Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
kontekst<br />
velika otoka povezali ne autocestama već modernim<br />
dvosmjernim cestama, na kojima – koje osvježenje!<br />
– nema reklama. Putuje se sporije, ali se zato može<br />
skrenuti s ceste da bi se pogledao vodopad ili kolonija<br />
tuljana. Ljudi imaju jedan a ne dva ili tri posla<br />
da bi preživjeli, kao u Americi; obiteljske kuće nisu<br />
Novozelandski turizam nije<br />
servilan. Ovdje je sve, pa i radno<br />
vrijeme restorana, podređeno<br />
željama i navikama domaćina<br />
pretenciozne vile, a većina dućana i biznisa zatvara<br />
se u pet popodne. Kad smo u Wanaki dogovarali<br />
iznajmljivanje helikoptera za ne baš jeftinu turu<br />
iznad Južnih Alpa, šefica male obiteljske tvrtke Aspiring<br />
Helicopters ljutnula se što smo nazvali svega<br />
sat vremena prije zatvaranja. No bez obzira na to,<br />
pilot James, čovjek s najboljim poslom na svijetu,<br />
poklonio nam je dodatnih pola sata i još k tome sletio<br />
na vrh glečera u zalazak sunca, dok su ne samo<br />
klinci nego i mi odrasli urlali od sreće.<br />
Novi Zeland uvozi visoku tehnologiju i proizvode<br />
široke potrošnje, no u proizvodnji hrane<br />
i odjeće gotovo je posve neovisan. Prehrambeni<br />
proizvodi poput mlijeka i mesa su organski,<br />
fantastične kvalitete, jeftini – i svi proizvedeni u<br />
Novom Zelandu. Kad sam u Nelsonu, gradiću u<br />
vinarskoj pokrajini Marlborough, ušla u shopping<br />
centar, doživjela sam pravi potrošački šok. Očima,<br />
naviknutima na uvijek iste tvrtke od Zagreba preko<br />
Beča do Bangkoka, trebalo je vremena da se priviknu<br />
na činjenicu da ne prepoznaju ni jedan jedini<br />
brand. Sve sami novozelandski dizajneri, a tek dio<br />
robe proizveden je u Kini. Na cijelom putu od više<br />
od 2000 kilometara mogu prijaviti da sam zapazila<br />
ne više od četiri McDonald’sa, tri Starbucksa i Pizza<br />
Hut restorana, i jedan Kodak. Sve ostalo su obiteljski<br />
biznisi, mali restorani i farme koje umornim putnicima<br />
nude slasne i jeftine jagode, kupine i maline,<br />
jer siječanj je početak novozelandskog ljeta.<br />
Premda su Novozelanđani u pravilu veliki<br />
patrioti i ponosni na svoju zemlju, naročito na velike<br />
žrtve koje su podnijeli boreći se na europskim<br />
bojištima u Prvom i Drugom svjetskom ratu, neki<br />
moji kiwi prijatelji u Aziji skloni su kritizirati život<br />
u Novom Zelandu kao previše provincijalan. Ja se,<br />
međutim, nisam mogla<br />
oteti paralelama s<br />
Hrvatskom, odnosno<br />
slikom Hrvatske kakva<br />
bi mogla biti. I ne samo<br />
ja; na svakom koraku<br />
slušala sam od usputnih<br />
Novozelanđana kako je<br />
Hrvatska prelijepa zemlja,<br />
s prekrasnom prirodom i<br />
odličnom hranom.<br />
(U sebi sam dodavala:<br />
a još je i puno toplija! Kod<br />
nas se djeca na plaži ne<br />
praćakaju u ronilačkom<br />
odijelu, što nije vic, već česta pojava na plažama oko<br />
Nelsona!) Industriju kvalitetnih vina, po kojima je<br />
Novi Zeland postao poznat u posljednjih dvadesetak<br />
godina, potaknuli su hrvatski iseljenici, što<br />
me navodi na pitanje. Ako Babich i Nobilo mogu u<br />
pokrajini Marlborough proizvoditi vrhunski sauvignon<br />
blanc, zašto se u Dalmaciji moramo mučiti s<br />
parfimiranim bijelim bućkurišem? Ako tucet kompanija<br />
nudi non-stop brodske ture fjordom Milford,<br />
sumornim mjestom na uvijek olujnoj 40. paraleli,<br />
(“roaring forties”, kako ih zovu mornari), zašto takvo<br />
što ne bi postojalo u Limskom fjordu, bez muzike<br />
na palubi i loših sendviča u frižideru?<br />
Foto AP<br />
62 F o r b e S veljača 2010
Change language