dogodilo se Emil Tedeschi i igre s cijenom dionica “U Emila Tedeschija mi se pouzdajemo”, rečenica je koju bi se moglo proglasiti siječanjskom krilaticom malih dioničara Atlantic Grupe. Unatoč tome što je Tedeschi u svojem otvorenom medijskom napadu s namjerom kupnje Podravke o koprivničkoj kompaniji rekao da joj je novčani tok katastrofalan, bilanca opterećena prevelikim dugovima, a šanse da lanjsku godinu završi bez gubitka gotovo nikakve, mali dioničari njegova Atlantica nisu izgubili vjeru u njega. Dionica Atlantica je rasla iako njegov gazda želi kupiti kompaniju u dubiozama, što bi prije trebalo rezultirati padom Atlanticove dionice. Dva su razloga rasta. Prvi se sažima u činjenicu da u posljednje dvije godine otkad je Atlantic na burzi Tedeschi nijednom nije iznevjerio svoje dioničare. Zato mu vjeruju lakovjerni. Oni sitničaviji vjeruju mu u ovom slučaju zato što je Podravka, bez obzira na to u kakvom je stanju, u ovom trenutku povoljna kompanijska udavača. Prosječna cijena Podravkine dionice u posljednja tri mjeseca, minimalna cijena koja se može ponuditi u eventualnom preuzimanju, iznosi nešto manje od 320 kuna za dionicu, a kad bi ponuda zainteresiranog kupca iznosila 450 kuna - što je iznos potreban da se prikupi novac za pokrivanje dugova nastalih servisiranjem kredita kod OTP banke nakon pada vrijednosti dionica, koje bi budući kupac ionako morao sanirati jer za njih odgovara sama Podravka - to bi značilo da se dioničarima na prosječnu tromjesečnu cijenu nudi 42 posto premije. Atlantic Grupa službeno se odriče autorskog prava na priču o preuzimanju, no njihovi mali, ali i najveći dioničar na nju reagiraju pozitivno. Činjenica da je ovaj put u Koprivnici izostalo organiziranje Stožera za obranu Podravke od Tedeschija i Atlantica, kakvo su u srazu sa svima ikada zainteresiranim za kupnju Podravke organizirali njezini radnici i građani Koprivnice, malim dioničarima Atlantica također može biti argument za povjerenje Tedeschiju da bi u Podravki uspio provesti ono što zamisli, jer ga Koprivnica, za sada, ne dočekuje kao neprijatelja. Reagiranja: Čermak ne kupuje Crobenz Poštovani, U članku pod nazivom “Crobenz” objavljenom u časopisu <strong>Forbes</strong>, izdanje za prosinac 2009. godine, navodi se kako „nije isključen ni Čermakov interes za povratkom u naftni biznis, pa se i on spominje u kontekstu potencijalnih kupaca Crobenza.“ S obzirom da se radi o potpuno netočnom navodu, dužni smo demantirati navedenu tvrdnju i ističemo da gospodin Ivan Čermak i novoosnovano poduzeće Crodux nisu potencijalni kupac Crobenza i nemaju namjeru za ulazak u takve poslovne investicije. Shodno tome, odbacuje svaki oblik nagađanja i iznošenja neprovjerenih informacija glede poslovnih procesa i ulaganja gospodina Čermaka u Ininu trgovačku trvtku Crobenz. Za Crodux Anita Merkl Bognar, PR manager, Akterpublic f l a s h b a c k s Prije 87 godina u <strong>Forbes</strong>u Čisti biznis. Nepoštenja je još uvijek napretek i u poslu i među radnicima, kako pokazuju posljednja, sve krupnija otkrića u New Yorku i ostalim gradovima. Ipak, poslovna atmosfera polako se čisti. Ljudi uče da je naposljetku za izgradnju zdravog biznisa ipak najbolje voditi se zdravim principima, a zdravi principi uvijek su u skladu sa Zlatnim pravilom. (“Golden Rule” je etički kod prema kojem svatko ima pravo na jednak tretman, ali i odgovornost da osigura pravdu za druge.) Prije 32 godine u <strong>Forbes</strong>u Energetsko naslijeđe Geralda Forda. Nestao je zategnuti mali osmijeh. Jimmy Carter se namrgodio u smjeru 62,7 milijuna TV gledatelja treće predsjedničke debate. “Fordova administracija”, rekao je blago, “nije imala jasnu energetsku politiku.” Čvrsto se držeći na podiju, Gerald Ford je izgledao kao da je na rubu da izgubi svoju mirnoću, znajući jako dobro da je većina koju demokrati imaju u Kongresu uništila dobro promišljenu energetsku politiku njegove administracije. Ali izbori su gotovi, a energetska lopta je u Carterovim rukama. Kako će Carterova energetska politika izgledati? Teško da Carter može podbaciti i uopće je nemati, uzevši u obzir koliko je snažno pritisnuo republikance na tu temu te koliko brzo SAD klizi u sve dublji energetski problem. Prije 17 godina u <strong>Forbes</strong>u Ljudi od čelika. Dva su načina da se zaradi novac u biznisu sa čelikom. Jedan je onaj Kena Iversona. On je šef korporacije Nucor, sedme najveće čeličane u SAD-u. Iverson prodaje visokokvalitetan čelik jeftino. Drugi način je onaj velikih čeličana: iskoristi antidampinški zakon kako bi izbacio stranu konkurenciju s tržišta i onda podigni cijene. “Naše kvote i uvozne barijere loše su kao i sve druge i gore od mnogih”, rekao je Iverson. * U siječnju 2007. Nucor je kupio kanadsku čeličanu Harris za 1,07 milijardi dolara. 10 F o r b e S veljača 2010
veljača 2010 F o r b e S 11