14_Forbes.pdf

kinezi u nlb 

china development bank 

ulazi s kapitalom u novu 

ljubljansku banku? 

zvijezde 2010. 

lideri hrvatskih biznisa budućnosti 

josip glaurdić 

pismo novom 

šefu hrvatske 

siječanj, 2010 

Vozač 

ruskog 

Dok je bio na čelu 

austrijskog telekoma, 

mnogi su Borisu 

Nemšiću predviđali 

polagani spust s 

vrhunca karijere. 

A onda je stigao 

poziv iz Rusije 

30 kn, 8,50 KM , 4,60 € 

letećeg tankera

siječanj 2010. 

sadržaj 

36 

48 

6 Indeks 

8 Uvodnik 

10 Reagiranja 

12 Dogodilo se 

14 Kolumne 

20 Zvijezde 2010. 

36 Portret 

43 Svijet iz Hrvatske 

55 Kontekst 

60 Tehnologije 

78 Marketing 

69 Kontekst 

82 Financije 

90 ForbesLife 

98 Know-how 

naslovnica 

36 Vozač ruskog letećeg 

tankera Boris Nemšić prekretnicu je u 

karijeri napravio pokretanjem VIP-a, prve 

prave konkurencije HT-u u Hrvatskoj. Danas 

je na čelu vodeće ruske telekomunikacijske 

korporacije 

zvijezde 2010. 

23 Fleksibilnost umjesto 

pohlepe Recesija je poslovanju tvrtke 

Mireo na kraju 2009. donijela dodanu 

vrijednost, na što malo tko drugi može 

računati 

24 Racionalan Tedeschi Kad si 

uspješan na rastućem tržištu, to je manji 

uspjeh od onoga kada rasteš na nestabilnom, 

zaključuje šef Atlantic grupe 

26 Opasna država Ivo Usmiani, 

vlasnik Jadran - Galenskog laboratorija, u 

2010. očekuje rast svoje kompanije u Rusiji, 

Ukrajini i Kazahstanu 

48 Hrvatski Tobacco Road Multinacionalne 

kompanije žestoko uzvraćaju 

udarac TDR-u 

kontekst 

52 Strah u gradu Vegete 

Koprivnica je zamrla od šoka. Upravljanje 

Podravkom bit će jedan od najvećih 

menadžerskih izazova u 2010. 

tehnologija 

60 Što nas čeka u 2010. i zašto je to posve 

drukčije od onoga što smo očekivali godinu 

dana ranije 

52 

60 

siječanj 2010 F o r b e S 3

sadržaj 

siječanj 2010. 

70 

78 

Softver za život 

66 Banke i hakeri Tko sve vršlja po 

vašem tekućem računu? Bilo bi dobro kada 

biste to znali 

70 Život po Googleu Najveća on-line 

kompanija želi vam sve važne stvari u 

životu složiti na desktop. Je li to dobro ili 

loše? 

godine europski jug ostat će po strani 

dobrih zbivanja 

88 Dubai i dolar U proteklih mjesec 

dana i stagnacija se smatra solidnim 

postignućem 

89 Pobjeda mirnih Dionički fondovi 

dio svojih prinosa mogu pripisati efektu 

ljepljivog novca 

marketing 

78 Kapulice Uspješna marketinška 

tvrtka razvila je botique pristup klijentima 

81 Slovačko iskustvo 

Dinko Lucić, član Uprave PBZ-a, vratio se 

iz Slovačke i zna kako će svoja tamošnja 

iskustva primijeniti kod kuće 

financije 

83 Južno žarište Gospodarski oporavak 

u svijetu već uzima maha, no i sljedeće 

ForbesLife 

90 Saatchi i umjetnost Antisocijalan 

i neobuzdan, bivši marketingaš 

danas je jedan od najvećih i najizbirljivijih 

svjetskih kolekcionara umjetnosti s 

čvrstim, vlastitim kultom sljedbenika 

94 Design za bolji život Kako 

veliki svjetski dizajneri zamišljaju obične 

predmete iz okruženja u kontekstu 

dolazećeg desetljeća 

81 

4 F o r b e S siječanj 2010

index 

KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU 

Adris grupa, 30 

Agrokor, 27 

Aim China Fund, 58 

Alcatel-Lucent, 62 

Alfa grupa, 38 

Alsoudani, Ahmed, 92 

Amazon.com, 69, 76 

American Electric Power, 

34 

Anita Sportswear, 59 

Apax, 53 

Apple, 63, 76 

Asus, 64 

Atlantic Grupa, 24 

Bago, Darinko, 24 

Bailey, Michelle, 69 

Bečka burza, 26 

Belupo, 28 

Biljecki, Zvonko, 25 

Bing, 65, 68, 72, 76 

Bloomberg, 83, 85 

Brin, Sergey, 73 

British American Tobacco, 

31 

Bruketa&Žinić, 80 

Bunch, 80 

Capossela, Christopher, 

75 

CE Info Systems, 20 

Chapman, Dinos, 92 

Chapman, Jake, 92 

Chesapeake Energy, 34 

China Construction, 59 

China Development 

Bank, 53 

China Life Insurance, 59 

China Mobile, 59 

Christie’s, 93 

Ciglar, Damir, 79 

Citibank, 81 

Coca-Cola, 69, 94 

Cohen, Steve, 92 

Coleman, William, 75 

Comba Telecom Systems, 

59 

CSOB, 53 

Čačić, Radimir, 12 

Dačić, Ivica, 55 

Dalekovod, 27 

Daun, Ake, 50 

Dell, 64 

De Pury, Simon, 93 

Devon Energy, 34 

Dietpharm, 28 

Diners, 79 

Dinkić, Mlađan, 55 

DM, 23 

Dukat, 27 

Dunav grupa, 55 

Đinđić, Zoran, 55 

eBay, 64 

ECB, 82 

Elektrokontakt, 27 

Emin, Tracey, 92 

Ericsson, 62 

Erste banka, 79, 86 

Facebook, 63, 75 

Fico, Robert, 81 

Fidifarm OTC, 28 

Filipec, Filip, 23 

Fitch Ratings, 82 

Fižulić, Goranko, 22 

Flickr, 65 

FriendFeed, 75 

Fridman, Mihail, 41 

Fujitsu, 69 

Gates, Bill, 69 

Gazprom, 29 

Genentech, 73 

Geofoto, 25 

Girouard, David, 74 

Giuliani, Rudolph, 92 

GlaxoSmithKline, 79 

Glotzbach, Matthew, 74 

Goff, Robert, 92 

Golden Telecom, 38 

Goldman, Kevin, 90 

Goldman Sachs, 82 

Google, 14, 63, 70 

Hartenstein, Kay, 92 

Hengan Intl. Group, 59 

HEP, 17 

Heroj Pinki, 59 

Hilton, 79 

Hirst, Damien, 92 

Horowitz, Bradley, 71 

Horvat, Lara, 79 

Ho, Samantha, 58 

HP, 64, 81 

HRT, 12 

Hughes, Howard, 93 

HUP, 22 

Hypo Group, 86, 88 

HZZO, 26 

IBM, 69, 81 

IDC, 69 

IDEA, 95 

IDSA, 95 

IFC, 25 

Imago, 79 

INA, 31 

Inbev, 52 

Intel, 76 

Investco, 58 

Izosimov, Aleksander, 38 

Jadran – Galenski laboratorij, 

26 

Janaf, 29 

Janson, Sören, 50 

Japan Tobacco International, 

31 

Jardin Flamingo, 59 

Jeljcin, Boris, 41 

Jintao, Hu, 53 

Jobs, Steve, 76 

Joksimović, Miomir, 55 

Josefsberg, Arne, 69 

Jović, Ivana, 86 

JP Morgan, 59 

Judd, Donald, 92 

Kapulica, Anamaria, 78 

Kapulica, Krešimir- 

Tadija, 78 

Kapulica Studio, 79 

KBC, 52 

Kijevstar, 38 

Končar, 24, 64 

Končar-Energetski transformatori, 

23 

Konzum, 23, 31 

Koons, Jeff, 92 

Kosor, Jadranka, 12 

Koštunica, Vojislav, 55 

Kotchka, Claudia, 95 

Kovač, Alen, 86 

Kovalkovič, Ivan, 31 

Lactalis, 27 

Lawson, Nigella, 91 

LG, 64, 81 

Lichtenstein, Roy, 92 

Li Ning, 59 

Lockhart, Doris, 91 

L’Oreal, 79 

Lucić, Dinko, 81 

Ljajić, Rasim, 55 

Magma, 22 

Manulife Asset Management, 

59 

Marden, Brice, 92 

Martinez, Pedro, 72 

Mavrić, Dražen, 12 

McKinsey, 59 

M&C Saatchi, 91 

Meltzer, neal, 93 

Mesarić, Rebeka, 49 

Mesić, Stjepan, 19 

Metalloinvest, 24 

Microsoft, 63, 68, 72, 76 

Milčić, Ivan, 23 

Miličić, Luka, 27 

Milinović, Darko, 32 

Millicom Lao, 40 

Mireo, 20 

MiTAC, 22 

Mobilkom Austria 

Group, 41 

MOL, 12, 31 

Moody’s Investors Service, 

82 

Motorola, 62, 72 

MPAA, 14 

Mrvica, Maksim, 57 

Müller, 23 

Munjiza, Dragan, 29 

Murdoch, Rupert, 75 

Nash, Steve, 95 

Nemšić, Boris, 36 

Netscape, 73 

News Corp., 72 

Nielsen, Erik, 82 

Nike, 94 

Nikolić, Tomo, 55 

Nine Dragon Paper, 59 

Nokia, 62 

Nova ljubljanska banka, 

52 

Nova TV, 12 

Novell, 73 

Novine, 31 

Novotny, Damir, 27 

O’Brien, Timothy, 69 

Ofili, Chris, 92 

Ozzie, Raymond, 69 

Page, Larry, 73 

Panasonic, 64 

Paul,Ron, 34 

PBZ, 81, 86 

PetroChina, 59 

Pevec, Višnja, 23 

Pevec, Zdravko, 23 

Philip Morris, 31 

Philips, 64 

Phillips de Pury, 93 

Phoenix farmacija, 79 

Pitney Bowes, 69 

Pivovarna Laško, 52 

Pliva, 29 

Podravka, 28 

Poirot, Hercule, 52 

Polančec, Damir, 84 

Popijač, Đuro, 22 

Procter & Gamble, 95 

Publicis, 91 

Pulišić, Marina, 26 

Puljić, Ljerka, 23 

Quinn, Marc, 92 

Radosavljević, Goran, 55 

Rafinerija Slavonski 

Brod, 29 

Raiffeisenbank Austria, 

86 

Reading, Viviane, 41 

Rentokil Initial, 73 

Rohatinski, Željko, 84 

Rosgosstrah, 38 

Saatchi, Charles, 90 

Saatchi, Maurice, 90 

Saatchi & Saatchi, 90 

Samsung, 64, 81 

Saville, Jenny, 92 

Schilling, A. Gary, 34 

Schmidt, Eric, 14, 70 

Scully, Sean, 92 

SEB, 59 

SG-Splitska banka, 86 

Sheth, Ranjen, 71 

Siemens, 24, 62 

Siladić, Ivica, 20 

Siladić, Leonardo, 20 

Sillace, Samuel, 71 

Skyworth Digital Holdings, 

59 

Sony, 61, 81 

Sotheby’s, 93 

Standard & Poor’s, 82 

Stojić, Hrvoje, 86 

Sun Microsystems, 73 

Svjetska banka, 25 

Šakaja, Laura, 49 

Šantić, Zdeslav, 86 

Šaravanja, Goran, 86 

Šivak, Jana, 79 

Šuker, Davor, 57 

Šuker, Ivan, 84 

Tadić, Boris, 55 

TDR, 30 

Tedeschi, Emil, 24 

Tehnika, 23 

Telekom Austria, 38 

Telenor, 38 

Templeton, John, 34 

Tencent Holdings, 59 

Teva, 29 

Thatcher, Margaret, 90 

Tisak, 31 

TMC Grupa, 27 

Todorić, Ivica, 27, 31 

Torbahov, Aleksander, 38 

Trump, Donald, 93 

Tuđman, Franjjo, 18, 57 

Tumpach, Samantha, 14 

Türk, Danilo, 53 

Tvornica duhana Zadar, 

31 

Tvornica ‘1. maj’, 54 

Twitter, 63, 75 

Ulemek, Milorad, 55 

UniCredit Research, 83 

Upstartle, 74 

Usmiani, Ivo, 26 

Van Rompuy, Herman, 

52 

Varšavka burza, 26 

VimpelCom, 37 

Vindija, 27 

Vinkenflügel, Jürgen, 24 

Vipnet, 38 

Wall Street Journal, 90 

Warhol, Andy, 92 

Yahoo!, 64, 75 

YouTube, 63 

Zagrebačka banka, 86 

Zagrebačka burza, 87 

ZAMP, 14 

Zarubežnjeft, 29 

ZTE, 59 

ZU Dvoržak, 28 

Živković Matijević, 

Zrinka, 86 


UVODNIK 

Nakladnik 

EPH media d.o.o.Zagreb, Koranska 2 

Glavni urednik 

Viktor Vresnik 

viktorv@eph.hr 

Zamjenica glavnog urednika 

Sanja Simić 

sanja_simic@eph.hr 

Pomoćnica glavnog urednika 

Tanja Tolić 

tanja_tolic@eph.hr 

Financije i tržišta 

Mario Gatara (Analogika) 

mario_gatara@eph.hr 

Art direktorica 

Sandra Pušćenik 

sandra_puscenik@eph.hr 

Reporteri 

Dragana Radusinović, Gordana Galović, Merita 

Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem), Jasmina 

Kuzmanović (Singapur), Tamara Jadrejčić (New 

York) 

Lektura 

Božena Mak 

Naslovnica 

Boris Benko 

Marketing manager 

Goran Buljan 

goran_buljan@eph.hr 

Tel: 01 6173 822 

Predsjednik 

Ninoslav Pavić 

ODBOR DIREKTORA 

Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora), 

Peter Imberg (zamjenik predsjednika Odbora), 

Ines Lozić (financije, pravo i logistika), Sanja Mlačak 

(marketing, prodaja i promocija), 

Tomislav Wruss (mediji), Nikola Francetić 

(informatika, tehnologija i razvoj) 

PRODAJA & MARKETING 

Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić, 

prodaja oglasnog prostora revijalnih izdanja: 

direktorica Branka Petričević, prodaja novina: 

direktor Darko Culifaj, marketinške komunikacije: 

direktorica Ivanka Filipović, marketinške komunikacije 

revijalnih izdanja: direktor Sven Semenčić 

SERVISI I KONTAKTI 

Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080, 01 617 3044, 

agencija@eph.hr 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

Adresa redakcije: 

Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK: 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO: 

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b. 

88220 Široki Brijeg, BiH 

Forbes Croatian Edition is published by Europapress 

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60 

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered 

trademark used under licence from Forbes LLC. 

Koga hoćemo na Pantovčaku 

Bio sam istraživač u Zagrebačkom ekonomskom institutu kada me je predsjednik 

pozvao da kreiram ekonomsku politiku nove države. Bi li to ijedan ekonomist na 

svijetu ikada odbio – rekao mi je, tome je već prilično davno, Borislav Škegro kada 

sam ga, sada mi je jasno, naivno pitao zašto se prihvatio posla ekonomskog savjetnika 

u uredu Franje Tuđmana. Više puta sam se kasnije pišući o raznim ekonomskim 

savjetnicima sjetio te rečenice, ali i Borislava Škegre s kojim sam 

ih automatski uspoređivao. Nije bilo u njihovu korist. 

Zašto se opet prisjećam bivšeg savjetnika i ministra, a 

današnjeg člana Vladinog savjetničkog tima? 

Potaknuo me na to najuporniji hrvatski ekonomskopolitički 

aspirant Ljubo Jurčić, koji je ovih dana opet u grčevitoj utrci da 

se napokon dočepa svojeg “Škegro momenta”. Bit ću ekonomski 

savjetnik predsjedniku Milanu Bandiću, najavio je Jurčić 

vikend prije Božića. Bio bi, kaže, rado savjetnik bilo kojemu od 

predsjednika, ali “Milan ga je prvi pozvao”. 

Dva su problema vidljiva u toj Jurčićevoj želji i to je ujedno 

zadnji puta što ovdje njega spominjem, jer riječ je zapravo o 

nečemu drugome. Prvo – u predsjedničkoj utrci koja će trajati 

još najmanje četiri dana od izlaska ovog broja magazina na 

kioske, ekonomija je postavljena izuzetno visoko. Daleko više 

nego što sežu ovlasti i mogućnosti hrvatskog predsjednika. Drugo – čak i da predsjednik danas 

ima ovlasti koje je nekada imao Tuđman (koji je i s daleko većim ovlastima od današnjih 

redovito probijao okvire Ustavom dodijeljene predsjednikovanju), nijedan od današnjih 

kandidata nema ni Škegrinu teoretsku potkovanost iz vremena kada se on u državnoj vlasti 

prihvatio sređivanja ekonomije, niti Tuđmanovu neporecivu karizmu. To ne znači da su svi 

kandidati loši, štoviše osobno sam čak i prilično lako odlučio za koga ću glasati. 

Kakav, dakle, predsjednik (ili predsjednica) države treba hrvatskoj poslovnoj zajednici? 

Prije svega takav od čije želje da pošto-poto pomogne biznisu biznis neće trpjeti štetu. 

Dosadašnja iskustva pokazala su da akcije koje su krenule iz predsjedničkog ureda mahom 

nisu vodile prema happy endu, bilo da je riječ o višekratnom bijegu sumnjivih investitora 

iz željezara ili tek o nikad realiziranim naftaškim (plinarskim, općenito – energetskim) bajkama. 

Poslovnoj zajednici treba “predsjednik-ambasador”, pravi diplomat koji će otvarati 

vrata tržišta u skladu s prethodno dogovorenim smjernicama. Treba joj predsjednik koga 

nećemo plaćati da bi bio besplatan reklamni agent svojim poduzetnim prijateljima, koji 

neće poslovne kontakte tražiti samo tamo “gdje ima nekog poznatog” i koji neće iz svojeg 

ureda međunarodnoj zajednici slati zbunjujuće signale o pogrešnoj tečajnoj politici HNB-a 

ili o tome kako hrvatska vlada ekonomiju vodi prema neizbježnom kolapsu. 

Na čelu države treba nam osoba koja je spremna na otvoreni dijalog, jasna, artikulirana, 

obrazovana i bez hipoteke sumnjivih prijateljstava. Takvo rješenje bilo bi poticajno biznisu, a 

neizmjerno bi olakšalo posao izvršnoj vlasti koja bi napokon, bez balasta borbe s arhaičnom 

demagogijom, mogla preuzeti svoju osnovnu ulogu servisa svih građana. 

Viktor Vresnik, 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

Foto Berislava Picek / Grazia 

8 F O R B E S SIJEČANJ 2010

eagiranja 

Porezni klin u leđima 

Forbes, prosinac 2009. 

Poštovani, 

Ne može se ne zamijetiti u novom broju Forbesa 

(prosinac 2009.) komentar ‘’ekonomskih stručnjaka’’ na 22. 

stranici, o načinu naplate PDV-a. Ovi ‘’ekonomski stručnjaci’’ 

ili nemaju veze s ekonomijom ili misle da smo mi EU po 

pitanju poslovne 

kulture, jer kako inače 

objasniti rečenicu g. 

Brkanića koji kaže: 

‘’Kada bi se uvelo... U 

tom slučaju državne 

financije odlaze u 

bankrot.’’? 

Jer kako objasniti 

da je Hrvatska, kad je 

uvela PDV, 1. siječnja 

1998. od europskih 

država I uzela model 

napravljene, a ne 

naplaćene realizacije, 

a nije uzela u obzir 

da se naplata u tim 

državama dogodi vrlo 

brzo nakon izdavanja računa, kako u privatnom sektoru, 

tako i u poslovanju s javnom nabavom i javnim poduzećima. 

Ovakvo konfuzno stanje državnih financija i ovakav način 

naplate PDV-a ide na ruku rasipnoj državi koja ne plaća 

svoje dobavljače, koji ne mogu podmiriti svoje kooperante 

i dobavljače, i tako se stvara nelikvidnost u sustavu. S druge 

strane, država represivnim mjerama utjeruje dugove prema 

državi, a što realni sektor ide u bankrot, to nije bitno. I g. 

Brkanić uzima za primjer Ukrajinu? Zašto se kod nas se uvijek 

uzimaju za primjer loše države? Da bismo mi ispali bolji? 

‘’Ekonomskom stručnjaku’’ Šantiću, koji kaže:’’Ne 

podržavam....pravosuđa’’, izgleda nije jasno da ovakav 

način rasipne države ugrožava gospodarstvo, da prevelikim 

porezima i ovakvom naplatom PDV-a država nema volje 

da disciplinira svoje ponašanje neplatiše. Inače problem 

državnih financija u većini zemalja nije problem ako država 

ne čini veliki udio u BDP-u, ali ne i kod nas gdje se taj udio 

vrti oko 40 posto. 

Da bi na mikrorazini simulirali Šantićeve izjave o 

ugrožavanju ‘’likvidnosti’’ proračuna i makroekonomskim 

posljedicama na cijelo gospodarstvo, predlažem da Uprava 

Splitske banke Šantiću i svim zaposlenicima ne isplati plaće 

sljedećih 5-6 mjeseci, eto, da ne bi Splitska banka ugrozila 

svoju ‘’likvidnost’’. 

Ovakve su izjave još čudnije jer su dane u temi pod nazivom 

‘’Porezni klin u leđima poduzetnika’’, gdje ga ‘’stručnjaci’’ još 

malo vrte u leđima poduzetnika. 

Dobro je napisao vaš kolumnist Gatara u članku ‘’Presuda 

rasipnoj državi’’ u prošlom broju Forbesa, da će sve 

to platiti porezni obveznici, jer oni u državi koji bi trebali 

preuzeti 

neku odgovornost to ne žele. 

S poštovanjem, 

Tiho Miletić 

Poslovni rezultati za financijsku 2009. 

B.net ostvario 153,3 milijuna kn prihoda, 

34% više nego u 2008. 

Zagreb, 15. prosinca 2009. – Na današnjoj konferenciji za medije, tvrtka 

B.net Hrvatska predstavila je svoje poslovne rezultate za financijsku godinu 

2009., koja je u njezinom slučaju završila 30. rujna ove godine, kao i očekivanja 

za sljedeću financijsku i kalendarsku godinu. 

U 2009. B.net je ostvario 153,3 milijuna kuna prihoda, što je 10,5 posto 

više od 138,7 milijuna kuna koliko je bilo planirano i predviđeno na početku 

godine. To je također 33,9 posto više u odnosu na prihode u poslovnoj godini 

2008., koji su iznosili 114,5 milijuna kuna. 

Istovremeno, EBITDA (zarada prije oporezivanja, kamata, deprecijacije i 

amortizacije) je porasla s 6 posto u poslovnoj 2008. na 12 posto u poslovnoj 

2009. godini. To pokazuje dvostruki rast EBITDA u samo godinu dana. 

B.net putem svoje mreže trenutačno ima doseg do 254 tisuće kućanstava, 

od čega ih 105 tisuća koristi B.netove usluge, njih jednu ili više. Broj korisnika 

telefonskih priključaka u ukupnoj korisničkoj bazi B.neta sada čini udio od 23 

posto, što je povećanje od 145 posto u odnosu na prošlu godinu. 

To znači da korisnici počinju prepoznavati prednosti koje im B.net nudi u 

segmentu fiksne telefonije (poput besplatnih poziva u nacionalnoj fiksnoj 

mreži) te se već u startu odlučuju za neku od multiplay usluga (2D ili 3D) ili su 

jednostavno prepoznali B.net kao najpovoljnijeg operatora u fiksnoj telefoniji. 

Broj korisnika multiplay usluga također je znatno porastao u 2009. Korisnici 

2D/3D paketa sada čine više od 30 posto ukupne korisničke baze, što je 

povećanje od 163 posto u odnosu na prošlu godinu. 

B.net tako i dalje ostaje vodeći kabelski operator te vodeći alternativni 

operator po kriteriju broja korisnika koji su spojeni na vlastitu infrastrukturu 

operatora. Na kraju 2009. B.net je treći širokopojasni operator na tržištu. 

FORBES PROMO 



dogodilo se 

Nova TV prvi put ima 

operativnu dobit 

Dražen Mavrić, direktor Nove TV, mogao bi unatoč teškoj godini za televizijsku 

industriju u kojoj se bilježi pad prihoda od 20 posto, ipak zaraditi 

svoj menadžerski bonus. S prihodima na razini 260 milijuna kuna, koji bi na 

kraju godine trebali biti manji od onih u 2008. za oko tri posto, Nova TV će 

u 2009. ipak zabilježiti operativnu dobit 

(EBITDA). 

Hvatanje plusa u bilanci, iako je 

riječ o plusu prije deprecijacije i amortizacije 

te plaćanja poreza, velika je 

vijest za tu komercijalnu televiziju kojoj 

je 2009. godina peta godina poslovanja 

na hrvatskom tržištu, jer joj u posljednje 

četiri godine ni to nije uspijevalo. 

Neto dobit Nova TV neće dohvatiti, no 

kako joj je na tržištu glavni protivnik 

moćni HRT koji svake godine u utrku 

ulazi s oko milijardu kuna prihoda od 

pretplate, a ovu će godinu prema svim 

predviđanjima završiti u gubitku, na Novoj 

TV se imaju čemu veseliti. 

Da je trend poslovanja za njih ipak 

bio dobar govore i procjene prema kojima je Nova TV uspjela povećati svoj 

tržišni udio sa 30 na 35 posto, te u prime timeu RTL-u oduzeti lidersku poziciju. 

Budući da zbog povoljnog položaja HRT-a koji obiluje novcem – kojim 

pak loše gospodari – život komercijalnih televizija na hrvatskom tržištu nije 

nimalo lak, operativna dobit za Novu TV u 2009. godini ne znači nužno da je 

ta televizija na sigurnom putu u skoru profitabilnost. 

Tenis u problemima, Ina 

u problemima 

Predsjednik Hrvatskog teniskog saveza, 

ujedno i predsjednik Hrvatske narodne 

stranke Radimir Čačić nije puno mario za 

činjenicu da je mađarski Mol preuzeo 

kompletno upravljanje Inom i razvlastio 

hrvatsku vladu. Ne voli 

Čačić vladu Jadranke Kosor. 

Naljutio se Čačić ipak 

na Inu i zasmetala mu je 

mađarska prevaga u upravljanju 

iz jednog sportskog razloga. 

Ina je smanjila donacije njegovu 

teniskom savezu sa 900 tisuća na 

300 tisuća kuna, pa bi Čačić sada 

da se vladi koja mu nije draga ipak 

vrate ovlasti. 

f l a s h b a c k s 

Prije 76 godina u Forbesu 

Spašavanje Božića za 

trgovce Kako bi razvezao 

vezice koje drže novčanike 

i udahnuo novi život u 

božićnu trgovinu, Djed 

Božićnjak je 1933. zaposlio 

šest novih prodavača: 

Johna Barleycorna, Mickeyja 

Mousea, te tri praščića 

i zločestog vuka. Povratak 

Johna Barleycorna iz legalnog 

progonstva snažno podiže prodaju 

mnogih stvari vezanih uz njega 

– vina i čaša za alkohol, salveta 

za koktele i slično. Djeca hrle u 

trgovine kako bi vidjela Mickeyja Mousea, 

a Djed Božićnjak ponosno predsjeda odjelom 

igračaka. Tri praščića i zločesti vuk postavljaju 

nove rekorde prodaje zdjela za pahuljice, 

čarapa, lampi i knjiga o njihovim avanturama. 

Prije 56 godina u Forbesu 

Porezne olakšice i deficit 

Odmah nakon zasjedanja, Kongres će idućeg 

mjeseca morati podići limit nacionalnog 

zaduženja. Riznica dosad uspijeva ostati unutar 

ograničenja samo zahvaljujući odgađanju 

nekih troškova. Provođenje ove mjere za 

zastupnike u Kongresu vrlo je nevjerojatno. 

Ali drugi izlaz ne postoji. Proračun će na kraju 

ove fiskalne godine pokazati da će deficit veći 

od 4 milijarde dolara u 1955. vjerojatno biti 

i dvostruko veći. Jednostavno je nemoguće 

uvesti porezne olakšice vrijedne milijarde 

dolara bez povećanja deficita. 

Prije 21 godine u Forbesu 

Bitka GM-a Što se događa s General 

Motorsom? U posljednje tri godine tržišni mu 

je udio pao sa 44 posto na 36 posto. Na kraju 

prošle godine, kada je tržišni udio pao na 33 

posto, kompanija je smanjila i proizvodnju i 

cijene. Erozija tržišnog udjela je stala. Ove će 

godine GM izvijestiti o dobiti, i to o ugodnih 

4 milijarde ili 11,5 dolara po dionici, što je 

najvećim dijelom rezultat rezanja troškova, 

poslovanja u Europi i ostalim podružnicama te 

impresivne prodaje kamiona. 


Ivo Špigel 

Mafijaški 

rođendan 

Postojeći model zaštite intelektualnog vlasništva 

neadekvatan je za digitalne medije i digitalnu zabavu. 

Zato smo svi u opasnosti da završimo u zatvoru... 

Zamislite da vaša sestra ima 

rođendan i da joj želite prirediti 

iznenađenje. Prije rođendanskog 

tuluma, ona, vi i vaše društvo 

odete u kino gledati najnoviji megahit 

“Mladi mjesec”. Usred filma izvučete 

pivo, kokice, balone i konfete i počnete 

(uz negodovanje ili čak veselje ostale 

publike) vrištati, cijukati i svojoj sestri 

čestitati rođendan. 

Kakvo bi to bilo iznenađenje kada ga 

ne biste ovjekovječili na videu? Izvučete 

kameru i par minuta snimate cijelu 

scenu u kinu. Tamo negdje u pozadini 

vrti se film koji vam tog časa nije baš 

nešto u centru pažnje. Redari u kinu vas 

primijete, pozovu policiju i vi završite 

nekoliko dana u zatvoru s uobičajenom 

družinom: pljačkašima, kurvama i 

narkodilerima. Ako bude kako želi 

MPAA (Motion Picture Association 

of America), američka verzija našeg 

ZAMP-a, mogli biste zaglaviti u zatvoru 

i do tri (dobro ste pročitali - tri!) godine. 

Zašto? Zato što ste, snimajući svoju sestru 

na njezin rođendan, neovlašteno 

presnimavali najnoviji kino hit i time – 

zacijelo – ugrozili temelje suvremenog 

ekonomskog svijeta. 

Zvuči kao priča iz neke orvelovske 

ili hakslijevske distopije. Imajmo pritom 

na umu da Orwell nije svoj klasik 

“1984” pisao kao SF, kako ga se najčešće 

razumije, već kao samo malo pomaknutu 

realnost. Bilo je to davne 1949., 

ali on je dobro shvaćao kuda se kreće 

svijet u kojemu živimo, a danas, točno 

šezdeset godina kasnije, u nekim stvarima 

bliže smo Orwellovoj mračnoj viziji 

nego što se moglo zamisliti. Ne hodamo, 

dakako, u crno-bijelim dronjcima okupani 

vječnom depresivnom kišom. No 

sateliti nas gledaju, Google nas snima i 

bilježi sve naše pretrage po internetu, a 

njegov CEO Eric Schmidt dovoljno je 

iskren oko svega toga da, kad ga pitaju za 

problem narušavanja privatnosti, kaže u 

najboljem stazijevskom stilu: “Ako radite 

nešto što ne želite da drugi doznaju, 

možda biste trebali razmisliti o tome da 

li to uopće trebate raditi.” 

Ivo Špigel je suvlasnik tvrtke Perpetuum 

revolucija 

Samantha Tumpach ima 22 godine i 

već je uspjela počiniti gnjusan zločin. U 

kinu. I za to bi mogla dobiti tri godine... 

Priča s početka teksta nije izmišljena. 

Mlada dama čija je sestra imala rođendan 

i koja se uhvatila kamere ne sluteći 

kakav će gnjev zaštitnika intelektualnog 

vlasništva navući sebi za vrat, zove se Samantha 

Tumpach i ima 22 godine. Kino, 

poprište gnjusnog zločina zbog kojega 

bi mogla zaglaviti na tri godine u zatvoru, 

nalazi se u gradiću Rosemontu u 

američkoj saveznoj državi Illinoisu. 

Chicago, koji se nalazi u istoj državi, 

u medijskoj percepciji Amerike i svijeta 

poznat je po prohibiciji, mafijašima, 

mitraljezima, korupciji. Evo, dakle, 

kriminalni imidž Illinoisa nastavlja se i 

u našem stoljeću – zla Samantha i njoj 

slični podrivaju same temelje američkog 

ekonomskog sustava snimajući jedni 

druge za rođendan i pritom podlo i 

zlonamjerno u pozadini snimaju najnovije 

hitove, kako bi tih tri minute HD 

snimke mogli, valjda, prodavati putem 

interneta u milijunima primjeraka, 

zarađujući puste pare. 

Bilo bi prelako i prelijepo odbaciti 

ovu priču kao anomaliju. Službenici 

kinodvorane koji su zvali policiju nisu, 

međutim, neki poludjeli fanatici antipiratstva, 

kao što to nisu ni policajci koji 

su došli i ženu odveli u zatvor. Svi su oni 

naprosto radili svoj posao, prema uputama 

koje im je dao netko drugi. A ako 

mislite da je Samantha usamljeni bizaran 

slučaj koji se ne može dogoditi nikome 

drugome – nažalost ni to baš nije tako. 

Sve je više osoba koje medijska industrija 

i njezini odvjetnici uzimaju na nišan i 

podižu na vješala kao primjer drugima: 

“Strepite, vi biste mogli biti sljedeći.“ 

Nema sumnje da je na konceptu 

intelektualnog vlasništva utemeljena 

14 F o r b e S siječanj 2010

Film ‘Mladi mjesec’ trenutno je 

najtraženija roba na internetu, 

iako bi korisnici zbog toga lako 

mogli završiti u zatvoru 

Foto AP 

jedna od najjačih industrija današnjice 

– industrija medija i razonode. Novine, 

filmovi, bendovi, televizija, radio... milijuni 

zaposlenih i milijarde eura prihoda 

počivaju na dosad nedvosmislenom i 

jasnom aksiomu: ako svojim trudom 

proizvedeš informaciju ili nekoga 

zabaviš, za svoj ćeš trud na ovaj ili onaj 

način biti plaćen. 

Onda je, dakako, došao bauk zlog 

interneta i stvari postavio naglavačke. 

Bojni poklič “Information wants to be 

free” začuo se širom svijeta i motivirao 

pobornike slobodnog softvera, zle azijske 

pirate i sve između te dvije krajnosti. 

Čuo sam nedavno i sasvim umjesnu 

varijaciju na taj poklič – “Information 

wants to be free, but journalists want 

to get paid.” Naravno, razumno je i razumljivo 

da oni koji nas svojim trudom i 

talentom informiraju i zabavljaju žele za 

svoj rad biti adekvatno i nagrađeni. 

Pred svima nama je ogroman problem. 

Osnovna pravila nagrađivanja sviju 

koji proizvode informacije i razonodu 

određena su zakonskim propisima, 

Besmisleni progoni 

građana i kupaca u 

režiji korporativnih 

‘asocijacija’ zacijelo 

će se, nažalost, nastaviti 

do radikalne 

promjene zakona 

nekima na razini države, drugima na 

razini međunarodne zajednice. Zakoni 

su pak vrlo inertna bića pa kaskaju za 

realnošću. 

Zakonski gledano, svatko od nas tko 

od frenda preprži album, program ili 

film je prekršitelj, skoro pa kriminalac, 

i mogao bi (ili trebao?) odležati koju 

godinu kao i nesretna Samantha. No 

zatvori baš nisu dimenzionirani za cijelu 

populaciju, a i kad bi svi završili u zatvoru, 

tko bi radio, plaćao porez i financirao 

zatvorski sustav? 

Mogao bih sad uzduž i poprijeko 

nabrajati dileme i probleme 

postojećeg sustava zaštite intelektualnog 

vlasništva i nespremnosti država, 

vlada, međudržavnih organizacija i 

medijske industrije da se ozbiljnije pozabavi 

tim problemom, no jedno je i 

i ovako jasno: postojeći model zaštite 

intelektualnog vlasništva i reguliranja 

cijelog ovog ekonomskog prostora 

potpuno je potrošen i neadekvatan za 

najdinamičniji dio upravo te industrije 

– digitalne medije i digitalnu zabavu. 

Koliko će vremena trebati toj industriji 

i zakonodavcima da radikalno promijene 

model, doista ne znam, ali dok to 

ne učine život će ići svojim putem, ljudi 

će pržiti i presnimavati koliko sami ocijene 

da ima smisla, a besmisleni progoni 

građana i kupaca u režiji korporativnih 

“asocijacija” zacijelo će se, nažalost, nastaviti 

do daljnjega. 

Nadajmo se barem da će Samanthu 

neki sudac s tri zrna soli u glavi pustiti 

doma i ispričati joj se u ime cijelog sustava 

koji joj je zagorčao život. 


Maruška Vizek 

Crna rupa 

gospodarstva 

Javna poduzeća u svoj mrak uvlače sva poduzeća s 

kojima su u kontaktu. Zbog njih gospodarstvo ne 

gravitira konkurentnosti, izvozu ni rastu dohotka 

O 

hrvatskim javnim poduzećima 

u zadnje se vrijeme puno piše, 

ali zbog nedostatka ozbiljnih 

analiza, o njihovom utjecaju 

na gospodarsku aktivnost u zemlji jako 

se malo zna. Ako je suditi po aferama 

koje se nižu u javnim poduzećima, mogli 

bismo zaključiti da su ta poduzeća 

neefikasna, da u najmanju ruku neracionalno 

troše proračunski novac, te 

da u njima korupcija nije izuzetak već 

pravilo. No to nam i dalje ništa konkretno 

ne govori o njihovom značaju za 

gospodarstvo i kanalima putem kojih 

utječu na makroekonomske agregate 

poput nacionalnog dohotka, izvoza, inflacije 

i proizvodnosti. 

O značaju javnih poduzeća najbolje 

govori činjenica da su ona u 2008. proizvela 

oko sedam posto ukupne bruto 

dodane vrijednosti stvorene te godine. 

Ako poduzećima pod ingerencijom 

pojedinih ministarstava (odnosno 

središnje države) pridodamo ona koja 

su u vlasništvu lokalne države, možemo 

pretpostaviti da sva javna poduzeća u 

Hrvatskoj proizvode oko 10 posto ukupne 

bruto dodane vrijednost u zemlji. 

No njihov se značaj ne zaustavlja na 

pragu od 10 posto dodane vrijednosti. 

O javnim poduzećima ovise i ona 

privatna poduzeća koja dio ili glavninu 

svog prihoda ostvaruju iz poslovanja 

s javnim poduzećima. Jezikom nacionalnih 

računa to znači: budući da 

se bruto dodana vrijednost sastoji od 

neto dobiti, amortizacije i ukupne mase 

isplaćenih plaća, privatna poduzeća 

koja ostvaruju dobit, isplaćuju plaće ili 

ulažu u nabavu kapitalne opreme na temelju 

prihoda ostvarenih iz poslovanja 

s javnim pouzećima, zapravo indirektno 

povećavaju značenje javnih poduzeća u 

gospodarstvu. Činjenica je da takvih 

privatnih poduzeća ima mnogo. A kako 

ih i ne bi bilo, kada su samo u 2007. 

godini javna poduzeća koja su pod ingerencijom 

središnje države potrošila 

54 milijarde kuna na razne rashode, što 

je ekvivalent 17 posto hrvatskog bruto 

domaćeg proizvoda! Zajedno s javnim 

poduzećima pod ingerencijom lokalne 

države, možemo pretpostaviti da ukupni 

rashodi dosežu i do 25 posto bruto 

Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu 

nekretnine 

domaćeg proizvoda. 

Možemo zaključiti da je značaj javnih 

poduzeća za hrvatsko gospodarstvo iznimno 

velik. Što izravno, što neizravno, 

ona generiraju 20 posto ukupne bruto 

dodane vrijednosti, a godišnje na razne 

poslovne rashode potroše oko jedne 

četvrtine domaćeg proizvoda. Afere koje 

potresaju javna poduzeća su tim pogubnije. 

Naime, zbog veličine i važnosti 

javnih poduzeća, privatizacijsku pljačku 

iz devedesetih godina možemo slobodno 

okarakterizirati tek kao uvod u pronevjeru 

puno širih razmjera. 

Kad je udio javnih poduzeća u dodanoj 

vrijednosti tako visok, tada način 

na koji ona posluju diktira tempo ostatku 

gospodarstva. A da javna poduzeća 

imaju problema s poslovanjem najbolje 

govori podatak da je u 2007. godini, koja 

je za hrvatsko gospodarstvo bila jedna 

od najuspješnijih, vagana prosječna stopa 

profitabilnosti iznosila svega 1,7 posto. 

Pri tome treba naglasiti da je sedam 

od 20 javnih poduzeća godinu završilo 

na pozitivnoj nuli, a jedno je zabilježilo 

gubitak. Tako niska razina profitabilnosti 

pomalo je iznenađujuća uzmemo 

li u obzir da se većina javnih poduzeća 

nalazi u monopolističkoj poziciji koja 

bi im, barem u teoriji, trebala jamčiti 

visoke profitne stope. Suprotno zdravoj 

Samo u 2007. potrošili su 54 milijarde 

kuna na razne rashode, što je čak 17 

posto bruto domaćeg proizvoda! 

pameti i ekonomskoj logici, usprkos 

niskoj profitabilnost menadžeri javih 

poduzeća nisu gubili fotelje, a ako su 

kojim slučajem i otpušteni, uz otkaz bi 

dobili i poveće otpremnine. 

Kako točno neracionalno poslovanje 

javnih poduzeća djeluje na ostatak 

privrede? Ono je poput virusne 

upale pluća koji se širi na sva ostala 

poduzeća koja su u kontaktu s javnim 


poduzećima. U početku, doduše, 

upalu ne primjećujete. Posao za javno 

poduzeće smatra se odličnom prilikom: 

ako imate vezu ili ako znate koga potplatiti, 

budućnost vam je zagarantirana. 

No poslujući s javnim poduzećima na 

netransparentan način, poduzetnici 

gube osjećaj za to što znači izboriti se 

za tržišnu poziciju, ne znaju kakvi se 

proizvodi traže na tržištu i nemaju motivaciju 

za izvoz. U konačnici postaju 

nekonkurentni, neefikasni i ovisni o 

javnoj potrošnji. Onog trena kada javna 

poduzeća prestanu plaćati svoje obveze, 

upala pluća ostavlja poduzetnika koji 

posluje s javnim poduzećima bez zraka, 

jer takav poduzetnik nema drugi izvor 

prihoda. Nelikvidnost kojoj trenutno 

svjedočimo u Hrvatskoj posljedica je 

upravo te devijantne poduzetničke 

strukture koja je naslonjena na poslovanje 

s državom i javnim poduzećima. 

Prosvjedi protiv HEP-a i 

njegovog posljednjeg 

povećanja cijene struje 

Privatizacijska 

pljačka iz 90-ih 

tek je uvod u 

pronevjeru kad se 

pogledaju javna 

poduzeća 

Da se poduzetnici bave zadovoljavanjem 

domaće privatne potražnje ili izvozne 

potražnje, nelikvidnost zasigurno 

ne bi bila problem. 

Još jedan virus što ga javna poduzeća 

šire na ostatak gospodarstva je korupcija. 

Budući da javna poduzeća svake 

godine potroše 25 posto bruto domaćeg 

proizvoda na raznovrsne rashode, nije 

ni čudno da su mnogi tu vidjeli dobru 

Foto Damir Krajać / Cropix 

priliku za brzu zaradu. Korupcija, ako 

poprimi široke razmjere, ograničava 

rast gospodarstva i u konačnici smanjuje 

nacionalno blagostanje i dohodak. 

Virus korupcije moguće je ukloniti 

jedino ako kazne za takvo ponašanje 

budu višestruko veće od nagrada te ako 

se obuzda darežljivost države i javnih 

poduzeća. U Hrvatskoj zasad nije ispunjen 

ni jedan ni drugi uvjet. 

Pomalo neočekivana posljedica 

preglomaznih javnih poduzeća je viša 

opća razina cijena. Ako uspoređujemo 

statističke podatke o razinama cijena u 

Hrvatskoj i novih zemalja članica EU, 

možemo primijetiti da se najviša razina 

cijena bilježi u Sloveniji i u Hrvatskoj. 

I dok Slovenija za višu razinu cijena 

može zahvaliti višem stupnju ekonomskog 

razvoja, za višu razinu cijena u 

Hrvatskoj ne postoji tako očiti razlog. 

Jedno od mogućih objašnjenja je prevelika 

javna potrošnja. Naime, država i 

javna poduzeća su sklona proizvode nabavljati 

po cijenama koje su nešto više 

od tržišnih. Ako takvih nabavki ima 

puno, tada poduzetnici koji prodaju 

svoje proizvode javnim poduzećima 

ostvaruju ekstra profit i nemaju poticaja 

da se ponašaju konkurentno na 

tržištu - mogu držati relativno visoke 

cijene proizvoda i usluga namijenjenih 

kućanstvima i privatnim poduzećima, 

a da im takva poslovna strategija ne 

naruši profitabilnost. Ovakvo ponašanje 

u konačnici uzrokuje povećanje opće razine 

cijena i stvara dojam da je život u 

Hrvatskoj skup. 

Bez dvojbe možemo zaključiti da 

su javna poduzeća crna rupa hrvatskog 

gospodarstva. U svoj mrak satkan od 

korupcije, nekompetencije, neefikasnost 

i neobuzdane potrošnje ona uvlače 

sva poduzeća s kojima su u kontaktu. 

Zbog tih crnih rupa hrvatsko gospodarstvo 

ne gravitira konkurentnosti, 

izvozu, rastu proizvodnosti i dohotka. 

Budući da crna rupa javnih poduzeća 

nezadrživo guta sve što joj je na putu, 

biti će potrebno jako puno političke 

volje da tržišno svjetlo ipak nadvlada 

državni mrak. 


Josip Glaurdić 

Vaš prvi zadatak bit 

će zdrava BiH 

U nastavku pisma trećem hrvatskom predsjedniku, 

naš kolumnist upozorava na brojne tjesnace vanjske 

politike i pametno korištenje članstva u EU 

U 

usporedbi s vanjsko-političkim 

izazovima s kojima su se nosila 

Vaša dva prethodnika, moglo 

bi se učiniti da su zadaci 

koji stoje pred Vama manje važni. To bi 

bilo pogrešno razmišljanje. Istina, pod 

predsjednikom Tuđmanom Hrvatska je 

dobila međunarodnopravnu osobnost 

i uspješno prošla kroz Scile i Haribde 

prijetnji svojoj cjelovitosti, dok je pod 

predsjednikom Mesićem čvrsto odabrala 

put euroatlantskih integracija i 

na tom putu napravila važne korake. 

Pred Vama, međutim, stoji ništa manje 

važna zadaća. U sljedećih pet, a vjerojatno 

i deset godina, Vi ćete odrediti što 

će Hrvatska zapravo učiniti sa svojim 

članstvom u Europskoj uniji. Vaša vanjska 

politika u velikoj će mjeri utvrditi 

hrvatsku ulogu u regionalnoj i europskoj 

politici na znatno duži rok od Vašeg 

jednog ili dva mandata. 

U sljedeće dvije godine, očekuje Vas 

još uvijek težak put do ulaska Hrvatske 

u EU. Dogovor sa Slovenijom nije apsolutno 

nikakva garancija da nas ne 

čekaju velike prepreke, pogotovo one 

vezane uz pravosudni sustav i suradnju 

s haškim tribunalom. Međutim, Hrvatska 

sebi ne može priuštiti dvije godine 

nepromišljanja o svojoj dugoročnoj 

vanjskopolitičkoj strategiji. Odgovaranje 

na aktualna i prolazna pitanja stoga 

ostavite Vladi i Ministarstvu vanjskih 

poslova. Vaš će zadatak u sljedeće dvije 

godine biti stvaranje novog konsenzusa 

o hrvatskim vanjskopolitičkim interesima 

i o tome kako se oni mogu bolje 

ostvariti uz pomoć članstva u EU. Jer 

Europska unija jest dobar i vrijedan cilj 

sama po sebi, ali i više od toga – sredstvo 

za rješavanje naših gorućih pitanja. 

Kako će se Hrvatska kao jedna od 

najmanjih zemalja članica zapravo 

moći pozicionirati u Europskoj uniji i 

hoće li uopće imati prostora za ikakav 

vanjskopolitički utjecaj? Europska unija 

je, kao i svaka političko-ekonomska zajednica, 

premrežena važnim rascjepima 

među svojim članicama. Tri najvažnija 

EU rascijepa se tiču: 1) politike prema 

SAD-u, pogotovo u svjetlu nezavisne 

europske sigurnosne politike i uloge 

politika 

NATO-a; 2) politike prema istočnim 

susjedima, pogotovo u svjetlu energetskih 

odnosa; 3) politike prema 

produbljivanju procesa europskih integracija, 

što ima posebne posljedice za 

nastavak proširenja prema jugoistočnoj 

Europi i Turskoj. Naravno da će hrvatske 

pozicije – prije svega naš atlanticizam, 

skeptičnost prema produbljivanju i 

privrženost proširenju europskih integracija 

– velikim dijelom biti utemeljene 

na našim povijesnim iskustvima 

i rezultirajućem dominantnom 

svjetonazoru. Bit će, međutim, iznimno 

značajno da sva naša stajališta dobro 

odvažemo u svjetlu naših neposrednih 

interesa, pogotovo u regiji. 

A što su zapravo regionalni interesi 

Republike Hrvatske? Prije svega, to su 

sređeni odnosi, dugoročan i stabilan mir, 

ekonomska suradnja i napredak – ali uz 

vodeću ulogu hrvatskog gospodarstva i 

uz primat hrvatskih pozicija u politici 

Europske unije prema cijelom prostoru 

jugoistočne Europe. Tu se, naravno, 

kao ključno nameće pitanje političke i 

ekonomske budućnosti Bosne i Hercegovine. 

Nažalost, niti jedan od Vaših dvaju 

Nevjerojatno je koliki je novac Zapad 

ulupao u održavanje neodrživog u BiH, 

izbjegavajući suočavanje s problemom 

prethodnika nije imao produktivnu 

politiku prema Bosni i Hercegovini. 

Dijelom i zbog njihovih propusta, 

Bosna i Hercegovina se nalazi u situaciji 

u kojoj se nalazi, a njeni građani 

hrvatske nacionalnosti u iznimno su 

nepovoljnom položaju. Bez ulaženja u 

detalje svih promašaja hrvatske politike 

prema Bosni i Hercegovini u proteklih 

dvadeset godina, od iznimne je 

važnosti da shvatite kako je trenutna 

“off-hands” politika dugoročno neodgo- 

dr. Josip Glaurdić je hrvatski istraživač na Sveučilištu Cambridge s doktoratom političkih 

znanosti američkog Yalea 


Hrvatska je pod 

predsjednikom 

Mesićem čvrsto 

odabrala put 

euroatlantskih 

integracija 

Foto AP 

vorna. Istina je da sve tri bosanskohercegovačke 

nacionalne zajednice 

moraju međusobno naći zajednički 

jezik i prihvatljiv modus budućeg 

političkog ustroja države. Ali, kad je 

politika Sarajeva paralizirana prošlošću 

i svojim unutrašnjim podjelama, a 

politika Beograda neiskrena i vođena 

sa skrivenim namjerama za račun 

svoje pozicije prema Kosovu, onda je 

potreban drugačiji pristup. 

Daytonski sporazum bio je jedan 

od najtragičnijih promašaja zapadne 

politike prema Bosni i Hercegovini. 

Međutim, od toga sporazuma još je 

tragičnija politika svih njegovih potpisnika 

u proteklih 14 godina, pogotovo 

potpisnika iz međunarodne zajednice. 

Upravo je nevjerojatno koliki je novac 

Zapad takoreći ulupao u održavanje 

neodrživog u Bosni i Hercegovini, kako 

se ne bi morao direktno suočiti s problemom. 

To mora prestati. Zbog toga ćete 

se Vi, kao novi predsjednik i sukreator 

Pred trećim je 

predsjednikom 

veliki izazov da 

oblikuje našu regiju 

na sliku hrvatskih 

(a i europskih) 

interesa 

hrvatske vanjske politike – ne samo 

radi sigurnosti i stabilnosti Republike 

Hrvatske, već i radi budućeg prosperiteta 

čitave regije – morati aktivno uključiti 

u proces restrukturiranja i osovljavanja 

na zdrave temelje Bosne i Hercegovine. 

I to s prvim danom hrvatskog članstva u 

Europskoj uniji. 

Vaš će prvi korak biti da uvjerite 

ostatak Unije kako je potrebna aktivna 

politika koja neće robovati svakom 

slovu Daytona i koja se neće bojati 

lokalnih moćnika, pogotovo onih 

u Banjoj Luci. A Vaš sljedeći korak bit 

će izlazak s takvom potporom i pred 

Sarajevo i pred Beograd. Nikako ne na 

način na koji je Slovenija izašla pred nas 

u graničnom sporu, jer je njezino otvoreno 

i bezobzirno agitiranje otvorilo 

vrata dugotrajnom pogoršanju odnosa. 

Ali, i Beograd i Sarajevo treba uvjeriti 

da naša zajednička europska budućnost 

ovisi o novim i iskrenim pregovorima 

o unutarnjem uređenju Bosne i Hercegovine. 

I to pregovorima u kojima će se 

svi morati nečega odreći. 

Možda se može činiti presmjelom 

tezom, ali vanjskopolitički uspjeh Vašeg 

mandata u najvećoj će mjeri ovisiti, ne o 

ulasku Hrvatske u Europsku uniju, već 

o tome kako ćete iskoristiti članstvo u 

Uniji da biste oblikovali našu regiju na 

sliku hrvatskih (a i europskih) interesa. 

Samo nemojte ponoviti greške svojih 

prethodnika. 


Zvijezde 

2010. 

Pred nama je teška godina. 

Ako ih bude, zvijezde rasta 

mogle bi doći iz energetike 

i specijaliziranog IT sektora, 

prehrambeno-prerađivačke 

industrije i farmaceutike / 

Dragana Radusinović 

Razigranim tonom Ivica Siladić se javio iz amsterdamske zračne luke. Hvatao 

je avion za Tajvan. Nabrzinu je rekao da će Mireo, tvrtka koju je prije devet godina 

osnovao s bratom Leonardom, u 2010. godini rasti dva do tri puta, posreći li im se. 

Prema Tajvanu se zaputio u potrazi za poslom, naravno. Njegov stariji brat Leonardo 

Siladić, predsjednik Uprave Mirea čijih 23 inženjera u zagrebačkom Buzinu 

proizvode softver za navigaciju, ipak je pomalo začuđeno odslušao najave spektakularnog 

rasta. “U 2009. godini imamo prihode od 27 milijuna kuna, a u 2010. 

realno je očekivati da će se kretati između 33 i 35 milijuna. Sve ostalo je moguće, 

ali nepredvidivo”, komentirao je “posreći li nam se” model planiranja. “Ali ove smo 

godine Indijcima prodali softver”, dodao je. Iako ne želi otkriti koliki je indijski udio 

u njihovu prihodu, taj posao koji je gotovo ravan prodaji leda Eskimima trebao bi 

u 2010. godini rasti 250 posto. 

Navigacijski softver proizveden u Zagrebu prodali su indijskoj kompaniji CE 

Info Systems, poznatijoj pod brandom MapmyIndia. Riječ je o spoju indijske kartografije 

i hrvatskog softvera. Nakon turbulentne 2009. – u kojoj im se poslovni 

plan sasvim raspao na kraju prvog kvartala i ono što je bilo izvjesno više nije postojalo, 

pa je kompaniji prijetio ozbiljan pad prihoda – presložili su se i izgubljene 


siječanj 2010 F o r b e S 21 

Foto Getty Images,

n zvijezde 2010. 

poslove nadomjestili novima. Stoga će 

plan za ovu godinu ipak ostvariti, ali ne 

onako kako su lani u ovo doba planirali. 

Leonardo Siladić nije sklon pričati o onome 

što se još nije dogodilo. 

20% rasta u 

2010. 

očekuju proizvođači 

softvera Mireo 

godine, trka kompanija za rastom, što 

prihoda, što profita, u posljednjoj godini 

desetljeća pretvara se u grčevitu bitku za 

stabilnošću. Menadžeri koji su do jučer 

na svojim skupim MBA programima, 

gužvajući skupa odijela nalakćeni nad 

još skuplja prijenosna računala planirali 

kako će ulaganjem u marketing potaknuti 

ljude da kupuju skuplji proizvod 

zbog neke virtualne dodane vrijednosti, 

računajući u primozgu svoj bonus po 

kvartalu, sada stoje očiju širom otvorenih 

pred 2010. godinom. Pažljivim 

promatranjem, u zjenicama im se nazire 

strah. Ne samo da su bonusi na 

neodređeno, ali dugo vrijeme poprimili 

lik vrapca na grani, nego će i bez onoga 

što smatraju pravednom kompenzacijom 

za težak rad najvjerojatnije morati 

dijeliti i otkaze. U 2009. godini, pretežno 

u privatnom sektoru bez posla je ostalo 

približno 80 tisuća ljudi. 

Nakon prvog olakšanja zbog 

smanjenja troškova, biznis se susreo 

s drugom stranom medalje – velikim 

brojem bitno siromašnijih potrošača. 

To je, sjedajući u stolicu ministra gospodarstva, 

vrlo brzo shvatio i donedavni 

direktor Hrvatske udruge poslodavaca 

Đuro Popijač, a žalopojku nad padom 

potrošnje možda najbolje ilustrira 

Goranko Fižulić, suvlasnik Magme, 

nekadašnje perjanice rasta u hrvatskoj 

trgovini. Kralj igračaka jedva drži kraj s 

krajem u svojoj kompaniji žaleći se kako 

U 2010. godinu braća Siladić i ostali 

suvlasnici Mirea, sedam kompanijskih 

inženjera, i manjinski tajvanski partner, 

tvrtka Mitac, ulaze s planom da ostvare 

želju s kojom je Mireo i nastao. Riječ 

je o proizvodnji navigacijskog softvera 

za “pametne” mobitele. Do iPhonea se 

najvjerojatnije neće probiti, ali kako im 

najviše novca dolazi s Tajvana i iz Hong 

Konga, Azija i tamošnji nastajući brandovi 

njihovo su veliko igralište. Osim 

toga, navigacijski softver za mobitele 

zamišljen je tako da se može instalirati 

na sve aparate, no pregovori ih očekuju 

s proizvođačima mobitela ili njihovim 

distributerima. Uz rast biznisa u Indiji 

čije je tržište i u globalnoj recesiji 2009. 

godine raslo šest posto, Siladić očekuje 

dobar biznis u Africi, Južnoj Americi i 

na Srednjem istoku, ali i u istočnoj Europi. 

U veljači će na tradicionalni sajam 

mobilne telefonije Mobile World Congress 

u Barceloni potrošiti gotovo 60 

tisuća eura, držeći palčeve da se vrate sa 

sklopljenim poslovima. 

Priča o Mireovom potencijalnom 

rastu baziranom na onome što konzultanti 

vole nazvati domaća pamet, 

mnogima će na pragu najteže poslovne 

godine ovog desetljeća zvučati ili kao 

iluzija ili pak kao samodopadnost. 

Nije ni jedno ni drugo, no rast u 2010. 

mnogim će tvrtkama biti samo san. Oni 

koji ga ostvare učinit će to na tržištu koje 

će ukupno stagnirati jer se Hrvatskoj 

za 2010. godinu ne predviđa rast ili su 

predviđanja vrlo skromna. 

Nakon krizne 2008. i recesijske 2009. 

Leonardo Siladić, 

predsjednik uprave Mirea 

tvrtku je osnovao s bratom 

Ivicom prije devet godina 

Foto Boris Štajduhar 


je zapravo nemoguće potaknuti ljude da 

troše više. 

Nije stoga čudno što će se u 2010. 

privatni sektor čak odreći svoje vjere po 

kojoj u državnoj upravi ima najmanje 

minusom po tekućem računu pa mu 

moraju pristupiti drugačije, da njihov 

dobavljač nije krava muzara jer su mu 

živci sve tanji i da tvrtkin novac moraju 

naučiti trošiti opreznije od vlastitog. 

jednom skupu predloži državne subvencije 

za kupnju stanova. Zašto njega? 

Pa nije mu lako. Gradi stanove visine 

stropa 2,45 metara, dok bi neka pristojna 

visina ipak trebala biti 2,65 metara. 

Tajvan, Južna Afrika, Bliski istok, Indija ... rastuća istočna tržišta 

destinacije su na koje putuju menadžeri koji u 2010. traže rast 

50 tisuća zaposlenih previše i okrenuti 

sve naglavce pa se nadati da će svi i ostati 

zaposleni samo da bi imali što trošiti. 

Pjesmicu nove godine svi su više-manje 

naučili. Ona se sažima u održavanje 

likvidnosti, stjecanje nove svijesti da 

nije prodano ono što nije naplaćeno, 

da kupac njihovih proizvoda ili usluga 

najvjerojatnije iz svoje banke ne izlazi s 

osmijehom na licu, a još je manje vjerojatno 

da izlazi s kreditom ili većim 

Fleksibilnost umjesto pohlepe 

Leonardo Siladić, Mireo 

Domaći građevinski sektor možda 

nikada više neće biti ono što je bio niti 

će licitirati s dvoznamenkastim stopama 

rasta, a korupcijske afere povezane 

s Hrvatskim autocestama dohvatile su 

niskogradnju u trenutku kad joj se ni s 

legalne poslovne strane ništa dobro nije 

pisalo. Što se stanogradnje tiče, možda 

je tek zanimljivo spomenuti Filipa Filipeca, 

tvrdokornog direktora Tehnike 

kojem je nedavno palo na pamet da na 

Recesija je poslovanju Mirea, tvrtke koju su 2001. godine osnovala braća Leonardo 

i Ivica Siladić, na kraju 2009. donijela dodanu vrijednost. Poslovna filozofija 

Leonarda Siladića ponešto je drugačija od one koja se najčešće susreće 

u biznisu što tek 20 godina diše kapitalizam. “Mi radimo ono što mislimo da 

treba raditi i cilj nam je stvoriti dobar proizvod. U tvrtki nitko nije gramziv za novcem”, 

riječi su kojima Siladić objašnjava zašto se jako protivi kontekstu u kojem se uspjeh 

mjeri rastom prihoda i što većom dobiti. Zapošljava samo inženjere, one s Fakulteta 

elektrotehnike i računarstva, ali i s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, a posebno 

su zainteresirani za izuzetne pojedince koji su tijekom studija sudjelovali u globalnim 

natjecanjima. Poduzetnici iz Pule koji su svoju softverašku kompaniju nastanili u 

Zagrebu, ne vjeruju u moderno poslovno planiranje, a Leonardo Siladić ide čak tako 

daleko da tvrdi kako uspjeh Mirea ne bi bio moguć da su se oslanjali na projekcije 

rasta učenih ekonomista. Mireo navigacijskim softverom i svojim novim proizvodom, 

navigacijskim softverom za pametne telefone, igra na vrlo konkurentnom svjetskom 

tržištu. Iako su licencni ugovori putem kojih rade za razne naručitelje tajni, Siladić 

kaže kako prema reakcijama kupaca mogu zaključiti da nisu najjeftiniji na tržištu. 

“Nikada nismo htjeli konkurirati cijenom”, kaže Siladić. Konkuriraju fleksibilnošću, što 

će Siladić pojasniti time što softver koji proizvode funkcionira na četiri južnoafrička 

jezika te hebrejskom, arapskom i perzijskom. U lipnju ove godine Mireo je registriran 

kao dioničko društvo, a u vlasničku strukturu braća Siladić pustila su sedam ključnih 

inženjera kompanije i tajvansku tvrtku MiTAC. U vlasničkoj strukturi 65 posto dionica 

ima tvrtka Mireo Impl u kojoj su dioničari Siladići i sedam inženjera, dok su dioničari u 

ostalih 35 posto opet oni, a pet posto ima MiTAC. 

Hoće li zajedljivi kupci doći u razgledavanje 

s metrom? 

Trgovina u idućoj godini neće vladati 

Hrvatskom, barem ne u svoj svojoj 

blistavoj moći kojom je žarila i palila 

u godinama visoke potrošnje i kakvog 

takvog rasta BDP-a. To se iščitava iz 

propasti Zdravka i Višnje Pevec koji 

imaju sve manje šanse za spas svojeg 

nekadašnjeg carstva od stečaja, ali i 

riječi kojima je starija izvršna potpredsjednica 

koncerna Ljerka Puljić oslikala 

budućnost Konzuma. U smislu rasta 

prstom je pokazala na tržišta regije, 

počastivši domaće tržište s mnogo više 

sumnje i opreza. U segmentu specijalizirane 

maloprodaje rast, ili barem vrlo 

snažna stabilnost, može se očekivati od 

DM-a kojem bi jaku tržišnu poziciju – 

koja se očituje u više od stotinu dućana, 

što nema nijedan njihov konkurent – 

možda mogao pokušati narušiti Muller. 

Zvijezde rasta, bude li ičeg zvjezdanog 

u 2010., kriju se negdje drugdje. 

Može ih se naći u energetskom i specijaliziranom 

informatičkom sektoru, 

prehrambeno-prerađivačkoj industriji 

i farmaceutskoj branši. Oni koji 

imati šansu rasti, taj će rast ostvariti 

zahvaljujući internacionalizaciji poslovanja 

i uspješnom obrađivanju inozemnih 

tržišta, bilo da je riječ o regiji ili pak 

dalekim istočnim tržištima u razvoju. 

Kad bi se Ivan Milčić, direktor 

Končar-Energetskih transformatora 

stigao voziti zagrebačkim 

tramvajem, mogao bi bez bez lažne 

skromnosti potapšati tramvajsko sjedalo 

po naslonjaču i promrmljati: “I ove 



25% rasta u 

2010. 

očekuje Geofoto 

Zvonka Biljeckog 

sam godine uplatio da bi se dug za tebe 

otplatio”. Ova je šala i njega nasmijala. 

Milčić se pretežno vozi avionom, baš 

poput Siladića mlađeg, u potrazi za 

poslovima. 

Kako je njegovoj jedinici Končara 

većinski vlasnik Siemens (51 posto), a 

manjinski Končar (49 posto), ima dva 

šefa, Jürgena Vinkenflugela, šefa Siemensove 

globalne proizvodnje transformatora 

i Darinka Bagu, predsjednika 

Uprave Grupe Končar, a konzultira se s 

oba. Poslovnu godinu računa po Siemensovom, 

njemačkom kalendaru, pa 

mu je posljednja završila 30. rujna 2009. 

U njoj su Končar-Energetski transformatori, 

u svijetu poznatiji po engleskoj 

kratici KPT, svojim vlasnicima prijavili 

oko 30 milijuna eura dobiti. Od toga 

se 65 posto dijeli vlasnicima kroz dividendu, 

a kompaniji ostaje 35 posto za 

investicije. 

U tom kontekstu šala s otplatom 

duga za tramvaj poprima ozbiljniju dimenziju. 

Milčić je u prosincu uz ostalo 

svratio u Moskvu. I to će, pohvalio se 

skromno, donijeti rezultat. Nakon deset 

godina izbivanja s ruskog tržišta, 

KPT će raditi za čeličanu Metalloinvest, 

što bi mu trebalo donijeti tri milijuna 

eura prihoda. Od 2005 do 2009. KPT 

je rastao 3,2 puta sa 55,3 milijuna eura 

prihoda na 175,6 milijuna. Rast u 2010. 

trebao bi bi biti nešto manji, planiran 

je na razini od 5 do 7 posto. U 2011. 

za koju je dogovoreno 30 posto plana, 

što je bolje od uobičajenog, moglo bi se 

čak dogoditi da se premaši 200 milijuna 

eura prihoda. “Vjerujemo da ćemo do 

2011. moći reći da smo u periodu od 

deset godina isporučili transformatore 

u vrijednosti od milijardu eura”, kaže 

Milčić. 

Tvrtka s proizvodnjom u 

zagrebačkom Jankomiru, gdje je 2009. 

proširen proizvodni pogon, nagrađena 

je u Siemensovom sustavu kao najbolja 

od 21 proizvodne jedinice transformatora, 

a statuu koja govori o toj nagradi 

popratio je i novi posao. 

Ulaze u proizvodnju transformatora 

za istosmjerni prijenos struje 

(HVDC – high voltage direct current). 

Klasični transformatori funkcioniraju 

na izmjeničnom prijenosu, a HVDC je 

nova tehnologija transformatora koji 

služe za prijenos električne energije s 

Racionalnije s resursima 

Emil Tedeschi, Atlantic Grupa 

vrlo udaljenih lokacija, gdje se struja 

proizvodi putem alternativnih izvora 

poput sunca i vjetra, a ti se izvori nalaze 

u pustinjama i na Sjevernom moru. 

Novu generaciju transformatora, koji su 

u branši strateški proizvod za budućnost, 

budući da je riječ o sektoru zelene energije 

Siemens je dosad proizvodio samo 

u Nürnbergu. Prvi zagrebački HVDC 

krenut će u proizvodnju 2010. godine. 

Odredište mu je Novi Zeland, kamo bi 

trebao stići 2011. Nitko od 472 zaposlena, 

od kojih je 110 primljeno tijekom 

posljednjih pet godina, neće u 2010. 

Kad si uspješan na rastućem tržištu s povoljnim okruženjem, uspjeh ti je ipak 

manji od onoga koji ostvaruješ na nestabilnom tržištu neizvjesnog rasta 

i uz izrazito nepovoljno okruženje. Kako je uspjeh Atlantic Grupe, koja u 

2010. planira rasti četiri posto, dio ove druge priče, a njezin većinski vlasnik 

Emil Tedeschi više nego sklon prigovaranju na račun loših okolnosti, u idućoj godini 

znatiželjnici će se sve više pitati hoće li i kada Tedeschi napredovati iz faze prigovaranja 

u fazu aktivnog rješavanja problema nepovoljnog gospodarskog okruženja. 

Tedeschi nikada ne propušta priliku da rogobori, pa kaže: “Nažalost, državni proračun 

za 2010. godinu ne daje puno razloga za vjeru u brzi gospodarski oporavak. Iako su 

vidljivi napori za racionalizacijom troškova i pojačanom štednjom, gledajući strukturu 

proračuna ne vidimo promjenu ekonomske i svjetonazorske paradigme.” Podržavanje 

života iznad mogućnosti kao zaštitni znak Hrvata i Hrvatske ono je što Tedeschija 

smeta, kao i prazna blagajna iz koje bi se trebali financirati razvojni projekti. Znakove 

oporavka zato uopće ne traži u Hrvatskoj. Vidi ih u oporavku tržišta Europe i SAD-a. 

“Tamo se oslobađa kapital koji će zasigurno naći svoj put i prema nama”, kaže Tedeschi. 

Iz toga se može iščitati da bi se Hrvatskoj u idućem razdoblju mogla ostvariti želja 

o rastu stranih ulaganja, ali da možda nećemo biti sretni s njihovom strukturom. Zato 

Tedeschi upozorava: “Taj potencijal treba razumno iskoristiti kanalizirajući sredstva 

u novu proizvodnju, jačanje izvoznih aktivnosti, poticanje poduzetništva i investicija. 

Treba stvoriti novo povjerenje u tržište.” 

Pjesmica, koju je prije nego što je postao ministar gospodarstva glasno pjevao Đuro 

Popijač, nije utihnula kad je u riječ o Tedeschiju, iako je malo vjerojatno da će Popijač 

u njoj iduće godine biti prateći vokal. “Država, zajedno s državnim monopolima i 

poduzećima u pretežito državnom vlasništvu, ima značajnu ulogu kao još uvijek 

najveći poduzetnik, a time i potencijalno najveći generator spiralne nelikvidnosti”, 

kaže Tedeschi ponavljajući da je potrebno osigurati stabilan i uredan sustav u kojem 

se obveze podmiruju na vrijeme. I na kraju ima prijedlog : “Kroz daljnju privatizaciju 

ili davanjem u koncesiju poduzetnicima treba staviti u funkciju nezanemarivu količinu 

državne imovine koja se ne koristi uopće ili se ne koristi na racionalan način. Pod 

pretpostavkom mobilizacije takve državne imovine, uz obveze na daljnja ulaganja, 

stvorio bi se potreban zamašnjak ukupnog gospodarskog razvoja.” Brži oporavak 

može biti samo posljedica racionalnijeg korištenja resursa na raspolaganju, poruka je 

Emila Tedeschija. 


strahovati od otkaza, a direktor će reći 

da je prihod tvrtke po zaposlenom 320 

tisuća eura u 2009. godini. Zapošljavat 

će još ljudi. Trenutačno na stipendiji na 

fakultetima elektrotehnike i računarstva 

te strojarstva imaju šest stipendista. 

U potrazi za rastom, iz Jankomira 

nas je put vratio u Buzin gdje je Zvonko 

4% 

rasta u 2010. 

planira 

ostvariti Tedeschijeva 

Atlantic Grupa 

Emil Tedeschi, vlasnik 

Atlantic Grupe zaziva 

privatizaciju preostalog 

državnog vlasništva kako bi 

se pokrenulo gospodarstvo 

Foto Vjekoslav Skledar / Cropix 

Biljecki, vlasnik Geofota, tvrtke u biznisu 

fotogrametrije, kartografije i 

geoinformatike sagradio svoju poslovnu 

zgradu. Na kraju 2008. godine, kada 

smo se slušajući velike planove Zvonka 

Biljeckog zapitali može li on jednog 

dana imati korporaciju, njegov je Geofoto 

imao 15 milijuna eura prihoda od 

osnovnog biznisa. 

Biljecki je krajem 2008. krivo procijenio. 

Nije mu uspjelo rasti 25 posto. 

Geofoto je u 2009. narastao 31 posto i 

prihodi su blago prešli 19 milijuna eura, 

a dobit bi trebala iznositi 30 milijuna 

kuna. Kao i krajem krizne godine kada 

je za recesijsku najavljivao rast, Biljecki 

i za 2010. predviđa da će Geofoto rasti 

25 posto. U godinu dana u svoju tvrtku 

nije pustio strateškog partnera iako se 

mnogo govorilo o njegovu aranžmanu s 

IFC-om, fondom Svjetske banke. No to 

ne znači da Biljecki i dalje ne pregovara 

s potencijalnim strateškim partnerima 

iako se, kako se može čuti u branši, 

njihov krug proširio, pa se spominje 

moguće partnerstvo s Europskom 

bankom za obnovu i razvoj. 

Za investicije, koje su u 2009. 

iznosile 17 milijuna eura, u 2010. mu 

treba 23 milijuna. Fali mu, i sam će 

priznati, 8 milijuna eura koje će mu 

osigurati ili strateški partner ili leasing 

i bankovni krediti. Rast u 2010. planira 

ostvariti širenjem geoinformatičkog 

biznisa na Srednji istok, Saudijsku Ara- 



Ivo Usmiani , vlasnik 

Jadran-Galenskog 

laboratorija u 2010. 

godini očekuje rast 

u Rusiji, Ukrajini i 

Kazahstanu koji su u 

2009. podbacili 

Država opasnija od tržišta 

Ivo Usmiani, Marina Pulišić, Jadran - Galenski laboratorij 

FFarmaceutika će rasti. U boljem je položaju od ostalih sektora. No nije izvan 

opasnosti i recesijska 2009. godina nije joj bila bajna. Na kraju 2008. u 

riječkom su sjedištu Jadran - Galenskog laboratorija, treće hrvatske farmaceutske 

kompanije, za 2009. planirali visoku dobit. Žrtvovali su je kako bi 

sačuvali sva radna mjesta unatoč podbačaju poslovanja u zemljama CIS-a. U 2010. 

također žele sačuvati sva radna mjesta, a mnogo više od nepredvidivog tržišta boje se 

države. Za razliku od Atlantic Grupe koja u farmaceutskom dijelu svojeg poslovanja 

računa na rast u bezreceptnim lijekovima, JGL koji planira ukupan rast od 12 posto, u 

segmentu receptnih lijekova računa na 24 posto rasta. Ono što bi im moglo narušiti 

planove jest poslovna praksa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. 

“Bojimo se da bi u 2010. država mogla postati gori platiša nego što jest. Od veledrogerija 

se, zbog odgođenog plaćanja HZZO-a, trenutačno naplaćujemo u roku od čak 

220 dana”, kaže Marina Pulišić, zamjenica predsjednika Uprave JGL-a. Čak i najmanje 

produljivanje rokova plaćanja HZZO-a može bitno utjecati na poslovanje JGL-a. 

“Zbog HZZO-ovih rokova plaćanja moramo uzimati kredite i imati otvorene kreditne 

linije”, kaže Pulišić dodajući da bi dodatno produljivanje rokova plaćanja djelovalo 

destabilizirajuće na poslovanje. Budući da JGL planira rasti u svim svojim programima 

i ne bi se htio dodatno zaduživati, stabilnost financiranja u sustavu zdravstva karika je 

o kojoj će ovisiti položaj JGL-a u 2010. godini. 

biju i Oman, što su veliki ugovori. Radit 

će i projekt Vendoza, odnosno katastar 

u Argentini, a očekuje i posao u Bugarskoj. 

Biljecki je napravio još jedan korak 

prema svom cilju, osnivanju holdinga i 

izlasku na burzu, no hoće li se listanje 

dionica na Bečkoj ili Varšavskoj burzi 

12% rasta 

očekuju 

u riječkom Jadran- 

Galenskom u 2010. 

dogoditi u 2010., još se ne može sa 

sigurnošću reći. 

Mireo, KPT i Geofoto tri su hrvatske 

proizvodnje čvrsto oslonjene na nove 

tehnologije u svojoj niši, koje će u 2010. 

rasti na svjetskom tržištu. 


Direktor Elektrokontakta koji u Zagrebu 

proizvodi regulacijske uređaje za 

električne štedanjake za 2010. godinu u 

planu ima rasti 7 do 8 posto, zahvaljujući 

oporavku na svjetskim tržištima. 

Partner TMC Grupe, konzultant 

Damir Novotny, u priči o mogućnostima 

rasta hrvatskih kompanija potvrđuje da 

je prošlo vrijeme trgovine i graditeljstva. 

Na pozornici uspjeha nastupat će 

prehrambeno-prerađivačka industrija i 

farmaceutika. Da mu reputacijski rizik 

zbog istrage USKOK-a nije ozbiljno 

narušen, u zvijezde za 2010. moglo bi 

se uključiti i Dalekovod, kompaniju 

koja ima pretpostavke za uključivanje 

na međunarodno tržište povratkom u 

energetski sektor, odnosno proizvodnju 

visokonaponskih dalekovoda. Koliko 

će ga u tome spriječiti eventualni grijesi 

njegova vodstva predvođenog Lukom 

Miličićem, otkrit će za Dalekovod ipak 

neizvjesna 2010. godina. 

Održavanje likvidnosti, svijest da nije 

prodano ono što nije naplaćeno i pad 

potrošnje obilježit će 2010. godinu 

Vindijini proizvodi koji spadaju u 

višu cjenovnu kategoriju neće nužno 

osigurati rast kompaniji na tržištu Srbije 

obzirom na vrlo nizak standard 

Zvonko Biljecki još 

nije našao strateškog 

partnera za svoj 

Geofoto, ali su mu 

prihodi u 2009. rasli 

31 posto 

tamošnjeg stanovništva. 

Na izmaku 2009. godine još je 

jednom nemoguće zaobići Emila Tedeschija, 

većinskog vlasnika Atlantic 

Foto Tea Cimaš, Ronald Gorsić / Cropix 

Novotny će u svojem skeniranju 

kompanija koje bi mogle rasti svakako 

spomenuti Agrokor. Najveći hrvatski 

prehrambeni koncern u vlasništvu Ivice 

Todorića u proteklih je deset godina 

nesumnjivo narastao do pozicije u literaturi 

poznate pod nazivom “prevelik 

da propadne”. Nakon što je u prosincu 

na tržište plasirao 400 milijuna eura korporativnih 

obveznica, od Agrokora se 

u 2010. očekuje rast i stabilnost usprkos 

zaduženju grupacije. 

Prehrambena industrija, uobičajeno 

ambiciozna većinom se ipak nada rastu. 

Ima ga u planu, ali nerado iznosi prognoze. 

Tako će u Dukatu koji u sustavu 

Lactalisa poprima sve značajnije mjesto 

reći da planiraju rasti, ali da ne znaju 

na koju će se stranu godina okrenuti. 

Brojčane prognoze su stoga nezahvalne. 

Iz istog razloga u Vindiji vlada 

šutnja kad je riječ o projekcijama rasta, 

a mišljenja analitičara su podjeljena. 

Jedni će argumetirati da je Vindijin 

iskorak na tržište regije otvaranjem 

tvornice za proizvodnju mesa vrijedne 

12 milijuna eura ono što će kompaniji 

osigurati rast, a drugi će pak reći da 



Grupe, koja je zahvaljujući svojim raznorodnim 

djelatnostima zaslužila naziv 

mješovitog koncerna. 

“U 2009. očekujemo ukupno gotovo 

2,2 milijarde kuna prometa te 147 

milijuna kuna operativne dobiti, što je 

14 posto više nego lani te je u skladu s 

našim najavama poslovnih rezultata s 

početka godine. U 2010. godini planiramo 

rast prihoda i operativne dobiti od 4 

posto”, pohvalit će se službeno iz Atlantic 

Grupe. 

Najveći rast, koji temelje na lansiranju 

novih proizvoda i pripremljenih 

inicijativa, očekuju na tržištima Srbije 

i Slovenije. Sukladno predviđanjima 

tržišnih analitičara, najveći rast kad je 

riječ o djelatnostima očekuje se od sektora 

farmaceutike fokusiranog na proizvodnju 

bezreceptnih lijekova, a 2010. 

godina Atlantic Grupi će donijeti i spajanje 

12 ljekarni ZU Dvoržak u njihovu 

diviziju. Od investicija u taj segment Tedeschi 

očekuje značajniji efekt, a rastu 

bi bitno trebala pridonijeti i proizvodnja 

dodataka prehrani, odnosno Diethpharm 

i Fidifarm OTC. 

S fokusom na rast prihoda u svim 

poslovnim segmentima Tedeschi kaže: 

“Smanjenja potrošnja u Hrvatskoj, ali 

i u regiji jugoistočne Europe, najveći 

je izazov koji se mora ukalkulirati u 

planiranje rasta prihoda u 2010. Stoga 

planiranju pristupamo ambiciozno, 

ali i s oprezom koji nameću uvjeti u 

okruženju. 

Smanjena potrošnja građana vezana 

je uz sve segmente robe široke potrošnje 

u asortimanu Atlantic Grupe, te se 

u tom smislu nijedan dio poslovanja 

posebno ne izdvaja.” 

Početkom prosinca Ivo Usmiani, 

vlasnik i predsjednik Uprave riječkog 

Jadran Galenskog laboratorija bio je na 

skijanju, prilično raspoložen, ali ipak 

ne ležeran kad je riječ o biznisu. Kompanija 

ima ambiciju rasti u 2010., a 

Usmianijeva zamjenica Marina Pulišić 

kaže da je riječ o planiranom rastu od 

12 posto koji temelje na jačanju pozicije 

starih proizvoda, uvođenju novih i 

Proizvod svjetske kvalitete 

Ivan Milčić, Končar - Energetski transformatori 

Uspjeh Energetskih transformatora, kojih je Končar manjinski, a Siemens 

većinski vlasnik, nužno otvara pitanje mogućnosti te tvrtke da za sobom na 

svjetsko tržište povuče još koju Končarovu proizvodnu jedinicu. Milčić će 

istaknuti suradnju s Končar - metalnim konstrukcijama, tvrdeći da je riječ o 

jednoj od najboljih proizvodnji kotlova i metalne galanterije za transformatore. Pitanje 

šire slike i jačanja hrvatske proizvodnje ipak će navući zabrinut izraz na Milčićevo lice. 

“Generacije mladih ljudi u posljednjih 20 godina nisu imale priliku vidjeti da se od 

proizvodnje može živjeti”, kaže Milčić. Zatiranje proizvodnje i okretanje prema trgovini 

i onome što je posljednjih 20 godina bio lakši način zarade, jedan je od najčešćih 

prigovora u hrvatskom biznisu. Često zvuči prazno, no Milčić ga stavlja u kontekst 

gubitka intelektualnog kapitala, odnosno svih onih ljudi koji su se u posljednjih deset 

godina okrenuli trgovačkom i uslužnom sektoru, što je znatno osiromašilo ponudu 

kadrova koje je danas moguće regrutirati u kakvu proizvodnu priču koja uključuje 

nove tehnologije. 

“Bit našeg uspjeha je u tome što radimo proizvod svjetske kvalitete i prilagođavamo 

ga pojedinim kupcima i tržištima”, kaže Milčić. U 2010. godini Energetski transformatori 

započinju proizvodnju transformatora za istosmjerni prijenos struje, potrebnih za 

jeftiniji prijenos struje iz udaljenih alternativnih izvora. Budući da je za takve transformatore 

potrebno proizvesti novu vrstu izolacijskog sustava, koju danas u svijetu proizvodi 

svega desetak kompanija u svijetu, Končar - Energetski transformatori svakako su 

se plasirali među vodeće u svojoj branši. 

Ivanu Milčiću je cilj u 2010. ponoviti rekordnu 2009. godinu i ostvari rast od pet do 

sedam posto. Uz Energetske transformatore, rast u idućoj godini može se očekivati i 

od drugih Končarovih tvrtki u branši proizvodnje transformatora. Riječ je o Končar - 

distributivnim i specijalnim transformatorima te Mjernim transformatorima. 

Prozivodnja transformatora u Končar Grupi oko 80 posto prihoda ostvaruje na 

inozemnim tržištima. 

širenju na nova tržišta. U 2009. godini 

treća domaća farmaceutska kompanija 

rasla je 13 posto na hrvatskom tržištu, 

a 10 posto na tržištima jugoistočne Europe, 

dok su njihove glavne izvozne 

destinacije, tržišta zemalja CIS-a, podbacile 

zahvaljujući devalvaciji ruske 

7-8 % rasta 

očekuje 

Elektrokontakt koji 

vodi Vladimir Ferdelji 

valute. Stoga na tržištu Rusije, Ukrajine 

i Kazahstana neće rasti, nego ostati 

na razini iz 2008. godine. Prihodi 

Jadran Galenskog Laboratorija dosegli 

su 500 milijuna kuna, od čega na osnovni 

biznis otpada 380 milijuna. U 

2010. rast se očekuje kroz jačanje palete 

oftalmoloških i kardioloških lijekova u 

segmentu receptnih generičkih lijekova, 

uz lansiranje najmanje pet novih proizvoda. 

U bezreceptnim lijekovima Jadran 

Galenski polaže nade u rast Aqua 

Marisa, linije probiotika i novog proizvoda 

Normia. U 2010. očekuje se rast na 

ruskom tržištu, a kompanija će pokušati 

i proboj na kinesko tržište. 

Farmaceutske kompanije općenito 

su u boljoj poziciji u odnosu na druge 

sektore u 2010. godini, no među zvijezde 

se izdvaja samo JGL. Poslovanje 

Belupa ovisi o stabilnosti njegove posrnule 

kompanije majke, Podravke, čiju 

je poslovnu 2010. zbog nemogućnosti 


Ivan Milčić, direktor 

Končar - Energetskih 

Transformatora 

ponovno je nakon 10 

godina sklopio posao 

u Rusiji vrijedan 3 

milijuna eura 

vjerovanja brojkama nakon nedavne 

afere teško predvidjeti čak i uz kristalnu 

kuglu za proricanje. Pliva nakon što ju 

je preuzela Teva stabilizira svoje poslovanje 

u godini u kojoj je kroz program 

zbrinjavanja viška zaposlenih njihov 

broj smanjen za oko tisuću. Plivina 

proizvodnja u Novom Marofu opstat 

će zadovolji li interne Tevine standarde 

efikasnosti poslovanja, a trenutačno su 

na dobrom putu da im to uspije. 

U 2010. će rasti i biznis državnog 

Jadranskog naftovoda kao posljedica 

rasta Rafinerije Bosanski Brod u 

vlasništvu ruskog Zarubežnjefta i Gazpromovog 

osvajanja tržišta Srbije zbog 

čega se može očekivati da će Janafovim 

5-7 % rasta u 

2010. očekuju 

Končar - Energetski 

transformatori 

Foto Nina Đurđević / Cropix 

naftovodima teći sve veće količine sirove 

nafte. Konzultant Dragan Munjiza sklon 

je na kraju 2009. ipak ustvrditi da rast 

nije ili ne bi trebao biti glavni cilj većine 

kompanija. Prioritet bi trebala biti naplata 

potraživanja i stražarenje nad 

profitom, koji ne bi smio biti žrtvovan 

u ime rasta. 

U uvjetima u kojima je tržište 

nepredvidljivo, a novac za financiranje 

rasta skup bilo da je riječ o kreditima ili 

strateškim partnerstvima s fondovima, 

ambiciozno i nepromišljeno financiranje 

rasta moglo bi kompanije stajati i života. 

Kad je pak riječ o mogućnostima rasta, 

kompanije s niskom stopom zaduženja 

u boljem su položaju od drugih. 

Godinu 2010. pesimisti će najaviti 

kao godinu brojnih bankrota i nužnih 

otkaza, uspoređujući je s paklom. Optimisti 

će je pak vidjeti kao čistilište u 

kojem će nestati ono što ionako nema 

opravdanja za postojanje, a uz veće ili 

manje žrtve preživjeti ono što je zdravo 

i pametno vođeno. 



Bitka za hrvatski 

Tobacco Road 

U 2010. je realno očekivati daljnji pad tržišnog udjela TDR-a. 

Multinacionalke su uzvratile udarac, no Adris grupa još 

kontrolira maloprodajne kanale. Svima zajedno prijeti da ih 

država pomete s polica pod pult / Dragana Radusinović 


U 

Rovinju, koji smo u svibnju 

2009. godine proglasili 

najboljim gradom za život 

u Hrvatskoj, u 2010. godini 

zbijat će se redovi i 

zauzimati obrambeni položaji. Srce 

rovinjskog gospodarstva, Tvornica 

duhana Rovinj sa svojom modernom 

tvornicom u Kanfanaru, kucat će brže, 

strahujući više nego u posljednjih deset 

godina za sigurnost svojeg krvotoka i 

obaju njegovih dijelova, onog novčanog 

i onog duhanskog. TDR, tvrtka koja je 

na početku 2009. držala oko 85 posto 

hrvatskog tržišta cigareta, na kraju godine 

zabilježit će tržišni udio od oko 

79 posto. Nijedan monopol nije vječan. 

Hrvatska duhanska priča u 2010. bit će 

priča o rastu duhanskih multinacionalki 

kakve su Philip Morris, British American 

Tobacco, a možda i Japan Tobacco 

International, ako se aktivira u još jednom 

srazu s lokalnim šerifom koji im 

je u posljednjih deset godina blokirao 

malo hrvatsko tržište, pokazujući visoku 

razinu otpornosti na njihovu globalnu 

moć. 

Stvari se mijenjaju. Danas u Rovinju 

stoje pred pitanjem: Koliko ćemo brzo 

padati? 

U lipnju 2009. godine konačno je, 

na veselje duhanskih multinacionalki, 

promijenjen hrvatski sustav trošarina za 

duhanske proizvode, pa sad multinacionalke 

mogu na hrvatskom tržištu registrirati 

svoje brandove cigareta u svim 

segmentima. TDR je udarac podnio 

tiho. U prvoj rundi najviše je profitirao 

Philip Morris. Iz Zagreba će u njihovu 

europsku središnjicu u švicarskoj Lausannei 

na kraju godine stići poruka 

o rastu prodaje većem od 25 posto, 

procjenjuju poznavatelji tržišta. U Philip 

Morrisu ipak se neće otvoreno hvaliti. 

Poštujući pravila ponašanja duhanskih 

multinacionalki, danas u uspjehu kao 

i dosad u muci zbog neprobojnog zida 

TDR-a, Ivan Kovalkovič, direktor Philip 

Morissa za regiju reći će tek: “Nisam 

u mogućnosti preciznije komentirati 

tržišne rezultate, ali mogu reći da ova 

godina predstavlja prekretnicu u našem 

poslovanju u Hrvatskoj. Nakon što smo 

proširili naš asortiman brandova i postali 

prisutni u svim cjenovnim kategorijama, 

postižemo impresivan poslovni 

rast.” 

Procjene na temelju tržišnih podataka 

kažu pak da je Philip Morris (PM) 

dobio gotovo jednako koliko je TDR 

u tržišnom udjelu izgubio, pa je sa 15 

posto skočio na preko 20 posto udjela 

na hrvatskom tržištu cigareta. Nije to 

ista bitka kakvu je TDR vodio protiv 

British American Tobacca (BAT) prije 

pet godina, kada je lokalni öerif izbacio 

multinacionalku iz Hrvatske iako je 

ova doöla da u Tvornici duhana Zadar 

pokrene proizvodnju. Sa 150 zaposlenih 

u Hrvatskoj, BAT je danas sveden 

na njih manje od 10. Oprezni su. PM s 

druge strane grabi hrabro naprijed. U 

Hrvatskoj zapošljavaju nešto više od 

100 ljudi, u Zagreb su smjestili svoje 

sjedište za jugoistočnu Europu i ove 

godine krenuli s ozbiljnim lansiranjem 

brandova u premium, srednjem, ali i 

onom najnižem segmentu cigareta. No, 

dok je BAT, od kojeg se u idućoj godini 

također može očekivati lansiranje brandova, 

dosad čekao da vidi koliko će PM 

točno naštetiti TDR-u, u Rovinju nisu 

bili besposleni. 

Prema procjenama poznavatelja duhanskog 

tržišta, u 2010. realno je očekivati 

daljnji pad tržišnog udjela TDR-a od najmanje 

tri, a najviše sedam posto. Ipak, 

ne očekuje se da će pad TDR-a nakon 

liberalizacije tržišta u 2009. biti onoliko 

brz koliko bi multinacionalke htjele. 

Adris grupa, čiji je TDR dio, učvrstila je 

svoje položaje u maloprodaji kroz vlastiti 

lanac kioska i Novine, vlasničkim 

udjelom u Tisku, ali i svojim dovitljivim 

modelima prodaje. Povoljan aranžman s 

TDR-om imaju oni koji na svoje maloprodajne 

police ne primaju brandove 

cigareta čiji tržišni udio ne prelazi tri 

posto. Zauzeti tri posto tržišta, a da prije 

toga ne možeš s brandom ni primirisati 

u Todorićev Konzum i Tisak te u 

Novine, vrlo je težak zadatak. Svjetlo u 

tami je promjena vlasničke strukture Ine 

i prevlast mađarskog Mola s kojim multinacionalke 

ipak mogu razgovarati pa 

su Inine benzinske crpke sada dostupnije 

brandovima multinacionalki nego 

prije godinu dana. Lokalni je duhanski 

šerif zadovoljniji najnovijim odredbama 

o zabrani isticanja promotivnih materijala 

duhanske industrije na prodajnim 

mjestima nego što su to multinacionalke. 

Poruka je otprilike ovakva: “Probaj 

uspješno prodati novi brand cigareta u 

uvjetima u kojima ne smiješ ni zastavicu 

s njegovim nazivom staviti na blagajnu 

prodajnog mjesta, pa da te vidim.” 

Prodaja Philip Morrisa u 2009. rasla je 

25 posto. U 2010. očekuju se novi 

brandovi British American Tobacca 

TDR-ovi brandovi su svima zainteresiranima 

ionako poznati. Philip 

Morris je u ovom slučaju u maloj prednosti. 

Budući da je mu je upravo TDR 

više godina proizvodio i distribuirao 

Marlboro i Marlboro Light, ta su dva 

branda postigla svoju poziciju na tržištu 

i ne može ih se izbaciti s polica. Svakom 

novom brandu teško je pak ući. 

Kovalkovič iz PM-a o tome će diplomatski: 

“Prepreka našem razvoju je 

činjenica da naš glavni konkurent kontrolira 

veliki dio maloprodajnih kanala 

za prodaju cigareta. To rezultira 

ograničenom dostupnošću našeg asortimana 

proizvoda i suženom ponudom 

za hrvatske odrasle pušače. S druge 

strane, trgovci na malo shvaćaju da će 

im promjene na duhanskom tržištu ko- 



ristiti, jer donose povećanu konkurenciju, 

ulaganja u izgradnju novih poslova, 

te širu ponudu za odrasle pušače. Iz tog 

razloga, svjedoci smo sve većeg interesa 

nezavisnih maloprodajnih trgovaca za 

prodaju naših nedavno lansiranih brandova.” 

Iza brda se valja mogućnost još 

jedne zanimljive zabrane koja strašno 

ljuti multinacionalke. Uzavrelo je lobiranje 

da se zabrani isticanje samih duhanskih 

proizvoda na prodajnim mjestima. 

Ideja je da cigarete u maloprodaji 

više ne smiju biti vidljive, već moraju biti 

skrivene. Budući da je aktualni ministar 

zdravstva i potpredsjednik Vlade Darko 

Milinović predani borac za zabranu svega 

što je duhansko, i multinacionalkama 

je jasno da scenarij u kojem bi cigarete 

u Hrvatskoj - u kojoj nije uspio prvi 

pokušaj zabrane pušenja u zatvorenim 

prostorima - na ovaj čudan način, koliko 

god to bilo nevjerojatno mogle završiti 

u poluilegali. Poruka bi bila otprilike 

sljedeća: “Probaj prodati novi brand u 

uvjetima u kojima ga ne smiješ nigdje ni 

pokazati, pa da te vidim”. 

Potrošači poznatih TDR-ovih 

brandova znat će ih sami zatražiti čak 

ako ih na prodajnom mjestu i ne vide. 

Sprečavanje vidljivosti proizvoda na 

policama akcija je na koju duhanske 

multinacionalke gledaju s prezirom. 

Spremni su kucati na vrata europskih 

institucija za zaštitu tržišnog natjecanja. 

S tom zabranom ili bez nje, TDR je na 

hrvatskom tržištu u posljednjih deset 

godina učvrstio svoj položaj toliko da 

će trebati sljedećih deset godina da mu 

se tržišni udio spusti na 50 posto, ispod 

čega nitko ne vjeruje da će ikada pasti 

nastavi li se boriti kao dosad. Jedina 

opasnost je očuvanje njihove profitabilnosti 

jer obrana tržišta u uvjetima 

globalno nepovoljnim za duhansku industriju, 

budući da se pušenje sve više 

zabranjuje, igra je koja stoji mnogo 

novca. Ni napad nije jeftin pa će rast duhanskih 

multinacionalki na hrvatskom 

tržištu ovisiti o količini novca koji su 

spremne uložiti, a budući da je riječ o 

malom tržištu, vjerojatno je da se ipak 

neće pretrgnuti da potroše što više. 

Analitičari duhanskog tržišta 

procjenjuju da je zbog recesije ponovno 

došlo do rasta crnog tržišta cigareta 

i da se taj udio približio iznosu od 20 

posto, što dodatno otežava bitku na legalnom 

tržištu. I opet će biti aktualno 

pitanje prodaje duhanskog biznisa 

Adris grupe. Razgovori o tome nikada 

nisu prestali, mijenjaju se samo sugovornici 

sa suprotne strane TDR-ova 

stola. Pitanje je samo koliko taj biznis 

vrijedi danas u odnosu na njegovu vrijednost 

prije pet godina i može li ikako 

za pet godina vrijediti jednako ili više? 

Budući da je TDR multinacionalkama 

dugo zatvarao vrata hrvatskog tržišta, 

nijedna neće biti sklona njemu otvoriti 

vrata drugih tržišta, a poziciju kod kuće 

neće moći dugoročno braniti. Može se 

zaključiti da, nakon desetljeća raja, slijedi 

desetljeće pakla za rovinjsku tvornicu 

cigareta i žestoka bitka za očuvanje 

vrijednosti biznisa koji suvlasnici tvornice 

jednostavno ne žele prodati. Još. 

Ivan Kovalkovič, 

direktor Philip Morrisa 

2009. je osvojio još 6 

posto hrvatskog tržišta 

Foto Vlado Kos / Cropix, arhiva Forbesa 


Učene nam glave poručuju nam 

sa CNBC-ja kako opravak 

tržišta kasni. Navodni razlog: 

gospodarstvu će trebati dugo 

da se oporavi. Nezaposlenost u SADu 

napreduje prema 10 posto, a osobna 

potrošnja na najnižoj je točki u proteklih 

nekoliko desetljeća. Među pesimistima su 

i ugledni komentatori poput Forbesova 

analitičara A. Garyja Schillinga i liberalnog 

kongresnika Rona Paula. Cijene 

dionica, kažu “medvjedi”, već su prilično 

visoko. Indeks S&P 500 stigao je do 133 

puta veće realne zarade u dvanaest mjeseci 

zaključno s rujnom. 

Ali, pozabavimo se najprije “medvjedima”. 

Istina, tržište je u golemom zaletu 

još od početka ožujka, ali ne zaboravimo 

da je prije toga palo više no ikada 

od doba Velike depresije. Financijski segment 

S&P 500 indeksa pao je, primjerice, 

za 83 posto od 1. lipnja 2007. do 6. ožujka 

2009. Taj pad je veći od pada ukupnog 

tržišta između rujna 1929. i najniže točke 

dosegnute 1932. Dakle, sadašnji relly 

oštar je i snažan, no riječ je o uzletu nakon 

pada nezabilježenog još od ranih 

tridesetih godina prošloga stoljeća. Stoga 

su prijašnje pozicije još prilično daleko. 

Dionice koje prati Financial Select Sector 

SPDR Fund (XLF) prodaju se 60 posto ispod 

svoje najbolje cijene, iz 2007. godine. 

David Dreman 

Recesija nije novo 

‘normalno stanje’ 

Tržište je u golemom zaletu još od početka ožujka, 

ali ne zaboravimo da je prije toga palo više nego 

ikada od doba Velike depresije 

Znači, na sadašnji relly ne može se gledati 

u kontekstu tipičnih tržišnih ciklusa. Prije 

godinu dana globalna financijska tržišta 

bila su u stanju panike. Zavirite li u povijest, 

vidjet ćete da je tržišni uzlet nakon 

takvih napadaja panike obično oštar i brz. 

Ne treba se previše oslanjati ni na rastući 

odnos cijene i zarade. Vrlo jednostavno: 

višekratnici su veliki jer su zarade male. 

U ozbiljnoj smo recesiji i na stotine kompanija 

izvještava o padu prihoda. 

Ulagači u dionice nastoje što bolje 

predviđati budućnost, a upravo bi to sada 

i trebali činiti. Zarade kompanija ove će 

godine drastično pasti (posebno ako se 

uzmu u obzir otpisi), ali će se u sljedeće 

tri godine oporaviti. Ne mogu reći koliko 

će taj oporavak zarada biti brz, ali će se 

dogoditi. Dow Jones je 1932. potonuo na 

41,22 boda. U sljedeće tri godine gotovo se 

utrostručio, ali je zaradama trebalo punih 

pet godina da se vrate na stanje koje je 

kontraargument 

prethodilo krahu. Ukratko, normalno je 

da se cijene dionica oporave prije zarada. 

“Medvjedi” na to gledaju drukčije. 

Misle da će ekonomija pobolijevati godinama 

ili čak desetljećima, kao u Japanu 

nakon 1989. Naviknite se, kažu, na spor 

ili nikakav rast, to je nova realnost našeg 

gospodarstva. Koješta, kažem ja. 

“Sada su druga vremena” četiri su 

najopasnije riječi u svijetu investicija, 

govorio je velikan među investitorima 

John Templeton (1912.-2008.). Baratajući 

novcem više od 30 godina, vidio sam 

mnoge promjene tržišnog sentimenta, od 

pretjeranog oduševljenja (primjerice dionicama 

tehnoloških tvrtki prije desetak 

godina) do jednako iracionalnog pesimizma 

(bankarske dionice u ožujku). Jednostavno 

ne prihvaćam taj današnji pesimizam. 

Ono što se nije promijenilo jest 

glad ekonomije za energijom. Predlažem 

četiri načina da sudjelujete u tome. 

Chesapeake Energy (CHK, 28) pronalazi 

i prodaje prirodni plin. Cijena plina je 

pala i zbog recesije i nove tehnologije dobivanja 

plina iz škriljca, ali će se oporaviti 

jer će industrija sve više napuštati ugljen 

kao prljaviji energent. Očekujem da bi 

Chesapeakova dionica mogla u 2010. 

donijeti 2,40 dolara. Košta dvanaest puta 

toliko, što zvuči kao dobar posao. 

Vrlo jednostavno: višekratnici su veliki jer 

su zarade male. Minus su prijavile 

stotine donedavno dobrih kompanija 

Devon Energy (DVN, 70) proizvodi 

plin i naftu (od koje dolazi 86 posto prihoda 

kompanije). Za 2010. predviđam 

zaradu od 6,20 dolara po dionici. 

American Electric Power (AEP, 32), 

energetska tvrtka sa Srednjeg zapada, 

u nemilosti je jer 73 posto svoje struje 

proizvodi na ugljen. Dionica je izgubila 

37 posto svoje najviše vrijednosti (2007.), 

zbog čega bi odnos cijene i zarade u 2009. 

trebao biti 11:1. Prinos je 5,2 posto. 

David Dreman je predsjednik investicijske tvrtke Dreman Value Management iz New Jerseyja 


ZDRAVLJE 

Ovoljetne prognoze po kojima bi 

svinjska gripa mogla odnijeti milijune 

života pa zato treba što prije proizvesti 

cjepivo kojim će se najprije cijepiti 

građani s kroničnim bolestima a potom 

i ostali, ipak se, srećom, nisu ostvarile. 

Umrlo je puno manje ljudi nego tijekom 

sezonske gripe. 

Istina je i to da se ne može predvidjeti 

kako će se u budućnosti ponašati virus. 

Hoće li mutirati ili će se povući, pitanja 

su na koja odgovor ne može dati nitko. 

Zato dio stručne javnosti smatra da je 

cijepljenje “za svaki slučaj” dobrodošlo. 

Drugi pak drže da cjepivo napravljeno u 

kratko vrijeme od proglašenja pandemije 

možda može izazvati neželjene nuspojave, 

i to s odgodom od nekoliko godina. 

Zbog toga je poljska ministrica zdravstva 

odustala od nabave cjepiva, ustvrdivši 

da ga ne bi dala svojim bližnjima, ali ni 

Gripa koja ubija povjerenje 

Zbunjeni građani u sendviču su između onih koji 

misle da će gripa proći i farmaceutske industrije 

koja je izlobirala kupnju cjepiva / Goranka Jureško 

Cijepljenje protiv svinjske gripe 

doživjelo je u Hrvatskoj debakl. 

Cjepiva ima, ali ne i građana koji 

bi se cijepili. Naručeno je i kupljeno 

1,5 milijuna doza i za njih plaćeno 

više od 70 milijuna kuna, a to je značajan 

novac kojem prijeti spaljivanje u nekoj 

austrijskoj spalionici. 

No, nije problem cijepljenja samo 

hrvatska boljka. I Europu muči nepovjerenje 

prema novom cjepivu. U Velikoj 

Britaniji, Irskoj, Italiji, Njemačkoj i 

Francuskoj cijepljeno je manje od deset 

posto populacije, dok ih se protiv sezonske 

gripe obično cijepi i više od 20 

posto. Da višak cjepiva ne bi završio na 

smetlištu, dio bi se prema najavama 

mogao donirati zemljama u razvoju. A 

kako je u samo nekoliko mjeseci “opasna 

pandemična gripa” postala “blaga bolest” 

pa se opet pretvorila u “opasnu”, a jedina 

je zaštita “cijepljenje cjepivom koje ni po 

čemu nije opasnije od onog kojim se cijepi 

za sezonsku gripu”? 

Mnogi su skloni optužiti medije 

za debakl cijepljenja, a zapravo je nepovjerenje 

proizašlo iz kontradiktornih informacija 

mjerodavnih tijela, kako onih 

iz Svjetske zdravstvene, tako i lokalnih 

javnozdravstvenih ustanova, a poglavito 

liječnika koji nerijetko savjetuju – nemojte 

se cijepiti jer je cjepivo neprovjereno! 

Građani su se našli u sendviču između 

onih koji drže da će gripa doći i proći kao 

i obično, i farmaceutske industrije koja 

je izlobirala kupnju golemog broja doza 

cjepiva, poglavito u vladama zemalja u 

kojima se proizvodi cjepivo, ne bi li u 

kratkom roku zaradila milijarde dolara. 

svojim sunarodnjacima sve dok se ne 

uvjeri u njegovu sigurnost. Od 60 milijuna 

Britanaca cijepljeno je oko 1,6 milijuna 

osoba s povećanim rizikom. U Italiji 

je cijepljeno oko 500 tisuća od šezdesetak 

milijuna stanovnika. Poziv na cijepljenje 

bolje su poslušali Norvežani: cijepljeno 

je 1,2 milijuna ljudi ili gotovo četvrtina 

građana. Oko 20 posto populacije cijepljeno 

je i u Finskoj, a u SAD-u cjepivo je 

dosad primilo oko 20 milijuna građana. 

Kada se vidjelo da cjepiva u prvom 

naletu neće biti dovoljno, krenula je obrnuta 

priča: nije to opasna gripa, ima blaže 

simptome nego obična sezonska. Onda 

je stiglo cjepivo, a odaziv na cijepljenje 

bio je minimalan. Ponovno je krenula 

stara priča: to je opasna gripa, možete 

umrijeti od upale pluća, cijepite se želite 

li preživjeti. Kakofonija meritornih 

zdravstvenih tijela unijela je konfuziju 

diljem Europe. Rezultat je da se u većini 

europskih zemalja u prvih mjesec dana 

cijepio minimalan broj građana, premda 

su mnoge naručile dovoljno doza da se 

cijepi cjelokupno stanovništvo. 


Boris Nemšić (52) 

jedan je od globalno 

najutjecajnijih 

operativaca u sferi 

telekoma

portret 

Nemšić za 

kormilom 

‘letećeg tankera’ 

Najuspješniji hrvatski 

menadžer u svijetu i 

nova zvijezda biznisa 

u Rusiji otkriva nam 

kakav je pogled s vrha 

VimpelComove zgrade u 

Moskvi / Marko Stričević 

Foto Vjekoslav Skledar / Cropix, AP 

Zemlja krajnosti i paradoksa, kako se Rusiju 

često titulira, odavno nije komunistička. To 

svi znaju, pa ipak se u posjetu Moskvi mnogi 

preneraze kad ih po licu šibne nova energija s 

moskovskih avenija: treba vremena da se prihvati 

količina radikalnosti kojom je “prijestolnica” prigrlila 

novu društvenu paradigmu. U sudaru s metropolitanskim 

simbolima nove ideje, riječi poput primjerice postmaterijalizma, 

doimaju se gotovo heretički, mistično, kao riječ 

ekologija u prvoj polovici 20. stoljeća. “Ovdje se doista zbiva 

vrlo snažan i brz razvoj kapitalizma”, primjećuje naš sugovornik. 

“Ako se zagledate u promet, automobile, ljude, robne 

kuće, restorane, cijene... Riječ je o ideologiji, ali ne političkoj, 

već ekonomskoj. Za zemlje zapadne Europe – ‘jako spore i 

dosadne’ – ona izgleda čudno. No ta ideologija je apsolutno 

ispravna. To je jedno sasvim normalno okruženje u kojem 

se stvari brzo događaju, brzo razvijaju, i ako nešto treba nadoknaditi, 

nadoknađuje se velikom brzinom...” 

Nama s ulice ispravnost rečene ideologije i njena 

potrošačka logika ne djeluju tako neupitno, ali ovo nije 

priča o nama, nego o njemu. Naš sugovornik svoje riječi 

izgovara s vrha VimpelComove “tvrđave”, masivnog zdanja 


portret 

uz Vrtni prsten, aveniju sa šest do osamnaest 

traka, koja poput piste za trkaće 

bolide obrubljuje uži centar Moskve. 

Osjeća se da dugo plovi inozemstvom: 

u sintaksu mu se uselila anglofona 

stručna terminologija, pa pomalo 

podsjeća na jednog od onih biznismena-povratnika 

iz Kanade ili Australije: 

“veliki impekt”, “čelendžati suradnika”, 

“launčati Kambodžu”... No 52-godišnji 

Boris Nemšić, naš sugovornik, nije 

samozvani mesija iz dijaspore, nego vjerojatno 

najuspješniji hrvatski menadžer 

u svijetu i nova zvijezda poslovnog svijeta 

u Rusiji, gdje je Hrvatska dosad bila 

poznatija po nogometašima i jadranskim 

toponimima negoli po know-how 

stručnjacima. 

veliku ekspanziju na jug Azije. Nemšić 

je dugo bio želja VimpelComovih vlasnika, 

stručnjak kojeg se smatra jednim 

od globalno najutjecajnijih operativaca 

u sferi telekoma. 

Budući da je novajlija u ovdašnjim 

vodama i da ne govori jezik, Nemšić 

radi u svojevrsnom CEO tandemu s 

Aleksandrom Torbahovom, dovedenim 

iz najveće ruske osiguravajuće tvrtke 

Rosgosstrah. Rus rješava pravna i financijska 

pitanja, ljudske resurse, odnose s 

vlastima. “Fantastična simbioza u zemlji 

s relativno multipliciranom birokracijom”, 

veli Nemšić. 

No simbioza se iznenađujuće 

proširila nedavnim povratkom Aleksandra 

Izosimova, uspješnog Nemšićevog 

prethodnika na poziciji CEO-a. Pisalo 

se čak o mogućim rošadama unutar novog 

“upravnog trijumvirata”. Navodno 

je Izosimovu bio nužan dulji odmor 

od višegodišnjeg pravno-komercijalnog 

rata glavnih dioničara, norveškog 

‘Maštao sam raditi u Portugalu. Živjeti negdje na moru. Ali išao 

sam sve dalje. Rusija je danas vjerojatno najuzbudljivije 

mjesto u Europi za posao u telekomunikacijskoj industriji.’ 

“Maštao sam raditi u Portugalu. 

Općenito, živjeti negdje na moru. A 

ispada da se svaki put selim sve dalje. 

Možda je to zgodna metafora, jer je 

izazov u Rusiji daleko veći. Ovo je danas 

vjerojatno najuzbudljivije mjesto u 

Europi za posao u telekomunikacijskoj 

industriji”. 

Svjetski renome stekao je plasmanom 

Vipneta u Hrvatsku i širenjem 

Telekoma Austria u srednju i istočnu 

Europu, koje je u poslovnim krugovima 

ocijenjeno senzacionalnim. Od 

travnja njegovo je novo radno mjesto 

CEO VimpelComa (vlasnik Beelinea), 

ponajvećeg operatera u Rusiji i zemljama 

regije, s preko 65 milijuna mobilnih 

korisnika (skoro četiri puta više nego 

TA). 

Ta ruska megakompanija sa 35.000 

zaposlenih, koju je jednom usporedio 

s tankerom što se kreće brzinama 

borbenog lovca, svoj brand i nove tehnologije 

pokušava standardizirati na 

11 vremenskih zona, pokrećući pritom 

Telenora i ruske Alfa grupe. Primirje je 

nastupilo udruživanjem najvećeg operatera 

u Ukrajini, Kijevstara (Telenor je 

većinski vlasnik), s VimpelComom. To 

će, pokazalo se, biti sektor za Izosimova. 

“Srećom, sukob vlasnika nije utjecao 

na moj upravljački rad”, priča Nemšić. 

“Nadzorni odbor funkcionira uredno, 

sve odluke donose se jednoglasno. Prije 

dolaska dobro sam se informirao i 

razgovarao sa suvlasnicima.” 

U desetljeću na izmaku tržište 

podatkovnih i komunikacijskih tehnologija 

u zemljama ZND-a manijakalno 

je raslo: prosječno 31 posto godišnje 

(39,5 milijardi dolara u 2007.).Pritom 

su stvoreni neki standardi po kojima je 

Rusija telekomunikacijska avangarda 

za Zapad. Primjerice, ako u Moskvi 

želite nadoplatiti svoj mobilni, fiksni 

ili internetski račun, riješiti kabelsku 

TV pretplatu, pa čak i kupiti aviokartu 

ili ulaznicu za noćni klub, dovoljno 

vam je skočiti do najbližeg kvartovskog 

dućančića s mješovitom robom. Od centra 

do najzabačenijih predgrađa, gotovo 

svi su opremljeni aparatima za elektronsko 

plaćanje s multi-touch ekranima, na 

kojima usluge nude stotine providera. 

“To je jedan od fantastičnih detalja po 

kojima je Rusija najnaprednija u svijetu”, 

ustvrdit će Nemšić. Preko 90 posto 

tih automata sadrži Electronic Top-up. 

Za usporedbu, u Austriji je sličan sistem 

slabo razvijen, dok se u Hrvatskoj tek 

nešto počelo s bankomatima... Rusija je 

prepaid tržište sa 90-95 posto prepaid 

korisnika. Broj punktova za plaćanje 

iznosi nekoliko stotina tisuća! Stanje u 

ruskim telekomunikacijama zaista je 

nešto totalno, totalno drukčije. Što se 

tiče mobilne telefonije, s jedne strane 

Rusija ima apsolutno sve – liberalizirano 

tržište, natjecanje, dosta niske 

cijene... No zaostaje s mobilnim podatkovnim 

uslugama. Frekvencije za 3G 

tehnologiju nisu na vrijeme oslobođene, 

jer su korištene za vojsku i aeronautičku 

službu. Zbog toga razvoj podatkovnih 

servisa kasni 5-6 godina, ali u tehnologiji 

je sreća da zaostalost možete 

brzo nadoknaditi. 

Nemšić uvjerava da je Moskva, s 

preko 10 milijuna žitelja (uključujući 

aglomeraciju, oko 15 milijuna), po fiksnim 

širokopojasnim uslugama jedan 

od vodećih gradova svijeta. “Vimpel- 

Com pokriva osam milijuna kućanstava 

s optičkim priključkom. To je, koliko mi 

znamo, treća najveća cyber mreža na 

svijetu, iza japanske i južnokorejske! Ne 

postoji ništa bolje, nego imati doma 100 

megabita po sekundi. Austrija, Njemačka 


po rusku ekonomiju katastrofalne ‘98. 

grogirala je zemlju, koja je pod Putinovim 

vodstvom sve do rata s Gruzijom 

i wallstreetovskog kraha 2008. bilježila 

čudesan, mada često osporavan gospodarski 

rast. “Počeo sam 2. travnja. Kriza 

je bila na vrhuncu, duboko utječući na 

korporativni i potrošački sektor, i sva 

događanja oko nas... Usprkos tome, 

VimpelCom je težak period izgurao 

postigavši sjajne rezultate i u drugom, 

i u trećem tromjesečju 2009. godine. 

Uz upravljanje kriznim i postkriznim 

Nemšić smatra 

da je jugoistočna 

Azija veći zalogaj 

od ZND-a. 

Laos, Vijetnam i 

Kambodža novi 

su tržišni izazov za 

VimpelCom 

ili Velika Britanija to nemaju.” 

Nema, doduše, zasad ni Rusija, ali 

ima Moskva koju Rusi cinično nazivaju 

“država u državi”. Istraživanje CNR-a 

pokazuje kako i ovaj standard zasad 

samo naglašava razlike između bogate 

metropole i provincije; prosječan bezlimitni 

paket brzine 1 Gb/s u Vladivostoku 

košta pet puta, a u prikaspijskom 

Astrahanu čak šest puta više nego 

u glavnome gradu (oko 550 kuna)! Za 

modernizaciju i proširenje fiksne infrastrukture 

u državi koja pokriva devetinu 

zemaljskog kopna bit će potrebne 

veće investicije. 

U ruski biznis Nemšić je uplovio 

u vjerojatno najopasnijem trenutku 

proteklog desetljeća. Prva kriza nakon 

učincima, morali smo odraditi nekoliko 

golemih paralelnih procesa kao što su 

integracija Golden Telecoma i širenje u 

jugoistočnu Aziju. Iz cijele priče izašli 

smo još jači, s boljim maržama i s više 

novca na računu (rekordnih 2,28 milijardi 

dolara zarade u trećem kvartalu, 

op. a.). Naravno, imali smo i malo sreće 

što se vrijednost rublje stabilizirala te 

donekle povratila u odnosu na dolar (sa 

36 na oko 30, u odnosu na 24 prije recesije, 

op.a).” 

Za to vrijeme kroz poslovne medije 

u Rusiji već mjesecima se provlače 

slutnje o drugom valu krize. Financijski 

eksperti upravo debatiraju zbog 

čega dolar na svjetskim tržištima pada, 

dok u Rusiji, paradoksalno, ponovno 

raste. Zanimalo nas je kakvim makroekonomskim 

saznanjima raspolaže 

jedan insajder. “Kad bi netko znao kako 

će se stvari odvijati, odmah bi dobio No- 


portret 

belovu nagradu. Dobro je da je globalna 

ekonomija – pogotovo financijski sektor 

– uspjela proći kroz tekuću krizu. 

Lanjski pad bio je stjecaj okolnosti koje 

su se odjednom potrefile. 

Nema nikakvih naznaka da bi se 

nešto slično moglo ponoviti. No ostaju, 

naravno, dugoročna pitanja. Jesu 

li se države enormnim upumpavanjima 

novca previše zadužile? Kakva će biti 

inflacija u idućih pet godina? Kakvi su 

kreditni uvjeti za narednih tri do pet godina? 

Sve skupa vjerojatno (kažem vjerojatno, 

jer to nitko ne zna) ide prema 

situaciji u kojoj daljnji razvoj neće biti 

napredak koji nas vraća na negdašnju 

situaciju. Današnji razvoj ide normalnim 

tijekom, ali s ovog nivoa na kojem 

se danas nalazimo. U usporedbi s jučer, 

svakim danom smo sve bolji. Ali ona 

‘luda’ vremena iz 2007. i početka 2008. 

godine nećemo doseći još neko vrijeme. 

Još dugo... Zato aktualno stanje ne 

definiram kao stanje krize, već kao normalno 

stanje – nakon krize.” 

Aktivisti austrijskog 

sindikata trgovine na 

prosvjedu 2008. godine 

Jedna od glavnih zadaća nove 

VimpelComove uprave na čelu s 

Nemšićem bit će integracija Golden 

Telecoma, kupljenog lani za 4,3 milijarde 

dolara. Time je stvoren prvi krupni 

mobilno-fiksni operater u Rusiji, 

uz iskorak ka demonopolizaciji tržišta 

prijenosa na velike udaljenosti. Golden 

Telecom gradi svoju federalnu tranzitnu 

mrežu od Skt. Peterburga preko Moskve, 

do Nižnjeg Novgoroda, a spremaju se i 

“optičke magistrale” na istok prema 

Jekaterinburgu (Azija), Saratovu i Ufi. 

Lanjske analize upozoravale su da VimpelCom 

stoga u neizvjesno razdoblje 

ulazi daleko najzaduženiji od “velike 

trojke” telekomunikacijskih divova, 

koju upotpunjavaju MTS i Megafon. 

No 8,7 milijardi dolara duga bankama s 

kraja 2008. brzo je svedeno na 6,3, da bi 

u trećem tromjesečju palo do 5,5. 

“To je odlična dinamika. Čak ni 

maksimalnih 8,7 milijardi nije bilo 

osobito alarmantno, jer je bilo dva puta 

ispod EBITDA, što je naš cilj. Sada, 

kada je na 5,5 milijardi, to je apsolutno 

‘no problem’. Mi danas ne samo 

da otplaćujemo na vrijeme, nego i otkupljujemo 

obveznice itd... Nije mjerilo 

nemati dugove, nego imati zdravu bilancu 

stanja. Znači, trebate imati zaduženje 

balansirano u domaćoj i stranoj valuti, 

koje treba imati određena trajanja – 

kratkoročna i dugoročna. Jedini razlog 

zašto se uopće postavilo to pitanje jest 

činjenica da VimpelCom u svojoj povijesti 

uopće nije imao dugovanja, jer je 

jako brzo rastao, zarađivao jako mnogo 

novca, a trošio relativno malo na (relativno) 

malobrojne akvizicije.” 

U vrijeme Nemšićevog upravljanja 

kompanijom, brand Beeline lansiran je 

na tržišta Vijetnama i Kambodže, a u 

rujnu je za 66 milijuna dolara kupljen 

većinski udio u kompaniji Millicom 

Lao, drugom po veličini mobilnom operateru 

u Laosu. Te tri zemlje zajedno 

imaju oko 110 milijuna stanovnika, što 

je manje od Rusije (145 milijuna), ali 

više od svih ostalih postsovjetskih zemalja 

koje VimpelCom trenutno pokriva 

(Ukrajina, Kazahstan, Uzbekistan, 

Tadžikistan, Gruzija i Armenija). 

“Penetracija u ovim zemljama je 


između 30 i 60 posto, uz jaku konkurenciju 

s devet operatera. No u tome ne 

vidimo problem jer donosimo dobar 

brand i iskustvo. Posrijedi je veliki prostor 

za razvoj i mi smo na vrijeme tamo”, 

smatra Nemšić. Tvrdi da činjenica što 

Vijetnamom upravlja Socijalistička 

partija ne znači da je Hanoi išta manje 

okrenut snagama tržišta, premda su zakoni 

takvi da nijedna strana kompanija 

u joint ventureu s državom ne može 

dobiti kontrolni udio u tamošnjim operaterima. 

Do pred koju godinu VimpelCom 

je razmatrao i ekspanziju na tržišta 

istočne Europe. Zatim je iz moskovskog 

sjedišta obznanjeno stvaranje euroazijskog 

imperija, a tržišta Starog kontinenta 

označena su kao nezanimljiva. S 

obzirom na višekratno izražavanu emocionalnu 

vezanost uz Telekom Austria, 

kao i interese Mobilkom Austria grupe 

u jugoistočnoj Europi, gdje je upravo on 

odigrao ključnu ulogu (toliko ključnu 

već su i neki ovdašnji novinari zamijetili 

da je riječ o simpatičnom tipu koji sa 

svoje pozicije ne nastupa poput generalissimusa 

pred čijim bijesom podčinjeni 

bježe u mišju rupu. 

I u razgovoru za Forbes ovaj se 

rođeni Sarajlija pokazao onakav kakvim 

ga često opisuju: vedar i susretljiv, 

uz kavicu... Na kakav feedback nailazi 

njegov stil upravljanja, s obzirom na 

“tradicionalnu” autoritarnost, strah od 

inicijative i preuzimanja odgovornosti 

na koje se ponekad žale došljaci u ruski 

biznis? “Iskustva su veoma dobra. Točno 

je da postoji određena hijerarhija, koja 

je uobičajena, no malo izraženija nego 

drugdje. Ja sam otvoren, volim stavljati 

suradnike pred izazove, tražim input. 

No sve to silno zavisi od kvalitete ljudi, 

a u VimpelComovom menadžmentu 

imamo izvrstan kadar. Brzo smo se 

‘našli’ jer dijelimo zajednički osjećaj za 

posao. No sigurno će trebati vremena 

da se organizacija navikne na samoinicijativu.” 

Najveći VimpelComov dioničar 

je Alfa grupa, financijsko-industrijski 

konglomerat što ga je na razvalinama 

SSSR-a izgradio jedan od najistaknutijih 

oligarha Jeljcinove pretvorbe, 

Mihail Fridman – uz Potanina jedini 

od ozloglašene “sedmorice bankara” s 

Vrapčevog brda koji i danas drma ruskim 

biznisom. Blago je reći da su ti ljudi 

danas sporni za desetke milijuna prevarenih 

i opljačkanih u novobankarskim i 

inim malverzacijama 90-ih. “Fridman 

je definitivno jedan od najpametnijih 

i najuspješnijih gospodarstvenika koje 

sam u životu upoznao. Svaki njegov savjet 

je dobrodošao, mada se on kao član 

odbora ne upliće u operativni posao”, 

Nemšićev je dojam. 

Kad su ga pitali je li u Rusiju zapravo 

pobjegao od regulativa Europske 

komisije i njene povjerenice Viviane 

Reading, koju je kao CEO Telekoma 

Austria, negodujući zbog rušenja cijena 

usluga u roamingu, optuživao za 

komunističke metode, uz smijeh je tvrdio 

da nema govora o bijegu. Kao član 

odbora GSMA-a (svjetske udruge od osamstotinjak 

mobilnih operatera i preko 

200 kompanija povezanih s industrijom) 

i dalje je aktivno uključen u razvoj opće 

telekomunikacijske politike, djelomično 

i u Europi. “Moje mišljenje se razvija, jer 

se svi mi razvijamo i učimo. Držim da 

su neki regulatorni potezi u Europi ipak 

preoštri jer sprečavaju investicije. A to 

se osjeti u mnogim zemljama zapadne 

Europe; komparaciju s Moskvom smo 

maločas napravili. Vidimo da je razvoj 

fiksnog broadbanda prespor. A zašto? 

Upravo zbog previše regulacije. 

Na molbu da iz recentne, euroazijske 

perspektive osvrne na stanje na 

“našoj maloj sceni”, uz dug smijeh kaže 

kako ga je dovoljno komentirao svih 

‘Držim da su neki regulatorni potezi u Europi ipak preoštri 

jer sprečavaju investicije. A to se osjeti u mnogim zemljama 

zapadne Europe. Razvoj fiksnog broadbanda je prespor.’ 

da ga je prestižni austrijski mjesečnik 

Trend preklani izabrao za osobu godine), 

zanimalo nas je je li okretanje 

VimpelComa Aziji utjecalo na njegovu 

odluku da, tek iz trećeg pokušaja, prihvati 

ponudu za prelazak u Rusiju. “Ma 

kakvi, ja sam profesionalac, ‘igram’ u 

timu u kojem radim. Slučajnost je da 

nema direktne konkurencije s Austrijancima. 

Inače, kad me pitate kako se 

emotivno osjećam u Rusiji – nemoguće 

je uspoređivati moj polugodišnji boravak 

u Moskvi sa 12 godina u kojima 

se nešto gradi manje-više od nule i pritom 

ostvaruje veliki uspjeh. Ovdje sam 

došao u već razvijenu kompaniju, u vrlo 

prijateljsko i toplo okruženje. Godi mi 

kao timskom igraču”, kaže Nemšić. 

Što se tiče karaktera novog CEO-a, 

ovih godina. “Baš danas je Vipnet uveo 

HSPA+ bežični internet sa 21 megabitom 

u sekundi, što je najveća brzina 

u srednjoj i istočnoj Europi. Mislim da 

možemo biti gordi na proteklih deset 

godina. Ja sam osobno ponosan na svoj 

doprinos. Hrvatsko tržište je jedno od 

razvijenijih u Europi. Fiksna telefonija? 

U jednoj maloj zemlji kao što je Hrvatska 

po definiciji jednostavno ne može 

postojati infrastrukturno natjecanje. Da 

li se ono može stvoriti više regulatornim 

utjecajem, to je drugo pitanje koje nema 

smisla da ja komentiram.” 

Sada je u drugoj priči. Tri godine 

ima voziti “leteći tanker” - a možda i 

ledolomac, s obzirom na zimu ruske 

ekonomije. Izazova neće faliti. Ni odgovornosti. 


kontekst 

Kako svijet izgleda 

Naša mentalna mapa zemalja svijeta ne ovisi 

o izravnom iskustvu i informacijama. Ona je 

izgrađena na stereotipima o razvijenome Zapadu 

i nerazvijenome Istoku, i vrlo se malo promijenila 

pod utjecajem globalizacije 

/ Vjera Dujić i Marko Perožić 

43% 

SAD i Kanada 

50% 

Velika Britanija 

Hrvati bi najviše novih informacija željeli doznati 

o svojim susjedima, potom o Britancima, 

zatim Kinezima i Japancima, a zanima ih i 

život u Africi, Francuskoj i Njemačkoj. Najmanje 

nas zanimaju život i ljudi u zemljama 

bivšeg Istočnog bloka. 

To, međutim, ne znači da bismo u svim tim zemljama 

željeli živjeti ili da nam se njihovi stanovnici 

sviđaju, odnosno da o njima imamo pozitivne stereotipe. 

Poželjnost zemalja za život ne poklapa se sa željama o više 

informacija. 

U istraživanju koje smo proveli za Forbes, na izričito 

pitanje o dojmu koje pojedine zemlje ostvaruju u 

Hrvatskoj dobili smo sljedeće odgovore: susjedne zemlje 

ostavljaju izrazito negativan i negativan dojam na na 

47% 

Francuska 

46% 

Latinska Amerika 

50% 

Afrika 


iz Hrvatske 

kontekst 

46% 

Njemačka 

42% 

Rusija 34% 

zemlje bivšeg 

Istočnog bloka 

62% 

susjedne zemlje 

52% 

Kina i Japan 

*Hrvati o susjedima - 

Slovencima, Srbima i 

Bosancima - žele više 

informacija, ali ne zato što 

su nam te zemlje poželjne 

za život, nego informacije 

tražimo iz opreza 

36% 

Australija 

43% 

Bliski istok 


svijet iz hrvatske 

ispitanike, Britanija uglavnom neutralan 

(44%), zemlje Bliskog Istoka uglavnom 

negativan (51%), Kina i Japan uglavnom 

neutralan (62%), Rusija i bivše zemlje 

SSSR-a neutralan (49%) odnosno 

negativan (46%), zemlje bivšeg Istočnog 

bloka neutralan (57%) odnosno negativan 

(37%), a zemlje Afrike neutralan 

(49%) i negativan (49%). To što želimo 

znati najviše o našim susjedima zapravo 

pokazuje kako vrijedi ona misao o tome 

da je prijatelja potrebno držati blizu, a 

“neprijatelja” još bliže. Drugim riječima, 

informacije želimo kako bismo mogli 

biti na oprezu. Njima osluškujemo iz sigurne 

udaljenosti, a to je sasvim druga 

priča od želje da tamo zaista i odemo. 

Za utjehu našim susjedima koje zapravo 

ne volimo baš previše – ne volimo osobito 

niti sami sebe. Naš dojam o samima 

sebi, odnosno o tome kako mislimo da 

nas drugi vide, također je vrlo negativan 

(46% ispitanika), odnosno neutralan 

(44% ispitanika). 

Naša istraživanja informiranja u 

rasponu od 10 godina, i istraživanja 

ocjena informiranosti pokazala su da se 

stereotipi izvještavanja o drugim zemljama 

vremenski bitno ne mijenjaju, jer 

novine uglavnom ponavljaju ili podilaze 

očekivanjima čitatelja, odnosno stereotipima 

o pojedinoj zemlji. Premda stereotipi 

nastaju zbog psiholoških mehanizama 

koji omogućavaju brzo odlučivanje, 

stereotipi kao socijalne posljedice mogu 

biti vrlo trajni. 

Naša su istraživanja također pokazala 

kako smo prema cijelom nizu zemalja 

indiferentni, pa o njima imamo tek 

vrlo maglovit (kontinentalni, regionalni) 

stereotip, kao što je slučaj sa zemljama 

Južne Amerike, Afrike, Azije i Australije. 

Ali kada je riječ bliskim narodima i 

susjedima stereotipi se mogu brzo mijenjati 

(upravo zato što su heuristike). Malo 

je vjerojatno, primjerice, da bi pozitivni 

odgovori o poželjnosti života u Sloveniji 

bili identični istraživanju iz 2001. Veliki 

događaji (rat, političko izražavanje neprijateljstva, 

sprečavanje grupe u ostvarenju 

njezinih namjera, pa čak i politički izbori) 

mogu odigrati bitnu ulogu u promjeni 

percepcije ili prevladavajućeg stava u skupini. 

Međutim, stereotipi su ipak trajnije 

slike. Istraživanja heuristika pokazala su 

da se naše mišljenje i odlučivanje koristi 

dostupnošću i reprezentativnošću, a to 

znači da će se stereotipi oblikovati kao 

(vrlo često pogrešan) zbroj lako dostupnih 

i pseudoreprezentativnih asocijacija 

o nekom pojmu ili kolektivu. Time 

možemo objasniti kako to da prema nekim 

susjedima imamo lošije stereotipe, 

odnosno kako to da se neki događaji 

nisu pretvorili u stereotip: o tim susjedima 

imamo više psiholoških, povijesno 

dostupnih, pseudoreprezentativnih asocijacija. 

Istraživanja mentalnih mapa 

pokazala su da se mišljenje usredotočuje 

na samo nekoliko čvrstih točki oko kojih 

se gradi mnogo mreža dodatnih pojmova. 

Stereotipi su najjači ako predstavljaju 

te čvrste točke. 

U vanjskoj politici, ili tzv. “realpolitičkom” 

razmišljanju, samo je 

nekoliko čvrstih točaka, koje potom 

određuju “valenciju” drugih odnosa, po 

načelu “prijatelj moga prijatelja moj je 

prijatelj, neprijatelj mog prijatelja moj 

je neprijatelj”. Primjerice, ako imamo 

pozitivan (politički) stereotip o Nijemcima, 

onda će obrnuta valencija (polaritet) 

za Nijemce vrijediti i za nas. (Tako 

primjerice Engleze doživljavamo mnogo 

hladnije.) Ako naprotiv, recimo Srbiju 

tretiramo kao neprijatelja, onda će 


njezin prijatelj (npr. Rusija) biti naš neprijatelj. 

U svim navedenim slučajevima 

možemo govoriti o “sidrima”, o pojmu 

koji se u istraživanjima heuristika koristi 

kao “pogreška” u odlučivanju, ili 

pristranost mišljenja na koju moramo 

Lako je moguće da je sukob 

hrvatskih i slovenskih ribara u 

Piranskom zaljevu podgrijan 

našim stereotipima 

nom slikom iz stereotipa u stereotipu. U 

našem istraživanju postavili smo pitanje: 

“Kakav je po vašem mišljenju dojam koji 

navedene zemlje ostavljaju u Hrvatskoj?”, 

i po očekivanju iz stereotipa –negativan 

odgovor od 25% ispitanika dobili 

smo za Veliku Britaniju, 44% za Rusiju, 

ali samo 5% za Njemačku. Za druge, 

udaljenije zemlje (regije) taj je odgovor 

bio još mnogo porazniji, ali je i stupanj 

indiferentnosti bio veći. Iz toga se može 

zaključiti ne samo da stereotipi (o kojima 

se priča na razini pučke psihologije) vrijede, 

već i da poprimaju karakter normativnosti 

za ponašanje: “Prema Rusima 

budi hladan, prema Nijemcima srdačan”, 

odnosno da stereotipi imaju svojstvo 

“ubrzanja” ili pojačanja, odnosno da iz 

sustava očekivanja vrlo lako prelaze u 

normativni sustav ponašanja. 

Osim zaključka prema kojem sredstva 

javnog informiranja podupiru naše 

predrasude (pogotovo one negativne), 

zanimljivo je da naši ispitanici vrlo jasno 

pokazuju razliku između važnosti i valencije 

stereotipa. Primjerice, premda 

dojmovi o pojedinim zemljama značajno 

variraju, važnost koju pridajemo informacijama 

o pojedinim zemljama 

nema veze s valencijom našeg stereotipa 

(pozitivnim ili negativnim stavom). Loš 

dojam koji na primjer “Rusija ostavlja u 

Hrvatskoj” potpuno je različit od iznimne 

“važnosti informacija o Rusiji” za naše 

ispitanike. To možemo objasniti na dva 

načina: potrebom veće informiranosti o 

važnim zemljama (općenito), ili pak vrlo 

jasnom spoznajom razlike realne važnosti 

neke zemlje i naše mentalne slike tj. stereotipa. 

Iz našeg upitnika nismo mogli 

odgovoriti koji je odgovor točan. Naša tri 

mala istraživanja nisu pokazala bitan odmak 

od očekivanja koja smo stvorili na 

temelju više ili manje poznatih stereotipa. 

Nakon pada Berlinskoga zida očekivalo se da će nam razvijenije 

zemlje Istočne Europe postati jača referentna točka usporedbe 

računati. Stari kritičari “nacionalne 

karakterologije” obično spominju opasnosti 

spomenutih istraživanja, jer stereotipi 

imaju vrlo jaku sposobnost da 

se iz “misaonih mapa” pretvore u “plan 

djelovanja”. Naša psihološka reakcija 

na fizičku stigmu posebno se lako pretvara 

u mentalni okvir koji podržava 

diskriminaciju takvih osoba. Nadalje, 

stereotipi kao heuristike obično potiču 

upravo ponašanje u skladu s mental- 

Informiranje o svijetu smatramo lošim. 

Ali naša “mentalna mapa” zemalja svijeta 

ne ovisi o izravnom iskustvu ni o kontingencijama 

medijskog informiranja. Ona 

je izgrađena na stereotipima o razvije- 


Metodologija istraživanja 

Mediji u Hrvatskoj ne mijenjaju, nego se oslanjaju na stereotipe 

Za Forbes smo napravili tri mala istraživanja. Prvo smo testirali količinu 

informiranosti o zemljama u novinama i na televiziji. Potom smo ispitivali 

jesu li građani zadovoljni dostupnim informacijama (općenito i 

prema pojedinim regijama), odnosno u kojim područjima informiranja 

dostupne informacije najviše utječu na njihove sudove (stereotipe) 

o pojedinim zemljama i regijama. Prvi je zaključak bio da je količina 

informacija koju čitatelji i gledatelji mogu dobiti o stranim zemljama 

izuzetno mala: 17% ukupnih sadržaja u novinama, izuzevši sport; 

odnosno 4% vanjsko-političkih sadržaja u informativnim i dokumentarnim 

emisijama nacionalnih televizija, unatoč činjenici da je više od 

47% svih emisija strane proizvodnje. U dnevnim televizijskim vijestima 

prosječna količina vanjskopolitičkih priloga (izuzevši balkanske 

zemlje) iznosi između 13-15%, a to je gotovo identično podacima o 

novinskom vanjsko-političkom izvještavanju i izvještavanju o drugim 

temama vezanim za strane (ne-balkanske) zemlje. Potom smo izdvojili 

članke o inozemstvu u novinama, te analizirali strukturu članaka 

u rasponu od 10 godina, prema “dubini analize” (komentarima) 

odnosno “pukoj informaciji“; prema zastupljenosti zemalja i regija koji 

se pojavljuju u tim člancima, prema obrađenim temama, te prema 

tome koriste li se “negativnim“ ili pozitivnim informacijama. Prema 

zastupljenosti članaka najviše ih ima o susjednim zemljama (19%) 

i Zapadnoj Europi (22%), o SAD-u (14%), Bliskome Istoku (10%), te 

zemljama bivšeg SSSR-a i bivšeg Istočnog bloka (9,6%). Sve ostale 

zemlje svijeta bitno su manje zastupljene u vijestima, komentarima 

i informacijama. Iz toga možemo zaključiti da su nam najvažnije 

susjedne zemlje, zemlje zapadne Europe, SAD, a tek potom europske 

zemlje Istočnoga bloka. 

Iz analize sadržaja članaka izvukli smo nekoliko zaključaka. Prvo, 

informiranje javnosti o vanjskopolitičkim temama “negativistički“ 

je obojeno; članci se koriste uglavnom negativnim događajima kao 

povodima za “informiranje“, prema modelu “samo je loša vijest 

– vijest“. Drugo, članci se koriste već postojećim stereotipima o 

pojedinim zemljama. Premda događaji utječu na percepciju zemalja o 

kojima se informira, oni se ipak utapaju u mnogo trajnijim “mentalnim 

mapama“ koje imamo o tim zemljama. Promjene koje se zbivaju na 

vanjsko-političkom ili socijalnom krajoliku pojedinih zemalja ne utječu 

bitno na našu percepciju te zemlje. Treće, u rasponu od 10 godina, 

primjećuje se sve veći broj “žutih“ vijesti, čak i u vanjskopolitičkim 

člancima i komentarima. Nakon analize sadržaja novinskih članaka u 

desetgodišnjem rasponu, oblikovali smo on-line upitnik kako bismo 

ispitali postoji li raskorak između faktičnog informiranja o pojedinoj 

zemlji/regiji i više očekivanja informiranosti o njima. Većina ispitanika 

(N=127) tvrdila je kako smatra da informacije vrlo bitno oblikuju 

njihov sud o zemljama svijeta (47%), odnosno “kako su podložni 

informacijama o svijetu“. 

Većina ispitanika također tvrdi kako postojeća medijska pokrivenost 

nedovoljno informira o svim svjetskim regijama (politika: nekvalitetno 

35%, kvalitetno 23%; ekonomija: nekvalitetno 30%, kvalitetno 16%; 

znanost: nekvalitetno 37%, kvalitetno 16%; sport: nekvalitetno 5%, 

kvalitetno 45%; kultura: nekvalitetno 31%, kvalitetno 14%). Ispitanicima 

su te informacije potrebne zbog političke situacije (57%), zbog 

obrazovanja (74%), turizma (37%), posla (22%), odnosno rodbinskih i 

prijateljskih kontakata (16%). Gotovo 80% ispitanika misli da su im te 

informacije “izrazito važne“ ili “važne“. 

Udio vijesti/informacija o stranim zemljama u 

domaćim novinama (Večernji, Jutarnji) 

Teme domaće strano ukupno 

Politika 9% 4% 13% 

Gospodarstvo 4% 1% 5% 

kultura i umjetnost 3% 2% 5% 

Sport 9% 4% 12% 

Turizam 1% 0% 1% 

društvena kronika 1% 1% 2% 

gradska kronika 3% 0% 3% 

crna kronika 3% 1% 4% 

Kriminal 4% 0% 4% 

Znanost 1% 2% 2% 

Obrazovanje 1% 0% 1% 

Medij 1% 0% 1% 

show bizz 2% 3% 5% 

Život 1% 1% 2% 

life style 5% 2% 6% 

Religija 1% 0% 1% 

Osmrtnice 4% 0% 4% 

servisne info 7% 0% 7% 

Oglašavanje 24% 0% 24% 

ostalo (ekologija, horoskop, vicevi, križaljke,...) 

3% 1% 3% 

Ukupno 82% 17% 98% 

domaće strano 

82% 17% 

Udio informacija u TV dnevniku nacionalnih televizija u postocima 

(istraživanje: Kandrać, Gajski za Forbes) 

HTV1u % 06.10. 07.10. 08.10 PROSJEK 

BALKAN 15,5 31,4 7,1 17,8 

VANJSKI 21,2 12,8 10,7 15 

UNUTARNJI 63,1 55,6 82,1 67,2 

SPORT 8,7 12,1 9,8 10,2 

VRIJEME 6 4,9 5 5,3 

RTL u % 06.10. 07.10. 08.10 PROSJEK 

BALKAN 8,6 8,8 9,2 8,9 

VANJSKI 13,5 9,1 19,5 14,2 

UNUTARNJI 77,8 82 71,2 76,9 

SPORT 9,1 16,8 10,6 12,2 

VRIJEME 1 1,6 2 1,6 

NOVA TV u % 06.10. 07.10. 08.10 PROSJEK 

BALKAN 18,2 14,4 5 14,6 

VANJSKI 8,3 18,8 13,5 13,6 

UNUTARNJI 73,5 66,8 75,3 71,8 

SPORT 10,6 11,9 10 10,9 

VRIJEME 4,9 5 4,5 4,8 


Mentalne mape o 

susjedima zapravo se 

mogu lako promijeniti 

nome Zapadu i nerazvijenome Istoku, i 

vrlo se malo promijenila pod utjecajem 

globalizacije i konkurencije informacijskih 

sredstava i njihovom brojnošću. 

Rusija i dalje figurira kao važan pol orijentacije 

baš kao i Sjedinjene Američke 

Države. Naš “mentalni horizont” i dalje 


Rusija i dalje figurira 

kao važan pol 

orijentacije, baš kao 

i Sjedinjene Države. 

Naš mentalni 

horizont i dalje je 

smješten u razvijene 

zemlje Zapadne 

Europe 

je smješten u razvijene zemlje Zapadne 

Europe, premda bi se od pada Berlinskoga 

zida moglo očekivati da će nam razvijenije 

zemlje Istočne Europe postati sve 

jača referentna točka usporedbe. No to, 

uz iznimku Češke i Slovenije nije slučaj. 

Bliske zemlje Balkana vrlo nas malo zanimaju, 

i predstavljaju možda još jedinu 

reziduu “ponosa”. Stereotip Balkana vrlo 

je jak. Da se istraživanje provodi danas, 

čini nam se da bi se čak i Grčka i Slovenija 

(svijetle točke Balkana iz Šakajinog 

istraživanja) u nj apsolutno uklopila. 

Prilikom donošenja odluka osim posve 

ekonomskih kriterija, i kriterija navodne 

“bliskosti” s razvijenom Zapadnom Europom, 

rukovodimo se i razmjerno finijim 

kriterijima procjene, poput procjene 

kulturne razvijenosti, urbanizacije, socijalne 

slobode, ali isto tako i klimom i 

prirodnim ljepotama pojedinih zemalja. 

Te “finije” kriterije procjene sposobni 

smo koristiti jedino ako su izgrađeni na 

pozitivnim stereotipima. 

Naša istraživanja ne pokazuju da je 

količina informacija bitna pri stvaranju 

mentalnih mapa (jer tada bismo mnoge 

zemlje Istočne Europe, ili Kinu, Japan i 

Australiju, pa čak i Skandinaviju) promatrali 

mnogo boljim očima. Kako se u 

procesu informiranja uglavnom ponavljaju 

(negativni) stereotipi o stanovnicima 

pojedinih zemalja, postavlja se pitanje 

što predstavlja izvor pozitivnih stereotipa. 

A odgovor na to pitanje leži u više 

ili manje objektivnim podacima o razvijenosti 

pojedinih zemalja ili o njihovoj 

kulturi. Zemljopisna udaljenost, unatoč 

teorijskom očekivanju, također nije najbitniji 

kriterij u oblikovanju mentalne 

mape. Pretpostavka “daleko od očiju, 



Udio novinskih članaka (Večernji, Jutarnji) 

o pojedinim zemljama u području „vanjske 

politike“ (Istraživači Duić, Perožić, za Forbes) 

Zemlje 

/ regije 

Broj 

analiziranih 

članaka 

Postotak 

članaka 

Hrvatska 15 3,1 

Susjedne zemlje 93 19,0 

Velika Britanija 33 6,7 

Francuska 13 2,7 

Njemačka 24 4,9 

SAD i Kanada 70 14,3 

Zemlje Latinske 

Amerike 7 1,4 

Australija 6 1,2 

Zemlje Bliskog istoka 49 10,0 

Kina i Japan 20 4,1 

Rusija i zemlje 

bivšeg SSSR-a 28 5,7 

Zemlje bivšeg 

Istočnog bloka 19 3,9 

Zemlje Afrike 12 2,4 

Ostatak Europe 47 9,6 

Ostatak svijeta 53 10,8 

Total 489 99,8 

Neodređeno 1,2 

Ukupno 490 100,0 

daleko od srca” zasigurno nije točna. 

Štoviše, u našem slučaju vrijedi obrnuto, 

Boškovićevo načelo: što je zemlja 

bliža, to je naš stereotip o njoj odbojniji. 

Postoje naznake da Boškovićevo načelo 

“odbijanja zbog bliskosti” nije tipično 

samo za nas i naše stereotipe. 

Granice među 

državama u 

našim su 

glavama 

drugačije iscrtane 

Pretpostavka ‘daleko od očiju, daleko od 

srca’ ovdje nije točna. Dapače, što nam je 

zemlja bliža, to je naš stereotip odbojniji 

Ali nema sumnje da objektivni 

pokazatelji, poput onih ekonomskih, 

(možda samo u današnjem povijesnom 

trenutku) smanjuju važnost 

“nacionalne karakterologije”: premda 

prema mnogim razvijenim zemljama 

možemo imati negativne stereotipe, 

procjena njihova bogatstva i kulture 

može dovesti do neutralizacije “općeg 

dojma”, i naposljetku do pozitivne (ali 

ne brze i spontane tj. “heurističke”) odluke 

o ispravnom djelovanju. Možda u 

tome ima i pouka za nas: kao što je naša 

razvijenost u odnosu prema (južnim) 

susjedima postaje razlog za “rezidualni 

ponos”, možda na isti takav način, 

marljivošću i povećanjem ekonomskoga 

bogatstva, možemo neutralizirati i 

negativne stereotipe koje drugi imaju o 

nama. Jednom kada (tj. ako) postanemo 

bogati i kulturni, stereotipe o nama kao 

o malim, zavidnim neradnicima, moći 

ćemo, kao što to danas čine veliki narodi, 

pobrisati kao prašinu s odijela. 

Stoga umjesto zaključka nudim dvije 

hipoteze za daljnje istraživanje. Prva: 

mentalne mape i stereotipi prestaju 

biti izuzetno korisni i važni predmeti 

istraživanja tek kada zemlje dosegnu 

određeni stupanj “veličine”, ekonomskog 

i kulturnog razvoja, kada si mogu 

dopustiti luksuz da drugi o njima imaju 

negativne stereotipe. Ili druga: možda 

je stereotip funkcija veličine. 

Jasno je zašto mi imamo stereotip 

o Talijanima, Nijemcima, Englezima ili 

Nijemcima, odnosno zašto ga nemamo 

za Luksemburg i Lihtenštajn. Ali ako je 

tako, onda će pouka biti bitno drukčija: 

to će onda biti igra “malenosti”, igra 

skrivača da nas učiteljica ne vidi. Kada 

bi postojao izbor među tim hipotezama 

(a ponos nam govori da ga nema), 

voljeli bismo kada bi Hrvati dokazali da 

je istinita ona prva. 


Gdje bi stanovnici Hrvatske voljeli živjeti? (Laura Šakaja, 2004.) 

Rezultati za 

europske zemlje 

Hrvatska 

a gdje bismo voljeli živjeti? 

Osim pozitivnih stereotipa koje imamo prema Zapadnoj 

Europi i izrazito negativnih prema Istočnoj, 

te pozitivnih slika o pojedinim zemljama Zapadne 

Europe, na temelju procjene (stereotipa) njihove klime, 

ekonomije ili kulture, pokazalo se da nas brojne zemlje 

koje pripadaju našoj “mentalnoj mapi“ – primjerice zemalja 

u Europi, ipak ostavljaju ravnodušnima. To pogotovo 

vrijedi za male, udaljenije zemlje, poput Andore, Monaca, 

Malte, San Marina i sl. Klimatski razlozi pozitivne 

stereotipe Skandinavaca pretvaraju u neutralne (možda 

zbog nesvjesnog poistovjećenja klimatske i karakterne 

hladnoće). Pokazalo je to istraživanje Laure Šakaje i 

Rebeke Mesarić od prije nekoliko godina pod nazivom 

“Neke kognitivne pretpostavke migracija iz Hrvatske 

u druge europske zemlje” (Hrvatski geografski glasnik 

63:43-65). Što je s ostalim zemljama svijeta? U ostatku 

svijeta izuzetnu važnost pridajemo bivšim nositeljima 

blokova – SAD-u i Rusiji, dok ostale zemlje, zbrojimo li 

odgovore o nevažnosti informacija i neutralne odgovore 

o njima, čine jedan amalgam u kojem se svaka različitost 

pojedinog naroda utapa u stereotip o kontinentu. 

Iznimku čine zemlje Bliskog Istoka koje, unatoč bitno 

“negativnom dojmu“ ipak smatramo vrlo važnim (46%), 

te Kina i Japan, zemlje o čijem se informiranju isto tako 

vrlo pozitivno izražavamo (47%). Kada bismo dakle usporedili 

“realnu kartu svijeta“ s našom mentalnom mapom, 

vidjeli bismo da naša “mentalna mapa“ povećava 

važnost velesila i susjeda (pri čemu bi neke zemlje Zapadne 

Europe poput Njemačke bile obojene pozitivnom 

valencijom, ostale zemlje Europe bi imale neutralnu boju, 

dok bi ostale imale zemlje uglavnom imale negativan 

predznak), dok bi sve ostale zemlje u našoj mentalnoj 

mapi bile mnogo manje od njihovih razmjera na teritorijalnoj 

karti. Karta (priželjkivane) informiranosti, ili korelacije 

informiranosti i stereotipa, odnosno priželjkivane i 

stvarne informiranosti bile bi nešto drukčije. Na toj karti 

glavnu bi ulogu imali naši susjedi s izrazito negativnim 

stereotipom, potom bi uzeli u obzir SAD s podijeljenom 

valencijom stereotipa, potom bi došle zemlje Europe i 

Bliskog istoka, a tek potom ostale zemlje. 



Stereotipi su (ipak) dokaz bliskosti 

Oni nam pomažu da u složenom svijetu brzo organiziramo život. Oni su i 

izvor brojnih pogrešaka i netočnih odluka / Darko Polšek 

Mnogi ljudi vjeruju kako 

predrasude koje imamo 

o drugim narodima, 

susjedima i populacijama 

nastaju zbog našeg neznanja. Oni isto 

tako često vjeruju kako bismo ih se lako 

lišili kada bismo o njima imali dovoljno 

informacija. Neki pak stariji društveni 

znanstvenici vjeruju kako je istraživanje 

takvih predrasuda posve nelegitimno, 

jer počiva na zastarjeloj ideji o postojanju 

stvarnih identiteta koji se zovu 

“narodi”, kao i zbog toga što se tijekom 

istraživanja učvršćuje ili ponavlja takva 

“besmislica”. Takav se stav uglavnom 

ironično etiketira imenom “nacionalne 

psihologije” ili “karakterologije”. 

Ali oba su stava pogrešna. Stereotipi 

se stvaraju na temelju neke apstraktne 

ideje bliskosti i “poznatosti”, stoga 

nemamo stereotipe o narodima i populacijama 

koje su nam potpuno strane. 

Stereotipi su oblik izražavanja sličnih 

načina ponašanja ili obilježja koje neka 

društvena skupina razmjerno trajno 

pripisuje drugoj. Po mišljenju nekih teoretičara, takve skupine 

obilježja i percepcija o drugima mogu se razviti u popularnom 

mišljenju samo ako nisu posve neistinite. Stereotipi o drugima 

mogu biti pozitivni i negativni. Ali pozitivni stereotipi rijetko 

postoje bez negativnih. Postoji cijeli niz istraživanja o stereotipima, 

no čini se da do danas nije prihvaćena jedna jednostavna, 

ali vrlo važna misao: ljudima stereotipi trebaju zbog lakše orijentacije 

među ljudima, u prostoru i u vremenu. Oni nastaju 

zbog nužnosti da brzo i učinkovito donosimo odluke: o dobrom 

i lošem, o bliskom i dalekom, o opasnom i benignom... 

Što je veći pritisak da odluke donosimo brže, to ćemo se 

češće oslanjati na stereotipe, “predrasude” i “mentalne mape”. 

Zbog toga su stereotipi - heuristike, metode brzog organiziranja 

života u složenom društvenome svijetu. Oni su dakako izvor 

brojnih pogrešaka, netočnih odluka, i brojnih malignih 

društvenih problema poput rasizma, nacionalizma i sl., ali 

velika je iluzija da sličnih problema ne bi bilo kada ne bi bilo 

stereotipa. Jer ako su stereotipi i “mentalne mape” načini organizacije 

našeg mišljenja na temelju kojega djelujemo, oni će 

Hrvatski srednjoškolci 

najradije bi živjeli u 

Italiji, Francuskoj, Britaniji, 

Španjolskoj, Njemačkoj, 

Švicarskoj i Nizozemskoj 

se nužno pojaviti u nekom obliku. Talijanski 

tehnološki doprinos čovječanstvu 

zaustavio se otkrićem peći za pizzu 

(Bryson). Amerikanci se najviše boje 

stalnih socijalnih veza: njihov je temeljni 

društveni odnos – površno poznanstvo. 

Englezi se nečemu mogu diviti a da u 

tome ne uživaju, ili uživati u nečemu 

totalno odbojnome. Strastveno uživamo 

“razmišljati” o drugim narodima, tiskamo 

i s užitkom čitamo “Vodiče za ksenofobe” 

(iz kojih smo upravo izdvojili 

nekoliko “misli”) i često smo spremni 

takve citate smatrati istinama o stvarnom 

životu tih naroda. 

Prema riječima švedskih etnologa 

Ake Dauna i Sorena Jansona, u našim 

razmišljanjima o drugim narodima, gotovo 

uvijek ističemo razlike. Zbog toga 

je i moguće da Europljani sebe nikada 

ne zamišljaju kao jedan narod. Ni Hrvati 

po tome nisu nikakve iznimke. Stereotipi 

o narodima odnose se i na nas 

(ustaše, balkanci, Europljani-samo-ponamjerama), 

a naša ideja o drugim narodima 

često se poklapa s idejama iz ksenofobičnih vodiča. U 

nizu istraživanja koje su nedavno provele Laura Šakaja i njezine 

suradnice s PMF-a u Zagrebu, pokazalo se kako uz standardne 

stereotipe o pojedinim narodima, možemo uočiti i različite 

mentalne mape o pojedinim susjednim ili udaljenijim narodima 

prema raznim ispitivanim regijama (gradovima). 

Prema tom je istraživanju “Europa u svijesti mladih vrlo 

oštro podijeljena na Istok i Zapad. Zemlje bivše Jugoslavije 

i bivšega Sovjetskoga Saveza bez konkurencije su najmanje 

poželjne za život”, a isto vrijedi i za ostale nekoć socijalističke 

zemlje. Najpoželjnije zemlje za srednjoškolce bile su Italija, 

Francuska, Velika Britanija, Španjolska, Njemačka, Švicarska, 

Nizozemska i Austrija. A regionalno su uočene i bitnije razlike: 

Osječanima su srednjoeuropske zemlje draže od mediteranskih, 

a Splićanima i Riječanima poredak je obrnut. Premda 

sjeverne, skandinavske zemlje, imaju uglavnom pozitivan stereotip, 

pa su po raznim kriterijima privlačne kao odredišta 

potencijalne emigracije, one su u usporedbi sa zemljama blaže 

klime lošije rangirane. 


kontekst 

Ljubljanska banka i 

pekinška patka 

Kineski bankari 

bili su u Ljubljani 

i sigurno nisu 

došli samo pojesti 

“ljubljanski 

zrezek”. Je li riječ 

o kupnji udjela u 

Novoj ljubljanskoj 

banci? Kinezi nisu 

tako mirni ljudi 

kao Belgijanci, 

ali je Ljubljana 

svjesna i toga 

da su tajkunski 

krediti snažno 

izložili upravo 

NLB / Željko 

Trkanjec 

B 

Belgijanci su u pravilu mirni ljudi. Iz 

te zemlje ne stižu vijesti o burnim prosvjedima, 

iako je podijeljena na valonsku i 

flamansku polovicu koje se baš i ne vole, 

recimo to blago. A na okupu ih drži, to 

priznaju svi, kralj. Poznati su prije svega 

po dobrom pivu i čokoladi, ondje je 

izmišljen saksofon, a možda najpoznatiji 

Belgijanac većinu je svog fikcionalnog 

života proveo u Engleskoj i zove se 

Hercule Poirot. Danas je u Bruxellesu, 

glavnom belgijskom gradu, sjedište Europske 

unije i NATO-a, a novi je - prvi 

- predsjednik ujedinjene Europe iz Belgije, 

ime mu je Herman Van Rompuy, 

dosadašnji premijer poznat kao pisac 

haiku poezije cijenjen i u Japanu. Belgija 

je bila kolonijalna sila, ali davno. No iz 

tog su razdoblja zemlji, koja ne pati za 

svojim izgubljenim carstvom kao Francuska 

ili Britanija, ostale glavne insignije 

kolonijalne sile: moćne financijske institucije, 

banke i osiguravajuća društva. 

Kad je pao Berlinski zid Belgija 

nije jurila s velikim investicijama prema 

istočnoj Europi, a i nisu se htjeli gurati s 

velikim europskim silama koje su, prema 

političkim preferencijama, pojurile u osvajanje 

tržišta u nastajanju. Kako je vrijeme 

odmicalo i Belgijanci su se odlučili 

istupiti na novo tržište. Njihova je velika 

financijska grupacija KBC nakon dugog 

promišljanja izabrala Sloveniju. Mala 

podalpska zemlja koju su u Bruxellesu 

svi hvalili kako dobro napreduje prema 

članstvu u EU, u razvoju tržišta, pravi 

“odlikaš” među zemljama nastalim na 

području bivše Jugoslavije. Ondje je pak 

na financijskom tržištu glavnu ulogu igrala 

Nova ljubljanska banka (NLB) koja 

se dosta agresivno upustila u operacije 

osvajanja jugoistočne Europe. 

Na jesen 2002. KBC je za 435 milijuna 

eura kupio 34 posto udjela u NLB-u. 

To je trebao biti početak jednog divnog 

prijateljstva. Računalo se da će se otvoriti 

prostor i drugim belgijskim tvrtkama 

da se preko Slovenije i koristeći kanale 

KBC-a pozicioniraju na Balkanu. Pivarski 

div Inbev bio je među prvima. 

No, da sve baš nije idealno kako se 

činilo počeli su Belgijanci shvaćati za 

neke dvije godine, kad je Slovenija uspjela 

združenim snagama Pivovarne 

Laško i vlade istjerati Inbev. KBC se, 

jasno, nadao da je to samo ograničeni 

incident, ali kad je 2006. zatražio otkup 

dionica kako bi postao većinski vlasnik 

NLB-a, uslijedilo je stvarno iznenađenje. 

Vlada je to odbila dajući do znanja kako 

joj ne pada na pamet da im preda upravljanje 

svojom najvećom bankom. Nešto 

su još nade polagali u izbore i dolazak 

nove vlade, ali ni ona nije promijenila 

mišljenje. Čak su proveli dokapitalizaciju 

u kojoj Belgijanci nisu htjeli sudjelovati 

jer je cijena dionica bila prevelika, pa im 

je udjel pao za četiri posto i sada imaju 

samo 30,06. Ipak, KBC-u se nije baš 

jako žurilo i da nije nastupila financijska 

kriza možda bi oni i ostali čekajući neke 


Kineski predsjednik Hu 

Jintao i njegov slovenski 

kolega Danilo Türk snimljeni 

u Kini 2008. Ove je 

godine Kina stigla u 

Sloveniju - preko 

delegacije bankara 

Foto AP 

drukčije okolnosti. I tako se na tržištu 

pojavila njihova ponuda za prodaju udjela 

u NLB-u. Gotovo istodobno povećali 

su svoj udjel u slovačkoj banci CSOB na 

100 posto. Dakle, zbogom Slovenijo. 

Kao mogući kupac dugo se spominjao 

londonski equity fond Apax koji 

je obavio i due diligence, da bi u prvoj 

trećini prosinca Ljubljanom prostrujala 

gotovo nevjerojatna vijest: stigli su predstavnici 

China Development Bank na 

razgovore u ministarstvo financija. Dakle, 

Kinezi. Riječ je o banci u vlasništvu 

kineskog ministarstva financija čija je 

bilanca deset puta veća od slovenskog 

BDP-a i krajem prošle godine iznosila je 

oko 380 milijardi eura uz čistu zaradu od 

dvije milijarde eura. Kina ima puno novca 

i treba ga nekamo plasirati, a sad su cijene 

na krizom iscrpljenim tržištima jako 

povoljne. Ameriku su već “kupili”, u Aziji 

su glavni igrač, vrijeme je i za jači iskorak 

u Europu. Kineze interesira razgranati 

poslove u prostoru eura, ali posebno su 

zainteresirani, navode njihovi izvori, za 

veća tržišta u nastajanju: Poljska, Rumunjska, 

Mađarska, Ukrajina. 

Nekako istodobno pojavila se vijest 

da je Kina dobila posao izgradnje dionice 

autoceste od Varšave do Berlina, duge 

29 kilometara. Riječ je o velikom poslu u 

kojem su Kinezi izbacili dosad neprikosnovene 

Austrijance i Šveđane. A za takve 

je poslove dobro imati blizu i svoju banku 

pa se u tom kontekstu može gledati interes 

CDB-a za ulazak u NLB. Jer, temeljna je 

poslovna misija CDB-a jačati kinesku 

konkurentnost. Na istočnoeuropskom 

tržištu baš i nema više puno prostora za 

kupnju u bankarskom sektoru, a Slovenija 

je geografski dobro pozicionirana, ima 

dobre veze i na jugoistoku i na istoku, a 

tu je i dalje snažna mreža NLB-a. Kinezi 

su to sve pomno istražili i sigurno nisu 

došli samo pojesti “ljubljanski zrezek”. 

Slovenska vlada za sada daje informacije 

na kapaljku i ne govori ništa o mogućim 

poslovima, ali potvrđuje da su Kinezi bili 

u Ljubljani. Budući da u Sloveniji nema 

prostora za velike infrastrukturne investicije 

iza kakvih je navikla stajati CDB, 

lokalni komentatori zaključuju kako je 

jedini razlog zbog kojeg su Kinezi mogli 

doći kupnja udjela u NLB-u. Konačna će 

odluka biti politička, budući da su slovenska 

vlada i njezini paradržavni fondovi 

većinski vlasnici NLB-a koji kontrolira 

oko 40 posto financijskog tržišta. 

Kinezi nisu tako mirni ljudi kao Belgijanci 

i toga su u Ljubljani svjesni, ali jednako 

im je tako jasno da su krizom jako 

uzdrmani, da su tajkunski krediti raznim 

fondovima, s čijim vraćanjem ima problema, 

snažno izložili upravo NLB. Ući 

pak u partnerstvo s moćnom kineskom 

bankom zvuči jako primamljivo. Moglo 

bi se dakle dogoditi da uskoro u Ljubljani 

uzmanjka kineskih restorana. 


Je li to ona zemlja 

nogometaša? 

Na Dalekom istoku Hrvatska je čista egzotika. Ima to i 

svojih prednosti: možemo graditi reputaciju od početka i 

stvoriti novi, bolji imidž / Jasmina Kuzmanović, Singapur 

N 

Nije mala stvar policijska stanica. U njoj se sastajem s 

državom!”. Stihovi Majakovskog obično mi padnu na pamet 

uoči praznika, dok u nekoj stranoj ambasadi u Singapuru 

čekam da mi odobre da u njihovoj zemlji potrošim nešto 

novca i uvećam turističku statistiku. Znam da u indonezijsku 

ambasadu trebam ponijeti debelu knjigu za kraćenje 

vremena i obući se “pristojno”, u odjeću koja ne otkriva 

koljena i ramena. Službenica na šalteru već me poznaje i 

progledat će mi kroz prste što nisam fotokopirala “zelenu 

kartu”, dokument koji potvrđuje moj rezidencijalni status u 

Singapuru. 

Najviše volim otići u tajlandsku ambasadu, smještenu u 

velikom vrtu u glavnoj shopping aveniji, Orchard road, pa 

ako je red za vizu dugačak, mogu se prošetati po dućanima. 

Ambasada Socijalističke Republike Vijetnama smještena je 

u najelitnijem stambenom kvartu, idealnom za proučavanje 

omiljene arhitekture izvjesnog broja bogatih Singapuraca – 

zamislite iskićenu svadbenu tortu u tri nivoa s tornjićima 

na vrhu. Znam čak i malu tajnu ambasade Novog Zelanda, 

te prelijepe zemlje s fantastičnim socijalnim profilom. Njihov 

zahod nije dostupan strankama, što znači da se dvanaestak 

Indijaca-potencijalnih imigranata i ja moramo liftom 

spustiti u trgovački centar u prizemlju, riskirajući da izgubimo 

mjesto u redu. 

Za vlasnike hrvatske putovnice, život u Aziji – a 

i poslovni ili turistički posjet – jednak je logističkoj noćnoj 

mori. Nema tu švrljanja kao po Schengenu! 

Singapur je mali otok, 42 na 23 kilometra, i nakon izvjesnog 

vremena čovjek se počne osjećati klaustrofobično. 


Foto Arhiva Forbesa 

Tome pogoduje i činjenica da su avionske karte jeftinije 

nego igdje drugdje na svijetu. No, za razliku od mojih singapurskih 

ili ekspatridskih prijatelja, ja ne mogu tek tako 

preko vikenda skoknuti do urbane džungle Bangkoka ili do 

nekog od obližnjih tropskih otoka u Indoneziji. 

U mom slučaju, putovanja se planiraju kao socijalistička 

petoljetka. Neke zemlje od mene traže samo sliku, kopiju avionske 

karte i nešto novca. Za neke druge, međutim, moram 

vaditi kopiju bankovnog računa i posljednje porezne prijave, 

te sastavljati listu svih svojih zaposlenja. Ponekad svemu 

tome moram priložiti i kopiju vjenčanog lista, pa tako znam 

kako se osjećaju građanke Saudijske Arabije kad iz nekog 

hira požele putovati. Zbog svega toga najviše volim ići u 

zemlje koje se iz nekog razloga pretvaraju da globalni svjetski 

poredak ne postoji i prema svima udaraju uravnilovku. 

(Hrvatski građani, posjetite prekrasnu Kambodžu! Viza na 

dolasku zajamčena, uz sliku i nešto američkih dolara!) 

Bez greške, Pavlovljevim refleksom pronalazim red 

za “ostale”. Moja obitelj, koja se služi jednom drugom putovnicom, 

već je naučena da su granični prijelazi, kao u 

nekom lošijem ratnom filmu, mjesta razdvajanja. Jednom 

smo se morali razdvojiti već na početku dugog putovanja u 

Ameriku preko Londona. Prije samog ukrcavanja u avion, 

predstavnik zrakoplovne kompanije primijetio je da mi nedostaje 

tranzitna viza (tu sam saznala da je Britanija jedna 

od rijetkih zemalja koja od putnika pojedinih zemalja traži 

tranzitnu vizu za kratki boravak u bescarinskoj zoni aerodroma). 

Uslijedilo je komešanje tijekom kojeg su za mene 

našli posljednje slobodno mjesto na direktnom letu za Chicago, 

te brza unutarobiteljska razmjena dokumenata, pelena 

i igračaka. Posljednje što sam čula dok sam se udaljavala bile 

su riječi mog četverogodišnjeg sina: “Tata, zašto mamu ne 

puštaju u naš avion?” 

KONTEKST 

Uglavnom, bio je to idealan trenutak da se djetetu 

objasni prednost članstva u Europskoj uniji, koje će, naravno, 

riješiti sve slične probleme. U međuvremenu, ne preostaje mi 

drugo nego čekati u redu za vizu, iracionalno iritirana time 

što ne samo Bugari i Alžirci, nego čak i Rusi mogu skoknuti 

do Indonezije kad god se sjete. U tim trenucima razmišljam 

kakve su šanse hrvatskih biznismena da iskoriste ekonomski 

uzlet jugoistočne Azije. I koje su šanse pojedinaca da nađu i 

zadrže posao u stranoj tvrtki, s ovakvim ograničenjima. Kad 

sam svojedobno radila za međunarodnu novinsku agenciju 

u Singapuru, činjenica da ne mogu preko noći otputovati na 

mjesto potresa ili građanskog rata u Indoneziji bila je izvor 

stalnih frustracija, i za mene i za moje šefove. 

Ali postoji i druga strana medalje. Hrvatska putovnica je 

rijetko viđena dragocjenost i policije azijskih zemalja dugo je 

istražuju. Uvijek ljubomorno pazim dok je okreću u rukama 

i odnose na ogled u stražnji kabinet, jer u Singapuru nema 

hrvatske ambasade i ne želim uopće znati što bi se dogodilo 

da je izgubim. Ah da, ključni je podatak da u Singapuru 

nema nikakvog hrvatskog predstavništva, ni diplomatskog 

ni ekonomskog, što je vjerojatno povezano s činjenicom 

da u Singapuru živi sedam i pol hrvatskih građana. Zato o 

Hrvatskoj nitko gotovo ništa ne zna. 

Kako je to oslobađajuće! Zemlja – ma ne, cijela regija! 

– u kojoj možemo izgraditi reputaciju od početka i stvoriti 

novi, bolji imidž. Pogotovo je oslobađajuće kad iskustvo 

života u Singapuru usporedim s nekoliko godina koje sam 

provela u Njemačkoj, kad mi se definitivno objasnilo da 

smo za mnoge stranci drugog ili trećeg reda, tek nešto bolji 

Za Hrvate je posjet 

jugoistočnoj Aziji jednak 

logističkoj noćnoj mori. 

Kakve su onda šanse 

hrvatskih biznismena da 

iskoriste ekonomski uzlet 

tih zemalja? 

od Turaka. Singapur je pravi raj za imigrante i strance uopće, 

zemlja u koju je gotovo cijelo lokalno stanovništvo došlo izvana. 

Hrvatska? To ovdje nije zemlja gastarbajtera, niti ona 

zemlja na zapadnom Balkanu gdje je bio rat. To nije ni ona 

zemlja koja čeka na ulazak u Europsku uniju ali prvo mora 

riješiti problem korupcije – to su već presitni detalji. Europska 

zemlja, da. S morem. Je li vaše more jako lijepo, često 

me pitaju. Da, ali ne tako toplo kao Južno kinesko more, 

odgovaram. No kako god se razgovor kretao, za manje od 

minute završit će na nogometu. 

Apsolutno najpoznatiji čovjek iz Hrvatske u Singapuru 

nije ni Tito ni Tuđman, a bome ni Tesla, već Davor Šuker. 

Singapurci se ne mogu načuditi kako Hrvatska, koja ima 

tek nešto više stanovnika od njihova grada-države, može 

imati “fantastične” nogometaše, dok se Singapur muci u 

južnoazijskoj ligi. A kao relativno mlada republika, Singapur 

još pamti kako se Hrvatska godine 1998., po prvi put 

na Svjetskom kupu, borila za treće mjesto protiv Francuske. 

Te noći, nakon što je Hrvatska izgubila, izgorio je restoran 

DeliFrance u samom centru Singapura. A uokolo nije bilo 

nijednog hrvatskog navijača! 

Nakon Šukera, u obzir dolazi još samo Maksim Mrvica, 

pijanist. Drugim riječima, bez ikakve pomoći medija i diplomacije 

na Dalekom istoku razvili smo zavidnu reputaciju 

primorske sportsko-umjetničke zemlje! A tu se već nešto 

može početi… 

SIJEČANJ 2010 F O R B E S 55

kontekst 

Crveni decembar 

na Koridoru 10 

Radnici 

tvornice “1. 

maj” iz Lapova 

u prosincu su 

blokirali glavni 

željeznički pravac 

u zemlji nakon 

što im je vlasnik 

Miša Omega, 

balkanski kralj 

šljunka, isplatio 

– jednu plaću 

za godinu dana 

/ Aleksandar 

Apostolovski, 

Beograd 

Radnici su polijegali po pruzi, podigli 

šator između željezničkih pragova, zapalili 

logorske vatre i ispisali romantične poruke 

vlastima u Beogradu, prepune sonetnih 

sjećanja na doba potraćene ljubavi 

– red suicida, red organiziranog kriminala. 

Pola su prosinca naciji i strojovođama 

poručivali: Dalje nećete moći! I stvarno, 

dalje nisu mogli, pa je posljednji mjesec 

lude i krizne 2009. Srbija provela bez 

voznog reda. 

Lapovo je glavno željezničko čvorište 

u zemlji, tipičan krajolik iz špageti vesterna 

prošaran prugama koje vode, uglavnom, 

nikamo. Ali glavne tračnice vode 

prema jugu, položene su na magičnom 

strateškom pravcu zapadnog Balkana 

oko kojeg se tuku velike sile, multinacionalne 

korporacije i pomalo Srbi. Ta crvena 

opsesivna linija spaja Salzburg i Solun, 

srednju Europu i Bliski istok, a u narodu 

je poznata kao mitski carski drum sa 

šifriranim kodom Koridor 10. Radnička 

lica iz tvornice “1. maj” izgledaju kao face 

mršavih meksičkih siromaha koji bulje u 

strance, kao u krupnim kadrovima Sergia 

Leonea. Gazda im nije dao 11 zarađenih 

plaća jer po zakonima divlje balkanske 

tranzicije – jedan mjesec je dug kao godina, 

pa se ponašaš socijalno odgovorno 

i nagrađuješ šljakera jednom plaćom 

godišnje. Oni od kojih su digli ruke 

Svevišnji i Darwin, proizvođači beton- 



ske galanterije, izveli su desant na prugu 

tražeći svoj dio – 78 milijuna dinara (oko 

820.000 eura), od čega samo na neto minimalne 

zarade otpada 35 milijuna dinara, 

plus porezi i doprinosi. Radnici od novog 

vlasnika, koji ih je kupio 2006., traže da 

se pokrene proizvodnja. U suprotnom 

zahtijevaju poništavanje privatizacije. 

Uprava željeznica zavapila je da 

su ugroženi nacionalna sigurnost i 

ekonomija zemlje, što nije bio samo 

Radnici iz Lapova od novog 

vlasnika, koji ih je kupio 

2006., traže da se ponovno 

pokrene proizvodnja 

klasičan pokušaj da se radnička klasa 

navuče na patriotizam. Teretni vlak sa 

400 tona eksploziva, koji je putovao 

prema Grčkoj prevozeći petarde i rakete 

za Novu godinu, sklonjen je na sporedni 

kolosijek željezničke stanice u Resniku, 

kako bi ga osigurali specijalci. Prijetila je 

opasnost da pola Srbije odleti u nebo. 

U svakoj drugoj prilici “crveni decembar 

na Koridoru 10” bio bi ugušen 

puštanjem oklopnog vlaka na radnike. 

No, na lokalnim izborima na Voždovcu, 

beogradskoj općini koja se smatra lakmusom 

političkog raspoloženja u Srbiji, 

naprednjaci Tome Nikolića pobijedili 

su koaliciju Tadićevih demokrata i novoosnovane 

Socijaldemokratske partije 

političke zvezde u usponu Rasima Ljajića. 

Apsolutni vladar srpske ekonomije od 

2000. Mlađan Dinkić spustio se ispod cenzusa, 

a obitavanje u zoni nedopuštenog 

minusa za hiperaktivnog je Dinkića jednako 

situaciji da Ćiro umjesto na Marakanu 

dođe u Požarevac i preuzme “Mladog 

radnika”. 

Tako je nastavljena igra živaca na 

Koridoru 10 između radničkog pokreta 

otpora i ministara vlade, svjesnih kako bi 

se zezanje na Koridoru moglo pretvoriti 

u kompulzivnu naviku sirotinje da regulira 

promet sve do Beograda i dovede do 

prijevremenih izbora. Kad je već tako, u 

Lapovo se spustio Rasim kao tek rođeni 

radnički tata. Za njim je krenuo savjetnik 

ministra policije Ivice Dačića. Konačno, 

stigao je i ministar ekonomije Dinkić - 

najveći majstor za krizni menadžment 

otkrio je identitet vlasnika “1. maja”, što je 

visokorangirana tajna. 

Tko je Miša Omega? Balkanski 

kralj šljunka i pijeska, vlasnik nekoliko 

tvrtki, a jednoj mu je partner i Europska 

banka za obnovu i razvoj. Miomir 

Joksimović je živio duboko u sjeni, sa 

sviješću da je tada najvidljiviji. Šutio 

je, jer je znao da je najglasniji. Miomir 

Joksimović spomenuti je koloritni nadimak 

stekao devedesetih godina, kada je 

prodavao automobile. Sada ga je Dinkić 

izložio u izlogu kao suvlasnika iz sjene 

Dunav grupe, koja posjeduje nekoliko 

kompanija iz oblasti riječnog transporta, 

proizvodnje pijeska, šljunka i betona za 

cestogradnju. Holdingu pripadaju novosadski 

Heroj Pinki, beogradsko legendarno 

Bagersko-brodarsko preduzeće... 

Gazda 20 hektara na Koridoru 10 

posjeduje još lanac elitnih beogradskih 

restorana i kafića. 

Jedan Mišin link ostao je, međutim, 

nedovoljno istražen u sagi o Srbiji bez 

voznog reda: njegovo partnerstvo s 

Goranom Radosavljevićem Gurijem 

u zajedničkoj zaštitarskoj tvrtki. Guri 

je bio komandant specijalnih jedinica 

policije tijekom kontroverzne operacije 

Račak na Kosovu u siječnju 1999., koja 

se smatra neposrednim povodom za 

bombardiranje Jugoslavije. Guri je ostao 

na istoj poziciji i u Đinđićevoj vladi, 

a u doba Koštunice, Milorad Ulemek 

Legija ga je pozvao na mobitel kako bi 

mu se osobno predao. Kasnije je Guri 

Prijetila je opasnost 

da pola Srbije ode 

u nebo. Teretni 

vlak sa 400 tona 

eksploziva sklonjen 

je na sporedni 

kolosijek... 

sklopio pakt s vašingtonskim privatnim 

zaštitarskim tvrtkama, bila je tu još jedna 

afera oko ubojstva dvojice Albanaca, 

američkih državljana, koji su ratovali 

protiv srpskih snaga. Poslije toga je Guri 

nestao iz Srbije, a zapravo je širio poslove 

kao šef regrutnog centra koji je okupljao 

lokalne pse rata za poslove u Iraku i Afganistanu. 

Zašto navodim priču u pustinju? 

Miša Omega obećao je radnicima isplatu 

neto plaća, a oni nastavljaju dalje, dok 

novac ne sjedne na račun. U ožujku bi im 

trebao uplatiti poreze i doprinose, ali vrtnja 

će se nastaviti, oni će vjerojatno ostati 

bez posla, spin doktori će otvoriti novu 

sapunicu na nekoj drugoj srpskoj koti, a 

gerilci s iskustvom ljudi koji su tjednima 

držali zemlju u šaci imat će dobru preporuku 

kod Mišinog partnera Gurija, da 

kao revolucionari bez mane, straha i dinara 

u džepu potpišu ugovore u Bagdadu 

ili Kabulu. Imat će redovite plaće, a život 

im neće vrijediti ni pet para. 

Bit će to i konačna potvrda da postoji 

život poslije života, jer na magičnom Koridoru 

10 oni su odavno bili mrtvi. 


kontekst 

Kineski portfelj 

Samanthe Ho 

Kina tek počinje otkrivati konzumerizam, kaže 

upraviteljica rastućeg fonda AIM China. Ulagački 

kapital trebao bi zaboraviti na Kinu kao izvoznu 

velesilu i preseliti fokus na rastuću domaću 

potrošnju / Chana R. Schoenberger 

Udio 

dobrostojećih 

građana u 

kineskoj domaćoj 

potrošnji skočit 

će do 2015. godine 

na 65 posto 

Samantha Ho zna sve statističke 

podatke o Kini: gospodarski 

rast od osam posto na godinu, 

gotovo udvostručen prihod 

po stanovniku u proteklom 

desetljeću, migracija 240 milijuna ljudi 

u gradove tijekom posljednjih petnaest 

godina. Takav rast otvara velike prilike 

za ulagače, ali samo ako ostanu imuni na 

sirove brojke i koncentriraju se na gospodarske 

sektore i tvrtke koje stvaraju 

nova bogatstva. “Razvoj Kine uvelike se 

oslanjao na izvoz tehnologija i industrijski 

sektor. S porastom domaće potražnje 

oslonac razvoja postat će maloprodaja i 

usluge”, kaže Ho. 

Za Samanthu Ho (45), koja za Investco 

vodi AIM China Fund, svi kineski 

putovi prema bogatstvu vode 

samo u jednom smjeru, smjeru osobne 

potrošnje. Zbog toga favorizira odabrane 

banke i osiguravatelje, trgovačke tvrtke, 

ambalažere i pružatelje osobnih usluga. 

Posebno voli biznise koji spretno plove 

kroz kakofoniju kineskih regionalnih 

ukusa, kroz zamršeni sustav distribucije 

i mandarinske birokracije nesklone 

uljezima sa strane. Ho želi ući u njihove 

rovove. Dosad se pokazalo da ima dobar 

nos: 221 milijun dolara težak uzajamni 

fond AIM China, koji Ho vodi iz Hong 

Konga, u dosadašnjem dijelu godine ima 

prinos od 74 posto, što je 9,5 postotnih 

poena bolje od MSCI AC Far East ex Japan 

indeksa, a prema Morningstaru ima i 

mnogo bolje pokazatelje za jednogodišnje 

i trogodišnje razdoblje zaključno do 19. 

listopada. Fond star samo tri godine još 

je “premlad” da bi se našao na Forbesovoj 

listi najboljih prilika. Zaračunava 5,5 

posto pri prodaji dionica i 1,75 posto 

godišnje naknade (za druge opcije vidi 

tablicu na sljedećoj stranici). 

Teško je ne složiti se s tvrdnjom 

Samanthe Ho kako Kina unatoč svim 

gospodarskim dostignućima zapravo tek 

počinje otkrivati konzumerizam. Udio 

gradskih kućanstava više srednje klase 

(godišnja primanja između osam i 19 

tisuća dolara) povećat će se sa 13 posto u 

Foto Virgile Simon Bertrand za Forbes 


Kupujete kinesko? 

Dionice kineskih tvrtki nedavno su se oporavile i sada su prilično skupe. Upraviteljica 

uzajamnog fonda AIM China Samantha Ho ipak preporučuje sljedeće 

tvrtka 

China Mobile 

Hengan Intl Group 

Li Ning 

Nine Dragons Paper 

Tencent Holdings 

$49,63 

6,35 

2,82 

1,53 

18,10 

$59.22 

6,52 

3,42 

1,60 

18,75 

13 

30 

22 

22 

46 

$199.1 

7,7 

2,9 

6,5 

32,9 

Cijene od 21. listopada; Izvori: Bloomberg; Interactive Data and Thomson IBES via FactSet Research Systems 

2005. na 50 posto u 2015. godini i ta će 

masa dobrostojećih potrošača povećati 

svoj udio u domaćoj potrošnji sa 21 na 

65 posto, procjenjuje McKinsey & Co. 

Ho vjeruje da će taj trend pogodovati 

prodaji luksuznih brandova, stranih i 

domaćih: “Još ima mjesta za pridošlice, 

jer svijest o brandu u Kini nije razvijena 

kao u SAD-u, Europi i Japanu”, kaže Ho. 

S dvadesetogodišnjim iskustvom u analizi 

tržišta, Ho može reći da je vidjela sve 

- kinesko zatvaranje prema svijetu nakon 

masakra na Tiananmenu 1989. godine, 

azijski financijski slom devedesetih, epidemiju 

SARS-a i nedavnu globalnu financijsku 

krizu. Azija je pretrpjela veliki 

šok u protekle dvije godine, ali se oporavlja 

brže od Zapada. Ho na to gleda s 

mješavinom istočnjačkog i zapadnjačkog 

C 

B 

D 

C 

A+ 

D 

A 

F 

A+ 

B 

A 

C 

B 

A+ 

B 

*B 

cijena 2009. 

najveća 

Nedavna u 52 tjedna 

Fond 

Matthews China Fund 

Columbia Greater China-A 

AFidelity China Region 

Guinness Atkinson China & Hong Kong 

AllianceBernstein Great China ‘97-A 

Templeton China World-A 

ETF 

BiShares MSCI Hong Kong Index 

iShares MSCI Taiwan Index 

očekivani omjer 

cijena/zarada 

tržišna 

vrijednost 

(mlrd. USD) 

senzibiliteta. Imala je 15 godina kada su je 

roditelji zajedno s braćom poslali iz Hong 

Konga u internat u La Jolli, u Kaliforniji, 

kako bi učila engleski i upijala američku 

kulturu. Ostala je u SAD-u, diplomirala 

fiziku na Bryn Mawr Collegeu u Pennsylvaniji 

i stekla MBA zvanje na UCLA. 

Po povratku u Hong Kong zaposlila 

se kao mlađa analitičarka u Jardine 

Flamingu (sada dio JPMorgana). 

Na početku karijere bavila se padobranstvom 

i bungee jumpingom za vrijeme 

godišnjih odmora. Avanturistička putovanja, 

kaže Ho, zahtijevaju istu brzinu 

primanja informacija i procjene rizika 

kojom ju je privukao svijet investicija. 

Otkako se 1989. pridružila toj profesiji, 

bavi se biznisima proizvodnje i prodaje 

Sve na jednom mjestu 

Na američkim burzama izlistano je razmjerno malo kineskih dionica, a kupovati ih u 

inozemstvu prilično je skupo. Alternativu nude sljedeći uzajamni fondovi i ETF-ovi 

izvedba 

rast pad 

ukupni prinos 

u 5 godina 

(godišnje) 

20,5% 

18,3 

15,2 

14,7 

13,0 

16,2 

10,2 

6,0 

u zadnjih 

12 mjeseci 

32,6% 

25,9 

28,6 

34,1 

16,6 

23,4 

25,5 

25,3 

trošak na 

100 dolara 

$1.32 

1,64 

1,53 

1,66 

1,80 

2,04 

0,53 

0,75 

Izvedba do 30. rujna. Godišnji troškovi plus brokerska naknada koju fond plaća pri kupnji i prodaji dionica. * Fond 

ocijenjen za samo tri razdoblja; najviša dopuštena ocjena A; Izvori: Forbes; Lipper; Morningstar 

igračaka, elektroničke robe i odjeće koji 

čine jezgru kineske izvozne mašinerije 

te građevinskim divovima koji grade 

pruge, ceste, golemu novu infrastrukturu 

moderne Kine. Pošto je nakratko radila 

kao analitičar za švedski SEB i kanadski 

Manulife Asset Management, Ho je 2004. 

prešla u Investco i prije tri i pol godine 

preuzela novoosnovani AIM China 

Fund. Najveći dio imovine fonda čine 

red-chip dionice velikih kineskih tvrtki. 

Među njima su PetroChina, China Construction, 

China Life Insurance te China 

Mobile, kineskim studentima vjerojatno 

najpoželjniji poslodavac i ujedno kompanija 

koja ima najviše koristi od migracijskih 

trendova i urbanizacije Kine. 

Ho prati slične trendove među manjim 

kompanijama. Anita Sportswear, 

na primjer, već prodaje svoju sportsku 

odjeću u šest tisuća trgovina u Kini. 

Stranoj bi tvrtki trebale godine da stvori 

takvu maloprodajnu mrežu. AIM China 

Fund posjeduje i Skyworth Digital 

Holdings koji će, očekuje Ho, ostvariti 

golem rast prodaje svojih tv-programa 

zahvaljujući poticajima za kupnju televizora 

kojima vlada nastoji ugoditi seoskom 

stanovništvu. U sklopu te akcije 

Kinezi će u sljedeće četiri godine kupiti 

tv-opremu vrijednu 235 milijardi dolara. 

Proizvođači telekomunikacijske opreme 

Comba Telecom Systems i ZTE, također 

u vlasništvu njezina fonda, profitirat će 

od liberalizacije fiksne telefonije i tržišta 

bežičnih telefonskih usluga kako Kinezi 

budu prelazili na 3G mobilne mreže. 

U vlasništvu AIM China Funda je 

i najveći kineski proizvođač sportske 

opreme Li Ning. Olimpijske igre u Pekingu 

bile su neprocjenjiva reklama 

za tu tvrtku čiji je osnivač, proslavljeni 

gimnastičar Li Ning, dobio čast da zapali 

olimpijski plamen. 

Ho se sjeća kako joj je na početku 

karijere neki strani biznismen uletio s 

klišejem “obogatit ćemo se ako prodamo 

jednu kravatu svakom Kinezu”. Kao što 

su stranci naučili tijekom stoljeća poslovanja 

s Kinezima, ključna riječ je “ako”. 

Držeći se lokalnih biznismena, Ho je čini 

se naučila i “kako”. 


tehnologija 

10 tehnoloških trendova za 2010. 

Era pentabajta 

Budućnost koja se donedavno činila udaljenom desetljećima, stiže nam već 

ove godine. Tehnološke naprave su napredovale brže od očekivanja, pa 

ćemo u 2010. uživati u 3D prijenosima nogometa, računalima bez tipkovnica 

i mobitelima koji prepoznaju zgrade koje nas okružuju / Dragan Petric 

Treće tisućljeće, reklo bi se, loše je počelo za 

one koji se bave tehnologijom, a njezin razvoj 

nikada nije bio brži i nikada nije imao većeg 

utjecaja na naš svakodnevni život. U dekadi na 

izmaku postalo je uobičajeno sa sobom nositi 

i po nekoliko digitalnih naprava, domove smo 

opremili suvremenom potrošačkom elektronikom 

koja zauzima znatno manji prostor, a 

informatička tehnologija dostigla je onu razinu 

zrelosti na kojoj jednom kupljeno računalo ne 

zastarijeva gotovo nikada, umjesto da postaje 

neupotrebljivo već za godinu-dvije. 

Upravo ovo potonje preraslo je u vodeći 

problem u informatičkom sektoru, pa je u 

globalnom ekonomskom kolapsu ta tržišna 

grana pretrpjela pad koji je bio i veći nego u 

mnogim drugim industrijama - nova računala 

sve se manje kupuju jer i stara rade sasvim dobro. 

Imajući to u vidu, proizvođači računalne 

opreme nametnuli su tehnološke trendove 

koji se ne temelje na napretku funkcionalnosti 

i praktičnosti proizvoda, već na nekim 

posve drugačijim kriterijima. Zato su drugu 

polovicu 2008. godine i gotovo cijelu 2009. 

obilježili trendovi poput “zelenjenja” IT-ja, 

odnosno proizvodnje ekološki “osvještenijih” 

naprava, ali i takozvani cloud computing, zatim 

vizualna estetizacija uređaja ili čak obaranje 

cijena osmišljavanjem jeftinih i prije 

nepostojećih tržišnih kategorija (najzorniji 

predstavnik tog trenda su netbookovi, prijenosna 

računala izrazito niske cijene, ali i 

dvojbene moći). 

Slični trendovi preslikali su se i u svijet 

zabavne elektronike, bijele tehnike, mobilnih 

telekomunikacija, gadgeta i ostale aparature 

“na struju”, no kupci većinu takvih noviteta 

doživljavaju kao umjetna tehnološka 

dostignuća i teško ih je takvim jalovim mamcima 

motivirati na zamjenu stare tehnologije 

novom. 

Na najvećim svjetskim sajmovima 

informatičke industrije, telekomunikacija i 

potrošačke elektronike u 2009. godini tako 

su gotovo u potpunosti napušteni ti nefunkcionalni 

trendovi i za 2010. godinu konačno 

je najavljen dolazak niza tehnologija koje 

će ponovno donijeti generacijski skok na 

onoj razini koja će tržištu donijeti praktične 


promjene. Zahvaljujući tim tehnologijama, 

kupci će unaprijed uvidjeti konkretnu 

dobit koju mogu ostvariti od nabave 

novog računala, mobilnog uređaja, 

televizora ili neke slične naprave i to na 

način na koji će im iskustvo u korištenju 

takvog aparata postati bitno ugodnije, 

brže ili jednostavnije. 

Krizni tržišni uvjeti na globalnoj razini 

tako su, ma koliko to zvučalo ironično, 

pridonijeli tome da se tehnologija počne 

razvijati još brže, da njezini donedavno 

odvojeni sektori dožive konvergenciju 

i da budućnost koja se činila dalekom 

stigne kudikamo prije no što smo joj se 

nadali. Deset najzanimljivijih tehnoloških 

trendova, najavljenih tijekom 2009. na 

CES-u u Las Vegasu, MWC-u u Barceloni, 

CeBIT-u u Hannoveru te na IFA-i 

u Berlinu, obilježit će godinu koja dolazi 

i postaviti ljestvicu civilizacijskih dosega 

na visinu koja će biti preskočena u 

nadolazećem desetljeću. 

Dragan Petric je izvršni urednik Buga 

13D video-prijenosi 

Najatraktivnija tehnološka najava za 2010. godinu svakako su televizori koji će 

prikazivati trodimenzionalnu sliku. Sony je prvi pokazao konkretan model koji će 

se u godini koja dolazi naći u prodaji. U Full HD rezoluciji prikazivat će 3D video 

reproduciran s odgovarajućeg Blu-ray playera ili s PlayStationa 3, za koji će ovaj 

japanski proizvođač na tržište izbaciti i trodimenzionalne igre. 

Najzanimljivije od svega, Sony je najavio kako će i nadolazeće svjetsko prvenstvo 

u nogometu biti snimano njihovim kamerama koje podržavaju tehnologiju 

trodimenzionalnog prikaza slike, pa će tako neki televizijski kanali (očekuje se 

da među njima bude Eurosport) imati pravi 3D Full HD prijenos najatraktivnijeg 

sportskog događaja godine. 

Razlog zbog čega 3D slika izgleda dobro nije Full HD rezolucija (i prije smo 

gledali 3D filmove u kinima, u kvaliteti filmske vrpce), već činjenica da ćemo za 

to koristili aktivne, a ne pasivne 3D naočale. Upravo su one kartonske naočale, 

gdje je jedan okular popunjen prozirnim filtrom jedne, a drugi filtrom druge boje, 

pasivne i neće uvijek gledatelju pružiti punu iluziju trodimenzionalne slike, pa 

tako ni potpuno trodimenzionalno iskustvo. 

Aktivne 3D naočale imaju polarizirane filtre s tekućim kristalima koji se mogu 

primjenom električnog naboja zatamniti da ne budu prozirni. Naočalama se 

upravlja infracrvenim odašiljačem s televizora, čime se alternira tamnjenje filtra, 

sinkronizirajući ih s osvježavanjem slike na ekranu. 

Ono što bi, međutim, pružilo najveći užitak u gledanju 3D televizije bio bi 

izostanak bilo kakvih naočala, a Sony je najavio da već razvija tehnologije koje 

će omogućiti proizvodnju takvih 3D ekrana. Ovo je, za razliku od ekrana koji 

zahtijevaju aktivne ili pasivne naočale, ipak budućnost koju ćemo doživjeti iza 

2010. godine. 



tehnologija 

3 

Dopunjena stvarnost 

Posebno neuobičajen trend u svijetu mobilne telefonije, ali dobrim 

dijelom i u cijeloj IT industriji, stekao je među stručnjacima pomalo 

pretenciozan naziv – augmented reality. Kako zbog ugrađenog 

GPS-a i digitalnog kompasa današnji telefoni mogu odrediti 

točnu lokaciju na kojoj se nalazimo, ali i smjer prema kojem smo 

orijentirani, na fizički svijet koji se vidi kroz objektiv fotoaparata 

na mobitelu moguće je softverski “nalijepiti” interaktivni sadržaj s 

dodatnim informacijama koje inače nisu vidljive. 

Moguće je tako na fotografiji vidjeti gdje je najbliži bankomat, 

trgovina, liječnik… Takva kombinirana primjena suvremenih tehnologija 

dopunjuje našu stvarnost, odakle i naziv ovog fenomena 

(augmented je uvećano, dopunjeno…), a aplikacije za iPhone i 

Android već su napravile i neke hrvatske tvrtke. 

Priča oko “dopunjene stvarnosti” komplementarna je s pojavom 

digitalnih društvenih mreža kod kojih smo u mogućnosti s onima s 

kojima smo povezani - dakle poznanicima i prijateljima iz stvarnog 

života - dijeliti podatak o našoj trenutačnoj lokaciji. Najrašireniji 

internetski servis koji donosi takvu mogućnost zove se Google 

Latitude i s padom cijena mobilnog pristupa internetu steći će 

2golemi broj korisnika. 

4G telefonija 

Sljedećih mjeseci često ćemo slušati kraticu LTE, koja dolazi od engleskog naziva Long Term Evolution, što je standard 

četvrte generacije mobilne telefonije. Ono što je NMT bio za prve mobitele, GSM za drugu generaciju telefoniranja 

u pokretu, a UMTS za treću – to će u najbližoj budućnosti biti upravo LTE. O toj se tehnologiji među stručnjacima za 

telekomunikacije govori već dvije-tri godine, no tek je u posljednje vrijeme doživjela zrelost kakvu su mobilni operateri i 

proizvođači opreme mogli iskoristiti da je propulzivnije realiziraju u praksi. 

Dosad je na raznim sajmovima prikazano nekoliko uređaja koji rade prema LTE standardu, posebice modemskih kartica 

za prijenosnike kojima su proizvođači demonstrirali prijenos podataka mobilnim mrežama brzinama od oko 50 Mbps. 

To su brzine i peterostruko veće od onoga što donose modemske kartice treće generacije (prema standardima UMTS i 

HSPA), u budućnosti će biti još veće, a demonstrirali su ih diljem svijeta Siemens-Nokia Networks, Alcatel-Lucent, Ericsson, 

pa i Motorola. 

Zbog značajnog iskoraka u ostvarivanju brzina putem mobilnih mreža, LTE se već sada naziva 4G telefonijom. Očekuje 

se da će se ona “useliti” na dio frekventnog spektra na kojem se trenutačno emitira signal analogne televizije, koji će u 

2010. biti u potpunosti napušten i nadomješten digitalnim emitiranjem televizijskog signala. 


Superkomunikacija 

Nova besplatna internetska usluga koja je u 

2009. godini uživala najveći interes stručnjaka 

i korisnika bio je Google Wave, komunikacijsko 

“čudo”, kako su ga zvali u Googleu, s kojim 

ćemo, tobože, zaboraviti na e-mail i chat. Wave 

doista donosi drugačije iskustvo u internetskoj 

komunikaciji, no kod uspoređivanja tog servisa 

s e-mailom i chatom zaboravlja se da je danas 

postalo uobičajeno istovremeno komunicirati 

s poznanicima i prijateljima i na niz drugih 

načina… 

Danas tako komuniciramo i putem Twittera, 

4Facebooka, YouTubea, komentara na novinskim 

portalima, Wikipedije, blogova, SMS-a te na 

bezbroj drugih načina, a sve te komunikacijske 

kanale iskorištavamo upotrebom različitih 

uređaja (računala, mobiteli, prijenosnici…) i 

u različitim situacijama (u pokretu, iz kreveta, 

na radnom mjestu…), pa se takav način 

međusobne interakcije počeo nazivati superkomunikacijom. 

Ipak, tek će 2010. postati pravom godinom 

superkomunikacije, možda doista potaknuta 

širenjem Googleovog Wavea, no zasigurno 

realizirana nadolazećim Microsoftovim Officeom 

2010 s kojim će se isporučivati i novi 

Outlook u koji će biti ugrađena i društvena 

komponenta. Ipak najraširenija aplikacija 

za elektroničku komunikaciju tako će dobiti 

mogućnost instantne komunikacije s onima 

koje stavimo na listu prijatelja, što je zapravo 

isto što i Wave, samo na lakše razumljivoj te k 

tome i komercijalnoj razini. 

Upravljanje dodirima 

Ekrani osjetljivi na dodir postoje već desetljećima, no otkad se 

pojavio iPhone i u svijet upravljanja dodirima donio multitouch, 

ta tehnologija je po prvi put korisnicima donijela iskustvo koje je 

jednostavnije od korištenja tipkovnice, miša, trackpada ili bilo čega 

drugog. Mobilni telefoni s ekranima osjetljivima na dodir danas su 

postali toliko uobičajeni da je na tržištu više takvih modela nego onih 

koji imaju neku vrstu tipkovnice, a kako je tehnologija prepoznavanja 

dodira i pokreta prstima po ekranu napredovala, logično je da se 

takvo upravljanje uređajima preslikalo i na uređaje koji nisu mobilni. 

5 

Microsoft tako već dvije godine promovira svoje računalo “bez 

tipkovnice” nazvano Surface, čijim se korisničkim sučeljem u cijelosti 

upravlja dodirima rukama. Slovenski gigant za bijelu tehniku Gorenje 

već je napravio aplikaciju za Surface kojom se upravlja svom kuhinjskom 

aparaturom, od hladnjaka do štednjaka, a Apple je za 2010. 

najavio i prijenosno računalo koje neće imati tipkovnicu, već samo 

ekran osjetljiv na dodire i pokrete. Jasno je da će – čim takvo što 

tržištu predstavi Apple – isto učiniti i svi drugi proizvođači računala, 

pa će 2010. godina biti posebno teška za proizvođače tipkovnica i 

miševa. 


tehnologija 

Internetizacija 

televizora 

Kada je riječ o konvergenciji informatičke 

tehnologije i uređaja za kućnu zabavu, 

nezaobilazan trend koji je već tijekom 2009. 

uzeo prilično maha jest internetizacija televizora 

- već sada je moguće kupiti nekoliko 

modela koji nam omogućuju da putem 

daljinskog upravljača na golemom LCD 

ekranu šetamo web-stranicama, družimo 

se na Facebooku ili gledamo videozapise s 

YouTubea. Do kraja 2010. godine teško će 

se moći kupiti televizor koji neće biti spojiv 

s webom. 

Zanimljivo je da je na CES-u u Las Vegasu, 

najvećem američkom sajmu na kojem 

svjetski giganti demonstriraju nadolazeće 

tehnologije vezane uz proizvodnju televizora, 

bio nazočan i Yahoo! koji je predstavio 

suradnju sa Samsungom. posrnuli internetski 

div novu šansu traži u takvim partnerstvima, 

pa je ovom korejskom proizvođaču 

napravio doista izvrsno sučelje za gledanje 

internetskih filmova na televizorima, ali i 

prikaz drugih podataka na tv-ekranu, poput 

vremenske prognoze ili informacija o aukcijama 

na eBayu. U tome je Yahoo! dobio 

veliku podršku od Intela, tvrtke 

koja se na iznenađenje mnogih 

profilirala kao vodeći dobavljač 

čipova za internetizaciju televizora 

i tome je gotovo u potpunosti 

podredila svoj nastup na tržištu 

potrošačke elektronike. Slična udruživanja 

prakticiraju s jedne strane Panasonic, Sony, 

LG i Philips, a s druge Microsoft, Google, 

eBay, Facebook, Twitter i ostali divovi 

digitalnog doba. 

6 

7 

USB 3.0 

Još 2007. godine na Intel Developer Forumu, najvećoj godišnjoj Intelovoj konferenciji koja se održava 

u San Franciscu, najavljena je treća generacija USB sučelja namijenjenog prijenosu podataka i povezivanju 

perifernih jedinica s računalima. Do pred kraj 2009. godine radilo se na usavršavanju papirologije 

i USB 3.0 sada je spreman za eksploataciju. Gotovo svi proizvođači računalnih periferija i gadgeta 

najavili su kako će podržavati novi USB (sve drugo predstavljalo bi tržišni suicid), a zbog izuzetne 

brzine prijenosa podataka koju novo sučelje podržava na teorijskoj razini – čak 4 gigabajta u 

sekundi – službeno se još naziva i SuperSpeed USB. 

U praksi će te brzine, dakako, biti osjetno niže, iako višestruko veće od onih koje donosi današnji 

standard, USB 2.0, no utjecaj koji će ovaj generacijski inkrement imati na cijelu informatičku 

industriju bit će izuzetno velik. Zahvaljujući rapidnom padu cijena memorijskih kapaciteta, diskovnog 

prostora i širokopojasnog pristupa internetu, USB 3.0 dolazi u pravom trenutku. Možemo 

očekivati da će 2010. godina biti prva u kojoj ćemo prestati koristiti termine poput “kilobajta” 

i “megabajta” i početi govoriti o “terabajtima”, pa čak i “pentabajtima”. Još početkom 2009. 

tehnološki su znalci zbog svega ovog desetljeće koje stiže nazvali “erom pentabajta”. 

All-in-one računala 

Minijaturna prijenosna računala, odnosno 

netbookovi, u posljednje su dvije godine pokosila 

tržište. Trend je započeo tajvanski proizvođač Asus 

sa svojim Eee PC-jem. Povećanjem potražnje za 

malim praktičnim laptopima smanjio se interes za 

“pravim” računalima. Proizvođači računala osmislili 

su stoga posve novu kategoriju PC-ja, nazvanu allin-one 

računalima. Riječ je o stolnim računalima kod 

kojih “srce” stroja nije smješteno u kućište odvojeno 

od monitora, već su procesor, matična ploča, memorija, 

diskovi, grafički i zvučni podsustavi te optički 

pogoni integrirani u ekran. Predvodnik ovog trenda 

je Apple sa svojim iMacom, a all-in-one računala u 

2009. predstavili su i mnogi drugi, od HP-a do Della, 

pa čak i hrvatski sastavljač PC-ja Končar. 

U 2010. pojavit će se cijele čitave nove serije all-inone 

računala koja će u svijet stolnih PC-ja donijeti 

inovaciju sličnu onoj koju su netbookovi donijeli u 

prijenosnike – praktičnija su za korištenje, zauzimaju 

manje prostora i vizualno su dopadljivija. Skuplja su 

i snažnija od netbookova pa će i zarada biti veća. 

8 


21:9 ekrani 

Na IFA-i, najvećem svjetskom sajmu potrošačke 

elektronike koji se početkom svake jeseni održava u 

Berlinu, ove je godine izuzetnu pažnju posjetitelja 

plijenio jedan proizvod – Philipsov televizor tržišno 

nazvan Cinema 21:9. Vrlo brzo našao se u trgovinama 

diljem svijeta (pa i kod nas, uz paprenu početnu 

cijenu od 32.000 kuna). Riječ je o prvom televizoru 

na svijetu s omjerom stranica koji u potpunosti 

odgovara onome u kojemu se snima preko polovice 

visokobudžetnih hollywoodskih blockbustera. 

Cinema 21:9 ima dijagonalu od 56 inča (oko 142 

cm), tehnologiju 200Hz Clear LCD (prikazuje 200 

slika u sekundi, uz kombinaciju 100Hz tehnologije i 

skeniranja pozadinskog osvjetljenja u 50 posto radnog 

ciklusa) i odaziv od 1 ms, kontrast s omjerom 

80.000:1, ugrađeno Net TV sučelje za korištenje 

interneta, bežični mrežni priključak, 5 HMDI 

priključaka i tako dalje... 

9Reklo bi se kako se tu radi o luksuznom uređaju koji 

neće zaživjeti na tržištu, no interes koji je pobudio 

toliki je da bi bio golem tržišni propust ne kopirati 

ovu ideju. Zato ćemo u 2010. vidjeti televizore s 

omjerom stranica 21:9 i od drugih proizvođača “A 

klase”: LG-ja, Samsunga, Sonyja i Panasonica. Trend 

se širi i na druge tržišne grane, pa je LG već pustio 

u prodaju multimedijalni mobitel BL40 Chocolate, 

10 

također s ekranom koji donosi omjer stranica 21:9. 

Real-time pretraživači 

Donedavno se najvećim takmacima na tržištu internetskog pretraživanja 

smatralo Google i Microsoft, no od kada je Facebooka i Twittera, natjecatelja 

u toj areni ipak je nešto više. Microsoftov Bing, “pametniji” pretraživački alat 

kojeg je IT div iz Redmonda predstavio u 2009. godini uzeo je tek neznatan 

djelić prometa Googleovom pretraživačkom alatu, a sve više se po linkovima 

ove godine klikalo po dvama spomenutim društvenim mrežama, kojima broj 

korisnika najbrže raste. 

Tajna je u tome što su Facebook i Twitter daleko ažurniji od Googlea, Binga ili 

bilo kojeg drugog pretraživačkog servisa, jer umjesto robotiziranog softvera koji 

gradi bazu podataka s postojećim informacijama na internetu, na društvenim 

mrežama taj zadatak odrađuju sami korisnici. Na društvenim mrežama se o 

aktualnim događajima priča u trenucima dok se oni odvijaju, razmjenjuju se 

linkovi koji vode na dodatne informacije o njima, a Googleu i Bingu ipak treba 

neko vrijeme da ih “pokupe” njihovi automatizirani alati za prikupljanje građe. 

Pretraživanje “u realnom vremenu” tako je puno učinkovitije na Facebooku, 

Twitteru, pa čak i Flickru i YouTubeu, a kako su toga svjesni i u Googleu i u 

Microsoftu, najavili su za početak 2010. godine svoje “real-time” pretraživačke 

alate. U godini koja dolazi tako ćemo, guglajući i bingajući, dobivati kao rezultate 

i aktualne tvitove te statuse koji se pojavljuju na Facebooku. 


Shames-Yeakleovi 

će vjerojatno morati 

podmiriti štetu banci, 

iako se njihova kredita 

domogao neki haker 

Virus na 

vašem računu 

Sve više kompanija ostaje bez novca zbog hakerskih provala u 

bankovne račune. Može li se to dogoditi i vama? / Asher Hawkins 

Poput mnogih malih poduzetnika u SAD-u, Marsha 

i Michael Shames-Yeakel nisu smatrali potrebnim razdvojiti 

poslovni od privatnog bankovnog računa kad su 

prije tri godine prešli na online bankarstvo. To im se obilo 

o glavu već sljedeće godine. Hakeri su prebacili gotovo 

27.000 dolara s njihovog računa na nepoznato odredište 

izvan dosega zakona. 

Kad vam džepar u SAD-u digne karticu, ostanete 

bez 50 dolara. Kad haker provali u račun vaše tvrtke, 

možete izgubiti mnogo više. Banke puno troše za online 

sigurnost, no svaki put kada dobri dečki postave 

novi sofisticirani sustav zaštite, zli momci odgovore još 

sofisticiranijim protumjerama kako bi pljačkali račune. 

“Oni ne skidaju po deset dolara s milijuna računa, nego 

upravo obrnuto”, kaže Donald Jackson, direktor tvrtke 

SecureWorks iz Atlante, koja istražuje online kriminal. 

Tko pokriva štetu? Prema saveznom zakonu, štetu 

na osobnim računima građana dužna je namiriti banka. 

Računi tvrtki nemaju takvu zaštitu. To je naoko fer prema 

pojedincu, ali većinu tvrtki vode upravo pojedinci. 

Druga je opasnost da se osobna sredstva i novac tvrtke 

ne drže na odvojenim računima, kao u slučaju Shames- 

Yeakelovih koji sada tuže banku. Marsha (57) i Michael 

(58) Shames-Yeakel vode mali knjigovodstveni biznis. 

Rade u svom domu u predgrađu Chicaga i 2003. godine 

Citizens banka im je odobrila kreditnu liniju od 50 tisuća 

dolara. Oni su kasnije omogućili pristup tim sredstvima 

sa svog računa. Hakeri su im upali u račun i izdali nalog 

da se 26.500 dolara iz kreditne linije prebaci najprije na 

taj, a potom na račun nepostojeće havajske tvrtke JV Financial. 

Za deset dana, kad su Shames-Yeakelovi primijetili 

što se dogodilo, novac je već bio u jednoj austrijskoj 

banci koja ga je odbila vratiti. 

Banka je mogla posumnjati da nešto nije u redu 

samo po internetskom protokolu, IP adresi s koje 

Shames-Yeakelovi nikad prije nisu pristupali računu. 

Kako su se hakeri domogli njihovog korisničkog imena 

i lozinke, ostaje tajna. Mogli su im poslati kakav virus 

u e-mailu, a možda se netko provozao kvartom i ukrao 

podatke “iz etera” dok su stanari pristupali svojim bankovnim 

računima putem bežičnog interneta. Lopovi 


tehnologija 

takve podatke obično prodaju najboljem ponuđaču, a 

pokazalo se da su to često kriminalci iz istočne Europe. 

Na nesreću, čak i da su im bankovni podaci ukradeni 

iz kuće, nije sigurno da Shames-Yeakelovi ne bi morali 

pokriti gubitak. Kao što bi učinila većina banaka, Citizens 

traži od njih da preuzmu odgovornost jer je novac 

prošao preko njihovog računa koji je ujedno i njihov 

poslovni račun, iako se to dogodilo na prevaru. Kad su to 

odbili, banka je njihov račun prijavila kao “delinkventski” 

svim kreditnim uredima, a šest mjeseci potom zaprijetila 

da će im hipotekom sjesti na kuću. Savezni sud je u kolovozu 

odlučio da mogu tužiti Citizens jer slučaj uključuje 

osobni račun građana. 

Od 2007. kada su prevareni Shames-Yeakelovi, jako 

se povećao broj ovakvih napada na bankovne račune. 

Hakeri inficiraju velike web sajtove trojancima. Kad se 

ulogirate, trojanac prelazi u vaš PC. Hakeri vas potom 

prate dok preko weba pristupate svom bankovnom 

računu. Opremljen mehanizmom za odčitavanje pritiska 

na tipke, trojanac bilježi korisničko ime i lozinku. Hacker 

potom još samo mora izdati lažni nalog za prijenos novca 

s vašeg na svoj račun, bez brige da će banka išta posumnjati. 

Kako su banke postale sumnjičave prema nalozima 

za prijenos novca koji stižu s anonimnih računala, 

hakeri već oko godinu dana kradu i IP adrese svojih 

žrtava. Takav “upad”, samo dobronamjeran, možda ste 

već iskusili ako ste imali problema s računalom na poslu 

i nazvali ovlašteni centar za tehničku pomoć. Njihov je 

čovjek na nekoliko sekundi preuzeo nadzor nad vašim 

računalom i riješio problem. 

Ova bi tehnika možda mogla objasniti kako je 

teksaški uvoznik Unique Industrial Product Co. u travnju 

ostao bez 200 tisuća dolara. Njihova banka, Comerica, 

nije ništa posumnjala kad su jednog ponedjeljka navečer 

hakeri napali Uniqueov račun. Došavši ujutro na posao, 

Uniqueov kontrolor našao je hrpu faksova kojima 

Comerica potvrđuje transfere 1,2 milijuna s tvrtkina na 

razne druge račune, neke čak u ukrajinskim bankama. 

Pljačka je dobro isplanirana. Transferi su provedeni 

Ruski naglasak 

Online lopovi obično su nekoliko mrežnih čvorova daleko 

od mjesta gdje nestaje novac. No kada cyber-tragači i uspiju 

slijediti virus do mjesta s kojeg je poslan, nerijetko se ispostavi 

da je to server u nekoj od bivših sovjetskih republika. Autopsija 

virusnog koda najčešće otkriva da je riječ o softveru na ruskom 

jeziku. Stručnjaci za sigurnost vjeruju da online pljačke banaka 

nadziru i financiraju klasične kriminalne organizacije. Tehnike 

praćenja žrtve i stupanj poznavanja međunarodnog bankarstva 

upućuju na to da su u igru uključeni i bivši agenti tajnih službi, 

kažu američki stručnjaci. 

malo prije kraja radnog vremena u Uniqueu i većina se 

odnosila na iznose manje od 10 tisuća dolara kako se 

ne bi privukla veća pozornost. Milijun dolara Comerica 

je uspjela dobiti natrag, preostalih 200 tisuća Unique 

će morati prekrižiti. “Banka tvrdi da je odgovornost 

naša, jer su hakeri upali u naše računalo”, kaže direktor 

Uniquea Jugal Malani. 

Ovakvih je slučajeva mnogo. Jedna banka u Missouriju, 

koja je tražila da je ne imenujemo, kaže da su 

“hakeri s ruskim naglaskom” ove godine upali u račune 

dvaju njihovih klijenata: jedna neprofitna organizacija 

opljačkana je za 142 tisuće dolara, od čega je 107 tisuća 

Skupina ruskih hakera već je 

stvorivši virus doskočila i tehnici 

bankarskih digitalnih tokena 

na kraju spašeno, a jedna građevinska tvrtka ostala je bez 

50 tisuća od ukupno 115 tisuća dolara hakerskih transfera 

s njihova računa. “Ako je provaljeno u njihov sustav, 

vlasnici poslovnih računa moraju sami snositi gubitak”, 

kažu u toj banci. 

Ipak, vlasnici računa ne predaju se bez borbe. S 

računa uprave javnih škola u okrugu Western Beaver u 

Pennsylvaniji, prošle je zime neovlašteno prebačeno 700 

tisuća dolara. U ESB banci su mislili da je naloge izdao 

nadzornik sustava javnih škola. Uspjeli su pronaći 265 

tisuća, a za ostalo je, kažu, odgovoran Western Beaver. 

Školska uprava, međutim, tvrdi da je banka trebala posumnjati 

jer oni u tom razdoblju nisu radili zbog školskih 

praznika. 

Je li krivac tehnologija? Shames-Yeakelovi misle da 

jest. U tužbi tvrde da im je banka trebala dati digitalni 

token kako bi svom računu pristupali preko jedinstvenog 

koda koji se mijenja svakih nekoliko sekundi. 

Nažalost, skupina “hakera s ruskim naglaskom” već je 

doskočila i toj tehnici, stvorivši virus koji u računalo 

instalira instant messaging kod, kažu u SecureWorksu. 

Kad korisnik unese kod s tokena, virus ga prenosi 

hakeru koji se prijavljuje, a istodobno odgađa prijavljivanje 

pravog korisnika. Dok čeka, korisnik ostaje bez 

novca. 

Jedno od mogućih rješenja je potvrđivanje svakog 

prijenosa novca s računa telefonskim pozivom ili tekstualnom 

porukom banci mimo računala. Za to se zasad 

odlučilo manje od deset posto američkih banaka jer je 

skuplje i kompliciranje za klijenta, a boje se i posljedica 

u slučaju da postupak izmakne nadzoru, kaže bankovni 

pravnik iz Washingtona Joseph Yesutis. 


je cilj uvjeriti velike tvrtke kao što su 

Coca-Cola, Fujitsu ili Pitney Bowes da 

povjere svoje podatke megakompjutorima, 

a potom i sustavu Azure da upravlja 

tim podacima. Na velikom skupu u 

Los Angelesu, 17. studenoga, Microsoft 

je započeo akciju nagovaranja milijuna 

softverskih inženjera da stvaraju poslovni 

softver za Azure kao što sada stvaraju 

aplikacije za Microsoftove operacijske 

sustave u osobnim računalima. U kompaniji 

se nadaju da će ih uspjeti uvjeriti 

“kako postoji način kreiranja jednog 

softvera za sve: za “oblak”, server, desktop, 

mobitel… To je velika stvar”, kaže 

MS-ov direktor za platforme Timothy 

O’Brien. 

I mnoge druge kompanije smatraju 

da se ne radi o sitnici, pa je izazov za 

Microsoft tim veći. Amazon.com već 

nekoliko godina pruža usluge pohrane i 

kompjutorske obrade podataka, a Salesforce.com 

nudi predloške za tvrtke koje 

stratega. Azure je po njegovu mišljenju 

šansa za dugoročni poslovni zaokret u 

načinu proizvodnje i naplate Microsoftova 

softvera. Novi operacijski sustav 

Ozzie je najavio prije godinu dana i otad 

je rijetko izlazio pred javnost. U zadnje 

je vrijeme gotovo stalno na putu, obilazi 

korporativne klijente i nagovara ih da 

prijeđu na Azure. 

Microsoftova sposobnost da se 

ponovno vine u investicijska nebesa 

ovisi o pronalasku novih izvora prihoda. 

Cijela struktura kompanije, od izdavanja 

dionica do istraživanja i organizacijskih 

planova, oslanja se već desetljećima na 

prodaju milijuna kopija istog operacijskog 

sustava i aplikacija. Taj se sustav 

ugrađuje u osobna računala, servere i 

gadgete poput smart phonea, a naplaćuje 

se po komadu. Online softver je drukčiji, 

plaća se korištenje sustavom u stvarnom 

vremenu. U testnom razdoblju 

podataka. S rastom povjerenja Azure 

će postajati sve veći i složeniji. “O tome 

će se svakodnevno pregovarati”, kaže 

šef infrastrukturnih usluga Arne Josefsberg. 

No uspije li Azure apsorbirati 

i Microsoftovo online carstvo i znatniji 

dio obrade i pohrane podataka za kompanije, 

mogao bi u godinu dana postati 

najveći internetski softver s obzirom na 

količinu podataka kojima upravlja, tvrdi 

Josefsberg. 

Otvara se i niz sigurnosnih i pravnih 

pitanja, primjerice gdje su točno 

smješteni financijski podaci ili mailovi 

neke kompanije, te tko ima pristup tim 

podacima. Odgovori itekako zanimaju 

pravnike i vladina regulacijska tijela. Još 

je prerano za procjenu rizika koje donose 

povremeni padovi sistema. Jedna Microsoftova 

vanjska podružnica, koju 

Azure ne obuhvaća, nedavno je izgubila 

osobne podatke milijun korisnika Sidekickovih 

mobitela (kasnije su izjavili da 

Azure će za početak upravljati svim računalima unutar MS-ove 

goleme mreže podataka, ali drugi klijenti već čekaju otvaranje 

nastoje uniformirati svoje poslovne 

softvere i pohraniti podatke u nekoj vrsti 

centralnog skladišta. Google je, naravno, 

u igri sa svojim Gmailom i programom 

za obradu teksta te mogućnošću da tvrtke 

razvijaju svoje softvere pod njegovim 

okriljem. Krupne “ptice” pod svoj oblak 

vabi i IMB. Upravo je ponudio usluge 

elektroničke pošte i pohrane podataka, 

još otprije prodaje konzultantske usluge 

kako bi pomogao tvrtkama da svoje 

kompjutore što više prilagode radu u 

“oblaku”, a njegov internetski operacijski 

sustav najavljen je za sljedeću godinu. 

IBM-u neće trebati ljudi izvana da 

izrađuju aplikacije za taj sustav - svaki 

treći od njegovih 390 tisuća zaposlenika 

bavi se izradom softvera. 

Lansiranje Azurea ključni je korak 

za Raymonda Ozzieja, imenovanog 

nasljednika Billa Gatesa na mjestu 

glavnog Microsoftovog softverskog 

naplaćivalo se 12 centi za sat korištenja 

Azurea i 15 centi mjesečno za pohranu 

jednog gigabajta podataka. To nije skupo. 

Amazon naplaćuje dvostruko više 

za neke od usluga u svome “oblaku”. 

Može li Microsoft ostvariti profite na 

kakve je navikao uz cijenu od 12 centi? 

U kompaniji kažu da je to moguće. 

Smatraju da bi se server s vijekom trajanja 

od dvije do pet godina mogao 

isplatiti već za nekoliko mjeseci uz stopostotnu 

iskorištenost, a kako je Azure 

kompatibilan i s osobnim računalima i 

korporacijskim serverima, nadaju se da 

će, kako vrijeme bude prolazilo, uvelike 

prodavati i sam operacijski sustav. 

Microsoft ne očekuje da kompanije 

odmah potpuno prijeđu na Azure. 

Smatraju da će se u početku odlučivati 

za pojedine komponente sustava, 

povjeravajući Microsoftu dio e-mail prometa 

ili brigu o dijelu rjeđe korištenih 

su gotovo svi ti podaci spašeni). Jedna 

od “oblaka”, Googleov Gmail, posljednjih 

je mjeseci više puta padao. Microsoft 

tvrdi da je Azure sigurniji od sadašnjih 

korporacijskih sistema jer se napadi i 

propusti u zakrpama prate s centralne 

lokacije. 

Promatrači sa strane ne dijele Microsoftov 

optimizam. “Malo je kompanija 

koje u ovom trenutku imaju 

dovoljno tehničara potrebnih za prebacivanje 

podataka u ‘oblak’. Ništa što ima 

stvarnu poslovnu važnost još godinama 

neće prijeći u ‘oblake’”, kaže IDC-ova 

analitičarka Michelle Bailey. Smatra da 

je za puni procvat tog biznisa potrebno 

deset godina, možda nešto manje u 

zemljama u razvoju s labavijim zakonima. 

Uz 50-postotni pad vrijednosti dionice 

tijekom zadnjih deset godina, Microsoftu 

je potrebno da se Azure dokaže 

mnogo brže. 


tehnologija 

Google 

Vaš život po 

Eric Schmidt želi kontrolu nad cjelokupnim 

vašim radnim danom i online zabavom. Je li to 

doista tako strašno kao što zvuči? / Quentin Hardy 

Dan započinje buđenjem preko Googleovog Android telefona. Dok 

žurite pod tuš, zastajete pored kompjutora da preletite Google News 

i provjerite poštu na Gmailu. Saznajete kako je vaš prvi sastanak tog 

dana premješten na novu lokaciju. Google Maps će se pobrinuti da 

je pronađete. Brzo osvježavate izvještaj o poslovnim troškovima, 

uključujući ispis prezentacije prodaje, napravljen, recimo, uz pomoć Google 

Templatea, i šaljete sve to u indijski ured vaše tvrtke (za svaki slučaj na hindiju, 

kad vam je već pri ruci Google Translate). Vaš šef želi malu raspravu o doprinosu 

vaše poslovne jedinice marketinškim planovima tvrtke? Oslanjate se na Google 

Groups. I eto, obavili ste hrpu posla prije nego što ste uopće izašli iz kuće i sad vam 

je na raspolaganju ostatak radnog dana da iz ureda provjerite poslovne informacije 

na internetu. Da i ne spominjemo kako ćete usput ukrasti koji trenutak za skidanje 

nove igrice, provjeru stanja na burzi, zakazivanje posjeta liječniku, razmjenu 

fotografija s prijateljima i odabir kina i restorana za večeras. Zbilja praktično. 

I pomalo zatrašujuće. Google želi zaposjesti doslovce svaku minutu koju 

provodite online: kod kuće, na poslu, dok idete na posao, dok putujete s posla 

kući, riječju - posvuda. Povezuje vas sa svijetom preko kućnog računala, laptopa ili 

mobitela upravo nevjerojatno lako. Za tu lakoću kojom u tren oka razmjenjujete 

svoje rasporede, tablice, obavijesti, izvještaje, prezentacije i još toliko toga, zaslužan 

je manje poznat dio Googleova biznisa, Google aplikacije ili Google Apps, koji u 

golemim računalnim centrima pohranjuje sve te podatke. Taj paket usluga donosi 

Googleu novac od pretplate, ali je i svojevrstan trojanski konj kojim se sve 

više ljudi privlači na internet kako bi Google mogao plasirati što više 

oglasa. I dok se iz dana u dan povećavaju mogućnosti za oblikovanje 

i razmjenu informacija i pretraživanje interneta, organizacija 

naših života postaje sve ovisnija o Googleu. 

No, tko tu stvarno ima kontrolu? Eric Schmidt, 

Googleov sovoliki šef, zvuči uvjerljivo kada kaže: 


tehnologija 

u 

Trojac u trojanskom 

konju: Ranjen 

Sheth, Samuel 

Sillace i Bradley 

Horowitz nadzirali 

su stvaranje Google 

aplikacija 

Foto Eric Millette za Forbes 


tehnologija 

“Naš je model jednostavno bolji od 

drugih modela. Prema tome, trebali 

bismo imati stopostotni udjel.” Što se 

tiče ostalih pretendenata na vaš online 

život, Microsoft “muči niz problema, 

uključujući one s ispravljanjem grešaka u 

proizvodima”, kaže Schmidt. Ipak, daleko 

od toga da se Microsoft predao. Dapače, 

Bing i Windows 7 daju mu novi vjetar u 

leđa, a Office 2010 s web inačicama uredskih 

alata izgleda obećavajuće. Nedavne 

rasprave s News Corp. o naplaćivanju 

sadržaja i blokiranju Googleovih sadržaja 

pokazuju da je Microsoft odlučio izazvati 

Google na svim frontama. 

Tri godine star Googleov posao s aplikacijama 

lako je previdjeti s obzirom 

na veličinu oglašivačkog biznisa na koji 

otpada 60 posto Googleovog tržišta i 

koji će ove godine kompaniji donijeti 22 

milijarde dolara. Prodaja aplikacija, za 

koje Google korporacijama naplaćuje 50 

dolara godišnje, donijet će dodatnih 750 

milijuna, što je tek djelić Microsoftove zarade 

na Officeu. No Schmidtova se vizija 

ne odnosi samo na zaradu. Budući da se 

nadovezuju na Googleov operacijski sustav 

(Chrom OS), mobitelske usluge (Android) 

i njima kompatibilni preglednik 

Chrome, Googleove aplikacije obećavaju 

- ili prijete - preoblikovati ukupno 

tehnološko okruženje kao i način na koji 

se igramo i radimo. Preglednik Chrome 

nije zamišljen samo za spajanje kompjutora 

s internetom. Aplikacije su dostupne 

i kad niste spojeni na web, baš kao i Office. 

Googleov novi operacijski sustav 

trebao bi se pojaviti za godinu dana, 

ugrađen u netbook koji će koštati manje 

od 300 dolara, a možda biti i besplatan u 

paketu s pretplatom na Google Apps. Ti 

će netbookovi ulaziti na internet i izlaziti 

iz njega za manje od deset sekundi. Demo 

verzija Chrome OS-a predstavljena je 

nedavno uz online player na glazbenom 

servisu Pandora koji omogućuje slušanje 

glazbe po izboru, a potom vam šalje 

sličnu muziku na temelju čak 400 pokazatelja. 

Android, open source operacijski 

sustav predstavljen u listopadu uz novi 

Motorolin model mobitela, sadrži cijeli 

mali Google svijet aplikacija, uključujući 

Apps-olutna dostupnost 

Sada se možete baciti na posao na čak 40 jezika. Google aplikacije povezane su s istom onom 

tehnologijom koja prevodi web-stranice s jednog jezika na drugi, uključujući velški i malajski. Za 

instant poruke je omogućen automatski prijevod na 12 jezika. 

Evo kako: uđite na Gmail, pa na Postavke, gdje ćete pronaći opciju Message Translation. Nudi 

vam se i mnogo drugih opcija poput lokalnog vremena kod primatelja poruke, prečaca na 

tipkovnici i automatske veze na fotografije ili video u dolaznoj pošti. Možete opozvati poslani 

mail ili odrediti 15-minutni predah od primanja pošte. Možda vam se da gnjaviti i s funkcijom 

Task ispod e-mail naredbi s lijeve strane Gmailovog ekrana. Pridružite li zadacima datume, oni 

se automatski unose u vaš kalendar (ne zaboravite u kalendaru uključiti Task opciju kako biste 

ih vidjeli). Gmail nadalje omogućuje sortiranje i filtriranje dolazne pošte, tako da odmah možete 

uočiti poruke od šefa. 

Jedan nedostatak: Google aplikacije nemaju uniformne naredbe za omogućavanje značajki. Za 

prijevod Googleovog dokumenta treba kliknuti na Tool i odabrati Translate Document. Za chat 

treba dodati robot-prevoditelj (dostupan na http://bot.talk.google.com). 

Google Docs je program za obradu teksta, pri čemu se pretpostavlja da ćeter tekst podijeliti 

s više osoba. Zato najčešće korišteni templati (naći ćete ih pod Create New Tab) ne uključuju 

samo rezimee, prodajne proračune i amortizaciju zajmova, nego i fakture i web-publikacije. 

Osim toga, više dokumenata, tablica i PDF fajlova može se staviti u zajedničku mapu i biti na 

raspolaganju članovima grupe, umjesto da se prosljeđuju jedan po jedan. Oprez, u templatima 

postoje i tisuće manje važnih stavki koje su unijeli raznorazni autsajderi koji žele da pročitate 

njihovu priču, kupite njihove rukotvorine ili igrate Yahtzee. U plaćenoj verziji predložaka, 

Googleova računala mogu osvježavati i podatke poput valutnih tečajeva i unositi ih u tablice 

iz Google financija. Kliknite na Tools i idite na Scripts. Slična funkcija omogućuje korisniku da 

prenese podatke iz aplikacije na sigurno, iza tvrtkinog firewalla. 

Čak i besplatna verzija tabličnog programa može automatski pronalaziti podatke poput 

sportskih statistika i cijena dionica, ako vam ne smeta pozabaviti se s malo amaterskog programiranja. 

Primjerice, da biste dobili statistiku igrača bejzbola Pedra Martineza, u odjeljak na 

tablici utipkajte =GoogleLookup, potom “Pedro Martinez” i “earned run average”. Za cijenu 

Googleove dionice utipkajte =GoogleFinance (“GOOG”), a onda =GoogleFinance (“GOOG”; 

“price”) – Q.H. 

novi GSP navigacijski sustav koji može 

predvidjeti i zastoje u prometu. I onda, 

što kažete? Hoćete li prepustiti Googleu 

i zadnju stopu svog digitalnog života? To 

bi nesumnjivo imalo svojih prednosti: 

nikad vam više podaci ne bi bili nezgodno 

izvan ruke, recimo kad vas šef nazove 

kući s nekim hitnim pitanjem, a vama su 

tablice baš ostale u uredu. 

Ništa strašno ni ako vam kompjutor 

ukradu ili vam padne u vodu dok iz kade 

surfate netom. Jeftin i s malo osobnih podataka 

pohranjenih u samoj “kanti”, netbook 

će postati tek potrošni komad radnog 

pribora. Kad se istroši, bacit ćete ga u 

smeće i iz ormara izvaditi drugi. Vaš bi se 

poslodavac mogao odlučiti na pohranu 

podataka u “oblak” i tako plaćati manje 

ljudi za održavanje. Mogući nedostaci: 

morate bezrezervno, totalno vjerovati 

kompaniji kojoj ste povjerili pohranu 

svojih podataka. Što ako je napadnu hakeri 

i domognu se vašeg novca od povrata 

poreza? 

Googleov tim za aplikacije narastao 

je sa 25 ljudi, koliko ih je bilo 2004., na 

današnjih tisuću od ukupno 20 tisuća zaposlenih 

u kompaniji. Njih četiri stotine 

su inženjeri. Većina ostalih bavi se prodajom 

i podrškom; razmjerno mnogo za 

tvrtku u kojoj inženjeri čine većinu zaposlenih. 

Još je to patuljasti biznis u usporedbi 

s Microsoftom koji zarađuje 19 milijardi 

dolara godišnje na Office paketima. 

Ipak, dva milijuna poslovnih korisnika 

pretplatilo se na Googleov softver u to 

kratko vrijeme otkako postoji, privučeni 

cijenom, brzinom, mogućnošću suradnje 

i kontrolom koju im omogućuje. 


Foto Eyepress / Newscom 

Googleov tim za aplikacije narastao je sa 

25 ljudi u 2004. na današnjih tisuću od 

ukupno 20 tisuća zaposlenih u kompaniji 

Većinom su to mali poduzetnici, no sad je 

tu već i 15.000 zaposlenih u Genentechu, 

njih 35.000 u golemoj britanskoj uslužnoj 

tvrtki Rentokil Initial te 30.000 ljudi koji 

rade u gradskoj upravi Los Angelesa. 

Igrajući na cijenu, lakoću korištenja 

i brojnost značajki, Apps paket ima potencijala 

za stvaranje sasvim nove vrste 

kompjutorskog eksustava, različitog kao 

što se osobno računalo razlikuje od mainframe 

kompjutora. Silicijska dolina pohitala 

je u kompjutorske oblake ponajprije 

zbog potrebe za rezanjem troškova, ali taj 

aspekt “cloud computinga” ne otkriva svu 

važnost stvaranja i korištenja informacija 

koje se neprestano osvježavaju, komentiraju 

i odasvud su dostupne. Ne postoje 

mape i datoteke, samo oslanjanje na ono 

što Google najviše voli - pretraživanje. 

Ono pred vas može iznijeti niz softverskih 

poslastica iz Googlea. Već sada se 

unutar neke multinacionalke mogu slati 

pisma, recimo iz berlinske podružnice u 

San Francisco, a da ono što s jedne strane 

ulazi na njemačkom s druge izlazi na 

engleskom jeziku, zahvaljujući Googleovom 

prevoditelju. 

Morate se sastati s nekim tko vas je 

kontaktirao putem e-maila? Uz pomoć 

linkova na Google Maps i vaš rokovnik, 

lakše ćete odrediti gdje i kada. Aplikacije 

vjerojatno zauzimaju jedva jedan posto 

Googleovih računalnih centara s više 

od milijun servera. Brdo zarađenog 

novca (22 milijadre dolara do 30. rujna) 

znači da će Google još desetak godina 

poboljšavati svoje aplikacije, odnosno 

razviti Google Apps do maksimuma. 

Rođen u Washingtonu D.C., Schmidt 

(54) studirao je elektrotehniku na Princetonu 

i informatiku na Berkeleyju, gdje 

je doktorirao s temom o open source 

operacijskom sustavu. Jedna od ključnih 

teza odnosila se na važnost razmjene 

informacija i dobivanja povratnih informacija 

kako bi se poboljšala izvedba 

sustava. Zabrinutost zbog rastuće moći 

mreža - zajedno s natjecateljskim žarom 

proizašlim iz sve veće mržnje prema 

Microsoftu - obilježila je njegov profesionalni 

život. Jedan bliski suradnik zove 

Microsoft Schmidtovim Moby Dickom. 

Schmidt 1983. dolazi u Sun Microsystems, 

gdje kao šef tehničkog odjela nadzire 

razvoj programskog jezika Java. 

To se zbiva baš u vrijeme pojave interneta, 

a programi pisani u tom jeziku rade 

na svim računalnim platformama (PC, 

‘Naš je model 

jednostavno bolji 

od drugih i trebalo 

bi nam pripasti sto 

posto tržišnog udjela’, 

naveliko se hvali Eric 

Schmidt. I k tomu još 

zvuči uvjerljivo 

Mac…). U početku stidljiv, Schmidt je s 

vremenom zavolio javne nastupe dijelom 

i zbog angažmana na promoviranju Jave. 

Vodio je i tromjesečni projekt ugradnje 

jedne verzije Jave u Netscapeove preglednike. 

Microsoft je Internet Explorerom 

pomeo Netscape i istisnuo Sun svojom 

verzijom serverskog softvera. Godine 

1977. Schmidt dolazi na čelo Novella. 

Microsoft je ugrozio i tu tvrtku iz Utaha 

specijaliziranu za korporativne mreže, 

ponudivši mnogo više značajki i poveznica 

s drugim proizvodima. Novell je odgovorio 

pokušajem širenja svog biznisa s 

aplikacijama, no WordPerfectCorp., za 

koji su platili 1,5 milijardi dolara, pokazao 

se promašenom akvizicijom. 

Tri dana nakon stupanja na dužnost, 

Schmidt je obaviješten kako se očekivana 

kvartalna dobit od 20 milijuna dolara 

pretvorila u 20 milijuna dolara gubitka. 

Otpustio je više od tisuću ljudi i prelazio 

više od 250 tisuća milja godišnje prodajući 

Novellov softver kako bi vratio tvrtku osnovnom 

biznisu. Vrijednost Novellove 

dionice se usedmerostručila, samo 

da bi se ponovno sunovratila u doba 

dot.com propasti. Bitka s Microsoftom 

se nastavila. 

U Google je Schmidt došao 

početkom 2001., kada je tvrtka imala 

manje od 300 zaposlenih. Investitori 

su zahtijevali iskusnog čovjeka 

na čelu Googlea. Osnivači Larry 

Page i Sergey Brin stvorili 

su moćan pretraživač 

baziran na Linuxu 

i predali ga korisnicima 

na upotrebu. 

Promatrali su kako 

se oni njime služe 

i na tome temeljili 

daljnji razvoj 

pretraživača. 

Prodaja usluga 

pretraživanja 

korporacijama 

donijela je i 

skroman prihod. 

Schmidt se 

s Pageom i Brinom 


tehnologija 

sprijateljio tijekom zajedničkog posjeta 

otkvačenom festivalu performansa Burning 

Man u pustinji Nevade. Srećom, stao 

je na njihovu stranu i kad su inzistirali da 

Google Search ostane na raspolaganju 

korisnicima interneta u vrijeme kad nije 

donosio nikakav novac i kad su ulagači 

zahtijevali da se posao pretraživanja 

usmjeri prema prodaji korporacijama. 

Schmidt je regrutirao većinu ljudi koji su 

stvorili AdWords, Googleov sustav prikazivanja 

oglasa uz tematske riječi koje se 

pojavljuju u pretragama. 

U javnoj ponudi 2004. Brin, Page i 

Schmidt zadržali su većinu Googleovih 

B dionica, a s njima i nadmoćnu većinu 

dioničarskih glasova (20. studenoga 2009. 

vrijednost Brinova i Pageova udjela bila je 

po 18,2, a Schmidtova 6,4 milijarde dolara). 

Iza kulisa polako su se uobličavale 

Aplikacije. Googleovi mladi inženjeri 

pozabavili su se korporacijskim e-mail 

aplikacijama. Rezultat je bio softver 

koji je olakšao pretraživanje i filtriranje 

elektroničke pošte, a s vremenom se pretvorio 

u Gmail koji se pred internetskom 

javnošću pojavio 1. travnja 2004. Interno, 

googleovcima je bilo zlo od Oracleovog 

kalendara koji se nije mogao dijeliti. 

Stoga su napravili online verziju, 

Google Calendar. Zaposleni u 

Googleu počeli su se njime služiti 

potkraj te godine. Bio je to trenutak 

prosvjetljenja za Erica Schmidta. 

“Kalendar mi je otvorio oči”, prisjeća 

se. “Postojao je već 20 godina 

bez ikakve bitne promjene. 

A sve i svatko ima kalendar, 

projekti, sobe, ljudi. Ispunimo 

li kalendare podacima, 

računala nam mogu programirati 

rasporede.” 

Dotad je Schmidt 

već bio odvojio biznis 

pretraživanja za korporacije 

od biznisa 

oglašavanja i razmišljao 

kako bi Googleova labavo 

povezana, ali 

suradnji sklona, živahna 

struktura mogla biti 

Privatno, Schmidt je rekao prijateljima 

da u svoje računalo ne stavljaju niti 

jedan podatak koji žele zadržati za sebe 

od koristi drugim korporacijama. Sredinom 

2004. Schmidt, Page i Brin sastali 

su se sa šefovima grupe za korporacijska 

pretraživanja Ranjenom Shethom, Davidom 

Girouardom i Matthewom Glotzbachom. 

“Primijetili smo da suradnja 

unutar korporacije slabi zbog prevelikog 

broja informacija i velike raspršenosti 

zaposlenih”, rekao je Sheth. “Možda bismo 

to mogli popraviti.” Kao dokaz da 

postojeći sustav e-pošte ugrožava suradnju 

unutar tvrtke, ta trojica su priložila 15 

Nije isključeno 

da će Larry Page i 

Sergey Brin ukoro 

posjedovati svaku 

minutu koju provedete 

priključeni 

na web 

verzija neke prezentacije koja im je stigla 

mailom, a da se ni po čemu nije dalo 

razabrati koja je prava. 

S obzirom na svoju veličinu i ambicije, 

Google stvara proizvode kojima se može 

služiti više od milijardu ljudi, a softver i 

značajke unapređuje prateći kako se korisnici 

služe novim Google alatima. Što se 

tiče Google aplikacija, to je značilo izgraditi 

Gmail za mnoštvo ljudi i s brojnim 

značajkama, te sasvim omekšati granicu 

između kuće i ureda stavljajući sve na internet. 

Korisnici besplatnog Gmaila bili 

su odlični pokusni kunići – iz njihovog 

ponašanja Google je saznavao koliko 

dugo ljudi pregledavaju pojedine stavke 

ili čime se služe pri slanju instant poruka. 

Obično se novi program najprije isproba 

unutar kompanije da bi se vidjelo kako će 

ga prihvatiti izbirljivi inženjeri. U ožujku 

2006. Google je kupio Upstartle, kompaniju 

sa samo četiri zaposlena koja je za svoj 

internetski servis razvila skromni način 

stvaranja, dijeljenja i pristupa dokumentima 

putem preglednika. Taj 

je program za nekoliko mjeseci 

pretvoren u Google Docs. 

Lansiran je Gmail za tvrtke 

i cijeli je pothvat počeo 

naočigled rasti. “Borg nas 

je asimilirao velikom 

brzinom”, kaže Samuel 

Sillace koji je dizajnirao 

preteču Docsa i sada 

je tehnički direktor 

Appsa. Prvi “docs” 

poslao je Schmidt, a 

odnosio se na neki 

predstojeći sastanak. 

Za nekoliko 

minuta dokument 

je već doživio 

niz promjena 

– osvježeni su 

Foto James Leynse / Corbis 


statistički podaci, unesene teme sastanka… 

U ljeto 2006. Schmidt je tvrtku 

prebacio na online kalendar, a svaki je 

zaposlenik dobio svoj korisnički račun za 

Google Apps. Mogli su odabrati hoće li se 

služiti novim alatom ili i dalje koristiti MS 

Office. Presudila je online suradnja: sve 

što se pojavilo na nečijem kalendaru ili 

podsjetniku istog je trenutka bilo dostupno 

svim drugim članovima radnog tima. 

U nekoliko tjedana, 90 posto kompanije 

koristilo je Google Docs. Uskoro su 

Google aplikacije predstavljene i javnosti, 

a poslovna verzija po cijeni od 50 dolara 

pojavila se u veljači 2007. 

U travnju 2008. Page se zabrinuo da 

internetske veze neće moći podnijeti tako 

složen program i svejedno omogućiti 

trenutačno osvježavanje podataka. 

“Pokušavate sve učiniti preko browsera. 

To neće ići”, rekao je googleovcima. 

Oni su to shvatili kao upozorenje da 

moraju smisliti nešto što će funkcionirati 

drukčije od svega ostalog na tržištu. 

Smislili su preglednik Chrome, koji je 

navodno u stanju obraditi mnogo više 

javascripta i funkcionirati poput desktopa. 

Tri mjeseca potom pojavio se i operacijski 

sustav Chrome, a Schmidt je shvatio 

kako bi sve jeftiniji hardver mogao 

omogućiti Googleu da počne preuzimati 

uredsku suradnju i razmjenu misli unutar 

računala korporativne Amerike. 

No, ovdje se Eric Schmidt mora 

zamisliti. Google je imao mnogo 

promašaja. Prije godinu dana ugasio 

se Lively, virtualni svijet zamišljen kao 

konkurencija Second Lifeu. Froogle, koji 

je nudio pretragu i usporedbu trgovina, 

bio je online katalog tiskanih kataloga. 

Društvena mreža Orkut još je popularna 

u Brazilu – i gotovo nigdje drugdje. A 

dMark, kupljen da bi se plasirali radijski 

oglasi onako kako Google plasira oglase 

uz rezultate pretraživanja? 

Premda s bogatom poviješću vlastitih 

promašaja, Microsoft je još uvijek 

nevjerojatno snažan protivnik. “Imamo 

masu konkurencije. Često je riječ o verzijama 

naših starih proizvoda”, sarkastičan 

je Christopher Capossela, Microsoftov 

Otvorena sezona lova na Google 

Neke od Googleu u zadnje vrijeme najmrskijih kompanija – a slučajno se najčešće radi o 

konkurenciji – počele su potezati izraze poput “monopol” ili “krađa”. Vlasnik NewsCorpa. 

Rupert Murdoch nedavno je pred Saveznom komisijom za trgovinu rekao kako je ono što 

Google i drugi zovu “fer upotrebom radova naših reportera” po opsegu blizu krađi. Murdoch 

pregovara s Microsoftom o prodaji ekskluzivnog prava Microsoftovoj tražilici Bing na pristup 

sadržajima poput Wall Street Journala. (Očito odgovarajući na provokaciju, Google je nedavno 

uveo program koji primorava korisnike da se registriraju ili pretplate na publikaciju nakon što 

su kliknuli na pet stranica.) 

Microsoft napada Apps i Google search svim raspoloživim oružjem, od plaćanja ljudima da 

kupuju preko Binga kroz program “Cashback”, do prepuštanja Yahoou 88 posto prihoda od 

oglašavanja u sklopu posla u kojem pretraživanje obavlja Microsoft. Najnovija poboljšanja 

Binga, poput preciznijih karata, linkova na trgovine, restorane i kupnju ulaznica, pokazuju 

da Microsoft za bitku s Googleom izdvaja još veći dio od svojih 31 milijardu dolara gotovine, 

ulazeći u partnerstva i nove poslovne sporazume ne bi li izbacio iz igre društvo iz Mountain 

Viewa. 

I Facebook se narogušio. U kolovozu je platio 50 milijuna dolara za FriendFeed, takozvanu 

real-time search tvrtku koju su osnovali neki od najbistrijih umova iz Googleove škole. Taj 

real-time pretraživač omogućuje vam da vidite kako ljudi reagiraju na neki sadržaj upravo u 

tom trenutku, za razliku od ipak malo odstajale informacije koja se pojavljuje pri pretraživanju 

interneta. Twitter, koji objavljuje komentare u stvarnom vremenu, potpisao je ugovor s Bingom 

u listopadu. Samo nekoliko sat poslije potpisan je i ugovor s Googleom, ali je Microsoft 

dospio dalje s ponudom Twitterova sadržaja. 

U području mobilnih komunikacija Google se sukobio s nositeljima prava na radijski spektar. 

U pitanju su deseci milijardi dolara, pa Google i AT&T kod Savezne komisije za komunikacije 

lobiraju oko “net neutralnosti”, spornog pitanja smiju li prenositelji podataka kažnjavati 

goleme količine prometa što ih generiraju izvori poput Googlea. 

Najviše prašine podiglo se oko Googleove namjere da digitalizira i ponudi na pretraživanje 

i prodaju milijune knjiga nad kojima još postoji autorsko pravo, ali s nejasnim vlasništvom. 

Labavi savez knjižara, knjižničara, nakladnika, i naravno Microsofta, pokušao je spriječiti taj 

plan. Iza svega je stajala konkurencija i zabrinutost kako bi Google mogao iskoristiti pristup 

tom korpusu znanja da unaprijedi svoj pretraživački algoritam. 

Kako Schmidt podnosi sve te udarce? “On se vodi idejom da će primjena tehnologije promijeniti 

svijet”, kaže William Coleman, investitor iz Silicijske doline koji je godinama radio sa 

Schmidtom u Sunu. Nešto od tog napora mogao bi preusmjeriti i u PR. – Q.H. 

stariji potpredsjednik za suradničke i online 

aplikacije. Ali ni Googleova puška 

nije prazna: “Mi nudimo vlasništvo 

po nižoj cijeni, a instaliranje uopće ne 

naplaćujemo”, kaže Bradley Horowitz, 

šef za upravljanje proizvodima u Google 

aplikacijama. “Alati su tu stvar kulture. 

Ništa što se tiče ideja, dijeljenja i transparentnosti 

ne spada u svijet ustrojen po 

načelu komande i kontrole.” 

Sve to ipak ima i potencijalno 

mračnu stranu. Kako će zaposlenici u 

kompanijama primiti svu tu transparentnost 

i dijeljenje? Program kojem može 

pristupiti bilo tko i bilo gdje možda je 

sjajna stvar za produktivnost, ali je velika 

prijetnja privatnosti. Tko i kako sve 

može iskoristiti osobne informacije, 

svatko može zamisliti sam. Schmidt se 

postavlja neutralno, kao i kod prijašnjih 

kontroverzi povezanih s pretraživanjem 

i privatnošću. Na pitanje je li odgovorio 

na pismo Ureda za nacionalnu sigurnost 

kojim se od Googlea tražilo da vladinim 

službama omogući pristup podacima, 

Schmidt se smješka: “I za nas vrijede zakoni 

koji se meni ne moraju sviđati. Ne 

može se podnijeti tužba protiv zakona o 

sigurnosti.” Privatno, rekao je prijateljima 

da ne stavljaju u računalo niti jedan podatak 

koji žele zadržati samo za sebe. A 

to nije lako provesti. Priznaje to i sam 

Schmidt: “U svijetu u kojem ja živim, svi 

cijelo vrijeme rade.” 


tehno 

Sjajna godina Jobsa 

i Apple 

Apple je unatoč usporavanju u PC biznisu i uzavreloj 

konkurenciji u pametnim telefonima imao “zastrašujuće dobru” 

godinu koja je kompaniju u vrijeme kada svim biznisima 

ide nizbrdo katapultirala iz niše namijenjene profesionalcima 

i tehno-šminkerima u sam vrh globalnog konzumerskog ludila. 

Nemoguće je ne primijetiti da je kompanija, uz minorne 

potrese u cijeni dionice, uspješno preživjela petomjesečnu 

odsutnost svojeg “nezamjenjivog” (ali već i otpisanog) lidera 

Stevea Jobsa, koji je od siječnja do lipnja bio na bolovanju nakon 

dugotrajne borbe s bolešću i transplantacije jetre. 

Među Appleovim proizvodima iPhone se uzdigao toliko 

da je postao kompanijina priča o rastu, zahvaljujući rastućem 

tržišnom udjelu i uspjesima App Storea. Istovremeno, Apple 

je napravio revoluciju na tržištu nakon što je prihvatio dugo 

odbacivanu ideju o prelasku na Intelovu platformu. 

Promjena koncepta procesora koji pokreće stroj omogućila 

je kompaniji dosad najjači i najizravniji napad na ostale 

proizvođače osobnih računala. Ugradivši u svoja računala Intelove 

procesore, Apple je svojim korisnicima koji se ne žele 

odreći Microsoftovog poznatog okruženja omogućio izbor 

sustava na kojemu žele raditi, ali i mogućnost dvosustavnih 

računala koja mogu istodobno raditi i pod Windowsima i 

pod Macovim operativnim sustavima. Riječ je o tehnološkom 

skoku kojemu se ostali proizvođači računala zasad vrlo sporo 

prilagođavaju, dajući time prostor inače vrlo skupom Appleu. 

Kindle i za PC 

Amazon je krajem studenoga izdao besplatni softver 

namijenjen već postojećim korisnicima Kindlea, Amazonovog 

elektronskog “čitača” knjiga. Program pod imenom Kindle 

for PC korisnicima Kindlea omogućuje čitanje njihovih 

e-knjiga i na većim ekranima osobnih računala. 

Kindle for PC može se povući s Amazonovih stranica bez 

naknade, no nakon instalacije zahtijeva od korisnika registraciju 

na postojeći Kindleov račun na Amazonu, ali daje i 

mogućnost otvaranja novog pretplatničkog računa. Nakon 

spajanja na račun korisnik može besplatno presnimiti sve knjige 

koje je već ranije “povukao” na Kindle. 

U Hrvatskoj je odnedavno omogućen download Amazonovih 

knjiga u formatu za Kindle, no zasad ne postoji nijedno 

izdanje na hrvatskom jeziku. 

Koliko dugo Microsoftov 

Internet Explorer može 

izdržati? 

Microsoft je riješio svoj spor oko zaštite tržišne utakmice, 

koji već godinama vodi s Europskom unijom zbog načina na 

koji na tržište plasira svoj internetski preglednik Internet Explorer. 

Microsoft će europskim potrošačima uz Internet Explorer 

ponuditi nekoliko opcija kad je riječ o preglednicima, 

poput Safarija, Chromea i Opere. 

Ova odluka neće ubiti Internet Explorer, ali će pridonijeti 

eroziji Microsoftove dominirajuće pozicije u svijetu internetskih 

preglednika. Pad udjela Internet Explorera sve će 

više remetiti Microsoftove planove u internetskom biznisu. 

Preglednik je naime savršen način za privlačenje korisnika 

na njihov MSN portal i 

tražilicu Bing. 

Također, treba 

pripaziti na Google 

Chrome, što ga Google 

pozicionira i kao preglednik 

i kao operativni 

sustav. Uspjeh Chromea 

mogao bi naškoditi Microsoftovim 

Windowsima 

i biznisu s Internet 

Explorerom. 


Krešimir-Tadija Kapulica, 

Anamaria Kapulica znaju da ih je 

samo kreativnost spasila od krize 

78 F o r b e S listopad 2009

marketing 

Shrek kasni, zovi 

mađioničara! 

U recesiji se smanjio broj fešti, održao broj korporativnih 

evenata i porastao broj edukacijskih evenata. Političari su 

klijenti najskloniji otkazivanju, saznali smo od Krešimira 

Kapulice i njegovih event-mahera / Sanja Romić 

D 

Danas uspješni kreator marketinških projekata Krešimir Kapulica nakon stjecanja 

diplome nije ni znao da postoji zanimanje organizatora evenata. U tom je pozivu, kaže, 

završio potpuno slučajno. Na svojem prvom intervju za posao u agenciji Imago, na konstataciju 

Damira Ciglara da će “od sada raditi evente” postavio je pomalo zbunjeno pitanje: 

“Što je to?”. No, posao kojim se otad bavi resi sva potrebna “grandezza”: uz organiziranje 

vlastitih projekata, donio mu je i mogućnost raspolaganja vlastitim budžetom. 

S prometom od preko milijun i sedamsto tisuća kuna u prvom polugodištu 2009., 

Kapulica Studio trenutačno stoji iza desetak značajnih domaćih projekata. Početkom akademske 

godine postali su opet traženi u farmaceutskoj industriji i organizaciji kongresa 

i konferencija. U Kapulica Studiju dobro znaju da ih je samo kreativnost spasila od krize 

koja je poharala tržište. Mladi zagrebački event-maheri Krešimir-Tadija Kapulica, Anamaria 

Kapulica, Jana Šivak i Lara Horvat nisu pritom izgubili vezu sa stvarnošću i ne bježe 

od ironičnih opaski na vlastiti račun. 

“Može nas biti minimalno četiri, kao recimo Beatlesa. Uvijek smo imali mnogo vanjskih 

suradnika jer nam je cilj da kroz različite projekte rotiramo različite ljude, kako ne 

bismo upali u kolotečinu”, kaže Krešimir Kapulica, po struci akademski slikar i grafičar 

koji je prije tri godine utemeljio zagrebački Studio Kapulica. 

Posljednji projekt Studija bila je organizacija Phoenix foruma na Malti za Phoenix 

farmaciju, događaja koji je obuhvaćao organiziranje gala večere i zabavnog programa u 

hotelu Hilton za međunarodni panel od 300 farmaceuta. Phoenix farmacija, Glaxo Smith 

Kline, L’Oreal (nedavno je Kapulica Studio osmislio lansiranje L’Orealovog proizvoda protiv 

sijede kose kod muškaraca), Diners i Erste banka samo su neki od stalnih klijenata razigrane 

grupe kreativaca koji konverzaciju tipa “Shrek je zakasnio. Daj zovi mađioničara! 

listopad 2009 F o r b e S 79

marketing 

ideja koje čekaju da se ostvare, a koje su 

nešto između cirkusa, lunaparka i neke 

filmske stvari….”, kaže. 

Legitimaciju za inventivnost Kapulica 

je stekao možda još svojim Supermarket 

art katalogom iz 2000. i projektom predstavljanja 

imidža nevidljivog čovjeka u 

Art net klubu 2001., kada je nevidljiv 

pričao na esperantu. Projekt se protegnuo 

i na nastup na televiziji u spotu Nereda, 

Stoke i Bolesne Braće, a potom i u spotu 

Bolesne Braće u kojem se mladi slikar 

vratio u vidljivo izdanje i otkrio da zna 

pjevati operu. Uslijedili su slično neobični 

projekti: “Rođen 4. srpnja”, kada je u svim 

rodilištima u Hrvatskoj dijelio stotine 

posebno dizajniranih torti svim bebama 

rođenim 4. srpnja, ponoćna premijera 

“Vatrenih ulica” na 20. godišnjicu filma, 

“Sretna obitelj”, “Fake”… 

Najnovijim projektom “Show must 

onome što ide najbolje i to dovesti do 

savršenstva, kao i na networkingu s ljudima 

koji se bave istim poslom”, kažu u 

Kapulica Studiju, gdje svoj “jako leteći 

posao, koji s laptopima ponekad rade i na 

Sljemenu”, cijene i zbog razmjene iskustva 

i ideja s ostalim studijima, kao što su 

Bunch ili recimo Bruketa&Žinić. 

Abeceda posla za organizatore evenata 

svojevrsni je one-man show s puno 

vanjskih suradnika. Nakon sastanka na 

kojem dobivaju informacije o tome što 

klijent želi, slijedi “kuhanje” ideja u radnom 

studiju. Vole reći da njeguju “ležeran 

tempo rada”. ”Najprije generiramo ideje. 

Zlatno nam je pravilo da nema glupih 

ideja i da se ne ograničavamo budžetom. 

U tom trenu jednostavno se raspametimo 

i onda to idemo malo preoblikovati 

i vidjeti što je realno, što može, a što ne. 

Najnovijim projektom odlučili su 

prokomentirati aktualno stanje u zemlji i 

pozvati građane Zagreba da krizu prebrode 

zajedno, znanjem i sposobnostima 

Hoće li rakete letjeti dovoljno visoko?” 

vode mrtvi-ozbiljni. “Mislim da nas klijenti 

uzimaju radi učvršćivanja imidža. 

Trudimo se pokazati njihove najveće 

kvalitete na impresivan način. Jana dolazi 

iz produkcije, s Akademije dramskih umjetnosti, 

radila je na puno snimanja. Moja 

sestra je također producent i radila je na 

mnogo filmova, a Lara je nova. Imamo, 

dakle, i logistiku i produkciju, ljude koji 

paze na ponude, mjere, izvedbu, audio 

i video. Ja se najviše bavim programom, 

vježbanjem i izvođačima. Kada se o 

nekom eventu poslije u gradu priča, onda 

to klijentu doista diže rejting”, zaključuje 

Kapulica. 

Strah od velikih klijenata pobijedio 

je kada je shvatio da razlike u organiziranju 

najmanjih i najvećih evenata 

zapravo nema, jedina je razlika u 

budžetu. “I količini posla…”, reći će mladi 

marketingaš. Uvjeren je ipak da onaj 

tko zna raditi posao može napraviti sve. 

Neostvareni san zasad mu je organizacija 

otvaranja ili zatvaranja olimpijskih igara. 

“To me opsjeda od malih nogu. Znam da 

ima posla, ali je ogroman izazov, odmah 

bih pristao i imam bilježnicu prepunu 

go on” Kapulica Studio odlučio je prokomentirati 

aktualno stanje u zemlji. Riječ 

je o pozivu građanima Zagreba da dignu 

glavu i zajedno prebrode krizu znanjem i 

sposobnostima. 

“Kriza je ipak svratila i do našeg malog 

studija u Gundulićevoj. Prošle godine u 

ovo vrijeme dogodilo se da su stvari nekako 

stale. Stalno smo nešto radili i to se otkazivalo, 

a nama nije ništa bilo jasno, mislili 

smo - zašto su svi neodlučni? A onda 

smo na kraju shvatili, kao i cijela Hrvatska, 

da je stigla kriza. No ja bih rekao da su 

eventi sada postali kreativniji.” U periodu 

recesije smanjio se broj klasičnih fešti i 

proslava, održao broj korporativnih evenata 

i porastao broj edukacijskih evenata 

(znanstvenih foruma, rasprava, stručnih 

seminara i lansiranja proizvoda). 

U racionalizaciji Kapulica ne vidi 

ništa loše: “To je prednost jer ćemo se svi 

truditi oko svega, a najveća će kvaliteta 

i dalje ostati. Mislim da treba raditi na 

Nakon toga kreće sljedeći dio: odlučiti s 

kime ćemo sve raditi.” 

Event se može napraviti i s nula i s 

bezbroj kuna, pa je Kapulica Studio dosad 

radio i male evente za 50.000 kuna i one 

koji su stajali po nekoliko milijuna kuna 

(u prosjeku jednom u dvije godine). “No, 

ti pojmovi su dosta rastezljivi jer jedna 

presica može koštati i 30.000 i 500.000 

kuna, a neki srednji event između 350.000 

i 500.000 kuna. Nekad ne znači da će najskuplji 

event biti i najkreativniji, nama su 

najuspješniji bili neki najjeftiniji eventi, 

na primjer presice za novinarski event 

za sponzore i novinare. Gotovo uvijek 

pri tome premašimo budžet i onda 

pokušamo klijentu objasniti zašto i ponudimo 

da na to pristane. Znalo se dogoditi 

da ne možemo podmiriti troškove, ali 

čovjek preživi”, kaže Kapulica. Najvećom 

nemani u svojem poslu smatra rokove, 

dok su političari definitivno klijenti najskloniji 

otkazivanju. 

Foto Boris Štajduhar 

80 F o r b e S Siječanj 2010

pet pitanja 

Sonyja, LG-a) i usluga (IBM, HP). Osim porezne, mirovinske, 

legislativne i reforme tržišta rada, strane je investitore privukla 

niža razina plaća, ali i poželjan mentalitet. Red, rad, profesionalnost 

i disciplina odlike su slovačkog radnika. Slovaci nisu škrti, 

već pomno planiraju svaki izdatak i zaduženje. Kada je vrijeme 

za slavlje znaju itekako potrošiti na sebe i druge. Priželjkujem 

takav mentalitet i ovdje. 

Foto Vjekoslav Skledar / Cropix 

Dinko Lucić, 

član Uprave PBZ-a 

• Proveli ste određeno vrijeme u Slovačkoj. Kakav je odnos Slovaka 

prema stranim bankama i koje su najveće razlike u bankarskom 

poslovanju u Hrvatskoj i Slovačkoj? 

U Slovačkoj sam proveo dvije izvanredne godine. U velikoj 

banci od milijun i četiristo tisuća klijenata trebalo je povećati 

stagnirajuće prihode, aktivirati neaktivnu bazu klijenata i smanjiti 

fluktuaciju zaposlenika koja je bila iznad visokog prosjeka 

financijskog tržišta od čak 21%. Napravili smo sve to, i više od 

budžetskih ciljeva. Bankarski sustavi u Hrvatskoj i Slovačkoj 

vrlo su slični po visokoj konkurentnosti, visokom udjelu stranog 

kapitala, razvijenosti i stabilnosti. Razlike proizlaze iz 

kulturoloških, povijesnih i demografskih okolnosti. Šparna 

orijentacija Slovaka i dugoročno razmišljanje stvaraju hiperlikvidan 

sistem i vrlo nisku zaduženost stanovništva. Porezni 

sustav je jednostavniji (flat tax od 19%) i evazija je mnogostruko 

manja. Tržište rada dobro funkcionira, velika je potražnja i fluktuacija 

kvalitetnog kadra. Tržišni nastup i komunikacija banaka 

su profesionalniji i konzervativniji. Najveću razliku čini upravo 

ulazak Slovačke u eurozonu. 

• Kakav je odnos Slovaka prema kreditima? Jesu li privatno “škrti” 

ili je njihov pristup slavenski opušten poput hrvatskoga? 

Planski pristup životu prosječnog Slovaka ulijeva sigurnost 

u mnogim sferama. Nije čudo da je Slovačka restrukturirala 

gospodarstvo i pretvorila se u “srednjoeuropskog Tigra”. Danas 

je najveći proizvođač automobila po stanovniku u svijetu, veliki 

izvoznik elektroničkih uređaja (tamo su tvornice Samsunga, 

• Kako u Slovačkoj žive oni koji se smatraju “bankarima”? Postoji 

li razvijeni društveni networking financijske zajednice poput 

onoga u londonskom Cityju? 

Slovački bankari slobodno vrijeme najčešće provode igrajući 

golf, planinareći ili posjećujući kulturne događaje. Golferi se u 

Slovačkoj osjećaju odlično jer ima prekrasnih igrališta na kojima 

nema gužve. Središnji dio Slovačke je područje Tatri i nekoliko 

sam se puta penjao na strme planinske vrhunce. Zamislite 

da se na planinskom vrhu penjete gotovo okomito držeći se za 

lanac, a svako ispuštanje lanca može značiti pad u ponor. Sjedeći 

u uredu u Zagrebu teško mi je zamisliti kakve sam sve napore 

ondje prošao. 

• Hrvatske banke danas su dramatično različite od banaka kakve 

smo imali prije petnaestak godina. Koliko se taj “pomak prema 

Zapadu” osjeća u zemlji koja je imala sudbinu relativno sličnu 

Hrvatskoj, ali je danas ipak unutar EU? 

Banke u Slovačkoj nerijetko su razvijenije od svojih matica. 

To se posebno ocrtava u domeni austrijskih banaka, koje su u 

Slovačkoj regionalni centri za određene dijelove poslovanja. U 

Slovačkoj djeluje još više međunarodnih financijskih giganata 

kao što je Citibank ili GE, nego u Hrvatskoj. Prisutne su i specijalizirane 

kompanije koje se bave samo potrošačkim kreditiranjem, 

kao što su Cetelem ili Home credit. Konkurencija je izrazito 

visoka i banke su razvile sofisticirane sustave distribucije svojih 

proizvoda. 

• U kakvim su odnosima u Slovačkoj financijske institucije i politika? 

Koliko se osjeća utjecaj političkih zbivanja na ekonomiju? 

U uređenoj zemlji koja rijeko pokazuje svoj kratki europski 

staž, vrlo me začudilo da politika ima jak utjecaj na banke i 

ekonomiju. Premijer Robert Fico vrlo je grubo nastupio prema 

bankama i često ih prozivao za razne političke potrebe. Jedan od 

najvećih sukoba bila je vladina intervencija u mirovinski sustav. 

Nakon što je postavljen drugi mirovinski stup, vlada je odlučila 

izmijeniti zakon omogućavajući da ljudi opet prijeđu samo u 

prvi stup, naravno, u okrilju države. Možete zamisliti koliko su 

banke i osiguravajuća društva uložili u etabliranje mirovinskih 

društava i privlačenje klijenata, da bi nakon toga vlada samo 

tako promijenila pravila igre. Pritom se služila vrlo nekorektnom 

medijskom kampanjom. Slovačka vlada vrlo je prisutna 

u ekonomiji i često donosi mjere koje imaju dubiozan utjecaj. 

Primjerice, retrogradno je promijenjen porezni okvir za financijske 

institucije, naravno, na štetu stranih kompanija. 


Izborni pobjednik 

Papandreu ima 

zadaću što je prije 

moguće pokrpati 

rupe u proračunu, 

no to neminovno 

otvara mogućnost 

sukoba sa socijalnim 

partnerima 

Moody’s drži Grčku u šaci 

“Ni u Europskoj središnjoj banci sigurno nisu sretni ovako 

bizarnim zapletom”, zaključio je Erik Nielsen u svom izvješću, 

analizirajući neugodnu poziciju u kojoj se Grčka iznenada 

našla. “ECB vjerojatno želi brzo rješenje situacije u kojoj jedna 

agencija za procjenu kreditnog rejtinga grčku vladu i novog 

premijera zapravo drži u šaci”, navodi se u izvješću analitičara 

Goldman Sachsa u kojem se razmatraju izmjene postojećih 

pravila kojima monetarne vlasti (zasad vrlo izdašno) opslužuju 

financijske institucije dodatnom likvidnošću. 

A sve je krenulo negativnom revizijom kreditnog rejtinga. 

Agencija Fitch Ratings najprije je krajem listopada spustila 

Grčkoj rejting sa A na A-, da bi potom odabrala i iduće slovo 

abecede, fiksirajući dugoročni rejting na BBB+. Nekoliko dana 

kasnije oglasili su se i u Standard & Poor’s, obznanivši smanjenje 

rejtinga sa A- na BBB+. I tu počinje zaplet. Jer sličan je 

potez već najavio i Moody’s Investors Service, jedina agencija 

koja se zasad nije pomakla s prve stepenice (s rejtingom A1), 

ali bi se, zbog nategnutih okvira grčke fiskalne politike, mogla 

odlučiti na sličan korak. Problem pak leži u činjenici da ECB 

nakon mnogobrojnih injekcija likvidnosti 

(posljednja je bila teška gotovo 100 

milijardi eura) razmišlja o povlačenju 

kojim bi se dokinuli postojeći ustupci 

financijskim institucijama. Jedan od tih 

ustupaka odnosi se na kolateral što ga je 

ECB spremna prihvatiti (nudeći bankama 

zauzvrat svježi kapital). 

U paketu mjera čija je primjena isprovocirana 

globalnom krizom, ECB se 

naime odlučila za iznimku (ograničenog 

roka trajanja), prihvaćajući i kolateral 

nižeg investicijskog rejtinga (zaključno s ocjenom BBB-). No 

sve se glasnije nagađa kako će monetarne vlasti zahvaljujući stabilizaciji 

europskog bankovnog sustava uskoro donijeti odluku 

o primjeni uobičajenih pravila koja su bila na snazi prije krize. 

A time i bitno zakomplicirati stvari grčkoj vladi, koja se suočava 

s nužnošću bolnih rezova u segmentu javne potrošnje. 

S etiketom najvećeg proračunska deficita u Europi (gotovo 

13% na kraju tekuće godine) i opisanim potezima agencija za 

procjenu kreditnog rejtinga, takva odluka Europske središnje 

banke je zadnje što treba grčkim obveznicama nakon što se stopa 

prinosa, kako je prikazano na grafikonu, opasno približila 

granici od 6% i razinama posljednji puta zabilježenima tijekom 

najgore eskalacije globalne krize u prvom kvartalu ove godine. 

“Sve donedavno posve nezamisliva situacija, u kojoj ECB 

ne prihvaća državne obveznice jedne od članica monetarne 

unije kao prikladan kolateral, sada se pretvorila u posve realan 

scenarij čiju realizaciju središnja banka mora po svaku cijenu 

spriječiti”, smatra Nielsen, predlažući konkretno rješenje problema. 

“Središnja banka naprosto bi trebala dokinuti pravo veta 

koje je neopravdano pripalo jednoj agenciji 

(u ovom je slučaju u pitanju Moody’s), 

i to tako da izbaci odredbu po kojoj minimalno 

prihvatljiv rejting moraju potvrditi 

sve tri agencije.” No ECB se zasad 

ne izjašnjava, a premijer Papandreou je 

na sto muka i grozničavo krpa rupe u 

fiskalnoj politici dok istodobno pokušava 

uvjeriti inozemne investitore kako nemaju 

razloga za strah od scenarija u kojem 

Grčka nije u stanju podmiriti dospjele obveze 

na temelju izdanih obveznica. 

Foto AP 


financije 

Krizno žarište na jugu 

Gospodarski oporavak u svijetu uzima maha, no pozitivan će trend po 

svoj prilici i u idućoj godini zaobići europski jug / Mario Gatara 

Ilustracija Boris Benko 

Na izmaku godine koja je, usprkos 

strelovitom oporavku 

svjetskih tržišta kapitala, 

nedvojbeno zaslužila etiketu 

“krizna”, još će uvijek samo 

rijetki, raspravljajući o (najrazličitijim) 

oblicima krivulje globalne recesije, bez 

imalo zadrške odbaciti mogućnost manifestacije 

W ili L scenarija. Većina se pribojava 

neugodnih iznenađenja, strahujući 

ponajprije od neželjenih implikacija 

negativnih trendova na tržištu rada. Pritom 

upozoravaju kako bi prerano stezanje 

monetarne omče moglo doslovno 

ubiti oporavak (stimulativne mjere 

fiskalne politike ionako su uglavnom 

“potrošene”). Jednako su oprezni i predstavnici 

monetarnih vlasti, no mahom 

pozitivno intonirane prognoze govore 

kako je najgora kriza od Velike depresije 

ipak na zalasku. Barem kada je riječ o 

najrazvijenijim zemljama svijeta, kojima 

svakako treba pridružiti i potencijalima 

iznimno bitne zemlje BRIC bloka. 

Međutim, jugoistok Europe još je uvijek 

krizno žarište na kojem visoka razina 

zaduženja i nepovjerenje inozemnih investitora 

vežu ruke vlastima, produbljujući 

agoniju uvjetovanu promašenim konceptom 

ekonomske politike. 


financije 

Ne samo da u 

Hrvatskoj nema 

rasta, nego 

i slabljenje 

negativnog trenda 

ide puno sporije 

no što se ranije 

očekivalo. Ali gruba 

realnost još uvijek 

ne dopire potpuno 

do svijesti izvršne 

vlasti / Mario Gatara 

Oporavak na Marsu 

Čujem li ja to nulu? Gospodin 

Polančec nudi nulu. Nudi li 

netko manje? Aha, gospoda 

iz oporbe se spuštaju na negativan 

teritorij. Hvala. Želi 

li tko ići još niže? Evo ga, trust privatnih 

analitičara spušta se daleko ispod 

prethodne ponude i nudi -4,9%. Nadmetanje 

još traje. Prvi put, drugi put - 

samo malo - dakle, ministar Šuker nudi 

-5%. Je li to ujedno i kraj nadmetanja? A 

ne, guverner Rohatinski nudi -5,5%. No 

evo opet i privatnih analitičara, njihova 

je ponuda, dame i gospodo, sada -6%! 

Prvi put, drugi put, prodano! Nestrpljivo 

vas iščekujemo na idućoj licitaciji već 

početkom sljedeće godine. 

Otkako smo, još tamo u srpnju, 

započeli sa statističkom obradom projekcija 

gospodarskog rasta marljivo 

prikupljajući svježe prognoze analitičara, 

stvari su se drastično izmijenile. I to 

ponajprije na globalnoj razini. Ne tako 

davno usporedba aktualne globalne 


Foto Getty Images, Goran Mehkek / Cropix 

krize s Velikom depresijom činila se 

posve opravdanom, a i danas je moguće 

povući brojne paralele, od vrlo sličnog 

kretanja pojedinih ekonomskih indikatora 

do reakcije političara i monetarnih 

vlasti. Međutim, sva je prilika da bi aktualna 

nepogoda ipak mogla biti nešto 

blaža, ali k tome i puno kraća od najveće 

ekonomske krize prošlog stoljeća. 

Na to ne upućuje samo provala 

optimizma koja je donijela uzmak 

pesimista i snažan rally na svjetskim 

tržištima kapitala tijekom ove godine, 

već i prognoze za iduću godinu koje pak 

iz najrazličitijih izvora kontinuirano prikuplja 

Bloomberg. A one su, u usporedbi 

sa 2008. ili 2009. godinom, iznimno 

pozitivno intonirane. Dovoljno ilustrativan 

primjer su projekcije za zemlje skupine 

G20. Naime, analitičari u idućoj 

godini ne očekuju negativne stope 

gospodarskog rasta ni za jednu zemlju 

članicu, što je zapravo sasvim dovoljno 

da se već sada globalna recesija označi 

kao - prošlo svršeno vrijeme. Riječ je, 

naime, o skupini zemalja u kojima živi 

otprilike dvije trećine svjetske populacije 

i na koju otpada 80% ukupne svjetske 

trgovine te čak oko 85% BDP-a. 

Nažalost, svijetla se budućnost iz 

hrvatske perspektive još uvijek ne nazire. 

Tmurna slika domaćeg gospodarstva, 

izmučenog parazitskom fiskalnom 

politikom lišenom bilo kakve vizije i 

dugoročne strategije, postala je nezaobilazan 

dio svakodnevice koju sve više 

stanovnika sve teže podnosi. Ključan razlog 

je, naravno, pogoršanje situacije na 

tržištu rada, segmentu gospodarstva u 

kojem se promjena ekonomskog ciklusa 

najkasnije manifestira. Što pak znači 

da će stopa nezaposlenosti, odnosno, 

ukupan broj nezaposlenih kao izravna 

posljedica kolapsa domaće ekonomije, 

još dugo dugo - rasti. 

A licitacija projekcijama rasta 

(ili, točnije - pada) BDP-a u bližoj 

budućnosti tek se zahuktava, jer 

analitičari domaćih banaka, ponukani 

salvom pesimistično intoniranih 

izvješća državnih statističara, svoje 

Krivulja ne ostavlja odveć gorak okus, no s 

negativnog se teritorija nećemo lako izvući 

Najnovija revizija prognoza sugerira da ćemo 

minus gledati i iduće godine 

prognoze sustavno mijenjaju samo - 

naniže. 

Naravno, ogromnoj je većini vjerojatno 

već odavna jasno kako službene, 

(tradicionalno) populistički obojene 

prognoze, stvaraju razvodnjenu sliku 

krize i služe samo za podizanje morala. 

Jer kako drugačije protumačiti činjenicu 

da su vladajuće strukture minus od 6,3% 

u drugom kvartalu pokušale okarakterizirati 

kao pozitivan pomak? A zapravo 

je to bio tek signal da voda mrvicu slabije 

prodire, ali još uvijek – tonemo. I to sve 

dublje, jer svaki novi negativan kvartal 

jednostavno znači da je hrvatski BDP 

svakim kvartalom sve manji i manji. 

Nema previše smisla osvrtati se 

na parodiju koja se odigravala u Saboru 

prilikom rasprave o proračunu za 

tekuću godinu, kada su se mogle čuti 

kojekakve, na mahove i prilično glupave 

pretpostavke, ocjene i konstatacije. 

Jer činjenica da je vladajuća garnitura 

(i ne samo ona) na samome startu uvelike 

podcijenila intenzitet krize u ovom 

je trenutku puno manji problem od 

spoznaje da gruba realnost još uvi- 

Prognoze ministra 

Šukera uglavnom 

služe za podizanje 

morala 


financije 

jek ne dopire u potpunosti do svijesti 

izvršne vlasti. Najbolji primjer za to je 

proračun za iduću godinu, koji valjda 

ima šanse održati se do kraja iduće godine 

u izvornom obliku kao i scenarij u 

kojem Hrvatska šalje svemirsku misiju 

na Mars. Jer usporavanje negativnog 

trenda ni u kom slučaju nije sinonim za 

oporavak, kako se to počesto pogrešno 

tumači. I da stvar bude gora, ne samo 

da nema oporavka, već i slabljenje negativnog 

trenda ide puno sporije no što 

se to ranije očekivalo (a put do pozitivnog 

teritorija prilično je dug, kako se 

to može uočiti na grafikonu). Pa ipak, 

iz Banskih dvora u Sabor svejedno nije 

upućen prijedlog manjeg i štedljivijeg 

proračuna, kako bi nalagala konvencionalna 

logika. 

Stvari stoje toliko loše da brojke DSZ-a 

redovito ispadnu lošije od prognoza 

Licitacija se 

zapravo tek 

zahuktava, jer 

analitičari svoje 

prognoze sustavno 

mijenjaju samo - 

naniže 

Nova revizija s negativnim predznakom 

Takav bi se zaokret još i nekako 

mogao shvatiti prije nekoliko mjeseci, 

kada je prevladavalo mišljenje kako će 

oporavak nastupiti već krajem ove ili 

pak početkom iduće godine. Dotična 

se teza uvriježila uvelike zahvaljujući 

činjenici da je već druga polovica 

prošle godine iznjedrila znatno sporiji 

rast, umanjivši bazu za kalkulacije na 

godišnjoj razini. Nakon 1,7% rasta u 

trećem, simboličnih 0,2% rasta u zadnjem 

kvartalu 2008. godine bio je najslabiji 

rezultat u ovom tisućljeću, i 

vjerojatno tek zahvaljujući pukoj koincidenciji 

(ili još i prije, mahnitom blagdanskom 

shoppingu) ipak nije poprimio 

negativan predznak. No tako mršavi 

rezultati, zbog rigidnih statističkih 

principa, svaki daljnji pad čine znatno 

podnošljivijim. 

Međutim, prema najnovijim prognozama, 

u zadnjem kvartalu ove godine 

analitičari očekuju pad BDP-a od 

4,9%, što bi u konačnici trebalo donijeti 

minus od 6% za ovu godinu. Usporedbe 

radi, samo nepunih pet mjeseci ranije 

središnja vrijednost (medijan) prikupljenih 

prognoza signalizirala je minus 

od 3% za posljednji kvartal u godini, 

dok se ukupna “šteta” za ovu godinu 

procjenjivala na otprilike 5% (minusa, 

naravno). Tu razliku od jednog postotnog 

boda najlakše je pak dočarati apsolutnim 

brojkama, odnosno, u ovom 

slučaju cifrom od “tri i nešto sitno“ 

milijarde kuna. Naravno, ukoliko se 

ovogodišnji pad ekonomske aktivnosti 

u zemlji doista i zaustavi na stopi od 

6%. 

A to još uvijek nije i kraj priče. 

Jer nestao je i pozitivan predznak za 

2010. godinu, koji se još do prije nekoliko 

mjeseci činio sasvim izglednim. 

I taman kad biste pomislili da gore ne 

može, valja naglasiti kako stvarni razvoj 

događaja u konačnici može poprimiti i 

znatno ružniji oblik, jer svakako valja 

naglasiti da su konačni rezultati u sva 

tri kvartala ove godine nadmašili prognoze 

(uobličene središnjom vrijednošću 

iskazanih projekcija) za 50 do 70 baznih 

bodova. 

Drugim riječima, kriza koja se 

zastrašujućom silinom obrušila na 

hrvatsko gospodarstvo do sada je redovito 

donosila neugodna iznenađenja. 

A činjenica da su brojke Državnog zavoda 

za statistiku u ovoj godini redovito 

bile lošije od konsenzusa neovisnih 

analitičara nekako ne sluti na dobro. 

Q3 2009. Q4 2009. Q1 2010. 2009. 2010. 

ALEN KOVAČ -4,75 -4,80 -2,50 -5,80 0,0,0020 

Erste & Steiermärkische Bank (-3,75) (-5,50) (0,20) 

HRVOJE STOJIĆ -5,80 -6,30 -4,70 -6,40 -2,00 

Hypo Alpe-Adria-Bank (-5,40) (-6,00) (-1,90) 

IVANA JOVIĆ -4,50 -3,50 -4,50 -5,50 0,00 

Privredna banka Zagreb (-5,20) (0,50) 

ZDESLAV ŠANTIĆ -4,60 -5,00 -4,00 -6,00 -0,80 

SG-Splitska banka (-4,40) (-5,50) (0,00) 

GORAN ŠARAVANJA -5,80 --4,90 -2,704,60 -6,00 -1,50 

Zagrebačka banka (-2,50) (-4,90) (-0,20) 

ZRINKA ŽIVKOVIĆ MATIJEVIĆ -5,80 -4,-4,8060 ---1,502,50 -5,90 -0,50 

Raiffeisenbank Austrija (-1,20) (-5,50) (0,00) 

MEDIJAN -5,30 -4,90 -3,40 -6,00 -0,70 

NAJBOLJI scenarij -4,55 -3,50 -1,50 -5,50 0,00 

NAJGORI scenarij -5,80 -6,30 -4,70 -6,40 -2,00 

PROSJEK -5,20 -4,90 -3,30 -5,90 -0,80 


Veza Zagrebačke burze i razvijenih 

tržišta kapitala dugo je 

funkcionirala poput pupčane 

vrpce, vjerno preslikavajući sentiment 

ulagača. To se lako dalo uočiti već i 

površnom usporedbom, ali i kvantificirati 

putem koeficijenta korelacije. Međutim, 

posljednjih mjeseci fiksacija domaćih 

investitora zbivanjima na Wall Streetu 

polako kopni, a optimizam sve uočljivije 

uzmiče pred sivilom na domaćem terenu. 

Promatrajući razvoj događaja u posljednje 

dvije godine, koeficijent korelacije 

između dva burzovna indeksa još je uvijek 

prilično visok, no “skretanje” domaćeg 

burzovnog indeksa i evidentna divergencija 

kao posljedica “zastranjivanja” 

Crobexa, pritisnutog surovom realnošću 

domaćeg korporativnog sektora, sada 

već jasno upada u oči. Promjena kursa 

datira od početka lipnja, do kada je veza 

funkcionirala savršeno, premda izvedba 

indeksa, ako samo malo pomaknemo 

bazu za izračun, ne nudi bitna odstupanja. 

Naime, od početka srpnja naovamo 

(zaključno sa 16. prosinca), vrijednost 

Crobexa uvećana je za petinu, dok je S&P 

500 namaknuo rast od oko 26%. 

No ako se vratimo samo mjesec 

dana unatrag, razlika postaje uistinu 

drastična. Od početka lipnja S&P 500 

Mario Gatara 

Talac domaćih 

(ne)prilika 

Na kretanje Crobexa sve manje utječe sentiment 

određen izvedbom S&P 500 indeksa, a sve više surova 

stvarnost hrvatskog korporativnog sektora 

je ostvario rast vrijednosti od oko 18%, 

a Crobex je zabilježio pad od čak 11%, 

svjedočeći o nemoći domaćih investitora 

da se otrgnu negativnom dojmu i gorkom 

okusu domaćih ekonomskih (ne)prilika. 

Konkretne brojke jasno podupiru takav 

zaključak, jer čak i ako gledamo izvedbu 

tijekom ove godine u cjelini, Crobex s 

rastom od 17% zaostaje za napredovanjem 

S&P 500 indeksa, koji je u vrijeme 

pisanja ovog teksta bio u plusu od oko 

marketmaker 

23%. Pritom valja podsjetiti kako su burzovni 

indeksi razvijenih tržišta kapitala u 

konačnici ponudili puno manje od zemalja 

u razvoju, pa se Crobex nalazi i na dnu 

regionalne ljestvice dobitnika. Primjerice, 

poljski WIG je pred kraj godine bio u 

plusu od 46%, a isti rezultat bilježe i indeksi 

u Estoniji i Letoniji, premda je u 

oba slučaja kontrakcija BDP-a u ovoj godini 

poprimila zastrašujuće (dvoznamenkaste) 

razmjere. Mađarski BUX porastao 

je pak za 68% (otprilike kao i rumunjski 

BET), dok se ukrajinski i ruski indeksi 

mogu pohvaliti čak troznamenkastim 

rastom vrijednosti od početka godine. S 

druge strane, lošiji rezultati od Crobexa 

zabilježeni su u Latviji, Sloveniji, Bugarskoj, 

Srbiji i Bosni i Hercegovini. 

Dakle, poslovni rezultati (i očekivanja 

u tom pogledu), u ovom slučaju uobličeni 

u stope pada BDP-a i projekcije za 

buduće razdoblje, očito igraju određenu 

ulogu u glavama ulagača. Štoviše, u 

četverogodišnjem razdoblju (od 2004. 

do kraja 2007. godine) koje je prethodilo 

kaosu uvjetovanom globalnom krizom 

i masovnom likvidacijom na svjetskim 

Domaći burzovni indeks na dnu je 

regionalne ljestvice ovogodišnjih dobitnika 

Nakon dugo vremena, putevi dvaju indeksa 

su se početkom lipnja - razdvojili 

tržištima kapitala Crobex je ponudio gotovo 

savršenu korelaciju s rezultatima u 

kategoriji rasta BDP-a. Potom se indeks, 

kako i priliči jednom “forward-looking” 

mjerilu ekonomske aktivnosti, pretvorio 

u “leading” indikator, jasno predviđajući 

domaćem gospodarstvu prilično sivu 

budućnost. No problem leži u činjenici 

da se u razdoblju od 1999. do kraja 2007. 

godine (vrhunac pozitivnog trenda na 

domaćem tržištu kapitala) vrijednost 

indeksa usedmerostručila, dok se BDP, 

izražen u apsolutnim brojkama (kunama 

ili eurima), “samo” udvostručio. Sada je 

taj omjer bitno prizemljen, no vrijednost 

Crobexa danas je još uvijek tri puta veća 

nego na kraju 1999. godine, a BDP, to je 

sasvim izvjesno, još neko vrijeme neće 

rasti. 


financije 

Dubai i dolar pomrsili 

račune optimistima 

Unatoč velikim 

nadanjima 

pobornika 

tehničke analize, 

S&P 500 očito 

još uvijek nije 

dorastao izazovu 

/ Mario Gatara 

Mjesec dana na kalendaru i jedno izdanje 

Forbesa kasnije, najzvučniji 

američki burzovni indeksi nisu 

ulagačima pružili previše razloga 

za zadovoljstvo niti značajnijim pozitivnim 

pomacima, a još manje u kontekstu formacija na 

grafikonu koje smo prezentirali u prošlom broju. 

Doduše, i Dow Jones Industrials i S&P 500, baš kao 

i tada također spomenuti Dow Jones Transports 

ubilježili su svježe rekorde, no zapravo 

je riječ o posve zanemarivoj bodovnoj 

razlici i pomalo razočaravajućem 

napretku. Toliko skromnom da S&P 

500 u tih dvadesetak radnih dana nije 

uspio prevaliti ni put od svega desetak 

bodova i osvojiti jednu od ključnih 

razina otpora koje visoko kotiraju 

među pobornicima tehničke analize. 

Granica od 1120 bodova označava 

se kao prekretnica koja će odrediti 

buduću izvedbu indeksa, uz obrazloženje kako je 

riječ o točki koja označava 50% retracementa na 

putu od apsolutnog rekorda iz listopada 2007. godine 

do 12-godišnjeg minimuma registriranog u 

ožujku ove godine. 

Na žalost optimista, u međuvremenu se dogodio 

Dubai, odnosno problemi s financiranjem 

dospjelog duga podružnica (Dubai World i Nakheel 

Construction) ogromnog konglomerata 

smještenog u jednom od sedam emirata koji čine 

Stagnacija u 

minulih mjesec 

dana doima se 

sasvim solidnim 

postignućem 

i potvrđuje 

čvrste temelje 

pozitivnog trenda 

financijski iznimno moćno carstvo. Ili je barem 

dosad vladala takva percepcija kada su u pitanju 

Ujedinjenih Arapski Emirati. Izravni izdanak subprime 

krize, kako su je neki nazvali, neugodna epizoda 

s refinanciranjem dospjelih zaduženja kompanija 

pomoću kojih je Dubai doživio drastičan 

“makeover” navela je dio ulagača na povlačenje. 

Na lokalnim je tržištima nastao pravi kaos, što 

najbolje ilustrira podatak kako je ADX General 

(Abu Dhabi) u svega dva tjedna 

zabilježio pad vrijednosti od 16%, dok 

je vrijednost DFM General indeksa 

(Dubai) u istom razdoblju umanjena 

za četvrtinu. 

Pa ipak, dio promatrača će rado 

istaknuti činjenicu kako značajnijeg 

prelijevanja na razvijena tržišta 

zapravo - nije bilo. No zato je S&P 

500 u to vrijeme besciljno tumarao 

unutar iznimno uskog fluktuacijskog 

raspona, reflektirajući suzdržanost ulagača koji 

su sa zebnjom iščekivali daljnji razvoj događaja. 

U međuvremenu je naslovnice medija okupirala 

Grčka, a strah od defaulta jedne od članica Europske 

monetarne unije, te u nešto manjoj mjeri i 

nagađanja o pozadini nacionalizacije Hypo Group, 

učinili su euro vrlo ranjivim. Pruženu je priliku 

odlično iskoristio dolar, a s padom tečaja EUR/ 

USD na najnižu razinu u posljednja tri mjeseca 

(na korak do 1,43 dolara), ključnu je ulogu odigrao 

link američke valute i burzovnih indeksa na Wall 

Streetu. 

Za to vrijeme, optimisti se okreću povoljnim 

fundamentima. Naime, dobit američkog korporativnog 

sektora, prema podacima američkog ministarstva 

trgovine, u trećem je kvartalu ove godine 

(u odnosu na prethodni) porasla za čak 10,6% (na 

1,4 bilijuna dolara, ako nekog zanima), što je prvi 

dvoznamenkasti rast još od prvog kvartala davne 

2004. godine. I da stvar bude još bolja, paralelno s 

gospodarskim oporavkom analitičari očekuju nastavak 

pozitivne serije, vjerujući kako bi upravo veći 

profiti korporativnog sektora u idućoj godini (ako 

se ostvare predviđanja) mogli biti glavni pokretač 

uzlaznoga trenda na tržištu kapitala. 


fondomjer 

Iva Biondić 

Pobjeda mirnih 

Dvoznamenkasti prinosi nekih fondova u 2009. 

mogu zavarati. Nakon potopa u 2008. osnovica za 

izračun rasta je niska 

Premda se početkom godine 

nije tako činilo, ova se godina 

premetnula u pozitivnu 

za većinu domaćih dioničkih i 

uravnoteženih fondova. Uvjetno rečeno 

“dobitnici” su bili oni mirnih živaca, 

koji se nisu uplašili brzaca kojim se kretalo 

domaće, ali i svjetsko tržište dionica. 

Riječ oporavak pri tome treba uzeti sa 

zadrškom, jer visoki dvoznamenkasti 

prinosi što ih neki od fondova bilježe u 

ovoj godini mogu zavarati; osnovica za 

izračun rasta je, nakon prošlogodišnjeg 

potopa, naprosto niska. Uostalom, nekako 

je logično da će u nekom trenutku 

uslijediti rast, no ostaje pitanje koliko će 

potrajati i je li održiv. 

Da je brza zarada nalik igri na ruletu, 

svi smo itekako postali svjesni u prošloj 

godini. Ali kao i u kocki, uspješnost investiranja 

diktira statistika. Logika je jednostavna 

– što je više tržišnih ciklusa (faza 

rasta i faza padova) obuhvaćeno razdobljem 

investicije, veća je vjerojatnost da 

će konačni rezultat investiranja u fond biti 

usporediv s (prosječnim) godišnjim prinosom 

tog fonda, odnosno sličnih fondova. 

Upravo stoga prilikom razmatranja 

uspješnosti domaćih fondova ne treba 

gledati rast fonda u ovoj godini nego njihovu 

uspješnost od osnutka, a mjera za 

to je prosječni godišnji prinos. Naime, 

iako je više od polovice dioničkih fondova 

u ovoj godini zabilježilo solidan rast, 

prosječni godišnji prinosi i dalje su negativni. 

To ne treba čuditi jer je prosječna 

starost ovih fondova oko tri godine i 

poklapa se s početkom burzovne euforije. 

Uravnoteženi fondovi, koji su zabilježili 

manje klizanje vrijednosti u vremenima 

burzovnog kraha, prosječno su stari gotovo 

pet godina. U tome je i tajna njihovog 

uspjeha: njihova startna pozicija bila je na 

daleko nižim cijenama dionica od većine 

dioničkih fondova. 

Primjera za takvo razmišljanje je 

mnogo. Tako, iako je PBZ I-Stock, kao 

fond s značajnijom imovinom pod upravljanjem, 

zabilježio najveći rast u ovoj 

godini (više od 49 posto), u dvije i pol 

godine rada ima negativan prosječan 

godišnji prinos u iznosu od 20 posto. S 

druge strane, fond Ilirike Investmentsa, 

Ilirika JIE, ove je godine zabilježio desetak 

posto rasta. Ono što ga čini pobjednikom 

na duge staze je činjenica da je u nešto više 

od pet godina rada zabilježio prosječan 

godišnji prinos od 10 posto. Treći najveći 

dionički fond, Raiffeisen C. Europe polako 

vraća vrijednost i u ovoj godini je 

Dionički fondovi dio minusa mogu pripisati 

efektu “ljepljivog novca”: odljevi su 

bili gotovo jednako snažni kao priljevi 

Iva Biondić je analitičarka fondovskog tržišta 

narastao za desetak posto, dok je PGP u 

posljednjih pet godina zabilježio -9 posto. 

Negativne prosječne godišnje prinose 

bilježe i najveći dionički fondovi – ZB 

aktiv i PBZ Equity. ZB aktiv, koji upravlja 

s pola milijarde kuna imovine, zabilježio 

je u tri i pol godine poslovanja negativan 

prosječan godišnji prinos od -1 posto, dok 

je s 416 milijuna kuna imovine povjerene 

na upravljanje PBZ Equity u nešto više 

od četiri godine rada zabilježio -4 posto. 

Znatan dio minusa koji su zabilježili ovi 

fondovi može se pripisati i efektu “ljepljivog 

novca”, budući da su odljevi iz njih 

bili gotovo jednako snažni kao priljevi. 

Niskorizični novčani fondovi, koji 

su se ove godine ponovo vratili u fokus 

investitora željnih sigurnosti, redom su 

zabilježili pozitivne prosječne godišnje 

prinose. To ne treba čuditi, jer oni prije 

svega služe kao sredstvo očuvanja vrijednosti 

novca od erozije inflacije pa 

ulažu u niskorizične vrijednosne papire. 

Štoviše, s obzirom na nedostatak likvidnosti 

zabilježen početkom godine, ovi su 

fondovi u ovoj godini bili u mogućnosti 

ostvariti iznadprosječne prinose. Raspon 

prosječnih godišnjih prinosa kretao se 

od 3 posto za u eurima nominiran ZB 

europlus do 8 posto za najmlađi kunski 

fond, Agram Cash. Najveći rast vrijednosti 

u ovoj godini zabilježio je Raiffeisen 

Cash (+9 posto), a gotovo u stopu slijedio 

ga je najveći hrvatski fond ZB plus te PBZ 

Novčani. U sedam godina poslovanja Raiffeisenov 

kunski fond je ostvario prosječan 

godišnji prinos od 5 posto, a sličan je i prinos 

ZB-ovog fonda u nešto više od devet 

godina rada. Najstariji novčani fond, PBZ 

Novčani, u gotovo jedanaest godina rada 

zabilježio je prosječan godišnji prinos od 

7 posto. 


forbeslife 

Umjetnost je biti 

Charles Saatchi 

Antisocijalan i neobuzdan, nekad marketingaš, danas 

kolekcionar avangardne umjetnosti, Saatchi je stvorio 

vlastiti kult / Susan Adams 

Charles Saatchi je u misiji - planira izvesti javni puč. 

Ali nemojte ga ispitivati o tome. Neće reći ni riječi 

i sasvim sigurno se neće pojaviti. Kolekcionar umjetnina 

i bivši marketingaš trži novu knjigu i reality 

show, na svoj pomaknuti način – u odsutnosti. 

Ispravno je zaključio da će mediji, koji preziru informacijski 

vakuum, sami proizvesti napoj. (Odbio je sastati se s Forbesom, 

osim ako mu ne zajamčimo naslovnicu i pitanja pošaljemo pismeno. 

I mi smo odbili, također.) Uistinu, mnogo je komadića 

od kojih se može sastaviti priča, zahvaljujući, djelomično, i knjizi 

“My Name Is Charles Saatchi and I Am an Artoholic” (Zovem 

se Charles Saatchi i ja sam artoholičar, Phaidon), katekizmu od 

175 stranica objavljenom ove jeseni, prepunom pitanja, i odgovora, 

koje je sam sebi postavio. Na prvi dojam, u knjizi je i iskren 

i eskivira, a prepuna je citata poput “Davao bih više intervjua, 

ali mislim da sam preosjetljiv”. U prijevodu: “Pretašt sam, lako 

uvredljiv i želim sve kontrolirati”. 

Saatchi (66), majstor manipulacije imidžom, dugo je 

uzgajao svoju moć izbjegavanja. Saatchi je dijete 

imigranata, iračkih Židova rođenih u 

Bagdadu, a zajedno s mlađim bratom 

Mauriceom stvorio je 

Saatchi & Saatchi, najveću 

marketinšku agenciju i 

tako postao oglašivački 

mogul 70-ih. Maurice je 

bio zadužen za klijente i 

vodio je posao, Charles 

je bio kreativna snaga 

iz pozadine, kaže Kevin 

Goldman, bivši novinar 

Wall Street Journala koji 

je pisao o oglašavanju,

Djelo ‘Duh’, 

francusko-alžirskog 

umjetnika Kadera 

Attija (sasvim lijevo), 

koje je izloženo 

u Saatchijevoj 

londonskoj galeriji (lijevo). 

Charles Saatchi 

izgradio je reputaciju 

kolekcionara 

otkrivajući mlade i 

nepoznate umjetnike 

Djelo Tracey Emin ‘Svi s kojima sam spavala od 1963. 

do 1995.’ uništeno je u požaru Saatchijevog skladišta. 

Charles Saatchi je za ovo njezino djelo platio svega 60 

tisuća dolara. Danas je Emin priznata umjetnica 

a 1996. i napisao knjigu o usponu i padu agencije. Za razliku 

od kreativnih direktora u konkurentskim agencijama, Charles 

se odbijao sastajati s klijentima. Izbjegavanje mu je išlo naruku. 

“Davalo je notu iznimnosti”, kaže Goldman. 

Među uspjesima agencije Saatchi & Saatchi je kampanja 

iz 1978. “Labour Isn’t Working” koja je pomogla Margaret 

Thatcher da dobije izbore, potom plakat Health Education 

Councila koji se zalagao za upotrebu kontracepcije slikom trudnog 

muškarca; jednostavna i elokventna kampanja za British 

Airways - “The Worldís Favourite Airline”. Charles je ili pisao 

dobitne slogane ili smišljao ideje. 

“Charlesov stil je bio pametan, domišljat i veoma elegantan”, 

kaže Goldman. Agencija je dizajnirala i oglase za antipušačku 

akciju (“You can’t wash your lungs clean”, odnosno “Ne možete 

oprati svoja pluća”), ali i lukave kampanje za cigarete Silk Cut. 

“Kako slatko od vas da mislite da su oglasni slogani pisani iz 

srca”, odgovorio je Charles kad su ga upitali da li njegovi oglasi 

reflektiraju njegova uvjerenja. Saatchi & Saatchi je rastao kao 

bambus, kupujući usput 80 i nešto drugih tvrtki; samo u 1985. 

godini kupio ih je trinaest. Prihod je 1989. godine iznosio 3,2 

milijarde dolara. No braća su širila posao prebrzo i do kraja 

90-ih tvrtka je bila na klimavim nogama zbog dugova, a cijena 

dionica počela je kliziti. Do kraja 1994. upravni odbor izbacio 

je Mauricea. Charles je otišao ubrzo nakon toga. Maurice je osnovao 

novu agenciju, M&C Saatchi; Charles je samo posudio 

ime. Godine 2000. Publicis je kupio Saatchi & Saatchi. 

Od 80-ih godina Charles se počeo povlačiti iz agencije i 

okretati se umjetnosti. Kolekcionar po prirodi, kao dječak je 

obožavao stripove o Supermanu, potom nudističke časopise 

(navodno gol lunja po svojoj 12 milijuna dolara vrijednoj palači 

u Belgraviji, u kojoj živi s trećom suprugom, poznatom britanskom 

kuharicom Nigellom Lawson), a kasnije i jukeboxove. 

Njegovo zanimanje za umjetnost ohrabrila je prva supruga, 

Amerikanka Doris Lockhart, koja je pisala o umjetnosti. 

Saatchi je od početka stvari postavio drugačije od ostalih 

kolekcionara. Ako bi mu se svidio rad nekog umjetnika, kupio 

bi mnoga njegova djela i to s namjerom da ih pokaže javnos- 


forbeslife 

ti – ponekad, čini se, samo zbog šoka koji bi izložba izazvala. 

“Kupujem umjetnost koja mi se sviđa”, kaže. “Kupujem da bih 

izložio. Potom, ako mi tako dođe, prodam i kupim nešto novo.” 

Godine 1985. Saatchi je otvorio svoje prvo okupljalište u 

napuštenoj, bijeloj galeriji u zelenom susjedstvu Londona, St. 

John’s Woodu, koja je vrlo brzo postala destinacija ljubitelja umjetnosti. 

Saatchijev glavni doprinos: duga lista pop art umjetnika 

i minimalista koji su tek trebali osvojiti britansku publiku. 

Lista je uključivala radove Andyja Warhola i Roya Lichtensteina, 

oskudne monokrome Bricea Mardena, drvene i betonske 

skulpture Donalda Judda te košarkaške lopte Jeffa Koonsa koje 

su plutale u rezervoarima od pleksiglasa. Kao i u agenciji, i 

ovdje je Saatchi djelovao iz pozadine, nikad ne odlazeći na svoja 

raskošna otvorenja. “Ne odlazim na zabave drugih ljudi, pa sam 

jednako ljubazan bio i prema sebi”, kaže u svojoj knjizi. (Sve 

Saatchijeve izjave u ovom tekstu su iz njegove knjige.) 

Devedesewtih je Saatchi počeo rasprodavati svoju 

američku kolekciju i kupovati djela suvremenih britanskih 

umjetnika. Među njegovim prvim kupovinama bio je stakleni 

kontejner s trulećom kravljom glavom, crvima i muhama, 

djelom Damiena Hirsta, umjetnika koji je tek bio diplomirao na 

umjetničkoj školi. Saatchi je kupio i “Everyone I Have Ever Slept 

With 1963-1995” (Svi s kojima sam spavala od 1963. do 1995.) 

Tracey Emin, šator na koji su aplicirana imena umjetničinih 

seksualnih partnera, njezinih rođaka i dvoje abortirane djece, za 

što je navodno platio 60 tisuća dolara. Saatchi je počeo redovito 

obilaziti ateljee mladih umjetnika, pojavljujući se u svojem zelenom 

Rolls-Royceu. Ako bi mu se svidio pristup, kupio bi cijelu 

kolekciju. 

Saatchijeva umjetnost na gledatelje je djelovala tako kao da 

ih je netko zgrabio za vrat i dobro ih protresao. Među njegovim 

najdražim umjetnicima bila su braća Jake i Dinos Chapman, 

umjetnici koji rade pornografske i anatomski groteskne 

skulpture. Kad su ga upitali skuplja li takva djela jer su šokantna, 

Saatchi je odgovorio: “Neki ljudi vole umjetnost, neki ljudi vole 

da ih umjetnost šokira. I svi su sretni.” Konačno su svi shvatili 

poruku. “On voli probavljive ideje, u umjetničkom obliku 

koji se sviđa masovnoj publici – jednako kao i u oglašavanju”, 

smatra manhattanski trgovac umjetninama Robert Goff koji je 

Saatchiju prodao djelo iračkog umjetnika Ahmeda Alsoudanija 

(35). “Budući da je privatni kolekcionar, može nastupati brzo, 

riskirati i pritom se ne opterećuje posljedicama”, dodaje Goff. 

S vremenom su njegove izložbe počele sve više djelovati na 

muzeološku scenu i karijeru ranije nepoznatih umjetnika poput 

Hirsta, Emina i Chapmanovih. Godine 1993. za Saatchijevo oko 

zapele su slike 22-godiönje, slabo poznate umjetnice u usponu, 

Jenny Saville. Dao joj je studio i platio joj da godinu dana stvara 

djela za njegovu galeriju. Savilleina predimenzionirana 

ulja krupnih žena danas dosežu cijenu i od 1,1 milijun dolara. 

Djela svih tih umjetnika Saatchi je uvrstio u izložbu dijela svoje 

kolekcije u londonskoj Royal Academy of Art 1997. godine koja 

je osvojila naslovnice. Nazvana “Sensation” (Senzacija), prilično 

je uzburkala vode kad se preselila u Brooklyn Museum i nakon 

što je tadašnji njujorški gradonačelnik Rudolph Giuliani zaprijetio 

da će povući novac zbog djela Chrisa Ofilija, britanskog 

umjetnika nigerijskih korijena, koje je prikazivalo crnu Djevicu 

Mariju na platnu ukrašenom slonovskim izmetom. 

Cijena nikad nije bila prepreka Saatchiju da kupi djelo koje 

mu se sviđa. (Njegova neto vrijednost iznosi navodno 165 milijuna 

dolara.) Mnogo puta je vrijednost prepoznao rano i uspio 

dobro zaraditi preprodajom umjetnine. Godine 1991. kupio 

je smrznutu skulpturu Marca Quinna – glavu ispunjenu s 3,5 

litre umjetnikove krvi – za 22 tisuće dolara, a potom ju, tvrdi 

Guardian, 2005. prodao za 2,7 milijuna dolara. Ako su druge 

tvrdnje tiska točne, 1992. je kupio morskog psa u formaldehidu, 

rad Damiena Hirsta, za 84 tisuće dolara, da bi ga 2005. prodao 

hedge fondu milijardera Stevena Cohena za 13 milijuna dolara. 

“Nikad ne razmišljam baš previše o tržištu”, kaže Saatchi o 

špekulacijama u trgovanju umjetninama. 

Saatchi se također bez ikakvog žaljenja rješava umjetnina 

koje su mu dosadile, zbog čega im cijena zna naglo pasti. Sean 

Scully, irski umjetnik koji slika velika apstraktna geometrijska 

ulja nalik šahovskim pločama, žalio se da mu je Saatchi 80-ih 

napumpao i potom srušio cijenu. “Neprecizno je to nazvati 

kolekcijom”, rekao je komentirajući Saatchijev izbor umjetnina. 

“Preciznije je to nazvati inventarom.” Saatchi je odgovorio na 

Scullyjeve optužbe: “Budući da se njegove slike sada prodaju za 

800 tisuća dolara i više na aukcijama, teško da sam mu potpuno 

uništio tržište.” Teško se nositi s oscilacijama koje variraju od 

zaljubljenosti do mržnje. Njegova druga supruga, Kay Hartenstein, 

jednom ga je opisala kao “čovjeka koji lomi i trga: automobile, 

odjeću, umjetnike”. Saatchi to nije opovrgnuo. “Ako radite 

ono što ja radim, ljude ćete nekad usrećivati, a nekad žalostiti”, 

kaže. “Volim da mi kolekcija ostaje svježa.“ 


I dostupna masama, također. Godine 2003. Saatchi je preselio 

svoju galeriju blizu Temze no porječkao se s iznajmljivačima 

i napustio mjesto nakon dvije godine. U listopadu 2008. ponovno 

je, u velikom stilu, otvorio galeriju na lokaciji većoj od 20.000 

četvornih metara u Chelseaju. Sagrađena 1803. i ukrašena s 

prednje strane dorskim stupovima, građevina je originalno bila 

namijenjena da udomi ratnu siročad. Prostire se na četiri kata 

prepuna prostranih soba visokih stropova. 

Na najvišem katu aukcijska kuća Phillips de Pury zauzela 

je dvije sobe. U zamjenu donosi dovoljno prihoda da subvencionira 

slobodan ulaz u galeriju. Saatchi je s Phillipsom sklopio 

labavi ugovor o prodaji umjetnina, što mu omogućuje da trguje 

klase. To je tek sjena onoga što je Saatchijeva kolekcija nekada 

bila.” Naravno, Saatchi ima odgovor na kritička mišljenja: 

“Svakako sam nekad bio dinamičniji. Gradio sam oglašivački biznis 

i svoju kolekciju umjetnina vatrenom energijom. Sada, kad 

sam malo posustao, i dalje uživam izlagati ono što mi se sviđa i 

predstavljati nove umjetnike našim posjetiteljima, tako da mislim 

da vrijedi nastaviti naporno raditi.” 

I dok potrošeni kolekcionari odlaze, on i dalje privlači mnogo 

pažnje. School of Saatchi lukavo je producirani reality show 

koji se počeo prikazivati krajem studenoga na BBC2. U prvom 

ikad snimljenom realityju o umjetnosti, napravljenom po uzoru 

Morski pas u formaldehidu, rad Damiena Hirsta; ‘Kinesko 

potomstvo’ Zhang Dalija; jedna od skupltura-glava umjetnika 

Marca Quinna i žiri Saatchijevog reality showa koji se upravo 

počeo emitiriati, School of Saatchi (s lijeva na desno) 

i drugim službenim kanalima, uključujući i Sotheby’s i Christie’s. 

Iako dileri tvrde da financijski uvjeti baš ne pogoduju Phillipsu, 

njegov predsjednik Simon de Pury tvrdi da je to “izvrstan 

dogovor”. Zajedno s galerijom, Saatchi upravlja i internetskom 

stranicom nakrcanom recenzijama, popisima muzeja i galerija, 

blogovima, linkovima na škole i subvencije te ogromnom 

populističkom online trgovinom gdje bilo koji umjetnik može 

okušati svoju sreću. Saatchi ne uređuje prodajnu stranicu niti 

uzima dio online prihoda. Izložbe u novoj galeriji uključile su 

modernu kinesku i bliskoistočnu umjetnost, kao i apstraktne 

američke slike i skulpture. Krajem siječnja Saatchi će otvoriti 

“The Empire Strikes Back” (Imperija uzvraća udarac), izložbu 

suvremene indijske umjetnosti. 

Je li Saatchi počeo gubiti zlatni dodir? Na kinesku umjetnost 

se prebacio tek 2008., nakon što su cijene dosegle astronomske 

iznose. Izložba američke apstrakcije dobila je mlake recenzije. 

“Cijela ta Saatchi stvar je počela gubiti na vrijednosti”, lamentira 

bivši manhattanski diler umjetninama, koji odbija da ga se 

imenuje jer posluje sa Saatchijem. “U svojim danima bio je, bez 

konkurencije, vodeći kolekcionar suvremene umjetnosti. Iako 

je hodao po rubu, bio je britak.” U usporedbi s time, u njegovu 

trenutnu izložbu, kaže diler, “uvršteno je mnogo radova druge 

na “Pripravnika” i koji će biti emitiran u četiri jednosatne epizode, 

žiri od četiri suca izdvojit će šest od tisuću umjetnika koji 

će biti izloženi izazovima sličnima onima u reality showovima. 

Pobjednik dobiva priliku izložiti jednu umjetninu na Saatchijevoj 

izložbi koja se trenutno nalazi u Sankt Peterburgu u Rusiji, 

“Newspeak: British Art Now”. Pobjednik na korištenje dobiva i 

londonski studio koji će mu tri godine financirati Saatchi. 

Saatchi, ultimativni sudac, nikad se ne pojavljuje na ekranu, 

osim statične fotografije na uvodnoj špici emisije, dok ga narator 

predstavlja kao “jednu od najutjecajnijih i najzagonetnijih figura 

u svijetu moderne umjetnosti”. BBC Saatchiju ništa ne plaća za 

sudjelovanje u emisiji, a on je pristao ne kupovati radove pobjednika 

najmanje godinu dana nakon što show završi. No osigurao 

je svoj ulog – psihološki. “Ako emisija bude dosadna, pretvarat ću 

se da je edukativnog karaktera”, kaže Saatchi. Prve dvije epizode 

privukle su 700 tisuća gledatelja, što je pristojna brojka imajući 

na umu da se u isto vrijeme na ITV-u prikazivao reality “I’m a 

Celebrity, Get Me Out of Here”. Saatchijevo izbjegavanje – i samo 

oblik umjetnosti, performansa – i dalje čini čuda. “On je kombinacija 

Howarda Hughesa i Donalda Trumpa”, kaže njujorški savjetnik 

za umjetnost Neal Meltzer. “Želi podijeliti svoje umjetnine 

s javnošću, ali ne želi s javnošću imati posla. Briljantno.” 


forbeslife 

RECIKLIRANJE Coca-Colin koš izrađen 

je od recikliranih boca sokova i vode. 

Plastični kontejner vrlo se jednostavno 

sastavlja - dovoljno ga je savinuti 

‘JESTIVA’ KUHARICA Digitalna 

kuharica Teaser nudi 18 okusa 

koje možete isprobati prije 

nego krenete kuhati ručak 

150 dizajnerskih 

ideja za bolji svijet 

Natjecanje IDEA svake 

OTPADNICE Nove 

Nikeove tenisice za 

košarku, nazvane 

Trash Talk, izrađene 

su od ostataka kože, 

pjene i gume koje se u 

normalnoj proizvodnji 

bacaju 

godine dodjeljuje nagrade za 

najbolji međunarodni dizajn. 

Izdvojili smo 13 predmeta koji 

pomažu slijepima, kuharima, 

biciklistima, vozačima i 

onima kojima smeta - sunce 

/ Tanja Tolić 


OSOBNA BICIKLISTIČKA STAZA Tamo gdje je 

nema, stvorite je sami uz pomoć prijenosnog svjetla 

na stražnjoj strani bicikla. Svjetlo je osobito 

praktično noću jer upozorava aute na biciklista 

DODIRNI BOJU Brailleove 

točkice i LED žaruljice s 

različitim temperaturama 

na posebno dizajniranom 

prstenu pomažu slijepima 

da osjete boje i potom na 

posebnoj tabli slikaju 

Smisao dizajna nije samo stvarati lijepe predmete, 

nego prvenstveno svijet učiniti boljim 

mjestom za život. Smatra to Claudia Kotchka, 

svojedobno glavna dizajnerica u tvrtki Procter 

& Gamble, a ove godine jedna od članica 

žirija koji je dodjeljivao nagrade za najbolji 

međunarodni dizajn (IDEA). IDEA je i ove 

godine okupila šaroliko društvo koje kao 

da se vodilo upravo Kotchkinom idejom o 

boljem svijetu. Na natjecanje dizajnera koje 

svake godine organizira Američko društvo 

za industrijski dizajn (IDSA) prijavili su 

se dizajneri s 1631 idejom, od kojih je 31 

izum dobio zlatnu, 47 izuma srebrnu, a 

72 izuma brončanu nagradu. 

Nagradu za najbolji dizajn cijelog 

natjecanja ove je godine dobila - tenisica. 

Ali ne bilo kakva! Zlatom se ovjenčala 

košarkaška tenisica nazvana Trash Talk 

koju je izradio Nike, a promovira je zvijezda 

NBA lige Steve Nash. Tenisica “otpadnica” izrađena 

je zapravo od industrijskog smeća - svega onoga što se 

inače u proizvodnji sportske obuće baca: ostataka kože, 

sintetičkog materijala, pjene i gume. Iako je “skrpana” 

od koječega, Nikeova tenisica bijele boje i narančastih i 

crvenih detalja može se pohvaliti i time da je - svejedno 

lijepa. Hrvatsko izdanje Forbesa je od 150 nagrađenih 

MULTIMEDIJALNA KARTA Izum Panamap 

koristi novu tehnologiju tiska 

koja omogućuje da se na jednom 

papiru otisnu tri različite mape 

radova, od kojih su neki zasad samo ideje i koncepti, 

odabrao 13 onih koji su nam se najviše svidjeli i za koje 

doista vjerujemo da bi mogli promijeniti svijet i učiniti 

ga boljim mjestom za život. 

Siječanj 2010 F o r b e S 95

forbeslife 

NAPUNITE AUTOMOBIL Nije benzinska 

postaja, ali je slično! Kad autu 

nestane struje, dovoljno je spojiti se 

na plavi stupić i spreman je za dalje 

SUSTAV ZA LIJEKOVE 

Pill Time pomaže 

starijim pacijentima 

da uzmu lijekove na 

vrijeme. Kad dođe 

vrijeme za tabletu, 

počne vibrirati ili šalje 

zvučni signal 

PREVODITELJ ZA SLIJEPE Haptic Reader iz Južne 

Koreje postavi se na običnu knjigu i potom slova 

pretvara u Brailleovo pismo ili čak u ljudski glas. 

Izvanredan izum za slijepe osobe koje vole ‘čitati’ 


‘VATRENI’ 

RESPIRATOR 

Udisanje 

dima glavni 

je uzrok smrti 

u požaru. 

Uređaj ima 

kontejner 

s kisikom 

i pomaže 

ljudima do 

dočekaju 

pomoć 

SAMOSTALNI RIBEŽ Tradicionalni 

ribeži moraju se staviti u tanjur ili na 

dasku da se ne prospe sadržaj. Ovaj 

zna sve sam jer mu je dodano dno 

CVIJET ZA BATERIJE Dizajn 

košare za recikliranje 

baterija, Energy Seed, 

osmišljen je kako bi ljude 

potaknuo na to da više 

štite okoliš. Baterije se 

doslovce posade u koš 

SUNČANE KONTAKTNE LEĆE 

Sunčane naočale s dipotrijom 

odlaze u prošlost! Ove leće 

u četiri nijanse idealno su i 

mnogo jeftinije rješenje za 

one sa slabijim vidom 


KNOW-HOW ZA ŽIVOT 

PPobjednik najprije mora znati kako je gubiti. Ako imate posao bez faza 

pogoršavanja, onda i nemate posao. 

—Malcolm Forbes 

Riječ “sutra” izumljena je za neodlučne 

ljude i za djecu. 

—IVAN TURGENJEV 

Brige ne lišavaju sutrašnjicu njezine tuge 

nego današnjicu njezine snage. 

—CORRIE TEM BLOOM 

Ništa bolje ne opisuje neku osobu od toga 

što čini kad je posve slobodna birati. 

—WILMA ASKINAS 

Više grešaka proizlazi iz sputanosti 

neodlučnošću nego iz impulsivnog 

ponašanja. 

—MORRIS ERNST 

Prije sam bio neodlučan a sad više nisam 

siguran. 

—TOMMY COOPER 

Ako sam odlučio biti neodlučan, to je 

moja odluka. 

—ROGER McGOUGH 

Između dva zla uvijek biram ono koje 

dotad nisam okušala. 

—MAE WEST 

Biznis je kao veslanje uz riječnu struju. 

Mora se ići dalje ili se pada natrag. 

—LEWIS E. PIERSON 

Stara je izreka da što se više trudite više će 

vas i sreća pratiti. 

—GERALD FORD 

Biti vrlo hrabar a istodobno vrlo oprezan 

umjetnost je uspjeha. Neodlučnost je najgora 

od svih osobina, a pobjeda pripada 

samo najupornijima. 

—NAPOLEON I. BONAPARTE 

Ništa nije tako lagano da ne postane teško 

ako tome pristupate s oklijevanjem. 

—JEAN RACINE 

Nijedan život nije tako težak da ga se 

ne može učiniti lakšim time kako ga 

prihvatite. 

—ELLEN GLASGOW 

Krevet je pregršt paradoksa: idemo tamo 

s oklijevanjem, a otamo se dižemo sa 

žaljenjem, svake noći odlučimo rano 

ustati, ali tijela pripremimo da to svakog 

jutra bude kasno. 

—OGDEN NASH 

Trebamo ovo popraviti. A razlog da još 

nismo je u oklijevanju da se prizna kako 

problem uopće postoji. 

—JANIS KARPINSKI 

Kada sa skladbom dosegnem vrhunac, 

napuštam ga s velikim oklijevanjem osim 

ako ide prema idućem, još višem. 

—GUSTAV MAHLER 

Vaša neodlučnost često daje prednost 

nekome drugome tko je unaprijed promislio 

što želi. 

—MAURICE SWITZER 

Tko oklijeva priznati me, taj mi se protivi. 

—FRANTZ FANON 

Nesklon sam prosuđivati stvari a da u njih 

nisam upućen. 

—GIORGIO MORODER 

Neobična je nevoljkost većine ljudi da 

priznaju uživanje u životu. 

—WILLIAM LYON PHELPS 

Ništa ne primamo s toliko oklijevanja kao 

savjet. 

—JOSEPH ADDISON 

Nikad nemoj presjeći što možeš odvezati. 

—JOSEPH JOUBERT 

Nikad ne daj naredbe koje se ne može 

poslušati. 

—DOUGLAS MACARTHUR 

Toliko mi je godina uzelo da se pokrenem. 

Pomalo sam Peter Pan, s nevoljkošću da 

odrastem. Dio mene više bi volio nemati 

nikakve odgovornosti. 

—HELENA BONHAM CARTER 

Zaljubljenik znanja oklijeva ući u njezine 

vode ne kad je istina prljava nego kad je 

plitka. 

—FRIEDRICH NIETZSCHE 

Mrzim tu priču o nevoljkim seks-simbolima. 

Vidite tipove nauljene, u donjem rublju, 

kako pričaju da ne žele biti seks-simboli. 

—BEN AFFLECK 



kolovoz 2009 F o r b e S 99

14_Forbes.pdf

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?