You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Prvi hrvatski<br />
električni auto<br />
vjeke majetića<br />
dobri hakeri<br />
štite korporacije<br />
500 milijuna<br />
zdravstvenih kuna u smeću<br />
SIJEČANJ 2009.<br />
Stan, siguran posao, sreća,<br />
zdravlje i obitelj. to sanja<br />
prosjek. tko su hrabri<br />
koji žive velike snove?<br />
Krunoslav<br />
franetić<br />
Design studio<br />
Franetić<br />
Krešimir<br />
buden<br />
TBWA\Zagreb<br />
damir<br />
vanđelić<br />
Adris grupa<br />
nenad bakić<br />
Selectio grupa<br />
Marko Prpić<br />
Boonika<br />
Slaven lunar<br />
kosanović<br />
McCann Erickson<br />
Miroslav plišo<br />
Marković-Plišo<br />
30 kn, 8,50 KM , 4,60 €
Sadržaj<br />
siječanj 2009.<br />
26<br />
40<br />
6 Indeks<br />
8 Uvodnik<br />
10 Dogodilo se<br />
12 Kolumne<br />
18 Kontekst<br />
32 Fronta<br />
76 Ljudi i kompanije<br />
94 Novi biznisi<br />
50 Tema broja<br />
101 Financije<br />
109 <strong>Forbes</strong>Life<br />
Kontekst<br />
18 Ruski rulet Zašto najbogatiji Hrvati<br />
u Rusiji predviđaju mračne scenarije za<br />
tamošnju ekonomiju?<br />
22 Janša se osvetio Nekad politički<br />
miljenik, Boško Šrot danas je osamljen,<br />
u dugovima i prijeti prodajom udjela u<br />
Mercatoru.<br />
22 Srednja klasa pod opsadom<br />
Fronta<br />
32 Recepti ne liječe Polovica<br />
građana u razvijenom svijetu ne pije<br />
lijekove na recept. Trećina ih i ne otvori. U<br />
Hrvatskoj se na takve lijekove lani potrošilo<br />
3,5 milijardi kuna.<br />
35 Siva perspektiva Velika ‘reforma<br />
pušenja’ u Hrvatskoj novom će politikom<br />
nameta u duhanskoj industriji promijeniti<br />
život 6000 ljudi ovisnih o proizvodnji<br />
duhana.<br />
38 Pamet na cestama Kako Predrag<br />
Balentović planira u dvije godine izvoziti<br />
70 posto Telegrinih sustava za upravljanje<br />
prometom.<br />
40 Obračun u Dolini lutkica<br />
Mattel je nakon četiri godine pobijedio<br />
MGA. Bratz odlaze iz trgovina, Barbie<br />
ostaje nepobjediva.<br />
44 Škripa metalnog mjehura<br />
Rastuća gospodarstva metalni su otpad<br />
pretvorila u blago. Kriza ga pretvara natrag<br />
u smeće.<br />
Hrvatski san<br />
57 Novac pao s weba Nenad Bakić<br />
izmislio je portal MojPosao, obogatio se<br />
i danas živi svojim idealnim ritmom: na<br />
posao ide triput tjedno<br />
22<br />
32
Sadržaj<br />
siječanj 2009.<br />
50<br />
60 Nisam htio biti mrav Odvjetnik<br />
Miroslav Plišo u osam je godina Stanciju<br />
Meneghetti u Istri pretvorio u ozbiljan<br />
biznis: turizam, maslinarstvo i vinarstvo.<br />
63 Gotovo je tek kad sudac<br />
zazviždi Direktor investicija Adris<br />
Grupe Damir Vanđelić sam je izgradio svoj<br />
menadžerski brand.<br />
65 Trgovačka bajka U dm-u su<br />
plaće dvostruko veće od hrvatskog prosjeka<br />
u maloprodaji. Je li dm idealna tvrtka ili je<br />
sve samo dobar marketing?<br />
68 Biznis na mjesečini Talent i<br />
strast doveli su ih na ulicu, odveli u biznis i<br />
pomogli im da sačuvaju ideale.<br />
Novi biznisi<br />
78 Slobodna u prijevodu Maja<br />
Šimleša odabrala je ‘smart business’. Kao<br />
prevoditeljica u EU za dva radna dana<br />
zaradi prosječnu mjesečnu plaću.<br />
Tehnologija<br />
84 Električni san Vjeke Majetića<br />
Proizvođač automatiziranih vozila riskirao<br />
je milijun eura da napravi prototip svoga<br />
sna – prvi hrvatski električni automobil<br />
Mali kralj.<br />
Marketing<br />
88 Brioni generacije X Andrea<br />
Perrone na kultnim će muškim odijelima<br />
pomiriti globalizaciju i zanatski luksuz.<br />
94 Aqua Brendirani pokloni Žuve i Gordana<br />
Kolara prodaju se tako dobro da su se<br />
u šest godina iz dućana na Braču proširili<br />
na cijelu Hrvatsku i pet zemalja svijeta.<br />
Financije<br />
101 Šok na tržištu rada Otpuštanja<br />
uslijed globalne krize najbrži su put prema<br />
recesiji.<br />
<strong>Forbes</strong>Life<br />
112 Menadžerica u lovu na<br />
šljuke Vlasnicu Copywritinga Irenu<br />
Jelić ne može se sresti na ‘špici’ i skupim<br />
restoranima. Ona slobodne sate provodi s<br />
puškom u ruci, na lovačkoj čeki.<br />
78<br />
112<br />
4 F o r b e S siječanj 2009
Index<br />
KOMPANIJE I LJUDI U OVOM IZDANJU<br />
Abilia, 64<br />
Adams, James Truslow, 51<br />
Adria Resorts, 63<br />
Adriatica.net, 31<br />
Adris Grupa, 55, 63<br />
Agrokor, 69<br />
AKD Zaštita, 74<br />
Aker Finnyards, 14<br />
Algebra, 77<br />
Allen, Paul, 111<br />
Allianz, 69<br />
ALS, 81<br />
Anand, Javed, 30<br />
Andersen, Hans Christian, 65<br />
Angeloni, Umberto, 90<br />
Anglo American, 85<br />
Anglo Platinum, 85<br />
Annan, Kofi, 90<br />
Anobi, Tuna, 107<br />
Aqua Maritime, 95<br />
Arcelor, 111<br />
Arhivanalitika, 12<br />
Armani, 92<br />
Ascendent Capital Advisors, 95<br />
Atlantic Grupa, 67<br />
Atlantska plovidba, 56<br />
AT&T, 107<br />
Atticus Capital, 110<br />
Auto Zubak, 81<br />
Bajuk, Andrej, 23<br />
Bakalović, Rene, 81<br />
Bakić, Nenad, 54, 56<br />
Balentović, Predrag, 38<br />
Ballantine’s, 69<br />
Banco Popolare di Verona e Novara, 86<br />
Barbie, 40<br />
BAT, 37<br />
Bauer, Guenter, 67<br />
Bavčar, Igor, 24<br />
Bayer, 99<br />
Beck’s, 64<br />
Belo, 106<br />
Bernanke, Ben, 16, 87<br />
Beyersdorf, 69<br />
Bhumibol Adulyadej, 29<br />
Bianchini, Antonio, 89<br />
Billa, 67<br />
Biondić, Iva, 108<br />
Bipa, 67<br />
Blagaić, Vicenco, 80<br />
Blair, Tony, 90<br />
BMW, 83<br />
BNP Paribas, 92<br />
Boić, Mirko, 36<br />
Bond, James, 90<br />
Bosek, Damir, 62<br />
Bratz, 40<br />
Brioni Roman Style, 89<br />
Brodogradilište 3. Maj, 74<br />
Brodosplit-brodogradilište, 74<br />
Brodotrogir, 74<br />
Brown, Dan, 92<br />
Brown, Gordon, 109<br />
Bruketa&Žinić, 69<br />
Bryant, Carter, 42<br />
Buden, Krešimir, 68<br />
Burns, Lawrence, 83<br />
Burton, Richard, 90<br />
Burušić, Josip, 52<br />
Cabelvision Systems, 106<br />
Carter Communications, 107<br />
Cenmar, 64<br />
Centar Banka, 69, 86<br />
CentarNekretnina, 58<br />
CenturyTel, 106<br />
Charter Communications, 106<br />
C.I.O.S., 45<br />
Citigroup, 29<br />
Citroen, 69<br />
CityCar, 82<br />
CMC Sisak, 74<br />
CMI, 47<br />
Coca-Cola, 69<br />
Coca-Cola HBC Hrvatska, 10<br />
Comcast, 107<br />
Commercial Metals Company, 47<br />
Cones, Nigel, 94<br />
Consolidated Communications, 106<br />
Copywriting, 112<br />
Croatian Caribbean Yacht Charter, 80<br />
CROSCO, 74<br />
Čimbur Bakić, Rujana, 58<br />
Ćurković, Ana, 103<br />
DAB, 105<br />
Daewoo motors, 69<br />
Daily Mail, 58<br />
Dalekovod, 39<br />
Dalmacijacement, 10<br />
Davidović, Mirjana, 66<br />
Dedijer, Stevan, 97<br />
Della Valle, Andrea, 111<br />
Della Valle, Diego, 111<br />
Denya, 39<br />
Deripaska, Oleg, 109<br />
De Simone, Antonella, 89<br />
Deutsche Telekom, 107<br />
Diamond, Douglas, 12<br />
Digitel, 69<br />
DirectTV, 107<br />
DISH Network, 107<br />
Dizajn studio Franetić, 69<br />
dm, 65<br />
DMGT, 58<br />
Dok-Ing, 84<br />
Dok-Ing Razminiranja, 84<br />
Dormeuil, 92<br />
Drnovšek, Janez, 23<br />
DZS, 108<br />
Eastman-Kodak, 43<br />
eBay, 43<br />
Ecclestone, Bernie, 31<br />
Eichnerm, Friedrich, 83<br />
Electrolux, 69<br />
Electus, 58<br />
Embarq, 106<br />
Enron, 72<br />
E.ON Ruhrgas, 31<br />
EPH, 10<br />
Ericsson Nikola Tesla, 10, 56<br />
Ermenegildo Zegna, 92<br />
Eurofound, 53<br />
Europska komisija, 79<br />
Europska unija, 14, 22, 36, 73, 78, 110<br />
Europski parlament, 78<br />
Eurostat, 55<br />
Fannie Mae, 12<br />
FDA, 99<br />
FDIC, 105<br />
FED, 87, 105<br />
FER, 39<br />
FINA, 74<br />
Fiskars, 14<br />
Fonticoli, Nazareno, 89<br />
Ford Motors, 83<br />
Ford, Tom, 92<br />
Ford, William, 83<br />
Forster, Edward Morgan, 28<br />
Franetić, Krunoslav, 68<br />
Freddie Mac, 12<br />
Freud, Matthew, 110<br />
Fructal, 23<br />
Gable, Clark, 90<br />
Gallup, 52<br />
Gando, 96<br />
Gannett, 106<br />
Gantar Matjaž, 24<br />
Geczer, Szilvia, 96<br />
General Motors, 10, 82<br />
General Trust, 58<br />
Generalturist, 80<br />
Gere, Richard, 90<br />
Gilbert, Daniel, 73<br />
Glad, Mladen, 38<br />
Glad, Željko, 38<br />
Glazer, Milton, 69<br />
Goldman, Marcus, 102<br />
Goldman Sachs, 102<br />
Google, 106<br />
Greenspan, Alan, 12<br />
Grgić, Siniša, 97<br />
HAMAG, 97<br />
Hanks, Tom, 92<br />
Hauska&Partner, 10<br />
HBOR, 86<br />
Helios, 58<br />
Henkel, 69<br />
HEP, 31<br />
HEP-Operator distribucijskog<br />
sustava, 74<br />
HEP-Proizvodnja, 74<br />
HGK, 10<br />
Hoffman-LaRoche, 99<br />
Holcim, 10<br />
Hopkins, Scott, 99<br />
HP, 74<br />
HRPSOR, 10<br />
HRT, 74<br />
Hrvatska lutrija, 74<br />
Hrvatske autoceste, 74<br />
Hrvatske šume, 74<br />
Hrvatski duhani, 36<br />
Hrvatsko društvo za farmakoekonomiku,<br />
33<br />
HSBC, 29<br />
HUP, 97<br />
HZZ, 58<br />
ICF Invest, 12<br />
Idro Carl Roth, 67<br />
ILO, 101<br />
Imelda Ogilvy, 69<br />
INA, 19, 31, 74<br />
InBev, 23<br />
Institut ‘Ivo Pilar’, 51<br />
Interbrew, 23, 64<br />
Intesa Sanpaolo 20<br />
Istrabenz, 24<br />
IvaDom Aviation, 81<br />
Ivičić, Ivan, 18<br />
Jadrolinija, 74<br />
Jamnica, 69<br />
Janković, Zoran, 24<br />
Janša, Janez, 22<br />
Japan Tobaco, 37<br />
Jelić, Irena, 112<br />
Johnson&Johnson, 67<br />
JPMorgan Chase, 107<br />
Jurić, Igor, 84<br />
Kaić Rak, Antoinette, 33<br />
Kaliterna Lipovčan, Ljiljana, 52<br />
Kashyap, Anil, 12<br />
Kasik, John, 39<br />
KBC, 23<br />
Kelder, Jan Jaap, 96<br />
Kennedy, John F., 90<br />
Kipling, Rudyard, 28<br />
KMB banka, 20<br />
Kolar, Gordan, 94<br />
Kolar, Žuva, 94<br />
Končar Institut za elektrotehniku, 10<br />
Konzum, 69<br />
Koprivnjak, Olivera, 62<br />
Kordić, Slaven, 95<br />
Kosanović, Slaven, 68<br />
Kozmo, 67<br />
Krajcar, Slavko, 39<br />
Kratis, 96<br />
Kreativni poduhvati, 58<br />
Kristančič, Aleš, 62<br />
Kučan, Milan, 24<br />
KupiProdaj!, 58<br />
Kursan, Goran, 103<br />
Larian, Isaac, 42<br />
Larian, Jasmin, 42<br />
Larson, Stephen, 43<br />
Lauc, Davor, 97<br />
Ledo, 69<br />
Lehman Brothers, 87<br />
Lenjin, Vladimir Iljič, 14<br />
Lufthansa, 81<br />
Lučić, Vitomir, 58<br />
LVMH, 92<br />
Majetić, Davor, 58<br />
Majetić, Vjekoslav, 84<br />
Mandelson, Peter, 109<br />
Marimirna, 64<br />
Marković, Zoran, 60<br />
Marušić, Marko, 80<br />
Marx, Karl, 71<br />
Mateljić, Hrvoje, 10<br />
Mattel, 40<br />
Maver, Ante, 84<br />
McCann Erickson, 68<br />
McGraw-Hill, 106<br />
McKinsey, 29<br />
Mencinger, Jože, 23<br />
Mercator, 22<br />
Meredith, 106<br />
Messmere, Jean Yves, 62<br />
Metis, 46<br />
MGA Entertainment, 40<br />
Microsoft, 14, 106, 111<br />
Microsoft Hrvatska, 58<br />
Ministarstvo poljoprivrede, 37<br />
MIOC, 56<br />
Mišković, Milorad, 24<br />
MIT, 82<br />
Mitchell, William, 83<br />
Mittal, Lakshmi, 31, 111<br />
Mittal Steel, 111<br />
MMF, 16, 101<br />
MojPosao, 54, 56<br />
Moody’s, 87<br />
Moralić, Enver, 113<br />
Morelli, Luciano, 91<br />
Morgan Stanley, 29<br />
Mrakužić, Mirko, 65<br />
Mubarak, Hosni, 90<br />
Munk, Peter, 110<br />
Munjiza, Dragan, 67<br />
Murdoch, Elisabeth, 110<br />
Murdoch, Rupert, 110<br />
Naspers, 107<br />
Nenešković, Melani, 66<br />
Net Serviços de Comunicação S.A., 107<br />
News Corporation, 106<br />
New York Times, 106<br />
Nokia, 14<br />
Nova ljubljanska banka, 23<br />
Novosel, Franjo, 36<br />
Obala Grupa, 69<br />
Omnia, 18<br />
OMV, 31<br />
One2Play, 69<br />
OPEC, 87<br />
Orangina, 69<br />
Oreggia, Marco, 62<br />
Osborne, George, 110<br />
Pahor, Borut, 24<br />
Pambianco, 92<br />
Pamuković, Ante, 45<br />
Paulson, Hank, 87<br />
Pavičić, Zlatko, 85<br />
Perrone, Andrea, 89<br />
Peterle, Alojz, 24<br />
Petrokemija, 74<br />
Petrucci, Angelo, 90<br />
Petrunić, Robert, 76<br />
Pfizer, 98<br />
Philip Morris, 37<br />
Pivovarna Laško, 23<br />
Pivovarna Union, 23<br />
Plinacro, 31<br />
Plišo, Miroslav, 55, 60<br />
Pliva, 64<br />
PMF, 56<br />
Polšek, Darko, 71<br />
PPK Kutjevo, 113<br />
Pripuz, Petar, 45<br />
Privredna banka Zagreb, 20, 69, 103<br />
Produkti Pitanija, 19<br />
Prpić, Marko, 68<br />
Quest Communications, 106<br />
Radenska, 23<br />
Radio 101, 69<br />
Radman, Goran, 14<br />
Raiffeisen banka, 94, 103<br />
Ranieri, Lewie, 12<br />
Reinert, Bill, 83<br />
Reiner, Željko, 33<br />
Renić, Miljenko, 90<br />
Renimo, 90<br />
Robotic Systems Joint<br />
Project Office, 84<br />
Rothschild, Nat, 109<br />
Rukavina, Marko, 69<br />
Rusal, 110<br />
RWE, 31<br />
Sachs, Samuel, 102<br />
Saponia, 67<br />
Savile Row, 92<br />
Savini, Gaetano, 89<br />
Scholz, 46<br />
SEAF, 86<br />
Selectio, 58<br />
Shinawatr, Thaksin, 28<br />
Siberia Energy PLC, 19<br />
Siegel, Jerry, 43<br />
Simms, David, 27<br />
Sinclair Broadcast Group,<br />
106<br />
Solomon Brothers, 12<br />
Sony, 69<br />
Soros, George, 12<br />
Sprint Nextel, 107<br />
Stancija Meneghetti, 60<br />
Standard and Poor, 107<br />
Steere, William, 98<br />
Stevanović, Ranko, 33<br />
Stora Enso, 14<br />
STSI, 74<br />
Superman, 43<br />
Svjetska zdravstvena<br />
organizacija, 33, 99<br />
Šimleša, Maja, 78<br />
Šonje, Velimir, 12<br />
Šrot, Bojan, 24<br />
Šrot, Boško, 22<br />
Šrot, Srećko, 24<br />
Šted Banka, 86<br />
Štrok, Goran, 80<br />
Tau online, 56<br />
TBWA\Zagreb, 69<br />
TDR, 35, 69<br />
Tekes, 14<br />
Tele2, 69<br />
Telefon Gradnja, 38<br />
Telegra, 38<br />
Time Warner, 106<br />
Time Warner Cable, 107<br />
Todorić, Ivica, 24, 67<br />
Tod’s, 111<br />
ToOne, 108<br />
Total, 31<br />
Toyota, 83<br />
Trans Triceni, 80<br />
Turčec, Tomislav, 86<br />
Turnšek, Tone, 23<br />
TŽV Gredelj, 74<br />
UBS, 47<br />
Uljanik brodogradilište, 74<br />
UNDP, 54<br />
Unex, 69<br />
Univerzal, 46<br />
Urban Age Institute, 83<br />
Uroda, Pavle, 18<br />
U.S. Cellular, 107<br />
Vanđelić, Damir, 55, 63<br />
Verizon Communications, 107<br />
VERN, 14<br />
Vetropack Straža, 10<br />
Viator Vektor, 86<br />
Vijeće za konkurentnost, 97<br />
Vizek, Maruška, 16<br />
VJ-eko, 84<br />
Vlahović, Stefano, 18<br />
Vojković, Marko, 31<br />
Walterspiel, Juan, 99<br />
Werner, Wolfgang Goetz, 67<br />
Wilson, Timothy, 73<br />
Windstream, 106<br />
Yahoo, 106<br />
Zagrebačka banka, 58, 86, 108<br />
Zagrebačka burza, 103<br />
Zagrebačka pivovara, 23<br />
Zagrebačko sveučilište, 79<br />
Zavod za poslovna istraživanja, 97<br />
Zvijezda, 69<br />
6 F o r b e S siječanj 2009
Uvodnik<br />
Nakladnik<br />
Europapress holding, Zagreb, Koranska 2<br />
Predsjednik<br />
Ninoslav Pavić<br />
Glavni urednik<br />
Viktor Vresnik<br />
Zamjenica glavnog urednika<br />
Sanja Simić<br />
Pomoćnica glavnog urednika<br />
Tanja Tolić<br />
Financije i tržišta<br />
Mario Gatara (Analogika)<br />
Art direktorica<br />
Sandra Pušćenik<br />
Reporteri<br />
Dragana Radusinović, Gordana Galović,<br />
Merita Arslani, Sandra Milković (Jeruzalem),<br />
Jasmina Kuzmanović (Singapur), Tamara<br />
Jadrejčić (New York)<br />
Lektura<br />
Božena Mak<br />
Marketing manager<br />
Dean Udatny<br />
Promocija<br />
Sven Semenčić<br />
MEDIJI<br />
Tomislav Wruss (direktor poslovnog<br />
segmenta Mediji), Milivoj Đilas<br />
(revije i magazini), Drago Havranek<br />
(medijski servisi i agencije), Denis Kuljiš<br />
(središnji multimedijski procesi i desk), Silvana<br />
Menđušić (televizijska i video produkcija),<br />
Petar Pavić (novi mediji i internet), Siniša Petrušić<br />
(knjige, DVD i brand ekstenzije), Dario Topić<br />
(regionalni i lokalni mediji), Nataša Arapović<br />
(istraživanje tržišta i razvoj),<br />
Ivana Šoljan (izvršna direktorica)<br />
odbor direktora<br />
Dr. Stjepan Orešković (predsjednik Odbora),<br />
Ines Lozić (financije, pravo i logistika),<br />
Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija),<br />
Tomislav Wruss (mediji), Nikola Francetić<br />
(informatika, tehnologija, proizvodnja i razvoj)<br />
Tel: 01 617 3870<br />
PRODAJA & MARKETING<br />
Prodaja oglasnog prostora: direktorica Ana Šarić,<br />
prodaja oglasnog prostora revijalnih izdanja:<br />
direktorica Branka Petričević, prodaja novina:<br />
direktor Darko Culifaj, marketinške komunikacije:<br />
direktorica Ivanka Filipović, marketinške komunikacije<br />
revijalnih izdanja: direktor Sven Semenčić<br />
SERVISI I KONTAKTI<br />
Novinska agencija EPEHA: 01 617 3080,<br />
01 617 3044,<br />
agencija@eph.hr<br />
Foto agencija CROPIX:<br />
01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr<br />
Adresa redakcije:<br />
Koranska 2, Zagreb<br />
telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797<br />
e-mail: <strong>Forbes</strong>@eph.hr<br />
TISAK:<br />
Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4<br />
<strong>Forbes</strong> Croatian Edition is published by Europapress<br />
Holding under a license agreement with <strong>Forbes</strong> LLC, 60<br />
Fifth Avenue, New York 10011.<br />
“<strong>Forbes</strong>” is a registered trademark used under licence<br />
from <strong>Forbes</strong> LLC.<br />
Incest sa sustavom<br />
Pričamo o golfu. Sportu koji nikada nije bio pravi sport, nego ugodna<br />
šetnja na svježem zraku, s povremenim stankama za pokazivanje sposobnosti<br />
koncentracije za precizan udarac.<br />
Više od šetnje i preciznog usmjeravanja loptice, kod golfa je važan<br />
društveni kontekst. Važnije je s kime se igra nego da se smanji početni hendikep.<br />
Mnogi odlični biznismeni očajni su igrači golfa, ali<br />
nikada nisu pogriješili pri izboru partnera. Partneri su<br />
bili sretni što pobjeđuju, gubitnici zadovoljni milijunima<br />
ugovorenima na igralištu.<br />
Golf je odavno, više no ijedan drugi sport, simbol<br />
kapitalizma, oblik njegove nadgradnje. Osnova kapitalizma<br />
je privatno vlasništvo. Baš u tu osnovu grubo<br />
su zagrizli Vlada i Sabor kada su usvojili Zakon o golfigralištima<br />
kojim se državi dopušta oduzimanje privatnog<br />
zemljišta vlasnicima nesklonim da ga prodaju poduzetnicima<br />
u golferskom biznisu. Država će oduzeto<br />
zemljište prodati graditeljima kompleksa golf-igrališta<br />
po dogovorenim “povoljnim cijenama”, a vlasnicima će<br />
biti isplaćena naknada po cijeni koja neće biti tržišna,<br />
nego će je formirati država.<br />
Riječ je, naravno, o incestu sa sustavom. Ako smo tržišna ekonomija, tada cijene<br />
formira tržište. Ako dopuštamo državi da bilo koju granu ekonomije koja<br />
nije usko vezana uz infrastrukturu u bilo kojem trenutku proglasi posebnim<br />
društvenim interesom, dopustili smo joj da u svakom trenutku slobodno raspolaže<br />
našom privatnom imovinom. Bilo kojom, jer ako je danas riječ o zemljištu za golfigralište,<br />
sutra to može biti bilo čija kuća u gradskom središtu koju je netko odlučio<br />
pretvoriti u hotel za sudionike predstojećeg sportskog spektakla ili plaža za umirovljene<br />
državne dužnosnike. I gdje smo se onda odmakli od bivšeg sustava?<br />
Ne treba, međutim, braniti snove državnim stratezima, čak ni kada sanjaju<br />
sami sebe kako u prevažnom razgovoru sa zamišljenim silno bogatim partnerom<br />
šeću od rupe do rupe nekim istarskim, za golf prenamijenjenim proplankom.<br />
Golf sam po sebi nije štetan, ako se ne igra na ukradenom zemljištu. Treba im,<br />
međutim, precizno, baš kao što golfer udara lopticu, usmjeriti koncentraciju na<br />
njihov pravi posao: zaštitu interesa svih hrvatskih građana, čak i kada se poneki od<br />
njih ispriječi ambicijama ambicioznih graditelja.<br />
I tu se po običaju ne slažem s brojnim građanskim udrugama koje su proteklih<br />
dana grmjele protiv Sanaderova golferskog zakona. Zakon jest loš, ali udruge su<br />
mahom propustile prepoznati problem. Egalitaristički nastrojeni populisti bave<br />
se “snažnim potencijalom za korupciju”, dok im je eksproprijacija zemljišta tek<br />
usputna pojava. Riječ je, međutim, o istim ljudima kojima “developerski” snovi<br />
Tome Horvatinčića koji uporno gura svoje projekte oživljavanja zagrebačkog<br />
središta smetaju više od preskakanja procedura u zagrebačkoj Gradskoj upravi.<br />
Opirući se jednako i golfu i Horvatinčiću, oni se pod egidom pobune protiv<br />
bogatih zapravo bore protiv svake promjene postojećeg stanja jer im ono, zapravo,<br />
u potpunosti odgovara.<br />
Viktor Vresnik,<br />
glavni urednik, <strong>Forbes</strong> Hrvatska<br />
Foto Berislava Picek / Grazia<br />
8 F o r b e S siječanj 2009
Dogodilo se<br />
Odlazak Hrvoja Mateljića<br />
Nesebičnost i lakoća uz sveprisutan osmijeh, riječi su koje najbolje opisuju<br />
novinarski i urednički rad Hrvoja Mateljića (1974. - 2008.), kolege i<br />
prijatelja kojeg smo prerano izgubili. Iznenada je preminuo u bolnici u<br />
Zagrebu 18. prosinca u 35. godini.<br />
Posljednje tri godine novinar i komentator poslovnog tjednika Lider,<br />
Hrvoje je novinarsku karijeru započeo još tijekom studija ekonomije<br />
na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu kao urednik<br />
studentskog lista Manager. Već je tada otvarao teške<br />
teme, propitujući u studentskom listu korupciju na<br />
fakultetu. Nastavio je ploviti novinarskim vodama<br />
kroz Večernjakov Poslovni svijet, zatim sudjelovao u<br />
pokretanju Poslovnog tjednika te potom Dnevnika<br />
u izdanju Europapress Holdinga.<br />
Gdje god je radio oko sebe je gradio prijateljstva<br />
nesebičnom pomoći i inspirativnim razgovorima<br />
o najrazličitijim temama, savršeno objedinjujući<br />
stručno ekonomsko znanje i urođenu vještinu<br />
pisanja.<br />
Prije godinu dana bio je jedan od osnivača, a potom i član predsjedništva<br />
te tajnik Društva za zaštitu autorskih novinarskih prava, prve takve inicijative<br />
hrvatskih novinara, koja njegovim odlaskom iz svojih redova gubi<br />
jednog od najjačih autora i najaktivnijih sudionika. Iako nikada nije imao<br />
želju posebno se isticati, Hrvoje se istaknuo svojim radom.<br />
Njegove analize poslovanja najvećih hrvatskih poduzeća i stručnost u<br />
praćenju makroekonomije u Lideru ostaju nezamjenjivi, a hrvatsko novinarstvo<br />
osiromašeno jer je izgubilo jednog od najboljih autora, koji je<br />
svojim radom odavno probio okvire unutar kojih žive poslovni novinari.<br />
Njegov uvijek pozitivan stav i optimizam ostaju nezamjenjivi svima koji<br />
su ga poznavali.<br />
DOP-u se odazvali prijatelji i<br />
poznanici<br />
Prvi pokušaj da ih se rangira po tome koliko su društveno odgovorne,<br />
hrvatske su tvrtke jednostavno izignorirale. Hrvatska gospodarska komora<br />
(HGK) i Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HRPSOR)<br />
poslali su upitnik sa 119 pitanja na adrese 1364 tvrtke. Ispunile su ga 32<br />
tvrtke, što se u maloj poslovnoj zajednici popout hrvatske može tumačiti<br />
time da su se inicijativi odazvali “prijatelji i poznanici”. Svaki početak je<br />
težak, ali odaziv od 2,3 posto jasno pokazuje da, uz priču o pridruživanju<br />
Europskoj uniji, hrvatske tvrtke uopće ne mare za društveno odgovorno<br />
poslovanje ili ne mare za ovu inicijativu jer su sklone vjerovati da su dobre<br />
onoliko koliko same kažu da su dobre.<br />
Priznanja su na kraju dobili svi koji su upitnik popunili, a posebno je<br />
nagrađeno sedam kompanija, Coca-Cola, HBC Hrvatska, Dalmacijacement,<br />
Ericsson Nikola Tesla, Hauska & Partner, Holcim (Hrvatska),<br />
Končar Institut za elektrotehniku i Vetropack straža jer su skupile više od<br />
75 posto bodova. Među 32 tvrtke koje su se odazvale inicijativi 12 je velikih<br />
kompanija, 11 srednjih poduzeća i devet malih tvrtki. Nisu se odazvale<br />
brojne velike, utjecajne i na hrvatskom tržištu moćne kompanije.<br />
f l a s h b a c k s<br />
Prije 20 godina u forbesu<br />
GM-ove muke Gasi li se divovski<br />
General Motors? U protekle tri godine udio<br />
na tržištu smanjio mu se sa 44 posto na<br />
oko 36 posto. Krajem ove godine, s udjelom<br />
koji pada prema 33 posto, tvrtka je srezala<br />
proizvodnju i cijene. Erozija je zaustavljena,<br />
ali GM-ve su operacije u Sjevernoj Americi<br />
početkom ove godine završile s nulom.GM<br />
će ove godine prijaviti ugodan profit od 4<br />
mlijarde dolara ili 11,50 dolara po dionici,<br />
ali to je uvelike rezultat rezanja troškova,<br />
profita u Europi, podružnica i impresivne<br />
prodaje kamiona.<br />
Prije 55 godina u forbesu<br />
Smanjenje poreza i deficit<br />
Gotovo odmah nakon sjednice idućeg<br />
mjeseca, Kongres će morati usvojiti zakon<br />
o podizanju granice nacionalnog duga.<br />
Samo je brza reakcija i odgađanje troškova<br />
omogućila ministru financija Humphreyu da<br />
ostane unutar zakonskih granica. Izglasavanje<br />
takve mjere za kongresnike je i te kako<br />
neugodno. Ali, nema drugog izlaza.<br />
Proračun će krajem ove fiskalne godine<br />
zabilježiti deficit od više od 4 milijarde<br />
dolara, a 1955. godine vjerojatno i<br />
dvostruko veći. Naprosto je nemoguće<br />
dopustiti provedbu predviđenih smanjenja<br />
poreza od nekoliko miljardi bez<br />
povećanja deficita.<br />
Predviđeni proračunski deficit za 2009.<br />
godinu je 482 milijarde dolara, bez svote<br />
izdvojene za saniranje financijskog tržišta.<br />
Prije 75 godina u forbesu<br />
Trgovcima spašen Božić Kako<br />
bi dodao impuls predbožićnom trgovanju<br />
1993. Santa Claus je unajmio šest novih<br />
trgovačkih putnika: Johna Barleycorna,<br />
Mickeya Mousea, Tri praščića i Zlog vuka.<br />
Povratak Barleycorna iz (zakonskog) egzila<br />
potaknuo je prodaju svih mogućih vrsta<br />
alkohola koje su objedinjene pod imenom<br />
tog izmišljenog lika iz engleske folk pjesme.<br />
Prodaje se sve – vino , čaše za žestoka pića,<br />
dekanteri, ubrusi, barska oprema i<br />
kompletni servisi za sendviče, oprema za<br />
miješanje koktela.<br />
10 F o r b e S siječanj 2009
Velimir Šonje<br />
Ipak politika,<br />
a ne tržište?<br />
Globalnu krizu skrivila je hobotnica državnog<br />
intervencionizma koju su udomljavali Fannie Mae i<br />
Freddie Mac<br />
Kad se ova kriza promatra<br />
kroz prizmu kremaljskog<br />
a n t i a m e r i k a n i z m a ,<br />
južnoameričkog socijalizma,<br />
francuskog dirižizma, bizmarkovskog<br />
etatizma ili austrougarskog izolacionizma,<br />
sve izgleda vrlo jednostavno. Treba<br />
pronaći načine zauzdavanja ”divljega<br />
američkog kapitalizma” i kontrolirati zlo<br />
nereguliranog financijskog tržišta. Nije<br />
li ono proizvelo krizu? Zar i sudionici<br />
toga tržišta poput Georgea Sorosa danas<br />
ne zastupaju čvršću regulaciju? Nije li to<br />
krunski dokaz da je tržište ”pogriješilo”?<br />
Kako vrijeme prolazi, sve je više<br />
pokazatelja koji upućuju na suprotno.<br />
Ispod naslaga antitržišnih i prointervencijskih<br />
izjava i planova kriju se interes<br />
i neznanje političkih elita s obje<br />
strane Atlantika. Ne vidi se ili se ne želi<br />
vidjeti pravo stanje stvari. A ono glasi:<br />
krizu je uzrokovala politička pogreška<br />
epohalnih razmjera, a ne ”slobodno<br />
tržište” koje u stvarnosti nije postojalo.<br />
Većina se danas slaže da su (pre)<br />
niske kamatne stope iz Greenspanove<br />
ere i financiranje dvostrukog deficita<br />
(fiskalnog i deficita platne bilance)<br />
SAD-a bili politički inspirirani ratom<br />
protiv terorizma. Amerika je pretjerala<br />
i s deficitima i potrošnjom (prema gore)<br />
i s kamatama (prema dolje), što nema<br />
veze s tržištem, nego s politikom. Iako<br />
većina primjećuje ovu sitnu monetarnopolitičku<br />
nepodopštinu, to ipak nije dovoljno<br />
da bi se razmotrila mogućnost<br />
fundamentalne političke, a ne tržišne<br />
pogreške. Zato moramo ići korak dalje.<br />
Fundamentalna se politička<br />
pogreška krije u hobotnici državnog<br />
intervencionizma na američkom tržištu<br />
hipotekarnih zajmova. Državna je intervencija<br />
dovela do eksplozivnoga rasta<br />
toga ”tržišta” i njegove brze implozije<br />
Velimir Šonje je vlasnik Arhivanalitike i predsjednik Uprave ICF Investa<br />
Makrorama<br />
od 2006. naovamo, koja je za sobom povukla<br />
cijeli svijet. Početak te priče seže<br />
oko 25 godina u prošlost.<br />
Lewie Ranieri bio je partner u<br />
slavnoj investicijskoj banci Solomon<br />
Brothers. Unutar najprofitabilnije<br />
američke investicijske banke 80-ih, najprofitabilniji<br />
je bio Ranieriev odjel koji<br />
se bavio hipotekarnim obveznicama.<br />
Ranieri je shvatio da su hipoteke socijalno<br />
osjetljiva tema na koju se političari<br />
lako ”lijepe”: nije li povećanje postotka<br />
vlasništva nad domovima plemenit cilj?<br />
Iz toga vremena potječe i brz uspon ranije<br />
osnovanih dviju institucija važnih<br />
za našu priču: Fannie Mae i Freddie<br />
Mac.<br />
Fannie i Freddie su nominalno bili<br />
privatna dionička društva, no u njima<br />
nije bilo baš ničega od privatnog<br />
poduzetništva. Među najvećim kupcima<br />
njihovih obveznica bili su upravitelji<br />
rezervi Rusije i Kine. U rujnu ove godine<br />
Fannie i Freddie su nacionalizirani,<br />
čime je pravno verificirano stanje koje je<br />
tržište odavno takvim prepoznalo.<br />
Kakve to ima veze s krizom drugorazrednih<br />
hipotekarnih kredita od kojih<br />
je krenula globalna kriza? Profesori Diamond<br />
i Kashyap s MIT-a upozoravaju:<br />
iako Fannie i Freddie nisu mogli izravno<br />
jamčiti za drugorazredne hipotekarne<br />
kredite kao za A kredite, pronašli<br />
su načina kako utjecati na to tržište.<br />
Kupovali su hipotekarne obveznice čija<br />
je otplata bila zajamčena otplatama<br />
drugorazrednih hipotekarnih kredita.<br />
Time su te državne institucije utjecale i<br />
na tržište slabijih dužnika, eliminiravši<br />
pritom bilo kakav motiv privatnih sudionika<br />
da pažljivo analiziraju, selektiraju<br />
i nadziru dužnike.<br />
Slobodno tržište zapravo nikada nije<br />
postojalo. Svijet vode prema krahu<br />
spekulanti koji su se sakrili iza države<br />
Država prvo jamstvima i aktivnim<br />
kupnjama hipotekarnih obveznica ukloni<br />
svaki poticaj privatnih sudionika<br />
da procjenjuju rizike. Potom te iste sudionike<br />
optuži za loše upravljanje rizicima<br />
i zaključi da zbog toga mora još više<br />
intervenirati na financijskim tržištima.<br />
Na sve to francuski predsjednik Sarkozy<br />
zaključi da je ”laissez faire” umro s ovom<br />
krizom.<br />
12 F o r b e S siječanj 2009
Goran Radman<br />
Pismo iz Finske<br />
Odluka da do 2010. spoji tehnološke i umjetničke i<br />
dizajnerske studije u jedinstveno sveučilište, jasan je<br />
znak da su Finci shvatili duh modernog vremena<br />
Oduvijek me intrigiralo što<br />
li je to Lenjin imao važno<br />
raditi u Finskoj u onim<br />
kritičnim danima studenoga<br />
1917. dok su radnici pod vodstvom<br />
boljševika na ulicama Petrograda<br />
zazivali revoluciju. Taj slučaj njegovog izbivanja<br />
zabilježen je čak i na umjetničkoj<br />
slici, koju se pod nazivom ‘Lenjin u Finskoj’<br />
i danas može vidjeti u Ermitažu. U<br />
zimu 1979. Helsinki mi je pod snijegom<br />
izgledao posve nespecifično različit od<br />
susjednih mu ruskih gradova. Kupio<br />
sam tek simpatične drvene figurice iz<br />
asortimana poznatog Aarika dizajna i<br />
par izvrsnih kuhinjskih noževa čeličane<br />
Fiskars. O ‘finlandizaciji’, umijeću<br />
političkog preživljavanja u sjeni velikog<br />
susjeda, debatirali smo sa zanimanjem<br />
za vrijeme studija. Ali nacija<br />
koja je svoje povijesno samoodređenje<br />
pronašla u proglasu: ‘Šveđani mi nismo,<br />
Rusi ne želimo biti’, činila nam se tada<br />
posve nezanimljivom.<br />
U jesen 2008, dvadesetak godina<br />
kasnije, Helsinki je tipičan zapadnoeuropski<br />
grad s vlastitim identitetom.<br />
Ovdje se živi vidljivo kvalitetnim urbanim<br />
životom. Moderno opremljene<br />
javne knjižnice i muzeji otvoreni su do<br />
kasno a brojni restorani, kafići i trgovine<br />
u centru puni su domaćih ali i stranaca<br />
s boravkom ili u prolazu prema Laplandu.<br />
U trgovinama se teško odlučiti<br />
između vrhunski dizajniranih predmeta<br />
koje nudi renomirana Italla ili Aaltov<br />
Artek i nekog naprednog komunikacijskog<br />
uređaja marke Nokia. O gromni<br />
trajekti bez prestanka gutaju kolone<br />
putnika i kamiona na putu prema lukama<br />
Rusije, Estonije, Poljske i Švedske,<br />
svjedočeći o intenzivnoj razmjeni. Gdje<br />
je nestao Lenjin?<br />
Finska je posljednjih godina u<br />
vrhu liste najkonkurentnijih zemalja,<br />
uspješnija od skandinavskih država,<br />
ponekad ispred SAD-a. Nakon razdoblja<br />
ozbiljne recesije i financijske krize<br />
početkom 1990-tih, zemlja je integrirana<br />
u EU (1995) i eurozonu (1999)<br />
i od tada je jedna od najbrže rastućih<br />
OECD ekonomija. Formula za uspjeh<br />
bila je odlučna reforma javnog sektora,<br />
posebno državne uprave i obrazovanja,<br />
te snažna orijentacija na proizvodnju za<br />
globalno tržište. Perjanice finskog gospodarstva<br />
danas su Stora Enso (najveći<br />
svjetski proizvođač papira i namjenskih<br />
strojeva), Aker Finnyards (najveći<br />
putnički brodovi) te sveprisutna Nokia.<br />
Business<br />
Shvatio sam da uopće nije važno<br />
otkriti čime je Finska opčinila Lenjina.<br />
Tamo je danas još zanimljivije<br />
Bez obzira na uspjeh, Finsku ozbiljno<br />
brine budućnost i održivost sada ostvarenog<br />
blagostanja.<br />
Najviše očekivanja ipak se polaže<br />
u nacionalni inovacijski sustav, mrežu<br />
javnih i privatnih institucija i tvrtki koje<br />
usklađeno djeluju na podizanju inovacijskog<br />
kapaciteta gospodarstva i čitavog<br />
društva. Stožernu ulogu u tome imaju<br />
Nacionalni inovacijski savjet, savjetodavno<br />
tijelo vlade, i Tekes, središnja<br />
agencija za financiranje tehnoloških<br />
i inovacijskih projekata . Finska danas<br />
ima najveći broj patenata po glavi<br />
stanovnika u svijetu, a u pojedinim sektorima,<br />
kao što je elektronika, i najveću<br />
produktivnost po radniku. Svjesna je<br />
da su izvori inovativnosti u društvenoj<br />
praksi i da uporište koje danas imaju u<br />
tehnološkom sektoru neće biti održivo<br />
bez razvoja poduzetničke kulture i<br />
podupiruće društvene infrastrukture.<br />
Odluka da se do 2010. Sveučilište u<br />
Helsinkiju spoji sa onima za umjetnost i<br />
dizajn te za tehnologiju, i napravi inovativno<br />
i poduzetničko sveučilište, samo je<br />
primjer praktične primjene te spoznaje.<br />
Potreba razvoja akademskih kompetencija<br />
iz poduzetništva te boljeg razumijevanja<br />
međuzavisnosti poduzetništva i<br />
inovativnosti, navela ih je i na pokretanje<br />
europskog interuniverzitetskog doktorskog<br />
studija. Dobro je što taj Tempus<br />
projekt vodi Ekonomski fakultet<br />
iz Osijeka, a profesori iz Turkua lijepo<br />
govore i o suradnji s VERN-om.<br />
Odustajem od traganja za Lenjinovom<br />
tajnom, u Finskoj ima puno aktualnijih<br />
tema za istraživanje a iz finskog<br />
se iskustva može puno naučiti. Morat ću<br />
češće tamo, posebno kada se uskoro otvori<br />
izravan let iz Zagreba za Helsinki.<br />
Goran Radman - bivši chairman korporacije Microsoft za regiju jugoistočne Europe<br />
14 F o r b e S siječanj 2009
Maruška Vizek<br />
Europa čeka pad<br />
Istraživanja pokazuju da ćemo ubrzo biti svjedoci<br />
korekcije cijene nekretnina u Hrvatskoj, jer je njihov<br />
rast utemeljen prije svega na apetitu stranaca<br />
Analitičari diljem svijeta s<br />
nestrpljenjem prate izvješća<br />
o američkom tržištu nekretnina.<br />
Dobre vijesti ulile bi<br />
dašak optimizma i nagovijestile početak<br />
oporavka. Pod dobrim vijestima misli se<br />
prije svega na zaustavljanje pada cijena i<br />
početak njihova rasta. No, zašto bi cijene<br />
nekretnina uopće trebale rasti?<br />
Indeksi kretanja prosječne realne<br />
cijene nekretnina u zemljama poput Velike<br />
Britanije, Australije ili SAD-a, koje<br />
su podatke o tome prikupljale tijekom<br />
duljeg razdoblja, od početka prošlog<br />
stoljeća pa sve do kraja devedesetih nisu<br />
pokazivali trend rasta. Nominalni rast<br />
cijena nekretnina u dugom je razdoblju<br />
približno jednak rastu opće razine<br />
cijena. Do konca devedesetih ulaganje<br />
u nekretnine služilo je uglavnom kao<br />
dugoročna zaštita realne vrijednosti<br />
glavnice. Potkraj devedesetih, međutim,<br />
došlo je do izrazitog rasta cijena nekretnina<br />
u pojedinim zemljama. Što se<br />
to tako dramatično promijenilo u temeljnim<br />
ekonomskim zakonitostima da<br />
cijelo desetljeće cijene nekretnina rastu<br />
značajno iznad rasta opće razine cijena?<br />
Prema jednoj od teza, proces financijske<br />
liberalizacije i inovacije tijekom<br />
zadnjih petnaestak godina prividno je<br />
umanjio rizike i omogućio da banke<br />
kućanstvima ponude veća sredstva i prihvatljivije<br />
uvjete. I u Europi i u SAD-u<br />
taj je proces bio popraćen niskim kamatnim<br />
stopama, koje su podržavale<br />
povoljnije uvjete kreditiranja i pothranjivale<br />
prividno smanjenje rizika. Ben<br />
Bernanke je pak jedan od zagovornika<br />
teorije o globalnom višku štednje koja<br />
sugerira da je, među ostalim, dotok<br />
viška štednje iz Azije i Europe u SAD<br />
utjecao i na smanjenje kamatnih stopa<br />
i povećanje potražnje za financijskim<br />
izvedenicama. Tako je strana štednja uzrokovala<br />
povećanje potražnje za nekretninama<br />
i napuhavanje cijena nekretnina<br />
u SAD-u. U međuvremenu, tako prenapuhane<br />
cijene počele su se ispuhivati.<br />
Case-Shillerov kompozitni indeks cijena<br />
nekretnina u SAD-u bio je u kolovozu<br />
2008. za 17 posto niži nego u kolovozu<br />
2007. Sudimo li po ekonomskim zakonima<br />
koji su vrijedili cijelo stoljeće prije<br />
razdoblja uzleta cijena, cijene nekretnina<br />
morat će se nominalno smanjiti za<br />
otprilike još toliko prije no što budemo<br />
mogli zaključiti da je tržište nekretnina<br />
u SAD-u dosegnulo ravnotežu.<br />
Još je zanimljivije u europskim<br />
Nekretnine<br />
zemljama poput Velike Britanije, Irske,<br />
Španjolske i Francuske, koje su zabilježile<br />
izniman rast cijena nekretnina u zadnjih<br />
desetak godina. U njima još uvijek nije<br />
došlo do korekcije cijena. Ciklus kretanja<br />
cijena nekretnina u Europi kasni<br />
za otprilike dvije godine za američkim,<br />
što znači da razvijenim europskim zemljama<br />
možda tek predstoji značajnija<br />
korekcija. S druge strane, zbog rigidnijih<br />
strukturalnih karakteristika, europska<br />
tržišta nekretnina možda i neće iskusiti<br />
znatniju korekciju cijena. Nedavna<br />
studija MMF-a pokazuje da je za brži<br />
rast cijena nekretnina u pojedinim europskim<br />
zemljama zaslužno ponajprije<br />
kretanje BDP-a i kamata. Kako je većina<br />
razvijenih europskih zemalja ili na rubu<br />
recesije ili u recesiji, to znači da bi zemlje<br />
koje su iskusile značajan rast cijena<br />
nekretnina u skoroj budućnosti trebale<br />
zabilježiti i jaču korekciju.<br />
U Hrvatskoj nam neadekvatna<br />
statistička osnovica ne dopušta da odredimo<br />
koja je to ravnotežna vrijednost oko<br />
koje bi se trebale kretati cijene nekretnina.<br />
Prije početka devedesetih službeni<br />
podaci nisu postojali. I da jesu, to nam<br />
ne bi pomoglo da utvrdimo ravnotežnu<br />
cijenu, jer su cijene nekretnina bile znatno<br />
podcijenjene zbog državne regulacije<br />
tržišta. Uvođenjem tržišne ekonomije<br />
Iako su cijene nekretnina u Europi<br />
ove godine padale, značajna<br />
korekcija vjerojatno tek predstoji<br />
Maruška Vizek je istraživačica na Ekonomskom institutu u Zagrebu<br />
početkom devedesetih cijene nekretnina<br />
su ubrzano rasle Ključno pitanje je li trenutna<br />
razina cijena opravdana ekonomskim<br />
fundamentima, ili je posljedica intenzivne<br />
kreditne aktivnosti i špekulacija<br />
vezanih uz stranu potražnju za hrvatskim<br />
nekretninama. Ako je u pitanju ovo<br />
drugo, a istraživanja upućuju na takav<br />
zaključak, ubrzo ćemo biti svjedoci korekcije<br />
cijena nekretnina u Hrvatskoj.<br />
16 F o r b e S siječanj 2009
Kontekst<br />
Ruski krizni rulet<br />
Najbogatiji Hrvati u Rusiji krizu zasad prolaze bez težih posljedica.<br />
Rusija je, kažu, i dalje zemlja u kojoj se radije troši nego štedi, jer “više<br />
gube oni koji više imaju” / Vlado Vurušić<br />
Nakon raspada SSSRa<br />
i propasti socijalizma<br />
Rusija se, posebno<br />
u svom glavnom<br />
gradu Moskvi, u<br />
dvadesetak godina<br />
pretvorila u jedno od najznačajnijih<br />
poslovnih i financijskih središta na svijetu.<br />
Cijene energenata na svjetskom<br />
tržištu išle su im naruku. Rusija je<br />
bilježila prosječni rast proizvodnje od<br />
7-8 posto, a BDP se povećavao iz godine<br />
u godinu. Zbog brzine razvoja sve jače<br />
i propulzivnije ekonomije, Rusiju su<br />
mnogi proglašavali novovjekom zemljom<br />
mogućnosti i perspektive. Strani<br />
radnici više nisu novost u Moskvi. Prema<br />
nekim procjenama ima ih više od<br />
milijun. Njih oko 150 tisuća su poslovni<br />
ljudi i poduzetnici, a ostali su “bauštelci”<br />
iz Ukrajine i srednjoazijskih republika.<br />
Svega nekoliko mjeseci prije izbijanja<br />
krize govorilo se da će Rusiji, nastavi<br />
li ovakvim tempom razvoja i investicija,<br />
već za 10-15 godina trebati najmanje<br />
20 milijuna novih radnika. No, ruska<br />
verzija kapitalizma dosad je više sličila<br />
raspojasanom i pustopašnom ekvilibristu<br />
nego sređenoj tržišnoj ekonomiji, što<br />
se posebno vidi u žestini kojom ju je<br />
uzdrmala kriza. U tom nesmiljenom<br />
moskovskom žrvnju, svoje su mjesto<br />
pod ruskim poslovnim suncem<br />
pronašla i trojica spretnih Hrvata - Stefano<br />
Vlahović, najbogatiji Hrvat u Rusiji<br />
i “kralj smrznute hrane”, mladi bankar<br />
Ivan Ivičić te iskusni naftni poduzetnik<br />
Pavle Uroda.<br />
Zabrinuti su zbog krize, ali ne<br />
namjeravaju se povući jer misle da je<br />
riječ o prolaznom ekscesu.<br />
Stefano Vlahović, porijeklom s<br />
Hvara, rođen je u Italiji kamo se njegov<br />
otac preselio nakon što mu je nacionalizirana<br />
trgovina tekstilom u Splitu. U<br />
Rusiju je 80-ih došao s majkom, koja je<br />
vodila trgovačko predstavništvo tvrtke<br />
Omnia u Moskvi. U Americi je studirao<br />
ekonomiju, ruski i japanski jezik. Tada<br />
još, kaže, nije ni pomišljao da bi ikada<br />
mogao voditi ovako velik i zahtjevan biznis,<br />
pogotovo ne u Rusiji. Neko vrijeme<br />
je živio u Japanu, a na kraju se skrasio<br />
u Milanu. No, povijesne promjene na<br />
istoku Europe odvele su ga početkom<br />
90-ih ponovno u Moskvu. Odmah je<br />
uvidio da je Rusija zemlja šansi.<br />
Prvi veći novac zaradio je na uvozu<br />
piletine iz SAD-a, a zatim pokrenuo<br />
vlastiti biznis - proizvodnju smrznute<br />
gotove hrane. Brzo je osvojio ne samo<br />
rusko, već i mnoga druga postsovjetska<br />
tržišta. Danas Vlahović posjeduje dvije<br />
moderne tvornice u Kalinjingradu,<br />
maloj izdvojenoj enklavi na Baltičkom<br />
moru, između Poljske i Litve. Njegova<br />
proizvodnja prerađene smrznute piletine<br />
pokriva preko 46 posto ruskog<br />
tržišta i čini oko 10 posto prodaje<br />
smrznute prerađene hrane u Rusiji.<br />
Vlahović proizvodi oko 600 tona smrznute<br />
hrane dnevno. Ima oko 2000 zaposlenih,<br />
no ako se kriza nastavi, bit će,<br />
kaže, prisiljen svesti taj broj na 1600.<br />
“Svaka kriza je povod da se<br />
ili prestane voditi biznis ili prestane<br />
griješiti. Naša je prednost da smo veliki<br />
proizvođači hrane, i to one koja je<br />
dostupna najvećem broju ljudi”, kaže<br />
Vlahović, koji zasad ne smanjuje obujam<br />
proizvodnje.<br />
Njegova tvrtka odnedavno radi i<br />
skuplje proizvode poput jelena s tartufima<br />
ili dalmatinske pašticade, i surađuje<br />
s hrvatskim tvrtkama, ali to nažalost<br />
nije proizvod za vrijeme krize. Vlahović<br />
kaže kako se osjeća porast potražnje za<br />
njihovim najjeftinijim proizvodima -<br />
pilećim ražnjićima. Paket od 400 grama<br />
Rusija nije iskoristila cijenu nafte i rast<br />
gospodarstva da izgradi infrastrukturu.<br />
Kapital je lako došao i lako odlazi<br />
18 F o r b e S siječanj 2009
Stefanu Vlahoviću, vlasniku<br />
tvrtke Produkti Pitanija za proizvodnju<br />
smrznute hrane, raste<br />
potražnja najjeftinijih proizvoda<br />
Foto Tomislav Krasnec / Cropix<br />
ima veleprodajnu cijenu od oko 3 kune.<br />
“Problem je što nam trgovački lanci<br />
duguju novac”, nastavlja Vlahović.<br />
“Prije nije bilo kašnjenja u plaćanju, no<br />
sada su se dugovi utrostručili u svega tri<br />
mjeseca.”<br />
Stalni pad cijena i potražnje za<br />
naftom, koja je uz plin glavni ruski izvozni,<br />
ali i politički resurs, zatresao<br />
je financijsko tržište i gospodarstvo.<br />
U tri mjeseca krize bez posla je ostalo<br />
više od tri milijuna ljudi. Gotovo 100<br />
milijardi dolara povučeno je iz Rusije.<br />
Ruski milijarderi na burzama su izgubili<br />
više od 350 milijardi dolara. “Rusija<br />
se proslavila kad je u nekoliko godina<br />
proizvela na stotine milijardera. Kapital<br />
je prelako došao, pa sada, eto, na neki<br />
način i lako odlazi”, objašnjava Vlahović<br />
razorne učinke krize. Rusija je, dodaje,<br />
početkom devedesetih bila zemlja s<br />
prilično razvijenom infrastrukturom,<br />
školovanim stanovništvom, razvijenom<br />
ali ošamućenom teškom industrijom<br />
te znanošću, ali je bila zapostavljeno<br />
tržište. Neke grane poput proizvoda<br />
široke potrošnje i prehrambene industrije,<br />
bile su posve zapuštene. To je nudilo<br />
bezbroj mogućnosti.<br />
Kako je Rusija bila na početku<br />
razvoja tržišne ekonomije, Vlahović se<br />
u potrazi za iskustvom uputio u Britaniju,<br />
da bi vidio što čeka Rusiju kada<br />
se kapitalistički gospodarski i politički<br />
odnosi tamo počnu udomaćivati. Onda<br />
je otišao u Izrael gdje je živjelo oko<br />
milijun bivših sovjetskih građana, da bi<br />
proučio kako će se Rusi ponašati kada<br />
dobiju veliki novac. “Svi smo zatečeni<br />
brzinom kojom je kriza zapljusnula<br />
Rusiju. No, Rusija nije iskoristila šansu<br />
visokih cijena nafte i ekonomskog rasta,<br />
koji su joj donijeli enormne devizne<br />
rezerve, da bi izgradila važne infrastrukturne<br />
objekte. Naprosto iznenađuje da<br />
nije izgradila modernu autocestu Moskva-St.Peterburg.<br />
Upravo je ta regija<br />
ekonomski najpropulzivnija. Ta se cesta<br />
u ‘zlatnim godinama’ mogla izgraditi s<br />
desetak milijardi dolara, što bi u onoj<br />
zaradi i proračunu bilo gotovo zanemarivo”,<br />
zaključuje Stefano Vlahović.<br />
Pavle Uroda, nekadašnji je direktor<br />
moskovskog predstavništva Ine, a danas<br />
direktor u prestižnoj rusko-britanskoj<br />
tvrtki Siberia Energy PLC. Kao mladi i<br />
nadobudni naftaš i djelatnik Ine uputio<br />
se na rad u tadašnji SSSR. Jedan je od<br />
najzaslužnijih za naftna polja u Sibiru -<br />
siječanj 2009 F o r b e S 19
Kontekst<br />
Bijele noći. I danas mu je žao što je Ina<br />
brzopleto prodala ta polja za 30 milijuna<br />
dolara jer se kasnije otkrilo da imaju<br />
dodatne zalihe nafte i da vrijede milijardu<br />
dolara. Zbog toga je napustio Inu,<br />
no ostao je u Moskvi i u svom fahu.<br />
“U Rusiji se sve vrti oko nafte, ali<br />
nikad se ne smijem opustiti. Pogotovo<br />
sada u krizi. ” kaže Uroda. “Naftna industrija<br />
praktički je na izdisaju zbog<br />
poreza i dažbina neusklađenih s trenutnom<br />
cijenom. Izvozne su se carine<br />
prilagođavale dva mjeseca unaprijed<br />
prema cijeni nafte isporučene tržištu<br />
Sredozemlja. Baza za izračun bila je<br />
cijena od 100 dolara po barelu, a u<br />
međuvremenu je barel pao ispod 50<br />
dolara. Industrija osjetila dramatično<br />
Pavle Uroda iz<br />
Sibir Energy<br />
PLC zbog<br />
troškova<br />
neusklađenih<br />
s kreta-njem<br />
cijene nafte<br />
očekuje dramu<br />
u svom biznisu<br />
pogoršanje.” Uroda napominje kako<br />
mu je dosad rad u Moskvi omogućavao<br />
bezbrižan život, ali je, kaže, svaki dolar i<br />
te kako zarađen. Dodaje kako je, unatoč<br />
problemima, njegova tvrtka imala prihod<br />
od 500 milijuna dolara.<br />
Mladi Ivan Ivičić stigao je<br />
Moskvu nedavno, također privučen<br />
mogućnostima. Gotovo dvije godine<br />
član je Uprave i glavni business officer<br />
u KMB banci, ruskoj članici europske<br />
grupacije Intesa San Paolo. Zadužen je<br />
za kompletno poslovanje s fizičkim osobama,<br />
malim i srednjim poduzetnicima<br />
te velikim pravnim osobama, kao i za<br />
marketing i razvoj mreže poslovnica.<br />
U Hrvatskoj je sedam godina radio<br />
u Privrednoj banci Zagreb, na mjestu<br />
izvršnog direktora za razvoj mreže, a<br />
kasnije i izvršnog direktora za razvoj<br />
proizvoda za stanovništvo.<br />
“Kako je naša matična banka Intesa<br />
San Paolo trebala sličan profil<br />
menadžera za unapređenje poslovanja<br />
u Rusiji, dobio sam ponudu koju je bilo<br />
teško odbiti, prije svega zbog prilike da<br />
radim u najvećem europskom gradu i<br />
novom centru financijske moći”, kaže<br />
Ivičić. Rusija je teško pogođena ovom<br />
krizom, ali treba imati na umu njezina<br />
iznimna prirodna bogatstava i tržište<br />
od 140 milijuna stanovnika koje će,<br />
kad se uvjeti stabiliziraju a stranim se<br />
ulagačima vrati sklonost riziku, opet<br />
biti izuzetno zanimljivo.<br />
Ivičić napominje kako je kriza prvo<br />
pogodila tržište kapitala i banke. Ruski<br />
bankovni sustav je specifičan. Posluje<br />
više od 1200 banaka, ali biznis je koncentriran<br />
u nekoliko ogromnih državnih<br />
banaka. Kada su burzovni indeksi pali<br />
(za više od 70 posto od lipnja 2008.), više<br />
investicijskih banka našlo se u problemima<br />
i već su ih preuzele državne banke i<br />
tvrtke. Istodobno, brojne ruske banke<br />
“preko noći” su ostale bez pristupa jeftinim<br />
izvorima sredstava sa Zapada. Uslijedilo<br />
je brzo povećanje kamatnih stopa<br />
- MOSPRIME, referentna kamatna stopa<br />
za domaću valutu, narasla je tri puta, na<br />
21 posto. Mnoge su banke prestale kreditirati<br />
ili su dramatično postrožile uvjete,<br />
a dio njih se spojio s drugim bankama.<br />
Ivičić kaže da pad burzovnih indeksa<br />
u Moskvi osjeća relativno malo<br />
ljudi, oni koji su uložili u vrijednosnice,<br />
no restorani i klubovi su i dalje puni, a<br />
sniženja po dućanima nema. Istraživanja<br />
pokazuju da će Rusi ove godine na<br />
darove potrošiti nekoliko desetaka milijardi<br />
dolara, više nego proteklih godina.<br />
Rusi su, napominje Ivičić, nepovjerljivi<br />
prema štednji jer su u nedavnoj prošlosti<br />
tri puta doživjeli obezvrjeđenje svoje<br />
ušteđevine. Tako danas među ljudima<br />
prevladava mišljenje kako je novac bolje<br />
potrošiti nego štedjeti, te da će u krizi<br />
onaj tko više ima, više i izgubiti. <br />
20 F o r b e S siječanj 2009
siječanj 2009 F o r b e S 21
Janša se osvetio<br />
Boško Šrot zaratio je sa slovenskim političarima još u doba Janšine<br />
vlade. Sada je u dugovima, ljutit i prijeti prodajom svog udjela u Mercatoru<br />
/ Željko Trkanjec<br />
22 F o r b e S siječanj 2009
Boško Šrot dobre je<br />
odnose s politikom<br />
zaradio ulogom u<br />
istjerivanju belgijskog<br />
Interbrewa iz<br />
Slovenije<br />
Janši i njegovom vječnom pajdašu Andreju<br />
Bajuku, slovenskom Argentincu i<br />
znalcu financija koji je na prošlim izborima<br />
ispao iz parlamenta. No, na izborima<br />
2000. godine Drnovšek ih je pomeo i<br />
opet preuzeo vlast te stao privoditi kraju<br />
približavanje Europskoj uniji. Negdje u<br />
tom razdoblju netko je, brzopleto, donio<br />
odluku da se Pivovarna Union, jedan od<br />
dragulja slovenske ekonomije, tvrtka čije<br />
se sjedište nalazi ni deset minuta pješice<br />
od samog centra Ljubljane, ponudi na<br />
natječaj za privatizaciju. Čekati nije<br />
trebalo dugo, belgijski Interbrew, danas<br />
InBev, zgrabio je ponudu među ostalim<br />
i zato što je već bio prisutan u Hrvatskoj<br />
kao vlasnik Zagrebačke pivovare i već se<br />
vidio u ulozi vodećeg proizvođača piva<br />
Slovenski<br />
terbrew mora van! Posao nije bio lak,<br />
trebalo je igrati mudro i ne naljutiti<br />
Belgijance jer se približavao 1. svibnja<br />
2004. godine, datum kad je Slovenija<br />
trebala ući u EU. Plan se postupno<br />
gradio, olakotna je okolnost bila što je<br />
Drnovšek izabran za predsjednika pa<br />
više nije bio u operativnoj vlasti te mu se<br />
nije moglo prigovarati oko privatizacije,<br />
a u međuvremenu je Ljubljana pokazala<br />
velik interes za jačanje poslovnih veza<br />
s Belgijom dajući financijskoj grupaciji<br />
KBC udjel u Novoj ljubljanskoj banci.<br />
Belgija je dakle bila mirna, Slovenija je<br />
ušla u EU, da bi nakon izbora, koji su na<br />
vlast, sada na četverogodišnji mandat,<br />
doveli Janeza Janšu, uslijedio šok: Pivovarna<br />
Laško je nizom legalnih i parale-<br />
Medijima izvan Šrotova dometa Janšini su<br />
ljudi servirali priču da je kontroliranjem<br />
dionica Laškog zaradio milijardu i pol eura<br />
Foto Boris Beribak, Saša Burić / Cropix<br />
Bila je to očito pogreška, bile<br />
su turbulentne političke<br />
godine pa se dogodi i<br />
pogreška. Druga vlada<br />
Janeza Drnovšeka, koja je<br />
preuzela vlast u Sloveniji nakon izbora<br />
1996. godine, nije doživjela kraj mandata.<br />
Koalicija se raspala i prepustila<br />
posljednjih šest mjeseci opoziciji, Janezu<br />
u jugoistočnoj Europi. Nakon ključnog<br />
hrvatskog i jednog od dva slovenska<br />
proizvođača, lakše je udariti na BiH i<br />
Srbiju.<br />
No, nakon što je Interbrew ušao u<br />
Sloveniju upalila se lampica za alarm u<br />
Pivovarni Laško, i svi su se sjetili mantre<br />
oca slovenske privatizacije, Jože Mencingera:<br />
“Zašto bi seljak prodao njivu,<br />
a zatim na njoj radio kao nadničar“. U<br />
drugom slovenskom pivaru, desetljetnom<br />
konkurentu crvenog (boja etikete<br />
na boci) Uniona, zelenom Laškom<br />
pivu, ozbiljno su se zabrinuli: na malo<br />
je tržište došao veliki, zapravo preveliki<br />
igrač koji neće imati razumijevanja za<br />
unutarnje razmirice (budimo realni,<br />
slovenska je gospodarska politika barem<br />
posljednjih pedeset godina nastojala<br />
čuvati i Union i Laško i širiti ih na<br />
područja bivše države, dakle učiniti ih<br />
jačima od zadanog domaćeg tržišta).<br />
Izrađene su bile procjene opasnosti i<br />
donesen je jedinstven zaključak - In-<br />
galnih akcija uspjela iz Slovenije istjerati<br />
Interbrew i postati vlasnicom Pivovarne<br />
Union, zapravo gotovo cjelokupne slovenske<br />
proizvodnje bezalkoholnih pića<br />
i piva. Ta tvrtka naime, osim Uniona i<br />
Laškog, kontrolira i Radensku te Fructal.<br />
Stvoren je tako domaći konglomerat<br />
koji je imao punu podršku politike,<br />
Janša i Laško bili su bliski partneri<br />
pripravni za nove operacije (treba samo<br />
napomenuti da su Belgijanci izvisili i na<br />
financijskom planu jer im Janšina vlada<br />
nije dopustila da osvoje ni procent više<br />
od svojih 34 posto, a čak je i to kasnije<br />
dokapitalizacijom palo na 27 posto te je<br />
KBC izvijestio da njegova investicija više<br />
nije strateška nego samo financijska).<br />
Pivovarnu Laško tada je vodio Tone<br />
Turnšek, ali sasvim je jasno da je jednu<br />
od ključnih uloga u zahtjevnom projektu<br />
izbacivanja Interbrewa iz Slovenije<br />
imao upravo Boško Šrot, današnji čelni<br />
čovjek te tvrtke. On se ubrzo i pojavio na<br />
čelnom mjestu, a Pivovarna je već tada<br />
postala jednim od ključnih ekonom-<br />
siječanj 2009 F o r b e S 23
Slovenski<br />
skih stupova Slovenije. Šrot je, zajedno<br />
s Istrabenzom Igora Bavčara, također<br />
bliskog Janši, sudjelovalo u preprodaji<br />
dionica najveće slovenske tvrtke, maloprodajnog<br />
lanca Mercator, a pritom<br />
je jedini cilj bilo uklanjanje Zorana<br />
Jankovića s čelnog mjesta. On, je, naime,<br />
bio čovjek tada već bivšeg predsjednika<br />
Milana Kučana kojeg Janša doslovce<br />
nije mogao smisliti. Laško je sa Šrotom<br />
na čelu postalo zastavna tvrtka nove<br />
vlasti i ubrzo stakla vlasništvo nad dva<br />
izuzetno važna medija, dnevnim listovima<br />
Delo i Večer. Šrot je ubirao plodove<br />
tog izuzetno unosnog partnerstva, a<br />
paralelno je rastao i njegov politički<br />
utjecaj jer je njegov brat Bojan bio<br />
gradonačelnik Celja i jedan od ključnih<br />
ljudi u Slovenskoj pučkoj stranci (SLS),<br />
važnom čimbeniku u tadašnjoj koaliciji.<br />
Kad se još zna da je treći brat, Srećko,<br />
kontrolirao većinu lokalnih medija u<br />
Celju, sasvim je jasno koliku je moć<br />
“klan Šrot” imao u tom razdoblju.<br />
No prave ljubavi, koja bi trajala,<br />
između politike i gospodarstva nema.<br />
Posebno ne u situaciji kada je Janša<br />
počeo naočigled svih slabiti i gubiti<br />
konce iz ruku, te su ga stali napuštati<br />
dojučerašnji saveznici: Matjaž Gantar,<br />
jedan od najbogatijih Slovenaca, okreće<br />
se tada gotovo uništenim liberalima<br />
(LDS) optužujući vlast da je gora od<br />
prethodne, a Šrot shvaća da se smjer<br />
vjetra mijenja i svojim medijima pušta<br />
sve veću slobodu pa Delo od apologeta<br />
vlasti opet postaje strogi kritičar. Poraz<br />
Janšinog kandidata na predsjedničkim<br />
izborima, Alojza Peterlea, u jesen 2007.<br />
godine pokazuje koliko je vlada slaba<br />
i Šrot joj također okreće leđa. Jedan je<br />
od razloga za taj korak i želja da se otvori<br />
prostor bratu Bojanu, koji je postao<br />
predsjednikom SLS-a, da tu stranku<br />
učini ozbiljnom konkurencijom Janši<br />
na desnom centru. Janša tada poduzima<br />
očajnički potez - najavljuje borbu<br />
protiv tajkuna koje personalizira u liku<br />
i djelu Boška Šrota. Slijedi niz napada<br />
na čelnog čovjeka Pivovarne Laško, a<br />
mediji koji nisu pod njegovom kontrolom<br />
dobit će u ruke materijale koji<br />
Mnogi su već za preuzimanja Uniona tvrdili<br />
da Laško nije dovoljno likvidno. Banke<br />
traže svoje, a Šrotov je manevar ograničen<br />
potvrđuju da je tijekom tri godine vlasti<br />
uspio većinu dionica Pivovarne prebaciti<br />
pod svoju kontrolu i silno se obogatiti<br />
- prema nekim podacima “težak” je<br />
oko milijardu i pol eura. Šrot ne šuti,<br />
udara na Janšu, ali glas mu je sve slabiji<br />
jer ne nailazi na podršku. Na kraju je<br />
udario i na Boruta Pahora, tadašnjeg<br />
čelnika oporbe, da bi u konačnici istupio<br />
iz te stranke, socijalnih demokrata<br />
(SD), nasljednice komunista u koju se<br />
bio upisao, kako je sam rekao, “zajedno<br />
s Janšom, ali se za razliku od njega zaboravio<br />
pravodobno ispisati”.<br />
Izbori u rujnu 2008. godine na vlast<br />
dovode Pahora i stranke lijevog centra,<br />
a SLS doživljava katastrofalan poraz.<br />
Janša je pak prošao jako dobro pa se<br />
pokazalo da je njegova strategija udara<br />
na Šrota ipak polučila pozitivne rezultate.<br />
Nekako istodobno počinju stizati<br />
zabrinjavajuće vijesti s tržišta kapitala<br />
kako Laško ima financijskih problema.<br />
Dobitak se smanjuje, nova vlast ne pokazuje<br />
interes da mu pomogne, a na probleme<br />
financiranja svih akcija koje je provodio<br />
s Janšom ili protiv njega, počinje<br />
utjecati ukupna globalna kriza. Banke<br />
Pivovara je najčvršće<br />
Šrotovo uporište<br />
traže svoje - mnogi su već u doba preuzimanja<br />
Uniona tvrdili da će se tvrtka<br />
pretjerano financijski izložiti - a Laško<br />
nije dovoljno likvidno da sve namiri.<br />
Da je stanje zabrinjavajuće potvrdila je<br />
odluka Šrota da proda vlasnički udjel<br />
u Mercatoru iako je tu odluku “pokrio”<br />
tvrdnjama da se želi riješiti udjela koji<br />
su sporni, ali ni ta akcija nije utjecala na<br />
vladu da mu otvori vrata i pruži ruku<br />
pomirenja, čak ni kad je najavio da će<br />
svojih 40-ak posto dati nekom stranom<br />
prodajnom lancu. Naime, oni sa zapada<br />
ne reagiraju jer su se navikli da u Sloveniji<br />
u tim igrama samo gube, a na vrata<br />
kucaju Milorad Mišković iz Srbije i<br />
Ivica Todorić iz Hrvatske. No, s njima je<br />
Janković još 2005. godine planirao “veliko<br />
savezništvo” kako bi se obranili od<br />
moćnijih sa zapada pa je sve to propalo<br />
nakon što je bio smijenjen uz Šrotovu<br />
asistenciju. A Janković je bio jedan od<br />
glavnih pokretača Ljubljane da glasa<br />
za sadašnju vladinu koaliciju. Šrota na<br />
tim skupovima nije bilo. Možda je i to<br />
razlog zašto Pahora i ne brinu pretjerano<br />
Šrotovi dugovi: Laško uvijek može<br />
sačuvati, a ako taj “Janšin tajkun” i propadne,<br />
neće mu za njim kanuti suza.<br />
24 F o r b e S siječanj 2009
siječanj 2009 F o r b e S 25
26 F o r b e S siječanj 2009
Kontekst<br />
Tajlandska urbana srednja<br />
klasa pokušava zbaciti s<br />
vlasti nasljednike bivšeg<br />
premijera Thaksina<br />
Shinawatre, izabrane<br />
glasovima seoskih masa<br />
Izbjeglice su stigle u moju kuću u Singapuru<br />
prve subote u prosincu. Ne baš prave<br />
izbjeglice, ali svejedno prašnjavi, gladni i<br />
umorni, s dokumentima među prljavim<br />
rubljem i izbezumljeni iskustvom kroz<br />
koje su prošli. Kao i stotine tisuća drugih turista,<br />
naš prijatelj David Simms i njegova obitelj bili su<br />
usputne žrtve tajlandskog političkog sukoba koji<br />
ih je izvukao iz terminala zračne luke u Bangkoku<br />
i poslao na dug put kroz jugoistočnu Aziju<br />
u potrazi za letom kući u San Francisco.<br />
David, Jen i njihove dvije djevojčice planirali<br />
su desetodnevno putovanje davno prije kreditne<br />
krize i nereda u Tajlandu. Avion iz San Francisca<br />
bio je jedan od posljednjih koji je sletio na Su-<br />
Srednja<br />
klasa pod<br />
opsadom<br />
IFoto AP<br />
Globalna recesija, politički sukobi<br />
i terorizam prijete srednjoj klasi,<br />
čiji je oporavak ključan za<br />
stabilnost regije i izlazak iz krize<br />
/ Jasmina Kuzmanović, Singapur<br />
siječanj 2009 F o r b e S 27
Kontekst<br />
Srednja klasa želi<br />
povratak oligarhije i ne<br />
zanima je ekonomska<br />
šteta ni globalna kriza<br />
varnabhumi, novi, uglancani aerodrom u Bangkoku,<br />
netom prije no što su ga zauzele “žute košulje”, protuvladini<br />
demonstranti. Budući da je riječ o Tajlandu gdje<br />
turizam donosi goleme prihode, a državni udari tradicionalno<br />
prolaze bez krvi, Dave se u početku nije previše<br />
uzrujavao. “Odlučili smo uživati u odmoru, a situacija s<br />
aerodromom sama će se srediti”, glasila je jedna od prvih<br />
Gubici od turizma stajat će Tajland<br />
gotovo 4 milijarde dolara. No ni<br />
u Aziji nije uvijek sve u novcu<br />
SMS-poruka koje nam je poslao iz Bangkoka.<br />
Izdaleka, Azija se zapadnjacima često prikazuje<br />
u oblaku mistike i dalekoistočnog šarma, kako to već<br />
zamišlja čitatelj Rudyarda Kiplinga ili E.M. Forstera.<br />
Od toga nema gotovo ničega. Azija je u novcu, stjecanju<br />
i kapitalu, s osloncem na preostale tradicionalne<br />
vrijednosti poput poštivanja roditelja i starijih. Tako<br />
su otprilike razmišljali i analitičari za vrijeme opsade<br />
bangkoških zračnih luka. Napokon, riječ je o Tajlandu,<br />
demokratskoj zemlji i jednom od južnoazijskih<br />
ekonomskih “tigrova”. Pa valjda obje strane shvaćaju što<br />
znači zatvoriti aerodrom kroz koji na dan prođe stotinu<br />
tisuća putnika i koji kroz koji prolazi tri posto svjetskog<br />
robnog prometa! Shvaćaju li oni da samo izvozni gubici<br />
dnevno stoje 70 milijuna dolara, a da će gubici od turizma,<br />
zbog otkazanih putovanja, koštati Tajland do kraja<br />
godine gotovo četiri milijarde dolara? No, ponekad nije<br />
sve u novcu - pa ni u Aziji.<br />
U Tajlandu urbana srednja klasa već dulje<br />
pokušava zbaciti s vlasti Thaksina Shinawatru i njegove<br />
nasljednike, legalno izabrane glasovima seoskih masa<br />
koje je bivši premijer Thaksin osvojio mjerama kao što<br />
su besplatno školovanje i opće zdravstveno osiguranje.<br />
U toj borbi postalo je bespredmetno tko zapravo potkopava<br />
demokraciju - Thaksin, koji je u vrijeme dok je<br />
bio premijer sabotirao ustav i na ključna mjesta postavio<br />
svoje pristaše, ili njegovi protivnici koji su izašli na ulice<br />
28 F o r b e S siječanj 2009
uz prešutnu podršku vojske i utjecajnog kralja Bhumibola.<br />
Tajlandska srednja klasa želi povratak na oligarhiju<br />
i pritom je ne zanima ni ekonomska šteta ni globalna<br />
kriza. A niti dojam koji će sa sobom ponijeti posjetitelji<br />
poput Simmsovih, koje je sedmodnevna odiseja aerodromima<br />
jugoistočne Azije koštala tisuće dolara i stotinjak<br />
izgubljenih radnih sati.<br />
Za Mumbai (bivši Bombaj) moglo bi se reći da<br />
je navikao na terorizam i vjerske sukobe muslimana i<br />
većinskih Hinda. Od 1993. kad je u jednom danu od<br />
podmetnutih bombi poginulo 257 ljudi do danas, u<br />
terorističkim napadima izgubljeno je gotovo tisuću<br />
života, a stotine su ljudi poginule u vjerskim okršajima,<br />
uglavnom protumuslimanskim. No bez obzira na religiju,<br />
Mumbaikari se slažu da je teroristički napad koji<br />
je krajem studenoga paralizirao grad od 14 milijuna<br />
stanovnika nešto sasvim novo - napad na indijsku srednju<br />
klasu u njezinom ishodištu, najvećem ekonomskom<br />
središtu Indije. Biznismeni iz više od stotinu multinacionalnih<br />
kompanija kao što su Morgan Stanley, HSBC<br />
ili Citigroup, te gosti vrhunskih hotela i restorana, dosad<br />
su bili pošteđeni terora. Stranci i lokalna elita rijetko se,<br />
naime, viđaju na željezničkim kolodvorima. Moj suprug,<br />
koji često putuje u Mumbai, uvijek me uvjerava da<br />
se nikad ne osjeća tako sigurno kao dok večera u Leopold<br />
caféu i doručkuje u Oberoi Tridentu - a to su vjerojatno<br />
mislili i mnogi od 160 poginulih u posljednjem<br />
napadu. Teroristi su među gostima hotela i restorana<br />
tražili Amerikance i Engleze, no većina žrtava bili su Indijci<br />
- poslovni ljudi, pripadnici srednje klase koji su se<br />
zatekli na večeri ili piću s prijateljima.<br />
Svijest o indijskom ekonomskom čudu u Hrvatskoj<br />
još, čini se, ne postoji u Hrvatskoj, a tek je djelomično<br />
prisutna u Europi, s izuzetkom Velike Britanije. Dok<br />
smo mi bili zauzeti ratom i drugim problemima, s pogledom<br />
uprtim na SAD na jednoj strani i rastuću pojavu<br />
Kine na drugoj, Indija je prolazila kroz ekonomsku eksploziju.<br />
Mješavina solidne gospodarske osnove, obrazovane,<br />
pouzdane i jeftine radne snage te optimizma<br />
stranih ulagača koji se sa svakom odličnom investicijom<br />
obnavljao kao eksponirani perpetuum mobile, rezultirala<br />
je višegodišnjim rastom od 9 posto. Ubrzani rast<br />
proizveo je temeljitu promjenu u indijskom društvu.<br />
Stotine milijuna Indijaca izbavljeno je iz najveće bijede,<br />
a ta ista energija u gradovima je stvorila masivnu srednju<br />
klasu. Prema istraživanju konzultantske kompanije<br />
McKinsey, indijska srednja klasa trebala bi u sljedećih<br />
20 godina narasti sa sadašnjih 5 na 40 posto ukupnog<br />
stanovništva, što je gotovo pola milijarde ljudi.<br />
Indijski programeri, inženjeri, liječnici i biznismeni<br />
već su neko vrijeme vrlo vidljivi u Aziji, SAD-u<br />
i, naravno, u Velikoj Britaniji, tradicionalnom mjestu<br />
indijske dijaspore. Kao što njihov kapital teži k svjetskim<br />
središtima, tako se i njihova djeca školuju na najboljim<br />
svjetskim sveučilištima. U Singapuru, stara indijska<br />
zajednica stvorena ranijim iseljeničkim valovima<br />
- uglavnom radnička klasa koja čini 9 posto ukupnog<br />
stanovništva - strogo je odijeljena od elitnog vala nove<br />
imigracije, obrazovanih i dobrostojećih Indijaca koji su<br />
se tu skrasili nakon 1990. Nedavno sam bila pozvana na<br />
“draguljarsku zabavu” kod svoje susjede Gauri, koja je<br />
kao neku vrstu usluge prijateljicama svoj dom na jedno<br />
jutro ustupila poznatom draguljaru iz Jaipura. Porijeklom<br />
iz Mumbaija, Gauri je magistrica književnosti, a<br />
Prešutna podrška utjecajnog kralja Bhumibola i<br />
vojske omogućila je bujanje prosvjeda na Tajlandu<br />
njezine prijateljice sve su ili bivši modeli ili također magistrice<br />
književnosti ili biznisa, ili pak oboje. Toga sam<br />
dana naučila dvije stvari. Prvo, da se “komad” iz Mumbaija<br />
tj. Bombaja zove “bom-babe”, i drugo, da je sve ono<br />
simpatično veliko kamenje što ga singapurske Indijke<br />
nose, a koje sam pripisivala njihovoj neumjerenosti kad<br />
je u pitanju bižuterija, zapravo sve pravi dijamant, rubin,<br />
tirkiz, smaragd… Jedna mlada žena koja je svog muža<br />
otpravila s telefona riječima: “Ne sada, mili. Moj draguljar<br />
iz Jaipura je ovdje”, potrošila je tog jutra deset tisuća<br />
dolara. No prema Gauri, to nije bio eksces. “Shanaz je<br />
bila vrlo disciplinirana. Rekla je da će potrošiti deset<br />
tisuća, i toliko je potrošila, ni više, ni manje.”<br />
Napad na Mumbai otkrio je ranjivo mjesto Indije<br />
- sigurnost nije njezina najbolja strana -ali i pokrenuo<br />
srednju klasu. U ugroženim multinacionalnim kompanijama<br />
u Mumbaiju ne samo što rade Indijci, nego<br />
su i mnogi CEO tih kompanija Indijci. I oni su bijesni.<br />
Terorizam je mobilizirao i ujedinio mumbajsku elitu.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 29
Kontekst<br />
Indijski gospodarski<br />
rast smanjio se ovoga<br />
tromjesečja za 7,6 posto,<br />
a izvoz je pao za 12 posto<br />
Naučeni da plaćaju za privatnu zaštitu, bogati Mumbaikari<br />
traže da vlast zaštiti građane i da se uhvati u<br />
koštac s jednim od najvećih indijskih problema, korupcijom.<br />
Tjedan nakon napada, stotine muslimanskih aktivista<br />
protestiralo je u solidarnosti sa žrtvama napada,<br />
ograđujući se od terorista koji pripadaju islamističkoj<br />
tajnoj organizaciji.<br />
Kriza je samo odgodila problem<br />
održivosti ekspanzije srednje<br />
klase u zemljama u razvoju<br />
“Teroristi tvrde da djeluju u ime islama. Mi im<br />
poručujemo: Ne u naše ime”, rekao je u govoru pisac i<br />
aktivist Javed Anand, mumbajski musliman.<br />
Indijski gospodarski rast smanjio se ovoga<br />
tromjesečja na 7,6 posto, a izvoz je pao za 12 posto.<br />
Izvoz iz Kine je ugrožen. Čak se i Singapur, druga najbogatija<br />
azijska zemlja nakon Japana, stisnuo u recesiji,<br />
pogođen valom otpuštanja, drastičnim padom vrijednosti<br />
nekretnina i spoznajom da ni oni nisu pošteđeni<br />
globalnog terorizma - u mumbajskom napadu život je<br />
izgubila prva singapurska žrtva, jedna mlada pravnica.<br />
Dragulji se ove sezone ne kupuju.<br />
Još je jedna moguća posljedica udara na<br />
srednju klasu u Aziji. Početkom godine, prije krize a<br />
za vrijeme naglog rasta cijena goriva i hrane, pojavilo<br />
se pitanje može li svijet izdržati ekspanziju srednje klase<br />
u zemljama u razvoju, posebno u Kini i Indiji. Milijuni<br />
ljudi koji su se do jučer zadovoljavali šakom riže, žele<br />
putovati, trošiti gorivo i jesti meso svaki dan, baš kao i<br />
njihove klasne kolege na Zapadu. Center for the Study<br />
of Globalization američkog sveučilišta Yale u svibnju je<br />
objavio da je povećana potražnja rastuće srednje klase u<br />
Kini i Indiji jedan od glavnih uzroka rasta cijena hrane,<br />
što je pak u uzročno-posljedičnoj vezi s rastom cijena<br />
goriva i biogoriva. Studija je najavljivala nestašice i<br />
panično stvaranje zaliha.<br />
Kriza je taj problem samo odgodila.<br />
30 F o r b e S siječanj 2009
LNG terminal<br />
neisplativ za hrvatske<br />
tvrtke<br />
Ako su nakon svake dosad premoštene prepreke u gradnji<br />
terminala za ukapljeni plin (LNG) na Krku akteri ove priče<br />
ispili šampanjac, to je više koristilo trgovcima šampanjcem<br />
nego terminalu. Postrojenje u koje prema procjenama treba<br />
investirati 800 milijuna eura, za Inu, Hep i Plinacro koji bi se<br />
trebali uključiti u projekt, sasvim je neisplativo. To što je LNG<br />
terminal Hrvatskoj gotovo nužan za sigurnost opskrbe plinom<br />
i što je riječ o nacionalnom<br />
interesu,<br />
nimalo ne pomaže<br />
u pronalaženju<br />
poslovnog interesa<br />
za hrvatske<br />
kompanije koje bi<br />
morale uložiti 200<br />
milijuna eura, jer<br />
je predviđeno da<br />
zajedno imaju 25<br />
posto vlaništva u<br />
terminalu.<br />
Kvaka je u tome što<br />
tri hrvatske tvrtke niti trguju, niti znaju trgovati ukapljenim<br />
plinom na svjetskom tržištu. Povrat novca uloženog u terminal<br />
može se pak ostvariti samo trgovinom LNG-jem. Naime,<br />
poslovni plan za terminal podrazumijeva da se investicija za<br />
njegovu gradnju vraća iz poslovanja terminala, ali održivost<br />
takva fnanciranja podrazumijeva stopostotnu popunjenost<br />
kapaciteta.<br />
Hrvatske tvrtke ulaskom u projekt preuzimaju odgovornost<br />
za punjenje 25 posto kapaciteta. Nisu li u mogućnosti napuniti<br />
kapacitete, mogu to prepustiti jednom od stranih partnera<br />
- Eon Ruhrgasu, Totalu, RWE-u ili OMV-u - no niti<br />
jedan od njih neće plin namijenjen hrvatskom tržištu nabavljati<br />
bez naknade, pa na taj način tri hrvatske kompanije za<br />
svoj dio investicije ne mogu osigurati održiv povrat. Plinacro<br />
i HEP država može poslati u namjerni gubitak i nadoknaditi<br />
im izgubljeno na drugi način jer im je vlasnik, no Inu, koja<br />
zapravo jedina ima neke, premda male šanse da zaigra kao<br />
trgovac ukapljenim plinom, država ni u što ne može gurnuti.<br />
O tom poslovno najvećem problemu na sastancima triju<br />
kompanija uopće se ne razgovara, već se raspravlja ponajviše<br />
o tome tko će imati pravo veta na koje odluke. Usto, da bi se<br />
ispila još jedna čaša šampanjca u ime LNG-ja hrvatska Vlada<br />
mora potpisati novi ugovor o strateškom partnerstvu s Molom,<br />
jer prije toga Ina ne može donijeti odluku o ulasku u<br />
LNG projekt. (D. R.)<br />
Kontekst<br />
Adriatica.net u shoppingu<br />
Dok se turistički sektor grozi<br />
predviđanja za 2009. godinu, razigrana<br />
Adriatica.net ne posustaje u akvizicijama.<br />
Tržište tako bruji da je Marko<br />
Vojković, prvi čovjek Adriatice.net u<br />
pohodu na desetak turističkih agencija<br />
koje želi kupiti, a realno se može<br />
očekivati da će ih biti pet ili šest. Ipak,<br />
izgleda da se prodavateljima koji puštaju<br />
vijesti o akvizicijama više žuri nego<br />
kupcu. Vojković potvrđuje shopping,<br />
ali kaže da su realizaciju planiranih i<br />
pripremljenih akvizicija pomaknuli za<br />
drugi kvartal 2009. godine. Očekuje, kaže, da će se pojaviti<br />
još povoljnih prilika, što je sasvim logično s obzirom na to da<br />
su upravo male agencije izrasle u dobrim godinama najviše<br />
boje sloma u 2009. godini, koja će za turističku branšu biti<br />
teška. (D. R.)<br />
Mittal sprema bogatstvo u<br />
nekretnine<br />
Spremiti novac na sigurno ovih je dana zbilja teško, a izgleda<br />
da je teže onima koji su zbilja bogati nego manjim investitorima.<br />
Više gotovo i ne pitaju za povrat na investiciju, sretni<br />
su ako za uloženih 100 mogu očekivati da će im se vratiti istih<br />
100. Lakshmi Mittal, čije se bogatstvo procjenjuje na 20,5<br />
milijardi funti, skrovište za dio svojeg novca našao je u luksuznim<br />
londonskim<br />
imanjima.<br />
Peterosobnu kuću<br />
u kvartu Kensington<br />
Palace Gardens,<br />
londonskoj ‘aleji<br />
milijardera’, kupio je<br />
početkom 2008. za<br />
117 milijuna funti,<br />
bez obzira na to što je<br />
tek nekoliko stotina<br />
metara udaljena od<br />
njegove nove glavne<br />
rezidencije poznate<br />
kao ‘Taj Mittal’.<br />
Riječ je o vili sa 12<br />
spavaonica koju je za<br />
70 milijuna funti kupio<br />
od prvog čovjeka Formule 1 Bernieja Ecclestonea. ‘Novi<br />
dom’ Mittal će morati naći i za najmanje još 40 milijuna funti,<br />
jer je odlučio prodati i svoju ljetnu palaču na Aveniji Bishop<br />
popularno zvanoj tek ‘avenija milijunaša’.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 31
Fronta<br />
Polovica građana<br />
u razvijenom<br />
svijetu ne uzima<br />
lijek prema uputi<br />
liječnika. Trećina<br />
i ne otvori kutiju.<br />
U Hrvatskoj se<br />
prošle godine<br />
potrošilo gotovo<br />
3,5 milijardi<br />
kuna na lijekove<br />
koji se izdaju na<br />
recept<br />
Recepti ne liječe<br />
U Hrvatskoj se za neučinkovito liječenje potroši 500 milijuna kuna godišnje<br />
/ Goranka Jureško<br />
Ccrvenu za želudac, bijelu<br />
za visoki tlak, dvije<br />
žuto-zelene protiv bolova,<br />
jednu plavu da se<br />
brže zaspi. I tako deset,<br />
dvadeset, trideset godina. Svaki čovjek<br />
stariji od 65 godina uzima tri do četiri<br />
lijeka svakodnevno, što znatno smanjuje<br />
spremnost na suradnju i ustrajnost u<br />
terapiji, a time i učinke liječenja. Podaci<br />
govore da u Hrvatskoj manje od 20 posto<br />
kroničnih bolesnika uzima terapiju<br />
onako kako im je preporučio liječnik.<br />
Već poslije nekoliko mjeseci, a kamoli<br />
godina, pažnja pacijenta popušta ili pak<br />
proradi “obrana” od tolikih lijekova. Piju<br />
se po potrebi, ponekad zaborave da i<br />
postoje u kućnoj ljekarni. Sve u svemu<br />
od njih, premda plaćenih, nikakve ili<br />
premale koristi.<br />
Dio pacijenata, primjerice u Velikoj<br />
Britaniji njih čak pet posto, uopće ne<br />
podigne propisani lijek, a dio nastavlja<br />
podizati recepte, kućna se ljekarna puni<br />
i povremeno čisti od kutijica kojima je<br />
prošao rok trajanja, a bolest je dakako<br />
izvan kontrole. Direktni troškovi komplikacija<br />
zbog nepridržavanja uputa u<br />
kontroli dijabetesa viši su za tri do četiri<br />
puta u odnosu na dobro regulirane pacijente.<br />
Suradnja pacijenata kod liječenja<br />
astme nije veća od 28 posto, a zbog<br />
toga što je kod trećine pacijenta loše<br />
reguliran visoki tlak, rizik za bolesti srca<br />
kod “neposlušnih” je veći za tri do četiri<br />
puta. Rezultat - čak 500 milijuna kuna<br />
Ilustracija Getty Images<br />
32 F o r b e S siječanj 2009
potrošenih za lijekove u Hrvatskoj ili se<br />
tijekom godine baci u smeće ili nema<br />
nikakvog učinka na liječenje jer se ne uzimaju<br />
kako bi trebalo pa onda ni bolest<br />
nije pod kontrolom! Riječju, veliki novac<br />
troši se za malo muzike. Ovaj podatak,<br />
izrečen na nedavnom okruglom stolu<br />
Hrvatskog društva za farmakoekonomiku<br />
na temu potrošnje lijekova i suradljivosti<br />
pacijenta, samo potvrđuje veliku<br />
neracionalnost u potrošnji lijekova.<br />
Naravno, Hrvatska nije izuzetak jer u<br />
cijelom svijetu postoji problem stupnja<br />
suradnje pacijenata i ustrajnosti u uzimanju<br />
lijekova, odnosno trošenja novca<br />
bez napretka u zdravlju populacije. Tom<br />
se problemu nastoji doskočiti, no rezultati<br />
zasad ne zadovoljavaju, tvrde i u Svjetskoj<br />
zdravstvenoj organizaciji.<br />
Čak 50 posto građana u razvijenom<br />
svijetu ne uzima lijek onako kako im<br />
je to preporučio liječnik, a čak trećina<br />
uopće ne otvori kutiju. Zlobnici na to<br />
dodaju - zato su i preživjeli. No, ipak je<br />
više onih koji se hvataju za glavu zbog<br />
rasipanja novca kojeg u zdravstvenim<br />
sustavima kronično nedostaje i koji bi<br />
se mogao utrošiti znatno racionalnije.<br />
Neke procjene govore da se samo u<br />
SAD-u zbog toga na lijekovima godišnje<br />
gubi i više od 100 milijardi dolara te da<br />
je barem 30 do 60 posto prijema u bolnice<br />
tijekom godine uzrokovano loše<br />
odrađenom terapijom.<br />
Gotovo tri i pol milijarde kuna<br />
potrošilo se prošle godina u Hrvatskoj<br />
na lijekove koji se izdaju na recept, od<br />
toga gotovo 500 milijuna na lijekove za<br />
reguliranje visokog krvnog tlaka i još<br />
toliko za reguliranje visokih masnoća u<br />
krvi. No, umjesto da je hipertenzija kod<br />
većine visokotlakaša pod kontrolom, to<br />
se postiže samo kod njih petnaestak posto.<br />
Ne samo da je suradnja pacijenta kod<br />
uzimanja lijekova za visoki tlak loša, nego<br />
je i ustrajnost u liječenju upitna. Dakle,<br />
lijek se podigne u ljekarni, ali se koristi<br />
neprimjereno, nerijetko samo kad je tlak<br />
povišen. “U Velikoj Britaniji tako stariji<br />
ljudi ne podignu i do 20 posto recepata”,<br />
kaže dr. Ranko Stevanović iz Hrvatskog<br />
društva za farmakoekonomiku.<br />
Akademik Željko Reiner kaže da je<br />
Europsko društvo za bolesti srca i krvnih<br />
žila upozorilo kako je stupanj suradnje<br />
i ustrajnost pacijenata u terapiji vrlo<br />
nizak, a dio je krivnje i na liječnicima<br />
koji nerijetko ne objasne pacijentu zašto<br />
je primjerice važno uzimati lijek za<br />
snižavanje krvnog tlaka redovito, a ne<br />
samo kada tlak “podivlja”. Zaprepaštava<br />
i podatak da svaki četvrti pacijent s visokim<br />
kolesterolom, koji bi redovito<br />
trebao uzimati statine, odustaje već nakon<br />
nekoliko mjeseci. Podaci pokazuju<br />
da s rastom broja lijekova koje pacijenti<br />
trebaju uzimati opada redovitost uzimanja<br />
i već nakon kratkog vremena oni<br />
koji bi trebali uzimati pet lijekova reduciraju<br />
to na tri ili čak dva lijeka.<br />
Posebna priča su antibiotici koje<br />
samo rijetki koriste svih sedam dana<br />
koliko im je propisao liječnik. Nažalost,<br />
kaže prof. dr. Antoinette Kaić Rak,<br />
hrvatska časnica za vezu sa Svjetskom<br />
zdravstvenom organizacijom, pacijenti<br />
nerijetko prestaju uzimati antibiotike<br />
čim nestanu simptomi bolesti, što stvara<br />
rezistenciju i može biti kobno kod<br />
Razlozi lošeg<br />
liječenja<br />
• pacijenti se često liječe bez konzultacije<br />
s liječnikom<br />
• uz lijekove uzimaju vitamine, minerale<br />
i slično bez liječničke preporuke<br />
• uzimaju lijekove drugih pacijenta<br />
• ne pridržavaju se uputa o uzimanju<br />
lijeka<br />
• zaborave uzeti lijek<br />
siječanj 2009 F o r b e S 33
Fronta<br />
sljedeće infekcije. Bacanje novca doslovno<br />
u smeće jest i propisivanje antibiotika<br />
za liječenje viroze.<br />
Poražavajući je i podatak<br />
da čak polovica zaraženih HIV-om,<br />
uzročnikom AIDS-a, već nakon godinu<br />
dana terapije odustaje od liječenja. Neki<br />
smatraju da je razlog to što oboljeli<br />
trebaju uzimati svakodnevno nekoliko<br />
lijekova, a drugi kako su veći problem<br />
nuspojave tih lijekova i premalo brige<br />
liječnika da pacijentu objasne važnost<br />
antivirusne terapije.<br />
Nelogičnosti u propisivanju lijekova<br />
dijelom pridonose i liječnici, koji su<br />
nerijetko pod pritiskom s jedne strane<br />
farmaceutske industrije, a s druge pacijenata<br />
koji traže recept, i to za točno<br />
određeni lijek, premda nema temelja za<br />
tu vrstu terapije ili bi i jeftinija bila jednako<br />
učinkovita. Primjerice, i hrvatske<br />
i međunarodne smjernice za liječenje<br />
visokog tlaka kažu da uvijek valja<br />
početi s diureticima poput Fursemida<br />
(najjeftiniji, ali vrlo učinkoviti lijekovi<br />
koji “izbacuju” vodu iz tijela). Ako ta<br />
terapija ne pomogne, uključuju se beta<br />
blokatori, primjerice Carvelol ili Carloc,<br />
a tek potom ACE inhibitori kao što su<br />
U brojkama<br />
Rastrošnost na<br />
lijekovima u RH<br />
300-1000<br />
kuna su<br />
vrijedni<br />
lijekovi koje građani drže po ladicama, a<br />
nikada ih neće potrošiti<br />
7<br />
milijuna kuna potroši se za<br />
liječenje viroza antibioticima,<br />
premda ti lijekovi nemaju baš nikakvog<br />
učinka na viruse<br />
500<br />
milijuna kuna godišnje<br />
košta slaba suradnja<br />
bolesnika, koji se zato i loše liječe<br />
40%<br />
pacijenta s visokim<br />
krvnim tlakom moglo bi<br />
se liječiti jeftinim diureticima, a liječi se<br />
samo njih 3 posto<br />
Irumed ili Lizinopril i na kraju blokatori<br />
angiotenzina poput Concora. No, kad<br />
se pogleda potrošnja lijekova za visoki<br />
krvni tlak u Hrvatskoj, vidi se da se rijetko<br />
koji liječnik drži smjernica kad propisuje<br />
lijekove. Prvi na listi potrošnje su<br />
ACE inhibitori, a kontrola visokog tlaka<br />
i uz znatno povećanu potrošnju ostaje<br />
upitna. Profitira samo agresivna farmaceutska<br />
industrija koja pronalazi puteve<br />
do pacijenata čak i onda kad pouzdano<br />
znaju da pretjeruju s dozama ili vrstama<br />
lijeka.<br />
Zaključak Svjetske zdravstvene<br />
organizacije vezan uz spremnost na<br />
suradnju i ustrajnost pacijenata u uzimanju<br />
lijekova jest da pacijente treba<br />
educirati, odnosno objasniti im kako<br />
štete ponajprije vlastitom zdravlju ako<br />
se ne pridržavaju propisanog rasporeda<br />
terapije. Uostalom, mjerenje tlaka ne<br />
liječi visoki tlak, CT ili MR pretraga<br />
također neće nikoga izliječiti, a jednako<br />
tako lijekovi ne mogu djelovati ako se ne<br />
uzimaju ili se uzimaju neprimjereno.<br />
34 F o r b e S siječanj 2009
Fronta<br />
Na riječkom gradskom deponiju<br />
Viševac na Viškovu, Carinska<br />
uprava i Philip Morris International<br />
organizirali su uništavanje<br />
11.560.000 komada<br />
krivotvorenih cigareta<br />
Siva perspektiva<br />
Trošarine i novi nameti za duhansku industriju ugrožavaju egzistenciju<br />
6000 ljudi koji ovise o proizvodnji duhana / Miroslav Kuskunović<br />
Foto Tea Cimaš, Vlado Kos / Cropix<br />
Zlatko, momak sa završenim<br />
fakultetom, bavi se prodajom<br />
cigareta na “crno” više<br />
od deset godina i kaže da<br />
mjesečno na tom poslu uspije<br />
zaraditi prosječnu hrvatsku plaću.<br />
Na jednoj šteki cigareta zaradi između<br />
10 i 15 kuna, što znači da za prosječnu<br />
plaću mora prodati do 4000 kutija.<br />
Kaže kako cigarete kupuju ljudi iz svih<br />
društvenih slojeva, bez razlike. “Najbolji<br />
su mi kupci uredske službenice od<br />
40 do 50 godina i umirovljenici”, rekao<br />
nam je.<br />
Rast cijena cigareta na sivom tržištu,<br />
tvrdi Zlatko, ne ovisi pretjerano o rastu<br />
cijena na domaćem tržištu, jer one dolaze<br />
iz susjednih zemalja gdje su jeftinije.<br />
Promet pada s vremena na vrijeme,<br />
no po njegovom će mišljenju već same<br />
najave novih, drastično većih cijena<br />
cigareta natjerati ljude da se više okrenu<br />
ovom kanalu. Zlatko pritom ima jasnu<br />
računicu: kutija najprodavanijeg branda,<br />
TDR, u Hrvatskoj u legalnoj prodaji<br />
stoji 15 kuna, a kod švercera 9,5. Još jeftinija<br />
je u Srbiji, gdje košta oko 6 kuna.<br />
Ako prosječni pušač dnevno popuši<br />
kutiju cigareta, to ga u legalnoj prodaji<br />
stoji 450 kuna mjesečno. Kupuje li od<br />
siječanj 2009 F o r b e S 35
Fronta<br />
švercera, za mjesečnu potrošnju izdvaja<br />
285 kuna, dok bi na susjednim tržištima<br />
Srbije ili BiH za istu marku platio 180<br />
kuna. Što se, međutim, događa s legalnim<br />
duhanskim biznisom?<br />
“Dok u našem kraju nije pokrenuta<br />
organizirana proizvodnja duhana, ljudi<br />
su iz sela u okolici Virovitice bježali u<br />
gradove. Proizvodnja duhana nas je podigla.<br />
Ako se sada nešto ne promijeni u<br />
odnosu države prema njoj, bojim se da<br />
će se ovaj dio Hrvatske vratiti na stanje<br />
prije početka organizirane proizvodnje<br />
Baranjski<br />
nadničari sortiraju<br />
osušeni duhan<br />
Čelnici jedinog domaćeg proizvođača<br />
cigareta smatraju da će taj sustav uzrokovati<br />
rast cijena, pogoditi socijalno<br />
najosjetljivije skupine potrošača i potpuno<br />
obezvrijediti proizvodnju duhana<br />
u Hrvatskoj. Ta je proizvodnja vrijedna<br />
oko 200 milijuna kuna, duhan se sije<br />
na oko 5500 hektara odnosno samo 0,7<br />
posto svih obradivih površina. Od ukupno<br />
1333 proizvođača, njih 1200 vezano<br />
je uz tvrtku Hrvatski duhani koja je dio<br />
sustava TDR-a, a o proizvodnji duhana<br />
indirektno ovisi egzistencija oko 6000<br />
ljudi koji su s proizvođačima sezonski<br />
uključeni u ovu proizvodnju.<br />
Prema iskustvima susjednih zemalja, svako<br />
povećanje cijena cigareta za jednu kunu<br />
uzrokuje pad legalne prodaje za 3 do 6%<br />
Obiteljsko gospodarstvo Franje<br />
Novosela iz sela Orešca nedaleko od Virovitice,<br />
dosad je u svu potrebnu mehanizaciju,<br />
šest sušara za duhan i 20 hektara<br />
zemlje uložilo više od milijun kuna.<br />
Od proizvodnje duhana solidno živi<br />
šesteročlana obitelj, no približavanje<br />
Hrvatske Europskoj uniji opasno je<br />
zaprijetilo toj proizvodnji. Ako država<br />
ne stane jače uz “duhance”, Franjo Novosel<br />
i 1333 slična proizvođača mogli bi<br />
u budućnosti odustati od sadnje duhana<br />
i prebaciti se na proizvodnju neke druge,<br />
mnogo manje isplative poljoprivredne<br />
kulture.<br />
duhana 60-ih godina prošlog stoljeća”,<br />
kaže nam Novosel. Ovih dana sa strahom<br />
prati dramatičan rast svih ulaznih<br />
troškova proizvodnje i osluškuje najave<br />
liberalizacije sustava trošarina koji bi<br />
Tvornicu duhana Rovinj mogao natjerati<br />
da se okrene uvozu jeftinijeg duhana<br />
sa svjetskog tržište i tako definitivno<br />
prestane ulagati u domaću proizvodnju.<br />
Najavu novog sustava trošarina za<br />
cigarete, koji bi se u Hrvatskoj trebao<br />
početi primjenjivati od početka iduće<br />
godine, u TDR-u su primili vrlo loše.<br />
Mirko Boić, direktor Hrvatskih<br />
duhana, kaže kako je njihova tvrtka s<br />
kooperantima ove godine na 4360 hektara<br />
u Slavoniji i Podravini proizvela<br />
više od 10.000 tona duhana. Po ukupnoj<br />
proizvodnji, koja iznosi oko četiri posto<br />
proizvodnje duhana u Europi, Hrvatska<br />
je šesti proizvođač, a TDR u usporedbi s<br />
cijenama na svjetskom tržištu godinama<br />
plaća 25 do 30 posto veću cijenu za kilogram<br />
duhana. Duhan je, kaže Boić,<br />
visokoprofitabilna djelatnost, a pjeskovito<br />
tlo u dijelovima Slavonije i Podravine<br />
idealno je za tu proizvodnju. Druge<br />
ratarske kulture daju na tom tlu daleko<br />
manje prinose i zaradu. Vrijednost duhana<br />
s oko 4300 hektara, ističe, jednaka<br />
je otprilike vrijednosti proizvodnje<br />
187.500 tona pšenice sa 47.000 hektara<br />
ili 375.000 tona kukuruza sa 62.500 hektara.<br />
To konkretno znači da proizvođač<br />
poput Franje Novosela po hektaru duhana<br />
ostvaruje prihod od 34.800 kuna.<br />
Uz prosječan prinos po hektaru od 2300<br />
kilograma država mu plaća šest kuna po<br />
kilogramu, dok Hrvatski duhani plaćaju<br />
oko 9,5 kuna. Kada se sve to izračuna,<br />
obitelj Novosel od proizvodnje duhana<br />
na 20 hektara uprihoduje gotovo<br />
700.000 kuna, od čega oko 80 posto otpada<br />
na troškove.<br />
Unatoč pomoći koja im stiže od<br />
Hrvatskih duhana u obliku veće otkupne<br />
cijene, proizvođači se sve teže nose<br />
s visokim troškovima i na svojim prihodima<br />
iz godine u godinu osjećaju da<br />
36 F o r b e S siječanj 2009
se sve manje isplati proizvoditi duhan. U<br />
ovom bi im trenutku bilo važno kada bi<br />
uspjeli na kilogram duhana dobiti poticaj<br />
veći od 2 do 2,5 kune, tvrdi Franjo<br />
Novosel. Boić se s njim slaže i kaže kako<br />
su Hrvatski duhani u tom dijelu spremni<br />
sudjelovati sa 0,5 kuna. Duhanci su<br />
već uputili i zahtjev Ministarstvu poljoprivrede<br />
da se poticaj za duhan korigira<br />
naviše jer, kako tvrde, pojedini su im<br />
troškovi povećani i do 200 posto.<br />
Iz priče Franje Novosela jasno je<br />
da je proizvodnja duhana isplativa, no<br />
već i sada visoko subvencionirana, pa<br />
je pitanje može li takav proizvođač biti<br />
konkurentan u otvorenoj tržišnoj utakmici<br />
po ulasku u EU. Boić napominje<br />
kako Hrvatska nema ograničenja za sijanje<br />
duhana pa bi do ulaska u EU trebalo<br />
povećati površine pod tom kulturom<br />
kako bi se stvorila osnovica za pregovore<br />
o većim proizvođačkim kvotama i<br />
zaštitili primarni proizvođači.<br />
Ipak, budućnost primarne proizvodnja<br />
duhana najviše će ovisiti o<br />
potezima TDR-a, koji će se od početka<br />
godine naći u potpuno novoj tržišnoj<br />
situaciji. Naime, Hrvatska je prihvatila<br />
da od početka iduće godine način<br />
obračuna trošarina na cigarete počne<br />
prilagođavati sustavu kakav je na snazi<br />
u EU, i to bez bez razdoblja prilagodbe<br />
kako je traženo iz duhanske industrije.<br />
To zapravo znači da će se u odnosu<br />
na sadašnji model trošarina, koji je<br />
EU označila “diskriminirajućim” za<br />
proizvođače izvan Hrvatske, TDR naći<br />
u otvorenijoj tržišnoj utakmici sa svjetskom<br />
konkurencijom, posebice onom<br />
koja otvoreno prijeti iz Srbije. Tamo čak<br />
tri najveće svjetske multinacionalne<br />
kompanije - BAT, Philip Morris i Japan<br />
Tobaco - imaju svoje tvornice iz kojih<br />
žele plasirati cigarete u širu regiju.<br />
Iako u TDR-u o svemu tome još<br />
uvijek ne žele otvorenije razgovarati, za<br />
očekivati je da će novi sustav trošarina<br />
uzrokovati rast cijena cigareta. Dodatna<br />
otežavajuća okolnost je najava novog<br />
nameta na cigarete u sklopu zdravstvene<br />
reforme. Sve bi to moglo povećati<br />
cijene cigareta za više od 60 posto, što<br />
će najviše pogoditi socijalno osjetljivije<br />
kategorije potrošača, ali će i duhanska<br />
industrije morati znati prilagođavati<br />
svoje poslovanje tim “udarima”. Za<br />
očekivati je da će nove okolnosti dovesti<br />
do još većeg okretanja sivom tržištu<br />
cigareta. Prema nekim procjenama, na<br />
“crno tržište” u Hrvatskoj otpada jedan<br />
do dva posto ukupnog tržišta. Pritom<br />
se “crnim tržištem” smatra prodaja uglavnom<br />
krivotvorenih cigareta na koje<br />
nije plaćen porez ni u Hrvatskoj niti u<br />
drugim državama. Postoji i veliko “sivo<br />
tržište” cigareta kupljenih po mnogo<br />
nižoj cijeni u drugim državama regije.<br />
Procjenjuje se da Hrvati u susjednim<br />
zemljama kupuju oko 50 milijuna kutija<br />
cigareta, što je otprilike 10 do 12 posto<br />
ukupnog tržišta u Hrvatskoj. Iskustva<br />
susjednih zemalja pokazuju da svako<br />
povećanje cijena cigareta za otprilike<br />
jednu kunu uzrokuje pad legalne prodaje<br />
za tri do šest posto, čime je i te kako<br />
ugrožen državni proračun.<br />
Cijene cigareta<br />
Zemlja euro/kutija<br />
Irska 7,45<br />
UK 7,15<br />
Francuska 5,30<br />
Švedska 5,06<br />
Njemačka 4,71<br />
Nizozemska 4,63<br />
Belgija 4,53<br />
Danska 4,36<br />
Malta 3,61<br />
Austrija 3,60<br />
Italija 3,5<br />
Grčka 3,0<br />
Španjolska 2,5<br />
Češka 2,43<br />
Mađarska 2,29<br />
Slovenija 2,20<br />
Poljska 2,11<br />
Slovačka 1,74<br />
Rumunjska 1,65<br />
Bugarska 1,41<br />
Makedonija 0,81<br />
Srbija 0,78<br />
BiH 0,61<br />
Crna Gora 0,60<br />
Hrvatska 2,08<br />
siječanj 2009 F o r b e S 37
Fronta<br />
Pamet na cestama<br />
Predrag<br />
Balentović,<br />
koji je<br />
obiteljsku<br />
tvrtku iz Svete<br />
Nedjelje<br />
izveo na<br />
strana tržišta,<br />
otkriva što<br />
Telegra<br />
očekuje i<br />
čega se boji<br />
u budućnosti<br />
/ Dragana<br />
Radusinović<br />
Telefff Gradnnn…što?!, pita<br />
se začuđeni Indijac dok<br />
čita ponudu pristiglu na<br />
natječaj, ali muku muči<br />
s izgovaranjem imena<br />
tvrtke pa mu odmah nije simpatična.<br />
Da se takav scenarij ne bi ponavljao od<br />
Amerike do Kine, Telefon Gradnja je<br />
svoje, za izvoz sasvim nepodobno ime<br />
promijenila i prije godinu dana postala<br />
- Telegra. Iako je riječ o kraćenju dviju<br />
riječi i njihovu spajanju u jednu, za tu<br />
je operaciju bilo potrebno godinu dana<br />
umnog rada, jedna londonska agencija<br />
i njezina produžena ruka u Hrvatskoj<br />
te tko zna koliko novca. Zaključak - najbolje<br />
rješenje obično je preočito da bismo<br />
ga sami uočili, pa je i njegova cijena,<br />
razumljivo, tajna.<br />
Obiteljska tvrtka iz Svete Nedjelje<br />
danas se bavi proizvodnjom inteligentnih<br />
sustava za upravljanje prometom<br />
zasnovanih na IT tehnologiji, u što se<br />
ubrajaju i moderni prometni znakovi.<br />
Osnovala su je braća Mladen i Željko<br />
Glad prije 20 godina , da bi se pod imenom<br />
Telefon Gradnja bavila izgradnjom<br />
telekomunikacijskih mreža, što je<br />
tada bio unosan posao.<br />
Telegru, koja još prije tri godine<br />
nije ništa izvozila, na strana je tržišta,<br />
od susjednog austrijskog i mađarskog,<br />
preko Danske do Izraela i daleke Indije<br />
poveo Predrag Balentović, direktor,<br />
suvlasnik i kompanijski zet, budući<br />
da je oženjen sestrom Mladena Glada,<br />
većinskog vlasnika kompanije. Zbog<br />
iskoraka na strana tržišta, tvrtka je zapela<br />
za oko i raznim ulagačima.<br />
U 2008. godini na izvoz otpada<br />
35 posto Telegrinih prihoda, koje<br />
Balentović na isteku godine procjenjuje<br />
na 39 milijuna eura. No, tu procjenu treba<br />
uzeti s rezervom. Balentović, naime,<br />
za prihode u 2007. voli reći da su iznosili<br />
“oko 30 milijuna eura”, dok su prema<br />
poslovnom izvješću tvrtke za 2007.<br />
godinu, što je na kraju i sam priznao,<br />
iznosili 25,6 milijuna eura.<br />
Balentovićevo pretjerivanje u pri-<br />
Foto Nina Đorđević / Cropix<br />
38 F o r b e S siječanj 2009
Fronta<br />
hodima Telegru ipak ne čini izvozno<br />
manje uspješnom. U posljednje tri godine<br />
ta je hrvatska tvrtka svojim sustavom<br />
za upravljanje prometom opremila<br />
pet dionica autocesta u Indiji, a<br />
Balentovićeva<br />
izvozna strategija<br />
Telegru bi trebala<br />
odvesti sve<br />
do Kine. U indiji,<br />
Izraelu i Ukrajini<br />
već posluje<br />
Izraelu isporučila svoj sustav za autocestu<br />
431 pored Tel Aviva koji služi i<br />
za usklađivanje prometa na autocesti<br />
s gradskim prometom. Od Kijeva do<br />
aerodroma Borispol u Ukrajini vozi se<br />
uz Telegrin sustav upravljanja prometom.<br />
Kao što su u Hrvatskoj kooperant<br />
velikog Dalekovoda, po tom principu<br />
rade i u svijetu. Tako su, primjerice,<br />
do posla s Izraelom došli kao partner<br />
Telegra proizvodi inteligentne sustave za<br />
upravljanje prometom. Izvoz je 2008. donio<br />
35 posto od 30-ak milijuna eura prihoda<br />
tvrtke IPI, koja pak radi za tvrtku Denya,<br />
tamošnjeg koncesionara u gradnji<br />
autocesta.<br />
Štošta je u poslovanju Telegre tajnovito.<br />
S Balentovićem, inženjerom obrazovanim<br />
na Fakultetu elektrotehnike i<br />
računarstva koji je usput diplomirao i na<br />
Muzičkoj akademiji pa svira klavir, može<br />
se razgovarati samo načelno i površno.<br />
Svaka znatiželja koja zadire dublje i<br />
traži detalje, zapravo nije dobrodošla.<br />
Balentović i <strong>Forbes</strong> ipak su se našli na<br />
pola puta.<br />
Telegra je svoj poslovni uzlet<br />
posljednjih desetak godina ostvarivala<br />
na krilima Dalekovoda, mnogo većeg<br />
građevinskog poduzeća kojem je tijekom<br />
desetljeća izgradnje hrvatskih<br />
autocesta uvijek bila vjeran kooperant i<br />
pratitelj na javnim natječajima za opremanje<br />
cesta. U mnogočemu zahvaljujući<br />
Dalekovodu, Telegra se može pohvaliti<br />
da su njezini sustavi za upravljanje prometom<br />
ugrađeni u tunele Mala Kapela<br />
i Sveti Rok, kao i u tunel Brinje koji<br />
je proglašen najsigurnijim tunelom u<br />
Europi u 2007. godini. No, kako je era<br />
gradnje hrvatskih autocesta na izmaku,<br />
izvoz postaje nužan uvjet opstanka<br />
poduzeća odraslih na hrvatskom asfaltu.<br />
Mnogima to neće uspjeti, ali Telegri<br />
bi moglo. No, treba premostiti svoj vjerojatno<br />
najveći problem - zaštitu intelektualnog<br />
vlasništva. Moderni prometni<br />
znakovi sastoje se od dioda koje svijetle,<br />
a Telegrin tim stručnjaka uspio je, čini<br />
se, razviti optički sustav koji efikasno<br />
koristi svjetlosnu energiju i omogućuje<br />
da se svjetlost sa znakova na prometnicama<br />
usmjerava tako da vozačevu oku<br />
bude najugodnija, ovisno o dobu dana<br />
ili noći te vremenskim prilikama. Osim<br />
toga, u Telegri su razvili vlastiti softver<br />
koji integrira upravljanje prometnim<br />
sustavom i tako ga pojednostavljuje.<br />
Toliko se o inovativnosti u Telegri može<br />
doznati iz priča upućenijih. Balentović<br />
nije bio voljan detaljnije objašnjavati o<br />
čemu je riječ, no rekao nam je: “Naša<br />
rješenja jesu napredna i originalna, no<br />
nisu patentirana, isključivo zbog sporosti<br />
procesa patentiranja.”<br />
Time je otkrio možda i najveću<br />
slabost Telegrina novog uspjeha - strah<br />
od mogućnosti da njihovo rješenje kopira<br />
netko veći i moćniji, što bi ih moglo<br />
izbaciti iz igre u koju su zapravo tek<br />
ušli. Telegra je dobila i znak hrvatske<br />
kvalitete, a predsjednik povjerenstva za<br />
dodjelu tog znaka za tehničko područje,<br />
profesor na FER-u Slavko Krajcar kaže<br />
da je Telegra potvrdila kako ima proizvod<br />
na razini vrhunske svjetske tehnologije.<br />
Svoja rješenja prometnih sustava<br />
Telegra danas nudi i Kini, pa je<br />
Balentoviću bilo posebno drago slikati<br />
se ispred displeja na kineskom jeziku,<br />
a 2008., u svojoj trećoj izvoznoj godini,<br />
pokrenuli su i biznis u SAD-u. U Dallasu<br />
su otvorili tvrtku koju vodi tamošnji<br />
menadžer John Kasik. Riječ je o tvrtki<br />
za prodaju, jednom manjem odjelu<br />
za proizvodnju i jednom za podršku.<br />
Prema riječima direktora Balentovića,<br />
Telegra u prvoj godini poslovanja u<br />
SAD-u očekuje između dva i pet milijuna<br />
dolara prihoda.<br />
Objašnjava da je prosječna vrijednost<br />
jednog projekta koji Telegra može<br />
odraditi oko milijun dolara, a nadaju<br />
se dobiti barem dva. Izvozni uspjesi<br />
nagnali su Balentovića da Telegrino<br />
poslovanje potpuno preusmjeri na izvoz<br />
pa će, kako kaže, tvrtka za dvije<br />
godine 30 posto prihoda ostvarivati<br />
na hrvatskom, a 70 posto na izvoznim<br />
tržištima. Direktor Telegre ne boji se ni<br />
recesije, iako se njegov biznis zasniva<br />
na gradnji cestovne infrastrukture koja<br />
bi u mnogim državama mogla biti usporena.<br />
Balentović će tek reći: “Planski<br />
nastojimo biti zauzeti pozitivnim inicijativama”.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 39
Fronta<br />
Obračun u<br />
Dolini lutkica<br />
Mattel i MGA ratovali su<br />
4 godine jer se Bratz rodila<br />
u Mattelu, ali je postala<br />
privlačna tek u MGA-u. Sada<br />
je sud odlučio da od veljače<br />
sve Bratz lutke moraju biti<br />
predane u zatočeništvo<br />
Barbie/Tanja Tolić<br />
Najpoznatija plastična dama na svijetu,<br />
gospođica Barbie, sljedeće će godine navršiti<br />
50 godina. Sasvim prikladno vrijeme da ju<br />
se počne redovito podgrijavati u mikrovalnoj<br />
pećnici ili padobranom katapultirati iz kuće u<br />
susjedov vrt. Ili, možda, da joj se otkine glava i gnjevno baci<br />
na pod pa onda još stisne nogom.<br />
Radikalno? Bolesno? Možda, no upravo je takav način<br />
iživljavanja na popularnim barbikama postao omiljena igra<br />
među današnjim djevojčicama. Lutka koja je originalno bila<br />
namijenjena damicama u dobi od 9 do 12 godina, danas budi<br />
Foto Davor Pongračić / Cropix<br />
40 F o r b e S siječanj 2009
Fronta<br />
interes za igru samo kod curica od tri do šest godina. One<br />
starije, između 7 i 11 godina, kako je pokazalo istraživanje od<br />
prije dvije godine, što su ga provele dvije profesorice biznisa<br />
i jedna psihologinja sa Sveučilišta Bath, obožavaju uništavati<br />
taj osviješteni simbol anoreksije koji je u pola stoljeća bio gotovo<br />
sve – od modela za badiće, preko liječnice i ugajivačice<br />
ponija, do predsjednice Sjedinjenih Država.<br />
Mattel, njezin proizvođač, stavio je Barbie u svaku<br />
moguću društvenu ulogu koje se sjetio, ali to joj nije pomoglo<br />
da preživi nova doba i nove djevojčice koje zahvaljujući<br />
medijima i spektakularizaciji života odrastuju brže nego je to<br />
biologija originalno predvidjela pa se brutalno obračunavaju<br />
s lutkama koje smatraju ružnima i zastarjelima. A i malo ih<br />
podsjećaju na njihove majke.<br />
Fenomen “klinaca koji prerano stare” (K.G.O.Y.,<br />
odnosno Kids Getting Older Younger), kako ga stručno zovu<br />
američki marketingaši koji traže nove niše za dječje igračke,<br />
servirao je barbikama udarac kakav ne može zapravo zamisliti<br />
niti jedna djevojčica, koliko god živahna bila. Ojačao je<br />
njihovu potrebu za starmalošću i otvorio prostor za novu<br />
lutku koja, u pristojnoj verziji, izgleda kao da je dopala u ruke<br />
estetskom kirurgu koji još živi u doba zabranjenog silikona. U<br />
nepristojnoj verziji izgleda kao obična – uličarka.<br />
Prije osam godina na svijet su došle četiri lutke Bratz – Jade,<br />
Cloe, Yasmin i Sasha. Visoke su 25,4 cm, imaju ogromne, bademaste<br />
oči, velike usne, najčešće slatko ružičaste boje, predimenzionirane<br />
glave, duljinu nogu koja se protivi svim zakonima<br />
fizike, kosu do gležnjeva i boju kože koja je mješavina<br />
svih mogućih rasa. Djevojčice ih naprosto obožavaju. I zbog<br />
toga su prava prijetnja barbiki koja više ne uspijeva sakriti<br />
bore, koliko god se trudila nositi modernu odjeću.<br />
Barbie je nekad dominirala tržištem fashion<br />
lutaka; danas drži samo 60 posto. Ušminkana<br />
derišta u međuvremenu su joj otela 40 posto.<br />
Tržište modnih lutaka (fashion dolls) u<br />
kakve su ubrajaju Barbie i Bratz, godišnje<br />
zarađuje oko 2 milijarde dolara. U prvih<br />
pet godina od početka proizvodnje 2001.,<br />
Bratz lutaka prodano je 125 milijuna komada<br />
u cijelome svijetu, a MGA Entertainment u<br />
istom je razdoblju zaradio oko 750 milijuna dolara.<br />
MGA tvrdi da je od Bratz lutaka ostvario ukupno 405,4<br />
milijuna dolara profita, no Mattel tvrdi da su zaradili i više -<br />
čak 777,9 milijuna dolara. U lipnju 2008. prodaja Bratz lutaka<br />
dosegla je 3,1 milijardu dolara od lansiranja.<br />
Prodaja Barbie, i dalje najpopularnije lutke u Americi,<br />
istodobno bilježi konstantan pad. Godine 2005., kad se Bratz<br />
odlično prodavala, Barbie je prodaja pala za 30 posto u SADu<br />
i za 18 posto u cijelome svijetu. Godine 2007. prodaja joj je<br />
pala za 15 posto. U trećem kvartalu 2008. godine, Barbie je u<br />
siječanj 2009 F o r b e S 41
Fronta<br />
svijetu pala za 1 posto u usporedbi s istim razdobljem lani. No<br />
to nije ništa prema drugom kvartalu, također 2008. godine, u<br />
kojem je prodaja podbacila za 21 posto.<br />
Paradoksalno, osoba koja bi mogla spasiti Barbie zapravo<br />
je osoba koja ju je i gurnula u ponor sve slabijeg profita.<br />
Carter Bryant do 2001. godine radio je u pogonu Mattela i<br />
marljivo crtao lutke. U Mattelovom uredu, pod ekskluzivnim<br />
ugovorom, sada je to dokazano bez ikakve sumnje, nacrtao<br />
je i prve četiri Bratz lutke. No Mattelu<br />
se nisu svidjele. Pa ih je odnio u MGA.<br />
Nisu se osobito svidjele niti MGA-ovom<br />
izvršnom direktoru Isaacu Larianu.<br />
“Da budem iskren, izgledale su mi<br />
čudno. Bile su ružne”, priznao je mnogo<br />
kasnije Isaac Larian. No sudbina je htjela<br />
da se tog dana u uredu zatekla njegova<br />
11-godišnja kći Jasmin. Njoj se Bratz svidjela. “Da, slatka<br />
je”, rekla je mala. Za Lariana je to bilo dovoljno.<br />
Kad se brend Bratz pokazao hitom, a MGA tržište počeo<br />
zasipati brend ekstenzijama (danas ih ima stotinjak u obliku<br />
beba, dečkiju, konja, kućnih ljubimaca, čestitki, glazbenih albuma,<br />
filmova, šminke, kutija za užinu i sličnoga), Mattel se<br />
konačno probudio. Ono što ih je doista zabrinulo bila je nepobitna<br />
činjenica da je Bratz uspjela u nečemu u čemu Barbie<br />
nikako ne ide. Demografski je proširila tržište kupaca lutaka<br />
do dobne skupine od 10, pa čak i 12 godina, u vrijeme dok se<br />
Barbie batrgala s trogodišnjim djevojčicama.<br />
Prvi potez Mattela bio je lansirati konkurenciji konkurenciju.<br />
Godine 2002. predstavio je novu liniju lutaka, My Scene<br />
U osam godina prodaje Bratz lutke<br />
otele su anoreksičnim barbikama<br />
čak 40 posto tržišta modnih lutaka<br />
Barbie, koja je zadržala barbikine dimenzije, ali je dobila veće<br />
oči, napućenija i sjajnija usta i, naravno, seksepilniju odjeću.<br />
No “bling bling” Barbie, koja od shoppinga nema vremena<br />
niti prošetati psa (kako se hvali na svojoj web stranici), nije<br />
postigla uspjeh, pa se Mattel sjetio Cartera Bryanta (u tom<br />
42 F o r b e S siječanj 2009
trenutku zaposlenika MGA) i tužio ga 2004. godine za povredu<br />
intelektualnih prava i kršenje ugovora. Barbie možda<br />
ne može pobijediti ćudljive curice; ne može ih natjerati da je<br />
zavole istom strašću kao njihove majke, no može primijeniti<br />
taktiku otvorenog rata i konkurenciju izbrisati s lica zemlje. U<br />
Dolini lutkica pune se četiri godine vodio bespoštedni rat koji<br />
je ovih dana dobio neočekivani epilog.<br />
Američki okružni sudac Stephen Larson osudio je<br />
početkom prosinca lutku Bratz na smrtnu kaznu. Od 11.<br />
veljače sve Bratz lutke moraju biti povučene iz trgovina, preostala<br />
zaliha lutaka mora biti predana Mattelu, a MGA mora<br />
uništiti sve šablone, kalupe i matrice<br />
koje je koristio za proizvodnju lutaka.<br />
No, iako brend Bratz službeno pripada<br />
Mattelu, čini se da igra još nije gotova.<br />
Spor Mattela i MGA do suda je<br />
došao tek ovog ljeta, nakon četiri godine<br />
natezanja i više od 110 milijuna<br />
dolara potrošenih na honorare odvjetnika<br />
i druge troškove (samo je MGA potrošio oko 80 milijuna<br />
dolara u pokušaju da zaštiti svoj proizvod, dok je Mattel otkrio<br />
da je u prvih devet mjeseci ove godine potrošio 30 milijuna<br />
dolara). Porota je presudila u korist Mattela. Dodijelila<br />
mu je 100 milijuna dolara - 10 milijuna za povredu intelektualnog<br />
vlasništva i 90 milijuna dolara za kršenje ekskluzivnog<br />
ugovora, što je samo 5 posto od onoga što je Mattel originalno<br />
tražio (2 milijarde dolara odštete). No porota nije bila sigurna<br />
da li se sve Bratz lutke – a danas ih ima više od 40 – podvode<br />
pod povrijeđena autorska prava, ili treba imati na umu samo<br />
originalne četiri lutke koje je Bryant skicirao dok je čamio u<br />
Mattelu.<br />
Odluka je pala na leđa kalifornijskog suca Larsona koji se<br />
tijekom godina iz običnog suca prometnuo u stručnjaka za<br />
intelektualno vlasništvo i fikcionalne likove. Prošle je godine,<br />
primjerice, riješio i problem heroja Supermana pa je pravo<br />
vlasništva vratio nasljednicima njegova<br />
sukreatora Jerryja Siegela.<br />
Tri mjeseca od presude porote, nakon<br />
detaljanog pregleda lutkica, sudac<br />
Larson je zaključio da su sve Bratz<br />
lutke koje danas postoje derivati četiri<br />
osnovne koje je Bryant nacrtao dok je<br />
radio u Mattelu.<br />
I samo tako, barbikina noćna mora<br />
nestat će s lica Zemlje. Bratz lutka postat<br />
će dio prošlosti, objekt žudnje koji će se<br />
moći kupiti još samo na eBayu. Hoće li<br />
se zaista to dogoditi?<br />
U povijesti borbe za intelektualno<br />
vlasništvo to se dosad dogodilo samo<br />
jednom: 1985. godine kada je sudskom<br />
odlukom Eastman-Kodaku zauvijek zabranjeno da se bavi<br />
biznisom s instant-kamerama, a polaroid je ostao samo Polaroidov.<br />
Bratz, međutim, možda ipak neće umrijeti. MGA je<br />
ovih dana uložio žalbu na Larsonovu presudu, a moguće je<br />
i da dvije suprotstavljene strane postignu sporazum. Mattel<br />
možda dopusti MGA-u da nastavi proizvoditi lutke, sve dok<br />
plaća tantijeme. Uobičajeno je da onaj koji je ukrao pokradenome<br />
plaća 15 do 20 posto od profita. Čini se mnogo, no to je<br />
i dalje profitabilno za obje strane.<br />
Ili će Mattel ponovno lansirati Bratz lutke, ovoga puta<br />
Samo na odvjetnike Mattel i MGA<br />
dosad su potrošili najmanje 110 milijuna<br />
dolara. A rat za MGA još nije gotov<br />
Nakon presude suca Larsona, vrijednost dionica<br />
Mattela (NYSE: MAT) naglo je skočila<br />
možda pristojnije obučene. Tko zna, možda bi Barbie i Bratz<br />
još mogle postati i prijateljice?! Mattel zasad nije objavio kakvu<br />
sudbinu planira Bratz lutkama no, bez sumnje ga je razveselila<br />
vijest da su njegove dionice nakon presude skočile za 5<br />
posto na newyorškoj burzi.<br />
Najupitnija je, naravno, sudbina Bratz obitelji - Bratz<br />
beba, Bratz djece, Bratz kućnih ljubimaca, Bratz dečkiju i<br />
Bratz ponija. Yasmin, jedna od četiri prve i odabrane Bratz,<br />
nije previše zabrinuta. Na svom blogu ne piše o pravnoj bitki,<br />
nego o prenatrpanom rasporedu zbog škole i društva, a<br />
posebno ju je zaintrigirao susjedov novi konj, Leo.<br />
Yasminin šef, Isaac Larian, sad već jest pomalo zabrinut.<br />
Ostvari li se odluka suca Larson, s njegovim je biznisom gotovo.<br />
Larian je sve uložio u jednu lutku, u Bratz.<br />
Sve do presude suca Larsona bio je prilično samouvjeren.<br />
U srpnju je izjavio da nikada neće<br />
pristati na pregovore s Mattelom.<br />
“Želim se noću dobro naspavati. A<br />
to nije moguće s Mattelom u krevetu”,<br />
izjavio je. Sada je promijenio ploču.<br />
Spreman je na pregovore. Osim Bratz<br />
lutaka, gotovo da i nema ništa drugo,<br />
osim linije pod nazivom Rescue Pets.<br />
I curice od 6 do 12 godina bi možda<br />
mogle iz toga izvući pouku. Čini se da<br />
dobre djevojke ipak idu u raj, a zločeste<br />
u pakao. Pristojnoj lutki kao Barbie<br />
ovakva blamaža se nikad ne bi mogla<br />
dogoditi. Raspuštena Bratz u mrežastim<br />
čarapama dobila je ono što je i tražila.<br />
Nevolju, naravno.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 43
Fronta<br />
U doba ubrzanog rasta<br />
zemalja koje metalni<br />
otpad koriste kao<br />
sirovinu za gradnju, on je<br />
pravo blago. Ili je barem<br />
bio, dok ga kriza nije<br />
počela nagrizati i polako<br />
pretvarati natrag u -<br />
smeće / Ana Cvetković<br />
Škripa<br />
metalnog<br />
mjehura<br />
Vrtoglava industrijska<br />
potražnja za metalima<br />
u brzorastućim gospodarstvima<br />
poput Kine i<br />
Indije te tržištima u nastajanju,<br />
potaknula je proteklih godina<br />
snažan rast cijena na tržištu metala,<br />
što je za sobom nezaobilazno povuklo<br />
i - cijene metalnog otpada. Jer, bilo da je<br />
riječ o otpacima crne metalurgije, poput<br />
čelika, ili pak obojenih metala kao što<br />
su aluminij i bakar, poanta je ista - oni<br />
reciklažom ne gube na kvaliteti i zato<br />
se ponovno upotrebljavaju kao sirovina<br />
za proizvodnju. Ta je karakteristika, uz<br />
nezaobilazni čimbenik tržišta gladnih<br />
metala, industrijski i komunalni metalni<br />
otpad učinila pravim blagom. Cijene<br />
čeličnog otpada lošije kvalitete više su se<br />
nego udvostručile. Cijene aluminijskog<br />
otpada porasle su nekih 50 posto u protekle<br />
tri i pol godine, a cijene kovina kao<br />
što su bakar, cink i olovo, koje čine tek<br />
manji dio recikliranih metala, također<br />
su poskočile. Biznis s prikupljanjem,<br />
trgovanjem i reciklažom metalnog otpada<br />
doživio je visoke stope rasta diljem<br />
svijeta, poduprt politikom vladajućih<br />
garnitura koje recikliranje metala<br />
snažno potiču bilo iz gospodarskih , bilo<br />
iz ekoloških razloga. Recikliranje metala<br />
čuva prirodne resurse, štedi energiju i<br />
smanjuje emisiju ugljičnog dioksida, no<br />
iznad svega - donosi novac. SAD, snažno<br />
ovisan o uvozu raznih vrsta roba, svake<br />
godine reciklira oko 90 milijuna tona<br />
otpadnog metala u industriji vrijednoj<br />
70 milijardi dolara i velik dio tog otpada<br />
izvozi.<br />
Foto Saša Midžor Sučić / Cropix, B.Slavica<br />
44 F o r b e S siječanj 2009
Ante Pamuković i<br />
Petar Pripuz (desno),<br />
predsjednik Uprave<br />
i vlasnik, u CIOS-ovu<br />
postrojenju prerade<br />
metala<br />
kućnog otpada, poput hladnjaka ili perilica,<br />
u Hrvatskoj ne isplaćuje naknada,<br />
a prosječni Hrvat, svjestan tek naknade<br />
za PET ambalažu, sretan je da ga netko<br />
riješi smeća. Skupljači otpada znaju to<br />
dobro kapitalizirati. Otpadna su vozila<br />
pak i danas izvor primamljive zarade<br />
ilegalaca stasalih na krilima potražnje<br />
za metalom i metalnim otpadom, koji<br />
besplatan ili za bagatelu nabavljen<br />
metalni otpad, posebice stara vozila,<br />
švercaju u susjedne zemlje. No, te su se<br />
zemlje znale same poslužiti i zagrabiti u<br />
hrvatsko vrelo metalnog blaga. Naime,<br />
poznavatelji tržišta govore i o čestom<br />
dolasku „biznismena“ iz susjednih zemalja<br />
koji su metalni otpad kod nas jeftino<br />
otkupljivali i zatim ga ilegalno izvozili u<br />
svoje zemlje gdje sirovina više nije bila<br />
tako dostupna, a ni jeftina.<br />
Usklađivanjem regulative vezane<br />
uz otpad s europskom regulativom,<br />
Hrvatska zato odnedavna nastoji pratiti<br />
tokove metalnog otpada. Taj je proces<br />
doduše tek u začetku i nije ga nimalo jednostavno<br />
provesti, pa i same državne institucije<br />
pri dostavi podataka navode da<br />
se radi tek o “prijavljenim” količinama.<br />
No, kao i svugdje u svijetu, metalni je otpad<br />
i u Hrvatskoj profitabilan biznis pa<br />
ga država snažno podržava, bilo zato što<br />
izvozom pridonosi vanjskotrgovinskoj<br />
bilanci, bilo zato što državu jednostavno<br />
rješava - smeća.<br />
Brojke pak potvrđuju da su Hrvati<br />
sasvim dobro pohvatali svjetske tren-<br />
Sistematizirane podatke za ovu je<br />
djelatnost u Hrvatskoj teško naći, dijelom<br />
zato što je tek europskom perspektivom<br />
Hrvatska počela regulirati<br />
područje otpada, a dijelom stoga što je<br />
nagli rast profitabilnosti biznisa s metalnim<br />
otpadom tu djelatnost učinio plodnim<br />
tlom za crno tržište.<br />
Metalni otpad doista je unosan posao.<br />
Donedavna je ležao posvuda, nadohvat<br />
ruke, i trebalo se samo sagnuti i pokupiti<br />
ga. Iako danas zarade tvrtki u biznisu<br />
ovise o razlici cijena ulaznih i izlaznih<br />
Otpadna vozila još uvijek su privlačan<br />
izvor zarade ilegalcima stasalim na rastu<br />
potražnje za metalnim otpadom<br />
sirovina koje su većinom određene kretanjima<br />
na burzama metala, donedavna<br />
je Hrvatska bila pravi El Dorado besplatnog<br />
metalnog otpada i oni koji su na vrijeme<br />
prepoznali svjetski trend zaradili<br />
su mnogo. I danas se za određene vrste<br />
dove i mogućnost zarade koja se ponudila.<br />
Postotni rast prihoda što ih bilježe<br />
tvrtke koje se bave metalnim otpadom<br />
proteklih se godina izražavao u troznamenkastim<br />
ciframa, bilo da se radi o<br />
skupljačima, bilo tvrtkama koje se bave<br />
siječanj 2009 F o r b e S 45
Fronta<br />
reciklažom ili oporabom metalnog otpada.<br />
Tvrtki koje su poslovale samo u<br />
području reciklaže metalnih ostataka i<br />
otpadaka u 2007. godini bilo je 95, a u<br />
tu brojku nisu uključene tvrtke koje su<br />
isključivo sakupljači i trgovci metalnim<br />
otpadom. No, sve su one u proizvodnom<br />
ciklusu povezane. Manji igrači na tržištu,<br />
skupljači metalnog otpada, obično ga<br />
prodaju većim tvrtkama ovlaštenim za<br />
reciklažu i oporabu, koje pak iz njega<br />
proizvode traženu sekundarnu sirovinu.<br />
Partnerskim, ali i vlasničkim povezivanjem,<br />
u čemu prednjači najveći na tržištu<br />
- CIOS, oni režu troškove pribavljanja<br />
ulazne sirovine, ali i jačaju poziciju prema<br />
kupcima, posebice na stranim tržištima<br />
gdje nije lako ući na popis odabranih<br />
prodavatelja metalne sirovine.<br />
Najveći na tom tržištu bave se upravo<br />
reciklažom metalnog otpada i zatim<br />
ga kao gotovu sekundarnu sirovinu -<br />
najviše najtrgovanije željezo - uglavnom<br />
izvoze. No, ne izvozi se samo reciklirani<br />
metal. Podaci za 2007., barem oni prijavljeni<br />
nadležnom ministarstvu, govore<br />
da je Hrvatska prošle godine izvezla ukupno<br />
437 tisuća tona otpada od metala,<br />
a reciklirala oko 372 tisuće tona sekundarnih<br />
sirovina od metala.<br />
Najveći igrač na hrvatskom tržištu<br />
metalnog otpada je grupa CIOS, u čijem<br />
je sastavu i drugi prihodovno najveći,<br />
riječki Metis. CIOS se otpadom bavi<br />
od ranih devedesetih i u njemačkohrvatskom<br />
je vlasništvu: 50 posto udjela<br />
ima jedna od najvećih europskih tvrtki<br />
za reciklažu metala, njemački Scholz,<br />
dok je preostalih 50 posto u vlasništvu<br />
Petra Pripuza, ujedno i direktora tvrtke.<br />
Iako od samih početaka često kontroverzan<br />
zbog bivšeg pogona u cementari<br />
u Podsusedu, čiji su se stanovnici<br />
često žalili na zagađenja i neadekvatno<br />
zbrinjavanje otpada, CIOS je znatnim<br />
Reciklirani<br />
metalni otpad<br />
uglavnom se<br />
izvozi<br />
Nagli pad potražnje gotovo je paralizirao<br />
hrvatske prerađivače metalnog otpada.<br />
Otpuštanja su sasvim realna opcija<br />
ulaganjima u nove pogone i širenje<br />
na tržištu postao neprikosnoveno<br />
najveći igrač u Hrvatskoj u segmentu<br />
sekundarnih sirovina. Akvizicijama ili<br />
ulaskom u vlasničku strukturu tvrtki<br />
koje se bave skupljanjem metalnog otpada,<br />
reciklažom, oporabom i prodajom<br />
sekundarne sirovine, uspješno je<br />
zaokružen ciklus zarade na metalnom<br />
otpadu.<br />
Pozitivan trend u sektoru predvodi CIOS, čiji<br />
su prihodi gotovo - učetverostručeni<br />
Trio najvećih u 2007. godini drži više od<br />
polovice ukupnog izvoza metalnog otpada<br />
Iako se tvrtka bavi i preradom<br />
drugih vrsta otpada poput elektronske<br />
opreme i otpadnih guma, core business<br />
je ipak reciklaža i prerada metalnog<br />
otpada. Za to CIOS neprestano širi<br />
kapacitete, reciklira gotovo sav kućni<br />
metalni otpad u Hrvatskoj, kao i gotovo<br />
sva otpadna vozila, a za sirovinu koristi<br />
i industrijski otpad, koje nakon prerade<br />
prodaje uglavnom željezarama koje ga<br />
potom koriste kao proizvodnu sirovinu.<br />
Kako bi savršeno zaokružio proizvodni<br />
proces i to u doba cvatnje građevinske<br />
djelatnosti u Hrvatskoj što je građevinski<br />
46 F o r b e S siječanj 2009
Obujam recikliranih sekundardih sirovina od<br />
željeza vjerno je pratio rastući trend cijena<br />
Višegodišnji rast recikliranih količina bilježi i<br />
aluminij, dok bakar ipak vidljivo posustaje<br />
Prijetnja duboke recesije donijela je snažan<br />
pad cijena obojenih metala poput aluminija<br />
metal učinila traženom robom, CIOS se<br />
natjecao i za kupnju sisačke željezare,<br />
no u dugotrajnom i mučnom natječaju<br />
nadjačao ga je švicarski Commercial<br />
Metals International (CMI), dio globalno<br />
prisutnog Commercial Metals Company.<br />
Ipak, CIOS ne odustaje od širenja<br />
poslovanja. Nedavnim otvaranjem novog<br />
pogona u Slavonskom Brodu koji<br />
može zbrinuti metalni otpad s područja<br />
cijele Slavonije i Baranje, dodatno je<br />
ojačao lidersku poziciju. Izvozom od<br />
oko 143 tisuće tona metalnog otpada<br />
prošle godine, prvenstveno sekundarnog<br />
čelika i čelične strugotine, CIOS je<br />
2007. od izvoza prihodovao oko 41 milijun<br />
od ukupno 61 milijun eura prihoda<br />
ostvarenih prošle godine.<br />
Bili veliki ili mali, sudionici na<br />
hrvatskom tržištu metalnog otpada<br />
uspješno su kapitalizirali trend rasta cijena<br />
metala. Ipak, od njih je teško izvući<br />
podatke koji bi upotpunili slagalicu i<br />
svjedočili o cjelovitom stanju stvari na<br />
tržištu. Neki jednostavno o tome ne žele<br />
govoriti, drugi imaju sasvim različite<br />
percepcije o tržištu, no to ovisi o raznim<br />
faktorima, od pozicije u lancu reciklaže<br />
metala do njihove veličine. Mali se žale<br />
što veliki prisvajaju izvore metalnog otpada,<br />
veliki su nezadovoljni jer manje<br />
tvrtke, zbog nižih troškova, kupcima<br />
nude puno niže cijene. Nezadovoljni su<br />
često i nelojalnom konkurencijom koja<br />
se neprijavljeno bavi otpadom ili pak,<br />
registrirajući drukčiju vrstu djelatnosti,<br />
prolaze bez kontrole države ili podliježu<br />
samo županijskoj kontroli koja je često<br />
tolerantnija na nepravilnosti u radu.<br />
No koliko god različita bila percepcija<br />
o stanju i problemima industrije<br />
metalnog otpada u Hrvatskoj, fokus svih<br />
aktera nedavno je pomaknut na puno<br />
veći problem - globalnu financijsku krizu<br />
koja je uzlet tržišta metalnog otpada,<br />
hrvatskog i svjetskih, gotovo u trenutku<br />
zamrznula. Naime, u trenutku kada se<br />
financijska kriza počela prelijevati u realni<br />
sektor , tržište metala bilo je izravno<br />
pogođeno - planirani infrastrukturni<br />
projekti su zaustavljeni i potražnja za<br />
metalom je snažno opala i za sobom<br />
povukla cijene metala i metalnog otpada<br />
koje su pale i više od 50 posto u<br />
posljednjih nekoliko mjeseci. Ujedno,<br />
autoindustrija, značajni potrošač čelika<br />
i izvor metalnog otpada, u golemim<br />
je problemima zbog pada potražnje<br />
izazvanog krizom na međunarodnom<br />
tržištu kredita.<br />
Potražnja najvećih gutača metala -<br />
Kine i Indije - jednostavno je stala i tako<br />
u bankrot gurnula brojne trgovce metalnim<br />
otpadom. Već kupljeni metalni<br />
otpad stoji u uvoznim lukama, a kupci<br />
Otmica umjesto „renesanse“<br />
Prije samo tri mjeseca UBS-ovi su analitičari, u istraživanju nazvanom „Renesansa<br />
metalnog otpada“ objavili sljedeće:<br />
„… cijene željeznog otpada ostat će visoke u dosljednoj budućnosti, ponajviše<br />
zbog strukturalno bolje ponude i potražnje. Kombinacija rastućih cijena supstituta<br />
(željezne rude i metalurškog ugljena) i napori usmjereni smanjenju štetnih plinova<br />
tjeraju potražnju za metalnim otpadom daleko iznad stope rasta proizvodnje čelika.<br />
U međuvremenu, ponuda je ograničena jer tržišta u razvoju generiraju malo, a traže<br />
sve više metalnog otpada. Pored rastućih cijena, očekujemo da će volumen otpada<br />
porasti u godinama koje dolaze.“<br />
UBS-ovci su bili u pravu barem što se tiče zaliha, no pravu sliku kaosa koji vlada<br />
među „izgubljenim“ trgovcima metalnog otpada dočarava priča koja je nedavno<br />
odjeknula u svjetskoj javnosti. Naime, britanskog trgovca otpadnim metalom u Kini<br />
su oteli njegovi tamošnji kupci koje je posjetio kako bi naplatio 1,2 milijuna dolara<br />
vrijednu dostavljenu robu. Kinezi, koji su pokušali smanjiti ugovornu cijenu zbog<br />
navodne loše kvalitete, nakon oštre su rasprave neuvjerenog Britanca oteli iz zračne<br />
luke i zadržali ga sve dok njegova matična tvrtka nije dostavila dokumente kojima su<br />
Kinezi uspjeli preuzeti robe vrijedne 350.000 dolara.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 47
Fronta<br />
ga jednostavno odbijaju preuzeti ili, u<br />
„lakšim“ slučajevima, nastoje smanjiti<br />
cijene iz već potpisanih ugovora u trenucima<br />
kad se metal već dostavlja.<br />
I u svijetu i u Hrvatskoj, kriza se na<br />
metalce prelila trenutno. Pad potražnje<br />
paralizirao je poslovanje, a što donosi<br />
budućnost ni same se tvrtke ne usuđuju<br />
prognozirati. Zalihe se gomilaju jer kupci<br />
prestaju tražiti, pa su financijski planovi<br />
za iduću godinu i više nego prepolovljeni.<br />
Iako se oni manji od početka godine<br />
bore s gubicima izazvanim padom<br />
potražnje i cijena, veliki poput CIOS-a<br />
isporučivali su do kraja kolovoza. No,<br />
tada je, kažu, potražnja - stala. Željezare,<br />
koje su najveći kupci hrvatskog sekundarnog<br />
metala, jednostavno su prestale<br />
kupovati.<br />
Tvrtke koje su opremljene skupim<br />
pogonima za reciklažu ne mogu se<br />
preorijentirati na drugu djelatnost i ne<br />
vide način kako kompenzirati gubitke,<br />
osim čekajući preokret. Ne susprežu<br />
se spomenuti ni otpuštanja ako ova<br />
situacija potraje, iako će, govore, prvo<br />
iskušati druge opcije poput skraćivanja<br />
radnog tjedna i poticanja iskorištavanja<br />
godišnjih odmora. Sve su oči uprte u<br />
svjetske vlade i planove spašavanja koje<br />
kuju, ali i kretanje dolara čiji pad potiče<br />
potražnju za recikliranim metalima koji<br />
se o ovoj valuti izražavaju. Iako svi znaju<br />
da će do oporavka doći, pitanje je tko će<br />
do tada preživjeti.<br />
Krah autoindustrije uvelike je kumovao padu<br />
cijena čelika (Steel Benchmarker)<br />
48 F o r b e S siječanj 2009
l tema broja<br />
50 F o r b e S siječanj 2009
Hrvatski<br />
SAN<br />
Stan, posao,<br />
obitelj, zdravlje<br />
i prijatelji. Tako danas<br />
sanjaju Hrvati.<br />
Skromno. No,<br />
istraživanje koje<br />
su proveli <strong>Forbes</strong><br />
i Institut “Ivo<br />
Pilar” pokazuje da<br />
je mali san većine<br />
otvorio prostor za<br />
američki san na<br />
hrvatski način /<br />
Tanja Tolić<br />
A<br />
merički san je san o zemlji u kojoj bi život<br />
trebao biti bolji, bogatiji i ispunjeniji za<br />
svakoga, san koji svatko može ostvariti u<br />
skladu sa svojim sposobnostima i dosezima.<br />
Europljani teško razumiju taj san,<br />
a i mnogima od nas on je postao tegoban i teško je u<br />
njega vjerovati. To nije samo san o automobilima i autocestama,<br />
nego san o socijalnoj pravdi koja omogućuje<br />
svakom muškarcu i svakoj ženi da dosegnu maksimum<br />
onoga za što su sposobni, san kojeg će im drugi priznati,<br />
san koji ne ovisi o rođenju ili statusu.”<br />
Tako je prije gotovo 80 godina u svojoj knjizi “The<br />
Epic of America” pisao James Truslow Adams. Bio je prvi<br />
koji je definirao tu eteričnu auru čežnje koja je mnoge<br />
natjerala preko oceana ili preko cijelog američkog kontinenta<br />
u potrazi za boljim životom.<br />
Hrvati, s druge strane, nemaju definiran hrvatski<br />
san. Ispitivanja koje je proveo Institut za društvena<br />
Foto Getty Images, Damjan Tadić / Cropix<br />
siječanj 2009 F o r b e S 51
l Hrvatski san<br />
Razlike u stupnju sreće (zadovoljstva) mjerene u grupama s različitim prihodima (po članu kućanstva)<br />
Grupe po prihodima (u eurima, prosjek)<br />
Indeks sreće do 70 71do 130 131do 270 271do 400 401do 530 i 531 više<br />
svi<br />
Osobni indeks sreće:<br />
Zadovoljstvo materijalnim statusom 2,8 4,0 4,6 5,3 6,0 6,8 5,0<br />
Zadovoljstvo zdravljem 6,0 5,9 6,6 6,9 7,3 7,8 6,7<br />
Zadovoljstvo uspjehom u životu 5,2 5,3 6,2 6,7 6,8 7,4 6,3<br />
Zadovoljstvo odnosima s obitelji i prijateljima 8,1 8,2 8,5 8,5 8,3 8,5 8,4<br />
Zadovoljstvo osjećajem fizičke sigurnosti 6,9 7,6 7,2 7,4 7,3 7,3 7,3<br />
Zadovoljstvo prihvaćanjem u zajednici 6,9 7,8 8,0 7,9 7,8 7,8 7,9<br />
Zadovoljstvo sigurnošću u budućnosti 5,3 5,4 5,6 6,1 6,4 6,5 5,9<br />
Nacionalni indeks sreće:<br />
Zadovoljstvo ekonom. situacijom u HR 2,2 2,8 2,7 3,1 3,1 3,6 2,9<br />
Zadovoljstvo stanjem okoliša u HR 4,0 5,0 4,6 5,2 5,1 5,4 4,9<br />
Zadovoljstvo socijalnim uvjetima u HR 2,0 2,7 2,7 3,0 3,0 3,4 2,8<br />
Zadovoljstvo Vladom RH 3,2 2,8 2,7 2,9 2,7 3,3 2,8<br />
Zadovoljstvo biznisom u RH 3,3 3,4 3,4 3,7 3,6 4,3 3,6<br />
Zadovoljstvo nacional. sigurnošću u RH 5,1 5,5 5,3 5,5 5,6 6,1 5,5<br />
Životno zadovoljstvo 2,5 2,7 3,0 3,1 3,2 3,5 3,0<br />
Stupanj sreće 7,0 7,0 7,6 8,0 8,0 8,6 7,7<br />
* Institut Ivo Pilar, 2005., uzorak 896 ispitanika<br />
istraživanja “Ivo Pilar” i koje prvi put<br />
objavljuje upravo hrvatski <strong>Forbes</strong> pokazuju<br />
da, ako hrvatski san i postoji, onda<br />
je malen, skroman i ne uključuje skupe<br />
automobile, visoke nebodere i dugačke<br />
autoceste.<br />
Hrvatski san podrazumijeva najprije<br />
siguran život: siguran posao (koji<br />
se najlakše nalazi u državnim i javnim<br />
poduzećima), prosječne mjesečne prihode<br />
koji ne prelaze 3000 kuna po<br />
članu kućanstva te stambeni prostor<br />
u vlasništvu. Hrvati koji “sanjaju” žele<br />
biti dobro obrazovani, žele biti dobroga<br />
zdravlja te živjeti sa što je moguće<br />
manje svakodnevnog stresa. Ilustracije<br />
radi, oni među nama koji su najsretniji<br />
(a time podrazumijevamo i da žive<br />
hrvatski san) od kuće do posla i obratno<br />
potroše najviše trideset minuta, bilo da<br />
idu pješke ili se voze u automobilu, autobusu,<br />
tramvaju ili vlaku…<br />
Najvažnija karakteristika našeg<br />
malog hrvatskog sna nema, međutim,<br />
nikakve veze s onim što posjedujemo,<br />
što možemo kupiti ili koliko možemo<br />
zaraditi. Dobri obiteljski odnosi, kao i<br />
odnosi s prijateljima, najviše su pozicionirani<br />
na listi naših žudnji za dobrim<br />
životom.<br />
Dvoje hrvatskih znanstvenika koji<br />
su nam pomogli definirati hrvatski san<br />
- prof. dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan i<br />
doc. dr. Josip Burušić, oboje iz Instituta<br />
društvenih znanosti “Ivo Pilar” – pri njegovu<br />
su definiranju zauzeli tzv. bottomup<br />
pristup. Pojednostavljeno rečeno,<br />
odredili su kategorije za koje možemo<br />
opravdano reći da čine san svakoga<br />
čovjeka, pa i hrvatskih građana, a onda<br />
pogledali što nacionalna istraživanja<br />
govore o ljudima koji su ostvarili to<br />
“nešto”. To nešto u slučaju hrvatskoga<br />
sna definirali smo zajednički kao osjećaj<br />
sreće.<br />
“Pojmovi životnog zadovoljstva i<br />
sreće ubrajaju se pod širi pojam onoga<br />
što se na engleskom jeziku zove ‘subjective<br />
well-being’ ili subjektivna dobrobit.<br />
U suvremenoj se literaturi on<br />
određuje kao stupanj u kojem ljudi u<br />
nekom društvu ili državi uspijevaju ostvariti<br />
one vrednote do kojih drže, koje<br />
su im važne”, objašnjava znanstvenica<br />
Lijljana Kaliterna Lipovčan. Sreća i<br />
životno zadovoljstvo u empirijskim se<br />
istraživanjima mjere standardiziranim<br />
skalama. Proučavajući istraživanja Instituta<br />
za društvena istraživanja provedena<br />
na nacionalnim i reprezentativnim<br />
uzorcima, znanstvenici s kojima smo<br />
surađivali uspjeli su iščitati obilježja,<br />
stavove i uvjerenja ljudi koji su za sebe<br />
rekli da su izrazito sretni. Dakle onih za<br />
koje možemo, s obzirom na najviši stupanj<br />
sreće, pretpostaviti i da doista žive<br />
hrvatski san.<br />
Hrvati (plavo) i Hrvatice (crveno) koji su<br />
zadovoljni životom, zdravljem i standardom<br />
Zadovoljstvo po dobi: 15-24 godina (plava),<br />
25-34 (crvena), 35-49 (crna) i 50 i više (bijela)<br />
Grafikon prikazuje koliko su najsretniji Hrvati<br />
(crvena) zadovoljni svojim zdravljem<br />
52 F o r b e S siječanj 2009
Koliko često viđate svoju djecu koja ne žive s vama?<br />
Spol: muškarci žene ukupno<br />
Više od jednom dnevno 11,2 17,6 14,5<br />
Svaki dan ili gotovo svaki dan 10,4 11,5 11<br />
Jednom tjedno do jednom do dvaput mjesečno 13,2 15,3 14,3<br />
Nekoliko puta godišnje ili manje 3,6 3,8 3,7<br />
Djeca žive sa mnom/Nemam djecu/Ne znam 61,7 51,8 56,5<br />
Broj ispitanika 388 612 1000<br />
* European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions,<br />
2008., broj ispitanika 1000<br />
Koliko često viđate roditelje koji ne žive s vama?<br />
Spol:<br />
muškarci žene ukupno<br />
Više od jednom dnevno 8,1 6,2 7,1<br />
Svaki dan ili gotovo svaki dan 13 12 12,5<br />
Jednom tjedno do jednom do dvaput mjesečno 14,1 25,1 19,9<br />
Nekoliko puta godišnje ili manje 6,4 6,7 6,6<br />
Roditelji žive sa mnom/Nemam roditelje/Ne znam 58,4 50 54<br />
Broj ispitanika 388 612 1000<br />
* European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions,<br />
2008., broj ispitanika 1000<br />
Koliko često viđate prijatelje i susjede?<br />
Spol: muškarci žene ukupno<br />
Više od jednom dnevno 15,4 14,5 14,9<br />
Svaki dan ili gotovo svaki dan 49,5 47,3 48,3<br />
Jednom tjedno do jednom do dvaput mjesečno 33,2 34,3 33,8<br />
Nekoliko puta godišnje ili manje 1,3 3,2 2,3<br />
Nemam ih/Ne znam 0,6 0,7 0,7<br />
Broj ispitanika 388 612 1000<br />
* European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions,<br />
2008., broj ispitanika 1000<br />
Znanstvenici iz Instituta za društvena<br />
istraživanja ‘Ivo PIlar’ Josip Burušić<br />
i Ljiljana Kaliterna Lipovčan<br />
Onih koji svoj osjećaj sreće na ljestvici<br />
od 0 do 10 ocjenjuju čistom desetkom<br />
u Hrvatskoj ima zapravo prilično<br />
mnogo – između 11 i 12 posto. A ono<br />
što sretne hrvatske građane najviše razlikuje<br />
od ostalih koji nisu toliko sretni<br />
jest izrazito zadovoljstvo zdravljem,<br />
odnosima u obitelji i odnosima s prijateljima.<br />
Oko 90 posto sretnih Hrvata<br />
izjavilo je u raznim istraživanjima da<br />
im je zdravstveno stanje vrlo dobro ili<br />
dobro te procijenilo da su izrazito zadovoljni<br />
odnosima s bližnjima, u koje<br />
obavezno ubrajaju i prijatelje.<br />
Polovica najsretnijih Hrvata tako,<br />
primjerice, svoje prijatelje viđa nekoliko<br />
puta mjesečno, dok ih trećina viđa<br />
nekoliko puta tjedno. Polovica sretnih<br />
Hrvata može često ili uvijek od svoje<br />
obitelji zatražiti pomoć, dok isto može<br />
učiniti tek trećina “običnih” Hrvata,<br />
koji se ne smatraju toliko sretnima.<br />
Sretnici među nama često razgovaraju<br />
s članovima obitelji o svojim problemima,<br />
a gotovo 60 posto tih najsretnijih<br />
obitelj uvijek podržava u njihovim<br />
planovima. Drugim riječima, imaju<br />
jako dobro zaleđe, sigurnu luku u kojoj<br />
Najsretniji Hrvati (crvena boja) imaju veću<br />
podršku obitelji od hrvatskog prosjeka<br />
uvijek mogu naći utočište. Uspoređujući<br />
Hrvate s Nizozemcima ili, primjerice,<br />
Amerikancima, možemo vidjeti da je<br />
u Hrvatskoj više onih (36 posto) koji su<br />
vrlo zadovoljni odnosom s bližnjima,<br />
nego u Nizozemskoj (23%) ili Sjedin-<br />
Hrvati koji su jako sretni nešto se češće<br />
viđaju sa svojim prijateljima od prosjeka<br />
siječanj 2009 F o r b e S 53
l Hrvatski san<br />
jenim Američkim Državama (27%).<br />
Zadovoljniji smo i svojim zdravljem,<br />
no zato su Nizozemci i Amerikanci<br />
sretniji životom u cijelosti, što možemo<br />
vjerojatno tumačiti boljim standardom<br />
života. Hrvatska istraživanja, međutim,<br />
pokazuju da se Hrvati smatraju prilično<br />
sretnim narodom, iako nisu osobito<br />
zadovoljni svojim životom (ocjena<br />
životnog zadovoljstva ne prelazi trokju<br />
na skali od 0-10, dok stupanj sreće<br />
prosječno iznosi 7,7).<br />
Novac, naravno, ne može kupiti<br />
sreću, no u Hrvatskoj, pokazuju<br />
istraživanja sociologa, i dalje snažno<br />
utječe na osjećaj sreće. Što više novca<br />
zarađuju, to su Hrvati i zadovoljniji,<br />
logično, svojim materijalnim statusom<br />
i uspjehom u životu, ali i zdravljem,<br />
osjećajem fizičke sigurnosti,<br />
prihvaćenošću u zajednici te sigurnošću<br />
u budućnost.<br />
Zašto je hrvatski san skroman?<br />
Profesorica Kaliterna Lipovčan<br />
objašnjava kako je hrvatski san, kao i<br />
svačiji san, djelomično odraz vremena<br />
u kojem živimo. “Vjerujemo da u<br />
sadašnjem trenutku velike nestabilnosti<br />
u svjetskom gospodarstvu siguran posao<br />
postaje sve više san svih ljudi. Može li<br />
se reći da je to skromno u trenutku kada<br />
se najavljuju ili čak već i provode masovna<br />
otpuštanja diljem svijeta”, pita se<br />
znanstvenica Kaliterna Lipovčan.<br />
Njen stav potvrđuju i ispitivanja<br />
Percepcija zaposlenih ispitanika o sigurnosti<br />
njihova zaposlenja u idućih šest mjeseci<br />
društvenih i životnih vrijednosti među<br />
Hrvatima. Nešto više od polovice<br />
Hrvatica i Hrvata trenutno je zadovoljno<br />
standardom svojeg života, no manje<br />
od polovice populacije vjeruje da će se<br />
taj standard nastaviti poboljšavati. Oko<br />
trećine misli baš suprotno - da će se<br />
pogoršati, a što su ljudi stariji, to im je<br />
optimizam slabiji.<br />
Istraživanja, međutim, posredno<br />
ukazuju na jedan vrlo zanimljiv fenomen:<br />
upravo zato što većina Hrvata sanja<br />
skromne snove, Hrvatska je u ovom<br />
trenutku idealna zemlja za ostvarivanje<br />
“američkog sna”. Naravno, na hrvatski<br />
način. Čežnja za sigurnim poslom u<br />
državnoj službi, stanom ili kućom u vlastitom<br />
vlasništvu te ljubavlju i osjećajem<br />
topline, Hrvatima koji su hrabri, imaju<br />
kapitala i pametnu ideju stvara idealnu<br />
Zašto se Hrvati druže s kolegama za vrijeme<br />
radnog vremena (moguće više odgovora)<br />
pozornicu za ostvarivanje novog, ambicioznijeg<br />
hrvatskog sna. To vrijedi, naravno,<br />
pod uvjetom da su preboljeli strah<br />
od uspjeha i, još više – promjene, ili da<br />
su u životu doživjeli i preživjeli točku<br />
preokreta – trenutak kada su možda shvatili<br />
da su toliko izgubili da su spremni<br />
i sve osvojiti.<br />
Trojac iz naše priče o velikom ili novom<br />
hrvatskom snu potvrđuje upravo to.<br />
Nenad Bakić, bivši vlasnik portala Moj-<br />
Posao, gradio je svoj biznis strpljivo i uporno<br />
i može se, kako kaže jedan njegov<br />
bivši suradnik, pohvaliti mogućnošću<br />
gledanja u budućnost. Opisuju ga<br />
kao jednog od najspecifičnijih ljudi u<br />
hrvatskom poslovnom svijetu. Kažu da<br />
je osoba koja je barem jedno desetljeće<br />
ispred svoga vremena.<br />
Pri izboru zaposlenja koji vam je faktor najbitniji? (%)<br />
Faktor do 30 godina 31 i više godina<br />
Visina plaće 81 76<br />
Mogućnost profesionalnog napredovanja 63 50<br />
Sigurnost posla 47 50<br />
Radno vrijeme 41 33<br />
Reputacija tvrtke 17 24<br />
Blizina posla 13 14<br />
Bonusi i dodatne nagrade 8 10<br />
Socijalna odgovornost poslodavaca 6 8<br />
Različite beneficije 5 6<br />
Broj dana godišnjeg odmora 3 4<br />
Vodstvo tvrtke u sektoru 3 4<br />
Nešto drugo 6 7<br />
* MojPosao, Istraživanje o zapošljavanju, 2008., 2000 ispitanika<br />
Pokretanje vlastitog posla (%)<br />
Nisam još<br />
pokrenuo<br />
Zasad<br />
ali planiram Razmišljam Već sam ne<br />
u budućnosti pokrenuti pokrenuo planiram<br />
Umjetnička struka 34 18 5 42<br />
Obrtnička škola 33 22 6 39<br />
Tehničke znanosti 30 16 7 46<br />
Društveno-humanističke znanosti 28 17 5 50<br />
Biomedicinske i medicinske znanosti 28 3 3 65<br />
Gimnazija 26 16 8 50<br />
Prirodne znanosti 25 9 4 63<br />
Strukovna škola 23 17 3 57<br />
* MojPosao, Istraživanje o zapošljavanju, 2008., 2000 ispitanika<br />
54 F o r b e S siječanj 2009
Velike tvrtke u kojima je najbolje raditi<br />
1. DM - Drogerie markt<br />
2. Puljanka<br />
3. Orbico<br />
4. Orvas Plus<br />
5. Končar-Energetski transformatori<br />
6. Belupo<br />
7. Auto Hrvatska<br />
8. Holcim<br />
9. Končar – elektrotehnika i informatika d.d.<br />
10. HGspot<br />
* MojPosao, 2008., 51 tvrtka, 3000 zaposlenika<br />
Miroslav Plišo je sa 19 godina došao<br />
iz Travnika u Zagreb studirati pravo.<br />
Zanat je tesao u odvjetničkim uredima,<br />
a onda je došao dan kada se, nakon<br />
godina napornog rada, upitao želi li<br />
biti tek jedan mrav u krcatom mravinjaku.<br />
Mogao je, kaže, kupiti stan, kuću,<br />
brod, vikendicu… ali se sjećao jednog<br />
imanja iz djetinjstva i jednog čovjeka<br />
koji je u njemu uživao. Od fanatika korporacijskog<br />
odvjetništva pretvorio se<br />
u proizvođača maslinovog ulja svjetske<br />
kvalitete te izvrsnog crnog i bijelog<br />
vina.<br />
Životna priča Damira Vanđelića je<br />
možda – možda, kažemo – najnevjerojatnija.<br />
Šest je mjeseci proveo u ratnom<br />
zarobljeništvu; on je doista čovjek kojeg<br />
je život natjerao do ruba. To ga je kaže<br />
učinilo bitno čvršćim. Uspjeh je postigao<br />
teško, ali je igrao fer. Danas je čovjek<br />
s pet krupnih upravljačkih funkcija u<br />
Adris grupi, tvrtki koja se uvrstila među<br />
20 hrvatskih poslodavaca prvog izbora<br />
u 2008. godini.<br />
Bakić, Plišo i Vanđelić nisu, naravno,<br />
jedini Hrvati koji sanjaju veći san.<br />
Ima ih još puno, a imena mnogih od<br />
njih većini ne govore ništa. Najčešće<br />
zato što iza tih ljudi ne stoji još dovoljno<br />
kapitala da bi mogli katapultirati svoje<br />
snove u orbitu uspjeha, no hrabriji<br />
Hrvati svakako dolaze. Vrlo jednostavno<br />
rezonirajući, to su svi oni koji danas<br />
sami sebe zapošljavaju, rade kao “slobodnjaci”.<br />
Statistike, primjerice, pokazuju<br />
da tek 4,4 posto muškaraca koji<br />
rade u nekoj tvrtki često rade subotom<br />
i nedjeljom. Postotak “slobodnjaka” koji<br />
često rade subotom i nedjeljom penje<br />
se, međutim, do 33 posto. To je zato što<br />
znaju da rade za sebe. Sve je više i onih<br />
koji razmišljaju o pokretanju vlastitog<br />
biznisa.<br />
O tome, primjerice, sanja 52 posto<br />
onih iz umjetničke struke, 55 posto iz<br />
obrtničkih škola, 46 posto ljudi koji su<br />
završili tehničke znanosti, 45 posto onih<br />
društveno-humanističkog usmjerenja…<br />
Od svih vrsta tvrtki u Hrvatskoj, prema<br />
podacima Eurofounda, 39 posto je onih<br />
koji imaju jednog zaposlenog. Samog<br />
sebe koji sanja bolji život.<br />
Hrvati su pritom i više nego dobri<br />
radnici: šesti su na ljestvici 10 najvećih<br />
radnika u Europi. Pokazuju i inicijativu:<br />
svaki deseti je bio na 20 i više različitih<br />
razgovora za posao. Radnici su novoga<br />
Male i srednje tvrtke u kojima je najbolje raditi<br />
1. Kožul<br />
2. Alarm automatika<br />
3. PK (Palfinger Kran)<br />
4. FedEx Express (Rhea)<br />
5. Srce<br />
6. Smit Commerce<br />
7. Tehnomobil<br />
8. Avon<br />
9. Urban konstruktor<br />
10. Neckermann – Kataloška prodaja<br />
* MojPosao, 2008., 51 tvrtka, 3000 zaposlenika<br />
doba – 76 posto onih do 30 godina kažu<br />
da im je bitna socijalna osviještenost<br />
njihovog poslodavca, a taj je postotak i<br />
veći (83 %) među onima starijima od 30<br />
godina. Postoje, naravno, i neke razlike<br />
u stavovima, ovisno o dobi i obrazovanju.<br />
Oni slabije obrazovani, kad biraju<br />
posao, najviše razmišljaju o sigurnosti<br />
radnog mjesta, oni s fakultetom gledaju<br />
koliko će imati prilike za napredovanje.<br />
Ovo posljednje u izboru zaposlenja<br />
vodi i radnike do 32 godine, dok stariji<br />
razmatraju koliko tvrtka vodi u svom<br />
sektoru i, slijedom toga, koliko garantira<br />
siguran posao. Ipak, primarni razlog<br />
za odabir nekog posla i dalje je visina<br />
plaća. To ne treba čuditi ako se zna,<br />
kako pokazuju svjetska istraživanja, da<br />
osjećaj sreće raste do granice od 13.000<br />
američkih dolara bruto nacionalnog<br />
dohotka. Kad se ona dosegne, porast<br />
materijalnog blagostanja više ne utječe<br />
na to koliko smo sretni. A možda ni na<br />
to što se usuđujemo sanjati.<br />
Koliko sati tjedno rade Hrvati i Hrvatice u<br />
dobi od 25-45 godina (Eurostat, 2008.)<br />
Grafikon pokazuje kako se kretao poredak deset poslodavaca prvoga izbora u Hrvatskoj<br />
(prema mišljenju zaposlenika) u posljednje četiri godine, od 2005. do 2008.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 55
l Hrvatski san<br />
Čovjek kojem je<br />
novac pao s weba<br />
U najvećoj transakciji vezanoj uz internet u široj regiji, Nenad Bakić zaradio<br />
je 15 milijuna eura pa sad ide na posao samo triput tjedno /Gordana Galović<br />
Petnaestak je minuta do deset<br />
sati i njegov dnevni ritual<br />
upravo započinje. Poziv brokeru<br />
koji je za taj četvrtak<br />
dobio nalog za dionice Atlantske<br />
plovidbe i Ericsson Nikole Tesle.<br />
Onako usput mu je dometnuo da će,<br />
nakon što je dan ranije potonuo, Crobex<br />
tog četvrtka završiti u plusu oko pet posto.<br />
Bio je blizu.<br />
Nekima je znak uspjeha jahta od<br />
nekoliko milijuna eura. Njegov je uspjeh<br />
to što je u deset sati ujutro najčešće<br />
u pidžami, kod kuće s kćerkom i suprugom,<br />
i pijući kavicu onako usput<br />
započinje dan kupnjom dionica. Nenad<br />
Bakić danas si može priuštiti da dođe u<br />
ured dva ili tri puta tjedno na ukupno<br />
desetak sati. Prodajom tvrtke Tau online<br />
koja upravlja i poznatim portalom<br />
MojPosao, u najvećoj transakciji vezanoj<br />
uz internet u široj regiji zaradio je oko<br />
15 milijuna eura. Iako to nikada nije<br />
potvrdio, procjenjuje se da je s tvrtkama<br />
koje još uvijek posjeduje “težak” oko 20<br />
milijuna eura. Sa 41 godinom postao je<br />
jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika<br />
srednje generacije i kao da<br />
je matematički precizno uspio posložiti<br />
baš sve u životu.<br />
Nakon srednjoškolskih dana<br />
u zagrebačkom MIOC-u, Nenad Bakić<br />
je 1990. kao jedan od najboljih studenata<br />
u generaciji završio Prirodoslovnomatematički<br />
fakultet, a tri godine potom<br />
i magistrirao matematiku. Miljama<br />
daleko od poduzetničkih voda, profesionalnu<br />
karijeru započeo je kao asistent<br />
na PMF-u. Tu je, uključujući i studijsku<br />
godinu na doktoratu u SAD-u, proveo<br />
sedam godina. Još u to vrijeme osnovao<br />
je tvrtku Tau za analize tržišta kapitala<br />
i prvi financijski portal u regiji. Bio je<br />
to njegov prvi privatni biznis i prvi ulazak<br />
na web, na kojem je u samo nekoliko<br />
godina i uspio ostvariti “hrvatski<br />
san”. Svakog petka cijelu bi noć radio<br />
56 F o r b e S siječanj 2009
Foto Biljana Gaurina / Cropix<br />
siječanj 2009 F o r b e S 57
l Hrvatski san<br />
analize koje je subotom ujutro nosio na<br />
poštu i slao brokerima. On im je osiguravao<br />
da u ponedjeljak ujutro na svom<br />
stolu imaju kvalitetnu analizu, a oni su<br />
bili spremni za to platiti. Od 1997. do<br />
2001. bio je na raznim pozicijama u investicijskom<br />
bankarstvu i upravljanju<br />
financijskom imovinom, uključujući<br />
vođenje mirovinskog fonda Helios. Iz<br />
dvogodišnjeg razdoblja provedenog u<br />
Zagrebačkoj banci neki ga se sjećaju kao<br />
čovjeka koji se nije baš najbolje snašao<br />
u takvom sustavu, dok je po drugima<br />
bio i previše uspješan, što nije baš svima<br />
odgovaralo. Još iz tog vremena prati ga<br />
glas da je težak u komunikaciji, pa čak<br />
i pomalo čudan, što će mnogi koji ga<br />
znaju istaknuti kao jednu od njegovih<br />
glavnih osobina. Oni kojima je bio i šef<br />
dodaju da je vrlo zahtjevan i da u poslu<br />
voli držati sve pod kontrolom.<br />
“Istina je da treba razumjeti jezik i<br />
stil kojim on govori. A kada to naučite,<br />
shvatite koliki je njegov raspon znanja,<br />
vještina i mogućnost gledanja daleko u<br />
budućnost. Iz moje perspektive, Nenad<br />
Bakić je jedna od najspecifičnijih osoba<br />
u hrvatskom poslovnom svijetu i barem<br />
je jedno desetljeće ispred svog vremena”,<br />
kaže Vitomir Lučić, jedan od bivših<br />
Bakićevih menadžera koji je vodio njegovu<br />
tvrtku za privremeno zapošljavanje<br />
Electus.<br />
Neki drugi koji su imali priliku s<br />
njim raditi, imaju pak puno manje riječi<br />
hvale i tvrde kako u poslu ne bira sredstva<br />
da bi uspio, posebno kad je riječ<br />
o konkurenciji. “On je genijalac što se<br />
tiče financija, ali je u poslu beskrupulozan<br />
i bez ikakvih osjećaja. Spreman je<br />
obračunati se sa svima koji se s njim ne<br />
slažu, i to vrlo agresivno”, tvrdi jedan od<br />
njegovih bivših suradnika.<br />
Nakon iskustva u financijskim institucijama,<br />
Bakić je ponovno želio pokrenuti<br />
financijski portal, no s ušteđevinom<br />
od pet tisuća maraka odlučio je za probu<br />
prvo pokrenuti nešto jednostavnije. Tako<br />
je u listopadu 2000., bez kune kredita,<br />
nastao portal MojPosao. Od probnog<br />
web sitea, u samo nekoliko godina uspio<br />
je stvoriti tvrtku koju je prošle godine<br />
kupila jedna od vodećih europskih<br />
medijskih grupacija, Daily Mail and<br />
General Trust. Nenad Bakić pritom je<br />
jedan od rijetkih hrvatskih poduzetnika<br />
koji nemaju nijednu mrlju iz hrvatske<br />
privatizacije ili sumnjivog bogaćenja.<br />
Ulagao je malo pomalo, gradio i širio<br />
tvrtku na zdravim temeljima. Gotovo<br />
pet godina čekao je da prvi put ostvari<br />
dobit, a u trenucima kada je bilo najteže<br />
davao je svoj novac kako bi zaposlenima<br />
na vrijeme isplatio plaću. A novac je uglavnom<br />
zarađivao na dionicama, koje su<br />
mu strast već godinama.<br />
“Ja sam jedan od rijetkih čijem se uspjehu<br />
svatko može veseliti, jer sam uspio<br />
u tržišnoj ekonomiji, bez ikakvih ‘dealova’<br />
s državom. Štoviše, država se aktivno<br />
neprijateljski postavljala prema mojim<br />
projektima, pa je primjerice Hrvatski<br />
zavod za zapošljavanje tražio da se Moj-<br />
Posao zabrani. Vjerujem da je ovo vrlo<br />
atipičan uspjeh u Hrvatskoj, u kojoj je<br />
preko 90 posto stvoreno direktnom korupcijom,<br />
zloupotrebama ili poslovima<br />
s državom”, kaže o svom uspjehu Bakić.<br />
Kada sam analizira svoj uspjeh,<br />
potvrđuje da ništa nije došlo slučajno.<br />
Načelo tržišta je poveznica svih desetak<br />
tvrtki koje je osnovao. Bilo da je riječ o<br />
portalu MojPosao ili oglasnicima CentarNekretnina<br />
i KupiProdaj!, Bakić je u<br />
glavi uvijek imao ideju stvaranja “mjesta<br />
trgovanja”, a stvarao ih je više nego<br />
uspješno - na webu.<br />
Prvo poslovni suradnik, a onda i<br />
prijatelj, Davor Majetić prvi put je susreo<br />
Nenada Bakića prije nekoliko godina,<br />
dok je još bio direktor Microsofta<br />
Hrvatska.<br />
“Nenad je izuzetno inteligentan<br />
čovjek i s njim je užitak razgovarati.<br />
Vrlo je strastven, emotivan i uporan, a<br />
u poslu i vrlo korektan i profesionalan.<br />
Njegov način promišljanja je drugačiji<br />
i zbog toga je svako druženje s njim<br />
izazov u kojem se može puno naučiti”,<br />
priča Davor Majetić.<br />
DMGT je prije nekoliko mjeseci u<br />
cijelosti preuzeo tvrtku Tau on-line u<br />
kojoj je portal MojPosao, te većinski<br />
udjel u tvrtki Kreativni poduhvati koja<br />
upravlja oglasnicima CentarNekretnina,<br />
KupiProdaj! i 4Kotača. U Bakićevu<br />
vlasništvu još uvijek su tvrtke za potragu<br />
za kadrovima i savjetovanje u ljudskim<br />
resursima Selectio i Electus, a veliko<br />
mu je zadovoljstvo filantropija. Naime,<br />
pokrenuo je i financira udrugu Donacije.info,<br />
kojom je ponovno stvorio<br />
tržište - mjesto na kojem spaja donatore<br />
“Uspio sam bez ikakvih ‘dealova’ s državom.<br />
Štoviše, država se aktivno neprijateljski<br />
postavljala prema mojim projektima.”<br />
i tražitelje donacija. Na čelu udruge je<br />
njegova druga supruga, Rujana Čimbur<br />
Bakić s kojom je prije nekoliko mjeseci<br />
dobio prvo dijete. Poslovni uspjeh tako je<br />
okrunio i obiteljskim. Odlazak s obitelji<br />
na ručak trenutačno mu je važniji od<br />
ikakvog radnog sastanka. Složivši na taj<br />
način svoje prioritete u životu, u uredu<br />
provodi samo desetak sati tjedno, a profesionalno<br />
mu je ispunjenje mjesto u upravi<br />
Associated Northliffe International<br />
Media, podružnici DMGT-a zaduženoj<br />
za međunarodnu ekspanziju. Kao jedini<br />
stranac u Upravi, radi na razvoju<br />
poslovanja u jugoistočnoj Aziji, Rusiji i<br />
ostalim ciljanim tržištima. Nenad Bakić<br />
daleko je od hrvatskih bogataša koji se<br />
vole razmetati svojim milijunima. I nakon<br />
što je zaradio prodajom tvrtke, vozi<br />
isti Volvo star četiri godine. Umjesto<br />
jahte, njegov je izbor kupnja zemljišta u<br />
Istri, na Hvaru i Gorskom kotaru, uzgoj<br />
ljekovitih trava, odmor s obitelji. I sve to<br />
daleko od očiju javnosti.<br />
58 F o r b e S siječanj 2009
l Hrvatski san<br />
Miroslav Plišo:<br />
Nisam htio biti mrav<br />
Priča o Stanciji Meneghetti započela je prije osam godina, kada je uspješni<br />
zagrebački odvjetnik osjetio da mu treba ozbiljan hobi. Danas imanje zajedno<br />
s maslinicima i vinogradima vrijedi oko 10 milijuna eura / Ranko Borovečki<br />
Miroslav Plišo fanatik<br />
je posla i užitka.<br />
Podjednako se troši<br />
u jednom i drugom,<br />
a posljednjih je godina<br />
uspio otkriti čarobnu formulu<br />
kako se posao i užitak mogu spojiti u<br />
jedno, formulu kojoj mnogi teže, ali je<br />
rijetki uspijevaju pronaći. Ako jednog<br />
od najpoznatijih hrvatskih korporacijskih<br />
odvjetnika pitate živi li posljednjih<br />
godina dvostrukim životom, od kojih<br />
je jedan vezan uz ured Marković-Plišo<br />
na devetom katu zagrebačkog nebodera<br />
u Ilici 1, a drugi uz sada već famoznu<br />
Stanciju Meneghetti, imanje od 12 hektara<br />
između Barbarige i Bala na zapadnoj<br />
obali Istre, jednostavno će kazati<br />
da to nije istina: “Sve je to jedan život i<br />
jedan posao, samo se sastoji od dva segmenta,<br />
osnovnog posla, odvjetništva,<br />
i mojeg drugog posla, a to je bavljenje<br />
turizmom i poljoprivredom. Sada ih je<br />
u svakodnevici jako teško razdvojiti.<br />
Jedino je činjenica da je ovaj drugi dio,<br />
bavljenje nekom vrstom turizma, nastao<br />
iz hobija i u samo nekoliko godina<br />
postao puno više od toga.”<br />
Ipak, Plišo ne može poreći da je<br />
Stancija Meneghetti na neki način materijalizacija<br />
velikog dijela njegovih<br />
snova. Hobi u koji se upustio 2000.<br />
godine kupnjom gotovo urušenih kamenih<br />
kuća “bogu iza nogu” i okolne<br />
zemlje zarasle u makiju, razmišljajući<br />
isključivo o zadovoljstvu svoje obitelji,<br />
sada zajedno s maslinicima i vinogradima<br />
vrijedi, kako se procjenjuje, osam do<br />
10 milijuna eura.<br />
Sam kaže kako je njegova priča<br />
vrlo jednostavna. Sa 19 godina došao<br />
je iz Travnika u Zagreb studirati pravo.<br />
Ubrzo se cijela obitelj, otac profesor,<br />
majka učiteljica i brat, preselila u Zagreb.<br />
Radio je u uredima nekih od naših<br />
najpoznatijih odvjetnika, da bi konačno,<br />
upoznavši svog sadašnjeg partnera Zorana<br />
Markovića, otvorio svoju odvjetničku<br />
tvrtku. “No, nakon godina napornog<br />
rada zapitao sam se je li smisao našeg<br />
života da budemo samo mravi u tom velikom<br />
mravinjaku? Jednostavno sam jednog<br />
dana osjetio potrebu da radim nešto<br />
60 F o r b e S siječanj 2009
Miroslav Plišo poznat<br />
je i kao proizvođač<br />
maslinovog ulja<br />
svjetske kvalitete<br />
te izvrsnog bijelog i<br />
crvenog vina<br />
Foto Srećko Niketić, Goran Sebelić / Cropix<br />
Mala proizvodnja, veliki brand<br />
Na 11 hektara obrađenog zemljišta sedam je hektara<br />
vinograda s 30 tisuća trsova, a na četiri hektara posađene su<br />
masline sorte buža (koja je 2006. i dobila svjetsko priznanje),<br />
bjelica, leccino i rosulja. Meneghetti proizvodi samo sortna<br />
maslinova ekstradjevičanska ulja, a ove se godine stiglo do<br />
1300 litara.<br />
Ulje se prodaje u dizajniranim bočicama od 2,5 dl, a cijena<br />
mu je ove godine 25 eura po bočici, što ga čini jednim od<br />
najskupljih u Hrvatskoj. Crveno vino Meneghetti koje se<br />
sada može kušati, ono iz 2003. i 2004. godine, sve je prije<br />
negoli obično vino. Riječ je o kupaži 80 posto merlota, 15<br />
posto cabernet sauvignona i pet posto cabernet franca.<br />
Godište 2003. već je veliko vino, ali neće ići na tržište jer ga<br />
ima premalo. Godište 2004. prodaje se po 50 eura za bocu,<br />
što je vrlo visoka cijena za hrvatske pojmove.<br />
Boca bijelog Meneghettija 2006., u kojem dominira chardonnay<br />
uz malo malvazije, stoji 25 eura.<br />
“Svih 30 tisuća trsova bit će u rodu 2010., što znači da<br />
ćemo 2013. imati konačnih 25 tisuća boca vina godišnje”,<br />
otkriva Plišo svoje planove.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 61
l Hrvatski san<br />
Ciljna cijena- 20.000 eura tjedno<br />
U špici sezone, od sredine svibnja do kraja rujna, Meneghetti se sada iznajmljuje po<br />
cijeni od 10.000 eura na tjedan. Prije dvije godine cijena je bila 7000 eura. Tako je u<br />
2008. godini kuća donijela dvjestotinjak tisuća eura prihoda i bila je zauzeta, uzmu<br />
li se u obzir i vikendi i razni eventi, gotovo 30 tjedana. To je prema Plišinu mišljenju<br />
dovoljno i omogućava da s obitelji povremeno i sam koristi udobnost svog imanja.<br />
“Zapravo sam prejeftin, tvrde moji strani partneri”, objašnjava Plišo. “Ovakva se<br />
kuća danas u Toskani, Maroku ili Francuskoj iznajmljuje po cijeni između 20 tisuća<br />
dolara i 20 tisuća eura. To želimo postići, kao i popunjenost od 30 do 35 tjedana.<br />
Bude li sve išlo po planu, taj bismo cilj mogli postići u idućih pet godina.”<br />
što je nije samo klasičan posao, nego<br />
više od toga. Odvjetništvo u Hrvatskoj<br />
nije visokoprofitabilni biznis. Osigurava<br />
manje-više dobar i ugodan život, tako da<br />
možeš imati kuću, stan, vikendicu, auto,<br />
dovoljno prihoda da možeš uživati...<br />
Tako sam i ja mogao kupiti, na primjer,<br />
brod i slikati se u Ičićima. Ali, sjećao sam<br />
se jednog imanja iz djetinjstva i jednog<br />
čovjeka koji je u njemu uživao. Imao je<br />
jabuke, trešnje, sve je bilo zeleno, lijepo.<br />
Oduvijek sam želio takvo što, pa sam<br />
to odlučio i napraviti - baviti se poljoprivredom<br />
i pritom uživati”, priča Plišo.<br />
Sada, osam godina nakon kupnje<br />
ruševne stancije, Plišo više nije samo<br />
poznat kao vrhunski odvjetnik i vlasnik<br />
oglednog turističkog imanja, već i kao<br />
proizvođač ekstradjevičanskog maslinovog<br />
ulja svjetske kvalitete te izvrsnog<br />
bijelog i crvenog vina predstavljenog<br />
javnosti prije nekoliko tjedana. Crveno<br />
su stručnjaci odmah proglasili jednim<br />
od najboljih crvenih vina proizvedenih<br />
u Hrvatskoj. Dosta dobro za amatera<br />
koji je prije dvije godine u Rimu, kad ga<br />
je Marco Oreggia, urednik najpoznatijeg<br />
svjetskog vodiča ekstradjevičanskih<br />
maslinovih ulja L’extravergine upitao<br />
kako je uspio proizvesti ulje koje je<br />
proglašeno najboljim u kategoriji intenzivno<br />
voćnih ulja, odgovorio: “Pa jednostavno<br />
sam jednog dana kupio knjigu<br />
i sve radio po njoj...”.<br />
No nije, naravno, sve tako jednostavno,<br />
osim onog dijela da je Plišo veliki<br />
zaljubljenik u posao kojeg se prihvatio.<br />
U vinskom dijelu priče od samog<br />
mu početka pomaže Aleš Kristančič,<br />
također zanesenjak čija je etiketa Movia<br />
bila prvo slovensko vino koje se pojavilo<br />
u najuglednijim restoranima New<br />
Yorka. Za maslinova ulja glavni mu je<br />
savjetnik bila dr. Olivera Koprivnjak, jedan<br />
od najvećih hrvatskih autoriteta na<br />
tom području. Ali, neovisno o njihovim<br />
znanjima i savjetima, ničega ne bi bilo<br />
bez Plišinih želja i odluka. Cijelo imanje<br />
vodi mu vrijedni Damir Bosek, Zagorac<br />
koji sa ženom i četvero djece živi na<br />
samom imanju i upravo završava studij<br />
enologije u Poreču.<br />
Samom stancijom dominira glavna<br />
kuća koja može ugostiti osmero ljudi. Uz<br />
veliki dnevni boravak, kuća ima i starinsku<br />
kuhinju s velikim drvenim stolom<br />
za objedovanje, no tu je i dodatna, moderna<br />
kuhinja u kojoj ordinira simpatični<br />
chef Jean Yves Messmere iz Strasbourga,<br />
momak koji je u Istru došao zbog ljubavi<br />
jedne Rovinjke. On i još troje zaposlenika<br />
stalno su na raspolaganju gostima,<br />
što je uključeno u cijenu najma. U<br />
gostinskoj je kući još jedan apartman pa<br />
Meneghetti može smjestiti ukupno deset<br />
osoba. Otvoreni i zatvoreni bazen, sauna<br />
i mali fitness dodatne su pogodnosti,<br />
ali svemu draž daju autentični detalji<br />
i pokućstvo, dijelom i iz 19. stoljeća, te<br />
prekrasan dvorišni prostor i vrt s mediteranskim<br />
biljem. Hranu i piće gosti<br />
plaćaju dodatno, ali po nabavnim cijenama.<br />
“Naša je usluga na razini hotela s<br />
pet zvjezdica i sva je hrana a la carte, ali<br />
je gosti plaćaju po cijeni po kojoj je nabavljena<br />
na tržnici. Gost može zaželjeti<br />
što god hoće i opet će ga ozbiljan ručak<br />
od 4-5 gangova koje pripremi naš vrhunski<br />
chef stajati 80 do 140 kuna. To<br />
znači kvalitetu s pet zvjezdica i potpuno<br />
individualan pristup, ali uz umjerene cijene.<br />
Sve je ostalo ukalkulirano u cijenu<br />
smještaja”, kaže Miroslav Plišo.<br />
Stancija Meneghetti nesumnjivo je<br />
proizvod koji ne treba brinuti zbog krize<br />
na svjetskom tržištu. Činjenica da su još<br />
prije dva mjeseca bili bukirani cijeli srpanj<br />
i kolovoz , kao i dio lipnja i rujna<br />
2009., dovoljno govori o tome.<br />
62 F o r b e S siječanj 2009
Gotovo je tek kad<br />
sudac zazviždi<br />
S pet krupnih funkcija u CV-u, direktor investicija Adris Grupe Damir<br />
Vanđelić objašnjava kako je postao menadžerski brand /Merita Arslani<br />
Foto Goran Šebelić / Cropix<br />
Nije rođen u nekoj bogatoj<br />
obitelji. Živjeli su skromno,<br />
na Peščenici. Od<br />
djetinjstva je želio nešto<br />
graditi i raditi nešto<br />
novo. Pratio je svoje snove i želje, i danas<br />
spremno, bez sekunde razmišljanja<br />
odgovara na pitanje je li sretan: “Smatram<br />
se sretnim čovjekom. Radim posao<br />
koji volim i koji me motivira, imam<br />
obitelj, prijatelje, suradnike s kojima mi<br />
je ugodno raditi, a vjerujem i njima sa<br />
mnom. Prošao sam puno toga, ali ne<br />
mislim da je ovo maksimum. Prema<br />
onome što sam dosad napravio, čeka<br />
me sigurno još puno velikih izazova”,<br />
kaže Damir Vanđelić, direktor investicija<br />
Adris Grupe d.d., direktor Adria<br />
siječanj 2009 F o r b e S 63
l Hrvatski san<br />
Resortsa d.o.o., direktor Abilije d.o.o. i<br />
predsjednik Nadzornog odbora tvrtki<br />
Cenmar d.d. i Marimirna d.d.<br />
To je priličan broj funkcija, naročito<br />
za 40-godišnjaka, ali kada čujete njegovu<br />
životnu priču, jasno vam je da je zaslužio<br />
svaki “komad kolača”. U Adrisu je pet<br />
godina, a prije toga je radio u potpuno<br />
drugačijim kompanijama, Plivi i Interbrewu.<br />
Bile su mu odskočna daska.<br />
Do kraja je iscijedio priliku koja mu se<br />
ondje pružila i krenuo je dalje. Osjetio je<br />
kada više nije bilo mjesta napredovanju i<br />
potražio novu priliku.<br />
Nisu ga omele ni privatne tragedije.<br />
Vanđelić je bio u ratu od 1991. do<br />
1992., a šest mjeseci proveo je u ratnom<br />
zarobljeništvu. Uhvaćen je u Glini zajedno<br />
s ostalim pričuvnim policajcima iz<br />
Hrvatske Kostajnice nakon pada grada.<br />
Kaže da ga je to bitno očvrsnulo.<br />
“Moja je karijera započela prije 15<br />
godina u Plivi. Bio sam njihov stipendist<br />
i proveo ondje pet godina, ali u jednom<br />
trenutku sam shvatio da sam tamo<br />
postigao sve što sam mogao. Želio sam<br />
iskusiti što znači raditi za međunarodnu<br />
kompaniju. Svi su me odgovarali od<br />
odlaska, ali ja mislim da je to bio moj<br />
najbolji poslovni potez jer je najbolje izrazio<br />
moj karakter. Otišao sam iz Plive,<br />
uzeo novine i odlučio se javiti na prvi<br />
oglas koji mi bude zanimljiv. Naletio<br />
sam na oglas Interbrewa, dopala mi se<br />
ideja da radim za jednu veliku pivarsku<br />
grupaciju.”<br />
Vanđelić ističe da mu je vrijeme<br />
provedeno u Interbrewu bitno koristilo<br />
u daljnjem poslovnom razvoju. Došao<br />
je kad je kompanija tek počinjala rasti,<br />
a kad je odlazio bila je najveća pivarska<br />
grupacija na svijetu. Za to vrijeme je<br />
spoznao koliko su važni kompetencija,<br />
integritet, entuzijazam i, u konačnici,<br />
karakter ljudi koji rade zajedno, te koliko<br />
je važno kada kompanija ima viziju<br />
i uspostavi organizaciju koja je može ostvariti.<br />
U Interbrew je došao na mjesto<br />
voditelja projekata i već nakon tri godine<br />
postao je direktor investicija za centralnu<br />
Europu. Sudjelovao je u mnogim investicijama<br />
u Hrvatskoj, okolnim zemljama,<br />
ali i drugdje u Europi. Najdraža u karijeri<br />
mu je akvizicija Beck’sa 2001., trideseta<br />
Interbrewova akvizicija, teška 3,5 milijarde<br />
njemačkih maraka.<br />
“Bio sam član tima koji je radio na<br />
tom projektu i zaista je to neponovljivo<br />
iskustvo, ponajviše zbog osjećaja o<br />
dosezima jedne male belgijske pivarske<br />
kompanije. Naravno, postoje i potezi<br />
zbog kojih sam požalio. Uglavnom sam<br />
požalio što ponekad nisam bio čvršći<br />
“U kompaniji nastojim stvoriti atmosferu<br />
zbog koje ljudi vole dolaziti na posao<br />
i čine to sa sportskim žarom. ”<br />
u situacijama kada su mi intuicija i<br />
poslovna procjena govorile da sam u<br />
pravu, ali me je nadglasavalo mnoštvo.<br />
To su nepopravljive stvari i pokazale su<br />
mi da trebam više vjerovati sebi, svojem<br />
instinktu”.<br />
Vanđelićeva uspješna karijera nije<br />
se razvijala samo tako. Nakon redovnog<br />
školovanja nastavio se educirati. Tijekom<br />
21 godine redovnog školovanja<br />
odslušao poslijediplomski program<br />
strojarskog fakulteta i poslijediplomski<br />
program za tehnologiju piva na fakultetu<br />
u Edinburghu te MBA u Liverpoolu s<br />
naglaskom na marketing i financije. Uza<br />
sve to prošao je i niz tečajeva o pregovaranju,<br />
upravljanju ljudskim potencijalima,<br />
vođenju projekata, i misli da još<br />
nije gotov s obrazovanjem. “Nije mi žao<br />
novca koji sam uložio u to. Više mi je<br />
žao stvari kojih sam se morao odreći da<br />
nađem vremena za edukaciju uz rad, ali<br />
to mi je jako važno. Kada ste menadžer<br />
i svaki donosite važne i konačne odluke,<br />
kompetencija igra veliku ulogu”.<br />
Takav način razmišljanja i rada<br />
Vanđeliću je donio ono čime se ne može<br />
pohvaliti baš svaki menadžer - postao<br />
je menadžerski brand, u poslovnim je<br />
krugovima sinonim za stručnost i uspjeh.<br />
Do toga je doveo još jedan vžana faktor<br />
- hrabrost. Osim što je napustio siguran<br />
posao u Plivi, zbog posla selio u Prag i<br />
Luewen, prije pet godina u Rovinj.<br />
“Nije mi bila namjera mijenjati<br />
posao svakih nekoliko godina. U Plivi<br />
sam shvatio da sam dosegnuo ‘plafon’,<br />
u Interbrewu mi je 200 dana godišnje<br />
na putu postalo prevelik teret. Ponekad<br />
nisam bio siguran u kojem sam se gradu<br />
probudio, nisam gledao svoju kćer kako<br />
raste. Headhunteri su mi se sami javili i<br />
predložili mi Adris. Poklopile su se sjajne<br />
okolnosti. Adris se stalno razvija, širi i<br />
ima zanimljive projekte, tako da moj talent<br />
može doći do izražaja i razvijati se u<br />
više smjerova. Da biste si uopće otvorili<br />
prostor za uspjeh, morate naći posao koji<br />
volite, koji vas ispunjava i motivira da<br />
napravite onu ‘milju više’. Bez toga nema<br />
uspjeha za vas, a ni za kompaniju za koju<br />
radite.”<br />
Vanđelić smatra da je uspjeh postigao<br />
dosta teško, ali kaže da nije želio mijenjati<br />
svoj karakter i stavove. Zato mu je<br />
lakše danas, jer nema dugova iza sebe.<br />
Isplatilo se igrati fer. “Ovo mi se dogodilo<br />
i zato što uspijevam staviti prave<br />
ljude na pravo mjesto, poštujem ih, uspostavljam<br />
kontakte, vodim, dajem im<br />
viziju i motiviram ih, dijelom ih zarazim<br />
svojim entuzijatmom. Nastojim stvoriti<br />
atmosferu zbog koje ljudi vole dolaziti<br />
na posao i čine to sa sportskim žarom.<br />
Naravno da imam još imam ambicija.<br />
Pa preda mnom je još barem 25 godina<br />
aktivnog rada, a siguran sam da ovo što<br />
danas radim neću raditi do kraja života.<br />
Rijetko razmišljam o tome jesam li uspio.<br />
Mislim da sam trenutno uspješan,<br />
ali moja utakmica nije gotova dok sudac<br />
ne zasvira kraj. Ali, da sam uspješniji od<br />
mnogih - to očito jesam.”<br />
64 F o r b e S siječanj 2009
Foto Davor Pongračić / Cropix<br />
Direktor Mirko Mrakužić<br />
kaže da plaće u hrvatskom<br />
dm-u nisu uopće visoke<br />
nego - “pristojne”<br />
Baš poput djevojčice sa<br />
žigicama iz Andersenove<br />
bajke mogla bi se osjetiti<br />
gotovo svaka prodavačica<br />
ili blagajnica u Hrvatskoj<br />
koja se nađe pred izlogom dm-a, a<br />
da nije zaposlena u toj tvrtki. Mirko<br />
Mrakužić (42), direktor dm-a Hrvatska,<br />
raspolagao je s dovoljno novca da trgovkinjama<br />
i trgovcima isplati 7,1 tisuću<br />
kuna prosječne neto plaće u posljednjoj<br />
financijskoj godini. U tom prosjeku<br />
ne sudjeluju plaće menadžmenta, već<br />
samo trgovaca i poslovođa dm-ovih<br />
dućana. Prosječna plaća u trgovini na<br />
malo u Hrvatskoj gotovo je upola niža<br />
i iznosi 3,9 tisuća kuna neto. Najniža<br />
plaća trgovca u dm-u za puno radno<br />
vrijeme je čak 4,8 tisuća kuna neto. Ima<br />
Mrakužić i za ulaganja u nove prodava-<br />
Trgovačka bajka<br />
Prosječna plaća od 7,1 tisuću kuna gotovo je dvostruko viša od hrvatskog<br />
prosjeka u trgovini na malo. Je li doista tako dobro raditi u dm-ovim<br />
dućanima ili je izvrstan marketing stvorio lažan dojam? / Dragana Radusinović<br />
siječanj 2009 F o r b e S 65
l Hrvatski san<br />
Krađe i uništavanje robe<br />
koštaju trgovce i do jedan<br />
posto prihoda, a visoke plaće<br />
podrazumijevaju odgovornost<br />
i utječu na smanjenje troška<br />
onice, i to 15,2 milijuna kuna. Ne fali<br />
mu ni za nova radna mjesta, njih 190 u<br />
protekloj godini. Iz 1,32 milijarde kuna<br />
prihoda, ubranih od listopada 2007.<br />
do kraja rujna 2008. kako dm računa<br />
poslovnu godinu, ostvario je neto dobit<br />
od 108 milijuna kuna pa ima dovoljno i<br />
za vlasnike.<br />
je na kapitalističkim principima - svaka<br />
kuna u dm-u je zarađena.<br />
Bajkovitu priču kvari tek nekoliko<br />
minuta javne noćne more iz ljeta 2006.<br />
kada je Mirjana Davidović, poslovotkinja<br />
podružnice dm-a u Rijeci, prozvala<br />
vodstvo tvrtke za mobbing, rekavši<br />
medijima da joj dm nije platio više od<br />
Moglo bi se reći da je san svakog<br />
menadžera biti direktor u takvom<br />
poduzeću i san svakog trgovca u njemu<br />
raditi. S takvim brojkama iza sebe,<br />
uopće nije čudno što se u zagrebačkom<br />
distributivno-logističkom centru dm-a<br />
direktor i radnici šale i zabavljaju, dok<br />
direktor vozi Mirka-viličara nazvanog<br />
po njemu. Svaki dm-ov viličar nazvan<br />
je po nekom od zaposlenika. <strong>Forbes</strong> se<br />
zapitao što stoji iza tih rezultata kakvima<br />
se nitko drugi ne može podičiti.<br />
Iako bi neki zaključili da je riječ o socijalno<br />
osjetljivoj poslovnoj politici, nije<br />
tako. Poslovna politika dm-a zasnovana<br />
Bajkovitu priču dm-a kvari noćna mora iz<br />
2006. u kojoj je Mirjana Davidović optužila<br />
tvrtku za neplaćanje prekovremenih sati<br />
osam tisuća prekovremenih sati rada<br />
te da joj je zbog količine posla dijagnosticiran<br />
sindrom psihičkog umora.<br />
Tužila je dm, zatraživši milijun kuna.<br />
Njezine je tvrdnje u medijima podržala<br />
tada već bivša zaposlenica dm-a Melani<br />
Nenešković, koja je u pet godina rada<br />
u zagrebačkom dm-u napredovala od<br />
blagajnice do zamjenice poslovođe.<br />
Nenešković je ustvrdila da radnici dm-a<br />
rade i dvostruko više nego što je ugovoreno.<br />
Zbog sudskog postupka koji je u<br />
tijeku, u dm-u ne žele komentirati ovaj<br />
slučaj. Davidović je pak dosad izgubila<br />
sudski spor u kojem je pokušala osporiti<br />
otkaz što ga je dobila zbog iznošenja<br />
dm-ovih poslovnih tajni u javnost. U<br />
dm-u se sigurno puno radi, no koliko<br />
su ovi slučajevi značajni za donošenje<br />
općih zaključaka teško je procijeniti.<br />
Tiha većina od 867 zaposlenih ne buni<br />
se, radi i prima 13. i 14. plaću. Tako u<br />
66 F o r b e S siječanj 2009
dm-u nazivaju regres i božićnicu jer ih<br />
isplaćuju u visini bruto mjesečnih primanja.<br />
Sam direktor Mrakužić modernom<br />
menadžerskom svijetu prkosi time što je<br />
već 14 godina na čelu tvrtke, iako su ciklusi<br />
smjena na vrhu od tri do pet godina.<br />
Kao koordinator, zadužen je i za širenje<br />
dm-a na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i<br />
Crnu Goru. Na pitanje je li ga netko od<br />
konkurenata pokušao preuzeti za veću<br />
plaću kako bi im donio dm-ov knowhow,<br />
kaže da nije sve u novcu i dodaje<br />
kako se zadovoljstvo zaposlenih u dm-u<br />
može sažeto objasniti mogućnošću<br />
napredovanja sukladno rezultatu, jasnom<br />
strategijom i poslovnim planovima<br />
s kojima su svi detaljno upoznati.<br />
Ipak, očito je riječ o poslovnoj kulturi<br />
koja podrazumijeva i visoka očekivanja,<br />
u koja se neki ne mogu uklopiti.<br />
S dm-om, čiju bi nišu bilo najtočnije<br />
opisati kao specijaliziranu maloprodaju,<br />
Mrakužić zapravo nema izravnu<br />
konkurenciju. Kozmo Ivice Todorića<br />
nije se uspio pozicionirati kao prava<br />
protuteža dm-u, a Bipa, dio austrijske<br />
Bille, na hrvatsko je tržište ušla prekasno<br />
i preblago, pa na njemu statira u<br />
sjeni. Cijelo hrvatsko igralište, na kojem<br />
je u posljednjih 14 godina rasporedio<br />
105 dućana, zapravo je Mrakužićevo.<br />
Za taj se status trebalo izboriti, što je<br />
učinjeno pravodobnim ulaskom na<br />
poslovni teren Hrvatske još 1994. godine.<br />
Sada Mrakužić u Hrvatskoj ima<br />
većinu najboljih lokacija, pa ako netko<br />
i poželi zaprijetiti njegovoj poziciji, bit<br />
će to skup i mukotrpan pothvat. Gotovo<br />
ne postoje izgledi da će to itko u 2009.<br />
ozbiljnije pokušati.<br />
Glava dm-a, Wolfgang Goetz Werner<br />
prvu je dm-trgovinu otvorio 1973.<br />
u njemačkom Karlsruheu. Imao je 29<br />
godina, a njegov se poduzetnički duh<br />
pokrenuo kada su šefovi kompanije<br />
Idro Carl Roth, za koju je tada radio,<br />
odbili njegove inovativne ideje. Tri<br />
godine kasnije, uz pomoć partnera s<br />
veslanja Guentera Bauera širi dm na<br />
Austriju. Punih 35 godina bio je aktivni<br />
direktor cijele dm-ove mreže. Danas je<br />
umirovljenik-istraživač.<br />
Osnivač dm-a Goetz Werner smatra da je<br />
svaka država dovoljno bogata da osigura<br />
financijsku nezavisnost svakog građanina<br />
Werner, kojemu je dm životni projekt,<br />
ima zanimljive teze, objašnjava<br />
Mrakužić za <strong>Forbes</strong>. Izazov mu je urediti<br />
društvo tako da svakom pojedincu<br />
bude osigurano dovoljno novca da<br />
može pokriti osnovne životne potrebe<br />
kako bi, neopterećen egzistencijom i<br />
pitanjem krova nad glavom, mogao slobodno<br />
raditi. “U takvom modelu ljudi<br />
bi bili financijski neovisni i njihovu<br />
egzistenciju u šaci ne bi mogao držati<br />
nitko, pa ni njihov poslodavac”, kaže<br />
Mrakužić, koji u duhu te filozofije tvrdi<br />
da plaće u hrvatskom dm-u nisu uopće<br />
visoke nego - “pristojne”.<br />
Werner smatra da je svaka država<br />
dovoljno bogata da svakom svom<br />
građaninu osigura financijsku neovisnost.<br />
Svjetlosnim godinama udaljena od<br />
današnjeg koncepta slobodnog tržišta<br />
i modernog kapitalizma, Wernerova<br />
je teza ipak zanimljiva. Iznadprosječne<br />
plaće u dm-u imaju ipak poslovnu<br />
logiku. Visok udio od čak jedan posto<br />
u neželjenom trošku, pa i gubicima<br />
u maloprodaji jesu krađe, nepažnja<br />
i uništavanje robe. Više plaće zaposlenika<br />
direktno utječu na smanjenje<br />
toga troška. Prema riječima neovisnog<br />
konzultanta Dragana Munjize, svjetski<br />
prosjek neto profitne marže u trgovini<br />
je između 5 i 6 posto. U Hrvatskoj dmova<br />
je neto profitna marža 8 posto, pa su<br />
i tu iznad trgovačkog prosjeka.<br />
Paleta proizvoda na dm-ovim policama,<br />
njih više od 10 tisuća s naglaskom<br />
na kozmetiku i zdravu prehranu, pomno<br />
je posložena, tako da preciznim<br />
određivanjem održivih marži za svaki<br />
pojedini proizvod kompanija održava<br />
profitabilnost i prihvatljive cijene. Profitabilnost<br />
čuva i dm-ov koncept kvartovske<br />
trgovine, bez izleta u diskontne<br />
dućane.<br />
Na policama dm-a zapravo je<br />
mnogo uvoznih proizvoda. Njih svega<br />
oko 25 posto je hrvatske proizvodnje.<br />
No, i to je puno uzme li se u obzir da u<br />
Hrvatskoj nema mnogo proizvodnje za<br />
dm-ov asortiman. Ipak, dm strane brandove<br />
nabavlja od domaćih distributera,<br />
pa tako Johnson&Johnson nabavljaju<br />
preko Atlantic Grupe koja u tom paketu<br />
u dm plasira svoje domaće brandove<br />
poput Plidente ili Rosala. Nijedna<br />
dm-ova robna marka ne proizvodi se u<br />
Hrvatskoj, iako bi se primjerice Balea<br />
mogla proizvoditi u Saponiji. Mrakužić<br />
na to kaže da su otvoreni za prijedloge,<br />
ali da se količine koje treba proizvesti<br />
obično pokažu problematičnima:<br />
“Imamo koncept identične kvalitete<br />
za sva tržišta i svaka privatna marka<br />
dm-a proizvodi se na jednom mjestu,<br />
što znači da bi eventualna proizvodnja<br />
neke dm-ove robne marke u Hrvatskoj<br />
morala zadovoljiti potrebe više od 2000<br />
dm-ovih dućana na tržištima deset zemalja.”<br />
U dm-u svako zašto ima svoje zato, a<br />
detaljno planiranje i racionalan pristup<br />
poslu i tržištu omogućuju zaposlenima<br />
da u gospodarski neizvjesnoj 2009. ne<br />
strahuju previše. Mrakužić bi se eventualno<br />
mogao zabrinuti zbog mogućeg<br />
ozbiljnijeg pada potrošnje uslijed usporavanja<br />
ekonomije. No, konzultant Dragan<br />
Munjiza kaže kako ni to ne treba<br />
brinuti dm, jer u njegovu nišu spadaju<br />
i proizvodi iz segmenta njege i ljepote,<br />
a to su sitni luksuzi koje će si ljudi nastojati<br />
priuštiti jer neće imati za skuplje<br />
užitke.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 67
l tema broja<br />
Marko Prpić (Zets),<br />
Krunoslav Franetić<br />
(Crone) i Slaven<br />
Kosanović (Lunar)<br />
Biznis na mjesečini<br />
Lunar, 2Fast, Crone i Zets stvaraju. Kosanović, Buden, Franetić i Prpić usto i<br />
dobro zarađuju / Dragana Radusinović<br />
K<br />
ad noću kriomice<br />
oslikavaš površinu kakva<br />
zida, jedino što te obasjava<br />
jest Mjesec. Pokazuje<br />
ti put i štiti te od mraka.<br />
Tako je Slaven Kosanović (33) još kao<br />
osnovnoškolac razmišljao o svojoj umjetnosti<br />
- crtanju grafita - i nadjenuo<br />
si nadimak Lunar. Danas je grafiterski<br />
nadimak Slavena Kosanovića, dizajnera<br />
zaposlenog u kreativnom odjelu<br />
McCann Ericksona, njegov brand po<br />
kojem želi biti prepoznat. Drugi se ne<br />
identificiraju sa svojim grafiterskim<br />
nadimcima snažno poput Lunara, ali<br />
Krešimir Buden (2Fast), Krunoslav<br />
Franetić (Crone) i Marko Prpić (Zets)<br />
- nekad tek zaneseni grafiteri, a danas i<br />
dizajneri s uspješnim karijerama - vrlo<br />
vjerno oslikavaju život pod naslovom<br />
“Hrvatski san”. U prosincu 2008. na njihove<br />
grafiterske dane podsjeća izložba<br />
68 F o r b e S siječanj 2009
Foto Nina Đurđević / Cropix<br />
“Deset godina poslije”, na kojoj se cijene<br />
radova kreću od 3,5 do 20 tisuća kuna.<br />
Iako danas imaju različite želje,<br />
ciljeve i stavove o biznisu i karijeri, uz<br />
grafitersku ih povijest veže to što za<br />
kreativan posao koji rade, primjerice<br />
osmišljavanje kompanijskih vizualnih<br />
identiteta, žele biti adekvatno plaćeni,<br />
cijene kvalitetu života i sigurnost posla.<br />
Nisu gladni milijuna eura. Iako<br />
iznadprosječno zarađuju, još se nisu<br />
upustili u igru trgovanja dionicama na<br />
burzi pa slomom tržišta ništa nisu izgubili.<br />
Njihovi su radovi, a i oni s njima,<br />
obišli svijet, ali svoju su karijeru odlučili<br />
graditi u Hrvatskoj, a ostatak svijeta ima<br />
ulogu - potencijalnog tržišta.<br />
Lunar je svoj umjetnički talent<br />
pretvorio u posao kad mu je bilo<br />
20 godina. Nakon što je 12 godina kao<br />
freelancer odrađivao poslove za brojne<br />
klijente među kojima su Jamnica, Electrolux,<br />
Ballantine’s i Sony Play Slaystation,<br />
2007. se zaposlio u kreativnom<br />
odjelu agencije McCann Erickson i<br />
sada ima posao od “9 do 5” na kojem<br />
mu je Coca-Cola ključni klijent. To ne<br />
znači da poslije pet ne radi. “Postoje<br />
periodi kada se poslije pet zaradi više<br />
nego do pet, ali free lance poslovi su<br />
nepouzdani, a plaća u agenciji dolazi<br />
svaki mjesec”, kaže Lunar, čijih je 2000<br />
grafiterskih radova razmješteno po<br />
svijetu od New Yorka, preko Tokija<br />
do Dubaija. Prijateljici je u centru Zagreba<br />
grafitima oslikao fasadu kuće, a<br />
kaže da je najbolje plaćen grafiterski<br />
free lance posao uređivanje interijera<br />
privatnih kuća i stanova. Ipak, tržište je<br />
premaleno i previše nepouzdano da bi<br />
osiguralo stabilne financije, a vrijednost<br />
umjetničkog djela određuje se od klijenta<br />
do klijenta. Ne postoji nešto poput<br />
“cijene po kvadratu” za grafit.<br />
Za financijsku stabilnost treba se<br />
prihvatiti dizajna, za koji će Lunar reći<br />
da je “kreacija sa zdravim razumom” za<br />
razliku od “divljeg i spontanog grafita”.<br />
U dizajnu Lunar potpisuje rebranding<br />
logotipa popularnog One2Playa,<br />
za što je na Rebrandu u SAD-u osvojio<br />
nagradu izvrsnosti kao ilustrator. Lunar<br />
bi volio etablirati grafitersku umjetnost<br />
i sklon je okupljanju grafitera.<br />
Kao većini kreativaca, nit vodilja ipak<br />
mu je rad za opće dobro pa će radije<br />
istaknuti svoje sudjelovanje u neprofitnom<br />
međunarodnom projektu Hope<br />
Box koji potiče kreativnost mladih u<br />
zemljama poput Gruzije ili Kosova.<br />
Dok Lunar svoj način razmišljanja<br />
prilagođuje svijetu novca i biznisa, pa<br />
uči sve što se naučiti može o ulaganjima<br />
na tržištu kapitala, njegov prijatelj<br />
i kolega Krešimir Buden (36), s kojim je<br />
1999. oslikao tramvaj za Daewoo motors<br />
za što su nagrađeni malim Zlatnim<br />
zvonom na FESTO-u, mnogo strože dijeli<br />
grafite i dizajn.<br />
“Grafiti su ljubav i radim ih za<br />
sebe, dizajn je posao i radim ga za novac”<br />
kaže Buden, art direktor u manjoj<br />
zagrebačkoj agenciji TBWA\Zagreb.<br />
Neki od klijenata su mu Beyersdorf,<br />
Henkel, Obala Grupa, Orangina. U<br />
duhu priče o ”hrvatskom snu” Buden<br />
će reći da cijeni slobodno vrijeme jer ga<br />
uz agencijski posao ionako ima malo. S<br />
komercijalizacijom svojeg grafiterskog<br />
talenta raskrstio je kada je jedan klijent<br />
poželio da mu iscrta ćevape, pljeskavice,<br />
odojka, vatricu i salatu na zidu. To nije<br />
mogao. Sada se za dušu bavi ocrtavanjem<br />
trodimenzionalnih skulptura. Kada<br />
bi im morao određivati cijenu, jedna<br />
bi, kaže, stajala 100 tisuća kuna, a da je<br />
netko kupi, 95 tisuća kuna bi donirao u<br />
dobrotvorne svrhe.<br />
Za razliku od Budena, kojem je<br />
pozicija art direktora u agenciji posao<br />
u kojem vidi svoju profesionalnu<br />
budućnost jer se prodajom njegova<br />
kreativnog rada tamo bavi netko drugi,<br />
Žele biti adekvatno plaćeni, cijene<br />
kvalitetu života i sigurnost posla. Nisu<br />
gladni milijuna, ali ide im sjajno<br />
a on može slobodno raditi, grafički dizajner<br />
Krunoslav Franetić (31) nakon šest<br />
godina rada za druge odlučio je raditi za<br />
sebe i provjeriti hoće li njegov rad na taj<br />
način biti isplativiji. Od 2007. ima vlastiti<br />
Dizajn studio Franetić. “Zarađujem<br />
tri puta više kao samostalni dizajner, ali<br />
više i radim” kaže Franetić. Još kao student<br />
pobijedio je na natječaju za dizajn<br />
web-stranice Privredne banke Zagreb, a<br />
nagradu od 15 tisuća kuna potrošio je za<br />
kupnju kompjutora. S 24 godine počeo<br />
je put kroz korporativni svijet baveći se<br />
kao junior dizajner u Agrokoru brandovima<br />
koncerna - Ledom, Jamnicom,<br />
Zvijezdom, Konzumom i drugima. Danas<br />
će reći da formalna pozicija kad je<br />
riječ o radu u agencijama ne znači mnogo,<br />
ali četiri je godine bio art direktor<br />
kod Brukete & Žinića baveći se klijentima<br />
poput Tele 2, Radija 101 ili TDR-a.<br />
Zaokret iz agencijskog u samostalni posao<br />
ipak podrazumijeva rad za agencije,<br />
među kojima su Digitel i Imelda Ogilvy<br />
, iako ima i direktne klijente poput Allianza,<br />
Rexone ili Centar Banke. Premda<br />
se u samostalni posao upustio da bi<br />
postigao veću vrijednost za svoj rad,<br />
Franetićeva životna filozofija nije imati<br />
što više novca na hrpi, već dobro živjeti<br />
od svojeg zanata. “U New Yorku sam<br />
među ostalima upoznao Miltona Glazera<br />
koji je nacrtao poznati slogan ‘I love<br />
New York’. Na njegovu sam primjeru<br />
shvatio da se uživanjem u svojem poslu<br />
pozicioniraš tako da novac dolazi k tebi,<br />
a rad u agencijama često podrazumijeva<br />
trčanje za novcem”, zaključuje Franetić.<br />
U menadžerski svijet odlučio se upustiti<br />
Marko Prpić (30), otišavši nedavno<br />
iz Unexa gdje je kratko radio kao senior<br />
dizajner za Citroen. Odlučio se za<br />
nadgradnju projekta Boonika, što ga je<br />
siječanj 2009 F o r b e S 69
l Hrvatski san<br />
Krešimir Buden (2 Fast)<br />
s ‘Hrvatskim snom’,<br />
radom Slavena Lunara<br />
Kosanovića<br />
2000. pokrenuo s Markom Rukavinom.<br />
Dok je boonika.com neprofitni portal<br />
koji je prije osam godina zamišljen kao<br />
susreta domaće i strane umjetnosti, novi<br />
Prpićev projekt boonika.net, lansiran u<br />
prosincu 2008., komercijalne je prirode.<br />
Zapravo, Prpić je odlučio pokušati što<br />
bolje prodati, po mogućnosti na strano<br />
tržište, radove i djela svojih kolega i<br />
prijatelja slikara, dizajnera i grafitera.<br />
Primjerice, ako Franetić može odraditi<br />
neki posao koji se nudi, Prpić će mu<br />
ga ugovoriti za što bolju cijenu. Uz taj<br />
posao koji je tek u začetku, Prpić se bavi<br />
grafičkim dizajnom i ilustracijama, a<br />
jedna od dražih mu je ona za film “Što<br />
je muškarac bez brkova”.<br />
Autori radova: Slaven Lunar Kosanović<br />
(gore lijevo), Krunoslav Franetić (gore<br />
desno), Krešimir Buden (dolje lijevo),<br />
Marko Prpić (dolje desno)<br />
Jedino se Prpić od četvorice grafitera<br />
s kojima je <strong>Forbes</strong> razgovarao<br />
okušao na tržištu kapitala. Ali i on skromno.<br />
Sudjelovao je u IPO-u T-HT-a.<br />
“Kupio za 260 i prodao za 285. To nije<br />
zarada. Trgovanje dionicama na burzi je<br />
biznis u kojem se novac lijepi na novac,<br />
a ne na kredit za dionice”, kaže Prpić.<br />
Koliko god bili različiti ili slični, jedno je<br />
četvorici kreativaca zajedničko - balansiranje<br />
između umjetnosti i biznisa.<br />
70 F o r b e S siječanj 2009
O američkom i<br />
hrvatskom snu<br />
Hrvatska je iz tranzicijskog i polurazvijenog skočila ravno u dekadentno<br />
društvo. Mi liberalni kapitalizam nismo iskušali / Darko Polšek<br />
Pogledamo li hijerarhiju<br />
vrijednosti koje hrvatski<br />
ispitanici najviše cijene u<br />
ostvarenju svoje sreće – postavljamo<br />
pitanje: možemo<br />
li priloženim sklopom vrijednosti ostvariti<br />
ekonomski napredak koji će nas<br />
jednoga dana „priključiti razvijenome<br />
svijetu“. Hrvatski se san očito bitno razlikuje<br />
od američkoga: umjesto ideje da<br />
se teškim radom, usredotočenošću na<br />
posao i na ostvarenje poslovnoga cilja i<br />
uspjeha svatko može izdići do bogatstva,<br />
sreće i uspjeha, mi smo, čini se, skloni<br />
vjerovati da se „prava sreća“ sastoji od<br />
sigurnog i trajnog posla, od vlasništva<br />
nekretnine i dobrih odnosa s rodbinom<br />
i prijateljima.<br />
Premda se ideja o američkom snu<br />
nije temeljila na statistikama populacije,<br />
već na anegdotama o iznimnim pojedincima<br />
koji su se useljavali u Ameriku<br />
zbog ideje da je „tamo sve moguće“,<br />
koji su ostvarivali bogatstvo putujući<br />
trbuhom-za-kruhom, koji su se iz<br />
siromaštva upornim radom uzdigli na<br />
sam vrh društvene ljestvice, čini se da<br />
između američkog i hrvatskog sna ipak<br />
postoje fundamentalne razlike. Američki<br />
je san podrazumijevao intenzivnu horizontalnu<br />
i vertikalnu društvenu mobilnost,<br />
slom svih feudalnih (obiteljskih<br />
i društvenih) spona ili „idiotizma seoskog<br />
života“ (kako je pričao Marx);<br />
uspjeh je prema američkom snu pretpostavljao<br />
„protestantsku radnu etiku“,<br />
tj. vjeru da se radom sve može postići,<br />
vjeru da se samo radom mogu ostvariti<br />
ljudski ideali, vjeru da se ljudi razlikuju<br />
po količini svojeg rada, po sposobnostima,<br />
te sklonostima da na tržištu, u<br />
interakciji s drugim isto tako žilavim<br />
pojedincima, dokažu svoju takoreći<br />
evolucijsku podobnost – te da je kapitalizam<br />
upravo zbog toga jedini pravedan<br />
politički i ekonomski sustav. U tom<br />
snu nije bilo isuviše mjesta za obitelj,<br />
nacionalnost, za okovanost mjestom<br />
rođenja ili boravka, niti za druge oblike<br />
stečene ili naslijeđene oblike društvene<br />
solidarnosti. Američki je san bio brutalan<br />
i grub, ali je donosio rezultate. On je<br />
bio san za sve one koji su tražili „svoju“<br />
sreću, neovisno o naslijeđenim okovima<br />
svojih matičnih društava. Upravo je zato<br />
i mogao biti san milijunima ljudi koji su<br />
se tijekom XX. stoljeća iseljavali i rado<br />
prihvaćali takav grubi sustav vrijednosti.<br />
Naličje tog sna bio je san iseljenika -<br />
krležijanski san prostitutki s kraja Glembajevih<br />
- „da mi je otići odavde, da mi je<br />
otići odavde“. I takav je san vrijedio „dok<br />
nismo imali Hrvatsku“. A kakva je situacija<br />
danas? Relativno malen broj iseljenika<br />
iz Hrvatske nakon početnog razdoblja<br />
domovinskog rata također pokazuje<br />
siječanj 2009 F o r b e S 71
l Hrvatski san<br />
da Hrvati više ne vjeruju u američki san.<br />
Sada, „kada imamo Hrvatsku“, mnogo je<br />
bolje i lakše ostati ovdje, dobiti siguran<br />
državni posao i, kako je nedavno izjavio<br />
jedan štrajkaš iz skupine „Stegnite vi<br />
svoj remen bando lopovska“ - čekati da<br />
im netko drugi, vlada, predloži rješenja,<br />
a potom će štrajkaši reći sviđaju li im se<br />
ta rješenja ili ne.<br />
Osim toga, ne smijemo zaboraviti<br />
na možda još pogubnije naličje<br />
našeg sklopa vrijednosti: prema dominantnom<br />
sklopu naših vrijednosti,<br />
bogaćenje ne samo da ne donosi sreću,<br />
već je i društveno sumnjivo: bogaćenje<br />
nema smisla – jer će neposredna okolina<br />
govoriti: „Ah, to tvoje stečeno bogatstvo,<br />
taj tvoj zarađeni novac je „prljav“.“<br />
Nije dakle nelogična i neprirodna naša<br />
potraga za srećom; ona postaje pogubna<br />
kada bogatstvo i bogaćenje stigmatizira<br />
kao nemoralno. A čini se da je u<br />
hrvatskom snu – upravo to slučaj.<br />
Očekivanje da će se s promjenom<br />
društvenog i ekonomskog uređenja nakon<br />
90-ih promijeniti i sklop paternalizmom<br />
(komunizmom) usađenih vrijednosti<br />
– bilo je jedna velika iluzija.<br />
Ali istini za volju, čak i najzagriženiji<br />
pristalice kapitalizma danas više ne<br />
vjeruju u američki san. Danas se ideja<br />
kapitalizma (i posebno – „globalizacije“)<br />
opet povezuje s idejama korupcije,<br />
krađe, potpunog pomanjkanja morala<br />
i osobne sigurnosti. Američki se san za<br />
velik broj potencijalnih imigranata pretvorio<br />
u američku noćnu moru.<br />
Međutim, je li time ugrožena povezanost<br />
radne etike, učinkovitosti, i<br />
društvenog napretka i blagostanja? Apsolutno<br />
ne.<br />
Američki san počeo se pretvarati u<br />
noćnu moru mnogo prije Enrona ili trenutnog<br />
kolapsa financijskog tržišta. On<br />
je počeo korodirati kada su teoretičari<br />
počeli širiti ideju da radna teorija vrijednosti<br />
nije glavni izvor bogatstva i<br />
društvenog napretka; jer osim rada,<br />
tvrdili su – i još uvijek tvrde - današnji<br />
ekonomisti, tu su trgovina i marketing<br />
(čitaj: „pranje mozga“), dvije bitne sposobnosti<br />
da se ideje i proizvodi „uvale“<br />
onima koji ih možda uopće nisu željeli. I<br />
tako se sve više ljudi počelo zapošljavati<br />
u tercijarnom sektoru (jer se u njemu<br />
manje intenzivno radi), sve se više ljudi<br />
okretalo vještinama prodaje, financijskih<br />
spekulacija, a vještine jeftine<br />
proizvodnje ostavljale su se zemljama s<br />
jeftinijom radnom snagom.<br />
Osim „zaborava“ pravih vrijednosti,<br />
rada, postoji još jedna povijesna konstanta:<br />
s razvijenošću društava raste i njihova<br />
„lijenost“, pada njihova energičnost<br />
- „vibrantnost“, te sposobnost rješavanja<br />
problema. Ljudi se odlučuju imati manje<br />
djece, i demografska osnova društvenoekonomskog<br />
pogona slabi – ili čak propada.<br />
I zato se ne bismo smjeli čuditi ako<br />
netko – vrlo uskoro – smisli neki „kineski“<br />
ili čak „indijski san“, s isto tako grubim<br />
početnim uvjetima kakvi su nekoć<br />
vladali u Americi, u kojem će radna<br />
etika ponovno zauzeti središnje mjesto<br />
(i to ne tako da stanovnike sociološki ispitujemo<br />
„koliko vremena provodite na<br />
radnome mjestu“).<br />
Moja je poanta razmjerno jednostavna:<br />
Hrvatska je iz tranzicijskog i<br />
polu-naprednog društva skočila izravno<br />
u ono dekadentno. Mi liberalni kapitalizam<br />
nismo niti iskušali, niti su u našem<br />
društvu kalvinističke vrijednosti ikada<br />
uhvatile korijen. Zadovoljit ćemo se<br />
Darko Polšek je profesor sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu<br />
72 F o r b e S siječanj 2009
malom kućicom-slobodicom, kolikotoliko<br />
pristojnom vlašću koja će nam<br />
dati posao, dobrom ženicom i dobrom<br />
papicom. Takav je sklop vrijednosti<br />
razumljiv i ljudima možda prirodan,<br />
ali u uvjetima još mnogo intenzivnije<br />
društveno-ekonomske utakmice negoli<br />
one od pred pedesetak godina – taj je<br />
sklop vrijednosti ravan propasti – ili u<br />
boljem slučaju - padu u drugu, treću ili<br />
četvrtu ligu naroda.<br />
Ali priča o američkom (grubom) i<br />
hrvatskom (prirodnom) snu ima i dva<br />
tek naoko paradoksalna naličja.<br />
Prvo: psihološka istraživanja<br />
sreće (recimo u djelima Daniela Gilberta<br />
i Timothy Wilsona) pokazuju nevjerojatne<br />
paradokse – da ljudi mogu biti<br />
sretniji kada izgube bogatstvo, negoli<br />
kada ga imaju; da mogu biti sretni kada<br />
su nepravedno osuđeni na dugogodišnje<br />
zatvorske kazne; da oni u pravilu jesu<br />
sretniji kada nemaju izbora, negoli kada<br />
ga imaju; te da bi po tome najbolji put k<br />
sreći bio da prvo ostvarite bogatstvo – a<br />
potom da ga izgubite, da Vas netko nepravedno<br />
osudi i zatoči; da nikome ne<br />
nudite izbor, već da mu nudite tek jednu<br />
(tržišnu ili političku) opciju. Složit ćemo<br />
se da takve zanimljive znanstvene nalaze<br />
ne bismo trebali pretvarati u političke i<br />
socijalne preporuke.<br />
Drugo: istraživanja kvalitete života<br />
koja su odnedavno počela bujati u zemljama<br />
Europske unije pokazuju da je<br />
bogatstvo tek do izvjesne mjere u korelaciji<br />
sa srećom.<br />
Razvijene zemlje koje su u proteklih<br />
dvadeset-trideset godina postizale<br />
zamjetne količine novog bogatstva, nisu<br />
postajale sretnijima. Drugim riječima,<br />
kada dohodak po glavi stanovnika<br />
prijeđe 10.000$, sreća više ne raste<br />
proporcionalno rastu bogatstva. U tim<br />
se istraživanjima pokazalo da sreća<br />
stanovnika, kao u hrvatskome snu, doista<br />
ovisi o sreći u braku, u odnosima s<br />
prijateljima, u posjedovanju nekretnine,<br />
u dobrim odnosima na poslu. (Tablica<br />
1). Ona također ovisi o zdravlju i religioznosti<br />
ispitanika, kvaliteti vlasti, pa<br />
čak – posve jednostavno - o krvnome<br />
tlaku! Ta europska istraživanja pokrenuta<br />
su kako bi pokazala mogućnost<br />
„trećeg puta“ - između radikalnog kapitalizma<br />
i radikalnog siromaštva – tj.<br />
mogućnost da ljudi budu sretni a da<br />
se ne opredjeljuju između dva suprotstavljena<br />
sna. Međutim, taj „europski<br />
san“ – san o pravednome, sretnome i<br />
dovoljno učinkovitome društvu zanemaruje<br />
dinamično-povijesnu komponentu:<br />
posve je razumljivo da stanovnici<br />
naroda koji su dosegli izvjesnu količinu<br />
bogatstva mogu biti sretni i s manje rada,<br />
odnosno s više dobrih ljudskih odnosa.<br />
Pitanje je međutim, mogu li se ostvarene<br />
razine bogatstva održati slijedimo li<br />
„logiku sreće“ dovoljno dugo? Možemo<br />
li takvim snom svojim nasljednicima u<br />
miraz ostaviti dovoljno dobru startnu<br />
poziciju u utrci koju će oni morati voditi?<br />
Američki san tek je implicite pretpostavljao<br />
da bogatstvo znači sreću (i u<br />
Uzroci pada osjećaja sreće<br />
Uzroci<br />
tom je smislu on zasigurno pogrešan).<br />
Američki san ustvari uopće nije bio san<br />
o vječnome miru, ili sreći. On je bio san<br />
o uspjehu.<br />
I zato sreću i društveno-ekonomski<br />
uspjeh (ekonomsko blagostanje) uopće<br />
ne bismo smjeli dovoditi u vezu. Kao što<br />
je žrtvovanje naših roditelja bila cijena<br />
naše sreće, tako se ni vrijednost našega<br />
rada i naših sposobnosti ne smije mjeriti<br />
našom srećom, već eventualno srećom<br />
naših srodnika i bližnjih.<br />
Ako ne razumijemo tu evolucijsko-demografsku<br />
logiku, tj. ako u naš „hrvatski<br />
san“ ne ugradimo sklop vrijednosti koji<br />
implicira budući uspjeh - naših potomaka<br />
i sunarodnjaka, nikakva količina<br />
privatnoga nasljedstva, i nikakva razina<br />
naše (pa čak ni njihove) sreće, neće moći<br />
nadomjestiti bitno lošiju startnu poziciju<br />
koju ćemo u nasljeđe ostavili svima<br />
ostalima u njihovoj okolini.<br />
smanjenje sreće u bodovima<br />
Financijska situacija<br />
Dohodak obitelji smanjen za trećinu 2<br />
Bračno stanje (obiteljski odnosi)<br />
Rastava braka (u usporedbi s oženjenima) 5<br />
Razdvojenost (u usporedbi s oženjenima) 8<br />
Život nakon smrti bračnog druga (u usporedbi s oženjenima) 4<br />
Nikad nije stupio u brak (u usporedbi s oženjenima) 4,5<br />
Kohabitacija (u usporedbi s oženjenima) 2<br />
Rad<br />
Nezaposlenost (u usporedbi s nezaposlenima) 6<br />
Nesigurnost posla (u usporedbi sa sigurnošću) 3<br />
Rast nezaposlenosti za 10 posto 3<br />
Zajednica i prijatelji<br />
“Općenito, ljudima se može vjerovati”<br />
Smanjenje građana koji odgovaraju “DA” za 50 posto 1,5<br />
Zdravlje<br />
Pad subjektivnog osjećaja zdravlja za 1 bod (na skali od 1-5) 6<br />
Osobna sloboda<br />
Kvaliteta vlasti<br />
Primjer: Bjelorusija u usporedbi s Mađarskom 1995. 5<br />
Osobne vrijednosti<br />
“Bog je važan u mojem životu”<br />
Ispitanicima koji odgovore “NE” (u usporedbi s “DA”) 3,5<br />
izvor: Layard 2005:64<br />
siječanj 2009 F o r b e S 73
l Hrvatski san<br />
Tko najbolje plaća?<br />
Tvrtka Prosječan godišnji odstupanje od<br />
rast plaća (%) državnog prosjeka (%)<br />
CROSCO d.o.o. 1,6 37,0<br />
INA d.d. -1,0 36,3<br />
HEP - Proizvodnja d.o.o. -1,2 30,4<br />
Hrvatske autoceste d.o.o. 13,9 29,4<br />
HRT -0,8 28,6<br />
STSI d.o.o. 0,6 24,4<br />
FINA -0,5 15,2<br />
HEP - Operator distr. sustava d.o.o. -1,7 13,0<br />
Uljanik brodogradilište d.d. 1,8 7,0<br />
TŽV Gredelj d.o.o. -1,6 5,9<br />
Hrvatska lutrija d.o.o. 8,7 5,7<br />
HP d.d. 0,5 2,7<br />
Brodosplit - brodogradilište d.o.o. -7,3 2,0<br />
Hrvatske šume d.o.o. -2,2 1,3<br />
Petrokemija d.d. -1,2 -3,4<br />
Brodogradilište 3. Maj d.d. 1,0 -8,0<br />
Brodotrogir d.d. -2,7 -10,7<br />
Jadrolinija 2,1 -13,4<br />
AKD Zaštita d.o.o. 7,7 -31,0<br />
CMC Sisak d.o.o. -8,5 -40,0<br />
Kako bi se izbjegla ekstremna<br />
‘očitanja’, poredak na ljestvicama<br />
određen je višegodišnjim<br />
prosjekom, temeljem dvije vrlo<br />
opipljive kategorije - prosječne<br />
neto plaće i broja zaposlenih.<br />
Osnovna je pretpostavka vrlo<br />
jednostavna: destinacija<br />
“hrvatskih sanjara” nikako<br />
ne bi trebala otpuštati, već<br />
zapošljavati nove snage, te<br />
pritom nuditi zamjetan odmak<br />
od prosjeka. S pozitivnim<br />
predznakom, naravno. I dok<br />
su s dovlačenjem nove radne<br />
snage najagilnije bile Hrvatske<br />
autoceste, njihova kadrovska<br />
politika ipak u određenoj mjeri<br />
blijedi pred značajnim odmakom<br />
od prosječne plaće na državnoj<br />
razini kakav primjerice bilježi<br />
CROSCO, koji je u proteklih pet<br />
godina svojim zaposlenicima u<br />
prosjeku nudio čak za trećinu<br />
veću plaću. Razlog zbog kojeg se<br />
na ljestvici nalazi INA vrlo je jednostavan<br />
- krajem prošle godine<br />
država je slovila za većinskog<br />
vlasnika najveće domaće naftne<br />
kompanije.<br />
(Ne)sigurna radna mjesta<br />
Izvan konkurencije<br />
Prije samo nekoliko godina, Zagrebački holding je<br />
bio tek „izlog u radu“, grandiozna ideja sazdana na<br />
još većim obećanjima, zato da bi se građani Zagreba<br />
mogli osjećati ravnopravnima spram stanovnika kakve<br />
razvijene europske metropole. Bilo je tu govora i o<br />
učinkovitijem upravljanju gradskom imovinom, jeftinim<br />
komunalnim i inim uslugama, a u konačnici i racionalnijem<br />
trošenju sredstava poreznih obveznika. U kojoj su<br />
mjeri obećanja doista i realizirana svoj će sud građani<br />
dati na predstojećim lokalnim izborima, no u ovoj je<br />
priči puno važnija činjenica da je Zagrebački holding,<br />
gutajući različita gradska komunalna poduzeća, u svega<br />
nekoliko godina prerastao u mastodonta s više od 11<br />
tisuća zaposlenih. To bi samo po sebi bilo dovoljno za<br />
uvrštavanje na listu, no problem predstavljaju apsurdni<br />
rezultati kalkulacije prosjeka na nešto duži rok,<br />
zbog čega je ovom prilikom najveći pravni subjekt u<br />
državnom vlasništvu prema kriteriju broja zaposlenih<br />
na kraju prošle godine bila Hrvatska pošta, s otprilike<br />
dvjestotinjak zaposlenih manje u odnosu na materijaliziranu<br />
viziju gradonačelnika Bandića.<br />
Tvrtka<br />
Prosječan rast/pad<br />
broja zaposlenih<br />
Hrvatske autoceste d.o.o. 13,9<br />
Hrvatska lutrija d.o.o. 8,7<br />
AKD Zaštita d.o.o. 7,7<br />
Jadrolinija 2,1<br />
Uljanik brodogradilište d.d. 1,8<br />
CROSCO d.o.o. 1,6<br />
Brodogradilište 3. Maj d.d. 1,0<br />
STSI d.o.o. 0,6<br />
HP d.d. 0,5<br />
FINA -0,5<br />
HRT -0,8<br />
INA d.d. -1,0<br />
HEP - Proizvodnja d.o.o. -1,2<br />
Petrokemija d.d. -1,2<br />
TŽV Gredelj d.o.o. -1,6<br />
HEP - Operator distr. sustava d.o.o. -1,7<br />
Hrvatske šume d.o.o. -2,2<br />
Brodotrogir d.d. -2,7<br />
Brodosplit - brodogradilište d.o.o. -7,3<br />
CMC Sisak d.o.o. -8,5<br />
74 F o r b e S siječanj 2009
Oaza koja presušuje<br />
Državna tvrtka jamči sigurnost radnog mjesta? Taj san prosječnog Hrvata<br />
već se sada pokazuje nerealnim<br />
Iako je zlatno doba državnih tvrtki u Hrvatskoj<br />
završilo s propašću Jugoslavije, prosječan Hrvat i<br />
dalje sanja o sigurnom poslu pod skutom države,<br />
na kojem će ostati do odlaska u mirovinu.<br />
Istraživanje Instituta Ivo Pilar pokazuje da je desetak<br />
posto najsretnijih Hrvata sretno upravo zato što se<br />
ne mora okušati u “neizvjesnosti” privatnog biznisa i što<br />
o visini njegove plaće, materijalnim beneficijama i duljini<br />
godišnjeg odmora odlučuje sindikalna podružnica, a<br />
ne on sam u pregovorima za posao.<br />
Hrvatski <strong>Forbes</strong> istražio je koliko je danas skromni<br />
hrvatski san opravdan i utemeljen u realnosti: nude li<br />
državne firme i dalje siguran posao? I ako nude, što ta<br />
sigurnost doista podrazumijeva?<br />
Listu 20 tvrtki u većinskom vlasništvu države koje su<br />
najveći poslodavci, složili smo prema dva kriterija. Prvi<br />
je porast/pad broja zaposlenih u posljednjih pet godina,<br />
a drugi je kriterij odstupanje od prosječne hrvatske neto<br />
plaće.<br />
Lista je pokazala kako ultimatum radnika splitskog<br />
škvera Vlada ne bi trebala shvatiti olako, jer poruka<br />
“Spasite škver ili vas rušimo na izborima!” s konkretnim<br />
brojkama i te kako dobiva na težini. Među 20<br />
tvrtki s naše liste nalaze se četiri švera s ukupno 9000<br />
zaposlenih i čak 12 posto ukupnog broja zaposlenih na<br />
listi. Doduše, upravo se ova Vlada, ali i ona prije nje,<br />
potrudila srušiti taj mali hrvatski san. Godine 2003. u ta<br />
je četiri brodogradilišta radilo više od 10.000 ljudi.<br />
Kad se pogleda iznos prosječnih neto plaća u<br />
brodogradilištima, jasno je zašto se radnici bore za<br />
svoj skromni san. On, naime, i nije tako skroman kako<br />
bi se očekivalo od vječnih gubitaša. Naravno, za one<br />
koji još imaju posao. Za početak, prosječne su plaće u<br />
škverovima daleko od minimalca karakterističnog za<br />
tekstilnu industriju, dok su u Uljaniku svih pet godina<br />
bile daleko iznad državnog prosjeka.<br />
Na makrorazini stvari su još alarmantnije, s obzirom<br />
na to da je prosječna neto plaća u državnom sektoru u<br />
prvih 10 mjeseci 2008. godine bila za 25,9 posto viša<br />
od plaća u privatnome sektoru te 14,4 posto viša od<br />
državnog prosjeka!?<br />
Ono što vrijedi za brodogradilišta, vrijedi zapravo<br />
za cijeli javni sektor. Sigurnost u koju prosječan Hrvat<br />
vjeruje ne počiva na realnim temeljima, premda su plaće<br />
u javnom sektoru iznad državnog prosjeka.<br />
Razlog? Broj zaposlenih smanjuje se iz godine u<br />
godinu. Iako su neto plaće u 20 tvrtki s naše liste veće od<br />
državnog prosjeka između 5 i 9 posto, broj zaposlenih<br />
pao je u pet godina za 2,5 posto. Istodobno, ukupan broj<br />
zaposlenih u Hrvatskoj u tom je razdoblju uvećan za<br />
otprilike 6 posto.<br />
U mentalitet hrvatskog zaposlenika u posljednjih 18<br />
godina kakvog-takvog stvaranja kapitalizma nije uspjela<br />
ući jednostavna ekonomska računica – plaća se zarađuje<br />
stvaranjem dodane vrijednosti na radnom mjestu, a<br />
radno mjesto se zadržava kontinuiranom produkcijom<br />
uz spremnost na promjenu u svakom trenutku, ako ni<br />
zbog čega drugog, a onda zbog toga što će tržište prestati<br />
trebati proizvod ili uslugu tog pojedinca. Prosječni<br />
hrvatski građanin duboko vjeruje da bi nakon što se<br />
odškoluje onoliko koliko mu to ne predstavlja preveliki<br />
napor, trebao negdje dobiti posao, neko mjesto<br />
na kojem će se svakodnevno pojavljivati i raditi ono<br />
što mu šef kaže, samo onoliko koliko mora. Učlanit će<br />
se u sindikat da zaštiti svoja prava, a kad mu spomenu<br />
“učinkovitost” kao mjeru uspješnosti, bit će prilično<br />
zbunjen ne shvaćajući da odgovornost za postizanje te<br />
učinkovitosti leži i na njemu.<br />
Državne tvrtke posljednja su oaza u kojoj hrvatski<br />
zaposlenici još mogu doživjeti mali san koji sanjaju.<br />
Državnih će poduzeća biti sve manje, a privatna<br />
poduzeća, koja se zbog nasljeđa iz vremena socijalizma<br />
donekle još ponašaju poput državnih, u ime vlastitog<br />
opstanka morat će prekinuti s tom praksom. Hrvatski<br />
san kojem danas svjedočimo rasplinut će se s novim<br />
generacijama, a uvjerenje da je sigurnost radnog mjesta<br />
trajna kategorija, umjesto da se za njega treba boriti,<br />
postat će tek – bezvrijedna iluzija.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 75
Novi biznisi<br />
Robert Petrunić jedan je od<br />
rijetkih koji se mogu pohvaliti<br />
statusom ‘etičnog hakera’<br />
Rat hakera: ‘bijeli’<br />
protiv ‘crnih šešira’<br />
Sve je više posla za Roberta Petrunića i druge hrvatske hakere<br />
koji stoje s ovu stranu zakona /Gordana Galović<br />
Više od 20 milijuna Nijemaca<br />
ovih dana strepi<br />
hoće li im netko “očistiti”<br />
bankovne račune. Ni<br />
krivi ni dužni našli su se<br />
u ulogama potencijalnih žrtava u jednoj<br />
od vjerojatno najvećih internet prijevara<br />
u svijetu. Malo je vjerojatno da će<br />
istraga ikada dovesti do krivaca koji su<br />
uspjeli “skinuti” osobne i zaštićene podatke<br />
o bankovnim računima milijuna<br />
Nijemaca čiji život danas ovisi o jednom<br />
CD-u. Nažalost, vrlo je vjerojatno da<br />
zabrinuti Nijemci nisu posljednji kojima<br />
su snalažljivi kradljivci zadali glavobolje.<br />
Iako je u ovom slučaju očito riječ o prevarantima,<br />
hakeri nisu isključivo “loši<br />
momci”. “Bijeli šeširi”, “etični hakeri”<br />
ili jednostavno “dobri hakeri” jedno<br />
je od novih top-zanimanja modernog<br />
doba. Ti “dobri momci” s ove strane<br />
Foto Vjekoslav Skledar / Cropix<br />
76 F o r b e S siječanj 2009
zakona znaju i više od “crnih šešira”<br />
koji su ustvari obični kriminalci, hakeri<br />
koji zahvaljujući rupama u informacijskim<br />
sustavima nelegalno dolaze do<br />
povlaštenih informacija i velikih zarada.<br />
Zločesti hakeri danas su daleko od<br />
štrebera koji iz obične zabave i slave u<br />
očima svojih cyber-prijatelja provode<br />
noći pred kompjutorima i provaljuju<br />
u sustave samo da bi dokazali da je to<br />
moguće. Cilj više nije samo srušiti sustav,<br />
već ukrasti informacije neprocjenjive<br />
vrijednosti. Nijedan sustav danas<br />
nije sto posto siguran i na toj se činjenici<br />
stvara jedan sasvim novi kriminalni<br />
svijet. Čak i oni koji ne vole priznati<br />
ranjivost vlastitih sustava svjesni su<br />
svih opasnosti, pa državne i privatne<br />
organizacije i tvrtke sve više angažiraju<br />
etične hakere za povećanje opće sigurnosti<br />
svojih sustava. Robert Petrunić,<br />
36-godišnji Zagrepčanin, jedan je od rijetkih<br />
Hrvata koji se mogu pohvaliti statusom<br />
etičnog hakera, ali i prestižnom<br />
titulom MVP (Microsoft Most Valuable<br />
Professional for Enterprise Security).<br />
Riječ je o tituli koju trenutačno nosi<br />
samo 40-ak stručnjaka u svijetu. Kada bi<br />
se sudilo prema podacima za Hrvatsku<br />
u kojoj niti jedna kompanija dosad nije<br />
javno priznala napad hakera, Robert<br />
Petrunić i ostali hrvatski etični hakeri<br />
nemaju previše posla. Istina je, naravno,<br />
potpuno drukčija.<br />
“U Hrvatskoj se nerado priča o<br />
napadima iako, naravno, nismo otok<br />
izoliran od ostatka svijeta. Uvijek je<br />
najzanimljiviji poslovno-bankarski sektor,<br />
zbog velike vrijednosti informacija.<br />
Ako uzmemo za primjer velike javne<br />
natječaje, jasno je da je informacija sve.<br />
Industrijska špijunaža definitivno postoji<br />
i u Hrvatskoj, ali se dosta teško otkriva<br />
pa kompanije često i ne znaju da je<br />
provaljeno u njihov sustav”, priča Robert<br />
Petrunić, koji na učilištu Algebra vodi<br />
edukaciju etičnih hakera.<br />
Svaki od njih prije početka edukacije<br />
mora potpisati ugovor kojim se obvezuje<br />
da stečeno znanje neće koristiti za nezakonito<br />
i zlonamjerno napadanje. Naime,<br />
kada angažiraju etičnog hakera, privatne<br />
i državne organizacije omogućavaju<br />
mu ulazak u svoj sustav, pri čemu potpisuju<br />
ugovor koji jamči povjerljivost<br />
svih informacija i granice do kojih<br />
haker može ići. “Bijeli šeširi” zapravo<br />
rade isto što i “crni”, samo s ove strane<br />
zakona. Koristeći protivnikovo oružje,<br />
pokušavaju izvesti napad na sustav kako<br />
bi uvidjeli sve potencijalne slabosti i<br />
uklonili ih prije nego što ih “nanjuše”<br />
zlonamjerni hakeri. Rezultat takvih legalnih<br />
upada je izvještaj o sigurnosti<br />
sustava, sa svim propustima i mogućom<br />
zaštitom. Dobri hakeri imaju puno teži<br />
posao jer moraju otkriti sve potencijalne<br />
slabosti sustava kako bi ga zaštitili, dok<br />
je zlonamjernima dovoljno da pronađu<br />
samo jedan propust kako bi ostvarili<br />
svoje namjere. Uspiju li, na scenu stupaju<br />
računalni forenzičari koji su, kao<br />
i u popularnim serijama CSI, zaduženi<br />
za pronalazak otisaka prstiju osobe koja<br />
je provalila u računalni sustav. Riječ je o<br />
nimalo jednostavnom poslu, a mnogi se<br />
hakerski upadi nikada i ne otkriju.<br />
“Sustav provaljivanja razvija se<br />
brže od sustava zaštite i stoga je važno<br />
neprestano raditi na edukaciji. Tvrtke<br />
bi zato svakako trebale ponavljati testove<br />
sigurnosti svojih sustava najmanje<br />
jedanput godišnje”, upozorava Petrunić<br />
koji voli istaknuti da riječ “haker” u<br />
početku nije imala negativan predznak i<br />
zapravo se odnosi na stručnjake koji vole<br />
naučiti što je moguće više o tehnologiji.<br />
S povećanjem broja upada i kriminalnih<br />
radnji riječ “haker” počela se uglavnom<br />
povezivati s negativcima, mada je ispravna<br />
riječ za njih “cracker”.<br />
Vjerojatno nema osobe koja se,<br />
kupujući preko interneta, nije upitala<br />
hoće li podaci o kreditnoj kartici završiti<br />
u nečijim zlonamjernim rukama, no<br />
stručnjaci tvrde kako je pri kupnji na<br />
ovlaštenim siteovima malo vjerojatno<br />
da se to dogodi. Daleko veće prijevare,<br />
a onda i materijalna korist, mogu se ostvariti<br />
upadima u velike organizacije od<br />
kojih se kradu povjerljive informacije.<br />
Za razliku od nekadašnjih hakera<br />
kojima je uglavnom bila važna<br />
slava, procjenjuje se kako je u 95 posto<br />
današnjih upada glavni motiv novac.<br />
Prema istraživanju koje je obuhvatilo<br />
“Industrijska špijunaža definitivno<br />
postoji i u Hrvatskoj, ali se teško<br />
otkriva pa kompanije često i ne znaju da<br />
je provaljeno u njihov sustav.”<br />
500 slučajeva hakerskih upada u protekle<br />
četiri godine, takvi kriminalni upadi<br />
najviše pogađaju djelatnosti prodaje,<br />
hrane i pića te, očekivano, financijsku<br />
industriju, koja najviše i ulaže u zaštitu.<br />
Hrvatske tvrtke pritom moraju biti<br />
svjesne da se ne štite samo od potencijalnih<br />
hrvatskih zločestih hakera, već<br />
protiv svih cyber-kriminalaca bilo gdje<br />
u svijetu. Prema dostupnim podacima<br />
hakeri najčešće upadaju iz zemalja<br />
istočne Europe, Sjeverne Amerike i Azije,<br />
ali zli nerijetko upade iznutra odrade<br />
zaposlenici.<br />
Čini se da je doista riječ o lakoj i<br />
brzoj zaradi, no dok pokazuje metodu<br />
svog omiljenog “trojanca” kojim je<br />
bez problema uspio u nekoliko minuta<br />
neopaženo upasti u sustav, Robert<br />
Petrunić kaže kako nikada nije ni<br />
pomislio prijeći granicu. Već šest godina<br />
je predavač i konzultant u učilištu Algebra,<br />
a posao mu je dovoljno uzbudljiv<br />
i s prave strane zakone. Novo Verizonovo<br />
istraživanje pokazuje kako se 87<br />
posto slučajeva hakerskih upada moglo<br />
spriječiti da je sustav kontrole u to vrijeme<br />
bio aktivan.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 77
Novi biznisi<br />
Maja Šimleša položila je<br />
akreditacijski ispit Europske<br />
unije za prevođenje s talijanskog i<br />
španjolskog jezika na hrvatski<br />
Svaki put kad uđe u kabinu,<br />
stavi slušalice na uši i upali<br />
mikrofon, Maja Šimleša (30)<br />
osjeti jednako uzbuđenje.<br />
Valovi zvuka donijet će riječi<br />
koje će ona prevesti u smisao, emociju i<br />
doživljaj, a potom u mikrofon opet izgovoriti<br />
kao riječi.<br />
Maja obožava svoj posao prevoditeljice<br />
i ne doživljava sebe kao<br />
čovjeka iz sjene za kojeg nitko ne zna tko<br />
je, ali mu je neophodan ako, primjerice,<br />
ne zna talijanski ili španjolski jezik koje<br />
ona zna. No ono po čemu je Maja uistinu<br />
posebna jest podatak da je jedna od<br />
par desetaka Hrvatica i Hrvata koji su<br />
akreditirani prevoditelji Europske unije.<br />
Kad Hrvatska uđe u završnicu pregovora,<br />
kad se hrvatski političari počnu<br />
u Europskom parlamentu boriti za,<br />
primjerice, buduću strukturu državne<br />
uprave, sudbinu brodogradilišta ili propisani<br />
oblik nekih budućih paprika i<br />
krastavaca, tamo će sjediti i Maja. I svim<br />
se snagama boriti za neke nove hrvatske<br />
krastavce.<br />
Kao i većina pripadnika generacije<br />
Y, ili milenijaca kako ih još zovu, mlada<br />
Maja Šimleša za dva<br />
dana rada može zaraditi<br />
prosječnu plaću<br />
jer je akreditirana prevoditeljica<br />
EU. Ne mora<br />
sjediti u uredu, sama je<br />
svoj šef, a na godišnji<br />
ide kad želi / Tanja Tolić<br />
Slobodna u prijevodu<br />
78 F o r b e S siječanj 2009
Foto Nina Đurđević / Cropix<br />
prevoditeljica iz Zagreba gleda na posao<br />
dramatično drugačije nego njezini<br />
roditelji. Ono što Maja radi danas se<br />
zovea “smart business”: bavi se rijetkim,<br />
ali traženim zanimanjem, pritom je visokoobrazovana,<br />
usko specijalizirana<br />
i stručna, može zaraditi u rasponu od<br />
svote koja joj je potrebna za život do<br />
onoga što populacijski prosjek smatra<br />
malim bogatstvom i, najvažnije, istodobno<br />
je apsolutna gospodarica svoga<br />
vremena. Ukratko, ima posao iz snova.<br />
“Zašto to zanimanje? Nikada se<br />
nisam osjećala kao osoba koja bi sjedila<br />
u uredu, a pismeno prevođenje<br />
mi nije dovoljno stimulativno. Pet sam<br />
godina radila kao profesor u školi, ali<br />
nisam to vidjela kao posao za cijeli<br />
život”, objašnjava Maja i dodaje kako joj<br />
njezino novo zanimanje omogućuje da<br />
sama organizira svoje vrijeme i poštuje<br />
svoj ritam, jer nema radnog vremena ni<br />
ograničenja godišnjeg odmora.<br />
Za to se, međutim, morala prilično<br />
pomučiti. Pošto je završila Filozofski<br />
fakultet na kojem je diplomirala<br />
talijanski i španjolski jezik, te nakon<br />
par godina profesorskog rada, prije tri<br />
godine odlučila je upisati novootvoreni<br />
jednogodišnji poslijediplomski studij za<br />
konferencijsko prevođenje, otvoren pri<br />
Zagrebačkom sveučilištu.<br />
Godina dana izuzetno zahtjevnog<br />
studija na kojem se uče vještine simultanog,<br />
konsekutivnog i chuchotage<br />
prevođenja (šaptanje na uho) košta 35<br />
tisuća kuna, no trećinu u obliku stipendije<br />
plaćaju Europska komisija i Europski<br />
parlament.<br />
“Iskustvo sa zemljama koje su ranije<br />
pristupile EU pokazalo je da pet do šest<br />
godina sustavnog obrazovanja ne može<br />
stvoriti onoliko prevoditelja koliko je<br />
potrebno za stalni staff. Zato je postdiplomski<br />
studij u Hrvatskoj pokrenut i<br />
prije nego je ušla u EU”, objašnjava Maja<br />
Šimleša.<br />
Prije njegova pokretanja u Hrvatskoj<br />
je bilo 10 do 15 akreditiranih prevoditelja<br />
koji su konferencijsko prevođenje<br />
naučili izvan Hrvatske. Procjena je da će,<br />
kad Hrvatska uđe u Uniju, biti potrebno<br />
40 do 50 stalno zaposlenih prevoditelja<br />
i još toliko “slobodnjaka”. A biti prevoditelj<br />
EU nije moguće bez položenog<br />
akreditacijskog ispita.<br />
U četiri godine koliko postoji postidplomski<br />
za konferencijsko prevođenje<br />
pri Sveučilištu (drugi je otvoren nešto<br />
kasnije pri Filozofskom fakultetu) pokazalo<br />
se da od onih koji su ga upisali tek<br />
25 do 30 posto pristupi akreditacijskom<br />
ispitu, a od onih koji mu pristupe oko<br />
Dnevnica prevoditelja iznosi 2200<br />
kuna. Oni koji žive i rade u Bruxellesu<br />
zarađuju najmanje 400 eura na dan<br />
trećina uspije i proći taj ispit.<br />
Maji Šimleši i još 11 ljudi iz njene<br />
generacije 2005./2006. zadatak je bio<br />
ponešto lakši jer su dobili jedinstvenu<br />
priliku šest tjedana provesti u Bruxellesu<br />
na poziv Europskog parlamenta.<br />
“Upoznali smo se s realnim stanjem<br />
našeg budućeg posla. Dotad smo<br />
vježbali teorijske situacije, tamo smo<br />
pratili prave sjednice, vježbali u ‘mute’<br />
kabinama, slušali govornike i prevodili<br />
uz nadgledanje mentora. S nama je radilo<br />
oko 50 prevoditelja”, objašnjava. Usprkos<br />
tome, iz njezine generacije u kojoj<br />
se na postdiplomski upisalo 25 ljudi,<br />
samo ih je šest uspjelo položiti akreditacijski<br />
ispit.<br />
Maja danas pismeno i usmeno prevodi<br />
u Hrvatskoj, no plan joj je u potpunosti<br />
se prebaciti na usmeno prevođenje. Prema<br />
tarifi Hrvatskog društva prevoditelja,<br />
njezina dnevnica vrijedi 2200 kuna<br />
bez poreza na dodanu vrijednost. To<br />
znači da za pet dana rada može zaraditi i<br />
više nego dobru mjesečnu plaću, dvaput<br />
veću od hrvatskog prosjeka. Europsko<br />
tržište tek se otvara, no potražnja za prevoditeljima<br />
bit će sve veća. Kao i ostatak<br />
njezine generacije, Maja nije spremna<br />
napustiti Hrvatsku i otići živjeti i raditi<br />
u Bruxellesu, no planira u budućnosti<br />
tjedan i pol mjesečno provoditi u prijestolnici<br />
Europe.<br />
“Platne tarife su tamo ponešto<br />
drugačije, a najviše ovise o iskustvu.<br />
Prevoditelji koji su odradili 100 radnih<br />
dana u europskim institucijama – dakle<br />
vijeću, komisiji i parlamentu – imaju<br />
dnevnicu preko 400 eura”, objašnjava.<br />
Početnici, bez dovoljnog broja radnih<br />
dana, zarađuju između 280 i 300 eura<br />
po danu.<br />
Iako se čini lako zarađen novac, to<br />
ni izbliza nije tako. Za svako prevođenje<br />
Maja se priprema dugo i detaljno, često<br />
danima. Dosad joj se niti jednom nisu<br />
ponovile dvije iste tematike – politika,<br />
pravo, arhitektura i građevina, trgovanje<br />
ljudima, ezoterijska fizika, plastična kirurgija<br />
ili, primjerice, nasilje nad ženama.<br />
Na takvim skupovima prevoditelj je<br />
uvijek osoba koja najmanje zna, a iako<br />
se nada da će se pripreme s godinama<br />
iskustva smanjiti, kaže da joj se nedavno<br />
i njezina profesorica “požalila” da se za<br />
jedan skup priprema već dulje od mjesec<br />
dana.<br />
Uz dobre pripreme i dobrog govornika<br />
– a takvi su oni koji ne čitaju s<br />
papira, nego govore prirodno i smisleno<br />
gledajući tek natuknice – Maja Šimleša<br />
zna svojim klijentima “ući u glavu”.<br />
Prevođenje je, naime, pomalo kao<br />
čitanje misli, iako zapravo iza njega stoji<br />
složena analiza i velika koncentracija<br />
prevoditelja.<br />
Majin profesionalni san? “U Bruxellesu,<br />
ali i u Hrvatskoj, gledala sam prevoditelje<br />
toliko vješte da su paraleno s<br />
prevođenjem rješavali križaljke, lakirali<br />
nokte, pleli ili slali SMS-ove. Tako to izgleda<br />
kad dio tehnike iskustvom prijeđe<br />
u automatizam”, smije se.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 79
Novi biznisi<br />
Nema ništa, a<br />
prodaje luksuz<br />
Marko Marušić klijentima nudi sve osim restoranske prehrane, jer za nju ne<br />
može jamčiti ujednačenu kvalitetu / Goran Vuzem<br />
Vlasnik tvrtke Trans triceni<br />
Marko Marušić planira<br />
iduće godine unatoč<br />
krizi ostvariti promet<br />
od deset milijuna kuna.<br />
Pritom u svom vlasništvu nema gotovo<br />
ništa osim bogatog radnog iskustva<br />
i želje da našem tržištu ponudi nešto<br />
što nema nitko drugi – luksuz. I to na<br />
najvišoj razini, bilo da je riječ o zraku,<br />
vodi ili zemlji. Marušić se, naime, prvi<br />
dosjetio ponuditi uslugu sveobuhvatne<br />
brige o klijentu od trenutka kad dođe<br />
u Hrvatsku pa sve do trenutka kada je<br />
napušta – automobilom, jahtom ili zrakoplovom.<br />
Sve je to rezultat njegova<br />
dugogodišnjeg iskustva u turizmu, kojim<br />
se bavio prije nego što je osnovao svoju<br />
tvrtku. Nakon diplome na Zagrebačkoj<br />
školi za menadžment u sklopu Instituta<br />
za turizam, Marušić je radio u odjelu<br />
prodaje Hotela Arcotel Allegra, a potom<br />
u korporativnom odjelu Generalturista.<br />
Tada je postao direktor Grand<br />
hotela “4 opatijska cvijeta” i “Agave”, a<br />
zatim prešao na poziciju izvršnog direktora<br />
u tvrtku Croatian Caribbean Yacht<br />
Charter, koja je tada još bila u vlasništvu<br />
Gorana Štroka i Vicencija Blagaića. Iako<br />
je njegova tvrtka osnovana početkom<br />
2008., već je odradio nekoliko velikih<br />
poslova, a najzahtjevniji je bio dolazak<br />
klijenta iz Dubaija.<br />
“Taj je posao bio izrazito težak.<br />
Voditelj osiguranja, s kojim sam dogovarao<br />
sve detalje dolaska tog gospodina,<br />
otvoreno mi je rekao: Ne znam hoće li<br />
moj šef biti zadovoljan vašom uslugom<br />
sve dok je ne isproba, to je jednostavno<br />
tako.” Marušić objašnjava kako je na<br />
trotjednim pripremama dolaska tog klijenta<br />
intenzivno radilo pet, a za vrijeme<br />
njegova boravka samo iz Trans tricenija<br />
12 osoba. “Klijent je u svega četiri dana<br />
boravka u našoj zemlji želio vidjeti Zagreb,<br />
Rijeku, Dubrovnik i jahtom oploviti<br />
Elafite. To je bio pravi ispit za nas,<br />
jer su samo za osobno osiguranje bila<br />
potrebna četiri automobila. Klijentova<br />
prtljaga prevozila se u dva kombija, a za<br />
njegov prijevoz bila su potrebna dva osobna<br />
vozila. Čak su i automobili koje je<br />
koristilo osiguranje bili posebno birani,<br />
ne samo po snazi i tipu motora, već i po<br />
boji, unutrašnjosti i opremi. Svi su auti<br />
bili dva puta dnevno na pranju, gorivo se<br />
nadolijevalo čim je kazaljka pokazivala<br />
da je potrošeno više od četvrtine tanka,<br />
osobni čuvari stalno su bili pored njih,<br />
a vozila su se prije svakog korištenja<br />
pomno pregledavala kako bi se osigurao<br />
maksimalan stupanj zaštite klijenta”,<br />
priča Marušić.<br />
Jedan zahtjev tog klijenta posebno<br />
mu je ostao u sjećanju: “U kabinama dvaju<br />
automobila u kojima se vozio klijent,<br />
zvučna signalizacija pokazivača smjera<br />
morala je biti isključena kako ga ne bi<br />
smetala.” Marušić dodaje da su mu na<br />
raspolaganju Audiji A6, A8 i S8, BMWi<br />
Serije u standardnom i produženom<br />
izdanju te Mercedesi S klase, a do kraja<br />
godine ponudu planira popuniti i Jaguarima<br />
XJ i XF. Klijenti koji žele najviši<br />
stupanj luksuza mogu se, uz prethodnu<br />
najavu, voziti u Maybachu ili Bentleyju<br />
Flying Spur. Naglašava kako su svi<br />
vozači osobe s velikim iskustvom, a jedan<br />
od preduvjeta za početak rada jest<br />
da završe sva tri stupnja AMC-ove škole<br />
sigurne vožnje na poligonu u Mičevcu.<br />
Sve ovo Marušić nam objašnjava<br />
sa suvozačevog sjedala Audija A6, dok<br />
nas šofer vozi prema zračnoj luci Pleso.<br />
Marušić je u posao ušao s idejom i nešto<br />
kapitala. Danas za potrebe klijenata<br />
unajmljuje megajahte i zrakoplove<br />
80 F o r b e S siječanj 2009
Marko Marušić pred malim<br />
zrakoplovom za lokalne letove<br />
na pisti Zračne luke Zagreb<br />
Foto Nina Đurđević / Cropix<br />
Automobil je vlasništvo AMC Centra<br />
Auto Zubaka, samo jednog od partnera<br />
s kojim Trans triceni surađuje.<br />
“Prva godina poslovanja protekla je u<br />
traženju ozbiljnih partnera koji bi bili<br />
spremi postati dio konsolidiranog paketa<br />
standardiziranih usluga i prihvatiti<br />
zajednički nastup na tržištu. Osim<br />
AMC Centra, prve kompanije koje su<br />
se odazvale pozivu bile su Lufthansa<br />
private jet, Ivadom aviation, Štrokov<br />
ALS, Regent Esplanade Zagreb i Generalturist.<br />
Uskoro ćemo pokriti i obalu<br />
s hotelima, a jedino što ne nudimo u<br />
sklopu naše usluge jest restoranska ponuda.”<br />
Marušić to tumači činjenicom da<br />
može nuditi jedino usluge za koje može<br />
jamčiti da su vrhunske.<br />
Dolazimo na aerodrom i prolazimo<br />
kroz policijsku kontrolu uz minimalno<br />
zadržavanje. Marušić je scanove<br />
naših putovnica poslao policiji prethodno,<br />
i time nam omogućio odlazak ravno<br />
na pistu, do jednog od malih aviona koje<br />
Trans triceni iznajmljuje. “Iako smo imali<br />
samo jedan takav zahtjev”, priča nam<br />
dalje, “klijentu možemo omogućiti i da<br />
iz zrakoplova uđe ravno u automobil i<br />
odveze se na svoje odredište.” Upravo<br />
je to glavna prednost njegove usluge –<br />
osim luksuza, on nudi i uštedu vremena,<br />
što je važno ponajprije poslovnim<br />
ljudima. “Trans triceni čak ima jedan<br />
paket u kojem klijent može ujutro krenuti<br />
iz Zagreba, obaviti ručak i dva<br />
poslovna sastanka u tri europske metropole<br />
i vratiti se u Hrvatsku u vrijeme<br />
večere”, kaže Marušić, koji za potrebe<br />
ove priče glumi svog vlastitog gosta u<br />
zrakoplovu, doduše prizemljenom. No,<br />
čak i u njega stiže catering, a Marušić<br />
nam objašnjava kako je standardizaciju<br />
hrane za njegovu tvrtku napravio Rene<br />
Bakalović: “Željeli smo izbjeći klasičnu<br />
avionsku prehranu.”<br />
Zrakoplov u koji nas je uveo, s četiri<br />
komforna sjedaća mjesta za putnike,<br />
samo je jedan od pet zrakoplova koji<br />
su na stalnom raspolaganju u Zagrebu.<br />
Osim letenja, s Marušićem je moguće<br />
ploviti, ali samo brodovima duljine<br />
preko 35 metara. U hrvatskim vodama<br />
nudi samo tri broda, u Grčkoj još tri,<br />
a u ponudi brodova i paketa koje nudi<br />
primjerice za trajanja Canneskog filmskog<br />
festivala ili pak Formule 1 u Monte<br />
Carlu još je pet izuzetno atraktivnih<br />
megajahti. Najveća od njih dulja je od<br />
stotinu metara. Među ostalim, na raspolaganju<br />
im je, kaže, i Onassisova jahta.<br />
Zanimalo nas je kakve su cijene njegovih<br />
usluga. “Vrlo individualne, svaki<br />
klijent ima svoje želje i zahtjeve koji se<br />
razlikuju, pa su tako i cijene različite.”,<br />
kaže Marušić. <br />
siječanj 2009 F o r b e S 81
Tehnologija<br />
Komunalni automobili<br />
Planet je postao prenatrpan, a gradske ulice zagušene prometom. Možda<br />
je došlo vrijeme da autoindustrija prestane proizvoditi klasične automobile<br />
i okrene se prodaji usluge prijevoza / Joann Muller<br />
Direktori velikih<br />
američkih automobilskih<br />
kompanija<br />
ovih dana ispituju sve<br />
moguće načine kako<br />
bi svoje kompanije održali na životu.<br />
Duboko ispod površine, u kompanijskim<br />
istraživačkim i razvojnim odjelima<br />
zaposlenici su već usmjerili misli<br />
u novim razvojnim smjerovima. Mogu<br />
li oni udahnuti nov život automobilu,<br />
izmisliti model koji će odgovarati novim<br />
uvjetima kakvi vladaju u urbaniziranom,<br />
zakrčenom svijetu koji se<br />
bori s promjenom klime i prijetećom<br />
nestašicom energenata? Ideja koja je<br />
danas poznata pod kodnim imenom<br />
“mobility on demand” (pokretljivost<br />
na zahtjev), temelji se na pretpostavci<br />
da u skoroj budućnosti gradski vozači<br />
neće kupovati automobile nego uslugu.<br />
Razlog: gradovi sutrašnjice jednostavno<br />
neće moći podnijeti daljnji rast broja automobila<br />
na ulicama.<br />
Ideja o kojoj govorimo “odsanjana”<br />
je u laboratorijima Instituta za<br />
tehnologiju u Massachusettsu (MIT), a<br />
njezin je razvoj dosad sponzorirao General<br />
Motors. Samo 500 kilograma težak<br />
električni automobil, koji se kad nije u<br />
upotrebi može složiti u niz s ostalima<br />
poput kolica u supermarketu, posuditi i<br />
kasnije vratiti na bilo koje drugo gradsko<br />
“složivo” parkiralište, mogao bi biti prometno<br />
rješenje za budućnost. Prototip<br />
MIT-ova CityCara, mjehurasti dvosjed<br />
koji može postići brzinu do 55 milja na<br />
sat, dug je 2,5 metara, a kada je izvan upotrebe<br />
sklapa se na polovicu te veličine.<br />
Na današnje uobičajeno parkirališno<br />
mjesto stala bi četiri takva vozila.<br />
Ključ MIT-ova koncepta su robotski<br />
kotači malog automobila. U svaki od<br />
četiri kotača ugrađen je elektromotor i<br />
mehanizmi za upravljanje i kočenje. Sve<br />
ostalo je lagana, elegantna jajolika kabina,<br />
učvršćena sigurnosnim “kavezom”.<br />
Foto Franco Vairani / Mit smart cities group, Stanford Kay za <strong>Forbes</strong><br />
82 F o r b e S siječanj 2009
Za razliku od većine danas poznatih<br />
modela električnih automobila, ovo<br />
malo vozilo ne treba veliku bateriju. Energija<br />
se reciklira kao i kod električne<br />
četkice za zube ili bežičnog telefona –<br />
kad god je auto uguran u parkirne kazete.<br />
Vozač treba provući kreditnu karticu,<br />
izvući auto iz spremišta, odvesti se<br />
kamo treba i ostaviti ga na parkiralištu<br />
najbližem odredištu. Cijena bi, procjenjuju<br />
na MIT-u, mogla biti oko jedan<br />
dolar za milju.<br />
Gusto raspoređena stajališta riješila<br />
bi i problem udaljenosti javnog prijevoza<br />
od nekih gradskih točaka. U<br />
Zipcaru, postojećem servisu koji radi<br />
u 13 američkih gradova, kažu da jedan<br />
njihov automobil uspješno zamjenjuje<br />
13 drugih.<br />
Danas automobile ima samo 13<br />
posto stanovnika u svijetu. Međutim,<br />
mnogi su gradovi već prenatrpani ili<br />
zagađeni, pa se razmatraju načini restrikcije<br />
prometa. U Singapuru je porez<br />
na automobil 5000 dolara. U Tokiju vlasnici<br />
automobila moraju izdvojiti do 1500<br />
dolara mjesečno za parkirno mjesto, u<br />
Londonu vozači plaćaju dnevnu kartu od<br />
16 dolara za ulazak u određene dijelove<br />
grada. “Može li se to pretvoriti u pokret<br />
koji će zaključiti da su automobili opasni<br />
i da ih ne treba prodavati?”, upitao je nedavno<br />
GM-ov strateg Lawrence Burns.<br />
Njegovu zabrinutost dijele mnogi drugi<br />
šefovi u industriji. “U razdoblju od otprilike<br />
dvije generacije pomakli smo se<br />
kao planet iz ruralnog društva do urbane<br />
zajednice”, kaže William Ford, izvršni<br />
predsjednik Ford Motors Co. “Želimo li<br />
i sljedećih 20-40 godina ostati relevantni<br />
za život naših kupaca, moramo se nastaviti<br />
razvijati i samoobnavljati.” Prošla<br />
je godina bila prijelomna i po tome što<br />
je prvi put u povijesti većina od šest<br />
milijardi stanovnika planeta živjela u<br />
urbanim područjima. Urban Age Institute<br />
do 2015. predviđa 27 megagradova,<br />
u kojima će živjeti više od 10 milijuna<br />
stanovnika. Od toga broja, 18 će biti u<br />
Aziji. Kako bi se postavili prema zahtjevima<br />
dolazećeg vremena, proizvođači<br />
automobila danas sanjaju brojna hightech<br />
rješenja. Vizija General Motorsa su<br />
električni automobili koji će međusobno<br />
“razgovarati” i tako izbjegavati sudare.<br />
S unaprijed zadanim koridorima, ta<br />
bi lagana vozila bez zastoja napredovala<br />
kroz frekventna križanja. Mnoga<br />
rješenja, poput navigacijskih sustava i<br />
upozoravajućih signala, već su u uporabi.<br />
Nije više teško zamisliti ni vožnju u<br />
laganim, posve automatiziranim vozilima<br />
kojima bi upravljala računala i koja<br />
bi uzdignutim prometnicama lako i brzo<br />
stizala u bilo koji dio grada. Takav sustav<br />
transporta “po narudžbi”, predviđa Bill<br />
Reinert iz Toyote.<br />
Neke od predloženih ideja već<br />
sazrijevaju. U BMW-u su prošle godine<br />
grupi istraživača dali zadatak da<br />
razvija novo vozilo za megagradove –<br />
potencijalno čak pod novim brandom.<br />
BMW se, naime, već neko vrijeme bori<br />
s prodajom svojih vozila u prometom<br />
zagušenim gradovima. Prije sedam godina<br />
kompanija je na tržište izbacila<br />
model C1, zatvoreni skuter čija konstrukcija<br />
pruža sigurnost sličnu onoj<br />
koju pružaju automobili. Bio je luksuzan<br />
za svakodnevni prijevoz za posao,<br />
a motoristi su ga smatrali “uvredom.”<br />
Model se prestao proizvoditi nakon što<br />
Vožnja velegradom budućnosti<br />
Obnovljivi<br />
izvori energije za<br />
električne aute,<br />
vlakove i skutere<br />
Laka željeznica<br />
Sustav brzog prijevoza<br />
Bicikli za posudbu<br />
Automobili opremljeni<br />
senzorima protiv sudara<br />
je tvrtka teškom mukom prodala 33.700<br />
primjeraka.<br />
“I dalje vjerujem da budućnost pripada<br />
vozilima na dva, eventualno na tri<br />
kotača”, ustrajan je Friedrich Eichnerm,<br />
član BMW-ove uprave zadužen za razvojne<br />
projekte u velegradovima. Kompanija<br />
danas ipak daje prednost razvoju<br />
četverokotačnog vozila na električni<br />
pogon. Mali BMW kojeg pokreće litijionska<br />
baterija, a puni se gdje god ima<br />
utičnica, već je u testnoj fazi. Prvih 500<br />
vozila usmjereno je u Kaliforniju, New<br />
York i New Jersey. Podaci koje će kompanija<br />
dobiti od probnih korisnika bit će<br />
presudni u određivanju buduće razvojne<br />
strategije kompanije.<br />
U Fordu se priklanjaju ideji<br />
zajedničkih vozila i, poput GM-a,<br />
budućnost vide u mobilnosti za koju<br />
će biti dovoljna kreditna kartica, dok<br />
će raspoloživi automobili čekati na<br />
stajalištima.<br />
Zasad nitko ne predviđa da će<br />
zajednička gradska vozila u potpunosti<br />
zamijeniti osobne automobile ili vozila<br />
javnog gradskog prijevoza. “Uvijek će<br />
postojati određeno tržište rezervirano za<br />
luksuzne automobile, baš kao što uklanjanjem<br />
konja ispred kočije nisu sa Zemlje<br />
nestali i konji”, slikovito kaže William<br />
Mitchell, profesor koji vodi MIT-ov program<br />
Smart Cities.<br />
Složivo<br />
parkiralište<br />
Sklopivi<br />
skuteri<br />
za posudbu<br />
siječanj 2009 F o r b e S 83
Ljudi i kompanije<br />
Električni san<br />
Vjeke Majetića<br />
Elektromotor nove generacije pokretao bi i<br />
strojeve koje Dok-Ing proizvodi za poznate<br />
naručitelje, ali i prvi hrvatski automobil na<br />
električni pogon / Dragana Radusinović<br />
Vjekoslav Majetić odvažio<br />
se riskirati gubitak od najmanje<br />
milijun eura kako<br />
bi napravio još jedan veliki<br />
korak na putu prema<br />
ostvarenju svojega sna, i to u godini<br />
krize koja bi i Hrvatsku mogla povući u<br />
recesiju. Vlasnik Dok-Inga, proizvođača<br />
strojeva za razminiranje, robotskih vozila<br />
za gašenje požara i strojeva za rad u<br />
rudnicima, već dugo sanja automobil na<br />
električni pogon hrvatske proizvodnje.<br />
Svoj san planira i ostvariti, bez obzira na<br />
sve. Barem kao prototip!<br />
Oko milijun eura Majetića će koštati<br />
proizvodnja deset primjeraka prototipa.<br />
Trebali bi biti gotovi tijekom 2009. godine,<br />
a proizvest će ih u pogonima Dok-<br />
Inga na zagrebačkom Žitnjaku. Zbrojeni<br />
prihodi Majetićevih tvrtki - Dok-Inga,<br />
Dok-Ing Razminiranja i tvrtke VJ-eko<br />
- u 2007. su iznosili 94,6 milijuna kuna.<br />
Financijski direktor Dok-Inga Ante<br />
Maver procjenjuje da će u 2008. zbrojeni<br />
prihodi triju kompanija iznositi 136,5<br />
milijuna kuna.<br />
<strong>Forbes</strong> donosi ekskluzivne fotografije<br />
dizajnerskog rješenja za Dok-Ingov<br />
električni dvosjed koje je izradio dizajner<br />
iz Siska Igor Jurić. Majetić pak otkriva da<br />
bi se automobil mogao zvati Mali kralj,<br />
što je izvedeno iz imena Dok-Ing (king,<br />
engl. kralj). Malog kralja Majetić bi rado<br />
proizvodio u Hrvatskoj, pa njegove<br />
snove podgrijava i mogućnost da bi taj<br />
automobil mogao biti začetak hrvatske<br />
automobilske industrije.<br />
“Možemo osigurati novac za izradu<br />
prototipa i za testiranja, ali serijsku<br />
proizvodnju sami ne možemo iznijeti”,<br />
priznaje Majetić, koji već godinama<br />
razrađuje ideju električnog automobila.<br />
Njegova odlučnost da se upusti u<br />
uvijek rizično ulaganje u proizvodnju<br />
prototipa, i to u vremenu krize koja prijeti<br />
da će pomesti tržište i smanjiti broj<br />
igrača, rijedak je primjer poduzetničke<br />
hrabrosti u Hrvatskoj. Dodatno je zanimljivo<br />
to što je Dok-Ing kompanija izvoznik,<br />
a takvima bi, tumači se, globalna<br />
kriza trebala nanijeti najviše boli. No,<br />
možda i ne. Sve ovisi o tome što izvoziš i<br />
kome to prodaješ.<br />
Kada je 1992. pokrenuo Dok-Ing,<br />
Majetić nije ni sanjao da će jednog<br />
dana izvoziti 90 posto svojih proizvoda.<br />
Proizvodnja strojeva za razminiranje,<br />
s kojima je počeo, trebala je trajati dok<br />
su takvi strojevi bili potrebni Hrvatskoj<br />
nakon rata. No, 16 godina poslije,<br />
Majetićeve strojeve za razminiranje na<br />
daljinsko upravljanje kupuje Pentagon<br />
i koristi američka vojska. Petogodišnji<br />
ugovor s američkim Robotic Systems<br />
Joint Project Office, vrijedan 45 milijuna<br />
dolara, Majetić je sklopio 2006., a<br />
dosad je hrvatska tvrtka od američke<br />
vojske dobila 20 milijuna dolara.<br />
U 2009. godini Dok-Ing ima<br />
narudžbu za još 20 strojeva. Da Istok<br />
ne bi bio zanemaren, Majetić ruskom<br />
Foto Davor Pongračić / Cropix<br />
84 F o r b e S siječanj 2009
Daljinski upravljane strojeve za razminiranje<br />
Majetić je namjeravao proizvoditi dok su trebali<br />
Hrvatskoj za razminiravanje, a danas ih izvozi<br />
ministarstvu za krizna stanja prodaje u<br />
Dok-Ingu razvijena robotska vozila za<br />
gašenje požara, čiji je razvoj Ruska Federacija<br />
i financirala. Ipak, ni Istok niti<br />
Zapad nisu glavni pokretač Dok-Inga<br />
u 2009. godini. U recesiji kompaniju će<br />
održati Jug, točnije Južnoafrička Republika<br />
i tamošnji rudnici platine i kositra<br />
u vlasništvu velike rudarske korporacije<br />
Anglo American.<br />
Njezina podružnica Anglo Platinum<br />
naručila je od Dok-Inga 27 strojeva<br />
za rad u rudnicima, a to bi u 2009. godini<br />
Majetićevu prihodu trebalo pridonijeti<br />
3,8 milijuna dolara. Dodatnih<br />
3,8 milijuna dolara Anglo American<br />
Dok-Ingu plaća razvoj novih strojeva<br />
na električni pogon, pri čemu Dok-Ing<br />
zadržava prava proizvodnje. Prototip će<br />
biti gotov do ljeta, a nakon toga izgledna<br />
je proizvodnja 400 strojeva od kojih<br />
svaki stoji 250 tisuća dolara. Dok-Ing<br />
Razminiranje otvara pak tvrtku u Libiji,<br />
gdje se planira baviti razminiranjem od<br />
kojeg se očekuje prihod od šest milijuna<br />
eura u dvije godine. Na konferenciji<br />
Mines and Money (Rudarstvo i Novac)<br />
održanoj u Londonu, kako prenosi<br />
Zlatko Pavičić, Dok-Ingov menadžer<br />
zadužen za “afrički projekt”, predstavnici<br />
Anglo Americana s optimizmom su<br />
gledali na položaj svoje tvrtke u svjetskoj<br />
gospodarskoj krizi. Ne može se reći da<br />
kriza nije zahvatila rudnike i rudarstvo,<br />
no najveći trošak rudnika je ljudski<br />
rad. Korporacija Anglo American reže<br />
troškove ulažući u modernizaciju.<br />
“Strojevi koje su od nas naručili<br />
ubrzavaju njihovu proizvodnju i podižu<br />
efikasnost onoliko koliko je pala cijena<br />
platine, pa im se isplati kupiti ih”, kaže<br />
siječanj 2009 F o r b e S 85
Ljudi i kompanije<br />
S jednim punjenjem baterije, koje traje dva i pol sata,<br />
Mali kralj će prelaziti 250 km. Namijenjen je<br />
gradskom prometu i neće moći ići brže od dopuštenih<br />
130 kilometara na sat<br />
Majetić. Uvijek postoji strah da roba<br />
neće biti plaćena, ali Dok-Ingu, za razliku<br />
od mnogih izvoznika, narudžbe<br />
nisu otkazane.<br />
Štoviše, dolaze i nove, pa se očekuje<br />
potpisivanje ugovora s australskom<br />
vojskom vrijednog 15 milijuna australskih<br />
dolara.<br />
Najveći rizik Dok-Ingova poslovanja<br />
je zaduženost kompanije i balansiranje<br />
između naplate i plaćanja. Nakon<br />
što je Majetić uz pomoć kredita Šted<br />
Banke prije dvije godine isplatio financijskog<br />
partnera, američki fond SEAF,<br />
financiranje osigurava sam, uz pomoć<br />
brojnih banaka. Kratkoročna dugovanja<br />
svih Majetićevih kompanija iznose 33<br />
milijuna kuna, a dugoročna još 7,8 milijuna<br />
kuna.<br />
U ožujku 2008. Majetić je isticao<br />
kako kompanija ima velikih problema<br />
s financiranjem, no činjenica da ima<br />
narudžbe i osigurane ugovore, a nedostaje<br />
mu novac za repromaterijal,<br />
pokrenula je bankarski sektor.<br />
Dok-Ing je klijent Zagrebačke<br />
banke, dok im cijelu kreditnu liniju<br />
osigurava Banco Popolare di Verona<br />
e Novara, a rade i sa Centar Bankom.<br />
HBOR je Majetiću isplatio novac iz dvije<br />
kreditne linije unatoč tome što je i sam<br />
Ambicije Malog kralja<br />
Pričajući o svom snu, automobilu na električni pogon, Vjekoslav Majetić kaže da je u<br />
njegov razvoj u posljednje dvije godine uloženo oko 200 tisuća eura, no riječ je o mnogo<br />
većim ulaganjima. Trik je u tome što Dok-Ing ne razvija elektromotor nove generacije<br />
samo za automobil, već i za ostale strojeve koje proizvodi za razne naručitelje,<br />
pa se na taj način trošak razvoja električnog automobila smanjuje. S hidraulike na<br />
struju prelaze i strojevi za razminiranje, te oni za rad u rudnicima. Majetićev električni<br />
automobil zapravo je, kako i sam kaže, projekt s kojim se u Dok-Ingu zabavljaju.<br />
Trenutačno se čeka dovršetak montaže novog laserskog rezača u proizvodnim prostorima<br />
kako bi se mogla izraditi školjka prvog prototipa. Mali kralj, kako bi Majetić<br />
mogao nazvati svoj auto, namijenjen je gradskom prometu i neće moći ići brže od<br />
dopuštenih 130 kilometara na sat. Ovisno o modelu i opremi trebao bi koštati od 10<br />
do 20 tisuća eura, a s jednim punjenjem baterije moći će prijeći 250 kilometara, nakon<br />
čega bateriju treba puniti dva i pol sata, uključujući je na običnu utičnicu. Baterija<br />
može izdržati 2000 tisuće punjenja i trebat će je zamijeniti novom svakih pet godina. S<br />
planiranim ubrzanjem “u tri sekunde do 80 km/h”, Majetić se odlučio suprotstaviti divovima<br />
automobilske industrije, koji također razvijaju automobile na električni pogon<br />
iako se peku na vatri krize. U međuvremenu, Majetić vozi Smart.<br />
u problemima s osiguravanjem kredita<br />
za izvoznike. Upitno je naravno bi li i<br />
sa potpisanim narudžbenicama Majetić<br />
krajem godine u još težim uvijetima<br />
kreditiranja dobio nužne kredite. No, on<br />
ih je osigurao pola godine ranije, što su<br />
sada omogućuje da lakše diše.<br />
Tomislav Turčec iz Banco Popolare<br />
koji u banci vodi Dok-Ing tako kaže<br />
tek da klijent uredno ispunjava obveze,<br />
a poslovanje Dok-Inga ocjenjuje kao<br />
solidno i stabilno. Iako mu financijska<br />
injekcija u kompanijin novčani krvotok<br />
ipak ne bi bila naodmet, Majetić je odbio<br />
ulazak slovenskog Viator Vektora u<br />
vlasničku strukturu tvrtke.<br />
Kada bi primao strateškog partnera<br />
u kompaniju, priželjkivao bi američkog,<br />
jer mu je prvi bio dobar. Poslovne veze s<br />
SAD-om Majetić planira pojačati pokretanjem<br />
proizvodnje u Kaliforniji. Naime,<br />
to je jedna od mogućnosti održavanja<br />
suradnje s američkom vojskom kad<br />
istekne prvi ugovor.<br />
86 F o r b e S siječanj 2009
Fed ruši konvencije<br />
Propustivši spriječiti propast Lehman Brothersa, Hank Paulson<br />
i Ben Bernanke namjeravali su svima ostalima na Wall<br />
Streetu uputiti jasnu poruku, hrabro poručivši kako veličina<br />
sama po sebi nije jamac opstanka i, analogno tome, nitko nije<br />
dovoljno velik da ne bi - propao. A paradoks leži u činjenici<br />
da su minula tri mjeseca u najvećoj mjeri bila obilježena upravo<br />
očajničkim potezima spomenutog tandema, koji je na<br />
različite „spasilačke akcije“ bjesomučno trošio sredstva poreznih<br />
obveznika. I dok je Paulson u velikoj mjeri zapravo<br />
razočarao investitore, pogubivši se negdje između Capitol<br />
Hilla i Bijele kuće, Bernanke je bio puno konkretniji, odlučivši<br />
se u konačnici za opasan eksperiment čije je implikacije u<br />
ovom trenutku nemoguće<br />
u potpunosti procijeniti.<br />
Jer nikada prije kamatne<br />
stope središnje banke<br />
nisu tako brzo rezane, niti<br />
su se ikada prije nalazile<br />
tako nisko da niže naprosto<br />
više - ne ide. Iskustva<br />
japanske središnje banke i<br />
uporna, ali zapravo posve<br />
beskorisna primjena zerorate<br />
taktika ne zvuče nimalo<br />
ugodno, no Bernanke<br />
se očito odlučio kockati te smanjenjem kamatnih stopa sa 1%<br />
na 0,25% u potpunosti eliminirao manevarski prostor po pitanju<br />
konvencionalnih instrumenata monetarne politike. Uz<br />
to, naravno, ide i još opsežniji program otkupa i kratkoročnih<br />
i dugoročnih dužničkih vrijednosnih papira, što bi trebalo<br />
rezultirati rastućim inflacijskim pritiscima. Ili se barem svi<br />
nadaju tome, jer inflacija je fenomen s kojim se monetarne<br />
vlasti puno bolje nose.<br />
Devalvacija se čini<br />
neminovnom<br />
Očajnički pokušavajući zaustaviti negativan trend na tržištu<br />
nafte, članice OPEC-a zatražile su pomoć Rusije, vjerujući<br />
kako bi solidarnost među proizvođačima mogla napokon<br />
zaustaviti zastrašujuću korekciju. A tko će pomoći Rusiji?<br />
Procjene analitičara su zastrašujuće, jer navode kako su inozemni<br />
investitori zbog niza faktora, od vojne intervencije u<br />
Gruziji, preko već spomenutog „sniženja“ na tržištu nafte, pa<br />
do globalne rasprodaje na tržištima kapitala, iz Rusije povukli<br />
više od 200 milijardi dolara.<br />
Cijenu na mahove prilično paničnog odljeva kapitala najprije<br />
su platile domaće dionice, padom vrijednosti burzovnih<br />
indeksa između 60% i 80%, a zatim i tečaj domaće valute<br />
koja je samo u posljednjih pet mjeseci u odnosu na zahuktali<br />
Novac<br />
dolar izgubila na vrijednosti čak - petinu. K tome, deprecijacija<br />
rublje iziskivala je ubrzano trošenje deviznih pričuva<br />
središnje banke, koja je od kolovoza naovamo u vjetar bacila<br />
čak 160 milijardi dolara, odnosno čak četvrtinu ukupnih<br />
deviznih pričuva. A to još uvijek nije dovoljno da zaustavi<br />
negativan trend. Jer domaće gospodarstvo se nalazi u recesiji,<br />
po prvi put od krizne 1998.<br />
godine, kada je ruska vlada<br />
propustila izvršiti preuzete<br />
obveze i obznanila default<br />
na obveznice nominalne vrijednosti<br />
40 milijardi dolara,<br />
zaprepastivši inozemne investitore.<br />
Potonji se u ovom<br />
trenuku očito pribojavaju<br />
sličnog scenarija, uzimajući<br />
pritom u obzir i rastući<br />
deficit tekućeg računa, ali<br />
i tmurne komentare koje<br />
je odaslao Moody’s, označivši intervencije središnje banke<br />
„neučinkovitima i skupima“. Zbog toga većina inozemnih<br />
analitičara devalvaciju domaće valute dvoznamenkastih<br />
razmjera drži vrlo vjerojatnom.<br />
Koga briga za OPEC?!<br />
Odajući već pravu paniku uvjetovanu kontinuiranim padom<br />
cijena, predstavnici članica OPEC-a u prosincu su donijeli<br />
odluku kojom je proizvodnja naftnog kartela po prvi put<br />
(jednokratno) smanjena za više od dva milijuna barela dnevno.<br />
Solidarnost je obećala i Rusija, a sve kako bi se zaustavila<br />
dramatična erozija cijena na tržištu nafte, koja ulazi u šesti<br />
mjesec.<br />
Rezultat? Još jedan uistinu poražavajući pad cijene barela<br />
WTI sirove nafte ispod 40 dolara, na najnižu razinu još od<br />
travnja daleke 2004. godine.<br />
Trgovci očito misle<br />
kako je OPEC nemoćan,<br />
a iza sebe imaju i konkretne<br />
brojke. Jer u samo<br />
tri mjeseca komercijalne<br />
zalihe sirove nafte<br />
u SAD uvećane su za<br />
11%, a to se uopće nije<br />
odrazilo na kretanje cijena?!<br />
Problem očito leži<br />
u činjenici kako OPEC<br />
pokušava manipulirati<br />
tržištem koje se zbog globalne krize i pada potražnje ubrzano<br />
- smanjuje. I dok u kartelu sanjaju o granici od 75 dolara po<br />
barelu, tržište je neumoljivo i k tome ignorira čak i aktualno<br />
godišnje doba, a kamoli napore proizvođača.<br />
studeni 2008 F o r b e S 87
Outfront<br />
Rigorozni brand management,<br />
kupovanje<br />
malih proizvođača<br />
luksuza u Italiji i<br />
snažno širenje prodaje,<br />
Perroneova su<br />
strategija za Brioni u<br />
21. stoljeću<br />
88 F o r b e S siječanj 2009
Marketing<br />
Brioni u rukama<br />
generacije X<br />
Globalizacija i kriza u SAD-u tresu brand “made in Italy”.<br />
Direktor kultnog Brionija Andrea Perrone rješenje problema<br />
traži u neočekivanom odnosu vječnog i trenutnog /Sanja Simić<br />
Foto Igor Sitar, arhiva Brioni<br />
Dok u savršeno skrojenom<br />
odijelu dolazi<br />
niz drvored mandarina<br />
pred svoj butik u<br />
rimskoj ulici Barberini,<br />
Andrea Perrone izgleda kao slika privilegiranosti.<br />
Lijep, plavook i odmjeren, u<br />
38. godini direktor je za biznis i razvoj<br />
kultne talijanske tvrtke Brioni Roman<br />
Style i u tri godine postigao je impresivan<br />
rezultat.<br />
Otkako je zajedno s Antonellom<br />
De Simone i Antoniom Bianchinijem<br />
preuzeo tvrtku, prodaja svake godine<br />
raste. Godine 2006. prihodi su im<br />
narasli za 17,6 posto na 192,8 milijuna<br />
eura, iduće godine za 26 posto na 314<br />
milijuna eura, prodaja za 7,1 posto na<br />
206,5 milijuna eura, a 2008. završavaju<br />
na istoj razini. Zarada je skočila za 27,8<br />
posto, na 45,3 milijuna eura.<br />
Dok velike modne kuće svakih<br />
nekoliko tjedana uskaču u žrvanj nove<br />
sezone, Perrone ima vječni brand, koji<br />
je stvorio neke od najvažnijih referenci<br />
u odijevanju, od sintagme “stile italiano”<br />
do pojma “power suit”. Više od<br />
50 godina imaju proizvod koji nije za<br />
malodušne. Njihova odijela izrađena su<br />
ručno i po mjeri, i u njima nema ničeg<br />
glamuroznog iako stoje od 30.000 kuna<br />
do 275.000 za najluksuznije limitirane<br />
serije. “Brioni nije moda. To je luksuz”,<br />
objašnjava u svom uredu preko puta<br />
butika, suzdržanom i elegantnom, kako<br />
su ga još 1945. uredili osnivači Brionija,<br />
tvrdoglavi krojač iz Abruzza Nazareno<br />
Fonticoli i Perroneov djed, genijalni<br />
rimski biznismen Gaetano Savini.<br />
Iako je riječ o moćnom brandu, Brioni<br />
su tradicionalan i relativno malen<br />
obiteljski biznis. Sva im je proizvodnja<br />
zanatska i smještena u Italiji. To komplicira<br />
Perroneov život. Mora smisliti<br />
kako antiknim procesom rada financirati<br />
rast tvrtke u brzom, high tech<br />
21. stoljeću, dok svaka faza rasta prijeti<br />
promjenom naravi Brionija - njihovoj<br />
ekskluzivnosti. Zbog financijske krize<br />
u Americi, Brionijevu najjačem tržištu,<br />
problem je još teži. U Americi je prodaja<br />
luksuza u posljednja tri mjeseca naglo<br />
pala za 20 posto. “Najviše patimo u<br />
veleprodaji, moramo revidirati planove<br />
siječanj 2009 F o r b e S 89
Marketing<br />
za 2009. i relocirati dio proračuna za<br />
oglašavanje”, kaže. Loš znak, jer veleprodaja<br />
oduvijek hrani Brioni, budući<br />
da imaju malu mrežu butika.<br />
Perrone ne razvija instant planove<br />
za spas od krize. Kao svaki proizvođač<br />
luksuza, zna da je relativno imun na<br />
ciklične padove tržišta. No da bi se zaista<br />
shvatilo zašto je filozofski uravnotežen,<br />
u sve treba umiješati povijest.<br />
Fonticoli i Savini otvorili su Brioni<br />
kao krojački studio za nastajući internacionalni<br />
jet-set i nazvali ga po istarskim<br />
Brijunima gdje su bogati Talijani prije<br />
rata polom i jedrenjem kratili dokolicu.<br />
Od prve kolekcije, prikazane 1959. u<br />
Londonu, bili su fenomen. Njihova tajna<br />
bila je kombinacija engleske vještine<br />
krojenja, laganih tkanina iz tkaonica u<br />
pokrajini Biella i visoki, ponosan stil koji<br />
je Fonticoli dao muškarcu pobjedničke,<br />
poratne generacije. Već iduće godine otvorili<br />
su tvornicu za proizvodnju odijela<br />
po mjeri sa 46 zaposlenih, gotovo sve<br />
krojača iz Abruzza.<br />
Brand je katapultirala američka<br />
klijentela. Slavu im je gradio bespoke,<br />
unikatna odijela koje Brionijevi majstori<br />
osobno izrađuju za pojedinog kupca.<br />
Danas im bespoke donosi 25 posto<br />
prihoda, a potražnja raste. Kod glavnog<br />
Bila riječ o Mandeli ili Trumpu,<br />
Brioni bespoke odijelo temeljni<br />
je inventar visokog statusa, kao<br />
privatni avion ili posluga<br />
majstora krojača, 39-godišnjeg Angela<br />
Petruccija trenutno čeka 10 tisuća<br />
narudžbi, od odjeće za bebe do smokinga<br />
za zvijezde sumo hrvanja. S proizvodom,<br />
razinom stručnosti i usluge koje je<br />
imao, Fonticoli je mogao graditi moćnu<br />
tekstilnu industriju. “Ma kakvi, bio je<br />
tvrdi tradicionalist”, opovrgava njegova<br />
unuka Antonella De Simone. “Njemu<br />
reći da se odijelo može proizvesti ikako<br />
drugačije nego kako je on učio u Abruzzu...<br />
nema šanse.”<br />
Tako je Fonticoli neposredno prije<br />
eksplozije modne industrije 60-ih osudio<br />
Brioni na nišu. Ali, ne bilo kakvu.<br />
Od Richarda Burtona do Tonyja Blaira,<br />
od Clarka Gablea i Johna F. Kennedyja<br />
do Hosnija Mubaraka, Richarda Gerea<br />
i Kofija Annana, najbogatiji, najmoćniji<br />
i najpoželjniji muškarci svijeta barem<br />
su jednom stali pred ogledala Brionijevih<br />
krojača. Ipak, s tri su butika (dva<br />
u Rimu, jednim na Sardiniji) čekali su<br />
90-te i direktora Umberta Angelonija<br />
da ga opet stavi na kartu suvremenog<br />
svijetskog tržišta.<br />
U 17 godina njegove uprave prodajna<br />
mreža proširena je na 13 butika,<br />
vrijednost tvrtke višestruko je narasla,<br />
prodaja se utrostručila na 115 milijuna<br />
eura. Uveo je Brioni na azijsko tržište,<br />
2001. uveo žensku liniju i liniju odjeće<br />
za slobodno vrijeme i počeo širiti proizvodnju.<br />
Danas imaju sedam pogona u<br />
Bologni, Bergamu i Abruzzu. Perroneova<br />
uprava proširila je proizvodnju na<br />
cipele i sve modne dodatke. Angeloni<br />
je počeo reklamirati Brioni oglasima u<br />
prestižnim časopisima i lukavo ih uveo<br />
u serijal filmova o Jamesu Bondu 1995.,<br />
što je munjevito povećalo vidljivost<br />
branda i okrenulo ga mlađoj publici.<br />
Smijenjen je 2006. zato što nije bio<br />
član obitelji, ali i zato jer nije htio dalje<br />
širiti biznis. Brand je bio pozicioniran<br />
bolje nego ikad, potražnja je rasla, ali<br />
troškovi distribucije gušili su ih i trebali<br />
su nove trgovine i tvornice.<br />
Kad je Perrone postao prvi direktor<br />
Brionija iz generacije X, odabrao je jedinstven<br />
pristup. Bio je gotovo nepoznat<br />
u biznisu, što je Brioniju dalo potreban<br />
faktor novine. Morao je prevariti zakonitosti<br />
menadžmenta u luksuzu koje Brioni<br />
kao tvrtku s manje od 500 milijuna<br />
eura prometa godišnje ograničavaju na<br />
nacionalno tržište i nekoliko najvećih<br />
centara poput New Yorka ili Hong<br />
Konga. Nova uprava uvela je integrirani<br />
razvoj tržišta, otvorila 20 ekskluzivnih<br />
trgovina u svijetu, a broj licenciranih<br />
povećala na 13. Ušli su u Indiju, čak i<br />
Kazahstan. Do 2010. planiraju otvaranje<br />
šest novih butika u svijetu. Krizu u Americi<br />
trenutno amortizira dobra prodaja<br />
u Europi i Aziji. S tvrtkom Renimo<br />
Miljenka Renića otvorili su butik u Zagrebu,<br />
planiraju i Dubrovnik. Nijedno<br />
tržište nije premaleno ako se svijet gleda<br />
u cjelini, vjeruju. “U Hrvatskoj danas<br />
ima dovoljno kupaca koji žele i mogu<br />
kupovati Brioni, a naša usluga mora<br />
biti dostupna i postojećim klijentima<br />
koji sve češće dolaze u Hrvatsku”, kaže<br />
Perrone. Novi je ustroj gradio na starim<br />
vrijednostima Brionija: promovirao je<br />
krojače, uložio u proizvodnju odijela po<br />
mjeri i bespoke.<br />
U svemu što je osobno radio, slijedio<br />
je stari obiteljski moto - ostani vjeran<br />
svom osobenjaštvu. Sam je obišao sve<br />
najvažnije dobavljače i kupce u svijetu.<br />
“Htio sam da mi tržište samo kaže što<br />
90 F o r b e S siječanj 2009
Brioni stil ‘dobrog života’<br />
temelj je co-brandinga tvrtke,<br />
zasad u luksuznom turizmu<br />
Brioni krojačka akademija na čelu s Lucianom Morellijem<br />
(lijevo) ne prima strane učenike, ali podučava<br />
studente pretižnog Royal College of Arts u Londonu.<br />
Brioni sistem čini 300 modela u 9 varijacija, što kupcima<br />
na izbr daje gotovo 3000 temeljnih krojeva<br />
Krojači su tajna<br />
koju ljubomorno<br />
čuvamo - kaže<br />
Antonella de Santi<br />
(desno). Zvijezda<br />
Brionija je majstor<br />
krojač Andrea<br />
Pettrucci (lijevo)<br />
siječanj 2009 F o r b e S 91
Marketing<br />
hoće i da me čuje kako osobno jamčim<br />
za brand i za svoje poteze”, kaže. To<br />
je izazvalo priličnu pažnju u biznisu.<br />
Tretman Brionija u luksuznim robnim<br />
kućama se poboljšao. Perrone je tvrtki<br />
dao lice i karakter koje modne korporacije<br />
nemaju. Tržište je pak Perroneu<br />
u lice bacilo izazov. Morali su, kaže,<br />
napraviti “total look ili ništa”. Proizvodnju<br />
su toliko proširili da danas naprave<br />
i 7000 traperica godišnje. “Levi’su je to<br />
vjerojatno smiješno, ali nama je golema<br />
brojka. Sad nam traže i sunčane<br />
naočale, ali u to se još nećemo upuštati”,<br />
kaže Perrone.<br />
Istraživanje njujorškog Instituta<br />
luksuza 2007. je smjestilo Brioni na sam<br />
vrh liste luksuznih brandova odjeće,<br />
iznad Ermenegilda Zegne i Armanija.<br />
Ali već iduće godine bili su na trećem<br />
mjestu jer i dalje ne dopiru do publike<br />
mlađe od 55 godina. Perroneu je pak<br />
najveća briga kako da rastom financira<br />
vidljivost branda a da ne smanji njegovu<br />
ekskluzivnost. Postanu li Brioni dostupni<br />
masovno, više neće biti ono što jesu.<br />
“Rizik inflacije branda stalan je, s tim<br />
moramo biti najoprezniji. Radije se<br />
obraćamo pravom kupcu nego tržištu<br />
kao masi i od toga ne smijemo odustati”,<br />
objašnjava. Višu razinu luksuza probit<br />
će novom limitiranom serijom odijela<br />
Vanquish II u suradnji s legendom<br />
Saville Rowa, američko-francuskom<br />
tvrtkom Dormeuil. Ostaju i na filmu,<br />
iako ih je iz novog Bonda izgurao Tom<br />
Ford. Brioni odijela nosit će Tom Hanks<br />
u filmu “Anđeli i demoni” koji se po<br />
bestseleru Dana Browna snima u Rimu.<br />
Iskrsnuli su i u scenariju filma “Burn<br />
After Reading” braće Cohen. “Kunem<br />
se da nismo imali veze s tim”, uvjerava<br />
Perrone. Vječna želja, kobrendiranje<br />
s Brijunima, ostala im je neostvarena.<br />
Brioni polo turnir iz Istre su prebacili<br />
u St. Moritz.U hotelu Four Seasons u<br />
Milanu uredili su Brioni apartman i<br />
traže slične projekte.<br />
Kad je došao na čelo Brionija, Perrone<br />
je najavio da mu je cilj povećati<br />
vrijednost tvrtke na 200 milijuna eura.<br />
Tri godine kasnije procjenjuje se na 500<br />
milijuna. Ali i dalje su gladni svježeg<br />
kapitala. Planiraju kupnju novih tvornica<br />
za kožu i dodatke i, prvi put u povijesti,<br />
prodaju vlasničkog udjela nekome<br />
izvan obitelji. BNP Paribas Brioniju<br />
izrađuje plan rasta s opcijom prodaje<br />
20-25 posto udjela privatnom ulagaču.<br />
Prema Pambiancu, vodećoj talijanskoj<br />
konzalting agenciji za luksuz, to neće ići<br />
lako. Kriza je zamrznula akvizicije i spajanja<br />
u industriji luksuza. Banke više ne<br />
daju kredite, a industrijski ulagači nemaju<br />
novca. “Ima još mnogo privatnih<br />
ulagača s priličnom količinom novca”,<br />
konstatira Perrone. “U krizi je načelo<br />
vrijednosti za novac uvijek snažnije,<br />
telefoni nam zvone neprekidno.”<br />
Da im širenje mreže butika ne bi<br />
ugrozilo ekskluzivnost, Brioni u sve<br />
ispostave u svijetu uvode jednaku<br />
razinu usluge, s obukom prodavača<br />
i krojača u centrali u Italiji<br />
Perroneova ambicija ne staje na<br />
brojkama. Treba čvrstu kontrolu nad<br />
poslovnom strategijom jer kupnjom<br />
niza malih talijanskih kompanija planira<br />
stvoriti bazu zanatskih proizvođača<br />
luksuza: “U Italiji ima još mnogo malih<br />
obiteljskih tvrtki koje su sposobne proizvesti<br />
vrhunsku kvalitetu i koje mogu<br />
profitirati od naše prodajne mreže i<br />
marketinga.” Zvuči kao san o LVMH-u,<br />
ali Perrone se na to samo smije: “Svaka<br />
čast LVMH-u, moj plan donekle zaista<br />
nalikuje njihovu sistemu, ali Brioni djeluje<br />
u sasvim drugom spektru. Brioni će<br />
rasti u biznisu bezvremenog. Imao sam<br />
druge planove za sebe, ali sad kad sam<br />
tu, ovo mi je cilj za cijeli život.”<br />
92 F o r b e S siječanj 2009
Marketing<br />
Foto Davor Pongračić / Cropix<br />
U<br />
ljeto 2006. godine,<br />
južnoafrički veletrgovac<br />
tekstilom Nigel<br />
Cones došao je jedriti<br />
hrvatskim Jadranom.<br />
Oduševljenje obalom ubrzo je<br />
postalo manje važno. Poslovno su mu<br />
čulo na odmoru razbudile supruga i<br />
kći, donoseći s kopna na brod Aquine<br />
vrećice pune suvenira, od ručnika do<br />
majica i kapa, blokića, olovaka i gumica,<br />
šalica i čaša. Nije prošlo ni godinu dana,<br />
a Cones je u Hermanusu, južnoafričkom<br />
turističkom središtu svjetski poznatom<br />
po promatranju kitova, imao svoj<br />
vlastiti Aqua dućan - hrvatsku franšizu<br />
suvenirnice i trgovine za poklone s<br />
dizajnerski osmišljenim i brendiranim<br />
proizvodima, među kojima danas ima<br />
ležaljki za plažu, lavande, morskih<br />
spužvi i još mnogočega. Pribavio ju je<br />
tako što je, otišavši na službeni put u<br />
Pariz, svratio u Zagreb i nakon kratkog<br />
sastanka s Kolarima posao je pokrenut.<br />
Žuva i Gordan Kolar, idejni kreatori<br />
i vlasnici Aque čiji je pilot-dućan otvoren<br />
2002. godine u Bolu na Braču,<br />
tako su od jadranskog odjednom u<br />
ruke dobili brand sa svjetskom perspektivom.<br />
Početak nije bio lak iako<br />
su već u ljeto 2003. otvorili dućane u<br />
Rovinju, Crikvenici, Vodicama, Splitu<br />
i Visu. “Otišli smo u Raiffeisen banku<br />
i stavili pod hipoteku sve što smo imali<br />
Žuva i Gordan Kolar žele iskoristiti međunarodni<br />
interes za koncept Aqua dućana i ciljano nuditi<br />
franšizu / Dragana Radusinović<br />
Hrvatske ribice plivaju<br />
bez globalne zaštite<br />
94 F o r b e S siječanj 2009
Kolari ratuju s neradnom<br />
nedjeljom: procjenjuju da će<br />
iduće sezone zbog nje izgubiti<br />
oko 1,5 milijuna kuna<br />
da bismo to izveli”, kaže Gordan Kolar.<br />
Početnička muka bilo je i brendiranje.<br />
Prvi je dućan predstavljen pod brandom<br />
Aqua Maritime, što se za maloprodaju<br />
pokazalo nespretnim pa je kasnije iz naziva<br />
kompanije izvučena samo Aqua.<br />
Danas se Kolari bore da, kako kaže<br />
Žuva, potencijalni rast Aque svedu u<br />
predvidljive okvire. Prema njihovim<br />
poslovnim knjigama, tvrtka će ove godine<br />
ostvariti prihod od 3,9 milijuna<br />
eura. Lanjski je iznosio 3,3 milijuna.<br />
Premda veliku većinu prihoda<br />
ostvaruju tijekom nekoliko mjeseci<br />
turističke sezone, ni loše prognoze za<br />
hrvatski turizam 2009. niti najavljeni<br />
globalni pad od 20 posto u tom sektoru<br />
nisu nešto oko čega Kolari razbijaju glavu,<br />
iako priznaju da će svima biti teže.<br />
Slaven Kordić, konzultant iz tvrtke Ascendent<br />
Capital Advisors, objašnjava to<br />
tržišnom nišom Aque. “Dokazano je da<br />
u krizi raste prodaja čokolade, igračaka<br />
i sitnih poklona. Možemo očekivati<br />
siječanj 2009 F o r b e S 95
Maketing<br />
pad turizma, ali ljudi će uvijek kupiti<br />
suvenir”, kaže Kordić ističući da proizvodi<br />
Aque spadaju u segment impulsne<br />
kupnje. Naglašava kako je riječ o kompaniji<br />
čija je operatvna profitabilnost visokih<br />
24 posto, što njezinim vlasnicima<br />
omogućuje stabilnu plovidbu kroz gospodarski<br />
nepovoljno vrijeme.<br />
Po principu “vidiš dućan, potražiš<br />
Kolare, dobiješ franšizu” Aqua dućani<br />
otvoreni su i na Balatonu, inicijativom<br />
mađarske turistkinje Szilvije Geczer,<br />
dućane na lokacijama koje ponude zainteresirani<br />
kupci franšize, žele preokrenuti<br />
priču i ciljano nuditi Aqua franšizu.<br />
Za ciljana tržišta izabrali su mediteranski<br />
bazen te Španjolskoj dodali Italiju,<br />
Francusku, Grčku i Tursku. No, uletio<br />
im je e-mail od Jana Jaapa Keldera iz<br />
Nizozemske koji bi Aquu htio u svojoj<br />
zemlji, a Kolari to izgleda neće moći odbiti.<br />
Aqua trgovina je otvorena i u Piranu<br />
i Ljubljani. Dizajnerski rad Žuve Kolar,<br />
prepoznatljiv po uzorku ribica i zvjezdica<br />
na plavoj i bijeloj podlozi, distribuira<br />
se i u Brazil, ali i u SAD gdje se brendirani<br />
proizvodi Aque prodaju u Martha’s<br />
Vineyardu, otočiću između Bostona i<br />
za partnera bi izabrali hrvatsku kompaniju.<br />
Dok su razgovori o mogućim<br />
strateškim partnerstvima tek u začetku,<br />
Kolari su što se tiče međunarodnog<br />
širenja započetog prije dvije godine,<br />
suočeni s ozbiljnijim problemom.<br />
Brand Aqua zaštićen je u<br />
Hrvatskoj, ali ne i u svijetu, što znači da<br />
će morati mnogo investirati u zaštitu<br />
imena i logotipa. Kako kaže Kordić, kopiranje<br />
Aquina koncepta zasad je svakom<br />
kupcu franšize zapravo neisplativo<br />
jer je riječ o paleti proizvoda koji<br />
se nabavljaju od oko 150 dobavljača i<br />
kupcima franšize jednostavno se isplati<br />
U sljedećih pet godina Aqua može sama<br />
otvoriti 70 dućana, a uz strateškog bi<br />
joj partnera trebale samo tri godine<br />
a u studenome i u Budimpešti. Aqua<br />
se našla i na španjolskoj Manorci, a u<br />
pripremi su Mallorca i Ibiza. Cones je<br />
u JAR-u u međuvremenu otvorio još<br />
dvije Aqua trgovine u mjestu Knysna. U<br />
Hrvatskoj, uz 12 vlastitih dućana, Kolari<br />
imaju i 12 franšiza.<br />
Ipak, ne prodaju franšizu u<br />
uobičajenom smislu. Od kupaca svog<br />
koncepta dućana ne traže naknadu<br />
za franšizu, već samo jednokratno<br />
naplaćuju uređenje dućana i uvjetuju<br />
da se on puni robom koju oni prodaju.<br />
Maloprodajna cijena robe koju oni dobavljaju<br />
mora biti najmanje 2,4 puta<br />
veća od veleprodajne, ali može biti i<br />
veća ako lokalni partner procijeni da<br />
mu tržište to dopušta. Ipak, ne žele raditi<br />
s velikim trgovačkim lancima jer im<br />
oni ruše cijenu.<br />
Žele pak raditi diljem svijeta, a zbog<br />
međunarodnog interesa za njihovim<br />
konceptom dućana Kolari pokušavaju<br />
uvesti reda u širenje biznisa, pa su se<br />
pokušali prikloniti organiziranom<br />
pristupu. Umjesto da otvaraju Aqua<br />
New Yorka poznatom kao ljetovalište<br />
bogatih. Žuvine ribice i zvjezdice našle<br />
su se i na svjetski najpoznatijim japankama<br />
brazilskog branda Havaianas,<br />
no to za Kolare ne bi bio uspjeh da brazilskog<br />
proizvođača nisu uspjeli privoljeti<br />
na co-branding, što dotad nije činio.<br />
Žuvi i Gordanu bilo je bitno da Havaianas<br />
japanke sa Žuvinim dizajnom nose<br />
i Aquin brand, što su i postigli.<br />
U želji da potiču hrvatsku proizvodnju,<br />
Kolari otkupljuju 300 kilograma<br />
lavande od težaka s Hvara, a<br />
morske spužve kupuju na otočiću<br />
Krapnju ispred Šibenika. Papirnu konfekciju<br />
rade u domaćoj tiskari Kratis,<br />
a i odjeću proizvode u Hrvatskoj, u<br />
suradnji s tvrtkom Gando. Porculanski<br />
i keramički program ipak uvoze jer nisu<br />
našli hrvatskog proizvođača s kojim bi u<br />
maloprodaji imali konkurentnu cijenu.<br />
Kordić procjenjuje da Kolari vlastitim<br />
snagama mogu za pet godina<br />
stići do 70 što vlastitih, što franšiznih<br />
dućana, a kad bi u tvrtku uveli strateškog<br />
partnera, plan bi ispunili u tri godine.<br />
Ako mogu birati, a vjeruju da mogu,<br />
kupovati robu od Kolara koji imaju<br />
uhodanu i razvijenu logistiku. Kopiranjem<br />
koncepta narasli bi troškovi. No,<br />
dugoročno, svaki se koncept u današnje<br />
vrijeme može prekopirati. Zato je investicija<br />
u njegovu zaštitu na odabranim<br />
tržištima nužna.<br />
U Hrvatskoj su Žuva i Gordan na<br />
ratnoj nozi s novim propisom koji regulira<br />
rad nedjeljom. Ne mogu shvatiti<br />
zašto je država propisala da trgovine na<br />
Jadranu u turističkoj sezoni ne mogu<br />
raditi nedjeljom poslije 13 sati. “Najveći<br />
dio prihoda ostvarujemo u večernjim<br />
satima. Osim toga, propadaju nam svi<br />
kruzeri koji u Dubrovnik dođu nedjeljom<br />
poslijepodne”, kaže Gordan Kolar.<br />
Procjenjuje da će iduće sezone izgubiti<br />
oko 1,5 milijuna kuna prihoda zbog<br />
neradne nedjelje.<br />
“Mi smo sa 12 vlastitih dućana na<br />
Jadranu dovoljno veliki da to preživimo,<br />
ali ima mnogo malih obrtnika koji žive<br />
od sezone i koji to neće podnijeti”, kaže<br />
Gordan, a Žuva dodaje: “Ne treba nam<br />
svjetska recesija, nedjelja će mnogima<br />
donijeti domaću.”<br />
96 F o r b e S siječanj 2009
Marketing<br />
Foto Davor Pongračić / Cropix<br />
Afirmativnom kampanjom do novih korisnika<br />
Vijeće za konkurentnost ili udruga Hrvatski izvoznici<br />
samo su neki od projekata u kojima značajne zasluge<br />
za realizaciju prisvajaju Siniša Grgić i Davor Lauc, nakon<br />
što su još 1998. godine u svojstvu osnivača namjerno prigrlili<br />
u našim krajevima zvučnu egidu - Zavoda. „Zavod je bio<br />
prilično sretno rješenje jer je zvučao institucionalno, što je<br />
prikladno za mentalitet naših građana koji još uvijek imaju<br />
određeno strahopoštovanje prema svemu institucionalnom“,<br />
navodi Grgić, prisjećajući se problema s registracijom tvrtke,<br />
zbog kojih su se privremeno vratili u rodni Osijek. A nakon<br />
tridesetak tisuća životopisa, objavljenih u brojnim izdanjima<br />
Zlatne knjige hrvatskih poduzetnika, Zavod za poslovna<br />
istraživanja zasigurno nije institucija nepoznata domaćim<br />
poslovnim krugovima.<br />
Ali još uvijek ne dovoljno. Ili barem tako misli tandem s<br />
početka priče, koji 2008. godinu namjerava završiti akcijom<br />
koja nadmašuje sve dosadašnje, pripremajući za promociju<br />
svog novog portala zanimljivu inovaciju. Originalnosti im<br />
očito ne manjka, jer su na kraju godine na adrese pedesetak<br />
tisuća poduzetnika poslali personalizirane plakate vrlo zanimljive<br />
tematike. Naime, na plakatima su istaknute vrijednosti<br />
uplaćenih poreza i drugih davanja u državni proračun,<br />
ali izražene u prepoznatljivim, vrlo konkretnim pokazateljima.<br />
Tako će primjerice primatelji ponaosob saznati koliko<br />
su metara (ili kilometara) svojim uplatama financirali autoceste<br />
u punom profilu, ili koliko je, zahvaljujući njihovom<br />
doprinosu, zasađeno hektara vinograda. Partneri projekta<br />
su Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG), te<br />
Hrvatski izvoznici i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), jer<br />
afirmativna promotivna akcija u prvi plan stavlja - poduzetnike.<br />
Ideja je potekla od dvojice osnivača koji su se, priznaju,<br />
zahvaljujući Stevanu Dedijeru, navukli na „business inteligence“,<br />
a predstavlja zanimljiv odmak od uobičajenog koncepta<br />
promocije i trebala bi prezentirati nove mogućnosti<br />
portala Poslovna Hrvatska. Riječ je o poslovnoj bazi podataka<br />
koja se deset godina distribuirala putem medija, a<br />
sada se pojavljuje u web-izdanju i donosi nove mogućnosti.<br />
Jer uz gomilu brojki i financijskih pokazatelja, adresa www.<br />
poslovnahrvatska.hr zapravo se pretvorila u umreženi inteligentni<br />
adresar kontakata ili svojevrsnu hrvatsku verziju projekta<br />
LinkedIn, koji će se dalje širiti na peer-review principu,<br />
odnosno interakcijom korisnika.<br />
Ali ni tu priča ne prestaje, ali zato postaje silno komplicirana,<br />
i k tome dovoljno izazovna da bi poslužila kao temelj<br />
za doktorat koji Grgić dovršava, nastavljajući istom stazom<br />
kojom su on i njegov kolega još u bivšoj državi osvajali<br />
naslove na natjecanjima u informatici.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 97
Pravda<br />
Sani (16) tvrdi da<br />
je ostao djelomice<br />
paraliziran nakon<br />
Pfizerovih testiranja<br />
1996. u nigerijskoj<br />
bolnici<br />
Trenutak istine<br />
za Pfizer<br />
Nakon višegodišnjih pravnih otezanja, američka farmaceutska<br />
tvrtka uskoro se mora suočiti s pitanjem krivnje zbog ispitivanja<br />
lijeka Trovana na bolesnoj djeci u Nigeriji / Nicole Perlroth<br />
Pokus na smrtno bolesnoj<br />
djeci izveden bez pravovaljanog<br />
pristanka roditelja,<br />
smrt jedanaestero malih<br />
bolesnika i otkaz “zviždaču”<br />
- tako glase optužbe protiv Pfizera u<br />
tužbi koja se već sedam godina povlači<br />
po sudovima u Nigeriji i New Yorku.<br />
Njome nigerijska vlada traži 8,5 milijardi<br />
dolara odštete od te američke farmaceutske<br />
tvrtke te zatvorsku kaznu za više<br />
njezinih službenika, uključujući i bivšeg<br />
direktora Williama Steerea. Čini se da je<br />
cijela priča pri kraju. Očekuje se skora<br />
odluka američkog prizivnog suda o<br />
tome mogu li roditelji umrle djece goniti<br />
Pfizer pred saveznim sudom na Manhattanu.<br />
Kako bi izbjegla parničenje,<br />
kompanija je u međuvremenu navodno<br />
ponudila nigerijskoj vladi nagodbu vrijednu<br />
150 milijuna dolara, a k tome i<br />
novac za modernizaciju i opremanje<br />
bolnice za zarazne bolesti.<br />
U Pfizeru tvrde da su djeca umrla<br />
98 F o r b e S siječanj 2009
Foto AP<br />
zbog bolesti, a ne zbog ispitivanja njihovog<br />
lijeka. Ne žele potvrditi da su ponudili<br />
nagodbu i kažu kako se “ponose<br />
svojom ulogom” u rješavanju istodobne<br />
epidemije meningitisa, kolere i ospica<br />
koja je 1996. zahvatila Nigeriju.<br />
Što se doista zbilo u dalekoj<br />
subsaharskoj bolnici u nigerijskom<br />
gradu Kanu, možda se nikada neće<br />
saznati. Razgovori sa zaposlenima u<br />
Pfizeru, roditeljima nekih od žrtava,<br />
službenicima FDA, te sudska i druga<br />
pravna dokumentacija, daju međutim<br />
uznemirujuću sliku ispitivanja lijekova<br />
u zemljama Trećeg svijeta. A takvih<br />
je ispitivanja sve više. Pod pritiskom<br />
da smanje troškove znanstvenih<br />
istraživanja i što prije dobiju odobrenje<br />
za stavljanje lijeka u promet, proizvođači<br />
lijekova danas izvode 43 posto kliničkih<br />
testiranja novih lijekova u inozemstvu.<br />
Prije deset godina takvih je ispitivanja<br />
bilo samo 10 posto, a Tuftov centar za<br />
istraživanje razvoja lijekova smatra da<br />
će ih za tri godine biti čak 65 posto.<br />
Vratimo se načas u prošlost. Proljeće<br />
1966. godine, grad Kano na sjeveru Nigerije:<br />
oko montažnih kućica lokalne<br />
bolnice za zarazne bolesti, stotine bolesne<br />
djece stoje u redovima čekajući<br />
pomoć iz šatora Liječnika bez granica.<br />
Primaju injekcije uljnog kloramfenikola,<br />
lijeka što ga Svjetska zdravstvena<br />
organizacija preporučuje u suzbijanju<br />
epidemije bakterijskog meningitisa. Taj<br />
pola stoljeća star lijek rijetko se primjenjuje<br />
u razvijenim zemljama zbog ozbiljne<br />
nuspojave - krvnih poremećaja<br />
koji mogu biti kobni. No, kako je jeftin<br />
i djelotvoran, u zemljama Trećeg svijeta<br />
primjenjuje se gotovo redovito.<br />
Pet tisuća milja daleko, u Pfizerovom<br />
laboratoriju u Grotonu, u Connecticutu,<br />
specijalist za zarazne bolesti Scott Hopkins<br />
surfa internetom, slučajno nailazi<br />
na priču o nigerijskoj epidemiji - i uviđa<br />
priliku. Pfizer je, naime, do grla u ispitivanja<br />
Trovana, antibiotika koji puno<br />
obećava u borbi protiv niza infektivnih<br />
bolesti, od bronhitisa do upale pluća, i<br />
mogao bi biti snažan Pfizerov odgovor<br />
Zbog pritiska troškova i rokova, farmaceuti 43 posto<br />
kliničkih testiranja lijekova izvode u inozemstvu<br />
na Bayerov Cipro, tada vodeći lijek na 11<br />
milijardi dolara vrijednom tržištu lijekova<br />
protiv infekcija. Lijek je već klinički<br />
ispitan na tisućama odraslih, no Pfizeru<br />
nikako da se ukaže prilika za ispitivanje<br />
djelotvornost lijeka kod djece. Trovan<br />
pripada skupini snažnih antibiotika<br />
kinolona koji prodiru u tkiva kako bi<br />
uništili bakterije. Moguće su, međutim,<br />
i ozbiljne nuspojave poput poremećaja<br />
u radu jetre i oštećenja hrskavice i tetiva.<br />
U ranim fazama ispitivanja, kinoloni<br />
su u mladunčadi štakora i pasa uzrokovali<br />
oštećenja jetre i zglobova. Kako<br />
bi se domogao što većeg dijela tržišnog<br />
kolača, Pfizeru je potreban Trovan u<br />
obliku prikladnom za oralnu upotrebu,<br />
koja se pokazala bezopasnom za djecu.<br />
Hopkins je okupio pet znanstvenika i<br />
tim je već 45 dana potom bio u avionu<br />
za Kano. U pravilu, priprema zadnje<br />
faze ispitivanja nekog lijeka traje devet<br />
mjeseci.<br />
U Pfizeru tvrde kako se na teren ne<br />
bi krenulo tako brzo da pedijatrijska<br />
testiranja lijeka već nisu bila započeta.<br />
No, nisu se svi liječnici uključeni u projekt<br />
Trovan ukrcali na let za Nigeriju.<br />
Juan Walterspiel, specijalist za dječje<br />
zarazne bolesti s medicinskog fakulteta<br />
Sveučilišta Yale, koga je Pfizer 1944.<br />
angažirao za klinička ispitivanja učinaka<br />
Trovana u djece, ostao je kod kuće. Dr.<br />
Walterspiel, koji je odbio komentirati<br />
ovaj slučaj za <strong>Forbes</strong>, kasnije je pisao<br />
Williamu Steereu da je testiranje lijeka<br />
u Nigeriji bilo “kršenje etičkih normi<br />
radi provođenja medicinskih pokusa na<br />
ljudima”.<br />
Stigavši u Kano, dr. Hopkins i njegov<br />
tim otvorili su svoj “dućan” blizu<br />
šatora Liječnika bez granica. Za dva su<br />
tjedna među tisućama bolesne djece<br />
odabrali njih dvjesto u dobi od tri<br />
mjeseca do 18 godina. Polovica je pet<br />
dana dobivala punu dnevnu dozu Trovana<br />
oralno ili injekcijom, ovisno o dobi<br />
i/ili mogućnosti gutanja. Kontrolna skupina<br />
primala je injekcije Rocephina,<br />
široko primjenjivanog Hoffman-LaRocheovog<br />
lijeka protiv meningitisa. Prvog<br />
su dana primili 100 mg, ali im je u<br />
sljedeća četiri dana davana samo trećina<br />
te doze. Zašto? Pfizer tvrdi da<br />
injekcije Rochepina mogu<br />
biti bolne. Uštrcavanje cijele<br />
doze traje nekoliko sekundi,<br />
a “djeca se boje igle”, kaže<br />
Pfizerov glasnogovornik. Iz<br />
Pfizera dodaju da je jedan<br />
od njihovih liječnika, koji<br />
je svojedobno sudjelovao u<br />
razvoju Rocephina kod La<br />
Rochea, tvrdio kako je manja<br />
doza više nego dovoljna. To<br />
je, međutim, dokazala tek<br />
jedna studija Liječnika bez<br />
granica provedena sedam<br />
godina poslije ispitivanja<br />
Trovana u Nigeriji.<br />
Mjesec dana nakon što su<br />
primila lijek, petero djece iz<br />
grupe koja je dobila Trovan<br />
i šestero iz skupine liječene<br />
Rocephinom bilo je mrtvo.<br />
Pfizer te rezultate naziva “izvanrednim”<br />
s obzirom na to<br />
da je epidemija ubila 10 pos-<br />
siječanj 2009 F o r b e S 99
Pravda<br />
to ukupno oboljele djece. No, roditelji<br />
umrle djece kažu da im nitko nikada<br />
nije pokazao - ili pročitao - obrazac<br />
kojim roditelj pristaje da se njegovo<br />
dijete liječi lijekom koji je u fazi ispitivanja,<br />
niti ih obavijestio o mogućim<br />
rizicima, kao ni o tome da je provjeren<br />
oblik liječenja dostupan samo par koraka<br />
dalje, u šatoru Liječnika bez granica.<br />
Roditelji onih koji su umrli a primali<br />
su Rocephin, smatraju da bi njihova<br />
djeca preživjela da su dobila punu dozu.<br />
Deseci drugih pak tvrde kako su im<br />
djeca nakon ispitivanja Trovana ostala<br />
paralizirana, gluha, nijema ili slijepa.<br />
Iz kompanije se brane da su na<br />
terenu angažirali medicinske sestre koje<br />
su govorile oba jezika i dobile usmeni<br />
pristanak svih roditelja, te da raspolažu<br />
kartonima sve liječene djece u kojima su<br />
U odgovoru od 26. veljače 1998.,<br />
Pfizerov odvjetnik piše: “Kompanija je<br />
postupala odgovorno i uz sve pravne,<br />
etičke i humanitarne obzire.”<br />
Sljedećeg dana dr. Walterspiel je dobio<br />
otkaz. Pfizer to ne poriče, ali tvrdi<br />
da to nije ni na koji način povezano s<br />
doktorovim primjedbama na ispitivanje<br />
Trovana. No, je li baš tako? Tužba zbog<br />
neopravdanog raskida ugovora, podignuta<br />
pred Saveznim sudom u Connecticutu,<br />
završila je nagodbom koju<br />
ni Pfitzer niti dr. Walterspiel nisu htjeli<br />
komentirati.<br />
Tijekom FDA-ove revizije 1997. godine<br />
Pfizer je dostavio pismo, s datumom<br />
iz tjedna prije početka ispitivanja, kojim<br />
nigerijska bolnica daje svoju etičku suglasnost.<br />
No, to mu pismo neće pomoći.<br />
Antedatirano je. U tvrtki se slažu da je<br />
“Poduzeli smo sve što je zakon<br />
nalagao. Za više od toga nije bilo<br />
potrebe”, tvrde u Pfizeru<br />
uredno označene kućice kraj riječi “da”<br />
i “oralno” u rubrikama koje opisuju na<br />
kakvo liječenje roditelji pristaju. Odbili<br />
su, međutim, pokazati nam te kartone.<br />
Postavlja se i pitanje jesu li sve osobe<br />
koje su podigle tužbu doista roditelji<br />
umrle djece. U Pfizeru tvrde da se neka<br />
imena tužitelja ne poklapaju s inicijalima<br />
roditelja u kartonima umrle djece<br />
(uobičajeno je, kažu, upisivati samo<br />
inicijale kako bi se sačuvala povjerljivost<br />
podataka).<br />
Ispitivanje lijeka završeno je u svibnju<br />
1996. Pismo dr. Walterspiela od 18.<br />
prosinca 1997. direktor Steere nije dobro<br />
primio. Neki od navoda u pismu<br />
glase: “Neka su djeca bila u kritičnom<br />
stanju, a većina je bila pothranjena, što<br />
je dodatno otežavalo apsorpciju oralno<br />
primljenog lijeka. Najmanje jedno dijete<br />
umrlo je nakon samo jedne doze lijeka.<br />
Takvom se pacijentu nije ni smio oralno<br />
davati eksperimentalni antibiotik.”<br />
to “žalosno”, ali se sada pozivaju na to<br />
da u Nigeriji nema zakona koji bi propisivo<br />
da se prije početka ispitivanja<br />
dobije suglasnost etičkog povjerenstva:<br />
“Nije bilo potrebe ishoditi nešto što zakon<br />
ne nalaže.”.<br />
No eto, pojavila se tužba i pacijenti<br />
više neće dobivati Trovan. Nakon što je<br />
revizija FDA našla niz nedosljednosti u<br />
Pfizerovoj dokumentaciji, kompanija je<br />
iz zahtjeva za odobrenje lijeka povukla<br />
dio kojim traži da se Trovan odobri za<br />
primjenu kod djece. Namjeravali su,<br />
kažu, obnoviti taj zahtjev po svršetku<br />
novog svjetskog ispitivanja pedijatrijske<br />
primjene Trovana, koje je već bilo<br />
započelo. No, nije bilo prilike da to<br />
učine. Nakon što su 1997. odobrili 14<br />
drugih primjena Trovana, iz FDA su -<br />
dvije godine i 2,5 milijuna recepata kasnije<br />
- savjetovali Pfizeru da povuče lijek,<br />
izražavajući sumnje u njegovu sigurnost.<br />
Razlog: oštećenja jetre sa smrtnim ishodom,<br />
povezana s primjenom Trovana.<br />
100 F o r b e S siječanj 2009
Financije<br />
Globalna kriza<br />
guta radna mjesta<br />
Šokantnim brojkama s tržišta rada zatvara se začarani krug, jer masovna su<br />
otpuštanja najbrži put prema recesiji / Mario Gatara<br />
Već početkom 2008. godine<br />
analitičari Međunarodne<br />
organizacije rada (ILO)<br />
najavljivali su blagi rast<br />
broja nezaposlenih na<br />
globalnoj razini, još uvijek ne shvaćajući<br />
razmjere epidemije koja se ubrzano<br />
širila financijskim tržištima širom svijeta.<br />
Prognoza o rastu stope nezaposlenosti<br />
sa 6% na 6,1% naslanjala se na<br />
projekcije MMF-a koje su pak ukazivale<br />
na još uvijek podnošljivo usporavanje<br />
gospodarskog rasta na globalnoj razini,<br />
sa 5,2% (u 2007. godini) na 4,8%.<br />
Međutim, paralelno s eskalacijom<br />
globalne krize, i jedna i druga prognoza<br />
pokazale su se odveć optimističnima, a<br />
nakon što je u studenome MMF revidirao<br />
prijašnje projekcije, prepolovivši<br />
inicijalne prognoze za 2008. godinu na<br />
2,2% globalnog gospodarskog rasta,<br />
postalo je jasno da će bez posla ostati<br />
puno više od tri milijuna ljudi. Da i ne<br />
spominjemo činjenicu kako je gotovo<br />
pola milijarde stanovnika Zemlje, bez<br />
obzira na radna mjesta i unatoč robusnom<br />
gospodarskom rastu u 2007. koji<br />
je uz ostalo iznjedrio oko 45 milijuna<br />
novih radnih mjesta, sa svojim obiteljima<br />
ostalo ispod granice od jednog<br />
dolara prihoda dnevno. No taj dio priče<br />
uopće ne zanima prosječnog Amerikanca,<br />
nakon potresa koji su izazvale svježe<br />
brojke ministarstva rada, donijevši<br />
Rast stope nezaposlenosti na globalnoj razini neminovna je posljedica krize<br />
stopu nezaposlenosti od 6,7% i gubitak<br />
čak pola milijuna radnih mjesta samo u<br />
studenome. Samo desetak dana kasnije,<br />
domaću su javnost šokirali britanski<br />
statističari, obznanivši da se broj nezaposlenih<br />
po prvi put od 2001. godine<br />
nanovo iskazuje sedmeroznamenkastim<br />
brojkama. A to vjerojatno nije i kraj<br />
priče, pri čemu mnogi strahuju od implikacija<br />
globalne krize po zemlje poput<br />
Indije ili Kine, koje su do sada prošle<br />
puno bolje od razvijenih zemalja.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 101
Financije<br />
Goldmanov iskušani<br />
recept za zaradu<br />
Nakon kraha tržišta dionica, vrijednosni papiri na kojima su stvoreni temelji<br />
Goldman Sachsa i u Hrvatskoj su kredibilna alternativa / Mario Gatara<br />
Među brojnim emigrantima<br />
koji su u<br />
“obećanu zemlju”<br />
stigli iz Njemačke<br />
još u prvom valu,<br />
sredinom 19. stoljeća, bilo je i ime koje<br />
će stotinjak godina kasnije postati sinonim<br />
za američko investicijsko bankarstvo.<br />
Jedan od židovskih useljenika<br />
koji je bolju budućnost potražio s druge<br />
strane Altantika bio je i Marcus Goldman,<br />
u početku tek sitni trgovac, ali s<br />
dobrim njuhom za profit. Udavši svoju<br />
kćer za Samuela Sachsa, Goldman je<br />
počeo pisati povijest, udarivši temelje<br />
dobro podmazanog stroja za koji se već<br />
odavno uvriježio izraz ‘lean mean money-machine’.<br />
Ili u slobodnom prijevodu<br />
– mehanizam za proizvodnju profita.<br />
Činjenica da je Marcus Goldman, bez<br />
ikakvoga vjetra u leđa, stvorio iznimno<br />
respektabilnu instituciju i jedan od temeljnih<br />
stupova Wall Streeta, lako može<br />
poslužiti kao podloga za epsku priču o<br />
ispunjenju “američkog sna”, možda i kao<br />
materijal za teoriju zavjere. No malo je<br />
poznato da je Goldman u svoje vrijeme<br />
(osamdesetih godina 19. stoljeća) bio<br />
vrlo uspješan trgovac - komercijalnim<br />
zapisima.<br />
Štoviše, stari Goldman je čak i<br />
znatno popularnije (i rasprostranjenije)<br />
dionice neko vrijeme pretpostavio komercijalnim<br />
zapisima, koji se u stranoj<br />
literaturi jednostavno označavaju terminom<br />
commercial paper i spadaju u<br />
skupinu dužničkih vrijednosnih papira,<br />
a od obveznica se razlikuju ponajprije<br />
po svojoj ročnosti. Naime, riječ je o<br />
kratkoročnim vrijednosnim papirima<br />
s rokom dospijeća do godinu dana (u<br />
SAD je ta granica devet mjeseci), koji,<br />
kao i “najobičnije” obveznice, nude fiksnu<br />
kamatnu stopu i najčešće predstavljaju<br />
neosiguranu obvezu tvrtke prema<br />
investitorima. Oznaka “neosigurano”<br />
u ovom se slučaju odnosi na nepostojanje<br />
nekakve opipljive imovine koja bi<br />
vlasnicima komercijalnih zapisa predstavljala<br />
jamstvo da će obveza koju je<br />
preuzeo izdavatelj po dospijeću doista<br />
biti i podmirena. Premda će se konotacija<br />
etikete “neosigurana obveza” na<br />
prvi pogled učiniti rizičnom, dovoljno<br />
je prisjetiti se sudbine koju su tijekom<br />
protekle godine doživjeli brojni financijski<br />
instrumenti pod zajedničkim nazivnikom<br />
sekuritizirane aktive, nakon<br />
čega takva “sitnica” nedvojbeno gubi<br />
na značaju. Naime, brojne ABS vrijednosne<br />
papire na kraju nije bilo moguće<br />
unovčiti jer imovina koja ih je činila sigurnom<br />
investicijom na kraju je postala<br />
gotovo bezvrijedna.<br />
Uostalom, to je, kako se čini,<br />
ujedno i jedini ozbiljniji nedostatak<br />
financijskom instrumentu koji je na<br />
domaćem tržištu kapitala svih ovih godina<br />
neopravdano zapostavljen. Jedan<br />
od razloga takvoga stanja svakako valja<br />
tražiti u nepostojanju likvidnog sekundarnog<br />
tržišta, koje bi sudionicima<br />
primarne emisije, nakon što su komercijalne<br />
zapise kupili izravno od izdavatelja,<br />
omogućilo prijevremeni izlazak<br />
iz igre, odnosno likvidaciju otvorenih<br />
pozicija prije dospijeća. Činjenica da<br />
kratkoročna izdanja hrvatskog korporativnog<br />
sektora nije nimalo jednostavno<br />
utržiti zasigurno je jedan od razloga<br />
suzdržanosti ulagača. Priznaje to i Ana<br />
Ćurković, direktorica Direkcije tržišta<br />
102 F o r b e S siječanj 2009
Foto Damjan Tadić / Cropix<br />
kapitala Raiffeisen banke, uvjerena kako<br />
su upravo iz tog razloga najprikladniji<br />
za nominalno konzervativnije i nadasve<br />
strpljive investitore, koji su prinos<br />
ziheraški spremni čekati do dospijeća.<br />
Premda se komercijalni zapisi neposredno<br />
po izdavanju u pravilu uvrštavaju<br />
na Zagrebačku burzu, ukupan burzovni<br />
promet tim vrijednosnim papirima u<br />
2008. godini manji je od sto milijuna<br />
kuna, te otprilike odgovara realiziranim<br />
transakcijama dionicama u samo jednom<br />
danu. No uz odgovarajuću strategiju<br />
održavanja likvidnosti, nedostatak sekundarnog<br />
tržišta ne mora nužno predstavljati<br />
turn-off za potencijalne investitore.<br />
Osobito kada se navedene “sitnice”<br />
Goran Kursan iz<br />
PBZ-a glavnim<br />
osiguračem zapisa<br />
smatra ‘pozitivnu<br />
diskriminaciju’<br />
suoče s brojnim pogodnostima. Zvuči<br />
paradoksalno, no jedna od tih pogodnosti<br />
odnosi se na u ovom trenutku nimalo<br />
povoljno okruženje za investitore.<br />
Ako ste, poput recimo autora, među<br />
onima koji uporno odbijaju suočiti<br />
se s tmurnom realnošću, skrećući već<br />
mjesecima pogled s otužnog stanja<br />
svojih equity pozicija, zasigurno ćete<br />
živnuti već i na sam spomen pozitivnog<br />
prinosa. A komercijalni zapis je upravo<br />
to – perspektiva pozitivnog prinosa, i<br />
to unutar relativno uskih, praktički binarnih<br />
okvira. I dok poslovni rezultati i<br />
news-flow vezan uz određenu kompaniju<br />
i te kako mogu utjecaju na izvedbu<br />
dotičnih dionica, jednadžba je u slučaju<br />
komercijalnih zapisa neusporedivo jednostavnija.<br />
Jer za razliku od dionica,<br />
neusporedivo kompliciranijeg financijskog<br />
instrumenta čija izvedba, odnosno<br />
prinos, ovisi o nizu faktora i može<br />
drastično oscilirati, komercijalni zapis<br />
po dospijeću nudi samo dva ishoda -<br />
obećanu isplatu ili default. Potonjim se<br />
terminom označava situacija kada izdavatelj<br />
nije u stanju podmiriti preuzete<br />
obveze po dospijeću, što je čak i u svijetu,<br />
odnosno zemljama s puno razvijenijim<br />
financijskim tržištima, prilično rijetka<br />
pojava. Obveznice su bitno drugačija<br />
priča, jer duži rok dospijeća nužno nosi i<br />
veći rizik, ali na rok od (najviše) godinu<br />
dana puno je lakše predvidjeti mogući<br />
razvoj događaja i ocijeniti financijsku<br />
poziciju izdavatelja.<br />
A kada govorimo o defaultu, potencijalni<br />
će se ulagači zasigurno oduševiti<br />
činjenicom da takav slučaj u Hrvatskoj<br />
– još nije zabilježen. Da, dobro ste čuli,<br />
niti jedan od izdavatelja, a bilo ih je<br />
tridesetak, s ukupno stotinjak tranši u<br />
proteklih sedam godina, nije proglasio<br />
default. Razloga je barem nekoliko, no<br />
cijela se priča, prema mišljenju investitora<br />
koji već godinama sustavno gutaju<br />
nove emisije komercijalnih zapisa, na<br />
kraju može svesti pod egidu pozitivne<br />
diskriminacije od agenata izdanja.<br />
Višegodišnje “mušterije” na tržištu komercijalnih<br />
zapisa s kojima smo razgovarali<br />
vjeruju kako bi eventualan default,<br />
osim poražavajućih posljedica po ugled<br />
izdavatelja, u određenoj mjeri predstavljao<br />
i udar na kredibilitet agenta emisije,<br />
i tako narušio odnos uspostavljen s potencijalnim<br />
investitorima, što agentima<br />
(bankama) nikako nije u interesu.<br />
To na neki način potvrđuje i Goran<br />
Kursan iz Direkcije tržišta kapitala<br />
u Sektoru investicijskog bankarstva<br />
Privredne banke Zagreb, navodeći kako<br />
je nekolicina planiranih tranši komercijalnih<br />
zapisa, u dogovoru s izdavateljima<br />
(očito nakon razgovora s investitorima),<br />
odgođena ili potpuno odbačena. Bilo da<br />
su pitanju nepovoljni uvjeti na tržištu,<br />
uvjetovani nedostatkom raspoloživih<br />
siječanj 2009 F o r b e S 103
Financije<br />
sredstava, ili se pak procjenjuje kako<br />
bi potencijalni izdavatelj mogao imati<br />
problema sa servisiranjem duga i otplatom<br />
preuzetih obveza, te nosi neprimjereno<br />
visok rizik.<br />
Banke u ovom slučaju djeluju kao<br />
prva linija obrane i filtrirajući izdavatelje<br />
u konačnici vrlo efektivno štite ulagače.<br />
Dio sugovornika koji su u ovoj priči<br />
željeli ostati anonimni ide još i dalje,<br />
tvrdeći kako bi agent izdanja, u slučaju<br />
eventualnih poteškoća izdavatelja financijske<br />
naravi, vjerojatno priskočio<br />
u pomoć i klasičnim bankarskim kreditom<br />
pomogao premostiti probleme s<br />
otplatom obveza po izdanim komercijalnim<br />
zapisima.<br />
Logika kojom se izdavatelji vode<br />
je vrlo jednostavna i počiva na nekoliko<br />
bitnih faktora. Jer za razliku od klasičnog<br />
bankovnog zajma, emisiju komercijalnih<br />
zapisa moguće je realizirati u iznimno<br />
kratkom vremenskom razdoblju,<br />
a pod uvjetom da već postoji zacrtani<br />
program izdavanja, pojedinu je tranšu,<br />
kao dio programa, moguće plasirati<br />
zainteresiranim investitorima u roku<br />
od svega nekoliko dana. Ono što ovakav<br />
oblik financiranja također čini zanimljivim<br />
korporativnom sektoru jesu strogi<br />
uvjeti kreditiranja poslovnih banaka,<br />
koje u pravilu traže zalog. Budući da su<br />
najčešće u pitanju nekretnine, osiguravanje<br />
većeg klasičnog zajma nije jednos-<br />
Trend pokazuje značajno širenje spreada<br />
stope prinosa na komercijalne zapise u<br />
odnosu na benchmark ministarstva financija<br />
Tržište komercijalnih zapisa doživjelo je<br />
posljednjih godina pravi procvat<br />
tavno, čime komercijalni zapisi postaju<br />
vrlo kredibilna alternativa.<br />
U situaciji kada su investitori gladni<br />
prinosa, a banke sklone diverzifikaciji<br />
kreditnog portfelja, velika potražnja<br />
može drastično sniziti cijenu kapitala,<br />
pa ovakav način financiranja nerijetko<br />
postaje jeftiniji od bankovnog zajma.<br />
To je, primjerice, došlo do izražaja<br />
početkom 2007. godine, kada se razlika<br />
stope prinosa na komercijalne zapise<br />
i referentne stope prinosa svela na<br />
svega 50 baznih bodova (0,50%). Vrlo<br />
nizak spread nije pak karakterističan za<br />
krizne situacije, kada se rizik defaulta u<br />
slučaju javnog i korporativnog sektora<br />
vrlo različito percipira, kao što je to,<br />
primjerice, slučaju posljednjih mjeseci,<br />
tijekom kojih je spread narastao do 350<br />
baznih bodova.<br />
Ulagačima je problem nedovoljna<br />
razvijenost domaćeg financijskog<br />
tržišta, zbog čega procedura emitiranja<br />
komercijalnih zapisa donekle odudara<br />
od svjetske prakse. To se u prvom redu<br />
odnosi na činjenicu da je uvriježena<br />
procedura lišena usluga agencija za<br />
procjenu kreditnog rejtinga, što je vani<br />
sasvim uobičajena pojava.<br />
Ali i taj je nedostatak lakše probaviti<br />
uz pretpostavku selekcije koju provode<br />
agenti emisija. Veći je problem ugurati<br />
se u igru, dosad u pravilu rezerviranu<br />
za velike igrače, osobito nakon što je<br />
donekle “razvodnjen” regulatorni okvir<br />
u kojem djeluju mirovinski fondovi,<br />
što su potonji i te kako koristili, bitno<br />
povećavši svoj udio u strukturi investitora<br />
u komercijalne zapise u proteklih<br />
godinu dana.<br />
I Ćurković i Kursan tvrde da vrata<br />
nisu zatvorena ni malim investitorima.<br />
Problem je što se mali ulagači najčešće<br />
nalaze “ispod radara”, agenata. Zainteresiranima<br />
se preporučuje inicijativa,<br />
koja, s obzirom na to da se u ulozi agenata<br />
pojavljuju isključivo banke, najbrže<br />
može uroditi plodom putem osobnog<br />
bankara. Najjednostavniji način je<br />
uključiti se u igru odmah na početku,<br />
makar je moguće to učiniti i naknadno,<br />
a budući da nema likvidnog sekundarnog<br />
tržišta, malo toga, izuzev zajamčene<br />
stope prinosa, zapravo može utjecati na<br />
cijenu po kojoj je komercijalni zapis<br />
moguće kupiti ili prodati.<br />
Gornji grafikon označava strukturu ulagača za<br />
izdanja koja je plasirala PBZ u nepunih sedam<br />
godina, dok se donji odnosi na drugu polovicu<br />
2007. i prvu polovicu 2008.<br />
104 F o r b e S siječanj 2009
Uz veliku brojku 4, u oglasu<br />
lijepo stoji: „America’s highest<br />
rate“. Ime banke koja potencijalne<br />
klijente vabi tim<br />
oglasom u ovom slučaju nije bitno, a<br />
za divno čudo, ni neizbježna sitna slova<br />
na dnu oglasa ne sadržavaju nikakvu<br />
‘kvaku’, budući da je kao jedini uvjet naveden<br />
minimalan depozit od 1000 dolara,<br />
dok štednju kao i obično osigurava<br />
FDIC. Sam oglas se ukazao nakon što<br />
je FED bacio sve karte na stol, no sva je<br />
prilika da se neće dugo zadržati. Zašto?<br />
Kalkulacija je vrlo jednostavna.<br />
Za početak valja uzeti u obzir kako<br />
se rezanjem kamatnih stopa središnje<br />
banke sve do 0,25%, prime rate iliti<br />
cijena kreditnih plasmana prema prvorazrednim<br />
klijentima (sad konačno<br />
znamo i što zapravo označava izraz<br />
„sub-prime“), spustila na otprilike<br />
3,5%. I time je spread između aktivnih<br />
i pasivnih kamatnih stopa, od kojeg<br />
svaka banka živi, poprimio negativan<br />
predznak, lišavajući osnovni business<br />
model temeljne logike. Jer kakvog<br />
zapravo smisla ima plaćati svježi kapital<br />
po jednoj, a zatim plasirati dalje taj isti<br />
kapital po nekoj drugoj, nižoj cijeni? U<br />
ovom slučaju je to lako moguće konkretizirati<br />
brojkama od 4,0% odnosno<br />
3,5%, iz čega proizlazi da kreditnom ekspanzijom<br />
banka jednostavno proizvodi<br />
Mario Gatara<br />
Povratak korijenima<br />
Dok vani cijena kapitala rapidno opada, domaće<br />
banke i dalje mame štediše visokim kamatnjacima,<br />
no ta divergencija ne može još dugo potrajati<br />
- gubitke. Možda je kronična nelikvidnost<br />
u određenom trenutku iziskivala<br />
implementaciju i takve, prilično bolne<br />
i neortodoksne poslovne politike, no<br />
u situaciji kada tiskare ministarstva financija<br />
rade punom parom, a kamatne<br />
stope na tržištu se polako (ali sigurno)<br />
spuštaju prema nuli, grčevita potraga<br />
za svježim i stabilnim izvorima bankovnog<br />
financiranja trebala bi napokon<br />
(p)ostati stvari prošlosti.<br />
Uostalom, takav se razvoj događaja<br />
mogao nazrijeti i koji mjesec ranije,<br />
MarketMaker<br />
odlučnošću američkih monetarnih<br />
vlasti da primjenom do nedavno posve<br />
nezamislivih mehanizama, poput otkupa<br />
vrijednosnih papira upitne kvalitete i<br />
vrijednosti, uguše opasan credit crunch<br />
i spriječe najgori mogući scenarij,<br />
obilježen terminima kao što su deflacija<br />
i - depresija.<br />
Istodobno, odnos snaga na<br />
domaćem terenu pomalo kaska za<br />
zbivanjima na globalnoj razini. I dok<br />
u razvijenim zemljama kamatne stope,<br />
koje bi barem za kratko valjalo odvojiti<br />
od problema dostupnosti izvora financiranja,<br />
nezaustavljivo padaju, rušeći<br />
stope prinosa na državne obveznice<br />
daleko ispod granice isplativosti (barem<br />
iz perspektive dugoročnih investitora),<br />
u Hrvatskoj se poslovne banke još uvijek<br />
dovijaju, uvjetno rečeno, trikovima<br />
kojima bi podebljale svoju bazu depozita.<br />
Trikovi, naravno, u prvom redu<br />
podrazumijevaju znatno povoljnije uvjete<br />
oročavanja štednje, a kamatne stope<br />
na depozite već se penju do neslućenih<br />
visina. Ako me pamćenje dobro služi.<br />
postoje barem dva primjera brojke od<br />
6,75%, što je više nego pristojna cijena<br />
po kojoj bi štediše svoja sredstva<br />
mogle ustupiti nekoj domaćoj banci na<br />
korištenje. I to bez ikakvoga rizika, do<br />
granice propisane od strane Agencije za<br />
sanaciju banaka i osiguranje depozita.<br />
A pritom se ne bi trebalo previše<br />
opterećivati stopom inflacije i kalkulacijom<br />
realnoga prinosa. Štoviše, taj se<br />
pristup doima kontraproduktivnim, već<br />
i zbog činjenice da promišljanje strategije<br />
investiranja u wealth accumulation<br />
kontekstu (širenja bogatstva, glasio bi<br />
doslovan prijevod), nema previše smisla.<br />
Jer najviše što možete učiniti u ovom<br />
trenutku je orijentirati se na wealth preservation,<br />
odnosno, iznaći načina kako bi<br />
svoje bogatstvo (u najširem mogućem<br />
kontekstu) - zaštitili. A oročeni depozit<br />
Fiksni prinos možda se čini dosadnim,<br />
no s njim je rezultat barem - predvidiv<br />
po fiksnoj, k tome i barem nominalno<br />
vrlo izdašnoj cijeni, dok se kamatne<br />
stope kreću silaznom putanjom, doima<br />
se prikladnom strategijom. Kao alternativa<br />
se nameću ostali instrumenti tržišta<br />
novca i sve ostalo što se može utrpati<br />
pod zajednički nazivnik fixed income,<br />
odnosno investicije sa (zajamčenim)<br />
prinosom, naravno, pod uvjetom da je<br />
riječ o instrumentima koje je moguće u<br />
vrlo kratkom roku likvidirati. Jedno je<br />
sigurno - klasičan depozit vam nikako<br />
neće donijeti gubitak, ali za razliku od<br />
madraca, nudi i zajamčenu zaradu.<br />
studeni 2009 F o r b e S 105
Novac&ulaganje<br />
Proturječne<br />
‘medijske’ poruke<br />
U sveopćem padu stropoštale su se i cijene dionica medijskih kuća, no one<br />
se u pravilu brzo oporavljaju. Da bi se među njima prepoznali vjerojatni<br />
budući dobitnici, treba odbaciti tradicionalna mjerila / Jack Gage<br />
Uz ovogodišnji pad cijena dionica<br />
i zarada na dionicama<br />
niza industrija, postalo je<br />
gotovo nemoguće s pomoću<br />
tradicionalnih mjerila razlučiti na čiju<br />
se vrijednost može dugoročno računati,<br />
a na čiju ne može. To posebno vrijedi<br />
za dionice medijskih kuća. Mnoge od<br />
njih pale su na vrijednost od prije petnaestak<br />
godina, a šira tržišna zbivanja<br />
pritom su zbrisala gotovo petogodišnju<br />
zaradu na njima. No, ono što ih i dalje<br />
čini primamljivima jest činjenica da<br />
obično među prvima živnu kad započne<br />
ekonomski oporavak. Da biste se lakše<br />
probili kroz tržišnu maglu, <strong>Forbes</strong><br />
donosi prikaz parametara specifičnih<br />
za dionice medijskih kuća te letimičan<br />
Različiti izgledi<br />
Izuzetna vremena poput ovog zahtijevaju i nekonvencionalne metode procjene vrijednosti. Primjerice, među internetskim kompanijama<br />
Yahoo ne izgleda skup s udvostručenom prodajom prema Googleovom povećanju od 4,4 puta. Prema drugom mjerilu,<br />
međutim, Google ima dvostruko veću zaradu po posjetitelju.<br />
Junk cijena dug/<br />
kompanija/god. dospijeća (za 100 USD) prinos Ebitda<br />
Charter Communications 2009. $88,84 46,10% 9,4<br />
New York Times 2010. 80,01 23,02 2,9<br />
Belo 2013. 61,02 20,35 3,5<br />
Sinclair Broadcast Group 2012. 80,00 16,01 4,2<br />
Cablevision Systems 2012. 85,75 11,98 5,5<br />
Izvori: Bloomberg World Markets; Reuters Fundamentals via FactsSe Research Systems<br />
tržišna<br />
Tisak *dug/ vrijednost<br />
kompanija čitatelj prinos ($bil)<br />
Meredith $13 $12,66 $0,6<br />
Time Warner 138 8,12 29,1<br />
McGrAw Hill 245 20,72 6,5<br />
New York Times 612 5,43 0,8<br />
Gannett 615 6,32 1,4<br />
*uključuje mirovinska dugovanja i omjer rezultata izdavačkog<br />
udjela u tvrtkinim prihodima. Izvori: Audit Burreau of Circulations;<br />
Reuters Fundamentals via FactsSe Research Systems<br />
Procijenjena<br />
tržišna<br />
kabelski operateri trž. vrijednost vrijedn.<br />
kompanija (po priključku) Cijena ($bil)<br />
Quest Communications $1,469 $2,30 $4,0<br />
Windstream 2,305 7,38 3,2<br />
Consolidated Communications 2,448 7,82 0,2<br />
Embarq 2,498 25,61 3,6<br />
Centurytel 2,505 22,01 2,2<br />
Izvori: kompanije; Reuters Fundamentals via FactsSe Research Systems<br />
**godišnja<br />
tržišna<br />
internet prodaja po vrijednost<br />
*kompanija posjetitelju cijena ($bil)<br />
Google $1,85 $262,43 $82,6<br />
News Corp. 1,19 6,19 16,2<br />
Time Warner 1,11 8,12 29,1<br />
Yahoo 0,91 9,39 13,0<br />
Microsoft 0,41 19,68 176,7<br />
* internetski odjeli; **segment prodaje prema podacima o<br />
broju posjetitelja u rujnu. Izvori: ComScore; Reuters Fundamentals<br />
via FactsSe Research Systems<br />
106 F o r b e S siječanj 2009
Foto AP<br />
pregled mogućih burzovnih<br />
dobitnika na dulje staze.<br />
U novinskom izdavaštvu,<br />
primjerice, kod tvrtki News<br />
Corp. i Meredith dug iznosi<br />
1,50 odnosno 1,63 dolara po<br />
svakom dolaru operativne<br />
zarade (prije oporezivanja -<br />
Ebitda). Ali Meredith (fiskalni<br />
prihod 1,3 milijarde dolara)<br />
podnosi samo 13 dolara<br />
duga po čitatelju, prema<br />
865 dolara koliko podnosi News Corp.<br />
Stavci duga pribrojene su nagomilane<br />
mirovinske obveze.<br />
Ovo se proturječje dijelom može<br />
objasniti činjenicom da News Corp.,<br />
izdavač dnevnih novina, mjesečno<br />
donosi čitateljima mnogo više stranica<br />
nego izdavač časopisa Meredith. No,<br />
čak i tako, Meredith ima mnogo manju<br />
financijsku polugu.<br />
Analitičari obično procjenjuju kabelske<br />
kompanije prema toku novca<br />
(cash flow) od operacija (ugrubo: neto<br />
dobit, plus deprecijacija, plus druga negotovinska<br />
davanja poput odgođenih<br />
poreza). Tuna Anobi, stručnjak za<br />
medije u tvrtki Standard and Poor, tvrdi<br />
*Očekivani prihod tržišna<br />
mobilni operateri Po stalnom vrijednost<br />
kompanija (odjel) Pretplatniku cijena ($bil)<br />
Verizon Communications (Verizon Wireless) $3,923 $28,47 9,4<br />
AT&T (AT&T Mobilty) 2,958 25,19 2,9<br />
United States Cellular (US Cellular) 2,634 29,25 3,5<br />
Sprint Nextel (Sprint Nextel) 1,957 1,71 4,2<br />
Deutsche Telekom (T-Mobile USA) 1,837 13,17 5,5<br />
* Prosječan prihod po korisniku podijeljen s mjesečnim postotkom izgubljenih korisnika. Izvori: Standard<br />
& Poor’s; Reuters Fundamentals via FactSet Research Systems.<br />
*procijenjena<br />
tržišna<br />
kabelski operateri tržišna vrijednost vrijednost<br />
kompanija Po posjetitelju cijena ($bil)<br />
Dish Network $622 $9,01 4,0<br />
DirectTV 1,383 20,01 21,7<br />
Net servicos de comunicacao 1,436 4,59 1,6<br />
Naspers 1,647 13,77 5,6<br />
Time Warner Cable 2,355 17,36 17,0<br />
* Tržišna vrijednost plus dug, podijeljena s brojem pretplatnika.<br />
Izvori: Standard & Poor’s; Reuters Fundamentals via FactSet Research Systems.<br />
da je pouzdanije mjerilo procijenjena<br />
tržišna vrijednost (enterprise value) po<br />
pretplatniku, naime pokazatelj koji govori<br />
koliko bi vas stajalo da posjedujete<br />
neki biznis: tržišna vrijednost obične dionice<br />
tvrtke, plus dug, minus gotovina.<br />
Jedna od nekoliko prednosti<br />
ovakvog pristupa je i to što se izbjegava<br />
nepostojanost tipična za brojke kojima<br />
se izražava profit. Nedavno Comcastovo<br />
izvješće pokazalo je, primjerice,<br />
pristojno povećanje novčanog toka, ali i<br />
to da je četvrtina tog porasta posljedica<br />
smanjenog poreznog opterećenja. Nadalje,<br />
tržišna vrijednost po pretplatniku<br />
je brojka koja bi kupcu kabelskog sustava<br />
bila najvažnija. I na kraju, razlike<br />
u cijeni izvukle bi u prvi plan kabelske<br />
operatere sa stvarnim potencijalom u<br />
smislu unapređenja usluga (ali i one<br />
kojima je cijena napuhana).<br />
Uz 3,2 puta povećan novčani tok i<br />
diskont od 21 posto prema industrijinom<br />
prosjeku od 4 posto, Cablevision<br />
izgleda kao povoljna prilika. No zbog<br />
procijenjene tržišne vrijednost od 5000<br />
dolara po pretplatniku, njegove se dionice<br />
čine skupima. Drugim riječima, ta je<br />
krava već izmuzena.<br />
Uz povećanje novčanog toka od 6,6<br />
puta, višekratnik DirectTV-a dvostruko<br />
je veći od višekratnika Cabelvisiona,<br />
no DirectTV se prodaje za manje od<br />
jedne trećine Cabelvisionove procijenjene<br />
vrijednosti po pretplatniku. Istina,<br />
satelitske tv-postaje obično zaostaju za<br />
kabelskim konkurentima kad su posrijedi<br />
lokalni kanali, ali s 50-postotnim<br />
diskontom procijenjene vrijednosti po<br />
pretplatniku DirectTV ne izgleda skup.<br />
Procjene utemeljene na podacima<br />
o zaradi i prodaji posebno su varljive<br />
kod internetskih tvrtki. Velike stope<br />
rasta kojima su se dosad mogle pohvaliti,<br />
a većina ih analitičara predviđa i<br />
za ubuduće, mogu se iznenada smanjiti.<br />
S udvostručenom prodajom prema<br />
Googleovom povećanju od 4,4 puta, Yahoo<br />
ne izgleda skup. No Google je bolji<br />
u pretvaranju prihoda u dobit (neto<br />
margina 24% prema 13% kod Yahooa) i<br />
broja posjeta u dobit. Google na prodaji<br />
izvlači 1,85 dolara po pojedinom posjetitelju<br />
godišnje, a Yahoo samo 91 cent.<br />
Za one koje zanima obilan prinos<br />
duga medijskih kuća zanimljive<br />
su CCC mjenice kabelskog operatera<br />
Carter Communications s dospijećem<br />
u travnju 2009. Imaju 10-postotni<br />
kupon, trguju se po 89 centa za dolar i<br />
daju prinos od 46% po dospijeću. Iako<br />
je dionica te tvrtke u zadnjih 18 mjeseci<br />
pala sa 5 dolara na 19 centi, JPMorgan<br />
Chase ističe da je Charterova margina u<br />
trećem tromjesečju bolja od očekivane<br />
kao i to da im broj pretplatnika raste.<br />
Stoga je banka Charterovim dionicama<br />
ponovno dodijelila neutralan rejting. U<br />
tablici je prikazano još nekoliko zanimljivih<br />
junk-obveznica.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 107
Iva Biondić<br />
Gotovina po<br />
svaku cijenu<br />
Imovina novčanih fondova do danas je dosegla<br />
40 posto ukupne imovine povjerene na upravljanje<br />
otvorenim investicijskim fondovima<br />
Drastičan pad cijena dionica ‘ohladio’ je<br />
interes malih ulagača za dioničke fondove<br />
obnim vremenima prilika za zaradu je i<br />
te kako bilo. One i dalje postoje, iako ne<br />
po tako visokim stopama povrata kao u<br />
studenome.<br />
Nakon posrtanja dioničkih i<br />
uravnoteženih fondova, čija se imovina<br />
samo u ovoj godini otopila s gotovo<br />
21 milijarde kuna na nešto više od 5<br />
milijardi, novčani fondovi su ponovno<br />
dospjeli na prvo mjesto po visini imovine.<br />
Tako je njihova imovina krajem<br />
studenoga iznosila 3,7 milijardi kuna,<br />
što čini gotovo 40 posto ukupne imovine<br />
povjerene na upravljanje otvorenim<br />
investicijskim fondovima. U godinama<br />
Fondomjer<br />
Ove godine gotovina je bila<br />
najvrjednija imovina. Da<br />
to nije olako izrečena misao<br />
govori i činjenica da<br />
su kamate na prekonoćne depozite na<br />
hrvatskom novčanom tržištu u posljednjem<br />
kvartalu nekih dana dosezale<br />
gotovo 20 posto na godišnjoj razini.<br />
Za usporedbu, prosječan godišnji prinos<br />
(dioničkog) Dow Jones indeksa u<br />
posljednjih 50 godina bio je ispod 10<br />
posto!<br />
Svjetskoj financijskoj krizi, koja je<br />
vrhunac doživjela u rujnu, nije trebalo<br />
puno da se u punom zamahu prelije<br />
i na Hrvatsku čije se dioničko tržište<br />
počelo krajem 2007. ispuhivati. Nesigurnost<br />
koja je vladala svijetom i<br />
recesija u SAD-u rezultirali su situacijom<br />
u kojoj kreditne institucije uopće<br />
nisu bile spremne posuditi sredstva bez<br />
obzira na reference. I dok su u prošlosti<br />
ovakve situacije vodile zauzimanju<br />
„obrambenih“ pozicija i ulaganju u<br />
robe, poljuljano povjerenje dovelo je<br />
do toga da se unovčavalo sve što se dalo<br />
unovčiti kako bi se došlo do likvidnosti.<br />
Štoviše, domaće banke u Hrvatskoj nisu<br />
bile spremne ni na novčanom tržištu<br />
međusobno „posuđivati“ novac, što je<br />
vodilo prema ovako - izvan svake pameti<br />
- visokim kamatama. Dakle, i u turkada<br />
je hrvatska fondovska industrija<br />
tek stasavala upravo je ova vrsta bila<br />
fondova najznačajniji igrač, no apetiti<br />
domaćih investitora posljednjih su ih<br />
godina stavili u drugi plan.<br />
Novčane fondove obilježava visoka<br />
sigurnost uloga i lagan, ali kontinuiran<br />
rast vrijednosti udjela. Kunski novčani<br />
fondovi su u posljednjih godinu dana<br />
(zaključno s 12. prosinca) ostvarili<br />
prosječan rast vrijednosti od 5 posto. Za<br />
usporedbu, u 2007. i 2006. godini, kada<br />
je domaće dioničko tržište doživljavalo<br />
vrhunce, prinosi novčanih fondova<br />
prosječno su bili 4 posto odnosno 3 posto<br />
godišnje. Korigirano za utjecaj tečaja<br />
eurski fondovi su u ovoj godini bili nešto<br />
slabiji, no dolarski PBZ Dollar bio je<br />
iznadprosječno uspješan sa +15 posto<br />
uslijed jačanja ove valute. Ulaganje u<br />
kunske novčane fondove, zbog strukture<br />
naknada, moguće je i na nekoliko dana,<br />
dok kod eurskih i dolarskih fondova treba<br />
pripaziti na ulazne odnosno izlazne<br />
naknade koje su uvedene kako bi se izbjegla<br />
špekulacija na tečajnim razlikama.<br />
Naime, svrha tih fondova je ponajprije<br />
zaštita investitora od tečajnog rizika.<br />
S druge strane, funkcija kunskih<br />
novčanih fondova prvenstveno je<br />
očuvanje vrijednosti novca od ugriza inflacije<br />
koja je posljednjih mjeseci postala<br />
sve veća briga. Samo u listopadu godišnja<br />
stopa inflacije iznosila je 5,9 posto, dok je<br />
studeni donio usporavanje na 4,7 posto.<br />
U posljednjih dvanaest mjeseci, pokazuju<br />
podaci Državnog zavoda za statistiku,<br />
inflacija je iznosila 6,3 posto. Po svemu<br />
sudeći ovi su fondovi dobra vrsta zaštite,<br />
iako nas ni oni ne mogu potpuno zaštititi<br />
od gubitka vrijednosti novca. Uporan<br />
investitor zasigurno može profitirati i od<br />
„kamata na kamate“. Neke banke nude<br />
i usluge koje povezuju tekući račun i<br />
ulaganje u novčane fondove, a pri tome<br />
je za malog investitora najjednostavnija<br />
usluga upravljanja tekućim računom.<br />
Zasad to nudi samo Zagrebačka banka,<br />
no ovo je usluga na kojoj će zasigurno<br />
poraditi i mnoge druge banke.<br />
Iva Biondić je donedavno bila analitičarka fondovskog tržišta u investicijskoj kući ToOne<br />
108 F o r b e S siječanj 2009
<strong>Forbes</strong>Life<br />
Politika iz<br />
Cantinette Antinori<br />
Britanski ministar gospodarstva Peter Mandelson nastoji se<br />
izvući iz škripca u koji ga je dovelo prijateljstvo s Olegom<br />
Deripaskom i Natom Rothschildom / Marta Štoos<br />
Priča se kako je Peter Mandelson, tada još glasnogovornik<br />
Laburističke stranke, jednom zatražio od<br />
stranačkog kolege, današnjeg premijera Gordona<br />
Browna kovanicu od 10 penija da telefonira prijatelju,<br />
na što mu je Brown rekao: ”Evo ti 20 penija<br />
pa možeš nazvati obojicu.”<br />
Mandelson u stranci nije bio osobito omiljen, no prijatelja<br />
je do danas stekao ipak malo više, a svima je zajedničko da su<br />
- superbogati.<br />
Bogataške jahte usidrene u toplim lukama, chaleti u<br />
švicarskim skijalištima i glamurozni stil života koji uz to ide,<br />
očito neodoljivo privlače britanskog političara koji je nedavno<br />
Foto AP<br />
Peteru Mendelsonu premijer Gordon<br />
Brown osigurao je titulu lorda, premda<br />
nisu u najsrdačnijim odnosima<br />
siječanj 2009 F o r b e S 109
<strong>Forbes</strong>Life<br />
Mandelsohn s malezijskom ministricom<br />
trgovine i industrije Rafidah Aziz (lijevo),<br />
francuskom ministricom za vanjsku trgovinu<br />
Anne Marie Idrac i ministrom poljoprivrede<br />
Michelom Barnierom (desno)<br />
postao ministar gospodarstva u laburističkoj vladi, nakon što<br />
je četiri godio bio europski povjerenik za trgovinu. Sklonost<br />
bogataškim krugovima nije sama po sebi loša, tek je pomalo<br />
smiješna s obzirom na to da je Mandelson u mladosti bio član<br />
Lige komunističke mladeži. No, otkako se otkrilo da je bliska<br />
veza politike i novca možda motivirala neke njegove političke<br />
odluke, postavila su se pitanja o sukobu interesa o kojima ovih<br />
dana burno raspravlja britanska javnost.<br />
Bura se podigla kad se saznalo da je Mandelson ljetos bio<br />
na Krfu, gdje je trebao odsjesti u vili 37-godišnjeg financijaša<br />
Nata Rothschilda, nasljednika slavne bankarske dinastije i<br />
osnivača hedge fonda Atticus Capital koji raspolaže sredstvima<br />
od preko 20 milijardi dolara. No, kako kod Rothschilda<br />
više nije bilo mjesta, Mandelsona su smjestili na jahtu Queen<br />
K, dugu 72 metra i vrijednu 150 milijuna dolara, koja pripada<br />
Olegu Deripaski, caru aluminija i najbogatijem ruskom<br />
oligarhu. Jahta je bila na vezu kraj 56-metarske jahte Rosehearty<br />
medijskog mogula Ruperta Murdocha, vlasnika londonskog<br />
Timesa, i neznatno manje jahte njegove kćeri Elisabeth<br />
i njezinog supruga, multimilijunaša Matthewa Freuda. Svi<br />
su se ti superbogati i moćni ljudi okupili na Krfu da bi u bijeloj<br />
mramornoj vili Rothschildovih, gdje se ljeti priređuju<br />
raskošne zabave za svjetski jet-set, proslavili 40. rođendan<br />
Elisabeth Murdoch.<br />
Kad su detalji ljetovanja iscurili u javnost, Mandelson<br />
je nevoljko priznao kako je uistinu boravio na jahti s kupaonicama<br />
od zlata i mramora, ali da je to njegova privatna stvar<br />
i nema veze s politikom. No, kao europski povjerenik za<br />
trgovinu donio je nekoliko odluka koje su očito išle naruku i<br />
Deripaski i Rothschildu, a poznanstvo s Deripaskom znatno<br />
je dulje i čvršće nego što je to Mandelson ispočetka bio voljan<br />
priznati.<br />
U prosincu 2005. Europska unija ukinula je tarifu od 14,9<br />
posto, koliko je Deripaskin Rusal, najveći svjetski proizvođač<br />
aluminija, morao plaćati na aluminijsku foliju koju je izvozio u<br />
Europu, a kasnije je smanjen i porez na čisti aluminij. Računa<br />
se da je to Deripaski uštedjelo oko 200 milijuna dolara godišnje,<br />
a odluke o skidanju poreza potpisao je upravo Mandelson. Iako<br />
se isprva branio da tada još nije poznavao Deripasku, Mandelson<br />
je napokon potvrdio da se znaju već pet godina i da su često<br />
zajedno večerali, primjerice u pomodnom restoranu Cantinetta<br />
Antinori u Moskvi, kamo je Mandelson doletio u siječnju 2005.<br />
s Rotschildom i kanadskim milijarderom Peterom Munkom.<br />
Ta tri bogataša imaju mnoge zajedničke poslovne interese,<br />
osim ostalog i ulaganja u Crnoj Gori gdje grade luksuznu<br />
marinu i hotele za superbogatu klijentelu, a Deripaska posjeduje<br />
i tamošnju tvornicu aluminija. Da bi se njihov ambiciozni<br />
Tko kome uzvraća udarac<br />
Upućeni tvrde da je priča o Mandelsonu i Deripaski namjerno<br />
procurila u javnost jer su je plasirali konzervativci u političkoj<br />
igri protiv laburističke vlade. No Mandelson, jedan od prvih<br />
političara za koje je upotrijebljen termin ”spin doctor” u<br />
vrijeme dok je bio laburistički direktor za komunikacije, brzo<br />
je uzvratio udarac: odjednom se saznalo da je na Deripaskinoj<br />
jahti bio i torijevac George Osborne, kancelar u sjeni, koji je<br />
od ruskog oligarha tražio novac za Konzervativnu stranku,<br />
premda britanski zakon ne dopušta strancima da financiraju<br />
politički život zemlje.<br />
110 F o r b e S siječanj 2009
plan da Crnu Goru pretvore u Monaco na Jadranskom moru<br />
ostvario, potrebne su goleme investicije u ceste i ostalu infrastrukturu,<br />
a tu je opet, gle slučajnosti, priskočio Mandelson:<br />
podupro je zahtjev Crne Gore za pristup Svjetskoj trgovinskoj<br />
organizaciji, što otvara put prema EU. Nema dvojbe da je nakon<br />
te odluke vrijednost Deripaskinih investicija i Rothschildovog<br />
fonda naglo skočila.<br />
”Rothschild ima novac, a Mandelson moć. Privlačnost<br />
je očita”, izjavio je upućeni izvor za Times, gdje navode i slučaj<br />
iz 2006., kad je Mandelson lobirao je za kralja čelika Lakshmija<br />
Mittala, četvrtog najbogatijeg čovjeka svijeta, pri preuzimanju<br />
suparničke tvrtke Arcelor. Iako su se i Francuska i Luksemburg<br />
opirali preuzimanju, Bruxelles ga je odobrio i Mittal<br />
je pobijedio, navodno uz snažnu Mandelsonovu podršku - a<br />
Rothschildov Atticus Capital ima udjele i u Arceloru i u Mittal<br />
Steelu. Obrazac je sličan: Mandelson je bio kod Lakshmija<br />
Mittala na božićnom partyju u St. Moritzu, a nedavno je s njim<br />
večerao u Londonu, gdje Mittal ima kuću između Kensingtonske<br />
palače i rezidencije Sultana od Bruneja, 128 milijuna<br />
dolara vrijednu vilu s garažom za 20 automobila. Zauzvrat je<br />
Mittal dao četiri milijuna funti Laburističkoj stranci.<br />
Kontroverzni talijanski biznismen Diego Della Valle, jetsetter<br />
i vlasnik tvrtke Tod’s koja proizvodi luksuzne torbice i<br />
cipele, a u prvoj polovici ove godine ima prihod 500 milijuna<br />
dolara, također je ugostio Mandelsona i<br />
sklopio s njim trajno prijateljstvo. Diego<br />
i njegov brat Andrea, ujedno predsjednici<br />
nogometnog kluba Fiorentine za<br />
koje se sumnjalo da su namještali rezultate<br />
utakmica, vodili su Mandelsona na<br />
ručak u ekskluzivni restoran Villa Verde<br />
na Capriju i na svoju jahtu Marlin koja<br />
je nekoć pripadala američkom predsjedniku<br />
Kennedyju. Sve se to dogodilo u<br />
kolovozu 2006., a krajem tog mjeseca Mandelson je predložio<br />
petogodišnji plan zaštite europskih proizvođača cipela od jeftinog<br />
uvoza iz Kine. Slučajno?<br />
I dok se Rothschildi i Deripaske praktički izravno bogate<br />
od Mandelsonovih odluka, on sam iz svega nije izvukao, čini<br />
se, nikakvu materijalnu korist osim jet-setterskog načina<br />
života koji bi mu inače bio nedostupan.<br />
”Mandelson se voli služiti privatnim avionima i jahtama,<br />
i voli provoditi vrijeme s ljudima koji imaju više novca od<br />
njega”, rekao je njegov bliski prijatelj. Tako je Mandelson novu<br />
2004. dočekao na jahti Paula Allena, suosnivača Microsofta,<br />
na karipskom otoku St. Bartu, gdje u to doba zalaze bogati i<br />
slavni kao što su rock pjevač Jon Bon Jovi i glumica Catherine<br />
Zeta Jones. Mandelsonov boravak na Allenovoj jahti i tada je<br />
izazvao kontroverzije jer je Microsoft bio u sporu s EU oko<br />
tržišnog monopola. Mandelson je, naravno, sve to odbacio<br />
kao ”besmislice”.<br />
Mlijeko i bubrežni kamenac<br />
Na Svjetskom gospodarskom forumu u Tianjinu, u ljeto ove<br />
godine, Mandelson, tada još europski povjerenik za trgovinu,<br />
pred kamerama je popio čašu kineskog mlijeka kako bi<br />
iskazao podršku kineskoj mliječnoj industriji nakon što je<br />
skandala s melaninom u mlijeku za bebe, od kojeg stradaju<br />
bubrezi.<br />
”I dalje ću piti svoje najdraže mlijeko u kojem uživam i ni<br />
najmanje me nije strah”, izjavio je Mandelson. Devet dana<br />
potom dijagnosticiran mu je i uklonjen bubrežni kamenac.<br />
Iz ovog opojnog koktela novca i moći upadljivo nedostaje<br />
važan sastojak, no to je zato što Mandelsona žene ne zanimaju<br />
- on je homoseksualac, ali je i to, kao i poznanstvo s Deripaskom,<br />
dugo tajio.<br />
U ranim danima britanske laburističke vlade, koje je bio<br />
član, Mandelson je izjavio kako stranka ”vrlo ležerno gleda<br />
na bezumno bogaćenje”. On sam doista je ležerno gledao na<br />
novac: posudio je 374 tisuće funti od znanca biznismena da<br />
kupi kuću u skupoj londonskoj četvrti Notting Hill, a kad se to<br />
otkrilo dao je ostavku. Drugi put je podnio ostavku 2001. jer<br />
su ga optužili da je pomogao indijskom milijarderu da dobije<br />
Dok se Rothschildi i Deripaske izravno<br />
bogate od Mandelsohnovih odluka, on<br />
je iz svega izvukao - jetsetterski stil života<br />
britansko državljanstvo. Sad ga je premijer Brown pozvao natrag<br />
u vladu i osigurao mu titulu lorda - prilično neočekivano,<br />
jer su odnosi između Mandelsona i Browna bili ledeni otkako<br />
je Mandelson u odsudnom trenutku podupro Tonyja Blaira.<br />
Pod pritiskom javnosti, Mandelson je ovih dana napisao<br />
pismo Timesu u kojem se opravdava za moguće pogrešne<br />
procjene i obećava da će ubuduće biti pažljiviji.<br />
”Kao europski povjerenik za trgovinu upoznao sam mnogo<br />
poslovnih ljudi iz cijelog svijeta”, napisao je i dodao kako će<br />
odsad paziti da njegovi ”prošli pa i budući kontakti ne dovedu<br />
do sukoba interesa ni bilo čega što bi se moglo percipirati kao<br />
sukob interesa”. Najavio je i da će se kao član britanske vlade<br />
odreći života na visokoj nozi: britanska pravila ponašanja<br />
za ministre znatno su stroža od onih za europske. Hoće li se<br />
odreći i prijatelja? U studenome, kad je u sklopu trgovinske<br />
delegacije posjetio Rusiju, Mandelson se sastao s poslovnom<br />
elitom u britanskom veleposlanstvu. Upadalo je u oči da jednog<br />
čovjeka nema - Olega Deripaske.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 111
<strong>Forbes</strong>Life<br />
Irena Jelić mlada je poduzetnica<br />
kojoj su se stvari u životu “poklopile”.<br />
Radi posao koji voli, ide<br />
joj dobro, za klijente joj nije problem<br />
otputovati u inozemstvo da<br />
bi kupila neku sitnicu, a i sama putuje<br />
kad hoće i gdje hoće, avionom, brodom,<br />
vlakom ili svojim džipom. Ona zapravo<br />
spada u onu generaciju “mladih lavova”<br />
koji su odlučili zgrabiti priliku i lansirati<br />
sami sebe u menadžersku orbitu.<br />
Vlasnica je tvrtke Copywriting d.o.o.<br />
u kojoj su osmišljeni neki od najpoznatijih<br />
hrvatskih reklamnih slogana i imena<br />
brandova, a trenutačno je najviše zaokupljena<br />
smišljanjem nagradnih igara,<br />
pisanjem scenarija za reklame i konceptima<br />
evenata, odnosno svime što ima<br />
veze s dizajnom, marketingom i promocijom.<br />
No, njezini klijenti zovu je i za<br />
druge stvari. Primjerice, kada ne znaju<br />
što poslovnom partneru, ali i obitelji ili<br />
Menadžerica<br />
u lovu na šljuke<br />
Vlasnica tvrtke Copywriting d.o.o. Irena Jelić pronašla je hobi<br />
zahvaljujući svom psu / Merita Arslani<br />
112 F o r b e S siječanj 2009
supruzi darovati za Božić, nazovu Irenu,<br />
kažu ime, prezime i funkciju, a Irena<br />
onda ako treba otputuje i do Beča da bi<br />
nabavila idealan poklon, iako joj ne bi<br />
bio problem “skoknuti” ni do Dubaija za<br />
takve stvari. Taj posao ne radi za mnoge.<br />
Kako i sama kaže, zna se tko takvu vrstu<br />
usluga prepoznaje i koristi, pa nije<br />
teško zaključiti da posluje s onima koji<br />
su toliko zauzeti zarađivanjem novca da<br />
nemaju vremena ni za biranje darova<br />
prijateljima, partnerima i obitelji.<br />
Foto Goran Mehkek / Cropix<br />
Ono što je razlikuje od ljudi iz<br />
njezinog poslovnog miljea jest činjenica<br />
da Irenu nikada nećete vidjeti na partyjima,<br />
subotnjoj kavi na “špici”, na golfu,<br />
večerama u razvikanim restoranima, u<br />
skupom automobilu ili na jahti. No, zato<br />
je možete sresti po zagorskim bregima,<br />
šumama Banije i Istre s puškom u ruci,<br />
kako pokušava uloviti fazana, šljuku ili<br />
divlju svinju.<br />
“Svatko ima svoj gušt, meni je to lov.<br />
Aktivno se bavim lovom pet godina i<br />
lovim kad god imam priliku, uopće mi<br />
nije važno gdje. Nekima je to čudno, ali<br />
nisam jedina osoba iz visokih poslovnih<br />
krugova koju lov opušta. Netko voli ploviti<br />
na jahti, ja volim ići u lov.”<br />
Zanimanje za lov počelo je zapravo<br />
sasvim slučajno. Irena je prvo kupila psa<br />
jazavčara i onda su je svi počeli nagovarati<br />
da krene s njim na izložbe. Nakon<br />
nekog vremena odlučila ga je pariti, a<br />
kako je riječ o lovačkom psu, morala je<br />
potražiti savjete u lovačkim društvima.<br />
No, tada je primijetila koliko je njezin<br />
jazavčar sretan u lovištu, pa je tako i<br />
sama odlučila ući u lovački svijet.<br />
“Kada sam počela, obitelj i svi prijatelji<br />
bili su zgranuti mojom odlukom.<br />
I ja sam bila među onim prosječno informiranima<br />
koji misle da je lov neki<br />
krvoločni sport. Ali, išli su par puta sa<br />
mnom i shvatili da u tome nema ničeg<br />
lošeg. Ne volim se slikati sa svojim trofejima,<br />
to mi je malo neukusno, ali u lov<br />
idem barem jedanput tjedno i najčešće<br />
lovim divlje svinje. Uvijek se strogo pazi<br />
na matični fond divljači, dakle lovi se<br />
prekobrojna divljač koja bi dovela do<br />
“Netko voli ploviti na jahti, a ja volim ići<br />
u lov. Nisam jedina osoba iz poslovnih<br />
krugova koju lov opušta.”<br />
neravnoteže u ekosustavu i to zaista<br />
nije onako kako ljudi često zamišljaju.<br />
To je jedan od razloga zbog kojih sam<br />
otvorila vlastitu tvrtku, tako da imam<br />
više vremena za lov, jer dok sam radila<br />
u drugim tvrtkama uvijek sam morala<br />
unaprijed dogovarati kad idem na<br />
godišnji i kad ću uzeti slobodan dan, a<br />
ovako sama odlučujem.”<br />
Irena kaže kako joj je najdraži lov<br />
na šljuke, jer tada lovi sa psom. Članica<br />
je Ženske lovačke udruge Dama Dama<br />
zajedno s još devet žena, također<br />
menadžerica, a prije dva vikenda u svom<br />
ih je lovištu ugostio vlasnik PPK Kutjeva<br />
Enver Moralić. O svom neuobičajenom<br />
hobiju kaže da joj odgovara zbog samog<br />
lova, ali i boravka u prirodi. Ističe kako<br />
nijedanput nije išla na wellness ili<br />
masažu otkad se počela baviti lovom,<br />
jer joj to više ne treba. No, lov nije njezin<br />
I druge članice<br />
Ženskog lovačkog<br />
društva Dama Dama<br />
su menadžerice<br />
jedini hobi. Irena voli voziti off road, pa<br />
se tako svojim džipom Suzuki Samuraijem<br />
vozi i po gradu. Klasične sportove<br />
poput golfa, koji se najčešće vežu<br />
uz menadžere, nije nikada isprobala,<br />
no kaže da jednoga dana sigurno hoće.<br />
Slično je i kad je riječ o putovanjima.<br />
Dok je cijela poslovna elita ljeti na Hvaru<br />
ili na nekom od egzotičnih otoka, Irena<br />
radije otputuje u Kurdistan.<br />
“Ljudi vole biti dio mase jer misle da<br />
će ih ismijavati ako su drukčiji. Mene ne<br />
zanimaju vožnje u Porsheima ili beskrajne<br />
večere uz “fusion” hranu. Kada<br />
imam slobodnog vremena, radije odem<br />
u lov ili se vozim džipom po nasipu.<br />
Ima jako puno stvari koje treba vidjeti i<br />
upoznati i nezamislivo mi je da vrijeme<br />
provodim u šoping-centrima ili na kavama.<br />
Zadnja stvar koju bih napravila<br />
jest da raspravljam o tuđim životima po<br />
kafićima, to mi je nezamislivo”.<br />
siječanj 2009 F o r b e S 113
KNOW-HOW ZA ŽIVOT<br />
Puno je jednostavnije sugerirati rješenja kada ne znate previše o problemu.<br />
—Malcolm <strong>Forbes</strong><br />
Svaki idiot može se suočiti s krizom<br />
– svakodnevni život je ono što vas troši.<br />
—Anton Čehov<br />
Napisana na kineskom, riječ “kriza”<br />
sastoji se od dva znaka. Jedan predstavlja<br />
opasnost, a drugi prigodu.<br />
—John F. Kennedy<br />
Čvrsto vjerujem u ljude. Ako im se<br />
predoči istina, može se računati na<br />
njihovo suočavanje s bilo kojom nacionalnom<br />
krizom. Bitno je to da im se iznesu<br />
stvarne činjenice.<br />
—Abraham Lincoln<br />
Današnja kriza je sutrašnji vic.<br />
—Herbert George Wells<br />
Krize potiču plodna razdoblja u bujanju<br />
znanosti i revolucije u ekonomskoj teoriji.<br />
—James Tobin<br />
Optuživanje spekulanata odgovor je<br />
na financijske krize koji seže barem do<br />
starih Grka. To je gotovo uvijek pogrešna<br />
reakcija.<br />
—Larry Summers<br />
Kriza u kojoj se svijet našao proizlazi<br />
iz nečega dubljeg od same organizacije<br />
političkih sustava ili gospodarstava.<br />
—Huston Smith<br />
U pitanju je kriza javnog morala, ali ne<br />
takva u kojoj bi trebalo nadzirati spavaće<br />
sobe, nego raditi bolji posao u provjeravanju<br />
rada upravnih odbora.<br />
—Robert Reich<br />
Ono što znamo o globalnim financijskim<br />
krizama jest da ne znamo baš osobito<br />
puno.<br />
—Paul Samuelson<br />
Moda nikad nije u krizi jer je odjeća<br />
uvijek nužna.<br />
—Achille Maramotti<br />
U krizama je važna svaka sitnica.<br />
—Jawaharlal Nehru<br />
Pomno proučavanje pokazuje da većina<br />
“kriznih stanja” predstavlja prigodu ili<br />
da napredujete ili da zadržite stečenu<br />
poziciju.<br />
—Maxwell Maltz<br />
Uspješni ljudi prepoznaju krizu kao<br />
vrijeme promjena – od manjeg prema<br />
većem, od sitnijeg prema krupnijem.<br />
—Edwin Louis Cole<br />
Kada ulazimo u krizu? Kada se pojave<br />
pitanja na koja nema odgovora.<br />
—Ryszard Kapuscinski<br />
Vjerujem da je za našu planetarnu<br />
budućnost važno esencijalno razviti sredstva<br />
kojima možemo mijenjati svijest koja<br />
nas je dovela do krize u koju smo upali.<br />
—Stanislav Grof<br />
Svaka velika kriza u ljudskoj povijesti je<br />
Termopilski klanac, i uvijek se pojavi neki<br />
Leonida i njegovih tri stotine da tu umru,<br />
ako ne mogu ovladati.<br />
—George William Curtis<br />
U svakoj krizi, problemi su bili znatno<br />
složeniji nego što je javnosti bilo<br />
dopušteno da sazna.<br />
—John Le Carre<br />
Postoji stupanj inercije u glomaznim<br />
vladama koji otežava reagiranje na brz<br />
razvoj krize.<br />
—Michael Burgess<br />
Ne skrivajte se iza nečega ili nekoga u<br />
krizama. Ionako će vas naći.<br />
—Paul Bryant<br />
U prapovijesti, čovječanstvo je obično u<br />
kriznim situacijama imalo dva izbora –<br />
boriti se ili pobjeći. U moderna vremena<br />
tome je pridodana i treća mogućnost –<br />
smijati se.<br />
—Robert Orben<br />
Foto AP<br />
114 F o r b e S siječanj 2009
Change language