15_Forbes.pdf

andras horvai 

2010. je za hrvatsku 

godina otvorenih šansi 

boris collardi 

julius baer spreman za balkan 

monsanto 

siju sjeme zla ili su 

predobri za tržište 

veljača 2010. 

Država najavljuje nove 

mjere za oživljavanje 

ekonomije i nove izvore 

novca za privatne 

kompanije koje znaju 

preživjeti 

30 kn, 8,50 KM , 4,60 € 

Koliko posto može 

spasiti Hrvatsku


sadržaj 

40 

30 

6 Index 

8 Uvodnik 

12 Kolumne 

18 Fronta 

40 Intervju 

48 Ljudi i kompanije 

54 Kontekst 

64 Tehnologija 

68 Marketing 

71 Financije 

80 ForbesLife 

komentar 

18 Andras Horvai Šef ureda Svjetske 

banke u Hrvatskoj ukazuje na nove hrvatske 

izazove. Rizik koji će preuzeti banke mora 

biti dovoljno velik da zajamči odgovorno 

odlučivanje o kreditima i ulaganjima 

FRONTA 

22 Spasitelji bez vizije Hrabri 

izlazak države sa zvučnim jamstvima za 

kredite od milijardu eura prije je motiviran 

nužnošću da se pomogne bankama i samoj 

državi nego gospodarstvu. Kako jamstva 

ipak učiniti korisnima? 

32 Mali na leđima velikih Tvrtke s 

najviše 50 zaposlenih najbolje podnose recesiju. 

Među 27 tisuća tvrtki, u istraživanju koje je 

to pokazalo sudjelovalo je i 500 hrvatskih 

38 Deflacija Iako je inflacija zaista 

neobično niska, strah od deflacije je pretjeran. 

Trgovci traže ukidanje kriznog poreza i smanjenje 

PDV-a jer su zabrinuti za svoje marže. 

INTERVJU 

40 Boris Collardi Šef švicarske banke 

Julius Baer koja čuva 234 milijarde CHF 

privatnog novca najavljuje širenje i na 

Hrvatsku. Mlada bankarska zvijezda govori 

o promjeni poslovnog modela u privatnom 

bankarstvu. Više ne trebaju klijente 

koji dolaze u Švicarsku samo zato da bi 

izbjegli plaćanje poreza 

kompanije 

48 Planet protiv Monsanta 

Američki proizvođač žitarica Monsanto 

gotovo je dvostruko bolji od svojeg 

prvog konkurenta. Protivnici su ih prvo 

optuživali da uzgajaju sjeme zla. Sada je 

Monsanto 'kriv' zbog prevelike kvalitete 

sjemena. Kako živi direktor Hugh Grant? 

48 

80 

veljača 2010 F o r b e S 3

sadržaj 


60 

64 

kontekst 

54 Slovenski bankarski problem 

Slovenska vlada provodi dokapitalizaciju 

Nove ljubljanske banke makar i bez 

partnera. U tom slučaju ima problem s 

Europskom komisijom 

56 Beograd uplovljava u Bar 

Srbija izlazi na more? Konzorcij tajkuna 

i državnog kapitala natječe se za kupnju 

54,5 posto crnogorske luke protiv Arapa i 

Britanaca. Što kupuju u poslu vrijednom 30 

milijuna eura? 

TEHNO 

64 Doba Androida Hoće li Googleov 

operacijski sustav Android biti prvi proizvod 

digitalne revolucije koji će koristiti baš 

svatko? 

67 Pirati vladaju morima Lee 

Gomes tvrdi kako je došlo vrijeme da kreatori 

sadržaja prestanu izigravati žrtve, a zagovornici 

slobodne digitalizacije glumiti pravednike 

marketing 

68 Sretni u recesiji! Dok su drugi 

gubili poslove, marketinška agencija Grey 

Zagreb reformirala se iznutra i osvojila nove 

poslove. Kako im je to uspjelo? 

financije 

73 Obveznice u nevolji Globalna 

kriza na brutalan je način pokazala 

ranjivost pojedinih zemalja. Obveznice su 

zapale u probleme zbog visokih kapitalnih 

zahtjeva 

80 Petica za sales pitch Prilika u 

krizi mnogima je maglovita. Atlantic Grupi 

nije. Ime joj je Podravka. Vremena ipak 

nema previše. Oporavak tržišta Podravku bi 

učinio skupljom. 

ForbesLife 

80 Neupadljivo bogatstvo Imate 

200 tisuća dolara za automobil? S takvim 

autom nećete proći nezamijećeni 

68 

4 F o r b e S veljača 2010

index 

KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU 

ACNielsen, 63 

AD Plastik, 23 

Amgen, 52 

Anković, Bruno, 70 

Apple, 65, 67 

Aqua Maritime, 29 

Aspiring Helicopters, 62 

Atlantic Grupa, 10, 77 

BabyCenter, 59 

Babytree.com, 59 

Banco Santander, 55 

Banque Bruxelles Lambert, 

42 

Bavčar, Igor, 55 

BB Cargo, 58 

BBDO, 69 

BBGR, 24 

Bebo, 47 

Begović, Leo, 31 

Belišće, 23 

Berkshire Hathaway, 78 

Blažević, Miroslav Ćiro, 

56 

BlogPulse, 47 

Bloomberg, 71 

BMW, 24, 81 

Boban, Josip, 23 

Božić, Romeo, 23 

Brainsells, 81 

Brodotrogir, 31 

Brown, Dan, 67 

Buchalter Nemer, 53 

Buffett, Warren, 77, 78 

Burlington Northern, 78 

Cameron, Don, 50 

Carefour, 44 

Chevrolet, 70 

Chrysler, 46 

Coca-Cola, 78 

Collardi, Boris, 41 

Contiero, Marco, 51 

Credit Suisse Group, 41 

Crobenz, 10 

Crodux, 10 

Čermak, Ivan, 10 

Daimler, 81 

Dalmastroj, 31 

Danone, 63 

Delicous, 47 

Dell, 66 

Deutsch, Robert, 81 

Development bank, 55 

Digg, 47 

Dioki, 23 

Doking, 23 

Dongmei, Emma, 59 

Dongmei, Mao, 59 

Drakulić, Zoran, 57 

Državni zavod za statistiku, 

38 

DuPont, 48 

Đukanović, Milo, 56 

EBRD, 26 

Edward Jones, 50 

Elektrokontakt, 23 

Eli Lilly, 52 

Elka kabeli, 23 

Eurofound, 33 

Ericsson, 77 

Facebook, 47, 65 

Fanning, Sean, 67 

Fižulić, Goranko, 28 

Fonterra Co-operative 

Group, 63 

Franck, 70 

Fraley, Robert T., 50 

FriendFeed, 47 

Friendster, 47 

Fuchs, Roy, 48 

Gacioch, William, 80 

Gallegos, Al C., 51 

Garmin, 66 

Genentech, 52 

General Motors, 46 

Geofoto, 23 

Ghetaldus, 23 

Gisdata, 23 

GlaxoSmithKline, 59 

Golobič, Gregor, 55 

Google, 46, 65, 59, 67 

Grant, Hugh, 49 

Greenpeace, 51 

Grey Zagreb, 69 

Gymboree, 59 

HADOPI, 16 

Hadžihafizbegović, 

Emir, 69 

Hanfa, 79 

Harbison, Earl, 52 

Harris, William, 51 

Hatoyama, Yukio, 44 

HBOR, 14, 23 

Hendal, 34 

HEP, 31 

Hi5, 47 

Hlavka, Iva, 70 

HNB, 15 

HPB, 14 

HS Produkt, 23 

HT, 79 

HTC, 66 

HUP, 38 

Hyundai, 46 

HŽ, 20 

IFC, 26 

IGH, 28 

Ilić, Saša, 75 

ING, 42 

Ingdom, 47 

ING Switzerland, 42 

Istrabenz, 54 

Ivanković, Nina, 70 

Jadran – Galenski laboratorij, 

23 

Janša, Janez, 54 

Jerbić, Vlado, 24 

Ježić, Rboert, 26 

Jobs, Steve, 67 

Johnson & Johnson, 

45, 59 

Josipović, ivo, 12 

JP Morgan, 53 

Jukić, Ivo, 31 

Julius Baer, 41 

Jun, Sun Yhi, 59 

Kabinet, 70 

Kamei, Shizuku, 44 

KBC, 55 

Khossla, Sanjay, 63 

Kimberly-Clarck, 59 

Klemens, Vedran, 70 

Kodak, 62 

Koizumi, Junichiro, 44 

Kokanović, Igor, 24 

Kokanović, Mirko, 24 

Končar – Distributivni 

i specijalni transformatori, 

23 

Končar – Energetski 

transformatori, 23 

Konstruktor, 28 

Konzum, 29 

Kosor, Jadranka, 23 

Kostić, Miodrag, 58 

Kozmo, 29 

Kraft Foods, 63 

Križanič, Franc, 55 

Kurbaša, Tvrtko, 70 

Kuštrak, Damir, 28, 39 

Kutcher, Ashton, 47 

Lakićević, Dragan, 70 

Lenovo, 66 

Lesić, Marko, 29 

Letica, Slaven, 17 

Last.fm, 47 

LG, 66 

Linkedin, 47 

Lipik Glas, 23 

LiveJournal, 47 

Luka Bar, 57 

Ljubičić, Slobodan, 31 

Madoff, Bernard, 41 

Magma, 28 

Makek, marko, 29 

Market Intelligence & 

Consulting, 65 

Markovina, Roko, 31 

Matrix, 59 

McDonald’s, 62 

Medtronics, 45 

Mercedes, 25 

Metalni lijev TCG, 23 

Metronet, 29 

Microsoft, 64 

Milanović, Zoran, 12 

Minigo, Hrvoje, 21 

Mireo, 23 

MK komerc, 58 

Monsanto, 48 

Motorola, 66 

Mrkonjić, Milutin, 58 

Mršić, Zvonimir, 25 

Mudrinić, Ivica, 28 

MySpace, 47 

Nan, Wang Huai, 59 

Napster, 67 

NBC, 46 

Nestlé, 63 

Nexus Alfa, 29 

NLB, 55 

Nokia, 64 

Opašić, Dubravko, 70 

Ortwert, Daniel, 50 

OTP banka, 10 

Padgette, Stephen, 52 

Pahor, Borut, 55 

Parrot, Wayne, 52 

Pastor, 23 

Pfizer, 53, 59 

Pharmacia, 53 

Pioneer Hi-Bred, 48 

Pivovarna Laško, 54 

Pizza Hut, 62 

Podravka, 10, 25, 77 

PPC Buzet, 23 

Procter & Gamble, 45, 

59, 70 

Prosinečki, Robert, 56 

PSA, 24 

Quaestus, 29 

Raiffeisenbank, 75 

Reddit, 47 

Reifsteck, John, 51 

RIAA, 16 

RIM, 64 

Rohatinski, Željko, 15 

Ronald, Pamela, 53 

Rozwadovski, Paul, 53 

Samsung, 66 

Sanader, Ivo, 12 

Seagate, 67 

Shapiro, Robert, 52 

Show, Chris L., 53 

Slashdot, 47 

Slovenske železnice, 54 

Société Générale Group, 

70 

Solae, 51 

Sony Ericsson, 64 

Splitska banka, 39, 70 

Spyker, 80 

Starbucks, 62 

Stark, David, 53 

StumbleUpon, 47 

Svanberg, Carl-Hendric, 

77 

Svjetska banka, 19 

Šantić, Zdeslav, 39 

Škegro, Borislav, 23 

Šrot, Boško, 55 

Štern Padovan, Ranka, 

21 

Šutić, Nataša, 74 

Tadić, Boris, 57 

Tedeschi, Emil, 10, 77 

Tehnika, 28 

Tele2, 29 

Ticonderoga Securities, 

53 

Timberlake, Justin, 67 

Tingyi, 63 

Todorić, Ivica, 29 

Tondach, 70 

Toyota, 46 

Trichet, Jean-Claude, 76 

Twitter, 47, 65 

UBS, 43 

Ultra, 55 

Uzelac, Željko, 25 

Veža, Ivica, 31 

VIP, 70 

Vlačič, patrik, 54 

Volkswagen, 70 

Wal-Mart, 44 

Walt Disney, 59 

Wanzek, Terry, 51 

Watkins, William, 67 

Weinberger, Brian A., 53 

Wenzel, William, 53 

Wyneth, 59 

Yahoo, 65 

Yalamanchi, Ramu, 47 

Yibo, Shao, 59 

YouTube, 47 

Zadjelović, Danijel, 27 

Zagrebačka burza, 29, 

72, 74, 79 

Žvan, Veljko, 69 


UVODNIK 

Nakladnik 

EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2 

Glavni urednik 

Viktor Vresnik 

viktorv@eph.hr 

Zamjenica glavnog urednika 

Sanja Simić 

sanja_simic@eph.hr 

Pomoćnica glavnog urednika 

Tanja Tolić 

tanja_tolic@eph.hr 

Financije i tržišta 

Mario Gatara (Analogika) 

mario_gatara@eph.hr 

Art direktorica 

Sandra Pušćenik 

sandra_puscenik@eph.hr 

Reporteri 

Dragana Radusinović, Gordana Galović, Merita 

Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem), Jasmina 

Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić (New 

York) 

Lektura 

Božena Mak 

Naslovnica 

Getty Images 

Marketing manager 

Goran Buljan 

goran_buljan@eph.hr 

Tel: 01 6173 822 

Predsjednik 

Ninoslav Pavić 

ODBOR DIREKTORA 

Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora), 

Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora), 

Ines Lozić (financije, pravo i logistika), Sanja Mlačak 

(marketing, prodaja i promocija), 

Tomislav Wruss (mediji), Nikola Francetić 

(informatika, tehnologija i razvoj) 

PRODAJA & MARKETING 

Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić, 

prodaja oglasnog prostora revijalnih izdanja: 

direktorica Branka Petričević, prodaja novina: 

direktor Darko Culifaj, marketinške komunikacije: 

direktorica Ivanka Filipović, marketinške komunikacije 

revijalnih izdanja: direktor Sven Semenčić 

SERVISI I KONTAKTI 

Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044, 

agencija@eph.hr 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

Adresa redakcije: 

Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK: 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO: 

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b. 

88220 Široki Brijeg, BiH 

Forbes Croatian Edition is published by Europapress 

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60 

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered 

trademark used under licence from Forbes LLC. 

Škegrin fond 

Borislav Škegro dosad se u državnim službama pokazao kao čovjek koji je uvijek na 

visini zadatka. Znao je u poratnim godinama napuniti državni proračun, znao je 

pokrenuti privatizaciju velikih državnih kompanija i izvesti neke od najboljih na 

svjetske burze, znao je otvoriti državu prema međunarodnim financijskim institucijama, 

a da pritom nitko njemu ne može zamjeriti današnju visoku zaduženost. Zašto 

je onda poslovna zajednica skeptična prema Fondu za gospodarsku 

suradnju, što je posljednja varijanta imena nečega što 

je začeto kao državni “fond spasa”, a poteklo je, navodno, iz 

Škegrina savjetničkog laboratorija? 

“Škegrin fond”, kako su direktori koji još razmišljaju o 

eventualnom korištenju te državne financijske (povratne) 

potpore kolokvijalno okrstili zasad nepostojeću instituciju, 

po mišljenju većine stiže na domaću scenu prekasno. Tko je 

propao, propao je. Tko živi, znači da je i dosad znao kako će. 

Ta jasna i jednostavna konstrukcija ipak je samo djelomično 

točna: postoji, naime, niz relativno zdravih kompanija koje su 

preživjele krizu, ali mogle bi danas krenuti znatno okretnije 

kada bi imale stabilnu podršku sustava. 

Ta podrška ne mora biti nužno financijska. Njena je 

najvažnija uloga pružiti sigurnost kompanijama koje u doba 

oporavka od krize imaju priliku preživjeti u prvom velikom valu naglašeno nabrušenih 

povratnika na tržišta. Svjetska tržišta danas su gladna robe za koju su bila uskraćena protekle 

dvije godine, ali još uvijek prestrašena obnovljenom spoznajom da je kriza moguća 

i da se, bilo kada i bez posebne najave, val štednje i otpuštanja može ponoviti. Tu počinje 

posao za Škegru&Co. 

Za pomoć koju gospodarstvo danas očekuje od države odabir mora biti ključna kategorija. 

Kako, kome, na koji rok i pod kojim uvjetima – četiri su točke koje moraju biti jasno 

definirane jer jedino tako znat ćemo da naš novac koji država posuđuje poduzetnicima nije 

potrošen uludo. Pri tome “kako” i “kome” mora biti daleko važniji kriterij od uobičajeno 

atraktivnijega “koliko”. 

Škegrin rad za državu u prošlosti se sav vrtio oko spomenutih kriterija, jedino što je 

tada ipak glavni naglasak redovito stavljan na “koliko”. Kemija se sastojala u raspoznavanju 

fine granice mogućega: koliko se maksimalno može uzeti poreznim obveznicima da bi se 

popunila državna blagajna uz minimalan rizik od građanske pobune. Privatnom kapitalu 

prilagođen recept iskušan je kasnije u Quaestusu – prvom pravom domaćem privatnom 

društvu za upravljanje rizičnim kapitalom – ali tu su rezultati bili daleko ispod razine koju 

su ulagači očekivali od Škegre. Ne njegovom krivnjom. Questus je na tržište stigao prekasno 

da iskoristi blagodati globalne ekonomije u njenoj eksplozivnoj ekspanziji. 

Da je država priznala krizu kada je ona započela – krajem 2008. ili početkom 2009. – 

fond koji bi pomogao da se zaustavi val otkaza u inače zdravim kompanijama (uz određene 

uvjete za pripremu kompanije za povratak na tržišta kada se jednom oporave) bio bi naravno 

korisniji od vatrogasne sanacije preživjelih. To jest minus Sanaderu, ali ako njega ostavimo 

u prošlosti, ideju o pomoći preživjelima ne treba odbaciti prije no što zaživi. 

Viktor Vresnik, 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

Foto Berislava Picek / Grazia 

8 F O R B E S SIJEČANJ 2010

dogodilo se 

Emil Tedeschi 

i igre s cijenom dionica 

“U Emila Tedeschija mi se pouzdajemo”, rečenica je koju bi se moglo proglasiti 

siječanjskom krilaticom malih dioničara Atlantic Grupe. Unatoč tome 

što je Tedeschi u svojem otvorenom medijskom napadu s namjerom kupnje 

Podravke o koprivničkoj kompaniji rekao da joj je novčani tok katastrofalan, 

bilanca opterećena prevelikim dugovima, a šanse da 

lanjsku godinu završi bez gubitka gotovo nikakve, 

mali dioničari njegova Atlantica nisu izgubili vjeru 

u njega. Dionica Atlantica je rasla iako njegov gazda 

želi kupiti kompaniju u dubiozama, što bi prije 

trebalo rezultirati padom Atlanticove dionice. 

Dva su razloga rasta. Prvi se sažima u 

činjenicu da u posljednje dvije godine otkad je Atlantic 

na burzi Tedeschi nijednom nije iznevjerio 

svoje dioničare. Zato mu vjeruju lakovjerni. Oni 

sitničaviji vjeruju mu u ovom slučaju zato što je 

Podravka, bez obzira na to u kakvom je stanju, u 

ovom trenutku povoljna kompanijska udavača. 

Prosječna cijena Podravkine dionice u posljednja 

tri mjeseca, minimalna cijena koja se može ponuditi u eventualnom preuzimanju, 

iznosi nešto manje od 320 kuna za dionicu, a kad bi ponuda zainteresiranog 

kupca iznosila 450 kuna - što je iznos potreban da se prikupi novac 

za pokrivanje dugova nastalih servisiranjem kredita kod OTP banke nakon 

pada vrijednosti dionica, koje bi budući kupac ionako morao sanirati jer za 

njih odgovara sama Podravka - to bi značilo da se dioničarima na prosječnu 

tromjesečnu cijenu nudi 42 posto premije. Atlantic Grupa službeno se odriče 

autorskog prava na priču o preuzimanju, no njihovi mali, ali i najveći dioničar 

na nju reagiraju pozitivno. Činjenica da je ovaj put u Koprivnici izostalo organiziranje 

Stožera za obranu Podravke od Tedeschija i Atlantica, kakvo su u 

srazu sa svima ikada zainteresiranim za kupnju Podravke organizirali njezini 

radnici i građani Koprivnice, malim dioničarima Atlantica također može biti 

argument za povjerenje Tedeschiju da bi u Podravki uspio provesti ono što 

zamisli, jer ga Koprivnica, za sada, ne dočekuje kao neprijatelja. 

Reagiranja: Čermak ne kupuje Crobenz 

Poštovani, 

U članku pod nazivom “Crobenz” objavljenom u časopisu Forbes, izdanje 

za prosinac 2009. godine, navodi se kako „nije isključen ni Čermakov interes 

za povratkom u naftni biznis, pa se i on spominje u kontekstu potencijalnih 

kupaca Crobenza.“ 

S obzirom da se radi o potpuno netočnom navodu, dužni smo demantirati 

navedenu tvrdnju i ističemo da gospodin Ivan Čermak i novoosnovano 

poduzeće Crodux nisu potencijalni kupac Crobenza i nemaju namjeru za ulazak 

u takve poslovne investicije. Shodno tome, odbacuje svaki oblik nagađanja 

i iznošenja neprovjerenih informacija glede poslovnih procesa i ulaganja gospodina 

Čermaka u Ininu trgovačku trvtku Crobenz. 

Za Crodux 

Anita Merkl Bognar, PR manager, Akterpublic 

f l a s h b a c k s 

Prije 87 godina u Forbesu 

Čisti biznis. Nepoštenja je još uvijek 

napretek i u poslu i među radnicima, kako 

pokazuju posljednja, sve krupnija otkrića u 

New Yorku i ostalim gradovima. Ipak, poslovna 

atmosfera polako se čisti. Ljudi uče da 

je naposljetku za izgradnju zdravog biznisa 

ipak najbolje voditi se zdravim principima, a 

zdravi principi uvijek su u skladu sa Zlatnim 

pravilom. (“Golden Rule” je etički kod prema 

kojem svatko ima pravo na jednak tretman, 

ali i odgovornost da osigura pravdu za 

druge.) 

Prije 32 godine u Forbesu 

Energetsko naslijeđe 

Geralda Forda. Nestao je zategnuti 

mali osmijeh. Jimmy Carter se namrgodio 

u smjeru 62,7 milijuna TV gledatelja treće 

predsjedničke debate. “Fordova administracija”, 

rekao je blago, “nije imala jasnu 

energetsku politiku.” Čvrsto se držeći na 

podiju, Gerald Ford je izgledao kao da je na 

rubu da izgubi svoju mirnoću, znajući jako 

dobro da je većina 

koju demokrati imaju u Kongresu uništila 

dobro promišljenu energetsku politiku 

njegove administracije. Ali izbori su gotovi, 

a energetska lopta je u Carterovim rukama. 

Kako će Carterova energetska politika 

izgledati? Teško da Carter može podbaciti 

i uopće je nemati, uzevši u obzir koliko je 

snažno pritisnuo republikance na tu temu te 

koliko brzo SAD klizi u sve dublji energetski 

problem. 

Prije 17 godina u Forbesu 

Ljudi od čelika. Dva su načina da 

se zaradi novac u biznisu sa čelikom. Jedan 

je onaj Kena Iversona. On je šef korporacije 

Nucor, sedme najveće čeličane u SAD-u. 

Iverson prodaje visokokvalitetan čelik jeftino. 

Drugi način je onaj velikih čeličana: iskoristi 

antidampinški zakon kako bi izbacio stranu 

konkurenciju s tržišta i onda podigni cijene. 

“Naše kvote i uvozne barijere loše su kao 

i sve druge i gore od mnogih”, rekao je 

Iverson. 

* U siječnju 2007. Nucor je kupio kanadsku 

čeličanu Harris za 1,07 milijardi dolara. 



Predsjednički izbori su za 

nama. Završili su više-manje 

očekivano, pobjedom kandidata 

najveće oporbene stranke 

u trenutku kad je vladajuća stranka na 

konopcima. No, što smo od ovih izbora 

naučili? Puno toga: o stanju države, 

političkog sustava, stranaka, a i o nama 

samima. 

Naučili smo da je ime ipak znak, 

odnosno da se od svoje prošlosti 

ne može pobjeći. Preobraziti se iz 

populističkog ljevičara u branitelja od 

“crvene nemani” i od vojnika stranke u 

nezavisnog kandidata u dva tjedna ipak 

nije moguće čak ni za političke talente 

poput zagrebačkog gradonačelnika. 

Naučili smo također da je stranačka infrastruktura 

bitna, ali ne i presudna za 

izborni uspjeh. 

Ni najbolji stranački aparati ne 

mogu pomoći lošim kandidatima. S 

druge strane, ni deseci milijuna kuna 

potrošenih na kampanju ne mogu 

nadoknaditi godine stvaranja mreže 

stranačkih aktivista. 

Naučili smo isto tako da kada se 

kandidati bore za svoj politički život – 

“things get ugly”. Bilo je prljavih kampanja 

u Hrvatskoj prije, a bit će ih i nakon 

ove. Ali razina na koju se ova kampanja 

spustila u drugom krugu podsjetila nas 

Josip Glaurdić 

Birači ionako ne 

vjeruju nikome 

U drugom krugu predsjedničkih izbora kampanja je 

podsjetila na neke od najgorih izbornih natjecanja u 

SAD-u. To je za Hrvatsku veliki korak natrag 

je na neka od najgorih izbornih natjecanja 

u SAD-u. To je za Hrvatsku bio 

izniman korak natrag, jer američki izbori 

u velikoj mjeri ne zadovoljavaju 

osnovne demokratske norme. Naučili 

smo i da se politička vještina krije ne 

samo u sposobnosti prepoznavanja pravog 

trenutka za djelovanje, nego i pravog 

trenutka za mirovanje. Svi oni koji su 

mislili da bivši premijer ima superioran 

osjećaj za tajming u odnosu na predsjednika 

SDP-a, grdno su se prevarili. 

Pokušaj povratka Ive Sanadera (bizarniji 

i od njegovog odlaska) naštetio je njegovom 

kandidatu u drugom krugu izbora 

baš u onolikoj mjeri u kojoj je izbivanje 

Zorana Milanovića iz kampanje koristilo 

Ivi Josipoviću. Milanovićevo mirovanje 

omogućilo je Josipoviću da se profilira 

kao samostalan kandidat i da stvori 

potreban odmak od stranačke politike. 

politika 

Od ovih smo predsjedničkih izbora 

naučili i da je ipak potrebno imati ideju. 

Hrvatska jest mala zemlja, ali je i u tako 

maloj zemlji praktično nemoguće dobiti 

izbore direktnim financijskim beneficijama 

za ciljane skupine. Odnosno, 

moguće je dobiti parlamentarne izbore 

na kojima je za pobjedu potrebno oko 

35 posto glasova, ali ne predsjedničke 

izbore na kojima ih je potrebno prikupiti 

preko 50 posto. Ideja pobjedničkog 

kandidata, sažeta u jednostavan slogan 

“PravDA”, zapravo je pogodila u 

samu srž razmišljanja većine hrvatskih 

glasača. 

Politički i ekonomski sustav naše 

države je naime široko percipiran kao 

nepravedan. Politički sustav u velikom 

je dijelu biračkog korpusa percipiran i 

kao nelegitiman ili barem nevrijedan 

truda. To smo naučili iz tragično malog 

izlaska na izbore, pogotovo u prvom 

krugu. Službenim brojkama, na prvi je 

krug izbora izašlo 46,7% birača (zbog 

nesređenih biračkih popisa, stvarna 

brojka je bliža 52-53%). 

Svi argumenti o tome da su birači 

ostali kod kuće zbog dosadne kampanje 

ili zbog loših kandidata su izlišni. 

Nelogične su tvrdnje da bi prijevremeni 

parlamentarni izbori usporili pregovore s 

EU i zaustavili antikorupcijske procese 

Biračima je bilo ponuđeno ono najbolje 

što im politička elita ima ponuditi – 

od ljevice, preko liberalnog centra, do 

desnice. Problem je što tim kandidatima 

i njihovim političkim sponzorima veliki 

broj birača jednostavno više ne vjeruje. 

Konačno, ovi su predsjednički 

izbori pokazali da birači pogotovo 

nemaju povjerenja u trenutnu vlast, ali 

to je lekcija koju, čini se, gotovo nitko 

u Hrvatskoj ne želi naučiti. Kandidat 

vladajuće stranke i jedan od njezinih na- 

dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s doktoratom političkih 

znanosti američkog Yalea 


Ivo Josipović dobio je izbore 

na temelju nepovjerenja birača 

prema svima ostalima 

Foto Duje Klarić / Cropix 

jistaknutijih vodećih ljudi polučio je rezultat 

od 12 posto, dok se ostale stranke 

vladajuće koalicije nisu ni usudile 

predložiti svoje kandidate. 

Ostavimo po strani argumente o 

glasovima koje su odnijeli odmetnički 

kandidati. Radi se o izgovorima koji 

nemaju uporište u stvarnosti. I socijaldemokrati 

su imali najučinkovitijeg 

mogućeg odmetnika, pa je njihov kandidat 

ipak uspio doći do očekivanih 32,4 

posto glasova. Unatoč tako uvjerljivom 

izbornom porazu vladajuće stranke, 

u hrvatskoj javnosti, međutim, prevladava 

mišljenje da nije vrijeme za izvanredne 

parlamentarne izbore. Takvo 

je mišljenje pogrešno. 

Kao glavni argumenti protiv prijevremenih 

parlamentarnih izbora 

iznose se tvrdnje da bi oni u ovom trenutku 

usporili pregovore s Europskom 

unijom i zaustavili antikorupcijske 

procese koji su u tijeku. Ti argumenti 

naprosto nisu logični. Institucionalni 

aparat koji iznosi teret pregovora s EU 

nastavio bi s radom bez ikakvih problema 

tijekom izborne kampanje jer ga 

nijedna stranka ne bi htjela ugroziti. 

Pristupanje EU nije uopće predmet 

rasprave među glavnim političkim 

takmacima. Oni su o tome dosegnuli 

konsenzus. A na argument da se ova 

vlada, čiji su ministri i politički štićenici 

predmet istraga, bori protiv korupcije 

(odnosno protiv same sebe) učinkovitije 

Politički sustav 

naše države široko 

se percipira kao 

nepravedan, 

nelegitiman i 

nevrijedan truda 

nego što bi to činili njezini politički 

protivnici, valjda i ne treba odgovoriti. 

Ogromna većina hrvatskih građana 

smatra da idemo u krivom smjeru. Ako 

je tako, a jest, onda smo svakim danom 

sve dalje od željenog odredišta. I samo 

gubimo vrijeme. 

Vlast Ive Sanadera u velikoj je 

mjeri dobila potporu hrvatskih mainstream 

medija jer se smatralo da on 

provodi transformaciju HDZ-a u modernu 

demokršćansku stranku koja je 

tako očigledno potrebna hrvatskom 

političkom sustavu. U miraz smo, 

međutim, dobili hobotnicu. Sada je njegova 

nasljednica dobila sličnu podršku 

jer se smatra da je ona zalog čišćenja 

sustava. 

U miraz nam, međutim, ostavlja 

neinventivno kukavičku ekonomsku 

politiku čije ćemo posljedice osjećati još 

dugo nakon što izgubi iduće izbore – 

kad god oni bili. 


Maruška Vizek 

Povratak u 

osamdesete 

Ako je suditi po HPB-u, državne banke nisu se odrekle 

prakse selektivnog kreditiranja. Posljedice će, i opet, 

snositi građani 

Već je postalo uobičajeno da je 

prva vijest koju čujete netom 

što se probudite ta kako je 

USKOK priveo još jednu garnituru 

menadžera zbog sumnje u korupciju 

i gospodarski kriminal. Zadnje 

u nizu privođenja bilo je za nas ekonomiste 

ipak nešto intrigantnije. Riječ je 

o akciji Bankomat u kojoj su privedeni 

bivši visokopozicionirani dužnosnici 

najveće i jedine hrvatske banke u 

državnom vlasništvu, jer su na netransparentan 

i netržišni način dijelili kredite 

poznanicima. 

Sličnost između svih privedenih 

grupa menadžera jest da su upravljali 

poduzećima koja su ili u potpunom ili 

u djelomičnom vlasništvu države. No 

postoji velika razlika između HPB-a 

i ostalih poduzeća u kojima, kako se 

sumnja, postoje koruptivne djelatnosti. 

Jedino se u slučaju HPB-a tvrdilo da je 

jedna državna banka premalo da zadovolji 

potrebe privrede te se stoga tražilo 

ili da država tu banku ojača ili da osnuje 

još koju banku. 

Kod ostalih poduzeća u kojima su 

se odvijale sumnjive aktivnosti, javnost 

i struka su se uglavnom zalagali ili za 

smanjenje državnog utjecaja ili za privatizaciju. 

Nije stoga nikakvo čudo što se, 

otkad je akcija Bankomat započela, više 

ne čuju tvrdnje kako Hrvatskoj treba 

snažna državna banka koja bi se brinula 

o strateškim interesima hrvatskog gospodarstva. 

Akcija Bankomat je pljuska 

svima koji su se zalagali za jaku državnu 

banku i protivili se prodaji hrvatskih 

banaka stranim vlasnicima. Ispada da 

se strane banke bolje brinu o interesu 

gospodarstva, dok se uprava državne 

banke, umjesto o nacionalnim, brinula 

isključivo o vlastitim interesima. No 

zašto nas to ne smije čuditi? 

Relevantna istraživanja pokazuju 

da, barem kada su tranzicijske zemlje 

u pitanju, država nije idealan vlasnik 

banaka. Banke u državnom vlasništvu 

u tranzicijskim zemljama imaju nižu 

troškovnu efikasnost i niže profitne 

stope u odnosu na privatne banke. 

Postoji mnogo objašnjenja za nesposobnost 

države da upravlja bankom, 

no jedno od najvažnijih je činjenica da 

Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu 

nekretnine 

su državne banke praksu odobravanja 

kredita naslijedile iz socijalističkih dana 

te je se, ako je suditi po primjeru HPBa, 

nikada nisu odrekle. Ta praksa se 

zove selektivno kreditiranje, a označava 

situaciju u kojoj se krediti odobravaju 

po političkom diktatu, podobnima i 

poznatima. 

Takvo je kreditiranje u suprotnosti 

s tržišnim kriterijima prema kojima se 

kredit odobrava poduzetnicima koji 

ostvaruju zadovoljavajuće poslovne rezultate 

ili kreditom financiraju projekt 

čija je stopa profitabilnosti viša od kamatne 

stope koju im banka zaračunava 

na kredit. Stoga za one koji čitaju 

ekonomsku literaturu loše stanje HPB-a 

i nije neočekivano. Bilo bi čak pomalo i 

čudno da je HPB uspjela ići protiv vjerojatnosnih 

omjera i poslovati bolje od 

privatiziranih banaka. Nažalost, nitko 

se više ne uzbuđuje ni zbog činjenice da 

će posljedice sistematskog provođenja 

selektivnog kreditiranja u HPB-u 

snositi hrvatski građani. Naime, kako 

bi posrnulu banku osovila na noge, 

država je mora dokapitalizirati novcem 

proračunskih obveznika. 

Oni koji žele jaku državnu banku 

trebali bi se prisjetiti da država već ima 

jednu kvazibanku čija je svrha poticanje 

gospodarstva. Ta banka se zove 

Oni koji žele jaku državnu banku 

neka se sjete da država već ima HBOR 

čija je svrha poticanje gospodarstva 

Hrvatska banka za obnovu i razvitak. 

Ona je osnovana novcem poreznih 

obveznika te država za nju jamči svaki 

put kada ona posuđuje novac. Premda 

bi se i o načinu kako HBOR dodjeljuje 

kredite moglo diskutirati, loše poslovanje 

HBOR-a, za razliku od HPB-a, ne 

može uzdrmati stabilnost cjelokupnog 

bankovnog sustava. Položaj HBOR-a 

bi u budućnosti mogao i ojačati jer se 

Foto Ranko Šuvar / Cropix 


on spominje kao jedna od institucija 

koja bi trebala alocirati sredstva iz interventnog 

fonda Vlade namijenjena za 

pomoć hrvatskim poduzećima. Potporu 

takvom fondu dao je i guverner Rohatinski 

koji tvrdi da je HNB spreman 

spustiti obveznu rezervu za tri postotna 

boda i tako osloboditi 10 milijardi 

kuna, pod uvjetom da taj novac posluži 

za kreditiranje proizvodno orijentiranih 

poduzeća. 

I dok javnost uglavnom misli kako 

je riječ o konstruktivnoj gesti HNB-a, 

činjenica je da središnja banka na ovu 

mjeru više-manje prisiljena. Ulazak u 

Europsku uniju je sve bliži, a s njime i 

obveza da se obvezna rezerva spusti sa 

sadašnjih 14 na svega dva posto, koliko 

će iznositi nakon što usvojimo euro. 

Središnja banka stoga mora u sljedećih 

par godina osloboditi tridesetak milijardi 

kuna, što je prilično opasan pothvat. 

Problem je što se 

nitko ne uzbuđuje 

zbog činjenice da 

će država HPB 

dokapitalizirati 

novcem poreznih 

obveznika 

Upravo zato guverner traži da se novac 

usmjeri u proizvodnju, jer se jedino 

tako može spriječiti da poplava kuna 

izazove inflaciju, deprecijaciju i još veći 

deficit tekućeg računa. No bez obzira 

na dobru namjeru, spomenuti potez 

HNB-a je prilično neortodoksan za 

jednu središnju banku u kapitalističkoj 

zemlji. Nije jasno po kojim će se kriterijima 

dijeliti krediti iz fonda niti tko će 

odlučivati koja su poduzeća okrenuta 

proizvodnji, a koja nisu. Stoga uspjeh 

fonda nije zajamčen. Štoviše, postoji 

inherentna opasnost da veći dotok 

novca u poduzeća zamagli pravo stanje 

proizvodnog sektora i odgodi nužne 

reforme. Ako poduzeća nisu efikasna i 

konkurenta, nove im kreditne linije vrlo 

vjerojatno neće pomoći. Interventni 

fond možemo stoga predočiti kao nadohranu 

za biljke. 

No, ako je biljka posađena u neplodnoj 

zemlji, nikakvo nadohranjivanje 

neće pomoći. Ta biljka jednostavno 

neće davati obilne plodove. Problem 

dakle nije u nadohrani, već u tlu. A u 

tlu se nalazi prevelika javna potrošnja, 

institucionalni deficiti, zaostala proizvodna 

struktura, korupcija i okrenutost 

domaćoj potrošnji. 

Ured državnog odvjetnika jedna 

je od medijski najatraktivnijih 

točaka u Zagrebu 

veljača 2010 F o r b e S 15

Namjeravao sam za ovu kolumnu 

– kao, uostalom, i za svaku 

drugu – provjeriti podatke o 

kojima pišem. Podaci, dakako, 

nisu sasvim neprovjereni ni izmišljeni, 

ali bio sam pomalo iznenađen kada 

za neke informacije nisam na webu 

mogao istog časa doznati detalje koji su 

me zanimali. Budući da kolumnistički 

angažman ne podrazumijeva letove do 

međunarodnih velegradova i budžet za 

naganjanje visokih dužnosnika europskih 

država, morao sam se osloniti na 

svoj uobičajeni standard – web i internet. 

Dakle – HADOPI. “Haute Autorité 

pour la Diffusion des Œuvres et la Protection 

des Droits sur Internet”. Čak i 

ako znate francuski koliko i ja (što znači 

da se vaše znanje svodi na “J’ t’ aime” i 

“Vule vu kuše avek mua – susua?”), vjerojatno 

možete razabrati prijevod pompoznog 

naziva ove francuske državne 

agencije. Otprilike “Visoka agencija za 

razdiobu radova i zaštitu prava na internetu.” 

Jadni Francuzi. 

Internet se toliko udomaćio kao pojam 

da ga nisu mogli izbjeći čak ni u nazivu 

vlastite državne institucije. Mogu 

zamisliti svađu koja je nastala unutar 

pariške administracije kada je to trebalo 

dogovoriti. Vjerojatno su više vremena 

posvetili toj temi nego onome čime će 

Ivo Špigel 

Inkvizitori.com 

Ako se nekoga tri puta optuži(!) da je nelegalno 

kopirao sadržaj, oduzima mu se pravo na internet. 

No to je tek blaži, francuski pristup. U britanskoj 

verziji, pod udar zakona dolazi cijelo kućanstvo 

se dotična “visoka” ustanova baviti. No 

– čime će se zapravo baviti? 

Pokušaj da nešto o tome doznamo 

na webu neće nas daleko odvesti. 

Odsurfamo li na hadopi.fr ili hadopi. 

com, dobit ćemo poruku o grešci zbog 

neovlaštenog pristupa (toliko o “razdiobi 

radova na internetu”). Preostaju nam 

sekundarni izvori – druge web-stranice 

koje opisuju, komentiraju ili kritiziraju 

rad ove agencije i zakone za koje je ona 

nadležna. Sve u svemu, prilično misteriozan, 

a današnjim bismo rječnikom rekli 

i netransparentan pristup. No, ajmo 

ponovno – čime bi se HADOPI trebao 

baviti? 

Pa... kad se pojednostavi sav zakonodavno-birokratski 

“mumbo-jumbo”, 

HADOPI bi trebao brinuti da zli Francuzi 

ne kradu glazbu, filmove i slične 

dragocjenosti putem interneta. Drugim 

riječima, trebao bi spriječiti približno 

Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum 

revolucija 

“Djeco, za idući tjedan pripremite seminarski 

rad o nanotehnologiji.” 

“Ja ne mogu, profesorice, tata je snimao Mozarta 

s interneta pa su nam oduzeli pristup.” 

64,321.000 ljudi koji žive u Francuskoj 

da krše pozitivne pravne propise o 

zabrani kopiranja te iste glazbe i tih istih 

filmova. 

Za razliku od američke RIAA, koja u 

sramotnim sudskim procesima naganja 

samohrane majke da plate milijune 

dolara odštete za 20 ili 30 presnimljenih 

pjesama, HADOPI je odabrao puno 

sigurniju strategiju. Američki napori, 

naime, zasnivaju se na postojećim zakonskim 

propisima koji su po svemu 

sudeći besmisleni ako omogućuju drakonske 

kazne za banalne prekršaje. No 

Francuzi su zaključili da to nije dovoljno. 

Pod “Francuzi”, dakako, podrazumijevam 

francuske i globalne korporacije 

koje lobiraju za zakonske promjene. 

Strategija HADOPI-ja vrlo je jednostavna: 

Zašto bi se mi bavili zlikovcima 

i tužbama? Uvjerimo vladu da ona, a ne 

mi, naganja zle pirate ili bar da nam dâ 

puno jače zakonske instrumente nego 

što ih imaju oni američki papci. 

I tako je nastao zloglasni “3 strikes 

law”. 

Ideja ovog zakona je vrlo jednostavna. 

Ako se nekoga tri puta optuži da 

je nelegalno kopirao glazbu, filmove, 

softver ili nešto slično, oduzima mu se 

pravo na internet. Takvoj osobi njegov 

sadašnji ISP (“internet provider”), kao 

ni bilo koji drugi, ne smije pružiti uslugu 

pristupa internetu. 

Vjerujem da i iz ovog šturog 

opisa jasno proizlazi koliko je zakon 

problematičan. Jedna od najuočljivijih 

zamjerki jest podloga za tužbu. “Onaj 

koji je osumnjičen da je tri puta kopirao.” 

Nije, dakle, potrebno da počinite 

Foto AP 


Problemi ljudskih prava na internetu, 

privatnosti, slobode govora i blogova, 

problemi su koje se u našoj javnosti 

dosljedno ignorira 

kakav zločin ili prekršaj – dovoljno je da 

vas zbog toga tri puta optuže. 

Da ne biste mislili kako su Francuzi 

usamljeni u ovim nastojanjima, 

pridružili su im se i njihovi najbolji 

prijatelji s druge strane La Manchea, 

Britanci. Britanska verzija ove katastrofe 

još je simpatičnija – ako netko iz 

vašeg kućanstva (!) počini zločin poput 

prženja ili presnimavanja glazbe – cijelo 

kućanstvo je na udaru. Sjajna prilika 

za tinejdžere da napakoste roditeljima 

– vaša djeca pokupe najnoviji album s 

weba, a vi i suprug ostanete bez e-bankinga! 

Ili obratno, zli roditelji presnimavaju, 

a djeca više ne mogu koristiti 

internet za sudjelovanje u nastavi. 

“Draga djeco, za idući tjedan pripremite 

seminarski rad o nanotehnologiji.” “Ja 

ne mogu, profesorice, tata je snimao 

Mozarta s interneta pa su nam oduzeli 

pristup.” 

Zvuči, dakako, kao zezancija vašeg 

lokalnog kolumnista. No u surovoj 

zbilji, u državama na koje se ugledamo 

kao na “kolijevke demokracije” i čije 

smo zakone prisiljeni preuzeti i usvojiti 

kao svoje ako se želimo s njima igrati u 

parkiću, ovakvi su zakoni doista usvojeni 

ili su u postupku usvajanja. 

Ono što zabrinjava jednako koliko 

nazadno i besmisleno zakonodavstvo 

u EU jest nedostatak diskusije o takvim 

temama “u našem kvartu”. Koliko 

Hrvatska zapravo prati dominantne, 

aktualne i kritične teme kojima se bavi 

klub u koji bismo se željeli sutra upisati, 

kao i druge razvijene zemlje svijeta? 

Po mom mišljenju – malo ili nimalo. 

Temeljna pitanja oko kojih se 

lomi Unija, oko kojih se vode žučne 

rasprave, prolaze kraj nas najvećim dijelom 

neprimijećene, dok smo opsjednuti 

trivijalnim natezanjem oko uvijek 

iste tri kašete naše ili njihove ribe ili 

ponekog brda za koje nitko nije čuo dok 

na njega nije dojahao onaj čudak od 

Slavena Letice u kazališnom kostimu. 

Slično je s internetom. Problemi 

ljudskih prava na internetu, privatnosti, 

slobode govora (recimo, za blogere) – 

sve se to u našim medijima i javnom 

diskursu dosljedno ignorira. Nije ni 

čudo, radi se o kompleksnim temama u 

koje se valja udubiti, razmisliti o njima, 

analizirati i, ako treba, i žestoko ali argumentirano 

debatirati. U prostoru u 

kojemu dominiraju Ante i Simonica, 

Dikan, Vlatka i kako li se već zove njezina 

nasljednica, ovakve banalne teme ostaju 

na marginama. 

Ili? 



Godina prilika 

Hrvatska zaslužuje pohvale 

za način na koji je prevladala 

krizu. Sada je, međutim, 

pred novim testom koji 

pred nju postavljaju zadnji 

koraci pred ulazak u EU 

/ Andras Horvai 

U cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, 2009. je bila godina gašenja 

požara. Trebalo je ograničiti štetu izazvanu globalnom ekonomskom krizom 

bez presedana. Iako se očekuje da će 2010. biti gotovo podjednako teška, iskoristi 

li se pametno, mogla bi to za Hrvatsku biti godina prilika. Zemlja bi mogla 

privesti kraju pregovore o pristupanju EU te iskoristiti pritiske krize i stanku 

u izbornom ciklusu za postizanje konsenzusa o ključnim strukturnim reformama. 

Odlučna provedba tih reformi Hrvatsku bi mogla učiniti konkurentnijom 

i stvoriti joj uvjete za održiv ekonomski rast unatoč i dalje izazovnom 

vanjskom okruženju. 

Hrvatska je lani izbjegla sudbinu manje sretnih zemalja čije su se 

ekonomije doslovce urušile, valute sunovratile u bezdan, a nezaposlenost se 

vinula nebu pod oblake. Time se nipošto ne umanjuju poteškoće s kojima su 

se u 2009. suočili građani Hrvatske, posebno oni koji su ostali bez posla ili su 

i prije krize bili ugroženi. Prema najnovijim procjenama, broj siromašnih je 

rastao za zabrinjavajućih 35 posto na godišnjoj razini. 

Siječanj 2010. obilovao je događajima. Naravno, drugi krug predsjedničkih 

izbora i ostala politička zbivanja dominirali su vijestima, ali su na naslovnice 

stigli i neki ekonomski događaji. Jedan je od njih i novi zajam Svjetske banke 

Hrvatskoj. Tih 200 milijuna eura na petnaest i pol godina, uz promjenjivu kamatnu 

stopu koja je trenutačno na razini od oko dva posto, izraz je potpore 

Svjetske banke Hrvatskoj u teškim vremenima. Novac, koji će biti dostupan 

čim Sabor ratificira ugovor o zajmu, priznanje je naporima hrvatskih vlasti 

da održe makroekonomsku i financijsku stabilnost, unaprijede upravljanje 

javnim financijama i zaštite najugroženije socijalne kategorije. Zajam je potpora 

programu kratkoročnih kriznih mjera, ali i nacrtu srednjoročnih reformi 

koji se odnosi na smanjivanje javne potrošnje na područjima poput zdravstva, 

mirovina i socijalne pomoći, na poboljšano upravljanje javnim financijama i 

sustavom javne nabave, te jačanje financijskog posredovanja. 

Otprilike istodobno iz Vlade je stigla još jedna novost, a odnosi se na plan 

potpore poduzetništvu. Nisu još poznati svi detalji, no riječ je o mjerama koje 

bi trebale riješiti problem s likvidnošću inače zdravih tvrtki, restrukturirati 

VELJAČA 2010 F O R B E S 19

posrnule kompanije i podržati investicijske 

planove poduzeća s jasnim poslovnom 

perspektivama. Sredstva bi se osigurala 

oslobađanjem rezervi komercijalnih banaka 

kod Hrvatske narodne banke, Vladinim 

jamstvima te iz drugih javnih i privatnih 

izvora. 

No, ne kaže se uzalud da je vrag u 

detaljima, pa će o njima uvelike ovisiti i 

provedba ovoga plana. Pritom je možda 

najvažnija dobra podjela rizika između 

javnog i privatnog sektora. Rizik što će ga 

preuzeti komercijalne banke i investicijski 

fondovi trebao bi biti dovoljno velik 

da zajamči odgovorno odlučivanje o dodjeli 

kredita i ulaganjima. Za uspjeh plana 

ključno je svesti na najmanju mjeru pristup 

državnim sredstvima preko natječaja 

te osigurati odgovarajuće vrednovanje 

jamstava, jasne, transparentne kriterije 

natječaja i dodjelu sredstava na temelju 

kompetentne procjene budućnosti neke 

tvrtke, bez uplitanja politike. Osim toga, 

sistem provedbe stečaja trebao bi propalim 

tvrtkama omogućiti brz odlazak, kako bi se 

raspoloživa sredstva mogla prebaciti perspektivnijim 

poduzećima. Posljednje što bi 

Vlada mogla poželjeti jest veliko povećanje 

potencijalnih obveza koje će opteretiti 

sadašnju i buduće generacije. 

Čini se da postoji konsenzus o 

važnosti smanjenja javne potrošnje kako 

bi se obuzdali zahtjevi za financiranje iz 

proračuna i tako izbjegao daljnji veliki rast 

vanjskog duga i istiskivanje privatnog sektora. 

Također, to bi omogućilo pravodobno 

ukidanje kriznog poreza te, s vremenom, 

smanjenje ukupnog poreznog opterećenja 

kako bi se poboljšala konkurentnost i 

smanjila siva ekonomija. Time bi se pak 

povećao broj poreznih obveznika i smanjio 

teret izdataka za servisiranje sustava socijalne 

sigurnosti. Usto, mogla bi se stvoriti i 

pričuva za buduće ekonomske krize. 

Daljnje smanjenje javne potrošnje 

zahtijeva sistemske promjene. Smanjenje 

plaća bilo je nužno u doba krize, no samo 

bi racionalizacija najšire državne administracije 

dovela do pravednog, dugoročnog 

rješenja i efikasnijeg pružanja javnih usluga. 

Na svemu se tome već radi pa je 

važno da se o ključnim smjerovima reformi 

postigne konsenzus. Restrukturiranje 

je potrebno i javnim poduzećima. HŽ-u 

Andras Horvai 

Rizik koji će preuzeti 

banke mora biti 

dovoljno velik da 

zajamči odgovorno 

odlučivanje o kreditima 

i ulaganjima 

samo za održavanje poslovanja treba 1,5 

milijardi kuna državnih subvencija ili gotovo 

0,5 posto BDP-a. Istina, i drugdje u 

svijetu željeznice u ovoj ili onoj mjeri ovise 

o državnim subvencijama jer su cijene 

putničkih karata nerijetko niže od troškova, 

a nerentabilne linije teško je ukinuti. Ipak, 

ovdje su razmjeri te ovisnosti zapanjujući. 

Dodatno treba smanjiti i socijalnu 

potrošnju. Općenito uzevši, programi socijalne 

skrbi srećom prilično učinkovito štite 

najranjivije socijalne skupine, što je posebno 

važno u ovako teškim vremenima. 

Međutim, mnogi socijalni programi nisu 

usmjereni prema onima kojima je pomoć 

najpotrebnija. 

Andras Horvai je šef Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj 

Revizijom tih programa, daljnjom 

automatizacijom i primjenom OIB-a, to 

će se, nadajmo se, promijeniti. Način financiranja 

zdravstva je promijenjen pa 

su smanjeni dugovi bolnica, troškovi i 

zloupotreba bolovanja te izdaci za lijekove. 

Razmjerno je malo učinjeno na stvaranju 

efikasnije bolničke mreže. Ta socijalno osjetljiva 

tema morat će prije ili kasnije doći 

na dnevni red. Tu su potom i složena pitanja 

pravednosti i održivosti mirovinskog 

sustava. Sadašnji sistem ranog odlaska u 

mirovinu na prvi pogled možda smanjuje 

broj nezaposlenih, ali to je prilično skupa 

zamjena u odnosu na prava radnika za vrijeme 

nezaposlenosti. U svojem sadašnjem 

obliku taj sustav zapravo potiče ljude da 

rano odu u mirovinu umjesto da nastave 

raditi i pridonositi nacionalnom dohotku 

i sustavu socijalne sigurnosti. Nadalje, oko 

20 posto svih mirovina danas čine privilegirane 

mirovine, koje su za neke kategorije 

umirovljenika i četiri do pet puta više od 

prosječne starosne mirovine. I na kraju, 

drugi mirovinski stup treba ojačati kako 

bi zajedno s prvim stupom osigurao prihvatljive 

iznose mirovina u nadolazećim 

godinama. 

Smanjenje javne potrošnje je nužno, ali 

ne i dovoljno za konkurentnije gospodarstvo. 

A tu Hrvatska ima ogroman potencijal. 

Zbog niza parafiskalnih nameta, složenog 

načina ishodovanja raznih dozvola i dugog 

čekanja na uknjižbu vlasništva, ulagačka 

klima još uvijek nije dovoljno poticajna 

za biznis. Složenost i skupoća tih sistema 

rađaju korupciju i obeshrabruju i strana i 

domaća ulaganja u nove poslove. 

Unutarnji konsenzus bit će nužan i na 

planu fleksibilnosti tržišta rada. Hrvatsko 

tržište rada nedovoljno potiče tvrtke na 

otvaranje radnih mjesta. Kruto inzistiranje 

na smanjenju broja zaposlenih možda 

je u prvi mah pogodovalo onima koji su 

zadržali posao, no ne mora biti tako i na 

dugi rok budu li njihove tvrtke prisiljene 

zatvoriti vrata. Ta ista krutost ne pušta na 

tržište rada i mnoge ljude koji bi željeli 

raditi. Hrvatska stopa zaposlenosti od 57 

posto jedna je od najnižih u Europi i glavni 

je izvor zabrinutosti za održivost sustava 

socijalne sigurnosti. Za to nije odgovorna 

samo regulacija tržišta rada. 

Hrvatska zaslužuje pohvale za uspješan 

način na koji je upravljala ovom krizom. 

Sada je pred njom novi test, provedba 

daljnjih strukturnih reformi nužnih za 

približavanje zemljama članicama EU i 

za bolji život hrvatskih građana. Svjetska 

banka spremna joj je pomoći u tim naporima, 

kao i uvijek od 1993. godine, otkad je 

Hrvatska njezina članica. 


fronta 

Foto Goran Mehkek , Sandra Šimunović / Cropix 

(Ne)poželjno 

zanimanje: liječnik 

Liječnici su nekad bili vrlo cijenjena profesija. Završiti 

medicinski fakultet smatralo se prestižnim, a “gosponu doktoru” 

otvarala su se sva vrata. No, vremena su se promijenila. 

Liječnika je sve manje (ne samo u Hrvatskoj), mladi ne pokazuju 

veći interes za studij medicine, ugled im je sve više narušen 

aferama, plaće nisu obećavajuće, mora se stalno učiti namjerava 

li se dostatno pratiti napredak znanosti, premaleni zdravstveni 

fondovi ograničavaju primjenu stečenog znanja... 

Liječnici u Hrvatskoj nerijetko za sve lošiji imidž okrivljuju 

medije jer, tvrde, pišu o njima samo kad pogriješe ili kad se 

radi o nekom skandalu, a oni svakodnevno uspješno spašavaju 

živote. U Hrvatskom liječničkom zboru nedavno su pokušali 

organizirati razgovor s novinarima ne bi li se razmjenom informacija 

promijenila percepcija i jedne i druge strane. Prof. 

dr. Ranka Štern Padovan, koja je zadužena da spoji novinare i 

liječnike, na kraju je bila više nego razočarana. Došli su novinari, 

a liječnike se moglo nabrojati na prste jedne ruke. Ukratko, 

imali su priliku, nisu je iskoristili, premda je istina da ih 

muči proprilična količina problema koji s medijima i nemaju 

previše veze. 

U Hrvatskoj u ovom trenutku nedostaje gotovo tisuću 

liječnika, a specijalisti u prosjeku imaju oko 55 godina. Najviše 

nedostaje anesteziologa, što i ne čudi s obzirom na zahtjevnost 

te specijalizacije. Kirurga nedostaje 320, a internista 330. U 

primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje 210 ginekologa i 70 

pedijatara. 

Na Zavodu za zapošljavanje liječnici su tek rijetko na popisu. 

Uglavnom se radi o onima koji čekaju posao isključivo u 

Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku. Nema bolničkog odjela na 

kojem se ne osjeća nedostatak liječnika, pa prijedlog kako bi 

trebalo uvesti mogućnost obavljanja pretraga i poslijepodne ne 

dolazi u obzir, ne samo zato što nema novca za taj rad, već i 

zato što nema kadra. Kad Hrvatska uđe u EU situacija će biti 

još gora zbog 40-satnog radnog tjedna, u što je uključeno i 

dežurstvo. Predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje 

Minigo kaže kako Hrvatskoj u skoroj budućnosti ne gine uvoz 

liječnika iz susjednih zemalja jer, iako su plaće liječnika specijalista 

kod nas relativno male – oko 8500 kuna, u BiH ili Srbiji 

još su manje. 

Istina, hrvatski medicinski fakulteti u prošloj su školskoj 

godini podigli upisne kvote, ali do “gotovog” liječnika specijalista 

proći će više od 10 godina. Osim toga, ulaskom Hrvatske 

u EU liječnicima će se otvoriti mogućnost 

odlaska u neku zapadnu zemlju gdje će im 

primanja biti veća. To već proživljavaju 

Češka, Slovačka, a osobito Poljska gdje Nijemci 

i Englezi dijele stipendije studentima 

završnih godina medicine kako bi osigurali 

budućnost liječenja svojih građana. 

U Hrvatskoj su stvari krenule s mrtve 

točke tek prije četiri godine. Uz povećanje 

upisnih kvota na medicinskim fakultetima, 

povećan je i broj specijalizacija koje plaća 

država. No, valja na nogama dočekati nove 

specijaliste. Dotad, nerijetko se postojećima, 

koji bi već trebali biti u mirovini, produžuje 

radni vijek. Ljeti, kad tijekom turističke sezone 

treba dodatnih liječničkih timova, zovu se liječnici koji su 

već u mirovini da “začepe” kadrovske rupe. Bolje neće biti ni 

ovoga ljeta. Goranka Jureško 

depresivni i nezadovoljni 

Prof. dr. Ranka 

Štern Padovan 

Svjetsko istraživanje, predstavljeno na kongresu Američkog liječničkog 

društva prije godinu i pol, pokazalo je da je samo 50 posto liječnika 

zadovoljno svojim radom i životom, a 67 posto smatra da se u 

njihovom profesionalnom životu neće ništa promijeniti u dogledno 

vrijeme. Nisu zadovoljni ni primanjima. Jedno kanadsko istraživanje 

pokazalo je da je gotovo četvrtina liječnika depresivna, a takvih je 

među ostatkom građana tek 15 posto. Među liječnicima tri je posto 

ovisnika o alkoholu, a dva posto o lijekovima, što dodatno govori o 

stresu u kojem žive i rade. 


Spasitelji bez vizije 

Misija i cilj Vladinih 

fondova za spas 

gospodarstva ostaju 

nejasni. Hrabri izlazak 

države sa zvučnim 

jamstvima za kredite 

od milijardu eura 

prije je motiviran 

nužnošću da se 

pomogne bankama 

i samoj državi nego 

gospodarstvu / 

Dragana Radusinović 

Toliko pitanja, a tako malo odgovora. Tek nerazumljiva euforija 

na površini javne rasprave koje, kad se zagrebe u dubinu, među poduzetnicima 

zapravo nema. Tako bi se ukratko mogla opisati jeka 

koja odzvanja nakon pompoznog predstavljanja projekta za spas 

gospodarstva što ga je u obliku fondova za novčanu pomoć izglasala 

Vlada u trenucima u kojima kriteriji za dobivanje sredstava još 

nisu objavljeni. 

“Nazvati državne fondove fondovima za spas gospodarstva 

22 F O R B E S VELJAČA 2010

FRONTA 

zvuči kao kada za manifestaciju koja se 

održi samo jednom kažete da je postala 

tradicionalna. Čini mi se sve to pomalo 

smiješnim”, riječi su kojima je Josip 

Boban, predsjednik uprave AD Plastika, 

dobavljača njemačke i francuske autoindustrije, 

komentirao fondove Banskih 

dvora koje je svesrdno podržala 

i oporba, pa je podsmijeh iz biznisa 

upućen i vladajućima, ali i onima koji to 

žele postati. 

Vlada je, podsjetimo, odlučila 

hrvatskim tvrtkama čije je poslovanje 

posrnulo nakon 31. srpnja 2008. 

pomoći tako da im se omogući podizanje 

kredita putem Hrvatske banke za 

obnovu i razvoj koja bi u odlučivanju o 

dodjeli kredita kroz promjenu Zakona 

o HBOR-u dobila veću samostalnost. 

Za plasirane kredite Vlada je odlučila 

dati od 25 do 50 državnih jamstava vrijednih 

do 7,2 milijarde kuna, pri čemu 

konačni iznos ovisi o Hrvatskoj narodnoj 

banci i njezinoj odluci o tome za 

koliko je spremna spustiti obveznu 

rezervu banaka kako bi im oslobodila 

sredstva za plasman u gospodarstvo. 

Osim toga, Vlada je odlučila osnovati 

Fond za gospodarsku suradnju, odnosno 

fond koji bi ulagao u vlasnički kapital 

tvrtki, i u njega uložiti milijardu kuna 

proračunskog novca, odnosno milijardu 

kuna tijekom pet godina, kako je 

Forbesu objasnio premijerkin savjetnik 

Škegro prema kojem je, budući da ga 

je on osmislio, fond ubrzo dobio naziv 

“Škegrin fond”. I dok je u medijima zavladala 

euforija, poslovni teren priča 

drukčiju priču, gledajući pozitivnije na 

Škegrin fond nego na onaj dio koji se 

odnosi na jamstva države za kredite. 

Lani u ovo doba u AD Plastiku, koji 

je u svoja tada četiri proizvodna pogona 

u Hrvatskoj, jednom u Rumunjskoj i 

dva u Rusiji proizvodio opremu za vanjsko 

i unutarnje uređenje automobila, 

nisu znali što bi sa sobom, a još manje 

su mogli predvidjeti što će za godinu 

dana biti s njima. Europska je unija otprilike 

šest mjeseci prije toga proglasila 

krizu i najavila sveopći gospodarski 

potop. U AD Plastiku su to shvatili ozbiljno, 

zanemarujući tadašnju hrvatsku 

mantru kako kriza nije jako pogubna 

za njezinu malu ekonomiju. Zatvorili 

su proizvodni pogon u Makarskoj i 

otpustili tristotinjak radnika kako bi 

ostali mogli zadržati postojeću plaću. 

Menadžerima su primanja srezali za 15 

posto počevši od predsjednika Uprave. 

Sve im to ipak ne bi pomoglo da se izvuku, 

a Josip Boban danas ne bi mogao 

najavljivati kako će AD Plastik u 2009. 

ipak zabilježiti dobit u svojoj bilanci 

da na krizu nisu reagirale francuska i 

njemačka vlada. 

Hrvatska vlada AD Plastiku nije 

pomogla unatoč snažnom kucanju na 

njezina vrata. Radna mjesta u Solinu i 

Zagrebu, ali i ona u Rumunjskoj i Rusiji 

gdje AD Plastik ima tvornice, spasili su 

vaučeri koje je njemačka vlada dijelila 

za kupnju automobila kako bi održala 

potražnju za njima, a i to što prodaja 

francuskog Renaulta, AD Plastikova velikog 

klijenta, nije pala onoliko koliko u 

konkurencije. 

USPJEŠNE TVRTKE S 

POTENCIJALOM 

Jadran - Galenski laboratorij 

Geofoto 

Metalni lijev TCG 

Ghetaldus 

Lipik Glas 

Dioki 

Doking 

HS Produkt 

Gisdata 

Mireo 

Končar - Energetski transformatori 

Pastor 

AD Plastik 

PPC Buzet (CIMOS) 

Belišće 

Elektrokontakt 

Elka kabeli 

Končar distributivni i specijalni 

transformatori 

Nije Josipu Bobanu smiješno to što 

Vlada kasni s protupožarnim mjerama. 

Smiješno mu je nešto drugo. AD Plastik 

svoju proizvodnju, na kojoj osim radnika 

radi i njihov tim za razvoj od 70 

ljudi, financira kreditima HBOR-a. Kamate 

su im 5,5 posto. Krediti koje dižu 

u Rumunjskoj za financiranje tamošnje 

proizvodnje koštaju 4 posto. Boban 

dodaje da su njihovim konkurentima u 

Francuskoj kamate još niže, a u Velikoj 

Britaniji država je za spas tijekom prošle 

godine davala beskamatne kredite. 

Ova ekonomska logika kaže da AD 

Plastikova proizvodnja u Hrvatskoj, 

gdje su radnici skuplji, a logistički 

troškovi veći nego u Rumunjskoj, na europskom 

tržištu može biti konkurentna 

jedino pod uvjetom da Boban dobije 

kredit čije bi kamate s uračunatim svim 

troškovima bile maksimalno 4 posto. 

Kad bi to dobio od HBOR-a, Bobanov 

podsmijeh vjerojatno bi se pretvorio u 

osmijeh odobravanja. Kamate od 7 posto, 

o kojima se govori kao o kamatama 

koje bi poduzetnicima trebale pojeftiniti 

kredite u okviru novih državnih fondova, 

AD Plastiku neće pomoći. U Bobanovom 

poslovnom svijetu svaka stotinka 

kamata manje nije presudna ako odbrojavanje 

počinje od sedmice, pa makar 

se savjetnik premijerke Jadranke Kosor 

Borislav Škegro u to zaklinjao zalažući 

vlastiti ekonomski opstanak. Ali AD 

Plastik će se, prema Bobanovoj najavi, 

kao i dosad sam pobrinuti za sebe, sa 

300 manje zaposlenih nego lani. “Nemamo 

problema s likvidnošću, kupci nam 

plaćaju na vrijeme jer radimo s inozemstvom. 

Moramo naći samo novac za financiranje 

novih projekata, a možemo 

ga uvijek naći i bez državnog fonda”, 

kaže direktor koji je prije šest mjeseci 

opravdano strahovao da se proizvodna 

tvrtka možda i neće izvući tako sretno 

kako se izvukla. 

Romeo Božić, direktor PPC Buzeta, 

podružnice slovenskog Cimosa koji u 


Igor Kokanović 

Ghetaldus – Mirko i Igor Kokanović 

Ghetaldus, najveća domaća optika u vlasništvu oca i sina, Mirka i Igora Kokanovića, 

u prošloj je godini dovršila sve velike planirane investicije. Uz otvaranje deset dućana 

u Hrvatskoj, najzvučnija među njima je otvaranje optike i poliklinike u Sarajevu, što 

je prvi iskorak Ghetaldusa na strano tržište. Unatoč padu tržišta u maloprodaji od 30 

posto, Ghetaldusov pad je bio 3 posto. Ostali segmenti, veleprodaja i poliklinike, rasli 

su 7 odnosno 20 posto, pa su poslovni rezultati za lanjsku godinu nešto bolji od onih 

2008. i očekuje se konsolidirani prihod od 155 milijuna kuna. Dok Igor Kokanović 

kaže da je u 2010. cilj stabilizacija poslovanja, Mirko Kokanović razmatra mogućnost 

širenja posla na Sloveniju. Ghetaldus, koji u Samoboru ima vlastitu proizvodnju 

okvira za naočale i leća, dobio je zastupstvo za proizvodnju leća grupacije BBGR i to 

za područje bivše Jugoslavije, što bi trebao biti njihov prvi veći izvozni posao. Udio 

izvoza u njihovim prihodima je malen, a prigovor Mirka Kokanovića programima za 

financiranje izvoza svodi se na “kvaku 22”: “Ne možete dobiti kredit ako vam izvoz 

ne čini više od 50 posto prihoda, a bez kredita za financiranje proizvodnje ne možete 

ni postići 50 posto prihoda iz izvoza.” Ghetaldus je u kontekstu novih kredita iz 

državnih fondova zainteresiran za refinanciranje postojećih zaduženja. 

Buzetu proizvodi autodijelove za grupaciju 

PSA i BMW na pitanje: Kako 

ste?, odgovara: A kako zvučim? I pritom 

se smije. Za prošlu godinu očekuje 

dobit, jer su baš kao i AD Plastik već 

krajem 2008. pokrenuli restrukturiranje 

i smanjivanje troškova. U ovoj godini, 

koliko god ona bila teška, očekuju 20 

posto prihoda više nego lani, a za financiranje 

proizvodnje kaže da će se snaći 

i bez državne pomoći jer se njihova 

tržišta, koja su pomoć dobila kad im je 

trebala, oporavljaju. 

Inozemna tržišta ukazuju na oporavak 

i za proizvođača celuloze Belišće, 

velikog hrvatskog izvoznika čiji direktor 

Vlado Jerbić kaže: “Da mi je netko na 

početku prošle godine ponudio konačni 

rezultat od dva do tri milijuna kuna dobiti 

kakav sada očekujemo, odmah bih 

to prihvatio.” Činjenicu da neće biti u 

gubitku tretira kao rezultat “pozitivne 

nule”, a od 2010. očekuje da će biti 

teška. 

Rast prihoda očekuje na mađarskom 

tržištu, a oporavljaju se i Njemačka, Italija 

i Češka. Jerbić se kod HBOR-a i banaka 

trenutačno zadužuje uz prosječne 

kamate od 5,5 posto. Kredite plaća kamatama 

od 2 do 7 posto. “Kod banaka 

smo A klasa”, kaže Jerbić, što znači da 

su već u kategoriji najmanjeg rizika, a 

od novih državnih fondova ne očekuje 

primarno kredite za nove poslovne projekte, 

već za financijsko restrukturiranje. 

Htio bi skuplje i kratkoročne kredite 

Foto Vjekoslav Skledar, Jure Mišković / Cropix 


fronta 

Zbrka koja je zavladala u iščekivanju Vladinih kriterija pomoći 

jasan je znak da smisao fondova nije jasan ni kreatorima 

zamijeniti dugoročnim jeftinijim, što 

znači da mu državni fond, ako mu želi 

pomoći, mora omogućiti kamate znatno 

niže od 7 posto. 

Ova i još nekoliko sličnih priča 

uspješnih hrvatskih tvrtki koje proizvode 

za veliko europsko ili svjetsko 

tržište, a koje su se bez pomoći Vlade 

uspješno provukle kroz 2009., navodi na 

to da se državni fond sagleda iz drugog 

kuta, nakon čega postaje mnogo jasniji, 

iako je uvijek moguće prigovoriti da je 

riječ o raspravi na temu “što je bilo prije, 

kokoš ili jaje”. 

Predstavljen kao fond za spas gospodarstva, 

državni fond, pogledamo li ga s 

druge strane, izgleda potpuno drukčije. 

Predstavljen je kao da mu je motiv gospodarski 

oporavak, no prije će biti da je 

hrabri izlazak države sa zvučnim jamstvima 

za kredite od milijardu eura zapravo 

motiviran nužnošću da se pomogne 

bankama i samoj državi. 

Vlada odlukom o jamstvenom fondu 

i preuzimanjem dijela rizika prvenstveno 

pomaže bankama da sigurnije 

plasiraju vlastiti višak likvidnosti od 4,5 

milijardi kuna. Vlada, koja je državni 

proračun za 2010. zbog vlastite nesposobnosti 

da sreže troškove zamislila na 

razini od 120 milijardi kuna uz rizik da 

dodatnih 10 milijardi dođe na naplatu 

kroz već izdana jamstva brodogradnji 

ne riješi li se sudbina brodogradilišta, 

morala je učiniti nešto kako bi smanjila 

pritisak banaka na rast kamata za 

gospodarstvo, budući da banke već financiraju 

skupu državnu potrošnju. 

Osim toga, država je još uvijek veliki 

dužnik brojnim poduzećima, pa među 

ekonomskim analitičarima već vlada 

tihi strah da su državna jamstva za 

kredite HBOR-a zapravo namijenjena 

tvrtkama kojima država već duguje novac 

a one potraživanja nemaju odakle 

naplatiti, kako bi ipak dobile sredstva 

za svoje poslovanje i smirile strasti. 

Jamstva, iako je riječ o proračunskim 

sredstvima, nisu novac iz ovogodišnjeg 

proračuna, pa i ako dođu na naplatu, to 

se neće dogoditi ove teške godine koju 

treba preživjeti. 

Sagledavajući samo odluke Vlade, 

fondovi koje je pokrenula toliko su 

široki i nedefinirani da su zapravo otvoreni 

gotovo svima, pa i kompanijama 

iz tradicionalno problematičnih sektora 

poput tekstilne, drvne, kožarske i industrije 

obuće, koje su u hrvatskom slučaju 

grcale na rubu propasti i u najboljim 

godinama globalnog ekonomskog rasta 

i to što ih je kriza dokrajčila ne znači da 

je ona jedini uzrok njihovih problema. 

Vrata jamstvenog fonda otvorena su i 

turističkoj branši, koja se uskomešala u 

istraživanju mogućnosti da uz državna 

jamstva dobije jeftinije kredite za 

pripremu sezone. Koliko su odluke 

Vlade nejasne, a stoga i zbunjujuće, 

govori i činjenica da je gradonačelnik 

Koprivnice Zvonimir Mršić fondove 

za gospodarsku suradnju putem kojih 

se ulaže u vlasnički kapital kompanija 

protumačio kako njemu odgovara, 

zaključivši kako “nema pametnije stvari 

nego da država taj novac uloži u dokapitalizaciju 

Podravke”, što bi svakako bila 

najgora destinacija za proračunski novac 

u 2010. godini. 

Zbrka koja je zavladala među poduzetnicima 

koji iščekuju Vladine kriterije 

za dobivanje državnih jamstava za 

kredite govori samo o tome da smisao 

tih fondova njihovim kreatorima nije 

sasvim jasan. A to znači da oni ne mogu 

ispuniti cilj “spašavanja gospodarstva”. 

Mogu tek kratkoročno uliti novac u 

sustav. Fondu za spas gospodarstva i 

prije nego što su osmišljeni kriteriji za 

dobivanje kredita zatrebalo je hitno 

spašavanje. 

Kakvi god bili, kriteriji koji se 

osmišljavaju u Ministarstvu financija 

neće biti uspješni ne zadovolje li nekoliko 

pravila i uvjeta koje je Forbes iz- 

Metalni lijev TCG – Željko Uzelac 

Tijekom 2009. ovom dobavljaču autoindustrije proizvodnja je zbog krize pala 30 posto, 

a prihod je zbog pada cijena njihovih proizvoda čak 50 posto manji. Ova godina 

donosi oporavak i narudžbe su porasle za 15 posto, a i cijena aluminija porasla je za 

10 posto. Radi za BMW i Mercedes. Vlasnik Metalnog lijeva TCG Željko Uzelac ističe 

da mu se vraćaju kupci iz Kine i istočnih zemalja, te da novac putem kredita HBOR-a 

treba za obnovu tehnologije u kompaniji i novi investicijski ciklus kako bi tvrtka sa 

sadašnjih 300 narasla na 450 zaposlenih. S kamatama od 4 do 5 posto proizvodnja bi 

mu na izvoznim tržištima bila konkurentna. 

Željko Uzelac 


fronta 

Dioki – Robert Ježić 

Iako je njegov Dioki u 2008. zabilježio 

gubitak u poslovanju upravo zahvaljujući 

slomu izvoznih tržišta na koja plasira 

90 posto svoje proizvodnje organskih 

petrokemikalija i polimera, Robert Ježić 

ove godine na pitanje: Kako posao?, 

odgovara: Mi smo, Bogu hvala, dobro. 

Krajem prošle godine dovršili su veliku 

investiciju u povećanje proizvodnih 

kapaciteta polietilena na Krku, što bi 

izvozni kapacitet tvrtke trebalo povećati 

za 30 posto. Kapitalna ulaganja Diokija 

premašuju 90 milijuna eura, a u veljači 

planiraju pokretanje proizvodnje vinilklorid 

monomera, sirovine za PVC (polivinil 

klorid) nezamjenjive u građevinarstvu. 

“Sredstva za investicije su osigurana”, 

kaže Ježić, ne isključujući ipak Diokijev 

interes za novac koji se može dobiti 

putem državnih fondova, iako će toj priči 

dodati kako bi od državne administracije 

bilo pametno da se pozabavi smanjivanjem 

poreza i parafiskalnih nameta te 

precijenjenom kunom. 

Robert 

Ježić 

tržište ne smiju biti više od 4 posto. 

Uspješne tvrtke za taj se iznos kamata 

mogu zadužiti u inozemstvu, pa im se 

državna pomoć koja bi bila skuplja od 

toga ne isplati. 

Država treba u dogovoru s bankama 

osigurati što manje kamate za financiranje 

proizvodnje s većom dodanom 

vrijednošću. Budući da država daje 

jamstva za razvojne kredite, profitabilnost 

poslovnog plana na osnovi 

kojeg se za projekt traži financiranje 

trebali bi, uz poslovne banke, ocjenjivati 

i stručnjaci HBOR-a nezavisno od 

poslovnih banaka. Država kredite jamči 

novcem poreznih obveznika iz budućih 

proračuna. Stoga bi bilo neozbiljno potpuno 

prepustiti poslovnim bankama 

procjenu rizika pojedinog projekta, jer 

to omogućuje bankama da dosadašnje 

rizične plasmane pretvore u manje 

rizične. 

Smisao jamstvenog fonda trebao 

bi biti da se kroz njega održi ili poveća 

zaposlenost, posebno u proizvodnji. U 

veo iz razgovora s tridesetak direktora 

uspješnih kompanija te sagledavajući 

sliku hrvatskog gospodarstva. 

Dvije trećine jamstvenog fonda, koji 

prema odluci Vlade može iznositi do 

7,2 milijarde kuna, treba biti ciljano 

usmjereno na proizvodnju s izvoznim 

potencijalom, pri čemu se potencijal 

dokazuje postojećim narudžbama. 

Vlada ne bi smjela dopustiti da 

većina jasmtvenog fonda bude potrošena 

na poslove kompanija koje svoje proizvode 

plasiraju na hrvatskom tržištu, 

jer unatoč nekim stavovima o rastu 

hrvatskog gospodarstva na strategiji 

supstitucije uvoza, ulaskom Hrvatske 

u EU i potpunim otvaranjem tržišta ta 

strategija nije dugoročno održiva jer je 

hrvatsko tržište malo. 

Ona može funkcionirati na velikim 

tržištima poput poljskog. Kamate na 

kredite za tvrtke koje vlastitu proizvodnju 

plasiraju na europsko ili svjetsko 

10 uvjeta da državni fond ipak 

bude koristan 

■ dvije trećine jamstvenog fonda treba biti ciljano usmjereno na proizvodnju s 

izvoznim potencijalom 

■ kamate na kredite za tvrtke koje vlastitu proizvodnju plasiraju na europsko ili 

svjetsko tržište ne smiju biti više od 4 posto 

■ osigurati što manje kamate za financiranje proizvodnje s većom dodanom 

vrijednošću 

■ profitabilnost poslovnog plana na osnovi kojeg se za projekt traži financiranje 

trebali bi ocjenjivati stručnjaci HBOR-a nezavisno od poslovnih banaka 

■ država ne bi smjela jamčiti kredite tvrtkama koje već dugo imaju višak zaposlenih i 

radna efikasnost im je zbog toga niža od europskog prosjeka u branši 

■ pri odobravanju kredita kompanijama za tekuću likvidnost i otplatu dugova treba 

uzeti u obzir kvalitetu procesa rezanja troškova u 2009. godini 

■ prednost u dobivanju kredita za održavanje ili širenje proizvodnje s državnim 

jamstvima trebale bi imati kompanije iz takozvanih sektora budućnosti, odnosno 

informatike, biotehnologije i farmaceutike, te kompanije u energetskom sektoru 

■ pri davanju kredita za projekte s izvoznim potencijalnom ne bi smjelo postojati 

ograničenje prema kojem kredit mogu dobiti samo oni izvoznici koji ostvaruju više od 

50 posto prihoda iz inozemstva 

■ kada je riječ o ulaganju u vlasnički kapital kompanije kroz Fond za gospodarsku 

suradnju (milijardu kuna u pet godina), država mora tražiti garantirani povrat na 

investiciju od najmanje 5, a najviše 10 posto 

■ pri odabiru meta za ulaganje treba se voditi odabirom EBRD-a i IFC-a 


Foto Dusko Klicek / EPEHA, Goran Mehkek / Cropix 

tom slučaju prijeti opasnost od padanja 

u klasičnu zamku čuvanja ili, još gore, 

generiranja dugoročno neodrživih radnih 

mjesta. Budući da je sama Vlada već 

u toj zamci jer u vlastitoj administraciji, 

što državnoj što lokalnoj, ima previše 

zaposlenih, državni jamstveni fond 

ne bi smio biti iskorišten za jamčenje 

kredita tvrtkama koje već dugo imaju 

višak zaposlenih i radna efikasnost im 

je zbog toga niža od europskog prosjeka 

u branši. Budu li se jamčili takvi krediti, 

ova bi Vlada mogla ući u povijest kao 

administracija koja je uspjela poništiti 

jedini pozitivni efekt krize i recesije, 

učinak katalizatora nakon kojeg opstaju 

zdravi, a nestaju oni koji i ne trebaju 

postojati, kako bi se stvorio prostor za 

nastanak i rast novih. 

Pri odobravanju kredita kompanijama 

za tekuću likvidnost i otplatu 

dugova treba uzeti u obzir kvalitetu 

procesa rezanja troškova u 2009. godini. 

Kvalitetno rezanje troškova u 

lanjskoj godini ključni je element za 

povjerenje menadžmentu kompanije, 

a menadžment je uvijek ona slaba ili 

jaka karika o kojoj ovisi hoće li se isplata 

državnih jamstava aktivirati i opteretiti 

porezne obveznike od 2011. godine 

nadalje. Kako su kompanije rezale 

troškove i jesu li u panici pribjegle linearnom 

smanjenju troškova u 2009. i na 

taj ili neki drugi način učinile nešto što 

bi zakočilo njihov daljnji razvoj, bitan je 

detalj u procjeni kvalitete tražitelja kredita 

s jamstvom poreznih obveznika. 

Prednost u dobivanju kredita 

za održavanje ili širenje proizvodnje 

s državnim jamstvima trebale bi 

imati kompanije iz takozvanih sektora 

budućnosti – informatike, biotehnologije 

i farmaceutike, te kompanije 

u energetskom sektoru budući da se u 

njemu očekuju strana ulaganja u idućim 

godinama. 

Pri odobravanju kredita za projekte 

s izvoznim potencijalnom ne bi smjelo 

postojati ograničenje prema kojem 

kredit mogu dobiti samo izvoznici koji 

Strategija zamjene uvoza na malom 

će hrvatskom tržištu biti neupotrebljiva 

nakon ulaska u Europsku uniju 

Danijel 

Zadjelović 

Lipik glas – Danijel Zadjelović 

Lipik Glas je u 2009. imao 40 posto manje prihode nego godinu ranije, a direktor 

Danijel Zadjelović kaže da će tvrtka koja proizvodi specijalna stakla, posebno za 

autoindustriju, sigurno iskazati gubitak. U ovoj godini ne spašava ih povratak starih 

kupaca, nego novi posao koji će podići prihode u odnosu na lani za 35 posto. Riječ 

je o proizvodnji stakala za Aston Martin Rapid, prvi Aston Martin sa četvera vrata. 

Automobil se počinje proizvoditi u Grazu, a u Lipik Glasovom portfelju poslova činit 

će 20 posto ukupnog prihoda planiranog na razini od 11 milijuna eura. “Zatvorit 

ćemo financijsku konstrukciju i bez pomoći države”, kaže Zadjelović. No Lipik Glas je 

jedna od rijetkih tvrtki kojima bi kamate na kredite od 7 posto ipak nešto značile, jer 

se sada, kaže Zadjelović, zadužuju uz visokih 10 posto. 


Goranko 

Fižulić 

Quaestus i Nexus trenutačno su u odličnoj poziciji 

jer su jedini spremni kandidirati se za upravljanje 

izdašnim priljevom državnog novca 

Zdravko 

Mršić 

ostvaruju više od 50 posto prihoda iz 

inozemstva. Pokazalo se da su takvim 

pravilom, koje se često koristilo kao 

katalizator u financiranju izvoznika, 

dosad diskriminirani izvoznici čija je 

vrijednost izvoza u apsolutnom iznosu 

veća od ukupnog prihoda kompanija 

koje rade pretežno za inozemstvo, ali se 

kompanija, zato što većinu prihoda generira 

na hrvatskom tržištu, ne uspijeva 

kvalificirati među pretežne izvoznike. 

Donošenje odluke o fondovima 

i državnim jamstvima za kredite bez 

jasne misije, vizije i cilja tih fondova, 

već je u hrvatskom biznisu stvorilo 

zaraćene strane. Osim pobune u gospodarstvu 

koja je nastala kada se pokazalo 

da se državna jamstva može kandidirati 

i konzorcij IGH, Konstruktor i Tehnika 

za posao gradnje autoceste u Crnoj Gori 

– što bi s obzirom na to da je posao težak 

2,77 milijardi kuna doslovno pojelo 

trećinu garantnog fonda – pojavile su se 

i unutarsektorske bitke. 

Turističke kompanije uzvrpoljile su 

se u izviđanju mogućnosti za dobivanje 

kredita, na što proizvođači gledaju mrzovoljno, 

a izvoznici tvrde da je u turizmu 

riječ o nekretninskom biznisu i 

smeta im mogućnost da se hrvatskim 

državnim jamstvima hotelijerima financira 

kupnja talijanskog namještaja. 

Međusobna netrpeljivost nazire se i 

između proizvođača i trgovaca. Pojavio 

se strah među proizvođačima da će za 

kredite konkurirati trgovci i ponuđači 

usluga. 

Znakovito je da je Hrvatska udruga 

poslodavaca predvođena Damirom Kuštrakom 

istog dana kada je Vlada donijela 

odluku o interventnim fondovima 

zatražila smanjivanje poreza i doprinosa 

na plaće te ukidanje kriznog poreza kako 

bi se povećala potrošnja. Kuštraka su u 

tom zahtjevu pratili Goranko Fižulić, 

vlasnik Magme, i Ivica Mudrinić, predsjednik 

Uprave THT-a. 

Foto Nikola Wolf, Vjekoslav Skledar, Damir Krajac / Cropix 


fronta 

Quaestus i Nexus povlašteni u utrci za državnim novcem 

Fond za gospodarsku suradnju koji je osmislio Borislav 

Škegro, jedini je instrument među novim Vladinim 

mjerama koji će raspolagati konkretnim novcem iz 

proračuna. Prema Škegrinu objašnjenju, raspolagat 

će s milijardu kuna tijekom pet godina. Taj novac će osigurati 

državni proračun, koji se ove godine puni i ubiranjem kriznog 

poreza. Od tog se poreza u proračun slijeva oko 200 milijuna 

kuna mjesečno. 

Prema preliminarnim tumačenjima Škegrinog fonda, riječ 

je o financijskom instrumentu koji bi trebao funkcionirati u 

suradnji s postojećim privatnim equity fondovima, odnosno 

fondovima koji ulažu u kompanije preuzimajući vlasnički udio 

u njima. U toj je priči najzanimljivije što u Hrvatskoj postoje 

samo dva fonda registrirana za ulaganja u rizični kapital. Riječ 

je o Škegrinom Quaestusu i fondu Nexus Alfa koji vode Marko 

Lesić i Marko Makek, koji su u privatni fondovski biznis prešli iz 

Zagrebačke banke. Škegrin Quaestus poznat je po investiranju 

u Metronet i Tele 2, pretežno telekomunikacijski sektor, dok su 

najzvučnije ulagačke mete Nexus Alfe drogerijski lanac Kozmo 

koji su kupili od Konzuma Ivice Todorića i domaća tvrtka Aqua 

Maritime. 

Budući da će Fond za gospodarsku suradnju funkcionirati 

tako što će ulagati u kompanije koje kao svoje ulagačke 

mete odabere privatni fond, Quaestus i Nexus trenutačno su 

u povlaštenoj poziciji jer su jedini spremni kandidirati se za 

državni novac, koji je zapravo jako izdašan jer se Vlada obvezala 

uložiti u odabranu kompaniju jednako koliko i privatni 

fond. Vladina najava osnivanja Fonda za gospodarsku suradnju 

potaknula je pak financijsko tržište da se aktivira. Izvjesno 

je da će postojeći investicijski fondovi u suradnji s bankama 

krenuti u osnivanje društava za upravljanje rizičnim kapitalom, 

za što treba imati milijun kuna početnog kapitala te skupiti 

75 milijuna kuna od privatnih investitora kako bi mogli početi 

funkcionirati. Naime, oko 200 milijuna kuna kapitala slobodnog 

za ulaganje iz državnog proračuna dovoljan je poticaj da 

se privatni sektor prihvati posla skupljanja još najmanje toliko. 

Quaestus i Nexus uskoro bi mogli dobiti konkurenciju. Škegro, 

čiji je fond jedan od onih koji su u prednosti, u ovom slučaju 

zato što postoji, za Forbes je izjavio da će Quaestus aplicirati 

za državni novac “ovisno o uvjetima”, što zvuči prilično čudno 

budući da je on sam jedan od onih koji diktira uvjete. U Nexusu, 

znajući da su također u donekle povlaštenom položaju, 

odbili su komentirati tu činjenicu. Iako slični fondovi u svijetu 

funkcioniraju tako da država u suradnji s privatnim kapitalom 

većinu rizika prihvaća na sebe, zbog povijesti lošeg gospodarenja 

državnim novcem u Hrvatskoj sugovornici iz privatnog 

financijskog sektora čak predlažu da bi država u slučaju Fonda 

za gospodarsku suradnju trebala tražiti garantirani povrat 

svojeg uloga od 5 ili 10 posto, kako bi se osigurala da domaći 

fondovi rizičnog kapitala, koji su zapravo tek u nastanku, ne bi 

neoprezno igrali s novcem poreznih obveznika. Radi dodatne 

sigurnosti u odabiru kompanija, državi iz biznisa stiže i savjet 

da bi se trebala voditi odabirom EBRD-a i IFC-a. Oni biraju 

kvalitetne kompanije i imaju stroge uvjete za dobivanje sredstava. 

Državni Fond za gospodarsku suradnju može konkurirati 

EBRD-u i IFC-u i okrenuti se kompanijama koje već pregovaraju 

s ta dva fonda, te im ponuditi nešto bolje uvjete. 


Država je odgodila 

drugi krug natječaja za 

prodaju brodogradilišta 

za veljaču, ali 

brodograditelji 

upozoravaju da je to 

jedino što je učinjeno 

i da investitori, kojih 

ima, neće dovijeka 

čekati /Jozo Vrdoljak 

Propast će 

jer drugo 

ne znaju 

Bez obzira na to što je raspisivanje 

drugog kruga natječaja 

za prodaju hrvatskih 

brodogradilišta odgođeno 

s početka siječnja na sredinu 

veljače, u krugovima koji prate naše 

brodograđevne prilike i koji su upozoravali 

na loše uvjete prvog natječaja, 

još uvijek nisu poznati uvjeti drugog 

kruga natječaja. Još se ne zna u čemu je 

učinjen korak prema privlačenju pravih 

investitora u hrvatsku brodogradnju, a 

stručnjaci iz Brodograđevnog klastera 

Splitsko-dalmatinske županije tvrde 

kako postoje interesi korejskih i kineskih 

vlasnika brodogradilišta, koji su zainteresirani 

za proizvodnju brodova. 

U brodograđevnim krugovima prevladava 

mišljenje kako vlasnik, Vlada RH, 

ovaj put brodogradilišta u stečaj gura iz 

svoje nemoći. Na nedavno održanom 

okruglom stolu o brodogradnji koji je 

okupio sve zainteresirane brodograđevne 

stručnjake, sindikate i predstavnike 

brodogradilišta, zaključeno je da nisu 

učinjene sve potrebne predradnje za 

raspisivanje drugog natječaja za privatizaciju 

brodogradilišta, te da stoga nema 

realnog izgleda da se pojavi ozbiljniji kupac. 

“Takva situacija može dovesti do 

stečajnog procesa i u konačnici do likvidacije 

brodogradilišta. U tom slučaju 

Jozo Vrdoljak je novinar Privrednog vjesnika 


prijeti opasnost i od bankrota cijelog 

državnog sustava, što se ne smije dopustiti”, 

istaknuo je dugogodišnji stečajni 

upravitelj Ivo Jukić, misleći pri tome na 

velik broj neaktiviranih Vladinih jamstava. 

Sudionici okruglog stola od Vlade su 

zatražili odgađanje raspisivanja natječaja 

za najmanje pola godine kako bi u tom 

razdoblju brodograđevna znanost i 

struka mogli pomoći Vladi da kvalitetno 

pripremi najpovoljniji model preustroja i 

privatizacije hrvatske brodogradnje. 

Oni koji smatraju da brodogradnju 

treba sačuvati i da bi njezino gašenje imalo 

pogubne posljedice po gospodarsku i 

socijalnu stabilnost, naglašavaju kako su 

najveća opasnost za ukidanje navoza interesi 

špekulanata. Špekulanti nerijetko 

vrše pritisak na donositelje normi kako bi 

uvjerili odgovorne da se prenamijeni pomorsko, 

odnosno javno dobro nad kojim 

postoji koncesija brodogradilišta te izvrši 

uknjižba na to zemljište, koje bi potom 

bilo predmetom trgovine nekretninama. 

Pritom se traži da se Republika Hrvatska 

odrekne svog vlasništva nad pomorskim 

dobrom u korist novog vlasnika. Prevladava 

mišljenje da jedino na taj način novi 

vlasnik može ostvariti profit. 

Da nešto nije u redu svjestan je i 

predsjednik Brodograđevnog klastera 

Splitsko-dalmatinske županije dr. Ivica 

Veža, profesor na splitskom FESB-u. 

“Meni nikako nije jasno da se srlja u 

prodaju brodogradilišta, a da nitko od 

značajnijih brodograđevnih stručnjaka 

nije konzultiran niti upućen u uvjete, kako 

prvog, tako sad i drugog kruga natječaja. 

Isto tako, stječe se dojam da se u Vladi 

brodogradnjom u ovom trenutku nitko 

sustavno ne bavi”, rekao je, podsjećajući 

kako je dosadašnji državni tajnik Leo 

Begović prešao na mjesto predsjednika 

uprave HEP-a. Veža kaže i da nije jasno 

kako u proračunu za iduću godinu nisu 

planirana sredstva za restrukturiranje 

brodogradilišta: “Ulaganjem 38 milijuna 

eura u Brodotrogir podigla bi se produktivnost 

sa sadašnja dva na četiri broda. U 

suprotnom bi se dogodilo da preko 250 

visokoobrazovanih djelatnika, odnosno 

1100 radnika ovog brodogradilišta bude 

prinuđeno na prekvalifikaciju u konobare 

i kuhare.” 

Ivica Veža je bio i jedan od autora 

plana restrukturiranja Brodotrogira, u 

kojem je predviđeno optimiranje kapaciteta 

te razne vrste ušteda. Radi se 

o jednom od rijetkih brodogradilišta 

koja su imala ponudu u prvom krugu 

natječaja. Ponuda splitskog poduzetnika 

Slobodana Ljubičića, poznatija kao More 

Trogir, predviđala je na prostoru Brodotrogira 

razne turističke sadržaje. Kako 

je i turizam, a pogotovo hotelijerstvo 

niskoprofitabilna djelatnost i povratak 

uloženog novca je vrlo spor, postavlja se 

pitanje kako ostvariti povrat ulaganja i je 

li uopće moguća dugoročna isplativost 

ulaganja. A ulaganje bi, prema riječima 

Slobodana Ljubičića, trebalo biti oko 

500 milijuna eura. Ljubičić kaže da je u 

sam projekt More Trogir dosad uloženo 

oko dva milijuna eura. Prema njegovim 

saznanjima, uvjeti drugog natječaja za 

prodaju brodogradilišta bit će vrlo slični 

onima iz prvog kruga. Otkrio nam je i 

da se opet namjerava natjecati: “Moja 

ponuda u prvom krugu je odbijena bez 

ikakvog obrazloženja. Ako nam Vlada 

ponovno odbije ponudu, morat će nam 

dostaviti obrazloženje.” 

Brodogradnja je prema mišljenju dr. 

Veže najznačajnija preostala strateška industrija 

u Hrvatskoj: “Ona je Hrvatskoj 

neophodna i ne smije se dopustiti njezino 

gašenje. Ne bi se smio ponoviti slučaj 

Industriji nije jasno 

zašto je država 

spora s izdavanjem 

jamstava za 

povoljne kredite 

iako se nikada 

dosad ta jamstva 

nisu aktivirala 

fronta 

nekada uspješnog Dalmastroja koji je 

ugašen, a posljedica je to da ni dan-danas 

nemamo više tvornicu alatnih strojeva 

u Dalmaciji, osim tvornice HSTec iz 

Zadra. Postoji opasnost da, kada jednom 

ugasimo brodogradnju te izgubimo 

brodograđevna znanja i stručnjake, više 

nikada nećemo graditi brodove.” 

Danas brodograđevna industrija 

sudjeluje sa 12 do 15 posto u hrvatskom 

izvozu, osigurava posao za više od 40 

tisuća zaposlenika, a od nje živi oko 200 

tisuća stanovnika. Brodogradnja uprihodi 

proračunu oko 1,8 milijardi kuna. 

“Njezini stručnjaci i radnici nisu jedini 

krivac za nastale gubitke. Pored neprihvatljivog 

podržavljenja bivše društvene 

imovine 1991. godine, znatno većeg 

tečaja domaće valute prema stranim 

valutama, što pogoduje uvoznicima, a 

uništava izvoz, na poslovanje je utjecalo 

poskupljenje čelika u zadnje četiri godine 

za oko 450 posto, zatim nedovoljno 

činjenje svih dosadašnjih vlada na prevladavanju 

uočenih problema u brodogradnji, 

izostajanje daljnje tehnološke 

obnove brodogradilišta... ”, kaže dr. 

Roko Markovina, profesor na splitskom 

FESB-u. 

Naglasio je kako brodograđevna 

znanost i struka još od 1992. nude 

pomoć Vladi, pa se kao poruka okruglog 

stola iznova u dobroj namjeri Vladi 

nudi suradnja u iznalaženju najboljeg 

modela za preustroj i privatizaciju brodogradnje, 

pripremi natječaja za drugi 

krug, izradi kriterija za izbor eventualnih 

kupaca te provjeri boniteta kupaca. 

Istodobno zahtijevaju od Vlade da po 

hitnom postupku uputi poseban zakon 

o brodogradnji i sanaciji brodogradnje 

s ciljem sprečavanja nekontroliranog 

stečaja i likvidacije brodogradilišta. 

Brodograđevni stručnjaci smatraju da 

u međuvremenu Vlada treba osigurati 

brodogradilištima likvidnost i garancije 

za nove ugovore koji bi se financirali iz 

domaćeg kapitala (fondovi) ili stranog 

kapitala uz državna jamstva koja se po 

europskim kriterijima 80-20 ne smatraju 

potporama. 


FRONTA 

Mali na 

leđima 

nose velike 

Istraživanje na 27.000 europskih tvrtki, od čega 500 

hrvatskih, pokazalo je da firme koje imaju najviše 50 

zaposlenih, najbolje podnose recesiju/ Tanja Tolić 


Male tvrtke u Hrvatskoj, one koje imaju od deset 

do 50 zaposlenih, najbolje su se prilagodile promjenama 

na domaćem tržištu rada i, slijedom toga, 

najbolje se nose i sa recesijom. Pokazalo je to veliko 

istraživanje Eurofounda, agencije EU sa sjedištem u 

Dublinu, koje je provedeno u 27 tisuća javnih i privatnih 

poduzeća, od čega 500 hrvatskih. Prvi rezultati 

opsežnog Drugog istraživanja o europskim tvrtkama 

objavljeni su krajem prošle godine, dok će cjeloviti 

izvještaj biti prezentiran u proljeće 2010. 

Cilj je istraživanja otkriti može li Europa ostvariti 

jedan od ključnih ciljeva koji si je postavila potpisivanjem 

Lisabonskog sporazuma – fleksibilizirati 


fronta 

Želi li Europa početi ozbiljno konkurirati 

američkom, a posebno kineskom tržištu 

rada, mora postati mnogo fleksibilnija 

tržište rada. Stari kontinent tradicionalnim 

je zakonima snažno štitio instituciju 

i kontinuitet radnoga mjesta, zbog čega je 

Europa već desetljećima nekonkurentna 

tržištima kao što su Amerika ili Kina, a 

kamoli Indija koja se pretvorila u jednu 

od najvećih “outsource” sila. Politički cilj 

je jasan – učiniti tržište dinamičnijim i 

konkurentnijim, no koliko su europske 

tvrtke doista opremljene da bi se suočile 

s tim izazovom? Kako socijalni dijalog u 

radnoj sredini, radno vrijeme i strategije 

fleksibilnosti, kao i odabir zaposlenika, 

METODA ISTRAŽIVANJA 

Istraživanje je provedeno u 30 europskih zemalja. Hrvatski dio podataka prikupio je 

Hendal koji je intervjuirao 500 malih, srednjih i velikih tvrtki. Tvrtke su odabrane 

slučajnim odabirom (CATI metoda – telefonski intervju), s time da su morale imati najmanje 

10 zaposlenih. U svakoj od tvrtki, ako je to bilo moguće, intervjuiran je netko 

iz uprave i zastupnik radnika. Male tvrtke u istraživanju su definirane kao one koje imaju 

od 10 od 50 zaposlenih, srednje imaju od 50 do 250 radnika, a velike tvrtke imaju više od 

250 zaposlenika. 

mogu pomoći tvrtkama, osobito u trenutku 

ekonomske krize? 

Lanjsko istraživanje The Economista 

pokazalo je da je snažna gospodarska 

kriza srušila na koljena mnoge velike 

tvrtke, no i da su se mnoge manje firme 

uspjele othrvati financijskoj katastrofi. 

Economistova anketa iz travnja, koja je 

obuhvatila 804 mala i srednja poduzeća 

u Francuskoj, pokazala je, primjerice, 

da polovica njih na razini 2009. očekuje 

iste ili veće prihode u odnosu na 2008. 

godinu. Za europske vlade dobro poslovanje 

malih i srednjih poduzeća predstavlja 

dobitak, osobito sada kada se velike 

kompanije nalaze u poteškoćama te 

izlaz traže u “outsourcingu” radne snage 

u drugim državama, ponajprije onima 

čija je ekonomija u razvoju. 

Manjih tvrtki, prema istraživanju The 

Economista, u Europi ima oko 3 milijuna. 

Brojka varira ovisno o tome kako se 

definira mala tvrtka (najčešće prema broju 

zaposlenih), no podaci govore i da je 

88 milijuna europskih radnika zaposleno 

upravo u takvim poduzećima. Drugim 

riječima, mali, često obiteljski biznisi 

nose gospodarstvo Europe na svojim 

leđima, najvećim dijelom stoga što su se 

takve tvrtke sposobne brzo prilagoditi 

novim uvjetima na tržištu rada. Recesija 

pritom za “male” doista može predstavljati 

idealnu priliku – osobito ako imaju 

poduzetničku ideju i hrabrosti, jer pruža 

mogućnost za izlazak na nova tržišta, os- 


vajanje tržišnih niša i preuzimanje klijenata 

od konkurenata. 

Istraživanje Eurofounda pokazalo je, 

slijedom toga, da je fleksibilnost radnog 

vremena najčešći oblik fleksibilnosti rada 

koji se primjenjuje u europskim tvrtkama. 

Više od polovice (56%) tvrtki s 10 ili 

više zaposlenika u EU-27 (plus Hrvatska, 

Turska i Makedonija) koristi neki oblik 

fleksibilnosti tržišta rada. Zamjetan je, 

ističu istraživači, i konstantan rast fleksibilizacije 

u odnosu na prije četiri godine, 

kada je provedeno prvo istraživanje, 

u 21 zemlji. 

Oko dvije trećine poduzeća nudi 

svojim radnicima mogućnost nepunog 

radnog vremena. Nadalje, oko dvije 

trećine tvrtki (67%) odgovorilo je da koriste 

neki oblik privremenog rada, poput 

privremenih radnika iz agencija, radnika 

koji imaju ugovor na određeno vrijeme i 

slobodnjaka. Najčešći način određivanja 

plaće u Europi i dalje je kroz kolektivno 

pregovaranje – dva od tri radnika 

pokrivena su kolektivnim ugovorom. 

Određivanje plaće prema radnom učinku 

zastupljeno je tek u manjem dijelu tvrtki 

(33%). Više od 60 posto radnika ima u 

firmi u kojoj rade zastupnika radnika 

(sindikati, radnička vijeća i sl.). 

Gotovo četiri na svakih 10 poduzeća 

dopušta svojim radnicima da skupljaju 

radne sate. Većini je omogućeno da ih 

“zamijene” za slobodne dane. Takva je 

praksa najčešća u nordijskim zemljama, 

Njemačkoj, Češkoj i Austriji. Tri od svaka 

četiri poduzeća kažu pak da sistematski 

provjeravaju potrebu za daljnjim 

usavršavanjem radnika, no nažalost to 

usavršavanje nije ravnomjerno raspodijeljeno 

među svim grupama radnika - 

stalno zaposleni radnici imaju više prilika 

za usavršavanje od privremenih radnika. 

Koliko je radno vrijeme hrvatskih radnika 

fleksibilno (N=5799) 

Postotak 

Postotak 

vremena 

radnika 

Manje od 20% vremena 28,6% 

20 – 40% radnog vremena 19,9% 




Cijelo radno vrijeme 25,5% 

Eurofound, 2009. 

posto tvrtki. Od 17.967 hrvatskih radnika 

čije su tvrtke sudjelovale u istraživanju, 

njih 32,3 posto ima fleksibilno radno vrijeme. 

Najviše fleksibilnog radnog vremena 

imaju radnici koji rade u malim tvrtkama 

(34,3%), a takvih je u istraživanju, 

kroz tvrtke, bilo zastupljeno 14.308. Slijede 

tvrtke srednje veličine, čijih 25,5% 

radnika ima fleksibilno radno vrijeme. U 

istraživanju je posredno sudjelovalo 3073 

Pokrivenost pregovorima oko plaća u Europi (%) 

Izvor: ECS 2009 

Ukupno 

takvih radnika. U velikim tvrtkama (ukupno 

587 radnika), samo 17,5% radnika 

ima fleksibilno radno vrijeme. 

Hrvatske tvrtke ipak izlaze u susret 

svojim radnicima - u smislu da im 

dopuštaju da neke dane rade kraće, a neke 

dulje i tako nakupljaju radne sate. Po tom 

trendu smo bliski EU, kao i po trendu 

da se nakupljeni radni sati zamjenjuju 

za slobodne dane. Hrvatske tvrtke koje 

dopuštaju svojim radnicima da skupljaju 

radne sate u istraživanju su bile zastupljene 

sa 5799 radnika. Od ukupnog broja, njih 

74,4% ima takav radni aranžman. Postotak 

je podjednak u malim, srednjim i velikim 

tvrtkama (kreće se od 70 do 80%), no 

male tvrtke su najsklonije takvim radnim 

aranžmanima. Također, 79,5% radnika 

ima mogućnost prekovremene radne 

sate zamijeniti za slobodne dane. U velikim 

tvrtkama (83 radnika), to dopuštaju 

u 100 posto slučajeva. U Hrvatskoj su 

Privatni sektor 

Zastupljenost različitih oblika fleksibilnog radnog vremena (%) 

Gdje je tu Hrvatska? Po broju radnika 

koji rade skraćeno radno vrijeme ne 

slijedimo europske trendove. Tvrtki u kojoj 

više od 20 posto radnika čine upravo 

takvi, u Hrvatskoj je manje od 15 posto, 

dok se u zapadnoj Europi taj udio penje i 

do 30 posto. Fleksibilno radno vrijeme u 

većini država Europe ima između 40 i 55 

Zamjena nakupljenih radnih sati za slobodne dane 

Klizno radno vrijeme, bez nakupljanja radnih sati 


Mogućnost nakupljanja radnih sati, ali bez opcije 

da se zamjenjuju za slobodne dane 


fronta 

poslodavci ponešto skloniji takvo što 

više dopuštati zaposlenima u javnim 

tvrtkama. Od ukupnog broja hrvatskih 

radnika koji su sudjelovali u istraživanju 

(17.968 zaposlenih u 500 poduzeća) njih 

56%, odnosno petina svih tvrtki, radilo je 

u posljednjih 12 mjeseci prekovremeno, i 

to najčešće u velikim tvrtkama. 

Iako bi se iz ovog podatka možda 

moglo iščitati kako puno radimo, u 

Europi se, u prosjeku, mnogo više radi 

nego u Hrvatskoj. U EU je u proteklih 12 

mjeseci u više od 50 posto tvrtki barem 

petina radnika radila prekovremeno, dok 

se taj postotak u Hrvatskoj kreće od 25 do 

40 posto tvrtki. 

Trend da tvrtke zapošljavaju 

privremene radnike koje pronalaze u 

agencijama nije zaživio u Hrvatskoj, ali 

nije u dovoljnoj mjeri zaživio ni u Europi. 

Međutim, Hrvatska je jedna od europskih 

zemalja u kojoj je najviše radnika 

koji su u posljednjih godinu dana radili 

na ugovor na određeno vrijeme. Tvrtki 

koji imaju takvih radnika u nas je između 

60 i 75 posto, s čime se mogu, primjerice, 

pohvaliti i Francuska ili Portugal. I po 

broju slobodnjaka Hrvatska je ponešto 

“naprednija” od prosjeka Europe. U 

posljednjih godinu dana takve je radnike 

u Hrvatskoj koristilo 20 do 30 posto tvrtki, 

dok se europski prosjek kreće od 10 

do 20 posto tvrtki. Od ukupno 500 tvrtki 

uključenih u istraživanje, njih čak 60,7% 

u posljednjih je godinu dana koristilo 

radnike s ugovorom na određeno vrijem. 

Najviše su ih koristile velike tvrtke (587 

radnika) – čak 92,7%. Slobodnjaka (freelancera) 

u Hrvatskoj je 22,2% od ukupno 

17.968 radnika uključenih u istraživanje. 

Freelancere su podjednako koristile 

male, srednje i velike tvrtke, uglavnom u 

rasponu od 20 do 25 posto. 

Koliko tvrtke zapošljavaju radnike na nepuno radno vrijeme (%) 


Manje od 20% radi nepuno radno vrijeme 

Kompenzacija prekovremenog rada (%) 


EUROPSKE BROJKE 

■ 56 posto tvrtki nudi neki oblik fleksibilnosti 

rada 

■ Dvije trećine poduzeća nudi svojim 

radnicima mogućnost nepunog radnog 

vremena 

■ Gotovo dvije od tri tvrtke koriste neke 

od privremenih radnika: agencijske 

radnike, radnike koji imaju ugovor na 

određeno radno vrijeme ili slobodnjake 

■ Određivanje plaće prema radnom 

učinku zastupljeno je tek u manjem 

dijelu tvrtki (33%) 

■ Stalno zaposleni radnici imaju više 

prilika za usavršavanje od privremenih 

radnika 

■ Više od 60 posto radnika ima zastupnika 

radnika (sindikati, radnička vijeća 

i sl.) 

■ Gotovo četiri na svakih 10 poduzeća 

dopušta svojim radnicima da skupljaju 

radne sate 

20% ili više radnika na nepunom radnom vremenu 

Plaćeno Slobodni dani Plaćanje i slobodni dani Bez kompenzacije 

Kad se uzme u obzir zbir radnika 

koji dolaze preko agencija, slobodnjaci 

su ili imaju ugovor na određeno vrijeme, 

onda u Europi po fleksibilnosti – a time 

i manjoj zaštićenosti radnika u smislu 

garancije kontinuiteta ugovora i posla – 

prednjače Italija, Francuska, Portugal i 

neke skandinavske zemlje (75 do 90 posto 

tvrtki koji zapošljavaju takve radnike). 

Hrvatska je pak uz bok Njemačkoj, gdje 

tvrtki koji zapošljavaju radnike bez ugovora 

na neodređeno vrijeme ima između 

60 i 75 posto. Tvrtki u kojima 20 posto 

zaposlenika radi skraćeno radno vrijeme 

(part-timers) u Hrvatskoj nema niti jedan 

posto. 

Kad je u pitanju pokrivenost radnika 

kolektivnim ugovorima, u EU 

vlada šaroliko raspoloženje. Radnici 

u Hrvatskoj su, može se reći, srednje 

zaštićeni – od ukupnog broja tvrtki, njih 

57,2 posto plaće dobiva na temelju kolektivnog 

ugovora. Kolektivni ugovor u 

najvećem postotku (93,7%) imaju velike 

tvrtke. Četrdeset i osam posto privatnih 

tvrtki iz istraživanja ima kolektivni ugovor, 

dok isto ima 73,2% javnih tvrtki u 

Hrvatskoj. 

Najpokriveniji kolektivnim ugovorima 

u Europi su Talijani, Španjolci i Skan- 


su obuhvaćeni ovim dijelom istraživanja, 

njih 73,1% tvrtke su, prije promjene sustava 

plaća, konzultirale, što se vjerojatno 

može protumačiti time da je u tim tvrtkama 

poslodavac to obavezan učiniti zbog 

postojećeg kolektivnog ugovora. 

Zapadna Europa je, međutim, u visokom 

postotku mijenjala organizaciju 

rada, dok je to u Hrvatskoj učinilo 22,2% 

tvrtki - u najvećem postotku (30,7%) to se 

dogodilo u velikim tvrtkama. Novo radno 

vrijeme dobilo je svega 9 posto hrvatskih 

radnika uključenih u istraživanje, dok ga 

je u u većini EU promijenila najmanje 

četvrtina tvrtki. Hrvatska nije slijedila 

europske trendove niti u restrukturiranju 

poduzeća: dok je u EU to učinila najmanje 

četvrtina tvrtki, kod nas je restrukturiranje 

doživjelo svega 5,5% radnika. 

Foto Getty Images, AP 

Suprotno svojim uvjerenjima, Hrvati 

ne rade puno. Prosjek radnih sati u EU 

mnogo je veći nego kod nas 

dinavci, dok najlošije uvjete imaju Turci, 

Mađari, Poljaci… 

Autonomija rada u cijeloj EU otprilike 

je jednaka: najveću autonomiju 

imaju Šveđani i Danci (55 do 65% tvrtki), 

dok u Hrvatskoj takve radne uvjete 

nudi od 25 do 35 posto tvrtki (ovisno o 

veličini poduzeća), što je i neki prosjek 

EU. Od 15.683 hrvatskih radnika koji su 

sudjelovali u tom dijelu istraživanja, u 

prosjeku njih 23,6 posto su članovi tima 

koji sam odlučuje što će i kako raditi, 

dok za 73,2% radne zadatke određuje šef, 

odnosno supervizor. Najveću autonomiju 

u radu imaju radnici zaposleni u malim 

tvrtkama. 

Politika plaća u posljednje tri godine 

mijenjala se uglavnom u istočnoj Europi; 

Hrvatska tu slijedi trendove Zapada. 

Svega 11,2 posto hrvatskih radnika je 

doživjelo da je njihova tvrtka promijenila 

sustav plaća. Od 2015 radnika koji 

Eurofoundovo istraživanje također 

je ispitalo stavove i iskustva vezana 

uz socijalni dijalog na radnom mjestu, 

što je posebno važno ako se ima na umu 

da je jedan od glavnih argumenata protiv 

fleksibilizacije tržišta rada bio upravo 

strah da će se smanjiti prava radnika i da 

će njihovo radno mjesto i prihodi postati 

nezaštićeni i neredoviti. 

Većina tvrtki u Europi, pa tako i u 

Hrvatskoj, slijedi dobru poslovnu praksu 

da prije uvođenja značajnih promjena 

u politici plaća i organizaciji posla konzultira 

svoje radnike. Očekivano, u 

hrvatskim tvrtkama mnogo je manje zastupnika 

radnika koji imaju snažan utjecaj 

na politiku zapošljavanja (32,1% radnika 

ima takvog zastupnika). Na politiku plaća 

jak utjecaj ima svega njih 15,5%. Na organizaciju 

rada zastupnici imaju utjecaja za 

41,6% radnika, od njih 4910 uključenih u 

istraživanje. 

Budući da u istraživanju, barem što 

se Hrvatske tiče, prednjače male tvrtke 

koje zapošljavaju do 50 radnika – može 

se zaključiti kako su se mali privatni poduzetnici 

i u Hrvatskoj, kao i u Europi, 

najbolje prilagodili novim uvjetima na 

tržištu rada jer ih na to naprosto prisiljavaju 

okolnosti – nemaju, kao što često 

imaju velike tvrtke, političku zaštitu i 

rade sami za sebe pa su motiviraniji. 


fronta 

Problem su marže, 

nikakva deflacija 

Što je to prigušilo oduševljenje poslodavaca konkretnim iskorakom Vlade i 

oblikovanjem stimulativnog paketa namijenjenog domaćem gospodarstvu? 

Jer deflacija bi mogla biti samo - izgovor / Mario Gatara 

Prema nedavno objavljenim podacima 

Državnog zavoda za statistiku, 

inflacija u prosincu iznosila je 1,9% , 

signalizirajući nastavak razdoblja relativno 

skromnih inflacijskih pritisaka. 

Objava svježih podataka koincidirala je s 

presicom na kojoj su poslodavci, s oznakom 

“hitno”, Vladi odaslali katastrofična 

upozorenja, usredotočivši se na - bauk 

deflacije. Međutim, u prosincu 2009. 

stopa inflacije, mjerena kretanjem indeksa 

potrošačkih cijena, zabilježila je 

rast treći mjesec zaredom. Zašto se nitko 

nije uzbuđivao kulminacijom negativnog 

trenda u rujnu, kada je indeks 

potrošačkih cijena imao najslabiji rast 

(svega 1,0%) u posljednjih sedam godina? 

I zbog čega se sada aktualizira priča o 

deflaciji, nakon što je, slijedeći razdoblje 

od osam mjeseci negativnih vrijednosti, 

indeks (industrijskih) proizvođačkih cijena 

u prosincu dosegnuo najvišu razinu 

od veljače prošle godine (1,6%)? Ili baš 

zbog toga tolika buka? 

Ne ulazeću u razloge, ostaje činjenica 

da smo u rujnu prošle godine, istom 

onom mjesecu kada je stopa inflacije 

dosegla dno, bili najbliže jednoznamenkastim 

stopama pada obujma trgovine u 

maloprodaji. Tijekom cijele prošle godine 

maloprodaja je bilježila nesmiljeni pad, 

ne uspijevajući se prilagoditi novonastaloj 

situaciji u kojoj su potrošači, pritisnuti 

rastom nezaposlenosti, bili prisiljeni na 

radikalan uzmak. No u rujnu je taj minus 

na godišnjoj razini iznosio ‘samo’ 12,8%, 

dok je prosjek u prvoj polovici prošle godine 

iznosio zastrašujućih 16,7%. Je li to 

možda razlog što tada nitko nije spominjao 

deflaciju? Barem ne poslodavci? 

Daljnji razvoj događaja donio je 

novu eskalaciju negativnog trenda, pa 

je u studenome zabilježen najveći pad 

(-15,8% godišnje) od svibnja. Državni 

zavod za statistiku podatke je objavio 12. 

siječnja, a dva dana kasnije HUP izlazi u 

javnost, zahtijevajući ukidanje kriznog 

poreza i smanjenje PDV-a, obrazlažući 

to prijetnjom deflacije. 

Istini za volju, stopa inflacije posljednjih 

je mjeseci za hrvatske prilike 

neuobičajeno niska i drugu polovicu 

prošle godine uporno se zadržavala ispod 

2%. Usporedbe radi, petogodišnji 


Foto Barbara Šarić / Cropix 

prosjek je 3,6% ili dvostruko više od aktualne 

stope (evidentirane u prosincu). 

No deflacija u klasičnom smislu podrazumijeva 

negativne stope rasta indeksa 

potrošačkih cijena, što smo posljednjih 

puta imali prilike vidjeti još u veljači davne 

1995. godine. Zdeslav Šantić, ekonomist 

Splitske banke, strah od deflacije smatra 

pretjeranim, navodeći niz čimbenika koji 

bi trebali onemogućiti takav scenarij, od 

podizanja administrativno upravljanih 

cijena do nastavka procesa usklađivanja 

s EU pravilima, koji će donijeti nove 

trošarine, ali i eliminaciju nulte stope 

PDV-a. Što je još važnije, Šantić vjeruje 

kako je inflacija u Hrvatskoj u značajnoj 

mjeri strukturalne prirode, odnosno, rezultat 

niske konkurentnosti i monopola. 

Promatrajući stvari u tom kontekstu, 

u oči upada divergencija trendova. To 

se ponajprije odnosi na međusobnu ovisnost 

potrošačkih i proizvođačkih cijena, 

jer drastičan pad potonjih ipak nije isprovocirao 

negativne vrijednosti indeksa 

potrošačkih cijena. Drugim riječima, 

proizvođači su, suočeni s intenzivnim padom 

potražnje, bili prisiljeni na spuštanje 

cijena koje su u srpnju 2008. rasle po 

stopi od gotovo 12%, da bi samo godinu 

dana kasnije stigle do suprotnog ekstrema, 

zabilježivši na godišnjoj razini pad 

od gotovo 3%. Za to vrijeme (potrošačke) 

cijene u trgovini na malo u jeku su krize 

demonstrirale zavidnu otpornost na slabiju 

ekonomsku aktivnost u zemlji. 

Trgovci, dakle, nisu bili osobito skloni 

prenijeti jeftinije proizvođačke cijene 

u maloprodaju i na taj način (barem 

pokušati) stimulirati potrošnju, a rezultat 

je razlika koja se po svoj prilici krije 

u računima dobiti i gubitka trgovačkih 

lanaca. No opisana divergencija zapravo 

se može smatrati blagim fenomenom u 

usporedbi s odstupanjem koje potrošačke 

cijene bilježe u odnosu na cijene iz uvoza. 

Jer prema podacima državnih statističara 

koji kretanje izvoznih i uvoznih cijena evidentiraju 

na kvartalnoj razini (u odnosu 

na prosjek prethodne godine), roba koja 

stiže iz uvoza u trećem je kvartalu prošle 

Proizvođačke su cijene osam mjeseci bilježile 

pad, no tada je malo tko govorio o deflaciji 

godine, u istom onom razdoblju u kojem 

su potrošačke cijene bilježile blagi rast, 

bila jeftinija za gotovo - 13%. Negativan 

trend započeo je još početkom 2009. godine, 

nakon što su cijene iz uvoza u prvom 

kvartalu pale za 7,5%, i u određenoj 

se mjeri može objasniti značajnijom korekcijom 

cijena energenata, jer je cijena 

WTI sirove nafte sredinom srpnja 2008. 

dogurala sve do 147 dolara po barelu. 

Pa ipak, među tridesetak kategorija 

koje DSZ navodi u svom izvješću, 

rast uvoznih cijena u trećem su kvartalu 

prošle godine zabilježile samo dvije (u 

segmentu farmaceutske i IT industrije) 

te se zbivanja na tržištu nafte nipošto ne 

mogu označiti kao jedini krivac frapantne 

razlike između cijene po kojoj dobavljači 

dovlače robu iz inozemstva i one po kojoj 

je plasiraju domaćim potrošačima. U 

nekoj drugoj, izvozno orijentiranoj zemlji 

to možda nikoga ne bi zabrinjavalo, ali 

u Hrvatskoj gdje ama baš svi zdvajaju nad 

“prevelikim” uvozom, cijene proizvoda 

koji stižu iz inozemstva igraju itekako 

bitnu ulogu u poslovanju trgovaca. 

I dok oni preko HUP-a pokušavaju 

uvjeriti Vladu kako bi odricanje od 

određenih proračunskih prihoda u 

‘Otpornost’ potrošačkih cijena na pad 

uvoznih cijena i ekonomske aktivnosti 

konačnici zapravo polučilo bolji rezultat, 

o snižavanju cijena koje bi moglo generirati 

rast, ili barem osjetnije usporiti pad 

potrošnje, sami kao da ne razmišljaju 

previše. “Deflacija može zbog pada cijena 

u početku biti privlačna potrošačima, no 

ona započinje začarani krug smanjenja 

proizvodnje i potrošnje, što će potaknuti 

Strah od deflacije možda bi trebalo 

tumačiti kao zabrinutost zbog smanjenja 

marži iznuđenog (slabijom) potrošnjom 

daljnji rast nezaposlenosti, pa bi to Vlada 

trebala spriječiti donošenjem niza mjera”, 

izjavio je sredinom siječnja predsjednik 

HUP-a Damir Kuštrak, označivši kao 

poželjne protumjere ukidanje kriznog 

poreza i smanjenje PDV-a. No ne radi 

li se zapravo o zabrinutosti za profitne 

marže, koje su njihova najveća preokupacija? 

Jer ono najgore tek ih čeka. Zbog 

neusklađenosti ekonomskih ciklusa u 

EU i Hrvatskoj (kriza je do našeg praga 

ipak stigla nešto kasnije pa će i oporavak 

‘kasniti’), te novog rasta cijena energenata 

(cijena sirove nafte sada je dvostruko 

viša od one na početku 2009.), moglo 

bi se dogoditi da uvozne cijene rastom 

nadmaše potrošačke. A trgovci, suočeni 

s drastičnim padom potrošnje, tada neće 

biti u stanju taj trošak (podebljan možda i 

za rast proizvođačkih cijena) prenijeti na 

leđa kupaca. 


Portret 

Mlada bankarska 

zvijezda namjerava 

iskoristiti vrijeme 

konsolidacije 

bankarske industrije 

za rast švicarske 

banke koja čuva 

234 milijarde CHF 

privatnog novca 

/ Mladen Pleše 


INTERVJU 

Boris Collardi 

Spremni smo 

za dolazak u 

Hrvatsku 

Dinamičnost, vizionarstvo 

i organizacijske 

sposobnosti dovele 

su ga na čelo Julius 

Baera: Boris Collardi 

P 

Premda je Boris Collardi po izboru uglednog Wealth-Bulletina proglašen 

najvećom svjetskom mladom bankarskom zvijezdom 2008., ipak nitko nije 

očekivao da će samo godinu dana kasnije, sa svega 35 godina, biti imenovan predsjednikom 

Uprave Julius Baera, jedne od najuglednijih švicarskih bankarskih institucija 

za upravljanje privatnom imovinom. Doista neuobičajeno munjevita karijera 

Collardija, inače švicarskog i talijanskog državljanina, započela je 1993. kada 

se, nakon što je diplomirao, zaposlio u Credit Suisse Group iz Züricha. U njoj je, 

među ostalim, tri godine bio šef singapurske poslovnice, a 2006. prešao je u Julius 

Baer, banku osnovanu u 19. stoljeću, gdje je listopadu 2009. izabran za prvog operativca. 

Dinamičnost, vizionarstvo i organizacijske sposobnosti bile su, objasnili 

su stručnjaci, odlike koje su presudile u izboru. Povod za jedan od prvih intervjua 

Borisa Collardija bila je zainteresiranost Uprave Julius Baera da svoje poslovanje 

proširi i na Hrvatsku. 

- Svakako smo zainteresirani za poslovanje s hrvatskim građanima, kao uostalom 

i za suradnju sa svim državama jugoistoka Europe. Želimo biti prisutni na 

svim brzorastućim tržištima na svijetu, a među njih svakako spadaju i tržišta u 

Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Albaniji… 

• Kako ste preživjeli tešku financijsku krizu koja je najjače pogodila upravo bankarski 

sektor? 

- Lakše nego drugi jer nismo ulagali u poslove u koje su ušle mnoge druge 

banke. Nismo imali veze, primjerice, s Madoffom ili nekim sličnim institucijama 

niti smo bili upleteni u neki od brojnih financijskih skandala. Nismo investirali u 

sub-prime, naši klijenti nisu bili preopterećeni kreditima, pa su tijekom krize mo- 


‘Želimo biti prisutni na svim brzorastućim tržištima, 

a među njih svakako spadaju i tržišta u Hrvatskoj, 

Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Albaniji…’ 

gli korigirati svoje poslove bez pogubnih 

posljedica do kojih dolazi nakon što se ljudi 

moraju rasteretiti kreditnih opterećenja 

u vrijeme pada vrijednosti tržišta. Mislim 

da se u privatnom bankarstvu glavni efekt 

krize osjetio u oscilacijama i deprecijaciji 

aktive, što je imalo izravnih posljedica 

na prihode. Dio gubitaka mogli smo nadomjestiti 

zahvaljujući tome što smo dosta 

fleksibilni na troškovnoj strani. Nažalost, 

kao što znate, prihodi vrlo često padaju 

brže nego što se to može korigirati na 

strani rashoda. Ono što nam je pomoglo u 

ovoj krizi i izlaženju iz nje, možda brže od 

nekih drugih i zapravo bez puno nevolja, 

jest činjenica da imamo vrlo konzervativan 

pristup rizicima. 

• Koliko su novca uložili vaši klijenti u Julius 

Baer? 

- Trenutno je u našu banku uloženo 

234 milijarde švicarskih franaka, od čega 

je oko 151 milijardu franaka pod našom 

upravom, a ostatak nam je povjeren na 

čuvanje. Ti se podaci odnose na stanje prije 

integracije s ING-om koji smo nedavno 

kupili za 520 milijuna švicarskih franaka i 

u koji smo dodatno uložili još kapital od 

170 milijuna CHF. 

• Zašto ste ocijenili preuzimanje ING Switzerland, 

švicarske ispostave međunarodne 

bankarske grupe ING, tako atraktivnim u 

krajnje teška i neizvjesna vremena za financijski 

sektor? 

- Ima tu više razloga. Najprije, naša 

strategija se temelji na rastu. Mi naprosto 

stalno želimo rasti i širiti se. A možemo 

rasti samo na organski način, bujanjem 

aktive, ili preuzimanjem drugih banaka 

koje su dostupne na tržištu. Sada je taj prozor 

pogodnosti otvoren i bit će, vjerujem, 

otvoren još nekih 12 mjeseci, sve dok bude 

trajala konsolidacija bankarske industrije. 

Vidjeli smo to s nekim drugim europskim 

bankama koje su restrukturirane ili su u 

procesu restrukturiranja. Svoje želje za 

rastom najbolje ćemo moći iskoristiti upravo 

za trajanja te konsolidacije. 

• Što presuđuje u odluci kada kupujete 

neku banku? 

- Kad promatramo neku banku, imamo 

na umu tri kriterija: kulturnu kompatibilnost, 

sinergijski potencijal i financijsku 

kreativnost za stvaranje novih vrijednosti 

našim dioničarima. A u slučaju ING Switzerland, 

poslovna kultura im je takva da 

su čisto privatna banka kao i mi, ne bave 

se drugim poslovima, oni su bivša Banque 

Bruxelles Lambert što znači da su u tomu 

već dulje vrijeme te da se razumiju u 

privatno bankarstvo. Sinergijski potencijal 

je također prilično visok jer im je sjedište 

u Švicarskoj, a transakcija je u osnovi vrlo 

povoljna za naše dioničare s obzirom na 

cijenu koju smo platili. Zaključili smo, 

dakle, da je to prilika da iskoristimo svoje 

prednosti i to smo učinili. 

• Julius Baer zapošljava tri tisuće ljudi u više 

od dvadeset zemalja, uključujući lokacije 

poput Dubaija i Buenos Airesa. Imate li 

planove za daljnje širenje vaših poslovnih 

operacija na dalekim tržištima? 

- Imamo dvije razine širenja našeg 

posla i podupiranja naše strategije rasta. 

Prva je oportunistička - recimo, ako sutra 

nađemo tim koji bi mogao pokrivati 

središnji dio Italije, odmah ćemo otvoriti 

ured u, primjerice, Rimu. Ne trudimo 

se u osnovi otvarati predstavništva 


Foto Mladen Pleše, AP 

baš svugdje, bez jakog i kvalitetnog tima. 

Možemo djelovati i s drugog mjesta. Ali 

ako se pojave prigode da se otvori neko 

predstavništvo, to ćemo i učiniti. Dakako, 

postoje i važne strateške lokacije kakva je 

Hong Kong, gdje smo sada odlučili unaprijediti 

naše poslovanje pretvaranjem 

tamošnje podružnice u potpuno licencirani 

ured. Vjerojatno ćemo iz Hong Konga 

razmišljati o otvaranju, u nekom trenutku, 

manjih poslovnica u Tajvanu, drugdje u 

Kini... Dakako, imamo puno ideja koje se 

tiču novih, rastućih tržišta. 

• Može li traženje ukidanja bankovne tajne 

pogoditi poslovanje vaše banke? 

- Prije svega, pitanje bankovne tajne 

ticat će se cijele švicarske bankarske industrije, 

ne samo Julius Baera. Ne vjerujem, 

međutim, da to može biti tako dramatičan 

problem kako neki možda misle. Postoji 

neka tajanstvenost te brojne spekulacije o 

tome koliko je novca u švicarskim bankama 

i kakve će biti posljedice ako se otkrije 

da u njima ima i prljavog novca. U sljedećih 

pet godina poslovni model privatnog bankarstva 

morat će evoluirati, neće više biti 

toliko tajnovitosti, neće baš biti mogućnosti 

da klijenti sakriju ili ne prijave neki novac 

i tako izbjegnu plaćanje poreza. Ni mi ne 

trebamo klijente koji dolaze u Švicarsku 

samo zato da izbjegnu plaćanje poreza. 

To nije ono što Švicarska jest i na čemu 

je izgrađena. U Švicarsku kao financijsko 

središte, ljudi dolaze iz mnogih razloga. 

Neki od njih zbog mogućnosti vrhunskog 

obrazovanja, mnogi važni pojedinci, vođe 

ovog svijeta, školovali su se u Švicarskoj... 

Bili su u vrhunskim internatima, među 

njima je puno naših klijenata. Zatim, tu je 

zdravstvena skrb - mislim da je Švicarska 

danas pomalo klinika Europe pa ljudi 

vole doći ovdje i po zdravstvenu pomoć, 

ali i na terapiju pomlađivanja... Švicarska 

je i turistički centar, u nju se dolazi zbog 

njezinih prirodnih ljepota. Po tomu je 

slična Hrvatskoj. I posljednje, ali ne i najmanje 

važno, ljudi dolaze u Švicarsku zbog 

našeg bankarstva. A dolaze zbog bankarstva 

zato što je Švicarska ne samo centar 

privatnog bankarstva gdje se može doći, 

ostaviti neki novac i ne prijaviti ga, nego i 

zato što ovdje postoji tradicija i stručnost. 

Nemojmo zaboraviti, pogledamo li danas 

na Švicarsku, ona je jedini financijski centar 

kojemu možete inteligentno i stručno 

razgovarati o proizvodima iz cijelog svijeta. 

Odete li primjerice u SAD, oni će biti 

vrlo dobri u analizi američkih vrijednosnih 

papira, ali mogu li vam uistinu govoriti 

o planiranju poslova s nekretninama, 

o rastućim tržištima, o robama, mogu li 

vam pomoći strukturirati proizvode... Ne 

uvijek nužno. Dočim u Švicarskoj imate 

punu kompetentnost: tu možete saznati 

sve o svakom proizvodu u svijetu, dobiti 

pouzdan stručan savjet. Mislim da će to 

biti snaga Švicarske, a ne stajalište da je 

Švicarska uspješna zbog bankovne tajne. 

• Hoće li referendum na kojemu su Švicarci 

zabranili gradnju džamija, naštetiti vašim 

poslovima u bogatom islamskom svijetu? 

- Moram reći da je to bio vrlo 

neočekivan ishod glasanja, nitko nije 

očekivao da će tako završiti. Bilo je to 

na neki način pomalo čudno glasanje u 

čudnom vremenu. Švicarska je uglavnom 

vrlo tolerantno, multikulturno, multireligijsko, 

multietnično društvo. Ne znam, 

možda je u pitanju bio pogrešan trenutak. 

Iz razgovora koje smo imali s našim klijentima 

čini mi se da oni nisu povrijeđeni 

time, nipošto ih to, dakako, nije obradovalo, 

ali nisu ni pretjerano uvrijeđeni. Znaju 

da to neće utjecati na dobru kvalitetu. 

‘U sljedećih pet 

godina poslovni 

model privatnog 

bankarstva morat 

će evoluirati. Ne 

trebamo klijente koji 

dolaze u Švicarsku 

samo zato da 

izbjegnu plaćanje 

poreza.’ 

INTERVJU 

• Jesu li problemi UBS-a, uz Credit Suisse 

jedne od dviju gigantskih švicarskih 

banaka, u SAD-u i Italiji, naštetili vašoj 

banci? 

- Mislim da je pitanje UBS-a u SADu 

vrlo specifično pitanje. Zasigurno nije 

pomoglo reputaciji Švicarske kao sigurnog 

mjesta za financijsko poslovanje. 

Ti su problemi također ubrzali donošenje 

odluke o tomu kako će i hoće li ubuduće 

švicarske banke nuditi usluge američkim 

klijentima. Mi smo odlučili, kao posljedica 

onoga što se događalo, da u osnovi 

povučemo ostatak naših poslova iz SAD-a. 

Premda nas, dakle, ti problemi nisu izravno 

dotaknuli, ipak smo odlučili da prestanemo 

pružati usluge klijentima u SADu. 

Što se pak tiče Italije, mislim da je bilo 

previše medijske galame oko donošenja 

novih mjera koje su bile poduzete protiv 

švicarskih banaka. Primjerice, kamere su 

bile stalno na granici ne bi li uhvatile nekog 

talijanskog bogataša kako se vraća kući s 

novcem iz švicarskih banaka. Mislim da je 

to pridonijelo davanju vjetra u leđa onima 

koji su željeli otići iz Švicarske. Dakle, jedan 

broj talijanskih klijenata odlučio je 

povući svoj novac i prebaciti ga na račune 

u svojoj zemlji jer se više nisu mogli nositi 

s velikim pritiscima. I zaključili su da im 

je sadašnja petpostotna globa dobra prigoda 

da tako učine, ali većina ih je ipak 

ostavila novac u dosadašnjim bankama. 

To je, dakle, bila dobra prigoda za klijente 

da reguliraju svoje pozicije, ali, u osnovi, 

vjerujem da to neće imati većeg odraza na 

rad švicarskih banaka. 

Julius Baer sebe drži predvodnikom 

dobrog poslovanja u Švicarskoj te 

priželjkivanim poslodavcem. I zbog toga 

želimo primjenjivati najbolje standarde 

prakse u Švicarskoj. Zbog toga smo 

odlučili ove godine iskoračiti iz čistog 

upravljanja imovinskim poslovima. Pokrenuli 

smo izdvojenu zakladu kako bismo 

uklonili mogućnost sukoba interesa. 

Želimo biti bankari kojima se vjeruje, 

pouzdani privatni bankari, i svaki nam je 

korak usmjeren prema tomu cilju. U osnovi 

želimo uvezati naš interes s interesom 

klijenta, s interesom dioničara, i siguran 

sam da smo nadomak toga cilja. 


Godina pred nama 

Ekonomija 2010. 

Kratak prikaz ekonomskih prognoza Forbesovih 

analitičara pokazuje što ova godina donosi svjetskom 

gospodarstvu i biznisima u SAD-u 

Sjedinjene Države 

Amerikanci moraju paziti da ih ciklus ne zanese. To se događa kod svakog oporavka, a 

ekonomski prognostičari uvijek to smetnu s uma. Veća ponuda radnih mjesta, oporavak 

stanogradnje, povećanje potrošnje, obilje u trgovinama, nova ulaganja i rast profita... sve 

se to međusobno potiče. Ne bude li novog posrnuća banaka (opasnost je neznatna, ali 

postoji), 2010. obećava veliku ponudu kredita. 

Dvije stvari mogu omesti oporavak: druga bankovna kriza i gubitak nadzora nad 

kamatama. Ako se to izbjegne, SAD može očekivati 4-postotni rast domaće proizvodnje 

umjesto projiciranih 2,5 posto. Gospodarstvo jedva čeka da se oslobodi spona. Ekonomisti 

su uvijek previše pesimistični na kraju recesije. U pravu su kad upozoravaju da kriza 

kreditiranja usporava oporavak, no 4-postotni rast nakon recesije i nije drugo nego spor 

oporavak. 

– Joshua Zumbrun 

10% 

Svjetski oporavak 

JAPAN 

Novi japanski premijer Yukio Hatoyama za mnoge je 

simbol promjena nakon učmale vladavine konzervativne 

Liberalne demokratske 

stranke, no mnoge od svojih 

politika nasljeđuje od stare 

vlasti. To najviše vrijedi za ministra 

financija Shizuku Kameija. 

Taj stari neprijatelj reformista 

Junichira Koizumija ušao je 

u vladu preko Hatoyamine 

koalicije s konzervativnom Novom 

narodnom strankom. 

Poruka japanskim 

poduzetnicima: 

Potražite sreću 

drugdje. – Tim 

W. Ferguson 

8 

6 

4 

2 

■ Rast BDP-a u 2010. 

■ Rast BDP-a u 2011. 

0 

Brazil Kina Francuska Njemačka Indija Italija Japan Rusija UK SAD 

Konstantne cijene, nacionalne valute; Izvor: MMF, listopad 2009. 

KINA 

Kina neće moći u svom stilu nastaviti trošiti na sve brži rast. Centralnoplanski 

upravljane ekonomije dobre su kad je riječ o trošenju na infrastrukturu, 

ali ne tako dobre kada se radi o povratu na uloženi kapital. 

Kineski gospodarski uspjeh tijekom prethodnih desetljeća dijelom proizlazi 

iz toga što su središnje vlasti odluku o najprofitabilnijim izvoznim 

potezima prepuštale svojim vanjskim partnerima poput Wal-Marta i 

Carefoura. No potrošači na Zapadu sada nemaju novca i centralni planeri 

prepušteni su samima sebi. To će usporiti rast više nego pucanje robnog, 

nekretninskog ili burzovnog balona. 

– Paul Maidment 


EUROPA 

Oporavak europskog gospodarstva, 

pogođenog izuzetno dubokom 

recesijom, zaostajat će za oporavkom 

u SAD-u. Velika Britanija i eurozona 

bit će sretni dosegnu li jedan posto 

rasta BDP-a. Ne mogu se osloniti niti 

na nekad brzorastuća gospodarstva 

“nove Europe”. Zbog oštre gospodarske 

kontrakcije koje je uslijedila nakon 

sloma prenapuhanog tržišta nekretnina 

i potonuća nacionalnih valuta, 

istočnoeuropske zemlje poput Letonije, 

Ukrajine i Mađarske mučit će se da 

održe korak s novim rastućim tržištima 

u Aziji i Latinskoj Americi. 

– Parmy Olson 

POREZI 

Spojiti kraj s krajem za državu će 

postati prava umjetnost. U očajničkoj 

potrebi za novcem, a bez hrabrosti da 

nametne neki oblik široko zasnovanog 

poreza poput europskog PDV-a, 

američki Kongres smislit će još podlije 

porezne kvake za bogataše, srednju 

klasu i poduzetnike te dodatno 

skresati povlastice. Alternativni 

minimalni porez i dalje će vrebati na 

žrtve, a mogućnost oporezivanja bruto 

prihoda tvrtki, spomenuta u Senatu 

tijekom rasprave o zdravstvenoj 

reformi, nije opasnost koja će samo 

tako nestati. – Janet Novack 

FINANCIJSKE USLUGE 

Banke nevoljko daju novac jer još nisu prevladale kreditne 

gubitke povezane sa svime, od nekretnina i privatnih ulaganja 

do državnih kredita. Kućanstva još nisu ni blizu da se izvuku iz 

dugova koji (hipotekarni i nehipotekarni zajedno) iznose do 125 

posto godišnjeg prihoda nakon oporezivanja. Hedge fondovi će biti 

jači nego ikada. Unatoč skandalima, progonu internih mešetara, 

Ponzijevim prevarama i beskrajnim pokušajima iskupljenja, priljevi 

će ipak biti dostižni. Pamćenje je kratko i novi povrati namamit će 

ulagače. Azijski hedge fondovi podgrijavat će potražnju. 

– Nathan Vardi 

zdravstvo 

Liječenje će se sve više centralizirati. Tom gospodarskom 

sektoru nametnut će se izmjene diktirane iz vlade, razna 

tijela za uspoređivanje učinkovitosti, pravila o tome što 

zdravstveno osiguranje može, a što ne može pokrivati. 

Sve će ići preko Washingtona. Stoga predračun, baš kao 

kada ga sastavlja majstor kad vam ugrađuje kuhinju po 

mjeri, neće biti ni sličan konačno ispostavljenom računu. 

Promjene u zdravstvenom zakonodavstvu još jače će 

gurnuti farmaceute prema ponudi sve skupljih lijekova 

sve manjim društvenim skupinama. Obnovljeni zahtjevi 

za usporednim istraživanjima o državnom trošku snažno 

će pogoditi industriju medicinskih pomagala. Kompanije 

poput Medtronicsa i Johnson & Johnsona itekako 

imaju što izgubiti krene li, recimo, istraživanje koje će 

usporediti učinak šminkerskih postupaka protiv bolova 

u leđima i placebo učinak. 

– David Whelan, Robert Langreth, Matthew Herper 

MEDIJI 

Marketingaši, medijske kompanije i 

udruge za zaštitu potrošača ove će 

godine saznati vjeruju li potrošači da 

im bihevioralni targeting ugrožava 

privatnost, kao i mare li uopće 

za to. Saznat ćemo i da medijske 

kompanije nisu staromodne, ali će 

se mnoge od njih priklanjati manjoj, 

ciljanoj publici. Kad ispucaju tradicionalne 

metode, makretingaši će 

smisliti vlastite načine povezivanja 

s potrošačima, poput Johnson & 

Johnsonovog BabyCentera i, uskoro, 

Procter & Gambleovog magazina 

Rouge. 

– Melanie Wells 


U 2010. godini 

➡ Kina će preteći Japan i 

postati druga najjača svjetska 

ekonomija 

➡ SAD će na liječenje bolesti 

srca potrošiti 500 milijardi 

dolara 

➡ Avioindustrija će izgubiti još 

5,6 milijardi dolara (nakon što 

je u 2009. izgubila 11 milijardi) 

➡ Prodat će se više od 1,3 

milijarde mobilnih telefona 

➡ Google pretraživanja 

premašit će 

brojku od 4 

bilijuna na dan 

(uključujući 

pretrage preko 

mobitela) 

NEKRETNINE 

Prisilne naplate bit će samo usputna predstava. Priča godine 

nesumnjivo će biti pad najamnina. Neiznajmljen prostor ubija 

najmodavce više od niskih stanarina pa će učiniti sve da 

ograniče taj problem. Mali poduzetnici mogu stoga računati 

na bogatu ponudu jeftinog poslovnog prostora, no prerano je 

reći hoće li to poprimiti razmjere iz ranih 90-ih, kada su niske 

najamnine pomogle mnogim malim tvrtkama da pokrenu 

posao i dale vjetar u leđa gospodarstvu cijelog tog desetljeća. 

– Steven Fitch 

AUTOINDUSTRIJA 

U odnosu na prošlogodišnji pad, prodaja automobila osjetno će se povećati – 

na 11,8 milijuna vozila – no to još nije ni blizu razini potrebnoj za zdravlje 

te industrijske grane. Ford ne bi smio upasti u zamku samodopadnosti: 

lako je izgledati dobro u usporedbi s General 

Motorsom i Chryslerom. Za Teflon Toyotu 

oporavak od recesijske 2009. neće biti lak – 

kompanija je pala s pijedestala najboljeg 

svjetskog proizvođača automobila. Novi 

svjetski prvak je korejski Hyundai, koji će 

nas nastaviti iznenađivati i u 2010. 

– Joann Muller 

OBNOVLJIVA ENERGIJA 

Povoljniji krediti i izvjesnije potpore povećat će vrijednost 

stotinama kompanija koje prodaju solarnu, geotermalnu i 

energiju dobivenu iz vjetra, što će učvrstiti cijelu tu industriju. 

Pad cijena otežat će posao manjim dobavljačima solarnih ploča. 

Proizvođače vjetroturbina muče niske cijene prirodnog plina, 

zbog kojih se alternativna energija čini skupom. Proizvodnja 

baterija ove će godine učvrstiti svoj položaj, a biogoriva će biti 

tržišni gubitnici. 

– Jonathan Fahey 

RASTAPANJE ZOI 

NBC je postigao rekord s 930 milijuna dolara naplaćenih za 

emitiranje reklama tijekom Zimskih olimpijskih igara 2006. u 

Torinu. Ovoga će puta biti sretni uspiju li ubrati 800 milijuna 

za reklame, iako su platili 200 milijuna za prava na prijenose 

iz Vancouvera. Operativni troškovi ZOI narasli su sa 1,3 na 

gotovo 2 milijarde dolara. Manji broj pokrovitelja i pad prihoda 

od turizma, u kombinaciji s većim izdacima za osiguranje gurnut 

će olimpijski komitet u Vancouveru duboko u crveno. 

– Michael K. Ozanian 

NAFTA I PLIN 

Cijena nafte će pasti, možda i na 40 dolara za barel. Da se razvežu spone 

OPEC-ovih ograničenja, dovoljno je da vlade nekoliko zaduženih zemalja 

200 Potrošnja nafte, 2001. = 100 

180 

160 

140 

120 

Žeđ na 

Istoku 

Kina 

ostali 

100 

SAD 

90 

’01 ’02 ’03 ’04 ’05 ’06 ’07 ’08 ’09 ‘10 

Izvor: U.S. Energy Information Administration 

proizvođača nafte odvrnu ventile 

na crpilištima. Cijenu će rušiti i 

jačanje dolara. Što se tiče prirodnog 

plina, iako je broj plinskih 

platformi prepolovljen, opskrba 

se neće znatnije smanjiti. Bušački 

timovi sada već znaju mnogo više o 

novoj mogućnosti dobivanja plina iz 

škriljaca. Loša vijest za proizvođače 

plina, dobra za gospodarstvo SAD-a. 

– Christopher Helman 

TEHNOLOGIJA 

Počinje revolucija pod sloganom 

“više nego besplatno”. Predvodi je 

Google svojom strategijom podjele 

zarade s partnerskim proizvođačima 

hardvera. Internetski div nabrzinu se 

već domogao dijela tržišta softvera 

za telefone. Sada bi to mogao izvesti 

i sa svojim Chrome OS softverom za 

netbooke. Super za Google, a i za 

hardveraše koji su na sto muka kako 

pojeftiniti proizvodnju. Revolucija 

“još besplatnijeg” mogla bi dovesti 

do niza inovacija iz startup kompanija 

koje su u proteklih pet godina 

procvale na webu. – Brian Caulfield 


Mjesečni posjet stranicama po korisniku 

Pregled stranica po korisniku, na mjesec 

Prosječan korisnik mjesečno 

pogleda 662 stranice na 

Facebooku 

Prosječan korisnik Facebooka mjesečno pogleda 661,8 

stranica na toj društvenoj mreži, objavio je Pingdom, servis 

koji prati posjećenost web-stranica. Tim rezultatom Facebook 

je zadao snažan udarac svojoj konkurenciji, i to samo gledajući 

jednu vrstu statističkog praćenja. 

Socijalna mreža Hi5, koju je 2003. osnovao Ramu Yalamanchi 

i koja od siječnja prošle godine bilježi 60 milijuna aktivnih 

članova, zasjela je na drugom mjesto s 351,2 prosječno pogledanih 

stranica po korisniku. Na trećem je mjestu MySpace sa 

262 stranice, četvrtom Bebo (249,3 stranica), petom Friendster 

(222), a slijede LiveJournal (83), Twitter (67,1), Reddit (56,2), 

Linkedin (55,2), Xanga (54,2), Ning (38,4), Classmates.com 

(28), StumbleUpon (26,7), Slashdot (26,1), FriendFeed (23), 

Delicous (22), Digg (20) i, posljednji, Last.fm (11). U čemu je 

tajna? Ne samo da Facebook ima ogromnu 

bazu korisnika – oko 350 milijuna ljudi 

odlazi na profil jednom mjesečno – nego 

ima i vrlo angažiranu zajednicu korisnika. 

Pingdom je ovim statističkim praćenjem 

zapravo želio ispitati kolika je razina 

angažiranosti korisnika društvenih mreža. 

Do brojke su došli kombiniranjem dvije 

vrste informacija – prosječnog broja pregleda stranica po posjetu 

i prosječnog broja mjesečnih posjeta po korisniku. Da bi 

dobili najviše od korisnika, društvene mreže žele povećati oba 

faktora. Facebook nema najveći broj pregleda stranica po posjetu 

(24), no njegovi se korisnici često vraćaju na mrežu (28 

puta mjesečno), pa onda pogledaju i više stranica. Najveći broj 

pregleda stranica ima Friendster (30). 

Mnoge od ovih društvenih mreža novac zarađuju samo na 

jedan način – prikazujući oglase. Što češće posjetitelji odlaze na 

FB stranice, to znači da će i oglasi više puta biti prikazani, a to 

znači i više novca. Inače, otkriva Pingdom, Facebook bilježi čak 

260 milijardi pregleda stranica mjesečno! 

svijet 2010. 

YouTube nastavlja rast 

YouTube i dalje, bez zaustavljanja, poražava sve ostale web 

stranice kojima je primarna djelatnost video. Barem ako se kao 

faktor uspjeha gleda koliko posjetitelji mjesečno pogledaju video 

klipova. 

Posljednji podaci comScorea kažu da je YouTube u studenome 

zabilježio 12 milijardi odgledanih videa, što je porast od 

137 posto u odnosu na godinu prije! Broj jedinstvenih posjetitelja 

također je porastao, za 32 posto. Devet drugih najpopularnijih 

stranica koje nude video sadržaje zajedno je uspjelo, 

također u studenome, doseći svega četvrtinu ukupnih posjeta 

koji bilježi YouTube. 

Milijarde 

posjeta 

YouTube protiv ostalih: broj video-posjeta 

Devet preostalih najpopularnijih 

stranica za video sadržaj 

Stu Sij Ožu Svi Srp Ruj Stu 

Internet lani koristilo 1,73 

milijarde ljudi 

Korisnici interneta lani su poslali 90 bilijuna e-mailova, 

odnosno dnevno su u prosjeku poslali 247 milijardi elektronskih 

poruka, govori internetska statistika za 2009. godinu. 

U svijetu je lani bilo 1,4 milijarde korisnika mailova, a broj 

vlasnika elektronskih poštanskih sandučića povećao se u odnosu 

na 2008. za 100 milijuna. Od svih poslanih e-mail poruka, 81 

posto su bili spamovi, a broj poslanih spamova se lani, u odnosu 

na godinu prije, povećao za 24 posto. Brojke govore da se dnevno 

spam mailova lani slalo oko 200 milijardi. U prosincu 2009. 

u virtualnom je svijetu bilo ukupno 234 milijuna web stranica, 

od čega novih 47 milijuna. Do kraja 2009. domena .com imala 

je 81,8 milijuna imena, domena .net imala je 12,3 milijuna imena, 

a .org dosegla je 7,8 milijuna stranica. Broj imena domena, 

u odnosu na 2008., u 2009. godini povećao se za 8 posto. 

Zadnji podaci govore da je u rujnu 2009. na svijetu bilo 1,73 

milijarde korisnika interneta, što je 18 posto više nego u 2008. 

Internetom se najviše služe u Aziji – 738 milijuna ljudi, slijedi 

Europa s 418 milijuna korisnika, potom Sjeverna Amerika s 253 

milijuna, Južna Amerika sa 179 milijuna, Afrika (67 milijuna), 

Bliski istok (57 milijuna) te Australija i Oceanija (21 milijun). 

BlogPulse objavio je da je lani bilo 126 milijuna blogova. 

Twitter je na dan objavljivao 27,3 milijuna tweetova. 


kompanije 

Planet protiv 

Monsanta 

Prvi val protivnika tvrdio je da moćna 

biotehnološka kompanija iz St. Louisa uzgaja 

sjeme zla. Sada ih optužuju zbog previsoke 

kvalitete sjemena / Robert Langreth, 

Matthew Herper 

Kemičar Roy Fuchs svakodnevno 

uzima kapsule ribljeg 

ulja kako bi zaštitio srce. 

Puno bi radije pojeo žitni 

prutić ili jogurt s omega-3 

masnim kiselinama, no takve 

je namirnice teško obogatiti 

tim tvarima bez dodavanja 

nepoželjnih poboljšivača okusa. Kad neko vrijeme 

odstoje na polici, kaže Fuchs, ti proizvodi 

poprimaju okus i miris ustajale ribe. 

Fuchs se nada da će taj problem riješiti genetski 

modificirana soja na kojoj upravo radi kompanija 

Monsanto. Ta soja sadrži dva nova gena 

zahvaljujući kojima se sojino ulje, koje nema 

okusa, u organizmu pretvara u oblik omega-3 

masnih kiselina koji je navodno dobar za srce. U 

studenome je na jednom skupu kardiologa predstavljeno 

istraživanje u kojem je sudjelovalo 157 

bolesnika s povišenim trigliceridima u krvi. Svakodnevnim 

unosom 15 grama tog ulja tijekom 

tri mjeseca, ispitanici su uspjeli sniziti razinu 

triglicerida za 26 posto, tvrdi se u studiji. 

Zar ne bi bilo sjajno imati proizvod koji 

štiti srce, a istodobno čuva okoliš? Ljudi bi dobili 

odličan dodatak prehrani, a pritom ne bi 

uništavali riblji fond. Monsantu su nužni takvi 

popularni proizvodi da popravi svoj imidž u 

javnosti. Ekonomski gledano, to je pobjednička 

tvrtka. Stvorila je čovječanstvu milijarde dolara 

vrijednosti proizvevši genetski modificirano 

sjeme žitarica otpornih na nametnike i herbicide. 

Dokazuje to ogroman broj farmera koji 

Monsantovo sjeme koriste mnogo radije od 

sjemena drugih proizvođača. Posljedica: tržišna 

vrijednost kompanije iznosi 44 milijarde dolara. 

Monsanto je u fiskalnoj 2009. prodao sjemena i 

gena u vrijednosti od 7,3 milijardi dolara, prema 

4 milijarde DuPontove poslovne jedinice Pioneer 

Hi-Bred, drugoplasirane na ljestvici obujma 

prodaje. 

U fiskalnoj 2009. (zaključena 31. kolovoza) 

Monsantov je neto prihod bio 2,1 milijardu od 

ukupno 11,7 milijardi dolara. U proteklih pet 

godina prodaja im je rasla po godišnjoj stopi 

od 18 posto, a godišnji povrat na kapital u tom 

je razdoblju bio 12 posto. Ti rezultati donijeli 

su Monsantu naslov Forbesove tvrtke godine. 

No gospodarsko postignuće nije isto što i dobar 

imidž kompanije. Dok je radio na prehranjivanju 

čovječanstva, Monsanto je gotovo sve vrijeme 

bio izložen žestokim kritikama. U prvom valu 

napada protivnici su tvrtku iz St. Louisa prikazivali 

kao Sotonu poljoprivrede koja se usuđuje 

Foto Matthew Gilson za Forbes 


kompanije 

Monsantov šef Hugh Grant 

uzgaja biljke i profite 


kompanije 

mijenjati gene kukuruza i soje: to što se 

čovjek već pet tisuća godina bavi selekcijom 

biljnog sjemena nije isprika; Monsantovo 

petljanje s genima vodi svijet u 

ekološku propast! GM kulture su protjerane 

iz zakona, a brojni prosvjedi u Europi 

i drugdje zbrisali su ih s oranica. Zambija 

je za vrijeme gladi 2002. odbila pošiljku 

doniranog kukuruza jer je sumnjala da 

potječe od tog nedostojnog sjemena. 

Prosvjedi su se s vremenom stišali i 

zakonske prepreke uzgoju ratarskih GM 

kultura postupno se smanjuju. Nelogično 

je da planet mučen glađu odbija alat koji 

seljacima omogućuje veću proizvodnju 

hrane. Veliki dio Europe, dok i dalje 

zabranjuje GM usjeve, dopušta uvoz 

prehrambenih proizvoda od takvih kultura. 

Sada se Monsanto suočava s novim 

valom napada jer njegov položaj na tržištu 

nekih vrsta sjemena previše sliči monopolu. 

Javnost je zbilja teško zadovoljiti. No, 

Monsanto ne posustaje. Godinama je u 

biotehnološkom biznisu i stigao je razviti 

debelu korporacijsku kožu. 

Direktor kompanije, 51-godišnji 

Hugh Grant ujedno je menadžer i “propovjednik”. 

Kako bi prehranile svijet, nove 

generacije biotehnoloških kultura nadići 

će, kaže, puku otpornost na herbicide i 

nametnike: “Potražnja za hranom veća 

je nego ikad. Novih obradivih površina 

nema. Biznis model glasi: osigurati 

uzgajivačima bolji urod. Tko to učini, bit 

će nagrađen.” Grant tvrdi da će se bruto 

profit njegove tvrtke (6,8 milijardi dolara 

u 2009.) u sljedeće tri godine povećati za 

25 posto. 

Mješavinom konvencionalnog uzgoja 

i genetskog inženjeringa, Monsanto želi 

za manje novca proizvesti više hrane na 

jednakim poljoprivrednim površinama. 

Konvencionalne metode – a danas su to 

high-tech postupci križanja uz pomoć 

DNK sekvencera – omogućit će maksimalan 

urod. Biotehnološki obrađeni geni 

pomoći će da ga nametnici, korov, suša i 

slični problemi ne umanje, tvrdi Grant. 

“To vam je kao s kompjutorima tijekom 

60-ih. Nalazimo se na početku 

razdoblja tehnološkog buma”, kaže Monsantov 

glavni tehnolog Robert T. Fraley, a 

Grant dodaje: “Naše je ‘nalazište’ bogatije 

i dublje nego ikada.” Nova sorta kukuruza, 

koja uključuje osam gena za otpornost 

na nametnike i herbicide, mogla bi 

postati Monsantov sljedeći hit. Na tržište 

bi trebala stići ovoga proljeća. Ispituje se 

i kukuruz otporan na sušu, zatim sorta 

koja zahtijeva manje gnojiva te vrlo 

rodne sorte biotehnološki obrađene soje 

i kukuruza. 

Farmeri se tuže na Monsantove visoke 

cijene, ali ipak kupuju baš to sjeme. 

Čak 90 posto američke soje i 80 posto 

kukuruza i pamuka potječe od sjemena 

dobivenog Monsantovom tehnologijom. 

Njime se služe i druge zemlje: Indija na 

20 milijuna jutara pod pamukom te Brazil 

na 35 milijuna jutara i Argentina na 

43 milijuna jutara pod sojom. (Brazil je 

bio zabranio GM kulture, no farmeri su 

svejedno sijali GM sjeme pa je to s vremenom 

i legalizirano). Gotova hrana 

koja sadrži kukuruzni sirup ili sojino ulje, 

vjerojatno sadrži i plodove Monsantova 

genetski modificiranog ratarstva. 

No poljoprivreda nije biznis koji trpi 

odmaranje na lovorikama. Pred kompanijom 

je teška 2010. godina. Rivali na 

‘Organska 

proizvodnja sama 

je sebe dovela u 

škripac tvrdnjama 

da su svi GM 

organizmi loši.’ 

tržište izbacuju sve konkurentnije proizvode, 

a farmeri će se najvjerojatnije suprotstaviti 

daljnjem podizanju cijena. 

Prodaja tvrtkinog drugog najprodavanijeg 

proizvoda, herbicida Roundup, 

opala je otkako su sirovine postale lakše 

dostupne pa su druge tvrtke počele proizvoditi 

jeftine generike. Monsanto je prošle 

jeseni otpustio osam posto zaposlenih . 

Glavobolju im zadaje i ministarstvo koje 

se zalaže za što veću konkurenciju na 

planu poljoprivrede i postavlja posebno 

mnogo pitanja o Monsantovoj poslovnoj 

praksi. U prilog im ide to što će potražnja 

za žitaricama vjerojatno porasti kako 

se brzorastuće zemlje poput Kine budu 

okretale zapadnjačkoj prehrani bogatoj 

mesom. Treba mnogo stočne hrane da se 

uzgoje svi ti odresci. 

“Kako nahraniti toliko ljudi? Odgovor 

je – urod. Farmeri će ga morati 

Uzgajivač pamuka Don Cameron 

smatra da GM kulture zaslužuju 

mjesto i u konvencionalnom 

ratarstvu 

povećati uz pomoć GM sjemena”, kaže 

Daniel Ortwert, analitičar u tvrtki Edward 

Jones. Monsanto “pretražuje svako 

jutro zemlje na planetu, proučavajući koji 

nametnici ljudima proždiru usjeve i kako 

ih zaustaviti” pa Ortwert predviđa da će 

Monsantova prodaja (nakon blagog pada 

u 2010.) u fiskalnoj 2011. godini narasti 

za 10 posto, na 13 milijardi dolara. Na 

tom planu biznis model je produktivnost: 

povećanje uroda izraženog u tonama koji 

Foto Matthew Gilson za Forbes 


soja za srce 

Mogu li GM namirnice spriječiti smrt od srčanog udara? Ta 

nada nalazi se u podlozi stvaranja nove Monsantove soje, 

čije je zrno bogato omega-3 masnim kiselinama. Mnoga su 

istraživanja pokazala da omega-3 masne kiseline mogu prevenirati 

stvaranje ateroskleroznih naslaga i poboljšati električnu aktivnost 

srca. Nažalost, jedini oblici omega-3 masnih kiselina koji imaju takav 

učinak, eikozapentaenska i dokozaheksaenska kiselina ( EPA i DHA), 

nalaze se u masnoj ribi. Omega-3 masne kiseline porijeklom iz ribe 

bilo je teško unijeti u namirnice jer se brzo razgrađuju i daju hrani 

riblji okus. Ljudi skloniji biljnim izvorima obično se odlučuju za ulje 

sjemenki lana koje sadrži alfalinolensku kiselinu (ALA), no samo 

mali dio te kiseline u tijelu se pretvara u EPA i DHA. Monsantovo je 

rješenje unijeti u soju dva gena zbog kojih bi biljka, umjesto ALA, 

stvarala stearidonsku omega-3 masnu kiselinu koja je stabilna i 

nema okusa. U organizmu se 20 posto te kiseline pretvara u EPA pa 

bi bila idealan sastojak svih mogućih namirnica. Al C. Gallegos iz 

tvornice za preradu soje Solae, koja je Monsantov partner, kaže da će 

s tim uljem “svakako biti lakše raditi”. “To je veliki korak u dobrom 

smjeru”, tvrdi William Harris, nutricionist sa Sveučilišta Sjeverne Dakote 

koji je proučavao novo ulje. Postupak uspoređuje s dodavanjem 

vitamina D mlijeku. Novo sojino zrno na tržište bi trebalo stići za 

dvije do tri godine. 

se postiže po satu rada i/ili jutru zemlje. 

Monsanto je stvorio soju, kukuruz i 

drugo bilje otporno na Roundup usadivši 

tim biljkama gen bakterije otporne na glifozat. 

Bakterija je pronađena blizu pogona 

za proizvodnju Roundupa u Lulingu, 

u Louisiani. Farmeri mogu posijati neku 

od tih kultura i onda, kad se pojavi korov, 

tretirati njive Roundupom bez straha da 

će herbicid uništiti i usjeve. 

Još jedna važna djelatnost Monsanta 

je uzgoj sjemena kukuruza i pamuka 

ojačanog genom toksina bakterije 

Baccilus turenghiensis (Bt) koja 

živi u tlu. Uzgajivači organskih kultura 

već desetljećima tretiraju usjeve tim 

prirodnim pesticidom. Monsantovi tehnolozi 

unose tu tvar izravno u biljku. 

“Dobivamo više bušela po jutru uz istu 

količinu gnojiva ” i manju količinu pesticida, 

kaže John Reifsteck, farmer iz Illinoisa, 

koji na svojih 1800 jutara uzgaja 

uglavnom biotehnološki kukuruz i soju. 

Terry Wanzek prije je uzgajao uglavnom 

konvencionalne žitarice. Sad pretežno 

uzgaja biotehnološki kukuruz i soju jer 

daju pouzdaniji urod i donose veći profit. 

“Pšenicu i ječam pregazilo je vrijeme”, 

kaže taj farmer iz Sjeverne Dakote. 

Čak i neki uzgajivači organskih 

kultura glasno hvale GM usjeve. Don 

J. Cameron iz Kalifornije uzgaja obje 

vrste pamuka. Ručno uklanjanje korova 

s površina pod organskim pamukom 

stoji 500 dolara po jutru, prema samo 30 

dolara za površine pod pamukom koji je 

otporan na glifozat. U zadnje vrijeme ne 

može ni prodati organski uzgojen pamuk 

jer je onaj uvezen iz Indije, Sirije i Ugande 

puno jeftiniji. “Čini mi se da je organska 

proizvodnja sama sebe dovela u škripac 

tvrdnjama da su svi genetski izmijenjeni 

organizmi loši. S vremenom će ih morati 

prihvatiti ”, kaže Cameron. 

No neprijatelji još nisu iščezli. Prema 

rezultatima studije koju je 2009. objavila 

Unija zabrinutih znanstvenika (Union 

of Concerned Scientists), genetski izmijenjeni 

Bt-kukuruz zaslužan je za samo 

14 posto najnovijeg povećanja uroda, 

a kukuruz i soja koje ne treba tretirati 

Roundupom uopće nisu pridonijeli tom 

povećanju. Genetski modificirane poljoprivredne 

kulture “inherentno su rizične”, 

kaže Greenpeaceov politički direktor 

Marco Contiero. “Ne možemo opozvati 

kulture koje su već posijane u okoliš.” 

Monsantova dominacija ugrožava 

biološku raznovrsnost, tvrdi Contiero. 

Osnovan 1901. godine, Monsanto 

je bio kemijska kompanija za proiz- 


kompanije 

vodnju aditiva sve do 1981. godine, 

kad su se počeli baviti biotehnološkim 

istraživanjima (kemijski biznis napustili 

su 1997.). Monsantove biotehnološke 

kulture posljedica su iste one revolucije 

genetskog inženjeringa koja je iznjedrila 

kompanije poput Genentecha i Amgena. 

No dok su se biotehnološki lijekovi na 

tržištu pojavili već 1982. kada je odobren 

rekombinantni inzulin, biotehnološke ratarske 

kulture bilo je teže razviti. Neke od 

poteškoća bile su tehničke naravi. Potrajalo 

je dok su znanstvenici shvatili kako 

nanovo uzgojiti cijelu biljku iz genetski 

izmijenjenih stanica. Jedna od primijenjenih 

metoda bila je superbrzi unos novih 

gena u stanice pomoću genskog pištolja. 

Do napretka je došlo ranih 80-ih, kada 

su znanstvenici u Monsantu i u Europi 

neovisno jedni o drugima otkrili da bakterija 

iz tla Agrobacterium tumefaciens 

može sve to učiniti još preciznije. Ta bakterija 

izaziva dobroćudni tumor korijena 

drveća. Istraživači iz bakterije izdvajaju 

gen odgovoran za bolest, dodaju druge 

gene već prema cilju koji žele postići i 

onda pomiješaju bakterije i biljne stanice 

u Petrijevoj posudi. Teži dio posla, unos 

novog gena u biljku, obavlja bakterija. 

Na taj se način izvodi većina postupaka 

genetskog inženjeringa u Monsantu. 

Monsantov prepad na biotehnologiju 

otpočetka je bio kontroverzan. Njihov 

prvi GM proizvod, goveđi hormon rasta 

koji potiče proizvodnju mlijeka, izazvao 

je 1994. ogorčenu raspravu zbog navodne 

štetnosti za zdravlje. 

“To vjerojatno nije bio najmudrije 

odabran proizvod za prvi iskorak na 

tržište”, priznaje Earl Harbison, predsjednik 

kompanije od 1986. do 1993. (Monsanto 

je tu proizvodnu liniju 2008. Prodao 

kompaniji Eli Lilly.) U početku su namjeravali 

sasvim polako izlaziti u javnost s 

biotehnološki obrađenim sjemenom. 

“Sjeme nije proizvod koji bi kupac morao 

prigrliti” , kaže Harbison. No sporost je 

odbačena kao pristup kad je na čelo uprave 

došao Robert Shapiro, dotad na čelu 

tvrtkinog biznisa s umjetnim sladilom 

Znanstvenica pregledava hibridni 

kukuruz u Monsantovu stakleniku 

‘Potražnja za hranom veća je nego ikad. 

Nema novih obradivih površina.’ 

Nutrasweetom. Veliki zagovornik promocije, 

Shapiro je zasuo medije pričama 

kako će Monsantove biljne kulture unaprijediti 

okoliš smanjivanjem količine 

pesticida i počeo proguravati takvo sjeme 

preko blagonaklonih regulatornih tijela. 

Protureakcija je bila neizbježna. 

Razvoj kultura otpornih na Roundup 

bio je logičan sljedeći korak, ali i teško 

ostvariv sve dok nekome nije sinulo kako 

bi vrijedilo pokušati s genima bakterije 

nađene u otpadnim vodama oko pogona 

za prozvodnju tog herbicida. “Jednoga 

dana ušao sam u laboratorij, pogledao 

rezultat na svom robotu i ostao zapanjen”, 

prisjeća se potpredsjednik tvrtke Stephen 

Padgette. Soja otporna na Roundup predstavljena 

je 1996. Iste se godine pojavio 

Bt-pamuk, a sljedeće i Bt-kukuruz. Podigla 

se silna buka da će GM kulture izazivati 

alergije, ali to “uopće nije istina” za kulture 

koje su sigle na tržište, kaže Wayne Parrot, 

znanstvenik sa Sveučilišta u Georgiji. 

Potom su krenule optužbe da bi Btkukuruz 

mogao ubijati leptire i nanositi 

druge štete okolišu, no učinak na okoliš 

upravo je suprotan. GM biljke smanjuju 

potrebu za primjenom pesticida, a one 

otporne na Roundup mogu umanjiti 

eroziju tla olakšavajući plitku obradu tla. 

“Moramo prehranjivati ljude na manje 

destruktivan način. GM usjevi mogu nam 

Foto MATTHEW GILSON FOR FORBES 


pritom biti od koristi”, kaže biologinja Pamela 

Ronald, autorica probiotehnološke 

knjige “Tomorrow’s Table”. 

Kada je 1999. farmaceutski div Pharmacia 

(sada Pfizer) dogovorio spajanje s 

Monsantom radi istraživanja lijekova protiv 

artritisa, vrijednost njihove dionice je 

pala jer ulagači u lijekove nisu htjeli imati 

veze s kontroverznim biznisom stvaranja 

GM sjemena. Prijepor oko GM kultura 

dosegnuo je vrhunac 2000. godine kada 

je GM kukuruz – i to od sorte koja nije 

namijenjena prehrani ljudi – otkriven u 

Kraftovim korama za taco. Proizvod je 

povučen s tržišta, a posljedica je bio dodatni 

loš publicitet. 

Godine 2002., kada se Monsanto 

odvojio od Pharmacije, prodaja sintetskog 

sjemena je rasla, ali kompanija na 

tome nije zarađivala. “Zahvat nam je bio 

preširok, a previše plitak”, sjeća se molekularni 

biolog David Stark. Istraživalo se sve 

i svašta, od pšenice i trave do kave. Hugh 

Grant, starosjedilac u Monsantu koga je 

2003. zapalo da vodi kompaniju, ukinuo 

je većinu tih projekata i stavio sve na tri 

glavne kulture – kukuruz, soju i pamuk. 

Samo su one obećavale prodaju dovoljno 

veliku da opravda ulog od 100 milijuna 

dolara, koliko stoji razvoj nove GM kulture. 

Biotehnološki obrađeni kukuruz i 

soja manje su kontroverzni proizvodi jer 

se rijetko prodaju izravno potrošačima. 

Grant je također shvatio da 

samo genetski inženjering nije 

dovoljan za uspjeh u biznisu sa 

sjemenom, da ne može zamijeniti 

konvencionalne metode 

koje znanstvenicima omogućuju 

stvaranje stotina sjemenskih varijeteta 

prilagođenih različitim klimama 

i vrstama tla. Monsantov 

budžet za istraživanja danas je 

ravnopravno podijeljen između 

GM i konvencionalnog dobivanja 

sjemena. “Ako imate briljantne 

biotehnološke postupke i krajnje 

prosječno sjeme, dobit ćete 

prosječan urod. Oni što genetski 

inženjering čini jest da štiti preprogramirani 

urod ”, kaže Grant. 

Odsad će njegov posao biti teži. Glavni 

patent za soju otpornu na Roundup istječe 

2014. godine.To bi moglo ugroziti 500 

milijuna prihoda od prodaje licenci na 

tu Monsantovu sortu, procjenjuju u JP- 

Morganu. Monsanto je upravo predstavio 

drugu generaciju proizvoda otpornog na 

herbicid koja će, kako kažu, omogućiti 

sedam posto veći prinos sojinog zrna po 

jutru. 

No konkurencija poput DuPonta 

već razvija svoje sjeme otporno na herbicide. 

DuPont se nada da će te sorte 

moći miješati sa sortom otpornom na 

Roundup. Monsanto je već uložio tužbu 

da to spriječi. “Sve je to već pomalo za otpis”, 

kaže Chris L. Show, analitičar u tvrtki 

Ticonderoga Securities, koji smatra da je 

kompanija precijenjena. 

Potom, tu je i antitrustovsko pitanje. 

Konkurencija poput DuPonta, koji je 

uložio protutužbu na antitrustovskoj 

osnovi, te neke farmerske udruge, ne 

odobravaju Monsantove licencijske ugovore 

s nizom malih sjemenarskih tvrtki. 

Tvrde da su ti ugovori prerestriktivni i 

da onemogućuju pristup sjemenskim 

kulturama drugih proizvođača. U Monsantu 

kažu da se i ministarstvo pravosuđa 

raspitivalo o tvrdnjama sličnim onima 

iznesenim u DuPontovoj tužbi. “Koncentracija 

je dovela je do viših cijena sjemena 

i sužavanja ponude za farmere”, žali se 

William Wenzel iz neprofitne organizacije 

Urod keša 

Na planu biotehnološkog sjemena Monsanto je ubirao 

vrhnje pred nosom konkurentima gotovo cijelo 

desetljeće, unatoč osrednjoj 2009. godini. 

1000 

500 

400 

300 

200 

100 

50 

12/29/00=100 

cijena Monsantove dionice 

’01 ’02 ’03 ’04 ’05 ’06 ’07 ’08 ’09 

Izvor: Interactive Data via FactSet Research Systems. 

S&P 500 

Farmer to Farmer Campaign on Genetic 

Engineering u Wisconsinu. Paul Rozwadovski, 

vlasnik jedne tamošnje mliječne 

farme smatra da je Monsanto kriv što 

on više ne može nabaviti konvencionalni 

sjemenski kukuruz koji je desetljećima 

koristio. “Monsanto preuzima cijelu tu 

industriju ”, kaže on. “Nastoje eliminirati 

sve konvencionalno sjeme.” 

“Svaki puta kad neka kompanija 

dotigne 90 do 95 posto tržišnog udjela i 

pojavi se zabrinutost za konkurentnost cijena, 

ministarstvo pravosuđa to će primijetiti”, 

kaže Brian A. Weinberger, specijalist 

za antitrustovske parnice iz odvjetničke 

tvrtke Buchalter Nemer. “Pritisne li Monsanto 

previše svoje licencijske partnere, 

dospjet će na njihov radar.” U Monsantu 

kažu da su liberalni kod izdavanja licencija 

za svoje GM kulture te da su toliko 

ispred ostalih zato što su godinama prije 

konkurencije ozbiljno zaigrali na GM 

kartu. “Farmeri biraju svake godine. Ako 

se ponovno odluče za vas, znači da ste lani 

napravili dobar posao ”, kaže Grant. 

Monsanto se od 2005. postupno 

vraća drugim prehrambenim kulturama, 

uključujući voće i povrće. Među projektima 

su zelena salata hrskava kao kristalka 

a hranjiva kao endivija, te lubenica koja ne 

curi kad se nareže na kriške. Ta istraživanja 

oslanjaju se na konvencionalne metode 

obrade sjemena. 

Godine 2004. odustali su od 

biotehnološki obrađene pšenice 

jer se istraživanje pokazalo previše 

kontroverznim. Pšeničnom biznisu 

vratili su se u srpnju, kupivši 

za 45 milijuna dolara kompaniju 

WestBread koja se bavi proizvodnjom 

konvencionalnog sjemena. 

Nadaju se da će genetskim 

inženjeringom uspjeti stvoriti 

sortu koja podnosi sušu. 

“Kada su zbunjeni ili zabrinuti, 

ljudi prirodno reagiraju odbijanjem 

”, kaže David Stark. “Nama 

jedino preostaje stvarati korisne 

proizvode i nadati se kako će ljudi 

s vremenom prihvatiti da je to što 

radimo dobro. ” 


kontekst 

Predsjednik 

španjolske vlade 

Zapatero (desno) 

i slovenski 

premijer Pahor 

Slovenska vlada odlučna je provesti dokapitalizaciju Nove 

ljubljanske banke makar i bez partnera, no u tom slučaju 

ima problem s Europskom komisijom / Željko Trkanjec 

N 

Nije sigurno ulaziti u tunele na slovenskim cestama. 

Eto, zapalio se kamion u tunelu Trojane, na njega naletio 

drugi, požar se proširio, oštetio opremu i promet je zatvoren 

na više dana. A riječ je o tunelu koji je svojedobno 

predstavljen kao ponos slovenske cestogradnje i čije je 

otvorenje svojom nazočnošću uveličao tadašnji premijer 

Janez Janša. No, ubrzo nakon otvaranja tunel je zatvoren 

jer se otkinula oprema i pala na nekoliko vozila i ozbiljno 

ih oštetila (na sreću, bez žrtava). 

Nije u posljednje vrijeme bolje ni drugim ponosima 

slovenskog gospodarstva. Pivovarna Laško se nekako 

sanira, neće propasti, ali je i dalje u velikim problemima, 

‘Dear Sirs...’ 

Istrabenz je napokon dobio novu upravu i nastoji se 

izvući, konsolidira se i izdavačka industrija, vlada nastoji 

spasiti Slovenske železnice, a ministar prometa Patrik 

Vlačič tvrdi kako se nije odustalo od projekta drugog kolosijeka 

željezničke pruge Koper - Divača, iako je Italija 

uspjela na svoju stranu privući novac iz fondova EU za 

prugu do Trsta i od Trsta prema Ljubljani. 

No sve to spada u normalni karusel zbivanja na 

jednom malom tržištu koje je snažno potreseno krizom 

i prema svim procjenama tek bi se iduće godine moglo 

početi izvlačiti iz recesije (što je za sadašnju vladu dobro 

Foto AP 


jer izbori slijede tek godinu potom). Ono pak što postaje sve 

veća nepoznanica je pitanje Nove ljubljanske banke (NLB), 

velike financijske grupacije koja drži oko 40 posto tržišta 

u Sloveniji, a snažno je prisutna u jugoistočnoj Europi. U 

Forbesu smo u više navrata pisali o NLB-u, njezinom nastanku 

gašenjem Ljubljanske banke (kojoj su ostavljeni dugovi, 

a sve je zdravo prebačeno u NLB), o njezinoj ekspanziji 

na prostoru bivše Jugoslavije (osim u Hrvatskoj, kamo je ne 

pušta guverner Narodne banke dok se ne riješi otvoreno 

pitanje duga štedišama Ljubljanske banke) i o vlasničkim 

odnosima: 2002. godine u NLB ulazi belgijska financijska 

skupina KBC koja se nadala dobiti većinski udjel 2005. godine, 

ali joj je to onemogućeno. 

Od tada belgijska banka priča kako je spremna prodati 

svoj udjel (sada iznosi oko 30 posto), ali i dalje ostaje 

u NLB-u. Slovensku je javnost krajem prošle godine nakratko, 

ali vrlo snažno uzdrmala vijest da se za udjel KBC-a 

zanimaju Kinezi sa svojom Development bank, moćnom 

financijskom institucijom, ali vlada se pravila da se ništa ne 

događa (i izgleda da se ne događa). Početkom siječnja pojavila 

se pak informacija da je za udjel KBC-a zainteresiran 

nitko drugi doli moćni financijski div iz Španjolske, Banco 

Santander (najveća banka po tržišnoj kapitalizaciji u zoni 

eura). Prema slovenskim medijima o tom je poslu premijer 

Borut Pahor razgovarao sa španjolskim premijerom 

Zapaterom tijekom službenog posjeta Madridu u studenome 

prošle godine. Santander je danas izuzetno veliko 

ime europskog, ali i svjetskog financijskog tržišta. Banka je 

uspješno isplivala iz financijske oluje koja je započela ujesen 

2008., proširila se koliko je mogla, a sada bi htjela još i više 

(najavljeno je izdavanje obveznica u vrijednosti od dvije 

milijarde eura koje bi služile za nove akvizicije). 

Slovenska je politika (jer država je i dalje najveći vlasnik 

NLB-a) pozitivno reagirala na inicijativu Santandera: treba 

imati na umu da Španjolska 

u ovom polugodištu predsjeda 

Europskom unijom, da 

će imati snažan utjecaj na rad 

Ministar 

Križanič 

vjeruje da 

neće morati 

poslati već 

napisano 

pismo EK-u 

trojke u kojoj se nalazi još i Belgija – zemlja iz koje dolazi 

KBC – te Mađarska, kao i da je sve utjecajnija članica Unije, 

čega je Ljubljana svjesna. 

I kad se već mislilo da je napokon riješeno pitanje novog 

suvlasnika NLB-a, ministar financija Franc Križanič odlazi 

u Bruxelles na razgovore s KBC-om nastojeći ih privoljeti 

da sudjeluju u ovogodišnjoj dokapitalizaciji NLB-a, koja bi 

trebala donijeti oko 250 milijuna eura. Na prvi bi se pogled 

moglo pomisliti kako vlada, zadovoljna španjolskom ponudom, 

nastoji privoljeti KBC da pokaže potreban interes pa 

da se posao što prije sklopi, ali tome proturječi izjava ministra. 

On, naime, nakon sastanka tvrdi kako su Belgijancima 

ponudili “partnerstvo, nastavak suradnje u potpori razvoju 

banke”. Dakle, ne djeluje kao da ih mole da što prije sklope 

posao sa Santanderom. 

No, to je na neki način i razumljivo. Slovenska je vlada 

odlučna u provedbi dokapitalizacije i to u prvom kvartalu 

ove godine, ali imaju problem s Europskom komisijom. 

Ako će, naime, u dokapitalizaciju ići sami, bez partnera, 

to bi se u Bruxellesu moglo tumačiti kao državna pomoć 

NLB-u i naišlo bi na otvorene otpore. Križanič tvrdi kako 

nema straha od takvog scenarija te da je već spremio pismo 

za EK da sve pojasni ako bi vlada “bila prisiljena” ići sama. 

Ipak, rekao je, nada se da to pismo neće morati slati. 

Ljubljana je vjerojatno sklona Santanderovoj ponudi 

(bolje oni nego Kinezi, tako se sigurno razmišlja u vladi), 

ali bi puno radije zadržala Belgijance koji su od 2005., kad 

im je onemogućeno preuzimanje banke, zapravo pasivni 

promatrači zbivanja. Španjolci, moćni, snažni i u punom 

zamahu, sigurno bi se postavili drukčije i to bi značilo nova 

pravila igre. Jasno je također da oni ne bi bili spremni sudjelovati 

u dokapitalizaciji, pa se Ljubljani možda čini da je 

sada vrijeme udobrovoljiti Belgijance da pristanu na sudjelovanje 

u nabavi svježeg kapitala, a neka potom rade sa 

svojim udjelom što hoće, ali da u igri nisu Kinezi ili neki 

čudni fondovi (NLB je snimao fond Apex sa sjedištem u 

Londonu). Jer KBC, koja prima državnu pomoć, ovako i 

onako ima obvezu prodati dio svojih ulaganja, a Sloveniju 

više ne drže svojim strateškim tržištem. 

Ostao pak KBC ili došao Santander ili netko treći, sigurno 

je samo da će slovenska vlada, kojeg god predznaka 

bila, na svaki način nastojati sačuvati većinsku kontrolu 

NLB-a. Naime, ovih se dana otvorila priča o kreditima 

koje je davala skupini Ultra, u kojoj je jedno od ključnih 

upravljačkih mjesta držao Gregor Golobič, sadašnji ministar 

visokog školstva i čelnik stranke Zares. U Janšino su 

pak doba preko NLB-a išle kreditne linije koje su trebale 

omogućiti Bošku Šrotu da otkupi Pivovarnu Laško, a Igoru 

Bavčaru da postane vlasnik Istrabenza. Ispustiti pak iz ruku 

takvu lisnicu (gotovo bez dna) ne pada na pamet niti jednoj 

političkoj opciji. 


kontekst 

Pomorske ambicije Cvetkovićeve 

vlade: konzorcij tajkuna i manjinskog 

dijela državnog kapitala u utrci 

za kupnju crnogorske luke, čime 

će Srbija kupiti izlaz na more / 

Aleksandar Apostolovski, Beograd 

Beograd 

uplovljava u Bar 

Na 48 sati brodske udaljenosti od 

Sueskog kanala i na 72 sata od Gibraltara 

ako se plovi na jednom od onih 

prekooceanskih morskih čudovišta 

navođenih preko satelita, nalazi se 

jedna od mitskih točaka druge Jugoslavije, 

sada posrnula crnogorska luka 

Bar. Ekonomski ponos Montenegrina 

još od osnutka 1906. godine, strateški 

važna luka koja povezuje centralni Balkan, 

istočnu i zapadnu Europu s Jadranom 

i Mediteranom praktično je pred 

bankrotom i premijer Milo Đukanović 

je odlučio da se Montenegro odrekne 

vlasništva nad njom. Hajde, pogađajte 

samo jedanput tko je najveći favorit da 

postane njezin novi gazda. 

Nekada davno, ta je luka bila velika 

opsesija mornaričke pješadije Zvezdinih 

navijača, koji su upravo s njezinih 

dokova 1991. otplovili trajektom na 

presudnu pomorsku bitku u Bariju, gdje 

su se susreli s armadama Olimpiquea iz 

Marseillea. Zvezda je u osvit krvavih ratova 

uzela Kup šampiona, predvođena 

admiralom Robertom Prosinečkim, 

koga nam je iz Zagreba poslao sam bog, 

a bog se zvao Ćiro Blažević. 

Delije, kao i većina Srba, duboko 

su vjerovali da već imaju najmanje jednu 

luku, s ambicijom da stvore pomorski 

imperij i sjeverno od Bara. Ali, bar 

je Bar bio sigurno utočište: Milo je bio 

najbolji Slobin đak, kapetan koji je kontrolirao 

južni Jadran i zabranjenu robu 

pod embargom UN-a koja je u brodskim 

kontejnerima stizala u luku, a zatim 

prugom odlazila u Srbiju. 

Ta pruga je bila ostvarenje Titovog 

sna, jer je veliki poglavica iz Kumrovca 

osobno naredio da se izgradi monumentalna 

trasa koja će povezati Bar 

s Beogradom i osigurati Srbiji izlaz 

na more. Sada je ta pruga nešto manje 

monumentalna i ako imate sreće vlakovi 

će se kotrljati kroz klisure i tunele nešto 

sporije od 30 kilometara na sat. Još ako 

se dogodi kakav kvar na pruzi, prije ćete 

stići do Bara veslajući od Gibraltara, 

nego što će vam trebati da se iz Beograda 

nekako dokopate obala Montenegra. 

Ali, tko nije putovao tom prugom, taj ne 

zna što je pustolovina, pa je željeznica 

nedavno priključila ekskluzivni vagonsalon 

Plavog vlaka kako bi, uz “Jack 

Daniels”, putnici iz Beograda nekako 


utopili vrijeme, uplovljavajući u zaljev 

koji će najvjerojatnije postati vlasništvo 

konzorcija srpskih kompanija, s manjinskim 

udjelom državnog kapitala. 

Izlaz na more, vječni srpski san, 

demokratske vlasti u Beogradu osiguravaju 

kupnjom većinskog paketa dionica 

samog srca Luke koja zauzima 

200 hektara, 3,5 kilometara operativne 

obale i 120 tisuća četvornih metara 

skladišnog prostora. 

U prvoj polovici prošle godine 

Luka Bar je zabilježila neto gubitak od 

381.000 eura, pa je crnogorski Savjet za 

privatizaciju raspisao javni natječaj za 

Zoran Drakulić je poslije poraza u utrci za 

mjesto gradonačelnika Beograda napustio 

politiku i nastavio veliki biznis kao vlasnik 

moćnog Ist pointa 

prodaju 54,5 posto dionica barske kompanije 

“Kontejnerski terminal i generalni 

tereti”, uz dodjelu koncesija na 30 

godina. Cijena, prava sitnica – oko 30 

milijuna eura. 

U igri su arapske i britanske kompanije, 

ali se u regiji vjeruje da je 

Beograd najspremniji za desant na Bar, 

naročito poslije prijedloga predsjednika 

Srbije Borisa Tadića na summitu u 

Rimu da zajedno s talijanskim partnerima 

gradi autoceste prema Crnoj Gori i 

Rumunjskoj, čime bi se objedinio novi 

europski koridor 11, uz modernizaciju 

pruge Beograd-Bar. 

Ta investicija mogla bi biti višestruko 

isplativa jer vlada Crne Gore namjerava 

raspisati tender i za prodaju željeznica, a 

krajem prošle godine otpočeli su radovi 

na autocesti Bar-Boljari, prema granici 

sa Srbijom, u dužini od 170 kilometara, 

koja bi trebala biti dovršena do 2016. 

godine. 

Provladina škola ekonomske misli, 

ona koja podržava ulazak Srbije u Bar, 

kao argumente navodi činjenicu da 

će prometna infrastrukturna izgradnja 

zaleđa Luke kompletirati strateške 

i dugoročne interese zemlje. Iako se ne 

može osporiti činjenica da zbog užasne 

pruge i ceste kroz kanjone Crne Gore 

srpske kompanije mnogo radije posluju 

preko drugih luka u okruženju, kao što 

su Rijeka, Kopar, Konstanca ili Solun, 

pobornici kupnje barske uvale upozoravaju 

na velike troškove usluga u lukama 

u regiji i postavljaju pitanje treba 

li Srbija te usluge dugoročno plaćati 

drugima ili napokon kupiti izlaz na 

more, uz ostvarivanje profita od naplate 

usluga korisnicima usluga. 

Protivnici pomorskih ambicija 

U igri su arapske 

i britanske 

kompanije, ali se 

u regiji vjeruje 

da je Beograd 

najspremniji za 

‘desant na Bar’ 


KONTEKST 

Crnogorski Savjet za 

privatizaciju raspisao je 

tender za prodaju 54,5 posto 

dionica barske kompanije 

Kontejnerski terminal i 

generalni tereti, uz dodjelu 

koncesija na 30 godina 

Milutin Mrkonjić, 

ministar za 

infrastrukturu u 

Vladi Srbije 

Cvetkovićeve vlade upozoravaju na rizike: 

preko dokova barske luke Srbija ostvaruje 

oko sedam do osam posto izvoza. 

Zatim, crnogorsko pristanište građeno 

je za brodove iz Sueskog kanala, ali nije 

pratilo povećanje dubine tog plovnog 

puta, tako da 70 do 80 posto brodova 

koji prođu kroz Suez ne mogu uploviti 

u Bar. To je i jedan od razloga zašto luka 

radi samo s pola projektiranog kapaciteta 

od četiri milijuna tona. Povećanje 

gaza je komplicirano, ali i skupo, pa je 

pitanje isplati li se takvo ulaganje u luku 

kojoj koncesija traje 30 godina. 

No hiperaktivni ministar za infrastrukturu, 

socijalist Milutin Mrkonjić, 

nekadašnji ideolog Miloševićevih 

javnih radova koji je devedesetih promovirao 

nekoliko bajkovitih projekata, 

željezničku stanicu Prokop u Beogradu 

i već legendarnu sapunicu o brzim 

prugama, nimalo ne sumnja u novu 

viziju. Tako je vlada krajem godine 

donijela odluku o osnivanju kompanije 

BB Cargo koja će sudjelovati na tenderu 

koji se otvara 1. veljače, izdvojivši oko 

5,2 milijuna eura. 

Zadaća je okupiti grupu tajkuna koji 

će činiti većinu u srpskom konzorciju, a 

kao šef se spominje “srpski kralj šećera” 

Miodrag Kostić Kole, vlasnik MK komerca, 

izuzetno eksponiran u zadnje 

vrijeme: gradi hotelski imperij na Kopaoniku 

nakon izuzetno uspješne invazije 

na Ukrajinu i Bjelorusiju, gdje stvara 

poljoprivredno i građevinsko carstvo. 

Za neformalnog lorda admiraliteta 

Koleta kandidira još jedna činjenica: 

vlasnik je najskuplje srpske jahte “Aleksandar 

Peti”, duge 50 metara i teške 25 

milijuna eura, registrirane za prekooceansku 

plovidbu. 

Iz priče je ispao Zoran Drakulić, 

nekadašnji glavni Koštuničin financijer, 

koji je poslije poraza u utrci za 

mjesto gradonačelnika Beograda napustio 

politiku i nastavio veliki biznis 

kao vlasnik moćnog Ist pointa. Na 

dokovima rumunjske luke 

Konstance posjeduje terminale 

i divovske silose, 

odakle svojim baržama 

prevozi pšenicu u Srbiju. 

Drakulić preko terminala 

u Konstanci godišnje 

uveze i izveze oko 1,8 

milijuna tona robe, dok 

mjesečno Dunavom preveze 

kontingente koji 

premašuju 100.000 tona. 

Miodrag 

Kostić Kole 

Željeznicom do Bara i 

preko luke putuje deset 

puta manje robe. 

Ali, kada su stratezi 

vlade Srbije odlučili kupiti 

izlaz na more, sigurno nisu gledali samo 

u kalkulator. Nekada je Milošević naivno 

mislio da će disciplinirati gorštake 

ozloglašenim Sedmim bataljonom JNA 

i eventualnim pučem ustoličiti prosrpskog 

đetića na prijestolju Brda i Primorja. 

Demokratske vlasti u Beogradu 

odavno su provalile kako ispraviti vid 

razrokom bratu i vratiti ga u stanje 

kada su, zajedno, bili dva oka u glavi: 

Telekom Srbije već je treći mobilni operater 

u Crnoj Gori, Luka Bar je na dohvat 

ruke, a kada Đukanović odluči prodati 

željeznice, hajde da vidimo čiji će konzorcij 

dati najpovoljniju ponudu. 

Foto AP, arhiva Forbesa 


Kineski roditelji 

hrle na internet 

po informacije i 

proizvode za bebe. 

Trgovci su, naravno, 

oduševljeni što im se 

mogu naći pri 

ruci / Laurie Burkitt 

Mamino zlato 

Mao Dongmei (36) iz Pekinga 

odjurila je k liječniku kad 

je njezina kćerkica Emma 

dobila vrućicu praćenu 

povraćanjem. Savjet koji je tamo dobila, 

da će dijete lakše progutati lijek pomiješan 

s malo šećera, odmah je prenijela dalje. 

Ulogirala se na Babytree.com, kinesku 

društvenu mrežu za majke, i podijelila 

liječnikov savjet sa 10 tisuća svojih online 

prijateljica. 

Svijet je pun mama blogerica i sajtova 

posvećenih bebama, ali u Kini je to još 

uvijek prilična novost. Babytree mjesečno 

ima 12 milijuna pojedinačnih posjetitelja 

koji sudjeluju u razgovorima o trudnoći, 

novorođenčadi i podizanju djece do 

šeste godine života. Američki oglašivači, 

uključujući kompaniju Walt Disney i 

Pfizerov Wyet, zgrabili su priliku da ih 

zaspu ponudom igračaka i dječje hrane. 

Wang Huai Nan (42) i njegovi poslovni 

partneri Shao Yibo i Sun Zhi Jun osnovali 

su Babytree prije tri godine kao 

internetsku mrežu za svoje prijatelje s djecom. 

U Americi ili negdje drugdje, mlada 

majka može nazvati sestru kada joj zatreba 

savjet o pelenama, ali u zemlji gdje se 

od 1979. provodi politika jednog djeteta 

takvo što nije moguće. “A naši roditelji 

nemaju pojma koja je vrsta jednokratnih 

pelena najbolja. Kad smo mi bili bebe, u 

Kini takvih pelena nije bilo.” 

Mao Dongmei i druge mame u 

prosjeku provode 45 minuta dnevno prijavljene 

na Babytree.com gdje imaju svoje 

profile, razmjenjuju poruke i fotografije 

klinaca. Neke od njih, uključujući Mao, 

imaju i blog na kojem objavljuju postove 

o temama u rasponu od obiteljskih 

praznika i dječje prehrane do svinjske 

gripe. Na Q&A forumu postavljaju pitanja 

na koja im besplatno odgovaraju 

liječnici i medicinske sestre. 

Bostonska VC tvrtka Matrix lani je 

uložila 10 milijuna dolara u Babytree i 

sada drži 40-postotni udjel. Wang i njegovi 

partneri ravnopravno dijele preostalih 

60 posto. 

Američki trgovci vrlo su zainteresirani 

da dopru do kineske publike gladne 

informacija i proizvoda. Babytree je 

počeo prodavati oglasni prostor prije 

devet mjeseci. Dosad je privukao preko 

stotinu oglašivača, od kojih su polovica 

međunarodne kompanije, i ostvario 

prihod od tri milijuna dolara. Procter 

& Gamble (Pampers) i Kimberly-Clark 

(Huggies) plaćaju im oko 50 tisuća dolara 

za mjesečne nagradne igre. Besplatno 

šalju tri do pet tisuća svojih proizvoda 

majkama koje objave, recimo, najljepšu 

fotku bebe u pelenama. Gymboree, 

proizvođač odjeće i igračaka koji svoje 

proizvode prodaje preko interneta, a ima 

i maloprodaju u Kini, platio je jednako 

toliko za natječaj za najbolji esej, na koji je 

stiglo 60 radova i više od dvije tisuće komentara 

o najboljim načinu obrazovanja 

djece. Proizvođači dječje hrane Wyneth 

i GlaxoSmithKline zakupljuju bannere i 

oglasni prostor. 

Roditelji ugađaju djeci, posebno u 

zemlji gdje su djeca rijetkost. Wangov sajt 

ima i komercijalni dio, gdje se nudi preslikavanje 

fotografija na majice ili izrada 

fotoalbuma. Kupci naručuju i plaćaju 

online, bankovnim karticama. Babytree 

ulazi i u poslovna partnerstva s tvrtkama 

koja nude online tečajeve za roditelje. 

Kako bi zadržala sadašnje korisnike, 

Wangova tvrtka namjerava uvesti i savjete 

za roditelje predtinejdžera. 

Wang, bivši marketingaš u kineskom 

Googleu, zamislio je Babytree po uzoru 

na BabyCenter, šminkerski američki sajt 

što ga je 2001. za 10 milijuna dolara kupio 

Johnson & Johnson. Najveći je igrač 

na tom području u Kini. Dodatnu priliku 

vidi u stvaranju regionalnih inačica 

sajta, kako bi korisnici mogli komunicirati 

s ljudima iz susjedstva i razmjenjivati 

informacije o školama i liječnicima na 

području gdje žive. “Djeca će odrasti, a 

mi ćemo rasti s njima”, kaže Wang. “Jednog 

će dana cijele obitelji imati razlog da 

posjećuju našu stranicu.” 


kontekst 

Zemlja Velikog 

Bijelog Oblaka 

Novi Zeland je 

jedinstvena mješavina 

anglosaksonskog 

imigrantskog 

duha i socijalizma 

skandinavskog tipa / 

Jasmina Kuzmanović, 

Spremajući se da Novu godinu dočekam u 

Christchurchu, najvećem gradu novozelandskog Južnog 

otoka, nisam htjela ništa prepustiti slučaju. Ta ne pruža 

se čovjeku često prilika da slavi među prvima na svijetu, 

zajedno sa stanovnicima Nove Kaledonije i otočja 

Fiji! Zato sam se iznenadila kad mi je menadžer hotela 

u kojem sam planirala odsjesti priopćio da nam na Staru 

godinu može dati večeru, ali da se hotelski restoran zatvara 

u deset navečer. Oboružana brojevima iz Trip Advisora 

nazvala sam još nekoliko restorana, no svi su imali 

Christchurch 

istu priču. Napokon mi je vlasnik mjesta po imenu Tiffany’s 

objasnio kako stvari stoje: “Gospođo, bojim se da će 


kontekst 

većina restorana te noći zatvoriti prije ponoći.” Ali, 

pobogu, zašto? “Zato da se zaposlenima omogući 

da i oni proslave Novu godinu.” Objašnjenje me 

podsjetilo na scenu s kraja osamdesetih u ribljem 

restoranu kraj Poreča, gdje bi točno u ponoć bend 

zasvirao Breninu Jugoslaviju, što je bio znak konobarima 

i kuharima da počnu sa sebe trgati kecelje i 

kape i hvatati se u kolo s njemačkim turistima. Oho, 

pa nije valjda Novi Zeland tajna socijalistička oaza 

južne hemisfere? 

U bruto nacionalnom proizvodu od 28 tisuća 

dolara po glavi stanovnika, turistička industrija 

sudjeluje sa 10 posto 

No činjenica je da su Novozelanđani i danas 

neizmjerno ponosni na svoju povijest društvenih 

reformi. To je jedna od onih dilema nad kojom socijalni 

povjesničari razbijaju glavu: kako je moguće 

da je isti anglosaksonski soj imigranata stvorio 

dva tako različita društvena modela, onaj strogo 

individualistički u Sjedinjenim Državama i drugi, 

društveno solidaran, u Australiji i Novom Zelandu? 

Možda je za to zaslužan kapetan James Cook, koji je 

plovio južnom hemisferom bez Prozaca i odnosio 

se prema svojim otkrićima krajnje pesimistički? Rt 

nedaća (Tribulation point) u Australiji i Dubiozni 

fjord (Doubtful sound) u Novom Zelandu – takva 

mjesta mogla su privući samo ozbiljne, pomalo 

depresivne ljude, kojima je jasno da bez zajednice 

nema ni napretka. 

Za razliku od Australije koju su u prvim valovima 

kolonizacije naseljavali bivši robijaši, novozelandski 

doseljenici regrutirali su se iz redova britanske 

radničke i srednje klase. Nakon početnih sukoba, s 

lokalnim Maorima izgradili su harmoničnije odnose 

nego Australci s Aboridžinima. A onda su krenuli u 

stvaranje države koja je po mnogočemu prva ušla 

u 20. stoljeće. Prvi su na svijetu dali ženama pravo 

glasa godine 1873., uveli su besplatno školovanje već 

1877., a nakon Prvog svjetskog rata imali su uređen 

socijalni sistem s besplatnim zdravstvenim osiguranjem 

i državnim sistemom mirovina. 

S takvom poviješću, jasno je da svaki kuhar 

ima pravo na slavlje, bila njegova šihta na redu ili 

ne! Naposljetku smo na Staru godinu našli kompromis 

između socijalne svijesti i kapitalističkog 

duha, u vidu meksičkog restorana koji je radio, 

pa... gotovo do ponoći. A onda smo otišli 

na glavni, Katedralni trg i tamo slavili s ostalim 

Christchurchijancima, i bilo je ugodno znati da 

nitko od njih ne mora taj čas raditi. Osim policije, 

koja je osiguravala da proslava bude “suha”. 

Da je Novi Zeland jako, jako daleko od ostatka svijeta 

znali su još Maori kad su u 14. stoljeću doplovili 

s polinezijskih otoka u Zemlju Velikog Bijelog 

Oblaka, kako su je nazvali, i nikad se više nisu mogli 

vratiti kući. 

Čak i danas, u tehnološki smanjenom svijetu, 

Novi Zeland ostaje izvan ruke globalnom putniku. 

Dvije tisuće kilometara dijele ga od najbližeg zapadnog 

susjeda, Australije, a na istočnoj granici pružaju 

se pučine Pacifika sve do Južne Amerike. Iz Singapura, 

najjužnije točke kontinentalne Azije, let do 

Novog Zelanda traje više od deset sati. Zato još više 

fascinira činjenica da je Novi Zeland razvio zavidnu 

turističku industriju, koja u bruto nacionalnom 

proizvodu od 28 tisuća dolara po glavi stanovnika 

sudjeluje sa 10 posto. 

Turisti dolaze vidjeti doista nevjerojatne 

prirodne ljepote, od vječnim snijegom pokrivenih 

Južnih Alpa, glečera i fjordova, do zaljeva obrubljenih 

zelenilom, toplih izvora i bijelih plaža. Tu 

su i životinjske i biljne ikone Novog Zelanda, poput 

ptice kiwi i drveta po imenu pohutakawa, koje u 

prosincu cvjeta crvenim igličastim cvjetovima. No 

ono što Novi Zeland izdvaja od drugih turističkih 

centara jest to da cijela zemlja funkcionira kao uspjeli 

ekološki eksperiment. 

Novozelandski turizam nije servilan, za razliku 

od Azije, gdje je gostu podređeno sve, ali gdje 

prirodne ljepote i povijesne znamenitosti koegzistiraju 

s četvrtima bijede i otpada. Ovdje je sve 

– pa tako i radno vrijeme restorana – podređeno 

domaćinima, čije je blagostanje i ukupno zadovoljstvo 

životom, prema mjerilima Economista i 

Human Development Indexa na vrhu svjetske ljestvice. 

Nešto više od četiri milijuna ljudi, koji žive na 

teritoriju pet puta većem od Hrvatske, svoja su dva 


kontekst 

velika otoka povezali ne autocestama već modernim 

dvosmjernim cestama, na kojima – koje osvježenje! 

– nema reklama. Putuje se sporije, ali se zato može 

skrenuti s ceste da bi se pogledao vodopad ili kolonija 

tuljana. Ljudi imaju jedan a ne dva ili tri posla 

da bi preživjeli, kao u Americi; obiteljske kuće nisu 

Novozelandski turizam nije 

servilan. Ovdje je sve, pa i radno 

vrijeme restorana, podređeno 

željama i navikama domaćina 

pretenciozne vile, a većina dućana i biznisa zatvara 

se u pet popodne. Kad smo u Wanaki dogovarali 

iznajmljivanje helikoptera za ne baš jeftinu turu 

iznad Južnih Alpa, šefica male obiteljske tvrtke Aspiring 

Helicopters ljutnula se što smo nazvali svega 

sat vremena prije zatvaranja. No bez obzira na to, 

pilot James, čovjek s najboljim poslom na svijetu, 

poklonio nam je dodatnih pola sata i još k tome sletio 

na vrh glečera u zalazak sunca, dok su ne samo 

klinci nego i mi odrasli urlali od sreće. 

Novi Zeland uvozi visoku tehnologiju i proizvode 

široke potrošnje, no u proizvodnji hrane 

i odjeće gotovo je posve neovisan. Prehrambeni 

proizvodi poput mlijeka i mesa su organski, 

fantastične kvalitete, jeftini – i svi proizvedeni u 

Novom Zelandu. Kad sam u Nelsonu, gradiću u 

vinarskoj pokrajini Marlborough, ušla u shopping 

centar, doživjela sam pravi potrošački šok. Očima, 

naviknutima na uvijek iste tvrtke od Zagreba preko 

Beča do Bangkoka, trebalo je vremena da se priviknu 

na činjenicu da ne prepoznaju ni jedan jedini 

brand. Sve sami novozelandski dizajneri, a tek dio 

robe proizveden je u Kini. Na cijelom putu od više 

od 2000 kilometara mogu prijaviti da sam zapazila 

ne više od četiri McDonald’sa, tri Starbucksa i Pizza 

Hut restorana, i jedan Kodak. Sve ostalo su obiteljski 

biznisi, mali restorani i farme koje umornim putnicima 

nude slasne i jeftine jagode, kupine i maline, 

jer siječanj je početak novozelandskog ljeta. 

Premda su Novozelanđani u pravilu veliki 

patrioti i ponosni na svoju zemlju, naročito na velike 

žrtve koje su podnijeli boreći se na europskim 

bojištima u Prvom i Drugom svjetskom ratu, neki 

moji kiwi prijatelji u Aziji skloni su kritizirati život 

u Novom Zelandu kao previše provincijalan. Ja se, 

međutim, nisam mogla 

oteti paralelama s 

Hrvatskom, odnosno 

slikom Hrvatske kakva 

bi mogla biti. I ne samo 

ja; na svakom koraku 

slušala sam od usputnih 

Novozelanđana kako je 

Hrvatska prelijepa zemlja, 

s prekrasnom prirodom i 

odličnom hranom. 

(U sebi sam dodavala: 

a još je i puno toplija! Kod 

nas se djeca na plaži ne 

praćakaju u ronilačkom 

odijelu, što nije vic, već česta pojava na plažama oko 

Nelsona!) Industriju kvalitetnih vina, po kojima je 

Novi Zeland postao poznat u posljednjih dvadesetak 

godina, potaknuli su hrvatski iseljenici, što 

me navodi na pitanje. Ako Babich i Nobilo mogu u 

pokrajini Marlborough proizvoditi vrhunski sauvignon 

blanc, zašto se u Dalmaciji moramo mučiti s 

parfimiranim bijelim bućkurišem? Ako tucet kompanija 

nudi non-stop brodske ture fjordom Milford, 

sumornim mjestom na uvijek olujnoj 40. paraleli, 

(“roaring forties”, kako ih zovu mornari), zašto takvo 

što ne bi postojalo u Limskom fjordu, bez muzike 

na palubi i loših sendviča u frižideru? 

Foto AP 


kontekst 


Stiže doba Androida 

Predstavljanjem 

Nexusa One Google 

je kompletirao 

širenje svojega 

carstva u svijet 

mobilnog interneta, 

započeto stvaranjem 

Androida. Brzina 

kojom se širi među 

korisnicima daje 

naslutiti kako 

će upravo taj 

operacijski sustav, 

nakon Windowsa, 

biti prvi proizvod 

digitalne revolucije 

koji će koristiti 

baš svatko 

/ Dragan Petric 

D 

Do prije nepune dvije godine, tržište operacijskih 

sustava za mobilne telefone izgledalo je kudikamo 

drukčije nego danas. Iza lidera, Symbian OS-a što 

ga podupire najveći svjetski proizvođač mobilnih 

telefona Nokia, čvrste su prateće pozicije držali Microsoftov 

Windows Mobile, RIM-ov BlackBerry OS 

i UIQ kojeg najviše podupire Sony Ericsson. 

Situacija se stubokom promijenila ulaskom iPhonea 

u tu arenu, no još je više nereda unijelo predstavljanje 

Android OS-a, Googleovog operacijskog 

sustava za mobilne uređaje, s kojim je ovaj internetski 

gigant svoje poslovanje ozbiljnije započeo širiti s 

velikih, statičnih ekrana, na one manje, “pokretne”, 

koje stalno nosimo sa sobom. Prvi telefon s Androidom 

pojavio se na tržištu u listopadu 2008. u SADu, 

a nekoliko mjeseci kasnije i u Europi i Aziji. Do 

polovice 2009. godine osvojio je čak 2,8 posto svjetskog 

tržišta operacijskih sustava za mobilne telefone, 

a do kraja trećeg kvartala te godine taj je udio 

narastao na 3,5 posto. 

Google Nexus One 

Dragan Petric je izvršni urednik Buga 


Foto Arhiva Forbesa 

Prošlog je mjeseca Gartner objavio 

istraživanje prema kojem će do 2012. 

Android OS dostići drugo mjesto na tom 

tržištu, odmah iz Symbian OS-a, izbacujući 

s te pozicije BlackBerryjev operacijski sustav. 

(I iPhoneov operacijski sustav, ali i 

Microsoftov Windows Mobile preskočit 

će BlackBerry, tvrdi se u istraživanju.) 

Tajvanski istraživački institut Market Intelligence 

& Consulting predviđa kako 

će u 2013. biti isporučeno preko 30 milijuna 

mobilnih telefona s Android OS-om, 

odnosno više od 125 milijuna prijenosnih 

uređaja čija će se platforma temeljiti na 

tom operacijskom sustavu. 

Ove brojke govore kako bi streloviti uspjeh 

Androida trebao zabrinuti ponajprije 

Microsoft i Apple, ako već ne RIM i Nokiju 

koje ništa ne priječi da na svoje uređaje, 

kada bi se i pojavila takva nužnost, 

počnu ugrađivati neki drugi 

operacijski sustav 

umjesto onoga koji 

preferiraju sada. 

Ipak, Microsoftu, 

a i Appleu, brojke 

su u priči oko Androidovog 

osvajanja svijeta 

najmanji problem. Ono 

što im predstavlja pravi trn u oku su 

posljedice koje ovakva ekspanzija Googleovog 

proizvoda ostavlja na omjer snaga 

koji imaju najprije na tržištu internetskih 

servisa, a onda i u cijelom IT sektoru. 

Google je, naime, neprikosnoveni 

globalni lider kada je riječ o tržištu kontekstnog 

oglašavanja na internetu. To se 

tržište zapravo i može percipirati jednako 

kao i cijelo tržište internetskih servisa, 

budući da sve što nije oglašavanje, a vezano 

je uz ponudu internetskih servisa, 

donosi minornu zaradu. Microsoft se već 

godinama pokušava izboriti za veći dio tog 

izuzetno unosnog i perspektivnog tržišnog 

kolača, od pokušaja spajanja s Yahooom, 

do lansiranja Binga, vlastitog pretraživača 

internetskih sadržaja. No uspjeh mu, na 

ovaj ili onaj način, stalno izmiče. 

Stvari su za Microsoft postale dodatno 

zamršene kada je Apple lansirao iPhone i 

time neočekivano ubrzao proces migracije 

HTC Hero 

LG Eve 

tehnologija 

Samsung 

Galaxy Spica 

Microsoft i Apple 

trebali bi se 

zabrinuti: ekspanzija 

Googleovog proizvoda 

mijenja omjer snaga na 

tržištu internetskih servisa, 

pa i u cijelom IT sektoru 

internetskih korisnika s fiksne na mobilnu 

infrastrukturu. Prije iPhonea vjerovalo se 

da će do te migracije doći znatno kasnije, 

no već danas postoji nekoliko država u 

svijetu, poput Austrije, u kojima korisnici 

prenesu podjednaku količinu podataka 

mobilnim mrežama kao i fiksnim 

putem. Preseljenjem interneta sa stolova 

u džepove polako se i tržište kontekstnog 

oglašavanja seli u svijet mobilnog interneta, 

a na Microsoftovu nesreću, tu je, 

zahvaljujući iPhoneu, nezanemariv igrač 

i Apple. 

Ipak, na nesreću oba ova takmaca, i 

Google je na vrijeme shvatio kako prijenos 

podataka postaje primarni biznis u 

svijetu mobilnih telekomunikacija i upravo 

u tome leže razlozi takvog uspjeha Android 

OS-a. Google je tako svoj mobilni 

operacijski sustav – za razliku od Microsoftovog 

Windowsa Mobile i onog kojeg 

imamo na iPhoneu – potpuno podredio 

činjenici da mobiteli prestaju biti aparati 

za razgovore i da postaju komunikacijske 

naprave u mnogo širem smislu riječi. 

Današnji mobiteli su internetske konzole, 

namijenjene takozvanoj superkomunikaciji: 

omogućuju nam da, osim razgovora 

i razmjene SMS-ova, s poznanicima 

i prijateljima komuniciramo i e-mailom, 

chatom, Facebookom, Twitterom, blogovima, 

komentarima na novinskim portalima 

te na bezbroj drugih načina. Ono 

što je zajedničko svim tim oblicima komunikacije 

jest platforma putem koje se 

odvijaju – internet. Operacijski sustav za 


tehnologija 

zahvaljujući Android OS-u u novi se život 

iz mrtvih vratila i zaboravljena Motorola, 

čiji se model Droid u prvih tjedan dana 

otkako je došao u trgovine samo u SADu 

prodao u basnoslovnih četvrt milijuna 

primjeraka. 

Ma koliko nam Googleova nametljivost 

biva sve iritantnijom, činjenica je 

da ćemo i kao krajnji korisnici mobilnih 

telefona imati koristi zbog popularizacije 

Androida. Njegovim dolaskom eruptiralo 

je ono što je s pojavom iPhonea 

započelo – drastičan pad cijena mobilnog 

pristupa internetu te pojava flat-rate tarifa 

za mobilni prijenos podataka. Kada je 

Google pred koji tjedan na tržište izbacio 

i svoj prvi mobilni telefon kojeg izravno 

prodaje, Nexus One, priča oko migracije 

interneta iz nepokretnog u pokretni način 

korištenja, odnosno iz dostupnosti samo 

u fiksnim točkama u dostupnost sa svakog 

mjesta i u svako vrijeme, postala je 

zaokružena. 

Tome je u prilog išla i cijena Nexusa 

One, koji “otključan” u SAD-u košta tek 

nešto iznad 500 dolara. Riječ je o najjeftinijoj 

suvremenoj mobilnoj konzoli za 

konstantni pristup internetu. Sada kada 

se nametnuo kao nezaobilazan faktor 

na tržištu mobilnog interneta, Google 

će i ovdje graditi poziciju nedostižnog 

lidera, pa ćemo svakako biti svjedocima 

još mnogih poteza zahvaljujući kojima će 

ovaj gigant sebi pokušati osigurati goleme 

zarade od kontekstnog oglašavanja putem 

mobitela. Ne bi nas trebalo iznenaditi da 

se udruži s Twitterom, najbrže rastućom 

i putem mobitela najlakše dostupnom 

društvenom mrežom, a ako bismo dali 

mašti na volju, mogli bismo očekivati i 

kakav radikalniji potez, poput – primjerice 

– ponude posve besplatnih mobitela. 

Sony Ericsson XPERIA X10 

mobilne uređaje koji je potpuno podređen 

korištenju interneta i komunikacijskih 

servisa na internetu, a ne onaj koji na 

zastarjeli način razdvaja internetske usluge 

od onih multimedijalnih, glasovnih, 

zabavnih i drugih, u doba superkomunikacije 

korisnicima će biti prihvatljiviji. 

Upravo je takav Android OS i upravo 

na tome Gartnerova istraživanja 

predviđaju tako optimističnu budućnost 

tom Googleovom proizvodu. Uvidjeli su 

to i proizvođači mobitela, pa ih je sve više 

koji u svoje najnovije modele ugrađuju 

baš Googleovu platformu. Prvi je to 

učinio HTC, što ga je s tržišnih margina 

lansiralo među pet najrelevantnijih svjetskih 

proizvođača mobitela, a danas 

modele s Androidom imaju ili najavljuju i 

Samsung, LG, Sony Ericsson, pa i Lenovo, 

Garmin, Dell i drugi čija imena zvučnije 

odjekuju na tržištima prijenosnih računala 

nego mobilnih gadgeta. Naposljetku, 

5 najboljih mobitela s Android OS-om 

1. Google Nexus One 

Telefon kojeg je za Google proizveo HTC donosi najnoviju verziju Android OS-a, označenu 

s 2.1, a tehničke su mu specifikacije impresivne. Ima ekran osjetljiv na dodir s dijagonalom 

od 3,7 inča, te ugrađen GPS, fotoaparat s rezolucijom od 5 megapiksela i sustav za pretvaranje 

govora u pismo. 

2. Sony Ericsson XPERIA X10 

Treći mobitel u seriji Sony Ericssonovih modela nazvanih XPERIA po prvi put dolazi s Androidom, 

nakon što su prva dva modela (nazvana X1 i X2) koristila Microsoftove Windowse 

Mobile. Napuštanje Microsoftovog i prihvaćanje Googleovog operacijskog sustava od ovog 

respektabilnog proizvođača znakovito je za budućnost ovih platformi. 

3. HTC Hero 

Po mnogima najbolji mobilni telefon koji se na tržištu pojavio u 2009. godini ima samo 

jednu manu – nije naročito lijepo dizajniran. Sve ostalo na ovom aparatu funkcionira 

fantastično i mnogi su ga zbog toga nazvali jedinim pravim konkurentom iPhoneu. Od 

njega se najviše razlikuje cijenom, koja je čak za trećinu niža. 

4. Samsung Galaxy Spica 

Među najjeftinijim mobitelima s Androidom, u ovom slučaju u verziji 1.5, jest ovaj Samsungov 

model koji dolazi s ekranom osjetljivim na dodir, čija dijagonala iznosi 3,2 inča. Uređaj 

može poslužiti i kao prijenosni MP3 i video player, ima i fotoaparat s rezolucijom od 3,2 

megapiksela, a u njemu je ugrađen i GPS. 

5. LG Eve 

Prvi mobilni telefon s Androidom imao je i ekran osjetljiv na dodir i tipkovnicu, no nakon 

njega rijetko su se pojavljivali takvi uređaji koji koriste ovaj operacijski sustav. Konačno je 

takav “hibridni” aparat ponovno predstavljen, ovaj put u režiji LG-ja, koji donosi i 5-megapikselni 

fotoaparat, GPS i ekran s dijagonalom od tri inča. 


Lee Gomes 

Pirati vladaju 

morima 

Kreatorima sadržaja vrijeme je da prestanu izigravati 

žrtve. Zagovornici opće i slobodne digitalizacije 

trebali bi se pak prestati prikazivati pravednicima 

Kompjutorska tvrtka koja ulazi u 

proizvodnju kućnih kina za PC 

priznaje da je glavna namjena 

njezinog proizvoda gledanje 

ilegalno skinutih filmova. Šef kompanije 

za proizvodnju kućne elektronike izjavljuje 

kako je pornoindustrija pridonijela 

razvoju videokaseta u prethodnoj generaciji, 

a da danas igru vode pirati glazbe 

i filmova. I na kraju, privatni ulagač na 

poslovnom ručku ustvrdi da bi high-tech 

menadžerom desetljeća trebalo proglasiti, 

ne Appleovog Stevea Jobsa ili suosnivače 

Googlea, nego Seana Fanninga, klinca 

koji je stvorio Napster, internetski servis 

za “dijeljenje” muzike, što je doduše kratko 

trajalo, ali je ostavilo traga. 

Iza svakog od tih važnih tehnoloških 

postignuća prošloga desetljeća krije se 

neki oblik bespravnog korištenja sadržaja. 

Ponekad je veza izravna i posve očita. Recimo, 

iPod je elegantan, intuitivan način 

slušanja besplatno skinute glazbe. Appleov 

online dućan iTunes prodaje legalne 

kopije pjesama i posjećenost mu je dobra, 

no prema većini procjena proda tek 

neznatni postotak glazbe učitane u iPode. 

Sam iPod je, naravno, uvelike zaslužan za 

Appleov povratak iz mrtvih; kompanija 

sada ima tržišnu kapitalizaciju od 175 

milijardi dolara, gotovo kao Google. 

Drugdje je ta povezanost piratstva 

i popularnosti nešto zamagljenija. 

Primjerice, spajanje na internet ubrzavalo 

bi se i bez obzira na sudbinu servisa 

za skidanje filmova. No napredak na oba 

plana dodatno se ubrzava u doba kad 

srednjoškolci skidaju ilegalne kopije Avatara 

tek nekoliko sati pošto je film stigao u 

distribuciju. Ne da netko danas još uopće 

čita knjige, ali svi oni Kindlei koji su ovog 

Božića sletjeli pod borove pomoći će 

da Dan Brown iskusi isto ono što su već 

iskusili Justin Timberlake i mlađahni 

vampiri u Sumraku – pad kraljevskih 

prihoda. Piratske kopije elektroničkih 

knjiga pojavljuju se na istim internetskim 

stranicama za “dijeljenje” koje već dugo 

ugošćuju piratske verzije filmova i glazbe. 

Ne čudi da autori škrguću zubima kad govore 

o kompjutorskim tvrtkama. 

Ništa od onoga što će se dogoditi u 

sljedećih deset godina neće moći raščiniti 

ono što je digitalizacija zabave – muzike, 

digitalni alati 

filmova, knjiga – u proteklom desetljeću 

učinila da oteža ili onemogući kontrolu 

širenja zabavnih sadržaja. Neke će se industrije 

lakše nositi s tim problemom od 

drugih. Budući da se u većini kućanstava 

film pogleda samo jedanput, jeftini visokokvalitetan 

streaming servis vjerojatno 

bi bio dobro rješenje za film, no teško i za 

glazbu. Hollywoodski studiji, međutim, 

sporo shvaćaju potrebu za takvim servisima, 

što bi ih moglo odvesti u poraz. 

Industrije pogođene digitalizacijom 

pretjerat će i otjerati čak i onu publiku koju 

su još mogle pridobiti na svoju stranu. 

Sjetimo se nedavnih prijetnji zatvorom, 

od kojih se poslije odustalo, djevojci koja 

je videokamerom presnimila par minuta 

hit filma New Moon slaveći u kinu sestrin 

rođendan. Još jedan primjer su novinski 

izdavači koji optužuju Google za nevolje 

u kojima se našao tisak. Kritiziraju ga jer 

Google News objavljuje priče za koje je u 

neko prošlo vrijeme trebalo ubaciti novčić 

u novinski automat. No za najveći dio industrije 

tiska pravi je problem to što njihovi 

čitatelji sada po cijeli dan sjede ispred 

računala i tako dobivaju sve informacije 

koje su im potrebne. 

Kreatori sadržaja trebali bi odoljeti 

Zaštitnici digitalnog sadržaja mogli bi 

pretjerati i otjerati ono malo preostalih 

ljudi koji su spremni plaćati 

Lee Gomes je urednik Forbesova biroa u Sillicon Valleyju 

napasti da izigravaju žrtvu. Od onih koji 

se zalažu za posvemašnju digitalizaciju 

bilo bi pak lijepo da sebe prestanu prikazivati 

pravednicima. Citat desetljeća pripada 

Williamu Watkinsu, bivšem direktoru 

Seagatea, tvrtke koja proizvodi tvrde 

diskove na koje su se nekad pohranjivali 

filmovi, glazba i slično. U jednom nemesijanskom 

trenutku Watkins je rekao: 

“Priznajmo, mi ne mijenjamo svijet. Mi 

izrađujemo opremu koja potiče ljude 

da kupuju još više smeća – i da gledaju 

porniće.” 


Najveći pomak u hrvatskom 

advertisingu dogodio se na 

produkcijskoj razini, smatra 

kreativni direktor Greya 

Veljko Žvan 

Darinka i Ante vs. 

treći predsjednik 


marketing 

Reklamni spot s Emirom 

Hadžihafizbegovićem 

nagrađen je na prestižnom 

natjecanju u marketinškom 

oglašavanju Epica 

Uspjeh TV reklame iza koje stoji marketinška agencija 

Grey Zagreb pokazuje da se u hrvatskoj industriji 

oglašavanja stvari ipak mijenjaju nabolje / Sanja Romić 

Hrvatska televizijska reklama “Darinka i Ante” 

pobila je jednu tezu i potvrdila neke stereotipe: tezu 

da hrvatski advertising očajnički treba pomoć posve 

je demantirala, a klišej o generaciji novh bogataša koja 

kupuje sadržaje koje nikada neće koristiti iskoristila 

kao glavnu ideju možda najpopularnijeg TV spota u 

protekloj godini. Reklamni spot u kojem naslovnu 

ulogu tumači vrsni glumac Emir Hadžihafizbegović, 

a u kojem je na vrlo duhovit način prikazan kratki 

raspad ličnosti u 60 sekundi, zato je valjda i osvojio 

broncu na natjecanju Epica, najprestižnijem 

natjecanju u marketinškom oglašavanju u Europi, 

na Bliskom istoku i Africi, pokazavši da takozvani 

balkanski karakter ne mora nužno biti samo lokalni 

specifikum nerazumljiv strancima – pod uvjetom da 

je kreativno i kvalitetno realiziran. 

Uspjeh reklame “Darinka i Ante”, iza koje stoji 

marketinška agencija Grey Zagreb, možda pokazuje 

i to da se stvari u hrvatskom advertisingu drastično 

mijenjaju nabolje i da su skupo financirani billboardi 

i TV spotovi koji su obilježili upravo okončanu 

predsjedničku kampanju samo anomalija koju bi 

valjalo što prije prepustiti zaboravu. Da su stvari 

bile drugačije, vjerojatno se nitko sada ne bi pitao 

kakvu je prosječnom glasaču ideju iskomunicirala, 

primjerice, reklama: “Treći hrvatski predsjednik”, 

odnosno ima li je ona uopće. 

Premda takvu mogućnost ne bi a priori odbio, 

kreativni direktor Greya Zagreb Veljko Žvan nikada 

nije radio cjeloviti advertising za neku političku 

kampanju: “Za razliku od drugih tipova advertisinga, 

kod proizvoda političke kampanje morate imati 

određeno povjerenje, suglasnost i volju za rad s vašim 

‘proizvodima’. Mislim da bih to radio samo za one 

ljude koji su bliski mojem svjetonazoru.” U vrijeme 

kada se počeo baviti poslom u kojem je već punih 

17 godina, Žvan je pomalo žalio za nepostojećom 

konkurencijom, kao i zbog općeg deficita kreativaca 

u branši. Početkom devedesetih, BBDO, u čijem se 

timu Žvan tada nalazio, predstavljao je jedinu agenciju 

“kreativnog” profila. 

“Situacija je sada daleko zdravija i bolja. To da 

vas konkurencija tjera da bolje radite zaista nije floskula 

već istina. Zanimljivo je jer se svatko bori, a to 

podiže i razinu adrenalina. Sve se drastično mijenja 

nabolje, premda će većina ljudi reći da su nezadovoljni, 

da je to još uvijek loše. Pomak od početka 

1990. do danas dogodio se ponajprije u kreativnim 

idejama, u profesionalnosti, a pogotovo u produkciji. 

Dok smo devedesetih radili samo crno-bijele 

oglase, a bilo je to vrijeme i bez ijednog magazina 


marketing 

u boji (Globus je izlazio u crno-bijeloj tehnici, potom se 

pojavila Gloria, a 1996. i crno-bijeli Nacional), krajem 

tog desetljeća nastaje prvi filmski spot na 35 mm koji je 

danas samorazumljiva stvar, premda su se takvi spotovi 

nekada radili jedanput u dvije godine”, kaže autor jednog 

od prvih visokobudžetnih spotova u Hrvatskoj (riječ je o 

spotu za jedno osiguravajuće društvo iz 1995. godine.) 

Uz činjenicu da u Hrvatskoj danas ne manjka profesionalaca 

koji nimalo ne kaskaju 

za svojim kolegama u inozemstvu, 

najveći pomak, ocjenjuje ovaj vrsni 

marketingaš, s vremenom se dogodio 

na produkcijskoj razini. Iako se u recesijskom 

tsunamiju u većim hrvatskim 

marketinškim agencijama broj zaposlenih 

znao i prepoloviti (u prijevodu, 

pasti sa 100 na 50 ), danas u Hrvatskoj 

ima i agencija koje su zadržale sve zaposlene 

pa čak i povećale opseg s obzirom 

tisuća, što je cijena high-end spotova u kojima se angažiraju 

celebrityiji, skuplji režiseri, otkupljuje muzika... 

“Prvi korak ove priče bio je profilirati Tomato kao 

jednostavan i jeftin proizvod nasuprot kompliciranim 

i nepotrebno skupim mrežama. Zato smo razmišljali 

o metafori, o tome da potražimo proizvod koji može 

biti nepotrebno kompliciran, s nepotrebnim dodacima 

koje ljudi vole zbog statusa. Dalje su stvari zapravo bile 

jednostavne: kod nas je auto simbol statusa, pa smo još 

samo trebali naći čovjeka koji je najveća žrtva takvog statusa, 

dakle nekog noveau richea, i onda se spot praktički 

sam napisao”, kaže Veljko Žvan, kreativni direktor 

popularnog TV spota na kojem je sedmeročlani tim 

iz Greya Zagreb radio ukupno mjesec dana (uz Žvana, 

riječ je o client service direktoru Dubravku Opašiću, 

account direktorici Nini Ivanković, copywriteru Draganu 

Lakićeviću, art direktoru Vedranu Klemensu i 

producentu Tvrtku Kurbaši), a čiju produkciju potpisuje 

Iva Hlavka 

U Grayu gotovo da su sretni recesijskom godinom 

jer u vrijeme dok su drugi gubili poslove 

oni su reformirali agenciju i dobili nove 

na broj klijenata koje imaju. U takve se ubraja i Grey Zagreb: 

“Mi stojimo zapravo odlično jer smo u razdoblju 

recesije dobili brand Tomato te zadržali postojeće. Imamo 

klijente koji su jako osjetili recesiju i one na koje je 

ona imala manji efekt. Sada naprosto preživljavamo kao 

struka”, kaže o svemu Veljko Žvan, a managing direktorica 

Iva Hlavka dodaje: “Grey Zagreb postoji 13 godina, a 

u ovom sastavu godinu i tri mjeseca. Bio je jedina agencija 

VIP-a od njegovog početka. Prvotna suradnja trajala 

je oko šest godina. Kao i kod mnogih drugih velikih klijenata, 

dugogodišnje partnerstvo prekinuto je kako bi se 

pri novom ulasku u poslovni odnos ponovno postigao 

željeni nivo inovativnosti i svježine. No, kada smo prije 

godinu i tri mjeseca restrukturirali agenciju, imali smo 

sreću da nam se vratio VIP (u jednom dijelu klijenti su 

i agencije BBDO), a brand Tomato u potpunosti. Kao 

agencija inače vodimo i klijente Splitsku banku (Société 

Générale Group), Tondach, Franck, Procter & Gamble, 

GlaxoSmithKline i Chevrolet”. 

Iako je ukupni saldo troškova produkcije i emitiranja 

reklamnog spota “Ante i Darinka” profesionalna tajna, 

kako doznajemo u Greyu Zagreb, troškovnici produkcije 

reklamnih spotova uvijek ovise o tipu spota i kreću se u rasponu 

od 20 tisuća kuna za animirane spotove, do 600-700 

produkcijska kuća Kabinet (redatelj je Bruno Anković ). 

Rezultat vjerojatno ne bi bio tako uspješan da u sve 

faze nastanka spota nije bio uključen i klijent, uvjerena 

je Iva Hlavka koja ističe da politika Greya i inače nije 

“kuhanje” ideje bez znanja naručitelja reklamnog spota: 

“Uvijek nam je važno da klijent prvi razumije, a ovdje je 

na samoj prezentaciji klijent u potpunosti shvatio ideju 

iznesenu u storyboardu (u crtanom obliku). To nam je 

važno jer je on taj koji nam je dao projektni zadatak: 

ujedno nam je to i nekakva garancija da će i šire tržište 

prihvatiti tu poruku na način na koji smo ju mi htjeli oblikovati. 

Klijent je u ovom slučaju imao minimalne intervencije 

u samom scenariju, a na snimanju je također bila 

važna moć kvalitetnog inputa glavnog glumca.” 

Kako to da je jedan bivši student filozofije uspio 

napraviti spot za svačiji ukus, a koji je i umjetnički 

kvalitetan, pitamo Veljka Žvana. “To se svima dopalo, a 

meni je spot jako drag jer mislim da je preskočio granicu 

koja je zadana, a to je da se mora dopasti svima. Navodno 

je jedan glumac izjavio da je to najbolji kratki hrvatski 

film ikada snimljen. On ga, dakle, nije vidio kao spot 

već kao film. Nije to ništa neobično; spot copywritera za 

Volkswagen sada se nalazi u Muzeju moderne umjetnosti 

u New Yorku.” 

Foto Boris Štajduhar, Arhiva Forbesa 


financije 

Hrvatska na dnu 

Burzovni indeksi tržišta u razvoju dosegli su stopu rasta s kojom se može 

mjeriti malo koja burza na Zapadu / Mario Gatara 

Ilustracija Boris Benko 

Još tamo krajem prvog kvartala 

prošle godine, svjetska su 

tržišta kapitala teško dolazila 

do daha, pritisnuta prilično 

tmurnim prognozama i masovnom 

rasprodajom. No od tada do 

današnjih dana puno se toga promijenilo, 

a izvedba velikog broja burzovnih 

indeksa na godišnjoj je razini poprimila 

pozitivan predznak, iznjedrivši u pojedinim 

slučajevima i uistinu spektakularan 

rast. Kada podvučemo crtu na 

kraju prošle godine, postaje sasvim 

jasno kako su izdanja s BRIC etiketom 

bila među najpopularnijima, izdašno 

nagradivši povjerenje ulagača, o čemu 

najbolje svjedoči činjenica kako je 

“najlošije” prošla Indija s rastom od oko 

76 posto. U oči upada i dominacija azijskih 

i južnoameričkih tržišta u razvoju, 

s kojima se razvijene zemlje teško mogu 

mjeriti. A iza jednih i drugih, na samom 

začelju kolone, smjestila se Hrvatska, 

nakon što je Crobex namaknuo rast 

vrijednosti od 16,4 posto. Ispod je ostalo 

mjesta za Sloveniju i Srbiju, a zatim 

(duboko na negativnom teritoriju) i 

Bosnu i Hercegovinu, što je valjda jasan 

pokazatelj intenziteta kojim je kriza 

udarila po regiji. 


financije 

Ništa bez inozemnih ulagača 

Na pitanje hoće li 

stimulativni paket 

Vlade, ukalupljen 

u različite oblike 

financiranja 

domaćih tvrtki, 

napokon unijeti 

živost na domaće 

tržište kapitala, 

većina će brokera, 

uz nezaobilazni 

uvjet anonimnosti, 

tek nehajno 

odmahnuti 

rukom. Druge 

njih, najčešće 

egzistencijalne, 

brige more . . . 

/ Mario Gatara 

Najavljeni paket mjera aklamacijom je 

prihvaćen, ali o mehanizmima i kriterijima 

distribucije sredstava još se 

uvijek malo toga zna. Previše je nepoznanica, 

a same mjere stižu jako kasno, složit 

će se većina ispitanih, vraćajući se svakodnevici 

koja je na Zagrebačkoj burzi prilično turobna, 

čak i kad ostavimo po strani klanovske borbe. 

Doduše, ishod te bitke mogao bi odrediti 

sudbinu tržišta koje aktualnim kursom tone u 

posvemašnju letargiju. Naravno, bilo bi posve 

iluzorno očekivati da aktivnost investitora prkosi 

turobnoj hrvatskoj zbilji, a u tom je kontekstu zanimljiva 

usporedba s Wall Streetom, čiju izvedbu 

domaći ulagači pozorno prate. Naime, u razdoblju 

od 1998. godine naovamo, gospodarski je 

rast u SAD-u nadmašio stopu rasta hrvatskog 

BDP-a u prve dvije godine, a potonji je “ponovo” 

podbacio tek prošle godine. No pritom je vrlo 

zanimljiv i sličan razvoj odnosa dvaju burzovnih 

indeksa, jer kao i BDP, i Crobex je, u odnosu na 

S&P 500, izvedbom podbacio 1998. i 1999. godine, 

a slabija se izvedba, kao i u kategoriji gospodarskog 

rasta, potom opet javila na kraju promatranog 

razdoblja. Doduše, uz blagi vremenski 

odmak, jer Crobex je tonuo dublje od američkih 

burzovnih indeksa već 2008. godine, usprkos 

pozitivnoj stopi gospodarskog rasta. Izuzetak 

je tek 2003. godina, kada Crobex, bez obzira na 

prednost kada je u pitanju dinamika ekonomske 

aktivnosti, s mizernih 1,1% godišnjeg rasta nije 

mogao parirati Wall Streetu, odnosno rastu vrijednosti 

S&P 500 indeksa od 26,4%. 

Ako su zbivanja na domaćem tržištu kapitala 

u međuvremenu doista postala forwardlooking 

indikator (u kontekstu rasta BDP-a), 

onda domaći ulagači i imaju nekakvog temelja 

za optimizam. Međutim, valja uzeti u obzir i jednu 

od konstanti domaćeg tržišta kapitala. Riječ 

je o niskoj razini likvidnosti, zbog koje zbivanja 

na burzi ničim ne podsjećaju na dinamičnu 

trgovinu na tržištima u razvoju, koja u uvjetima 

gospodarskog oporavka doista imaju tendenciju 

viših prinosa (u odnosu na razvijena tržišta). 

I zbog toga je strateško opredjeljenje čelnih 

ljudi burze iznimno bitno, jer bez uključivanja 

na neku veću (zajedničku) trgovinsku platformu, 

kako bi se dovukli inozemni igrači, sporo 

odumiranje domaćeg tržišta kapitala sasvim je 

izgledan scenarij. Dovoljno se prisjetiti vremena 

neposredno pred početak globalne krize, kada su 

ovim prostorima “harali” inozemni investicijski 

fondovi, unijevši živost zbog koje je burza tada 

odisala bitno drugačijim raspoloženjem. 

Dinamiku gospodarskog rasta (lijevo) prilično vjerno prati i izvedba buroznih indeksa 

Foto Siniša Sunara / Cropix 


Restriktivna fiskalna politika 

očekivano je isprovocirala 

masovne prosvjede u Grčkoj 

Obveznice u nevolji 

Globalna kriza na brutalan je način pokazala 

koliko su pojedine zemlje, bez obzira na status, 

stupanj razvijenosti i geografski položaj, 

uistinu ranjive. A ranjivost, poput svakog 

drugog rizika u financijama, dâ se iskazati 

posve konkretnim brojkama / Mario Gatara 

Nekoć davno, devedesetih 

godina prošlog stoljeća, 

dok su se udarali temelji 

Europske monetarne unije, 

na Starom se kontinentu 

žučno raspravljalo o budućim članicama 

sustava jedinstvene valute. Nominalno, 

egzaktne je kriterije za ulazak u EMU 

definirao Sporazum iz Maastrichta, no 

u Europskoj uniji (kao i, primjerice, u 

hrvatskom zakonodavstvu), doista je 

malo toga podložno jednostranoj (i 

jednostavnoj) interpretaciji. Dilema je 


financije 

bila sljedeća – slijepo se držati dogovorenih 

kriterija ili pribjeći fleksibilnijem 

tumačenju kako se EMU ne bi pretvorila 

u ekskluzivan klub najbogatijih 

država? Prevagnulo je ovo drugo, pa su 

se novčanice nove, zajedničke valute, 

početkom 2002. godine pojavile i na 

periferiji kontinenta, u zemljama poput 

Portugala i Italije. Ilustracije radi, potonju 

je (kao i, primjerice, Belgiju) “krasio” 

ogroman vanjski dug, koji je mjerio 

troznamenkastim brojkama u odnosu 

na BDP (čime će se i Hrvatska vjerojatno 

već iduće godine moći “pohvaliti”). 

Međutim, političari su se dovinuli 

načinu kako zaobići kriterije konvergencije, 

prihvativši, unatoč snažnom 

otporu Njemačke, princip prema kojem 

zemlje u čijem je slučaju iskazana negativna 

tendencija vanjskog duga valja za 

trud nagraditi, bez obzira na apsolutne 

brojke. 

I tako se, umjesto svega šačice zemalja, 

zahvaljujući tzv. fleksibilnom 

tumačenju kriterija u EMU odmah u 

startu ugurala skupina od 11 zemalja, 

a njima se početkom 2001., odradivši 

propisani staž u Europskom tečajnom 

mehanizmu (što je imalo dokazati 

valutnu stabilnost), pridružila i Grčka 

(u posljednje tri godine to su učinili još 

i Slovenija, Cipar, Malta i Slovačka). 

Desetak godina kasnije, mnogi 

su promatrači, ali i insajderi, opisano 

popuštanje skloni okarakterizirati kao 

ozbiljan propust, jer na kocki je, u onom 

najcrnjem scenariju, čak i opstanak 

monetarne unije. 

Neumoljiva statistika daje za pravo 

pesimistima, jer zemlje s periferije 

kontinenta još uvijek muče strukturalni 

problemi koje zajednička monetarna 

politika, pokušavajući balansirati 

između različitih ekstrema, nije u stanju 

riješiti. Zbog toga su političari aktivno 

pribjegavali agresivnom korištenju 

mjera fiskalne politike, a račun sada 

dolazi na naplatu. 

Većina će promatrača spremno uprijeti 

prstom u skupinu zemalja koja 

je, nimalo slučajno, zaradila etiketu 

Visoki kapitalni zahtjevi 

najveća su prepreka 

ulagačima koji se 

zanimaju za obveznice 

rezervirano SAMO za velike? 

Ulaganje u obveznice ne razlikuje se previše od ulaganja u dionice, no sitni detalji ipak male 

investitore uglavnom drže podalje od tog tržišta. Kako je riječ o instrumentima kojima se rijetko 

trguje na burzi, a transakcije se u pravilu zaključuju s velikim financijskim institucijama koje 

nastupaju kao market makeri (ističući cijene za kupnju i prodaju), sa simboličnim je iznosima 

nemoguće ući u igru. Nataša Šutić, brokerica Zagrebačke banke, priznaje kako se rijetko 

susretala s interesom individualnih ulagača za ovakve oblike ulaganja (najčešće se s njima 

poigravaju institucionalni investitori), jer to u pravilu iziskuje svote od pedesetak tisuća eura 

naviše. U pojedinim je slučajevima to određeno uvjetima samog izdanja, ali u praksi market 

makeri najčešće neće ni pristati na kupnju ili prodaju sa drugom stranom na manje iznose. 

S druge pak strane, buduću da je riječ o državnim obveznicama članice, tržište krasi visoka 

razina likvidnosti, što je vrlo bitno ako stvari krenu “krivim smjerom”. U uvjetima kaosa 

kakav je primjerice vladao u ožujku prošle godine, prinosima znatno atraktivnije korporativne 

obveznice preko noći su ostale na suhome (bez likvidnosti), postavši praktički bezvrijedan 

elektronski zapis koji naprosto nije bilo moguće “utopiti”. No grčke, španjolske ili portugalske 

obveznice su (još uvijek) instrumenti s A kreditnim rejtingom, što na neki način jamči barem 

zadovoljavajuću razinu likvidnosti, a često mogu pružiti i veći povrat sredstava od klasičnog 

depozita, i to uz prihvatljiv (umjeren) rizik, kao svojevrsna protuteža rizičnijim instrumentima 

poput dionica (u portfelju). Konačno, riječ je o investiciji koju, ističe Šutić, u pravilu krase niže 

brokerske i skrbničke naknade, što također nije zanemarivo, s obzirom na prilično zahtjevne 

uvjete, barem iz perspektive malog ulagača. 

PIGS – svinje. Nezgodna kratica 

označavala je Portugal, Italiju, Grčku 

i Španjolsku, no u tom se kontekstu, 

umjesto naših prekomorskih susjeda 

sve češće spominje Irska, čije su se javne 

financije, osiromašene drastičnim padom 

ekonomske aktivnosti i pravom 

katastrofom koja je, kao i u Španjolskoj, 

zadesila tržište nekretnina, u jednom 

trenutku opasno približile točki s koje 

nema povratka. A najočitiji primjer 

slabije karike u EMU lancu je Grčka, 

koja nakon parlamentarnih izbora 

proživljava pravu noćnu moru. 

Proračunski je deficit, prema 

inicijalnim procjenama, u prošloj godini 

dosegao zastrašujućih 12,7 posto, 

prisiljavajući novog premijera da 

odmah na početku mandata zarati sa 


Foto AP, Saša Midžor Sučić / Cropix 

socijalnim partnerima, očajnički tražeći 

uštede kojima bi zakrpao ogromnu rupu 

u proračunu. U uvjetima sporog gospodarskog 

oporavka, jaz između prihoda 

i rashoda više nije moguće premostiti 

inozemnim zaduženjem i emisijama 

obveznica, barem ne uz povoljne uvjete 

i prihvatljivu kamatnu stopu. Jer upravo 

zahvaljujući nekontroliranom trošenju 

sredstava poreznih obveznika, Grčka 

je kod dvije od tri agencije za procjenu 

kreditnog rejtinga već izgubila A status 

(Moody’s je bio nešto popustljiviji), što 

je dodatno pogoršalo ionako tešku situaciju. 

Premda su na snazi modificirana 

pravila Europske središnje banke, koja 

trenutno kao kolateral za kreditiranje 

banaka prihvaća financijske instrumente 

bilo kojeg investicijskog rejtinga 

(zaključno sa BBB-), normalizacija stanja 

na financijskim tržištima i stabilizacija 

bankovnog sustava u Europi trebala 

bi rezultirati ponovnom primjenom 

starih pravila, a time bi se kao kolateral 

prihvaćali samo instrumenti A kreditnog 

rejtinga. 

Neželjeni scenarij u kojem bi grčke 

obveznice, u kontekstu zaduživanja 

kod središnje banke, najednom postale 

neupotrebljive (ako izgube A ocjenu 

kod sve tri agencije), potaknuo je dio 

financijskih institucija da se riješe 

“problematične” aktive, rušeći time cijene 

grčkih državnih obveznica, koje 

sada nude znatno više prinose. A ta 

je činjenica za ovu priču najbitnija. 

Sukladno jednostavnom zakonu ponude 

i potražnje (u ovom slučaju slabija 

potražnja generira pad cijene i rast stope 

prinosa), u svega dva mjeseca stopa 

prinosa na 10-godišnje obveznice porasla 

je sa 4,4% na 6,0%, dok se u istom 

razdoblju stopa prinosa na referentne 

njemačke obveznice (Bund) – jedva pomakla. 

To pak grčke obveznice čini atraktivnijima, 

barem u očima ulagača s 

izraženijim apetitom za rizik, sklonih 

iskoristiti priliku i zgrabiti instrument 

koji nudi neuobičajeno visok prinos za 

vrijednosne papire izdane pod pokroviteljstvom 

suverene države, a k tome 

i članice Europske monetarne unije. 

Ti isti investitori upozoravaju kako se 

(najgori) scenarij defaulta, u kojem bi 

ulagače mogla dočekati rezignirana lica 

državnih dužnosnika koji nisu u stanju 

podmiriti obveze po osnovi emitiranih 

obveznica, još uvijek ne nazire. Drugim 

riječima, rast krivulje prinosa naprosto 

je matematički izraz povećanog rizika 

uvjetovanog kaosom u javnim financijama. 

S tim se slaže i Saša Ilić iz Raif- 

U svega dva mjeseca stopa prinosa na grčke 

obveznice uvećana je za čak trećinu 

Eskalacija grčkog ‘slučaja’ poprilično je 

naškodila i tečaju eura u odnosu na dolar 

feisenbank, ističući kako “rastući spread 

stope prinosa u odnosu na benchmark 

krivulju (u ovom slučaju njemački 

Bund) nije samo refleksija mogućeg 

defaulta, jer ne treba zaboraviti da su 

raspoloživost i spremnost kapitala 

također bitan čimbenik”. 

Mogućnost grčkog defaulta, pa čak i 

bez pomoći ostalih članica, zasad je 

još uvijek posve zanemariva 

Dok s jedne strane pesimisti kritički 

analiziraju prostor za manevar grčke 

vlade, ulagači pustolovna duha (skloniji 

riziku) navode nekoliko faktora koji bi 

u nešto duljem roku trebali “ispeglati” 

spread (razliku) u odnosu na njemačke 

obveznice. A jedna od ohrabrujućih 

varijabli svakako je – politička volja. Premijer 

Papandreu je, hvatajući se ukoštac 

s nagomilanim problemima, već za ovu 

godinu najavio rezanje proračunskog 

deficita na 8,7 posto (primjećujete razliku 

u odnosu na najave koje stižu iz 

Banskih dvora?), što bi, ako se plan 

zaista i ostvari, trebalo odobrovoljiti 

agencije za procjenu kreditnog rejtinga, 

koje su Grčkoj redom pridodale negativan 

“outlook”, dajući svima na znanje 

kako će iduća promjena rejtinga vjerojatno 

biti – negativna. Što je možda 

Spread u odnosu na njemački Bund signalizira 

rastući rizik na periferiji kontinenta 


financije 

još važnije, aktualni je premijer tek na 

početku svoga mandata, kada je zasigurno 

lakše krenuti u provedbu iznimno 

nepopularnih mjera štednje koje 

će stvoriti neprijateljsko raspoloženje 

među biračima, koliko god pojedini 

političari za svoje propuste optuživali 

Bruxelles. 

No tu je i još jedna, ništa manje 

bitna dimenzija cijelog slučaja. Ako se 

situacija doista zaoštri u neželjenom 

smjeru, brojni analitičari smatraju da će 

ostale zemlje članice Europske monetarne 

unije priskočiti u pomoć. Jer grčki 

default bio bi ne samo udar na državne 

obveznice, već i reputaciju monetarne 

unije u cjelini, a zasigurno bi imao i 

vrlo konkretne reperkusije na ostale 

zemlje. Doduše, guverner Europske 

središnje banke Jean-Claude Trichet bio 

je prilično rezolutan, izjavivši nedavno 

kako se “niti jedna vlada ne treba nadati 

posebnom tretmanu”. Pa ipak, grčki je 

“slučaj” već nanio dosta štete europskoj 

valuti, te se tečaj EUR/USD, nakon jednotjednog 

klizanja od 3,5%, spustio sve 

do 1,4 dolara, na najnižu razinu od kraja 

srpnja prošle godine, a otvara se i pitanje 

domino-efekta. Prije svega putem 

rastuće premije za rizik, koja se očituje 

rastom stope prinosa na obveznice, a 

sve je više onih koji spominju i sistemski 

rizik, jer su europske financijske institucije 

zatrpane do grla grčkim i sličnim 

obveznicama. 

Uostalom, Grčka je možda najgori 

primjer fiskalne neodgovornosti, 

no kandidata koji bi mogli krenuti 

tim putem ima napretek. Mnogi tako, 

referirajući se na kraticu s početka 

priče, ironično spominju “svinjac” i 

pojedine zemlje s periferije kontinenta, 

upozoravajući na rastući spread u 

odnosu na Bund kada su u pitanju irske, 

španjolske ili portugalske obveznice. 

U tom kontekstu zanimljivo je promatrati 

i kako se kreće CDS krivulja. 

Credit default swap (CDS) označava 

cijenu po kojoj je moguće osigurati se 

od defaulta, a zapravo je riječ o financijskom 

instrumentu koji omogućuje 

Prema percepciji rizika, najbliže Grčkoj su 

Irska i Španjolska, koje bi se ubrzo također 

mogle naći na udaru pesimista 

hedging (vlasnicima obveznica) ili pak 

puko špekuliranje mogućim ishodima. 

Princip je vrlo jednostavan, a CDS se 

izražava u postocima (100 baznih bodova 

= 1%), pa primjerice CDS krivulja 

(u prikazanoj tablici na petogodišnje 

obveznice) s vrijednošću 279,1 bazni 

bod (bps) u slučaju Grčke znači da će 

investitor izdavatelju (obično je riječ 

o investicijskoj banci) godišnje platiti 

2,791 posto nominalne vrijednosti obveznica. 

U slučaju defaulta, investitor će 

od izdavatelja primiti puni (nominalni) 

iznos investicije. 

Ili još jednostavnije – veći CDS 

označava veći rizik od defaulta (i obrnuto), 

a iz podataka u tablici možemo 

cDS krivulja 

CDS promjena (%) 

Grčka 279,1 124,0 

Portugal 105,6 97,0 

Velika Britanija 81,2 78,1 

Španjolska 115,2 67,4 

Italija 99,4 44,3 

Njemačka 26,9 23,4 

Irska 146,2 9,5 

uočiti koliko se taj rizik povećao samo 

u razdoblju od početka listopada 

prošle do sredine siječnja ove godine. 

Kod Grčke se rast rizika mjeri troznamenkastim 

brojkama, dok je u slučaju 

Portugala udvostručen, a Irska bilježi 

iznenađujuće skroman rast (premda je 

cijena osiguranja veća nego kod Portugala), 

zahvaljujući percepciji ulagača 

kako će vlada u Dublinu najlakše izaći 

na kraj s nagomilanim problemima. 

Kada bismo pokušali na jednostavan 

način sažeti različita razmišljanja 

analitičara, prikladan bi zaključak bio 

kako većina ipak smatra da će politički 

lideri EU učiniti sve ne bi li u korijenu 

sasjekli moguće širenje krize i neželjenu 

reprizu kreditne krize. 

Konačno, neke procjene govore 

kako bi akcija spašavanja Grčke u 

prosjeku povećala proračunski deficit 

ostalih članica EMU za svega 0,3 posto, 

a to je doista mala cijena u odnosu na 

posljedice. Stoga nije ni čudno da veliki 

broj investitora trenutne okolnosti 

tumači kao povoljnu priliku za kupnju, 

procjenjujući kako će se stvari vrlo skoro 

vratiti u “normalu”. 

Ulagači trenutno Grčku drže rizičnijom investicijom od većine zemalja na Starom kontinentu 


Mario Gatara 

Petica za sales pitch 

Emil Tedeschi javnosti ‘prodaje’ svoje uspjehe i 

reputaciju, a istodobno se priprema za shopping, 

jer kriza je - prilika 

Za ovo smo se morali propisno rastegnuti, 

sve do zadnjeg novčića”, 

šaljivo je prokomentirao svoju 

najnoviju akviziciju Warren Buffett, 

zaključivši dosad najveći deal u jeku 

duboke ekonomske krize. No Buffett 

je trend-setter, nikako ziheraški trendfollower, 

a tajming akvizicije nipošto 

nije odabran slučajno. Željeznice su biznis 

cikličke naravi, a preuzimanje u 

završnom stadiju silaznog (ili početnom 

stadiju uzlaznog) ekonomskog ciklusa, 

itekako ima smisla. Jer za one uspješne, 

kriza je zapravo - prilika. 

A za Atlantic Grupu prilika ima i 

konkretno ime. Zove se – Podravka. Na 

stranu niža tržišna kapitalizacija Atlantica, 

jer “kompanija sa srcem” već je odavno 

oronula institucija zvučne prošlosti, 

devastirana kriminalnim radnjama i 

nekompetentnošću vlastitih menadžera, 

koja vapi za korjenitim promjenama i egzekucijom 

jasne vizije. A kako je krenulo, 

jaz u kategoriji tržišne kapitalizacije lako 

bi se mogao posve istopiti, jer ulagači 

ničice padaju pred verbalnim tiradama 

koje Emil Tedeschi maestralno odrađuje. 

Pomno razrađenim scenskim nastupom 

doslovno je pomeo suparnike, 

pobravši simpatije javnosti koja ostale aktere 

u ovo priči vjerojatno percipira kao - 

najobičnije diletante. Što, uostalom, uopće 

očekivati od kompanije čija se uprava u 

velikom broju preselila u Remetinec, dok 

ostatak top-menadžmenta neuspješno 

pokušava stvoriti privid kako se u Koprivnici 

događa nešto “veliko”? Što 

očekivati od kompanije u kojoj se predsjednik 

Nadzornog odbora promovirao 

u egzekutora opsežne konsolidacije upitnih 

ciljeva i rezultata, dopuštajući predsjedniku 

Uprave da nas iritira svojim verbalnim 

eskapadama poput neodređene 

optužbe o namjernom rušenju cijene 

dionica Podravke. A čime je to Podravka 

zaslužila bilo što osim strmoglavog pada 

cijene dionica? Aferama? Poslovnim 

marketmaker 

Uz izrazito visok koeficijent korelacije 

(0,94), oporavak tržišta bi Podravku 

vjerojatno učinio puno skupljom 

Autor posjeduje manju količinu dionica Podravke 

rezultatima? Umjesto da se zahvali na 

poklonu, jer cijenu tih istih dionica (gotovo 

100 posto od sredine ožujka prošle 

godine, prema 70 posto rasta za Crobex) 

u značajnoj je mjeri podigao upravo Tedeschi 

dajući naslutiti interes za preuzimanje, 

Vitković bulazni o nekakvom 

imaginarnom potencijalu zbog kojeg bi 

te iste dionice trebale vrijediti i tri puta 

više!? Možda, ako euro bude vrijedio 20 

kuna, a Podravka raspolagala pravima za 

eksploataciju minerala na Marsu! 

Jedan puno skromniji i staloženiji 

predsjednik uprave (Carl-Henric Svanberg) 

jedne neusporedivo veće kompanije 

(Ericsson) svojedobno je, preuzimajući 

čelnu poziciju, odlučio svoju predanost 

potkrijepiti kupnjom dionica za svoj 

račun (u visini 10 milijuna eura). Takva 

bi gesta, recimo, imala puno veću težinu 

od ispraznog licitiranja brojkama. 

Zato Tedeschi niže konkretne brojke, 

argumentirano raspravljajući u problemima 

koji muče Podravku, predstavljajući 

se kao ključan protagonist koji može 

preokrenuti stvari i realizirati viziju. I svi 

smo skloni progutati tu tezu. 

Samo, cijela priča koja se vrti putem 

medija, zapravo nije ništa drugo doli - 

sales pitch. I to jako dobar, kojim Tedeschi 

nudi svoje uspjehe i reputaciju, a zapravo 

se priprema za shopping u Koprivnici. 

Jer ako je već pomno proučio Podravku, 

onda je valjda i veliku pozornost posvetio 

domaćem tržištu kapitala. A tamo 

su zbivanja često tek obična funkcija 

- likvidnosti. Zbog toga je Podravka, 

unatoč slabašnim fundamentima, obilato 

koristila provale optimizma i euforije, 

odnosno gotovo jednako gubila u fazama 

dominacije prodavatelja (kao i većina 

dionica). I zato su od početka 2007. godine 

dionice Podravke, unatoč loši(ji)m 

poslovnim rezultatima, izvedbom čak 

nadmašile Crobex (minus od 24 prema 

33 posto), pokazujući kako su ulagači skloni 

zanemariti iste one fundamente nad 

kojima Tedeschi “zdvaja”, s indignacijom 

komentirajući dosadašnji rad uprave 

koprivničke tvrtke. 

Uz visoku korelaciju mogući oporavak 

tržišta akviziciju bi, koliko god bila u 

tragičnom stanju, mogao učiniti znatno 

skupljom. U toj pretpostavci (osim ostalog) 

valja tražiti razloge medijske ofenzive, 

jer kao što to pokazuje Buffett, sada 

je pravo vrijeme za preuzimanje. 


financije 

Napokon! Buffett za 

široke narodne mase 

Vjerni posjetitelji 

“Woodstocka 

za kapitaliste” 

došli su na svoje, 

a odmah po 

najavi cijepanja 

dionica Berkshire 

Hathawaya 

krenule su 

i špekulacije 

o mogućem 

uvrštenju dionica 

B serije u S&P 500 

indeks / Mario 

Gatara 

Toliko puta upućen apel za cijepanjem dionica 

bio je uvjetovan iznimno visokom 

cijenom, zbog koje dionice Berkshire Hathawaya 

naprosto nisu bile dostupne svima. 

Još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, cijena 

dionica izražavala se u tisućama dolara, dok se 

primjerice Coca-Cola mogla nabaviti za svega par 

dolara. U međuvremenu je razlika još više narasla, 

pa se danas cijena dionice A serije kreće oko 110 

tisuća dolara. U međuvremenu su se 

na burzi pojavile i dionice B serije, 

čija je cijena 20. siječnja vrludala oko 

3500 dolara, a prekretnica se dogodila 

dan kasnije, kada je realiziran stocksplit 

u omjeru 1:50. Povod drastičnom 

odmaku od proklamiranih stavova je 

preuzimanje željezničke kompanije 

Burlington Northern, koje će se financirati 

kombinacijom gotovine i 

zamjene dionica, što je iziskivalo umjetno 

“pojeftinjenje” cijene dionica 

Berkshire Hathawaya, carstva koje 

je Buffett počeo graditi prije četrdesetak godina, 

izazivajući divljenje, kako profesionalnih, tako i malih 

investitora. Potonji pak u zastrašujućem broju 

pohode godišnje skupštine dioničara, zbog čega su 

im mediji prišili etiketu “Woodstock za kapitaliste”, 

aludirajući na masovan odaziv pobornika Buffettove 

filozofije. Većina promatrača smatra kako će 

"Niža cijena 

dionica privukla 

bi inferiorne 

ulagače koji 

ne dijele naše 

stavove i našu 

filozofiju", riječi 

su Warrena 

Buffeta iz davne 

1984. godine 

kupci novih, pristupačnijih dionica, uglavnom biti 

regrutirani iz tih redova. 

Međutim, priča lako može poprimiti zanimljiv 

zaplet. Naime, odmah po najavi cijepanja dionica 

krenule su špekulacije o mogućem uvrštenju dionica 

B serije u S&P 500 indeks, nakon što iz njega 

(zbog niskog free-floata) budu izbačene upravo 

dionice Burlington Northerna. Razlozi zbog kojih 

dionice jedne od dviju serija Berkshire Hathawaya 

nisu dosad bile u sastavu najvažnijeg 

američkog burzovnog indeksa (prati 

kretanje 500 najvećih američkih kompanija) 

jesu niska likvidnost i visoka cijena. 

Ovo potonje, barem kada je riječ 

o seriji B, više nije nikakva prepreka, a 

paralelno s prilagodbom cijene, stiže 

i znatno izdašniji obujam trgovine. 

Dosad se prosječan dnevni volumen 

kretao oko 40 tisuća dionica, a dan uoči 

cijepanja volumen je premašio 200 

tisuća dionica. Već idućeg dana, kada 

se cijena dijelila s faktorom 50, samo 

u prvih pola sata vlasnika je promijenilo više od 

pet milijuna dionica (100 tisuća “starih” dionica), a 

do kraja dana konačna je brojka ponovo premašila 

granicu od 200 tisuća (“starih dionica”). Za mnoge 

je to jasan signal kako dio ulagača ozbiljno računa 

na uvrštenje u S&P 500 indeks, od čega bi dionice 

trebale imati vrlo opipljive koristi. A ključnu bi 

ulogu trebali odigrati indeksi fondovi, koji emuliraju 

izvedbu S&P 500 indeksa, i to na način da svojim 

portfeljem repliciraju sastav indeksa. Nije, dakle, 

uopće sporno da će ti fondovi agresivno kupovati 

pridošlicu u sastavu indeksa, samo je pitanje hoće 

li to biti Berkshire Hathaway. Ako se nagađanja 

ostvare, procjenjuje se kako će samo indeksni fondovi, 

bez brojnih “amatera”, progutati i do 10 posto 

vlasničkog udjela, što odgovara iznosu većem od 

deset milijardi dolara. 

Te brojke su doista atraktivan mamac i za ostale 

institucionalne investitore, no istinskim fanovima 

Warrena Buffetta zasigurno ne manjka motiva za 

kupnju, kakva god bila odluka članova odbora koji 

će uskoro tražiti kandidate za upražnjeno mjesto u 

indeksu. 


fondomjer 

Iva Biondić 

Novi start 

U prvim danima 2010. vjetar u leđa fondovima daje 

postizborni optimizam te Vladine mjere pomoći. 

Pokazatelji i dalje ne upućuju na oporavak 

Početak godine daje fondovima 

svježi start jer se (reklamirani) 

godišnji prinosi restartaju i 

počinju se brojati od nule. Stoga 

su prvi mjeseci nove godine uvijek prilika 

za dokazivanje, a u ovim vremenima 

je povratak povjerenja u fondovsku industriju 

upravo ono čemu se teži. U prvim 

danima ove godine vjetar u leđa 

dioničkim i uravnoteženim fondovima 

dao je optimizam poslije predsjedničkih 

izbora te Vladine mjere za pomoć gospodarstvu, 

za učinak kojih i ocjenu 

uspješnosti ćemo se ipak morati strpjeti. 

No kako dioničko tržište svoje kretanje 

temelji na očekivanjima, svaka odluka o 

pomoći države nailazi na dobar prijem. S 

druge strane, makroekonomski pokazatelji 

i dalje ne pokazuju znakove oporavka 

pa se čini da tonemo sve dublje u recesiju, 

jer začarani krug pesimističnih očekivanja 

građana rezultira smanjenjem potrošnje, 

tvrtke smanjuju proizvodnju, prodaja 

pada i posljedično dolazimo do gubitka 

radnih mjesta... Po svemu sudeći, 2010. 

će i dalje biti vrijeme izazova za hrvatsko 

gospodarstvo. 

Unatoč tome, burza je u prva dva 

tjedna zabilježila solidan rast. Među dobitnicima 

se isticala dionica HT-a, u koju 

su mirovinski fondovi krajem godine 

imali uloženih 1,4 milijarde kuna i koja se 

nalazi u portfeljima gotovo svih domaćih 

investicijskih fondova. Tako su neki od 

domaćih fondova u nepuna dva tjedna 

brojanja prinosa od nule zabilježili rast od 

pet, šest posto. Štoviše, tek su dva, tri fonda 

sredinu siječnja dočekala s negativnim 

predznakom... 

Prvi na listi dobitnika je OTP indeksni 

fond koji svojim ulaganjima replicira 

sastav dioničkog indeksa Crobex pa je po 

naravi upravljanja pasivan, a time i jeftiniji, 

jer naknade za upravljanje su niže jer 

je struktura ulaganja unaprijed poznata. 

Njegov portfelj je tako ograničen samo na 

dionice koje se nalaze u sastavu indeksa 

Zagrebačke burze. To je ujedno prednost 

i mana ovog fonda u kojem su značajni 

udjeličari i domaći mirovinski fondovi, 

najveći domaći institucionalni investitori 

nakon banaka. 

Prema Hanfinim podacima imovina 

pod upravljanjem obaveznih mirovinskih 

fondova lani je povećana za čak 30 posto, 

na 29,3 milijarde kuna. Od 6,7 milijardi 

kuna, koliko je narasla imovina obveznih 

mirovinskih fondova u prošloj godini, 4,58 

milijardi kuna odnosilo se na nove uplate 

pa se može zaključiti da je 2009. ipak donijela 

solidan rast na tržištu vrijednosnica. 

Podsjetimo da su kamate na 

novčanom tržištu početkom godine bile 

gotovo 30 posto te da su i dobar su dio 

prošle godine bile dvoznamenkaste. No 

podatak da je u obvezne mirovinske fondove 

tijekom prošle godine ušlo 52,3 tisuće 

novih članova, preko trećinu manje u usporedbi 

s 2008. u kojoj su fondovi učlanili 

81,4 tisuću novih osiguranika, pokazuje da 

je 2009. bila itekako krizna za domaće gospodarstvo. 

Za usporedbu, u 2006. i 2007. 

broj novih osiguranika iznosio je oko 76 

tisuća. Da je izlaz iz krize i dalje daleko, 

pokazuje činjenica da su u prosincu 2009. 

mirovinci upisali samo 2,9 tisuća članova, 

najmanji zabilježeni mjesečni broj novih 

članova uopće. 

U prvih jedanaest mjeseci prošle 

godine rast je zabilježila i imovina u otvorenim 

fondovima. Nakon što je imovina 

fondova tijekom 2008. drastično pala, sa 

29,0 na 9,3 milijardi kuna, lani su fondovi 

uspjeli ostvariti rast od 16 posto, odnosno 

1,45 milijardi kuna. Za razliku od mirovinskih 

fondova gdje je imovina rasla najviše 

zbog novih uplata, u otvorenim fondovima 

to je bilo i posljedica vraćanja investitora, 

ali i pozitivnih trendova na tržištima. 

Tako je imovina povjerena na upravljanje 

niskorizičnim novčanim fondovima 

Prošlu je godinu obilježio povratak investitora 

otvorenim fondovima, a skroman rast 

imovine zabilježili su i dionički fondovi 

Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta 

zabilježila rast od 40-ak posto odnosno 

1,6 milijardi kuna, na 5,5 milijardi kuna. 

I dionički fondovi zabilježili su skroman 

rast imovine koji treba gledati u svjetlu 

stidljivog vraćanja povjerenja u domaće 

tržište dionica. Nakon rekordno niske 

imovine u veljači prošle godine (2,23 milijarde 

kuna), imovina pod upravljanjem tih 

najrizičnijih fondova krajem studenoga je 

iznosila 2,83 milijarde kuna, 80 milijuna 

kuna više nego krajem 2008. 


forbeslife 

Bentley Mulsanne: 

285.000 USD 

C8 Laviolette, nizozemskog proizvođača automobila 

Spykera, ima zaglušujući motor od 499 

KS, razjapljenu prednju masku i vjetrobran kao 

na borbenom lovcu. Juri 310 kilometara na sat. 

Cijena: 210.000 dolara. 

Tko ima petlje voziti 

takav auto u ovoj recesiji? 

William Gacioch, 

59-godišnji ulagač u 

nekretnine. Polovicu 

vremena on i njegovih 

stotinu automobila provode 

u Winter Parku 

na Floridi, a drugu 

polovicu u Derbyju, u 

državi New York. 

U zadnje vrijeme 

taj kolekcionar trofejnih 

auta vozi Laviolette 

češće nego svoj Lamborghini 

Diablo iz 1999. ili 

Aston Martin Vanquish 

2005. Laviolette jest auto za kojim se ljudi okreću, 

no ipak nije klišej kao neonski zeleni Lamborghini 

Gallarda koji košta 220 tisuća dolara, kaže Gacioch. 

Jeste li sigurni, g. Lovo do Krova? 

U vrijeme kada je toliko ljudi bez posla, a zakonodavci 

spremaju dodatne namete na luksuz, 

mnogi proizvođači luksuznih automobila (od 50 

do 200 tisuća dolara) proizvode statusne modele 

za 2010. koji su papreno skupi, ali bez vanjskih 

znakova konzumerizma. 

Neupadljivo 

bogatstvo 

Imate 200 

tisuća dolara za 

automobil? S 

takvim autom 

teško ćete proći 

nezamijećeni / 

Hannah Elliott 

Postoji i superluksuzni segment (od 200 

tisuća dolara naviše). Spyker iz Zeewoldea već 10 

godina proizvodi po 50 automobila godišnje i ne 

srami se izbacivati na tržište upadljive sportske 

modele. Njihov C8 Aileron Spyder ubrzava od 

0 do 100 km za 4,5 sekundi. Ventilacijski otvori 

nalik turbinama, aluminijski kokpit, vrata koja se 

Spyker C8 Aileron Spyder: 235.000 USD 


Glavni je motiv ‘pogledajte što ja imam’. Pametni trgovci ne 

igraju previše na samozatajnost takvih kupca, čak ni u recesiji 

Rolls-Royce Ghost: 245.000 USD 

otvaraju prema gore - da i ne spominjemo 

sjedala presvučena Hulshof 

kožom - neodoljiv su magnet za oči. 

Proizvodnja počinje na proljeće, a 

osnovni model stajat će 235 tisuća 

dolara. 

Ghost iz Rolls-Roycea, koji je u 

vlasništvu BMW-a, stoji 245 tisuća 

dolara, a u SAD stiže u travnju. 

To je najdostižniji Rolls, svakako 

pristupačniji od 380 tisuća dolara 

skupog Phantoma. Reklamira se kao 

manja limuzina pogodna za mlađe 

vozače, koja ipak privlači poglede. 

U cijelosti ručni rad, Ghost nudi 

potpunu zvučnu izolaciju luksuznog 

interijera, kamere za noćnu vožnju, 

vrata koja se otvaraju kao na dvokrilnom 

ormaru, 2,5 cm debele tepihe 

od čiste runske vune i kašmirom 

presvučen strop. 

Na proljeće kreće i proizvodnja 

Bentleyjeve nove krstarice, 285 tisuća dolara 

vrijednog Mulsannea. U skladu s politikom nerazmetljivosti 

koje se drži ta privatna tvrtka, automobil 

izgleda kao remek-djelo nekog tihog 

majstora zanata. Kupcu je na izbor 114 boja laka 

i 21 boja tepiha, devet vrsta drvenih obloga i 24 

vrste kože obađene tako da nikada ne izgubi miris. 

Bentley planira prodaju 700 primjeraka Mulsannea 

godišnje, od čega 150 u SAD-u. Kažu da već 

imaju stotinajk predbilježbi. 

U 11 mjeseci 2009. u SAD-u je prodano 1189 

superluksuznih modela, 49 posto manje nego 

2008. godine. Daimlerov Maybach, koji nema 

novih modela za 2010., do studenoga je u Americi 

prodao samo 57 automobila. Prema AutoDati, 

Rolls je iznimka u superluksuznoj kategoriji sa 

309 prodanih automobila, što je pad za samo 18 

posto u odnosu na 2008. 

Antropolog Robert Deutsch, šef bostonske 

konzultantske tvrtke Brainsells, objašnjava 

privlačnost te vrste robe: “Glavni je motiv ‘pogledajte 

što ja imam’. Pametni trgovci ne igraju previše na 

samozatajnost takvih kupca, čak ni u recesiji”. 


KNOW-HOW ZA ŽIVOT 

Tajna uspjeha je u tome da se jako potrudite. Tajna neuspjeha je u tome da 

se prejako potrudite. 

—Malcolm Forbes 

Bolje je umrijeti nego živjeti život koji bi 

bio ponavljanje ponavljanja. 

—DAVID HERBERT 

RICHARD LAWRENCE 

Katkad je obeshrabrujuće pogledati sve 

filmove nekog redatelja jer u tome ima 

toliko ponavljanja. 

—PAULINE KAEL 

Iskustvo me nažalost ne navodi na 

pomisao kako je dokazana neistinitost 

neke izjave bilo kakvo jamstvo protiv 

njezinog ponavljanja. 

—THOMAS HENRY HUXLEY 

Sreću većine ljudi koje znamo ne naruše 

velike katastrofe ili kobne pogreške nego 

ponavljanje polagano destruktivnih 

sitnica. 

—ERNEST DIMNET 

Neovisno o tome znaju li to oni koji u 

tome sudjeluju, proces pranja mozga 

ponavljanjem očitih apsurda je podlo i 

opasno oružje. 

—ENOCH POWELL 

Ponavljanjem se laž ne pretvara u istinu. 

—FRANKLIN DELANO ROOSEVELT 

Kreativni i u osnovi repetitivni um su 

vrlo različiti, jer se potonji strojno može 

snažno poduprijeti. 

—VANNEVAR BUSH 

Iskustvo može naprosto biti ponavljanje 

iste pogreške dovoljno često. 

—JOHN G. AZZOPARDI 

Povijest se ne ponavlja, nego se rimuje. Ne 

vrijedi se truditi sprječavati ponavljanje 

povijesti jer će ljudski karakter uvijek 

onemogućiti da to ponavljanje spriječimo. 

—MARK TWAIN 

Noah je revolucija Adama, kao što je 

Mojsije revolucija Abela i Seta, uči kabala, 

što će reći da su to ponavljanja druge 

verzije iste priče. 

—HELENA PETROVNA BLAVACKI 

Bilo koju zamisao, plan ili svrhu moguće 

je ponavljanjem urezati u um. 

—NAPOLEON HILL 

Većina novosti koje čujemo zapravo nisu 

ništa novo nego otrcano ponavljanje. 

—HENRY DAVID THOREAU 

Ponavljanje je smrt umjetnosti. 

—ROBIN GREEN 

Romantičnost živi od ponavljanja, a 

ponavljanje pretvara strastvenu želju u 

umjetnost. 

—OSCAR WILDE 

Glavna svrha marketinga nije ostvariti 

prodaju nego pridobiti kupca. Prodaja je 

naravno važna, ali bit igre je u njezinom 

ponavljanju. A da biste to postigli, trebate 

kupca. 

—JOAN THROCKMORTON 

Ljudski mozak je “anticipirajući stroj” i 

“proizvodnja budućnosti” je najvažnije 

što čini. Divne su stvari osobito divne prvi 

put kad se dogode, ali njihova krasota 

opada s ponavljanjem. 

—DANIEL GILBERT 

Volim svjesni dio mozga isključiti bezumnim 

ponavljanjem neke zadaće, tako da 

preostali dio može odlutati u divne zemlje 

fantaziranja. 

—BEN CROSHAW 

Ritmična priroda ponavljanja oslobađa 

um za duboke misli. 

—BRYAN FULLER 

Čovječanstvo je stoljećima živjelo 

bez pisanih zakona, i međuljudski 

odnosi bili su regulirani običajima, 

navikama i upotrebom, koji su ponavljanjima 

kanonizirani te su bili usvajani u 

djetinjstvu. 

—PJOTR ALEKSEJEVIČ KROPOTKIN 

Opće istine vidimo u pojedinom 

slučaju, i ne potvrđuje ih se ponavljanjem 

slučajeva. 

—GEORGE BOOLE 

Prošlost nam je kolijevka a ne zatvor, 

opasnost kao i glamur, ona je za inspiraciju 

a ne za imitaciju, za nastavljanje a ne 

ponavljanje. 

—ISRAEL ZANGWILL 

Foto AP 


kolovoz 2009 F o r b e S 83

15_Forbes.pdf

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?