Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Foto Arhiva <strong>Forbes</strong>a<br />
Tome pogoduje i činjenica da su avionske karte jeftinije<br />
nego igdje drugdje na svijetu. No, za razliku od mojih singapurskih<br />
ili ekspatridskih prijatelja, ja ne mogu tek tako<br />
preko vikenda skoknuti do urbane džungle Bangkoka ili do<br />
nekog od obližnjih tropskih otoka u Indoneziji.<br />
U mom slučaju, putovanja se planiraju kao socijalistička<br />
petoljetka. Neke zemlje od mene traže samo sliku, kopiju avionske<br />
karte i nešto novca. Za neke druge, međutim, moram<br />
vaditi kopiju bankovnog računa i posljednje porezne prijave,<br />
te sastavljati listu svih svojih zaposlenja. Ponekad svemu<br />
tome moram priložiti i kopiju vjenčanog lista, pa tako znam<br />
kako se osjećaju građanke Saudijske Arabije kad iz nekog<br />
hira požele putovati. Zbog svega toga najviše volim ići u<br />
zemlje koje se iz nekog razloga pretvaraju da globalni svjetski<br />
poredak ne postoji i prema svima udaraju uravnilovku.<br />
(Hrvatski građani, posjetite prekrasnu Kambodžu! Viza na<br />
dolasku zajamčena, uz sliku i nešto američkih dolara!)<br />
Bez greške, Pavlovljevim refleksom pronalazim red<br />
za “ostale”. Moja obitelj, koja se služi jednom drugom putovnicom,<br />
već je naučena da su granični prijelazi, kao u<br />
nekom lošijem ratnom filmu, mjesta razdvajanja. Jednom<br />
smo se morali razdvojiti već na početku dugog putovanja u<br />
Ameriku preko Londona. Prije samog ukrcavanja u avion,<br />
predstavnik zrakoplovne kompanije primijetio je da mi nedostaje<br />
tranzitna viza (tu sam saznala da je Britanija jedna<br />
od rijetkih zemalja koja od putnika pojedinih zemalja traži<br />
tranzitnu vizu za kratki boravak u bescarinskoj zoni aerodroma).<br />
Uslijedilo je komešanje tijekom kojeg su za mene<br />
našli posljednje slobodno mjesto na direktnom letu za Chicago,<br />
te brza unutarobiteljska razmjena dokumenata, pelena<br />
i igračaka. Posljednje što sam čula dok sam se udaljavala bile<br />
su riječi mog četverogodišnjeg sina: “Tata, zašto mamu ne<br />
puštaju u naš avion?”<br />
KONTEKST<br />
Uglavnom, bio je to idealan trenutak da se djetetu<br />
objasni prednost članstva u Europskoj uniji, koje će, naravno,<br />
riješiti sve slične probleme. U međuvremenu, ne preostaje mi<br />
drugo nego čekati u redu za vizu, iracionalno iritirana time<br />
što ne samo Bugari i Alžirci, nego čak i Rusi mogu skoknuti<br />
do Indonezije kad god se sjete. U tim trenucima razmišljam<br />
kakve su šanse hrvatskih biznismena da iskoriste ekonomski<br />
uzlet jugoistočne Azije. I koje su šanse pojedinaca da nađu i<br />
zadrže posao u stranoj tvrtki, s ovakvim ograničenjima. Kad<br />
sam svojedobno radila za međunarodnu novinsku agenciju<br />
u Singapuru, činjenica da ne mogu preko noći otputovati na<br />
mjesto potresa ili građanskog rata u Indoneziji bila je izvor<br />
stalnih frustracija, i za mene i za moje šefove.<br />
Ali postoji i druga strana medalje. Hrvatska putovnica je<br />
rijetko viđena dragocjenost i policije azijskih zemalja dugo je<br />
istražuju. Uvijek ljubomorno pazim dok je okreću u rukama<br />
i odnose na ogled u stražnji kabinet, jer u Singapuru nema<br />
hrvatske ambasade i ne želim uopće znati što bi se dogodilo<br />
da je izgubim. Ah da, ključni je podatak da u Singapuru<br />
nema nikakvog hrvatskog predstavništva, ni diplomatskog<br />
ni ekonomskog, što je vjerojatno povezano s činjenicom<br />
da u Singapuru živi sedam i pol hrvatskih građana. Zato o<br />
Hrvatskoj nitko gotovo ništa ne zna.<br />
Kako je to oslobađajuće! Zemlja – ma ne, cijela regija!<br />
– u kojoj možemo izgraditi reputaciju od početka i stvoriti<br />
novi, bolji imidž. Pogotovo je oslobađajuće kad iskustvo<br />
života u Singapuru usporedim s nekoliko godina koje sam<br />
provela u Njemačkoj, kad mi se definitivno objasnilo da<br />
smo za mnoge stranci drugog ili trećeg reda, tek nešto bolji<br />
Za Hrvate je posjet<br />
jugoistočnoj Aziji jednak<br />
logističkoj noćnoj mori.<br />
Kakve su onda šanse<br />
hrvatskih biznismena da<br />
iskoriste ekonomski uzlet<br />
tih zemalja?<br />
od Turaka. Singapur je pravi raj za imigrante i strance uopće,<br />
zemlja u koju je gotovo cijelo lokalno stanovništvo došlo izvana.<br />
Hrvatska? To ovdje nije zemlja gastarbajtera, niti ona<br />
zemlja na zapadnom Balkanu gdje je bio rat. To nije ni ona<br />
zemlja koja čeka na ulazak u Europsku uniju ali prvo mora<br />
riješiti problem korupcije – to su već presitni detalji. Europska<br />
zemlja, da. S morem. Je li vaše more jako lijepo, često<br />
me pitaju. Da, ali ne tako toplo kao Južno kinesko more,<br />
odgovaram. No kako god se razgovor kretao, za manje od<br />
minute završit će na nogometu.<br />
Apsolutno najpoznatiji čovjek iz Hrvatske u Singapuru<br />
nije ni Tito ni Tuđman, a bome ni Tesla, već Davor Šuker.<br />
Singapurci se ne mogu načuditi kako Hrvatska, koja ima<br />
tek nešto više stanovnika od njihova grada-države, može<br />
imati “fantastične” nogometaše, dok se Singapur muci u<br />
južnoazijskoj ligi. A kao relativno mlada republika, Singapur<br />
još pamti kako se Hrvatska godine 1998., po prvi put<br />
na Svjetskom kupu, borila za treće mjesto protiv Francuske.<br />
Te noći, nakon što je Hrvatska izgubila, izgorio je restoran<br />
DeliFrance u samom centru Singapura. A uokolo nije bilo<br />
nijednog hrvatskog navijača!<br />
Nakon Šukera, u obzir dolazi još samo Maksim Mrvica,<br />
pijanist. Drugim riječima, bez ikakve pomoći medija i diplomacije<br />
na Dalekom istoku razvili smo zavidnu reputaciju<br />
primorske sportsko-umjetničke zemlje! A tu se već nešto<br />
može početi…<br />
SIJEČANJ 2010 F O R B E S 55
Change language