14_Forbes.pdf
Ivo Špigel Mafijaški rođendan Postojeći model zaštite intelektualnog vlasništva neadekvatan je za digitalne medije i digitalnu zabavu. Zato smo svi u opasnosti da završimo u zatvoru... Zamislite da vaša sestra ima rođendan i da joj želite prirediti iznenađenje. Prije rođendanskog tuluma, ona, vi i vaše društvo odete u kino gledati najnoviji megahit “Mladi mjesec”. Usred filma izvučete pivo, kokice, balone i konfete i počnete (uz negodovanje ili čak veselje ostale publike) vrištati, cijukati i svojoj sestri čestitati rođendan. Kakvo bi to bilo iznenađenje kada ga ne biste ovjekovječili na videu? Izvučete kameru i par minuta snimate cijelu scenu u kinu. Tamo negdje u pozadini vrti se film koji vam tog časa nije baš nešto u centru pažnje. Redari u kinu vas primijete, pozovu policiju i vi završite nekoliko dana u zatvoru s uobičajenom družinom: pljačkašima, kurvama i narkodilerima. Ako bude kako želi MPAA (Motion Picture Association of America), američka verzija našeg ZAMP-a, mogli biste zaglaviti u zatvoru i do tri (dobro ste pročitali - tri!) godine. Zašto? Zato što ste, snimajući svoju sestru na njezin rođendan, neovlašteno presnimavali najnoviji kino hit i time – zacijelo – ugrozili temelje suvremenog ekonomskog svijeta. Zvuči kao priča iz neke orvelovske ili hakslijevske distopije. Imajmo pritom na umu da Orwell nije svoj klasik “1984” pisao kao SF, kako ga se najčešće razumije, već kao samo malo pomaknutu realnost. Bilo je to davne 1949., ali on je dobro shvaćao kuda se kreće svijet u kojemu živimo, a danas, točno šezdeset godina kasnije, u nekim stvarima bliže smo Orwellovoj mračnoj viziji nego što se moglo zamisliti. Ne hodamo, dakako, u crno-bijelim dronjcima okupani vječnom depresivnom kišom. No sateliti nas gledaju, Google nas snima i bilježi sve naše pretrage po internetu, a njegov CEO Eric Schmidt dovoljno je iskren oko svega toga da, kad ga pitaju za problem narušavanja privatnosti, kaže u najboljem stazijevskom stilu: “Ako radite nešto što ne želite da drugi doznaju, možda biste trebali razmisliti o tome da li to uopće trebate raditi.” Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum revolucija Samantha Tumpach ima 22 godine i već je uspjela počiniti gnjusan zločin. U kinu. I za to bi mogla dobiti tri godine... Priča s početka teksta nije izmišljena. Mlada dama čija je sestra imala rođendan i koja se uhvatila kamere ne sluteći kakav će gnjev zaštitnika intelektualnog vlasništva navući sebi za vrat, zove se Samantha Tumpach i ima 22 godine. Kino, poprište gnjusnog zločina zbog kojega bi mogla zaglaviti na tri godine u zatvoru, nalazi se u gradiću Rosemontu u američkoj saveznoj državi Illinoisu. Chicago, koji se nalazi u istoj državi, u medijskoj percepciji Amerike i svijeta poznat je po prohibiciji, mafijašima, mitraljezima, korupciji. Evo, dakle, kriminalni imidž Illinoisa nastavlja se i u našem stoljeću – zla Samantha i njoj slični podrivaju same temelje američkog ekonomskog sustava snimajući jedni druge za rođendan i pritom podlo i zlonamjerno u pozadini snimaju najnovije hitove, kako bi tih tri minute HD snimke mogli, valjda, prodavati putem interneta u milijunima primjeraka, zarađujući puste pare. Bilo bi prelako i prelijepo odbaciti ovu priču kao anomaliju. Službenici kinodvorane koji su zvali policiju nisu, međutim, neki poludjeli fanatici antipiratstva, kao što to nisu ni policajci koji su došli i ženu odveli u zatvor. Svi su oni naprosto radili svoj posao, prema uputama koje im je dao netko drugi. A ako mislite da je Samantha usamljeni bizaran slučaj koji se ne može dogoditi nikome drugome – nažalost ni to baš nije tako. Sve je više osoba koje medijska industrija i njezini odvjetnici uzimaju na nišan i podižu na vješala kao primjer drugima: “Strepite, vi biste mogli biti sljedeći.“ Nema sumnje da je na konceptu intelektualnog vlasništva utemeljena 14 F o r b e S siječanj 2010
Film ‘Mladi mjesec’ trenutno je najtraženija roba na internetu, iako bi korisnici zbog toga lako mogli završiti u zatvoru Foto AP jedna od najjačih industrija današnjice – industrija medija i razonode. Novine, filmovi, bendovi, televizija, radio... milijuni zaposlenih i milijarde eura prihoda počivaju na dosad nedvosmislenom i jasnom aksiomu: ako svojim trudom proizvedeš informaciju ili nekoga zabaviš, za svoj ćeš trud na ovaj ili onaj način biti plaćen. Onda je, dakako, došao bauk zlog interneta i stvari postavio naglavačke. Bojni poklič “Information wants to be free” začuo se širom svijeta i motivirao pobornike slobodnog softvera, zle azijske pirate i sve između te dvije krajnosti. Čuo sam nedavno i sasvim umjesnu varijaciju na taj poklič – “Information wants to be free, but journalists want to get paid.” Naravno, razumno je i razumljivo da oni koji nas svojim trudom i talentom informiraju i zabavljaju žele za svoj rad biti adekvatno i nagrađeni. Pred svima nama je ogroman problem. Osnovna pravila nagrađivanja sviju koji proizvode informacije i razonodu određena su zakonskim propisima, Besmisleni progoni građana i kupaca u režiji korporativnih ‘asocijacija’ zacijelo će se, nažalost, nastaviti do radikalne promjene zakona nekima na razini države, drugima na razini međunarodne zajednice. Zakoni su pak vrlo inertna bića pa kaskaju za realnošću. Zakonski gledano, svatko od nas tko od frenda preprži album, program ili film je prekršitelj, skoro pa kriminalac, i mogao bi (ili trebao?) odležati koju godinu kao i nesretna Samantha. No zatvori baš nisu dimenzionirani za cijelu populaciju, a i kad bi svi završili u zatvoru, tko bi radio, plaćao porez i financirao zatvorski sustav? Mogao bih sad uzduž i poprijeko nabrajati dileme i probleme postojećeg sustava zaštite intelektualnog vlasništva i nespremnosti država, vlada, međudržavnih organizacija i medijske industrije da se ozbiljnije pozabavi tim problemom, no jedno je i i ovako jasno: postojeći model zaštite intelektualnog vlasništva i reguliranja cijelog ovog ekonomskog prostora potpuno je potrošen i neadekvatan za najdinamičniji dio upravo te industrije – digitalne medije i digitalnu zabavu. Koliko će vremena trebati toj industriji i zakonodavcima da radikalno promijene model, doista ne znam, ali dok to ne učine život će ići svojim putem, ljudi će pržiti i presnimavati koliko sami ocijene da ima smisla, a besmisleni progoni građana i kupaca u režiji korporativnih “asocijacija” zacijelo će se, nažalost, nastaviti do daljnjega. Nadajmo se barem da će Samanthu neki sudac s tri zrna soli u glavi pustiti doma i ispričati joj se u ime cijelog sustava koji joj je zagorčao život. siječanj 2010 F o r b e S 15
- Page 1: kinezi u nlb china development bank
- Page 4: sadržaj siječanj 2010. 70 78 Soft
- Page 8: UVODNIK Nakladnik EPH media d.o.o.Z
- Page 11 and 12: siječanj 2010 F o r b e S 11
- Page 16 and 17: Maruška Vizek Crna rupa gospodarst
- Page 18 and 19: Josip Glaurdić Vaš prvi zadatak b
- Page 20 and 21: Zvijezde 2010. Pred nama je teška
- Page 22 and 23: n zvijezde 2010. poslove nadomjesti
- Page 24 and 25: n zvijezde 2010. 25% rasta u 2010.
- Page 26 and 27: n zvijezde 2010. Ivo Usmiani , vlas
- Page 28 and 29: n zvijezde 2010. Grupe, koja je zah
- Page 30 and 31: n zvijezde 2010. Bitka za hrvatski
- Page 32: n zvijezde 2010. ristiti, jer donos
- Page 35 and 36: ZDRAVLJE Ovoljetne prognoze po koji
- Page 37 and 38: portret Nemšić za kormilom ‘let
- Page 39 and 40: po rusku ekonomiju katastrofalne
- Page 41 and 42: između 30 i 60 posto, uz jaku konk
- Page 43 and 44: iz Hrvatske kontekst 46% Njemačka
- Page 45 and 46: njezin prijatelj (npr. Rusija) biti
- Page 47 and 48: Mentalne mape o susjedima zapravo s
- Page 49 and 50: Gdje bi stanovnici Hrvatske voljeli
- Page 52 and 53: kontekst Ljubljanska banka i pekin
- Page 54 and 55: Je li to ona zemlja nogometaša? Na
- Page 56 and 57: kontekst Crveni decembar na Koridor
- Page 58 and 59: kontekst Kineski portfelj Samanthe
- Page 60 and 61: tehnologija 10 tehnoloških trendov
- Page 62 and 63: tehnologija 3 Dopunjena stvarnost P
Ivo Špigel<br />
Mafijaški<br />
rođendan<br />
Postojeći model zaštite intelektualnog vlasništva<br />
neadekvatan je za digitalne medije i digitalnu zabavu.<br />
Zato smo svi u opasnosti da završimo u zatvoru...<br />
Zamislite da vaša sestra ima<br />
rođendan i da joj želite prirediti<br />
iznenađenje. Prije rođendanskog<br />
tuluma, ona, vi i vaše društvo<br />
odete u kino gledati najnoviji megahit<br />
“Mladi mjesec”. Usred filma izvučete<br />
pivo, kokice, balone i konfete i počnete<br />
(uz negodovanje ili čak veselje ostale<br />
publike) vrištati, cijukati i svojoj sestri<br />
čestitati rođendan.<br />
Kakvo bi to bilo iznenađenje kada ga<br />
ne biste ovjekovječili na videu? Izvučete<br />
kameru i par minuta snimate cijelu<br />
scenu u kinu. Tamo negdje u pozadini<br />
vrti se film koji vam tog časa nije baš<br />
nešto u centru pažnje. Redari u kinu vas<br />
primijete, pozovu policiju i vi završite<br />
nekoliko dana u zatvoru s uobičajenom<br />
družinom: pljačkašima, kurvama i<br />
narkodilerima. Ako bude kako želi<br />
MPAA (Motion Picture Association<br />
of America), američka verzija našeg<br />
ZAMP-a, mogli biste zaglaviti u zatvoru<br />
i do tri (dobro ste pročitali - tri!) godine.<br />
Zašto? Zato što ste, snimajući svoju sestru<br />
na njezin rođendan, neovlašteno<br />
presnimavali najnoviji kino hit i time –<br />
zacijelo – ugrozili temelje suvremenog<br />
ekonomskog svijeta.<br />
Zvuči kao priča iz neke orvelovske<br />
ili hakslijevske distopije. Imajmo pritom<br />
na umu da Orwell nije svoj klasik<br />
“1984” pisao kao SF, kako ga se najčešće<br />
razumije, već kao samo malo pomaknutu<br />
realnost. Bilo je to davne 1949.,<br />
ali on je dobro shvaćao kuda se kreće<br />
svijet u kojemu živimo, a danas, točno<br />
šezdeset godina kasnije, u nekim stvarima<br />
bliže smo Orwellovoj mračnoj viziji<br />
nego što se moglo zamisliti. Ne hodamo,<br />
dakako, u crno-bijelim dronjcima okupani<br />
vječnom depresivnom kišom. No<br />
sateliti nas gledaju, Google nas snima i<br />
bilježi sve naše pretrage po internetu, a<br />
njegov CEO Eric Schmidt dovoljno je<br />
iskren oko svega toga da, kad ga pitaju za<br />
problem narušavanja privatnosti, kaže u<br />
najboljem stazijevskom stilu: “Ako radite<br />
nešto što ne želite da drugi doznaju,<br />
možda biste trebali razmisliti o tome da<br />
li to uopće trebate raditi.”<br />
Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum<br />
revolucija<br />
Samantha Tumpach ima 22 godine i<br />
već je uspjela počiniti gnjusan zločin. U<br />
kinu. I za to bi mogla dobiti tri godine...<br />
Priča s početka teksta nije izmišljena.<br />
Mlada dama čija je sestra imala rođendan<br />
i koja se uhvatila kamere ne sluteći<br />
kakav će gnjev zaštitnika intelektualnog<br />
vlasništva navući sebi za vrat, zove se Samantha<br />
Tumpach i ima 22 godine. Kino,<br />
poprište gnjusnog zločina zbog kojega<br />
bi mogla zaglaviti na tri godine u zatvoru,<br />
nalazi se u gradiću Rosemontu u<br />
američkoj saveznoj državi Illinoisu.<br />
Chicago, koji se nalazi u istoj državi,<br />
u medijskoj percepciji Amerike i svijeta<br />
poznat je po prohibiciji, mafijašima,<br />
mitraljezima, korupciji. Evo, dakle,<br />
kriminalni imidž Illinoisa nastavlja se i<br />
u našem stoljeću – zla Samantha i njoj<br />
slični podrivaju same temelje američkog<br />
ekonomskog sustava snimajući jedni<br />
druge za rođendan i pritom podlo i<br />
zlonamjerno u pozadini snimaju najnovije<br />
hitove, kako bi tih tri minute HD<br />
snimke mogli, valjda, prodavati putem<br />
interneta u milijunima primjeraka,<br />
zarađujući puste pare.<br />
Bilo bi prelako i prelijepo odbaciti<br />
ovu priču kao anomaliju. Službenici<br />
kinodvorane koji su zvali policiju nisu,<br />
međutim, neki poludjeli fanatici antipiratstva,<br />
kao što to nisu ni policajci koji<br />
su došli i ženu odveli u zatvor. Svi su oni<br />
naprosto radili svoj posao, prema uputama<br />
koje im je dao netko drugi. A ako<br />
mislite da je Samantha usamljeni bizaran<br />
slučaj koji se ne može dogoditi nikome<br />
drugome – nažalost ni to baš nije tako.<br />
Sve je više osoba koje medijska industrija<br />
i njezini odvjetnici uzimaju na nišan i<br />
podižu na vješala kao primjer drugima:<br />
“Strepite, vi biste mogli biti sljedeći.“<br />
Nema sumnje da je na konceptu<br />
intelektualnog vlasništva utemeljena<br />
<strong>14</strong> F o r b e S siječanj 2010
Change language