30.08.2015 Views

ISSN-2233-0917

J - Saff.ba

J - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Uvodnik: Bošnjačko uzdizanje i “hadžemovska’’ (samo)mržnja<br />

<strong>ISSN</strong>-<strong>2233</strong>-<strong>0917</strong><br />

www.saff.ba<br />

Broj 331<br />

4. januar 2013.<br />

22. safer 1434.<br />

cijena godišnje<br />

pretplate 65KM<br />

Kolumna<br />

Ideologija genocida<br />

nad Bošnjacima<br />

Šta nam donosi 2013.?<br />

Nek’ nam je Bog<br />

na pomoći!<br />

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna,<br />

radijallahu ‘anhu, 14 stoljeća<br />

poslije, historijske činjenice i<br />

ideološke zloupotrebe (II)<br />

Oni su srcem uz tebe,<br />

a sablje su im uz Benu<br />

Umejje<br />

Inicijativa Udruženja “Mladi muslimani’’<br />

Dan RS-a proglasiti<br />

Danom početka genocida<br />

nad Bošnjacima<br />

Isnam Taljić po drugi put u Livnu:<br />

predstavljen roman “Opet ćemo<br />

se vidjeti ispod crvene jabuke…”<br />

Sultan Fatih je otvorio<br />

Bosnu i Bošnjake spasio<br />

genocida<br />

Feljton: Tako se<br />

pobjeđuje očaj<br />

Osmijeh je bio uzrok<br />

njegovog primanja<br />

islama<br />

Glas islamskih<br />

učenjaka<br />

Šejh ‘Adnan Ar’ur:<br />

Sirijski narod<br />

ići će do kraja


Poštovani čitatelji!<br />

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”,<br />

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić.<br />

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu.<br />

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života<br />

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i<br />

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu.<br />

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!<br />

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651


SAFF broj 331<br />

Sadržaj<br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram<br />

Dr. Usama Hajjat: Pošast smutnje<br />

8<br />

Polumjesec<br />

Oružane snage BiH<br />

Nakon odlaska bh. vojnika u Afganistan: Zar smo zaboravili kako su<br />

nas ubijali razni plaćenici iz Rusije, Rumunije, Bugarske, Grčke i<br />

drugih zemalja?<br />

10<br />

Društvo<br />

Promovirana knjiga Huseina Tokića<br />

Jugoslovenstvo kao sh agresija<br />

19<br />

Komentar polumjeseca<br />

Shvatanja koja trebamo ispraviti<br />

Radim davu ahi!<br />

26<br />

Islamske teme<br />

Upravljanje emocijama kod muslimana<br />

Duboko zadiranje u sebe, u dušu, u srce, u karakter<br />

32<br />

Islambosna<br />

Sejfuddinova hronika<br />

Fikh poguziluka<br />

49<br />

Islamnet<br />

Velika Britanija<br />

Za deset godina Britanija dobila milion i po novih muslimana<br />

56<br />

Kutak za mlade<br />

Nahla<br />

Arapski jezik kroz Kur’an<br />

60<br />

3


Uvodnik<br />

Bošnjačko uzdizanje<br />

i “hadžemovska’’ (samo)mržnja<br />

Nema nikakve potrebe da se<br />

dešifrira namjera dejtonskog<br />

sistema da se Bošnjaci<br />

razbaštine od svoje vjere i identiteta.<br />

To je potpuno javni posao. A ne<br />

zaboravimo da se genocidom smatra<br />

i onemogućavanje jednom narodu da<br />

bude slobodan u ispoljavanju svoga<br />

identiteta. To što radi dejtonski režim<br />

sa režanjem na svaki oblik bošnjačkog<br />

uspravljanja, nije ništa drugo do<br />

li kontinuitet one politike<br />

koja je dovela do genocida<br />

u Srebrenici. I taj genocid<br />

u Srebrenici, kao i opsada<br />

Sarajeva, bila je javni posao.<br />

Svi su putem tv ekrana<br />

pratili, zapadne vlade<br />

su šutnjom i mešetarenjem<br />

podržavale, to ubijanje<br />

j<br />

Bošnjaka. Štaviše, zapadne<br />

vlade su vođe genocida nad<br />

Bošnjacima uzdigle na nivo<br />

legaliteta, kada su ih dovele<br />

za pregovarački sto, pretvorivši te barbare<br />

u “stranu u sukobu”, kao i samu<br />

žrtvu. To je isto kao kad bi neko za<br />

Jevreje u Aušvicu rekao da su “strana<br />

u sukobu”. Mogu li pobijeni Srebreničani<br />

biti “strana u sukobu”? A bili<br />

su, u ime namjere da se genocidna<br />

politika uzdigne na nivo legaliteta.<br />

Dejtonski poredak je tako legalizirao<br />

genocidne politike Beograda i Zagreba,<br />

pa danas imamo poredak koji na<br />

druge načine nastavlja genocid nad<br />

Bošnjacima. A jedan od načina je da<br />

se satanizira sve što u Bošnjaka vrijedi.<br />

Dokaz za ovo je medijska hajka<br />

koja je povedena u povodu osnivanja<br />

Svjetskog bošnjačkog kongresa,<br />

29. decembra 2012. u Sarajevu. U<br />

posljednjih desetak godina Bošnjaci<br />

nisu imali značajnijeg događaja. Prvi<br />

put se umrežavaju bošnjački potencijali,<br />

u domovini i dijaspori. Dakle,<br />

riječ je o historijskom događaju. Dejtonski<br />

mediji su događaj ili prešutjeli<br />

ili napali. U Dnevnom avazu je ovom<br />

događaju data tek minorna crtica, iz<br />

čega se čita jeftina namjera minimiziranja<br />

ovoga što je za Bošnjake egzistencijalno<br />

bitno. Dejtonske televizije<br />

su na dugme aktivirale SDP-ovog<br />

potrčka Hadžema Hajdarevića da<br />

napadne SBK i doktora Mustafu Cerića.<br />

Pojavljivali su se razni ublehaši<br />

koji već godinama sprovode genocidnu<br />

ideju raspamećivanja Bošnjaka, s<br />

ciljem istjerivanja iz identiteta. To je<br />

najbolji znak da je SBK pravi projekat<br />

za odbranu Bošnjaka od daljeg urušavanja.<br />

A to urušavanje ima svoju<br />

unutarnju i vanjsku genezu. Svejedno,<br />

dejtonski sistem nikada nije prestao<br />

težiti da Bošnjaci budu što manje<br />

Bošnjaci i muslimani, a što više da<br />

postanu samoprogonitelji,<br />

samomrzitelji, odnosno, da<br />

budu bivši narod. To makar<br />

treba priznati, obznaniti,<br />

znati, jer je suludo graditi<br />

iluzije da poredak koji je<br />

izrastao na genocidu, bude<br />

išta drugo osim genocidan.<br />

Kada to znamo, da živimo<br />

u poretku koji želi naš nestanak,<br />

onda je lakše tražiti<br />

lijek i boriti se. Problem je<br />

ako pristanemo da u sebi<br />

stalno tražimo grešku, kako bismo<br />

opravdali te srpske, hrvatske i ove<br />

“hadžemovske” mržnje prema nama,<br />

a upravo se to od naše javnosti traži.<br />

Nije mali broj indoktriniranih<br />

Bošnjaka koji su povjerovali kako je<br />

grandizoni Svjetski bošnjački kongres<br />

nešto što Bošnjacima donosi<br />

štetu, a kako je jedan od najvažnijih<br />

svjetskih muslimana dr. Mustafa Cerić<br />

neko ko preko Kongresa hoće, bejagi,<br />

da vlada. Pa potrebniji je dr. Cerić<br />

Bošnjacima, nego Bošnjaci njemu<br />

– shvatimo to već jednom! – jer je dr.<br />

Cerić svukud prispio i bez nas. Nama<br />

je čast da nas vodi dr. Cerić, to javno<br />

i glasno govorimo, ma šta o tome mislili<br />

razni Hadžemi Hajdarevići. Ali<br />

zbog takvih kompleksaša, koji nam<br />

truju narod, mi smo dužni dodatno<br />

objašnjavati šta se dešava, bez mnogo<br />

riječi, direktno i otvoreno. Za nas je<br />

napad na Svjetski bošnjački kongres<br />

sastavni dio dejtonskog genocida nad<br />

Bošnjacima. Za nas je svaki napad na<br />

bošnjačko uzdizanje, življenje, djelovanje<br />

– nastavak genocida u Srebrenici.<br />

Mi više ne mislimo takve javne<br />

napade zvati ikako drugačije osim genocidom.<br />

Jer ti napadi imaju cilj da<br />

nas ne bude. A nas ima. I bit će nas.<br />

Inšallah!<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Bugojno<br />

part br: 6764162000885351;<br />

transakcijski: 1613000022234395<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

<strong>ISSN</strong> 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

4. januar - 22. safer<br />

5


Hutba<br />

Iman korisnog traga<br />

Koliko sam musliman<br />

u mislima, govoru,<br />

razmišljanjima, ciljevima,<br />

poslovima, u svom odnosu<br />

prema drugima, roditeljima,<br />

supruzi, djeci, komšijama,<br />

rodbini, muslimanima,<br />

džematu, poslovnim<br />

poznanicima.... ? Koliko<br />

sam dobra vidio, čuo za<br />

njega, prošao pored, ali ga<br />

nisam podržao? Da li sam<br />

osjetio dragost ka tome,<br />

da li sam viđena dobra<br />

dovom pospiješio i potakao,<br />

podržao? Da li sam riječima<br />

izrekao podršku dobru, ...<br />

svojim mislima, da li sam<br />

kazao da sam u stanju i ja<br />

bih to dobro učinio?<br />

Piše: Ismet Purdić<br />

Zahvalu<br />

Z<br />

iskreno i ponizno iska-<br />

Zzujemo Allahu Uzvišenom i<br />

Zspas i mir Božiji u dovi, srcem<br />

i jezikom, molimo za našeg predvodnika,<br />

iskrenog i istinoljubivog poslanika<br />

Muhammeda, porodicu njegovu, ashabe<br />

i sve vjernike.<br />

Draga braćo, vjernici, musliman je<br />

mu’min, vjernik koji živi islam, koristi<br />

sebi i drugima, koji mijenja stanje i okolinu,<br />

na bolje, naravno, i za opću korist.<br />

Naše stanje to ne dokazuje, ili bar ne<br />

tako uvjerljivo. Zašto i kako da to popravimo?<br />

Evo jednog Poslanikovog savjeta,<br />

poslušajmo ga: “Iman ima sedamdeset<br />

i nešto ogranaka: najveći je svjedočenje<br />

da nema boga osim Allaha, a najmanji je<br />

uklanjanje neprijatnosti s puta!”<br />

Hadis je jasan, veoma konkretan<br />

i poziva na akciju i dobronamjernost.<br />

Pitanje nam se nameće: ako nema<br />

promjene u našim životima i okolini,<br />

gdje je onda iman? Nismo li zapali u<br />

zamku slijepe nade i samoobmane da<br />

smo dobri muslimani i mu’mini, i da<br />

se ne može biti bolji i u radu kvalitetniji<br />

i konkretniji, a u predanju se kaže<br />

“Iman nije pusta nada.”?<br />

Allahu Milostivi, sačuvaj nas pustih<br />

nada, ružnih misli, loših djela, bezbrižnog<br />

prijatelja i zla duše moje i loših postupaka<br />

koje učinih, ja i braća moja po vjeri.<br />

Zato odlučno trebamo kazati, jasno<br />

i glasno: ja sam musliman, ja sam<br />

vjernik, nisam od onih koji iman u<br />

nadi gaje, moj iman ima svoj trag, a uz<br />

pomoć Allahovu bit će još veći i prepoznatljiviji,<br />

jer ja želim i radim<br />

na tome.<br />

Odakle početi<br />

Samo moram da se presaberem<br />

i priberem, da pronađem<br />

prve niti imana svoga i<br />

da krenem dalje.<br />

Odakle da počnem? Od<br />

početka naravno, od sebe i<br />

svojih navika.<br />

Koliko sam musliman u<br />

mislima, govoru, razmišljanjima,<br />

ciljevima, poslovima,<br />

u svom odnosu prema drugima,<br />

roditeljima, supruzi,<br />

djeci, komšijama, rodbini,<br />

muslimanima, džematu,<br />

poslovnim poznanicima.... ?<br />

Koliko sam dobra vidio,<br />

čuo za njega, prošao pored,<br />

ali ga nisam podržao? Da li<br />

sam osjetio dragost ka tome,<br />

da li sam viđena dobra dovom<br />

pospješio i potakao,<br />

podržao? Da li sam riječima<br />

izrekao podršku dobru, ...<br />

svojim mislima, da li sam<br />

kazao da sam u stanju i ja<br />

bih to dobro učinio?<br />

Koliko sam puta zgriješio,<br />

svjesno, a da li sam se iskreno pokajao?<br />

Da li sam iskren prema sebi, bračnom<br />

drugu svome, prema prijateljima, i ono<br />

najvažnije, prema Gospodaru svome?<br />

Koliko mi puta naumpadne smrt,<br />

kabur, ispit, proživljenje, Božiji sud, Džehennem?<br />

Susret s Poslanikom, sa Allahom,<br />

šta će biti s mene na Sudnjem danu?<br />

Zašto živim, zašto sve radim ovo<br />

što radim?<br />

Koliko je to samo pitanja, a odgovora<br />

malo, a i ono malo, nesigurno,<br />

nepotpuno, neuvjerljivo?<br />

4. januar - 22. safer<br />

6<br />

Ovog časa,<br />

brate, možemo<br />

pomoći jedan<br />

drugome i to<br />

će nam obojici<br />

iman povećati i<br />

učvrstiti, a sutra<br />

ću ja tebi reći<br />

ili ti meni: pusti<br />

me, ostavi me<br />

na miru, moram<br />

pregledati svoj<br />

iman, za sebe<br />

se borim, danas<br />

ti nisam od<br />

pomoći.<br />

Koliko boravim u džamiji i koliko<br />

vremena provedem u namazu?<br />

Koliko sam u društvu s Kur’anom?<br />

Kako se odnosim prema Kur’anu?<br />

Nisam li od onih za koje Poslanik,<br />

s.a.v.s., vapi Upravitelju svemira: “I<br />

narod moj Kur’an ovaj odbacuje.”<br />

Kako se odnosim prema sunetu<br />

Poslanika, šta znam o Poslaniku<br />

svome, da li bi me on uzeo za<br />

druga, da li bi se nečega postidio u<br />

društvu s njim, da li bi ga doveo u<br />

svoju kuću, da li bi on sjeo za sofru<br />

moju?<br />

Mnogo pitanja, odgovora malo.<br />

Velika su to i teška pitanja, na njih<br />

treba smjelo i odvažno odgovoriti.<br />

Moram razaviti svoje srce, pogledatI<br />

u njega, očistitI ga djelima, i<br />

onda ga brižno čuvati do časa smrti<br />

nepoznatog, do namaza kojeg neću<br />

klanjati, već će se meni<br />

klanjati, do kabura u koji<br />

će me spustiti, a onda mi<br />

leđa okrenuti, a mene ostaviti<br />

samo sa djelima mojim,<br />

sa imanom kojeg sam<br />

za života sabirao i gradio.<br />

I tada ću da brojim koliko<br />

sam njegovih ogranaka<br />

sakupio, a ovaj put se<br />

neću ni pitati koliko su<br />

oni vrijedni, valjani i ispravni<br />

da se iznesu pred<br />

Onoga koji samo najbolje<br />

i iskreno prima od robova<br />

Svojih.<br />

Ovog časa, brate,<br />

možemo pomoći jedan<br />

drugome i to će nam<br />

obojici iman povećati i<br />

učvrstiti, a sutra ću ja tebi<br />

reći ili ti meni: pusti me,<br />

ostavi me na miru, moram<br />

pregledati svoj iman,<br />

za sebe se borim, danas ti<br />

nisam od pomoći.<br />

Poslanik, s.a.v.s., nam<br />

išareti da je iman nešto<br />

najvrjednije, da se počinje<br />

graditi na temelju izgovaranja<br />

La ilahe illlellah, a<br />

da je njegov krov, njegova<br />

kruna, vrhunac, opet, La ilahe illlellah,<br />

ali sada potpuno drugačije od<br />

onog prvoga. Sada je to osjećajno,<br />

proživljeno, srcem izrečeno La ilahe<br />

illellah.<br />

I ne samo to, nego nam Poslanik,<br />

s.a.v.s., govori da iman gradimo od<br />

malih stvari, od onih iz naše blizine,<br />

od poslova koje svakodnevno radimo.<br />

Iman nije oaza u pustinji koju<br />

treba tražiti, iman je u tebi i meni,<br />

samo ga treba oživjeti. On je u<br />

mom i tvom ponašanju, samo treba<br />

ponašanje dotjerati pred ogledalom<br />

šehadeta.


Da li sam<br />

iskren prema<br />

sebi, bračnom<br />

drugu svome,<br />

Građevina imana<br />

prema<br />

prijateljima, i<br />

I vidi, Poslanik, s.a.v.s., ono najvažnije,<br />

nam otkriva još jednu tajnu<br />

imana, da za iman ne Gospodaru<br />

prema<br />

treba posebno vrijeme, već svome?<br />

da idući putem radi potrebe<br />

svoje dunjalučke, možeš naumpadne<br />

Koliko mi puta<br />

da gradiš i učvršćuješ svoju smrt,<br />

tvrđavu imana koja će te kabur, ispit,<br />

štititi od šejtanske najezde, proživljenje,<br />

ljudske zavisti i mržnje, od Božiji sud,<br />

džehnemskih vatrenih jezika.<br />

Kako to iman praviti i<br />

Džehennem?<br />

izdizati na putu, tako što ćeš<br />

uklonuti ono što smeta ljudima<br />

na putu.<br />

A kad iman poraste, preraste naše<br />

ovodunjalučke ciljeve, kad sve bude za<br />

Allaha i radi Njega, kad ahiret zasjeni<br />

dunjaluk, onda ne samo da ćemo<br />

sklanjati s puta ono što smeta, već<br />

ćemo i drugima to preporučivati.<br />

I u oba slučaja imana, kad ga zidamo<br />

i temeljimo, i kad on preraste u<br />

ideal i vodilju, vjernik ne smije biti od<br />

onih koji po putu prepreke stavljaju, i<br />

to bukvalno, ne rasipaju smeće i nekorisno<br />

po putu, niti metaforički ometaju<br />

put dobra i ciljeva koje muslimanske<br />

zajednice stavljaju sebi u obavezu.<br />

Zato, braćo u vjeri, počnimo ozbiljno<br />

da gradimo i temeljimo svoje vjerovanje<br />

– iman, jer s malim stvarima,<br />

predstavljajući islam, možemo zaslužiti<br />

veliku nagradu. A uz to, ne dopustimo<br />

sebi da budemo od onih koji koče puteve<br />

i staze imana, dobra, dobročinstva<br />

i projekata koji su od koristi<br />

islamu, muslimanima, imanu<br />

i nama samima.<br />

Put imana je dug, on traje<br />

od rođenja do smrti, i neko<br />

na njemu pruža prve korake<br />

danas, a neko sutra, neko po<br />

njemu kroči od rane mladosti,<br />

a neko se staračkim koracima<br />

uputi ka njemu. Sve su<br />

to opcije, prilike, a odluka je<br />

uvijek samo naša.<br />

Stanimo zajedno i<br />

odlučno na stazu imana, pa<br />

će Allah Uzvišeni otkloniti<br />

prepreke s tog puta, jer u džematu<br />

put imana postaje kraći, manje je prepreka,<br />

a rezultat i nagrada su mnogo<br />

veći.<br />

Mogu pretpostaviti tvoj odgovor<br />

brate, a moj glasi: pružam ti ruku imana<br />

i krećem stazom vjerovanja, budi<br />

uz mene, ja ću biti uz tebe, jer zajedno<br />

smo tu, u ovom vremenu i zajedno<br />

možemo izgraditi tvrđavu imana, a na<br />

kraju nas čeka Poslanik, s.a.v.s., ozarena<br />

lica, s peharom kevser vode da napoji<br />

žedne trudbenike koji srcima, tijelima,<br />

mislima i djelima hrle ka njemu<br />

– imamu imana.<br />

4. januar - 22. safer<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

Pošast smutnje<br />

Hatib: Dr. Usama Hajjat<br />

Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />

Hvala Allahu, Svetome<br />

i Onome<br />

koji je čist od<br />

svakog nedostaka. Zahvaljujemo<br />

Mu se na nebrojenim<br />

blagodatima i svjedočimo da<br />

je samo On Bog, Koji druga<br />

nema, i da je naš velikan i<br />

vjerovjesnik, Muhammed,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, Allahov<br />

rob i poslanik, vječiti<br />

uzor bogobojaznih i predvodnik<br />

čovječanstva. Bojte se<br />

Allaha i često se sjećajte dana<br />

kada će te pred Njega stati i<br />

kada vam neće nikakvo blago,<br />

a ni sinovi od koristi biti,<br />

samo će onaj koji Allahu srca<br />

čista dođe spašen biti. (Prijevod<br />

značenja, Eš-Šu’ara,<br />

88., 89.). Osnovna karakteristika<br />

razumom obdarenih,<br />

onih čija su srca ispunjena<br />

strahom od Allaha, i koji se<br />

u onome što rade rukovode<br />

jasnim uputama od Allaha,<br />

jeste da su maksimalno suzdržani<br />

i oprezni prema smutnjama<br />

(spletkama) svake vrste,<br />

a posebno smutnjama u<br />

vjeri. U tome im, prije svega,<br />

pomaže njihovo nepokolebljivo<br />

ubjeđenje i bezrezervno<br />

prihvatanje kur’anskih<br />

ajeta i Poslanikovih hadisa u<br />

kojima nas Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik,<br />

jasno i nedvosmileno, upozoravaju<br />

na opasnosti smutnji, pojašnjavaju<br />

puteve i načine njihovog izbjegavanja i<br />

upućuju na ispravan stav u vremenima<br />

smutnje. Svojom eksplicitnošću i sveobuhvatnom<br />

porukom, u tom smislu,<br />

posebno se izdvajaju riječi Uzvišenog<br />

Allaha: I izbjegavajte ono što će dovesti do<br />

smutnje koja neće pogoditi samo one među<br />

vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno<br />

kažnjava. (Prijevod značenja, 25.), a<br />

od hadisa, riječi Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem: “Doći će vrijeme smutnji<br />

u kojima će onaj koji sjedi biti bolji<br />

od onoga koji stoji, onaj koji stoji od<br />

onoga koji ide, onaj koji ide od onoga<br />

koji žuri. Ko im se prepusti, upropastit<br />

će ga, a spasit će se samo onaj ko<br />

potraži sklonište (utočište).’’ (Buharija,<br />

3601., Muslim, 2886.). U drugom ha-<br />

Osnovna<br />

karakteristika<br />

razumom<br />

obdarenih,<br />

onih čija su<br />

srca ispunjena<br />

strahom od<br />

Allaha, i koji<br />

se u onome što<br />

rade rukovode<br />

jasnim uputama<br />

od Allaha,<br />

jeste da su<br />

maksimalno<br />

suzdržani i<br />

oprezni prema<br />

smutnjama<br />

(spletkama)<br />

svake vrste.<br />

disu Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, kaže: “Požurite<br />

sa dobrim djelima prije nego<br />

nastupe smutnje, koje će navirati<br />

kao tmine mrkle noći i<br />

u kojima će čovjek osvanuti<br />

kao vjernik, a omrknuti kao<br />

nevjernik, omrknuti kao<br />

vjernik, a osvanuti kao nevjernik,<br />

prodajući vjeru za<br />

prolazni dunjalučki užitak.’’<br />

(Muslim). Smutnja se, prema<br />

rječima Ibnul Kajjima,<br />

dijeli u dvije vrste: smutnja<br />

sumnje (finetu-š-šubuhat<br />

t),<br />

koja je opasnija, i smutnja<br />

strasti (prohtjeva, fitnetu-ššehevat).<br />

Mogu se, u isto vri-<br />

jeme, naći kod jedne osobe, a<br />

mogu biti odvojene. Sumnju<br />

uzrokuje nedovoljno poznavanje istine<br />

i pomanjkanje ispravnog znanja, a<br />

kada je, uz to, čovjekova namjera pokvarena<br />

i slijepo slijedi svoju strast, sve<br />

to će rezultirati velikom smutnjom i<br />

nesrećom. Ne pitaj šta bi se moglo desiti<br />

onome koji ima pokvarenu namjeru,<br />

i kojim gospodari njegova strast, a<br />

uz to je još i nedovoljno upućen i posjeduje<br />

skromno znanje o uputi s kojom<br />

je došao Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, on sigurno spada među one<br />

za koje je Uzvišeni Allah rekao: Reci ti<br />

Meni ko će uputiti onoga koji je strast<br />

svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je<br />

Allah, znajući ga, u zabudi ostavio i sluh<br />

njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči<br />

njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako<br />

neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto<br />

se ne urazumite? (Prijevod značenja, El-<br />

Džasije, 23.).<br />

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />

(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />

Preporučeni način<br />

ukazivanja na mahane<br />

i nedostatke<br />

Hatib: dr. Abdul-Bari es-Subejti<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

Alah<br />

A<br />

se smilovao čovjeku koji mi<br />

Aukaže na moje nedostatke’’, ve-<br />

Aličanstvena je izreka koja u sebi<br />

nosi mnoge koristi i pouke, međutim, te<br />

poruke ne mogu dokučiti osim skromne i<br />

širokogrudne osobe koje se hrabro suočavaju<br />

sa ličnim manjkavostima i nastoje ih<br />

eliminirati. Bez obzira koliko pojedinac bio<br />

učen, plemenit ili ugledan, on pri sebi mora<br />

imati neke mahane: ‘’Ja ne pravdam sebe, ta<br />

duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar<br />

moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta<br />

i samilostan je.” (Jusuf, 53.). Jedan od naših<br />

ispravnih prethodnika je kazao: “Kada kod<br />

svog brata muslimana primijetiš neku mahanu<br />

pa mu je prećutiš, prevario si ga, ako<br />

je kažeš nekom drugom, ogovorio si ga, a<br />

ako mu je kažeš direktno, ražalostiti ćeš ga.”<br />

“Kako onda da postupim?”, upita neko.<br />

“Upozori ga indirektno i spomeni mu to<br />

nenapadno u toku razgovora’’, odgovori on.<br />

Rekao je Uzvišeni: Od Gospodara vašeg dolaze<br />

vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju<br />

korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju štetu<br />

je slijep... (El-En’am, 104.). Kome Uzvišeni<br />

Allah želi dobro On mu ukaže na njegove<br />

mahane a onaj ko uoči svoje mahane takav<br />

je, uz Allahovu pomoć, na dobrom putu da<br />

ih se otarasi i za njih pronađe lijek. Svjesno<br />

zanemarivanje ličnih nedostataka i nemarnost<br />

u pokušajima da se oni eliminiraju,<br />

najbolji je pokazatelj da se radi o slaboj i<br />

labilnoj ličnosti pa i vrsti umišljenosti kod<br />

nje jer takva osoba sebe smatra potpunom<br />

i savršenom, što je stepen kojeg obični ljudi<br />

nikada ne mogu postići. Ukazivanje drugima<br />

na manjkavosti koje imaju pri sebi naša<br />

je obaveza, međutim, taj postupak ima svoja<br />

pravila i propise tako da onaj ko drugoga<br />

upozorava na određenu mahanu mora biti<br />

učtiv i pristojan, koristiti najljepše riječi i<br />

fraze, biti blag i izbjegavati bilo kakav vid<br />

grubosti u govoru i postupcima, uputiti<br />

savjet nasamo a ne u javnosti, indirektno<br />

upozoriti na problem jer je u tom slučaju<br />

šansa da se dotična osoba popravi daleko<br />

veća. S druge strane, opominjanje nekoga<br />

u javnosti pred drugim ljudima, gotovo<br />

sigurno biva shvaćeno kao uvreda i provociranje<br />

te vodi ka svađi i zahladnjenju<br />

odnosa. Međutim, na veliku žalost, veliki<br />

4. januar - 22. safer<br />

8


Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa<br />

Okretanje leđa islamu<br />

Ukazivanje<br />

drugima na<br />

manjkavosti<br />

koje imaju<br />

pri sebi naša<br />

je obaveza,<br />

međutim, taj<br />

postupak ima<br />

svoja pravila i<br />

propise tako da<br />

onaj ko drugoga<br />

upozorava<br />

na određenu<br />

mahanu mora<br />

biti učtiv i<br />

pristojan,<br />

koristiti<br />

najljepše riječi i<br />

fraze.<br />

broj nas odbija prihvatiti<br />

savjet i korigirati<br />

svoje nedolične<br />

postupke čak<br />

i onda kada na njih<br />

budemo upozoreni<br />

na najljepši i najprimjerniji<br />

način, i<br />

to od strane osoba<br />

koje nas iskreno vole<br />

i uvažavaju što ukazuje<br />

na našu slabost<br />

i nedostatak želje<br />

za priznavanjem<br />

vlastitih propusta.<br />

Musliman se prema<br />

svojim i tuđim mahanama<br />

mora odnositi<br />

na način kojeg jg<br />

je propisao Šerijat.<br />

Jedna od vrlo bitnih<br />

stvari o kojoj obavezno treba voditi računa<br />

jeste skrivanje svojih i tuđih mahana, uz<br />

veliku želju i trud za eliminiranjem istih i<br />

upućivanje Allahu dova da oprosti i nama<br />

i drugima. Rekao je Muhammed, s.a.v.s.:<br />

“Svima iz moga ummeta će biti oprošteno<br />

osim onima koji (svoje grijehe) javno iznose.<br />

U to spada i to da čovjek učini grijeh<br />

po noći kojeg je Uzvišeni Allah sakrio od<br />

drugih pa oni za njega nisu ni saznali, međutim,<br />

on se njime počne dičiti govoreći:<br />

‘Hej ti! Sinoć sam uradio to i to...’ Njegov<br />

Gospodar mu je (dotični grijeh) sakrio, a<br />

on otkriva ono što je Allah od drugih zaklonio.’’<br />

(Muslim). Fudajl b. Ijad je govorio:<br />

“Vjernik skriva tuđe mahane i (tu osobu)<br />

savjetuje, a munafik i grješnik grde i razglašavaju<br />

(tuđe mahane)’’. Rekao je jedan<br />

od naših ispravnih prethodnika: “Ponekad<br />

kod drugih uvidim nešto što prezirem, međutim<br />

o tome nikome ništa ne govorim jer<br />

se bojim da ću i ja time biti iskušan.’’ Rekao<br />

je drugi: “Govorili smo da je najgrješniji<br />

čovjek onaj koji najviše spominje grijehe i<br />

nedostatke drugih.’’ Također, jedan od njih<br />

je rekao: “Susreo sam ljude koji nisu imali<br />

(mnogo) mahana pa su počeli spominjati i<br />

prepričavati tuđe mahane a nakon toga su<br />

i drugi počeli spominjati njihove. Susreo<br />

sam i ljude koji su imali mnogo mahana,<br />

međutim, suzdržavali su se od toga da spominju<br />

i prepričavaju nedostatke drugih pa<br />

su i njihove mahane zaboravljene.’’<br />

Hatib: Muhammed Selim<br />

Preveo i sažeo: Esad Mahovac<br />

Allahov<br />

A<br />

Poslanik,<br />

Asallallahu alejhi ve<br />

Asellem, je rekao:<br />

“Islam ce nestajati jedan po<br />

jedan dio, kad se god koji dio<br />

izgubi, ljudi će se hvatati za<br />

sljedeći. Prvo što će nestati<br />

od islama je islamska vlast, a<br />

zadnje što će ostati od vjere je<br />

namaz.” Nema sumnje da ćemo se svi<br />

složiti da je, nažalost, mnogo toga od<br />

islama napušteno i zaboravljeno, ali je<br />

još žalosnije da ljudi ne žele zadržati te<br />

stvari, već se okreću od njih i slijede ono<br />

što dolazi iza toga. Nakon Osmanske države<br />

nestalo je i zadnjeg oblika suđenja<br />

po Allahovom zakonu, a do današnjih<br />

dana nestalo je još mnogo toga. Štaviše,<br />

poznajem čovjeka iz naše okolice koji<br />

uprkos svojih četrdesetak godina života<br />

nije ušao u Mesdžidu-l-aksa, izuzev jedanput<br />

kada je klanjao dženazu svome<br />

ocu, ali opet bez ijedne sedžde. Naravno,<br />

ovakvo stanje proizveli smo sami mi kako<br />

o tome govore mnogi kur’anski ajeti. U<br />

Bici na Uhudu Sa’d b. er-Rebi’a oporučio<br />

je ashabima da neće imati opravdanje<br />

ukoliko bude ugrožena sigurnost Poslanika,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, a među<br />

njima ima živo oko koje trepti. Ovoliki<br />

“Arapsko<br />

proljeće”<br />

nije odraz<br />

nečije gladi<br />

i neimaštine,<br />

nego želje da<br />

se uspostavi<br />

vjera i da se<br />

ljudima sudi po<br />

onome što je<br />

Allah objavio.<br />

strah i briga za islamskim vladarem<br />

bila je razumljiva jer su<br />

poznavali šta će se desiti ukoliko<br />

nestane onog ko će suditi<br />

po pravdi i istini. Njihova primjena<br />

islama bila je potpuna,<br />

pridržavali su se svakog djelića<br />

vjere svojim očnjacima i dosljedno<br />

su izvršavali sve što je<br />

od njih zahtijevano kao što su<br />

pokazali u pogledu zabrane<br />

alkohola. I njihove žene, ashabijke,<br />

nisu bile ništa manje<br />

primjerni muslimani od svojih muževa.<br />

Međutim, danas imamo muslimane koji<br />

klanjaju i poste, ali rade sa kamatom ili<br />

ne vode brigu o svojoj djeci i mnogo toga<br />

drugog.<br />

“Arapsko proljeće” nije odraz nečije<br />

gladi i neimaštine, nego želje da se uspostavi<br />

vjera i da se ljudima sudi po onome<br />

što je Allah objavio. Ljudi danas traže<br />

vladara poput dva Omera, radijallahu<br />

anhuma, ili Salahuddina, jer bez islamske<br />

vlasti nema blagostanja ma koliko se ljudi<br />

lijepo osjećali. Nažalost, mnogi su se zadovoljili<br />

samo plačem nad zemljom koju<br />

su naslijedili od ashaba i tabiina.<br />

Najvažnije što oporučujem sebi i<br />

ostalim muslimanima jeste namaz, jer on<br />

nas razdvaja od kufra i širka. Nakon toga<br />

oporučujem nam ostale stubove islama, a<br />

nakon toga Allah će nas pomoći kao što<br />

je pomogao muslimane prije nas.<br />

4. januar - 22. safer<br />

9


Bihać<br />

Humanitarna akcija “Konvoj za Siriju” u velikom zamahu<br />

Udruženje “Solidarnost” kao nosioc projekta<br />

“Humanitarni konvoj za Siriju”<br />

Uu suradnji sa partnerskim udruženjima poduzelo<br />

je niz aktivnosti sa ciljem afirmiranja<br />

i upoznavanja naše javnosti sa ovim projektom<br />

kao i sa stanjem sirijskih izbjeglica.<br />

U tom smislu za nepunih mjesec dana od<br />

pokretanja akcije realizirane su sljedeće aktivnosti:<br />

“Pored objavljivanja vijesti o pokretanju<br />

humanitarne akcije na našoj internestkoj<br />

stranici i stranicama naših partnerskih<br />

organizacija kao i drugih internet portala i<br />

pojedinih radio i TV kuća održane su dvije<br />

tribine u Zenici, te sastanci sa volonterima<br />

učesnicima u akciji. Prva tribina održana je<br />

22. decembra u subotu navečer na sijelu s<br />

video prezentacijom u džematu Poljice gdje<br />

su ciljano pozvani predstavnici: Udruženja<br />

“Knjiga izvor”, Asocijacije za afirmaciju humanih<br />

ideja AHI, Facebook grupe “Sadaka”,<br />

Udruženja “Selam” iz Zenice, džemata<br />

“Kočeva”, džemata “Poljice” i predstavnici<br />

dvije halke koje okuplja pj hafiz Husejinefendija<br />

Čajlaković. Ova tribina je<br />

pokazala velik interes prisutnih te<br />

je tražena druga tribina u organizaciji<br />

UG: AHI i domaćina IPF-a<br />

u Zenici. Druga tribina čiji je organizator<br />

Udruženje za afirmaciju<br />

humanih ideja AHI iz Zenice,<br />

moderator Midhat Kasap, učesnici<br />

Sirijac dr. Muhamed Kattae i<br />

prof. dr. Safvet Halilović te ispred<br />

Solidarnosti Ammara Šabić Langić<br />

bila je 28. decembra u Zenici”.<br />

Spomenuta tribina je emocionalno<br />

utjecala na sve prisutne a posebno izlaganje<br />

dr. Kattae koji je kao doktor mjesec<br />

dana boravio u izbjegličkim kampovima<br />

Sirijaca u Turskoj. Spomenute tribine rezultat<br />

su animacije velikog broja pojedinaca na<br />

zeničkom području. “Ogroman uspjeh ove<br />

akcije već sada jeste zainteresiranost građana<br />

i spremnost da sudjeluju u njoj te ovim<br />

putem izdvajamo neke od njih kao što su<br />

Mirsad Bajramović, Midhat Kasap, hafiz<br />

Halil Mehtić i Safvet Halilović, dr. Nihad<br />

Ribić. Dr. Nihad Ribić je jedan od izuzetno<br />

požrtvovanih volontera u ovoj akciji koji je<br />

pored odjela na kome radi animirao putem<br />

sindikata i prikupljanje donacija od svih<br />

zaposlenih u Kantonalnoj bolnici Zenica.<br />

Hafizi Mehtić i prof.dr. Halilović, te mnoge<br />

efendije u džematima Zenice dali su velik doprinos<br />

animaciji građana i podrške ovoj akciji.<br />

Mirsad Bajramović izrazio je spremnost da<br />

kao volonter Solidarnosti učestvuje u ovom<br />

projektu, nesebičnom požrtvovanošću prikupio<br />

je dosad preko 3.300 KM novčanih<br />

priloga i pored toga mnoge firme upoznao<br />

sa spomenutom akcijom i uputio ih da donacije<br />

uplate direktno na račun Solidarnosti.<br />

Spomenuti je obezbijedio skladišni prostor<br />

za slučaj prelaska na drugu fazu ove akcije, tj.<br />

sakupljanje pj j humanitarne pomoći. Poseban<br />

primjer je učitelj u Osnovnoj školi “Ćamil<br />

Sijarić” - Orahovica, Enes Lužić koji je uz<br />

pomoć učenika, mještana sela i dva imama<br />

obezbijedio kombi humanitarne pomoći –<br />

sve novo te novčane priloge od preko 1.000<br />

KM a od novogodišnjih paketića koji su iz<br />

Britanije stigli učenicima, djeca su donirala<br />

svako ponešto za djecu Sirije.<br />

Ciljevi akcije:<br />

1. Prikupiti i dostaviti humanitarnu pomoć<br />

za sirijske izbjeglice u Turskoj – Hataj, gdje<br />

se nalazi krizni štab IHH-a organizacije i veliki<br />

izbjeglički kamp.<br />

2. Pored toga da Bosna i Hercegovina<br />

bude dio konvoja koji 20. januara kreće iz<br />

Londona za Gazu (Palestina) i na taj način<br />

direktno odnijeti stanovnicima Gaze humanitarnu<br />

pomoć i novčana sredstva.<br />

3. Kako možeš pomoći i biti dio konvoja?<br />

Doniraj nešto od dole navedenog:<br />

1. novčana sredstva<br />

2. kamion, kombi, na 7- 8 dana – u obzir<br />

dolazi što veća nosivost<br />

3. gorivo<br />

4. budi vozač<br />

5. dole spomenute artikle<br />

-Šatore, deke, električne grijalice,<br />

žensko i muško donje rublje, dječije<br />

donje rublje, ženska odjeća,<br />

kapute, cipele, čizme, kape, rukavice,<br />

čarape, školski pribor, igračke,<br />

prehrambene artikle, higijenske<br />

potrepštine, sve za male bebe<br />

(Obavezno sve mora biti novo<br />

uvjet IHH-a organizacije kao primaoca<br />

pomoći). Rok za prijem<br />

donacija 15 januar.<br />

Novčani prilozi se prikupljaju na<br />

razne načine:<br />

Putem uplata građana na žiro račun<br />

Udruženja “Solidarnost” (ŽIRO RAČUN<br />

UDRUŽENJA “SOLIDARNOST”<br />

TURKISH ZIRAAT BANK BOSNIA d.d<br />

/ U KM. VALUTI: 186-000-1053170055<br />

transakcijski za Republiku Srpsku:<br />

186- 000-1096186063<br />

DEVIZNI: SWIFT code :TZBBBA22<br />

IBAN: BA391860001653170151<br />

sa naznakom “za konvoj Sirija” ili “za konvoj<br />

Gaza”)<br />

Novčani prilozi se skupljaju i putem humanitarnih<br />

štandova ispred trgovačkih centara<br />

koje su organizirali aktivisti “Solidarnosti”<br />

u Bihaću i Cazinu. Uskoro na ovaj način<br />

počinje prikupljanje donacija u Travniku,<br />

Tuzli i Sarajevu. Dosad prikupljena novčana<br />

sredstva kako na žiro račun Udruženja<br />

“Solidarnost” kao i kod naših partnerskih<br />

oganizacija i volontera orijentaciono iznose<br />

oko 20.400 KM i 1.080 €.<br />

Više informacija o humanitarnoj akciji<br />

Konvoj za Siriju “Razumijemo vašu patnju<br />

i bol” te volonterima kojima se možete javiti<br />

u slučaju da odlučite pomoći možete naći na<br />

linku<br />

http://www.solidarnost-bosnia.com/<br />

index.php?option=com_content&<br />

view=articl e&id =602:humanitar<br />

ni-konvoj-za-siriju-razumijemo-vaupatnju-i-bol&catid=50:trenutniprojekti&Itemid=136<br />

SBK<br />

Svjetski bošnjački kongres<br />

Sa<br />

odlaskom<br />

2012. godine<br />

Bošnjaci su<br />

dobili još jednu<br />

važnu organizaciju.<br />

Naime,<br />

29. decembra,<br />

u Sarajevu je u<br />

svečanom ambijentu<br />

održana Izborna skupština i<br />

prvo zasjedanje Svjetskog bošnjačkog<br />

kongresa. Time su Bošnjaci cijelog<br />

svijeta dobili krovnu organizaciju,<br />

koja će obuhvatiti svu bošnjačku<br />

energiju radi očuvanja i afirmacije<br />

bošnjačkog nacionalnog identiteta.<br />

Za prvog predsjednika izabran je<br />

Mustafa Cerić, predsjednik Skupštine<br />

SBK-a Muamer ef. Zukorlić, sekretar<br />

Skupštine Ekrem Tucaković, potpredsjednici<br />

SBK-a Haris Hromić, Mirza<br />

Šabić, Mevlida Serdarević, predsjednik<br />

Izvršnog vijeća SBK-a Mirsad<br />

Čaušević, te 30 članova Senata<br />

SBK-a. Kongresu je prisustvovalo 275<br />

učesnika iz svih dijelova svijeta i svih<br />

sfera života. Osnivanje Svjetskog bošnjačkog<br />

kongresa proteklo je svečano<br />

i uz velika obećanja i očekivanja. U<br />

svom prvom obraćanju predsjednik<br />

Mustafa Cerić je rekao: “Ovo je naša<br />

zemlja, mi smo Bošnjaci, govorimo<br />

svoj jezik i ne bojimo se nikoga osim<br />

Boga. Od danas, mi Bošnjaci, hoćemo<br />

da pokažemo svoju odanost naciji<br />

čuvajući kroz to svoju vjeru. Bošnjaci<br />

moraju biti nedvosmisleni u zahtjevu<br />

da imaju sve što imaju i druge nacije<br />

na Balkanu i u Evropi. Umjesto lažne<br />

priče da nema BiH bez ovih ili onih,<br />

Bošnjaci moraju shvatiti da nema<br />

BiH bez Bošnjaka niti Bošnjaka bez<br />

BiH. Ova zemlja pripada onima koji<br />

istinski vole njene ljude, narode, vjere,<br />

kulture, rijeke i planine”. Na svečanoj<br />

ceremoniji osnivanja Svjetskog bošnjačkog<br />

kongresa, na licima prisutnih<br />

delegata moglo se vidjeti zadovoljstvo<br />

jer su svjedočili jednom tako važnom<br />

procesu bošnjačkog samoorganiziranja.<br />

U razgovoru sa mnogim učesnicima<br />

ove svečanosti stekli smo utisak<br />

da svi očekuju da će Svjetski bošnjački<br />

kongres uraditi mnogo na zaštiti i<br />

promociji naših nacionalnih interesa.<br />

Čestitamo osnivačima i članovima<br />

osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa<br />

i nadamo se da će ova organizacija<br />

i njeni lideri ispuniti očekivanja<br />

svih dobronamjernih Bošnjaka i<br />

Bošnjakinja.<br />

4. januar - 22. safer<br />

11


Busovača<br />

Federalni mediji ne vole<br />

izvještavati o zločinima<br />

nad Bošnjacima u srednjoj<br />

Bosni<br />

prisutvu velikog broja prijatelja,<br />

rodbine i građana iz doline<br />

U<br />

Lašve, nakon 19 godina od stravičnog<br />

ubistva, 15.11.2012. godine<br />

dostojanstveno, uz vjerski obred,<br />

pokopani su posmrtni ostaci Pezer<br />

Abdulaha (55 god.), Zatagić Amela<br />

(18 god.) i Pezer Sabahudina (17<br />

god.) Dženaza je klanjana u mjesnom<br />

haremu Lončari, dijelu džemata<br />

Putiš nadomak Busovače.<br />

Abdulaha, Amela i Sabahudina<br />

pripadnici HVO-a su 16. 4. 1993.<br />

g. u selu Nadioci (općina Vitez)<br />

zvjerski mučili i ubili. Nakon toga<br />

zapalili su njihova tijela, a potom i<br />

zakopali blizu mjesta ubistva. U želji<br />

da ovu tužnu i (ne)svakidašnju<br />

bošnjačku dženazu u svojim programima<br />

barem kao vijest prenesu i<br />

vodeće medijske kuće u BiH lokalni<br />

imam Nedim ef. Klisura pozvao<br />

je njih 7, međutim… O tome nam<br />

Nedim ef. kaže: “U zadnja dva dana<br />

sam kontaktirao sedam domaćih tv<br />

kuća (FTV, BHT1, FACE TV, TV1,<br />

HAYAT, RTV ZENICA, NTV IC<br />

KAKANJ) od kojih niti jedna nije<br />

našla za shodno da napravi prilog<br />

o ovome užasnom zločinu nad<br />

Bošnjacima srednje Bosne, jedino<br />

se dan kasnije odazvao IC Kakanj<br />

kako bi tu priču zabilježio, barem<br />

kao vijest.” Nažalost, ovaj slučaj vjerodostojno<br />

oslikava stanje u našim<br />

medijima. Izvještavanje o zločinima<br />

nad Bošnjacima nije popularna<br />

tema, a da je riječ o, ne daj Bože, zločinima<br />

koje su počinili Bošnjaci ili<br />

da je neko pobio tri psa u Busovači<br />

pobrojani mediji bi sigurno poslali<br />

svoje novinarske ekipe na teren.<br />

SAD<br />

Širenje islamofobije<br />

neminovno vodi ka činjenju<br />

zločina nad muslimanima<br />

Širenje islamofobije neminovno vodi<br />

ka zločinu. Mi u Bosni i Hercegovini<br />

smo se uvjerili u istinitost ove teze kroz<br />

slučaj Magdija Dizdarevića. Magdi<br />

Dizdarević je bio žrtva islamofoba i raširene<br />

islamofobije u Mostaru i Bosni<br />

i Hercegovini. Sličan zločin dogodio<br />

se ovih dana u Americi, tačnije u New<br />

Yorku, gdje je jedan tridesetjednogodišnja<br />

žena u podzemnoj željeznici gurnula<br />

muškarca i izazvala njegovu jg trenutačnu<br />

smrt. Žena ubica se zove Erika<br />

Menendez. Nakon što je uhapšena rekla<br />

je da je gurnula muslimana i da se<br />

ne kaje jer mrzi muslimane i Indijce.<br />

Beograd<br />

Crvena zvezda bi u 2013. godini mogla<br />

Cda dobije jakog sponzora, jačeg čak i<br />

Cod “Gasproma”. U pitanju je “Al Dahra”,<br />

uspešna kompanija iz Abu Dabija, koja se<br />

bavi proizvodnjom i distribucijom poljoprivrednih<br />

proizvoda, pišu beogradski mediji<br />

pozivajući se na izvore iz Crvene zvezde.<br />

“Kontakt sa Arapima ostvarili su prvi<br />

potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar<br />

Vučić i ministar finansija Mlađan Dinkić<br />

tokom posjete Emiratima u oktobru. Tada<br />

su sa šeikom Mohamedom bin Zajedom<br />

el- Nahjanom, koji je poznat kao veliki<br />

zaljubljenik u sport, dogovorili posjetu<br />

Beogradu”. Kompanija “El Dahra” bavi se<br />

agrikulturom, a zainteresirana je za ulaganje<br />

i investicije u Srbiji. Ova moćna firma<br />

“Gurnula sam muslimana pod voz jer<br />

mrzim Indijce i muslimane od napada<br />

na Blizance 2001.”, kazala je Erika<br />

Menendez policiji. Erika Menendez je<br />

proizvod islamofoba kao što je američka<br />

jevrejka Pamela Geller, koja je<br />

finansirala postavljanje islamofobičnih<br />

reklama u podzemnim željeznicma u<br />

New Yorku. Koliko luđaka dnevno<br />

čita Pameline islamofobične poruke i<br />

tako se pune mržnjom prema islamu i<br />

muslimanima? Širenje islamofobije se<br />

mora zaustaviti. Prvi korak ka zločinu<br />

nad muslimanima je širenje mržnje<br />

prema islamu.<br />

Hoće li Arapi postati gospodari četničkog fudbalskog<br />

bastiona Crvene zvezde<br />

već godinama uspješno posluje u Egiptu, gp<br />

Namibiji, Pakistanu, Španiji, Sudanu i<br />

SAD. Srbiju su izabrali kao idealno područje<br />

za ovaj dio Evrope. Arapi bi za ulaganje<br />

u Crvenu zvezdu trebali u vlasništvo<br />

da dobiju 10 poljoprivrednih kombinata<br />

u Srbiji i postanu većinski vlasnici u<br />

korporaciji PKB, koja raspolaže sa preko<br />

20.000 hektara zemlje i 27.000 grla stoke.<br />

Beogradski mediji navode da će, u slučaju<br />

definitivnog uspostavljanja saradnje, stadion<br />

Crvene zvezde sasvim sigurno promijeniti<br />

ime u “Al Dahra stadion”. “Još samo<br />

parking za kamilu da obezbijedimo“,<br />

našalio se potpredsjednik p<br />

Crvene zvezde<br />

Nebojša Čović u kratkom obraćanju be-<br />

ogradskim medijima.<br />

4. januar - 22. safer<br />

12


Dodikov politički mentor otkriva šta je Zlatko Lagumdžija dogovorio sa Miloradom Dodikom<br />

Nenad Kecmanović otkrio da je Zlatko Lagumdžija pristao na tiho<br />

vraćanje značajnih nadležnosti sa državnog na nivo Republike Srpske<br />

Nakon sklapanja političkog dogo-<br />

Nvora između Zlatka Lagumdžije i<br />

NMilorada Dodika u javnosti je nastupila<br />

žustra rasprava o tome šta je to Lagumdžija<br />

toliko važno dao Miloradu Dodiku da je<br />

ovaj odbacio ponudu SDA. Ovih dana je<br />

konačno došao pravi, istiniti odgovor na<br />

navedene dileme. Nenad Kecmanović,<br />

politički mentor Milorada Dodika, čovjek<br />

koji efikasno usmjerava<br />

Dodika, otkrio je ovih<br />

dana kakav je to politički<br />

poklon dao Zlatko<br />

Lagumdžija Miloradu<br />

Dodiku i Republici<br />

Srpskoj. Razrađujući<br />

Zenica<br />

Pas koji voli gristi gume<br />

edan neimenovani zeničanin proteklih<br />

Jdana J poslao je pismo redakciji portala<br />

Jwww.zenicablog.com. Ovo zanimljivo pismo<br />

prenosimo u cjelosti. “Iako naslov liči<br />

onom poznatom: “Pas koji je volio vozove”,<br />

priča je potpuno drugačija. Svako jutro između<br />

6.30 i 7 sati ovaj pas koji je stalno<br />

nastanjen u Radakovu skupa sa još dva<br />

psa (jednim bež boje i jednim crnim nešto<br />

debljim) kreće prema centru<br />

grada. Kao da idu na plaćeni<br />

posao tako se uredno pojavljuju<br />

na nekoliko mjesta u gradu.<br />

Nerijetko im je prva stanica<br />

uključenje na magistralni put<br />

u pravcu Sarajeva. Tu presreću<br />

teze o onome šta čeka Republiku Srpsku u<br />

2013. godini Nenad Kecmanović je upozorio<br />

na brojne opasnosti, na one opasnosti<br />

koje bi mogle anulirati postignute značajne<br />

političke uspjehe. “U takvoj atmosferi<br />

i politički uspesi, kao što su aranžmani sa<br />

Lagumdžijom i Čovićem, kojim su tiho<br />

vraćene značajne nadležnosti RS, tumače<br />

se kao neuspesi”, zaključuje Kecmanović.<br />

Dakle, Dodik je našao<br />

pravog čovjeka za sprovođenje<br />

svoje velikosrpske<br />

politike čija glavna<br />

parola je “manje Bosne<br />

i Hercegovine više<br />

Republike Srpske”.<br />

auta koja usporavaju na uključenju j i love<br />

njihove gume i blatobrane. Često se već<br />

na prvom proširenju na magistrali mogu<br />

vidjeti zaustavljena vozila sa probušenim<br />

gumama. Sljedeća omiljena “čeka” im je<br />

na Kamberovića polju na uključenju preko<br />

puta tržnog centra Džananović. Tu su i<br />

moja desna guma i desni blatobran nastradali<br />

prije dvadesetak dana. Šteta oko 400<br />

KM. Prema kasnijim saznanjima šteta koju<br />

su u posljednjih godinu dana napravili se<br />

mjeri desetinama hiljada maraka. Siguran<br />

sam da policija, udruženje<br />

“Šapa” i odgovorni iz Općine<br />

znaju za problem ali ga ne rješavaju.<br />

Ako ne mogu ukloniti<br />

sve pse sa ulica, red bi bio da se<br />

pobrinu bar za ove koji napadaju<br />

ljude i imovinu”.<br />

Foto polumjeseca<br />

Večer Kur’ana, Kakanj 31.12.2012.: Kakanjci su Novu godinu<br />

dočekali učenjem Kurana<br />

Ludi polumjesec<br />

Zoran Ašanin: Hamdija<br />

Pozderac i Džemal Bijedić na<br />

Golom otoku angažirali 350<br />

ustaša i 50 mladomuslimana<br />

za stražare<br />

Zoran Ašanin, predsjednik<br />

Udruženja Golootočana Srbije<br />

izjavio je za beogradski list Press da<br />

su nekadašnji komunistički funkcioneri<br />

iz BiH za čuvare na Golom<br />

otoku angažirali bivše ustaše i mlade<br />

muslimane! On je ustvrdio da<br />

je Hamdija Pozderac bio jedan od<br />

glavnih u toj priči, a da je za dovođenje<br />

ustaša na Goli otok bio zadužen<br />

Džemal Bijedić! U intervjuu za<br />

Press RS, Ašanin otkriva da je upravo<br />

Bijedić, zajedno sa Vladimirom<br />

Rolovićem, crnogorskim komunistom<br />

koji je kasnije postao ambasador<br />

SFRJ u Švedskoj, 350 notornih<br />

ustaških zlikovaca i 50 tzv.<br />

Mladomuslimana odveo u manastir<br />

Dobrićevo kod Trebinja, gde<br />

su ih natjerali da umjesto smrtne<br />

kazne ili odlaska na doživotnu robiju<br />

prihvate “dil” da budu čuvari<br />

na Golom otoku. U zamjenu,<br />

dobili su najviše do deset godina<br />

robije. “Ti rehabilitovani zločinci<br />

su učestvovali u prvom masovnom<br />

ubistvu logoraša. Kad je organizovan<br />

prvi “topli zec”, odnosno prinudni<br />

prolazak zatvorenika kroz<br />

špalir batinaša, ubili su 17 ljudi!<br />

Tom masakru su lično svedočili<br />

komunistički generali i funkcioneri<br />

Jovo Kapičić, Džemal Bijedić i<br />

Vladimir Rolović”, kaže Ašanin.<br />

4. januar - 22. safer<br />

13


Analiza<br />

Šta nam donosi 2013.?<br />

Nek’ nam je Bog na pomoći!<br />

Prema ranijim najavama u<br />

2013. godini dogodit će<br />

se brojni važni društvenopolitički<br />

procesi i nekoliko<br />

kriza. Rekonstrukcija<br />

Federacije Bosne i<br />

Hercegovine i popis<br />

stanovništva izdvajaju se<br />

kao najbitniji procesi koji će<br />

se dogoditi u ovoj godini.<br />

A kada su u pitanju krize,<br />

tu smo potpuno sigurni da<br />

će Bosna i Hercegovina u<br />

ovoj godini biti suočena<br />

sa velikom ekonomskom<br />

krizom (Federacija Bosne i<br />

Hercegovine nalazi se pred<br />

možda jednom od najtežih<br />

godina u ekonomskim<br />

smislu, jer se u 2013. godinu<br />

već ušlo sa budžetskim<br />

deficitom od čak 418<br />

milijuna maraka.). Nažalost,<br />

neće nas zaobići ni brojne<br />

političke krize u kojima se<br />

naša država konstantno<br />

nalazi od proteklih općih<br />

izbora koji su održani 2010.<br />

godine<br />

i Hercegovini svake godine se događa<br />

i previše važnih političkih procesa.).<br />

Rekonstrukcija Federacije Bosne i Hercegovine<br />

i popis stanovništva izdvajaju<br />

se kao najbitniji procesi koji će se dogoditi<br />

u ovoj godini. A kada su u pitanju<br />

krize, tu smo potpuno sigurni da<br />

će Bosna i Hercegovina u ovoj godini<br />

biti suočena sa velikom ekonomskom<br />

krizom (Federacija Bosne i Hercegovine<br />

nalazi se pred možda jednom od<br />

najtežih godina u ekonomskim smislu,<br />

jer se u 2013. godinu već ušlo sa<br />

budžetskim deficitom od čak 418 milijona<br />

maraka. Ništa nije bolja situacija<br />

u manjem BiH entitetu i državi BiH.).<br />

Nažalost, neće nas zaobići<br />

ni brojne političke krize u<br />

kojima se naša država konstantno<br />

nalazi od proteklih<br />

općih izbora koji su održani<br />

2010. godine.<br />

Rekonstrukcija Federacije<br />

BiH<br />

S druge strane,<br />

bošnjačka<br />

intelektualna<br />

elita, osim<br />

časnih<br />

pojedinaca,<br />

se ponaša<br />

kao “kameni<br />

spavač”.<br />

Bošnjačke<br />

pametne glave<br />

mudro šute<br />

i drže se po<br />

strani i na taj<br />

način ostavljaju<br />

prostor raznim<br />

špekulantima.<br />

Popis stanovništva je za<br />

nas Bošnjake historijska šansa<br />

da potvrdimo svoj identiet<br />

i da na to pitanje konačno<br />

stavimo tačku. Iako ima<br />

mnogo problema po ovom<br />

pitanju, nadamo se da će<br />

Bošnjaci pozitivno odgovoriti<br />

na ovaj izazov. Međutim,<br />

kada je u pitanju najava početka<br />

rekonstrukcije Federacije Bosne i Hercegovine,<br />

pa i nekih dijelova Republike<br />

Srpske, tu je situacija potpuno p drukčija<br />

i sa puno opasnih neizvjesnosti. Što se<br />

tiče nas Bošnjaka rješenje ovog važnog<br />

pitanja nije moglo doći u gore vrijeme.<br />

Bošnjačko društveno-političko biće<br />

potpuno je slomljeno i razbijeno na paramparčad<br />

tako da se nemamo čemu<br />

nadati, odnosno zbog našeg isuviše<br />

slabog stanja možemo očekivati samo<br />

ono najgore.<br />

Taj proces već je uveliko počeo i<br />

to od onog trenutka kada je američki<br />

ambasador u Bosni i Hercegovini Patrik<br />

Mun krajem prošle godine<br />

javno obznanio da su<br />

Amerika i Europa spremile<br />

akciju rekonstrukcije Federacije<br />

Bosne i Hercegovine.<br />

“Ambasador SAD-a u BiH<br />

Patrick Moon, kao gost panela<br />

na Univerzitetu u Washingtonu,<br />

najavio je da će<br />

početkom naredne godine<br />

sa nevladinim sektorom i lokalnim<br />

partnerima započeti<br />

razgovor o rekonstrukciji<br />

Federacije Bosne i Hercegovine<br />

s ciljem da bude što efikasnija,<br />

manje birokratska i<br />

u svrsi razvoja i prosperiteta<br />

svojih građana”. Konkretna<br />

implementacija najave<br />

Piše: Ezher Beganović<br />

Ništa nije tako loše, da ne bi<br />

moglo biti i gore! Ova mudra<br />

izreka mogla bi se upotrijebiti<br />

kao najbolji komentar kako<br />

smo prošli u protekloj, 2012. godini i<br />

šta nas očekuje u već tekućoj 2013. godini.<br />

Prema ranijim najavama u 2013.<br />

godini dogodit će se brojni važni društveno-politički<br />

procesi i nekoliko kriza<br />

(U ovoj našoj čudnoj zemlji Bosni<br />

4. januar - 22. safer<br />

14


ambasadora Patrika Muna izražena je<br />

kroz objavljivanje u domaćim medijima<br />

raznih mapa sa ucrtanim novim<br />

linijama teritorijalne rekostrukcije Federacije<br />

Bosne i Hercegovine i jednog<br />

dijela Republike Srpske. Jednostavno<br />

rečeno, ova tema postaje sve prisutnija<br />

u domaćoj javnosti. Međutim, najjači<br />

znak početka implementacije onoga<br />

što je najavio ambasador Patrik Mun,<br />

odnosno početka procesa rekonstrukcije<br />

Federacije Bosne i Hercegovine i<br />

dijela Republike Srpske jeste panika<br />

koju trenutno pokazuje Milorad Dodik<br />

i njegovi politički saradnici i mentori.<br />

Milorad Dodik je sve do jučer ponosno<br />

govorio kako je sredio strance<br />

i kako mu danas ne može niko ništa.<br />

Na tu temu je čak pričao i viceve. Međutim,<br />

ovih dana Milorad Dodik pokazuje<br />

sve znake panike i straha. Jasno<br />

je da on zna šta se iza bosanskih brda<br />

valja. Prije nekoliko dana izjavio je da<br />

su stranci upumpali ogromne novce<br />

u Republiku Srpsku namijenjene za<br />

njegovo uklanjanje sa političke scene<br />

Bosne i Hercegovine. “Raspolažem<br />

informacijama da je ovdje ušlo 10 miliona<br />

dolara da bi se podržale razne<br />

nevladine organizacije. Govori se o<br />

nekom ‘proljeću’ i ovdje”, naveo je Dodik.<br />

Predsjednik je za Večernje novosti<br />

rekao da zna veoma precizno ko distribuira<br />

pare, kome i sa kojim ciljem, te<br />

napomenuo da se vrše pritisci na medije,<br />

pokušava da se napravi atmosfera<br />

ulice, nemira. “Naravno, cilj je jedan:<br />

skloniti Dodika. Dovesti marionete.<br />

Isprazniti Srpsku. Oduzeti<br />

joj sve nadležnosti”, naveo<br />

je Dodik.<br />

I dok Milorad Dodik<br />

pokreće svu svoju mašineriju<br />

u zaštitu svoje Republike<br />

Srpske i zauzima povoljne<br />

startne pozicije pred početak<br />

tako važnog političkog procesa<br />

kao što je rekonstrukcija<br />

Federacije Bosne i Hercegovine,<br />

bošnjački političari i intelektualci<br />

uopće se ne bave<br />

ovom važnom temom. Kao<br />

da se ništa ne događa. Mogao<br />

bi se steći pogrešan dojam da<br />

su Bošnjaci već odavno spremni<br />

na sve izazove. Nažalost,<br />

istina je potpuno drukčija.<br />

Bošnjaci kameni spavači<br />

Kao što smo već istaknuli,<br />

početak procesa rekonstrukcije<br />

Federacije Bosne i<br />

Hercegovine i dijela Republike<br />

Srpske, za nas Bošnjake,<br />

dolazi u najgore moguće<br />

vrijeme. Bošnjačku politiku<br />

danas predstavljaju komunisti<br />

Zlatka Lagumdžije i graditelj<br />

tornjeva po Bosni i Hercegovini<br />

Fahrudin Radončić. Njih dvojica su<br />

nam do sada prezentirali sav svoj izdajnički<br />

arsenal. Ako se oni budu pitali<br />

Federacija Bosne i Hercegovine će se<br />

rekonstruirati isključivo na štetu Bošnjaka.<br />

Nažalost, Bošnjaci danas nema-<br />

Bošnjačku<br />

politiku danas<br />

predstavljaju<br />

komunisti<br />

Zlatka<br />

Lagumdžije<br />

i graditelj<br />

tornjeva<br />

po Bosni i<br />

Hercegovini<br />

Fahrudin<br />

Radončić. Njih<br />

dvojica su<br />

nam do sada<br />

prezentirali sav<br />

svoj izdajnički<br />

arsenal.<br />

Stranka<br />

demokratske<br />

akcije bi<br />

mogla biti ta<br />

vjerodostojna<br />

politička<br />

opcija, ali<br />

nažalost na<br />

čelu ove<br />

stranke nalazi<br />

se čovjek koji<br />

guši svaki<br />

mogući hajr<br />

koji pokreću<br />

manje rangirani<br />

vrijedni<br />

politički<br />

predstavnici<br />

SDA.<br />

ju vjerodostojnu političku<br />

opciju, opciju koja bi se mogla<br />

suprotstaviti neželjenim<br />

scenarijima rekonstrukcije<br />

Federacije BiH. Stranka demokratske<br />

akcije bi mogla<br />

biti ta vjerodostojna politička<br />

opcija, ali nažalost na<br />

čelu ove stranke nalazi se<br />

čovjek koji guši svaki mogući<br />

hajr koji pokreću manje<br />

rangirani vrijedni politički<br />

predstavnici SDA. Zaključak<br />

se sam nameće. Ako budemo<br />

zavisili od bošnjačkih<br />

političara teško nam se piše.<br />

S druge strane, bošnjačka<br />

intelektualna elita, osim časnih<br />

pojedinaca, se ponaša<br />

kao “kameni spavač”. Bošnjačke<br />

pametne glave mudro<br />

šute i drže se po strani<br />

i na taj način ostavljaju prostor<br />

raznim špekulantima.<br />

Ozbiljnost i odlučnost<br />

međunarodne zajednice da<br />

ove godine implementira<br />

svoj model teritorijalno-političke<br />

rekonstrukcije Bosne<br />

i Hercegovine, ekonomska<br />

kriza u koju smo već odavno<br />

upali i koja će, po procjeni stručnjaka,<br />

ove godine tek pokazati svoje zube, sve<br />

naše slabosti i brojni drugi izazovi koji<br />

nas neočekivano vrebaju nameću zabrinjavajući<br />

odgovor na pitanje šta nas<br />

čeka u 2013. godini. Nek’ nam je Bog<br />

na pomoći!<br />

4. januar - 22. safer<br />

15


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Ideologij deologija genocida nad Bošnjacim<br />

ošnjacima<br />

Iza velikodržavnih projekata Srbije<br />

i Hrvatske stoji ideja genocida<br />

nad Bošnjacima, a iza opstanka<br />

Bošnjaka stoji ljudsko pravo na<br />

život i dostojanstvo<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Svaki genocid, pa tako i genocid<br />

Snad Bošnjacima, temeljen je na<br />

ideološkim konstruktima mržnje<br />

i uvjerenja da određeni narod treba pobiti,<br />

raseliti ili raznaroditi. A kako je činjenje<br />

genocida uvijek čin kolektivnog zločina,<br />

kojeg izvode organizirane vojne snage, to<br />

podrazumijeva i mehanizme pripremep<br />

kolektivne svijesti za činjenje zločina. Šta<br />

je to što je pripremilo kolektivno srpstvo<br />

za činjenje i toleriranje genocida nad<br />

Bošnjacima? Koji su to mehanizmi putem<br />

kojih je genocidizam prema Bošnjacima<br />

izdignut na nivo svesrpskog nacionalnog<br />

interesa?<br />

Koliko god se u slučaju velikosrpske<br />

genocidne agresije nastojao zločin<br />

individualizirati – a što nije bio slučaj sa<br />

odgovornošću njemačke države i društva<br />

za holokaust - mi nemamo pravo previdjeti<br />

činjenice koje svjedoče da je srpsko<br />

društvo, oličeno u srpskim institucijama<br />

(a ne srpskim pojedincima!), projektovalo<br />

genocid nad Bošnjacima. U djelovanju<br />

Udruženja književnika Srbije, Srpske pravoslavne<br />

crkve, napose, Srpske akademije<br />

nauka i umjetnosti, nema nikakvog individualizma,<br />

već se radi o institucionalnoj<br />

projekciji genocida. A ta projekcija je<br />

putem medija dolazila do kritične mase<br />

Srba koji su postali spremni da čine ili<br />

podržavaju genocid nad Bošnjacima, ili da<br />

o njemu šute.<br />

Odgajanje genocida<br />

Velikosrpska ideja genocida nad Bošnjacima<br />

ima desetine hiljade pisanih tragova,<br />

i ne radi se o nečemu što je nacionalistički<br />

košmar u glavi nekog primitivnog<br />

zločinca, već jer riječ o dokumentima iza<br />

kojih već gotovo 170 godina stoje najumniji<br />

Srbi i najvažnije srpske institucije.<br />

Ideološka maternica ovih pisanih tragova<br />

bila je u “Načertaniju” Ilije Garašanina<br />

iz 1844. i u “Srbi svi i svuda” Vuka Karadžića<br />

iz 1849., potom “Homogena Srbija”<br />

Stevana Moljevića iz 1941., napose, u<br />

Memorandumu Srpske akademije nauka<br />

i umjetnosti iz 1986. godine. Ovi dokumenti<br />

su obrazovali i nadgrađivali ideološku<br />

mrežu plana za “sve Srbe u jednoj<br />

državi”, koji podrazumijeva negaciju Bosne<br />

i Hercegovine i njenog najbrojnijeg<br />

naroda. Ovi politički tekstovi imali su<br />

književnu, doživljajnu podršku, naročito<br />

u Njegoševom “Gorskom vijencu” i<br />

u djelima Ive Andrića. A ta<br />

fascinacija Andrića Njegošem<br />

najbolje se očituje u Andrićevom<br />

eseju “Njegoš kao tragični<br />

junak kosovske misli”, o kome<br />

je znameniti Muhsin Rizvić zapisao<br />

sljedeće: “(...) A izostanak<br />

razlikovanja i izuzimanja<br />

slavenskih muslimana iz toga<br />

historijskog kompleksa Turaka<br />

kao porobljivača i neprijatelja,<br />

i njihovo podrazumijevanje pod<br />

turskim nacionalnim imenom,<br />

značilo je nametanje ‘turske<br />

kosovske krivice’ i na njihova<br />

leđa i političku prijetnju prema<br />

savremenim Bošnjacima, njihovo<br />

izuzimanje iz srpskojugoslovenske<br />

zajednice, i stavljanje<br />

izvan ljudskih prava i zakona.”<br />

Kao što su časopisi poput<br />

crnorukaškog “Piemonta” iz<br />

1915. pripremili javnost za<br />

zločine nad Bošnjacima nakon<br />

Prvog svjetskog rata, tako<br />

su i časopisi poput “Srpskog<br />

glasa”, koji je od 1938. izdavao<br />

Srpski kulturni krug,<br />

trasirali ideologiju Četničkog ravnogor-<br />

skog pokreta, a time i genocid nad Bošnjacima.<br />

Te tragove ideologije genocida<br />

moguće je pratiti i u četničkim listovima<br />

“Vidovdan” i “Ravna Gora”.<br />

Ako prikrivanje zločina znači njegovo<br />

toleriranje, a time i podstrekavanje, onda<br />

je odnos komunista prema genocidu nad<br />

Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu u<br />

cijelosti bio neka vrsta odgajanja zločinca,<br />

ali i odgajanja žrtve. Znamo da je ubijeno<br />

103.000 Bošnjaka, ili 8,1 odsto od ukupne<br />

populacije, čime su Bošnjaci narod<br />

koji je, nakon Jevreja, procentualno najviše<br />

stradao u Drugom svjetskom ratu.<br />

Ali, izuzev usmenih predanja, Bošnjaci<br />

nisu mogli ništa saznati o svome stradanju,<br />

jer genocid nad Bošnjacima ne samo<br />

da nije tekstualiziran u vladajućoj historiji,<br />

već se budno vodilo računa da bude<br />

prekriven šutnjom i zaboravom. A jedan<br />

od načina da se zatre bošnjačko sjećanje<br />

Valja primijetiti<br />

da su i<br />

velikosrpska i<br />

velikohrvatska<br />

propaganda,<br />

uz naklonost<br />

međunarodnog<br />

faktora, dugo<br />

uspijevali<br />

projicirati<br />

krivu sliku<br />

o karakteru<br />

rata u Bosni i<br />

Hercegovini.<br />

i osjećanje identiteta bio je progon bošnjačkih<br />

intelektualaca. Progoni Bošnjaka<br />

u komunističkom periodu će se nastaviti<br />

specijalnom vrstom rata, tako što će bošnjački<br />

komunisti, za račun velikosrpske<br />

ideologije, progoniti bošnjačku inteligenciju,<br />

kao što je slučaj sa procesom 1983.<br />

godine. U cijelom toku jugoslovenskog<br />

vremena mogu se čitati oblici<br />

negacije bošnjačke, a time i<br />

bosanske posebnosti, koji su<br />

praćeni represivnim pritiscima.<br />

Sjećamo se afere oko eseja Muhameda<br />

Filipovića “Bosanski<br />

duh u književnosti – šta je to”<br />

iz 1967. godine. Čini se da su<br />

pripreme za najtragičniju etapu<br />

genocida nad Bošnjacima<br />

od 1992. do 1995. počele sa<br />

ustanovljavanjem onih propagandnih<br />

konstrukcija koje će<br />

koristiti velikosrpski sistem 90-<br />

tih godina.<br />

Sa objavljivanjem antimuslimanske<br />

knjige “Parergon”,<br />

u nastavcima, u Oslobođenju,<br />

počev od 6. avgusta 1979.,<br />

komunističkog književnika<br />

Derviša Sušića, u kojoj on i<br />

po vjerskim i historijskim osnovama<br />

stigmatizira Islamsku<br />

zajednicu, bit će promovirana<br />

ona velikosrpska politika<br />

problematiziranja svega muslimanskog,<br />

a na kojoj će se u<br />

narednoj deceniji pripremati<br />

ambijent za genocid nad Bošnjacima.<br />

Sušić to, naravno, nije mogao znati, ali<br />

kada sa historijske distance posmatramo<br />

kontinuitet velikosrpske antimuslimanske<br />

propagande, onda uočavamo da je taj proces<br />

započet sa “Parergonom”. Kako piše<br />

Smail Balić, u “Parergonu” je - “globalno<br />

uloga hodža (muslimanskih duhovnika)<br />

prikazana opasnom i protudržavnom”, a<br />

upravo je to onaj obrazac oko kojeg će velikosrpska<br />

propaganda ubjeđivati domaću<br />

i međunarodnu javnost u nužnost srpske<br />

odbrane od “panislamista”.<br />

Bilo je to vrijeme kada su se bošnjački<br />

autori oprezno upuštali u polemike sa<br />

eksponentima komunističkog režima, pa<br />

u tom svjetlu treba cijeniti reakciju Hilme<br />

Neimarlije na pojavljivanje “Parergona”,<br />

koju je objavio već u septembru 1979., u<br />

glasilu Islamske zajednice Preporod. Evo<br />

jednog znakovitog citata: “Samo objavljivanje<br />

‘Parergona’, međutim, prethodno je<br />

4. januar - 22. safer<br />

16


najavljeno kao što nikada valjda nije najavljen<br />

neki prilog u ‘Oslobođenju’. Pored<br />

više krupnih i udarnih najava u samom<br />

‘Oslobođenju’, Sušićev feljton je izreklamiran<br />

na TV, Radio-Sarajevu, te drugim<br />

listovima. (...) Tako po slovu ‘Parergona’<br />

ispada da su vjerske vođe i uglednici muslimana<br />

u ovim krajevima još od turskog<br />

vremena bili budale, pljačkaši i izdajnici<br />

muslimanskog naroda, a naša islamska<br />

prošlost ništa drugo do carstvo mraka i gluposti.<br />

A po logici takve ocjene i ne može<br />

slijediti drugo nego da ti vjerski ljudi nisu<br />

uopće sposobni za djela pozitivnog moralnog<br />

i ljudskog važenja i za Sušića je stoga,<br />

pridavanja značaja rezoluciji El-Hidaje, u<br />

kojoj su predstavnici Ilmije digli svoj glas<br />

protiv ustaških zločina, obični šovinizam.”<br />

U to vrijeme Tito se zatekao u Bugojnu<br />

i na televiziji izjavio – “da mu je<br />

rečeno da postoji jedna grupa koja radi<br />

na razbijanju bratstva i jedinstva i da se<br />

sa njom treba energično obračunati”. Slijede<br />

godine izmišljanja “panislamizma” i<br />

“fundamentalizma” u Bošnja ka, a s ciljem<br />

da se pokaže kako je to ideologija oko<br />

koje se nastoji stvoriti “etnički čista” Bosna<br />

i Hercegovina. U Beogradu je objavljena<br />

knjiga Miroljuba Jevtića pod naslovom<br />

“Džihad kao moderni rat” u kojoj<br />

se islam prikazuje kao opasnost za Evropu.<br />

U beogradskim, ali i zagrebačkim<br />

novinama, objavljuju se nevjerovatne<br />

konstrukcije, o tzv. zelenoj transferzali<br />

koja treba da ide od Slavonskog Broda<br />

do Teherana. Valja reći da je jedan dio<br />

bošnjačkih intelektualaca raskrinkavao<br />

ovo bezumlje, poput Mustafe Imamovića<br />

koji u svom eseju o panislamizmu, objavljenom<br />

u “Odijeku” 1982., superiorno<br />

ismijao ove optužbe. Već iduće godine,<br />

kada je otvoren montirani tzv. sarajevski<br />

proces protiv Alije Izetbegovića i ostalih,<br />

vidjelo se da će medijske izmišljotine o<br />

“panislamizmu” odnositi i konkretne<br />

žrtve. Uslijedit će 1987. afera “Agrokomerc”,<br />

kao povod za rušenje najistaknutijeg<br />

bošnjačkog političara tog vremena<br />

Hamdije Pozderca, koji je nakon podnesene<br />

ostavke na funkciju predsjednika<br />

Komisije za promjene Ustava SFRJ (koja<br />

je branila avnojevske granice) i funkciju<br />

podpredsjednika Predsjedništva SFRJ<br />

(sljedeći predsjednik Jugoslavije bio bi<br />

Pozderac) - pod nejasnim okolnostima<br />

umro u aprilu 1988. godine<br />

Dok su optuženi u tzv. sarajevskom<br />

procesu još bili u zatvoru, a na poziciji<br />

ideološke istine živjela konstrukcija<br />

o “zelenoj transferzali”, u Srbiji su se<br />

počele buditi njegoševske i andrićevske<br />

projekcije prošlosti. A u toj prošlosti<br />

bosanski muslimani, tako oklevetani<br />

za “fundamentalizam”, za ambiciju da<br />

stvore etnički čistu Bosnu i Hercegovinu,<br />

automatski su percipirani kao Turci<br />

iz srpske mitologije, oni koji hoće da<br />

ponovo podjarme Srbe i srpstvo.<br />

Genocidno srpstvo<br />

U narednih nekoliko godina,<br />

nakon Memoranduma<br />

SANU, struktuirat će se, u<br />

politici i u JNA, na medijima<br />

i u kulturi, vladajući sloj<br />

ideoloških istomišljenika koji<br />

agresivno kadrovski čiste i velikosrpskom<br />

projektu prilagođavaju<br />

sistem moći. Demonstracija<br />

moći te velikosrpske<br />

transformacije dogodit će se<br />

28. juna 1989. na Gazimestanu,<br />

na obilježavanju 600.<br />

godišnjice Kosovske bitke,<br />

odakle je Slobodan Milošević<br />

poručio: “Šest vekova posle<br />

Kosovske bitke, ponovo smo<br />

u bitkama. One nisu oružane,<br />

mada ni takve nisu isključene”. U kontekstu<br />

oživljavanja kosovskog mita, i guranja<br />

Bošnjaka u panislamistički kontekst, iz<br />

kojeg će da ugnjetavaju “srpske starosjedioce”,<br />

ova prijetnja oružanim bitkama<br />

odzvonila je kao prijetnja Bošnjacima.<br />

Tih godina događaju se osvećenja crkava,<br />

otkopavanja masovnih grobnica iz<br />

Drugog svjetskog rata po Bosni i Hrvatskoj,<br />

sve je u znaku agresivnog insistiranja<br />

da su Srbi u svakom momentu žrtve, i u<br />

ratu, i u miru, i u Jugoslaviji, gdje ne žive<br />

na jedinstvenom prostoru, pa su ugnjetavani<br />

od hrvatskog ustaštva i bošnjačkog<br />

Hrvatski<br />

predsjednik<br />

Tuđman je u<br />

više navrata<br />

ponovio da<br />

je Hrvatska<br />

“predziđe<br />

kršćanstva”,<br />

čime je<br />

nastojao da<br />

hrvatsku<br />

agresiju<br />

opravda<br />

navodnom<br />

odbranom<br />

Evrope od tzv.<br />

militantnog<br />

islama.<br />

“panislamizma”. U organizaciji<br />

Srpske pravoslavne crkve, uz<br />

prisustvo državnih tv kanala,<br />

u jesen i zimu 1990., iz sedmice<br />

u sedmicu otvarane su<br />

nove jame (Žitomislići, Prebilovci,<br />

Pandurica, Jagodnjača, i<br />

dr.), vađene i šlafuom sapirane<br />

kosti, a javnost je sve to pratila<br />

kao centralnu vijest državnih<br />

tv kanala. Vrhunac neukusa<br />

bio je kada se vladika Filaret<br />

s lobanjom u ruci pojavio na<br />

televiziji i ispričao kako je to<br />

lobanja jedne srpske djevojčice<br />

kojoj su muslimani pred<br />

majkom odsjekli glavu. Da se<br />

radilo o velikosrpskom marketingu<br />

govori i podatak da su se<br />

u jednu od jama, u jamu Golubnik,<br />

u decembru 1990., spustili čelnici<br />

SDS-a Radovan Karadžić, Nikola Koljević<br />

i nacionalisitčki slikar Milić od Mačve.<br />

Kao poseban događaj u nastavcima<br />

organizirano je nosanje kostiju kneza Lazara<br />

po Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ivan<br />

Stambolić piše da je “bilo je jasno da te<br />

procesije izazivaju i uznemiravaju sve one<br />

koji nisu Srbi, pa i one Srbe koji su svesni<br />

kuda sve to vodi, ali koji su ostajali nemi”,<br />

te dodaje:<br />

“Ta kampanja protiv Bošnjaka kulminaciju<br />

je doživjela u drugoj polovini 80-<br />

tih, posebno u istupima srbijanskih pisaca<br />

4. januar - 22. safer<br />

17


i orijentalista. Vuk Drašković, koji je svojim<br />

romanom “Nož” zazivao osvetu nad<br />

“Turcima”, u predvečerje genocida govorio<br />

je o “bjesomučnoj ofanzivi netolerantnog<br />

islama u Bosni, Kosovu, Sandžaku i<br />

Hercegovini”, o “militantnom islamskom<br />

fundamentalizmu”, o “povampirenju<br />

šerijatske tradicije”, o “strategiji džihada”,<br />

čiji je cilj “formiranje islamske države na<br />

Balkanu”. Predstavljao je Bošnjake kao<br />

“nenarod”, kao “Srbe koji su prešli na islam”,<br />

te se otvoreno zalagao za stvaranje<br />

tzv. velike Srbije. A kako je u velikosrpskom<br />

pojmovniku trebala da izgleda ta<br />

tzv. velika Srbija najbolje ilustrira izjava<br />

Mirka Jovića, vođe paravojne organizacije<br />

“Beli orlovi”, koji je rekao da su oni –<br />

“zainteresovani za kršćansku, pravoslavnu<br />

Srbiju, bez džamija i nevernika”. Nije li u<br />

ovakvim propagandnim preporukama odgovor<br />

na masovno i organizirano rušenje<br />

džamija i objekata Islamske zajednice na<br />

teritoriji pod kontrolom Vojske Republike<br />

Srpske?!<br />

Jedan od prominentnijih velikosrpskih<br />

intelektualaca tog vremena Dragoš<br />

Kalajić, izjavio je da Bošnjaci “ne pripadaju<br />

porodici naroda”, jer su “pustinjskog<br />

porijekla”. Pri tome s bošnjačke<br />

strane nije postojao nikakav konkretan<br />

povod da bi se ovakve masmedijske<br />

uvrede mogle tumačiti kao neka reakcija,<br />

izuzev ako to nije bila reakcija na spoznaju<br />

da se ta tzv. velika Srbija mora suočiti<br />

sa bosanskom državnošću i bošnjačkom<br />

samobitnošću. Kalajić je poslije izjavljivao,<br />

poput hrvatskog predsjednika<br />

Franje Tuđmana, “da srpski narod u<br />

Bosni i Hercegovini, braneći svoju slobodu<br />

od islamske opasnosti, brani takođe<br />

Evropu i Evropljane”. U beogradskim<br />

medijima su se pojavljivale konstrukcije<br />

da Njemačka pomaže formiranje “islamske<br />

tvrđave usred Evrope”, u kojoj će<br />

biti “zbrisani Srbi”, a čime se nastojala<br />

uspostaviti populistička emotivna paralela<br />

prema nacističkim zločinima nad<br />

Srbima u Drugom svjetskom ratu. No,<br />

ove propagandne konstrukcije nisu bile<br />

nekotrolisani izljev ludosti i ekstremizma,<br />

već rezultat sistema, a o čemu svjedoči i<br />

podrška vodećeg glasila JNA “Narodne<br />

armije”, koja je u jednoj analizi tvrdila<br />

da “Muslimani namjeravaju formirati<br />

islamsku državu, koja bi navodno obuhvatala<br />

Bosnu i Hercegovinu, južnu Srbiju<br />

(Kosovo), Makedoniju, Grčku, Bugarsku<br />

i Albaniju”.<br />

Kao što su srpski književnici (Dobrića<br />

Ćosić, Vuk Drašković, Antonije Isaković,<br />

Vojislav Lubarda, Matija Bećković,<br />

Brana Crnčević i drugi), okupljeni oko<br />

Udruženja književnika u Francuskoj 7 i<br />

SANU, imali svoju ulogu u podstrekavanju<br />

genocida nad Bošnjacima, tako su i<br />

srpski orijentalisti bili zaduženi da objasne<br />

kako su muslimani u u Bosni ostaci jedne<br />

strane civilizacije. Darko Tanasković kaže<br />

da postoji “ekonomski, diplomatski<br />

i posebno demografski<br />

džihad”, uperen i protiv Balkana<br />

i protiv zapadne Evrope,<br />

a iz čega proizilazi da je genocid<br />

način da se zaustavi taj “demografski<br />

džihad”. Miroljub<br />

Jevtić ide još dalje pa predviđa<br />

da će “Muslimani formirati<br />

srednjovjekovnu državu”, jer<br />

su po njemu “nesposobni za<br />

koegzistenciju”.<br />

Srpska pravoslavna crkva je<br />

bila glavno duhovno uporište<br />

platformi koja je kreirana na<br />

relaciji SANU – Udruženje<br />

književnika Srbije. Nije tu bilo<br />

nikakve mimikrije ili prenesenih značenja,<br />

jer se otvoreno govorilo da su Bošnjaci<br />

strano tijelo u Bosni, a “Srbi starosjedioci”.<br />

Konkretno, patrijarh Pavle je propovijedao<br />

da su Bošnjaci “stigli sa otomanskim<br />

osvajačima”, te da sada žele obespraviti<br />

kršćane. Ustvrdio je da “Kur’an propovijeda<br />

sveti rat kao sredstvo za proširenje<br />

vjere”. Zvorničko-tuzlanski episkop Vasilije<br />

je prepoznao opasnost: “Mi Srbi vrlo<br />

dobro znamo da za jedan određeni dio<br />

Muslimana vrijedi pravilo: što više ubiju<br />

nevjernika, bliži su nebesima”. Dragan<br />

Terzić, glavni i odgovorni urednik “Pravoslavlja”,<br />

je pisao da bosanski Srbi “ne žele<br />

da žive u džamahiriji i da bi oni pod vlašću<br />

mudžahedina imali isti status koji imaju<br />

hrišćani u islamskim zemljama, tj. bili bi<br />

robovi, što su već iskusili tokom petovekovne<br />

islamske okupacije”.<br />

Već 15. oktobra 1991, lider bosanskih<br />

Srba Radovan Karadžić je najavio<br />

mogući nestanak jednog naroda, kao<br />

ishod navodne antisrpske bošnjačke politike,<br />

a što je genocid nad Bošnjacima<br />

legitimiralo kao svršen čin, bez krivice.<br />

Dotad je dominantna većina Srba bila<br />

inficirana velikosrpskom propagandom<br />

i vjerovanjem kako je suverenitet Republike<br />

Bosne i Hercegovine okvir za “panislamsku<br />

državu”, zbog čega Srbi imaju<br />

U djelovanju<br />

Udruženja<br />

književnika<br />

Srbije, Srpske<br />

pravoslavne<br />

crkve, napose,<br />

Srpske<br />

akademije<br />

nauka i<br />

umjetnosti,<br />

nema nikakvog<br />

individualizma,<br />

već se radi o<br />

institucionalnoj<br />

projekciji<br />

genocida.<br />

pravo da se brane od Bošnjaka<br />

kao “pustinjskog naroda”, koji<br />

su svakako u Bosnu “stigli sa<br />

otomanskim osvajačima”.<br />

Za razliku od velikosrpske<br />

genocidne agresije, velikohrvatska<br />

agresija na Bosnu i Bošnjake<br />

nije imala historijsku genezu,<br />

već se izrodila kao plan<br />

prvog hrvatskog predsjednika<br />

Franje Tuđmana, koji je sa<br />

srbijanskim predsjednikom<br />

Slobodanom Miloševićem, u<br />

Karađorđevu, marta 1991.,<br />

dogovorio podjelu Bosne i<br />

Hercegovine. No, velikohrvatska<br />

agresija je iz Beograda<br />

preuzela one islamofobijske propagandne<br />

obrasce, u kojima su Bošnjaci, zbog svoje<br />

islamske vjeroispovijesti, predstavljani kao<br />

strano tijelo i opasnost za Evropu. Hrvatski<br />

predsjednik Tuđman je u više navrata<br />

ponovio da je Hrvatska “predziđe kršćanstva”,<br />

čime je nastojao da hrvatsku agresiju<br />

opravda navodnom odbranom Evrope od<br />

tzv. militantnog islama. Valja primijetiti<br />

da su i velikosrpska i velikohrvatska propaganda,<br />

uz naklonost međunarodnog<br />

faktora, dugo uspijevali projicirati krivu<br />

sliku o karakteru rata u Bosni i Hercegovini.<br />

U osnovi ovog problema je nespremnost<br />

prevashodno srpske elite, a djelomično<br />

i hrvatske, da prihvate nacionalnu i<br />

vjersku posebnost bošnjačkog naroda, čiji<br />

je opstanak uslovljen opstankom Bosne i<br />

Hercegovine, jednako kao što je opstanak<br />

Bosne i Hercegovine uslovljen opstankom<br />

Bošnjaka. Taj prostor uzajamnosti je apsolutno<br />

tijesan za velikosrpsku i velikohrvatsku<br />

ideju, i za ekstremističko nastojanje<br />

da se u bošnjačkom vjerskom identitetu<br />

nađe opravdanje za negaciju bosanske<br />

državne i bošnjačke narodne posebnosti.<br />

Jedno isključuje drugo, s tim što iza velikodržavnih<br />

projekata Srbije i Hrvatske<br />

stoji ideja genocida nad Bošnjacima, a iza<br />

opstanka Bošnjaka stoji ljudsko pravo na<br />

život i dostojanstvo.<br />

4. januar - 22. safer<br />

18


Društvo<br />

Promovirana knjiga Huseina Tokića<br />

Jugoslovenstv<br />

ugoslovenstvo kao sh agresija<br />

Ako Au Bosni i Hercegovini<br />

Apostoji posljednje mjesto<br />

Au kome bi se moglo o jugoslovenstvu<br />

govoriti kao o agresiji,<br />

onda je to Tuzla, u kojoj od 1944. pa<br />

do danas nije došlo do demokratskih<br />

promjena, jer jedna partija ovim “bosanskim<br />

Staljingradom” vlada bezmalo<br />

70 godina u kontinuitetu, i ta partija<br />

sije smutnju u pogledu poistovjećivanja<br />

jugoslovenstva i bosanstva, a što<br />

je velikosrpska teza po kojoj bi se Bosna<br />

i Hercegovina trebala raspasti kao<br />

i Jugoslavija. Upravo u toj cr(k)venoj<br />

Tuzli priređena je promocija knjige<br />

pjesnika i publiciste Huseina Tokića,<br />

pod naslovom “Jugoslovenstvo kao sh<br />

agresija”. Tokić je inače povremeni saradnik<br />

glasila Islamske zajednice Preporod,<br />

dgdje je i objavio nekoliko eseja<br />

koje donosi u ovoj knjizi. Promotori su<br />

bili književnici Mirsad Mustafić i mr.<br />

Fatmir Alispahić. Mustafić se osvrnuo<br />

na genocidnu ideju u djelima Njegoša<br />

i Ive Andrića, a Alispahić je predstavio<br />

najvažnije akcente iz svoje recenzije.<br />

Knjiga o odbrani bosanskog duha<br />

U Evropi ne postoji narod, poput<br />

Bošnjaka, koji je toliko sudbinski ovisan<br />

od političkih tokova i znakova, a da<br />

je toliko politički obespismenjen, mlohav<br />

i trohav. Otud se politička publicistika<br />

u Bošnjaka doima kao subverzija<br />

u kulturalnim tokovima, gdje je odveć<br />

nametnuta zakonomjernost po kojoj je<br />

stupanj političke i svake druge izgubljenosti<br />

Bošnjaka ovisan od stupnja njihove<br />

političke nepismenosti. Za političku<br />

publicistiku Huseina Tokića niko nije<br />

zainteresiran, pa ni sam bošnjački narod,<br />

koji je (pre)odgojen da vjeruje kako<br />

je imanje stava konflikt za rogatim, pa<br />

je mudrije ići krajem i gledati pridase.<br />

Husein Tokić se upravo bavi analizom<br />

sistema koji je proizveo bošnjačku autodestrukciju,<br />

kao krajnji produkt tog<br />

stoljetnog velikosrpskog genocidnog<br />

nastojanja da se zatre trag bošnjačkom<br />

postojanju. To nestajanje jednog naroda<br />

i jedne zemlje danas se realizira principom<br />

samosagorijevanja, a što podrazumijeva<br />

ignoriranje ili stigmatiziranje autora,<br />

poput Huseina Tokića, koji ukazuju<br />

kako je genocid nad Bošnjacima složen<br />

i ustrajan sistem velikosrpskog, ali i<br />

velikohrvatskog, zločinačkog pothvata.<br />

Husein Tokić je jedan od onih autora<br />

koji se u periodici pojavljuju povremeno,<br />

sa radovima čija se smisaona<br />

struktura toložila, zrila, tesala, da bi<br />

u jednom momentu bila pretočena u<br />

tekst. Zbog toga se Tokićevi politički<br />

eseji doimaju zgusnuti, uprkos širini<br />

znakova i uglova iz kojeg se određena<br />

tema promatra. Husein Tokić nije<br />

poslom vezan za pisanu riječ, ali je već<br />

dvadesetak godina publicistički aktivan,<br />

u onoj mjeri koja njemu pogoduje<br />

da se s vremena na vrijeme oglasi i zabilježi<br />

svoja istraživanja i promišljanja.<br />

Takav ritam ostavlja mu mogućnosti<br />

da mnoge pojave vidi temljitije,<br />

i drukčije, a što njegove<br />

tekstove čini posebnim.<br />

U rukopisu pod naslovom<br />

“Jugoslovenstvo kao<br />

sh agresija” Husein Tokić<br />

objavljuje deset srodnih političkih<br />

i kulturalnih eseja,<br />

koji nastupaju kao cjelina u<br />

odnosu na mehanizam jugoslovenskog<br />

odgajanja genocida<br />

nad Bošnjacima. Za<br />

Tokića je “jugoslovenstvo”<br />

tek kamuflaža srboslavenske<br />

genocidne suštine, koja se<br />

muslimanskoj merhametli<br />

svijesti prikazuje kao utočište<br />

i zaštita.<br />

U eseju “Njegoš, jugoslovenstvo<br />

i krv”, Tokić u širokom historijskom<br />

luku, od agrarnih reformi putem kojih<br />

je otimana bošnjačka zemlja, do genocida<br />

u Drugom svjetskog ratu u kojem<br />

je pobijeno između osam i deset posto<br />

bošnjačkog naroda, razmatra Njegoševu<br />

genocidnu poetiku, involviranu u<br />

tri jugoslovenske etape, od kojih ona<br />

posljednja nastupa bez maski i ograda.<br />

Tekst koji je objavljen u periodici 1992.<br />

Tokić dopisuje kroz formu “bilješki i<br />

dopuna”, kritički razmatrajući činjenicu<br />

da se “Bošnjaci ni do danas nisu naučno<br />

odredili spram Njegoševe fašističke<br />

platforme”.<br />

U eseju markesovskog naslova “Batal<br />

u bosanskom sahatu”, Husein To-<br />

Upravo u toj<br />

cr(k)venoj<br />

Tuzli priređena<br />

je promocija<br />

knjige pjesnika<br />

i publiciste<br />

Huseina Tokića,<br />

pod naslovom<br />

“Jugoslovenstvo<br />

kao sh<br />

agresija”.<br />

kić piše potaknut licemjerjem j ratnih<br />

pregovora u Ženevi, i uočava obrazac<br />

koji će bosansku stvarnost pratiti bezmalo<br />

dvije decenije poslije, a to je onaj<br />

šablon o “tri zaraćene strane”, gdje je<br />

“najveći krivac onaj tko se bije sa dvije”.<br />

Tekst je pisan u februaru 1993. i zanimljivo<br />

je pratiti sa koliko je lucidnosti<br />

autor još tada uočio dvoličnost hrvatske<br />

politike prema BiH i Bošnjacima.<br />

On navodi čitav niz ilustracija koje pokazuju<br />

ružan odnos prema bošnjačkoj<br />

žrtvi i bosanskoj tragediji, što u cjelini<br />

ima dimenziju “političkog prostituisanja<br />

oko pomoći BiH”. I u ovom tekstu<br />

se uočava Tokićevo umijeće organizacije<br />

materijala - da o jednoj temi<br />

piše iz različitih uglova, sa mnoštvom<br />

ilustracija i malih digresija, što tekstu<br />

daje ekspresionistički ritam, u skladu<br />

sa neizvjesnim ratnim vremenom.<br />

U tekstu sa nadnaslovom “Nad<br />

odrom jugoslovenstva”, i<br />

pod naslovom “Kraj ubijanja<br />

Bosne”, dolazi do izražaja<br />

autorova eruditivnost,<br />

poznavanje mnoštva historijskih<br />

činjenica, odakle proizilazi<br />

taj slojevit i dubinski<br />

pogled na problem koji se<br />

obrađuje. Tokić piše o državotvnornoj<br />

genezi Bosne<br />

i Hercegovine, o preplitanju<br />

historijskog kontinuiteta sa<br />

različitim interesima koji su<br />

podupirali opstojnost bh.<br />

državnosti, te razobličava<br />

tezu o “ničijoj BiH (koja je)<br />

trebala opstojati u političkom<br />

smislu kao ideološka potvrda jugoslovenskog<br />

internacionalizma”.<br />

U četvrtom eseju pod naslovom<br />

“Tito i Bošnjaci”, Husein Tokić se bavi<br />

fenomenom bošnjačke opsjednutosti<br />

kultom ličnosti jugoslovenskog predsjednika<br />

Tita, i to kroz jednu suptilnu<br />

ironiju (“Da nije bilo Jože bošnjački<br />

narod ne bi znao šta je fašizam ni antifašizam”<br />

i “da nije bilo njega ne bi bilo<br />

ni Bosne ni Muslimana”, niti bi Muslimani<br />

eto završili škole...). On se zalaže<br />

za nepristrasnu valorizaciju Titove uloge<br />

spram Bosne i Bošnjaka, te otvara<br />

nekoliko pitanja koja bacaju drukčije<br />

svjetlo ne samo na kompletan period<br />

Titove vladavine, već i na tu bošnjačku<br />

opsjednutost iluzijom jednakopravnosti,<br />

koja se u doticaju sa realnošću i<br />

činjenicama očitava, u najmanju ruku,<br />

kao mentalni problem.<br />

Naredna dva eseja, pod naslovom<br />

“Tito i bošnjačka šizofrenija”, odnosno,<br />

“Bošnjački pogled unazad: Odgovor<br />

bratu A. Kos-ovcu”, djeluju kao razrada<br />

ili nastavak prethodnog. U prvom<br />

4. januar - 22. safer<br />

19


tekstu se čak ponavljaju i kompletne<br />

rečenice iz prethodnog (“Da je Tito<br />

priznao Bošnjačku-Bosansku naciju sa<br />

historijskim faktima ove bi ekspoziture<br />

vjerovatno i nestale za perioda njegove<br />

apsolutističke vladavine.”). Tokićeva<br />

poruka je ista – da je Tito na račun Bosne<br />

i Bošnjaka mirio, a zapravo držao u<br />

mirovanju, dva velikodržavna projekta.<br />

Drugi tekst je polemički odgovor<br />

na reakciju koja je u savremenim titoističkim<br />

krugovima u Sarajevu izazvana<br />

tekstom “Tito i bošnjačka šizofrenija”<br />

(2005.). Autor nam se predstavlja kao<br />

osebujan polemičar, koji vješto aludira<br />

na “kosovsko” (kontraobavještajna<br />

služba JNA) porijeklo odbijanja da se<br />

titoizam i jugoslovenizam uoče kao negativni<br />

faktori u bosanskom razvoju i<br />

bošnjačkoj opstojnosti. Tokić analizira<br />

jugoslovenstvo kao sredstvo za anacionalizaciju<br />

BiH, koja je zahvatila samo<br />

Bošnjake, kod kojih su – “danas prisutni<br />

recidivi jugoslovenstva u formi<br />

bošnjačke nacionalne šiozofrenije”. Tokić<br />

inspostira jednu novu tezu - da je<br />

Titovo jugoslovenstvo sve jugoslovenske<br />

narode vratilo sebi, i ojačalo unutar<br />

svojih okvira (npr. “Jugoslovenstvo je<br />

vratilo crnogorskom Crnogorce.”), a<br />

da je Bošnjake raspršilo u anacionalna<br />

i ateistička bespuća. Autor kritički posmatra<br />

insistiranje na zakonomjernosti<br />

između jugoslovenstva i bosanstva, te<br />

nedvosmisleno poručuje da su – “bosansko<br />

društvo, Bošnjaci i Bosanska<br />

Država stariji od svih formi jugoslovenstva,<br />

pa i Titinog”. Ujedno, Tokić<br />

razmatra te zamjene teza i poturanja<br />

optužbi da je - biti protiv jugoslovenstva,<br />

ili komunizma, isto što<br />

i biti protiv antifašizma. Za<br />

njega su “komunizam i fašizam<br />

i ideološki antifašizam<br />

ortodoksne forme vladavine<br />

bizantizma”. Tokićeva poenta<br />

je u diferencijaciji “ideološkog<br />

antifašizma”, onoga<br />

koji je korišten za tovljenje<br />

titoističkog, jugoslovenskog<br />

režima, u odnosu na izvorni<br />

antifašizam u Bošnjaka i u<br />

bosanskog društva.<br />

I u narednom tekstu,<br />

ponajdužem u ovoj knjizi,<br />

u kome se bavi Ivom Andrićem,<br />

Tokić piše o odnosu<br />

između jugoslovenstva<br />

i bosanstva. On veli da se<br />

“jugoslovenstvo uvijek pokazalo kao<br />

prikrivena agresija na bosansko društvo”,<br />

a u kontekstu te teze kritički<br />

razmatra stavove po kojima je Andrić<br />

kulturološko vezivo bosanskog društva.<br />

Autor se osvrće na nekoliko vladajućih<br />

mišljenja o Andriću, iza kojih se<br />

skriva srpski ili hrvatski nacionalizam,<br />

za račun kojeg se Bošnjacima potura<br />

andrićevska verzija lažnog zajedništva.<br />

Tokić zadire u genezu mržnje prema<br />

Bošnjacima, poziva se na Garašaninovo<br />

“Načertanije”, te na odslik tog<br />

genocidnog programa u utemeljavanju<br />

političkog hrvatstva u Bosni. Andrićevu<br />

programsku pojavnost Tokić<br />

razmatra u širokom historijskom luku,<br />

čime njegov esej dobija poststrukturalističke<br />

karateristike, jer književno<br />

djelo razmatra u historijskim uvjetima<br />

u kojima je nastalo, te usmjereno<br />

Promotori su<br />

bili književnici<br />

Mirsad<br />

Mustafić i<br />

mr. Fatmir<br />

Alispahić.<br />

Mustafić se<br />

osvrnuo na<br />

genocidnu<br />

ideju u djelima<br />

Njegoša i Ive<br />

Andrića, a<br />

Alispahić je<br />

predstavio<br />

najvažnije<br />

akcente iz<br />

svoje recenzije.<br />

ka historijskim ciljevima za<br />

koje djeluje. Nakon ilustrativnog<br />

prolaska kroz bosansku<br />

povijest i svekolike progone<br />

i pljačke bošnjačkog<br />

naroda, Tokić piše o umjetničkom<br />

profilu bosanskog<br />

nobelovca Ive Andrića, podrazumijevajući<br />

da istinska<br />

umjetnost ne može biti obuzeta<br />

mržnjom, jer je to onda<br />

negacija same umjetnosti.<br />

Tokić Andrićevo djelo definira<br />

kao – “ideološko jugoslovenstvo”.<br />

Pozivajući se<br />

na historijske činjenice, kao<br />

i na esej Muhameda Filipovića<br />

iz 1967. godine “Bosanski<br />

duh u književnosti – šta<br />

je to?”, Tokić replicira “ikonama ideološke<br />

književnosti” u dejtonskoj Bosni,<br />

odakle se djelo Ive Andrića nastoji<br />

izdići na pijedestal duhovne vertikale<br />

bosanske opstojnosti. Za njega su ovakvi<br />

kulturalni proizvodi, u koje spada<br />

niz epigona “ideološkog antifašizma”,<br />

u funkciji potiskivanja onog istinskog<br />

antifašističkog kredibiliteta bošnjačkog<br />

naroda, koji je - “kao žrtva na trećini<br />

Bosne preživio učinke ideološke<br />

književnosti i umjetnosti”. U ovom<br />

složenom eseju, prepliću se historijske<br />

činjenice i kulturalni utjecaji, i tvore<br />

slike izvorne, odnosno sintetičke Bosne.<br />

Esej je obogaćen bilješkama na<br />

kraju teksta, koje dodaju nove slojeve<br />

značenja na okvirni tekst o Ivi Andriću,<br />

kao najisturenijoj figuri u projektu<br />

jugoslovenizacije, a zapravo debosnizacije<br />

Bosne i bosanskog ideniteta.<br />

4. januar - 22. safer<br />

20


Husein Tokić<br />

je ovom<br />

knjigom otvorio<br />

važno pitanje<br />

uspostavljanja<br />

razlike i<br />

granice između<br />

nametanja<br />

jugoslovenskog<br />

multietničkog,<br />

a zapravo<br />

velikosrpskog i<br />

velikohrvatskog<br />

obrasca Bosni<br />

i Bošnjacima,<br />

i negiranja<br />

izvornog,<br />

stoljećima<br />

građenog,<br />

bosanskog<br />

multietničkog<br />

pravila,<br />

neovisnog od<br />

ma kakvog<br />

jugoslovenstva.<br />

Naslovni esej “Jugoslovenstvo kao<br />

agresija – sh manipulacija bosanskim<br />

društvom” sublimira teze koje su<br />

iznesene u prethodnim tekstovima,<br />

posebno u pogledu definicije “ideološkog<br />

antifašizma”, odnosno “Titovog<br />

jugoslovenstva”, koji u – “bosanskoj<br />

državi pothranjuju dva razarajuća<br />

projekta bosanske države”, budući da<br />

su “ustaštvo i četništvo u direktnom<br />

(fizičkom) srazu samo u državi Bosni i<br />

bosanskom društvu, a da kao unutarnji<br />

neprijatelji ne bi mogli egzistirati<br />

sami po sebi (...) bez ove prisutne treće<br />

ideologije”. Ispod ovog generalnog<br />

okvira, Tokić analizira nekolike procese<br />

usmjerene ka disoluciji bosanske<br />

države i njenih izvornih vrijednosti.<br />

U tom smislu zanimljiva je analiza<br />

lažnih bosanskih dušebrižnika koji u<br />

ime jugoideološke, velikosrpske-velikohrvatske<br />

vladavine Bosnom, falsificiraju<br />

srednjevjekovnu historiju Bosne,<br />

pa i ulogu franjevaca, te vrijeđaju<br />

i progone one rijetke bošnjačke intelektualce<br />

koji se još bore za očuvanje<br />

autentičnih historijskih istina (npr.<br />

napadi na M. Filipovića, Dž. Jahića,<br />

I. Pašića, Dž. Latića, i dr). Tokić i<br />

ovom prilikom svoje teze potkrjepljuje<br />

mnoštvom historijskih podataka, a<br />

na kraju ponovo donosi veoma zanimljive<br />

“bilješke i dopune”.<br />

U pretposljednjem tekstu u knjizi,<br />

pod naslovom “Esej-jada i kmetijada<br />

o Tunji Malom i Marku Velikom”,<br />

Husein Tokić na konkretnim primjerima,<br />

uz citate i britku logiku, u zanimljivoj<br />

formi teksta, razobličava Marka<br />

Vešovića, faraona dejtonske jugoideologije,<br />

koji je od režimskih medija<br />

nametan kao mjera multietničnosti,<br />

bosanstva i patriotizma, a zapravo je<br />

riječ o teškom nacionalisti i mrzitelju<br />

Bosne i Bošnjaka. Ovaj esej nedvosmisleno<br />

objašnjava porijeklo teških<br />

uvreda koje je Marko Vešović iznosio<br />

na obraz i čast akademika Filipovića,<br />

pokazavši da se ne radi o iracionalnoj<br />

mržnji, već o proračunatoj namjeri<br />

diskreditacije ovog velikog akademskog<br />

autoriteta u Bošnjaka. Pozicija<br />

sa koje nastupa Vešović (u istoznačnoj<br />

pratnji Ivankovića, para Lovrenovića<br />

i “ponekog iskompleksiranog<br />

bošnjačkog jugoideološkog kladića”)<br />

ide za logikom negiranja bosanske<br />

autohtonosti putem jugoideološkog<br />

formulara, a u drugom talasu, za blokadom<br />

bošnjačke pameti koja zbog<br />

svoje odanosti bosanskom duhu treba<br />

da po svaku cijenu prihvati jugoideološku<br />

verziju bosanstva. Ovu suštinu<br />

probema Tokić je definirao ovako:<br />

“Sarajevski multikulturalni intelektualni<br />

lonac instalira tezu o mogućnosti<br />

Bosne samo u okviru jugoslovenstva<br />

a posebno zadnje kao ideološkog antifašizma.<br />

Time se potire<br />

historijska istina da je<br />

svaki oblik jugoslovenstva<br />

agresija na Bosnu i bosansko<br />

društvo”. I ovaj tekst<br />

donosi veoma bogate bilješke,<br />

većinom historiografske,<br />

iz kojih se vidi<br />

širina Tokićevog analitičkog<br />

objektiva.<br />

Posljednji tekst u knjizi<br />

je prikaz knjige pripovjedaka<br />

srebreničkog pisca Mirsada<br />

Mustafića “Daleko<br />

je sine Srebrenica”, čija se<br />

zaključna funkcija u knjizi<br />

može tumačiti na simboličnoj<br />

razini, kao pomen<br />

srebreničkog genocida, te<br />

vječne uspomene, opomene<br />

i putokaza za bošnjački<br />

narod, a u odnosu na sve<br />

druge silnice koje nastoje<br />

odvratiti Bošnjake od jedinog<br />

mogućeg načina da<br />

se opstane – da se pamti i<br />

da se u tom pamćenju jugoslovenstvo<br />

prepoznaje kao pseudonim srpsko-hrvatske<br />

agresije, a da se s druge strane<br />

vjeruje u bosanstvo, kao civilizacijski<br />

izraz bošnjačke volje da se živi u toleranciji,<br />

antifašizmu i jednakopravnosti.<br />

Husein Tokić je ovom knjigom<br />

otvorio važno pitanje uspostavljanja<br />

razlike i granice između nametanja<br />

jugoslovenskog multietničkog, a zapravo<br />

velikosrpskog i velikohrvatskog<br />

obrasca Bosni i Bošnjacima, i negiranja<br />

izvornog, stoljećima građenog, bosanskog<br />

multietničkog pravila, neovisnog<br />

od ma kakvog jugoslovenstva,<br />

“ideološkog antifašizma”,<br />

“bratstva i jedinstva” i sličnih<br />

srpsko-hrvatskih derivata.<br />

Danas Bosnu razgrađuju u<br />

ime tog jugoslovenskog bosanstva,<br />

a zapravo srpsko-hrvatskog<br />

ovladavanja dejtonskom<br />

državom, u kojoj Bošnjaci<br />

treba da povjeruju kako<br />

nema Bosne ako njome neće<br />

vladati to lažno bosanstvo,<br />

koje ima zadatak da Srbe i<br />

Hrvate ustoliči kao vladare,<br />

a Bošnjake kao podanike i<br />

građane drugog reda. Upravo<br />

ovo pitanje, kojim se bavio<br />

Husein Tokić u nizu eseja, sa<br />

stotine živopisnih argumenata<br />

i ilustracija - prvorazredno<br />

je pitanje demokratskog<br />

i antifašističkog kredibiliteta<br />

dejtonske Bosne i Hercegovine.<br />

Zbog toga je njegova<br />

knjiga “Jugoslovenstvo kao<br />

sh agresija” važna za razumijevanje<br />

traumatiziranosti i<br />

izopačenosti dejtonskog društva i vladajućeg<br />

poretka, kao i za otpor prema<br />

silama koji teže hegemonističkom<br />

prisvajanju bh. teritorije, a po cijenu<br />

(samo)uništenja bošnjačkog naroda.<br />

Tokićeva knjiga jasno označava složen<br />

zločinački sistem koji putem kulturalnih<br />

proizvoda, političke strukture i<br />

karaktera svojih ciljeva, teži genocidnom<br />

preoblikovanju identiteta jedne<br />

zemlje i jednog naroda, i otud je ova<br />

knjiga istovremeno i dijagnoza i lijek<br />

protiv prijetećeg trijumfa zločina u<br />

Bosni i Hercegovini. (recenzija mr. sc.<br />

Fatmira Alispahića)<br />

4. januar - 22. safer<br />

21


Društvo<br />

Inicijativa Udruženja “Mladi muslimani”<br />

Dan RS-a proglasiti Danom<br />

početka genocida nad Bošnjacima<br />

“Sve od 9. januara 1992. do<br />

21. novembra 1995. godine<br />

Republika Srpska bila je nelegalna<br />

tvorevina unutar nezavisne,<br />

suverene i priznate države<br />

Republike BiH. Sve ono što je<br />

počinilo rukovodstvo RS-a za<br />

ovo vrijeme daje nam za pravo<br />

da 9. januar kada je formirana<br />

ova tvorevina nazovemo<br />

Danom početka genocida nad<br />

Bošnjacima, i da ga obilježimo<br />

kao takvog, te da pozovemo i sve<br />

druge slobodoumne pojedince,<br />

kao i institucije i organizacije da<br />

se pridruže nama i da na neki<br />

način obilježe ovaj dan. Neka<br />

to bude dostojanstvena šetnja,<br />

predavanje o genocidu ili tribina,<br />

okrugli sto, promocija knjige. Ali<br />

neka se u što više gradova u BiH i<br />

izvan nje obilježi ovaj dan”<br />

Piše: Ramiz Hodžić<br />

Udruženje “Mladi muslimani”<br />

pokrenulo je inicijativu<br />

da se 9. januar,<br />

kada se u RS-u obilježava dan ovog<br />

entiteta i njegova krsna slava Sveti<br />

arhiđakon Stefan, obilježava kao<br />

Dan početka genocida nad Bošnjacima.<br />

Inicijativa je pokrenuta početkom<br />

2012. godine i usmjerena je ka<br />

nevladinim organizacijama, raznim<br />

asocijacijama, institucijama kulture,<br />

intelektualnoj zajednici, univerzitetima,<br />

koji su u mogućnosti i koji<br />

imaju dovoljno slobode, da ovaj dan<br />

obilježe kroz tribine, predavanja, sesije,<br />

okrugle stolove, promocije knjiga<br />

koje govore o periodu agresije na<br />

BiH. Prošle, 2012. godine, inicijativa<br />

je podržana od nekoliko organizacija<br />

koje su u BiH, ali i u dijaspori<br />

obilježile 9. januar kao Dan početka<br />

genocida nad Bošnjacima. Održane<br />

su tribine u Brčkom, Bihaću, u Novom<br />

Pazaru, ali i u Luksemburgu i<br />

Vašingtonu. Udruženje “Mladi muslimani”<br />

prošle, dakle, 2012. godine<br />

9. januara je promoviralo u Kalesiji<br />

knjigu “Lanet olsun – Zločina nad<br />

Bošnjacima istočne Bosne”, čiji autor<br />

je Anes Džunuzović, koji je i sekretar<br />

Udruženja “Mladi muslimani”.<br />

RS je bila nelegalna tvorevina sve<br />

do Dejtona<br />

Bakira Hasečić; potom Ša-<br />

ćir Srebrenica, predsjednik<br />

“Saveza Logoraša BiH”; mr.<br />

Miharem Omerdić koji je<br />

govorio o stradanju objekata<br />

IZ-e i uposlenika IZ-e u BiH. Tu su<br />

bili i istaknuti publicisti: mr. Fatmir<br />

Alispahić, Nihad Halilbegović, Avdo<br />

Huseinović, Akif Agić, te doc. dr.<br />

Admir Muratović koji je govorio o<br />

reflekisijama agresije na BiH na Sandžak<br />

i stradanje sandžačkih Bošnjaka<br />

u periodu 1992. – 1995. Ova tema<br />

Na obilježavanje 9. januara<br />

kao Dana početka<br />

genocida nad Bošnjacima<br />

Udruženje “Mladi muslimani”<br />

ove godine pozvalo<br />

je nešto ranije, i to kroz organiziranje<br />

okruglog stola<br />

“Genocid nad Bošnjacima<br />

1992. – 1995.” koji je održan<br />

22. decembra 2012.<br />

godine u Sarajevu. Učesnici<br />

okruglog stola bili su predstavnici<br />

organizacija koje<br />

okupljaju žrtve agresije, kao<br />

što su predsjednica Udruženja<br />

“Žena-žrtva rata”<br />

potkrijepljena pj je i svedočenjem Ibrahima<br />

Čikića koji je bio žrtva torture<br />

u političkom procesu u Sandžaku<br />

1993./1994. godine. Jedan od motiva<br />

za organiziranje okruglog stola bio je<br />

da se uputi jasna poruka i poziv da se<br />

9. januar obilježi u što više mjesta i<br />

na što više načina kao Dan početka<br />

genocida nad Bošnjacima, rekao je za<br />

4. januar - 22. safer<br />

22<br />

U periodu<br />

nelegalnog<br />

postojanja RS-a<br />

od 9. januara<br />

1992. do 21.<br />

novembra<br />

1995. godine<br />

političko i vojno<br />

rukovodstvo<br />

ove tvorevine<br />

uz pomoć<br />

Srbije i Crne<br />

Gore počinilo je<br />

zločin genocida<br />

nad Bošnjacima<br />

i drugim<br />

nesrbima u BiH.<br />

Saff f sekretar Udruženja i moderator<br />

okruglog stola Anes Džunuzović i dodao:<br />

“Kao što je poznato 9. januar je<br />

dan koji se u RS-u slavi kao dan tog<br />

entiteta i krsna slava istog, a zapravo<br />

je to dan kada je u pogon puštena genocidna<br />

politika tadašnjeg rukovodstva<br />

srpskog naroda u BiH predvođenog<br />

Radovanom Karadžićem. Devetog<br />

januara 1992. godine samozvana<br />

‘Skupština srpskog naroda BiH’, koja<br />

je nelegalno formirana 24. oktobra<br />

1991. godine, donijela je odluku o<br />

formiranju tzv. ‘Srpske republike<br />

BiH’. To je vrijeme kada još uvijek<br />

formalno postoji SFRJ, a zanimljivo<br />

je da tadašnji savezni organi, ni politički<br />

ni vojni, ni Predsjedništvo SFRJ,<br />

a ni JNA, kao ni Savezni MUP nisu<br />

reagirali i spriječili ovaj atak na jednu<br />

svoju republiku. Naravno da nisu reagirali<br />

jer su ovim organima uveliko<br />

rukovodili Srbi, ili su imali brojčano<br />

dovoljnu nadmoć da preglasaju sve<br />

odluke koje su se kosile sa velikosrpskim<br />

ciljevima. I ne samo da nisu<br />

spriječili već su bili organizatori i direktni<br />

učesnici u planiranju<br />

genocida nad Bošnjacima i<br />

ostalim nesrbima u BiH, i<br />

šire. Tzv. ‘Srpska republika<br />

BiH’ preimenovana je<br />

12. avgusta 1992. godine<br />

u tzv. ‘Republiku ‘Srpsku’.<br />

Dvanaestog maja 1992. godine,<br />

na XVI sjednici tzv.<br />

‘Skupštine srpskog naroda<br />

u Bosni i Hercegovini’, Radovan<br />

Karadžić je objavio<br />

šest ‘strategijskih ciljeva’<br />

srpskog naroda u Bosni i<br />

Hercegovini: 1) Uspostaviti<br />

državne granice koje bi odvojili<br />

srpski narod od druga<br />

dva naroda; 2) Uspostaviti<br />

koridor između Semberije<br />

i Bosanske Krajine, jer<br />

nema ‘Saveza srpskih zemalja’<br />

bez toga; 3) Uspostaviti<br />

koridor u Podrinju, što<br />

znači ukinuti stanje Drine<br />

kao granicu srpskih država; 4)<br />

Uspostaviti granicu na Uni i Neretvi;<br />

5) Podijeliti Sarajevo u srpske i bošnjačke<br />

dijelove, te uspostaviti sposobne<br />

državne vlasti u oba djela; 6)<br />

Osigurati pristup Jadranskom moru.<br />

Tokom iste sjednice, tzv. ‘Skupština<br />

bosanskih Srba’ je uspostavila tzv.<br />

‘Vojsku Republike Srpske’ (VRS) i<br />

izabrala Ratka Mladića da bude zapovjednik<br />

drugog vojnog distrikta<br />

Jugoslovenske armije, kasnije glavnog<br />

štaba tzv. ‘Vojske Republike Srpske’.<br />

Na toj istoj sjednici general Ratko<br />

Mladić je rekao tzv. ‘Skupštini’ da<br />

neće biti moguće odvojiti Srbe od nesrba<br />

tako što će nesrbi sami otići sa te<br />

teritorije. Upozorio je da svaki pokušaj<br />

u tom smislu znači genocid.


Dakle, kada govorimo o Republici<br />

Srpskoj govorimo o nelegalnoj<br />

tvorevini koja je nastala na temelju<br />

državnog udara, i kao takva postojala<br />

je sve do Dejtonskog mirovnog<br />

sporazuma 21. novembra 1995. godine<br />

kada biva potpisan Mirovni sporazum,<br />

a ova tvorevina priznata kao<br />

manji bh. entitet. Sve od 9. januara<br />

1992. do 21. novembra 1995. godine<br />

Republika Srpska bila je nelegalna<br />

tvorevina unutar nezavisne, suverene<br />

i priznate države Republike BiH. Takav<br />

stav imala je kompletna relevantna<br />

međunarodna zajednica i organi<br />

koje je za prostor ex Jugoslavije imenovala<br />

međunarodna zajednica kao<br />

npr. Međunarodna arbitražna komisija<br />

za Jugoslaviju”, kaže Džunuzović<br />

i nastavlja:<br />

Genocid, urbicid, kulturocid<br />

“U periodu nelegalnog postojanja<br />

RS-a od 9. januara 1992. do 21.<br />

novembra 1995. godine političko i<br />

vojno rukovodstvo ove tvorevine uz<br />

pomoć Srbije i Crne Gore počinilo<br />

je zločin genocida nad Bošnjacima<br />

i drugim nesrbima u BiH. Za samo<br />

nekoliko mjeseci od početka agresije<br />

u aprilu 1992. pa do oktobra-novembra<br />

iste godine u istočnoj Bosni<br />

i istočnoj Hercegovini više nije bilo<br />

niti jednog živog, a slobodnog Bošnjaka.<br />

Slična sudbina bila je u Bosanskoj<br />

krajini, posebno u području<br />

Prijedora. U ovom periodu ubijeno je<br />

preko 100.000 nesrba, mahom Bošnjaka,<br />

više stotina hiljada je protjerano,<br />

56.000 je registriranih logoraša,<br />

a procjena je da još 30 do 40 posto<br />

nije registrirano. Silovanih Bošnjakinja<br />

registrirano je 25.000, a procjena<br />

je da je ovaj broj duplo veći. Rođeno<br />

je 61 dijete kao posljedica silovanja.<br />

Više od 1.200 islamskih objekata je<br />

srušeno, što od srpskog, što od hrvatskog<br />

agesora. Svih 16 džamija u Banja<br />

Luci srušeno je iako u Banja Luci<br />

nije ispaljen ni jedan metak usmjeren<br />

na Srbina ili srpskog vojnika. Dakle,<br />

počinjen je genocid, urbicid, kulturocid.<br />

Uništeno je sve što je podsjećalo<br />

na Bošnjake, na bošnjačku kulturu<br />

i tradiciju, na bošnjački folklor, na<br />

islam”, podsjeća Džunuzović.<br />

prekopavanja mezarja. Naprotiv,<br />

sve su to blagosiljali<br />

i podržavali, a to potvrdili<br />

i činjenicom da su odobrili<br />

da genocidna tvorevina<br />

Republika Srpska dobije i<br />

svoju slavu, Svetog arhiđakona<br />

Stefana. Sve ovo nam<br />

daje za pravo da 9. januar<br />

kada je formirana ova tvorevina,<br />

nazovemo Danom<br />

početka genocida nad Bošnjacima,<br />

i da ga obilježimo<br />

kao takvog, te da pozovemo<br />

i sve druge slobodoumne<br />

pojedince, kao i institucije<br />

i organizacije da se pridruže<br />

nama i da na neki način<br />

obilježe ovaj dan. Neka to<br />

bude dostojanstvena šetnja,<br />

predavanje o genocidu<br />

ili tribina, okrugli sto, promocija<br />

knjige. Ali neka se u što više<br />

gradova u BiH i izvan nje obilježi ovaj<br />

dan”, zaključuje Džunuzović.<br />

Političkoj<br />

i vojnoj<br />

sprovedbi<br />

genocida nad<br />

Bošnjacima<br />

pridružila<br />

se i Srpska<br />

pravoslavna<br />

crkva, koja se<br />

niti jednom<br />

nije usprotivila<br />

politici<br />

genocida,<br />

ubijanja,<br />

silovanja,<br />

protjerivanja,<br />

paljenja<br />

kuća, rušenja<br />

džamija,<br />

prekopavanja<br />

mezarja.<br />

Promocija knjige<br />

“Kulturocid na Drini”<br />

Šemso Tucaković, profe-<br />

sor na Fakultetu političkih<br />

nauka u Sarajevu. U planu<br />

su još neke aktivnosti, ali<br />

nismo mogli dobiti potvrdu<br />

da će biti i realizirane do 9.<br />

januara. Također, u Novom<br />

Pazaru će 9. januar biti obilježen<br />

promocijom knjige<br />

Nedžada Latića, a u organizaciji<br />

BKZ. U Udruženju<br />

“Mladi muslimani” očekuju<br />

da će se i druge organizacije oglasiti<br />

i da će na neki način obilježiti Dan<br />

početka genocida nad Bošnjacima.<br />

Inače, ove godine pored<br />

već održanog okruglog<br />

stola u Sarajevu, Udruženje<br />

“Mladi muslimani” će 9.<br />

januara u Konjicu promovirati<br />

knjigu “Kulturocid na<br />

Drini” čiji autor je prof. dr.<br />

Srpska pravoslavna crkva podržala<br />

genocid<br />

“Nažalost, političkoj i vojnoj sprovedbi<br />

genocida nad Bošnjacima pridružila<br />

se i Srpska pravoslavna crkva”,<br />

kaže Džunuzović i nastavlja, “koja se<br />

niti jednom nije usprotivila politici<br />

genocida, ubijanja, silovanja, protjerivanja,<br />

paljenja kuća, rušenja džamija,<br />

4. januar - 22. safer<br />

23


Društvo<br />

Isnam Taljić po drugi put u Livnu: Predstavljen roman “Opet<br />

ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke…”<br />

Sultan Fatih je otvorio Bosnu<br />

i Bošnjake spasio genocida<br />

Ova promocija je itekako dobro<br />

došla za dobrano kroatizirane<br />

Bošnjake u Livnu, gdje još od<br />

početka rata, kad su prestali učenici<br />

učiti srpskohrvatski, a profesori<br />

govoriti srpskohrvatski, prešavši i<br />

jedni i drugi isključivo na hrvatski<br />

(uprkos višegodišnjem postojanju<br />

ustavnih mogućnosti da tako više ne<br />

bude), da se bar na kratko probude<br />

i vrate korijenima. Kroz Taljićeve<br />

romane i priče oni koji ga budu<br />

čitali neće upoznati samo ljepotu<br />

bosanskog jezika i bošnjačke pisane<br />

riječi već i vlastitu historiju koju ili ne<br />

uče, ili nakrivo uče<br />

23.12.2012.god<br />

Uprepunoj dvorani livanjskog<br />

Preporoda i u organizaciji<br />

MIZ Livno u<br />

nedjelju navečer, 23.12.2012. godine<br />

promoviran je najnoviji roman<br />

najplodnijeg, najčitanijeg,<br />

najprevođenijeg i po mnogima najboljeg<br />

živog bh. pisca Isnama Taljića.<br />

O romanu “Opet ćemo se vidjeti<br />

ispod crvene jabuke…” uz autora,<br />

govorili su profesor Dženan Handžić<br />

i autor ovog priloga, prof. Ale Kamber,<br />

dok je moderator bio prof. Edin<br />

ef. Jašarević. Kao i prije nepunih devet<br />

godina kad je Taljić Livnjacima<br />

predstavio “Roman o Srebrenici”,<br />

“Put iz Meke” i “Kuću na Drini” i<br />

4. januar - 22. safer<br />

24<br />

ovoga puta je interes Livnjaka bio<br />

veliki, a mnogi su i kupili, ne samo<br />

najnoviji roman, već i neka druga<br />

Taljićeva djela.<br />

“Sultan Muhamed-Mehmed Fatih<br />

nije osvajač Bosne niti je Bosna pred<br />

njim šaptom pala. On je Bosnu otvorio,<br />

otkrio i uzdigao. U njegovo<br />

vrijeme Bosna je bila mirna. U Bosni<br />

je zavladao mir 400 godina. Sultan<br />

Fatih je najavljen hadisom kao oslobodilac<br />

Istanbula što se desilo u<br />

njegovoj 22. godini, 29. maja 1453.<br />

godine, da bi deset godina kasnije,<br />

također 29. maja, da li slučajno?!,<br />

došao i u Bosnu gdje je zatekao muslimane<br />

i džamije, a on je to samo još<br />

unaprijedio i učvrstio donoseći 400<br />

godina mira, međuvjerske tolerancije<br />

i multietičnosti na ovim prosto-


ima kao i prethodno što je<br />

učinio u Istanbulu. On je<br />

najzaslužniji za opstanak i<br />

Bosne i Bošnjaka u njoj. Spasio<br />

ih je genocida. Bez njega<br />

bi bosanskohercegovački<br />

muslimani doživjeli sudbinu<br />

iberijskih. Na žalost,<br />

današnja Bosna po mnogo<br />

čemu podsjeća na onu uoči<br />

Fatihova dolaska u nju, ali<br />

mi nemamo osobe u liku<br />

nekog novog Fatiha, pa me<br />

pomalo i strah za Bosnu i<br />

Bošnjake, zbog čega je i napisan<br />

ovaj roman kao opomena”,<br />

istakao je, između<br />

ostalog, Taljić vezano za najnoviji<br />

svoj roman. Profesor<br />

“Na žalost,<br />

današnja Bosna<br />

po mnogo<br />

čemu podsjeća<br />

na onu uoči<br />

Fatihova<br />

dolaska u nju,<br />

ali mi nemamo<br />

osobe u liku<br />

nekog novog<br />

Fatiha, pa<br />

me pomalo i<br />

strah za Bosnu<br />

i Bošnjake,<br />

zbog čega je<br />

i napisan ovaj<br />

roman kao<br />

opomena”,<br />

istakao je,<br />

između ostalog,<br />

Taljić.<br />

Handžić se bazirao i na ostala<br />

Taljićeva djela, te odabrane<br />

fragmente najnovijeg<br />

romana. Tokom promocije<br />

iščitavani su i odabrani<br />

dijelovi najnovijeg romana<br />

koji su praćeni sa velikom<br />

zanimanjem prisutnih.<br />

Ova promocija je itekako<br />

dobro došla za dobrano<br />

kroatizirane Bošnjake u<br />

Livnu, gdje još od početka<br />

rata, kad su prestali učenici<br />

učiti srpskohrvatski, a<br />

profesori govoriti srpskohrvatski,<br />

prešavši i jedni<br />

i drugi isključivo na hrvats-<br />

Taljić i promotori<br />

ki (uprkos višegodišnjem postojanju<br />

ustavnih mogućnosti da tako više ne<br />

bude), da se bar na kratko probude i<br />

vrate korijenima. Kroz Taljićeve romane<br />

i priče oni koji ga budu čitali<br />

neće upoznati samo ljepotu bosanskog<br />

jezika i bošnjačke pisane riječi<br />

već i vlastitu historiju koju ili ne uče,<br />

ili nakrivo uče. Čitajući Taljića, pogo-<br />

tovo njegov najnoviji roman o sultanu<br />

Fatihu i “Roman o Srebrenici” barem<br />

će koliko-toliko biti kompenziran<br />

diskriminirajući nastavni plan i program<br />

za ovdašnje učenike Bošnjake.<br />

A dobar odziv na promociju svjedoči<br />

da i starijim livanjskim Bošnjacima<br />

ovakvih događaja zasigurno nedostaje.<br />

Autor Taljić potpisuje knjige<br />

Veliki interes Livnjaka za Taljićeve knjige<br />

4. januar - 22. safer<br />

25


Komentar polumjeseca<br />

Shvatanja koja trebamo ispraviti<br />

Radim dawu, ahi!<br />

Ovi ljudi vjersko znanje<br />

najčešće crpe od<br />

pojedinih studenata koji<br />

su studirali u arapskim<br />

zemljama i koji su stekli<br />

knjiško znanje, ali koji<br />

su zbog ličnih osobina<br />

i dugog odsustva često<br />

i sami nesposobni<br />

da stupe u zdravu i<br />

objektivnu interakciju sa<br />

bosanskohercegovačkom<br />

stvarnošću, pa takva<br />

situacija vodi stvaranju<br />

grupica koje su često<br />

mikrokozmos svaka za<br />

sebe. Ima tu i raznih<br />

samoprozvanih “šejhova“<br />

koji dodatno unose<br />

smutnju i stvaraju podjele<br />

nakaradnim učenjima i<br />

okupljanjem istomišljenika<br />

najčešće odgojenih na<br />

internetu i facebooku<br />

Piše: Nermin Spahić (nasevijesti.<br />

com)<br />

Poslijeratno vjersko buđenje<br />

bošnjačkog naroda je bilo<br />

naglo i impulsivno. Iz komunizma<br />

i sveopće afirmacije ateizma<br />

ušlo se u duhovnošću i vjerom<br />

ispunjene ratne godine, a zatim i<br />

poslijeratni period relativne slobode<br />

izbora i javne artikulacije svjetonazora.<br />

Dio tog buđenja je bila i takozvana<br />

selefijska dawa, potencijalni<br />

dah svježine u komunizmom osakaćeni<br />

bošnjački vjerski život. Bio je<br />

to primjer koji je rakijom i pršutom<br />

opijenom Bošnjaku trebao nakon<br />

1945. godine nanovo pokazati kako<br />

se vjera živi i prakticira. Ova dawa je<br />

ruku pod ruku sa Islamskom zajednicom<br />

mogla narodu vratiti povjerenje<br />

u islam, učiti ga i privući nazad<br />

u čvrste džamijske saffove. To je mogao<br />

biti neki idealni scenario, koji se<br />

nažalost nije u potpunosti desio. O<br />

indiferentnosti i kalkulantskom djelovanju<br />

(dobrog dijela) Islamske zajednice<br />

ćemo pričati drugi put, ovaj<br />

put ćemo o selefijskoj dawi, tačnije<br />

o njenim problemima reflektovanim<br />

kroz grupice i pojedince koji su ovim<br />

greškama privukli veliku pažnju i<br />

poslali jednu negativnu<br />

sliku ovom narodu. Naravno,<br />

uz svesrdnu pomoć<br />

povampirenih medija.<br />

Ekspresno ulaženje u<br />

vjeru bez sistematskog<br />

učenja je rezultiralo pojedincima<br />

totalno nesposobnim<br />

da se nose s onim<br />

što su naučili, pojedincima<br />

sklonim konfuznom i nelogičnom<br />

ponašanju, konfliktima<br />

i ponekad izolaciji.<br />

Razlog ovome je jedan<br />

veliki vakuum između na<br />

brzinu naučenog i često<br />

pogrešno prenesenog znanja<br />

i njegove primjene u<br />

stvarnosti gdje su se mnogi<br />

izgubili. Dalo je to mnoge<br />

vjerski neizgrađene ličnosti,<br />

vjeri odane i sklone ibadetu, ali<br />

suštinski nepromijenjene. Ostale su<br />

tu sve negativne osobine ophođenja<br />

prema ljudima, odsustva ahlaka, strpljivosti<br />

i mudrosti. Bukvalna shvatanja<br />

propisa ili, još gore, izvođenje<br />

propisa na svoju ruku iz vjerskih<br />

tekstova kroz idealiziranje stvarnosti<br />

i jedno romantičarsko poimanje su<br />

stajali nasuprot grubog otrežnjenja<br />

nakon zatvaranja korica knjige ili<br />

izlaska sa predavanja.<br />

On tebe kruhom, ti njega<br />

pendrekom<br />

4. januar - 22. safer<br />

26<br />

Nesposobnost<br />

ostvarivanja<br />

normalnog<br />

odnosa sa<br />

okolinom i<br />

osuda iste se<br />

doživljava kao<br />

iskušenje i<br />

musibet koje je<br />

povlastica samo<br />

odabranih, a ne<br />

kao posljedica<br />

vlastitog<br />

javašluka i<br />

arogancije.<br />

Zbog toga se pojavio i veliki<br />

nesklad u vrednovanju šerijatskih<br />

propisa. Tu dolazimo do famoznih<br />

brada i nogavica koji svakako imaju<br />

svoje mjesto, no zapostavljanje karakternih<br />

i intelektualnih odrednica<br />

i suštinskih promjena je za posljedicu<br />

imalo uzdizanje brade i nogavi-<br />

ca na pj pijedestal simbola identiteta i<br />

pripadnosti. p Okolina je naravno rea-<br />

govala još gore uzimajući spomenute<br />

detalje kao isključive i jedine oznake<br />

za stigmatizaciju jedne grupacije.<br />

Dosta tih ljudi se počelo baviti<br />

stvarima kojima nisu dorasli. Ne<br />

posjedujući osnovne temelje iz poznavanja<br />

vjere odali su se raspravama<br />

o kompleksnim temama i bespotrebnom<br />

forsiranju razlika i podjela<br />

umjesto konstruktivnog djelovanja.<br />

“Radim dawu, ahi” ili “pendrek<br />

dawa” je fenomen koji se pojavio<br />

zbog pogrešnog tumačenja hadisa<br />

o otklanjanju zla rukom, pa su pojedinci<br />

na terenu maltretirali ljude i<br />

pravili razne ekscese. Ova pojava je<br />

vremenom zbog sazrijevanja tih ljudi<br />

i izlaska iz vjerske adolescencije<br />

uglavnom iščezla, ali priče u narodu<br />

i gorak okus su ostali. Stvorio se mit<br />

o agresivnim bradonjama koji tjeraju<br />

ljude u vjeru.<br />

Na ovo se nadovezuje i<br />

princip “moram reći sve,<br />

svagdje i svakome” što je<br />

posljedica nepoznavanja<br />

metodologije pozivanja u<br />

vjeru. Presretanje ljudi na<br />

ulici, ubjeđivanje i borba<br />

protiv vjetrenjača zbog<br />

nekontrolisane demonstracije<br />

imana su takođe bili<br />

praksa ovih pojedinaca.<br />

Nesposobnost prihvatanja<br />

realnosti u kojoj žive i pravilnog<br />

postavljanja prema<br />

istoj je imala za posljedicu<br />

gomilanje frustriranosti i<br />

razočarenja.<br />

Zanimljiv je i psihološki<br />

momenat traženja<br />

opravdanja za vlastite greške<br />

i propuste u drugima. Nesposobnost<br />

ostvarivanja normalnog odnosa<br />

sa okolinom i osuda iste se doživljava<br />

kao iskušenje i musibet koje je povlastica<br />

samo odabranih, a ne kao<br />

posljedica vlastitog javašluka i arogancije.<br />

Ovo je dalje vodilo u sticanje<br />

osjećaja lažne ekskluzivnosti i posebnosti<br />

kao posljedica izolacije. U ekstremnim<br />

slučajevima završavalo je<br />

totalnim distanciranjem od okoline<br />

i sektaškim konceptom prakticiranja<br />

vjere.<br />

“Hardcore” vjernici<br />

Drugi pojedinci su pretovarivši<br />

se vjerom i učenjem integrala bez<br />

poznavanja tablice množenja nakon<br />

izvjesnog vremena popustili pod pri-


tiskom kojeg jgsu sami sebi stvorili i<br />

ponovo završili u birtijama ili s dru-<br />

ge strane utopijskim neprirodnim<br />

komunama što je samo razotkrilo<br />

neshvatanje temeljnih postulata u<br />

vjeri i pogubnost doživljavanja j oso-<br />

be koja je jučer ušla u vjeru apsolut-<br />

nim mjerilom vjerske podobnosti na<br />

osnovu nekoliko vanjskih detalja.<br />

Dali su time jedan veoma ružan<br />

primjer okolini o nedosljednosti i<br />

prevrtljivosti takozvanih “hardcore”<br />

vjernika.<br />

Ovi ljudi vjersko znanje najčešće<br />

crpe od pojedinih studenata koji su<br />

studirali u arapskim zemljama i koji<br />

su stekli knjiško znanje, ali koji su<br />

zbog ličnih osobina i dugog odsustva<br />

često i sami nesposobni da stupe u<br />

zdravu i objektivnu interakciju<br />

sa bosanskohercegovačkom<br />

stvarnošću, pa<br />

takva situacija vodi stvaranju<br />

grupica koje su često<br />

mikrokozmos svaka za<br />

sebe. Ima tu i raznih samoprozvanih<br />

“šejhova” koji<br />

dodatno unose smutnju i<br />

stvaraju podjele nakaradnim<br />

učenjima i okupljanjem<br />

istomišljenika najčešće<br />

odgojenih na internetu<br />

i facebooku.<br />

Posljednja stvar koju<br />

ću spomenuti je emotivno<br />

doživljavanje eventualne<br />

nepravde od strane pojedinih<br />

službenika Islamske<br />

zajednice ili džematlija u<br />

džamijama. Ti doživljaji<br />

su stvorili famu o Islamskoj<br />

zajednici kao neprijatelju<br />

islama, a ne braći muslimanima<br />

s kojima treba sarađivati i voditi dijalog.<br />

Umjesto šerijatski utemeljenih<br />

stavova, pojedinci su po svom nahođenju<br />

klasirali ljude i na osnovu toga<br />

izgrađivali ili rušili odnose.<br />

Za kraj treba reći da su velika većina<br />

takozvanih selefija ustvari čestiti<br />

vjernici, dobre komšije i lojalni<br />

građani, ali zbog neodgovornih pojedinaca<br />

i grupa o kojima ovaj tekst<br />

govori i islamofobične medijske klime<br />

trpe određenu nepravdu od strane<br />

društva, a često i Islamske zajednice.<br />

Mnogi od njih daju veliki doprinos<br />

afirmaciji vjerskih vrijednosti i međuljudske<br />

solidarnosti i zajedništva,<br />

ali zbog gore spomenutih faktora oni<br />

teško dolaze do izražaja. Ovo spominjem<br />

iz razloga da neko neupućen u<br />

tematiku ne stvori na osnovu ovog<br />

teksta pogrešnu sliku o ovim ljudima.<br />

Jedina svrha svega spomenutog<br />

je eventualno ukazivanje na dotične<br />

greške i nada da neko ko ovo pročita<br />

neće sutra ponoviti iste stvari.<br />

“Radim<br />

dawu, ahi”<br />

ili “pendrek<br />

dawa” je<br />

fenomen<br />

koji se<br />

pojavio zbog<br />

pogrešnog<br />

tumačenja<br />

hadisa o<br />

otklanjanju<br />

zla rukom, pa<br />

su pojedinci<br />

na terenu<br />

maltretirali<br />

ljude i pravili<br />

razne ekscese.<br />

4. januar - 22. safer<br />

27


Glas islamskih učenjaka<br />

Kolumna<br />

Maliki je samo pijun u rukama Washingtona i Teherana<br />

Dr. Nasir el-Umer rođen je 1952.<br />

godine u Burejdi, u pokrajini<br />

El-Kasim (Sudijska Arabija).<br />

Doktorirao je davne 1984. godine<br />

na Islamskom univerzitetu<br />

Muhammed ibn Su’ud, Odsjeku<br />

za Kur’an i kur’anske nauke,<br />

na temu ‘’Naučna obrada i<br />

valorizacija djela knjige ‘Lubabut-tefsir’,<br />

Mahmuda ibn Hamze<br />

el-Kermanija’’. Iste godine<br />

imenovan je za docenta na<br />

ovom Odsjeku, a pet godina<br />

kasnije za vanrednog profesora.<br />

Konačno, 1993. unaprijeđen je<br />

u zvanje redovnog profesora, i<br />

na ovoj funkciji se i danas nalazi.<br />

Dr. El-’Umer je aktivni član više<br />

svjetskih islamskih organizacija,<br />

od kojih je najvažnija Rabitatu<br />

‘ulemai-l-musliman (Asocijacija<br />

muslimanskih učenjaka), u kojoj<br />

obavlja funkciju generalnog<br />

sekretara. Asocijacija okuplja<br />

učenjake iz Egipta, Mauritanije,<br />

Jemena, Libanona, Saudijske<br />

Arabije, Kuvajta, Turske, Kosova,<br />

Sudana i Bahrejna. Autor je<br />

velikog broja knjiga, brošura i<br />

naučnih radova, a neke od njih su:<br />

El-Vesatijjetu fi-l-kur’ani-l-kerim<br />

(Kur’anska vizija ‘’srednjeg puta’’),<br />

Suretu-l-hudžurat dirasetun<br />

tahlilijje ve mevdu’ijje (Sura<br />

Hudžurat, analitička i tematska<br />

studija), Ru’jetun istratidžijje fi<br />

kadijjetin falastinijje (Strateško<br />

viđenje palestinskog pitanja),<br />

Ajatun li-s-sailin (Putokazi onima<br />

koji pitaju), Esbabu sukuti-lendelus<br />

(Uzroci pada muslimanske<br />

Španije) i dr. Urednik je islamskog<br />

portala www.almoslim.net,<br />

na kojem redovno objavljuje<br />

kolumne i analize o raznim<br />

vjerskim, političkim i društvenima<br />

temama<br />

Pripremio: Semir Imamović<br />

Piše: Dr. Nasir el-Umer<br />

Nakon što je irački<br />

premijer Nuri el-<br />

Maliki, koristeći<br />

se vještim političkim smicalicama<br />

i malverzacijama,<br />

uspio politički neutralizirati<br />

svog zamjenika Saliha el-<br />

Mutlaka i drugog čovjeka u<br />

državi Tarika el-Hašimija,<br />

na red za odstrel došao je i<br />

treći sunijski političar Rafi’<br />

el-Isavi, ministar finansija.<br />

Kao i u slučaju njegovih<br />

prethodnika, sve je urađeno<br />

po unaprijed osmišljenom scenariju:<br />

izdat je nalog za pretres njegovog ureda<br />

i hapšenje njegovih tjelohranitelja pod<br />

optužbom da su počinili teška teroristička<br />

djela. Ponavljanje jednog te istog<br />

scenarija u diskreditaciji političkih<br />

protivnika ne treba tumačiti kao nedostatak<br />

maštovitosti kod “bagdadskog<br />

tiranina” i njegovih iranskih mentora,<br />

nego prije svega kao ubjeđenje u vlastitu<br />

neograničenu moć i imunitet od<br />

bilo kakve zakonske i političke odgovornosti.<br />

I zato uopće ne treba čuditi<br />

da se ista sramna predstava ponavlja<br />

više puta. Tiranin je naučio da bez<br />

ikavog straha od bilo kojeg pojedinca<br />

ili institucije, radi šta hoće, a ustvari<br />

je tuđi (čitaj iranski) poslušnik, kojem<br />

se i od samog spomena gazde u<br />

Teheranu ledi krv u žilama. Okupljanje<br />

više stotina hiljada ljudi u pokrajini<br />

El-Enbar, iz koje dolazi El-Isavi,<br />

kako bi iskazali svoje ogorčenje zbog<br />

Krajnje je<br />

naivno gledati<br />

na Malikija<br />

kao nezavisnu<br />

političku<br />

ličnost koja<br />

radi samo<br />

za vlastite<br />

interese i ništa<br />

više, jer da je<br />

stvarno takav,<br />

stanje u Iraku<br />

bi se, za sve<br />

ove godine, bar<br />

malo pokrenulo<br />

naprijed.<br />

posljednjeg premijerovog<br />

poteza, sasvim je normalna<br />

reakcija na njegovu sektašku<br />

političku samovolju, koja je<br />

već odavno prevršila svaku<br />

mjeru i počela iritirati čak<br />

i one najumjerenije i najstrpljivije.<br />

Nezadovoljna masa<br />

nosila je transparante sa<br />

jasnim zahtjevom za Malikijevom<br />

ostavkom. Iako većina<br />

političkih i medijskih<br />

analitičara smatra da, uklanjanjem<br />

sunitskih političara<br />

koji uživaju značajan ugled<br />

u sunitskom korpusu i koje<br />

zbog toga nije bilo moguće<br />

staviti u službu ličnih interesa, Maliki<br />

ustvari želi pripremiti teren za predstojeće<br />

parlamentarne izbore koji bi se trebali<br />

održati u proljeće naredne godine,<br />

ipak mislim da njihov stav ne odražava<br />

pravo stanje na terenu, da cijelu priču<br />

previše pojednostavljuju i zamagljuju<br />

stvarne činjenice i pravu sliku o Malikiju<br />

i njegovim i namjerama njegovih<br />

mentora u Komu i Teheranu. Krajnje<br />

je naivno gledati na Malikija kao nezavisnu<br />

političku ličnost koja radi samo<br />

za vlastite interese i ništa više, jer da<br />

je stvarno takav, stanje u Iraku bi se,<br />

za sve ove godine, bar malo pokrenulo<br />

naprijed, s obzirom da svaki političar,<br />

koji se politikom bavi isključivo iz<br />

ličnih pobuda, nastoji ostvariti postignuća<br />

koja će dugo ostati u sjećanjima<br />

ljudi, svjestan da u demokratskom sistemu,<br />

makar on bio i formalne naravi,<br />

ne može beskonačno ostati na vlasti.<br />

Ljudi poput Malikija se, u svom djelo-<br />

4. januar - 22. safer<br />

28


vanju, ne rukovode prolaznim taktičkim<br />

motivima, kao što su izbori, bar<br />

ne u onoj mjeri u kojoj to pokušavaju<br />

predstaviti potpuno neobavješteni<br />

analitički krugovi, a nema boljeg dokaza<br />

za to od njegovog trenutnog apsolutističkog<br />

ponašanja i držanja svih<br />

konaca vlasti u svojim rukama i pored<br />

činjenice da su Ijad Alavi i njegova nezavisna<br />

Iračka lista stvarni pobjednici<br />

prošlih izbora. Sasvim je jasno da se u<br />

slučaju Iraka radi o provođenju okupatorske<br />

volje, one iz Washingtona i one<br />

iz Teherana, a ne provođenju izbornih<br />

rezultata, zakona i običaja koji važe<br />

svugdje u svijetu, i samo zahvaljući toj<br />

volji premijer Maliki se može ponašati<br />

onako kako se ponaša. U prethodnom<br />

razdoblju Maliki je, gazeći ustav i državne<br />

zakone, uspio pod svoju direktnu<br />

kontrolu staviti kompletnu vlast,<br />

političku, vojnu, bezbjedonosnu i ekonomsku,<br />

a od sudske vlasti je napravio<br />

farsu, u pravom smislu te riječi, koju<br />

vješto koristi protiv svih onih koji mu<br />

se, na bilo koji način, odluče suprotstaviti,<br />

i kojom disciplinira sve one koji se<br />

usude podići svoj glas protiv nepravde.<br />

Optužnica za terorizam unaprijed je<br />

pripremljena, a nakon toga, kao neizbježna<br />

kazna, ostaje samo pogubljenje,<br />

i usmjerena je prvenstveno prema<br />

sunitskim aktivistima i političarima,<br />

koji se bore za prava svog biračkog tijela.<br />

Stoga je neophodno da politički<br />

predstavnici sunija trenutno prestanu<br />

sa praksom parcijalnog rješavanja nagomilanih<br />

političkih problema, jer je<br />

to izdaja samog sebe, svoje vjere i domovine,<br />

ili čak nepažnja koja bi se vrlo<br />

lahko mogla pretvoriti u apatiju, ukoliko<br />

i dalje budu vjerovali da je suština<br />

problema u samom političkom procesu<br />

a ne u sredstvima, metodama i rezultatima.<br />

Problem je u biti političkog<br />

procesa, koji se odvija pod okriljem<br />

prikrivene američke hegemonije i javne<br />

šiitske dominacije, i zato su nerealna<br />

očekivanja onih političara koji još uvijek<br />

vjeruju u mogućnost “unutarnjeg<br />

rješenja i dogovora”. Takvi se obično<br />

probude kada već bude kasno, i kada<br />

se, iznenada, obrenu na optuženičkoj<br />

klupi, suočeni sa najtežim optužbama,<br />

nakon kojih nužno slijedi smrtna kazna,<br />

za koju se uvijek iznađe odgovarajuće<br />

obrazloženje shodno interesima<br />

tiranina i njegovih iranskih nalogodavaca.<br />

Donja granica ispod koje sunijski<br />

predstavnici u vlasti nikako ne bi<br />

smjeli ići jeste formiranje vlastite adminsitrativno-teritorijalne<br />

(upravne)<br />

jedinice unutar Iraka, što je u skladu<br />

sa krnjavim iračkim ustavom kojeg su,<br />

u osnovi, šiiti i Kurdi skrojili po svojoj<br />

mjeri, kao što je nužna kontinuirana<br />

borba protiv samovolje pojedinaca i<br />

njihove uzurpacije svih stubova vlasti.<br />

Libija: Konferencija na temu ‘’Period nakon ‘arapskog<br />

proljeća’, perspektive i izazovi’’<br />

“Arapsko proljeće” ne smije se<br />

pretvoriti u “arapsku jesen”<br />

UTripoliju je, u periodu od<br />

22. do 24. decembra 2012.<br />

/ 9.-11. safera 1434. h. g,<br />

održana međunarodna konferencija<br />

na temu “Period nakon ‘arapskog proljeća’,<br />

perspektive i izazovi’’ ’ ( Tehaddijatu<br />

ma ba’de-r-rebi’i-l-arabijji), na<br />

kojoj je učešće uzeo veliki broj eminentnih<br />

islamskih učenjaka i mislilaca<br />

iz cijelog svijeta, između ostalih:<br />

prof. dr. Nasir el-Umer (Saudijska<br />

Arabija), prof. Džihad Ajjaš (Palestina),<br />

prof. Hasan er-Rešidi (Egipat),<br />

prof. Amir Abdul Mun’im (Egipat),<br />

dr. Muhammed Muhtar et-Tabib<br />

(Libija), dr. Hasan el-Humejjid (Saudijska<br />

Arabija), dr. Abdurrahman<br />

el-Mahmud (Saudijska Arabija), dr.<br />

Adil el-Hamed (Bahrejn), dr. Bešir<br />

Zejnul’abidin (Sirija), dr. Selman<br />

ibn Hamed el-Avda (Saudijska Arabija),<br />

dr. Muhammed Abdulkerim<br />

(Sudan), dr. Muhammed Jusri (Egipat),<br />

šejh Muhammed Ismail el-Mukaddim<br />

(Egipat). Konferencija je<br />

održana pod pokroviteljstvom libijskog<br />

muftije prof. dr. Sadika ibn Abdurrahmana<br />

el-Garjanija i predsjednika<br />

libijskog Nacionalnog kongresa<br />

dr. Muhammeda Jusufa el-Mukrifa,<br />

a u organizaciji Libijskog komiteta<br />

za očuvanje tradicionalnih vrijednosti<br />

(Tedžemmu’-l-esaleti el-libijj), uredništva<br />

islamskog časopisa El-Bejan<br />

i Arapskog centra za humanističke<br />

studije iz Kaira (El-Merkezu-l-arabijj<br />

li-d-dirasati-l-insanijje). Nakon ko-<br />

risnih rasprava i razmjene mišljenja<br />

o nizu tema prezentiranih od strane<br />

uvaženih znanstvenika i profesora,<br />

koje su se bavile brojnim izazovima<br />

s kojima se suočava arapski svijet<br />

nakon “arapskog proljeća”, sudionici<br />

Konferencije usvojili su Završni<br />

dokument, koji sadrži sljedeće preporuke:<br />

1. Stavljanje j posebnog akcenta na<br />

rukovođenje principima Šerijata u<br />

zaštiti građanskih i vjerskih prava i<br />

interesa, poduzimanje potrebnih koraka<br />

za uvođenje islamskog sistema<br />

(Šerijata) u svim arapsko-musliman-<br />

skim državama, stavljanje van snage<br />

neislamskih zakona i odredbi i uspostavljanje<br />

principa šure (institucionalnog<br />

i političkog dogovaranja muslimana)<br />

kao temeljnog političkog<br />

principa i prava ummeta na sudjelovanje<br />

u političkom i javnom životu.<br />

2. Širenje svjesti o šerijatskoj<br />

odgovornosti svih članova društva<br />

i njegovih institucija, važnosti međusobnog<br />

pomaganja na principima<br />

bogobojaznosti i dobročinstva u<br />

izgradnji i razvoju društva te aktivnog<br />

sudjelovanja u svim pozitivnim<br />

procesima koji bi trebali dovesti do<br />

općeg napretka i poboljšanja uvjeta<br />

života, ali i cjelovite političke reforme<br />

korištenjem svih dostpunih političkih<br />

mehanizama.<br />

3. Provođenje individualne i kolektivne<br />

duhovne i moralne obnove,<br />

sukladno šerijatskim principima, i<br />

4. januar - 22. safer<br />

29


slijeđenje poslaničkog obrazca u pozivanju<br />

ljudi, političkoj, ekonomskoj<br />

i društvenoj reformi, osluškivanju<br />

tuđih potreba i zaštiti interesa običnog<br />

čovjeka, upostavi pravednog<br />

sistema koji neće praviti razliku između<br />

siromašnih i bogatih, slabih i<br />

jakih, i borbi protiv svih vidova nepravde<br />

prema bilo kome.<br />

4. Oživljavanje principa islamske<br />

solidarnosti i imanskog bratstva<br />

i njihovo usađivanje u svijest pojedinca<br />

i zajednice, i što je moguće<br />

više, sužavanje prostora negativnim<br />

plemenskim, partijskim, sektaškim,<br />

ideološkim i svih drugim vrstama<br />

uticaja.<br />

5. Provođenje programa i projekata<br />

koji će doprinijeti sveobuhvatnom<br />

razvoju na svim poljima, kako<br />

bi se osigurao pristojan život za svakog<br />

člana zajednice.<br />

6. Vraćanje vodeće uloge islamskim<br />

učenjacima u usmjeravanju<br />

muslimanskih društava, reformi sistema<br />

i kontroli institucija zaduženih<br />

za provedbu ljudskih prava, kao i<br />

potreba stvaranja ambijenta u kojem<br />

će islamski učenjaci moći djelovati<br />

potpuno nezavisno od bilo koje vrste<br />

političkog uticaja, koji bi ih onemogućio<br />

u vršenju svete dužosti.<br />

7. Upoznavanje širih muslimanskih<br />

masa sa suštinom ideja i shvatanja<br />

koja proturječe islamskom<br />

svjetonazoru, njihovo temeljito naučno<br />

opovrgavanje, objašnjenje ideoloških<br />

i konceptualnih razlika koje<br />

postoje između tih ideja i islamskog<br />

učenja u pogledu uspostave države i<br />

vlasti i razvijanje svijesti o vlastitom<br />

(islamskom) identitetu, koji se historijski,<br />

doktrinarno, kulturološki i<br />

sociološki razlikuje od drugih identiteta.<br />

8. Neophodnost aktiviranja<br />

da’vetskih organizacija i institucija<br />

na obrazovno-odgojnom planu, kao i<br />

na planu podizanja svijesti<br />

o važnosti šerijatskog znanja<br />

i njegovoj presudnoj<br />

ulozi u kreiranju ispravnih<br />

stavova i pogleda na život,<br />

intenziviranja naučnih aktivnosti,<br />

te razvoja obrazovnih<br />

programa u cilju jačanja<br />

identiteta zajednice.<br />

9. Mudrost u pozivanju<br />

na pravi put (da’vi) i moralnoj<br />

obnovi društva (islahu),<br />

uzimanje u obzir prioriteta,<br />

stvarnih životnih<br />

okolnosti i prirodu tranzicijske<br />

etape kroz koju prolaze<br />

muslimanska društva,<br />

primjena šerijatskog principa<br />

balansiranja između<br />

koristi i šteta, i uvažavanje<br />

stvarnih mogućnosti i realiteta.<br />

10. Potreba međusobnog<br />

razumijevanja i približavanja<br />

različitih islamskih partija i<br />

organizacija koje rade na promociji<br />

islamskih vrijednosti i uspostavi<br />

islamskog sistema u muslimanskim<br />

državama, te prevazilaženje razlika<br />

koje postoje među njima, u skladu<br />

sa islamskom etičkom metodologijom,<br />

koja se temelji na pravednosti,<br />

iskrenom savjetu, lijepom mišljenju i<br />

traženju isprike.<br />

11. Slijeđenje srednjeg puta i<br />

umjerenosti, a izbjegavanje svakog<br />

oblika ekstremizma i pretjerivanja u<br />

vjeri, suprotnih učenjima islama, i<br />

uspostavljanje komunikacijskih mostova<br />

između omladine i vjerskih i<br />

davetskih autoriteta.<br />

12. Uspostavljanje prisnije saradnje<br />

između islamskih političkih snaga<br />

s jedne i nacionalnih snaga odanih<br />

svom identitetu s druge strane,<br />

u cilju izgradnje jakih državnih i nacionalnih<br />

institucija kao osnovna garancija<br />

zaštite vjerskih i nacionalnih<br />

Potreba<br />

međusobnog<br />

razumijevanja<br />

i približavanja<br />

različitih<br />

islamskih<br />

partija i<br />

organizacija<br />

koje rade na<br />

promociji<br />

islamskih<br />

vrijednosti<br />

i uspostavi<br />

islamskog<br />

sistema u<br />

muslimanskim<br />

državama, te<br />

prevazilaženje<br />

razlika, koje<br />

postoje među<br />

njima.<br />

interesa, i izoliranje snaga<br />

koje su, idejno i financijski,<br />

povezane sa stranim<br />

(vanjskim) faktorima.<br />

13. Akcentiranje ženine<br />

pozitivne uloge u društvu,<br />

stvaranje uvjeta za njenu<br />

samoafirmaciju i duhovnu<br />

i moralnu samoizgradnju,<br />

unaprjeđenje njenog<br />

davetskog i odgojnog angažmana<br />

u dopuštenim<br />

šerijatskim okvirima i na<br />

način koji odgovara njenoj<br />

prirodi i psihofizičkim<br />

osobenostima.<br />

14. Razobličavanje<br />

antiislamske suštine tzv.<br />

pokreta za emancipaciju<br />

žena, njihovih ciljeva i<br />

metoda kojima se koriste<br />

u potkopavanju islamskog<br />

identiteta i suprotstavljanje<br />

aktivnostima koje imaju<br />

za cilj stvaranje pogrešne slike o<br />

hidžabu svim dozvoljenim pravnim,<br />

znanstvenim i medijskim sredstvima.<br />

15. Imenovanje posebnog tijela<br />

na čelu sa dr. Alijem es-Sibaijem,<br />

predsjednikom El-Esale, čiji će isključivi<br />

zadatak biti praćanje provedbe<br />

navedenih preporuka.<br />

Na samom kraju ove konferencije,<br />

upućujemo dovu Uzvišenom<br />

Allahu, da pomogne našu braću u<br />

Siriji, ubrza propast sirijskog tiranina<br />

Eseda, ujedini Slobodnu sirijsku<br />

vojsku na istini, jedinstvenoj riječi<br />

i postupanju u skladu sa islamskim<br />

načelima, udalji ih od podjela i razdora.<br />

Kao što molimo Uzvišenog<br />

Allaha da sačuva Libiju i njene stanovnike<br />

od svakog zla, vidljivih i<br />

nevidljivih spletki smutljivaca i zlih<br />

ljudi, i neka je vječiti mir i spas na<br />

našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, njegovu časnu porodicu i sve<br />

ashabe.<br />

4. januar - 22. safer<br />

30


Komentar sirijskog učenjaka,<br />

šejha Adnana el-Ar’ura na izjavu<br />

Ibrahima Lahdara, specijalnog<br />

izaslanika UN-a za Siriju, o trenutnoj<br />

situaciji u Siriji i mogućim<br />

rješenjima za sirijsku krizu<br />

Sirijski narod<br />

ići će do kraja<br />

Šejh Adnan el-Ar’ur rođen je u sirijskom<br />

gradu Hami 1948. godine. Svjetsku<br />

reputaciju stekao je svojim tv debatama<br />

sa istaknutim sufijskim i šiitskim<br />

autoritetima, u kojima se predstavio<br />

kao vrsni poznavalac ehlisunnetske<br />

doktrine, utemeljene na Kur’anu<br />

i Sunnetu, kao i doktrine različitih<br />

akaidskih pravaca unutar islama,<br />

ali i vještine naučnog raspravljanja.<br />

Posebno će ostati upamćena njegova<br />

debata sa Hasanom Alijem Sekkafom,<br />

autorom knjige “Selefizam/vehabizam,<br />

ideološka pozadina i historijski korijeni”,<br />

koja je imala snažan odjek u arapskomuslimanskoj<br />

javnosti. Od samog<br />

početka sirijske revolucije, stao je na<br />

stranu svog naroda i pokrenuo je široku<br />

medijsku kampanju sa ciljem pravilnog<br />

informiranja svjetske i muslimanske<br />

javnosti o događajima u Siriji i lobiranja<br />

kod svih relevantnih islamskih i<br />

međunarodnih faktora za pomoć<br />

sirijskom narodu. Kampanja nosi naslov:<br />

‘’Me’a surija hatta-n-nasri’’ (Sa Sirijom<br />

do konačne pobjede), u okviru koje<br />

redovno drži predavanja na islamskim<br />

kanalima Safā i Visal o raznim aspektima<br />

sirijske krize. Autor je nekoliko knjiga<br />

iz oblasti međuljudskih odnosa i<br />

komunikacije, u kojima se nalaze važne<br />

preporuke i savjeti za sve one koji se<br />

bave da’vom i islamskim aktivizmom,<br />

kao što su: El-Insaf me’anahu kva’iduhu<br />

ve suveruhu (Pravednost – značenje,<br />

pravila i forme), El-Ihtilaf enva’uhu<br />

ahkamuhu ve mevakifuhu (Razilaženje<br />

– vrste, propisi i stavovi), El-Mudžtemeat<br />

enva’uha ve ahkamuha (Društva –<br />

kategorije i propisi), Menhedžu-l-’itidal<br />

vekafatun fi-l-imani ve-t-tekfiri ve-ssijaseti<br />

ve-l-hukkam ve nakdi-l-džemaati<br />

ve-r-ridžal (Srednji put u vjerovanju,<br />

tekfiru – anatemiziranju ljudi, politici,<br />

odnosu prema vladarima i kritici<br />

pojedinaca i skupina)<br />

Izvor: Islamski kanali Safā i Visal<br />

Na jučer održanoj<br />

konferenciji za<br />

novinare, specijalni<br />

izaslanik UN-a za Siriju<br />

Lahdar Brahimi, nakon sastanka<br />

sa sirijskim predsjednikom<br />

Beššarom Esedom,<br />

izjavio je “da pred Sirijom<br />

stoje samo dvije opcije: prva<br />

je političko rješenje krize a<br />

druga je, doslovno rečeno, pakao’.’<br />

Na pitanje zna li da je u<br />

Siriji za dvije godine ubijeno<br />

više od 50.000 ljudi, odgovorio je: “Ako<br />

je za dvije godine stradalo 50.000 hiljada<br />

ljudi, u narednoj godini dana moglo bi<br />

stradati još stotinu hiljada!’’ A da uopće<br />

nije bilo razgovora o Esedovom odlasku,<br />

potvrđuje sljedeće Brahimijeve riječi: “Sa<br />

Beššarom Esedom nisam razgovarao o<br />

njegovoj eventualnoj ostavci, jer to u<br />

ovom momentu uopće nije nužno, štaviše,<br />

lično smatram da Esedu treba dati<br />

dodatnih godinu dana kako bi imao<br />

dovoljno vremena za prenos vlasti na nekoga<br />

drugog’’. Na ove Lahdarove izjave<br />

žestoko je reagirao sirijski učenjak dr. Adnan<br />

el-Ar’ur, koji je, gostujući u emisiji<br />

“Me’a Surija hatta-n-nasri’’ (Sa Sirijom do<br />

konačne pobjede), optužio Lahdara Brahimija<br />

i njegove međunarodne mentore za<br />

izdaju Sirije i sirijskog naroda. “Brahimi<br />

nije pojasnio ko je ubio 50.000 Sirijaca,<br />

iako je taj broj znatno veći i dostiže cifru<br />

od strašnih 80.000 ljudi. Njegova Međunarodna<br />

zajednica ne želi prstom pokazati<br />

na prave zločince, niti im suditi za počinjene<br />

zločine i nema namjeru zločince<br />

staviti na crnu listu osumnjičenih za terorizam,<br />

jer znaju da se radi o heretičkim<br />

skupinama koje sa islamom nemaju ništa<br />

zajedničko, a da imaju odavno bi bili<br />

uvršteni na tu listu, jer je ona rezervirana<br />

samo za muslimane. Vjerovatno su mislili<br />

da je sirijski narod kukavički narod i da<br />

će, nakon jednog ili dva masakra, jednog<br />

ili dva bombardiranja, podići bijelu zastavu<br />

i odustati od svojih zahtjeva. Budite<br />

ubijeđeni, da se sirijski narod neće povući<br />

i da će ići do kraja. I vi znate da će ići<br />

Vjerovatno su<br />

mislili da je<br />

sirijski narod<br />

kukavički<br />

narod i da će,<br />

nakon jednog ili<br />

dva masakra,<br />

jednog ili dva<br />

bombardovanja,<br />

podići bijelu<br />

zastavu i<br />

odustati od<br />

svojih zahtjeva.<br />

do kraja, ali želite da se prolije<br />

što više nedužne muslimanske<br />

krvi. Tražiti dodatnu godinu<br />

za dokazanog krvoloka Beššara<br />

Eseda, može samo onaj ko<br />

uopće nema savjesti, morala,<br />

vjere i ljudskosti. Štaviše, Brahimi<br />

bi se ovako ponašao da<br />

se radi i o njegovom vlastitom<br />

narodu i državi, Alžiru. Njemu<br />

nije važno hoće li Beššar<br />

otići s vlasti sada ili za godinu<br />

dana, hoće li ubiti deset, pedeset,<br />

sto ili petsto hiljada Sirijaca<br />

ili Alžiraca, jer je izdajnik i<br />

obični poltron, kojem su važni<br />

samo njegovi lični interesi. Nije tačno,<br />

izaslaniče Brahimi, da pred Sirijom stoje<br />

samo dvije opcije. Postoji treća opcija, za<br />

koju ti naravno ne znaš, jer ne vjeruješ<br />

u nju, kao ni u Onoga koji je tu opciju<br />

pojasnio u Svojoj časnoj Knjizi, a ona je<br />

“emrullah i va’dullah’’ (Allahova odredba<br />

i obećanje). Zašto od nekoga ko ne posjeduje<br />

elementarno znanje o svojoj vjeri i<br />

kulturi, uopće očekivati da zna za spomenutu<br />

opciju? Ali ni prve dvije opcije nisu<br />

“naše’’ opcije. Pred sirijskim narodom,<br />

izaslaniče, su ili časna pogibija na Allahovom<br />

putu i uživanje u džennetskim vrtovima,<br />

ili pobjeda na ovom svijetu i uživanje<br />

u blagodatima slobode. Za iskrenog<br />

vjernika, opcija “pakla’’ ne postoji, ni<br />

na ovom ni na budućem svijetu. Pakao<br />

ili Džehennem, nadam se i molim Allaha<br />

da tako bude, je tvoja i opcija tvojih<br />

međunarodnih mentora. Mi vjerujemo<br />

u Allahove riječi: O vjernici, hoćete li da<br />

vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti<br />

patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova<br />

vjerujte i imecima svojim i životima<br />

svojim na Allahovu putu se borite - to vam<br />

je, da znate, bolje – On će vam grijehe vaše<br />

oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje<br />

će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u<br />

edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki,<br />

a dat će vam i drugu blagodat koju jedva<br />

čekate; Allahovu pomoć i skoru pobjedu!<br />

Zato obraduj radosnom viješću vjernike!<br />

(Prijevod značenja, Es-Saff, 10.-13.), rekao<br />

je ovaj istaknuti alim u svom nadahnutom<br />

obraćanju.<br />

4. januar - 22. safer<br />

31


Islamske teme<br />

Upravljanje emocijama kod muslimana<br />

Duboko zadiranje u sebe, u dušu, u srce, u karakter<br />

Da bi čovjek uopće imao motiv<br />

za upravljanjem emocijama,<br />

za uspostavljanjem reda u<br />

svom životu općenito, mora<br />

da postoji dobar razlog za<br />

to, razlog zbog kojeg bi se<br />

odrekao olakšica i išao nekada<br />

putem teškoće, a opet u<br />

tome vidio korist i vrijednost.<br />

Pa, koliko god savjeti<br />

psihologa, i drugih njima<br />

srodnih stručnjaka, pristizali o<br />

korisnosti savladavanja srdžbe,<br />

bježanja od tuge, usmjeravanju<br />

ka umjerenim pozitivnim<br />

osjećajima itd., za i najmanje<br />

pokretanje u tom smijeru<br />

potreban je održivi motiv<br />

Piše: Fatima Jašaravić, ing. biologije<br />

i bioinžnjeringa<br />

Emocionalna inteligencija<br />

(EQ) se kao termin pojavio<br />

početkom druge polovine<br />

dvadesetog stoljeća i danas je vrlo popularan.<br />

Nivo ove intelignecije nije povezan<br />

sa nivoom racionalne intelignecije<br />

(IQ). Emocionalna inteligencija se<br />

definiše kao skup emocionalnih vještina<br />

koji nam omogućava način upotrebe<br />

emocija i nesvjesnih mehanizama u<br />

interakciji sa drugim ljudima.<br />

Postoji pet osnovnih pravila na koje<br />

se odnosi emocionalna inteligencija:<br />

samosvjesnost emocija, pravilno nošenje<br />

s njima, samoinicijativa, empatija i<br />

socijalne vještine.<br />

Još od starih vremena kod različitih<br />

naroda, i njihovih filozofa, vrlinom se<br />

smatrala sklonost da se vlada sobom i<br />

uzdržava od emocionalnih ispada. Cilj<br />

tog uzdržavanja ne znači potiskivanje<br />

emocija, nego postizanje ravnoteže,<br />

pošto svako osjećanje ima posebnu vrijednost<br />

i značaj. Ako se emocije previše<br />

potiskuju, to dovodi do jednoličnosti i<br />

izolovanosti. Ako su neobuzdane, ekstremne<br />

i dugotrajne, tada postaju patološke.<br />

Postoje ljudi koji teže ka tome<br />

da osjećaju korisne emocije, čak i u<br />

momentima kada imaju i neugodno<br />

iskustvo, razumiju emocije i pokušavaju<br />

da ih riješe na strateški način.<br />

Takvi ljudi, moglo bi se reći, su više<br />

emocionalno inteligentni nego ljudi<br />

koji više vole da osjećaju emocije koje<br />

ne bi mogle biti korisne, čak iako su<br />

ti osjećaji ugodno iskustvo.<br />

Svaka snažna emocija potiče od<br />

nagona za reagovanjem. Ovladavanje<br />

nagonima je osnova emocionalne inteligencije.<br />

Empatija je vrsta samosvijesti;<br />

koliko dobro poznajemo svoje vlastite<br />

emocije, vještiji ćemo biti u<br />

iščitavanju tuđih emocija. Ta vještina<br />

se ispoljava i njome se postižu<br />

uspjesi u kontaktima u porodici, sa<br />

bliskim ljudima, u poslovnom<br />

okruženju, itd. Ljudi<br />

emocije teško izražavaju riječima,<br />

nego prije će ih pokazati<br />

nekim drugim znakovima.<br />

Sposobnost da se<br />

iščitaju neizgovoreni znakovi<br />

je ključ za predosjećanje<br />

tuđih emocija: pokret,<br />

ton u glasu, izraz lica i kroz<br />

druge neverbalne pokrete.<br />

Islam kao najbolji smijer<br />

Da bi čovjek uopće imao<br />

motiv za upravljanjem emocijama,<br />

za uspostavljanjem<br />

reda u svom životu općenito,<br />

mora da postoji dobar<br />

razlog za to, razlog zbog<br />

kojeg bi se odrekao olakšica<br />

i išao nekada putem teškoće, a opet<br />

u tome vidio korist i vrijednost. Pa,<br />

koliko god savjeti psihologa, i drugih<br />

njima srodnih stručnjaka, pristizali o<br />

korisnosti savladavanja srdžbe, bježanja<br />

od tuge, usmjeravanju ka umjerenim<br />

pozitivnim osjećajima itd., za<br />

i najmanje pokretanje u tom smijeru<br />

potreban je održivi motiv. Nije dovoljno<br />

samo postojanje ljudskog bića<br />

u ulozi stručnjaka, motivatora koji će<br />

iznova buditi u čovjeku, na vještački<br />

način, želju za pozitivnim promjenama,<br />

nego je potrebna viša filozofija<br />

života, vjera koja je pokretač. Islam<br />

je Allah poslao kao najbolju uputu za<br />

pravilan čovjekov život.<br />

Uzvišeni Stvoritelj, poznavajući<br />

najbolje prirodu čovjeka, mogao<br />

je dati jedino savršenu uputu kako<br />

najbolje proživjeti ovosvjetski život,<br />

Čovjek je sklon<br />

nepravdi.<br />

Često to čini<br />

iz neznanja,<br />

a povodeći se<br />

za vlastitim<br />

slabostima,<br />

ispuštajući iz<br />

kontrole emanet<br />

konstantnog<br />

nadgledanja<br />

sebe, a i često<br />

pored znanja i<br />

spoznaje koje<br />

ranije stekne.<br />

da što manje nanosi štetu sebi i drugima.<br />

Bez pravih uputa, bez pravih<br />

izvora mi smo vrlo ograničeni, ma<br />

koliko naša nastojanja da dođemo<br />

do spoznaja i saznanja bila velika i<br />

usredotočena na cilj. Trudom i naporom,<br />

može se nešto saznati, što je u<br />

okviru univerzalnog znanja vrlo neznatno,<br />

ali nikako dokučiti smisao i<br />

smjernice za život koji teži idealnom.<br />

Zato su Božije riječi nešto posebno,<br />

nešto što dušu nadvladava što donosi<br />

ushićenje, a istovremeno neku<br />

posebnu smirenost kada se čovjek s<br />

njima sretne. Nesumnjivo, to su riječi<br />

od Jednog Jedinog, iznad svega<br />

stvorenog, bez mahana, Stvoritelja<br />

svih svjetova. Te kur’anske<br />

riječi, govor Uzvišenog, ne<br />

samo što ne ostavljaju čovjeka<br />

ravnodušnim, što pobuđuju<br />

neke posebne emocije,<br />

nego i bude svijest,<br />

nego momentalno počinju<br />

čovjeka preodgajati, ostavljaju<br />

snažan efekat na srce<br />

i dušu: uzrokuju prepoznavanje,<br />

a onda liječenje ružnih<br />

navika i osobina.<br />

Vjernikovo srce je osjetljivo<br />

na spomen Allaha, na<br />

Njegove riječi kada ih izgovara<br />

ili sluša, postaje osjetljivije<br />

i podložije brzom<br />

buđenju. U biti, vjernik će<br />

sam sebe bolje spoznati, saznat<br />

će bolje koliko je srce<br />

željno dobročinstva, koliko<br />

teži vlastitoj čistoći, pa će tražiti puteve<br />

da joj se približi. Vidjet će koliko<br />

je sam griješan i koliko vlastitim<br />

greškama sam sebi pravi prepreke za<br />

tu emocionalnu ispunjenost. Iz tog<br />

razloga će željeti da se popravi, pa će<br />

se više preispitivati, tražit će razloge<br />

greškama u sebi, i tako će biti objektivniji<br />

i pravedniji prema sebi, te na<br />

taj način biti na putu pravog samodgajanja:<br />

uljepšavanja vlastitog života.<br />

Srce je pokretač<br />

Poslanik, alejhis-selam, kaže:<br />

“Zar ne? U tijelu ima jedan komad<br />

mesa koji kada je ispravan – povlači<br />

za sobom ispravnost cijelog tijela, a<br />

kada je pokvaren, povlači za sobom<br />

pokvarenost cijeloga tijela.” (Buhari<br />

1/126, Muslim 11/27,28).<br />

4. januar - 22. safer<br />

32


Dakle, srce je gospodar ostalim<br />

organima, što im ono naredi, oni<br />

izvršavaju. Pa pošto je Iblis uvi-<br />

dio da se sve vrti oko srca, prvo<br />

se svojim došaptavanjem na njega<br />

okomio, uljepšavajući j mu sve što<br />

ga zavodi s pravog puta, dajući mu<br />

motive za griješenje. j Čovjek će biti<br />

zaštićen od šejtanovih spletki, za-<br />

mki i lukavstava ako bude okrenut<br />

trajnom okretanju i obraćanju Allahu<br />

za pomoć, ako bude istraživao<br />

oboljenja j srca i njegovo liječenje.<br />

j<br />

Tada će njegovo jg srce biti usmjere-<br />

no ka Allahu i kod Njega će tražiti<br />

smiraj.<br />

Za održavanje budnosti srca,<br />

potrebno je ulagati trud. Neki od<br />

koraka ka tome putu su sjećanje na<br />

Uzvišenog Allaha i učenje Kur’ana,<br />

često traženje oprosta od Allaha,<br />

obraćanje Allahu dovom i donošenje<br />

salavata na Poslanika, alejhis-selam.<br />

Budno srce je srce koje istinski voli<br />

Allaha. Ta ljubav prema Allahu je<br />

najbolja, najkorisnija i najuzvišenija<br />

ljubav i ona je kao takva data za<br />

obožavanje. Robovanje je savršenstvo<br />

ljubavi uz potpunu pokornost<br />

i poniznost.<br />

Za upravljanje emocijama<br />

potrebno je strpljenje<br />

Upravljanje emocijama znači<br />

duboko zadiranje u sebe, u dušu, u<br />

srce, u karakter. Ono ne toleriše površnost.<br />

To analiziranje sebe može<br />

biti bolno, jer znači priznanje vlastitih<br />

grešaka i slabosti. Ali, vjernikovo<br />

višenamjensko oružje kroz dunjaluk<br />

je sabur, strpljenje. Ono mu<br />

je pomagač na tom putu, kao što mu<br />

je Allah osigurao Svoju pomoć bude<br />

li odabrao put strpljivosti.<br />

Budite strpljivi, jer Allah je uz one<br />

koji su strpljivi! (El-Enfal, 46.).<br />

Upravljanje emocijama je put za<br />

ostvarenje pravde<br />

Iman – vjera u Allaha predstavlja<br />

najvažniju stvar za duhvno i fizičko<br />

zdravlje i stabilnost. Bit vjerovanja<br />

je oslobađanje ropstva bilo kome i<br />

bilo čemu od lažnih bogova oko<br />

nas ili u nama i obožavanju jedino<br />

Allaha, Stvoritelja svega. Tek tada<br />

će naše duše biti duhovno zadovoljnije,<br />

opuštenije i stabilnije. To unutarnje<br />

stanje radosti i zadovoljstva,<br />

koje se teško može opisati riječima,<br />

odražava duboko u suštini karakter<br />

nečijeg života, sreću nečijeg uma, živost<br />

nečijeg srca, slobodu od stresa<br />

i zabrinutosti koji su glavni faktor<br />

pogoršanja kvalitete života današnjeg<br />

čovjeka.<br />

One koji vjeruju i čija<br />

se srca smire kad se Allah<br />

spomene – zaista, srca se<br />

smiruju kada se Allah spomene.<br />

(El-Ra’ad, 28.).<br />

On je Taj Koji u srca<br />

vjernika mir supsti da bi<br />

vjeru svoju ojačali; Allahove<br />

su vojske na nebesima i<br />

na Zemlji; Allah je Sveznajući<br />

i Premudri. (El-Feth,<br />

4.).<br />

Pravda je cilj islama.<br />

To je bio cilj svih ranijih<br />

poslanika.<br />

Zaista, poslanike Svoje<br />

se znamenjima smo poslali,<br />

i po njima smo knjigu spustili,<br />

te Mjerilo, da bi ljudi<br />

pravično postupali, i dali smo željezo u<br />

kome je sila golema i za ljude koristili,<br />

te da bi Allah pokazao one koji pomažu<br />

Njega i poslanike Njegove i kada<br />

ih ne vide oni; zaista je Allah Moćni i<br />

Silni. (El-Hadid, 25.).<br />

Kur’an obiluje referencama na<br />

pravdi. Njena vezanost je naglašena<br />

u cijelom nizu situacija čovjeka:<br />

međuljudskim odnosima, u porodici,<br />

zajednici, u interakciji među zajednicama<br />

i nacijama, te u odnosu<br />

između čovjeka i okoline (prirode).<br />

Tu su pravda prema rođaku, prijatelju,<br />

siročetu, siromašnome, robu,<br />

putniku, potrebnom.<br />

Na svakoj razini muslimani su obavezni<br />

da budu pošteni i pravedni.<br />

Pravovjernici, predani Allahu budite<br />

i pravedno svjedočite; nipošto ne<br />

dopustite da vas mržnja prema nekim<br />

ljudima navede da nepravedni budete<br />

– pravedni budite, jer to je najbliže<br />

bogobojaznosti, i Allaha se bojte,<br />

jer Allah dobro zna šta činite. (El-<br />

Ma’ida, 8.).<br />

Emocionalna<br />

inteligencija<br />

(EQ) se kao<br />

termin pojavio<br />

početkom<br />

druge polovine<br />

dvadesetog<br />

stoljeća i<br />

danas je vrlo<br />

popularan.<br />

Nivo ove<br />

inteligencije<br />

nije povezan<br />

sa nivoom<br />

racionalne<br />

intelignecije<br />

(IQ).<br />

Kur’an ne samo da nam<br />

daje naznake o tome šta je<br />

pravda, nego nam također<br />

iznosi i iznova naglašava<br />

naše odgovornosti kao<br />

ljudskih bića da težimo<br />

pravdi. Neko je dobro<br />

izjavio kada je rekao da su<br />

emocije dobre kada su sluge,<br />

a loši gospodari. Emocije<br />

su dar Allahov kojima<br />

se dobročinstvo olakšava<br />

ukoliko naša intervencija<br />

u njihovom usmjeravanju<br />

bude prisutna.<br />

Slijeđenje kur’anskih<br />

naredbi ujedno znači i slijeđenje<br />

Sunneta Allahovog<br />

poslanika Muhammeda,<br />

alejhis-selam, jer to Uzvišeni Allah<br />

naređuje Kur’anom. Enes ibn Malik<br />

prenosi da je Resulullah, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan<br />

od vas neće biti (pravi) vjernik<br />

sve dok ne bude volio svome bratu<br />

ono što voli samom sebi.” (Prenose<br />

Buharija i Muslim). Tako je u karakteru<br />

vjernika da voli muslimane i<br />

želi im isto što i sebi, pa kada se trudi,<br />

prije svega u srcu se riješiti loših<br />

vibracija prema vjernicima, sebi će<br />

olakšati put ka lijepom ophođenju<br />

prema njima.<br />

Hadisi kojima se potiče usmjeravanje<br />

emocija u pozitivnom smijeru<br />

su mnogobrojni. Ovdje ćemo navesti<br />

jednu Poslanikovu, alejhis-selam,<br />

dovu kojom je molio: “Allahu, utječem<br />

Ti se od brige i tuge, od nemoći<br />

i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka,<br />

od tereta duga i da me ljudi nadvladaju.”<br />

(Buhari). Traženje pomoći od<br />

Allaha u svakome poslu, i oslanjanje<br />

na Njega, bitan je ključ i u uspjehu<br />

pri upravljanju emocijma.<br />

4. januar - 22. safer<br />

33


Upute iz Kur’ana<br />

Uzvišeni Allah nas kroz Kur’an potiče<br />

da pravilno usmjeravamo emocije,<br />

pa tako u suri El-Hadid kaže:<br />

Nikakav udes nije Zemlju zadesio,<br />

niti vas, a da ga nema u Knjizi prije nego<br />

što damo da se dogodi – Allahu je to jednostavno<br />

sasvim. To je stoga da ne biste<br />

za onim što je promaklo očajavali i da ne<br />

biste zbog onoga što vam je dato likovali;<br />

Allah nikakve razmetljivce i hvalisavce ne<br />

voli. (El-Hadid, 22.-23.).<br />

Ovim riječima Uzvišeni Allah podsjeća<br />

da sve ono što se dešava, što je bilo<br />

i što će se zbiti da je sve to već u Njegovom<br />

znanju, predočavajući mu veliku<br />

istinu o Gospodaru svega, što opet dovodi<br />

do objektivnog posmatranja stvari<br />

ma koje prirode bile kada zadese vjernika.<br />

Kada se uz spomen Allaha, spomene<br />

i Njegovo sveobuhvatno znanje, to<br />

kod vjernika proširuje vidike, njegovo<br />

poimanje vječnosti i viđenje događaja<br />

predodređenim u Allahovom znanju, i<br />

njegovu dušu čini razboritom i stabilnom<br />

prilikom susretanja sa životnim<br />

događajima.<br />

Sve to znači da je čovjek više sklon<br />

uznemirenosti i uzrujanosti zbog događaja<br />

što je udaljeniji od svijesti o Allahu.<br />

Stepen potpune smirenosti pri prihvatanju<br />

sudbine je ideal koji su rijetki<br />

postigli. Sama težnja ka njemu je ispravan<br />

put. Tako je Ikrime, neka je Allah<br />

zadovoljan njime, rekao: “Nema nikoga,<br />

a da se ne raduje i ne tuguje, međutim,<br />

učinite radost zadovoljstvom, a<br />

tugu strpljivošću.” Ovo je umjerenost<br />

islama, dostižna za prave ljude.<br />

I kada su psiholozi i srodni stručnjaci<br />

nemoćni da liječe ljudsku dušu,<br />

Kur’an to uspijeva. Riječi Allahove<br />

bile su i ostat će istinski lijek<br />

za ljudsku dušu ako se<br />

budu slijedile. Tako i gore<br />

navedeni ajeti, kada dopru<br />

do vjernikovog srca, povlače<br />

ga sa puta pretjerivanja<br />

i zadavanja sebi nepravde.<br />

Jer, nekontrolisani, nagli i<br />

pretjerani osjećaji iscrpljuju<br />

čovjeka, zadaju mu poslije<br />

boli i nemir. Iz takvih osjećaja,<br />

ako se duže zadrže kod<br />

osobe, potiču na nepravedne<br />

postupke p i sužavaju razmišljanje.<br />

j<br />

Čovjek je sklon nepravdi. Često to<br />

čini iz neznanja, a povodeći se za vlastitim<br />

slabostima, ispuštajući iz kontrole<br />

emanet konstantnog nadgledanja sebe,<br />

a i često pored znanja i spoznaje koje<br />

U biti, vjernik<br />

će sam sebe<br />

bolje spoznati,<br />

saznat će<br />

bolje koliko<br />

je srce željno<br />

dobročinstva,<br />

koliko teži<br />

valstitoj čistoći,<br />

pa će tražiti<br />

puteve da joj se<br />

približi.<br />

ranije stekne. Allahova milost<br />

je što je poslao Kur’an,<br />

što ga je vjerniku ostavio da<br />

ga kontinuirano uči i izučava<br />

i podsjeća sebe tako<br />

na širinu svijeta u kojem<br />

se nalazi, svoju malenkost,<br />

ahiret kao konačnu stanicu<br />

i Veličinu Allahovu, te tako<br />

sebe vraća u red nakon što<br />

slabosti krenu ograničavati<br />

vidike.<br />

U Kur›anu na tri mjesta<br />

stoji: ...Allah voli pravedne. (El-Ma’ide,<br />

42., El-Hudžurat, 9., i El-Mumtehine,<br />

8.). Molimo Allaha da nam pomogne<br />

u ovodunjalučkim zadacima i time što<br />

će nam olakšati i uljepšati put ka pravednosti<br />

- amin!<br />

Izvori:<br />

Ford, Brett Q., Tamir, Maya. (Aug 2012) When getting angry is<br />

smart: Emotional preferences and emotional intelligence. Emotion,<br />

Vol 12(4), 685-689.<br />

Cary Cherniss (2000) Emotional Intelligence: What it is and<br />

Why it Matters. Paper presented at the Annual Meeting of the Society<br />

for Industrial and Organizational Psychology, New Orleans,<br />

LA<br />

Ṡejjid Kutub, U okrilju Kur’ana, Sarajevo: Fakultet islamskih nauka,<br />

1999.<br />

Dr. Halid Faik el-› Ubejdi, Kur›an, nervni sistem i psihologija, Sarajevo<br />

(Bemust)<br />

Dr. Asim Abdelmoneim Hussein – MDBS, MPH, PCM, The art<br />

of health promotion i Islam and the contemporary public health challenges<br />

Danijel Godeman, Emocionalna Inteligencija, Beograd, 2005.<br />

Ahmed Ferid, Bistro more pobožnosti i suptilnosti, Zenica: Organizacija<br />

aktivne islamske omladine, 1999.<br />

Kratka biografija autora<br />

Fatima Jašarević rođena<br />

je 1984. Nakon završene<br />

Gazi Husrev-begove medrese,<br />

upisuje Fakultet bioloških nauka<br />

i bioinžinjeringa na Internacionalnom<br />

univerzitetu u Sarajevu<br />

kojeg uspješno završava<br />

2010. godine. Od stranih jezika<br />

koristi se engleskim jezikom<br />

(čitanje, pisanje i konverzacija).<br />

Posvećena je istraživanju i sticanju<br />

novih znanja koja su u<br />

dikretnoj ili indirektnoj vezi<br />

sa strukom, kao i informacijama<br />

koje nude rješenja za bolje<br />

i ljepše življenje. Živi i radi u<br />

Sarajevu<br />

4. januar - 22. safer<br />

34


Fotopriča<br />

Zapadni dupli standardi<br />

4. januar - 22. safer<br />

35


Islamske teme<br />

Feljton: TAKO SE POBJEĐUJE OČAJ – 19 DIO<br />

Osmijeh je bio uzrok<br />

njegovog primanja islama<br />

Razmisli o Poslanikovoj,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

snazi volje, onda kada mu<br />

je njegov amidža prenio<br />

poruku Kurejšija, koji su mu<br />

nudili bogatstvo i moć samo<br />

ako prestane pozivati ljude u<br />

islam, na šta je on odgovorio:<br />

“Amidža, tako mi Allaha, kada<br />

bi mi dali sunce u desnu, a<br />

mjesec u lijevu ruku, ja ne bih<br />

odustao od onoga čime me je<br />

Allah zadužio.”<br />

Piše: Sevla el-Udejdan<br />

Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />

Nasuf Bušatlić<br />

Jedan<br />

J<br />

vojskovođa vratio se<br />

poražen i tužan iz bitke. Nakon<br />

toga pokušavao je još nekoliko<br />

puta poraziti neprijatelja, ali mu to<br />

nije pošlo za rukom. Razmišljajući šta<br />

da uradi i koju taktiku da primijeni,<br />

ugledao je mrava koji je pokušavao da<br />

se popne na mali pješčani brežuljak,<br />

pa je odlučio da ga posmatra, da vidi<br />

šta će uraditi. Mrav se s velikim naporom<br />

penjao do određene visine,<br />

a onda bi pao i skotrljao se na dno, i<br />

opet se penjao iz početka. Poraženi<br />

vojskovođa nabrojao je 67 neuspjelih<br />

pokušaja malog mrava da se popne na<br />

vrh pješčanog brežuljka, i tek šezdeset<br />

osmi put je uspio. Vojskovođa je od<br />

malog mrava naučio veliku i korisnu<br />

lekciju, odlučno je krenuo u novu bitku<br />

i pobijedio.<br />

Budi i ti od onih koji ne odustaju<br />

i koji su uporni u pokušajima do uspjeha.<br />

Zar misliš da je Tomas Edison<br />

odjednom izumio žarulju sa ugljenom<br />

niti koja je desetljećima služila za rasvjetu<br />

prije izuma žarulje sa metalnom<br />

niti?! On je pokušavao više od 1.000<br />

puta, i na kraju uspio.<br />

Gledaj na problem sa optimizmom<br />

Poznati fizičar i nobelovac, Albert<br />

Ajnštajn, rekao je: “Prirodno je da<br />

svaki čovjek ima problema u životu,<br />

ali najveći problem je način na koji mi<br />

gledamo na problem. Kada,<br />

Ne gubi samopouzdanje,<br />

jer<br />

nema ništa<br />

štetnije za<br />

čovjeka od toga<br />

da nije siguran<br />

u sebe, a stvar<br />

koja najviše<br />

i najbrže ruši<br />

povjerenje<br />

u sebe jeste<br />

neznanje o<br />

sebi, a najveće<br />

neznanje o<br />

sebi je samoponižavanje<br />

i<br />

sprječavanje<br />

duše da se<br />

natječe s<br />

drugima u<br />

dobru.<br />

naprimjer, dođe do erupcije<br />

vulkana u određenom mjestu,<br />

neki to vide kao izvor<br />

katastrofe i uništenja života<br />

i životne sredine, dok drugi<br />

u tome vide oplodnju zemlje<br />

i mogućnost da se dođe do<br />

bogatih nalazišta rude i priliku<br />

za proučavanje zemljine<br />

utrobe.”<br />

Jedan od najpoznatijih<br />

svjetskih predavača o razvoju<br />

i napretku čovječanstva,<br />

Ibrahim Fekki, rekao je:<br />

“Otišao sam u Kanadu<br />

1978. godine, i svi ljudi koje<br />

sam sreo, ubjeđivali su me<br />

da je bolje za mene da se što<br />

prije vratim u svoju državu,<br />

jer u Kanadi se, što se posla<br />

tiče, nema šta tražiti. Nisam<br />

obraćao pažnju na njihove<br />

priče i u toku 24 sata, tražeći<br />

bilo kakav posao, ponuđeno<br />

mi je da perem posuđe u<br />

jednom resotranu, što sam<br />

odmah prihvatio. Nakon osam godina<br />

napornog rada, postao sam direktor<br />

jednog hotela, a nedugo zatim postao<br />

sam generalni direktor lanca hotela sa<br />

pet zvjezdica u Kanadi.”<br />

Danas je dr. Ibrahim el-Fekki predsjednik<br />

Upravnog odbora Američkog<br />

instituta za neuro-lingvističko programiranje.<br />

Zatim, osnivač i predsjednik<br />

kanadskog Centra za neurolingvističko<br />

programiranje, član Upravnog<br />

odbora svjetske organizacije<br />

CIOBS, doktor metafizičkih znanosti<br />

na Univerzitetu u Los Anđelesu, i ima<br />

23 diplome iz psihologije, upravljanja,<br />

prodaje i marketinga.<br />

Autor je mnogih knjiga koje su prevedene<br />

na engleski, francuski i arapski,<br />

i koje su prodate u milionskim tiražima<br />

diljem svijeta. Bio je trener i instruktor<br />

za više od 500.000 ljudi na svijetu.<br />

Zato, ne odustaj tako lahko<br />

i brzo, nakon što doživiš<br />

pad. Pokušaj ponovo i ne boj<br />

se poraza. Sigurno ćeš uspjeti,<br />

samo ako nastaviš sa intenzivnim<br />

pokušajima i ako<br />

ustraješ do cilja.<br />

Ubica, a džennetlija<br />

Ovo je priča o čovjeku<br />

koji se ogriješio prema sebi,<br />

toliko da se pretvorio u monstruma<br />

i zločinca koji je ubio<br />

stotinu ljudi. Pa, koji je to<br />

grijeh, nakon širka, odnosno<br />

pripisivanja Allahu sudruga,<br />

veći od ubistva nevinog<br />

čovjeka?! No, i pored svih<br />

zlodjela, u njegovom srcu<br />

je ostao trag dobra i tračak<br />

nade koji mu je govorio da<br />

treba da se pokaje i zatraži<br />

oprost od Allaha za svoje grijehe.<br />

S tim ciljem on je krenuo<br />

da traži učenjaka koji će<br />

mu objasniti njegovo stanje i<br />

otškrinuti vrata nade i pokajanja. Zbog<br />

silne želje da se očisti od grijeha, on<br />

nije pitao za bilo kakvog učenjaka, već<br />

za najučenijeg čovjeka u vjerskim pitanjima<br />

kako bi ga njegov odgovor smirio<br />

i obradovao. Ljudi su ga uputili na<br />

jednog pobožnjaka, koji je vrijeme provodio<br />

u ibadetu. Na žalost, često se desi<br />

da kod takvih isposnika i pobožnjaka<br />

ima mnogo formalne pobožnosti, a<br />

malo znanja. Griješni čovjek je našao<br />

4. januar - 22. safer<br />

36


pobožnjaka i izložio mu svoju situaciju.<br />

Pobožnjaku su se njegovi grijesi učinili<br />

toliko velikim da je konstatirao da za<br />

njega nema nade i da mu Allah neće<br />

oprostiti. Razočaran i ljut zbog takvog<br />

odgovora, grješnik je ubio i pobožnjaka,<br />

što je bilo njegovo stoto ubistvo.<br />

No, i pored toga što se razočarao u<br />

pobožnjakov odgovor, on nije izgubio<br />

nadu, već se nastavio raspitivati za najučenijeg<br />

čovjeka. Ljudi su ga uputili<br />

na čovjeka koji nije bio samo učenjak,<br />

već i istinski odgajatelj. Kada su se sreli,<br />

grješnik mu je objasnio svoj slučaj,<br />

a onda ga je upitao: “Reci mi, ima li<br />

za mene pokajanja, nakon svih grijeha<br />

koje sam počinio?” Mudri i pobožni<br />

učenjak mu je odgovorio: “A ko je taj<br />

koji se ispriječio između tebe i pokajanja?!”<br />

Kao da je želio reći: “Stvar je tako<br />

jednostavna da ne zahtijeva mnogo razmišljanja<br />

niti propitivanja. Vrata tevbe<br />

i pokajanja su otvorena do Sudnjega<br />

dana. Za Allaha nema velikog grijeha<br />

da ga neće oprostiti, nakon iskrenog<br />

pokajanja, jer Njegova milost je more<br />

bez obala i ona obuhvata svaku stvar.”<br />

I ovaj mudri učenjak nije stao samo na<br />

tome, već je griješniku ukazao i na put i<br />

način kako će se pokajati. Rekao mu je<br />

da mora promijeniti način svog života<br />

i pokvarenu sredinu u kojoj je živio, a<br />

koja ga je stalno podsjećala<br />

na grijehe koje je počinio<br />

i podsticala na nove, te da<br />

ode u drugo mjesto gdje ima<br />

mnogo dobrih i pobožnih<br />

ljudi i da se u takvom ambijentu<br />

odgaja. Grješnik je bio<br />

iskren u svojoj namjeri da se<br />

pokaje, i odmah je krenuo<br />

da izvrši to što mu je učenjak<br />

predložio. Međutim, kada je<br />

bio na pola puta do mjesta<br />

gdje su živjeli moralni i pobožni ljudi,<br />

zatekla ga je smrt. U trenutku smrti, a<br />

prije nego što je ispustio dušu, on se<br />

licem okrenuo prema mjestu u koje je<br />

pošao, toliko je žudio za pokajanjem i<br />

čišćenjem od grijeha. U vezi njegovog<br />

slučaja raspravljali su se meleki milosti<br />

i meleki kazne. Ovi drugi su kazali da<br />

je on bio bliži mjestu iz kojeg je pošao,<br />

da je ubica koji nikada nikakvo<br />

dobro nije učinio, te da su zbog toga<br />

oni zaduženi za njega. Meleki milosti<br />

su kazali da se on iskreno pokajao, da<br />

zbog toga zaslužuje Alalhovu milost<br />

i da su oni za njega zaduženi. Nakon<br />

toga, Allah je poslao još jednog meleka<br />

u ljudskom obliku koji im je naredio<br />

da izmjere udaljenost između umrlog<br />

čovjeka i mjesta iz kojeg je pošao, kao i<br />

između njega i mjesta u koje je pošao.<br />

Ne tuguj, jer<br />

tvoja tuga<br />

raduje tvog<br />

neprijatelja,<br />

ljuti prijatelja,<br />

veseli<br />

zavidnika i<br />

predstavlja<br />

ti stvarnost u<br />

ružnom svjetlu.<br />

Zatim je Allah, dž.š., naredio<br />

mjestu u koje je pošao da<br />

se približi, a mjestu iz kojeg<br />

je pošao da se udalji od mrtvog<br />

grješnika. Nakon toga,<br />

meleki su ustanovili da je on<br />

bliži mjestu u koje je pošao,<br />

i brigu o njemu preuzeli su<br />

meleki milosti i Alalh mu<br />

je oprostio sve grijehe koje<br />

je počinio. Ova priča otvara<br />

vrata nade svakom grješniku<br />

i objašnjava nam veličinu i širinu Allahove<br />

milosti i primanja iskrenog pokajanja,<br />

ma koliko grijeha čovjek počinio<br />

prije toga.<br />

Ko misli da Allahova milost ne<br />

može obuhavatiti sve grijehe, bez obzira<br />

na njihovo mnoštvo i veličinu, on<br />

o Allahu loše misli, a ko je siguran od<br />

Allahove kazne taj samim tim čini jedan<br />

od najvećih grijeha, kao i onaj koji<br />

gubi nadu u Allahovu milost.<br />

Čovjek koji je pojavnost gledao<br />

očima srca<br />

Optimizam je svjetiljka, pa budi<br />

prijatelj s optimistima i okoristi se<br />

njihovim svjetlom. Također, budi i ti<br />

uzor drugima u optimizmu, u vedrini<br />

duha i lijepom mišljenju o Allahu.<br />

4. januar - 22. safer<br />

37


kupiti njegove kese, a on sam planira<br />

rezultate svog znanstvenog otkrića iskoristiti<br />

u budućnosti ne samo u komercijalne<br />

svrhe. Očekivana zarada<br />

od kesa koje su se našle na više od 100<br />

velikih trgovačkih centara u Americi,<br />

kreće se i do dva miliona dolara.<br />

Dakle, moramo se složiti da postoje<br />

ljudi koji svoje životne poteškoće<br />

i poteškoće drugih ljudi, iskoriste za<br />

razmišljanje i planiranje, kako bi svijetu<br />

otvorili vrata uspjeha i sreće za kojom<br />

tragaju.<br />

Volja je moć i snaga<br />

Mnogi ljudi žele da<br />

imaju prijatelje i ništa više,<br />

ali je važnije od toga da sebi<br />

izabereš prijatelje optimiste<br />

koji će ti dati snagu da se<br />

hrabro suočiš sa životom i<br />

životnim iskušenjima.<br />

Prenosi se da je jedan čovjek<br />

dugo vremena boravio u<br />

bolnici, ležeći na leđima, jer je<br />

bio nepokretan. S njim u sobi<br />

bio je još jedan bolesnik koji<br />

je imao krevet pored prozora<br />

i koji je svom bolničkom drugu<br />

stalno pričao o ljepotama<br />

koje je gledao kroz prozor.<br />

Tako mu je jednog dana rekao:<br />

“Vani je vrijeme svježe,<br />

pada kiša, a ljudi veselo i razdragano<br />

trče da se sklonu od<br />

kiše.” Drugi dan je gledao u<br />

park i pričao mu o krošnjatim zelenim<br />

stablima i raznovrsnom cvijeću koje se u<br />

njemu nalazilo. Treći dan mu je pričao<br />

o susretu dvojice prijatelja koji se izgleda<br />

nisu dugo vidjeli, o njihovom smijehu i<br />

toplom, prijateljskom razgovoru. I tako<br />

je činio svaki dan. Međutim, jednog<br />

dana su tog čovjeka premjestili u drugu<br />

sobu, i odjednom je nestalo njegovog<br />

veselog glasa koji je svakodnevno pričao<br />

svome prijatelju o ljepotama pojavnog života<br />

koji je gledao kroz prozor. Kasnije je<br />

taj paraplegičar saznao da je čovjek koji<br />

mu je svaki dan pričao najljepše priče i<br />

budio mu optimizam, zapravo potpuno<br />

slijep, da on, od onoga što mu je ispričao,<br />

ništa nije vidio svojim očima, da je<br />

prozor pored kojeg je bio njegov krevet<br />

vrlo mali i krzo njega dopire vrlo slaba<br />

svjetlost, već je on životnu stvarnost čitao<br />

svojim srcem i gledao okom unutrašnje<br />

sreće i beskrajne nade.<br />

Ko misli da<br />

Allahova<br />

milost ne može<br />

obuhavatiti<br />

sve grijehe,<br />

bez obzira<br />

na njihovo<br />

mnoštvo i<br />

veličinu, on<br />

o Allahu loše<br />

misli, a ko je<br />

siguran od<br />

Allahove kazne<br />

taj samim<br />

tim čini jedan<br />

od najvećih<br />

grijeha, kao i<br />

onaj koji gubi<br />

nadu u Allahovu<br />

milost.<br />

Berićet i uspjeh su u<br />

ranom ustajanju<br />

Amerikanac Teryy Vineberg<br />

imao je običaj da svako<br />

jutro rano ustane da pokupi<br />

kese za smeće čiji sadržaj<br />

su na sve strane raznosile i<br />

jele životinje i razni kukci<br />

i insekti. To rano sakupljanje<br />

kesa smeća i pomaganje<br />

uličnim čistačima u njihovom<br />

poslu, podstaklo ga<br />

je na korjenito istraživanje<br />

tog problema. Nakon trogodišnjeg<br />

istraživanja on se<br />

pojavio sa svijetlocrvenim<br />

kesama iz kojih se širio miris<br />

metvice.<br />

Istraživanje Terriya i<br />

njegovog prijatelja hemičara<br />

otkrilo je da je uobičajena boja kesa za<br />

smeće bijela i crna, i njih vide životinje,<br />

insekti i kukci, i te boje ih privlače.<br />

Međutim, boja koja se ne vidi toliko jasno,<br />

je crvena boja. Njihovo istraživanje<br />

je također pokazalo da je debljina<br />

uobičajenih kesa za smeće takva da<br />

životinje i insekti lahko mogu namirisati<br />

sadržaj kesa. Zbog toga je on dizajnirao<br />

deblje kese koje su smanjivale<br />

sposobnost kod životinja i insekata da<br />

osjete miris sadržaja kesa.<br />

Početak 2003. godine bio je u znaku<br />

Terriyevog istraživanja i širenja ideje, a<br />

već početkom 2004. godine, on je, s<br />

kreditom od 50.000 dolara koji mu je<br />

trebao pokriti troškove, osnovao firmu<br />

za proizvodnju novih kesa za smeće.<br />

Prvi proizvodi njegove firme stigli su<br />

u toku te godine i oni su nagovijestili<br />

dobru zaradu i proširenje firme. Sve velike<br />

prodavnice u Americi pohrlile su<br />

Uspjeh je povezan sa snagom volje.<br />

Sve dok ne budeš posjedovao jaku volju<br />

bit ćeš neuspješan. Onaj ko posjeduje<br />

snažnu volji on upravlja i kontrolira<br />

svoje ponašanje i usmjerava i određuje<br />

svoje ciljeve.<br />

Razmisli o Poslanikovoj, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, snazi volje, onda kada<br />

mu je njegov amidža prenio poruku<br />

Kurejšija, koji su mu nudili bogatstvo i<br />

moć samo ako prestane pozivati ljude u<br />

islam, na šta je on odgovorio: “Amidža,<br />

tako mi Allaha, kada bi mi dali sunce<br />

u desnu, a mjesec u lijevu ruku, ja ne<br />

bih odustao od onoga čime me je Allah<br />

zadužio.”’<br />

Rasporedi svoje vrijeme kako bi ga što<br />

bolje i kvalitetnije iskoristio, a planiranje<br />

neka bude dokaz toga.<br />

Nada u životu vjernika<br />

Kada učenik ili student bude očajavao<br />

u pogledu uspjeha, on će pobjeći od<br />

knjiga i pera, postat će mu tijesna i kuća<br />

i škola, neće mu koristiti nikakva predavanja<br />

niti savjeti, niti pak položaj i ugled<br />

u društvu. On se neće smiriti sve dok mu<br />

se vrati jedan stvar koja je rješenje za ovaj<br />

problem, a to je nada. Kada se vrati nada,<br />

problem je riješen.<br />

Slično je i sa bolesnikom. Kada bolesnik<br />

postane očajan u pogledu izlječenja, on<br />

zamrzi doktore, lijekove i apoteke, stijesni<br />

mu se grudima i život mu postane besmislen<br />

i težak. I neće mu se povratiti vjera u<br />

izlječenje, sve dok mu se ne vrati nada.<br />

Tako je u cjelokupnom ljudskom životu,<br />

kada očaj savlada čovjeka njemu sve postane<br />

crno i on ima osjećaj da su pred njim<br />

sva vrata i svi izlazi zatvoreni. Očaj je tihi<br />

ubica ljudskog duha i kočničar ljudskih<br />

aktivnosti. U takvom ambijentu nema<br />

proizvodnje, nema truda, rada, planiranja,<br />

niti osjećaja i potrebe za pzotivnim<br />

djelovanjem. Očaj je saputnik nevjerstvu,<br />

kao što je nada saputnik vjerovanju na šta<br />

aludira i dio kur’anskog ajeta iz sure Jusuf:<br />

“Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.”<br />

(Jusuf, 87.), kao i ajet: “Nadu u milost<br />

Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji<br />

su zabludjeli.” (El-Hidžr, 56.).<br />

4. januar - 22. safer<br />

38


Očaj posebno dolazi do izražaja<br />

prilikom većih iskušenja i udaraca sudbine,<br />

kao što stoji u sljedećem ajetu:<br />

Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo,<br />

on se okreće i oholo udaljava, a kad ga<br />

zadesi zlo, onda očajava. (El-Isra’, 83.).<br />

Iz ovoga je izuzeta samo jedna skupina<br />

koja je spomenuta u sljedećim ajetima:<br />

Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu<br />

je poslije uskratimo, on pada u očajanje<br />

i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima<br />

obaspemo, poslije nevolje koja ga<br />

je zadesila, on će sigurno reći: “Nevolje<br />

su me doista napustile!” On je doista<br />

umišljen i razmetljiv, osim strpljivih<br />

i onih koji dobra djela čine. Njih čeka<br />

oprost i nagrada velika. (Hud, 9.-11.).<br />

Očajnik se zavjetovao na poslušnost<br />

šejtanu, koji mu došaptava i ubacuje<br />

ružne misli, podstiče na očaj i beznađe,<br />

tako da njegovim životom ne prestaje<br />

teći rijeka očaja.<br />

Preko osmijeha primio islam<br />

Šejh Nebil el-‘Ived, u svom predavanju<br />

“Priče iz naše stvarnosti”,<br />

spominje slučaj jednog Amerikanca<br />

koji je primio islam, a o kojem mu je<br />

pričao šejh Muhammed Hassan, koji<br />

je bio prisutan kada je taj Amerikanac<br />

izgovorio šehadet. Naime, Muhammed<br />

Hassan je držao predavanje<br />

u Americi i u toku predavanja ustao<br />

je jedan musliman i prekinuo šejha,<br />

rekavši mu da je s njim došao jedan<br />

Amerikanac koji želi primiti i javno<br />

izgovoriti šehadet. Šejh se tome obradovao<br />

i pozvao je Amerikanca da priđe.<br />

Zatim ga je upitao: “Šta te je privuklo<br />

islamu i zašto želiš primiti islam?”<br />

Odgovorio je: “Ja sam biznismen, vlasnik<br />

sam nekoliko velikih kompanija<br />

i posjedujem ogromno bogatstvo, ali<br />

i pored toga nikada u životu nisam<br />

osjetio sreću u svom srcu. Kod mene<br />

je radio jedan musliman iz Indije,<br />

imao je vrlo skromna primanja, ali i<br />

pored toga, nikada nisam ušao kod<br />

njega, a da ga nisam zatekao nasmijanog.<br />

U čudu sam samom sebi govorio:<br />

‘Ja sam vlasnik velikih kompanija<br />

i ogromnog bogatstva, a ovaj čovjek<br />

je, u odnosu na mene, pravi siromah,<br />

ali je i pored toga uvijek nasmijan i<br />

sretan.’ Jedanput sam došao kod njega<br />

i rekao sam mu da želim s njim razgovarati.<br />

Upitao sam ga šta je razlog pa<br />

je uvijek nasmijan, a on mi je odgovorio:<br />

‘Ja sam musliman, vjerujem da je<br />

samo Allah, Bog i da je Muhammed,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik.’<br />

Ponovo sam ga upitao da li to<br />

znači da je musliman cijelog života<br />

sretan i nasmijan, a on mi je potvrdno<br />

odgovorio. Kada sam ga upitao, kako<br />

je to moguće, on mi je citirao hadis<br />

Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

u kojem je rekao: ‘Čudna je stvar<br />

vjernika, njemu je uvijek dobro. Ako<br />

ga snađe neko iskušenje, on se strpi i<br />

bude mu dobro, a ako mu Allah podari<br />

neku blagodat, on zahvaljuje Allahu<br />

i bude mu dobro.’ Nakon toga, Amerikanac<br />

je pred prepunim mesdžidom<br />

izgovorio šehadet i počeo je plakati. Na<br />

šejhovo pitanje, zašto plače, odgovorio<br />

je: “Tako mi Allaha, osjetio sam radost<br />

u srcu kakvu nisam osjetio u toku cijelog<br />

života.”<br />

Zato, vjerniče, budi nasmijan,<br />

možda će tvoj osmijeh i drugima<br />

odagnati brigu i tugu.<br />

Ne tuguj!<br />

Jer, tuga će te vratiti u prošlost,<br />

plašit će te budućnošću i učinit će da<br />

zaboraviš na sadašnjost.<br />

Ne tuguj, jer tuga će ti zarobiti srce,<br />

ugasiti svjetlo na licu i uništiti svaku<br />

nadu.<br />

Ne tuguj, jer tvoja tuga raduje tvog<br />

neprijatelja, ljuti prijatelja, veseli zavidnika<br />

i predstavlja ti stvarnost u ružnom<br />

svjetlu.<br />

Ne tuguj, jer tuga neće vratiti izgubljeno,<br />

niti oživjeti mrtvog, niti će<br />

spriječiti odredbu, niti donijeti korist.<br />

Ne tuguj, jer tuga je od šejtana, ona<br />

je upropaštavajući očaj, stalno beznađe<br />

i sigurni neuspjeh.<br />

Ne tuguj, ako si učinio veliki grijeh,<br />

pokaj se, ako si nešto zgriješio zatraži<br />

oprost od Allaha i popravi svoje stanje,<br />

jer, Allahova milost je more bez obala,<br />

a vrata pokajanja su otvorena i pokojanje<br />

Allah prima.<br />

Ne tuguj sve dok činiš dobročinstvo<br />

ljudima, jer je dobročinstvo put<br />

do sreće.<br />

4. januar - 22. safer<br />

39<br />

Ne tuguj, jer se dobro djelo nagrađuje<br />

od deset do sedamdeset puta,<br />

a kazna za loše djelo je samo onoliko<br />

koliko je ono teško.<br />

Ne tuguj, ta ti imaš Kur’an, zikr,<br />

namaz, sadaku i mnoštvo drugih dobrih<br />

djela koja će te usrećiti.<br />

Ne predaji se brizi i očaju kroz besposličarenje<br />

i upropaštavanje vremena,<br />

već abdesti, klanjaj, uči, radi dobra djela<br />

i nadaj se!<br />

Mudri savjeti<br />

Počni od sebe, jer je glavni put do<br />

uspjeha u promjeni vlastitog stanja,<br />

kao što stoji u Kur’anu: Allah neće promijeniti<br />

stanje jednog naroda dok taj narod<br />

ne promijeni sam sebe.<br />

Ne gubi samopouzdanje, jer nema<br />

ništa štetnije za čovjeka od toga da nije<br />

siguran u sebe, a stvar koja najviše i<br />

najbrže ruši povjerenje u sebe jeste neznanje<br />

o sebi, a najveće neznanje o sebi<br />

je samoponižavanje i sprječavanje duše<br />

da se natječe s drugima u dobru.<br />

Izgrađuj sebe tako što ćeš odrediti<br />

svoje dobre i slabe tačke, i znaj da su<br />

Allahu najdraža djela ona na kojima<br />

čovjek ustrajava pa makar bila i mala.<br />

Pitali su mudraca: “Od koga si<br />

naučio mudrost?” Odgovorio je: “Od<br />

slijepca, on nikada ne spusti nogu na<br />

zemlju, a da prije toga štapom ne provjeri<br />

gdje će stati.”<br />

Upitali su Napoleona: “Kako uspijevaš<br />

uliti samopouzdanje u svoje vojnike?”<br />

Odgovorio je: “Tako što im na<br />

tri tvrdnje odgovorim sa tri prijedloga.<br />

Onome koji kaže: ‘Ne mogu!’, kažem:<br />

‘Pokušaj!’ Onome koji kaže: ‘Ne<br />

znam!’, kažem: ‘Nauči!’ Onome koji<br />

kaže: ‘Nemoguće je!’, kažem: ‘Probaj!’”


Islamske teme<br />

Ubistvo Husejna, 14 stoljeća poslije, historijske činjenice i<br />

ideološke zloupotrebe (II)<br />

Oni su srcem uz tebe, a sablje su im uz Benu Umejje<br />

Suština problema, na koju je<br />

Ibn ‘Abbas, radijallahu ‘anhu,<br />

pokušao ukazati Husejnu, nije<br />

bila u njegovom političkom stavu,<br />

niti u njegovom odlasku u Kufu,<br />

što se na prvi pogled moglo<br />

zaključiti, nego u činjenici da je<br />

Kufa imala svog namjesnika i da<br />

je u administrativnom i upravnom<br />

smislu pripadala emevijskoj<br />

državi, i bilo kakva politička<br />

inicijativa na tom području, bez<br />

obzira na sve ‘’olakšavajuće’’<br />

okolnosti (Husejnov autoritet,<br />

broj pristalica, Jezidova<br />

nekompetentnost), nosila je sa<br />

sobom rizik konfrontacije, pa<br />

i otvorenog vojnog sukoba sa<br />

tamošnjim vlastima, a obzirom<br />

da su stanovnici Kufe bili odranije<br />

poznati po svojoj izdajničkoj i<br />

prevrtljivoj naravi, ne bi uopće<br />

bilo teško predvidjeti kakav bi bio<br />

krajnji ishod tih sukoba.<br />

PRIPREMIO: Semir Imamović<br />

Kada<br />

K<br />

je Jezid saznao za tajnu<br />

Kmisiju Muslima ibn ‘Aki-<br />

Kla, smjesta je naredio svom<br />

namjesniku u Basri ‘Ubjedullahu ibn<br />

Zijadu da ga pronađe i pogubi. U pratnji<br />

nekolicine basranskih prvaka, Ibn<br />

Zijad se odmah uputio prema Kufi.<br />

Njegovi špijuni su vrlo brzo ušli u trag<br />

Ibn ‘Akilu i uhapsili ga. Dok su bili<br />

na putu prema Ibn Zijadu, Ibn’Akil je<br />

zaplakao, a na pitanje njegovih svodnika:<br />

‘’Zašto plačeš, zar ljudi poput<br />

tebe nisu spremni umrjeti za svoje<br />

ideale? on im je odgovorio: ‘’Tako mi<br />

Allaha, ne plačem zbog sebe, niti oplakujem<br />

svoju smrt, nego plačem zbog zle<br />

kobi koja bi mogla zadesiti moje rođake,<br />

koji uskoro dolaze u Kufu. Plačem zbog<br />

Husejna i njegove porodice.’’ ’ Svom pratiocu<br />

Omeru ibn Sei’du oporučio je<br />

da, umjesto njega, vrati dug u iznosu<br />

od 700 dirhema, koje je, po dolasku<br />

u Kufu, posudio; da od Ibn Zijada izmoli<br />

njegovo mrtvo tijelo i dostojanstveno<br />

ga ukopa, i, na kraju, da pošalje<br />

nekoga ko će obavjestiti Husejna o<br />

novonastalim okolnostima i pokuša ga<br />

nagovoriti da se vrati u Mekku. 1<br />

Ashabi pokušavaju odvratiti Husejna<br />

od njegovog nauma<br />

Koliko god je važno proniknuti u<br />

suštinu Husejnove političke filozofije,<br />

na kojoj se, kasnije, baziralo njegovo<br />

cjelokpuno djelovanje, isto toliko je<br />

važno znati u kakvom ambijentu se<br />

sve to dešavalo i kakvo su mišljenje, o<br />

njegovim političkim stajalištima, imali<br />

drugi ugledni ashabi i učenjaci.<br />

Samo ukoliko budemo<br />

raspolagali cjelovitim i<br />

kvalitenim informacijama i<br />

o jednom i o drugom, moći<br />

ćemo sklopiti kompletnu<br />

sliku o onome što se zaista<br />

desilo u tim tmurnim<br />

vremenima, a ako se još<br />

uz to oslobodimo ideoloških<br />

predrasuda, to će nas,<br />

bez sumnje odvesti potpuno<br />

ispravnim i činjenično<br />

utemeljenim zaključcima.<br />

Generalno gledajući, među<br />

ashabima i uglednim muslimanskim<br />

prvacima, vladalo<br />

je gotovo jedinstveno<br />

mišljenje da bi Husejnov<br />

odlazak u Irak i formiranje<br />

paralenog sistema vlasti mogao<br />

biti krajnje opasan i sa<br />

dalekosežnim posljedicama,<br />

kako po njega i njegovu porodicu,<br />

tako po cjelokupnu<br />

muslimansku zajednicu.<br />

Zato su, svim silama, nastojali<br />

kod Husejna probuditi<br />

osjećaj odgovornosti za<br />

vlastitim i životima drugih<br />

muslimana, vjerujući da je<br />

to upravo najjači adut kojeg<br />

su u tom momentu mogli upotrjebiti.<br />

Naredni historijski navodi će nam, na<br />

najutentičniji način, dočarati svu dramatičnost<br />

tog trenutka i silinu emocija<br />

koje su navirale iz iskrenih mu’minskih<br />

srca, i koje je teško bilo kontrolisati.<br />

Omer ibn Abdurrahaman ibn<br />

Haris ibn Hišam el-Mahzumi pripovijeda:<br />

‘’Kada je Husejn, radijallahu<br />

To nam također<br />

govori jednu<br />

drugu stvar, da<br />

je Ibn ‘Abbas,<br />

za razliku<br />

od Husejna,<br />

radijallahu<br />

‘anhuma, cjeli<br />

problem oko<br />

Jezidovog<br />

izbora za halifu<br />

i njegove<br />

negativne<br />

implikacije,<br />

pokušao<br />

sagledati<br />

iz različitih<br />

uglova, kako<br />

onog etičkomoralnog<br />

i<br />

šerijatskopravnog,<br />

tako i onog<br />

političkog,<br />

sociološkog i<br />

strateškog<br />

anhu, primio prva pisma iz Iraka, i<br />

spremio se za odlazak u Irak, ušao<br />

sam kod njega, i, nakon zahvale<br />

Allahu, dželle šenuhu, rekao mu:<br />

‘Sinko moj, došao sam ti uputiti savjet,<br />

naravno ukoliko si spreman da<br />

me saslušaš, u suprotnom, zadržat ću<br />

to za sebe, i ponašat ću se kao da se<br />

ništa nije dogodilo.’ ‘Reci slobodno<br />

ono što ti ne je na umu, jer, tako mi<br />

Allaha, ti nisi ti od onih koji stvari<br />

pogrešno razumijevaju i tumače,<br />

niti od onih koji bi me na loše naveli’<br />

– odgovorio je on. Rekao sam mu:<br />

‘Do mene su doprle vijesti o tvom<br />

putovanju u Irak. Ako je to istina,<br />

onda ti moram reći, da se<br />

iskreno pribojavam za tebe,<br />

jer ideš u zemlju koja ima<br />

svoje namjesnike i vladare,<br />

i u kojoj svaki vladar ima<br />

svoj vlastiti trezor, a ljudi<br />

obično robuju dinaru i direhmu,<br />

i nije isključeno da<br />

se protiv tebe okrene onaj<br />

ko ti je, dojučer, obećavao<br />

pomoć i podršku.’ Nakon<br />

što je pomno saslušao moje<br />

riječi, srdačno mi se zahvalio,<br />

zamolio Allaha da me,<br />

zbog svega toga, obilato nagradi,<br />

i još kazao kako mu<br />

je sasvim jasno da sam ja<br />

njegov iskreni savjetnik, da<br />

zborim mudro i pametno, i<br />

da kod njega uživam posebno<br />

mjesto, bez obzira šta se<br />

desilo, i kakvu odluku na<br />

kraju donio.’’ 2<br />

Prenosi se, također, da<br />

je Abdullah ibn Abbas, radijallahu<br />

‘anhu, rekao Husejnu,<br />

kada je saznao da se<br />

sprema za odlazak u Irak:<br />

‘’Ljudi pričaju da odlaziš u<br />

Irak. Volio bih, lično iz tvojih<br />

usta, čuti šta si naumio<br />

učiniti? ‘’ ‘’Naumio sam,<br />

ako Allah da, koliko je danas ili najdalje<br />

sutra, poći u Irak’’ – odgovorio<br />

je on. ‘’Molim Allaha da te zaštiti od<br />

svakog zla! – rekao mu je Ibn Abbas,<br />

a zatim ga je posavjetovao: ‘’Ako su te<br />

pozvali ljudi koji su prethodno svrgnuli<br />

svoga vođu, uspostavili novu<br />

vlast i porazili svoje protivnike, pođi<br />

kod njih, ali ako si dobio poziv od lju-<br />

4. januar - 22. safer<br />

40


di koji već imaju vladara, koji njima<br />

suvereno upravlja i čiji službenici od<br />

njih redovno ubiru zekat, onda znaj<br />

da te pozivaju u rat i borbu, i nisam<br />

siguran da te, u tom slučaju, neće<br />

prevariti, slagati, postupiti suprotno<br />

tvojim naređenjima, ostaviti te na<br />

cjedilu, nahuškati druge ljude protiv<br />

tebe i pretvoriti se u tvoje najljuće neprijatelje.’’<br />

‘’Zamolit ću Allaha da me<br />

uputi na ono što je dobro, pa ću još<br />

jednom, podrobnije razmisliti o svemu’’<br />

– bile su riječi Husejna, iz kojih<br />

se nazirala zabrinutost i neodlučnost.<br />

A onda je Ibn Abbas, još odlučnije, rekao:<br />

‘’Amidžiću moj, ne mogu a da ti<br />

ne kažem, da se ustinu bojim za tebe:<br />

odlazak u Irak bi te mogao koštati života.<br />

Irački narod je prevrtljiv i sklon<br />

prevari i malverzacijama, zato te još<br />

jednom molim da ne ideš kod njih.<br />

Bolje je da ostaneš u ovom gradu, u<br />

kojem uživaš ugled i poštovanje. Ako<br />

je onima koji te pozivaju, uistinu stalo<br />

do tebe, neka protjeraju svoje neprijatelje,<br />

i tek pošto to urade, prihvati<br />

njihov poziv. Ako već insistiraš na<br />

odlasku, onda idi u Jemen, jer tamo<br />

postoje utvrde i brežuljci, prostrano je<br />

i široko. To je, također, zemlja u kojoj<br />

je tvoj otac imao veliki broj pristalica.<br />

Tamo ćeš biti daleko od svakog<br />

zla. U isto vrijeme, moći ćeš se dopisivati<br />

s ljudima, slati im svoje izaslanike<br />

i primati delegacije.’’ Husejn<br />

ga je pažljivo saslušao, a zatim rekao:<br />

‘’Amidžiću moj, ja znam da si iskren i<br />

dobronamjeran prema meni, i da mi<br />

želiš dobro, ali ja sam donio čvrstu<br />

odluku koju ne namjeravam, niukom<br />

slučaju, mijenjati.’’ Nakon ovih jasnih<br />

rječi, Ibn ‘Abbas je shvatio, da bi<br />

svaka dalja rasprava, o ovom pitanju,<br />

bila bespredmetna i predstavljala bi<br />

gubitak dragocjenog vremena. S druge<br />

strane, bio je i više nego svjestan<br />

opasnosti koje su vrebale Husejna i<br />

njegovu porodicu na ovom, krajanje<br />

opasnom putovanju, i zato je još jednom<br />

pokušao apelovati na njegovu savjest<br />

‘’da, ako je već donio čvrstu odluku,<br />

koju ne želi mijenjati, bar ostavi<br />

u Mekki ženske članove porodice, jer<br />

bi mu se moglo desiti ono što se desilo<br />

Osmanu, radijallahu ‘anhu, nekoliko<br />

godina ranije, da bude ubijen na oči,<br />

njemu najbližih i najdražih, ljudi.’’ Još<br />

mu je rekao: ‘’Tako mi onoga, pored<br />

kojeg drugog Boga nema, kada bi znao<br />

da ćeš me poslušati, uzeo bih te za ruku<br />

i držao sve dok ti ljudi ne daju prisegu.’’<br />

’ 3 . Ni veliki autoritet kojeg je Ibn<br />

Abbas uživao kod Husejna, ni jaka<br />

rodbinska i emotivna veza kojom su<br />

bili vezani, ni sva ova silna upozorenja,<br />

nisu bili dovoljni da bi Husejna<br />

odvratili od njegovog nauma.<br />

Sabljom protiv srca<br />

Suština problema, na<br />

koju je Ibn ‘Abbas, radijallahu<br />

‘anhu, pokušao ukazati<br />

Husejnu, nije bila u njegovom<br />

političkom stavu, niti<br />

u njegovom odlasku u Kufu,<br />

što se na prvi pogled moglo<br />

zaključiti, nego u činjenici<br />

da je Kufa imala svog namjesnika<br />

i da je u administrativnom<br />

i upravnom smislu<br />

pripadala emevijskoj državi,<br />

i bilo kakva politička inicijativa<br />

na tom području, bez<br />

obzira na sve ‘’olakšavajuće’’<br />

okolnosti (Husejnov autoritet,<br />

broj pristalica, Jezidova<br />

nekompetentnost), nosila je<br />

sa sobom rizik konfrontacije,<br />

pa i otvorenog vojnog<br />

sukoba sa tamošnjim vlastima,<br />

a obzirom da su stanovnici<br />

Kufe bili odranije<br />

poznati po svojoj izdajničkoj<br />

i prevrtljivoj naravi, ne bi<br />

uopće bilo teško predvidjeti kakav bi<br />

bio krajnji ishod tih sukoba. To nam<br />

također govori jednu drugu stvar, da<br />

je Ibn ‘Abbas, za razliku od Husejna,<br />

radijallahu ‘anhuma, cjeli problem oko<br />

Jezidovog izbora za halifu i njegove negativne<br />

implikacije, pokušao sagledati<br />

iz različitih uglova, kako onog etičkomoralnog<br />

i šerijatskopravnog, tako i<br />

onog političkog, sociološkog i strateškog,<br />

jer je samo tako bilo moguće doći<br />

do jednog sveobuhvatnog i za aktuelni<br />

trenutak prikladnog rješenja, kojim bi<br />

rizik, političke akcije koju je pokrenuo<br />

Husejn, bio sveden na najmanju moguću<br />

mjeru.<br />

Generalno<br />

gledajući,<br />

među ashabima<br />

i uglednim<br />

muslimanskim<br />

prvacima,<br />

vladalo<br />

je gotovo<br />

jedinstveno<br />

mišljenje da<br />

bi Husejnov<br />

odlazak u Irak<br />

i formiranje<br />

paralenog<br />

sistema<br />

vlasti mogao<br />

biti krajnje<br />

opasan i sa<br />

dalekosežnim<br />

posljedicama,<br />

kako po njega<br />

i njegovu<br />

porodicu, tako<br />

po cjelokupnu<br />

muslimansku<br />

zajednicu.<br />

Jedan od onih, koji je<br />

Husejna pokušao, odvratiti<br />

od odlaska u Irak, bio je poznati<br />

arapski pjesnik El-Firezdek<br />

ibn Galib. Njih dvojica<br />

su se sreli u mjestu Seffah,<br />

na putu između Hunejna i<br />

Mekke 4 , i tom prilikom Firezdek<br />

mu je rekao: ‘’Ljudi<br />

su srcem uz tebe, a sabljama<br />

uz Benu Umejje. Allahova<br />

odredba, koju se događa na<br />

nebesima, provodi se na zemlji.<br />

Bit će ono što Allah hoće.<br />

Svaki dan On se nečim zanima.<br />

Ako ti se, Allahovom voljom<br />

i odredbom, desi ono što<br />

priželjkuješ, zahvali Mu se na<br />

blagodatima, On je taj koji<br />

čovjeku ukazuje put zahvale,<br />

a ako te zadesi ono čemu<br />

se nisi nadao, onda znaj da<br />

Allah nije nepravedan prema<br />

onome ko u srcu svome nosi<br />

istinu, i u čijoj nutrini se krije<br />

bogobojaznost.’’ ’<br />

5<br />

Nekako u isto vrijeme<br />

Husejnu je stiglo pismo od Abdullaha<br />

ibn Dž’afera ibn ebi Taliba, u kojem<br />

je pisalo: ‘’Kada ti dođe ovo pismo, ti<br />

ćeš vjerovatno već biti na putu za Irak.<br />

Molim te, da ga, radi Božijeg rizaluka,<br />

pročitaš i razmisliš o svemu. Bojim se<br />

da bi tamo gdje ideš, mogao nastradati<br />

i ti i tvoja porodica. Ako se tebi nešto<br />

desi, nestaće svjetlosti na zemlji, jer ti<br />

si putokaz upućenim i nada vjernika.<br />

Nemoj žuriti, uskoro dolazim do tebe.’’<br />

Nakon toga Abdullah je posjetio ‘Amra<br />

ibn Sei’da ibn el-’Āsa, Jezidovog namje-<br />

snika u Mekki, i zamolio ga da pošalje<br />

Husejnu dopis u kome će mu garantovati<br />

sigurnost i oporučiti dobročinstvo<br />

4. januar - 22. safer<br />

41


i održavanje rodbinskih veza,<br />

a kojeg će ovjeriti svojim<br />

pečatom, i zamoliti ga da se<br />

vrati. ‘Amr ibn Se’id mu je<br />

rekao da napiše šta god želi, i<br />

da će on, na kraju, dati službenu<br />

saglasnost na njegov<br />

dopis. Svjestan da je ograničen<br />

vremenom, Abdullah se<br />

odmah dao na posao. Ubrzo<br />

je dopis bio gotov. Ponudio<br />

ga je ‘Amru ibn Se’idu na<br />

službenu ovjeru i tom prilikom<br />

ga zamolio da dopusti<br />

Jahji ibn Se’idu, svome bratu,<br />

da pođe zajedno sa njim i<br />

pomogne mu u ovoj plemenitoj misiji.<br />

Efekat kojeg je Abdullah ovim putem<br />

želio postići jeste da cjeli slučaj digne na<br />

jedan ozbiljniji nivo, u čemu je i uspio.<br />

Njegovo pismo dobilo je službenu ovjeru,<br />

a dodijeljen mu je i pomoćnik. To je<br />

bio Jahja ibn ‘Seid, namjesnikov brat.<br />

Njih dvojica su, nedugo zatim, sustigli<br />

Husejna i pročitali mu dopis. Dâli su<br />

sve od sebe kako bi ga ubijedili da ne<br />

ide u Irak. Kao i sve svoje ranije sagovornike,<br />

Husejn, radijallahu ‘anhu, je<br />

učtivo saslušao, a potom im je saopćio<br />

da je njegova odluka konačna i da je<br />

nema namjeru mijenjati, naročito nakon<br />

što je usnio san, u kojem mu je,<br />

kako je naveo, Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, naredio da ustraje u svom naumu,<br />

bez obzira kakve bile posljedice. 6<br />

Boj se Allaha, ne okreći ljude jedne<br />

protiv drugih!<br />

Ibn Omer,<br />

radijallahu<br />

‘anhu, je poslije<br />

toga govorio:<br />

‘’Husejn ibn<br />

‘Ali nas je sve<br />

porazio svojim<br />

odlaskom.<br />

Tako mi Allaha,<br />

ono što se<br />

ranije desilo<br />

njegovom ocu<br />

i bratu, bila je<br />

prava lekcija za<br />

njega.’’<br />

Zanimljivo je, u ovom kontekstu,<br />

spomenuti da je jedan dio istaknutih<br />

ashaba, radijallahu ‘anhum, Husejnovu<br />

odluku da se politički suprostavi Jezidu,<br />

protumačio kao hurudž ‘alel imam<br />

(pobunu protiv islamskog vladara), ali i<br />

kao nagovještaj velikog zla koje će se desiti<br />

islamskom ummetu 7 . Svi<br />

oni su uputili dirketan savjet<br />

Husejnu, radijallahu ‘anhu,<br />

da ne čini ništa što bi predstavljalo<br />

nepokornost muslimanskom<br />

vladaru, narušilo<br />

jedinstvo islamskog ummeta<br />

i dodatno zakomplikovalo<br />

situaciju. U tom smislu, najznačajnima<br />

se čine preporuke<br />

trojice ashaba, Džabira<br />

ibn ‘Abdullaha, Ebu Seida<br />

el-Hudrija i ‘Abdullaha ibn<br />

Omera 8 , koje su oni, svako<br />

iz svog ugla, dali Husejnu,<br />

radijallahu ‘anhum. Džabir<br />

ibn ‘Abdullah, radijallahu ‘anhu, je, pošto<br />

je čuo za Husejnove političke planove,<br />

otišao njegovoj kući, i rekao mu,<br />

bez ikakvog okolišanja: ‘’Boj se Allaha, i<br />

ne okreći ljude jedne protiv drugih! I sam<br />

znaš, da to što radiš, neće donijeti nikakvo<br />

dobro.’’ ’ 9 Abdullah ibn Omer, radijallahu<br />

‘anhu, je u više navrata razgovarao<br />

sa njim o njegovim političkim stajalištima<br />

i pokušao ga razuvjeriti, ali svi<br />

ti pokušaji bili bezuspješni. Prvi takav<br />

razgovor desio se u Medini, u vrijeme<br />

kada je njegova ideja o suprostavljanju<br />

Jezidovoj vladavini bila još uvjek u<br />

povojima. Saznavši da su njih dvojica<br />

(Husejn i Ibn Zubejr) odbili dati prisegu<br />

Jezidovom namjesniku i da planiraju<br />

pobjeći u Mekku, i tamo nastaviti svoje<br />

političko djelovanje, Ibn ‘Omer ih je<br />

sustigao na izlazu iz Medine, stao pred<br />

njih i zavapio: ‘’Preklinjem vas Allahom<br />

da se vratite i pridružite drugim ljudima<br />

u dobru. Ako svi oni podrže Jezida, nema<br />

razloga da i vi to ne učinite (da budete<br />

iznimka), a ako njihova mišljenja budu<br />

oprečna, eto vam prilike da ostvarite svoje<br />

težnje.’’ ’ 10 Kada su se drugi put sreli,<br />

Husejn, radijallahu ‘anhu, je već bio na<br />

putu za Irak. Među njima se poveo sljedeći<br />

razgovor.<br />

Ibn Omer: ‘’Kuda si pošao?’’<br />

Husejn: ‘’U Irak.’’<br />

Ibn Omer: ‘’Savjetujem ti da ne<br />

ideš tamo.’’<br />

Husejn: ‘’A zašto? Evo ovdje su pisma<br />

i dokumenti koji dokazuju njihovu<br />

lojlanost i spremnost da me priznaju za<br />

svog vladara?’’<br />

Ibn Omer: ‘’Dobro znaš, da je<br />

Allah, dželle šenuhu, svom Poslaniku<br />

dao da bira između ovog i budućeg svijeta<br />

i da je on odabrao budući svijet. Vi<br />

(ti, tvoja djeca i tvoji rođaci) potičete od<br />

njega (njegovi biološki potomci) i sigurno<br />

je da, po uzoru na njega, nikada nećete<br />

prihvatiti ovaj svijet i vlast na njemu<br />

kao nešto svoje. To što vam je Allah<br />

uskratio vlast, radi vašeg je dobra, i zato<br />

očekujem da se vratite u Mekku.’’ 11 Na<br />

ove Ibn Omerove riječi, Husejn nije<br />

imao konkretnog odgovora, ali se jednostavno<br />

nije dao pokolebati. Ni sve<br />

riječi ovog svijeta nisu ga mogle zaustaviti<br />

u njegovom naumu. Ibn Omer,<br />

radijallahu ‘anhu, je poslije toga govorio:<br />

‘’Husejn ibn ‘Ali nas je sve porazio<br />

svojim odlaskom. Tako mi Allaha, ono<br />

što se ranije desilo njegovom ocu i bratu,<br />

bila je prava lekcija za njega. Izdaja<br />

i poniženje kojima su njih dvojica bili<br />

izloženi, a kojih je i sam bio svjedok,<br />

morali su kod njega stvoriti više senzibiliteta<br />

prema svemu onome što bi ga moglo<br />

dovesti u sličnu poziciju. Jednostvano<br />

je trebao stati na stranu zajednice i s<br />

njom djeliti dobro i zlo. Dobro je uvjek<br />

na strani džemata (zajednice).’’ 12<br />

Ebu-Seid el-Hudri, radijallahu<br />

anhu, kao jedan od nesumnjivih autoriteta<br />

tog vremena, i dobrih poznavalaca<br />

Kur’ana i poslanikove tradicije<br />

(Sunneta), nikako se nije mogao pomiriti<br />

sa načinom na koji je Husejn,<br />

radijallahu ‘anhu, pokušao iskazati<br />

svoje nezadovoljstvo i neslaganje Jezidovim<br />

izborom za halifu, a naročito<br />

njegovom odlukom o preseljenju u<br />

Irak (Kufu) radi uspostave paralelne<br />

(alternativne) vlasti, čiji će prvi i<br />

osnovni zadatak biti rušenje Jezida<br />

i izbor novog halife, jer je to nužno<br />

vodilo novim konfrontacijama, podjelama<br />

i proljevanju nedužne muslimanske<br />

krvi. Zato mu je jasno stavio<br />

do znanja ‘’da se njegovo djelovanje<br />

može okvalifi kovati kao pobuna protiv<br />

islamskog vladara (hurudž), te da bi,<br />

ako ništa a onda iz straha od Allaha,<br />

trebao odustati od svega i držati se zajednice.’’<br />

Kako je završio njihov razgovor,<br />

najbolje nam svjedoče riječi Ebu-<br />

Seida: ‘’I pored jasnog upozorenja da bi<br />

se njegov odlazak u Kufu i prihvatanje<br />

nominacije za novog muslimanskog<br />

vođu, moglo vrlo lahko protumačiti<br />

kao državni udar, Husejn se uopće nije<br />

osvrtao na moje rječi, i jednostavno je<br />

otišao.’’ 13<br />

4. januar - 22. safer<br />

42


Još jedan ugledni ashab, Ebu Vakid<br />

el-Lejsi, radijallahu ‘anhu, posjetio je<br />

Husejna u njegovoj kući i pokušao mu<br />

objasniti ‘’da je njegov odlazak u Irak<br />

šerijatski neopravdan i da ide u sigurnu<br />

smrt’’, ali ni njegova posjeta, kao ni<br />

posjeta njegovih pretohdnika, nije urodila<br />

konkretnim rezultatima, jer mu je<br />

Husejn jasno rekao: ‘’Sa puta na koji ja<br />

idem, nema povratka.’’ 14<br />

Da li je Husejnov postupak bio<br />

hurudž ili ne, dalo bi se još raspravljati,<br />

ali jedno je sigurno, i to sam već ranije<br />

akcentirao: iz Husejnove perspektive to<br />

sigurno nije izgledalo tako, kako zbog<br />

činjenice da on lično nije dao bej’u (zavjet,<br />

prisegu) Jezidu i nije ga priznao<br />

za svog vladara, pa tako nije moglo biti<br />

govora o ‘’građanskoj neposlušnosti’’,<br />

jer je neposlušnost zamisliva, samo<br />

ukoliko joj je prethodila poslušnost,<br />

tako i zbog činjenice da su emevije<br />

uvele jedan novi, dotada nepoznat,<br />

koncept vladanja koji nije počivao na<br />

dogovoru i uvažavanju kompetencija,<br />

nego na nepotizmu i porodičnoj samovolji.<br />

Neovisno o tome, kada se Husejnov<br />

postupak posmatra nepristrasno,<br />

iz ugla relevantih vjerskih načela, kao<br />

što su načela ‘’Otklanjanje štete ima<br />

prednost u odnosu na pribavaljanje<br />

koristi’’ (Izaletu-d-dareri mukademun<br />

‘ala tahsili-l-menfe’a) i ‘’Šteta se ne<br />

otklanja istom ili većom štetom’’ (Ed-<br />

Dareru la juzalu bi mislihi ev ešeddihi)<br />

ali i sa aspekta preovladavajućeg stava<br />

tadašnje akademske zajednice, odnosno<br />

vrhovnih vjerskih autoriteta, koji<br />

je bio i više nego jasan, možemo doći<br />

do zaključka da je Husejn, radijallahu<br />

‘anhu, ipak trebao poslušati glas iskusnijih,<br />

učenijih i i bez iakakve sumnje,<br />

iskrenih savjetnika, prije svega amidžića<br />

svoga oca ‘Abdullaha ibn ‘Abbasa,<br />

radijallahu’ anhu, koji mu je, u maniru<br />

vrsnog učenjaka i stručnjaka, dao najprecizniju<br />

dijagnozu cjelog problema<br />

i uputio ga na suštinske detalje, o kojima<br />

on možda u tom trenutku i nije<br />

vodio dovoljno računa, a trebali su biti<br />

odlučujući faktor u donošenju konačne<br />

odluke. Ništa manje ozbiljni nisu<br />

bili ni apeli Ibn Omera, Džabira i Ebu<br />

Seida el-Hudrija, radijallahu ‘anhum,<br />

koji su u prvi plan istakli negativnu refleksiju<br />

njegove odluke na međumuslimanske<br />

odnose i dovođenje u opasnost<br />

vlastitog i života drugih muslimana.<br />

No, bilo kako bilo, naša obaveza je<br />

da jednako poštujemo i volimo i jedne<br />

i druge, i vjerujemo da su svi oni<br />

imali pravo na vlastiti idžtihad (pravničko<br />

promišljanje) u ovom i sličnim<br />

Bilješke<br />

pitanjima i najmanje jednu nagradu, u<br />

slučaju da se njihov idžtihad pokazao<br />

pogrešnim. Kada govorimo o događajima<br />

ove vrste, niujednom momentu<br />

ne smijemo gubiti iz vida činjenicu,<br />

koju su autori akaidskih djela, poput<br />

imama Tahavije, Ibn Tejmije, uvrstili<br />

među najvažnije vjerske postulate, a<br />

koja kaže ‘’da smo dužni pokazivati ljubav<br />

prema svim poslanikovim ashabima<br />

(drugovima), ne zapostavljajući nikog<br />

od njih, da ih se ne smijemo odricati, a s<br />

druge strane dužni smo prezirati svakoga<br />

onoga ko ih mrzi i spominje ih po zlu.<br />

Ljubav prema ashabima je vjera, iman<br />

i dobročinstvo, a mržnja prema njima je<br />

nevjerstvo, licemjerstvo i nepravada.’’ 15<br />

1 - El-Bidaje ve-n-nihaje, 11/488.<br />

2 - Tarihu-t-taberi, 5/382.<br />

3 - El-Kamilu fi-t-tarih, 2/546.<br />

4 - Firezdek se upravo vraćao iz Iraka kada je sreo Husejna u mjestu<br />

Seffah. Tim povodom kazao je sljedeće stihove: ‘’Sreo sam Husejna u mjestu<br />

Seffah, na njemu krzneni kaput i štit.’’ (Mu’džemul-buldan, 3/412.)<br />

5 - Tarihu-t-taberi, 5/383.<br />

6 - Tarihu-t-taberi, 5/384.<br />

7 - Ed-Devletu-l-emevijje, str. 362., Mevakifu-l-mu’aride fi hilafeti Jezid,<br />

str. 236.<br />

8 - Svatrojica spomenutih asahaba poznati su po velikom broju zapamćenih<br />

i prenesenih hadisa (el-muksirune f-l-hadis). Abdullah ibn Omer<br />

prenosi 2630, Džabir 1540 i Ebu Seid 1170 hadisa. Osim njih, Husejnovo<br />

djelovanje, kao hurudž ‘ale-l-imam okarakterisali su i sljedeći ashabi: Abdullah<br />

ibn Dža’fer ibn Ebi Talib, ‘Amra bint ‘Abdurrahman, ‘Abdullah ibn<br />

‘Muti’, i drugi. (Tarihu-t-taberi, 6/311., Muhtesaru tarihi dimešk, 7/139,<br />

140.).<br />

9 - Et-Tabekatu-l-kubra, 1/445.<br />

10 - Et-Tabekatu-l-kubra, 1/444.<br />

11 - Sijeru e’alami-n-nubela, 3/292.<br />

12 - Muhtesaru tarihi dimešk, 7/138.<br />

13 - Tehzibu-l-kemal, 6/461.<br />

14 - Muhtesaru tarihi-d-dimešk, 7/139.<br />

15 - Šerhu ‘akideti-t-tahavijje, 2/689.<br />

4. januar - 22. safer<br />

43


Islamske teme<br />

Razmišljanje<br />

Loš odnos prema namazu = težak život i slabost imana<br />

Redovno obavljanje molitve<br />

svakako rezultira pozitivnom<br />

promjenom života i<br />

ponašanja vjernika. U<br />

suprotnom, namaz se svodi<br />

samo na pokrete tijela – a<br />

srce i duša ostaju netaknuti.<br />

Ključna osobina namaza<br />

je upravo – zaštita od<br />

grijeha i popravljanje stanja:<br />

Kazuj Knjigu koja ti se<br />

objavljuje i obavljaj molitvu,<br />

molitva, zaista, odvraća od<br />

razvrata i od svega što je<br />

ružno; obavljanje molitve<br />

je najveća poslušnost! – A<br />

Allah zna šta radite. (El-<br />

Ankebut, 45.)<br />

Piše: Nedim Botić<br />

Nakon što Allah uputi<br />

insana na<br />

stazu islama i<br />

spasi ga života u tminama,<br />

ima li veće nesreće<br />

od povratka prijašnjem<br />

načinu života? Ne, na<br />

ovom svijetu zaista ne<br />

postoji veće iskušenje<br />

koje čovjeka može pogoditi<br />

od musibeta u njegovoj<br />

vjeri.<br />

Ponekad je to vjernica<br />

koja odluči da “skine”<br />

svoj hidžab i živi drugim<br />

stilom života; drugi put<br />

je u pitanju brat musliman<br />

koji je nekoć bio<br />

aktivan član zajednice,<br />

ali je potpao pod uticaj<br />

lošeg društva. I nažalost<br />

ovakve priče nisu više<br />

rijetkost. Ne možemo, a<br />

da se ne zapitamo: Kako i zašto?<br />

Da, opravdano se pitamo kako<br />

Mnogi se ljudi<br />

varaju misleći<br />

da prvo moraju<br />

da poprave<br />

sebe, prije nego<br />

odu u džamiju<br />

i obave namaz.<br />

Osoba koja<br />

ovako razmišlja<br />

je slična vozaču<br />

čiji je rezervoar<br />

prazan, ali on<br />

želi da završi<br />

putovanje prije<br />

nego što natoči<br />

gorivo.<br />

neko može tako daleko odlutati s<br />

Pravog puta. U svemu tome, niti<br />

ne primijetimo da razlozi<br />

uopće nisu komplikovani.<br />

Ljudi po svojoj<br />

prirodi čine razne vrste<br />

neposlušnosti Stvoritelju,<br />

ali postoji jedna vrsta<br />

grijeha koja ima naročito<br />

štetno dejstvo na iman.<br />

Bez obzira da li je ta osoba<br />

bila na putu islama i pala,<br />

ili nikad nije koračala<br />

tom stazom, postoji jedno<br />

(ne)djelo koje jasno vodi<br />

ka slabljenju imana u srcima.<br />

A to je nepažljiv<br />

odnos spram namaza.<br />

Redovno obavljanje<br />

molitve svakako rezultira<br />

pozitivnom promjenom<br />

života i ponašanja<br />

vjernika. U suprotnom,<br />

namaz se svodi samo na<br />

pokrete tijela – a srce i duša ostaju<br />

netaknuti. Ključna osobina<br />

4. januar - 22. safer<br />

44


namaza je upravo – zaštita od<br />

grijeha i popravljanje stanja: Kazuj<br />

Knjigu koja ti se objavljuje i<br />

obavljaj molitvu, molitva, zaista,<br />

odvraća od razvrata i od svega<br />

što je ružno; obavljanje molitve je<br />

najveća poslušnost! – A Allah zna<br />

šta radite. (El-Ankebut, 45.).<br />

Namaz je zaštita<br />

Kada neko “odluči” da napusti<br />

ili smanji obavljanje namaza, sebe<br />

lišava i zaštite koju mu molitva<br />

pruža. Bitno je napomenuti da se<br />

to ne desi preko noći, već korak<br />

po korak. Počinje s odgađanjem<br />

namaza do isteka namaskog vremena,<br />

i potom kasnijeg naklanjavanja.<br />

Uskoro to prerasta u<br />

propuštanje svih namaza, i na kraju<br />

– neklanjanje postaje redovnom<br />

navikom.<br />

Unutar insana se tad vodi i golom<br />

oku nevidljiv sukob. Sa svakim<br />

propuštenim ili odgođenim vaktom,<br />

šejtan napada dušu vjernika.<br />

Namaz je oklop koji je Uzvišeni<br />

podario Svojim robovima, i rob<br />

bez namaza na bojno polje stupa<br />

bez ikakve zaštite. Šta mislite, ko<br />

u toj bitki odnosi pobjedu?<br />

Onome ko se bude slijepim pravio<br />

da ne bi Milostivog veličao, Mi<br />

ćemo šejtana natovariti, pa će mu<br />

on nerazdvojni drug postati; oni će<br />

ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi<br />

će misliti da su na Pravome putu.<br />

(Ez-Zuhruf, 36.-37.).<br />

Zato nas ne treba čuditi da je<br />

loš odnos prema namazu i prvi<br />

korak ka lošijem životu. Dovoljno<br />

je da se insan osvrne na početak<br />

svojih problema; i vidjet će da je<br />

sve počelo s namazom. Ova istina<br />

vrijedi i u obrnutom smislu.<br />

Oni koji žele da poprave svoj<br />

život, neka se prvo orijentišu<br />

na popravak svog odnosa prema<br />

namazu. Onog momenta kad<br />

namaz ponovo postane prioritet u<br />

našim životima – preči i od zabave,<br />

interneta, TV-a, druženja, utakmica<br />

– tek tada možemo očekivati<br />

i napredak na svim poljima.<br />

“Kako ću ja ovakav klanjati,<br />

šta sve ne radim, Bože sačuvaj!?”<br />

Mnogi se ljudi varaju misleći<br />

da prvo moraju da poprave sebe,<br />

prije nego odu u džamiju i obave<br />

namaz. Osoba koja ovako razmišlja<br />

je slična vozaču čiji je rezervoar<br />

prazan, ali on želi da završi putovanje<br />

prije nego što natoči gorivo.<br />

Da li će ikada stići na svoje<br />

odredište? Baš tako i ovakvi ljudi<br />

godinama “stoje” u mjestu; ne<br />

klanjaju niti mijenjaju svoj život.<br />

Ovakvo razmišljanje je<br />

opasna šejtanova zamka,<br />

jer upravo namaz insanu<br />

pruža volju i snagu za<br />

obnovu svog života.<br />

U svemu tome,<br />

dopustili smo šejtanu da<br />

nam ukrade ono najvrjednije<br />

što posjedujemo.<br />

Naši su nam automobili<br />

i kuće dragocjeni,<br />

i ni na pamet nam ne<br />

bi palo da ih ostavimo<br />

nezaštićene. A našu<br />

vjeru – najveće naše<br />

Oni koji žele da<br />

poprave svoj<br />

život, neka se<br />

prvo orijentišu<br />

na popravak<br />

svog odnosa<br />

prema namazu.<br />

Onog momenta<br />

kad namaz<br />

ponovo postane<br />

prioritet u<br />

našim životima<br />

– preči i<br />

od zabave,<br />

interneta,<br />

TV-a, druženja,<br />

utakmica – tek<br />

tada možemo<br />

očekivati i<br />

napredak na<br />

svim poljima.<br />

blago – ostavljamo<br />

nezaštićeno, da nam ga<br />

ukrade najgori lopov koji<br />

se obavezao Milostivom<br />

na neprijateljstvo spram<br />

ljudskog roda do Sudnjeg<br />

dana. Ovaj nam lopov<br />

ne krade obični metal s<br />

ugraviranim simbolom<br />

Mercedesa, ili zidove<br />

naših domova. Kamo<br />

sreće da je tako!<br />

On nam oduzima<br />

vječnu sreću u Džennetu<br />

i Allahovo zadovoljstvo.<br />

4. januar - 22. safer<br />

45


Islamske teme<br />

Analiza kliničkih studija<br />

Efikasnost hidžame u liječenju različitih bolesti<br />

Od 1958. do 2012. godine<br />

objavljeno je oko 555 dosputnih<br />

naučnih radova koji govore o<br />

potencijalima hidžame u liječenju<br />

mnogih bolesti, kojih je više od<br />

pedeset. Neke od glavnih su: bol,<br />

herpes zoster, kašalj od astme,<br />

akne, prehlada, urtikrija, vratna<br />

spondiloza, isteznuće slabina,<br />

paraliza lica, glavobolja, artritis,<br />

neurodermatitis, dispneja (bolest<br />

teškog disanja), bronhitis, upala<br />

pluća, zatim kod opravka od<br />

moždanog udara i hipertenzije<br />

Piše: Fatima Jašarević<br />

Dovoljan razlog da na hidžamu,<br />

kao način liječenja i preventive<br />

od nastanka bolesti, gledamo<br />

sa posebnom pažnjom je hadis Allahovog<br />

Poslanika, alejhis-selam, kojeg bilježi<br />

Ibn Madže u svom Sunenu, u kojem stoji:<br />

“U noći u kojoj sam uzdignut na nebesa<br />

prolazio sam pored grupa meleka i svi<br />

su mi savjetovali da radim hidžamu.” To<br />

je noć Mir’adža, noć u kojoj je propisan<br />

namaz, noć kada nam Resulullah, alejhisselam,<br />

prenosi od Allaha propis obaveze<br />

klanjanja pet puta dnevno, i uz to dolazi<br />

sa preporukom meleka da se hidžama<br />

primjenjuje. Zar ne bi trebali da, zaista, s<br />

pažnjom razmislimo o ovome!?<br />

U vremenu i prostoru u kojem živimo,<br />

kada su prva stanica na koju se ide tražiti<br />

savjet za probleme u zdravlju i lijek bolnica,<br />

po logici stvari, slijediće se recepti i<br />

savjeti od strane medicinskog osoblja za<br />

uzimanje sintetičkih lijekova, koji su proizovdi<br />

farmaceutskih firmi, ili pak sami<br />

idemo direktno u apoteke i određujemo<br />

tretmane za bolest na svoju ruku. Ovaj<br />

naš način reagovanja na stanje tijela, kada<br />

alarmira bolom da nešto nije uredu s njim,<br />

postao je toliko uobičajen da nam je teško<br />

i zamisliti da postoji neki drugi način traženja<br />

rješenja. Jedan od razloga zašto smo<br />

ovakvi je i što smo zaboravili na kur’ansku<br />

preporuku razmišljanja, preispitivanja<br />

običaja koje slijedimo, zaboravili smo da<br />

tražimo znanje, kao što i zaostajemo u slijeđenju<br />

Sunneta i njegovom izučavanju.<br />

Ipak, nije nam toliko zamjeriti što<br />

nismo u stanju napraviti nagle promjene<br />

u nekim stavovima prema sebi i životu,<br />

te prihvatiti se novih lijepih navika, jer<br />

svakako da to sve zahtijeva jedan period<br />

upoznavanja sa onim što će se primijeniti,<br />

adekvatnu informisanost, naročito od<br />

strane stručnjaka, potreban je jedan period<br />

da se običaj raširi, te postane i sastavni dio<br />

tradicije liječenja, kao što je neophodna i<br />

sama želja i volja ljudi za pozitivnim promjenama.<br />

U današnje vrijeme nauka umnogome<br />

diktira način života, a i sama predstavlja<br />

svojevrsni izazov. Ljudskoj prirodi,<br />

naročito današnjem čovjeku koji ima<br />

uvijek mnogo pitanja, mnogo znači kada<br />

za preporuku za određeni način liječenja<br />

ima neki verifikovan dokaz, potvrdu od<br />

kompetentnih ljudi da je lijek<br />

validan i efikasan. U nastavku<br />

teksta su potvrde takve vrste o<br />

uspješnosti hidžame u liječenju<br />

različitih bolesti.<br />

Naučni tim kojeg su sačinjavali<br />

članovi iz Centra za<br />

komplementarnu medicinu<br />

sa Univerziteta Zapadnog<br />

Sidneja u Australiji, te Centra<br />

za kinesku medicinu - zasnovanu<br />

na dokazima na Beijing<br />

univerzitetu kineske medicine<br />

u Kini, radili su pregled dosadašnjih<br />

naučnih radova obavljenih<br />

u vezi tretmana puštanja<br />

krvi (eng. cupping), kupiranja<br />

ili hidžame. Najveći broj radova<br />

koji su uzeti u obzir je na kineskom<br />

jeziku, što znači da je<br />

u velikom broju slučajeva tretman rađen i<br />

klinički praćen na tim prostorima i sa specifičnostima<br />

koje su tamo vezane za hidžamu.<br />

Naučni rad koji iznosi analize studija<br />

objavljen je 2012. godine.<br />

Hidžama je sastavni dio kineske<br />

medicine<br />

Tradicionalna kineska medicina koristi<br />

hidžamu kao vid liječenja najmanje<br />

2.000 godina. Postoji nekoliko načina<br />

na koji se ona izvodi: ono što mi nazivamo<br />

“suha hidžama” (pravljenje vakuma<br />

pomoću čaše za hidžamu, a bez puštanja<br />

krvi), “vlažna” hidžama (prilikom koje se<br />

prvo uradi “suha” hidžama, a zatim reckanje,<br />

te ponovno pravljenje vakuma radi<br />

ispuštanja krvi), “sijevajuća” hidžama (gdje<br />

se čaša, nakon što se u njoj vatrom ili na<br />

drugi način napravi vakum, prisloni uz tijelo,<br />

a onda naglo poteže - ima efekat masaže),<br />

“pokretna” hidžama (gdje se čaša u<br />

kojoj se prethodno proizveo vakum blago<br />

pokreće preko određenog dijela tijela, bez<br />

Kroz navedenu<br />

studiju, jednom<br />

od najboljih<br />

naučnih metoda<br />

mjerenja,<br />

potvrđeno je<br />

da hidžama<br />

u skoro svim<br />

slučajevima<br />

bolesti<br />

donosi lijek i<br />

poboljšanje<br />

zdravstenog<br />

stanja.<br />

podizanja), medicinska hidžama (ili biljna<br />

hidžama gdje se koriste čaše napravljene<br />

od bambusa – obično se stave bambus i<br />

bilje u duboku posudu sa vodom i kuhaju<br />

u njoj zajedno), te hidžama sa upotrebom<br />

igala. Dakle, ovo su vrste hidžame koje su<br />

poznate u kineksoj medicini, za razliku od<br />

one nama najčešće poznate, a to je hidžama<br />

prilikom koje se pušta krv, tj. “vlažne”<br />

hidžame. Čaše koje su se koristile prilikom<br />

hidžame su od različitih materijala: bambusa,<br />

stakla ili su to bile zemljane čaše.<br />

Prilikom obavljanja hidžame posude su se<br />

postavljale na željene akupunkturne tačke<br />

na koži pacijenata, a s ciljem<br />

da se postigne protok krvi do<br />

različitih tkiva u tijelu (hiperemija)<br />

i hemostaza, tj. zaustavljanje<br />

krvarenja. Ove sve vrste<br />

hidžame navodimo iz razloga<br />

što nisu uvijek iste korištene<br />

prilikom liječenja različitih<br />

bolesti koje su primijenjene u<br />

dosadašnjim kliničkim studijama,<br />

a koje ćemo spomenuti<br />

dalje u tekstu.<br />

Više od pedeset vrsta<br />

različitih bolesti je liječeno<br />

hidžamom<br />

Od 1958. do 2012. godine<br />

objavljeno je oko 555 dosputnih<br />

naučnih radova koji govore<br />

o potencijalima hidžame u liječenju mnogih<br />

bolesti, kojih je više od pedeset. Neke<br />

od glavnih su: bol, herpes zoster, kašalj<br />

od astme, akne, prehlada, urtikrija, vratna<br />

spondiloza, isteznuće slabina, paraliza<br />

lica, glavobolja, artritis, neurodermatitis,<br />

dispneja (bolest teškog disanja), bronhitis,<br />

upala pluća, zatim kod oporavka od moždanog<br />

udara i hipertenzije. Svi ovi radovi<br />

su prošli određenu ocjenu kvalitete, prije<br />

nego su uzeti u obzir prilikom procjene<br />

efikasnosti hidžame u liječenju navedenih,<br />

kao i još nekih bolesti.<br />

Tim koji je radio analizu prethodnih<br />

radova o hidžami podijelio je radove prema<br />

načinu kako se primjena hidžame koristila:<br />

sama ili kao dodatni tretman. Neke<br />

od studija koristile su prilikom liječenja<br />

jednu ili više vrsta hidžame. Određeni<br />

slučajevi uključeni u sudije, liječeni hidžamom,<br />

poređeni su sa onima koji nisu<br />

primali nikakav tretman, placebo niti su<br />

liječeni konvencionalnom medicinom.<br />

Zatim, neke studije su imale kombinovanu<br />

hidžamu sa drugim kliničkim inter-<br />

21. decembar - 8. safer<br />

46


vencijama, te su uspoređeni sa sa onima<br />

gdje su korištene samo kliničke intervencije<br />

bez hidžame. I na kraju tu su studije<br />

gdje su pacijenti dobivali tretman hidžame<br />

uz neku dodatnu terapiju iz tradicionalne<br />

kineske medicine, dok je druga grupa<br />

imala samo tretman tradicionalne kineske<br />

medicine. Bitno je naglasiti da je naučni<br />

tim koji je radio ovu studiju napravio prvo<br />

procjenu kvalitete prethodnih studija, pa<br />

je isključio iz testiranja sve one koje nisu<br />

podlijegale određenim strogim kriterijima<br />

(gdje su falili određeni podaci i gdje nisu<br />

praćeni propisani standardi), nego su uvršteni<br />

samo oni na osnovu kojih se može<br />

donijeti tačan i konačan naučni zaključak.<br />

Od uključenih radova koji su objavili<br />

razultate liječenja hidžamom, u<br />

57,78% njih se koristila vlažna hidžama<br />

(ili hidž ama s puštanjem krvi),<br />

17,04% je koristilo suhu hidžamu,<br />

8,89% pokretnu hidžamu, 7,40% sijevajuću<br />

hidžamu, 4,4% medicinsku<br />

hidžamu i 0,74% je koristilo hidžamu<br />

sa iglama. U 3,7% slučajeva je korištena<br />

kombinacija dvije vrste hidžame.<br />

Efekti RCT-a sa hidžamom<br />

Od 135 studija koje su uzete u obzir<br />

133 je pokazalo da je hidžama, bilo sama<br />

bilo u kombijaciji sa drugim terapijama,<br />

imala prilično velik uticaj na poboljšanje<br />

zdravstvenog stanja pacijenata. Da<br />

bi i ostala individualna istraživanja o<br />

hidžami bila evaluirana, interpretacija<br />

njihovih pozitivnih rezultata mora biti<br />

usklađena sa kliničkim karakteristikama<br />

uključene studije i snagom dokaza.<br />

Stoga, koristan efekat tretmana, u ovom<br />

slučaju hidžame, treba biti potvrđen<br />

kroz velike i rigorozno dizajnirane RTC<br />

studije.<br />

RCT studija<br />

Jedna od najjednostavnijih i najboljih<br />

metoda u naučnom istraživanju je<br />

RCT (randomized control trial). RTC<br />

je studija u kojoj nasumično određeni<br />

ljudi primaju jednu od nekoliko kliničkih<br />

intervencija, najčešće radi tretmana<br />

liječenja. RTC je kvantitativni,<br />

komparativni, kontrolisani eksperiment<br />

u kojem grupa istraživača izučava dvije<br />

ili više grupa koje dobivaju različite<br />

kliničke intervencije, gdje su individue<br />

nasumično raspoređene u grupe. RTC<br />

se smatra najboljim istraživačkim dizajnom<br />

u modernoj medicini iz razloga<br />

što se pacijenti koji će biti podvrgnuti<br />

određenim različitim kliničkim intervencijama<br />

biraju nasumično, što znači<br />

da su svi ostali uzroci jednaki kod obje<br />

grupe. Dakle, svaka značajna promjena<br />

među grupama poslije tretmana bi se<br />

mogla pripisati intervenciji, u našem<br />

slučaju hidžami, a ne nekom<br />

drugom nedefinisanom faktoru.<br />

Bitno je još istaći da se<br />

ova studija radi na već ranije<br />

urađenim manjim eksperimentima,<br />

na osnovu kojih<br />

se tek može doći do bitnijeg<br />

zaključka.<br />

Rezultati<br />

Nakon urađene analize,<br />

pokazali su se sljedeći razul-<br />

tati. Tretiranje bolesti samo<br />

hidžamom pokazalo se boljim<br />

i efikasnijim nego tretiranje<br />

određenim farmaceutskim lijekovima<br />

(koji su u testiranjima<br />

uzeti u obzir). U slučajevima u<br />

kojima je korištena hidžama u<br />

kombinaciji sa farmaceutskim<br />

lijekovima, liječenje se pokazalo znatno<br />

boljim, nego kada su korišteni samo farmaceutski<br />

lijekovi, mada nije bilo razlike<br />

u simptomima i kod jednih i kod drugih.<br />

Zatim, tretiranje bolesti akupunkturom u<br />

kombinaciji sa hidžamom bilo je efikasnije<br />

u liječenju bolesti kao i u simptomima<br />

nego kada se koristila samo akupunktura.<br />

Kombinovanje hidžame sa drugim terapijama<br />

se pokazalo dosta uspješnijim u liječenju<br />

nego kada nije bilo kombinovanja sa<br />

hidžamom.<br />

U svih 135 uključenih studija nije zabilježen<br />

nijedan negativan efekat hidžame.<br />

Zaključak<br />

Kroz navedenu studiju, jednom od<br />

najboljih naučnih metoda mjerenja, potvrđeno<br />

je da hidžama u skoro svim slučajevima<br />

bolesti donosi lijek i poboljšanje zdravstvenog<br />

stanja. Hidžama kombinovana sa<br />

Jedna od<br />

najjednostavnijih<br />

i<br />

najboljih<br />

metoda u<br />

naučnom<br />

istraživanju<br />

je RCT<br />

(randomized<br />

control<br />

trial). RTC je<br />

studija u kojoj<br />

nasumično<br />

određeni ljudi<br />

primaju jednu<br />

od nekoliko<br />

kliničkih<br />

intervencija,<br />

najčešće<br />

radi tretmana<br />

liječenja.<br />

drugim tretmanima, kao što<br />

su akupunktura ili faramaceutski<br />

lijekovi, imala je značajnu<br />

prednost u odnosu na druge<br />

tretmane u kojima nije korištena.<br />

Također, primjena hidžame<br />

se općenito pokazala efikasnom<br />

za liječenje raznih bolesti, a naročito<br />

kada su u pitanju: herpes<br />

zoster, akne, paraliza lica i<br />

spondiloza vrata.<br />

Molimo Uzvišenog Allaha<br />

da nas pomogne u oživljavanju<br />

ovog sunneta, i time zaštiti<br />

od raznih pogrešnih tretiranja<br />

bolesti koje više štete nego što<br />

doprinose zdravlju; da nas ojača<br />

fizički, kao i duhovno, u pokoravanju<br />

Njemu i zaštiti od<br />

svakoga zla-amin!<br />

Izvori:<br />

Harald O. Stolberg, Geoffrey<br />

Norman, Isabelle Trop. Fundamentals<br />

of Clinical Research for Radiologists<br />

(December-2004). American<br />

Journal of Radilogy183:1539-1544<br />

Huijuan Cao, Xun Li, Jianping<br />

Liu. An Updated Review of the<br />

Efficacy of Cupping Therapy (February-2012).<br />

PloS one, Volume 7,<br />

Issue 2, e31793<br />

Huijuan Cao, Mei Han, Xun<br />

Li, Shangjuan Dong, Yongmei<br />

Shang, Qian Wang, Shu Xu, Jianping<br />

Liu. Clinical research evidence<br />

of cupping therapy in China: a<br />

systematic literature review (2010).<br />

BMC Complementary and Alternative<br />

Medicine 2010, 10:70<br />

21. decembar - 8. safer<br />

47


Razmišljanja<br />

U vihoru vremena<br />

Društveni aktivizam<br />

Svaki put kada se čovjek bori<br />

za ideal ili se trudi da poboljša<br />

sudbinu drugih, ili se bori<br />

protiv nepravde, on šalje mali<br />

zračak nade. Robert F. Kennedy<br />

Piše: Edin Kadrić, Student III<br />

godine Ekonomskog fakulteta,<br />

International Burch University,<br />

Sarajevo<br />

Svaka čovjekova aktivnost,<br />

rad i djelovanje odvija se u<br />

okvirima određene grupe,<br />

što je samo po sebi prirodno, ako<br />

znamo da je on ustvari grupocentrično<br />

biće koje ostvaruje ciljeve u<br />

okviru zajednice. Zavisno od njegove<br />

urođene posebnosti i vremena u kojem<br />

se nalazi, razvija se različit stepen<br />

potrebe za socijalizacijom koja se<br />

vremenom reflektuje u punopravno<br />

uključivanje u društvene aktivnosti.<br />

Iz ove konstatacije izranjaju dva momenta:<br />

socijalizacija i uključivanje<br />

u društvene aktivnosti. Socijalizacija<br />

je, ustvari, nivo do kojeg čovjek<br />

ostvaruje interakciju sa okolinom u<br />

kojoj ordinira, kroz zadovoljavanje<br />

općeprihvaćenih ljudskih potreba<br />

(razvijanje sistema komunikacije,<br />

društvenog statusa, ostavljanja potomstva<br />

i mnogih drugih.). Uključivanje<br />

u društvene aktivnosti je proces<br />

koji bi otprilike trebao podrazumijevati<br />

čovjekov doprinos zajednici kroz<br />

korištenje svih raspoloživih resursa<br />

(materijalnih, intelektualnih, fi zičkih,<br />

čak u krajnjoj instanci, resursa<br />

našeg dragocjenog vremena koje neumitno<br />

prolazi). Svijet u kojem danas<br />

živimo se navikao na zlo, koje smatramo<br />

uobičajenom pojavom manjeg<br />

ili većeg obima. Otrcana fraza o distorziji<br />

(poremećaju) sistema vrijednosti,<br />

ukazuje nam na bitnost društvenog<br />

aktivizma kojeg nam itekako<br />

nedostaje. Stavljajući čovjeka u ich<br />

formu, uviđamo ignorantski odnos<br />

prema stvarima koje nas okružuju.<br />

Ravnodušnost je toksična za tretman<br />

i ispravan odnos prema pošastima savremenog<br />

doba, jer gdje zlo preovladava<br />

gubitnik je Čovjek. Nemoguće<br />

je reći –Mene Se Ne Tiče – naročito<br />

ako smo svjesni uzročno-posljedične<br />

veze i povezanosti dešavanja oko nas<br />

samih. Savremeni mislioci današnjice<br />

zaključuju da je čovjek – Čovjek<br />

onoliko koliko ima osjećaj za druge<br />

ljude, a da je svrha postojanja čovjeka<br />

humaniji razvoj ljudskog duha. U<br />

društvu moralne hipokrizije svjesni<br />

smo da je ovo potisnuto i gurnuto u<br />

stranu, te da je naše učestvovanje u<br />

životu svojevrstan način promicanja<br />

vrijednosti Dobra. Svaka religija<br />

današnjice naučava preporučivanju<br />

dobra, a odvraćanju od zla koje nam<br />

se u celofanski umotanoj poklon-kutijici<br />

svakodnevno servira.<br />

Sloboda je odgovornost<br />

4. januar - 22. safer<br />

48<br />

Stoga, uska povezanost naše ravnodušnosti<br />

i ignorantskog odnosa<br />

prema zlu, nameće brigu za zajednicom<br />

kao obavezu koju svi, shodno<br />

našim kapacitetima i mogućnostima,<br />

preuzimamo. Moralne i pozitivne<br />

vrijednosti su neka vrsta imprintinga<br />

(utisnuća) u svakom čovjeku, ali<br />

je on taj koji ih kanališe, potiskuje,<br />

stimuliše ali i dozvoljava tim istim<br />

vrijednostima da zasijaju i izađu na<br />

površinu. Grupa ovakvih, samosvjesnih<br />

pojedinaca pozivajući tim vrijednostima<br />

formira sinergijsku cjelinu<br />

koja ima (u većini slučajeva) novi,<br />

bolji, kvalitetniji, trezveniji, pristup<br />

našim problemima sadašnjice, a to<br />

pojedinačne forme nemaju. Ovdje<br />

je riječ o Gestalt efektu koji kaže<br />

da doživljaj, opažanje cjeline znači<br />

nešto više ili je bar nešto drugo od<br />

pukog sabiranja dijelova. Bernard<br />

Shaw veli da “sloboda znači odgovornost,<br />

zato je se većina ljudi boji”. U<br />

istoj ravni djeluju čovjekova sloboda<br />

koja je najvrjedniji dar čovjeku i<br />

odgovornost data samim konceptom<br />

slobode. Tjera na razmišljanje, zar<br />

ne? Vratimo li se na početak razrade<br />

ovog diskursa, rekli smo da je socijalizacija<br />

u krajnjoj liniji stepen uključivanja<br />

u društvene procese, koji<br />

upravo djeluje po sistemu slobodne<br />

volje i stepena odgovornosti. Englezi<br />

bi empatiju definirali kao “putting<br />

yourself into the other’s shoes”, što je<br />

pohvalan, dušebrižnički općekoristan<br />

osjećaj prema drugim ljudima,<br />

tj. nastojanje zamisliti se u stanju<br />

druge osobe. U okvirima toga, treba<br />

da konstantno i trajno radimo<br />

na izgradnji osjećaja altruizma,<br />

empatije, međusobnog razumijevanja<br />

kao antipodima (protutežama)<br />

ovovremenim bolestima pohlepe,<br />

zavisti, egoizma. Nikad ne smijemo<br />

dozvoliti da zarad trenutačne koristi<br />

izgubimo ljudsko SVE (Solidarnost,<br />

Velikodušnost, Empatiju). Slušajući<br />

priče naših starijih nana i deda,<br />

zapamtili smo da se u “onaj vakat”<br />

puno višse muhabetilo, pričalo, razumijevalo<br />

i brinulo za potrebe drugih,<br />

svejedno o kakvoj se prirodi<br />

posla radilo. Nužnost međusobnog<br />

dijaloga, brige i uvažavanja drugog<br />

i drugačijeg, nikad kao dosad, nije<br />

bila veća i značajnija. Zapravo, u našoj<br />

zemlji (nacionalne, vjerske, kulturne<br />

raznolikosti) ovakav pristup se<br />

podrazumijeva. Treba samo da se hic<br />

et nunc (jer smo to već imali kao ranije<br />

iskustvo) vratimo izvorima i da<br />

se napajamo sa vrela ljudske dobrote.<br />

Svijetli su primjeri ljudi koji ponosno<br />

prihvataju logiku razumnog<br />

otpora svakom ljudski neprihvatljivom<br />

društvenom deformitetu i koji<br />

filigramski precizno znaju odvagati<br />

šta je Dobro a šta Zlo. Knjige, objašnjavajući<br />

pojam moći sadašnjeg trenutka,<br />

govore o načinima pravilnog<br />

razmišljanja a zatim i djelovanja koje<br />

će proizvesti dugoročno blagostanje<br />

i mir, a njemački mislilac Goethe<br />

kaže da “najbolje što jedan čovjek<br />

daje jesu njegove sretne misli, koje jednom<br />

rođene i izvršene utiču oplođavajući<br />

hiljadama i hiljadama godina<br />

od naraštaja do naraštaja”. Oni koji<br />

nas posmatraju pomažu oblikovanju<br />

društvenih reakcija, jer je njihova<br />

objektivnost direktno proporcionalna<br />

našem promovisanju važećih<br />

vrijednosti i normi, a naše naslijeđe<br />

budućim pokoljenjima trebalo bi da<br />

bude, ako ništa, onda moralna satisfakcija<br />

da im ostavljamo život dostojan<br />

i po mjeri Čovjeka!


Politika<br />

Obamine krokodilske suze<br />

IslamBosna.ba- U SAD-u je<br />

jedan naoružani luđak opet<br />

priredio pokolj. U jednoj<br />

školi je ubio 26 ljudi, uključujući<br />

20 djece. Cijeli svijet tuguje s Amerikancima,<br />

a američki predsjednik<br />

Barack Obama održao je emocionalni<br />

govor, zahtijevao posljedice i<br />

prolio lažne suze.<br />

Nije bitno gdje se masakri dogode,<br />

smrt nevinih uvijek je tužna. U<br />

ovom slučaju, masakr se dogodio u<br />

jednoj školi u Connecticutu. Žrtve<br />

su djeca i nastavnici. Ubojica je do<br />

sada važio kao “neupadljiv”. Mnoga<br />

pitanja su još uvijek otvorena. Nije<br />

jasno kako je ovaj čovjek uprkos<br />

strogom nadzoru u školi ikako mogao<br />

ući naoružan u školu. U medijima<br />

se ovaj čovjek još uvijek naziva<br />

“revolveraš”. Budući da nema muslimansku<br />

pozadinu pojam “terorist”<br />

je vjerojatno neprimjeren.<br />

Ubrzo nakon masakra, predsjednik<br />

Obama održao je govor upućen<br />

američkom narodu. U tom govoru,<br />

Obama je bio vrlo emotivan. Uvijek<br />

i nanovo bi zašutio nekoliko<br />

sekundi dok bi suze tekle niz lice.<br />

Predsjednik je izrazio žaljenje, jer<br />

su većina žrtava bila djeca. “Ta djeca<br />

su imala cijelu budućnost ispred<br />

sebe, rođendane, mature, vjenčanja<br />

i vlastitu djecu”, rekao je Obama.<br />

Kao otac, on je također osjetio bol<br />

roditelja.<br />

Širom svijeta ovi snimci su prika-<br />

zani i stvorio se dojam kako “emocionalan<br />

i ljudski” može biti ovaj<br />

predsjednik. U isto vrijeme, međutim,<br />

Obamini dronovi nastavljaju<br />

ubijati nevinu djecu u Afganistanu,<br />

Pakistanu i Jemenu. Je li to možda<br />

ova djeca nisu imala budućnost<br />

pred sobom? Ne bi li i oni željeli slaviti<br />

svoje rođendane ili jednog dana<br />

čak i imati vlastitu djecu? Hoće li<br />

se ta djeca ikada računati kao žrtve?<br />

Ili oni nisu jednako vrijedni jer oni<br />

nisu američki državljani? U stvari,<br />

među žrtvama ima i američkih građana,<br />

naime jedan čovjek i njegov<br />

šesnaestogodišnji sin.<br />

U međuvremenu, više od 3.000<br />

ljudi je ubijeno od strane napada<br />

dronovima. Osamdeset posto njih<br />

su nevini ljudi koji nisu imali nikakve<br />

veze s teroristima ili drugim<br />

CIA-inim izumima. Mnogi od<br />

njih su djeca. Nijednom predsjednik<br />

nije čak ni izrazio sućut zbog<br />

ovih civilnih žrtava. Nijednom nije<br />

predsjednik čak ni prolio jednu<br />

jedinu suzu i nijednom nije govorio<br />

u tom pogledu o “roditeljskim<br />

osjećajima”. Umjesto toga, on je i<br />

dalje nastavio sasvim lično potpisivati<br />

odobrenje za svaki dronski napad<br />

i to tolerira da njegova vlada i<br />

njegova obavještajna služba svakog<br />

mrtvog dječaka preko devetnaest<br />

godina starosti klasificiraju kao<br />

“naoružanog borca”.<br />

U tom smislu smo navikli na<br />

licemjerje Baracka Obame. Kada su<br />

izraelske snage prije nekoliko sedmica<br />

napale Pojas Gaze, Obama je<br />

opravdao izraelski odgovor i rekao<br />

da bilo koja država na svijetu ne bi<br />

tolerisala da bude neprestano raketirana.<br />

Očigledno da američki predsjednik<br />

nije računao zemlje koje su<br />

mete njegovih dronova. Možda on<br />

samo misli da spomenute zemlje u<br />

tom pogledu imaju “opušteni stav”<br />

i da će to sve “izkulirati”.<br />

Pokolj u SAD-u je treći takve vrste<br />

u ovoj godini. Uvijek i nanovo<br />

se obećavaju akcije i posljedice, ali<br />

do sada se ništa nije uradilo. Tu<br />

ni mnogi prosvjednici okupljeni<br />

4. januar - 22. safer<br />

49<br />

ispred Bijele kuće neće promijeniti<br />

ništa, jer lobiranje industrije<br />

oružja u SAD-u je jako i utjecajno.<br />

Udruženja poput National Rifle<br />

Association (NRA- Nacionalna<br />

puškovna asocijacija) je oduvijek<br />

bila od najvećih sponzora kampanje<br />

američkih izbora. Zbog toga im se<br />

uvijek nakon izbora prepušta da<br />

rade što hoće.<br />

NRA smatra pravo na posjedovanje<br />

oružja kao kulturno dobro<br />

Sjedinjenih Američkih Država i ne<br />

želi tu nikakvih promjena. Mnogi<br />

Amerikanci podržavaju ovaj stav i<br />

time doprinose da se 30.000 ljudi<br />

godišnje u SAD-u ubije streljačkim<br />

oružjem. Time, dakle, svake godine<br />

više američkih građana bude ubijeno<br />

u vlastitoj zemlji, nego u vojnim<br />

akcijama van zemlje.<br />

Od 1964. se desio 31 ovakav<br />

pokolj u Sjedinjenim Američkim<br />

Državama. Svaki put neposredno<br />

nakon njih se govorilo o<br />

predstojećoj reformi politike posjedovanja<br />

oružja. Te reforme su se<br />

još davno trebale desiti, ali nisu.<br />

Tako će zasigurno i dalje ostati.<br />

Obamine krokodilske suze također<br />

tu ništa neće moći.<br />

Izvor: Emran Feroz’s Blog


Islamske teme<br />

El-Kardavi: Globalni muftija muslimana<br />

IslamBosna.ba - Islam ističe<br />

veliki značaj stjecanja znanja iz<br />

čistih izvora. U svoja dva glavna<br />

izvora propisa, Kur‘an i Sunnet, može<br />

se jednostavno naći do koje mjere je<br />

ovo duboko ukorijenjeno.<br />

Prvi ajet koji je objavljen poslaniku<br />

Muhamedu, s.a.v.s, je univerzalni<br />

poziv na čitanje. Drugim riječima,<br />

to je vječni poziv na stjecanje znanja,<br />

zajedničke napore da se maksimalno<br />

stekne znanje korisno za ljude u eri sofisticirane<br />

tehnologije. Uzvišeni Allah<br />

je rekao:<br />

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji<br />

stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj,<br />

plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava<br />

peru, koji čovjeka poučava o nome što ne<br />

zna. (El-Alak, 1.-5.).<br />

Poslanik Muhamed, s.a.v.s, je rekao:<br />

“Traženje znanja je obaveza svakog<br />

muslimana.” (Ibn Madže i El-Albani).<br />

Muslimani, koji čine jednu petinu<br />

svjetske populacije danas, treba da čitaju<br />

i da primijenjuju ajete navedene<br />

gore i hadise i mnoge druge s namjerom<br />

spašavanja sebe i svojih zajednica<br />

od ambisa neznanja, nazadovanja i<br />

apatije koja je, nažalost, uzela svoj danak<br />

na mnogima. U procesu stjecanja<br />

znanja, muslimani su obavezni po<br />

islamu da prate istinske učenjake koji<br />

se boje samo Allaha, dž.š. Zapovijest<br />

je veoma jasna u Kur‘anu:<br />

... zato pitajte sljedbenike Knjige<br />

ako ne znate vi! (El-Enbija, 7.).<br />

Učenjaci kojima je povjereno<br />

uzvišeno znanje i na svojim plećima<br />

nose veliku odgovornost, treba da cijene<br />

povjerenje ko je im je dao Allah.<br />

On Svemoćni kaže:<br />

A kada je Allah uzeo obavezu od<br />

onih kojima je Knjiga data da će je sigurno<br />

ljudima objašnjavati i da neće iz<br />

nje ništa kriti... (Ali Imran,187.).<br />

U vremenima nevolje, nejedinstva,<br />

licemjerja, lažnih i proizvedenih<br />

vijesti, neutemeljenih navoda i tame,<br />

samo istinski učenjaci mogu nositi<br />

svjetla uzvišenog znanja s kojim ukazuju<br />

put na stazu Allaha, dž.š., ljudima<br />

koji su skrenuli. Bio bi veliki gubitak,<br />

posebno u ovom kritičnom vremenu,<br />

da takvih učenjaka više nema. Bez<br />

njihove duhovne podrške, iskrenog<br />

mišljenja, objektivnih smjernica i predane<br />

pomoći mi smo izgubljeni u divljini,<br />

potpuno bespomoćni i zbog toga<br />

u gubitku našeg vjerskog kompasa.<br />

Od istinskih učenjaka, mislim u<br />

ovom dijelu, je svjetski poznati učenjak<br />

šejh Jusuf el-Kardavi. Mislio<br />

sam da ga izdvojim, iako ima dosta<br />

učenjaka koji zaslužuju priznanje ovdje,<br />

unutar i izvan El-Azhar institucije,<br />

iz dva razloga:<br />

1. Osnovna uloga koju on ima je<br />

u usmjeravanju ne samo muslimana<br />

u muslimanskim i arapskim zemljama,<br />

već i muslimana u Evropi i Sjevernoj<br />

Americi; nešto što je nedavno<br />

kulminiralo publikacijom knjige koja<br />

El-Kardaviju daje novu titulu Globalnog<br />

muftije (Globalni muftija: Fenomen<br />

Jusufa el- Kardavija C. Hurst<br />

& Co. Publishers, Velika Britanija,<br />

2009.). Knjigu su uredili Bettina<br />

Gräf i Jakob Skovgaard-Petersen.<br />

Za razliku od pristrasnih “akademskih”<br />

izdanja o šejhu El-Kardaviju<br />

na Zapadu, ova knjiga je napisana<br />

od strane pojedinih zapadnih i<br />

nemuslimanskih suradnika zajedno<br />

sa suradnicima Arapima i muslimanima.<br />

Po mom mišljenju, ova knjiga<br />

prikazuje El-Kardavija upravo kakav<br />

i jeste bez uljepšavanja.<br />

Također, pruža temeljno čitanje<br />

o životu učenjaka koji je pretrpio<br />

mnogo od nedostatka akademske<br />

objektivnosti, ne samo od strane njegovog<br />

naroda već i od onih koji su ga<br />

- naravno bespravno - jednom nazvali<br />

“šejtan koji je sletio u njihov grad”.<br />

Mislim ovdje na jevrejski lobi u Londonu,<br />

koji je nazvao uvaženog šejha<br />

tim imenom 2004. godine.<br />

Nekoliko godina kasnije, slika<br />

iste osobe je na naslovnici akademske<br />

knjige izdate u Londonu, “njihovom<br />

gradu”! Njegov profil unutar knjige<br />

je objektivno predstavljen u velikoj<br />

mjeri. Ono što je zapanjujuće jeste<br />

da je on sada globalni muftija i s njihovim<br />

vlastitim uvjetima.<br />

Početkom 2007. godine, učestvovao<br />

sam u međuvjerskom programu<br />

koji se bio sponzoriran od strane Ureda<br />

za strance i Komonvelt u Londonu<br />

(FCO), i imao sam priliku večerati s<br />

jednim od referenata incijative pod<br />

nazivom “Angažiranje sa islamskim<br />

4. januar - 22. safer<br />

50<br />

svijetom” čiji je cilj bio da se premosti<br />

jaz između muslimanskog i nemuslimanskog<br />

svijeta nakon 11. septembra.<br />

2. U egipatskom kontekstu, šejh<br />

El-Kardavi je dobio na dominatnoj<br />

ulozi u javnoj sferi posebno u prvim<br />

danima revolucije koja je otpočela<br />

25. 1. 2011. godine. Otada on<br />

je postao član jezgra senior učenjaka<br />

El-Azhara; članstvo kojeg je bio lišen<br />

desetljećima, zbog uzastopnog tiranskog<br />

režima. S ovim statusom koji je<br />

davno zaslužio, da bude ideolog muslimanskih<br />

učenjaka i globalni muftija<br />

muslimana, počeo je cvjetati među<br />

svojim narodom koji ga je jednom<br />

zaboravio, među njima, naravno, njegovi<br />

rivali koji su postali poklonici.<br />

Šejh El-Kardavi i dalje je, povrh<br />

svega, učenjak čiji će poklonici i podrška<br />

nastaviti da se uvećavaju na<br />

nacionalnoj i međunarodnoj razini.<br />

Ovo je zbog njegovog jedinstvenog<br />

primjera teškog rada u muslimanskoj<br />

učenosti, neumornog truda u traženju<br />

znanja prije nekoliko desetljeća, sve<br />

vidljivo po nasljeđu od više od stotinu<br />

knjiga koje je napisao, desetinama<br />

organizacija kojima je predsjedavao i<br />

bezbroj televizijskih razgovora i govora<br />

koje je redovno davao tokom<br />

posljednja tri desetljeća.<br />

Njegove inspirativne riječi tokom<br />

njegove prve posjete Vrhovnom<br />

vijeću islamskih poslova u Egiptu<br />

početkom prošlog mjeseca su zaista<br />

fascinantne,<br />

“...Nakon što sam navršio 87 godina,<br />

uvijek naiđem na mnoge stvari<br />

o kojima ne znam. Stoga, savjetujem<br />

sebe i one koji uče ljude svojoj vjeri<br />

da ‘čitaju’ u bilo kojem području znanja,<br />

posebno vjere.”<br />

Čitanje je ono što je El-Karda-<br />

vi shvatio kao važnost iz uzvišene<br />

naredbe ranije navedene u ovom<br />

skromnom članku. Čitanje je ono<br />

što će se nastaviti nakon smrti ovog<br />

dobro upućenog učenjaka. Molim<br />

Allaha da blagoslovi njegove godine<br />

i proživi ga! Ovaj članak je poziv na<br />

čitanje, poziv na znanje, i poziv da se<br />

da zaslužno priznanje našim velikim<br />

učenjacima i učiteljima, među kojima<br />

je El-Kardavi na samom vrhu.<br />

Da nas Allah vodi na najbolji put<br />

kojim stječemo autentično znanje od<br />

predanih i istinskih učenjaka, amin.<br />

Autor: Dr. Sayed Amin<br />

Izvor: onislam.net<br />

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba


Sejfuddinova hronika<br />

Fikh poguziluka<br />

Ne dolaze alimi često u moju<br />

blizinu, pa da sebi mogu priuštiti<br />

luksuz da ih ne odem<br />

poslušati. U rasponu od pola godine<br />

imao sam priliku prisustvovati dersovima<br />

dvojice ljudi koje izuzetno cijenim.<br />

Na takvim skupovima ne samo da naučiš<br />

nešto novo ili se podsjetiš na stvari koje<br />

već znaš, već su i sama pitanja posjetilaca<br />

izvor novih saznanja. Kako vrijeme prolazi,<br />

ta se pitanja mijenjaju i odražavaju<br />

nedoumice s kojima se susreću muslimani<br />

koji žive u nemuslimanskom okruženju.<br />

Ali, kad dvojici alima u dvije različite<br />

evropske države, neovisno jednom od<br />

drugog, bude postavljeno jedno te isto<br />

pitanje, onda se ne radi o pukom dojmu,<br />

nego o procesu koji je svojstven muslimanima<br />

današnjice.<br />

Piše: Sejfuddin Dizdarević<br />

O čemu se radi?<br />

Dok se do prije nekoliko godina “odokativnih”<br />

95% pitanja vrtjelo oko poligamije,<br />

danas su ih zamijenila pitanja koja<br />

se tiču usklađivanja mogućnosti koje nudi<br />

nemuslimansko društvo s postulatima<br />

vjere. “Mogućnosti” o kojima je riječ su<br />

toliko opcionalne i fakultativne da pod<br />

nekim normalnim okolnostima nisu ni<br />

vrijedne spomena. Nažalost, muslimani<br />

sebi ove “mogućnosti” predstavljaju kao<br />

“neophodnost” ili “nužnost” i po svaku<br />

cijenu traže “rupe u zakonu” koje bi im<br />

omogućile da ih uklope u svoje živote.<br />

Na spomenutim dersovima je zato<br />

simptomatično bilo pitanje o dozvoli<br />

konzumiranja mesa koje su zaklali nemuslimani<br />

i koje se prodaje u zapadnoevropskim<br />

supermarketima. U samom<br />

postavljanju pitanja na tim dersovima se<br />

ogleda tendencija i pravac u kojem bi se<br />

odgovor trebao kretati – ka odobravanju<br />

konzumiranja takvog mesa. Pitanje tada<br />

glasi: “Da li je dozvoljeno meso od kršćana<br />

koji kolju…”<br />

Na tako postavljeno pitanje upitani<br />

ne može drugačije nego potvrdno odgovoriti,<br />

shodno ajetu: Od sada vam se<br />

dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju<br />

vam se jela onih kojima je data Knjiga…<br />

(El-Ma’ide, 5.). Ali mnogo zanimljivije<br />

pitanje jeste zbog čega se na taj način<br />

formuliše pitanje, tim prije jer industrijskim<br />

načinom klanja uopće nemamo<br />

mogućnosti da saznamo vjeroispovijest<br />

osobe koja hajvane šalje na ahiret? Konkretno<br />

u Njemačkoj tek 62% stanovništva<br />

se izjašnjavaju kao kršćani. Gledano<br />

statistički, od 10 onih koji kolju<br />

hajvane, trojica su ateisti. U<br />

pojedinim gradovima broj<br />

ateista je još veći: u gradiću<br />

Wuppertalu živi 85.000<br />

protestanata, 80.000 katolika,<br />

30.000 muslimana, ali<br />

i 150.000 ateista. Zar ne bi musliman,<br />

ako ni zbog čega drugoga, onda barem<br />

zbog ovoga, trebao izbjegavati konzumiranje<br />

takvog sumnjivog mesa, držeći se<br />

preporuke Muhammeda, a.s., da se musliman<br />

treba kloniti sumnjivog?<br />

Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire<br />

prihvatili, vole ih kao što se Allah voli,<br />

ali pravi vjernici još više vole Allaha. Na<br />

mnogobrojnost “judi” čiji su “kumiri”<br />

transcendentalni i čija posvećenost njima<br />

umnogome nadmašuje zalaganje i<br />

zauzimanje muslimana za vlastitu vjeru<br />

odavno smo navikli. Ustrajnost Jehovinih<br />

svjedoka u širenju svoje ideologije<br />

hodajući od vrata do vrata je odveć<br />

legendarna. Ali nas poražava posvećenost<br />

onim “kumirima” čiji se podanici<br />

ne pozivaju ni na kakvu “objavu” koja<br />

im služi kao putokaz u svakodnevnom<br />

životu, nego na sklop vrijednosti čiji je<br />

izvor isuviše ovosvjetski.<br />

I dok muslimani svim silama konzumiranje<br />

mesa nastoje sebi predstaviti<br />

kao životnu neophodnost, dotle se nemuslimani<br />

(štaviše – ljudi koji ne vjeruju<br />

ni u šta) drže apstinencije od mesa s<br />

jednom žestinom na kojoj bi im i najfanatičniji<br />

monoteist bio zavidan.<br />

Počelo je s vegetarijancima – ljudima<br />

koji iz različitih pobuda ne jedu<br />

meso. Iako njihov broj u zapadnim<br />

društvima ne prelazi jednocifreni procenat,<br />

radi se mahom o grlatoj skupini<br />

ljudi koji iz primarne pobude – zaštite<br />

životinja u industrijskoj preradi mesa<br />

– ne žele doprinositi njihovom “mučenju”.<br />

Sljedeći iskorak su napravili tzv.<br />

vegani, koji pored odricanja od jedenja<br />

mesa, ne jedu ni životinjske proizvode<br />

(mlijeko, sir, jaja, med). Nekima ni ovo<br />

nije dosta, te ne koriste ni kozmetičke<br />

proizvode u kojima se nalaze životinjski<br />

sastojci.<br />

Lista bi se mogla nastaviti u nedogled;<br />

vegetarijance/vegane navodim<br />

samo kao primjer, da bih ukazao na dilemu<br />

muslimana današnjice. Zbog čega<br />

muslimani nisu uspjeli razviti individualne<br />

mehanizme koji bi im omogućili<br />

da vrijednost dunjaluka gledaju<br />

kroz prizmu islama, a ne kroz prizmu<br />

vladajuće ideologije (materijalizma?)<br />

Kako to da nemuslimani koji su produkt<br />

svoga nemuslimanskog okruže-<br />

4. januar - 22. safer<br />

51<br />

nja i koji su do određenog momenta<br />

u svome životu dijelili uvjerenja svoje<br />

okoline – smognu snage i suprotstave<br />

se većini kad je u pitanju konzumiranje<br />

mesa, dok muslimani, koji<br />

impulse za svoje akcije trebaju crpiti<br />

iz Kur’ana i postupaka Muhammeda,<br />

a.s., to nisu u stanju, nego svojim<br />

postupcima praktično pokazuju da<br />

islamske naredbe svim silama treba<br />

pokušati zaobići?<br />

Odgovor je u rangiranju naših prioriteta;<br />

biti musliman mnogima je fakultativna<br />

opcija, koje se držimo samo<br />

onda ako nam plaho ne kolidira s nekakvim<br />

prohtjevima, nemarnostima,<br />

mrzovoljom.<br />

Ovakva indolentnost je pogubna i s<br />

jedne i s druge strane; ako je cilj islama<br />

u životima muslimana trenirati osjećaj<br />

odricanja; od hrane putem ramazana,<br />

od imetka putem zekata, od vremena<br />

putem namaza i na taj način olakšati<br />

svakom od nas odlazak s ovog svijeta,<br />

jer ništa od toga nećemo sa sobom ponijeti<br />

– onda je opsesivno vezanje za<br />

prolazne stvari balast koji neutralizira<br />

ovaj islamski trening odricanja.<br />

Čitajte i gledajte na<br />

IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

Počinje kampanja “Stigla zima..Jedan<br />

hljeb i pokrivač za Siriju”<br />

Francuski list objavio karikature<br />

poslanika Muhameda, s.a.v.s.<br />

Tekstovi<br />

Kako Holivud prikazuje<br />

muslimane?<br />

Oni kojima se dova ne odbija<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Palestinka Eryic el-Medhun iz Gaze<br />

najpametnije dijete svijeta<br />

Obrezivanjem se smanjuje rizik<br />

od infekcija bubrega, mjehura i<br />

mokraćne cijevi<br />

Video:<br />

IslamBosna TV: Hamza Jusuf o<br />

nemaru


Zločin<br />

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica<br />

Vrhovnog savjeta odbrane SRJ<br />

Slobodan Milošević: Osnovao sam<br />

Mladiću vojsku, finansirao je, šta još hoće?<br />

Nastavljamo sa objavljivanjem<br />

svjedočenja Srba o ratnim<br />

zločinima nad Bošnjacima tokom<br />

agresije na Bosnu i Hercegovinu. I<br />

ova svjedočenja koja ćemo objaviti<br />

dogodila su se u sklopu sudskih<br />

procesa pred Haškim tribunalom<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Srpsku stranu priče o ratnim<br />

zločinima nad Bošnjacima nastavljamo<br />

objavljianjem transkripta<br />

sa sjednica Vrhovnog savjeta<br />

odbrane tadašnje SRJ a koji su objavljeni<br />

u Hagu u procesu suđenja Momčilu<br />

Perišiću. Transkripte koje ćemo objavljivati<br />

u nastavku prenosimo sa stranice<br />

agencije “Sense” i “E- novine”.<br />

Sjednica Vrhovnog savjeta održana<br />

2.6.1993.<br />

Prisustvovali su: dr Miloš Radulović,<br />

vršilac funkcije Predsjednika SR<br />

Jugoslavije - predsjednik Savjeta; Slobodan<br />

Milošević, predsjednik Srbije i Momir<br />

Bulatović, predsjednik Crne Gore<br />

- članovi Savjeta; dr Radoje Kontić,<br />

predsednik Savezne vlade; Pavle Bulatović,<br />

savezni ministar za odbranu; general<br />

pukovnik Života Panić, načelnik<br />

Generalštaba Vojske Jugoslavije; general-pukovnik<br />

Dragoljub Simonović, zamjenik<br />

načelnika Generalštaba Vojske<br />

Jugoslavije; general-potpukovnik Dane<br />

Ajduković, načelnik Uprave za finansije<br />

i budžet Saveznog ministarstva odbrane;<br />

pukovnik Slavko Krivošija, načelnik<br />

Vojnog kabineta Predsjednika SRJ - sekretar<br />

Saveta.<br />

MILOŠ RADULOVIĆ: Predlažem<br />

da počnemo sa radom. Za današnju<br />

sjednicu predlažem da razmotrimo<br />

Informaciju o problemima finansiranja<br />

Vojske Jg Jugoslavije.<br />

DANE AJDUKOVIĆ: Ja bih skrenuo<br />

pažnju na vrlo važnu operaciju koju<br />

sada Vlada priprema – to je priprema za<br />

rebalans budžeta za 1993. godinu. Nije<br />

problem rebalansa u tehničkom smislu,<br />

nego je problem obzirom na privredna<br />

kretanja koja su sada takva kakva jesu i<br />

kakva se predviđaju – pad proizvodnje;<br />

kako preživjeti do kraja 1993. godine<br />

kada je Vojska u pitanju. Jer, kada smo<br />

ušli u budžet za 1993. godinu, ovo sada<br />

je prevazišlo sva očekivanja. On je bio<br />

mnogo potcijenjen. Mi sa ovim predviđenim<br />

kretanjima možemo još mjesec i<br />

po dana da finansiramo Vojsku Jugoslavije<br />

sa ovim odobrenim sredstvima.<br />

Naše Ministarstvo je, u cjelini, u jednoj<br />

dilemi i teškoćama. Pošto smo obustavili<br />

isplatu plata prema Republici Srpskoj,<br />

tražili smo od Generalštaba spisak<br />

ljudi koji su upućeni po Članu 277.<br />

Zakona o službi u oružanim snagama<br />

na privremeni rad u Republiku Srpsku;<br />

sada bi trebalo da odobrimo isplatu tih<br />

plata. U pitanju je blizu oko 900 lica;<br />

oni su u sastavu Vojske Jugoslavije, a mi<br />

smo ih privremeno uputili u Republiku<br />

Srpsku. Postoji preko 1.500 lica koja se<br />

nalaze u Vojsci Republike Srpske kojima<br />

treba – koliko su me obavijestili ministar<br />

odbrane i načelnik Generalštaba<br />

- obustaviti isplatu do daljeg.<br />

Ranije smo imali velike prihode;<br />

sada niko ne traži da se to radi, jer nemaju<br />

pare i ne mogu da plaćaju. Ako<br />

traže da nešto vojska radi, to je mahom<br />

vezano da se radi samo za stvarne troškove:<br />

dnevnice i gorivo. Mi ćemo preko<br />

naše pozadine da razmotrimo mogućnost<br />

da se reducira ishrana vojnika; i tu<br />

ćemo neke uštede napraviti. Kod nas je<br />

poseban problem plaćanje pripadnika<br />

Vojske Republike Srpske.<br />

Mi smo izvršili ono što je Vrhovni<br />

savjet dao. Međutim, tamo ima starješina<br />

koje su sa ovog prostora na formacijskom<br />

mestu u Vojsci Jugoslavije, ali idu<br />

na dva-tri meseca ili duže na taj jprostor.<br />

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To<br />

meni nije jasno, a to se već drugi put<br />

pojavljuje na ovom sastanku; nije mi<br />

poznato da mi imamo pripadnike Vojske<br />

Jugoslavije u Vojsci Bosne i Herce-<br />

4. januar - 22. safer<br />

52<br />

govine; oni nisu pripadnici Vojske Jugoslavije;<br />

oni ne rade pod komandom<br />

Vojske Jugoslavije; ne izvršavaju zadatke<br />

Vojske Jugoslavije, niti se na bilo koji<br />

način nalaze pod odgovornošću Vojske<br />

Jugoslavije. Mi smo razgovarali na<br />

drugi način o pomoći Republici Srpskoj<br />

– da se obezbijedi određena finansijska<br />

pomoć kroz budžet, a ne da se plaćaju<br />

pojedini ljudi; jer, oni nisu pripadnici<br />

Vojske Jg Jugoslavije.<br />

ŽIVOTA PANIĆ: Oni su privremeno<br />

otišli tamo iz patriotskih razloga, a<br />

kada sada ovo obustavimo oni će da se<br />

vrate nazad.<br />

DANE AJDUKOVIĆ: To je tih<br />

890 lica. Svi imaju formacijska mjesta u<br />

Vojsci Jg Jugoslavije.<br />

DRAGOLJUB SIMONOVIĆ: To<br />

su lica koja su rođena u Bosni – Srbi iz<br />

Bosne. Njihov komandant brigade je iz<br />

III armije.<br />

DRAGOLJUB<br />

SIMONOVIĆ:<br />

Nema, ima načelnika Štaba koji privremeno<br />

to radi. Karadžić i njihova<br />

Vlada su tražili da te Bosance šaljemo<br />

tamo bar na određeno vrijeme. Oni<br />

kada odu njihove porodice ovdje zadržavaju<br />

plate. Oni im tamo daju činove,<br />

unapređuju ih, daju platne grupe,<br />

a kada se vrati za tri mjeseca, on ima<br />

veću platnu grupu itd.<br />

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da<br />

se razumemo oko jedne stvari. Mi smo<br />

napravili ogromne žrtve u tim pomoćima;<br />

praktično smo sve žrtvovali; ova<br />

velika inflacija je rezultat činjenice da<br />

mi finansiramo i jedno i drugo. Mi smo<br />

onog dana kada smo završili pregovore<br />

– Bulatović, Ćosić i ja, zajedno sa Ka-<br />

radžićem, sa Ovenom – prije više od<br />

mjesec dana; kada smo postigli potpunu<br />

saglasnost i kasnije to u Atini potvrđeno<br />

Atinskom konferencijom; ne samo da je<br />

45% teritorije pripalo Srbima u Bosni,<br />

već uz tih 45% teritorije se obezbjeđuje<br />

puna zaštita svih srpskih naselja zabranom<br />

ulaska na te teritorije HVO i “zelenih<br />

beretki” i mogućnost ulaska na te<br />

teritorije isključivo snaga UN.


Kada smo to postigli, i na drugoj<br />

strani kada smo postigli da se povra-<br />

ti status konstitutivnog naroda i tri-<br />

partitnim konsensusom se odlučuje u<br />

tom predsjedništvu – naš je zajednički<br />

stav bio i rekli smo im: izvukli smo na<br />

“obalu” cijelu stvar; dobijeno je čak i<br />

maksimalno, jer Srbi su dobili 45% te-<br />

ritorija.<br />

Muslimani 30%, a Muslimana je<br />

50% više nego Srba. Dakle, taj se Plan<br />

nije mogao kvalifikovati kao<br />

antisrpski, kako su neki govorili.<br />

Mi smo im onda rekli:<br />

do ovog trenutka radili smo<br />

– ako treba da sječemo ruku,<br />

da je sječemo; ako voda treba<br />

da nam bude preko “glave”,<br />

preko glave nam je; stisli smo<br />

zube, trpimo, sve. Ali od<br />

ovog trenutka na to nemamo<br />

pravo. Ako se dotle došlo<br />

da uništimo ekonomiju<br />

ove zemlje, ovih 10 miliona<br />

ovde, izvolite sada, gospodo,<br />

ostatak rješavajmo za stolom.<br />

Prema tome, naša pomoć<br />

ubuduće može da se svede na<br />

hranu i lijekove; na to možete<br />

od nas računati; ostala pomoć<br />

nije s naše strane moguća.<br />

Mislim da smo to jasno<br />

raščistili. Možemo to sada<br />

ponovo da razmatramo. Ne<br />

znam šta misle predsjednik<br />

Radulović i ostali ovde, ali mi ne možemo<br />

osim hrane i lijekova da dajemo<br />

više materijalnu pomoć; nemamo više<br />

mogućnosti. Ja sam čak i strancima to<br />

rekao. Oni kažu: dajte posmatrače; ja<br />

kažem – zašto će posmatrači; mi ne<br />

želimo da kažnjavamo Srbe u Bosni;<br />

mi jednostavno nemamo mogućnosti<br />

da im pomažemo više; mi ćemo<br />

da im pomognemo u svemu u čemu<br />

možemo. Ali, to je prelomna tačka na<br />

kojoj smo svi zajedno procijenili da se<br />

ostatak može riješiti u daljem procesu.<br />

Takva naša pomoć bi mogla potpuno<br />

da upropasti našu ekonomiju. Mi smo<br />

to izdržali dok smo izašli na “zelenu<br />

granu”; ali, preko toga ne možemo ići;<br />

niti mislim da se na takav način mogu<br />

upućivati starješine ove Vojske; ako se<br />

upućuju, oni nisu starješine ove Vojske;<br />

to svi dobro znate.<br />

Šta ako otkriju naše vojnike preko<br />

Drine?<br />

Ovo što je rekao<br />

predsjednik<br />

Milošević u<br />

vezi izdataka<br />

za našu braću<br />

preko Drine,<br />

to je činjenica<br />

koju oni moraju<br />

da respektuju<br />

u cjelini; to<br />

je faktička<br />

situacija o kojoj<br />

ne možemo da<br />

imamo ovakvo<br />

ili onakvo<br />

mišljenje; ona<br />

je takva kakva<br />

jeste.<br />

MILOŠ RADULOVIĆ: Mislim<br />

da ovu tačku možemo privoditi kraju.<br />

Upozorenja predsjednika Vlade i svih<br />

koji su raspravljali o ovom problemu<br />

vrlo su jasna. Mi možemo doći u situaciju<br />

da uopšte ne umijemo pročitati<br />

brojeve. Problem je da se napravi<br />

prijedlog budžeta; zatim, sljedeći problem<br />

je da taj budžet bude<br />

usvojen u Skupštini; ako ne<br />

bude dobrih argumenata za<br />

minimum koji je tolerantan<br />

u sadašnjoj ekonomskoj situaciji,<br />

onda to neće proći<br />

u Skupštini. Ovo što je rekao<br />

predsjednik Milošević u<br />

vezi izdataka za našu braću<br />

preko Drine, to je činjenica<br />

koju oni moraju da respektuju<br />

u cjelini; to je faktička<br />

situacija o kojoj ne možemo<br />

da imamo ovakvo ili onakvo<br />

mišljenje; ona je takva<br />

kakva jeste. Kada se radi o<br />

ovih 890 oficira, tu se ne<br />

radi samo o finansijskim efektima;<br />

naše društvo je dosta transparentno.<br />

Naši političari stalno tvrde da nema<br />

naših vojnika tamo; ali imate generale,<br />

pukovnike itd. To nisu samo finansijski<br />

izdaci, to su dokazi protiv nas,<br />

protiv naših tvrdnji da tamo nemamo<br />

vojnika. Taj aspekt je vrlo važan i ne<br />

smije biti prenebregnut. Da li je ovo<br />

rješenje najbolje – da se ta odluka jednostavno<br />

ukine, vjerovatno jeste. Morali<br />

bi se uspostaviti direktni kontakti<br />

sa ljudima…<br />

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To je<br />

vrlo opasno!<br />

MILOŠ RADULOVIĆ: Ali, isto<br />

tako je i opasno, jer to je dokument.<br />

Ta odluka je donijeta pre nego što je<br />

stvorena SR Jugoslavija. Taj dokument<br />

može, na neki način, da dođe do javnosti;<br />

to se može usvojiti kao dokaz za<br />

potvrdu sumnji u pogledu naše angažovanosti<br />

na tom području. Što se tiče<br />

prijedloga generala Panića, a i drugi<br />

su u tom smislu diskutovali, trebalo bi<br />

napraviti jedan novi materijal u smislu<br />

preciziranja tih minimalnih zahtjeva, i<br />

to vrlo argumentovano, što je vrlo važno<br />

sa stanovišta usvajanja budžeta; vi<br />

znate kako se poslanici ponašaju. On<br />

može da predloži ovakav ili onakav<br />

budžet, ali ako nemamo dokaze da<br />

smo došli do najniže moguće tačke,<br />

onda će poslanici reći da je to luksuzno<br />

ponašanje u ovakvoj ekonomskoj situaciji,<br />

pa se može desiti da ne dobijemo<br />

ni minimum koji je potreban. Ako se<br />

slažete, da završimo razgovor na ovu<br />

temu.<br />

PAVLE BULATOVIĆ: Koliko<br />

nam predsjednik daje vremena za pokušaj<br />

revizije?<br />

RADOJE KONTIĆ: Nedelju<br />

dana, jer se rebalans mora dati u proceduru.<br />

Ja vam stojim na raspolaganju.<br />

Kad god hoćete možemo sjesti zajedno.<br />

MOMIR BULATOVIĆ: Mislim<br />

da bismo morali kao Vrhovni savjet<br />

odbrane da usvojimo stav: poništava<br />

se Odluka, broj taj i taj; stavlja se van<br />

snage.<br />

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mo-<br />

mire, ne znam koliko je to pametno;<br />

prihvatam to, to nije problem. Mi smo<br />

imali shvatanje da je to rađeno u ono<br />

vrijeme kada je bilo potrebno, ponijeli<br />

smo ogroman teret, da se pomogne<br />

da se tamo uspostave oružane snage.<br />

Odlučivanje o tome da tek sada konstatujemo<br />

da tamo imamo naše oficire,<br />

sa stanovišta međunarodne zajednice,<br />

je ogromna opasnost. Riječ je o novčanoj<br />

pomoći. Čak i da pozivamo te<br />

ljude da se vrate, to može da bude kontraproduktivno,<br />

jer ih mi nagovaramo<br />

onda da napuste tamo vrlo odgovorne<br />

dužnosti. Na taj način će Jugoslavija<br />

njih dovesti u vrlo tešku situaciju. Oni<br />

jesu pripadnici Vojske Republike Srpske<br />

koju mi materijalno pomažemo, ali<br />

koje sada više materijalno ne možemo<br />

pomagati. Mi jednostavno prekidamo<br />

materijalnu pomoć i ništa više. Ako<br />

neko od njih želi da se pojavi ovde i da<br />

traži da se vrati u svoju formaciju, treba<br />

ga primiti; tu nema problema. Ali, ne<br />

treba ih pozivati, jer bi to značilo da<br />

ih pozivamo kako bi oni oslabili svoju<br />

borbenu gotovost. To može da bude fatalno<br />

za određene jedinice.<br />

PAVLE BULATOVIĆ: Svi će se<br />

oni vratiti kad ne budu primali platu.<br />

4. januar - 22. safer<br />

53


Zelena transferzala<br />

Prizren<br />

Info-ks.net – važan medij za afirmaciju bošnjačke zajednice<br />

Povodom trogodišnjice postojanja portala info-ks.<br />

net, redakcija je organizovala koktel gdje je u opuštenoj<br />

atmosferi prezentirana analiza posjećenosti portala.<br />

Koktelu su prisustvovali saradnici, kolege i prijatelji<br />

ovog portala kojima se urednik Amir Jakupi zahvalio<br />

na podršci koju imaju od osnivanja. “Portal info-ks.net<br />

u svojoj trećoj godini postojanja bilježi povećanje posjećenosti<br />

za više od 93 posto. Izborili smo se za svoje<br />

mjesto na medijskom nebu i stvorili naviku kod ljudi<br />

da se o svemu informišu preko našeg portala”, rekao je<br />

Amir Jakupi i dodao: “Na osnovu podataka o najčitanijim<br />

tekstovima u toku 2012. godine izdvajaju se dva<br />

tragična događaja u našoj zajednici. To su tragedija u<br />

Restelici i pogibija studentice Nihade iz Grnčara. Ovo<br />

nam govori da, kao zajednica, nismo izgubili osjećaj<br />

humanosti i da se u najtežim trenucima okrećemo jedni<br />

drugima. A podjele unutar zajednice, koje su posljednjih<br />

godina dosta izražene, idu na dušu naših političkih<br />

predstavnika. Info-ks.net će i dalje kroz informisanje<br />

zajednice insistirati na jedinstvu, što je i jedini uslov<br />

našeg opstanka na ovim prostorima”. Analizu o posjećenosti<br />

portala u toku 2012. godine, baziranu na podatke<br />

alatke Google Analytics, predstavila je članica<br />

redakcije Anela Ademi. “Iza web portala info-ks.net su<br />

tri godine kontinuiranog, prije svega, uspješnog rada.<br />

Najbolja potvrda ovoj činjenici je posjećenost i čitanost<br />

ove internet stranice, koja je samo za ovu godinu,<br />

prema podacima Google Analyticsa, imala 775.039 posjeta.<br />

Da info-ks.net bilježi porast čitanosti potvrđuje<br />

podatak da je 2011. godine bilo oko 405.000 posjeta,<br />

Kosovo<br />

Evropa i Amerika neće dozvoliti stvaranje Republike Srpske na Kosovu<br />

Evropska unija nikada neće dozvoliti na Kosovu nešto<br />

slično Republici Srpskoj, izjavila je Urlike Lunaček,<br />

izvjestilac Evropskog parlamenta za Kosovo. “EU neće<br />

dozvoliti da Srbi imaju svoju državu unutar Kosova, kao<br />

što je to slučaj u Bosni i Hercegovini”. Urlike Lunaček je<br />

za prištinske medije kazala da je platforma<br />

Srbije o Kosovu “nevažeća” i istakla da<br />

“Kosovo i Srbija treba da se usredsrede da<br />

razgovorima riješe probleme u svojim odnosima”.<br />

Da Platforma Srbije za Kosovo<br />

predstavlja smetnju za dijalog Beograda i<br />

Prištine, ocijenila je i američka ambasadorka<br />

na Kosovu Trejsi En Džekobson. “Moja<br />

je vlada u cijelosti koncentrisana na dijalog,<br />

koji se pod pokroviteljstvom Evropske<br />

unije odvija u Briselu. I kosovska vlada je<br />

na to koncentrisana. Svjedoci smo nekih<br />

dobrih rezultata tog dijaloga tokom ove<br />

godine, a nadamo se i budućim rezultatima<br />

2013. oko nekih važnih stvari”, rekla<br />

je ambasadorka. “Bilo kakva druga inicijativa,<br />

poput Platforme, je ometanje koje<br />

ne pomaže”, naglasila je ona. Američka<br />

ambasadorka se nada da će dijalog dovesti<br />

do normalizacije odnosa između Srbije i<br />

54<br />

što je 93 posto više u odnosu na prethodnu godinu”,<br />

iznijela je podatke Anela Ademi.<br />

Web poral info-ks.net bilježi i rast u otvaranju stranica<br />

u sklopu sajta. Prošle godine je, prema Google<br />

Analyticsu, bilo 1.995.000, dok ove 2012. godine<br />

3.750.000 posjeta, oko 87 posto više.<br />

Ovim druženjem portal je izrazio zahvalnost svima koji<br />

su doprinijeli da info-ks.net bude što bliži čitalačkoj<br />

publici i da odigra važnu ulogu u očuvanju i afirmaciji<br />

bošnjačke zajednice.<br />

Kosova. “Smatram da se dijalog odvija u smjeru budućeg<br />

rješenja koje će dovesti do stabilnosti u zemlji, do stranih<br />

ulaganja i ekonomskog razvoja, do pozitivnih promjena u<br />

životu običnih ljudi koji su na neki način postali taoci ove<br />

situacije”, kazala ja Džekobson.<br />

4. januar - 22. safer


Srbija<br />

“Kosovo” - najskuplja srpska riječ<br />

Prema istraživanju beogradskog lista Blic među najskuplje<br />

srpske riječi o kojima se ne može pregovarati i o kojima<br />

skoro da se ne smije racionalno raspravljati jer su “svetinja”,<br />

pored riječi “Kosovo”, spadaju i ognjište, partija, patriotizam,<br />

inat, crkva, Rusija i SANU, sa svojim nedovršenim<br />

Memorandumom i nacionalnim programom za spas Srbije.<br />

“Objašnjavajući” najskuplju riječ Kosovo, Blic daje svoje po-<br />

jašnjenje, pomalo i cinično.<br />

Kosovo<br />

Kolevka srpstva i sveta srpska zemlja. Po Ustavu Srbije još<br />

označava južnu srpsku pokrajinu, sadrži u sebi mit i vjerovanje<br />

da su Srbi obilježeni kultom žrtve cara Lazara i Kosovskog<br />

boja, kada su izabrali “carstvo nebesko” umjesto “carstva<br />

zemaljskog”. U osnovi slavi kult smrti nasuprot kulta života.<br />

Kum<br />

Kumstvo je pojam za koji se vezuje najveće moguće međusobno<br />

poštovanje, ali i neke od najvećih izdaja i sukoba.<br />

Patriotizam<br />

Iako označava jedno od najuzvišenijih osjećanja ljubavi prema<br />

domovini, zahvaljujući j propagandi p iz vremena Miloševića<br />

pojam se vezao za kriminalce poput Željka Ražnatovića<br />

Arkana, koji su se borili na ratištima po Hrvatskoj i BiH,<br />

kao i za ratne zločince koji<br />

su dobili epitete “heroja”,<br />

poput Ratka Mladića. Za<br />

razliku od njih, svi politički<br />

neistomišljenici i<br />

protivnici rata nazivani su<br />

izdajnicima.<br />

Crkva<br />

Iako je Srbija sekularna država, Srpska pravoslavna crkva je<br />

dio političkog prostora i važan faktor odlučivanja, posebno<br />

u određivanju politike prema Kosovu.<br />

Zvezda<br />

Fudbalski klub koji je nastao kao potreba da Srbija ima nacionalni<br />

klub, nasuprot Partizanu koji se doživljavao kao jugoslovenski<br />

i kojim su “komandovali” generali JNA. U upravi<br />

Zvezde uvijek su bili predstavnici policije i tajnih službi bezbjednosti,<br />

a među navijačima pripadnici kriminalnog podzemlja.<br />

Rusija<br />

“Majka Rusija”, ishodište i kuća slovenske duše, nešto kao<br />

veliki brat koji čuva Srbe od batina koje bi mogli dobiti od<br />

osionih, bahatih i većih i jačih od njih. Historijski gledano,<br />

u velikoj mjeri je osjećanje neutemeljeno, jer je Rusija aktivnije<br />

učestvovala u balkanskoj politici samo kada bi to bilo u<br />

okviru njenih interesa.<br />

Crna Gora<br />

Nakon sto godina dženaza za žrtve u Plavu i Gusinju<br />

Hrvatska<br />

Poziv načelnika Glavnog stožera OS RH general pukovnika<br />

Drage Lovrića da zajedno posjete Afganistan muftija<br />

Aziz ef. Hasanović je prihvatio te se pridružio delegaciji koju<br />

su činili general pukovnik Drago Lovrić, general pukovnik<br />

Slavko Barić – ravnatelj HVU, brigadni general Zdravko<br />

Klanac i general Zlatko Gareljić savjetnik predsjednika Republike<br />

Hrvatske Ive Josipovića za vojna pitanja te pukovnik<br />

Emilio Turina.<br />

Muftija Hasanović se u Afganistanu, osim sa hrvatskim vojnicima,<br />

družio i sa Afganistancima, vjerskim predstavnicima<br />

lojalnim Sjedinjenim Američkim Državama. Nažalost,<br />

muftija Hasanović se nije družio niti se sastajao sa drugim<br />

vjerskim predstavnicima Afganistana, sa onima koji se bore<br />

55<br />

Reisu-l-ulema Islamske zajednice Crne Gore Rifat ef. Fejzić<br />

Rotkrio je za agenciju Anadolija da će naredne godine biti kla-<br />

Rnjana dženaza Bošnjacima koji su ubijeni 1913. godine u Plavu<br />

i Gusinju, za vrijeme balkanskih ratova. Crnogorska vojska je<br />

1913. godine brutalno pobila više od 1.000 Bošnjaka, a nasilno<br />

je pokršteno njih preko 10.000. “Plav i Gusinje imaju specifičnu<br />

istoriju na Balkanskom poluostrvu. Oni su 1878. godine Berlinskim<br />

ugovorom pripali Crnoj Gori, što oni nisu prihvatili i<br />

suprotstavili su se da uđu u sastav tadašnje Crne Gore”, pojasnio<br />

je Fejzić i podsjetio da je nakon odlaska Osmanlija sa ovih prostora<br />

i ulaska crnogorske vojske u Plav i Gusinje svo muslimansko<br />

stanovništvo pokršteno. Oni koji su odbili pokrštavanje bili<br />

su strijeljani u martu 1913. godine. Crnogorski reis je naglasio<br />

da sjećanjem na žrtve balkanskih ratova Bošnjaci ne žele izazvati<br />

tenzije u Crnoj<br />

Gori, ali je ukazao<br />

da se ovdje radi<br />

Muftija Hasanović u posjeti hrvatskim vojnicima u<br />

Afganistanu<br />

o činjenicama,<br />

stvarnim događajima<br />

iz prošlosti<br />

koje Bošnjaci žele<br />

obilježiti kako bi bili pouka i kako se nikad više ne bi desili.<br />

“U posljednje vrijeme mi muslimani živimo u drugačijoj Crnoj<br />

Gori. Svi znaju da Crna Gora ne bi bila nezavisna da nije bilo<br />

muslimana i da su oni dali značajan doprinos u ostvarivanju<br />

njene nezavisnosti. Mislim da je ovo dobra prilika da i državnici<br />

Crne Gore dođu i da se izvinu zbog toga što je počinjeno u<br />

prošlosti u ime države”, rekao je Fejzić.<br />

protiv američke<br />

okupacije. Zbog<br />

toga je bio u prilici<br />

da sluša samo<br />

jednu strane priče,<br />

zbog čega je ostao uskraćen za saznavanje kompletne istine<br />

o stradanju afganistanskog g naroda. Muftija Hasanović se<br />

družio sa šejhom Muhammedom Šahom Adlijem, glavnim<br />

oficirom za moral afganistanske policije, direktorom Harema<br />

Plave džamije i imama Plave džamije, a uz muftiju su bili<br />

general Zdravko Klanac i general Zlatko Gareljić. Muftija<br />

se susreo i sa dijelom bh. mirovne misije koja je zajedno sa<br />

hrvatskom vojskom na mentoriranju u Kabulu.<br />

4. januar - 22. safer


Islamnet<br />

SAD<br />

Godina “bespilotnih ubica”<br />

Američke i britanske bespilotne<br />

letjelice u 2012. godini bile su u<br />

punom pogonu. Barack Obama se<br />

najviše oslonio na svoje “bespilotne<br />

ubice”. Amerikanci su “bespilotne<br />

ubice” najviše koristili u Afganistanu<br />

i Pakistanu gdje su pobili hiljade<br />

nedužnih civila. Prema zvaničnim<br />

informacijama Amerikanci su u<br />

2012. godini u Afganistanu izveli<br />

preko tri stotine napada bespilotnim<br />

letjelicama. Pored Amerikanaca<br />

po Afganistanu su ubijali i britanske<br />

“bespilotne ubice”. S druge<br />

strane, u Pakistanu su Amerikanci<br />

izveli pedesetak bespilotnih ubistvenih<br />

akcija. Neka istraživanja<br />

pokazuju da su Amerikanci u Pakistanu<br />

tokom proteklih osam godina<br />

svojim “ bespilotnim ubicama” ubili<br />

3.378 osoba i da su izveli 350 vazdušnih<br />

napada.<br />

Američke “bespilotne ubice” bile su<br />

aktivne i u Jemenu i Somaliji.<br />

Ohrabren velikim uspjehom, američki<br />

predsjednik Barack Obama<br />

odobrio je novi zakon po kojem<br />

će CIA i druge vojno-obavještajne<br />

postrojbe Sjedinjenih Američkih<br />

Država ubuduće moći slobodno<br />

ubijati osumnjičene osobe svugdje<br />

po svijetu. Nažalost, ovo oružje je<br />

veoma opasno po čitav svijet. Ubice<br />

sjede u svojim udobnim foteljama<br />

u Americi i Britaniji odakle putem<br />

ekrana, kao na video igrici, pucaju<br />

po muslimanima u Afganistanu, Pakistanu,<br />

Jemenu, Somaliji, a uskoro,<br />

vjerovatno, i po Maliju. “Bespilotne<br />

ubice” su ubojito oružje, ali nažalost<br />

ovo oružje je poprilično neprecizno<br />

i često ubija nedužne civile. Ubice<br />

koje rukovode bespilotnim letjelicama<br />

ne vode previše računa po kome<br />

pucaju, za njih je najvažnije da pucaju.<br />

Oni prvo pucaju pa tek onda gledaju<br />

koga su ubili. Vjerovatno ćemo<br />

i ovu 2013. godinu zapamtiti po crnoj<br />

statistici “bespilotnih ubica”.<br />

Izrael<br />

Bahati cionista Benjamin Netanyahu: Baš me briga šta govori UN!<br />

Izrael je uporan sa izgradnjom nezakonitih<br />

jevrejskih naselja na otetoj<br />

palestinskoj zemlji. Vlada Izraela, predvođena<br />

premijerom Benjaminom Netanyahuom<br />

pokazuje ogromnu bahatost<br />

prema poštivanju međunarodnih normi<br />

uređenja svijeta. Početkom prošlog mjeseca<br />

Izrael je najavio da planira izgradnju<br />

1.600 novih ilegalnih stambenih jedinica<br />

u istočnom Al-Quds-u koji je Tel<br />

Aviv aneksirao nakon Šestodnevnog rata<br />

1967. godine kršeći time međunarodno<br />

pravo. Glasnogovornica Ministarstva<br />

unutrašnjih poslova Izraela Efrat Orbach<br />

je rekla da će 1.600 stambenih jedinica,<br />

koje su najavljene prvi put u martu 2010.<br />

godine, biti izgrađene u istočnom Al-<br />

Quds-u, dijelu grada koji se zove Ramat<br />

Shlomo. UN i druge međunarodne institucije<br />

osudile su ovakav postupak Izraela.<br />

Također, mnoge države, uključujući neke<br />

od saveznika Tel Aviva, su osudile planove<br />

Izraela da izgradi nezakonite jedinice<br />

na okupiranim palestinskim teritorijama.<br />

Čak je i švedski ministar vanjskih poslova<br />

Carl Bildt rekao da je izraelski plan “čista<br />

osveta protiv Palestinaca nakon glasanja<br />

u UN-u”.<br />

Sirija<br />

Benjamin Netanyahu je u intervjuu<br />

emitiranom na izraelskom Kanalu<br />

2 opisao Al-Quds (Jeruzalem) kao<br />

glavni grad Izraela. A onda je bahato<br />

poručio: “Baš me briga šta kaže<br />

UN!”<br />

Carla del Ponte: U Siriji sam vidjela takve zločine, kakve<br />

nisam vidjela ni na Balkanu<br />

Carla del Ponte, bivša glavna haška<br />

tužiteljica, danas je članica “Istražne<br />

komisije Ujedinjenih naroda za zločine<br />

u Siriji”. Carla del Ponte sa svojim<br />

timom vrši istragu ratnog stanja u Siriji<br />

te ima zadatak da UN-u predloži mjere<br />

za djelovanje na terenu. Ako je suditi<br />

po sadašnjem zaključku Carle del Ponte,<br />

koja smatra da nema načina niti vrijedi<br />

vojno intervenirati u Siriji, jasno je<br />

da ona ima zadatak da opravda UN za<br />

nepoduzimanje odlučne akcije protiv<br />

režima Bašara Asada. Carla del Ponte<br />

za zločine u Siriji kaže: “Već par mjeseci<br />

je situacija katastrofalna. Vidjela sam<br />

stvari koje nisam nikad vidjela, čak ni<br />

u ratovima na Balkanu.”<br />

I pored tako zabrinjavajuće situacije<br />

Carla del Ponte predlaže da se ništa ne<br />

čini.<br />

4. januar - 22. safer<br />

56


Sirija<br />

Slobodna sirijska vojska u 2012. oborila 19 Migova i 22 helikoptera<br />

Slobodna sirijska vojska je u 2012.<br />

godini postigla velike vojne ratne<br />

pobjede protiv Bašara Asada i njegovih<br />

zločinaca. Sirijski borci za slobodu<br />

u prošloj, 2012. godini uspjeli su uništiti<br />

čak 19 borbenih aviona Migova<br />

i 22 helikoptera sa kompletnim posadama<br />

Bašarovih zločinaca. Sa ovom<br />

brojkom uništenih borbenih letjelica<br />

Slobodna sirijska vojska je od početka<br />

otpora ukupno uništila 103 borbene<br />

letjelice Bašarove vojske. Sirijski mudžahidi<br />

najefikasniji su bili u augustu i<br />

novembru 2012. godine kada su skoro<br />

svaki drugi dan obarali po jedan Bašarov<br />

avion ili helikopter. Osim navedenog<br />

ratnog uspjeha, Slobodna sirijska<br />

vojska je protekle godine i na drugim<br />

poljima nanijela teške gubitke Bašarovoj<br />

vojsci. Uništeno je mnogo tenkova<br />

i drugih oklopnih borbenih vozila.<br />

Također, sirijski mudžahidi su zarobili<br />

velike količine drugog teškog i lahkog<br />

oružja, koje je Bašarova armada ostavljala<br />

iza sebe dok su bježali ispred hrabrih<br />

oslobodioca Sirije.<br />

Palestina<br />

Cionisti tokom 2012.<br />

uhapsili 900 palestinske<br />

djece<br />

Sjeverna Osetija<br />

Ruski specijalni rat protiv muslimana i islama: Ubijanje<br />

imama na Kavkazu<br />

URusiji se sprovodi specijalni rat<br />

protiv islamskih vjerskih vođa.<br />

Krajem decembra 2012. godine u Sjevernoj<br />

Osetiji, u Vladikavkazu ubijen<br />

je imam Ibragim Dudarov. Ubica je<br />

imamu Ibragimu ispucao pet metaka<br />

u glavu. “Ibragim Dudarov ubijen je<br />

zbog svoje vjere. Neko ne želi islam u<br />

ovoj zemlji”, rekao je Khadzhimurat<br />

Gatsalov, glavni muftija<br />

muslimanske zajednice u<br />

Sjevernoj Osetiji. Ubistvo<br />

imama Ibragima Dudarova<br />

sedmo je po redu<br />

ubistvo islamskih vjerskih<br />

službenika koje se dogodilo<br />

u Rusiji u 2012.<br />

godini. Mjesec dana prije<br />

ubistva Ibragima Dudarova<br />

u Tataristnu je izvršen<br />

atentat na zamjenika<br />

muftije, a nekoliko mjeseci<br />

ranije u Moskvi je jedan imam<br />

zaklan nožem. Prema analitičarima iza<br />

ubistva imama na Kavkazu i ostatku<br />

Rusije stoje državne sigurnosne agencije<br />

koje na ovaj način žele da unesu<br />

smutnju među kavkaske muslimane.<br />

Nakon svakog atentata na nekog od<br />

imama u medijima se za taj zločin optuže<br />

čečenski mudžahidi.<br />

krugovima palestinske samouprave<br />

razmišlja se o podnošenju<br />

U<br />

žalbe Međunarodnom krivičnom<br />

sudu u Hagu protiv Izraela čije su<br />

vlasti tijekom 2012. godine pored<br />

ostalih uhapsile i 900 palestinske djece.<br />

To je izjavio palestinski ministar<br />

za pitanja zarobljenih Isa Karaki’.<br />

Ministar Karaki’ ovo je izjavio Internet<br />

stranici Arabia Net rekavši kako<br />

je vrijeme da Palestina nakon što je u<br />

UN-u dobila status promatrača, čime<br />

joj je priznata državnost, iskoristi<br />

novi položaj i uputi žalbu Međunarodnom<br />

sudu protiv izraelskih vlasti.<br />

Ministar je izjavio da su izraelske vlasti<br />

uhapsile i drže u zatvoru 135 djece,<br />

140 se nalaze u pritvoru i očekaju<br />

suđenje. Prigodom saslušanja djece<br />

posađuju ih na neugodnim stolicama<br />

vezanih ruku na leđima i u takvom<br />

položaju drže ih satima, a nerijetko ih<br />

izvode na kišu i tamo ih drže. Na toj<br />

djeci pokazuju se znakovi psihičkog<br />

poremećaja. U 2010. godini izraelske<br />

su vlasti uhapsile 700 palestinske djece.<br />

Pored hapšenja izraelska policija<br />

ne libi se fizički maltretirati djecu i to<br />

na nimalo civiliziran i human način.<br />

Sve dok nedavno u Generalnoj skupštini<br />

UN-a Palestini nije priznat status<br />

države promatrača, Palestincima<br />

su bile vezane ruke za intervencije na<br />

međunarodnim institucijama. Zbog<br />

toga se Izrael žestoko opirao novom<br />

statusu Palestine. Nažalost rijetke su<br />

međunarodne organizacije za zaštitu<br />

ljudskih prava, a pogotovu dječijih,<br />

reagirale na izjavu izraelskog ministra<br />

sigurnosti koji je nedavno izjavio da<br />

palestinska djeca nisu pošteđena policijskog<br />

progona. (www.islamska-zajednica.hr)<br />

4. januar - 22. safer<br />

57


Francuska<br />

Francuskinja u 91. godini<br />

života prešla na islam<br />

Kako piše alžirski dnevnik Eš-<br />

Šerk od 23. prosinca u Parizu je<br />

na islam prešla starica Francuskinja<br />

Giyurgat Lubil u 91. godini života<br />

i uzela novo ime Nura. Na pitanje<br />

zašto u tako kasnim godinama mijenja<br />

vjeru, Lubil je izjavila da nikada<br />

nije kasno pokajati se. Ona<br />

je izjavila da su je njena djeca namjeravala<br />

smjestiti u starački dom<br />

što je ona odbila. Mesdžid u Parizu<br />

prvi je na Zapadu izgrađen 1927.<br />

godine. Njen prvi susjed s kojim se<br />

poznavala punih 40 godina bio je<br />

Marokanac Muhammed Meddah.<br />

On joj je predložio da dođe u njegov<br />

dom proživjeti preostale dane<br />

života, što je ona sa zahvalnošću<br />

prihvatila. Novinaru lista Eš-Šerk<br />

Nura je govorila sve najbolje o svom<br />

susjedu Muhammedu, u čijoj kući<br />

stariji imaju milosrdan odnos prema<br />

mlađima, a mlađi s velikim poštovanjem<br />

gledaju na starije. Njegova<br />

djeca svakoga jutra prije odlaska<br />

na posao poljube njegovu i majčinu<br />

ruku tražeći blagoslov, kaže Nura.<br />

Kaže da se u Muhammedovoj kući<br />

namaz redovno klanja u džematu<br />

i živi po slovu Kur’ana i Sunneta<br />

Božjega Poslanika. On i njegova<br />

obitelj daju primjer kako treba živjeti,<br />

kaže nova muslimanka. Prošlog<br />

ramazana Nura je osjetila zov<br />

islama u sebi i nije mogla odoljeti<br />

tom divnom zanosu i pozivu pa je<br />

odlučila u dubokoj starosti prihvatiti<br />

islam. (Š.O.)<br />

Velika Britanija<br />

Za deset godina Britanija dobila milion i po novih muslimana<br />

Zanimljivosti<br />

Tunižanin umro nakon što je progutao 28 živih jaja za opkladu<br />

J<br />

edan mladić u Tunisu umro je pošto je dobio opkladu<br />

da može da pojeda 28 živih jaja odjedanput.<br />

Dvadesetogodišnji Dau Fatnasi, iz grada Kaituana,<br />

gutao je jaja jedno za drugim, pošto se s prijateljima<br />

opkladio za određenu sumu novca. Nakon što je<br />

progutao 28 živih jaja, Fatnasiju je pozlilo i preminuo<br />

je na putu do bolnice.<br />

Tunis<br />

Prodaja alkohola povećana za 20%<br />

Nakon rušenja diktatorskog režima u<br />

NTunisu na vlast je došla islamistička<br />

Npartija “Nahda”. Lider “Nahde”, šejh Rašid<br />

Ganuši dao je mnoga obećanja. Mnogi<br />

su očekivali da će dolazak islamista na<br />

vlast u Tunisu donijeti brojne promjene.<br />

Prije svega, mnogi su očekivali da će Ganušijevi<br />

islamisti nastojati da islamiziraju<br />

tunižansko društvo. Naravno, to se nije<br />

dogodilo. Tunis je danas u mnogim segmentima<br />

isti kao i u vrijeme vladavine<br />

diktatora Ben Alia. Ganušijevi islamisti<br />

ovih dana izazvali su oštre reakcije brojnih<br />

građana Tunisa, jer su njihovi predstavnici<br />

u Parlamentu donijeli novi zakon<br />

o prodaji alkohola. Naime, Ganušijevi<br />

islamisti su, umjesto nametanja zabrane<br />

ili ograničenja prodaje alkohola, izglasali<br />

zakon o povećanju poreza na prodaju<br />

alkohola, a kako bi povećali punjenje državnog<br />

budžeta. Vlada Tunisa nada se da<br />

Islam se brzo širi u zemljama koje su<br />

nominalno kršćanske. Velika Britanija<br />

je najbolji primjer brzog širenja<br />

islama. U posljednjih deset godina broj<br />

muslimana u Velikoj Britaniji povećan<br />

je za milion i dvije stotine hiljada novih<br />

muslimana, odnosno sa milion i<br />

pet stotina hiljada na dva miliona i sedam<br />

stotina hiljada, koliko danas živi<br />

muslimana na britanskom ostrvu. U<br />

analizama objavljenim u britanskim<br />

medijima navodi se da je posljednjih<br />

godina primjetno smanjenje broja kršćana<br />

a povećanje broja muslimana.<br />

Prema britanskim medijima mnogi<br />

domaći britanski kršćani prihvataju<br />

islam i na taj način doprinose brzom<br />

širenju islama, tj. daju odgovor na pitanje<br />

kako se broj muslimana u posljednjih<br />

deset godina toliko povećao.<br />

Na popisu stanovništva 2011. godine<br />

upisano je dva miliona i sedam stotina<br />

hiljada muslimana, što je 5 % od ukupnog<br />

broja stanovništva Velike Britanije.<br />

Pojedini analitičari navode da ova<br />

brojka muslimana ne pokazuje pravo<br />

stanje jer se brojni muslimani, iz nekih<br />

razloga, nisu izjašnjavali o vjerskom<br />

opredjeljenju na proteklom popisu stanovništva.<br />

Očekuje se da će na sljedećem<br />

popisu stanovništa, 2021. godine,<br />

broj muslimana biti uduplan.<br />

će pomoću povećanja poreza na alkohol<br />

povećati prinos budžeta za 85 miliona<br />

eura. Članovi Parlamenta iz redova dru-<br />

gih islamističkih političkih pravaca oštro<br />

su se usprotivili donošenju spomenutog<br />

zakona. Prodaja alkohola u Tunisu u<br />

prošloj godini povećana je u odnosu na<br />

ranije godine. Prodaja piva u prošloj godini<br />

povećana ja za 20%.<br />

4. januar - 22. safer<br />

58


Irak<br />

Mosul: Mladići od 18 do 30 godina masovno operišu noseve<br />

Irački grad Mosul opasno je mjesto za<br />

življenje. Rat je učinio svoje, Mosul<br />

je postao jedan od najnesigurnijih gradova<br />

u Iraku. Iako je situacija još uvijek<br />

složena stanovnici Mosula trude se da<br />

uhvate korak sa savremenim trendovima<br />

društvenog života. Taj trend<br />

najjasnije se vidi u neviđenoj<br />

pomami mladih Iraćana i Iračanki<br />

za plastičnim operacijama<br />

uljepšavanja izgleda. Kako pišu<br />

irački mediji, mosulska klinika<br />

za plastičnu hirurgiju, koju<br />

vodi doktor Sadallah al-Zako<br />

svaki dan je prepuna mladih<br />

muškaraca, koji se žele podvrgnuti<br />

plastičnim operacijama<br />

da ljepše izgledaju. “Mjesečno<br />

obavim i po 60 operacija”, kaže<br />

doktor Sadallah. Prema riječima<br />

doktora Sadallaha najbrojnije<br />

Foto islamneta<br />

mušterije njegove klinike su mladići od<br />

18 do 30 godina koji, uglavnom, nisu<br />

zadovoljni izgledom svog nosa.<br />

Zahvaljujući ovakvoj zainteresiranosti<br />

u Mosulu se otvara sve više specijaliziranih<br />

klinika za plastičnu hirurgiju.<br />

Foto - trenutak istine: Kiša cionističkih raketa po golorukim Palestincima<br />

Palestina<br />

Hadži Merjema Hamdan Ammaš<br />

Sredinom decembra 2012. godine<br />

u selu Džisruz-Zerka u blizini<br />

Haife u 124. godini života umrla je<br />

najstarija Palestinka Merjema Hamdan<br />

Ammaš. U ličnoj karti koju su<br />

joj izdale izraelske vlasti 1948. godine<br />

piše da je rođena 1888. godine.<br />

Kod sebe je sve do smrti imala ličnu<br />

kartu Osmanskih vlasti u kojoj piše<br />

da je rođena citirane godine. Ha dži<br />

Merjema Ammaš je prije godinu<br />

dana izjavila novinarima da ne zna<br />

tačno kada je rođena ali da se sjeća<br />

turskih oficira po njihovim imenima,<br />

a tada je imala 10 godina. Kaže<br />

da je došla u selo Džisruz-Zerka<br />

kada je u selu bila samo jedna kuća,<br />

a sada ih je preko hiljadu. Sve do<br />

nekoliko dana prije smrti bila je bistrog<br />

uma i svjesna svega okolo nje.<br />

Rodila je deset sinova i kćeri i ima<br />

preko 600 unučadi i praunučadi.<br />

Imala je jedini problem sa sluhom.<br />

Bavila se tjelesnim vježbama i nekoliko<br />

mjeseci prije smrti posljednji<br />

put je bila u šetnji. Unuk kod kojega<br />

je proživjela posljednje dane na<br />

ovom svijetu, inače 51 godišnjak,<br />

kaže da je tri dana prije smrti dobila<br />

upalu pluća od koje je i umrla. Dva<br />

puta se udavala, a djeca su joj sva<br />

pomrla prije nje i 25 unučadi također.<br />

Hadži Merjema je ostala anonimna<br />

i po svojoj najdužoj starosti na<br />

svijetu. Iako su njen unuk, kod kojeg<br />

je živjela do smrti i njihove komšije<br />

iz sela Džisruz-Zerka pozvali<br />

istraživački tim Ginisovog rekorda,<br />

iako su oni došli u selo i uvjerili se u<br />

tačnost datuma rođenja hadži Merjeme,<br />

nisu je htjeli uvrstiti u knjigu<br />

Ginisovih rekorda kao najstariju<br />

osobu na svijetu. Razlog je veoma<br />

sramotan. Naime, predstavnici Ginisovog<br />

rekorda su tražili da se hadži<br />

Merjema slika bez hidžaba, što<br />

je ona energično odbila. Samo zato<br />

što je odbila skinuti hidžab Ginisovci<br />

su odbili hadži Merjemu upisati<br />

u svoju knjigu rekorda.<br />

4. januar - 22. safer<br />

59


Kutak za islamsku omladinu<br />

Islamski pedagoški fakultet u Bihaću<br />

Svečano otvoren drugi ciklus postidplomskog studija<br />

Islamski pedagoški faklultetu u Bihaću, svečano je ozvaničio<br />

početak postdiplomskog studija 2012/2013. godine.<br />

Pored domaćeg nastavnog kadra, svečanosti je prisustvovao<br />

rektor Univerziteta u Bihaću, prof. dr. Refik Šahinović, de-<br />

kan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. Ismet<br />

Bušatlić, i bihaćki muftija Hasan ef. Makić. Nakon što se<br />

obratio prigodnim govorom, sekretar Fakulteta Hamdija<br />

Nesimović zahvalio se gostima što su svojim prisustvom uveličali<br />

ovu svečanost i pohvalio studente za njihovu odlučnost<br />

da nastave studij na ovoj ustanovi, zaželjevši im pri tom<br />

puno uspjeha. U svom obraćanju bihaćki muftija Hasan ef.<br />

Makić je kazao, kako je ovo potvrda želje za proširenjem postojećih<br />

znanja, pohvalivši Upravu Univerziteta i Islamskog<br />

Islamska zejdnica Kalesija<br />

Nahla<br />

Arapski jezik kroz Kur’an<br />

60<br />

pedagoškog fakulteta za<br />

organizaciju ovog studija.<br />

Rektor Univerziteta<br />

dr. Šahinović je naglasio<br />

dobru saradnju između<br />

Univerziteta i ovog Fakulteta,<br />

te dodao kako<br />

će Univerzitet u budućnosti<br />

stojati na raspolaganju Islamskom pedagoškom fakultetu.<br />

Prof. dr. Ismet Bušatlić je izrazio zadovoljstvo činjenicom<br />

da ovaj Fakultet, iz godine u godinu ostvaruje napredak. Na<br />

kraju je muftija Makić, skupa sa prisutnima, proučio prigodnu<br />

dovu za uspješno okončanje studija. (Fahrudin Vojić)<br />

Mektepski centar u Kalesiji, novi način rada sa djecom i mladima<br />

Utoku je upis polaznica na kurs arapskog jezika kroz Kur’an.<br />

Nastava počinje 17. decembra. Ukoliko želite razumjeti<br />

sadržaje koje svakodnevno učite u namazima i dovama, ali i<br />

ostvariti najosnovniju komunikaciju na arapskom jeziku, kurs<br />

“Arapski jezik kroz Kur’an” je prava prilika za to. Ovaj kurs<br />

namijenjen je ženama koje poznaju osnove arapskog pisma.<br />

Cilj nam je omogućiti polaznicama učenje arapskog jezika na<br />

jedan novi, lakši i jednostavniji način. Tokom kursa stiču se<br />

osnovna znanja o vrstama riječi, njihovoj promjeni, atributivnoj<br />

i genitivnoj vezi, prostoj imenskoj i glagolskoj rečenici,<br />

jednostavnim i složenijim glagolskim formama, tvorbi riječi<br />

iz glagola te njihovom korištenju u ajetima na različitim mjestima<br />

u Kur’anu. Kroz primjere iz kratkih kur’anskih sura i<br />

dova učimo arapske riječi, sintagme, njihove relacije u rečenici<br />

i značenja. Također, najfrekventnije kur’anske pojmove tumačimo<br />

(tefsirimo) ulazeći u njihova dublja značenja, nastojeći ih<br />

prepoznati i razumjeti u kur’anskom tekstu. Kurs se sastoji iz<br />

šest modula, a svaki modul ima 36 časova. Nastava je u večernjim<br />

satima. Za članice Nahle kurs je besplatan.<br />

Informacije i prijave na info@nahla.ba ili 710-650.<br />

Projekat su u BKC, u prisustvu imama, privrednika i<br />

predstavnika općinske vlasti predstavili glavni kalesijski<br />

imam Enver ef. Alić, predsjednik Medžlisa Muharem ef.<br />

Mešanović i hafiz Husein ef. Smajić. Centar bi se trebao<br />

prostirati na oko 47 dunuma zemlje, a njegova namjena<br />

je, prije svega, odgojno-obrazovna. Uz približavanje vjere<br />

djeci i mladima kroz mektepsku nastavu i druge aktivnosti,<br />

u Centru će biti izgrađeni sportski tereni. Cilj je da se djeca<br />

motiviraju kroz ono što najviše vole i da se razvija takmičarski<br />

duh u svim segmentima života. “Najjednostavnije<br />

kazano, Centar bi trebao da bude mjesto koje će mladima<br />

i djeci pružiti pravilan odgoj i udaljiti ih od negativnih<br />

‘ponuda’ savremenog doba”, kazano je na prezentaciji. Planiranim<br />

sadržajima Centra nadilazit će se potrebe ciljane<br />

grupe, pa će se njime moći koristiti i šira društvena zajednica:<br />

osnovne i srednje škole, sportske organizacije, kulturna<br />

udruženja, udruženja za rad sa invalidnim i hendikepiranim<br />

licima... Također je planirano da Centar bude vakuf, a<br />

potencijalni vakifi mogu novac donirati putem žirot-računa<br />

otvorenog u NLB banci: 1321400309445702.<br />

4. januar - 22. safer


Preporučujemo: www.zena-biser.com<br />

Žena za kojom je dozvoljeno plakati<br />

aže poznati alim i muhaddis današnjice, uvaženi šejh Ebu<br />

KIshak K el-Huvejni, Allah ga sačuvao: “Posjetio sam jednog<br />

od svojih ahbaba pa ga zatekao tužnog i potištenog. Kada sam<br />

ga upitao o razlogu njegove tuge čovjek je počeo plakati, obavjestivši<br />

me kako mu je žena bolesna. Počeo je gorko plakati<br />

tako da sam se začudio i gotovo da je “pao” u mojim očima, a<br />

poznavao sam ga kao dobra i čestita čovjeka. Kada je čovjek to<br />

primijetio reče mi: “O šejhu, čudiš li se što ovoliko plačem za<br />

svojom ženom? Kada bi znao o njoj ono što ja znam, opravdao<br />

bi me i ne bi me korio. Pa, poslušaj me, o šejhu.” Spomenuo<br />

mi je da je bio siromašan čovjek koji je radio skroman posao<br />

od kojeg je utoljavao svoju glad. Uzvišeni Allah je htio da mu<br />

se obrati čovjek koji je vidio njegov emanet, njegovo lijepo<br />

ponašanje i bogobojaznost i ponudi mu da se oženi njegovom<br />

kćerkom. Taj čovjek je bio bogat. Sklopili su brak i on<br />

je dobio divnu, pokornu i bogobojaznu ženu koja je njegov<br />

život učinila džennetom na ovom dunjaluku. Jednoga dana<br />

došao mu je njen otac i rekao: “Boj se Allaha,<br />

o čovječe i kupi svojoj ženi hljeba, sira,<br />

paprika i fulja (vrsta jeftine hrane koja naliči<br />

našem pasulju), i nemoj pretjerivati sa mesom<br />

jer je joj dosadno da uvijek jede meso,<br />

tjesteninu i voće. Kaže: “Otvorio sam usta,<br />

ali nisam znao šta da mu odgovorim, jer<br />

nisam shvatio šta je rekao, niti šta je ciljao<br />

svojim riječima, sve dok nisam sreo ženu i<br />

upitao je. Tada sam čuo iznenađenje koje je<br />

zadrmalo tlo pod mojim nogama.” Kad god<br />

bi njegova žena odlazila svojoj familiji oni<br />

bi joj prinosili meso, čorbu i voće, a ona bi<br />

govorila da ne želi, da joj muž ne uskraćuje<br />

ništa od toga i da će od prevelikog jedenja ovih stvari više<br />

osjetiti dosadu, te da bi radije jela sira i paprika, jer joj to<br />

muž ne donosi. Istina je bila u stvari, da ona u kući svoga<br />

muža ne bi okusila meso osim jednom u mjesecu a možda i<br />

jednom u dva mjeseca, i da je uglavnom njena hrana bila: sir,<br />

paprika i fulj, jer čovjek je svojom zaradom jedva utoljavao<br />

svoju glad i glad svoje žene. Ali, ova dobra žena je htjela da<br />

uzdigne svog muža kod njene familije i prikaže ga plemenitim<br />

u njihovim očima. Podnosila je glad i ono što joj je bilo<br />

uskraćeno zbog siromaštva njena muža ne želeći da bilo ko<br />

sramoti njenog muža zbog njegove neimaštine. Bila je strpljiva<br />

i pružala podršku svome mužu podsjećajući ga na Allahovo<br />

obećanje. To što je bila bogata i što su joj nakon braka bile<br />

uskraćene dunjalučke naslade nije je spriječilo da bude dobra<br />

i pokorna žena. “Jesi li sada”, reče mi čovjek, “o šejhu, shvatio<br />

razlog mog plača i brige za njom. Ovo je jedan od njenih<br />

postupaka, a kada bi ti pričao o njoj, njenoj dobroti, njenom<br />

postu, njenom namazu i lijepom ahlaku<br />

prema meni i ostalim ljudima, ne bih opet<br />

bio u stanju pružiti joj pravo i mjesto koje<br />

joj pripada.” Spustio sam svoju glavu (tj.<br />

šejh Ebu Ishak el-Huvejni) i udaljio se moleći<br />

Allaha za nju svim srcem, jer, tako mi<br />

Allaha, ona je ni’met (blagodat) od žene.<br />

La ilahe illallah!” Kaže Allahov Poslanik,<br />

salallahu alejhi ve sellem: “Ako žena klanja<br />

pet dnevnih namaza, posti mjesec ramazan,<br />

čuva svoje stidno mjesto i pokorava se<br />

svome mužu, ući će u Džennet na koja god<br />

vrata želi”. (Hadis bilježi Ibn Hibban a šejh<br />

Albani ga je ocijenio vjerodostojnim).<br />

Sarajevo<br />

Ženski kulturni centar TESNIM<br />

Ženski kulturni centar TESNIM je smješten na Novoj Bre-<br />

Žci, u ulici Ismeta Mujezinovića 18a, iznad Klinike Koševo<br />

Ž(NOVA BREKA-SARAJEVO). Naše aktivnosti su usmjerene<br />

ka ženskoj populaciji svih starosnih dobi. Akcenat je na<br />

prezentiranju odgojno-obrazovnih sadržaja koji koriste kako<br />

pojedincu tako i široj društvenoj zajednici. Našoj ženi koja<br />

često zbog mnoštva obaveza zanemaruje svoje vlastite potrebe,<br />

nastojimo na što lakši način ponuditi sve one sadržaje koje će<br />

oplemeniti njenu islamsku ličnost i pomoći joj da što bolje<br />

funkcionira u bilo kojem segmentu života, sa akcentom na<br />

njen lični i porodični život. Posebnu pažnju posvećujemo radu<br />

sa djecom i mladima. Svoj rad smo osmislili tako da djeci ponudimo<br />

kreativan način upoznavanja sa temeljnim vjerskim<br />

principima; da približimo neke daleke događaje iz islamske<br />

historije; kao i da izgradimo osjećaj ponosa našom čistom vjerom<br />

i islamskom tradicijom. Cilj nam je pomoći formiranju<br />

generacija koje imaju korisnu i djelotvornu ulogu u društvu,<br />

sa naglašenim pozitivnim i kreativnim stavovima. Jačanje ličnosti,<br />

razvijanje komunikacijskih vještina, savladavanje izazova<br />

i sticanje samopouzdanja elemenati su na kojima radimo<br />

sa djecom. Kod njih želimo izgraditi i pozitivan odnos prema<br />

prirodi, drugim ljudima i njima samima. U našem Centru<br />

nastojimo kreirati klimu u kojoj se svi osjećaju prijatno i prihvaćeno;<br />

zajedno sa iskustvenim potencijalima, koje nose kao<br />

pojedinci, a koji mogu biti korisni i vrijedni drugim osobama.<br />

Sve aktivnosti su propraćene živom komunikacijom i jednom<br />

toplom i srčanom interakcijom.<br />

Naše aktivnosti:<br />

Šerijatska predavanja<br />

Kurs tedžvida sa tefsirom<br />

Halka Kur’ana sa hifzom za djecu<br />

Mjesec druženje sa Kur’anom za djecu<br />

Šerijatski kurs: “Oaza islama”<br />

Islamska vikend škola<br />

Kreativna sufara<br />

Savjetovalište za roditelje i djecu<br />

Šerijatska halka za tinejdžerice<br />

Tinejdžerski klub<br />

Klub čitalaca<br />

Kreativna pauza<br />

Kurs engleskog jezika<br />

Besplatne instrukcije<br />

Klub volontera<br />

Art program<br />

Sijela i druženja<br />

Igraona<br />

Online učenje Kur’ana<br />

Izleti.<br />

4. januar - 22. safer<br />

61


Knjige<br />

Ana Politkovska, “Putinova Rusija”<br />

Vojska je u Rusiji jedan zatvoren sistem,<br />

koji se ne razlikuje od zatvora<br />

Ova knjiga je o Vladimiru Putinu,<br />

ali na njega gleda drugačije nego<br />

što ga obično vide na Zapadu.<br />

Dakle, ne kroz ružičaste naočare.<br />

Zašto je teško podržati ružičastu<br />

tačku gledišta kada se suočite<br />

sa stvarnošću u Rusiji? Zato što<br />

Putin, proizvod najmračnije tajne<br />

službe ove zemlje, nije uspeo<br />

da prevaziđe svoje poreklo i<br />

da prestane da se ponaša kao<br />

potpukovnik sovjetskog KGB-a.<br />

Još je zauzet sređivanjem svojih<br />

zemljaka – ljubitelja slobode; ne<br />

odustaje od uništavanja slobode,<br />

baš kao što je radio u svojoj<br />

prethodnoj karijeri<br />

Privikavanje na probadanje,<br />

prolivanje krvi i nanošenje<br />

rana živom biću. Specijalna<br />

vežba: uhvatiti u klopku živog zeca, ubiti<br />

ga tako što mu glavu udarimo o drvo,<br />

vezati zadnje noge, brzo odrezati glavu i<br />

posle udisaja, popiti krv koja je šiknula,<br />

a zatim izdahnuti. ... Psihološki nije lako<br />

iz čista mira ubiti ni krivo ni dužno živo<br />

stvorenje, ali će /bez takve pripreme/ još<br />

mnogo teže biti da se ubije mirni žitelj,<br />

koji je slučajno video našu jedinicu u neprijateljskoj<br />

pozadini” (Taras A. E., Zarucki<br />

F. D.: “Obuka obaveštajca: sistem<br />

komandosa GRU”, udžbenik za obuku<br />

vojnih obaveštajaca, Harvest, 2000, str.<br />

18-19). U zemlji koja ne samo štampa<br />

ovakve udžbenike, nego su ti udžbenici<br />

namenjeni i “članovima vojno-sportskih<br />

i vojno-patriotskih klubova, polaznicima<br />

škola preživljavanja u prirodi, turistima,<br />

lovcima i ribolovcima i uopšte svima koji<br />

žele da se nauče kako da savladaju bilo<br />

kakvu opasnost” (iz anotacije iste knjige)<br />

– i najgora stvar se može dogoditi. U zemlji<br />

kojom, kao predsednici ili premijeri,<br />

rukovode oficiri tajnih službi iz kojih<br />

ovakvi udžbenici izlaze u svet, najgore<br />

stvari se i događaju. Svi stanovnici takve<br />

zemlje su kao uhvaćeni zečevi, kojima će<br />

vrli obaveštajci odrubiti glavu i ispiti krv,<br />

samo ako im padne na pamet da bi to<br />

zbog nečega trebalo učiniti. U rukama<br />

imate knjigu koja opisuje takvu zemlju<br />

i njenog vrhovnog obaveštajca. Jedan od<br />

zečeva kojima je odrubljena glava bila<br />

je i autorka ove knjige. U zemlji u kojoj<br />

oficiri tajnih službi u svojim rukama drže<br />

zakonodavnu, sudsku i izvršnu<br />

vlast, u kojoj nema nezavisne<br />

policije, istražiteljstva, tužilaštva,<br />

u kojoj je velika većina<br />

medija pod teškom šapom<br />

vlasti, ubijanje mirnog stanovništva<br />

prolazi, naravno, nekažnjeno.<br />

Tim pre ako ubijeni<br />

zasmeta nekome od vrhovnih<br />

obaveštajaca, kome ruka neće<br />

zadrhtati. Oni su prvi uspešno<br />

prošli obuku odsecanja glava i<br />

pijenja krvi. I sada obučavaju<br />

druge. I ne kriju kakve su im<br />

namere. (Ana Politkovska)<br />

“Leksika vrhovnog obaveštajca<br />

je jasna i nedvosmislena,<br />

a najgrublja j je kada je u pitanju<br />

Čečenija (to mu valjda<br />

podiže popularnost kod njegovih<br />

sunarodnika). Stranom dopisniku,<br />

koji se usudio da ga pita jesu li prilikom<br />

vojnih operacija u Čečeniji bile preduzete<br />

mere da se zaštiti civilno stanovništvo, on<br />

je pred desetinama novinara odgovorio<br />

da, pošto je taj strani dopisnik očigledno<br />

zainteresovan za islamski ekstremizam,<br />

obrezivanje mu mogu obaviti i u Moskvi,<br />

a da će se moskovski obrezivači pobrinuti<br />

da dotični dopisnik više nikada ne<br />

dobije potomstvo. Poznata je i pretnja da<br />

će čečenske teroriste daviti u klozetima.<br />

Od tada su, u vezi sa Čečenijom ili nečim<br />

drugim, pobijeni, što u sačekušama,<br />

što gasom, što podmetanjem eksploziva<br />

pod stambene zgrade, Ana Politkovska,<br />

novinarka koja je znala ko i šta joj preti,<br />

pa je o tome otvoreno govorila, i general<br />

Lebed, strateg mirovnog sporazuma<br />

posle Prvog čečenskog rata, i Galina Starovojtova,<br />

poslanica ruskog parlamenta<br />

koja je život posvetila rezrešavanju međunacionalnih<br />

sukoba, i mnogi, mnogi<br />

drugi, poznati i anonimni. Ana Politkovska<br />

je u svetu postala simbolička figura<br />

žrtve jednog brutalnog režima. Iz knjige<br />

koju držite u rukama najbolje ćete videti<br />

kakav je taj režim i zašto je njena autorka<br />

Kada je<br />

počeo Drugi<br />

čečenski rat,<br />

vojsci su date<br />

odrešene ruke<br />

da u Čečeniji<br />

radi šta joj je<br />

volja te su na<br />

predsedničkim<br />

izborima<br />

2000. njeni<br />

pripadnici kao<br />

jedan glasali za<br />

Putina.<br />

izgubila život. Knjiga je vapaj upozorenja<br />

svima koji sa Putinovom Rusijom imaju<br />

posla. Ali taj vapaj, iako glasan, iako<br />

poznat i prepoznatljiv, nailazi na malo<br />

odjeka. Delimično zato što ljudi imaju<br />

svoje brige: na primer, kod nas još uvek<br />

nije rasvetljeno ubistvo Ćuruvije, i ne<br />

samo ono. Delimično zato što<br />

takav vapaj zaglušuju prejaki<br />

poslovni interesi. Delimično<br />

zato što svoje pretnje, kako<br />

vidimo, Putin ostvaruje. Malo<br />

je onih koji su spremni da se<br />

nađu na mestu Politkovske,<br />

ili da sa Rusijom zarate zbog<br />

Gruzije, ili da se makar suoče<br />

sa perspektivom zatvorene slavine<br />

na gasovodu. Ipak, korisno<br />

je znati u kakvom svetu<br />

živimo.’’ (Pavle Rak)<br />

Uvod<br />

Ova knjiga je o Vladimiru<br />

Putinu, ali na njega<br />

gleda drugačije nego što ga<br />

obično vide na Zapadu. Dakle,<br />

ne kroz ružičaste naočare. Zašto je<br />

teško podržati ružičastu tačku gledišta<br />

kad se suočite sa stvarnošću u Rusiji?<br />

Zato što Putin, proizvod najmračnije<br />

tajne službe ove zemlje, nije uspeo da<br />

prevaziđe svoje poreklo i da prestane<br />

da se ponaša kao potpukovnik sovjetskog<br />

KGB-a. Još je zauzet sređivanjem<br />

svojih zemljaka – ljubitelja slobode; ne<br />

odustaje od uništavanja slobode, baš<br />

kao što je radio u svojoj prethodnoj<br />

karijeri. Ova knjiga je i o činjenici da<br />

nije svako u Rusiji spreman da podnosi<br />

Putinovo ponašanje. Ne želimo da i dalje<br />

budemo robovi, čak i ako to najviše<br />

odgovara Zapadu. Zahtevamo pravo da<br />

budemo slobodni.<br />

Ova knjiga nije analiza Putinove<br />

politike. Ja nisam politička analitičarka.<br />

Ja sam samo jedno od mnogih ljudskih<br />

bića, lice iz gomile u Moskvi, Čečeniji,<br />

Sankt Peterburgu i drugde. Ovo su<br />

moje emocionalne reakcije, pribeležene<br />

na marginama života kakav se danas živi<br />

u Rusiji. Previše je rano za distancu koja<br />

je neophodna kada se želi nepristrasna<br />

analiza. Ja živim u sadašnjosti i beležim<br />

ono što vidim. (Ana Politkovska)<br />

4. januar - 22. safer<br />

62


Vojska moje zemlje i vojničke majke<br />

Vojska je u Rusiji jedan zatvoren sistem,<br />

koji se ne razlikuje od zatvora. Niko<br />

ne ide u vojsku ili u zatvor osim ako država<br />

ne želi tamo da ga vidi. Kad jednom<br />

uđeš, živiš životom roba. Svuda u svetu<br />

vojske pokušavaju da drže u tajnosti ono<br />

što rade, i možda zato o generalima govorimo<br />

kao da su pripadnici nekog međunarodnog<br />

plemena čiji je profil ličnosti<br />

isti širom planete, nezavisno od toga kojem<br />

predsedniku ili državi služe. Postoje,<br />

međutim, neke osobenosti vezane za vojsku<br />

u Rusiji, ili pre za odnose između vojske<br />

i civilnog stanovništva. Civilne vlasti<br />

nemaju kontrolu nad onim čega se dokopa<br />

vojska. Redov pripada najnižoj kasti u<br />

hijerarhiji. On je niko. On je ništa. Iza<br />

betonskih zidova kasarni oficir može vojniku<br />

da uradi šta god hoće. Slično tome,<br />

viši oficir može da uradi šta god poželi<br />

svom kolegi nižem oficiru.<br />

Sigurno mislite da stvari ne mogu biti<br />

baš toliko loše. I nisu uvek. Ponekad su<br />

bolje, ali samo zato što je neki humani<br />

pojedinac uveo red među sebi podređene.<br />

Jedino tada postoji tračak nade. “Ali šta je<br />

sa vođama zemlje?”, možda ćete se zapitati.<br />

“Predsednik je vrhovni komandant i<br />

stoga je lično odgovoran za ono što se događa,<br />

zar ne?” Nažalost, kad se dokopaju<br />

Kremlja, naše vođe ne pokušavaju da zauzdaju<br />

bezakonje u vojsci, već najčešće višim<br />

oficirima daju još veću moć. Zavisno<br />

od toga da li vođa udovoljava vojsci, ona<br />

ga ili podržava ili potkopava.<br />

Jedini pokušaji da se vojska<br />

humanizuje činjeni su u vreme<br />

Jeljcinove vladavine, u okviru<br />

programa promovisanja demokratskih<br />

sloboda. Nisu<br />

dugo potrajali. U Rusiji je opstanak<br />

na vlasti važniji od spasavanja<br />

vojničkih života, tako<br />

da je pod baražnom vatrom<br />

gneva iz Generalštaba Jeljcin<br />

podigao belu zastavu i predao<br />

se generalima. Putin nije čak<br />

ni pokušao. On je i sam oficir.<br />

I tu je kraj priče. Kada se prvi<br />

put pojavio na ruskom političkom<br />

radaru kao mogući vođa<br />

države, a ne nepopularni direktor<br />

opšteomražene Federalne<br />

službe bezbednosti (FSB),<br />

počeo je da izdaje proglase koji<br />

su doveli do toga da je vojska,<br />

koja je pod Jeljcinom bila oslabljena,<br />

počela ponovo da staje na noge, i<br />

jedino što joj j je nedostajalo da se prepo-<br />

p<br />

rodi bio je drugi rat u Čečeniji. Sve što se<br />

od tada dogodilo u regiji severnog Kavkaza,<br />

zapravo je krenulo od ove premise.<br />

Kada je počeo Drugi čečenski rat, vojsci<br />

su date odrešene ruke da u Čečeniji radi<br />

šta joj je volja te su na predsedničkim izborima<br />

2000. njeni pripadnici kao jedan<br />

glasali za Putina. Vojska je otkrila da je taj<br />

rat za nju veoma profitabilan, da je izvor<br />

ubrzanih unapređenja, mnogih odlikovanja,<br />

i brzog pravljenja karijera. Generali<br />

Ova knjiga<br />

nije analiza<br />

Putinove<br />

politike. Ja<br />

nisam politička<br />

analitičarka.<br />

Ja sam<br />

samo jedno<br />

od mnogih<br />

ljudskih bića,<br />

lice iz gomile<br />

u Moskvi,<br />

Čečeniji, Sankt<br />

Peterburgu<br />

i drugde.<br />

Ovo su moje<br />

emocionalne<br />

reakcije,<br />

pribeležene<br />

na marginama<br />

života kakav<br />

se danas živi u<br />

Rusiji.<br />

u aktivnoj službi postavili su<br />

osnove za svoje karijere u politici<br />

tako da su katapultirani<br />

pravo u političku elitu. Za<br />

Putina je preporod vojske već<br />

završena priča, tvrdi kako joj<br />

je pomogao da stane na noge<br />

nakon poniženja koja je pretrpela<br />

pod Jeljcinom i poraza u<br />

Prvom čečenskom ratu. Kako<br />

je tačno Putin pomogao vojsci<br />

videćemo u pričama koje<br />

slede. Možete sami da odlučite<br />

da li biste voleli da živite<br />

u zemlji u kojoj se takva institucija<br />

izdržava od poreza koji<br />

plaćate. Kako biste se osećali<br />

da vaš sin napuni 18 godina<br />

i bude regrutovan kao “ljudski<br />

resurs”? Koliko biste bili<br />

zadovoljni vojskom iz koje<br />

svake nedelje dezertiraju buljuci<br />

vojnika, a ponekad i celi<br />

vodovi ili čete odjednom? Šta biste mislili<br />

o vojsci u kojoj je tokom samo jedne godine,<br />

2003., ceo jedan bataljon od preko<br />

500 ljudi ubijen, i to ne u ratu nego batinanjem?<br />

U kojoj oficiri kradu sve, od<br />

novčanica od deset rubalja koje regrutima<br />

šalju roditelji pa do čitavih kolona<br />

tenkova? U kojoj su oficiri ujedinjeni u<br />

mržnji prema roditeljima vojnika zato<br />

što, s vremena na vreme, kada okolnosti<br />

prosto postanu previše sramotne, besne<br />

majke protestuju zbog ubistava svojih sinova<br />

i traže odmazdu.<br />

4. januar - 22. safer<br />

63


No comment<br />

Beograd: Demolirao policijski<br />

auto sjekirom, policajci mu<br />

pucali u glavu!<br />

Telegraf, 29. decembar 2012.<br />

Skočio promet u second<br />

hand radnjama: Kupuju<br />

i polovni donji veš<br />

Građani u RS ove godine garderobu su<br />

masovno kupovali u radnjama sa polovnom<br />

robom, poznatijim kao second hand<br />

šopovima, a u prilog tome govori zvanični<br />

podatak da im je prodaja skočila za 117<br />

odsto u odnosu na 2011. godinu.<br />

Buka, 22. decembar 2012.<br />

Učenik u Istočnom Sarajevu<br />

pokušao izvršiti samoubistvo<br />

skokom sa škole<br />

Učenik Srednjoškolskog centra u<br />

Istočnom Novom Sarajevu danas oko<br />

14.30 časova pokušao je izvršiti samoubistvo<br />

skočivši sa sprata ove obrazovne<br />

ustanove, potvrdila je Srni portparol<br />

Centra javne bezbjednosti Istočno<br />

Sarajevo Danka Tešić.<br />

Srna, 28. decembar 2012.<br />

Zenica – Pokrali dječije<br />

paketiće<br />

Lopovi su ukrali paketiće, fotoaparat,<br />

te internet ruter. Lopovi su čak ispržili<br />

kobasice u kuhinji Dnevnog centra za<br />

prihvat djece, nakon što su isjekli kablove<br />

i uništili hard-disk snimač video<br />

nadzora, a kamere onesposobili navlačenjem<br />

rukavica na objektive.<br />

Zenicablog.com, 28. decembar 2012.<br />

Anel Ćemo ubio policajca<br />

zbog oduzete vozačke dozvole?<br />

Kantonalni sud u Sarajevu odredio je<br />

jednomjesečni pritvor za Anela Ćemu<br />

(23), koji je priznao ubistvo sarajevskog<br />

policajca Muhidina Pivodića.<br />

Nezavise novine, 3. januar 2013.<br />

Umjesto dočeka Nove<br />

godine, u Zvorniku pečena<br />

prasad i paketići<br />

Opština Zvornik neće organizovati doček<br />

Nove 2013. godine na gradskom trgu, ali<br />

će obradovati najsiromašnije sugrađane<br />

pečenim prasadima i paketićima.<br />

Nezavise novine, 29. decembar 2012.<br />

Muhamed i Jovan u ratu su<br />

pucali jedan na drugog, a<br />

danas su nerazdvojni drugovi<br />

Muhamed i Jovan odrasli su u istočnobosanskim<br />

selima Bukve i Miljanović<br />

kod Goražda. Bili su komšije i najbolji<br />

drugovi. Kad je počeo rat, uzeli<br />

su puške i postali ljuti protivnici.<br />

Pucali su jedan na drugog. Muhamed<br />

kao borac Armije Republike Bosne i<br />

Hercegovine, a Jovan kao pripadnik<br />

Vojske Republike Srpske. Kad je oružje<br />

utihnulo, Jovan i Muhamed su se vratili<br />

svom prijateljstvu. Danas su bolji<br />

drugovi nego što su bili prije rata.<br />

Anadolija, 30. decembar 2012.<br />

Trebinje: Koalicija Cipelići<br />

i devetar Cokulić<br />

Nova vladajuća koalicija “Cipelići” na<br />

čelu sa devetarom Cokulićem usvojila<br />

su budžet grada za 2013. godinu, ali u<br />

njemu ni u tragovima nema obećanja<br />

sa kojima je najveća koalicija u istoriji<br />

Trebinja došla na vlast.<br />

Frontal, 3. januar 2013.<br />

Na crnom tržištu u BiH<br />

najbolje ide “vijagra”<br />

Prodaja lijekova putem interneta takozvanih<br />

bezimenih kompanija posljednjih<br />

nekoliko godina sve je prisutnija u našoj<br />

zemlji. Tako se na bh. kupoprodajnim<br />

portalima mogu naći ponude lijekova na<br />

prirodnoj bazi, ali i skupi medikamenti<br />

koji se koriste za sprečavanje napredovanja<br />

Alzheimerove bolesti po cijeni od<br />

400 maraka za 100 tableta. No, najčešće<br />

se u BiH krivotvore lijekovi za erektivnu<br />

disfunkciju poput “vijagre”, a popularni<br />

su i stereoidski i anabolički lijekovi za<br />

postizanje mišićne mase.<br />

Avaz, 3. januar 2013.<br />

Ubijanje ženskih fetusa<br />

rasprostranjeno po Balkanu<br />

Radiosarajevo.ba, 3. januar 2013.<br />

Tomislavgrad: Čuvari i<br />

radnici krali čak 77 tona<br />

bakra godišnje<br />

Policija je u akciji “Kalem” na području<br />

Tomislavgrada, a u suradnji s menadžmentom<br />

Tvornice kablova “Kapis” i<br />

zaštitarskom tvrtkom Soko Security,<br />

razotkrila dobro organiziranu 6-članu<br />

skupinu koja je tri godine krala bakarnu<br />

žicu iz ove tvornice. Samo u ovoj godini<br />

otuđili su 77 tona bakra, čija je nabavna<br />

cijena 12,71 KM po kilogramu.<br />

Večernji list, 29. decembar 2012.<br />

Suho meso na meti lopova<br />

Na području Banjaluke i Laktaša lopovi<br />

su provalili u dvije sušare i odnijeli<br />

sve suho meso pričinivši materijalnu<br />

štetu preko 2.000 KM.<br />

Nezavise novine, 3. januar 2013.<br />

Sjekirom ubio majku jer<br />

je na njega bacala uroke<br />

Vlasta A. (40) iz Kaluđerice u Srbiji uhićen<br />

je jutros zbog sumnje da je sjekirom<br />

ubio majku. Sin je rekao da je majku ubio<br />

jer je, navodno, na njega bacala uroke.<br />

Blic, 3. januar 2013.<br />

Sarkozi od Gadafija dobio<br />

više od 50 miliona eura?<br />

London - Postoje materijalni dokazi<br />

da je bivši francuski predsjednik<br />

Nikola Sarkozi primio više od 50 miliona<br />

eura od nekadašnjeg libijskog lidera<br />

Moamera Gadafija, piše danas list<br />

“Independent”, pozivajući se na izvore<br />

bliske istražnom sudiji u Francuskoj.<br />

FP, 3. januar 2013.<br />

Očajna porodica Đuranović<br />

iz Skender-Vakufa: Hranu<br />

za djecu traže putem oglasa<br />

Avaz, 24. decembar 2012.<br />

4. januar - 22. safer<br />

64


Nauka<br />

Ishrana bogata ribom štiti od degeneracije oka i raka<br />

Obroci bogati omega-3<br />

masnim kiselinama<br />

štite starije osobe od senilne<br />

makularne degeneracije<br />

oka, pokazalo je novo istraživanje<br />

kanadskih naučnika.<br />

Makularna degeneracija je<br />

promijenjeno stanje žute pjege,<br />

koja nastaje kao posljedica<br />

degenerativnih promjena<br />

uzrokovanih starenjem. U<br />

razvijenim zemljama senilna<br />

makularna degeneracija<br />

je najučestaliji uzrok sljepila.<br />

Nedavno je otkriveno da<br />

ishrana bogata ovim materijama<br />

pomaže i u sprječavanju<br />

raka debelog crijeva.<br />

Đumbir višestruko blagotvorno djeluje na organizam<br />

Osim što je prijatnog<br />

i osvježavajućeg<br />

ukusa đumbir<br />

višestruko blagotvorno<br />

djeluje na organizam. Korijen<br />

biljke porijeklom iz<br />

Azije, našao je svoje mjesto<br />

u većini svjetskih kuhinja.<br />

Našoj su najbliži kolačići<br />

u koje se dodaje đumbir u<br />

vidu začina. Mladi đumbir<br />

uglavnom se kiseli i<br />

koristi u pripremi jela, ali<br />

se također može skuhati i<br />

praviti ukusan čaj od očišćenog,<br />

isječenog korijena<br />

u kombinaciji sa sokom od<br />

limuna ili narandže i dodatkom<br />

meda.<br />

Započnite dan s<br />

limunadom<br />

Topli napitak od limunovog<br />

soka i vode ili<br />

blagog biljnog čaja odličan je<br />

način da na početku dana pročistite<br />

organizam, poboljšate<br />

rad bubrega i spriječite zadržavanje<br />

tečnosti. Ako vam je višak<br />

kilograma dojadio, započnite<br />

dan kombinacijom svježe iscijeđenog<br />

soka limuna i tople vode<br />

ili blagog biljnog čaja. Utoliće<br />

vam glad, očistiti jetru i popraviti<br />

probavu. Prije svakog obroka<br />

bilo bi dobro popiti jednu<br />

nezaslađenu limunadu.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Šećer “pravi” prijevremene<br />

bore<br />

Stručnjaci upozoravaju da je šećer<br />

poguban po kožu jer vezivanje<br />

šećera za proteine i lipide koja<br />

može oštetiti strukturu omotača<br />

tijela, “pravi” prijevremene bore<br />

i dobro poznati efekat “obješenosti”.<br />

Ukoliko želite usporiti proces<br />

starenja, iz ishrane bi trebalo isključiti<br />

šećer u svakom smislu riječi,<br />

tvrde stručnjaci. Šećer ubrza-<br />

va propadanje elastina i kolagena,<br />

proteina ključnih za zdravlje kože.<br />

Da bi ih neutralizirali treba piti<br />

zeleni čaj bogat antioksidansima.<br />

Višak kilograma i emisije<br />

o kulinarstvu<br />

Američki stručnjaci tvrde da gle-<br />

Adanje emisija o kulinarstvu, kao<br />

Ai gledanje reklama i fotografija na<br />

kojima je hrana povećava rizik od<br />

gojenja. Prema njihovim navodima,<br />

takav vid programa utiče na to da se<br />

kod posmatrača aktiviraju određeni<br />

centri u mozgu koji stvaraju osjećaj<br />

gladi. To onda podstiče posmatrača<br />

da dok gleda TV program privremeno<br />

utoli glad konzumiranjem čipsa<br />

i drugih grickalica. Iako kuhari u<br />

emisijama koriste svježe i zdrave namirnice,<br />

gledaoci će u većini slučajeva<br />

posegnuti za visokokaloričnom i<br />

nezdravom hranom.<br />

4. januar - 22. safer<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!