ISSN-2233-0917

Uvodnik: Bošnjačko uzdizanje i “hadžemovska’’ (samo)mržnja 

ISSN-2233-0917 

www.saff.ba 

Broj 331 

4. januar 2013. 

22. safer 1434. 

cijena godišnje 

pretplate 65KM 

Kolumna 

Ideologija genocida 

nad Bošnjacima 

Šta nam donosi 2013.? 

Nek’ nam je Bog 

na pomoći! 

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, 

radijallahu ‘anhu, 14 stoljeća 

poslije, historijske činjenice i 

ideološke zloupotrebe (II) 

Oni su srcem uz tebe, 

a sablje su im uz Benu 

Umejje 

Inicijativa Udruženja “Mladi muslimani’’ 

Dan RS-a proglasiti 

Danom početka genocida 


Isnam Taljić po drugi put u Livnu: 

predstavljen roman “Opet ćemo 

se vidjeti ispod crvene jabuke…” 

Sultan Fatih je otvorio 

Bosnu i Bošnjake spasio 

genocida 

Feljton: Tako se 

pobjeđuje očaj 

Osmijeh je bio uzrok 

njegovog primanja 

islama 

Glas islamskih 

učenjaka 

Šejh ‘Adnan Ar’ur: 

Sirijski narod 

ići će do kraja

Poštovani čitatelji! 

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, 

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. 

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. 

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života 

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i 

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. 

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”! 

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 331 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram 

Dr. Usama Hajjat: Pošast smutnje 

8 

Polumjesec 

Oružane snage BiH 

Nakon odlaska bh. vojnika u Afganistan: Zar smo zaboravili kako su 

nas ubijali razni plaćenici iz Rusije, Rumunije, Bugarske, Grčke i 

drugih zemalja? 

10 

Društvo 

Promovirana knjiga Huseina Tokića 

Jugoslovenstvo kao sh agresija 

19 

Komentar polumjeseca 

Shvatanja koja trebamo ispraviti 

Radim davu ahi! 

26 

Islamske teme 

Upravljanje emocijama kod muslimana 

Duboko zadiranje u sebe, u dušu, u srce, u karakter 

32 

Islambosna 

Sejfuddinova hronika 

Fikh poguziluka 

49 

Islamnet 

Velika Britanija 

Za deset godina Britanija dobila milion i po novih muslimana 

56 

Kutak za mlade 

Nahla 

Arapski jezik kroz Kur’an 

60 

3

Uvodnik 

Bošnjačko uzdizanje 

i “hadžemovska’’ (samo)mržnja 

Nema nikakve potrebe da se 

dešifrira namjera dejtonskog 

sistema da se Bošnjaci 

razbaštine od svoje vjere i identiteta. 

To je potpuno javni posao. A ne 

zaboravimo da se genocidom smatra 

i onemogućavanje jednom narodu da 

bude slobodan u ispoljavanju svoga 

identiteta. To što radi dejtonski režim 

sa režanjem na svaki oblik bošnjačkog 

uspravljanja, nije ništa drugo do 

li kontinuitet one politike 

koja je dovela do genocida 

u Srebrenici. I taj genocid 

u Srebrenici, kao i opsada 

Sarajeva, bila je javni posao. 

Svi su putem tv ekrana 

pratili, zapadne vlade 

su šutnjom i mešetarenjem 

podržavale, to ubijanje 

j 

Bošnjaka. Štaviše, zapadne 

vlade su vođe genocida nad 

Bošnjacima uzdigle na nivo 

legaliteta, kada su ih dovele 

za pregovarački sto, pretvorivši te barbare 

u “stranu u sukobu”, kao i samu 

žrtvu. To je isto kao kad bi neko za 

Jevreje u Aušvicu rekao da su “strana 

u sukobu”. Mogu li pobijeni Srebreničani 

biti “strana u sukobu”? A bili 

su, u ime namjere da se genocidna 

politika uzdigne na nivo legaliteta. 

Dejtonski poredak je tako legalizirao 

genocidne politike Beograda i Zagreba, 

pa danas imamo poredak koji na 

druge načine nastavlja genocid nad 

Bošnjacima. A jedan od načina je da 

se satanizira sve što u Bošnjaka vrijedi. 

Dokaz za ovo je medijska hajka 

koja je povedena u povodu osnivanja 

Svjetskog bošnjačkog kongresa, 

29. decembra 2012. u Sarajevu. U 

posljednjih desetak godina Bošnjaci 

nisu imali značajnijeg događaja. Prvi 

put se umrežavaju bošnjački potencijali, 

u domovini i dijaspori. Dakle, 

riječ je o historijskom događaju. Dejtonski 

mediji su događaj ili prešutjeli 

ili napali. U Dnevnom avazu je ovom 

događaju data tek minorna crtica, iz 

čega se čita jeftina namjera minimiziranja 

ovoga što je za Bošnjake egzistencijalno 

bitno. Dejtonske televizije 

su na dugme aktivirale SDP-ovog 

potrčka Hadžema Hajdarevića da 

napadne SBK i doktora Mustafu Cerića. 

Pojavljivali su se razni ublehaši 

koji već godinama sprovode genocidnu 

ideju raspamećivanja Bošnjaka, s 

ciljem istjerivanja iz identiteta. To je 

najbolji znak da je SBK pravi projekat 

za odbranu Bošnjaka od daljeg urušavanja. 

A to urušavanje ima svoju 

unutarnju i vanjsku genezu. Svejedno, 

dejtonski sistem nikada nije prestao 

težiti da Bošnjaci budu što manje 

Bošnjaci i muslimani, a što više da 

postanu samoprogonitelji, 

samomrzitelji, odnosno, da 

budu bivši narod. To makar 

treba priznati, obznaniti, 

znati, jer je suludo graditi 

iluzije da poredak koji je 

izrastao na genocidu, bude 

išta drugo osim genocidan. 

Kada to znamo, da živimo 

u poretku koji želi naš nestanak, 

onda je lakše tražiti 

lijek i boriti se. Problem je 

ako pristanemo da u sebi 

stalno tražimo grešku, kako bismo 

opravdali te srpske, hrvatske i ove 

“hadžemovske” mržnje prema nama, 

a upravo se to od naše javnosti traži. 

Nije mali broj indoktriniranih 

Bošnjaka koji su povjerovali kako je 

grandizoni Svjetski bošnjački kongres 

nešto što Bošnjacima donosi 

štetu, a kako je jedan od najvažnijih 

svjetskih muslimana dr. Mustafa Cerić 

neko ko preko Kongresa hoće, bejagi, 

da vlada. Pa potrebniji je dr. Cerić 

Bošnjacima, nego Bošnjaci njemu 

– shvatimo to već jednom! – jer je dr. 

Cerić svukud prispio i bez nas. Nama 

je čast da nas vodi dr. Cerić, to javno 

i glasno govorimo, ma šta o tome mislili 

razni Hadžemi Hajdarevići. Ali 

zbog takvih kompleksaša, koji nam 

truju narod, mi smo dužni dodatno 

objašnjavati šta se dešava, bez mnogo 

riječi, direktno i otvoreno. Za nas je 

napad na Svjetski bošnjački kongres 

sastavni dio dejtonskog genocida nad 

Bošnjacima. Za nas je svaki napad na 

bošnjačko uzdizanje, življenje, djelovanje 

– nastavak genocida u Srebrenici. 

Mi više ne mislimo takve javne 

napade zvati ikako drugačije osim genocidom. 

Jer ti napadi imaju cilj da 

nas ne bude. A nas ima. I bit će nas. 

Inšallah! 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 

4. januar - 22. safer 

5

Hutba 

Iman korisnog traga 

Koliko sam musliman 

u mislima, govoru, 

razmišljanjima, ciljevima, 

poslovima, u svom odnosu 

prema drugima, roditeljima, 

supruzi, djeci, komšijama, 

rodbini, muslimanima, 

džematu, poslovnim 

poznanicima.... ? Koliko 

sam dobra vidio, čuo za 

njega, prošao pored, ali ga 

nisam podržao? Da li sam 

osjetio dragost ka tome, 

da li sam viđena dobra 

dovom pospiješio i potakao, 

podržao? Da li sam riječima 

izrekao podršku dobru, ... 

svojim mislima, da li sam 

kazao da sam u stanju i ja 

bih to dobro učinio? 

Piše: Ismet Purdić 

Zahvalu 

Z 

iskreno i ponizno iska- 

Zzujemo Allahu Uzvišenom i 

Zspas i mir Božiji u dovi, srcem 

i jezikom, molimo za našeg predvodnika, 

iskrenog i istinoljubivog poslanika 

Muhammeda, porodicu njegovu, ashabe 

i sve vjernike. 

Draga braćo, vjernici, musliman je 

mu’min, vjernik koji živi islam, koristi 

sebi i drugima, koji mijenja stanje i okolinu, 

na bolje, naravno, i za opću korist. 

Naše stanje to ne dokazuje, ili bar ne 

tako uvjerljivo. Zašto i kako da to popravimo? 

Evo jednog Poslanikovog savjeta, 

poslušajmo ga: “Iman ima sedamdeset 

i nešto ogranaka: najveći je svjedočenje 

da nema boga osim Allaha, a najmanji je 

uklanjanje neprijatnosti s puta!” 

Hadis je jasan, veoma konkretan 

i poziva na akciju i dobronamjernost. 

Pitanje nam se nameće: ako nema 

promjene u našim životima i okolini, 

gdje je onda iman? Nismo li zapali u 

zamku slijepe nade i samoobmane da 

smo dobri muslimani i mu’mini, i da 

se ne može biti bolji i u radu kvalitetniji 

i konkretniji, a u predanju se kaže 

“Iman nije pusta nada.”? 

Allahu Milostivi, sačuvaj nas pustih 

nada, ružnih misli, loših djela, bezbrižnog 

prijatelja i zla duše moje i loših postupaka 

koje učinih, ja i braća moja po vjeri. 

Zato odlučno trebamo kazati, jasno 

i glasno: ja sam musliman, ja sam 

vjernik, nisam od onih koji iman u 

nadi gaje, moj iman ima svoj trag, a uz 

pomoć Allahovu bit će još veći i prepoznatljiviji, 

jer ja želim i radim 

na tome. 

Odakle početi 

Samo moram da se presaberem 

i priberem, da pronađem 

prve niti imana svoga i 

da krenem dalje. 

Odakle da počnem? Od 

početka naravno, od sebe i 

svojih navika. 

Koliko sam musliman u 

mislima, govoru, razmišljanjima, 

ciljevima, poslovima, 

u svom odnosu prema drugima, 

roditeljima, supruzi, 

djeci, komšijama, rodbini, 

muslimanima, džematu, 

poslovnim poznanicima.... ? 

Koliko sam dobra vidio, 

čuo za njega, prošao pored, 

ali ga nisam podržao? Da li 

sam osjetio dragost ka tome, 

da li sam viđena dobra dovom 

pospješio i potakao, 

podržao? Da li sam riječima 

izrekao podršku dobru, ... 

svojim mislima, da li sam 

kazao da sam u stanju i ja 

bih to dobro učinio? 

Koliko sam puta zgriješio, 

svjesno, a da li sam se iskreno pokajao? 

Da li sam iskren prema sebi, bračnom 

drugu svome, prema prijateljima, i ono 

najvažnije, prema Gospodaru svome? 

Koliko mi puta naumpadne smrt, 

kabur, ispit, proživljenje, Božiji sud, Džehennem? 

Susret s Poslanikom, sa Allahom, 

šta će biti s mene na Sudnjem danu? 

Zašto živim, zašto sve radim ovo 

što radim? 

Koliko je to samo pitanja, a odgovora 

malo, a i ono malo, nesigurno, 

nepotpuno, neuvjerljivo? 


6 

Ovog časa, 

brate, možemo 

pomoći jedan 

drugome i to 

će nam obojici 

iman povećati i 

učvrstiti, a sutra 

ću ja tebi reći 

ili ti meni: pusti 

me, ostavi me 

na miru, moram 

pregledati svoj 

iman, za sebe 

se borim, danas 

ti nisam od 

pomoći. 

Koliko boravim u džamiji i koliko 

vremena provedem u namazu? 

Koliko sam u društvu s Kur’anom? 

Kako se odnosim prema Kur’anu? 

Nisam li od onih za koje Poslanik, 

s.a.v.s., vapi Upravitelju svemira: “I 

narod moj Kur’an ovaj odbacuje.” 

Kako se odnosim prema sunetu 

Poslanika, šta znam o Poslaniku 

svome, da li bi me on uzeo za 

druga, da li bi se nečega postidio u 

društvu s njim, da li bi ga doveo u 

svoju kuću, da li bi on sjeo za sofru 

moju? 

Mnogo pitanja, odgovora malo. 

Velika su to i teška pitanja, na njih 

treba smjelo i odvažno odgovoriti. 

Moram razaviti svoje srce, pogledatI 

u njega, očistitI ga djelima, i 

onda ga brižno čuvati do časa smrti 

nepoznatog, do namaza kojeg neću 

klanjati, već će se meni 

klanjati, do kabura u koji 

će me spustiti, a onda mi 

leđa okrenuti, a mene ostaviti 

samo sa djelima mojim, 

sa imanom kojeg sam 

za života sabirao i gradio. 

I tada ću da brojim koliko 

sam njegovih ogranaka 

sakupio, a ovaj put se 

neću ni pitati koliko su 

oni vrijedni, valjani i ispravni 

da se iznesu pred 

Onoga koji samo najbolje 

i iskreno prima od robova 

Svojih. 

Ovog časa, brate, 

možemo pomoći jedan 

drugome i to će nam 

obojici iman povećati i 

učvrstiti, a sutra ću ja tebi 

reći ili ti meni: pusti me, 

ostavi me na miru, moram 

pregledati svoj iman, 

za sebe se borim, danas ti 

nisam od pomoći. 

Poslanik, s.a.v.s., nam 

išareti da je iman nešto 

najvrjednije, da se počinje 

graditi na temelju izgovaranja 

La ilahe illlellah, a 

da je njegov krov, njegova 

kruna, vrhunac, opet, La ilahe illlellah, 

ali sada potpuno drugačije od 

onog prvoga. Sada je to osjećajno, 

proživljeno, srcem izrečeno La ilahe 

illellah. 

I ne samo to, nego nam Poslanik, 

s.a.v.s., govori da iman gradimo od 

malih stvari, od onih iz naše blizine, 

od poslova koje svakodnevno radimo. 

Iman nije oaza u pustinji koju 

treba tražiti, iman je u tebi i meni, 

samo ga treba oživjeti. On je u 

mom i tvom ponašanju, samo treba 

ponašanje dotjerati pred ogledalom 

šehadeta.

Da li sam 

iskren prema 

sebi, bračnom 

drugu svome, 

Građevina imana 

prema 

prijateljima, i 

I vidi, Poslanik, s.a.v.s., ono najvažnije, 

nam otkriva još jednu tajnu 

imana, da za iman ne Gospodaru 

prema 

treba posebno vrijeme, već svome? 

da idući putem radi potrebe 

svoje dunjalučke, možeš naumpadne 

Koliko mi puta 

da gradiš i učvršćuješ svoju smrt, 

tvrđavu imana koja će te kabur, ispit, 

štititi od šejtanske najezde, proživljenje, 

ljudske zavisti i mržnje, od Božiji sud, 

džehnemskih vatrenih jezika. 

Kako to iman praviti i 

Džehennem? 

izdizati na putu, tako što ćeš 

uklonuti ono što smeta ljudima 

na putu. 

A kad iman poraste, preraste naše 

ovodunjalučke ciljeve, kad sve bude za 

Allaha i radi Njega, kad ahiret zasjeni 

dunjaluk, onda ne samo da ćemo 

sklanjati s puta ono što smeta, već 

ćemo i drugima to preporučivati. 

I u oba slučaja imana, kad ga zidamo 

i temeljimo, i kad on preraste u 

ideal i vodilju, vjernik ne smije biti od 

onih koji po putu prepreke stavljaju, i 

to bukvalno, ne rasipaju smeće i nekorisno 

po putu, niti metaforički ometaju 

put dobra i ciljeva koje muslimanske 

zajednice stavljaju sebi u obavezu. 

Zato, braćo u vjeri, počnimo ozbiljno 

da gradimo i temeljimo svoje vjerovanje 

– iman, jer s malim stvarima, 

predstavljajući islam, možemo zaslužiti 

veliku nagradu. A uz to, ne dopustimo 

sebi da budemo od onih koji koče puteve 

i staze imana, dobra, dobročinstva 

i projekata koji su od koristi 

islamu, muslimanima, imanu 

i nama samima. 

Put imana je dug, on traje 

od rođenja do smrti, i neko 

na njemu pruža prve korake 

danas, a neko sutra, neko po 

njemu kroči od rane mladosti, 

a neko se staračkim koracima 

uputi ka njemu. Sve su 

to opcije, prilike, a odluka je 

uvijek samo naša. 

Stanimo zajedno i 

odlučno na stazu imana, pa 

će Allah Uzvišeni otkloniti 

prepreke s tog puta, jer u džematu 

put imana postaje kraći, manje je prepreka, 

a rezultat i nagrada su mnogo 

veći. 

Mogu pretpostaviti tvoj odgovor 

brate, a moj glasi: pružam ti ruku imana 

i krećem stazom vjerovanja, budi 

uz mene, ja ću biti uz tebe, jer zajedno 

smo tu, u ovom vremenu i zajedno 

možemo izgraditi tvrđavu imana, a na 

kraju nas čeka Poslanik, s.a.v.s., ozarena 

lica, s peharom kevser vode da napoji 

žedne trudbenike koji srcima, tijelima, 

mislima i djelima hrle ka njemu 

– imamu imana. 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Pošast smutnje 

Hatib: Dr. Usama Hajjat 

Preveo i sažeo: Semir Imamović 

Hvala Allahu, Svetome 

i Onome 

koji je čist od 

svakog nedostaka. Zahvaljujemo 

Mu se na nebrojenim 

blagodatima i svjedočimo da 

je samo On Bog, Koji druga 

nema, i da je naš velikan i 

vjerovjesnik, Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, Allahov 

rob i poslanik, vječiti 

uzor bogobojaznih i predvodnik 

čovječanstva. Bojte se 

Allaha i često se sjećajte dana 

kada će te pred Njega stati i 

kada vam neće nikakvo blago, 

a ni sinovi od koristi biti, 

samo će onaj koji Allahu srca 

čista dođe spašen biti. (Prijevod 

značenja, Eš-Šu’ara, 

88., 89.). Osnovna karakteristika 

razumom obdarenih, 

onih čija su srca ispunjena 

strahom od Allaha, i koji se 

u onome što rade rukovode 

jasnim uputama od Allaha, 

jeste da su maksimalno suzdržani 

i oprezni prema smutnjama 

(spletkama) svake vrste, 

a posebno smutnjama u 

vjeri. U tome im, prije svega, 

pomaže njihovo nepokolebljivo 

ubjeđenje i bezrezervno 

prihvatanje kur’anskih 

ajeta i Poslanikovih hadisa u 

kojima nas Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, 

jasno i nedvosmileno, upozoravaju 

na opasnosti smutnji, pojašnjavaju 

puteve i načine njihovog izbjegavanja i 

upućuju na ispravan stav u vremenima 

smutnje. Svojom eksplicitnošću i sveobuhvatnom 

porukom, u tom smislu, 

posebno se izdvajaju riječi Uzvišenog 

Allaha: I izbjegavajte ono što će dovesti do 

smutnje koja neće pogoditi samo one među 

vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno 

kažnjava. (Prijevod značenja, 25.), a 

od hadisa, riječi Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Doći će vrijeme smutnji 

u kojima će onaj koji sjedi biti bolji 

od onoga koji stoji, onaj koji stoji od 

onoga koji ide, onaj koji ide od onoga 

koji žuri. Ko im se prepusti, upropastit 

će ga, a spasit će se samo onaj ko 

potraži sklonište (utočište).’’ (Buharija, 

3601., Muslim, 2886.). U drugom ha- 

Osnovna 

karakteristika 

razumom 

obdarenih, 

onih čija su 

srca ispunjena 

strahom od 

Allaha, i koji 

se u onome što 

rade rukovode 

jasnim uputama 

od Allaha, 

jeste da su 

maksimalno 

suzdržani i 

oprezni prema 

smutnjama 

(spletkama) 

svake vrste. 

disu Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, kaže: “Požurite 

sa dobrim djelima prije nego 

nastupe smutnje, koje će navirati 

kao tmine mrkle noći i 

u kojima će čovjek osvanuti 

kao vjernik, a omrknuti kao 

nevjernik, omrknuti kao 

vjernik, a osvanuti kao nevjernik, 

prodajući vjeru za 

prolazni dunjalučki užitak.’’ 

(Muslim). Smutnja se, prema 

rječima Ibnul Kajjima, 

dijeli u dvije vrste: smutnja 

sumnje (finetu-š-šubuhat 

t), 

koja je opasnija, i smutnja 

strasti (prohtjeva, fitnetu-ššehevat). 

Mogu se, u isto vri- 

jeme, naći kod jedne osobe, a 

mogu biti odvojene. Sumnju 

uzrokuje nedovoljno poznavanje istine 

i pomanjkanje ispravnog znanja, a 

kada je, uz to, čovjekova namjera pokvarena 

i slijepo slijedi svoju strast, sve 

to će rezultirati velikom smutnjom i 

nesrećom. Ne pitaj šta bi se moglo desiti 

onome koji ima pokvarenu namjeru, 

i kojim gospodari njegova strast, a 

uz to je još i nedovoljno upućen i posjeduje 

skromno znanje o uputi s kojom 

je došao Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, on sigurno spada među one 

za koje je Uzvišeni Allah rekao: Reci ti 

Meni ko će uputiti onoga koji je strast 

svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je 

Allah, znajući ga, u zabudi ostavio i sluh 

njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči 

njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako 

neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto 

se ne urazumite? (Prijevod značenja, El- 

Džasije, 23.). 

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Preporučeni način 

ukazivanja na mahane 

i nedostatke 

Hatib: dr. Abdul-Bari es-Subejti 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Alah 

A 

se smilovao čovjeku koji mi 

Aukaže na moje nedostatke’’, ve- 

Aličanstvena je izreka koja u sebi 

nosi mnoge koristi i pouke, međutim, te 

poruke ne mogu dokučiti osim skromne i 

širokogrudne osobe koje se hrabro suočavaju 

sa ličnim manjkavostima i nastoje ih 

eliminirati. Bez obzira koliko pojedinac bio 

učen, plemenit ili ugledan, on pri sebi mora 

imati neke mahane: ‘’Ja ne pravdam sebe, ta 

duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar 

moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta 

i samilostan je.” (Jusuf, 53.). Jedan od naših 

ispravnih prethodnika je kazao: “Kada kod 

svog brata muslimana primijetiš neku mahanu 

pa mu je prećutiš, prevario si ga, ako 

je kažeš nekom drugom, ogovorio si ga, a 

ako mu je kažeš direktno, ražalostiti ćeš ga.” 

“Kako onda da postupim?”, upita neko. 

“Upozori ga indirektno i spomeni mu to 

nenapadno u toku razgovora’’, odgovori on. 

Rekao je Uzvišeni: Od Gospodara vašeg dolaze 

vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju 

korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju štetu 

je slijep... (El-En’am, 104.). Kome Uzvišeni 

Allah želi dobro On mu ukaže na njegove 

mahane a onaj ko uoči svoje mahane takav 

je, uz Allahovu pomoć, na dobrom putu da 

ih se otarasi i za njih pronađe lijek. Svjesno 

zanemarivanje ličnih nedostataka i nemarnost 

u pokušajima da se oni eliminiraju, 

najbolji je pokazatelj da se radi o slaboj i 

labilnoj ličnosti pa i vrsti umišljenosti kod 

nje jer takva osoba sebe smatra potpunom 

i savršenom, što je stepen kojeg obični ljudi 

nikada ne mogu postići. Ukazivanje drugima 

na manjkavosti koje imaju pri sebi naša 

je obaveza, međutim, taj postupak ima svoja 

pravila i propise tako da onaj ko drugoga 

upozorava na određenu mahanu mora biti 

učtiv i pristojan, koristiti najljepše riječi i 

fraze, biti blag i izbjegavati bilo kakav vid 

grubosti u govoru i postupcima, uputiti 

savjet nasamo a ne u javnosti, indirektno 

upozoriti na problem jer je u tom slučaju 

šansa da se dotična osoba popravi daleko 

veća. S druge strane, opominjanje nekoga 

u javnosti pred drugim ljudima, gotovo 

sigurno biva shvaćeno kao uvreda i provociranje 

te vodi ka svađi i zahladnjenju 

odnosa. Međutim, na veliku žalost, veliki 


8

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa 

Okretanje leđa islamu 

Ukazivanje 

drugima na 

manjkavosti 

koje imaju 

pri sebi naša 

je obaveza, 

međutim, taj 

postupak ima 

svoja pravila i 

propise tako da 

onaj ko drugoga 

upozorava 

na određenu 

mahanu mora 

biti učtiv i 

pristojan, 

koristiti 

najljepše riječi i 

fraze. 

broj nas odbija prihvatiti 

savjet i korigirati 

svoje nedolične 

postupke čak 

i onda kada na njih 

budemo upozoreni 

na najljepši i najprimjerniji 

način, i 

to od strane osoba 

koje nas iskreno vole 

i uvažavaju što ukazuje 

na našu slabost 

i nedostatak želje 

za priznavanjem 

vlastitih propusta. 

Musliman se prema 

svojim i tuđim mahanama 

mora odnositi 

na način kojeg jg 

je propisao Šerijat. 

Jedna od vrlo bitnih 

stvari o kojoj obavezno treba voditi računa 

jeste skrivanje svojih i tuđih mahana, uz 

veliku želju i trud za eliminiranjem istih i 

upućivanje Allahu dova da oprosti i nama 

i drugima. Rekao je Muhammed, s.a.v.s.: 

“Svima iz moga ummeta će biti oprošteno 

osim onima koji (svoje grijehe) javno iznose. 

U to spada i to da čovjek učini grijeh 

po noći kojeg je Uzvišeni Allah sakrio od 

drugih pa oni za njega nisu ni saznali, međutim, 

on se njime počne dičiti govoreći: 

‘Hej ti! Sinoć sam uradio to i to...’ Njegov 

Gospodar mu je (dotični grijeh) sakrio, a 

on otkriva ono što je Allah od drugih zaklonio.’’ 

(Muslim). Fudajl b. Ijad je govorio: 

“Vjernik skriva tuđe mahane i (tu osobu) 

savjetuje, a munafik i grješnik grde i razglašavaju 

(tuđe mahane)’’. Rekao je jedan 

od naših ispravnih prethodnika: “Ponekad 

kod drugih uvidim nešto što prezirem, međutim 

o tome nikome ništa ne govorim jer 

se bojim da ću i ja time biti iskušan.’’ Rekao 

je drugi: “Govorili smo da je najgrješniji 

čovjek onaj koji najviše spominje grijehe i 

nedostatke drugih.’’ Također, jedan od njih 

je rekao: “Susreo sam ljude koji nisu imali 

(mnogo) mahana pa su počeli spominjati i 

prepričavati tuđe mahane a nakon toga su 

i drugi počeli spominjati njihove. Susreo 

sam i ljude koji su imali mnogo mahana, 

međutim, suzdržavali su se od toga da spominju 

i prepričavaju nedostatke drugih pa 

su i njihove mahane zaboravljene.’’ 

Hatib: Muhammed Selim 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

Allahov 

A 

Poslanik, 

Asallallahu alejhi ve 

Asellem, je rekao: 

“Islam ce nestajati jedan po 

jedan dio, kad se god koji dio 

izgubi, ljudi će se hvatati za 

sljedeći. Prvo što će nestati 

od islama je islamska vlast, a 

zadnje što će ostati od vjere je 

namaz.” Nema sumnje da ćemo se svi 

složiti da je, nažalost, mnogo toga od 

islama napušteno i zaboravljeno, ali je 

još žalosnije da ljudi ne žele zadržati te 

stvari, već se okreću od njih i slijede ono 

što dolazi iza toga. Nakon Osmanske države 

nestalo je i zadnjeg oblika suđenja 

po Allahovom zakonu, a do današnjih 

dana nestalo je još mnogo toga. Štaviše, 

poznajem čovjeka iz naše okolice koji 

uprkos svojih četrdesetak godina života 

nije ušao u Mesdžidu-l-aksa, izuzev jedanput 

kada je klanjao dženazu svome 

ocu, ali opet bez ijedne sedžde. Naravno, 

ovakvo stanje proizveli smo sami mi kako 

o tome govore mnogi kur’anski ajeti. U 

Bici na Uhudu Sa’d b. er-Rebi’a oporučio 

je ashabima da neće imati opravdanje 

ukoliko bude ugrožena sigurnost Poslanika, 

sallallahu alejhi ve sellem, a među 

njima ima živo oko koje trepti. Ovoliki 

“Arapsko 

proljeće” 

nije odraz 

nečije gladi 

i neimaštine, 

nego želje da 

se uspostavi 

vjera i da se 

ljudima sudi po 

onome što je 

Allah objavio. 

strah i briga za islamskim vladarem 

bila je razumljiva jer su 

poznavali šta će se desiti ukoliko 

nestane onog ko će suditi 

po pravdi i istini. Njihova primjena 

islama bila je potpuna, 

pridržavali su se svakog djelića 

vjere svojim očnjacima i dosljedno 

su izvršavali sve što je 

od njih zahtijevano kao što su 

pokazali u pogledu zabrane 

alkohola. I njihove žene, ashabijke, 

nisu bile ništa manje 

primjerni muslimani od svojih muževa. 

Međutim, danas imamo muslimane koji 

klanjaju i poste, ali rade sa kamatom ili 

ne vode brigu o svojoj djeci i mnogo toga 

drugog. 

“Arapsko proljeće” nije odraz nečije 

gladi i neimaštine, nego želje da se uspostavi 

vjera i da se ljudima sudi po onome 

što je Allah objavio. Ljudi danas traže 

vladara poput dva Omera, radijallahu 

anhuma, ili Salahuddina, jer bez islamske 

vlasti nema blagostanja ma koliko se ljudi 

lijepo osjećali. Nažalost, mnogi su se zadovoljili 

samo plačem nad zemljom koju 

su naslijedili od ashaba i tabiina. 

Najvažnije što oporučujem sebi i 

ostalim muslimanima jeste namaz, jer on 

nas razdvaja od kufra i širka. Nakon toga 

oporučujem nam ostale stubove islama, a 

nakon toga Allah će nas pomoći kao što 

je pomogao muslimane prije nas. 


9

Bihać 

Humanitarna akcija “Konvoj za Siriju” u velikom zamahu 

Udruženje “Solidarnost” kao nosioc projekta 

“Humanitarni konvoj za Siriju” 

Uu suradnji sa partnerskim udruženjima poduzelo 

je niz aktivnosti sa ciljem afirmiranja 

i upoznavanja naše javnosti sa ovim projektom 

kao i sa stanjem sirijskih izbjeglica. 

U tom smislu za nepunih mjesec dana od 

pokretanja akcije realizirane su sljedeće aktivnosti: 

“Pored objavljivanja vijesti o pokretanju 

humanitarne akcije na našoj internestkoj 

stranici i stranicama naših partnerskih 

organizacija kao i drugih internet portala i 

pojedinih radio i TV kuća održane su dvije 

tribine u Zenici, te sastanci sa volonterima 

učesnicima u akciji. Prva tribina održana je 

22. decembra u subotu navečer na sijelu s 

video prezentacijom u džematu Poljice gdje 

su ciljano pozvani predstavnici: Udruženja 

“Knjiga izvor”, Asocijacije za afirmaciju humanih 

ideja AHI, Facebook grupe “Sadaka”, 

Udruženja “Selam” iz Zenice, džemata 

“Kočeva”, džemata “Poljice” i predstavnici 

dvije halke koje okuplja pj hafiz Husejinefendija 

Čajlaković. Ova tribina je 

pokazala velik interes prisutnih te 

je tražena druga tribina u organizaciji 

UG: AHI i domaćina IPF-a 

u Zenici. Druga tribina čiji je organizator 

Udruženje za afirmaciju 

humanih ideja AHI iz Zenice, 

moderator Midhat Kasap, učesnici 

Sirijac dr. Muhamed Kattae i 

prof. dr. Safvet Halilović te ispred 

Solidarnosti Ammara Šabić Langić 

bila je 28. decembra u Zenici”. 

Spomenuta tribina je emocionalno 

utjecala na sve prisutne a posebno izlaganje 

dr. Kattae koji je kao doktor mjesec 

dana boravio u izbjegličkim kampovima 

Sirijaca u Turskoj. Spomenute tribine rezultat 

su animacije velikog broja pojedinaca na 

zeničkom području. “Ogroman uspjeh ove 

akcije već sada jeste zainteresiranost građana 

i spremnost da sudjeluju u njoj te ovim 

putem izdvajamo neke od njih kao što su 

Mirsad Bajramović, Midhat Kasap, hafiz 

Halil Mehtić i Safvet Halilović, dr. Nihad 

Ribić. Dr. Nihad Ribić je jedan od izuzetno 

požrtvovanih volontera u ovoj akciji koji je 

pored odjela na kome radi animirao putem 

sindikata i prikupljanje donacija od svih 

zaposlenih u Kantonalnoj bolnici Zenica. 

Hafizi Mehtić i prof.dr. Halilović, te mnoge 

efendije u džematima Zenice dali su velik doprinos 

animaciji građana i podrške ovoj akciji. 

Mirsad Bajramović izrazio je spremnost da 

kao volonter Solidarnosti učestvuje u ovom 

projektu, nesebičnom požrtvovanošću prikupio 

je dosad preko 3.300 KM novčanih 

priloga i pored toga mnoge firme upoznao 

sa spomenutom akcijom i uputio ih da donacije 

uplate direktno na račun Solidarnosti. 

Spomenuti je obezbijedio skladišni prostor 

za slučaj prelaska na drugu fazu ove akcije, tj. 

sakupljanje pj j humanitarne pomoći. Poseban 

primjer je učitelj u Osnovnoj školi “Ćamil 

Sijarić” - Orahovica, Enes Lužić koji je uz 

pomoć učenika, mještana sela i dva imama 

obezbijedio kombi humanitarne pomoći – 

sve novo te novčane priloge od preko 1.000 

KM a od novogodišnjih paketića koji su iz 

Britanije stigli učenicima, djeca su donirala 

svako ponešto za djecu Sirije. 

Ciljevi akcije: 

1. Prikupiti i dostaviti humanitarnu pomoć 

za sirijske izbjeglice u Turskoj – Hataj, gdje 

se nalazi krizni štab IHH-a organizacije i veliki 

izbjeglički kamp. 

2. Pored toga da Bosna i Hercegovina 

bude dio konvoja koji 20. januara kreće iz 

Londona za Gazu (Palestina) i na taj način 

direktno odnijeti stanovnicima Gaze humanitarnu 

pomoć i novčana sredstva. 

3. Kako možeš pomoći i biti dio konvoja? 

Doniraj nešto od dole navedenog: 

1. novčana sredstva 

2. kamion, kombi, na 7- 8 dana – u obzir 

dolazi što veća nosivost 

3. gorivo 

4. budi vozač 

5. dole spomenute artikle 

-Šatore, deke, električne grijalice, 

žensko i muško donje rublje, dječije 

donje rublje, ženska odjeća, 

kapute, cipele, čizme, kape, rukavice, 

čarape, školski pribor, igračke, 

prehrambene artikle, higijenske 

potrepštine, sve za male bebe 

(Obavezno sve mora biti novo 

uvjet IHH-a organizacije kao primaoca 

pomoći). Rok za prijem 

donacija 15 januar. 

Novčani prilozi se prikupljaju na 

razne načine: 

Putem uplata građana na žiro račun 

Udruženja “Solidarnost” (ŽIRO RAČUN 

UDRUŽENJA “SOLIDARNOST” 

TURKISH ZIRAAT BANK BOSNIA d.d 

/ U KM. VALUTI: 186-000-1053170055 

transakcijski za Republiku Srpsku: 

186- 000-1096186063 

DEVIZNI: SWIFT code :TZBBBA22 

IBAN: BA391860001653170151 

sa naznakom “za konvoj Sirija” ili “za konvoj 

Gaza”) 

Novčani prilozi se skupljaju i putem humanitarnih 

štandova ispred trgovačkih centara 

koje su organizirali aktivisti “Solidarnosti” 

u Bihaću i Cazinu. Uskoro na ovaj način 

počinje prikupljanje donacija u Travniku, 

Tuzli i Sarajevu. Dosad prikupljena novčana 

sredstva kako na žiro račun Udruženja 

“Solidarnost” kao i kod naših partnerskih 

oganizacija i volontera orijentaciono iznose 

oko 20.400 KM i 1.080 €. 

Više informacija o humanitarnoj akciji 

Konvoj za Siriju “Razumijemo vašu patnju 

i bol” te volonterima kojima se možete javiti 

u slučaju da odlučite pomoći možete naći na 

linku 

http://www.solidarnost-bosnia.com/ 

index.php?option=com_content& 

view=articl e&id =602:humanitar 

ni-konvoj-za-siriju-razumijemo-vaupatnju-i-bol&catid=50:trenutniprojekti&Itemid=136 

SBK 

Svjetski bošnjački kongres 

Sa 

odlaskom 

2012. godine 

Bošnjaci su 

dobili još jednu 

važnu organizaciju. 

Naime, 

29. decembra, 

u Sarajevu je u 

svečanom ambijentu 

održana Izborna skupština i 

prvo zasjedanje Svjetskog bošnjačkog 

kongresa. Time su Bošnjaci cijelog 

svijeta dobili krovnu organizaciju, 

koja će obuhvatiti svu bošnjačku 

energiju radi očuvanja i afirmacije 

bošnjačkog nacionalnog identiteta. 

Za prvog predsjednika izabran je 

Mustafa Cerić, predsjednik Skupštine 

SBK-a Muamer ef. Zukorlić, sekretar 

Skupštine Ekrem Tucaković, potpredsjednici 

SBK-a Haris Hromić, Mirza 

Šabić, Mevlida Serdarević, predsjednik 

Izvršnog vijeća SBK-a Mirsad 

Čaušević, te 30 članova Senata 

SBK-a. Kongresu je prisustvovalo 275 

učesnika iz svih dijelova svijeta i svih 

sfera života. Osnivanje Svjetskog bošnjačkog 

kongresa proteklo je svečano 

i uz velika obećanja i očekivanja. U 

svom prvom obraćanju predsjednik 

Mustafa Cerić je rekao: “Ovo je naša 

zemlja, mi smo Bošnjaci, govorimo 

svoj jezik i ne bojimo se nikoga osim 

Boga. Od danas, mi Bošnjaci, hoćemo 

da pokažemo svoju odanost naciji 

čuvajući kroz to svoju vjeru. Bošnjaci 

moraju biti nedvosmisleni u zahtjevu 

da imaju sve što imaju i druge nacije 

na Balkanu i u Evropi. Umjesto lažne 

priče da nema BiH bez ovih ili onih, 

Bošnjaci moraju shvatiti da nema 

BiH bez Bošnjaka niti Bošnjaka bez 

BiH. Ova zemlja pripada onima koji 

istinski vole njene ljude, narode, vjere, 

kulture, rijeke i planine”. Na svečanoj 

ceremoniji osnivanja Svjetskog bošnjačkog 

kongresa, na licima prisutnih 

delegata moglo se vidjeti zadovoljstvo 

jer su svjedočili jednom tako važnom 

procesu bošnjačkog samoorganiziranja. 

U razgovoru sa mnogim učesnicima 

ove svečanosti stekli smo utisak 

da svi očekuju da će Svjetski bošnjački 

kongres uraditi mnogo na zaštiti i 

promociji naših nacionalnih interesa. 

Čestitamo osnivačima i članovima 

osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa 

i nadamo se da će ova organizacija 

i njeni lideri ispuniti očekivanja 

svih dobronamjernih Bošnjaka i 

Bošnjakinja. 


11

Busovača 

Federalni mediji ne vole 

izvještavati o zločinima 

nad Bošnjacima u srednjoj 

Bosni 

prisutvu velikog broja prijatelja, 

rodbine i građana iz doline 

U 

Lašve, nakon 19 godina od stravičnog 

ubistva, 15.11.2012. godine 

dostojanstveno, uz vjerski obred, 

pokopani su posmrtni ostaci Pezer 

Abdulaha (55 god.), Zatagić Amela 

(18 god.) i Pezer Sabahudina (17 

god.) Dženaza je klanjana u mjesnom 

haremu Lončari, dijelu džemata 

Putiš nadomak Busovače. 

Abdulaha, Amela i Sabahudina 

pripadnici HVO-a su 16. 4. 1993. 

g. u selu Nadioci (općina Vitez) 

zvjerski mučili i ubili. Nakon toga 

zapalili su njihova tijela, a potom i 

zakopali blizu mjesta ubistva. U želji 

da ovu tužnu i (ne)svakidašnju 

bošnjačku dženazu u svojim programima 

barem kao vijest prenesu i 

vodeće medijske kuće u BiH lokalni 

imam Nedim ef. Klisura pozvao 

je njih 7, međutim… O tome nam 

Nedim ef. kaže: “U zadnja dva dana 

sam kontaktirao sedam domaćih tv 

kuća (FTV, BHT1, FACE TV, TV1, 

HAYAT, RTV ZENICA, NTV IC 

KAKANJ) od kojih niti jedna nije 

našla za shodno da napravi prilog 

o ovome užasnom zločinu nad 

Bošnjacima srednje Bosne, jedino 

se dan kasnije odazvao IC Kakanj 

kako bi tu priču zabilježio, barem 

kao vijest.” Nažalost, ovaj slučaj vjerodostojno 

oslikava stanje u našim 

medijima. Izvještavanje o zločinima 

nad Bošnjacima nije popularna 

tema, a da je riječ o, ne daj Bože, zločinima 

koje su počinili Bošnjaci ili 

da je neko pobio tri psa u Busovači 

pobrojani mediji bi sigurno poslali 

svoje novinarske ekipe na teren. 

SAD 

Širenje islamofobije 

neminovno vodi ka činjenju 

zločina nad muslimanima 

Širenje islamofobije neminovno vodi 

ka zločinu. Mi u Bosni i Hercegovini 

smo se uvjerili u istinitost ove teze kroz 

slučaj Magdija Dizdarevića. Magdi 

Dizdarević je bio žrtva islamofoba i raširene 

islamofobije u Mostaru i Bosni 

i Hercegovini. Sličan zločin dogodio 

se ovih dana u Americi, tačnije u New 

Yorku, gdje je jedan tridesetjednogodišnja 

žena u podzemnoj željeznici gurnula 

muškarca i izazvala njegovu jg trenutačnu 

smrt. Žena ubica se zove Erika 

Menendez. Nakon što je uhapšena rekla 

je da je gurnula muslimana i da se 

ne kaje jer mrzi muslimane i Indijce. 

Beograd 

Crvena zvezda bi u 2013. godini mogla 

Cda dobije jakog sponzora, jačeg čak i 

Cod “Gasproma”. U pitanju je “Al Dahra”, 

uspešna kompanija iz Abu Dabija, koja se 

bavi proizvodnjom i distribucijom poljoprivrednih 

proizvoda, pišu beogradski mediji 

pozivajući se na izvore iz Crvene zvezde. 

“Kontakt sa Arapima ostvarili su prvi 

potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar 

Vučić i ministar finansija Mlađan Dinkić 

tokom posjete Emiratima u oktobru. Tada 

su sa šeikom Mohamedom bin Zajedom 

el- Nahjanom, koji je poznat kao veliki 

zaljubljenik u sport, dogovorili posjetu 

Beogradu”. Kompanija “El Dahra” bavi se 

agrikulturom, a zainteresirana je za ulaganje 

i investicije u Srbiji. Ova moćna firma 

“Gurnula sam muslimana pod voz jer 

mrzim Indijce i muslimane od napada 

na Blizance 2001.”, kazala je Erika 

Menendez policiji. Erika Menendez je 

proizvod islamofoba kao što je američka 

jevrejka Pamela Geller, koja je 

finansirala postavljanje islamofobičnih 

reklama u podzemnim željeznicma u 

New Yorku. Koliko luđaka dnevno 

čita Pameline islamofobične poruke i 

tako se pune mržnjom prema islamu i 

muslimanima? Širenje islamofobije se 

mora zaustaviti. Prvi korak ka zločinu 

nad muslimanima je širenje mržnje 

prema islamu. 

Hoće li Arapi postati gospodari četničkog fudbalskog 

bastiona Crvene zvezde 

već godinama uspješno posluje u Egiptu, gp 

Namibiji, Pakistanu, Španiji, Sudanu i 

SAD. Srbiju su izabrali kao idealno područje 

za ovaj dio Evrope. Arapi bi za ulaganje 

u Crvenu zvezdu trebali u vlasništvo 

da dobiju 10 poljoprivrednih kombinata 

u Srbiji i postanu većinski vlasnici u 

korporaciji PKB, koja raspolaže sa preko 

20.000 hektara zemlje i 27.000 grla stoke. 

Beogradski mediji navode da će, u slučaju 

definitivnog uspostavljanja saradnje, stadion 

Crvene zvezde sasvim sigurno promijeniti 

ime u “Al Dahra stadion”. “Još samo 

parking za kamilu da obezbijedimo“, 

našalio se potpredsjednik p 

Crvene zvezde 

Nebojša Čović u kratkom obraćanju be- 

ogradskim medijima. 


12

Dodikov politički mentor otkriva šta je Zlatko Lagumdžija dogovorio sa Miloradom Dodikom 

Nenad Kecmanović otkrio da je Zlatko Lagumdžija pristao na tiho 

vraćanje značajnih nadležnosti sa državnog na nivo Republike Srpske 

Nakon sklapanja političkog dogo- 

Nvora između Zlatka Lagumdžije i 

NMilorada Dodika u javnosti je nastupila 

žustra rasprava o tome šta je to Lagumdžija 

toliko važno dao Miloradu Dodiku da je 

ovaj odbacio ponudu SDA. Ovih dana je 

konačno došao pravi, istiniti odgovor na 

navedene dileme. Nenad Kecmanović, 

politički mentor Milorada Dodika, čovjek 

koji efikasno usmjerava 

Dodika, otkrio je ovih 

dana kakav je to politički 

poklon dao Zlatko 

Lagumdžija Miloradu 

Dodiku i Republici 

Srpskoj. Razrađujući 

Zenica 

Pas koji voli gristi gume 

edan neimenovani zeničanin proteklih 

Jdana J poslao je pismo redakciji portala 

Jwww.zenicablog.com. Ovo zanimljivo pismo 

prenosimo u cjelosti. “Iako naslov liči 

onom poznatom: “Pas koji je volio vozove”, 

priča je potpuno drugačija. Svako jutro između 

6.30 i 7 sati ovaj pas koji je stalno 

nastanjen u Radakovu skupa sa još dva 

psa (jednim bež boje i jednim crnim nešto 

debljim) kreće prema centru 

grada. Kao da idu na plaćeni 

posao tako se uredno pojavljuju 

na nekoliko mjesta u gradu. 

Nerijetko im je prva stanica 

uključenje na magistralni put 

u pravcu Sarajeva. Tu presreću 

teze o onome šta čeka Republiku Srpsku u 

2013. godini Nenad Kecmanović je upozorio 

na brojne opasnosti, na one opasnosti 

koje bi mogle anulirati postignute značajne 

političke uspjehe. “U takvoj atmosferi 

i politički uspesi, kao što su aranžmani sa 

Lagumdžijom i Čovićem, kojim su tiho 

vraćene značajne nadležnosti RS, tumače 

se kao neuspesi”, zaključuje Kecmanović. 

Dakle, Dodik je našao 

pravog čovjeka za sprovođenje 

svoje velikosrpske 

politike čija glavna 

parola je “manje Bosne 

i Hercegovine više 

Republike Srpske”. 

auta koja usporavaju na uključenju j i love 

njihove gume i blatobrane. Često se već 

na prvom proširenju na magistrali mogu 

vidjeti zaustavljena vozila sa probušenim 

gumama. Sljedeća omiljena “čeka” im je 

na Kamberovića polju na uključenju preko 

puta tržnog centra Džananović. Tu su i 

moja desna guma i desni blatobran nastradali 

prije dvadesetak dana. Šteta oko 400 

KM. Prema kasnijim saznanjima šteta koju 

su u posljednjih godinu dana napravili se 

mjeri desetinama hiljada maraka. Siguran 

sam da policija, udruženje 

“Šapa” i odgovorni iz Općine 

znaju za problem ali ga ne rješavaju. 

Ako ne mogu ukloniti 

sve pse sa ulica, red bi bio da se 

pobrinu bar za ove koji napadaju 

ljude i imovinu”. 

Foto polumjeseca 

Večer Kur’ana, Kakanj 31.12.2012.: Kakanjci su Novu godinu 

dočekali učenjem Kurana 

Ludi polumjesec 

Zoran Ašanin: Hamdija 

Pozderac i Džemal Bijedić na 

Golom otoku angažirali 350 

ustaša i 50 mladomuslimana 

za stražare 

Zoran Ašanin, predsjednik 

Udruženja Golootočana Srbije 

izjavio je za beogradski list Press da 

su nekadašnji komunistički funkcioneri 

iz BiH za čuvare na Golom 

otoku angažirali bivše ustaše i mlade 

muslimane! On je ustvrdio da 

je Hamdija Pozderac bio jedan od 

glavnih u toj priči, a da je za dovođenje 

ustaša na Goli otok bio zadužen 

Džemal Bijedić! U intervjuu za 

Press RS, Ašanin otkriva da je upravo 

Bijedić, zajedno sa Vladimirom 

Rolovićem, crnogorskim komunistom 

koji je kasnije postao ambasador 

SFRJ u Švedskoj, 350 notornih 

ustaških zlikovaca i 50 tzv. 

Mladomuslimana odveo u manastir 

Dobrićevo kod Trebinja, gde 

su ih natjerali da umjesto smrtne 

kazne ili odlaska na doživotnu robiju 

prihvate “dil” da budu čuvari 

na Golom otoku. U zamjenu, 

dobili su najviše do deset godina 

robije. “Ti rehabilitovani zločinci 

su učestvovali u prvom masovnom 

ubistvu logoraša. Kad je organizovan 

prvi “topli zec”, odnosno prinudni 

prolazak zatvorenika kroz 

špalir batinaša, ubili su 17 ljudi! 

Tom masakru su lično svedočili 

komunistički generali i funkcioneri 

Jovo Kapičić, Džemal Bijedić i 

Vladimir Rolović”, kaže Ašanin. 


13

Analiza 

Šta nam donosi 2013.? 

Nek’ nam je Bog na pomoći! 

Prema ranijim najavama u 

2013. godini dogodit će 

se brojni važni društvenopolitički 

procesi i nekoliko 

kriza. Rekonstrukcija 

Federacije Bosne i 

Hercegovine i popis 

stanovništva izdvajaju se 

kao najbitniji procesi koji će 

se dogoditi u ovoj godini. 

A kada su u pitanju krize, 

tu smo potpuno sigurni da 

će Bosna i Hercegovina u 

ovoj godini biti suočena 

sa velikom ekonomskom 

krizom (Federacija Bosne i 

Hercegovine nalazi se pred 

možda jednom od najtežih 

godina u ekonomskim 

smislu, jer se u 2013. godinu 

već ušlo sa budžetskim 

deficitom od čak 418 

milijuna maraka.). Nažalost, 

neće nas zaobići ni brojne 

političke krize u kojima se 

naša država konstantno 

nalazi od proteklih općih 

izbora koji su održani 2010. 

godine 

i Hercegovini svake godine se događa 

i previše važnih političkih procesa.). 

Rekonstrukcija Federacije Bosne i Hercegovine 

i popis stanovništva izdvajaju 

se kao najbitniji procesi koji će se dogoditi 

u ovoj godini. A kada su u pitanju 

krize, tu smo potpuno sigurni da 

će Bosna i Hercegovina u ovoj godini 

biti suočena sa velikom ekonomskom 

krizom (Federacija Bosne i Hercegovine 

nalazi se pred možda jednom od 

najtežih godina u ekonomskim smislu, 

jer se u 2013. godinu već ušlo sa 

budžetskim deficitom od čak 418 milijona 

maraka. Ništa nije bolja situacija 

u manjem BiH entitetu i državi BiH.). 

Nažalost, neće nas zaobići 

ni brojne političke krize u 

kojima se naša država konstantno 

nalazi od proteklih 

općih izbora koji su održani 

2010. godine. 

Rekonstrukcija Federacije 

BiH 

S druge strane, 

bošnjačka 

intelektualna 

elita, osim 

časnih 

pojedinaca, 

se ponaša 

kao “kameni 

spavač”. 

Bošnjačke 

pametne glave 

mudro šute 

i drže se po 

strani i na taj 

način ostavljaju 

prostor raznim 

špekulantima. 

Popis stanovništva je za 

nas Bošnjake historijska šansa 

da potvrdimo svoj identiet 

i da na to pitanje konačno 

stavimo tačku. Iako ima 

mnogo problema po ovom 

pitanju, nadamo se da će 

Bošnjaci pozitivno odgovoriti 

na ovaj izazov. Međutim, 

kada je u pitanju najava početka 

rekonstrukcije Federacije Bosne i Hercegovine, 

pa i nekih dijelova Republike 

Srpske, tu je situacija potpuno p drukčija 

i sa puno opasnih neizvjesnosti. Što se 

tiče nas Bošnjaka rješenje ovog važnog 

pitanja nije moglo doći u gore vrijeme. 

Bošnjačko društveno-političko biće 

potpuno je slomljeno i razbijeno na paramparčad 

tako da se nemamo čemu 

nadati, odnosno zbog našeg isuviše 

slabog stanja možemo očekivati samo 

ono najgore. 

Taj proces već je uveliko počeo i 

to od onog trenutka kada je američki 

ambasador u Bosni i Hercegovini Patrik 

Mun krajem prošle godine 

javno obznanio da su 

Amerika i Europa spremile 

akciju rekonstrukcije Federacije 

Bosne i Hercegovine. 

“Ambasador SAD-a u BiH 

Patrick Moon, kao gost panela 

na Univerzitetu u Washingtonu, 

najavio je da će 

početkom naredne godine 

sa nevladinim sektorom i lokalnim 

partnerima započeti 

razgovor o rekonstrukciji 

Federacije Bosne i Hercegovine 

s ciljem da bude što efikasnija, 

manje birokratska i 

u svrsi razvoja i prosperiteta 

svojih građana”. Konkretna 

implementacija najave 

Piše: Ezher Beganović 

Ništa nije tako loše, da ne bi 

moglo biti i gore! Ova mudra 

izreka mogla bi se upotrijebiti 

kao najbolji komentar kako 

smo prošli u protekloj, 2012. godini i 

šta nas očekuje u već tekućoj 2013. godini. 

Prema ranijim najavama u 2013. 

godini dogodit će se brojni važni društveno-politički 

procesi i nekoliko kriza 

(U ovoj našoj čudnoj zemlji Bosni 


14

ambasadora Patrika Muna izražena je 

kroz objavljivanje u domaćim medijima 

raznih mapa sa ucrtanim novim 

linijama teritorijalne rekostrukcije Federacije 

Bosne i Hercegovine i jednog 

dijela Republike Srpske. Jednostavno 

rečeno, ova tema postaje sve prisutnija 

u domaćoj javnosti. Međutim, najjači 

znak početka implementacije onoga 

što je najavio ambasador Patrik Mun, 

odnosno početka procesa rekonstrukcije 

Federacije Bosne i Hercegovine i 

dijela Republike Srpske jeste panika 

koju trenutno pokazuje Milorad Dodik 

i njegovi politički saradnici i mentori. 

Milorad Dodik je sve do jučer ponosno 

govorio kako je sredio strance 

i kako mu danas ne može niko ništa. 

Na tu temu je čak pričao i viceve. Međutim, 

ovih dana Milorad Dodik pokazuje 

sve znake panike i straha. Jasno 

je da on zna šta se iza bosanskih brda 

valja. Prije nekoliko dana izjavio je da 

su stranci upumpali ogromne novce 

u Republiku Srpsku namijenjene za 

njegovo uklanjanje sa političke scene 

Bosne i Hercegovine. “Raspolažem 

informacijama da je ovdje ušlo 10 miliona 

dolara da bi se podržale razne 

nevladine organizacije. Govori se o 

nekom ‘proljeću’ i ovdje”, naveo je Dodik. 

Predsjednik je za Večernje novosti 

rekao da zna veoma precizno ko distribuira 

pare, kome i sa kojim ciljem, te 

napomenuo da se vrše pritisci na medije, 

pokušava da se napravi atmosfera 

ulice, nemira. “Naravno, cilj je jedan: 

skloniti Dodika. Dovesti marionete. 

Isprazniti Srpsku. Oduzeti 

joj sve nadležnosti”, naveo 

je Dodik. 

I dok Milorad Dodik 

pokreće svu svoju mašineriju 

u zaštitu svoje Republike 

Srpske i zauzima povoljne 

startne pozicije pred početak 

tako važnog političkog procesa 

kao što je rekonstrukcija 

Federacije Bosne i Hercegovine, 

bošnjački političari i intelektualci 

uopće se ne bave 

ovom važnom temom. Kao 

da se ništa ne događa. Mogao 

bi se steći pogrešan dojam da 

su Bošnjaci već odavno spremni 

na sve izazove. Nažalost, 

istina je potpuno drukčija. 

Bošnjaci kameni spavači 

Kao što smo već istaknuli, 

početak procesa rekonstrukcije 

Federacije Bosne i 

Hercegovine i dijela Republike 

Srpske, za nas Bošnjake, 

dolazi u najgore moguće 

vrijeme. Bošnjačku politiku 

danas predstavljaju komunisti 

Zlatka Lagumdžije i graditelj 

tornjeva po Bosni i Hercegovini 

Fahrudin Radončić. Njih dvojica su 

nam do sada prezentirali sav svoj izdajnički 

arsenal. Ako se oni budu pitali 

Federacija Bosne i Hercegovine će se 

rekonstruirati isključivo na štetu Bošnjaka. 

Nažalost, Bošnjaci danas nema- 

Bošnjačku 

politiku danas 

predstavljaju 

komunisti 

Zlatka 

Lagumdžije 

i graditelj 

tornjeva 

po Bosni i 

Hercegovini 

Fahrudin 

Radončić. Njih 

dvojica su 

nam do sada 

prezentirali sav 

svoj izdajnički 

arsenal. 

Stranka 

demokratske 

akcije bi 

mogla biti ta 

vjerodostojna 

politička 

opcija, ali 

nažalost na 

čelu ove 

stranke nalazi 

se čovjek koji 

guši svaki 

mogući hajr 

koji pokreću 

manje rangirani 

vrijedni 

politički 

predstavnici 

SDA. 

ju vjerodostojnu političku 

opciju, opciju koja bi se mogla 

suprotstaviti neželjenim 

scenarijima rekonstrukcije 

Federacije BiH. Stranka demokratske 

akcije bi mogla 

biti ta vjerodostojna politička 

opcija, ali nažalost na 

čelu ove stranke nalazi se 

čovjek koji guši svaki mogući 

hajr koji pokreću manje 

rangirani vrijedni politički 

predstavnici SDA. Zaključak 

se sam nameće. Ako budemo 

zavisili od bošnjačkih 

političara teško nam se piše. 

S druge strane, bošnjačka 

intelektualna elita, osim časnih 

pojedinaca, se ponaša 

kao “kameni spavač”. Bošnjačke 

pametne glave mudro 

šute i drže se po strani 

i na taj način ostavljaju prostor 

raznim špekulantima. 

Ozbiljnost i odlučnost 

međunarodne zajednice da 

ove godine implementira 

svoj model teritorijalno-političke 

rekonstrukcije Bosne 

i Hercegovine, ekonomska 

kriza u koju smo već odavno 

upali i koja će, po procjeni stručnjaka, 

ove godine tek pokazati svoje zube, sve 

naše slabosti i brojni drugi izazovi koji 

nas neočekivano vrebaju nameću zabrinjavajući 

odgovor na pitanje šta nas 

čeka u 2013. godini. Nek’ nam je Bog 

na pomoći! 


15

Kolumna 

Borba za opstanak 

Ideologij deologija genocida nad Bošnjacim 

ošnjacima 

Iza velikodržavnih projekata Srbije 

i Hrvatske stoji ideja genocida 

nad Bošnjacima, a iza opstanka 

Bošnjaka stoji ljudsko pravo na 

život i dostojanstvo 

Piše: Fatmir Alispahić 

Svaki genocid, pa tako i genocid 

Snad Bošnjacima, temeljen je na 

ideološkim konstruktima mržnje 

i uvjerenja da određeni narod treba pobiti, 

raseliti ili raznaroditi. A kako je činjenje 

genocida uvijek čin kolektivnog zločina, 

kojeg izvode organizirane vojne snage, to 

podrazumijeva i mehanizme pripremep 

kolektivne svijesti za činjenje zločina. Šta 

je to što je pripremilo kolektivno srpstvo 

za činjenje i toleriranje genocida nad 

Bošnjacima? Koji su to mehanizmi putem 

kojih je genocidizam prema Bošnjacima 

izdignut na nivo svesrpskog nacionalnog 

interesa? 

Koliko god se u slučaju velikosrpske 

genocidne agresije nastojao zločin 

individualizirati – a što nije bio slučaj sa 

odgovornošću njemačke države i društva 

za holokaust - mi nemamo pravo previdjeti 

činjenice koje svjedoče da je srpsko 

društvo, oličeno u srpskim institucijama 

(a ne srpskim pojedincima!), projektovalo 

genocid nad Bošnjacima. U djelovanju 

Udruženja književnika Srbije, Srpske pravoslavne 

crkve, napose, Srpske akademije 

nauka i umjetnosti, nema nikakvog individualizma, 

već se radi o institucionalnoj 

projekciji genocida. A ta projekcija je 

putem medija dolazila do kritične mase 

Srba koji su postali spremni da čine ili 

podržavaju genocid nad Bošnjacima, ili da 

o njemu šute. 

Odgajanje genocida 

Velikosrpska ideja genocida nad Bošnjacima 

ima desetine hiljade pisanih tragova, 

i ne radi se o nečemu što je nacionalistički 

košmar u glavi nekog primitivnog 

zločinca, već jer riječ o dokumentima iza 

kojih već gotovo 170 godina stoje najumniji 

Srbi i najvažnije srpske institucije. 

Ideološka maternica ovih pisanih tragova 

bila je u “Načertaniju” Ilije Garašanina 

iz 1844. i u “Srbi svi i svuda” Vuka Karadžića 

iz 1849., potom “Homogena Srbija” 

Stevana Moljevića iz 1941., napose, u 

Memorandumu Srpske akademije nauka 

i umjetnosti iz 1986. godine. Ovi dokumenti 

su obrazovali i nadgrađivali ideološku 

mrežu plana za “sve Srbe u jednoj 

državi”, koji podrazumijeva negaciju Bosne 

i Hercegovine i njenog najbrojnijeg 

naroda. Ovi politički tekstovi imali su 

književnu, doživljajnu podršku, naročito 

u Njegoševom “Gorskom vijencu” i 

u djelima Ive Andrića. A ta 

fascinacija Andrića Njegošem 

najbolje se očituje u Andrićevom 

eseju “Njegoš kao tragični 

junak kosovske misli”, o kome 

je znameniti Muhsin Rizvić zapisao 

sljedeće: “(...) A izostanak 

razlikovanja i izuzimanja 

slavenskih muslimana iz toga 

historijskog kompleksa Turaka 

kao porobljivača i neprijatelja, 

i njihovo podrazumijevanje pod 

turskim nacionalnim imenom, 

značilo je nametanje ‘turske 

kosovske krivice’ i na njihova 

leđa i političku prijetnju prema 

savremenim Bošnjacima, njihovo 

izuzimanje iz srpskojugoslovenske 

zajednice, i stavljanje 

izvan ljudskih prava i zakona.” 

Kao što su časopisi poput 

crnorukaškog “Piemonta” iz 

1915. pripremili javnost za 

zločine nad Bošnjacima nakon 

Prvog svjetskog rata, tako 

su i časopisi poput “Srpskog 

glasa”, koji je od 1938. izdavao 

Srpski kulturni krug, 

trasirali ideologiju Četničkog ravnogor- 

skog pokreta, a time i genocid nad Bošnjacima. 

Te tragove ideologije genocida 

moguće je pratiti i u četničkim listovima 

“Vidovdan” i “Ravna Gora”. 

Ako prikrivanje zločina znači njegovo 

toleriranje, a time i podstrekavanje, onda 

je odnos komunista prema genocidu nad 

Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu u 

cijelosti bio neka vrsta odgajanja zločinca, 

ali i odgajanja žrtve. Znamo da je ubijeno 

103.000 Bošnjaka, ili 8,1 odsto od ukupne 

populacije, čime su Bošnjaci narod 

koji je, nakon Jevreja, procentualno najviše 

stradao u Drugom svjetskom ratu. 

Ali, izuzev usmenih predanja, Bošnjaci 

nisu mogli ništa saznati o svome stradanju, 

jer genocid nad Bošnjacima ne samo 

da nije tekstualiziran u vladajućoj historiji, 

već se budno vodilo računa da bude 

prekriven šutnjom i zaboravom. A jedan 

od načina da se zatre bošnjačko sjećanje 

Valja primijetiti 

da su i 

velikosrpska i 

velikohrvatska 

propaganda, 

uz naklonost 

međunarodnog 

faktora, dugo 

uspijevali 

projicirati 

krivu sliku 

o karakteru 

rata u Bosni i 

Hercegovini. 

i osjećanje identiteta bio je progon bošnjačkih 

intelektualaca. Progoni Bošnjaka 

u komunističkom periodu će se nastaviti 

specijalnom vrstom rata, tako što će bošnjački 

komunisti, za račun velikosrpske 

ideologije, progoniti bošnjačku inteligenciju, 

kao što je slučaj sa procesom 1983. 

godine. U cijelom toku jugoslovenskog 

vremena mogu se čitati oblici 

negacije bošnjačke, a time i 

bosanske posebnosti, koji su 

praćeni represivnim pritiscima. 

Sjećamo se afere oko eseja Muhameda 

Filipovića “Bosanski 

duh u književnosti – šta je to” 

iz 1967. godine. Čini se da su 

pripreme za najtragičniju etapu 

genocida nad Bošnjacima 

od 1992. do 1995. počele sa 

ustanovljavanjem onih propagandnih 

konstrukcija koje će 

koristiti velikosrpski sistem 90- 

tih godina. 

Sa objavljivanjem antimuslimanske 

knjige “Parergon”, 

u nastavcima, u Oslobođenju, 

počev od 6. avgusta 1979., 

komunističkog književnika 

Derviša Sušića, u kojoj on i 

po vjerskim i historijskim osnovama 

stigmatizira Islamsku 

zajednicu, bit će promovirana 

ona velikosrpska politika 

problematiziranja svega muslimanskog, 

a na kojoj će se u 

narednoj deceniji pripremati 

ambijent za genocid nad Bošnjacima. 

Sušić to, naravno, nije mogao znati, ali 

kada sa historijske distance posmatramo 

kontinuitet velikosrpske antimuslimanske 

propagande, onda uočavamo da je taj proces 

započet sa “Parergonom”. Kako piše 

Smail Balić, u “Parergonu” je - “globalno 

uloga hodža (muslimanskih duhovnika) 

prikazana opasnom i protudržavnom”, a 

upravo je to onaj obrazac oko kojeg će velikosrpska 

propaganda ubjeđivati domaću 

i međunarodnu javnost u nužnost srpske 

odbrane od “panislamista”. 

Bilo je to vrijeme kada su se bošnjački 

autori oprezno upuštali u polemike sa 

eksponentima komunističkog režima, pa 

u tom svjetlu treba cijeniti reakciju Hilme 

Neimarlije na pojavljivanje “Parergona”, 

koju je objavio već u septembru 1979., u 

glasilu Islamske zajednice Preporod. Evo 

jednog znakovitog citata: “Samo objavljivanje 

‘Parergona’, međutim, prethodno je 


16

najavljeno kao što nikada valjda nije najavljen 

neki prilog u ‘Oslobođenju’. Pored 

više krupnih i udarnih najava u samom 

‘Oslobođenju’, Sušićev feljton je izreklamiran 

na TV, Radio-Sarajevu, te drugim 

listovima. (...) Tako po slovu ‘Parergona’ 

ispada da su vjerske vođe i uglednici muslimana 

u ovim krajevima još od turskog 

vremena bili budale, pljačkaši i izdajnici 

muslimanskog naroda, a naša islamska 

prošlost ništa drugo do carstvo mraka i gluposti. 

A po logici takve ocjene i ne može 

slijediti drugo nego da ti vjerski ljudi nisu 

uopće sposobni za djela pozitivnog moralnog 

i ljudskog važenja i za Sušića je stoga, 

pridavanja značaja rezoluciji El-Hidaje, u 

kojoj su predstavnici Ilmije digli svoj glas 

protiv ustaških zločina, obični šovinizam.” 

U to vrijeme Tito se zatekao u Bugojnu 

i na televiziji izjavio – “da mu je 

rečeno da postoji jedna grupa koja radi 

na razbijanju bratstva i jedinstva i da se 

sa njom treba energično obračunati”. Slijede 

godine izmišljanja “panislamizma” i 

“fundamentalizma” u Bošnja ka, a s ciljem 

da se pokaže kako je to ideologija oko 

koje se nastoji stvoriti “etnički čista” Bosna 

i Hercegovina. U Beogradu je objavljena 

knjiga Miroljuba Jevtića pod naslovom 

“Džihad kao moderni rat” u kojoj 

se islam prikazuje kao opasnost za Evropu. 

U beogradskim, ali i zagrebačkim 

novinama, objavljuju se nevjerovatne 

konstrukcije, o tzv. zelenoj transferzali 

koja treba da ide od Slavonskog Broda 

do Teherana. Valja reći da je jedan dio 

bošnjačkih intelektualaca raskrinkavao 

ovo bezumlje, poput Mustafe Imamovića 

koji u svom eseju o panislamizmu, objavljenom 

u “Odijeku” 1982., superiorno 

ismijao ove optužbe. Već iduće godine, 

kada je otvoren montirani tzv. sarajevski 

proces protiv Alije Izetbegovića i ostalih, 

vidjelo se da će medijske izmišljotine o 

“panislamizmu” odnositi i konkretne 

žrtve. Uslijedit će 1987. afera “Agrokomerc”, 

kao povod za rušenje najistaknutijeg 

bošnjačkog političara tog vremena 

Hamdije Pozderca, koji je nakon podnesene 

ostavke na funkciju predsjednika 

Komisije za promjene Ustava SFRJ (koja 

je branila avnojevske granice) i funkciju 

podpredsjednika Predsjedništva SFRJ 

(sljedeći predsjednik Jugoslavije bio bi 

Pozderac) - pod nejasnim okolnostima 

umro u aprilu 1988. godine 

Dok su optuženi u tzv. sarajevskom 

procesu još bili u zatvoru, a na poziciji 

ideološke istine živjela konstrukcija 

o “zelenoj transferzali”, u Srbiji su se 

počele buditi njegoševske i andrićevske 

projekcije prošlosti. A u toj prošlosti 

bosanski muslimani, tako oklevetani 

za “fundamentalizam”, za ambiciju da 

stvore etnički čistu Bosnu i Hercegovinu, 

automatski su percipirani kao Turci 

iz srpske mitologije, oni koji hoće da 

ponovo podjarme Srbe i srpstvo. 

Genocidno srpstvo 

U narednih nekoliko godina, 

nakon Memoranduma 

SANU, struktuirat će se, u 

politici i u JNA, na medijima 

i u kulturi, vladajući sloj 

ideoloških istomišljenika koji 

agresivno kadrovski čiste i velikosrpskom 

projektu prilagođavaju 

sistem moći. Demonstracija 

moći te velikosrpske 

transformacije dogodit će se 

28. juna 1989. na Gazimestanu, 

na obilježavanju 600. 

godišnjice Kosovske bitke, 

odakle je Slobodan Milošević 

poručio: “Šest vekova posle 

Kosovske bitke, ponovo smo 

u bitkama. One nisu oružane, 

mada ni takve nisu isključene”. U kontekstu 

oživljavanja kosovskog mita, i guranja 

Bošnjaka u panislamistički kontekst, iz 

kojeg će da ugnjetavaju “srpske starosjedioce”, 

ova prijetnja oružanim bitkama 

odzvonila je kao prijetnja Bošnjacima. 

Tih godina događaju se osvećenja crkava, 

otkopavanja masovnih grobnica iz 

Drugog svjetskog rata po Bosni i Hrvatskoj, 

sve je u znaku agresivnog insistiranja 

da su Srbi u svakom momentu žrtve, i u 

ratu, i u miru, i u Jugoslaviji, gdje ne žive 

na jedinstvenom prostoru, pa su ugnjetavani 

od hrvatskog ustaštva i bošnjačkog 

Hrvatski 

predsjednik 

Tuđman je u 

više navrata 

ponovio da 

je Hrvatska 

“predziđe 

kršćanstva”, 

čime je 

nastojao da 

hrvatsku 

agresiju 

opravda 

navodnom 

odbranom 

Evrope od tzv. 

militantnog 

islama. 

“panislamizma”. U organizaciji 

Srpske pravoslavne crkve, uz 

prisustvo državnih tv kanala, 

u jesen i zimu 1990., iz sedmice 

u sedmicu otvarane su 

nove jame (Žitomislići, Prebilovci, 

Pandurica, Jagodnjača, i 

dr.), vađene i šlafuom sapirane 

kosti, a javnost je sve to pratila 

kao centralnu vijest državnih 

tv kanala. Vrhunac neukusa 

bio je kada se vladika Filaret 

s lobanjom u ruci pojavio na 

televiziji i ispričao kako je to 

lobanja jedne srpske djevojčice 

kojoj su muslimani pred 

majkom odsjekli glavu. Da se 

radilo o velikosrpskom marketingu 

govori i podatak da su se 

u jednu od jama, u jamu Golubnik, 

u decembru 1990., spustili čelnici 

SDS-a Radovan Karadžić, Nikola Koljević 

i nacionalisitčki slikar Milić od Mačve. 

Kao poseban događaj u nastavcima 

organizirano je nosanje kostiju kneza Lazara 

po Srbiji i Bosni i Hercegovini. Ivan 

Stambolić piše da je “bilo je jasno da te 

procesije izazivaju i uznemiravaju sve one 

koji nisu Srbi, pa i one Srbe koji su svesni 

kuda sve to vodi, ali koji su ostajali nemi”, 

te dodaje: 

“Ta kampanja protiv Bošnjaka kulminaciju 

je doživjela u drugoj polovini 80- 

tih, posebno u istupima srbijanskih pisaca 


17

i orijentalista. Vuk Drašković, koji je svojim 

romanom “Nož” zazivao osvetu nad 

“Turcima”, u predvečerje genocida govorio 

je o “bjesomučnoj ofanzivi netolerantnog 

islama u Bosni, Kosovu, Sandžaku i 

Hercegovini”, o “militantnom islamskom 

fundamentalizmu”, o “povampirenju 

šerijatske tradicije”, o “strategiji džihada”, 

čiji je cilj “formiranje islamske države na 

Balkanu”. Predstavljao je Bošnjake kao 

“nenarod”, kao “Srbe koji su prešli na islam”, 

te se otvoreno zalagao za stvaranje 

tzv. velike Srbije. A kako je u velikosrpskom 

pojmovniku trebala da izgleda ta 

tzv. velika Srbija najbolje ilustrira izjava 

Mirka Jovića, vođe paravojne organizacije 

“Beli orlovi”, koji je rekao da su oni – 

“zainteresovani za kršćansku, pravoslavnu 

Srbiju, bez džamija i nevernika”. Nije li u 

ovakvim propagandnim preporukama odgovor 

na masovno i organizirano rušenje 

džamija i objekata Islamske zajednice na 

teritoriji pod kontrolom Vojske Republike 

Srpske?! 

Jedan od prominentnijih velikosrpskih 

intelektualaca tog vremena Dragoš 

Kalajić, izjavio je da Bošnjaci “ne pripadaju 

porodici naroda”, jer su “pustinjskog 

porijekla”. Pri tome s bošnjačke 

strane nije postojao nikakav konkretan 

povod da bi se ovakve masmedijske 

uvrede mogle tumačiti kao neka reakcija, 

izuzev ako to nije bila reakcija na spoznaju 

da se ta tzv. velika Srbija mora suočiti 

sa bosanskom državnošću i bošnjačkom 

samobitnošću. Kalajić je poslije izjavljivao, 

poput hrvatskog predsjednika 

Franje Tuđmana, “da srpski narod u 

Bosni i Hercegovini, braneći svoju slobodu 

od islamske opasnosti, brani takođe 

Evropu i Evropljane”. U beogradskim 

medijima su se pojavljivale konstrukcije 

da Njemačka pomaže formiranje “islamske 

tvrđave usred Evrope”, u kojoj će 

biti “zbrisani Srbi”, a čime se nastojala 

uspostaviti populistička emotivna paralela 

prema nacističkim zločinima nad 

Srbima u Drugom svjetskom ratu. No, 

ove propagandne konstrukcije nisu bile 

nekotrolisani izljev ludosti i ekstremizma, 

već rezultat sistema, a o čemu svjedoči i 

podrška vodećeg glasila JNA “Narodne 

armije”, koja je u jednoj analizi tvrdila 

da “Muslimani namjeravaju formirati 

islamsku državu, koja bi navodno obuhvatala 

Bosnu i Hercegovinu, južnu Srbiju 

(Kosovo), Makedoniju, Grčku, Bugarsku 

i Albaniju”. 

Kao što su srpski književnici (Dobrića 

Ćosić, Vuk Drašković, Antonije Isaković, 

Vojislav Lubarda, Matija Bećković, 

Brana Crnčević i drugi), okupljeni oko 

Udruženja književnika u Francuskoj 7 i 

SANU, imali svoju ulogu u podstrekavanju 

genocida nad Bošnjacima, tako su i 

srpski orijentalisti bili zaduženi da objasne 

kako su muslimani u u Bosni ostaci jedne 

strane civilizacije. Darko Tanasković kaže 

da postoji “ekonomski, diplomatski 

i posebno demografski 

džihad”, uperen i protiv Balkana 

i protiv zapadne Evrope, 

a iz čega proizilazi da je genocid 

način da se zaustavi taj “demografski 

džihad”. Miroljub 

Jevtić ide još dalje pa predviđa 

da će “Muslimani formirati 

srednjovjekovnu državu”, jer 

su po njemu “nesposobni za 

koegzistenciju”. 

Srpska pravoslavna crkva je 

bila glavno duhovno uporište 

platformi koja je kreirana na 

relaciji SANU – Udruženje 

književnika Srbije. Nije tu bilo 

nikakve mimikrije ili prenesenih značenja, 

jer se otvoreno govorilo da su Bošnjaci 

strano tijelo u Bosni, a “Srbi starosjedioci”. 

Konkretno, patrijarh Pavle je propovijedao 

da su Bošnjaci “stigli sa otomanskim 

osvajačima”, te da sada žele obespraviti 

kršćane. Ustvrdio je da “Kur’an propovijeda 

sveti rat kao sredstvo za proširenje 

vjere”. Zvorničko-tuzlanski episkop Vasilije 

je prepoznao opasnost: “Mi Srbi vrlo 

dobro znamo da za jedan određeni dio 

Muslimana vrijedi pravilo: što više ubiju 

nevjernika, bliži su nebesima”. Dragan 

Terzić, glavni i odgovorni urednik “Pravoslavlja”, 

je pisao da bosanski Srbi “ne žele 

da žive u džamahiriji i da bi oni pod vlašću 

mudžahedina imali isti status koji imaju 

hrišćani u islamskim zemljama, tj. bili bi 

robovi, što su već iskusili tokom petovekovne 

islamske okupacije”. 

Već 15. oktobra 1991, lider bosanskih 

Srba Radovan Karadžić je najavio 

mogući nestanak jednog naroda, kao 

ishod navodne antisrpske bošnjačke politike, 

a što je genocid nad Bošnjacima 

legitimiralo kao svršen čin, bez krivice. 

Dotad je dominantna većina Srba bila 

inficirana velikosrpskom propagandom 

i vjerovanjem kako je suverenitet Republike 

Bosne i Hercegovine okvir za “panislamsku 

državu”, zbog čega Srbi imaju 

U djelovanju 

Udruženja 

književnika 

Srbije, Srpske 

pravoslavne 

crkve, napose, 

Srpske 

akademije 

nauka i 

umjetnosti, 

nema nikakvog 

individualizma, 

već se radi o 

institucionalnoj 

projekciji 

genocida. 

pravo da se brane od Bošnjaka 

kao “pustinjskog naroda”, koji 

su svakako u Bosnu “stigli sa 

otomanskim osvajačima”. 

Za razliku od velikosrpske 

genocidne agresije, velikohrvatska 

agresija na Bosnu i Bošnjake 

nije imala historijsku genezu, 

već se izrodila kao plan 

prvog hrvatskog predsjednika 

Franje Tuđmana, koji je sa 

srbijanskim predsjednikom 

Slobodanom Miloševićem, u 

Karađorđevu, marta 1991., 

dogovorio podjelu Bosne i 

Hercegovine. No, velikohrvatska 

agresija je iz Beograda 

preuzela one islamofobijske propagandne 

obrasce, u kojima su Bošnjaci, zbog svoje 

islamske vjeroispovijesti, predstavljani kao 

strano tijelo i opasnost za Evropu. Hrvatski 

predsjednik Tuđman je u više navrata 

ponovio da je Hrvatska “predziđe kršćanstva”, 

čime je nastojao da hrvatsku agresiju 

opravda navodnom odbranom Evrope od 

tzv. militantnog islama. Valja primijetiti 

da su i velikosrpska i velikohrvatska propaganda, 

uz naklonost međunarodnog 

faktora, dugo uspijevali projicirati krivu 

sliku o karakteru rata u Bosni i Hercegovini. 

U osnovi ovog problema je nespremnost 

prevashodno srpske elite, a djelomično 

i hrvatske, da prihvate nacionalnu i 

vjersku posebnost bošnjačkog naroda, čiji 

je opstanak uslovljen opstankom Bosne i 

Hercegovine, jednako kao što je opstanak 

Bosne i Hercegovine uslovljen opstankom 

Bošnjaka. Taj prostor uzajamnosti je apsolutno 

tijesan za velikosrpsku i velikohrvatsku 

ideju, i za ekstremističko nastojanje 

da se u bošnjačkom vjerskom identitetu 

nađe opravdanje za negaciju bosanske 

državne i bošnjačke narodne posebnosti. 

Jedno isključuje drugo, s tim što iza velikodržavnih 

projekata Srbije i Hrvatske 

stoji ideja genocida nad Bošnjacima, a iza 

opstanka Bošnjaka stoji ljudsko pravo na 

život i dostojanstvo. 


18

Društvo 

Promovirana knjiga Huseina Tokića 

Jugoslovenstv 

ugoslovenstvo kao sh agresija 

Ako Au Bosni i Hercegovini 

Apostoji posljednje mjesto 

Au kome bi se moglo o jugoslovenstvu 

govoriti kao o agresiji, 

onda je to Tuzla, u kojoj od 1944. pa 

do danas nije došlo do demokratskih 

promjena, jer jedna partija ovim “bosanskim 

Staljingradom” vlada bezmalo 

70 godina u kontinuitetu, i ta partija 

sije smutnju u pogledu poistovjećivanja 

jugoslovenstva i bosanstva, a što 

je velikosrpska teza po kojoj bi se Bosna 

i Hercegovina trebala raspasti kao 

i Jugoslavija. Upravo u toj cr(k)venoj 

Tuzli priređena je promocija knjige 

pjesnika i publiciste Huseina Tokića, 

pod naslovom “Jugoslovenstvo kao sh 

agresija”. Tokić je inače povremeni saradnik 

glasila Islamske zajednice Preporod, 

dgdje je i objavio nekoliko eseja 

koje donosi u ovoj knjizi. Promotori su 

bili književnici Mirsad Mustafić i mr. 

Fatmir Alispahić. Mustafić se osvrnuo 

na genocidnu ideju u djelima Njegoša 

i Ive Andrića, a Alispahić je predstavio 

najvažnije akcente iz svoje recenzije. 

Knjiga o odbrani bosanskog duha 

U Evropi ne postoji narod, poput 

Bošnjaka, koji je toliko sudbinski ovisan 

od političkih tokova i znakova, a da 

je toliko politički obespismenjen, mlohav 

i trohav. Otud se politička publicistika 

u Bošnjaka doima kao subverzija 

u kulturalnim tokovima, gdje je odveć 

nametnuta zakonomjernost po kojoj je 

stupanj političke i svake druge izgubljenosti 

Bošnjaka ovisan od stupnja njihove 

političke nepismenosti. Za političku 

publicistiku Huseina Tokića niko nije 

zainteresiran, pa ni sam bošnjački narod, 

koji je (pre)odgojen da vjeruje kako 

je imanje stava konflikt za rogatim, pa 

je mudrije ići krajem i gledati pridase. 

Husein Tokić se upravo bavi analizom 

sistema koji je proizveo bošnjačku autodestrukciju, 

kao krajnji produkt tog 

stoljetnog velikosrpskog genocidnog 

nastojanja da se zatre trag bošnjačkom 

postojanju. To nestajanje jednog naroda 

i jedne zemlje danas se realizira principom 

samosagorijevanja, a što podrazumijeva 

ignoriranje ili stigmatiziranje autora, 

poput Huseina Tokića, koji ukazuju 

kako je genocid nad Bošnjacima složen 

i ustrajan sistem velikosrpskog, ali i 

velikohrvatskog, zločinačkog pothvata. 

Husein Tokić je jedan od onih autora 

koji se u periodici pojavljuju povremeno, 

sa radovima čija se smisaona 

struktura toložila, zrila, tesala, da bi 

u jednom momentu bila pretočena u 

tekst. Zbog toga se Tokićevi politički 

eseji doimaju zgusnuti, uprkos širini 

znakova i uglova iz kojeg se određena 

tema promatra. Husein Tokić nije 

poslom vezan za pisanu riječ, ali je već 

dvadesetak godina publicistički aktivan, 

u onoj mjeri koja njemu pogoduje 

da se s vremena na vrijeme oglasi i zabilježi 

svoja istraživanja i promišljanja. 

Takav ritam ostavlja mu mogućnosti 

da mnoge pojave vidi temljitije, 

i drukčije, a što njegove 

tekstove čini posebnim. 

U rukopisu pod naslovom 

“Jugoslovenstvo kao 

sh agresija” Husein Tokić 

objavljuje deset srodnih političkih 

i kulturalnih eseja, 

koji nastupaju kao cjelina u 

odnosu na mehanizam jugoslovenskog 

odgajanja genocida 

nad Bošnjacima. Za 

Tokića je “jugoslovenstvo” 

tek kamuflaža srboslavenske 

genocidne suštine, koja se 

muslimanskoj merhametli 

svijesti prikazuje kao utočište 

i zaštita. 

U eseju “Njegoš, jugoslovenstvo 

i krv”, Tokić u širokom historijskom 

luku, od agrarnih reformi putem kojih 

je otimana bošnjačka zemlja, do genocida 

u Drugom svjetskog ratu u kojem 

je pobijeno između osam i deset posto 

bošnjačkog naroda, razmatra Njegoševu 

genocidnu poetiku, involviranu u 

tri jugoslovenske etape, od kojih ona 

posljednja nastupa bez maski i ograda. 

Tekst koji je objavljen u periodici 1992. 

Tokić dopisuje kroz formu “bilješki i 

dopuna”, kritički razmatrajući činjenicu 

da se “Bošnjaci ni do danas nisu naučno 

odredili spram Njegoševe fašističke 

platforme”. 

U eseju markesovskog naslova “Batal 

u bosanskom sahatu”, Husein To- 

Upravo u toj 

cr(k)venoj 

Tuzli priređena 

je promocija 

knjige pjesnika 

i publiciste 

Huseina Tokića, 

pod naslovom 

“Jugoslovenstvo 

kao sh 

agresija”. 

kić piše potaknut licemjerjem j ratnih 

pregovora u Ženevi, i uočava obrazac 

koji će bosansku stvarnost pratiti bezmalo 

dvije decenije poslije, a to je onaj 

šablon o “tri zaraćene strane”, gdje je 

“najveći krivac onaj tko se bije sa dvije”. 

Tekst je pisan u februaru 1993. i zanimljivo 

je pratiti sa koliko je lucidnosti 

autor još tada uočio dvoličnost hrvatske 

politike prema BiH i Bošnjacima. 

On navodi čitav niz ilustracija koje pokazuju 

ružan odnos prema bošnjačkoj 

žrtvi i bosanskoj tragediji, što u cjelini 

ima dimenziju “političkog prostituisanja 

oko pomoći BiH”. I u ovom tekstu 

se uočava Tokićevo umijeće organizacije 

materijala - da o jednoj temi 

piše iz različitih uglova, sa mnoštvom 

ilustracija i malih digresija, što tekstu 

daje ekspresionistički ritam, u skladu 

sa neizvjesnim ratnim vremenom. 

U tekstu sa nadnaslovom “Nad 

odrom jugoslovenstva”, i 

pod naslovom “Kraj ubijanja 

Bosne”, dolazi do izražaja 

autorova eruditivnost, 

poznavanje mnoštva historijskih 

činjenica, odakle proizilazi 

taj slojevit i dubinski 

pogled na problem koji se 

obrađuje. Tokić piše o državotvnornoj 

genezi Bosne 

i Hercegovine, o preplitanju 

historijskog kontinuiteta sa 

različitim interesima koji su 

podupirali opstojnost bh. 

državnosti, te razobličava 

tezu o “ničijoj BiH (koja je) 

trebala opstojati u političkom 

smislu kao ideološka potvrda jugoslovenskog 

internacionalizma”. 

U četvrtom eseju pod naslovom 

“Tito i Bošnjaci”, Husein Tokić se bavi 

fenomenom bošnjačke opsjednutosti 

kultom ličnosti jugoslovenskog predsjednika 

Tita, i to kroz jednu suptilnu 

ironiju (“Da nije bilo Jože bošnjački 

narod ne bi znao šta je fašizam ni antifašizam” 

i “da nije bilo njega ne bi bilo 

ni Bosne ni Muslimana”, niti bi Muslimani 

eto završili škole...). On se zalaže 

za nepristrasnu valorizaciju Titove uloge 

spram Bosne i Bošnjaka, te otvara 

nekoliko pitanja koja bacaju drukčije 

svjetlo ne samo na kompletan period 

Titove vladavine, već i na tu bošnjačku 

opsjednutost iluzijom jednakopravnosti, 

koja se u doticaju sa realnošću i 

činjenicama očitava, u najmanju ruku, 

kao mentalni problem. 

Naredna dva eseja, pod naslovom 

“Tito i bošnjačka šizofrenija”, odnosno, 

“Bošnjački pogled unazad: Odgovor 

bratu A. Kos-ovcu”, djeluju kao razrada 

ili nastavak prethodnog. U prvom 


19

tekstu se čak ponavljaju i kompletne 

rečenice iz prethodnog (“Da je Tito 

priznao Bošnjačku-Bosansku naciju sa 

historijskim faktima ove bi ekspoziture 

vjerovatno i nestale za perioda njegove 

apsolutističke vladavine.”). Tokićeva 

poruka je ista – da je Tito na račun Bosne 

i Bošnjaka mirio, a zapravo držao u 

mirovanju, dva velikodržavna projekta. 

Drugi tekst je polemički odgovor 

na reakciju koja je u savremenim titoističkim 

krugovima u Sarajevu izazvana 

tekstom “Tito i bošnjačka šizofrenija” 

(2005.). Autor nam se predstavlja kao 

osebujan polemičar, koji vješto aludira 

na “kosovsko” (kontraobavještajna 

služba JNA) porijeklo odbijanja da se 

titoizam i jugoslovenizam uoče kao negativni 

faktori u bosanskom razvoju i 

bošnjačkoj opstojnosti. Tokić analizira 

jugoslovenstvo kao sredstvo za anacionalizaciju 

BiH, koja je zahvatila samo 

Bošnjake, kod kojih su – “danas prisutni 

recidivi jugoslovenstva u formi 

bošnjačke nacionalne šiozofrenije”. Tokić 

inspostira jednu novu tezu - da je 

Titovo jugoslovenstvo sve jugoslovenske 

narode vratilo sebi, i ojačalo unutar 

svojih okvira (npr. “Jugoslovenstvo je 

vratilo crnogorskom Crnogorce.”), a 

da je Bošnjake raspršilo u anacionalna 

i ateistička bespuća. Autor kritički posmatra 

insistiranje na zakonomjernosti 

između jugoslovenstva i bosanstva, te 

nedvosmisleno poručuje da su – “bosansko 

društvo, Bošnjaci i Bosanska 

Država stariji od svih formi jugoslovenstva, 

pa i Titinog”. Ujedno, Tokić 

razmatra te zamjene teza i poturanja 

optužbi da je - biti protiv jugoslovenstva, 

ili komunizma, isto što 

i biti protiv antifašizma. Za 

njega su “komunizam i fašizam 

i ideološki antifašizam 

ortodoksne forme vladavine 

bizantizma”. Tokićeva poenta 

je u diferencijaciji “ideološkog 

antifašizma”, onoga 

koji je korišten za tovljenje 

titoističkog, jugoslovenskog 

režima, u odnosu na izvorni 

antifašizam u Bošnjaka i u 

bosanskog društva. 

I u narednom tekstu, 

ponajdužem u ovoj knjizi, 

u kome se bavi Ivom Andrićem, 

Tokić piše o odnosu 

između jugoslovenstva 

i bosanstva. On veli da se 

“jugoslovenstvo uvijek pokazalo kao 

prikrivena agresija na bosansko društvo”, 

a u kontekstu te teze kritički 

razmatra stavove po kojima je Andrić 

kulturološko vezivo bosanskog društva. 

Autor se osvrće na nekoliko vladajućih 

mišljenja o Andriću, iza kojih se 

skriva srpski ili hrvatski nacionalizam, 

za račun kojeg se Bošnjacima potura 

andrićevska verzija lažnog zajedništva. 

Tokić zadire u genezu mržnje prema 

Bošnjacima, poziva se na Garašaninovo 

“Načertanije”, te na odslik tog 

genocidnog programa u utemeljavanju 

političkog hrvatstva u Bosni. Andrićevu 

programsku pojavnost Tokić 

razmatra u širokom historijskom luku, 

čime njegov esej dobija poststrukturalističke 

karateristike, jer književno 

djelo razmatra u historijskim uvjetima 

u kojima je nastalo, te usmjereno 

Promotori su 

bili književnici 

Mirsad 

Mustafić i 

mr. Fatmir 

Alispahić. 

Mustafić se 

osvrnuo na 

genocidnu 

ideju u djelima 

Njegoša i Ive 

Andrića, a 

Alispahić je 

predstavio 

najvažnije 

akcente iz 

svoje recenzije. 

ka historijskim ciljevima za 

koje djeluje. Nakon ilustrativnog 

prolaska kroz bosansku 

povijest i svekolike progone 

i pljačke bošnjačkog 

naroda, Tokić piše o umjetničkom 

profilu bosanskog 

nobelovca Ive Andrića, podrazumijevajući 

da istinska 

umjetnost ne može biti obuzeta 

mržnjom, jer je to onda 

negacija same umjetnosti. 

Tokić Andrićevo djelo definira 

kao – “ideološko jugoslovenstvo”. 

Pozivajući se 

na historijske činjenice, kao 

i na esej Muhameda Filipovića 

iz 1967. godine “Bosanski 

duh u književnosti – šta 

je to?”, Tokić replicira “ikonama ideološke 

književnosti” u dejtonskoj Bosni, 

odakle se djelo Ive Andrića nastoji 

izdići na pijedestal duhovne vertikale 

bosanske opstojnosti. Za njega su ovakvi 

kulturalni proizvodi, u koje spada 

niz epigona “ideološkog antifašizma”, 

u funkciji potiskivanja onog istinskog 

antifašističkog kredibiliteta bošnjačkog 

naroda, koji je - “kao žrtva na trećini 

Bosne preživio učinke ideološke 

književnosti i umjetnosti”. U ovom 

složenom eseju, prepliću se historijske 

činjenice i kulturalni utjecaji, i tvore 

slike izvorne, odnosno sintetičke Bosne. 

Esej je obogaćen bilješkama na 

kraju teksta, koje dodaju nove slojeve 

značenja na okvirni tekst o Ivi Andriću, 

kao najisturenijoj figuri u projektu 

jugoslovenizacije, a zapravo debosnizacije 

Bosne i bosanskog ideniteta. 


20

Husein Tokić 

je ovom 

knjigom otvorio 

važno pitanje 

uspostavljanja 

razlike i 

granice između 

nametanja 

jugoslovenskog 

multietničkog, 

a zapravo 

velikosrpskog i 

velikohrvatskog 

obrasca Bosni 

i Bošnjacima, 

i negiranja 

izvornog, 

stoljećima 

građenog, 

bosanskog 

multietničkog 

pravila, 

neovisnog od 

ma kakvog 

jugoslovenstva. 

Naslovni esej “Jugoslovenstvo kao 

agresija – sh manipulacija bosanskim 

društvom” sublimira teze koje su 

iznesene u prethodnim tekstovima, 

posebno u pogledu definicije “ideološkog 

antifašizma”, odnosno “Titovog 

jugoslovenstva”, koji u – “bosanskoj 

državi pothranjuju dva razarajuća 

projekta bosanske države”, budući da 

su “ustaštvo i četništvo u direktnom 

(fizičkom) srazu samo u državi Bosni i 

bosanskom društvu, a da kao unutarnji 

neprijatelji ne bi mogli egzistirati 

sami po sebi (...) bez ove prisutne treće 

ideologije”. Ispod ovog generalnog 

okvira, Tokić analizira nekolike procese 

usmjerene ka disoluciji bosanske 

države i njenih izvornih vrijednosti. 

U tom smislu zanimljiva je analiza 

lažnih bosanskih dušebrižnika koji u 

ime jugoideološke, velikosrpske-velikohrvatske 

vladavine Bosnom, falsificiraju 

srednjevjekovnu historiju Bosne, 

pa i ulogu franjevaca, te vrijeđaju 

i progone one rijetke bošnjačke intelektualce 

koji se još bore za očuvanje 

autentičnih historijskih istina (npr. 

napadi na M. Filipovića, Dž. Jahića, 

I. Pašića, Dž. Latića, i dr). Tokić i 

ovom prilikom svoje teze potkrjepljuje 

mnoštvom historijskih podataka, a 

na kraju ponovo donosi veoma zanimljive 

“bilješke i dopune”. 

U pretposljednjem tekstu u knjizi, 

pod naslovom “Esej-jada i kmetijada 

o Tunji Malom i Marku Velikom”, 

Husein Tokić na konkretnim primjerima, 

uz citate i britku logiku, u zanimljivoj 

formi teksta, razobličava Marka 

Vešovića, faraona dejtonske jugoideologije, 

koji je od režimskih medija 

nametan kao mjera multietničnosti, 

bosanstva i patriotizma, a zapravo je 

riječ o teškom nacionalisti i mrzitelju 

Bosne i Bošnjaka. Ovaj esej nedvosmisleno 

objašnjava porijeklo teških 

uvreda koje je Marko Vešović iznosio 

na obraz i čast akademika Filipovića, 

pokazavši da se ne radi o iracionalnoj 

mržnji, već o proračunatoj namjeri 

diskreditacije ovog velikog akademskog 

autoriteta u Bošnjaka. Pozicija 

sa koje nastupa Vešović (u istoznačnoj 

pratnji Ivankovića, para Lovrenovića 

i “ponekog iskompleksiranog 

bošnjačkog jugoideološkog kladića”) 

ide za logikom negiranja bosanske 

autohtonosti putem jugoideološkog 

formulara, a u drugom talasu, za blokadom 

bošnjačke pameti koja zbog 

svoje odanosti bosanskom duhu treba 

da po svaku cijenu prihvati jugoideološku 

verziju bosanstva. Ovu suštinu 

probema Tokić je definirao ovako: 

“Sarajevski multikulturalni intelektualni 

lonac instalira tezu o mogućnosti 

Bosne samo u okviru jugoslovenstva 

a posebno zadnje kao ideološkog antifašizma. 

Time se potire 

historijska istina da je 

svaki oblik jugoslovenstva 

agresija na Bosnu i bosansko 

društvo”. I ovaj tekst 

donosi veoma bogate bilješke, 

većinom historiografske, 

iz kojih se vidi 

širina Tokićevog analitičkog 

objektiva. 

Posljednji tekst u knjizi 

je prikaz knjige pripovjedaka 

srebreničkog pisca Mirsada 

Mustafića “Daleko 

je sine Srebrenica”, čija se 

zaključna funkcija u knjizi 

može tumačiti na simboličnoj 

razini, kao pomen 

srebreničkog genocida, te 

vječne uspomene, opomene 

i putokaza za bošnjački 

narod, a u odnosu na sve 

druge silnice koje nastoje 

odvratiti Bošnjake od jedinog 

mogućeg načina da 

se opstane – da se pamti i 

da se u tom pamćenju jugoslovenstvo 

prepoznaje kao pseudonim srpsko-hrvatske 

agresije, a da se s druge strane 

vjeruje u bosanstvo, kao civilizacijski 

izraz bošnjačke volje da se živi u toleranciji, 

antifašizmu i jednakopravnosti. 

Husein Tokić je ovom knjigom 

otvorio važno pitanje uspostavljanja 

razlike i granice između nametanja 

jugoslovenskog multietničkog, a zapravo 

velikosrpskog i velikohrvatskog 

obrasca Bosni i Bošnjacima, i negiranja 

izvornog, stoljećima građenog, bosanskog 

multietničkog pravila, neovisnog 

od ma kakvog jugoslovenstva, 

“ideološkog antifašizma”, 

“bratstva i jedinstva” i sličnih 

srpsko-hrvatskih derivata. 

Danas Bosnu razgrađuju u 

ime tog jugoslovenskog bosanstva, 

a zapravo srpsko-hrvatskog 

ovladavanja dejtonskom 

državom, u kojoj Bošnjaci 

treba da povjeruju kako 

nema Bosne ako njome neće 

vladati to lažno bosanstvo, 

koje ima zadatak da Srbe i 

Hrvate ustoliči kao vladare, 

a Bošnjake kao podanike i 

građane drugog reda. Upravo 

ovo pitanje, kojim se bavio 

Husein Tokić u nizu eseja, sa 

stotine živopisnih argumenata 

i ilustracija - prvorazredno 

je pitanje demokratskog 

i antifašističkog kredibiliteta 

dejtonske Bosne i Hercegovine. 

Zbog toga je njegova 

knjiga “Jugoslovenstvo kao 

sh agresija” važna za razumijevanje 

traumatiziranosti i 

izopačenosti dejtonskog društva i vladajućeg 

poretka, kao i za otpor prema 

silama koji teže hegemonističkom 

prisvajanju bh. teritorije, a po cijenu 

(samo)uništenja bošnjačkog naroda. 

Tokićeva knjiga jasno označava složen 

zločinački sistem koji putem kulturalnih 

proizvoda, političke strukture i 

karaktera svojih ciljeva, teži genocidnom 

preoblikovanju identiteta jedne 

zemlje i jednog naroda, i otud je ova 

knjiga istovremeno i dijagnoza i lijek 

protiv prijetećeg trijumfa zločina u 

Bosni i Hercegovini. (recenzija mr. sc. 

Fatmira Alispahića) 


21

Društvo 

Inicijativa Udruženja “Mladi muslimani” 

Dan RS-a proglasiti Danom 

početka genocida nad Bošnjacima 

“Sve od 9. januara 1992. do 

21. novembra 1995. godine 

Republika Srpska bila je nelegalna 

tvorevina unutar nezavisne, 

suverene i priznate države 

Republike BiH. Sve ono što je 

počinilo rukovodstvo RS-a za 

ovo vrijeme daje nam za pravo 

da 9. januar kada je formirana 

ova tvorevina nazovemo 

Danom početka genocida nad 

Bošnjacima, i da ga obilježimo 

kao takvog, te da pozovemo i sve 

druge slobodoumne pojedince, 

kao i institucije i organizacije da 

se pridruže nama i da na neki 

način obilježe ovaj dan. Neka 

to bude dostojanstvena šetnja, 

predavanje o genocidu ili tribina, 

okrugli sto, promocija knjige. Ali 

neka se u što više gradova u BiH i 

izvan nje obilježi ovaj dan” 

Piše: Ramiz Hodžić 

Udruženje “Mladi muslimani” 

pokrenulo je inicijativu 

da se 9. januar, 

kada se u RS-u obilježava dan ovog 

entiteta i njegova krsna slava Sveti 

arhiđakon Stefan, obilježava kao 

Dan početka genocida nad Bošnjacima. 

Inicijativa je pokrenuta početkom 

2012. godine i usmjerena je ka 

nevladinim organizacijama, raznim 

asocijacijama, institucijama kulture, 

intelektualnoj zajednici, univerzitetima, 

koji su u mogućnosti i koji 

imaju dovoljno slobode, da ovaj dan 

obilježe kroz tribine, predavanja, sesije, 

okrugle stolove, promocije knjiga 

koje govore o periodu agresije na 

BiH. Prošle, 2012. godine, inicijativa 

je podržana od nekoliko organizacija 

koje su u BiH, ali i u dijaspori 

obilježile 9. januar kao Dan početka 

genocida nad Bošnjacima. Održane 

su tribine u Brčkom, Bihaću, u Novom 

Pazaru, ali i u Luksemburgu i 

Vašingtonu. Udruženje “Mladi muslimani” 

prošle, dakle, 2012. godine 

9. januara je promoviralo u Kalesiji 

knjigu “Lanet olsun – Zločina nad 

Bošnjacima istočne Bosne”, čiji autor 

je Anes Džunuzović, koji je i sekretar 

Udruženja “Mladi muslimani”. 

RS je bila nelegalna tvorevina sve 

do Dejtona 

Bakira Hasečić; potom Ša- 

ćir Srebrenica, predsjednik 

“Saveza Logoraša BiH”; mr. 

Miharem Omerdić koji je 

govorio o stradanju objekata 

IZ-e i uposlenika IZ-e u BiH. Tu su 

bili i istaknuti publicisti: mr. Fatmir 

Alispahić, Nihad Halilbegović, Avdo 

Huseinović, Akif Agić, te doc. dr. 

Admir Muratović koji je govorio o 

reflekisijama agresije na BiH na Sandžak 

i stradanje sandžačkih Bošnjaka 

u periodu 1992. – 1995. Ova tema 

Na obilježavanje 9. januara 

kao Dana početka 

genocida nad Bošnjacima 

Udruženje “Mladi muslimani” 

ove godine pozvalo 

je nešto ranije, i to kroz organiziranje 

okruglog stola 

“Genocid nad Bošnjacima 

1992. – 1995.” koji je održan 

22. decembra 2012. 

godine u Sarajevu. Učesnici 

okruglog stola bili su predstavnici 

organizacija koje 

okupljaju žrtve agresije, kao 

što su predsjednica Udruženja 

“Žena-žrtva rata” 

potkrijepljena pj je i svedočenjem Ibrahima 

Čikića koji je bio žrtva torture 

u političkom procesu u Sandžaku 

1993./1994. godine. Jedan od motiva 

za organiziranje okruglog stola bio je 

da se uputi jasna poruka i poziv da se 

9. januar obilježi u što više mjesta i 

na što više načina kao Dan početka 

genocida nad Bošnjacima, rekao je za 


22 

U periodu 

nelegalnog 

postojanja RS-a 

od 9. januara 

1992. do 21. 

novembra 

1995. godine 

političko i vojno 

rukovodstvo 

ove tvorevine 

uz pomoć 

Srbije i Crne 

Gore počinilo je 

zločin genocida 


i drugim 

nesrbima u BiH. 

Saff f sekretar Udruženja i moderator 

okruglog stola Anes Džunuzović i dodao: 

“Kao što je poznato 9. januar je 

dan koji se u RS-u slavi kao dan tog 

entiteta i krsna slava istog, a zapravo 

je to dan kada je u pogon puštena genocidna 

politika tadašnjeg rukovodstva 

srpskog naroda u BiH predvođenog 

Radovanom Karadžićem. Devetog 

januara 1992. godine samozvana 

‘Skupština srpskog naroda BiH’, koja 

je nelegalno formirana 24. oktobra 

1991. godine, donijela je odluku o 

formiranju tzv. ‘Srpske republike 

BiH’. To je vrijeme kada još uvijek 

formalno postoji SFRJ, a zanimljivo 

je da tadašnji savezni organi, ni politički 

ni vojni, ni Predsjedništvo SFRJ, 

a ni JNA, kao ni Savezni MUP nisu 

reagirali i spriječili ovaj atak na jednu 

svoju republiku. Naravno da nisu reagirali 

jer su ovim organima uveliko 

rukovodili Srbi, ili su imali brojčano 

dovoljnu nadmoć da preglasaju sve 

odluke koje su se kosile sa velikosrpskim 

ciljevima. I ne samo da nisu 

spriječili već su bili organizatori i direktni 

učesnici u planiranju 

genocida nad Bošnjacima i 

ostalim nesrbima u BiH, i 

šire. Tzv. ‘Srpska republika 

BiH’ preimenovana je 

12. avgusta 1992. godine 

u tzv. ‘Republiku ‘Srpsku’. 

Dvanaestog maja 1992. godine, 

na XVI sjednici tzv. 

‘Skupštine srpskog naroda 

u Bosni i Hercegovini’, Radovan 

Karadžić je objavio 

šest ‘strategijskih ciljeva’ 

srpskog naroda u Bosni i 

Hercegovini: 1) Uspostaviti 

državne granice koje bi odvojili 

srpski narod od druga 

dva naroda; 2) Uspostaviti 

koridor između Semberije 

i Bosanske Krajine, jer 

nema ‘Saveza srpskih zemalja’ 

bez toga; 3) Uspostaviti 

koridor u Podrinju, što 

znači ukinuti stanje Drine 

kao granicu srpskih država; 4) 

Uspostaviti granicu na Uni i Neretvi; 

5) Podijeliti Sarajevo u srpske i bošnjačke 

dijelove, te uspostaviti sposobne 

državne vlasti u oba djela; 6) 

Osigurati pristup Jadranskom moru. 

Tokom iste sjednice, tzv. ‘Skupština 

bosanskih Srba’ je uspostavila tzv. 

‘Vojsku Republike Srpske’ (VRS) i 

izabrala Ratka Mladića da bude zapovjednik 

drugog vojnog distrikta 

Jugoslovenske armije, kasnije glavnog 

štaba tzv. ‘Vojske Republike Srpske’. 

Na toj istoj sjednici general Ratko 

Mladić je rekao tzv. ‘Skupštini’ da 

neće biti moguće odvojiti Srbe od nesrba 

tako što će nesrbi sami otići sa te 

teritorije. Upozorio je da svaki pokušaj 

u tom smislu znači genocid.

Dakle, kada govorimo o Republici 

Srpskoj govorimo o nelegalnoj 

tvorevini koja je nastala na temelju 

državnog udara, i kao takva postojala 

je sve do Dejtonskog mirovnog 

sporazuma 21. novembra 1995. godine 

kada biva potpisan Mirovni sporazum, 

a ova tvorevina priznata kao 

manji bh. entitet. Sve od 9. januara 

1992. do 21. novembra 1995. godine 

Republika Srpska bila je nelegalna 

tvorevina unutar nezavisne, suverene 

i priznate države Republike BiH. Takav 

stav imala je kompletna relevantna 

međunarodna zajednica i organi 

koje je za prostor ex Jugoslavije imenovala 

međunarodna zajednica kao 

npr. Međunarodna arbitražna komisija 

za Jugoslaviju”, kaže Džunuzović 

i nastavlja: 

Genocid, urbicid, kulturocid 

“U periodu nelegalnog postojanja 

RS-a od 9. januara 1992. do 21. 

novembra 1995. godine političko i 

vojno rukovodstvo ove tvorevine uz 

pomoć Srbije i Crne Gore počinilo 

je zločin genocida nad Bošnjacima 

i drugim nesrbima u BiH. Za samo 

nekoliko mjeseci od početka agresije 

u aprilu 1992. pa do oktobra-novembra 

iste godine u istočnoj Bosni 

i istočnoj Hercegovini više nije bilo 

niti jednog živog, a slobodnog Bošnjaka. 

Slična sudbina bila je u Bosanskoj 

krajini, posebno u području 

Prijedora. U ovom periodu ubijeno je 

preko 100.000 nesrba, mahom Bošnjaka, 

više stotina hiljada je protjerano, 

56.000 je registriranih logoraša, 

a procjena je da još 30 do 40 posto 

nije registrirano. Silovanih Bošnjakinja 

registrirano je 25.000, a procjena 

je da je ovaj broj duplo veći. Rođeno 

je 61 dijete kao posljedica silovanja. 

Više od 1.200 islamskih objekata je 

srušeno, što od srpskog, što od hrvatskog 

agesora. Svih 16 džamija u Banja 

Luci srušeno je iako u Banja Luci 

nije ispaljen ni jedan metak usmjeren 

na Srbina ili srpskog vojnika. Dakle, 

počinjen je genocid, urbicid, kulturocid. 

Uništeno je sve što je podsjećalo 

na Bošnjake, na bošnjačku kulturu 

i tradiciju, na bošnjački folklor, na 

islam”, podsjeća Džunuzović. 

prekopavanja mezarja. Naprotiv, 

sve su to blagosiljali 

i podržavali, a to potvrdili 

i činjenicom da su odobrili 

da genocidna tvorevina 

Republika Srpska dobije i 

svoju slavu, Svetog arhiđakona 

Stefana. Sve ovo nam 

daje za pravo da 9. januar 

kada je formirana ova tvorevina, 

nazovemo Danom 

početka genocida nad Bošnjacima, 

i da ga obilježimo 

kao takvog, te da pozovemo 

i sve druge slobodoumne 

pojedince, kao i institucije 

i organizacije da se pridruže 

nama i da na neki način 

obilježe ovaj dan. Neka to 

bude dostojanstvena šetnja, 

predavanje o genocidu 

ili tribina, okrugli sto, promocija 

knjige. Ali neka se u što više 

gradova u BiH i izvan nje obilježi ovaj 

dan”, zaključuje Džunuzović. 

Političkoj 

i vojnoj 

sprovedbi 

genocida nad 

Bošnjacima 

pridružila 

se i Srpska 

pravoslavna 

crkva, koja se 

niti jednom 

nije usprotivila 

politici 

genocida, 

ubijanja, 

silovanja, 

protjerivanja, 

paljenja 

kuća, rušenja 

džamija, 

prekopavanja 

mezarja. 

Promocija knjige 

“Kulturocid na Drini” 

Šemso Tucaković, profe- 

sor na Fakultetu političkih 

nauka u Sarajevu. U planu 

su još neke aktivnosti, ali 

nismo mogli dobiti potvrdu 

da će biti i realizirane do 9. 

januara. Također, u Novom 

Pazaru će 9. januar biti obilježen 

promocijom knjige 

Nedžada Latića, a u organizaciji 

BKZ. U Udruženju 

“Mladi muslimani” očekuju 

da će se i druge organizacije oglasiti 

i da će na neki način obilježiti Dan 

početka genocida nad Bošnjacima. 

Inače, ove godine pored 

već održanog okruglog 

stola u Sarajevu, Udruženje 

“Mladi muslimani” će 9. 

januara u Konjicu promovirati 

knjigu “Kulturocid na 

Drini” čiji autor je prof. dr. 

Srpska pravoslavna crkva podržala 

genocid 

“Nažalost, političkoj i vojnoj sprovedbi 

genocida nad Bošnjacima pridružila 

se i Srpska pravoslavna crkva”, 

kaže Džunuzović i nastavlja, “koja se 

niti jednom nije usprotivila politici 

genocida, ubijanja, silovanja, protjerivanja, 

paljenja kuća, rušenja džamija, 


23

Društvo 

Isnam Taljić po drugi put u Livnu: Predstavljen roman “Opet 

ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke…” 

Sultan Fatih je otvorio Bosnu 

i Bošnjake spasio genocida 

Ova promocija je itekako dobro 

došla za dobrano kroatizirane 

Bošnjake u Livnu, gdje još od 

početka rata, kad su prestali učenici 

učiti srpskohrvatski, a profesori 

govoriti srpskohrvatski, prešavši i 

jedni i drugi isključivo na hrvatski 

(uprkos višegodišnjem postojanju 

ustavnih mogućnosti da tako više ne 

bude), da se bar na kratko probude 

i vrate korijenima. Kroz Taljićeve 

romane i priče oni koji ga budu 

čitali neće upoznati samo ljepotu 

bosanskog jezika i bošnjačke pisane 

riječi već i vlastitu historiju koju ili ne 

uče, ili nakrivo uče 

23.12.2012.god 

Uprepunoj dvorani livanjskog 

Preporoda i u organizaciji 

MIZ Livno u 

nedjelju navečer, 23.12.2012. godine 

promoviran je najnoviji roman 

najplodnijeg, najčitanijeg, 

najprevođenijeg i po mnogima najboljeg 

živog bh. pisca Isnama Taljića. 

O romanu “Opet ćemo se vidjeti 

ispod crvene jabuke…” uz autora, 

govorili su profesor Dženan Handžić 

i autor ovog priloga, prof. Ale Kamber, 

dok je moderator bio prof. Edin 

ef. Jašarević. Kao i prije nepunih devet 

godina kad je Taljić Livnjacima 

predstavio “Roman o Srebrenici”, 

“Put iz Meke” i “Kuću na Drini” i 


24 

ovoga puta je interes Livnjaka bio 

veliki, a mnogi su i kupili, ne samo 

najnoviji roman, već i neka druga 

Taljićeva djela. 

“Sultan Muhamed-Mehmed Fatih 

nije osvajač Bosne niti je Bosna pred 

njim šaptom pala. On je Bosnu otvorio, 

otkrio i uzdigao. U njegovo 

vrijeme Bosna je bila mirna. U Bosni 

je zavladao mir 400 godina. Sultan 

Fatih je najavljen hadisom kao oslobodilac 

Istanbula što se desilo u 

njegovoj 22. godini, 29. maja 1453. 

godine, da bi deset godina kasnije, 

također 29. maja, da li slučajno?!, 

došao i u Bosnu gdje je zatekao muslimane 

i džamije, a on je to samo još 

unaprijedio i učvrstio donoseći 400 

godina mira, međuvjerske tolerancije 

i multietičnosti na ovim prosto-

ima kao i prethodno što je 

učinio u Istanbulu. On je 

najzaslužniji za opstanak i 

Bosne i Bošnjaka u njoj. Spasio 

ih je genocida. Bez njega 

bi bosanskohercegovački 

muslimani doživjeli sudbinu 

iberijskih. Na žalost, 

današnja Bosna po mnogo 

čemu podsjeća na onu uoči 

Fatihova dolaska u nju, ali 

mi nemamo osobe u liku 

nekog novog Fatiha, pa me 

pomalo i strah za Bosnu i 

Bošnjake, zbog čega je i napisan 

ovaj roman kao opomena”, 

istakao je, između 

ostalog, Taljić vezano za najnoviji 

svoj roman. Profesor 

“Na žalost, 

današnja Bosna 

po mnogo 

čemu podsjeća 

na onu uoči 

Fatihova 

dolaska u nju, 

ali mi nemamo 

osobe u liku 

nekog novog 

Fatiha, pa 

me pomalo i 

strah za Bosnu 

i Bošnjake, 

zbog čega je 

i napisan ovaj 

roman kao 

opomena”, 

istakao je, 

između ostalog, 

Taljić. 

Handžić se bazirao i na ostala 

Taljićeva djela, te odabrane 

fragmente najnovijeg 

romana. Tokom promocije 

iščitavani su i odabrani 

dijelovi najnovijeg romana 

koji su praćeni sa velikom 

zanimanjem prisutnih. 

Ova promocija je itekako 

dobro došla za dobrano 

kroatizirane Bošnjake u 

Livnu, gdje još od početka 

rata, kad su prestali učenici 

učiti srpskohrvatski, a 

profesori govoriti srpskohrvatski, 

prešavši i jedni 

i drugi isključivo na hrvats- 

Taljić i promotori 

ki (uprkos višegodišnjem postojanju 

ustavnih mogućnosti da tako više ne 

bude), da se bar na kratko probude i 

vrate korijenima. Kroz Taljićeve romane 

i priče oni koji ga budu čitali 

neće upoznati samo ljepotu bosanskog 

jezika i bošnjačke pisane riječi 

već i vlastitu historiju koju ili ne uče, 

ili nakrivo uče. Čitajući Taljića, pogo- 

tovo njegov najnoviji roman o sultanu 

Fatihu i “Roman o Srebrenici” barem 

će koliko-toliko biti kompenziran 

diskriminirajući nastavni plan i program 

za ovdašnje učenike Bošnjake. 

A dobar odziv na promociju svjedoči 

da i starijim livanjskim Bošnjacima 

ovakvih događaja zasigurno nedostaje. 

Autor Taljić potpisuje knjige 

Veliki interes Livnjaka za Taljićeve knjige 


25

Komentar polumjeseca 

Shvatanja koja trebamo ispraviti 

Radim dawu, ahi! 

Ovi ljudi vjersko znanje 

najčešće crpe od 

pojedinih studenata koji 

su studirali u arapskim 

zemljama i koji su stekli 

knjiško znanje, ali koji 

su zbog ličnih osobina 

i dugog odsustva često 

i sami nesposobni 

da stupe u zdravu i 

objektivnu interakciju sa 

bosanskohercegovačkom 

stvarnošću, pa takva 

situacija vodi stvaranju 

grupica koje su često 

mikrokozmos svaka za 

sebe. Ima tu i raznih 

samoprozvanih “šejhova“ 

koji dodatno unose 

smutnju i stvaraju podjele 

nakaradnim učenjima i 

okupljanjem istomišljenika 

najčešće odgojenih na 

internetu i facebooku 

Piše: Nermin Spahić (nasevijesti. 

com) 

Poslijeratno vjersko buđenje 

bošnjačkog naroda je bilo 

naglo i impulsivno. Iz komunizma 

i sveopće afirmacije ateizma 

ušlo se u duhovnošću i vjerom 

ispunjene ratne godine, a zatim i 

poslijeratni period relativne slobode 

izbora i javne artikulacije svjetonazora. 

Dio tog buđenja je bila i takozvana 

selefijska dawa, potencijalni 

dah svježine u komunizmom osakaćeni 

bošnjački vjerski život. Bio je 

to primjer koji je rakijom i pršutom 

opijenom Bošnjaku trebao nakon 

1945. godine nanovo pokazati kako 

se vjera živi i prakticira. Ova dawa je 

ruku pod ruku sa Islamskom zajednicom 

mogla narodu vratiti povjerenje 

u islam, učiti ga i privući nazad 

u čvrste džamijske saffove. To je mogao 

biti neki idealni scenario, koji se 

nažalost nije u potpunosti desio. O 

indiferentnosti i kalkulantskom djelovanju 

(dobrog dijela) Islamske zajednice 

ćemo pričati drugi put, ovaj 

put ćemo o selefijskoj dawi, tačnije 

o njenim problemima reflektovanim 

kroz grupice i pojedince koji su ovim 

greškama privukli veliku pažnju i 

poslali jednu negativnu 

sliku ovom narodu. Naravno, 

uz svesrdnu pomoć 

povampirenih medija. 

Ekspresno ulaženje u 

vjeru bez sistematskog 

učenja je rezultiralo pojedincima 

totalno nesposobnim 

da se nose s onim 

što su naučili, pojedincima 

sklonim konfuznom i nelogičnom 

ponašanju, konfliktima 

i ponekad izolaciji. 

Razlog ovome je jedan 

veliki vakuum između na 

brzinu naučenog i često 

pogrešno prenesenog znanja 

i njegove primjene u 

stvarnosti gdje su se mnogi 

izgubili. Dalo je to mnoge 

vjerski neizgrađene ličnosti, 

vjeri odane i sklone ibadetu, ali 

suštinski nepromijenjene. Ostale su 

tu sve negativne osobine ophođenja 

prema ljudima, odsustva ahlaka, strpljivosti 

i mudrosti. Bukvalna shvatanja 

propisa ili, još gore, izvođenje 

propisa na svoju ruku iz vjerskih 

tekstova kroz idealiziranje stvarnosti 

i jedno romantičarsko poimanje su 

stajali nasuprot grubog otrežnjenja 

nakon zatvaranja korica knjige ili 

izlaska sa predavanja. 

On tebe kruhom, ti njega 

pendrekom 


26 

Nesposobnost 

ostvarivanja 

normalnog 

odnosa sa 

okolinom i 

osuda iste se 

doživljava kao 

iskušenje i 

musibet koje je 

povlastica samo 

odabranih, a ne 

kao posljedica 

vlastitog 

javašluka i 

arogancije. 

Zbog toga se pojavio i veliki 

nesklad u vrednovanju šerijatskih 

propisa. Tu dolazimo do famoznih 

brada i nogavica koji svakako imaju 

svoje mjesto, no zapostavljanje karakternih 

i intelektualnih odrednica 

i suštinskih promjena je za posljedicu 

imalo uzdizanje brade i nogavi- 

ca na pj pijedestal simbola identiteta i 

pripadnosti. p Okolina je naravno rea- 

govala još gore uzimajući spomenute 

detalje kao isključive i jedine oznake 

za stigmatizaciju jedne grupacije. 

Dosta tih ljudi se počelo baviti 

stvarima kojima nisu dorasli. Ne 

posjedujući osnovne temelje iz poznavanja 

vjere odali su se raspravama 

o kompleksnim temama i bespotrebnom 

forsiranju razlika i podjela 

umjesto konstruktivnog djelovanja. 

“Radim dawu, ahi” ili “pendrek 

dawa” je fenomen koji se pojavio 

zbog pogrešnog tumačenja hadisa 

o otklanjanju zla rukom, pa su pojedinci 

na terenu maltretirali ljude i 

pravili razne ekscese. Ova pojava je 

vremenom zbog sazrijevanja tih ljudi 

i izlaska iz vjerske adolescencije 

uglavnom iščezla, ali priče u narodu 

i gorak okus su ostali. Stvorio se mit 

o agresivnim bradonjama koji tjeraju 

ljude u vjeru. 

Na ovo se nadovezuje i 

princip “moram reći sve, 

svagdje i svakome” što je 

posljedica nepoznavanja 

metodologije pozivanja u 

vjeru. Presretanje ljudi na 

ulici, ubjeđivanje i borba 

protiv vjetrenjača zbog 

nekontrolisane demonstracije 

imana su takođe bili 

praksa ovih pojedinaca. 

Nesposobnost prihvatanja 

realnosti u kojoj žive i pravilnog 

postavljanja prema 

istoj je imala za posljedicu 

gomilanje frustriranosti i 

razočarenja. 

Zanimljiv je i psihološki 

momenat traženja 

opravdanja za vlastite greške 

i propuste u drugima. Nesposobnost 

ostvarivanja normalnog odnosa 

sa okolinom i osuda iste se doživljava 

kao iskušenje i musibet koje je povlastica 

samo odabranih, a ne kao 

posljedica vlastitog javašluka i arogancije. 

Ovo je dalje vodilo u sticanje 

osjećaja lažne ekskluzivnosti i posebnosti 

kao posljedica izolacije. U ekstremnim 

slučajevima završavalo je 

totalnim distanciranjem od okoline 

i sektaškim konceptom prakticiranja 

vjere. 

“Hardcore” vjernici 

Drugi pojedinci su pretovarivši 

se vjerom i učenjem integrala bez 

poznavanja tablice množenja nakon 

izvjesnog vremena popustili pod pri-

tiskom kojeg jgsu sami sebi stvorili i 

ponovo završili u birtijama ili s dru- 

ge strane utopijskim neprirodnim 

komunama što je samo razotkrilo 

neshvatanje temeljnih postulata u 

vjeri i pogubnost doživljavanja j oso- 

be koja je jučer ušla u vjeru apsolut- 

nim mjerilom vjerske podobnosti na 

osnovu nekoliko vanjskih detalja. 

Dali su time jedan veoma ružan 

primjer okolini o nedosljednosti i 

prevrtljivosti takozvanih “hardcore” 

vjernika. 

Ovi ljudi vjersko znanje najčešće 

crpe od pojedinih studenata koji su 

studirali u arapskim zemljama i koji 

su stekli knjiško znanje, ali koji su 

zbog ličnih osobina i dugog odsustva 

često i sami nesposobni da stupe u 

zdravu i objektivnu interakciju 

sa bosanskohercegovačkom 

stvarnošću, pa 

takva situacija vodi stvaranju 

grupica koje su često 

mikrokozmos svaka za 

sebe. Ima tu i raznih samoprozvanih 

“šejhova” koji 

dodatno unose smutnju i 

stvaraju podjele nakaradnim 

učenjima i okupljanjem 

istomišljenika najčešće 

odgojenih na internetu 

i facebooku. 

Posljednja stvar koju 

ću spomenuti je emotivno 

doživljavanje eventualne 

nepravde od strane pojedinih 

službenika Islamske 

zajednice ili džematlija u 

džamijama. Ti doživljaji 

su stvorili famu o Islamskoj 

zajednici kao neprijatelju 

islama, a ne braći muslimanima 

s kojima treba sarađivati i voditi dijalog. 

Umjesto šerijatski utemeljenih 

stavova, pojedinci su po svom nahođenju 

klasirali ljude i na osnovu toga 

izgrađivali ili rušili odnose. 

Za kraj treba reći da su velika većina 

takozvanih selefija ustvari čestiti 

vjernici, dobre komšije i lojalni 

građani, ali zbog neodgovornih pojedinaca 

i grupa o kojima ovaj tekst 

govori i islamofobične medijske klime 

trpe određenu nepravdu od strane 

društva, a često i Islamske zajednice. 

Mnogi od njih daju veliki doprinos 

afirmaciji vjerskih vrijednosti i međuljudske 

solidarnosti i zajedništva, 

ali zbog gore spomenutih faktora oni 

teško dolaze do izražaja. Ovo spominjem 

iz razloga da neko neupućen u 

tematiku ne stvori na osnovu ovog 

teksta pogrešnu sliku o ovim ljudima. 

Jedina svrha svega spomenutog 

je eventualno ukazivanje na dotične 

greške i nada da neko ko ovo pročita 

neće sutra ponoviti iste stvari. 

“Radim 

dawu, ahi” 

ili “pendrek 

dawa” je 

fenomen 

koji se 

pojavio zbog 

pogrešnog 

tumačenja 

hadisa o 

otklanjanju 

zla rukom, pa 

su pojedinci 

na terenu 

maltretirali 

ljude i pravili 

razne ekscese. 


27

Glas islamskih učenjaka 

Kolumna 

Maliki je samo pijun u rukama Washingtona i Teherana 

Dr. Nasir el-Umer rođen je 1952. 

godine u Burejdi, u pokrajini 

El-Kasim (Sudijska Arabija). 

Doktorirao je davne 1984. godine 

na Islamskom univerzitetu 

Muhammed ibn Su’ud, Odsjeku 

za Kur’an i kur’anske nauke, 

na temu ‘’Naučna obrada i 

valorizacija djela knjige ‘Lubabut-tefsir’, 

Mahmuda ibn Hamze 

el-Kermanija’’. Iste godine 

imenovan je za docenta na 

ovom Odsjeku, a pet godina 

kasnije za vanrednog profesora. 

Konačno, 1993. unaprijeđen je 

u zvanje redovnog profesora, i 

na ovoj funkciji se i danas nalazi. 

Dr. El-’Umer je aktivni član više 

svjetskih islamskih organizacija, 

od kojih je najvažnija Rabitatu 

‘ulemai-l-musliman (Asocijacija 

muslimanskih učenjaka), u kojoj 

obavlja funkciju generalnog 

sekretara. Asocijacija okuplja 

učenjake iz Egipta, Mauritanije, 

Jemena, Libanona, Saudijske 

Arabije, Kuvajta, Turske, Kosova, 

Sudana i Bahrejna. Autor je 

velikog broja knjiga, brošura i 

naučnih radova, a neke od njih su: 

El-Vesatijjetu fi-l-kur’ani-l-kerim 

(Kur’anska vizija ‘’srednjeg puta’’), 

Suretu-l-hudžurat dirasetun 

tahlilijje ve mevdu’ijje (Sura 

Hudžurat, analitička i tematska 

studija), Ru’jetun istratidžijje fi 

kadijjetin falastinijje (Strateško 

viđenje palestinskog pitanja), 

Ajatun li-s-sailin (Putokazi onima 

koji pitaju), Esbabu sukuti-lendelus 

(Uzroci pada muslimanske 

Španije) i dr. Urednik je islamskog 

portala www.almoslim.net, 

na kojem redovno objavljuje 

kolumne i analize o raznim 

vjerskim, političkim i društvenima 

temama 

Pripremio: Semir Imamović 

Piše: Dr. Nasir el-Umer 

Nakon što je irački 

premijer Nuri el- 

Maliki, koristeći 

se vještim političkim smicalicama 

i malverzacijama, 

uspio politički neutralizirati 

svog zamjenika Saliha el- 

Mutlaka i drugog čovjeka u 

državi Tarika el-Hašimija, 

na red za odstrel došao je i 

treći sunijski političar Rafi’ 

el-Isavi, ministar finansija. 

Kao i u slučaju njegovih 

prethodnika, sve je urađeno 

po unaprijed osmišljenom scenariju: 

izdat je nalog za pretres njegovog ureda 

i hapšenje njegovih tjelohranitelja pod 

optužbom da su počinili teška teroristička 

djela. Ponavljanje jednog te istog 

scenarija u diskreditaciji političkih 

protivnika ne treba tumačiti kao nedostatak 

maštovitosti kod “bagdadskog 

tiranina” i njegovih iranskih mentora, 

nego prije svega kao ubjeđenje u vlastitu 

neograničenu moć i imunitet od 

bilo kakve zakonske i političke odgovornosti. 

I zato uopće ne treba čuditi 

da se ista sramna predstava ponavlja 

više puta. Tiranin je naučio da bez 

ikavog straha od bilo kojeg pojedinca 

ili institucije, radi šta hoće, a ustvari 

je tuđi (čitaj iranski) poslušnik, kojem 

se i od samog spomena gazde u 

Teheranu ledi krv u žilama. Okupljanje 

više stotina hiljada ljudi u pokrajini 

El-Enbar, iz koje dolazi El-Isavi, 

kako bi iskazali svoje ogorčenje zbog 

Krajnje je 

naivno gledati 

na Malikija 

kao nezavisnu 

političku 

ličnost koja 

radi samo 

za vlastite 

interese i ništa 

više, jer da je 

stvarno takav, 

stanje u Iraku 

bi se, za sve 

ove godine, bar 

malo pokrenulo 

naprijed. 

posljednjeg premijerovog 

poteza, sasvim je normalna 

reakcija na njegovu sektašku 

političku samovolju, koja je 

već odavno prevršila svaku 

mjeru i počela iritirati čak 

i one najumjerenije i najstrpljivije. 

Nezadovoljna masa 

nosila je transparante sa 

jasnim zahtjevom za Malikijevom 

ostavkom. Iako većina 

političkih i medijskih 

analitičara smatra da, uklanjanjem 

sunitskih političara 

koji uživaju značajan ugled 

u sunitskom korpusu i koje 

zbog toga nije bilo moguće 

staviti u službu ličnih interesa, Maliki 

ustvari želi pripremiti teren za predstojeće 

parlamentarne izbore koji bi se trebali 

održati u proljeće naredne godine, 

ipak mislim da njihov stav ne odražava 

pravo stanje na terenu, da cijelu priču 

previše pojednostavljuju i zamagljuju 

stvarne činjenice i pravu sliku o Malikiju 

i njegovim i namjerama njegovih 

mentora u Komu i Teheranu. Krajnje 

je naivno gledati na Malikija kao nezavisnu 

političku ličnost koja radi samo 

za vlastite interese i ništa više, jer da 

je stvarno takav, stanje u Iraku bi se, 

za sve ove godine, bar malo pokrenulo 

naprijed, s obzirom da svaki političar, 

koji se politikom bavi isključivo iz 

ličnih pobuda, nastoji ostvariti postignuća 

koja će dugo ostati u sjećanjima 

ljudi, svjestan da u demokratskom sistemu, 

makar on bio i formalne naravi, 

ne može beskonačno ostati na vlasti. 

Ljudi poput Malikija se, u svom djelo- 


28

vanju, ne rukovode prolaznim taktičkim 

motivima, kao što su izbori, bar 

ne u onoj mjeri u kojoj to pokušavaju 

predstaviti potpuno neobavješteni 

analitički krugovi, a nema boljeg dokaza 

za to od njegovog trenutnog apsolutističkog 

ponašanja i držanja svih 

konaca vlasti u svojim rukama i pored 

činjenice da su Ijad Alavi i njegova nezavisna 

Iračka lista stvarni pobjednici 

prošlih izbora. Sasvim je jasno da se u 

slučaju Iraka radi o provođenju okupatorske 

volje, one iz Washingtona i one 

iz Teherana, a ne provođenju izbornih 

rezultata, zakona i običaja koji važe 

svugdje u svijetu, i samo zahvaljući toj 

volji premijer Maliki se može ponašati 

onako kako se ponaša. U prethodnom 

razdoblju Maliki je, gazeći ustav i državne 

zakone, uspio pod svoju direktnu 

kontrolu staviti kompletnu vlast, 

političku, vojnu, bezbjedonosnu i ekonomsku, 

a od sudske vlasti je napravio 

farsu, u pravom smislu te riječi, koju 

vješto koristi protiv svih onih koji mu 

se, na bilo koji način, odluče suprotstaviti, 

i kojom disciplinira sve one koji se 

usude podići svoj glas protiv nepravde. 

Optužnica za terorizam unaprijed je 

pripremljena, a nakon toga, kao neizbježna 

kazna, ostaje samo pogubljenje, 

i usmjerena je prvenstveno prema 

sunitskim aktivistima i političarima, 

koji se bore za prava svog biračkog tijela. 

Stoga je neophodno da politički 

predstavnici sunija trenutno prestanu 

sa praksom parcijalnog rješavanja nagomilanih 

političkih problema, jer je 

to izdaja samog sebe, svoje vjere i domovine, 

ili čak nepažnja koja bi se vrlo 

lahko mogla pretvoriti u apatiju, ukoliko 

i dalje budu vjerovali da je suština 

problema u samom političkom procesu 

a ne u sredstvima, metodama i rezultatima. 

Problem je u biti političkog 

procesa, koji se odvija pod okriljem 

prikrivene američke hegemonije i javne 

šiitske dominacije, i zato su nerealna 

očekivanja onih političara koji još uvijek 

vjeruju u mogućnost “unutarnjeg 

rješenja i dogovora”. Takvi se obično 

probude kada već bude kasno, i kada 

se, iznenada, obrenu na optuženičkoj 

klupi, suočeni sa najtežim optužbama, 

nakon kojih nužno slijedi smrtna kazna, 

za koju se uvijek iznađe odgovarajuće 

obrazloženje shodno interesima 

tiranina i njegovih iranskih nalogodavaca. 

Donja granica ispod koje sunijski 

predstavnici u vlasti nikako ne bi 

smjeli ići jeste formiranje vlastite adminsitrativno-teritorijalne 

(upravne) 

jedinice unutar Iraka, što je u skladu 

sa krnjavim iračkim ustavom kojeg su, 

u osnovi, šiiti i Kurdi skrojili po svojoj 

mjeri, kao što je nužna kontinuirana 

borba protiv samovolje pojedinaca i 

njihove uzurpacije svih stubova vlasti. 

Libija: Konferencija na temu ‘’Period nakon ‘arapskog 

proljeća’, perspektive i izazovi’’ 

“Arapsko proljeće” ne smije se 

pretvoriti u “arapsku jesen” 

UTripoliju je, u periodu od 

22. do 24. decembra 2012. 

/ 9.-11. safera 1434. h. g, 

održana međunarodna konferencija 

na temu “Period nakon ‘arapskog proljeća’, 

perspektive i izazovi’’ ’ ( Tehaddijatu 

ma ba’de-r-rebi’i-l-arabijji), na 

kojoj je učešće uzeo veliki broj eminentnih 

islamskih učenjaka i mislilaca 

iz cijelog svijeta, između ostalih: 

prof. dr. Nasir el-Umer (Saudijska 

Arabija), prof. Džihad Ajjaš (Palestina), 

prof. Hasan er-Rešidi (Egipat), 

prof. Amir Abdul Mun’im (Egipat), 

dr. Muhammed Muhtar et-Tabib 

(Libija), dr. Hasan el-Humejjid (Saudijska 

Arabija), dr. Abdurrahman 

el-Mahmud (Saudijska Arabija), dr. 

Adil el-Hamed (Bahrejn), dr. Bešir 

Zejnul’abidin (Sirija), dr. Selman 

ibn Hamed el-Avda (Saudijska Arabija), 

dr. Muhammed Abdulkerim 

(Sudan), dr. Muhammed Jusri (Egipat), 

šejh Muhammed Ismail el-Mukaddim 

(Egipat). Konferencija je 

održana pod pokroviteljstvom libijskog 

muftije prof. dr. Sadika ibn Abdurrahmana 

el-Garjanija i predsjednika 

libijskog Nacionalnog kongresa 

dr. Muhammeda Jusufa el-Mukrifa, 

a u organizaciji Libijskog komiteta 

za očuvanje tradicionalnih vrijednosti 

(Tedžemmu’-l-esaleti el-libijj), uredništva 

islamskog časopisa El-Bejan 

i Arapskog centra za humanističke 

studije iz Kaira (El-Merkezu-l-arabijj 

li-d-dirasati-l-insanijje). Nakon ko- 

risnih rasprava i razmjene mišljenja 

o nizu tema prezentiranih od strane 

uvaženih znanstvenika i profesora, 

koje su se bavile brojnim izazovima 

s kojima se suočava arapski svijet 

nakon “arapskog proljeća”, sudionici 

Konferencije usvojili su Završni 

dokument, koji sadrži sljedeće preporuke: 

1. Stavljanje j posebnog akcenta na 

rukovođenje principima Šerijata u 

zaštiti građanskih i vjerskih prava i 

interesa, poduzimanje potrebnih koraka 

za uvođenje islamskog sistema 

(Šerijata) u svim arapsko-musliman- 

skim državama, stavljanje van snage 

neislamskih zakona i odredbi i uspostavljanje 

principa šure (institucionalnog 

i političkog dogovaranja muslimana) 

kao temeljnog političkog 

principa i prava ummeta na sudjelovanje 

u političkom i javnom životu. 

2. Širenje svjesti o šerijatskoj 

odgovornosti svih članova društva 

i njegovih institucija, važnosti međusobnog 

pomaganja na principima 

bogobojaznosti i dobročinstva u 

izgradnji i razvoju društva te aktivnog 

sudjelovanja u svim pozitivnim 

procesima koji bi trebali dovesti do 

općeg napretka i poboljšanja uvjeta 

života, ali i cjelovite političke reforme 

korištenjem svih dostpunih političkih 

mehanizama. 

3. Provođenje individualne i kolektivne 

duhovne i moralne obnove, 

sukladno šerijatskim principima, i 


29

slijeđenje poslaničkog obrazca u pozivanju 

ljudi, političkoj, ekonomskoj 

i društvenoj reformi, osluškivanju 

tuđih potreba i zaštiti interesa običnog 

čovjeka, upostavi pravednog 

sistema koji neće praviti razliku između 

siromašnih i bogatih, slabih i 

jakih, i borbi protiv svih vidova nepravde 

prema bilo kome. 

4. Oživljavanje principa islamske 

solidarnosti i imanskog bratstva 

i njihovo usađivanje u svijest pojedinca 

i zajednice, i što je moguće 

više, sužavanje prostora negativnim 

plemenskim, partijskim, sektaškim, 

ideološkim i svih drugim vrstama 

uticaja. 

5. Provođenje programa i projekata 

koji će doprinijeti sveobuhvatnom 

razvoju na svim poljima, kako 

bi se osigurao pristojan život za svakog 

člana zajednice. 

6. Vraćanje vodeće uloge islamskim 

učenjacima u usmjeravanju 

muslimanskih društava, reformi sistema 

i kontroli institucija zaduženih 

za provedbu ljudskih prava, kao i 

potreba stvaranja ambijenta u kojem 

će islamski učenjaci moći djelovati 

potpuno nezavisno od bilo koje vrste 

političkog uticaja, koji bi ih onemogućio 

u vršenju svete dužosti. 

7. Upoznavanje širih muslimanskih 

masa sa suštinom ideja i shvatanja 

koja proturječe islamskom 

svjetonazoru, njihovo temeljito naučno 

opovrgavanje, objašnjenje ideoloških 

i konceptualnih razlika koje 

postoje između tih ideja i islamskog 

učenja u pogledu uspostave države i 

vlasti i razvijanje svijesti o vlastitom 

(islamskom) identitetu, koji se historijski, 

doktrinarno, kulturološki i 

sociološki razlikuje od drugih identiteta. 

8. Neophodnost aktiviranja 

da’vetskih organizacija i institucija 

na obrazovno-odgojnom planu, kao i 

na planu podizanja svijesti 

o važnosti šerijatskog znanja 

i njegovoj presudnoj 

ulozi u kreiranju ispravnih 

stavova i pogleda na život, 

intenziviranja naučnih aktivnosti, 

te razvoja obrazovnih 

programa u cilju jačanja 

identiteta zajednice. 

9. Mudrost u pozivanju 

na pravi put (da’vi) i moralnoj 

obnovi društva (islahu), 

uzimanje u obzir prioriteta, 

stvarnih životnih 

okolnosti i prirodu tranzicijske 

etape kroz koju prolaze 

muslimanska društva, 

primjena šerijatskog principa 

balansiranja između 

koristi i šteta, i uvažavanje 

stvarnih mogućnosti i realiteta. 

10. Potreba međusobnog 

razumijevanja i približavanja 

različitih islamskih partija i 

organizacija koje rade na promociji 

islamskih vrijednosti i uspostavi 

islamskog sistema u muslimanskim 

državama, te prevazilaženje razlika 

koje postoje među njima, u skladu 

sa islamskom etičkom metodologijom, 

koja se temelji na pravednosti, 

iskrenom savjetu, lijepom mišljenju i 

traženju isprike. 

11. Slijeđenje srednjeg puta i 

umjerenosti, a izbjegavanje svakog 

oblika ekstremizma i pretjerivanja u 

vjeri, suprotnih učenjima islama, i 

uspostavljanje komunikacijskih mostova 

između omladine i vjerskih i 

davetskih autoriteta. 

12. Uspostavljanje prisnije saradnje 

između islamskih političkih snaga 

s jedne i nacionalnih snaga odanih 

svom identitetu s druge strane, 

u cilju izgradnje jakih državnih i nacionalnih 

institucija kao osnovna garancija 

zaštite vjerskih i nacionalnih 

Potreba 

međusobnog 

razumijevanja 

i približavanja 

različitih 

islamskih 

partija i 

organizacija 

koje rade na 

promociji 

islamskih 

vrijednosti 

i uspostavi 

islamskog 

sistema u 

muslimanskim 

državama, te 

prevazilaženje 

razlika, koje 

postoje među 

njima. 

interesa, i izoliranje snaga 

koje su, idejno i financijski, 

povezane sa stranim 

(vanjskim) faktorima. 

13. Akcentiranje ženine 

pozitivne uloge u društvu, 

stvaranje uvjeta za njenu 

samoafirmaciju i duhovnu 

i moralnu samoizgradnju, 

unaprjeđenje njenog 

davetskog i odgojnog angažmana 

u dopuštenim 

šerijatskim okvirima i na 

način koji odgovara njenoj 

prirodi i psihofizičkim 

osobenostima. 

14. Razobličavanje 

antiislamske suštine tzv. 

pokreta za emancipaciju 

žena, njihovih ciljeva i 

metoda kojima se koriste 

u potkopavanju islamskog 

identiteta i suprotstavljanje 

aktivnostima koje imaju 

za cilj stvaranje pogrešne slike o 

hidžabu svim dozvoljenim pravnim, 

znanstvenim i medijskim sredstvima. 

15. Imenovanje posebnog tijela 

na čelu sa dr. Alijem es-Sibaijem, 

predsjednikom El-Esale, čiji će isključivi 

zadatak biti praćanje provedbe 

navedenih preporuka. 

Na samom kraju ove konferencije, 

upućujemo dovu Uzvišenom 

Allahu, da pomogne našu braću u 

Siriji, ubrza propast sirijskog tiranina 

Eseda, ujedini Slobodnu sirijsku 

vojsku na istini, jedinstvenoj riječi 

i postupanju u skladu sa islamskim 

načelima, udalji ih od podjela i razdora. 

Kao što molimo Uzvišenog 

Allaha da sačuva Libiju i njene stanovnike 

od svakog zla, vidljivih i 

nevidljivih spletki smutljivaca i zlih 

ljudi, i neka je vječiti mir i spas na 

našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve 

sellem, njegovu časnu porodicu i sve 

ashabe. 


30

Komentar sirijskog učenjaka, 

šejha Adnana el-Ar’ura na izjavu 

Ibrahima Lahdara, specijalnog 

izaslanika UN-a za Siriju, o trenutnoj 

situaciji u Siriji i mogućim 

rješenjima za sirijsku krizu 

Sirijski narod 

ići će do kraja 

Šejh Adnan el-Ar’ur rođen je u sirijskom 

gradu Hami 1948. godine. Svjetsku 

reputaciju stekao je svojim tv debatama 

sa istaknutim sufijskim i šiitskim 

autoritetima, u kojima se predstavio 

kao vrsni poznavalac ehlisunnetske 

doktrine, utemeljene na Kur’anu 

i Sunnetu, kao i doktrine različitih 

akaidskih pravaca unutar islama, 

ali i vještine naučnog raspravljanja. 

Posebno će ostati upamćena njegova 

debata sa Hasanom Alijem Sekkafom, 

autorom knjige “Selefizam/vehabizam, 

ideološka pozadina i historijski korijeni”, 

koja je imala snažan odjek u arapskomuslimanskoj 

javnosti. Od samog 

početka sirijske revolucije, stao je na 

stranu svog naroda i pokrenuo je široku 

medijsku kampanju sa ciljem pravilnog 

informiranja svjetske i muslimanske 

javnosti o događajima u Siriji i lobiranja 

kod svih relevantnih islamskih i 

međunarodnih faktora za pomoć 

sirijskom narodu. Kampanja nosi naslov: 

‘’Me’a surija hatta-n-nasri’’ (Sa Sirijom 

do konačne pobjede), u okviru koje 

redovno drži predavanja na islamskim 

kanalima Safā i Visal o raznim aspektima 

sirijske krize. Autor je nekoliko knjiga 

iz oblasti međuljudskih odnosa i 

komunikacije, u kojima se nalaze važne 

preporuke i savjeti za sve one koji se 

bave da’vom i islamskim aktivizmom, 

kao što su: El-Insaf me’anahu kva’iduhu 

ve suveruhu (Pravednost – značenje, 

pravila i forme), El-Ihtilaf enva’uhu 

ahkamuhu ve mevakifuhu (Razilaženje 

– vrste, propisi i stavovi), El-Mudžtemeat 

enva’uha ve ahkamuha (Društva – 

kategorije i propisi), Menhedžu-l-’itidal 

vekafatun fi-l-imani ve-t-tekfiri ve-ssijaseti 

ve-l-hukkam ve nakdi-l-džemaati 

ve-r-ridžal (Srednji put u vjerovanju, 

tekfiru – anatemiziranju ljudi, politici, 

odnosu prema vladarima i kritici 

pojedinaca i skupina) 

Izvor: Islamski kanali Safā i Visal 

Na jučer održanoj 

konferenciji za 

novinare, specijalni 

izaslanik UN-a za Siriju 

Lahdar Brahimi, nakon sastanka 

sa sirijskim predsjednikom 

Beššarom Esedom, 

izjavio je “da pred Sirijom 

stoje samo dvije opcije: prva 

je političko rješenje krize a 

druga je, doslovno rečeno, pakao’.’ 

Na pitanje zna li da je u 

Siriji za dvije godine ubijeno 

više od 50.000 ljudi, odgovorio je: “Ako 

je za dvije godine stradalo 50.000 hiljada 

ljudi, u narednoj godini dana moglo bi 

stradati još stotinu hiljada!’’ A da uopće 

nije bilo razgovora o Esedovom odlasku, 

potvrđuje sljedeće Brahimijeve riječi: “Sa 

Beššarom Esedom nisam razgovarao o 

njegovoj eventualnoj ostavci, jer to u 

ovom momentu uopće nije nužno, štaviše, 

lično smatram da Esedu treba dati 

dodatnih godinu dana kako bi imao 

dovoljno vremena za prenos vlasti na nekoga 

drugog’’. Na ove Lahdarove izjave 

žestoko je reagirao sirijski učenjak dr. Adnan 

el-Ar’ur, koji je, gostujući u emisiji 

“Me’a Surija hatta-n-nasri’’ (Sa Sirijom do 

konačne pobjede), optužio Lahdara Brahimija 

i njegove međunarodne mentore za 

izdaju Sirije i sirijskog naroda. “Brahimi 

nije pojasnio ko je ubio 50.000 Sirijaca, 

iako je taj broj znatno veći i dostiže cifru 

od strašnih 80.000 ljudi. Njegova Međunarodna 

zajednica ne želi prstom pokazati 

na prave zločince, niti im suditi za počinjene 

zločine i nema namjeru zločince 

staviti na crnu listu osumnjičenih za terorizam, 

jer znaju da se radi o heretičkim 

skupinama koje sa islamom nemaju ništa 

zajedničko, a da imaju odavno bi bili 

uvršteni na tu listu, jer je ona rezervirana 

samo za muslimane. Vjerovatno su mislili 

da je sirijski narod kukavički narod i da 

će, nakon jednog ili dva masakra, jednog 

ili dva bombardiranja, podići bijelu zastavu 

i odustati od svojih zahtjeva. Budite 

ubijeđeni, da se sirijski narod neće povući 

i da će ići do kraja. I vi znate da će ići 

Vjerovatno su 

mislili da je 

sirijski narod 

kukavički 

narod i da će, 

nakon jednog ili 

dva masakra, 

jednog ili dva 

bombardovanja, 

podići bijelu 

zastavu i 

odustati od 

svojih zahtjeva. 

do kraja, ali želite da se prolije 

što više nedužne muslimanske 

krvi. Tražiti dodatnu godinu 

za dokazanog krvoloka Beššara 

Eseda, može samo onaj ko 

uopće nema savjesti, morala, 

vjere i ljudskosti. Štaviše, Brahimi 

bi se ovako ponašao da 

se radi i o njegovom vlastitom 

narodu i državi, Alžiru. Njemu 

nije važno hoće li Beššar 

otići s vlasti sada ili za godinu 

dana, hoće li ubiti deset, pedeset, 

sto ili petsto hiljada Sirijaca 

ili Alžiraca, jer je izdajnik i 

obični poltron, kojem su važni 

samo njegovi lični interesi. Nije tačno, 

izaslaniče Brahimi, da pred Sirijom stoje 

samo dvije opcije. Postoji treća opcija, za 

koju ti naravno ne znaš, jer ne vjeruješ 

u nju, kao ni u Onoga koji je tu opciju 

pojasnio u Svojoj časnoj Knjizi, a ona je 

“emrullah i va’dullah’’ (Allahova odredba 

i obećanje). Zašto od nekoga ko ne posjeduje 

elementarno znanje o svojoj vjeri i 

kulturi, uopće očekivati da zna za spomenutu 

opciju? Ali ni prve dvije opcije nisu 

“naše’’ opcije. Pred sirijskim narodom, 

izaslaniče, su ili časna pogibija na Allahovom 

putu i uživanje u džennetskim vrtovima, 

ili pobjeda na ovom svijetu i uživanje 

u blagodatima slobode. Za iskrenog 

vjernika, opcija “pakla’’ ne postoji, ni 

na ovom ni na budućem svijetu. Pakao 

ili Džehennem, nadam se i molim Allaha 

da tako bude, je tvoja i opcija tvojih 

međunarodnih mentora. Mi vjerujemo 

u Allahove riječi: O vjernici, hoćete li da 

vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti 

patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova 

vjerujte i imecima svojim i životima 

svojim na Allahovu putu se borite - to vam 

je, da znate, bolje – On će vam grijehe vaše 

oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje 

će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u 

edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki, 

a dat će vam i drugu blagodat koju jedva 

čekate; Allahovu pomoć i skoru pobjedu! 

Zato obraduj radosnom viješću vjernike! 

(Prijevod značenja, Es-Saff, 10.-13.), rekao 

je ovaj istaknuti alim u svom nadahnutom 

obraćanju. 


31

Islamske teme 

Upravljanje emocijama kod muslimana 

Duboko zadiranje u sebe, u dušu, u srce, u karakter 

Da bi čovjek uopće imao motiv 

za upravljanjem emocijama, 

za uspostavljanjem reda u 

svom životu općenito, mora 

da postoji dobar razlog za 

to, razlog zbog kojeg bi se 

odrekao olakšica i išao nekada 

putem teškoće, a opet u 

tome vidio korist i vrijednost. 

Pa, koliko god savjeti 

psihologa, i drugih njima 

srodnih stručnjaka, pristizali o 

korisnosti savladavanja srdžbe, 

bježanja od tuge, usmjeravanju 

ka umjerenim pozitivnim 

osjećajima itd., za i najmanje 

pokretanje u tom smijeru 

potreban je održivi motiv 

Piše: Fatima Jašaravić, ing. biologije 

i bioinžnjeringa 

Emocionalna inteligencija 

(EQ) se kao termin pojavio 

početkom druge polovine 

dvadesetog stoljeća i danas je vrlo popularan. 

Nivo ove intelignecije nije povezan 

sa nivoom racionalne intelignecije 

(IQ). Emocionalna inteligencija se 

definiše kao skup emocionalnih vještina 

koji nam omogućava način upotrebe 

emocija i nesvjesnih mehanizama u 

interakciji sa drugim ljudima. 

Postoji pet osnovnih pravila na koje 

se odnosi emocionalna inteligencija: 

samosvjesnost emocija, pravilno nošenje 

s njima, samoinicijativa, empatija i 

socijalne vještine. 

Još od starih vremena kod različitih 

naroda, i njihovih filozofa, vrlinom se 

smatrala sklonost da se vlada sobom i 

uzdržava od emocionalnih ispada. Cilj 

tog uzdržavanja ne znači potiskivanje 

emocija, nego postizanje ravnoteže, 

pošto svako osjećanje ima posebnu vrijednost 

i značaj. Ako se emocije previše 

potiskuju, to dovodi do jednoličnosti i 

izolovanosti. Ako su neobuzdane, ekstremne 

i dugotrajne, tada postaju patološke. 

Postoje ljudi koji teže ka tome 

da osjećaju korisne emocije, čak i u 

momentima kada imaju i neugodno 

iskustvo, razumiju emocije i pokušavaju 

da ih riješe na strateški način. 

Takvi ljudi, moglo bi se reći, su više 

emocionalno inteligentni nego ljudi 

koji više vole da osjećaju emocije koje 

ne bi mogle biti korisne, čak iako su 

ti osjećaji ugodno iskustvo. 

Svaka snažna emocija potiče od 

nagona za reagovanjem. Ovladavanje 

nagonima je osnova emocionalne inteligencije. 

Empatija je vrsta samosvijesti; 

koliko dobro poznajemo svoje vlastite 

emocije, vještiji ćemo biti u 

iščitavanju tuđih emocija. Ta vještina 

se ispoljava i njome se postižu 

uspjesi u kontaktima u porodici, sa 

bliskim ljudima, u poslovnom 

okruženju, itd. Ljudi 

emocije teško izražavaju riječima, 

nego prije će ih pokazati 

nekim drugim znakovima. 

Sposobnost da se 

iščitaju neizgovoreni znakovi 

je ključ za predosjećanje 

tuđih emocija: pokret, 

ton u glasu, izraz lica i kroz 

druge neverbalne pokrete. 

Islam kao najbolji smijer 

Da bi čovjek uopće imao 

motiv za upravljanjem emocijama, 

za uspostavljanjem 

reda u svom životu općenito, 

mora da postoji dobar 

razlog za to, razlog zbog 

kojeg bi se odrekao olakšica 

i išao nekada putem teškoće, a opet 

u tome vidio korist i vrijednost. Pa, 

koliko god savjeti psihologa, i drugih 

njima srodnih stručnjaka, pristizali o 

korisnosti savladavanja srdžbe, bježanja 

od tuge, usmjeravanju ka umjerenim 

pozitivnim osjećajima itd., za 

i najmanje pokretanje u tom smijeru 

potreban je održivi motiv. Nije dovoljno 

samo postojanje ljudskog bića 

u ulozi stručnjaka, motivatora koji će 

iznova buditi u čovjeku, na vještački 

način, želju za pozitivnim promjenama, 

nego je potrebna viša filozofija 

života, vjera koja je pokretač. Islam 

je Allah poslao kao najbolju uputu za 

pravilan čovjekov život. 

Uzvišeni Stvoritelj, poznavajući 

najbolje prirodu čovjeka, mogao 

je dati jedino savršenu uputu kako 

najbolje proživjeti ovosvjetski život, 

Čovjek je sklon 

nepravdi. 

Često to čini 

iz neznanja, 

a povodeći se 

za vlastitim 

slabostima, 

ispuštajući iz 

kontrole emanet 

konstantnog 

nadgledanja 

sebe, a i često 

pored znanja i 

spoznaje koje 

ranije stekne. 

da što manje nanosi štetu sebi i drugima. 

Bez pravih uputa, bez pravih 

izvora mi smo vrlo ograničeni, ma 

koliko naša nastojanja da dođemo 

do spoznaja i saznanja bila velika i 

usredotočena na cilj. Trudom i naporom, 

može se nešto saznati, što je u 

okviru univerzalnog znanja vrlo neznatno, 

ali nikako dokučiti smisao i 

smjernice za život koji teži idealnom. 

Zato su Božije riječi nešto posebno, 

nešto što dušu nadvladava što donosi 

ushićenje, a istovremeno neku 

posebnu smirenost kada se čovjek s 

njima sretne. Nesumnjivo, to su riječi 

od Jednog Jedinog, iznad svega 

stvorenog, bez mahana, Stvoritelja 

svih svjetova. Te kur’anske 

riječi, govor Uzvišenog, ne 

samo što ne ostavljaju čovjeka 

ravnodušnim, što pobuđuju 

neke posebne emocije, 

nego i bude svijest, 

nego momentalno počinju 

čovjeka preodgajati, ostavljaju 

snažan efekat na srce 

i dušu: uzrokuju prepoznavanje, 

a onda liječenje ružnih 

navika i osobina. 

Vjernikovo srce je osjetljivo 

na spomen Allaha, na 

Njegove riječi kada ih izgovara 

ili sluša, postaje osjetljivije 

i podložije brzom 

buđenju. U biti, vjernik će 

sam sebe bolje spoznati, saznat 

će bolje koliko je srce 

željno dobročinstva, koliko 

teži vlastitoj čistoći, pa će tražiti puteve 

da joj se približi. Vidjet će koliko 

je sam griješan i koliko vlastitim 

greškama sam sebi pravi prepreke za 

tu emocionalnu ispunjenost. Iz tog 

razloga će željeti da se popravi, pa će 

se više preispitivati, tražit će razloge 

greškama u sebi, i tako će biti objektivniji 

i pravedniji prema sebi, te na 

taj način biti na putu pravog samodgajanja: 

uljepšavanja vlastitog života. 

Srce je pokretač 

Poslanik, alejhis-selam, kaže: 

“Zar ne? U tijelu ima jedan komad 

mesa koji kada je ispravan – povlači 

za sobom ispravnost cijelog tijela, a 

kada je pokvaren, povlači za sobom 

pokvarenost cijeloga tijela.” (Buhari 

1/126, Muslim 11/27,28). 


32

Dakle, srce je gospodar ostalim 

organima, što im ono naredi, oni 

izvršavaju. Pa pošto je Iblis uvi- 

dio da se sve vrti oko srca, prvo 

se svojim došaptavanjem na njega 

okomio, uljepšavajući j mu sve što 

ga zavodi s pravog puta, dajući mu 

motive za griješenje. j Čovjek će biti 

zaštićen od šejtanovih spletki, za- 

mki i lukavstava ako bude okrenut 

trajnom okretanju i obraćanju Allahu 

za pomoć, ako bude istraživao 

oboljenja j srca i njegovo liječenje. 

j 

Tada će njegovo jg srce biti usmjere- 

no ka Allahu i kod Njega će tražiti 

smiraj. 

Za održavanje budnosti srca, 

potrebno je ulagati trud. Neki od 

koraka ka tome putu su sjećanje na 

Uzvišenog Allaha i učenje Kur’ana, 

često traženje oprosta od Allaha, 

obraćanje Allahu dovom i donošenje 

salavata na Poslanika, alejhis-selam. 

Budno srce je srce koje istinski voli 

Allaha. Ta ljubav prema Allahu je 

najbolja, najkorisnija i najuzvišenija 

ljubav i ona je kao takva data za 

obožavanje. Robovanje je savršenstvo 

ljubavi uz potpunu pokornost 

i poniznost. 

Za upravljanje emocijama 

potrebno je strpljenje 

Upravljanje emocijama znači 

duboko zadiranje u sebe, u dušu, u 

srce, u karakter. Ono ne toleriše površnost. 

To analiziranje sebe može 

biti bolno, jer znači priznanje vlastitih 

grešaka i slabosti. Ali, vjernikovo 

višenamjensko oružje kroz dunjaluk 

je sabur, strpljenje. Ono mu 

je pomagač na tom putu, kao što mu 

je Allah osigurao Svoju pomoć bude 

li odabrao put strpljivosti. 

Budite strpljivi, jer Allah je uz one 

koji su strpljivi! (El-Enfal, 46.). 

Upravljanje emocijama je put za 

ostvarenje pravde 

Iman – vjera u Allaha predstavlja 

najvažniju stvar za duhvno i fizičko 

zdravlje i stabilnost. Bit vjerovanja 

je oslobađanje ropstva bilo kome i 

bilo čemu od lažnih bogova oko 

nas ili u nama i obožavanju jedino 

Allaha, Stvoritelja svega. Tek tada 

će naše duše biti duhovno zadovoljnije, 

opuštenije i stabilnije. To unutarnje 

stanje radosti i zadovoljstva, 

koje se teško može opisati riječima, 

odražava duboko u suštini karakter 

nečijeg života, sreću nečijeg uma, živost 

nečijeg srca, slobodu od stresa 

i zabrinutosti koji su glavni faktor 

pogoršanja kvalitete života današnjeg 

čovjeka. 

One koji vjeruju i čija 

se srca smire kad se Allah 

spomene – zaista, srca se 

smiruju kada se Allah spomene. 

(El-Ra’ad, 28.). 

On je Taj Koji u srca 

vjernika mir supsti da bi 

vjeru svoju ojačali; Allahove 

su vojske na nebesima i 

na Zemlji; Allah je Sveznajući 

i Premudri. (El-Feth, 

4.). 

Pravda je cilj islama. 

To je bio cilj svih ranijih 

poslanika. 

Zaista, poslanike Svoje 

se znamenjima smo poslali, 

i po njima smo knjigu spustili, 

te Mjerilo, da bi ljudi 

pravično postupali, i dali smo željezo u 

kome je sila golema i za ljude koristili, 

te da bi Allah pokazao one koji pomažu 

Njega i poslanike Njegove i kada 

ih ne vide oni; zaista je Allah Moćni i 

Silni. (El-Hadid, 25.). 

Kur’an obiluje referencama na 

pravdi. Njena vezanost je naglašena 

u cijelom nizu situacija čovjeka: 

međuljudskim odnosima, u porodici, 

zajednici, u interakciji među zajednicama 

i nacijama, te u odnosu 

između čovjeka i okoline (prirode). 

Tu su pravda prema rođaku, prijatelju, 

siročetu, siromašnome, robu, 

putniku, potrebnom. 

Na svakoj razini muslimani su obavezni 

da budu pošteni i pravedni. 

Pravovjernici, predani Allahu budite 

i pravedno svjedočite; nipošto ne 

dopustite da vas mržnja prema nekim 

ljudima navede da nepravedni budete 

– pravedni budite, jer to je najbliže 

bogobojaznosti, i Allaha se bojte, 

jer Allah dobro zna šta činite. (El- 

Ma’ida, 8.). 

Emocionalna 

inteligencija 

(EQ) se kao 

termin pojavio 

početkom 

druge polovine 

dvadesetog 

stoljeća i 

danas je vrlo 

popularan. 

Nivo ove 

inteligencije 

nije povezan 

sa nivoom 

racionalne 

intelignecije 

(IQ). 

Kur’an ne samo da nam 

daje naznake o tome šta je 

pravda, nego nam također 

iznosi i iznova naglašava 

naše odgovornosti kao 

ljudskih bića da težimo 

pravdi. Neko je dobro 

izjavio kada je rekao da su 

emocije dobre kada su sluge, 

a loši gospodari. Emocije 

su dar Allahov kojima 

se dobročinstvo olakšava 

ukoliko naša intervencija 

u njihovom usmjeravanju 

bude prisutna. 

Slijeđenje kur’anskih 

naredbi ujedno znači i slijeđenje 

Sunneta Allahovog 

poslanika Muhammeda, 

alejhis-selam, jer to Uzvišeni Allah 

naređuje Kur’anom. Enes ibn Malik 

prenosi da je Resulullah, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan 

od vas neće biti (pravi) vjernik 

sve dok ne bude volio svome bratu 

ono što voli samom sebi.” (Prenose 

Buharija i Muslim). Tako je u karakteru 

vjernika da voli muslimane i 

želi im isto što i sebi, pa kada se trudi, 

prije svega u srcu se riješiti loših 

vibracija prema vjernicima, sebi će 

olakšati put ka lijepom ophođenju 

prema njima. 

Hadisi kojima se potiče usmjeravanje 

emocija u pozitivnom smijeru 

su mnogobrojni. Ovdje ćemo navesti 

jednu Poslanikovu, alejhis-selam, 

dovu kojom je molio: “Allahu, utječem 

Ti se od brige i tuge, od nemoći 

i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka, 

od tereta duga i da me ljudi nadvladaju.” 

(Buhari). Traženje pomoći od 

Allaha u svakome poslu, i oslanjanje 

na Njega, bitan je ključ i u uspjehu 

pri upravljanju emocijma. 


33

Upute iz Kur’ana 

Uzvišeni Allah nas kroz Kur’an potiče 

da pravilno usmjeravamo emocije, 

pa tako u suri El-Hadid kaže: 

Nikakav udes nije Zemlju zadesio, 

niti vas, a da ga nema u Knjizi prije nego 

što damo da se dogodi – Allahu je to jednostavno 

sasvim. To je stoga da ne biste 

za onim što je promaklo očajavali i da ne 

biste zbog onoga što vam je dato likovali; 

Allah nikakve razmetljivce i hvalisavce ne 

voli. (El-Hadid, 22.-23.). 

Ovim riječima Uzvišeni Allah podsjeća 

da sve ono što se dešava, što je bilo 

i što će se zbiti da je sve to već u Njegovom 

znanju, predočavajući mu veliku 

istinu o Gospodaru svega, što opet dovodi 

do objektivnog posmatranja stvari 

ma koje prirode bile kada zadese vjernika. 

Kada se uz spomen Allaha, spomene 

i Njegovo sveobuhvatno znanje, to 

kod vjernika proširuje vidike, njegovo 

poimanje vječnosti i viđenje događaja 

predodređenim u Allahovom znanju, i 

njegovu dušu čini razboritom i stabilnom 

prilikom susretanja sa životnim 

događajima. 

Sve to znači da je čovjek više sklon 

uznemirenosti i uzrujanosti zbog događaja 

što je udaljeniji od svijesti o Allahu. 

Stepen potpune smirenosti pri prihvatanju 

sudbine je ideal koji su rijetki 

postigli. Sama težnja ka njemu je ispravan 

put. Tako je Ikrime, neka je Allah 

zadovoljan njime, rekao: “Nema nikoga, 

a da se ne raduje i ne tuguje, međutim, 

učinite radost zadovoljstvom, a 

tugu strpljivošću.” Ovo je umjerenost 

islama, dostižna za prave ljude. 

I kada su psiholozi i srodni stručnjaci 

nemoćni da liječe ljudsku dušu, 

Kur’an to uspijeva. Riječi Allahove 

bile su i ostat će istinski lijek 

za ljudsku dušu ako se 

budu slijedile. Tako i gore 

navedeni ajeti, kada dopru 

do vjernikovog srca, povlače 

ga sa puta pretjerivanja 

i zadavanja sebi nepravde. 

Jer, nekontrolisani, nagli i 

pretjerani osjećaji iscrpljuju 

čovjeka, zadaju mu poslije 

boli i nemir. Iz takvih osjećaja, 

ako se duže zadrže kod 

osobe, potiču na nepravedne 

postupke p i sužavaju razmišljanje. 

j 

Čovjek je sklon nepravdi. Često to 

čini iz neznanja, a povodeći se za vlastitim 

slabostima, ispuštajući iz kontrole 

emanet konstantnog nadgledanja sebe, 

a i često pored znanja i spoznaje koje 

U biti, vjernik 

će sam sebe 

bolje spoznati, 

saznat će 

bolje koliko 

je srce željno 

dobročinstva, 

koliko teži 

valstitoj čistoći, 

pa će tražiti 

puteve da joj se 

približi. 

ranije stekne. Allahova milost 

je što je poslao Kur’an, 

što ga je vjerniku ostavio da 

ga kontinuirano uči i izučava 

i podsjeća sebe tako 

na širinu svijeta u kojem 

se nalazi, svoju malenkost, 

ahiret kao konačnu stanicu 

i Veličinu Allahovu, te tako 

sebe vraća u red nakon što 

slabosti krenu ograničavati 

vidike. 

U Kur›anu na tri mjesta 

stoji: ...Allah voli pravedne. (El-Ma’ide, 

42., El-Hudžurat, 9., i El-Mumtehine, 

8.). Molimo Allaha da nam pomogne 

u ovodunjalučkim zadacima i time što 

će nam olakšati i uljepšati put ka pravednosti 

- amin! 

Izvori: 

Ford, Brett Q., Tamir, Maya. (Aug 2012) When getting angry is 

smart: Emotional preferences and emotional intelligence. Emotion, 

Vol 12(4), 685-689. 

Cary Cherniss (2000) Emotional Intelligence: What it is and 

Why it Matters. Paper presented at the Annual Meeting of the Society 

for Industrial and Organizational Psychology, New Orleans, 

LA 

Ṡejjid Kutub, U okrilju Kur’ana, Sarajevo: Fakultet islamskih nauka, 

1999. 

Dr. Halid Faik el-› Ubejdi, Kur›an, nervni sistem i psihologija, Sarajevo 

(Bemust) 

Dr. Asim Abdelmoneim Hussein – MDBS, MPH, PCM, The art 

of health promotion i Islam and the contemporary public health challenges 

Danijel Godeman, Emocionalna Inteligencija, Beograd, 2005. 

Ahmed Ferid, Bistro more pobožnosti i suptilnosti, Zenica: Organizacija 

aktivne islamske omladine, 1999. 

Kratka biografija autora 

Fatima Jašarević rođena 

je 1984. Nakon završene 

Gazi Husrev-begove medrese, 

upisuje Fakultet bioloških nauka 

i bioinžinjeringa na Internacionalnom 

univerzitetu u Sarajevu 

kojeg uspješno završava 

2010. godine. Od stranih jezika 

koristi se engleskim jezikom 

(čitanje, pisanje i konverzacija). 

Posvećena je istraživanju i sticanju 

novih znanja koja su u 

dikretnoj ili indirektnoj vezi 

sa strukom, kao i informacijama 

koje nude rješenja za bolje 

i ljepše življenje. Živi i radi u 

Sarajevu 


34

Fotopriča 

Zapadni dupli standardi 


35

Islamske teme 

Feljton: TAKO SE POBJEĐUJE OČAJ – 19 DIO 

Osmijeh je bio uzrok 

njegovog primanja islama 

Razmisli o Poslanikovoj, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

snazi volje, onda kada mu 

je njegov amidža prenio 

poruku Kurejšija, koji su mu 

nudili bogatstvo i moć samo 

ako prestane pozivati ljude u 

islam, na šta je on odgovorio: 

“Amidža, tako mi Allaha, kada 

bi mi dali sunce u desnu, a 

mjesec u lijevu ruku, ja ne bih 

odustao od onoga čime me je 

Allah zadužio.” 

Piše: Sevla el-Udejdan 

Preveo i prilagodio: Abdusamed 

Nasuf Bušatlić 

Jedan 

J 

vojskovođa vratio se 

poražen i tužan iz bitke. Nakon 

toga pokušavao je još nekoliko 

puta poraziti neprijatelja, ali mu to 

nije pošlo za rukom. Razmišljajući šta 

da uradi i koju taktiku da primijeni, 

ugledao je mrava koji je pokušavao da 

se popne na mali pješčani brežuljak, 

pa je odlučio da ga posmatra, da vidi 

šta će uraditi. Mrav se s velikim naporom 

penjao do određene visine, 

a onda bi pao i skotrljao se na dno, i 

opet se penjao iz početka. Poraženi 

vojskovođa nabrojao je 67 neuspjelih 

pokušaja malog mrava da se popne na 

vrh pješčanog brežuljka, i tek šezdeset 

osmi put je uspio. Vojskovođa je od 

malog mrava naučio veliku i korisnu 

lekciju, odlučno je krenuo u novu bitku 

i pobijedio. 

Budi i ti od onih koji ne odustaju 

i koji su uporni u pokušajima do uspjeha. 

Zar misliš da je Tomas Edison 

odjednom izumio žarulju sa ugljenom 

niti koja je desetljećima služila za rasvjetu 

prije izuma žarulje sa metalnom 

niti?! On je pokušavao više od 1.000 

puta, i na kraju uspio. 

Gledaj na problem sa optimizmom 

Poznati fizičar i nobelovac, Albert 

Ajnštajn, rekao je: “Prirodno je da 

svaki čovjek ima problema u životu, 

ali najveći problem je način na koji mi 

gledamo na problem. Kada, 

Ne gubi samopouzdanje, 

jer 

nema ništa 

štetnije za 

čovjeka od toga 

da nije siguran 

u sebe, a stvar 

koja najviše 

i najbrže ruši 

povjerenje 

u sebe jeste 

neznanje o 

sebi, a najveće 

neznanje o 

sebi je samoponižavanje 

i 

sprječavanje 

duše da se 

natječe s 

drugima u 

dobru. 

naprimjer, dođe do erupcije 

vulkana u određenom mjestu, 

neki to vide kao izvor 

katastrofe i uništenja života 

i životne sredine, dok drugi 

u tome vide oplodnju zemlje 

i mogućnost da se dođe do 

bogatih nalazišta rude i priliku 

za proučavanje zemljine 

utrobe.” 

Jedan od najpoznatijih 

svjetskih predavača o razvoju 

i napretku čovječanstva, 

Ibrahim Fekki, rekao je: 

“Otišao sam u Kanadu 

1978. godine, i svi ljudi koje 

sam sreo, ubjeđivali su me 

da je bolje za mene da se što 

prije vratim u svoju državu, 

jer u Kanadi se, što se posla 

tiče, nema šta tražiti. Nisam 

obraćao pažnju na njihove 

priče i u toku 24 sata, tražeći 

bilo kakav posao, ponuđeno 

mi je da perem posuđe u 

jednom resotranu, što sam 

odmah prihvatio. Nakon osam godina 

napornog rada, postao sam direktor 

jednog hotela, a nedugo zatim postao 

sam generalni direktor lanca hotela sa 

pet zvjezdica u Kanadi.” 

Danas je dr. Ibrahim el-Fekki predsjednik 

Upravnog odbora Američkog 

instituta za neuro-lingvističko programiranje. 

Zatim, osnivač i predsjednik 

kanadskog Centra za neurolingvističko 

programiranje, član Upravnog 

odbora svjetske organizacije 

CIOBS, doktor metafizičkih znanosti 

na Univerzitetu u Los Anđelesu, i ima 

23 diplome iz psihologije, upravljanja, 

prodaje i marketinga. 

Autor je mnogih knjiga koje su prevedene 

na engleski, francuski i arapski, 

i koje su prodate u milionskim tiražima 

diljem svijeta. Bio je trener i instruktor 

za više od 500.000 ljudi na svijetu. 

Zato, ne odustaj tako lahko 

i brzo, nakon što doživiš 

pad. Pokušaj ponovo i ne boj 

se poraza. Sigurno ćeš uspjeti, 

samo ako nastaviš sa intenzivnim 

pokušajima i ako 

ustraješ do cilja. 

Ubica, a džennetlija 

Ovo je priča o čovjeku 

koji se ogriješio prema sebi, 

toliko da se pretvorio u monstruma 

i zločinca koji je ubio 

stotinu ljudi. Pa, koji je to 

grijeh, nakon širka, odnosno 

pripisivanja Allahu sudruga, 

veći od ubistva nevinog 

čovjeka?! No, i pored svih 

zlodjela, u njegovom srcu 

je ostao trag dobra i tračak 

nade koji mu je govorio da 

treba da se pokaje i zatraži 

oprost od Allaha za svoje grijehe. 

S tim ciljem on je krenuo 

da traži učenjaka koji će 

mu objasniti njegovo stanje i 

otškrinuti vrata nade i pokajanja. Zbog 

silne želje da se očisti od grijeha, on 

nije pitao za bilo kakvog učenjaka, već 

za najučenijeg čovjeka u vjerskim pitanjima 

kako bi ga njegov odgovor smirio 

i obradovao. Ljudi su ga uputili na 

jednog pobožnjaka, koji je vrijeme provodio 

u ibadetu. Na žalost, često se desi 

da kod takvih isposnika i pobožnjaka 

ima mnogo formalne pobožnosti, a 

malo znanja. Griješni čovjek je našao 


36

pobožnjaka i izložio mu svoju situaciju. 

Pobožnjaku su se njegovi grijesi učinili 

toliko velikim da je konstatirao da za 

njega nema nade i da mu Allah neće 

oprostiti. Razočaran i ljut zbog takvog 

odgovora, grješnik je ubio i pobožnjaka, 

što je bilo njegovo stoto ubistvo. 

No, i pored toga što se razočarao u 

pobožnjakov odgovor, on nije izgubio 

nadu, već se nastavio raspitivati za najučenijeg 

čovjeka. Ljudi su ga uputili 

na čovjeka koji nije bio samo učenjak, 

već i istinski odgajatelj. Kada su se sreli, 

grješnik mu je objasnio svoj slučaj, 

a onda ga je upitao: “Reci mi, ima li 

za mene pokajanja, nakon svih grijeha 

koje sam počinio?” Mudri i pobožni 

učenjak mu je odgovorio: “A ko je taj 

koji se ispriječio između tebe i pokajanja?!” 

Kao da je želio reći: “Stvar je tako 

jednostavna da ne zahtijeva mnogo razmišljanja 

niti propitivanja. Vrata tevbe 

i pokajanja su otvorena do Sudnjega 

dana. Za Allaha nema velikog grijeha 

da ga neće oprostiti, nakon iskrenog 

pokajanja, jer Njegova milost je more 

bez obala i ona obuhvata svaku stvar.” 

I ovaj mudri učenjak nije stao samo na 

tome, već je griješniku ukazao i na put i 

način kako će se pokajati. Rekao mu je 

da mora promijeniti način svog života 

i pokvarenu sredinu u kojoj je živio, a 

koja ga je stalno podsjećala 

na grijehe koje je počinio 

i podsticala na nove, te da 

ode u drugo mjesto gdje ima 

mnogo dobrih i pobožnih 

ljudi i da se u takvom ambijentu 

odgaja. Grješnik je bio 

iskren u svojoj namjeri da se 

pokaje, i odmah je krenuo 

da izvrši to što mu je učenjak 

predložio. Međutim, kada je 

bio na pola puta do mjesta 

gdje su živjeli moralni i pobožni ljudi, 

zatekla ga je smrt. U trenutku smrti, a 

prije nego što je ispustio dušu, on se 

licem okrenuo prema mjestu u koje je 

pošao, toliko je žudio za pokajanjem i 

čišćenjem od grijeha. U vezi njegovog 

slučaja raspravljali su se meleki milosti 

i meleki kazne. Ovi drugi su kazali da 

je on bio bliži mjestu iz kojeg je pošao, 

da je ubica koji nikada nikakvo 

dobro nije učinio, te da su zbog toga 

oni zaduženi za njega. Meleki milosti 

su kazali da se on iskreno pokajao, da 

zbog toga zaslužuje Alalhovu milost 

i da su oni za njega zaduženi. Nakon 

toga, Allah je poslao još jednog meleka 

u ljudskom obliku koji im je naredio 

da izmjere udaljenost između umrlog 

čovjeka i mjesta iz kojeg je pošao, kao i 

između njega i mjesta u koje je pošao. 

Ne tuguj, jer 

tvoja tuga 

raduje tvog 

neprijatelja, 

ljuti prijatelja, 

veseli 

zavidnika i 

predstavlja 

ti stvarnost u 

ružnom svjetlu. 

Zatim je Allah, dž.š., naredio 

mjestu u koje je pošao da 

se približi, a mjestu iz kojeg 

je pošao da se udalji od mrtvog 

grješnika. Nakon toga, 

meleki su ustanovili da je on 

bliži mjestu u koje je pošao, 

i brigu o njemu preuzeli su 

meleki milosti i Alalh mu 

je oprostio sve grijehe koje 

je počinio. Ova priča otvara 

vrata nade svakom grješniku 

i objašnjava nam veličinu i širinu Allahove 

milosti i primanja iskrenog pokajanja, 

ma koliko grijeha čovjek počinio 

prije toga. 

Ko misli da Allahova milost ne 

može obuhavatiti sve grijehe, bez obzira 

na njihovo mnoštvo i veličinu, on 

o Allahu loše misli, a ko je siguran od 

Allahove kazne taj samim tim čini jedan 

od najvećih grijeha, kao i onaj koji 

gubi nadu u Allahovu milost. 

Čovjek koji je pojavnost gledao 

očima srca 

Optimizam je svjetiljka, pa budi 

prijatelj s optimistima i okoristi se 

njihovim svjetlom. Također, budi i ti 

uzor drugima u optimizmu, u vedrini 

duha i lijepom mišljenju o Allahu. 


37

kupiti njegove kese, a on sam planira 

rezultate svog znanstvenog otkrića iskoristiti 

u budućnosti ne samo u komercijalne 

svrhe. Očekivana zarada 

od kesa koje su se našle na više od 100 

velikih trgovačkih centara u Americi, 

kreće se i do dva miliona dolara. 

Dakle, moramo se složiti da postoje 

ljudi koji svoje životne poteškoće 

i poteškoće drugih ljudi, iskoriste za 

razmišljanje i planiranje, kako bi svijetu 

otvorili vrata uspjeha i sreće za kojom 

tragaju. 

Volja je moć i snaga 

Mnogi ljudi žele da 

imaju prijatelje i ništa više, 

ali je važnije od toga da sebi 

izabereš prijatelje optimiste 

koji će ti dati snagu da se 

hrabro suočiš sa životom i 

životnim iskušenjima. 

Prenosi se da je jedan čovjek 

dugo vremena boravio u 

bolnici, ležeći na leđima, jer je 

bio nepokretan. S njim u sobi 

bio je još jedan bolesnik koji 

je imao krevet pored prozora 

i koji je svom bolničkom drugu 

stalno pričao o ljepotama 

koje je gledao kroz prozor. 

Tako mu je jednog dana rekao: 

“Vani je vrijeme svježe, 

pada kiša, a ljudi veselo i razdragano 

trče da se sklonu od 

kiše.” Drugi dan je gledao u 

park i pričao mu o krošnjatim zelenim 

stablima i raznovrsnom cvijeću koje se u 

njemu nalazilo. Treći dan mu je pričao 

o susretu dvojice prijatelja koji se izgleda 

nisu dugo vidjeli, o njihovom smijehu i 

toplom, prijateljskom razgovoru. I tako 

je činio svaki dan. Međutim, jednog 

dana su tog čovjeka premjestili u drugu 

sobu, i odjednom je nestalo njegovog 

veselog glasa koji je svakodnevno pričao 

svome prijatelju o ljepotama pojavnog života 

koji je gledao kroz prozor. Kasnije je 

taj paraplegičar saznao da je čovjek koji 

mu je svaki dan pričao najljepše priče i 

budio mu optimizam, zapravo potpuno 

slijep, da on, od onoga što mu je ispričao, 

ništa nije vidio svojim očima, da je 

prozor pored kojeg je bio njegov krevet 

vrlo mali i krzo njega dopire vrlo slaba 

svjetlost, već je on životnu stvarnost čitao 

svojim srcem i gledao okom unutrašnje 

sreće i beskrajne nade. 

Ko misli da 

Allahova 

milost ne može 

obuhavatiti 

sve grijehe, 

bez obzira 

na njihovo 

mnoštvo i 

veličinu, on 

o Allahu loše 

misli, a ko je 

siguran od 

Allahove kazne 

taj samim 

tim čini jedan 

od najvećih 

grijeha, kao i 

onaj koji gubi 

nadu u Allahovu 

milost. 

Berićet i uspjeh su u 

ranom ustajanju 

Amerikanac Teryy Vineberg 

imao je običaj da svako 

jutro rano ustane da pokupi 

kese za smeće čiji sadržaj 

su na sve strane raznosile i 

jele životinje i razni kukci 

i insekti. To rano sakupljanje 

kesa smeća i pomaganje 

uličnim čistačima u njihovom 

poslu, podstaklo ga 

je na korjenito istraživanje 

tog problema. Nakon trogodišnjeg 

istraživanja on se 

pojavio sa svijetlocrvenim 

kesama iz kojih se širio miris 

metvice. 

Istraživanje Terriya i 

njegovog prijatelja hemičara 

otkrilo je da je uobičajena boja kesa za 

smeće bijela i crna, i njih vide životinje, 

insekti i kukci, i te boje ih privlače. 

Međutim, boja koja se ne vidi toliko jasno, 

je crvena boja. Njihovo istraživanje 

je također pokazalo da je debljina 

uobičajenih kesa za smeće takva da 

životinje i insekti lahko mogu namirisati 

sadržaj kesa. Zbog toga je on dizajnirao 

deblje kese koje su smanjivale 

sposobnost kod životinja i insekata da 

osjete miris sadržaja kesa. 

Početak 2003. godine bio je u znaku 

Terriyevog istraživanja i širenja ideje, a 

već početkom 2004. godine, on je, s 

kreditom od 50.000 dolara koji mu je 

trebao pokriti troškove, osnovao firmu 

za proizvodnju novih kesa za smeće. 

Prvi proizvodi njegove firme stigli su 

u toku te godine i oni su nagovijestili 

dobru zaradu i proširenje firme. Sve velike 

prodavnice u Americi pohrlile su 

Uspjeh je povezan sa snagom volje. 

Sve dok ne budeš posjedovao jaku volju 

bit ćeš neuspješan. Onaj ko posjeduje 

snažnu volji on upravlja i kontrolira 

svoje ponašanje i usmjerava i određuje 

svoje ciljeve. 

Razmisli o Poslanikovoj, sallallahu 

alejhi ve sellem, snazi volje, onda kada 

mu je njegov amidža prenio poruku 

Kurejšija, koji su mu nudili bogatstvo i 

moć samo ako prestane pozivati ljude u 

islam, na šta je on odgovorio: “Amidža, 

tako mi Allaha, kada bi mi dali sunce 

u desnu, a mjesec u lijevu ruku, ja ne 

bih odustao od onoga čime me je Allah 

zadužio.”’ 

Rasporedi svoje vrijeme kako bi ga što 

bolje i kvalitetnije iskoristio, a planiranje 

neka bude dokaz toga. 

Nada u životu vjernika 

Kada učenik ili student bude očajavao 

u pogledu uspjeha, on će pobjeći od 

knjiga i pera, postat će mu tijesna i kuća 

i škola, neće mu koristiti nikakva predavanja 

niti savjeti, niti pak položaj i ugled 

u društvu. On se neće smiriti sve dok mu 

se vrati jedan stvar koja je rješenje za ovaj 

problem, a to je nada. Kada se vrati nada, 

problem je riješen. 

Slično je i sa bolesnikom. Kada bolesnik 

postane očajan u pogledu izlječenja, on 

zamrzi doktore, lijekove i apoteke, stijesni 

mu se grudima i život mu postane besmislen 

i težak. I neće mu se povratiti vjera u 

izlječenje, sve dok mu se ne vrati nada. 

Tako je u cjelokupnom ljudskom životu, 

kada očaj savlada čovjeka njemu sve postane 

crno i on ima osjećaj da su pred njim 

sva vrata i svi izlazi zatvoreni. Očaj je tihi 

ubica ljudskog duha i kočničar ljudskih 

aktivnosti. U takvom ambijentu nema 

proizvodnje, nema truda, rada, planiranja, 

niti osjećaja i potrebe za pzotivnim 

djelovanjem. Očaj je saputnik nevjerstvu, 

kao što je nada saputnik vjerovanju na šta 

aludira i dio kur’anskog ajeta iz sure Jusuf: 

“Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” 

(Jusuf, 87.), kao i ajet: “Nadu u milost 

Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji 

su zabludjeli.” (El-Hidžr, 56.). 


38

Očaj posebno dolazi do izražaja 

prilikom većih iskušenja i udaraca sudbine, 

kao što stoji u sljedećem ajetu: 

Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, 

on se okreće i oholo udaljava, a kad ga 

zadesi zlo, onda očajava. (El-Isra’, 83.). 

Iz ovoga je izuzeta samo jedna skupina 

koja je spomenuta u sljedećim ajetima: 

Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu 

je poslije uskratimo, on pada u očajanje 

i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima 

obaspemo, poslije nevolje koja ga 

je zadesila, on će sigurno reći: “Nevolje 

su me doista napustile!” On je doista 

umišljen i razmetljiv, osim strpljivih 

i onih koji dobra djela čine. Njih čeka 

oprost i nagrada velika. (Hud, 9.-11.). 

Očajnik se zavjetovao na poslušnost 

šejtanu, koji mu došaptava i ubacuje 

ružne misli, podstiče na očaj i beznađe, 

tako da njegovim životom ne prestaje 

teći rijeka očaja. 

Preko osmijeha primio islam 

Šejh Nebil el-‘Ived, u svom predavanju 

“Priče iz naše stvarnosti”, 

spominje slučaj jednog Amerikanca 

koji je primio islam, a o kojem mu je 

pričao šejh Muhammed Hassan, koji 

je bio prisutan kada je taj Amerikanac 

izgovorio šehadet. Naime, Muhammed 

Hassan je držao predavanje 

u Americi i u toku predavanja ustao 

je jedan musliman i prekinuo šejha, 

rekavši mu da je s njim došao jedan 

Amerikanac koji želi primiti i javno 

izgovoriti šehadet. Šejh se tome obradovao 

i pozvao je Amerikanca da priđe. 

Zatim ga je upitao: “Šta te je privuklo 

islamu i zašto želiš primiti islam?” 

Odgovorio je: “Ja sam biznismen, vlasnik 

sam nekoliko velikih kompanija 

i posjedujem ogromno bogatstvo, ali 

i pored toga nikada u životu nisam 

osjetio sreću u svom srcu. Kod mene 

je radio jedan musliman iz Indije, 

imao je vrlo skromna primanja, ali i 

pored toga, nikada nisam ušao kod 

njega, a da ga nisam zatekao nasmijanog. 

U čudu sam samom sebi govorio: 

‘Ja sam vlasnik velikih kompanija 

i ogromnog bogatstva, a ovaj čovjek 

je, u odnosu na mene, pravi siromah, 

ali je i pored toga uvijek nasmijan i 

sretan.’ Jedanput sam došao kod njega 

i rekao sam mu da želim s njim razgovarati. 

Upitao sam ga šta je razlog pa 

je uvijek nasmijan, a on mi je odgovorio: 

‘Ja sam musliman, vjerujem da je 

samo Allah, Bog i da je Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik.’ 

Ponovo sam ga upitao da li to 

znači da je musliman cijelog života 

sretan i nasmijan, a on mi je potvrdno 

odgovorio. Kada sam ga upitao, kako 

je to moguće, on mi je citirao hadis 

Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, 

u kojem je rekao: ‘Čudna je stvar 

vjernika, njemu je uvijek dobro. Ako 

ga snađe neko iskušenje, on se strpi i 

bude mu dobro, a ako mu Allah podari 

neku blagodat, on zahvaljuje Allahu 

i bude mu dobro.’ Nakon toga, Amerikanac 

je pred prepunim mesdžidom 

izgovorio šehadet i počeo je plakati. Na 

šejhovo pitanje, zašto plače, odgovorio 

je: “Tako mi Allaha, osjetio sam radost 

u srcu kakvu nisam osjetio u toku cijelog 

života.” 

Zato, vjerniče, budi nasmijan, 

možda će tvoj osmijeh i drugima 

odagnati brigu i tugu. 

Ne tuguj! 

Jer, tuga će te vratiti u prošlost, 

plašit će te budućnošću i učinit će da 

zaboraviš na sadašnjost. 

Ne tuguj, jer tuga će ti zarobiti srce, 

ugasiti svjetlo na licu i uništiti svaku 

nadu. 

Ne tuguj, jer tvoja tuga raduje tvog 

neprijatelja, ljuti prijatelja, veseli zavidnika 

i predstavlja ti stvarnost u ružnom 

svjetlu. 

Ne tuguj, jer tuga neće vratiti izgubljeno, 

niti oživjeti mrtvog, niti će 

spriječiti odredbu, niti donijeti korist. 

Ne tuguj, jer tuga je od šejtana, ona 

je upropaštavajući očaj, stalno beznađe 

i sigurni neuspjeh. 

Ne tuguj, ako si učinio veliki grijeh, 

pokaj se, ako si nešto zgriješio zatraži 

oprost od Allaha i popravi svoje stanje, 

jer, Allahova milost je more bez obala, 

a vrata pokajanja su otvorena i pokojanje 

Allah prima. 

Ne tuguj sve dok činiš dobročinstvo 

ljudima, jer je dobročinstvo put 

do sreće. 


39 

Ne tuguj, jer se dobro djelo nagrađuje 

od deset do sedamdeset puta, 

a kazna za loše djelo je samo onoliko 

koliko je ono teško. 

Ne tuguj, ta ti imaš Kur’an, zikr, 

namaz, sadaku i mnoštvo drugih dobrih 

djela koja će te usrećiti. 

Ne predaji se brizi i očaju kroz besposličarenje 

i upropaštavanje vremena, 

već abdesti, klanjaj, uči, radi dobra djela 

i nadaj se! 

Mudri savjeti 

Počni od sebe, jer je glavni put do 

uspjeha u promjeni vlastitog stanja, 

kao što stoji u Kur’anu: Allah neće promijeniti 

stanje jednog naroda dok taj narod 

ne promijeni sam sebe. 

Ne gubi samopouzdanje, jer nema 

ništa štetnije za čovjeka od toga da nije 

siguran u sebe, a stvar koja najviše i 

najbrže ruši povjerenje u sebe jeste neznanje 

o sebi, a najveće neznanje o sebi 

je samoponižavanje i sprječavanje duše 

da se natječe s drugima u dobru. 

Izgrađuj sebe tako što ćeš odrediti 

svoje dobre i slabe tačke, i znaj da su 

Allahu najdraža djela ona na kojima 

čovjek ustrajava pa makar bila i mala. 

Pitali su mudraca: “Od koga si 

naučio mudrost?” Odgovorio je: “Od 

slijepca, on nikada ne spusti nogu na 

zemlju, a da prije toga štapom ne provjeri 

gdje će stati.” 

Upitali su Napoleona: “Kako uspijevaš 

uliti samopouzdanje u svoje vojnike?” 

Odgovorio je: “Tako što im na 

tri tvrdnje odgovorim sa tri prijedloga. 

Onome koji kaže: ‘Ne mogu!’, kažem: 

‘Pokušaj!’ Onome koji kaže: ‘Ne 

znam!’, kažem: ‘Nauči!’ Onome koji 

kaže: ‘Nemoguće je!’, kažem: ‘Probaj!’”

Islamske teme 

Ubistvo Husejna, 14 stoljeća poslije, historijske činjenice i 

ideološke zloupotrebe (II) 

Oni su srcem uz tebe, a sablje su im uz Benu Umejje 

Suština problema, na koju je 

Ibn ‘Abbas, radijallahu ‘anhu, 

pokušao ukazati Husejnu, nije 

bila u njegovom političkom stavu, 

niti u njegovom odlasku u Kufu, 

što se na prvi pogled moglo 

zaključiti, nego u činjenici da je 

Kufa imala svog namjesnika i da 

je u administrativnom i upravnom 

smislu pripadala emevijskoj 

državi, i bilo kakva politička 

inicijativa na tom području, bez 

obzira na sve ‘’olakšavajuće’’ 

okolnosti (Husejnov autoritet, 

broj pristalica, Jezidova 

nekompetentnost), nosila je sa 

sobom rizik konfrontacije, pa 

i otvorenog vojnog sukoba sa 

tamošnjim vlastima, a obzirom 

da su stanovnici Kufe bili odranije 

poznati po svojoj izdajničkoj i 

prevrtljivoj naravi, ne bi uopće 

bilo teško predvidjeti kakav bi bio 

krajnji ishod tih sukoba. 

PRIPREMIO: Semir Imamović 

Kada 

K 

je Jezid saznao za tajnu 

Kmisiju Muslima ibn ‘Aki- 

Kla, smjesta je naredio svom 

namjesniku u Basri ‘Ubjedullahu ibn 

Zijadu da ga pronađe i pogubi. U pratnji 

nekolicine basranskih prvaka, Ibn 

Zijad se odmah uputio prema Kufi. 

Njegovi špijuni su vrlo brzo ušli u trag 

Ibn ‘Akilu i uhapsili ga. Dok su bili 

na putu prema Ibn Zijadu, Ibn’Akil je 

zaplakao, a na pitanje njegovih svodnika: 

‘’Zašto plačeš, zar ljudi poput 

tebe nisu spremni umrjeti za svoje 

ideale? on im je odgovorio: ‘’Tako mi 

Allaha, ne plačem zbog sebe, niti oplakujem 

svoju smrt, nego plačem zbog zle 

kobi koja bi mogla zadesiti moje rođake, 

koji uskoro dolaze u Kufu. Plačem zbog 

Husejna i njegove porodice.’’ ’ Svom pratiocu 

Omeru ibn Sei’du oporučio je 

da, umjesto njega, vrati dug u iznosu 

od 700 dirhema, koje je, po dolasku 

u Kufu, posudio; da od Ibn Zijada izmoli 

njegovo mrtvo tijelo i dostojanstveno 

ga ukopa, i, na kraju, da pošalje 

nekoga ko će obavjestiti Husejna o 

novonastalim okolnostima i pokuša ga 

nagovoriti da se vrati u Mekku. 1 

Ashabi pokušavaju odvratiti Husejna 

od njegovog nauma 

Koliko god je važno proniknuti u 

suštinu Husejnove političke filozofije, 

na kojoj se, kasnije, baziralo njegovo 

cjelokpuno djelovanje, isto toliko je 

važno znati u kakvom ambijentu se 

sve to dešavalo i kakvo su mišljenje, o 

njegovim političkim stajalištima, imali 

drugi ugledni ashabi i učenjaci. 

Samo ukoliko budemo 

raspolagali cjelovitim i 

kvalitenim informacijama i 

o jednom i o drugom, moći 

ćemo sklopiti kompletnu 

sliku o onome što se zaista 

desilo u tim tmurnim 

vremenima, a ako se još 

uz to oslobodimo ideoloških 

predrasuda, to će nas, 

bez sumnje odvesti potpuno 

ispravnim i činjenično 

utemeljenim zaključcima. 

Generalno gledajući, među 

ashabima i uglednim muslimanskim 

prvacima, vladalo 

je gotovo jedinstveno 

mišljenje da bi Husejnov 

odlazak u Irak i formiranje 

paralenog sistema vlasti mogao 

biti krajnje opasan i sa 

dalekosežnim posljedicama, 

kako po njega i njegovu porodicu, 

tako po cjelokupnu 

muslimansku zajednicu. 

Zato su, svim silama, nastojali 

kod Husejna probuditi 

osjećaj odgovornosti za 

vlastitim i životima drugih 

muslimana, vjerujući da je 

to upravo najjači adut kojeg 

su u tom momentu mogli upotrjebiti. 

Naredni historijski navodi će nam, na 

najutentičniji način, dočarati svu dramatičnost 

tog trenutka i silinu emocija 

koje su navirale iz iskrenih mu’minskih 

srca, i koje je teško bilo kontrolisati. 

Omer ibn Abdurrahaman ibn 

Haris ibn Hišam el-Mahzumi pripovijeda: 

‘’Kada je Husejn, radijallahu 

To nam također 

govori jednu 

drugu stvar, da 

je Ibn ‘Abbas, 

za razliku 

od Husejna, 

radijallahu 

‘anhuma, cjeli 

problem oko 

Jezidovog 

izbora za halifu 

i njegove 

negativne 

implikacije, 

pokušao 

sagledati 

iz različitih 

uglova, kako 

onog etičkomoralnog 

i 

šerijatskopravnog, 

tako i onog 

političkog, 

sociološkog i 

strateškog 

anhu, primio prva pisma iz Iraka, i 

spremio se za odlazak u Irak, ušao 

sam kod njega, i, nakon zahvale 

Allahu, dželle šenuhu, rekao mu: 

‘Sinko moj, došao sam ti uputiti savjet, 

naravno ukoliko si spreman da 

me saslušaš, u suprotnom, zadržat ću 

to za sebe, i ponašat ću se kao da se 

ništa nije dogodilo.’ ‘Reci slobodno 

ono što ti ne je na umu, jer, tako mi 

Allaha, ti nisi ti od onih koji stvari 

pogrešno razumijevaju i tumače, 

niti od onih koji bi me na loše naveli’ 

– odgovorio je on. Rekao sam mu: 

‘Do mene su doprle vijesti o tvom 

putovanju u Irak. Ako je to istina, 

onda ti moram reći, da se 

iskreno pribojavam za tebe, 

jer ideš u zemlju koja ima 

svoje namjesnike i vladare, 

i u kojoj svaki vladar ima 

svoj vlastiti trezor, a ljudi 

obično robuju dinaru i direhmu, 

i nije isključeno da 

se protiv tebe okrene onaj 

ko ti je, dojučer, obećavao 

pomoć i podršku.’ Nakon 

što je pomno saslušao moje 

riječi, srdačno mi se zahvalio, 

zamolio Allaha da me, 

zbog svega toga, obilato nagradi, 

i još kazao kako mu 

je sasvim jasno da sam ja 

njegov iskreni savjetnik, da 

zborim mudro i pametno, i 

da kod njega uživam posebno 

mjesto, bez obzira šta se 

desilo, i kakvu odluku na 

kraju donio.’’ 2 

Prenosi se, također, da 

je Abdullah ibn Abbas, radijallahu 

‘anhu, rekao Husejnu, 

kada je saznao da se 

sprema za odlazak u Irak: 

‘’Ljudi pričaju da odlaziš u 

Irak. Volio bih, lično iz tvojih 

usta, čuti šta si naumio 

učiniti? ‘’ ‘’Naumio sam, 

ako Allah da, koliko je danas ili najdalje 

sutra, poći u Irak’’ – odgovorio 

je on. ‘’Molim Allaha da te zaštiti od 

svakog zla! – rekao mu je Ibn Abbas, 

a zatim ga je posavjetovao: ‘’Ako su te 

pozvali ljudi koji su prethodno svrgnuli 

svoga vođu, uspostavili novu 

vlast i porazili svoje protivnike, pođi 

kod njih, ali ako si dobio poziv od lju- 


40

di koji već imaju vladara, koji njima 

suvereno upravlja i čiji službenici od 

njih redovno ubiru zekat, onda znaj 

da te pozivaju u rat i borbu, i nisam 

siguran da te, u tom slučaju, neće 

prevariti, slagati, postupiti suprotno 

tvojim naređenjima, ostaviti te na 

cjedilu, nahuškati druge ljude protiv 

tebe i pretvoriti se u tvoje najljuće neprijatelje.’’ 

‘’Zamolit ću Allaha da me 

uputi na ono što je dobro, pa ću još 

jednom, podrobnije razmisliti o svemu’’ 

– bile su riječi Husejna, iz kojih 

se nazirala zabrinutost i neodlučnost. 

A onda je Ibn Abbas, još odlučnije, rekao: 

‘’Amidžiću moj, ne mogu a da ti 

ne kažem, da se ustinu bojim za tebe: 

odlazak u Irak bi te mogao koštati života. 

Irački narod je prevrtljiv i sklon 

prevari i malverzacijama, zato te još 

jednom molim da ne ideš kod njih. 

Bolje je da ostaneš u ovom gradu, u 

kojem uživaš ugled i poštovanje. Ako 

je onima koji te pozivaju, uistinu stalo 

do tebe, neka protjeraju svoje neprijatelje, 

i tek pošto to urade, prihvati 

njihov poziv. Ako već insistiraš na 

odlasku, onda idi u Jemen, jer tamo 

postoje utvrde i brežuljci, prostrano je 

i široko. To je, također, zemlja u kojoj 

je tvoj otac imao veliki broj pristalica. 

Tamo ćeš biti daleko od svakog 

zla. U isto vrijeme, moći ćeš se dopisivati 

s ljudima, slati im svoje izaslanike 

i primati delegacije.’’ Husejn 

ga je pažljivo saslušao, a zatim rekao: 

‘’Amidžiću moj, ja znam da si iskren i 

dobronamjeran prema meni, i da mi 

želiš dobro, ali ja sam donio čvrstu 

odluku koju ne namjeravam, niukom 

slučaju, mijenjati.’’ Nakon ovih jasnih 

rječi, Ibn ‘Abbas je shvatio, da bi 

svaka dalja rasprava, o ovom pitanju, 

bila bespredmetna i predstavljala bi 

gubitak dragocjenog vremena. S druge 

strane, bio je i više nego svjestan 

opasnosti koje su vrebale Husejna i 

njegovu porodicu na ovom, krajanje 

opasnom putovanju, i zato je još jednom 

pokušao apelovati na njegovu savjest 

‘’da, ako je već donio čvrstu odluku, 

koju ne želi mijenjati, bar ostavi 

u Mekki ženske članove porodice, jer 

bi mu se moglo desiti ono što se desilo 

Osmanu, radijallahu ‘anhu, nekoliko 

godina ranije, da bude ubijen na oči, 

njemu najbližih i najdražih, ljudi.’’ Još 

mu je rekao: ‘’Tako mi onoga, pored 

kojeg drugog Boga nema, kada bi znao 

da ćeš me poslušati, uzeo bih te za ruku 

i držao sve dok ti ljudi ne daju prisegu.’’ 

’ 3 . Ni veliki autoritet kojeg je Ibn 

Abbas uživao kod Husejna, ni jaka 

rodbinska i emotivna veza kojom su 

bili vezani, ni sva ova silna upozorenja, 

nisu bili dovoljni da bi Husejna 

odvratili od njegovog nauma. 

Sabljom protiv srca 

Suština problema, na 

koju je Ibn ‘Abbas, radijallahu 

‘anhu, pokušao ukazati 

Husejnu, nije bila u njegovom 

političkom stavu, niti 

u njegovom odlasku u Kufu, 

što se na prvi pogled moglo 

zaključiti, nego u činjenici 

da je Kufa imala svog namjesnika 

i da je u administrativnom 

i upravnom smislu 

pripadala emevijskoj državi, 

i bilo kakva politička inicijativa 

na tom području, bez 

obzira na sve ‘’olakšavajuće’’ 

okolnosti (Husejnov autoritet, 

broj pristalica, Jezidova 

nekompetentnost), nosila je 

sa sobom rizik konfrontacije, 

pa i otvorenog vojnog 

sukoba sa tamošnjim vlastima, 

a obzirom da su stanovnici 

Kufe bili odranije 

poznati po svojoj izdajničkoj 

i prevrtljivoj naravi, ne bi 

uopće bilo teško predvidjeti kakav bi 

bio krajnji ishod tih sukoba. To nam 

također govori jednu drugu stvar, da 

je Ibn ‘Abbas, za razliku od Husejna, 

radijallahu ‘anhuma, cjeli problem oko 

Jezidovog izbora za halifu i njegove negativne 

implikacije, pokušao sagledati 

iz različitih uglova, kako onog etičkomoralnog 

i šerijatskopravnog, tako i 

onog političkog, sociološkog i strateškog, 

jer je samo tako bilo moguće doći 

do jednog sveobuhvatnog i za aktuelni 

trenutak prikladnog rješenja, kojim bi 

rizik, političke akcije koju je pokrenuo 

Husejn, bio sveden na najmanju moguću 

mjeru. 

Generalno 

gledajući, 

među ashabima 

i uglednim 

muslimanskim 

prvacima, 

vladalo 

je gotovo 

jedinstveno 

mišljenje da 

bi Husejnov 

odlazak u Irak 

i formiranje 

paralenog 

sistema 

vlasti mogao 

biti krajnje 

opasan i sa 

dalekosežnim 

posljedicama, 

kako po njega 

i njegovu 

porodicu, tako 

po cjelokupnu 

muslimansku 

zajednicu. 

Jedan od onih, koji je 

Husejna pokušao, odvratiti 

od odlaska u Irak, bio je poznati 

arapski pjesnik El-Firezdek 

ibn Galib. Njih dvojica 

su se sreli u mjestu Seffah, 

na putu između Hunejna i 

Mekke 4 , i tom prilikom Firezdek 

mu je rekao: ‘’Ljudi 

su srcem uz tebe, a sabljama 

uz Benu Umejje. Allahova 

odredba, koju se događa na 

nebesima, provodi se na zemlji. 

Bit će ono što Allah hoće. 

Svaki dan On se nečim zanima. 

Ako ti se, Allahovom voljom 

i odredbom, desi ono što 

priželjkuješ, zahvali Mu se na 

blagodatima, On je taj koji 

čovjeku ukazuje put zahvale, 

a ako te zadesi ono čemu 

se nisi nadao, onda znaj da 

Allah nije nepravedan prema 

onome ko u srcu svome nosi 

istinu, i u čijoj nutrini se krije 

bogobojaznost.’’ ’ 

5 

Nekako u isto vrijeme 

Husejnu je stiglo pismo od Abdullaha 

ibn Dž’afera ibn ebi Taliba, u kojem 

je pisalo: ‘’Kada ti dođe ovo pismo, ti 

ćeš vjerovatno već biti na putu za Irak. 

Molim te, da ga, radi Božijeg rizaluka, 

pročitaš i razmisliš o svemu. Bojim se 

da bi tamo gdje ideš, mogao nastradati 

i ti i tvoja porodica. Ako se tebi nešto 

desi, nestaće svjetlosti na zemlji, jer ti 

si putokaz upućenim i nada vjernika. 

Nemoj žuriti, uskoro dolazim do tebe.’’ 

Nakon toga Abdullah je posjetio ‘Amra 

ibn Sei’da ibn el-’Āsa, Jezidovog namje- 

snika u Mekki, i zamolio ga da pošalje 

Husejnu dopis u kome će mu garantovati 

sigurnost i oporučiti dobročinstvo 


41

i održavanje rodbinskih veza, 

a kojeg će ovjeriti svojim 

pečatom, i zamoliti ga da se 

vrati. ‘Amr ibn Se’id mu je 

rekao da napiše šta god želi, i 

da će on, na kraju, dati službenu 

saglasnost na njegov 

dopis. Svjestan da je ograničen 

vremenom, Abdullah se 

odmah dao na posao. Ubrzo 

je dopis bio gotov. Ponudio 

ga je ‘Amru ibn Se’idu na 

službenu ovjeru i tom prilikom 

ga zamolio da dopusti 

Jahji ibn Se’idu, svome bratu, 

da pođe zajedno sa njim i 

pomogne mu u ovoj plemenitoj misiji. 

Efekat kojeg je Abdullah ovim putem 

želio postići jeste da cjeli slučaj digne na 

jedan ozbiljniji nivo, u čemu je i uspio. 

Njegovo pismo dobilo je službenu ovjeru, 

a dodijeljen mu je i pomoćnik. To je 

bio Jahja ibn ‘Seid, namjesnikov brat. 

Njih dvojica su, nedugo zatim, sustigli 

Husejna i pročitali mu dopis. Dâli su 

sve od sebe kako bi ga ubijedili da ne 

ide u Irak. Kao i sve svoje ranije sagovornike, 

Husejn, radijallahu ‘anhu, je 

učtivo saslušao, a potom im je saopćio 

da je njegova odluka konačna i da je 

nema namjeru mijenjati, naročito nakon 

što je usnio san, u kojem mu je, 

kako je naveo, Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, naredio da ustraje u svom naumu, 

bez obzira kakve bile posljedice. 6 

Boj se Allaha, ne okreći ljude jedne 

protiv drugih! 

Ibn Omer, 

radijallahu 

‘anhu, je poslije 

toga govorio: 

‘’Husejn ibn 

‘Ali nas je sve 

porazio svojim 

odlaskom. 

Tako mi Allaha, 

ono što se 

ranije desilo 

njegovom ocu 

i bratu, bila je 

prava lekcija za 

njega.’’ 

Zanimljivo je, u ovom kontekstu, 

spomenuti da je jedan dio istaknutih 

ashaba, radijallahu ‘anhum, Husejnovu 

odluku da se politički suprostavi Jezidu, 

protumačio kao hurudž ‘alel imam 

(pobunu protiv islamskog vladara), ali i 

kao nagovještaj velikog zla koje će se desiti 

islamskom ummetu 7 . Svi 

oni su uputili dirketan savjet 

Husejnu, radijallahu ‘anhu, 

da ne čini ništa što bi predstavljalo 

nepokornost muslimanskom 

vladaru, narušilo 

jedinstvo islamskog ummeta 

i dodatno zakomplikovalo 

situaciju. U tom smislu, najznačajnima 

se čine preporuke 

trojice ashaba, Džabira 

ibn ‘Abdullaha, Ebu Seida 

el-Hudrija i ‘Abdullaha ibn 

Omera 8 , koje su oni, svako 

iz svog ugla, dali Husejnu, 

radijallahu ‘anhum. Džabir 

ibn ‘Abdullah, radijallahu ‘anhu, je, pošto 

je čuo za Husejnove političke planove, 

otišao njegovoj kući, i rekao mu, 

bez ikakvog okolišanja: ‘’Boj se Allaha, i 

ne okreći ljude jedne protiv drugih! I sam 

znaš, da to što radiš, neće donijeti nikakvo 

dobro.’’ ’ 9 Abdullah ibn Omer, radijallahu 

‘anhu, je u više navrata razgovarao 

sa njim o njegovim političkim stajalištima 

i pokušao ga razuvjeriti, ali svi 

ti pokušaji bili bezuspješni. Prvi takav 

razgovor desio se u Medini, u vrijeme 

kada je njegova ideja o suprostavljanju 

Jezidovoj vladavini bila još uvjek u 

povojima. Saznavši da su njih dvojica 

(Husejn i Ibn Zubejr) odbili dati prisegu 

Jezidovom namjesniku i da planiraju 

pobjeći u Mekku, i tamo nastaviti svoje 

političko djelovanje, Ibn ‘Omer ih je 

sustigao na izlazu iz Medine, stao pred 

njih i zavapio: ‘’Preklinjem vas Allahom 

da se vratite i pridružite drugim ljudima 

u dobru. Ako svi oni podrže Jezida, nema 

razloga da i vi to ne učinite (da budete 

iznimka), a ako njihova mišljenja budu 

oprečna, eto vam prilike da ostvarite svoje 

težnje.’’ ’ 10 Kada su se drugi put sreli, 

Husejn, radijallahu ‘anhu, je već bio na 

putu za Irak. Među njima se poveo sljedeći 

razgovor. 

Ibn Omer: ‘’Kuda si pošao?’’ 

Husejn: ‘’U Irak.’’ 

Ibn Omer: ‘’Savjetujem ti da ne 

ideš tamo.’’ 

Husejn: ‘’A zašto? Evo ovdje su pisma 

i dokumenti koji dokazuju njihovu 

lojlanost i spremnost da me priznaju za 

svog vladara?’’ 

Ibn Omer: ‘’Dobro znaš, da je 

Allah, dželle šenuhu, svom Poslaniku 

dao da bira između ovog i budućeg svijeta 

i da je on odabrao budući svijet. Vi 

(ti, tvoja djeca i tvoji rođaci) potičete od 

njega (njegovi biološki potomci) i sigurno 

je da, po uzoru na njega, nikada nećete 

prihvatiti ovaj svijet i vlast na njemu 

kao nešto svoje. To što vam je Allah 

uskratio vlast, radi vašeg je dobra, i zato 

očekujem da se vratite u Mekku.’’ 11 Na 

ove Ibn Omerove riječi, Husejn nije 

imao konkretnog odgovora, ali se jednostavno 

nije dao pokolebati. Ni sve 

riječi ovog svijeta nisu ga mogle zaustaviti 

u njegovom naumu. Ibn Omer, 

radijallahu ‘anhu, je poslije toga govorio: 

‘’Husejn ibn ‘Ali nas je sve porazio 

svojim odlaskom. Tako mi Allaha, ono 

što se ranije desilo njegovom ocu i bratu, 

bila je prava lekcija za njega. Izdaja 

i poniženje kojima su njih dvojica bili 

izloženi, a kojih je i sam bio svjedok, 

morali su kod njega stvoriti više senzibiliteta 

prema svemu onome što bi ga moglo 

dovesti u sličnu poziciju. Jednostvano 

je trebao stati na stranu zajednice i s 

njom djeliti dobro i zlo. Dobro je uvjek 

na strani džemata (zajednice).’’ 12 

Ebu-Seid el-Hudri, radijallahu 

anhu, kao jedan od nesumnjivih autoriteta 

tog vremena, i dobrih poznavalaca 

Kur’ana i poslanikove tradicije 

(Sunneta), nikako se nije mogao pomiriti 

sa načinom na koji je Husejn, 

radijallahu ‘anhu, pokušao iskazati 

svoje nezadovoljstvo i neslaganje Jezidovim 

izborom za halifu, a naročito 

njegovom odlukom o preseljenju u 

Irak (Kufu) radi uspostave paralelne 

(alternativne) vlasti, čiji će prvi i 

osnovni zadatak biti rušenje Jezida 

i izbor novog halife, jer je to nužno 

vodilo novim konfrontacijama, podjelama 

i proljevanju nedužne muslimanske 

krvi. Zato mu je jasno stavio 

do znanja ‘’da se njegovo djelovanje 

može okvalifi kovati kao pobuna protiv 

islamskog vladara (hurudž), te da bi, 

ako ništa a onda iz straha od Allaha, 

trebao odustati od svega i držati se zajednice.’’ 

Kako je završio njihov razgovor, 

najbolje nam svjedoče riječi Ebu- 

Seida: ‘’I pored jasnog upozorenja da bi 

se njegov odlazak u Kufu i prihvatanje 

nominacije za novog muslimanskog 

vođu, moglo vrlo lahko protumačiti 

kao državni udar, Husejn se uopće nije 

osvrtao na moje rječi, i jednostavno je 

otišao.’’ 13 


42

Još jedan ugledni ashab, Ebu Vakid 

el-Lejsi, radijallahu ‘anhu, posjetio je 

Husejna u njegovoj kući i pokušao mu 

objasniti ‘’da je njegov odlazak u Irak 

šerijatski neopravdan i da ide u sigurnu 

smrt’’, ali ni njegova posjeta, kao ni 

posjeta njegovih pretohdnika, nije urodila 

konkretnim rezultatima, jer mu je 

Husejn jasno rekao: ‘’Sa puta na koji ja 

idem, nema povratka.’’ 14 

Da li je Husejnov postupak bio 

hurudž ili ne, dalo bi se još raspravljati, 

ali jedno je sigurno, i to sam već ranije 

akcentirao: iz Husejnove perspektive to 

sigurno nije izgledalo tako, kako zbog 

činjenice da on lično nije dao bej’u (zavjet, 

prisegu) Jezidu i nije ga priznao 

za svog vladara, pa tako nije moglo biti 

govora o ‘’građanskoj neposlušnosti’’, 

jer je neposlušnost zamisliva, samo 

ukoliko joj je prethodila poslušnost, 

tako i zbog činjenice da su emevije 

uvele jedan novi, dotada nepoznat, 

koncept vladanja koji nije počivao na 

dogovoru i uvažavanju kompetencija, 

nego na nepotizmu i porodičnoj samovolji. 

Neovisno o tome, kada se Husejnov 

postupak posmatra nepristrasno, 

iz ugla relevantih vjerskih načela, kao 

što su načela ‘’Otklanjanje štete ima 

prednost u odnosu na pribavaljanje 

koristi’’ (Izaletu-d-dareri mukademun 

‘ala tahsili-l-menfe’a) i ‘’Šteta se ne 

otklanja istom ili većom štetom’’ (Ed- 

Dareru la juzalu bi mislihi ev ešeddihi) 

ali i sa aspekta preovladavajućeg stava 

tadašnje akademske zajednice, odnosno 

vrhovnih vjerskih autoriteta, koji 

je bio i više nego jasan, možemo doći 

do zaključka da je Husejn, radijallahu 

‘anhu, ipak trebao poslušati glas iskusnijih, 

učenijih i i bez iakakve sumnje, 

iskrenih savjetnika, prije svega amidžića 

svoga oca ‘Abdullaha ibn ‘Abbasa, 

radijallahu’ anhu, koji mu je, u maniru 

vrsnog učenjaka i stručnjaka, dao najprecizniju 

dijagnozu cjelog problema 

i uputio ga na suštinske detalje, o kojima 

on možda u tom trenutku i nije 

vodio dovoljno računa, a trebali su biti 

odlučujući faktor u donošenju konačne 

odluke. Ništa manje ozbiljni nisu 

bili ni apeli Ibn Omera, Džabira i Ebu 

Seida el-Hudrija, radijallahu ‘anhum, 

koji su u prvi plan istakli negativnu refleksiju 

njegove odluke na međumuslimanske 

odnose i dovođenje u opasnost 

vlastitog i života drugih muslimana. 

No, bilo kako bilo, naša obaveza je 

da jednako poštujemo i volimo i jedne 

i druge, i vjerujemo da su svi oni 

imali pravo na vlastiti idžtihad (pravničko 

promišljanje) u ovom i sličnim 

Bilješke 

pitanjima i najmanje jednu nagradu, u 

slučaju da se njihov idžtihad pokazao 

pogrešnim. Kada govorimo o događajima 

ove vrste, niujednom momentu 

ne smijemo gubiti iz vida činjenicu, 

koju su autori akaidskih djela, poput 

imama Tahavije, Ibn Tejmije, uvrstili 

među najvažnije vjerske postulate, a 

koja kaže ‘’da smo dužni pokazivati ljubav 

prema svim poslanikovim ashabima 

(drugovima), ne zapostavljajući nikog 

od njih, da ih se ne smijemo odricati, a s 

druge strane dužni smo prezirati svakoga 

onoga ko ih mrzi i spominje ih po zlu. 

Ljubav prema ashabima je vjera, iman 

i dobročinstvo, a mržnja prema njima je 

nevjerstvo, licemjerstvo i nepravada.’’ 15 

1 - El-Bidaje ve-n-nihaje, 11/488. 

2 - Tarihu-t-taberi, 5/382. 

3 - El-Kamilu fi-t-tarih, 2/546. 

4 - Firezdek se upravo vraćao iz Iraka kada je sreo Husejna u mjestu 

Seffah. Tim povodom kazao je sljedeće stihove: ‘’Sreo sam Husejna u mjestu 

Seffah, na njemu krzneni kaput i štit.’’ (Mu’džemul-buldan, 3/412.) 



7 - Ed-Devletu-l-emevijje, str. 362., Mevakifu-l-mu’aride fi hilafeti Jezid, 

str. 236. 

8 - Svatrojica spomenutih asahaba poznati su po velikom broju zapamćenih 

i prenesenih hadisa (el-muksirune f-l-hadis). Abdullah ibn Omer 

prenosi 2630, Džabir 1540 i Ebu Seid 1170 hadisa. Osim njih, Husejnovo 

djelovanje, kao hurudž ‘ale-l-imam okarakterisali su i sljedeći ashabi: Abdullah 

ibn Dža’fer ibn Ebi Talib, ‘Amra bint ‘Abdurrahman, ‘Abdullah ibn 

‘Muti’, i drugi. (Tarihu-t-taberi, 6/311., Muhtesaru tarihi dimešk, 7/139, 

140.). 

9 - Et-Tabekatu-l-kubra, 1/445. 

10 - Et-Tabekatu-l-kubra, 1/444. 

11 - Sijeru e’alami-n-nubela, 3/292. 

12 - Muhtesaru tarihi dimešk, 7/138. 

13 - Tehzibu-l-kemal, 6/461. 

14 - Muhtesaru tarihi-d-dimešk, 7/139. 

15 - Šerhu ‘akideti-t-tahavijje, 2/689. 


43

Islamske teme 

Razmišljanje 

Loš odnos prema namazu = težak život i slabost imana 

Redovno obavljanje molitve 

svakako rezultira pozitivnom 

promjenom života i 

ponašanja vjernika. U 

suprotnom, namaz se svodi 

samo na pokrete tijela – a 

srce i duša ostaju netaknuti. 

Ključna osobina namaza 

je upravo – zaštita od 

grijeha i popravljanje stanja: 

Kazuj Knjigu koja ti se 

objavljuje i obavljaj molitvu, 

molitva, zaista, odvraća od 

razvrata i od svega što je 

ružno; obavljanje molitve 

je najveća poslušnost! – A 

Allah zna šta radite. (El- 

Ankebut, 45.) 

Piše: Nedim Botić 

Nakon što Allah uputi 

insana na 

stazu islama i 

spasi ga života u tminama, 

ima li veće nesreće 

od povratka prijašnjem 

načinu života? Ne, na 

ovom svijetu zaista ne 

postoji veće iskušenje 

koje čovjeka može pogoditi 

od musibeta u njegovoj 

vjeri. 

Ponekad je to vjernica 

koja odluči da “skine” 

svoj hidžab i živi drugim 

stilom života; drugi put 

je u pitanju brat musliman 

koji je nekoć bio 

aktivan član zajednice, 

ali je potpao pod uticaj 

lošeg društva. I nažalost 

ovakve priče nisu više 

rijetkost. Ne možemo, a 

da se ne zapitamo: Kako i zašto? 

Da, opravdano se pitamo kako 

Mnogi se ljudi 

varaju misleći 

da prvo moraju 

da poprave 

sebe, prije nego 

odu u džamiju 

i obave namaz. 

Osoba koja 

ovako razmišlja 

je slična vozaču 

čiji je rezervoar 

prazan, ali on 

želi da završi 

putovanje prije 

nego što natoči 

gorivo. 

neko može tako daleko odlutati s 

Pravog puta. U svemu tome, niti 

ne primijetimo da razlozi 

uopće nisu komplikovani. 

Ljudi po svojoj 

prirodi čine razne vrste 

neposlušnosti Stvoritelju, 

ali postoji jedna vrsta 

grijeha koja ima naročito 

štetno dejstvo na iman. 

Bez obzira da li je ta osoba 

bila na putu islama i pala, 

ili nikad nije koračala 

tom stazom, postoji jedno 

(ne)djelo koje jasno vodi 

ka slabljenju imana u srcima. 

A to je nepažljiv 

odnos spram namaza. 

Redovno obavljanje 

molitve svakako rezultira 

pozitivnom promjenom 

života i ponašanja 

vjernika. U suprotnom, 

namaz se svodi samo na 

pokrete tijela – a srce i duša ostaju 

netaknuti. Ključna osobina 


44

namaza je upravo – zaštita od 

grijeha i popravljanje stanja: Kazuj 

Knjigu koja ti se objavljuje i 

obavljaj molitvu, molitva, zaista, 

odvraća od razvrata i od svega 

što je ružno; obavljanje molitve je 

najveća poslušnost! – A Allah zna 

šta radite. (El-Ankebut, 45.). 

Namaz je zaštita 

Kada neko “odluči” da napusti 

ili smanji obavljanje namaza, sebe 

lišava i zaštite koju mu molitva 

pruža. Bitno je napomenuti da se 

to ne desi preko noći, već korak 

po korak. Počinje s odgađanjem 

namaza do isteka namaskog vremena, 

i potom kasnijeg naklanjavanja. 

Uskoro to prerasta u 

propuštanje svih namaza, i na kraju 

– neklanjanje postaje redovnom 

navikom. 

Unutar insana se tad vodi i golom 

oku nevidljiv sukob. Sa svakim 

propuštenim ili odgođenim vaktom, 

šejtan napada dušu vjernika. 

Namaz je oklop koji je Uzvišeni 

podario Svojim robovima, i rob 

bez namaza na bojno polje stupa 

bez ikakve zaštite. Šta mislite, ko 

u toj bitki odnosi pobjedu? 

Onome ko se bude slijepim pravio 

da ne bi Milostivog veličao, Mi 

ćemo šejtana natovariti, pa će mu 

on nerazdvojni drug postati; oni će 

ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi 

će misliti da su na Pravome putu. 

(Ez-Zuhruf, 36.-37.). 

Zato nas ne treba čuditi da je 

loš odnos prema namazu i prvi 

korak ka lošijem životu. Dovoljno 

je da se insan osvrne na početak 

svojih problema; i vidjet će da je 

sve počelo s namazom. Ova istina 

vrijedi i u obrnutom smislu. 

Oni koji žele da poprave svoj 

život, neka se prvo orijentišu 

na popravak svog odnosa prema 

namazu. Onog momenta kad 

namaz ponovo postane prioritet u 

našim životima – preči i od zabave, 

interneta, TV-a, druženja, utakmica 

– tek tada možemo očekivati 

i napredak na svim poljima. 

“Kako ću ja ovakav klanjati, 

šta sve ne radim, Bože sačuvaj!?” 

Mnogi se ljudi varaju misleći 

da prvo moraju da poprave sebe, 

prije nego odu u džamiju i obave 

namaz. Osoba koja ovako razmišlja 

je slična vozaču čiji je rezervoar 

prazan, ali on želi da završi putovanje 

prije nego što natoči gorivo. 

Da li će ikada stići na svoje 

odredište? Baš tako i ovakvi ljudi 

godinama “stoje” u mjestu; ne 

klanjaju niti mijenjaju svoj život. 

Ovakvo razmišljanje je 

opasna šejtanova zamka, 

jer upravo namaz insanu 

pruža volju i snagu za 

obnovu svog života. 

U svemu tome, 

dopustili smo šejtanu da 

nam ukrade ono najvrjednije 

što posjedujemo. 

Naši su nam automobili 

i kuće dragocjeni, 

i ni na pamet nam ne 

bi palo da ih ostavimo 

nezaštićene. A našu 

vjeru – najveće naše 

Oni koji žele da 

poprave svoj 

život, neka se 

prvo orijentišu 

na popravak 

svog odnosa 

prema namazu. 

Onog momenta 

kad namaz 

ponovo postane 

prioritet u 

našim životima 

– preči i 

od zabave, 

interneta, 

TV-a, druženja, 

utakmica – tek 

tada možemo 

očekivati i 

napredak na 

svim poljima. 

blago – ostavljamo 

nezaštićeno, da nam ga 

ukrade najgori lopov koji 

se obavezao Milostivom 

na neprijateljstvo spram 

ljudskog roda do Sudnjeg 

dana. Ovaj nam lopov 

ne krade obični metal s 

ugraviranim simbolom 

Mercedesa, ili zidove 

naših domova. Kamo 

sreće da je tako! 

On nam oduzima 

vječnu sreću u Džennetu 

i Allahovo zadovoljstvo. 


45

Islamske teme 

Analiza kliničkih studija 

Efikasnost hidžame u liječenju različitih bolesti 

Od 1958. do 2012. godine 

objavljeno je oko 555 dosputnih 

naučnih radova koji govore o 

potencijalima hidžame u liječenju 

mnogih bolesti, kojih je više od 

pedeset. Neke od glavnih su: bol, 

herpes zoster, kašalj od astme, 

akne, prehlada, urtikrija, vratna 

spondiloza, isteznuće slabina, 

paraliza lica, glavobolja, artritis, 

neurodermatitis, dispneja (bolest 

teškog disanja), bronhitis, upala 

pluća, zatim kod opravka od 

moždanog udara i hipertenzije 

Piše: Fatima Jašarević 

Dovoljan razlog da na hidžamu, 

kao način liječenja i preventive 

od nastanka bolesti, gledamo 

sa posebnom pažnjom je hadis Allahovog 

Poslanika, alejhis-selam, kojeg bilježi 

Ibn Madže u svom Sunenu, u kojem stoji: 

“U noći u kojoj sam uzdignut na nebesa 

prolazio sam pored grupa meleka i svi 

su mi savjetovali da radim hidžamu.” To 

je noć Mir’adža, noć u kojoj je propisan 

namaz, noć kada nam Resulullah, alejhisselam, 

prenosi od Allaha propis obaveze 

klanjanja pet puta dnevno, i uz to dolazi 

sa preporukom meleka da se hidžama 

primjenjuje. Zar ne bi trebali da, zaista, s 

pažnjom razmislimo o ovome!? 

U vremenu i prostoru u kojem živimo, 

kada su prva stanica na koju se ide tražiti 

savjet za probleme u zdravlju i lijek bolnica, 

po logici stvari, slijediće se recepti i 

savjeti od strane medicinskog osoblja za 

uzimanje sintetičkih lijekova, koji su proizovdi 

farmaceutskih firmi, ili pak sami 

idemo direktno u apoteke i određujemo 

tretmane za bolest na svoju ruku. Ovaj 

naš način reagovanja na stanje tijela, kada 

alarmira bolom da nešto nije uredu s njim, 

postao je toliko uobičajen da nam je teško 

i zamisliti da postoji neki drugi način traženja 

rješenja. Jedan od razloga zašto smo 

ovakvi je i što smo zaboravili na kur’ansku 

preporuku razmišljanja, preispitivanja 

običaja koje slijedimo, zaboravili smo da 

tražimo znanje, kao što i zaostajemo u slijeđenju 

Sunneta i njegovom izučavanju. 

Ipak, nije nam toliko zamjeriti što 

nismo u stanju napraviti nagle promjene 

u nekim stavovima prema sebi i životu, 

te prihvatiti se novih lijepih navika, jer 

svakako da to sve zahtijeva jedan period 

upoznavanja sa onim što će se primijeniti, 

adekvatnu informisanost, naročito od 

strane stručnjaka, potreban je jedan period 

da se običaj raširi, te postane i sastavni dio 

tradicije liječenja, kao što je neophodna i 

sama želja i volja ljudi za pozitivnim promjenama. 

U današnje vrijeme nauka umnogome 

diktira način života, a i sama predstavlja 

svojevrsni izazov. Ljudskoj prirodi, 

naročito današnjem čovjeku koji ima 

uvijek mnogo pitanja, mnogo znači kada 

za preporuku za određeni način liječenja 

ima neki verifikovan dokaz, potvrdu od 

kompetentnih ljudi da je lijek 

validan i efikasan. U nastavku 

teksta su potvrde takve vrste o 

uspješnosti hidžame u liječenju 

različitih bolesti. 

Naučni tim kojeg su sačinjavali 

članovi iz Centra za 

komplementarnu medicinu 

sa Univerziteta Zapadnog 

Sidneja u Australiji, te Centra 

za kinesku medicinu - zasnovanu 

na dokazima na Beijing 

univerzitetu kineske medicine 

u Kini, radili su pregled dosadašnjih 

naučnih radova obavljenih 

u vezi tretmana puštanja 

krvi (eng. cupping), kupiranja 

ili hidžame. Najveći broj radova 

koji su uzeti u obzir je na kineskom 

jeziku, što znači da je 

u velikom broju slučajeva tretman rađen i 

klinički praćen na tim prostorima i sa specifičnostima 

koje su tamo vezane za hidžamu. 

Naučni rad koji iznosi analize studija 

objavljen je 2012. godine. 

Hidžama je sastavni dio kineske 

medicine 

Tradicionalna kineska medicina koristi 

hidžamu kao vid liječenja najmanje 

2.000 godina. Postoji nekoliko načina 

na koji se ona izvodi: ono što mi nazivamo 

“suha hidžama” (pravljenje vakuma 

pomoću čaše za hidžamu, a bez puštanja 

krvi), “vlažna” hidžama (prilikom koje se 

prvo uradi “suha” hidžama, a zatim reckanje, 

te ponovno pravljenje vakuma radi 

ispuštanja krvi), “sijevajuća” hidžama (gdje 

se čaša, nakon što se u njoj vatrom ili na 

drugi način napravi vakum, prisloni uz tijelo, 

a onda naglo poteže - ima efekat masaže), 

“pokretna” hidžama (gdje se čaša u 

kojoj se prethodno proizveo vakum blago 

pokreće preko određenog dijela tijela, bez 

Kroz navedenu 

studiju, jednom 

od najboljih 

naučnih metoda 

mjerenja, 

potvrđeno je 

da hidžama 

u skoro svim 

slučajevima 

bolesti 

donosi lijek i 

poboljšanje 

zdravstenog 

stanja. 

podizanja), medicinska hidžama (ili biljna 

hidžama gdje se koriste čaše napravljene 

od bambusa – obično se stave bambus i 

bilje u duboku posudu sa vodom i kuhaju 

u njoj zajedno), te hidžama sa upotrebom 

igala. Dakle, ovo su vrste hidžame koje su 

poznate u kineksoj medicini, za razliku od 

one nama najčešće poznate, a to je hidžama 

prilikom koje se pušta krv, tj. “vlažne” 

hidžame. Čaše koje su se koristile prilikom 

hidžame su od različitih materijala: bambusa, 

stakla ili su to bile zemljane čaše. 

Prilikom obavljanja hidžame posude su se 

postavljale na željene akupunkturne tačke 

na koži pacijenata, a s ciljem 

da se postigne protok krvi do 

različitih tkiva u tijelu (hiperemija) 

i hemostaza, tj. zaustavljanje 

krvarenja. Ove sve vrste 

hidžame navodimo iz razloga 

što nisu uvijek iste korištene 

prilikom liječenja različitih 

bolesti koje su primijenjene u 

dosadašnjim kliničkim studijama, 

a koje ćemo spomenuti 

dalje u tekstu. 

Više od pedeset vrsta 

različitih bolesti je liječeno 

hidžamom 

Od 1958. do 2012. godine 

objavljeno je oko 555 dosputnih 

naučnih radova koji govore 

o potencijalima hidžame u liječenju mnogih 

bolesti, kojih je više od pedeset. Neke 

od glavnih su: bol, herpes zoster, kašalj 

od astme, akne, prehlada, urtikrija, vratna 

spondiloza, isteznuće slabina, paraliza 

lica, glavobolja, artritis, neurodermatitis, 

dispneja (bolest teškog disanja), bronhitis, 

upala pluća, zatim kod oporavka od moždanog 

udara i hipertenzije. Svi ovi radovi 

su prošli određenu ocjenu kvalitete, prije 

nego su uzeti u obzir prilikom procjene 

efikasnosti hidžame u liječenju navedenih, 

kao i još nekih bolesti. 

Tim koji je radio analizu prethodnih 

radova o hidžami podijelio je radove prema 

načinu kako se primjena hidžame koristila: 

sama ili kao dodatni tretman. Neke 

od studija koristile su prilikom liječenja 

jednu ili više vrsta hidžame. Određeni 

slučajevi uključeni u sudije, liječeni hidžamom, 

poređeni su sa onima koji nisu 

primali nikakav tretman, placebo niti su 

liječeni konvencionalnom medicinom. 

Zatim, neke studije su imale kombinovanu 

hidžamu sa drugim kliničkim inter- 

21. decembar - 8. safer 

46

vencijama, te su uspoređeni sa sa onima 

gdje su korištene samo kliničke intervencije 

bez hidžame. I na kraju tu su studije 

gdje su pacijenti dobivali tretman hidžame 

uz neku dodatnu terapiju iz tradicionalne 

kineske medicine, dok je druga grupa 

imala samo tretman tradicionalne kineske 

medicine. Bitno je naglasiti da je naučni 

tim koji je radio ovu studiju napravio prvo 

procjenu kvalitete prethodnih studija, pa 

je isključio iz testiranja sve one koje nisu 

podlijegale određenim strogim kriterijima 

(gdje su falili određeni podaci i gdje nisu 

praćeni propisani standardi), nego su uvršteni 

samo oni na osnovu kojih se može 

donijeti tačan i konačan naučni zaključak. 

Od uključenih radova koji su objavili 

razultate liječenja hidžamom, u 

57,78% njih se koristila vlažna hidžama 

(ili hidž ama s puštanjem krvi), 

17,04% je koristilo suhu hidžamu, 

8,89% pokretnu hidžamu, 7,40% sijevajuću 

hidžamu, 4,4% medicinsku 

hidžamu i 0,74% je koristilo hidžamu 

sa iglama. U 3,7% slučajeva je korištena 

kombinacija dvije vrste hidžame. 

Efekti RCT-a sa hidžamom 

Od 135 studija koje su uzete u obzir 

133 je pokazalo da je hidžama, bilo sama 

bilo u kombijaciji sa drugim terapijama, 

imala prilično velik uticaj na poboljšanje 

zdravstvenog stanja pacijenata. Da 

bi i ostala individualna istraživanja o 

hidžami bila evaluirana, interpretacija 

njihovih pozitivnih rezultata mora biti 

usklađena sa kliničkim karakteristikama 

uključene studije i snagom dokaza. 

Stoga, koristan efekat tretmana, u ovom 

slučaju hidžame, treba biti potvrđen 

kroz velike i rigorozno dizajnirane RTC 

studije. 

RCT studija 

Jedna od najjednostavnijih i najboljih 

metoda u naučnom istraživanju je 

RCT (randomized control trial). RTC 

je studija u kojoj nasumično određeni 

ljudi primaju jednu od nekoliko kliničkih 

intervencija, najčešće radi tretmana 

liječenja. RTC je kvantitativni, 

komparativni, kontrolisani eksperiment 

u kojem grupa istraživača izučava dvije 

ili više grupa koje dobivaju različite 

kliničke intervencije, gdje su individue 

nasumično raspoređene u grupe. RTC 

se smatra najboljim istraživačkim dizajnom 

u modernoj medicini iz razloga 

što se pacijenti koji će biti podvrgnuti 

određenim različitim kliničkim intervencijama 

biraju nasumično, što znači 

da su svi ostali uzroci jednaki kod obje 

grupe. Dakle, svaka značajna promjena 

među grupama poslije tretmana bi se 

mogla pripisati intervenciji, u našem 

slučaju hidžami, a ne nekom 

drugom nedefinisanom faktoru. 

Bitno je još istaći da se 

ova studija radi na već ranije 

urađenim manjim eksperimentima, 

na osnovu kojih 

se tek može doći do bitnijeg 

zaključka. 

Rezultati 

Nakon urađene analize, 

pokazali su se sljedeći razul- 

tati. Tretiranje bolesti samo 

hidžamom pokazalo se boljim 

i efikasnijim nego tretiranje 

određenim farmaceutskim lijekovima 

(koji su u testiranjima 

uzeti u obzir). U slučajevima u 

kojima je korištena hidžama u 

kombinaciji sa farmaceutskim 

lijekovima, liječenje se pokazalo znatno 

boljim, nego kada su korišteni samo farmaceutski 

lijekovi, mada nije bilo razlike 

u simptomima i kod jednih i kod drugih. 

Zatim, tretiranje bolesti akupunkturom u 

kombinaciji sa hidžamom bilo je efikasnije 

u liječenju bolesti kao i u simptomima 

nego kada se koristila samo akupunktura. 

Kombinovanje hidžame sa drugim terapijama 

se pokazalo dosta uspješnijim u liječenju 

nego kada nije bilo kombinovanja sa 

hidžamom. 

U svih 135 uključenih studija nije zabilježen 

nijedan negativan efekat hidžame. 

Zaključak 

Kroz navedenu studiju, jednom od 

najboljih naučnih metoda mjerenja, potvrđeno 

je da hidžama u skoro svim slučajevima 

bolesti donosi lijek i poboljšanje zdravstvenog 

stanja. Hidžama kombinovana sa 

Jedna od 

najjednostavnijih 

i 

najboljih 

metoda u 

naučnom 

istraživanju 

je RCT 

(randomized 

control 

trial). RTC je 

studija u kojoj 

nasumično 

određeni ljudi 

primaju jednu 

od nekoliko 

kliničkih 

intervencija, 

najčešće 

radi tretmana 

liječenja. 

drugim tretmanima, kao što 

su akupunktura ili faramaceutski 

lijekovi, imala je značajnu 

prednost u odnosu na druge 

tretmane u kojima nije korištena. 

Također, primjena hidžame 

se općenito pokazala efikasnom 

za liječenje raznih bolesti, a naročito 

kada su u pitanju: herpes 

zoster, akne, paraliza lica i 

spondiloza vrata. 

Molimo Uzvišenog Allaha 

da nas pomogne u oživljavanju 

ovog sunneta, i time zaštiti 

od raznih pogrešnih tretiranja 

bolesti koje više štete nego što 

doprinose zdravlju; da nas ojača 

fizički, kao i duhovno, u pokoravanju 

Njemu i zaštiti od 

svakoga zla-amin! 

Izvori: 

Harald O. Stolberg, Geoffrey 

Norman, Isabelle Trop. Fundamentals 

of Clinical Research for Radiologists 

(December-2004). American 

Journal of Radilogy183:1539-1544 

Huijuan Cao, Xun Li, Jianping 

Liu. An Updated Review of the 

Efficacy of Cupping Therapy (February-2012). 

PloS one, Volume 7, 

Issue 2, e31793 

Huijuan Cao, Mei Han, Xun 

Li, Shangjuan Dong, Yongmei 

Shang, Qian Wang, Shu Xu, Jianping 

Liu. Clinical research evidence 

of cupping therapy in China: a 

systematic literature review (2010). 

BMC Complementary and Alternative 

Medicine 2010, 10:70 

21. decembar - 8. safer 

47

Razmišljanja 

U vihoru vremena 

Društveni aktivizam 

Svaki put kada se čovjek bori 

za ideal ili se trudi da poboljša 

sudbinu drugih, ili se bori 

protiv nepravde, on šalje mali 

zračak nade. Robert F. Kennedy 

Piše: Edin Kadrić, Student III 

godine Ekonomskog fakulteta, 

International Burch University, 

Sarajevo 

Svaka čovjekova aktivnost, 

rad i djelovanje odvija se u 

okvirima određene grupe, 

što je samo po sebi prirodno, ako 

znamo da je on ustvari grupocentrično 

biće koje ostvaruje ciljeve u 

okviru zajednice. Zavisno od njegove 

urođene posebnosti i vremena u kojem 

se nalazi, razvija se različit stepen 

potrebe za socijalizacijom koja se 

vremenom reflektuje u punopravno 

uključivanje u društvene aktivnosti. 

Iz ove konstatacije izranjaju dva momenta: 

socijalizacija i uključivanje 

u društvene aktivnosti. Socijalizacija 

je, ustvari, nivo do kojeg čovjek 

ostvaruje interakciju sa okolinom u 

kojoj ordinira, kroz zadovoljavanje 

općeprihvaćenih ljudskih potreba 

(razvijanje sistema komunikacije, 

društvenog statusa, ostavljanja potomstva 

i mnogih drugih.). Uključivanje 

u društvene aktivnosti je proces 

koji bi otprilike trebao podrazumijevati 

čovjekov doprinos zajednici kroz 

korištenje svih raspoloživih resursa 

(materijalnih, intelektualnih, fi zičkih, 

čak u krajnjoj instanci, resursa 

našeg dragocjenog vremena koje neumitno 

prolazi). Svijet u kojem danas 

živimo se navikao na zlo, koje smatramo 

uobičajenom pojavom manjeg 

ili većeg obima. Otrcana fraza o distorziji 

(poremećaju) sistema vrijednosti, 

ukazuje nam na bitnost društvenog 

aktivizma kojeg nam itekako 

nedostaje. Stavljajući čovjeka u ich 

formu, uviđamo ignorantski odnos 

prema stvarima koje nas okružuju. 

Ravnodušnost je toksična za tretman 

i ispravan odnos prema pošastima savremenog 

doba, jer gdje zlo preovladava 

gubitnik je Čovjek. Nemoguće 

je reći –Mene Se Ne Tiče – naročito 

ako smo svjesni uzročno-posljedične 

veze i povezanosti dešavanja oko nas 

samih. Savremeni mislioci današnjice 

zaključuju da je čovjek – Čovjek 

onoliko koliko ima osjećaj za druge 

ljude, a da je svrha postojanja čovjeka 

humaniji razvoj ljudskog duha. U 

društvu moralne hipokrizije svjesni 

smo da je ovo potisnuto i gurnuto u 

stranu, te da je naše učestvovanje u 

životu svojevrstan način promicanja 

vrijednosti Dobra. Svaka religija 

današnjice naučava preporučivanju 

dobra, a odvraćanju od zla koje nam 

se u celofanski umotanoj poklon-kutijici 

svakodnevno servira. 

Sloboda je odgovornost 


48 

Stoga, uska povezanost naše ravnodušnosti 

i ignorantskog odnosa 

prema zlu, nameće brigu za zajednicom 

kao obavezu koju svi, shodno 

našim kapacitetima i mogućnostima, 

preuzimamo. Moralne i pozitivne 

vrijednosti su neka vrsta imprintinga 

(utisnuća) u svakom čovjeku, ali 

je on taj koji ih kanališe, potiskuje, 

stimuliše ali i dozvoljava tim istim 

vrijednostima da zasijaju i izađu na 

površinu. Grupa ovakvih, samosvjesnih 

pojedinaca pozivajući tim vrijednostima 

formira sinergijsku cjelinu 

koja ima (u većini slučajeva) novi, 

bolji, kvalitetniji, trezveniji, pristup 

našim problemima sadašnjice, a to 

pojedinačne forme nemaju. Ovdje 

je riječ o Gestalt efektu koji kaže 

da doživljaj, opažanje cjeline znači 

nešto više ili je bar nešto drugo od 

pukog sabiranja dijelova. Bernard 

Shaw veli da “sloboda znači odgovornost, 

zato je se većina ljudi boji”. U 

istoj ravni djeluju čovjekova sloboda 

koja je najvrjedniji dar čovjeku i 

odgovornost data samim konceptom 

slobode. Tjera na razmišljanje, zar 

ne? Vratimo li se na početak razrade 

ovog diskursa, rekli smo da je socijalizacija 

u krajnjoj liniji stepen uključivanja 

u društvene procese, koji 

upravo djeluje po sistemu slobodne 

volje i stepena odgovornosti. Englezi 

bi empatiju definirali kao “putting 

yourself into the other’s shoes”, što je 

pohvalan, dušebrižnički općekoristan 

osjećaj prema drugim ljudima, 

tj. nastojanje zamisliti se u stanju 

druge osobe. U okvirima toga, treba 

da konstantno i trajno radimo 

na izgradnji osjećaja altruizma, 

empatije, međusobnog razumijevanja 

kao antipodima (protutežama) 

ovovremenim bolestima pohlepe, 

zavisti, egoizma. Nikad ne smijemo 

dozvoliti da zarad trenutačne koristi 

izgubimo ljudsko SVE (Solidarnost, 

Velikodušnost, Empatiju). Slušajući 

priče naših starijih nana i deda, 

zapamtili smo da se u “onaj vakat” 

puno višse muhabetilo, pričalo, razumijevalo 

i brinulo za potrebe drugih, 

svejedno o kakvoj se prirodi 

posla radilo. Nužnost međusobnog 

dijaloga, brige i uvažavanja drugog 

i drugačijeg, nikad kao dosad, nije 

bila veća i značajnija. Zapravo, u našoj 

zemlji (nacionalne, vjerske, kulturne 

raznolikosti) ovakav pristup se 

podrazumijeva. Treba samo da se hic 

et nunc (jer smo to već imali kao ranije 

iskustvo) vratimo izvorima i da 

se napajamo sa vrela ljudske dobrote. 

Svijetli su primjeri ljudi koji ponosno 

prihvataju logiku razumnog 

otpora svakom ljudski neprihvatljivom 

društvenom deformitetu i koji 

filigramski precizno znaju odvagati 

šta je Dobro a šta Zlo. Knjige, objašnjavajući 

pojam moći sadašnjeg trenutka, 

govore o načinima pravilnog 

razmišljanja a zatim i djelovanja koje 

će proizvesti dugoročno blagostanje 

i mir, a njemački mislilac Goethe 

kaže da “najbolje što jedan čovjek 

daje jesu njegove sretne misli, koje jednom 

rođene i izvršene utiču oplođavajući 

hiljadama i hiljadama godina 

od naraštaja do naraštaja”. Oni koji 

nas posmatraju pomažu oblikovanju 

društvenih reakcija, jer je njihova 

objektivnost direktno proporcionalna 

našem promovisanju važećih 

vrijednosti i normi, a naše naslijeđe 

budućim pokoljenjima trebalo bi da 

bude, ako ništa, onda moralna satisfakcija 

da im ostavljamo život dostojan 

i po mjeri Čovjeka!

Politika 

Obamine krokodilske suze 

IslamBosna.ba- U SAD-u je 

jedan naoružani luđak opet 

priredio pokolj. U jednoj 

školi je ubio 26 ljudi, uključujući 

20 djece. Cijeli svijet tuguje s Amerikancima, 

a američki predsjednik 

Barack Obama održao je emocionalni 

govor, zahtijevao posljedice i 

prolio lažne suze. 

Nije bitno gdje se masakri dogode, 

smrt nevinih uvijek je tužna. U 

ovom slučaju, masakr se dogodio u 

jednoj školi u Connecticutu. Žrtve 

su djeca i nastavnici. Ubojica je do 

sada važio kao “neupadljiv”. Mnoga 

pitanja su još uvijek otvorena. Nije 

jasno kako je ovaj čovjek uprkos 

strogom nadzoru u školi ikako mogao 

ući naoružan u školu. U medijima 

se ovaj čovjek još uvijek naziva 

“revolveraš”. Budući da nema muslimansku 

pozadinu pojam “terorist” 

je vjerojatno neprimjeren. 

Ubrzo nakon masakra, predsjednik 

Obama održao je govor upućen 

američkom narodu. U tom govoru, 

Obama je bio vrlo emotivan. Uvijek 

i nanovo bi zašutio nekoliko 

sekundi dok bi suze tekle niz lice. 

Predsjednik je izrazio žaljenje, jer 

su većina žrtava bila djeca. “Ta djeca 

su imala cijelu budućnost ispred 

sebe, rođendane, mature, vjenčanja 

i vlastitu djecu”, rekao je Obama. 

Kao otac, on je također osjetio bol 

roditelja. 

Širom svijeta ovi snimci su prika- 

zani i stvorio se dojam kako “emocionalan 

i ljudski” može biti ovaj 

predsjednik. U isto vrijeme, međutim, 

Obamini dronovi nastavljaju 

ubijati nevinu djecu u Afganistanu, 

Pakistanu i Jemenu. Je li to možda 

ova djeca nisu imala budućnost 

pred sobom? Ne bi li i oni željeli slaviti 

svoje rođendane ili jednog dana 

čak i imati vlastitu djecu? Hoće li 

se ta djeca ikada računati kao žrtve? 

Ili oni nisu jednako vrijedni jer oni 

nisu američki državljani? U stvari, 

među žrtvama ima i američkih građana, 

naime jedan čovjek i njegov 

šesnaestogodišnji sin. 

U međuvremenu, više od 3.000 

ljudi je ubijeno od strane napada 

dronovima. Osamdeset posto njih 

su nevini ljudi koji nisu imali nikakve 

veze s teroristima ili drugim 

CIA-inim izumima. Mnogi od 

njih su djeca. Nijednom predsjednik 

nije čak ni izrazio sućut zbog 

ovih civilnih žrtava. Nijednom nije 

predsjednik čak ni prolio jednu 

jedinu suzu i nijednom nije govorio 

u tom pogledu o “roditeljskim 

osjećajima”. Umjesto toga, on je i 

dalje nastavio sasvim lično potpisivati 

odobrenje za svaki dronski napad 

i to tolerira da njegova vlada i 

njegova obavještajna služba svakog 

mrtvog dječaka preko devetnaest 

godina starosti klasificiraju kao 

“naoružanog borca”. 

U tom smislu smo navikli na 

licemjerje Baracka Obame. Kada su 

izraelske snage prije nekoliko sedmica 

napale Pojas Gaze, Obama je 

opravdao izraelski odgovor i rekao 

da bilo koja država na svijetu ne bi 

tolerisala da bude neprestano raketirana. 

Očigledno da američki predsjednik 

nije računao zemlje koje su 

mete njegovih dronova. Možda on 

samo misli da spomenute zemlje u 

tom pogledu imaju “opušteni stav” 

i da će to sve “izkulirati”. 

Pokolj u SAD-u je treći takve vrste 

u ovoj godini. Uvijek i nanovo 

se obećavaju akcije i posljedice, ali 

do sada se ništa nije uradilo. Tu 

ni mnogi prosvjednici okupljeni 


49 

ispred Bijele kuće neće promijeniti 

ništa, jer lobiranje industrije 

oružja u SAD-u je jako i utjecajno. 

Udruženja poput National Rifle 

Association (NRA- Nacionalna 

puškovna asocijacija) je oduvijek 

bila od najvećih sponzora kampanje 

američkih izbora. Zbog toga im se 

uvijek nakon izbora prepušta da 

rade što hoće. 

NRA smatra pravo na posjedovanje 

oružja kao kulturno dobro 

Sjedinjenih Američkih Država i ne 

želi tu nikakvih promjena. Mnogi 

Amerikanci podržavaju ovaj stav i 

time doprinose da se 30.000 ljudi 

godišnje u SAD-u ubije streljačkim 

oružjem. Time, dakle, svake godine 

više američkih građana bude ubijeno 

u vlastitoj zemlji, nego u vojnim 

akcijama van zemlje. 

Od 1964. se desio 31 ovakav 

pokolj u Sjedinjenim Američkim 

Državama. Svaki put neposredno 

nakon njih se govorilo o 

predstojećoj reformi politike posjedovanja 

oružja. Te reforme su se 

još davno trebale desiti, ali nisu. 

Tako će zasigurno i dalje ostati. 

Obamine krokodilske suze također 

tu ništa neće moći. 

Izvor: Emran Feroz’s Blog

Islamske teme 

El-Kardavi: Globalni muftija muslimana 

IslamBosna.ba - Islam ističe 

veliki značaj stjecanja znanja iz 

čistih izvora. U svoja dva glavna 

izvora propisa, Kur‘an i Sunnet, može 

se jednostavno naći do koje mjere je 

ovo duboko ukorijenjeno. 

Prvi ajet koji je objavljen poslaniku 

Muhamedu, s.a.v.s, je univerzalni 

poziv na čitanje. Drugim riječima, 

to je vječni poziv na stjecanje znanja, 

zajedničke napore da se maksimalno 

stekne znanje korisno za ljude u eri sofisticirane 

tehnologije. Uzvišeni Allah 

je rekao: 

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji 

stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, 

plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava 

peru, koji čovjeka poučava o nome što ne 

zna. (El-Alak, 1.-5.). 

Poslanik Muhamed, s.a.v.s, je rekao: 

“Traženje znanja je obaveza svakog 

muslimana.” (Ibn Madže i El-Albani). 

Muslimani, koji čine jednu petinu 

svjetske populacije danas, treba da čitaju 

i da primijenjuju ajete navedene 

gore i hadise i mnoge druge s namjerom 

spašavanja sebe i svojih zajednica 

od ambisa neznanja, nazadovanja i 

apatije koja je, nažalost, uzela svoj danak 

na mnogima. U procesu stjecanja 

znanja, muslimani su obavezni po 

islamu da prate istinske učenjake koji 

se boje samo Allaha, dž.š. Zapovijest 

je veoma jasna u Kur‘anu: 

... zato pitajte sljedbenike Knjige 

ako ne znate vi! (El-Enbija, 7.). 

Učenjaci kojima je povjereno 

uzvišeno znanje i na svojim plećima 

nose veliku odgovornost, treba da cijene 

povjerenje ko je im je dao Allah. 

On Svemoćni kaže: 

A kada je Allah uzeo obavezu od 

onih kojima je Knjiga data da će je sigurno 

ljudima objašnjavati i da neće iz 

nje ništa kriti... (Ali Imran,187.). 

U vremenima nevolje, nejedinstva, 

licemjerja, lažnih i proizvedenih 

vijesti, neutemeljenih navoda i tame, 

samo istinski učenjaci mogu nositi 

svjetla uzvišenog znanja s kojim ukazuju 

put na stazu Allaha, dž.š., ljudima 

koji su skrenuli. Bio bi veliki gubitak, 

posebno u ovom kritičnom vremenu, 

da takvih učenjaka više nema. Bez 

njihove duhovne podrške, iskrenog 

mišljenja, objektivnih smjernica i predane 

pomoći mi smo izgubljeni u divljini, 

potpuno bespomoćni i zbog toga 

u gubitku našeg vjerskog kompasa. 

Od istinskih učenjaka, mislim u 

ovom dijelu, je svjetski poznati učenjak 

šejh Jusuf el-Kardavi. Mislio 

sam da ga izdvojim, iako ima dosta 

učenjaka koji zaslužuju priznanje ovdje, 

unutar i izvan El-Azhar institucije, 

iz dva razloga: 

1. Osnovna uloga koju on ima je 

u usmjeravanju ne samo muslimana 

u muslimanskim i arapskim zemljama, 

već i muslimana u Evropi i Sjevernoj 

Americi; nešto što je nedavno 

kulminiralo publikacijom knjige koja 

El-Kardaviju daje novu titulu Globalnog 

muftije (Globalni muftija: Fenomen 

Jusufa el- Kardavija C. Hurst 

& Co. Publishers, Velika Britanija, 

2009.). Knjigu su uredili Bettina 

Gräf i Jakob Skovgaard-Petersen. 

Za razliku od pristrasnih “akademskih” 

izdanja o šejhu El-Kardaviju 

na Zapadu, ova knjiga je napisana 

od strane pojedinih zapadnih i 

nemuslimanskih suradnika zajedno 

sa suradnicima Arapima i muslimanima. 

Po mom mišljenju, ova knjiga 

prikazuje El-Kardavija upravo kakav 

i jeste bez uljepšavanja. 

Također, pruža temeljno čitanje 

o životu učenjaka koji je pretrpio 

mnogo od nedostatka akademske 

objektivnosti, ne samo od strane njegovog 

naroda već i od onih koji su ga 

- naravno bespravno - jednom nazvali 

“šejtan koji je sletio u njihov grad”. 

Mislim ovdje na jevrejski lobi u Londonu, 

koji je nazvao uvaženog šejha 

tim imenom 2004. godine. 

Nekoliko godina kasnije, slika 

iste osobe je na naslovnici akademske 

knjige izdate u Londonu, “njihovom 

gradu”! Njegov profil unutar knjige 

je objektivno predstavljen u velikoj 

mjeri. Ono što je zapanjujuće jeste 

da je on sada globalni muftija i s njihovim 

vlastitim uvjetima. 

Početkom 2007. godine, učestvovao 

sam u međuvjerskom programu 

koji se bio sponzoriran od strane Ureda 

za strance i Komonvelt u Londonu 

(FCO), i imao sam priliku večerati s 

jednim od referenata incijative pod 

nazivom “Angažiranje sa islamskim 


50 

svijetom” čiji je cilj bio da se premosti 

jaz između muslimanskog i nemuslimanskog 

svijeta nakon 11. septembra. 

2. U egipatskom kontekstu, šejh 

El-Kardavi je dobio na dominatnoj 

ulozi u javnoj sferi posebno u prvim 

danima revolucije koja je otpočela 

25. 1. 2011. godine. Otada on 

je postao član jezgra senior učenjaka 

El-Azhara; članstvo kojeg je bio lišen 

desetljećima, zbog uzastopnog tiranskog 

režima. S ovim statusom koji je 

davno zaslužio, da bude ideolog muslimanskih 

učenjaka i globalni muftija 

muslimana, počeo je cvjetati među 

svojim narodom koji ga je jednom 

zaboravio, među njima, naravno, njegovi 

rivali koji su postali poklonici. 

Šejh El-Kardavi i dalje je, povrh 

svega, učenjak čiji će poklonici i podrška 

nastaviti da se uvećavaju na 

nacionalnoj i međunarodnoj razini. 

Ovo je zbog njegovog jedinstvenog 

primjera teškog rada u muslimanskoj 

učenosti, neumornog truda u traženju 

znanja prije nekoliko desetljeća, sve 

vidljivo po nasljeđu od više od stotinu 

knjiga koje je napisao, desetinama 

organizacija kojima je predsjedavao i 

bezbroj televizijskih razgovora i govora 

koje je redovno davao tokom 

posljednja tri desetljeća. 

Njegove inspirativne riječi tokom 

njegove prve posjete Vrhovnom 

vijeću islamskih poslova u Egiptu 

početkom prošlog mjeseca su zaista 

fascinantne, 

“...Nakon što sam navršio 87 godina, 

uvijek naiđem na mnoge stvari 

o kojima ne znam. Stoga, savjetujem 

sebe i one koji uče ljude svojoj vjeri 

da ‘čitaju’ u bilo kojem području znanja, 

posebno vjere.” 

Čitanje je ono što je El-Karda- 

vi shvatio kao važnost iz uzvišene 

naredbe ranije navedene u ovom 

skromnom članku. Čitanje je ono 

što će se nastaviti nakon smrti ovog 

dobro upućenog učenjaka. Molim 

Allaha da blagoslovi njegove godine 

i proživi ga! Ovaj članak je poziv na 

čitanje, poziv na znanje, i poziv da se 

da zaslužno priznanje našim velikim 

učenjacima i učiteljima, među kojima 

je El-Kardavi na samom vrhu. 

Da nas Allah vodi na najbolji put 

kojim stječemo autentično znanje od 

predanih i istinskih učenjaka, amin. 

Autor: Dr. Sayed Amin 

Izvor: onislam.net 

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Sejfuddinova hronika 

Fikh poguziluka 

Ne dolaze alimi često u moju 

blizinu, pa da sebi mogu priuštiti 

luksuz da ih ne odem 

poslušati. U rasponu od pola godine 

imao sam priliku prisustvovati dersovima 

dvojice ljudi koje izuzetno cijenim. 

Na takvim skupovima ne samo da naučiš 

nešto novo ili se podsjetiš na stvari koje 

već znaš, već su i sama pitanja posjetilaca 

izvor novih saznanja. Kako vrijeme prolazi, 

ta se pitanja mijenjaju i odražavaju 

nedoumice s kojima se susreću muslimani 

koji žive u nemuslimanskom okruženju. 

Ali, kad dvojici alima u dvije različite 

evropske države, neovisno jednom od 

drugog, bude postavljeno jedno te isto 

pitanje, onda se ne radi o pukom dojmu, 

nego o procesu koji je svojstven muslimanima 

današnjice. 

Piše: Sejfuddin Dizdarević 

O čemu se radi? 

Dok se do prije nekoliko godina “odokativnih” 

95% pitanja vrtjelo oko poligamije, 

danas su ih zamijenila pitanja koja 

se tiču usklađivanja mogućnosti koje nudi 

nemuslimansko društvo s postulatima 

vjere. “Mogućnosti” o kojima je riječ su 

toliko opcionalne i fakultativne da pod 

nekim normalnim okolnostima nisu ni 

vrijedne spomena. Nažalost, muslimani 

sebi ove “mogućnosti” predstavljaju kao 

“neophodnost” ili “nužnost” i po svaku 

cijenu traže “rupe u zakonu” koje bi im 

omogućile da ih uklope u svoje živote. 

Na spomenutim dersovima je zato 

simptomatično bilo pitanje o dozvoli 

konzumiranja mesa koje su zaklali nemuslimani 

i koje se prodaje u zapadnoevropskim 

supermarketima. U samom 

postavljanju pitanja na tim dersovima se 

ogleda tendencija i pravac u kojem bi se 

odgovor trebao kretati – ka odobravanju 

konzumiranja takvog mesa. Pitanje tada 

glasi: “Da li je dozvoljeno meso od kršćana 

koji kolju…” 

Na tako postavljeno pitanje upitani 

ne može drugačije nego potvrdno odgovoriti, 

shodno ajetu: Od sada vam se 

dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju 

vam se jela onih kojima je data Knjiga… 

(El-Ma’ide, 5.). Ali mnogo zanimljivije 

pitanje jeste zbog čega se na taj način 

formuliše pitanje, tim prije jer industrijskim 

načinom klanja uopće nemamo 

mogućnosti da saznamo vjeroispovijest 

osobe koja hajvane šalje na ahiret? Konkretno 

u Njemačkoj tek 62% stanovništva 

se izjašnjavaju kao kršćani. Gledano 

statistički, od 10 onih koji kolju 

hajvane, trojica su ateisti. U 

pojedinim gradovima broj 

ateista je još veći: u gradiću 

Wuppertalu živi 85.000 

protestanata, 80.000 katolika, 

30.000 muslimana, ali 

i 150.000 ateista. Zar ne bi musliman, 

ako ni zbog čega drugoga, onda barem 

zbog ovoga, trebao izbjegavati konzumiranje 

takvog sumnjivog mesa, držeći se 

preporuke Muhammeda, a.s., da se musliman 

treba kloniti sumnjivog? 

Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire 

prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, 

ali pravi vjernici još više vole Allaha. Na 

mnogobrojnost “judi” čiji su “kumiri” 

transcendentalni i čija posvećenost njima 

umnogome nadmašuje zalaganje i 

zauzimanje muslimana za vlastitu vjeru 

odavno smo navikli. Ustrajnost Jehovinih 

svjedoka u širenju svoje ideologije 

hodajući od vrata do vrata je odveć 

legendarna. Ali nas poražava posvećenost 

onim “kumirima” čiji se podanici 

ne pozivaju ni na kakvu “objavu” koja 

im služi kao putokaz u svakodnevnom 

životu, nego na sklop vrijednosti čiji je 

izvor isuviše ovosvjetski. 

I dok muslimani svim silama konzumiranje 

mesa nastoje sebi predstaviti 

kao životnu neophodnost, dotle se nemuslimani 

(štaviše – ljudi koji ne vjeruju 

ni u šta) drže apstinencije od mesa s 

jednom žestinom na kojoj bi im i najfanatičniji 

monoteist bio zavidan. 

Počelo je s vegetarijancima – ljudima 

koji iz različitih pobuda ne jedu 

meso. Iako njihov broj u zapadnim 

društvima ne prelazi jednocifreni procenat, 

radi se mahom o grlatoj skupini 

ljudi koji iz primarne pobude – zaštite 

životinja u industrijskoj preradi mesa 

– ne žele doprinositi njihovom “mučenju”. 

Sljedeći iskorak su napravili tzv. 

vegani, koji pored odricanja od jedenja 

mesa, ne jedu ni životinjske proizvode 

(mlijeko, sir, jaja, med). Nekima ni ovo 

nije dosta, te ne koriste ni kozmetičke 

proizvode u kojima se nalaze životinjski 

sastojci. 

Lista bi se mogla nastaviti u nedogled; 

vegetarijance/vegane navodim 

samo kao primjer, da bih ukazao na dilemu 

muslimana današnjice. Zbog čega 

muslimani nisu uspjeli razviti individualne 

mehanizme koji bi im omogućili 

da vrijednost dunjaluka gledaju 

kroz prizmu islama, a ne kroz prizmu 

vladajuće ideologije (materijalizma?) 

Kako to da nemuslimani koji su produkt 

svoga nemuslimanskog okruže- 


51 

nja i koji su do određenog momenta 

u svome životu dijelili uvjerenja svoje 

okoline – smognu snage i suprotstave 

se većini kad je u pitanju konzumiranje 

mesa, dok muslimani, koji 

impulse za svoje akcije trebaju crpiti 

iz Kur’ana i postupaka Muhammeda, 

a.s., to nisu u stanju, nego svojim 

postupcima praktično pokazuju da 

islamske naredbe svim silama treba 

pokušati zaobići? 

Odgovor je u rangiranju naših prioriteta; 

biti musliman mnogima je fakultativna 

opcija, koje se držimo samo 

onda ako nam plaho ne kolidira s nekakvim 

prohtjevima, nemarnostima, 

mrzovoljom. 

Ovakva indolentnost je pogubna i s 

jedne i s druge strane; ako je cilj islama 

u životima muslimana trenirati osjećaj 

odricanja; od hrane putem ramazana, 

od imetka putem zekata, od vremena 

putem namaza i na taj način olakšati 

svakom od nas odlazak s ovog svijeta, 

jer ništa od toga nećemo sa sobom ponijeti 

– onda je opsesivno vezanje za 

prolazne stvari balast koji neutralizira 

ovaj islamski trening odricanja. 

Čitajte i gledajte na 

IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

Počinje kampanja “Stigla zima..Jedan 

hljeb i pokrivač za Siriju” 

Francuski list objavio karikature 

poslanika Muhameda, s.a.v.s. 

Tekstovi 

Kako Holivud prikazuje 

muslimane? 

Oni kojima se dova ne odbija 

Nauka i zanimljivo 

Palestinka Eryic el-Medhun iz Gaze 

najpametnije dijete svijeta 

Obrezivanjem se smanjuje rizik 

od infekcija bubrega, mjehura i 

mokraćne cijevi 

Video: 

IslamBosna TV: Hamza Jusuf o 

nemaru

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica 

Vrhovnog savjeta odbrane SRJ 

Slobodan Milošević: Osnovao sam 

Mladiću vojsku, finansirao je, šta još hoće? 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima tokom 

agresije na Bosnu i Hercegovinu. I 

ova svjedočenja koja ćemo objaviti 

dogodila su se u sklopu sudskih 

procesa pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima nastavljamo 

objavljianjem transkripta 

sa sjednica Vrhovnog savjeta 

odbrane tadašnje SRJ a koji su objavljeni 

u Hagu u procesu suđenja Momčilu 

Perišiću. Transkripte koje ćemo objavljivati 

u nastavku prenosimo sa stranice 

agencije “Sense” i “E- novine”. 

Sjednica Vrhovnog savjeta održana 

2.6.1993. 

Prisustvovali su: dr Miloš Radulović, 

vršilac funkcije Predsjednika SR 

Jugoslavije - predsjednik Savjeta; Slobodan 

Milošević, predsjednik Srbije i Momir 

Bulatović, predsjednik Crne Gore 

- članovi Savjeta; dr Radoje Kontić, 

predsednik Savezne vlade; Pavle Bulatović, 

savezni ministar za odbranu; general 

pukovnik Života Panić, načelnik 

Generalštaba Vojske Jugoslavije; general-pukovnik 

Dragoljub Simonović, zamjenik 

načelnika Generalštaba Vojske 

Jugoslavije; general-potpukovnik Dane 

Ajduković, načelnik Uprave za finansije 

i budžet Saveznog ministarstva odbrane; 

pukovnik Slavko Krivošija, načelnik 

Vojnog kabineta Predsjednika SRJ - sekretar 

Saveta. 

MILOŠ RADULOVIĆ: Predlažem 

da počnemo sa radom. Za današnju 

sjednicu predlažem da razmotrimo 

Informaciju o problemima finansiranja 

Vojske Jg Jugoslavije. 

DANE AJDUKOVIĆ: Ja bih skrenuo 

pažnju na vrlo važnu operaciju koju 

sada Vlada priprema – to je priprema za 

rebalans budžeta za 1993. godinu. Nije 

problem rebalansa u tehničkom smislu, 

nego je problem obzirom na privredna 

kretanja koja su sada takva kakva jesu i 

kakva se predviđaju – pad proizvodnje; 

kako preživjeti do kraja 1993. godine 

kada je Vojska u pitanju. Jer, kada smo 

ušli u budžet za 1993. godinu, ovo sada 

je prevazišlo sva očekivanja. On je bio 

mnogo potcijenjen. Mi sa ovim predviđenim 

kretanjima možemo još mjesec i 

po dana da finansiramo Vojsku Jugoslavije 

sa ovim odobrenim sredstvima. 

Naše Ministarstvo je, u cjelini, u jednoj 

dilemi i teškoćama. Pošto smo obustavili 

isplatu plata prema Republici Srpskoj, 

tražili smo od Generalštaba spisak 

ljudi koji su upućeni po Članu 277. 

Zakona o službi u oružanim snagama 

na privremeni rad u Republiku Srpsku; 

sada bi trebalo da odobrimo isplatu tih 

plata. U pitanju je blizu oko 900 lica; 

oni su u sastavu Vojske Jugoslavije, a mi 

smo ih privremeno uputili u Republiku 

Srpsku. Postoji preko 1.500 lica koja se 

nalaze u Vojsci Republike Srpske kojima 

treba – koliko su me obavijestili ministar 

odbrane i načelnik Generalštaba 

- obustaviti isplatu do daljeg. 

Ranije smo imali velike prihode; 

sada niko ne traži da se to radi, jer nemaju 

pare i ne mogu da plaćaju. Ako 

traže da nešto vojska radi, to je mahom 

vezano da se radi samo za stvarne troškove: 

dnevnice i gorivo. Mi ćemo preko 

naše pozadine da razmotrimo mogućnost 

da se reducira ishrana vojnika; i tu 

ćemo neke uštede napraviti. Kod nas je 

poseban problem plaćanje pripadnika 

Vojske Republike Srpske. 

Mi smo izvršili ono što je Vrhovni 

savjet dao. Međutim, tamo ima starješina 

koje su sa ovog prostora na formacijskom 

mestu u Vojsci Jugoslavije, ali idu 

na dva-tri meseca ili duže na taj jprostor. 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To 

meni nije jasno, a to se već drugi put 

pojavljuje na ovom sastanku; nije mi 

poznato da mi imamo pripadnike Vojske 

Jugoslavije u Vojsci Bosne i Herce- 


52 

govine; oni nisu pripadnici Vojske Jugoslavije; 

oni ne rade pod komandom 

Vojske Jugoslavije; ne izvršavaju zadatke 

Vojske Jugoslavije, niti se na bilo koji 

način nalaze pod odgovornošću Vojske 

Jugoslavije. Mi smo razgovarali na 

drugi način o pomoći Republici Srpskoj 

– da se obezbijedi određena finansijska 

pomoć kroz budžet, a ne da se plaćaju 

pojedini ljudi; jer, oni nisu pripadnici 

Vojske Jg Jugoslavije. 

ŽIVOTA PANIĆ: Oni su privremeno 

otišli tamo iz patriotskih razloga, a 

kada sada ovo obustavimo oni će da se 

vrate nazad. 

DANE AJDUKOVIĆ: To je tih 

890 lica. Svi imaju formacijska mjesta u 

Vojsci Jg Jugoslavije. 

DRAGOLJUB SIMONOVIĆ: To 

su lica koja su rođena u Bosni – Srbi iz 

Bosne. Njihov komandant brigade je iz 

III armije. 

DRAGOLJUB 

SIMONOVIĆ: 

Nema, ima načelnika Štaba koji privremeno 

to radi. Karadžić i njihova 

Vlada su tražili da te Bosance šaljemo 

tamo bar na određeno vrijeme. Oni 

kada odu njihove porodice ovdje zadržavaju 

plate. Oni im tamo daju činove, 

unapređuju ih, daju platne grupe, 

a kada se vrati za tri mjeseca, on ima 

veću platnu grupu itd. 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da 

se razumemo oko jedne stvari. Mi smo 

napravili ogromne žrtve u tim pomoćima; 

praktično smo sve žrtvovali; ova 

velika inflacija je rezultat činjenice da 

mi finansiramo i jedno i drugo. Mi smo 

onog dana kada smo završili pregovore 

– Bulatović, Ćosić i ja, zajedno sa Ka- 

radžićem, sa Ovenom – prije više od 

mjesec dana; kada smo postigli potpunu 

saglasnost i kasnije to u Atini potvrđeno 

Atinskom konferencijom; ne samo da je 

45% teritorije pripalo Srbima u Bosni, 

već uz tih 45% teritorije se obezbjeđuje 

puna zaštita svih srpskih naselja zabranom 

ulaska na te teritorije HVO i “zelenih 

beretki” i mogućnost ulaska na te 

teritorije isključivo snaga UN.

Kada smo to postigli, i na drugoj 

strani kada smo postigli da se povra- 

ti status konstitutivnog naroda i tri- 

partitnim konsensusom se odlučuje u 

tom predsjedništvu – naš je zajednički 

stav bio i rekli smo im: izvukli smo na 

“obalu” cijelu stvar; dobijeno je čak i 

maksimalno, jer Srbi su dobili 45% te- 

ritorija. 

Muslimani 30%, a Muslimana je 

50% više nego Srba. Dakle, taj se Plan 

nije mogao kvalifikovati kao 

antisrpski, kako su neki govorili. 

Mi smo im onda rekli: 

do ovog trenutka radili smo 

– ako treba da sječemo ruku, 

da je sječemo; ako voda treba 

da nam bude preko “glave”, 

preko glave nam je; stisli smo 

zube, trpimo, sve. Ali od 

ovog trenutka na to nemamo 

pravo. Ako se dotle došlo 

da uništimo ekonomiju 

ove zemlje, ovih 10 miliona 

ovde, izvolite sada, gospodo, 

ostatak rješavajmo za stolom. 

Prema tome, naša pomoć 

ubuduće može da se svede na 

hranu i lijekove; na to možete 

od nas računati; ostala pomoć 

nije s naše strane moguća. 

Mislim da smo to jasno 

raščistili. Možemo to sada 

ponovo da razmatramo. Ne 

znam šta misle predsjednik 

Radulović i ostali ovde, ali mi ne možemo 

osim hrane i lijekova da dajemo 

više materijalnu pomoć; nemamo više 

mogućnosti. Ja sam čak i strancima to 

rekao. Oni kažu: dajte posmatrače; ja 

kažem – zašto će posmatrači; mi ne 

želimo da kažnjavamo Srbe u Bosni; 

mi jednostavno nemamo mogućnosti 

da im pomažemo više; mi ćemo 

da im pomognemo u svemu u čemu 

možemo. Ali, to je prelomna tačka na 

kojoj smo svi zajedno procijenili da se 

ostatak može riješiti u daljem procesu. 

Takva naša pomoć bi mogla potpuno 

da upropasti našu ekonomiju. Mi smo 

to izdržali dok smo izašli na “zelenu 

granu”; ali, preko toga ne možemo ići; 

niti mislim da se na takav način mogu 

upućivati starješine ove Vojske; ako se 

upućuju, oni nisu starješine ove Vojske; 

to svi dobro znate. 

Šta ako otkriju naše vojnike preko 

Drine? 

Ovo što je rekao 

predsjednik 

Milošević u 

vezi izdataka 

za našu braću 

preko Drine, 

to je činjenica 

koju oni moraju 

da respektuju 

u cjelini; to 

je faktička 

situacija o kojoj 

ne možemo da 

imamo ovakvo 

ili onakvo 

mišljenje; ona 

je takva kakva 

jeste. 

MILOŠ RADULOVIĆ: Mislim 

da ovu tačku možemo privoditi kraju. 

Upozorenja predsjednika Vlade i svih 

koji su raspravljali o ovom problemu 

vrlo su jasna. Mi možemo doći u situaciju 

da uopšte ne umijemo pročitati 

brojeve. Problem je da se napravi 

prijedlog budžeta; zatim, sljedeći problem 

je da taj budžet bude 

usvojen u Skupštini; ako ne 

bude dobrih argumenata za 

minimum koji je tolerantan 

u sadašnjoj ekonomskoj situaciji, 

onda to neće proći 

u Skupštini. Ovo što je rekao 

predsjednik Milošević u 

vezi izdataka za našu braću 

preko Drine, to je činjenica 

koju oni moraju da respektuju 

u cjelini; to je faktička 

situacija o kojoj ne možemo 

da imamo ovakvo ili onakvo 

mišljenje; ona je takva 

kakva jeste. Kada se radi o 

ovih 890 oficira, tu se ne 

radi samo o finansijskim efektima; 

naše društvo je dosta transparentno. 

Naši političari stalno tvrde da nema 

naših vojnika tamo; ali imate generale, 

pukovnike itd. To nisu samo finansijski 

izdaci, to su dokazi protiv nas, 

protiv naših tvrdnji da tamo nemamo 

vojnika. Taj aspekt je vrlo važan i ne 

smije biti prenebregnut. Da li je ovo 

rješenje najbolje – da se ta odluka jednostavno 

ukine, vjerovatno jeste. Morali 

bi se uspostaviti direktni kontakti 

sa ljudima… 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To je 

vrlo opasno! 

MILOŠ RADULOVIĆ: Ali, isto 

tako je i opasno, jer to je dokument. 

Ta odluka je donijeta pre nego što je 

stvorena SR Jugoslavija. Taj dokument 

može, na neki način, da dođe do javnosti; 

to se može usvojiti kao dokaz za 

potvrdu sumnji u pogledu naše angažovanosti 

na tom području. Što se tiče 

prijedloga generala Panića, a i drugi 

su u tom smislu diskutovali, trebalo bi 

napraviti jedan novi materijal u smislu 

preciziranja tih minimalnih zahtjeva, i 

to vrlo argumentovano, što je vrlo važno 

sa stanovišta usvajanja budžeta; vi 

znate kako se poslanici ponašaju. On 

može da predloži ovakav ili onakav 

budžet, ali ako nemamo dokaze da 

smo došli do najniže moguće tačke, 

onda će poslanici reći da je to luksuzno 

ponašanje u ovakvoj ekonomskoj situaciji, 

pa se može desiti da ne dobijemo 

ni minimum koji je potreban. Ako se 

slažete, da završimo razgovor na ovu 

temu. 

PAVLE BULATOVIĆ: Koliko 

nam predsjednik daje vremena za pokušaj 

revizije? 

RADOJE KONTIĆ: Nedelju 

dana, jer se rebalans mora dati u proceduru. 

Ja vam stojim na raspolaganju. 

Kad god hoćete možemo sjesti zajedno. 

MOMIR BULATOVIĆ: Mislim 

da bismo morali kao Vrhovni savjet 

odbrane da usvojimo stav: poništava 

se Odluka, broj taj i taj; stavlja se van 

snage. 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Mo- 

mire, ne znam koliko je to pametno; 

prihvatam to, to nije problem. Mi smo 

imali shvatanje da je to rađeno u ono 

vrijeme kada je bilo potrebno, ponijeli 

smo ogroman teret, da se pomogne 

da se tamo uspostave oružane snage. 

Odlučivanje o tome da tek sada konstatujemo 

da tamo imamo naše oficire, 

sa stanovišta međunarodne zajednice, 

je ogromna opasnost. Riječ je o novčanoj 

pomoći. Čak i da pozivamo te 

ljude da se vrate, to može da bude kontraproduktivno, 

jer ih mi nagovaramo 

onda da napuste tamo vrlo odgovorne 

dužnosti. Na taj način će Jugoslavija 

njih dovesti u vrlo tešku situaciju. Oni 

jesu pripadnici Vojske Republike Srpske 

koju mi materijalno pomažemo, ali 

koje sada više materijalno ne možemo 

pomagati. Mi jednostavno prekidamo 

materijalnu pomoć i ništa više. Ako 

neko od njih želi da se pojavi ovde i da 

traži da se vrati u svoju formaciju, treba 

ga primiti; tu nema problema. Ali, ne 

treba ih pozivati, jer bi to značilo da 

ih pozivamo kako bi oni oslabili svoju 

borbenu gotovost. To može da bude fatalno 

za određene jedinice. 

PAVLE BULATOVIĆ: Svi će se 

oni vratiti kad ne budu primali platu. 


53

Zelena transferzala 

Prizren 

Info-ks.net – važan medij za afirmaciju bošnjačke zajednice 

Povodom trogodišnjice postojanja portala info-ks. 

net, redakcija je organizovala koktel gdje je u opuštenoj 

atmosferi prezentirana analiza posjećenosti portala. 

Koktelu su prisustvovali saradnici, kolege i prijatelji 

ovog portala kojima se urednik Amir Jakupi zahvalio 

na podršci koju imaju od osnivanja. “Portal info-ks.net 

u svojoj trećoj godini postojanja bilježi povećanje posjećenosti 

za više od 93 posto. Izborili smo se za svoje 

mjesto na medijskom nebu i stvorili naviku kod ljudi 

da se o svemu informišu preko našeg portala”, rekao je 

Amir Jakupi i dodao: “Na osnovu podataka o najčitanijim 

tekstovima u toku 2012. godine izdvajaju se dva 

tragična događaja u našoj zajednici. To su tragedija u 

Restelici i pogibija studentice Nihade iz Grnčara. Ovo 

nam govori da, kao zajednica, nismo izgubili osjećaj 

humanosti i da se u najtežim trenucima okrećemo jedni 

drugima. A podjele unutar zajednice, koje su posljednjih 

godina dosta izražene, idu na dušu naših političkih 

predstavnika. Info-ks.net će i dalje kroz informisanje 

zajednice insistirati na jedinstvu, što je i jedini uslov 

našeg opstanka na ovim prostorima”. Analizu o posjećenosti 

portala u toku 2012. godine, baziranu na podatke 

alatke Google Analytics, predstavila je članica 

redakcije Anela Ademi. “Iza web portala info-ks.net su 

tri godine kontinuiranog, prije svega, uspješnog rada. 

Najbolja potvrda ovoj činjenici je posjećenost i čitanost 

ove internet stranice, koja je samo za ovu godinu, 

prema podacima Google Analyticsa, imala 775.039 posjeta. 

Da info-ks.net bilježi porast čitanosti potvrđuje 

podatak da je 2011. godine bilo oko 405.000 posjeta, 

Kosovo 

Evropa i Amerika neće dozvoliti stvaranje Republike Srpske na Kosovu 

Evropska unija nikada neće dozvoliti na Kosovu nešto 

slično Republici Srpskoj, izjavila je Urlike Lunaček, 

izvjestilac Evropskog parlamenta za Kosovo. “EU neće 

dozvoliti da Srbi imaju svoju državu unutar Kosova, kao 

što je to slučaj u Bosni i Hercegovini”. Urlike Lunaček je 

za prištinske medije kazala da je platforma 

Srbije o Kosovu “nevažeća” i istakla da 

“Kosovo i Srbija treba da se usredsrede da 

razgovorima riješe probleme u svojim odnosima”. 

Da Platforma Srbije za Kosovo 

predstavlja smetnju za dijalog Beograda i 

Prištine, ocijenila je i američka ambasadorka 

na Kosovu Trejsi En Džekobson. “Moja 

je vlada u cijelosti koncentrisana na dijalog, 

koji se pod pokroviteljstvom Evropske 

unije odvija u Briselu. I kosovska vlada je 

na to koncentrisana. Svjedoci smo nekih 

dobrih rezultata tog dijaloga tokom ove 

godine, a nadamo se i budućim rezultatima 

2013. oko nekih važnih stvari”, rekla 

je ambasadorka. “Bilo kakva druga inicijativa, 

poput Platforme, je ometanje koje 

ne pomaže”, naglasila je ona. Američka 

ambasadorka se nada da će dijalog dovesti 

do normalizacije odnosa između Srbije i 

54 

što je 93 posto više u odnosu na prethodnu godinu”, 

iznijela je podatke Anela Ademi. 

Web poral info-ks.net bilježi i rast u otvaranju stranica 

u sklopu sajta. Prošle godine je, prema Google 

Analyticsu, bilo 1.995.000, dok ove 2012. godine 

3.750.000 posjeta, oko 87 posto više. 

Ovim druženjem portal je izrazio zahvalnost svima koji 

su doprinijeli da info-ks.net bude što bliži čitalačkoj 

publici i da odigra važnu ulogu u očuvanju i afirmaciji 

bošnjačke zajednice. 

Kosova. “Smatram da se dijalog odvija u smjeru budućeg 

rješenja koje će dovesti do stabilnosti u zemlji, do stranih 

ulaganja i ekonomskog razvoja, do pozitivnih promjena u 

životu običnih ljudi koji su na neki način postali taoci ove 

situacije”, kazala ja Džekobson. 

4. januar - 22. safer

Srbija 

“Kosovo” - najskuplja srpska riječ 

Prema istraživanju beogradskog lista Blic među najskuplje 

srpske riječi o kojima se ne može pregovarati i o kojima 

skoro da se ne smije racionalno raspravljati jer su “svetinja”, 

pored riječi “Kosovo”, spadaju i ognjište, partija, patriotizam, 

inat, crkva, Rusija i SANU, sa svojim nedovršenim 

Memorandumom i nacionalnim programom za spas Srbije. 

“Objašnjavajući” najskuplju riječ Kosovo, Blic daje svoje po- 

jašnjenje, pomalo i cinično. 

Kosovo 

Kolevka srpstva i sveta srpska zemlja. Po Ustavu Srbije još 

označava južnu srpsku pokrajinu, sadrži u sebi mit i vjerovanje 

da su Srbi obilježeni kultom žrtve cara Lazara i Kosovskog 

boja, kada su izabrali “carstvo nebesko” umjesto “carstva 

zemaljskog”. U osnovi slavi kult smrti nasuprot kulta života. 

Kum 

Kumstvo je pojam za koji se vezuje najveće moguće međusobno 

poštovanje, ali i neke od najvećih izdaja i sukoba. 

Patriotizam 

Iako označava jedno od najuzvišenijih osjećanja ljubavi prema 

domovini, zahvaljujući j propagandi p iz vremena Miloševića 

pojam se vezao za kriminalce poput Željka Ražnatovića 

Arkana, koji su se borili na ratištima po Hrvatskoj i BiH, 

kao i za ratne zločince koji 

su dobili epitete “heroja”, 

poput Ratka Mladića. Za 

razliku od njih, svi politički 

neistomišljenici i 

protivnici rata nazivani su 

izdajnicima. 

Crkva 

Iako je Srbija sekularna država, Srpska pravoslavna crkva je 

dio političkog prostora i važan faktor odlučivanja, posebno 

u određivanju politike prema Kosovu. 

Zvezda 

Fudbalski klub koji je nastao kao potreba da Srbija ima nacionalni 

klub, nasuprot Partizanu koji se doživljavao kao jugoslovenski 

i kojim su “komandovali” generali JNA. U upravi 

Zvezde uvijek su bili predstavnici policije i tajnih službi bezbjednosti, 

a među navijačima pripadnici kriminalnog podzemlja. 

Rusija 

“Majka Rusija”, ishodište i kuća slovenske duše, nešto kao 

veliki brat koji čuva Srbe od batina koje bi mogli dobiti od 

osionih, bahatih i većih i jačih od njih. Historijski gledano, 

u velikoj mjeri je osjećanje neutemeljeno, jer je Rusija aktivnije 

učestvovala u balkanskoj politici samo kada bi to bilo u 

okviru njenih interesa. 

Crna Gora 

Nakon sto godina dženaza za žrtve u Plavu i Gusinju 

Hrvatska 

Poziv načelnika Glavnog stožera OS RH general pukovnika 

Drage Lovrića da zajedno posjete Afganistan muftija 

Aziz ef. Hasanović je prihvatio te se pridružio delegaciji koju 

su činili general pukovnik Drago Lovrić, general pukovnik 

Slavko Barić – ravnatelj HVU, brigadni general Zdravko 

Klanac i general Zlatko Gareljić savjetnik predsjednika Republike 

Hrvatske Ive Josipovića za vojna pitanja te pukovnik 

Emilio Turina. 

Muftija Hasanović se u Afganistanu, osim sa hrvatskim vojnicima, 

družio i sa Afganistancima, vjerskim predstavnicima 

lojalnim Sjedinjenim Američkim Državama. Nažalost, 

muftija Hasanović se nije družio niti se sastajao sa drugim 

vjerskim predstavnicima Afganistana, sa onima koji se bore 

55 

Reisu-l-ulema Islamske zajednice Crne Gore Rifat ef. Fejzić 

Rotkrio je za agenciju Anadolija da će naredne godine biti kla- 

Rnjana dženaza Bošnjacima koji su ubijeni 1913. godine u Plavu 

i Gusinju, za vrijeme balkanskih ratova. Crnogorska vojska je 

1913. godine brutalno pobila više od 1.000 Bošnjaka, a nasilno 

je pokršteno njih preko 10.000. “Plav i Gusinje imaju specifičnu 

istoriju na Balkanskom poluostrvu. Oni su 1878. godine Berlinskim 

ugovorom pripali Crnoj Gori, što oni nisu prihvatili i 

suprotstavili su se da uđu u sastav tadašnje Crne Gore”, pojasnio 

je Fejzić i podsjetio da je nakon odlaska Osmanlija sa ovih prostora 

i ulaska crnogorske vojske u Plav i Gusinje svo muslimansko 

stanovništvo pokršteno. Oni koji su odbili pokrštavanje bili 

su strijeljani u martu 1913. godine. Crnogorski reis je naglasio 

da sjećanjem na žrtve balkanskih ratova Bošnjaci ne žele izazvati 

tenzije u Crnoj 

Gori, ali je ukazao 

da se ovdje radi 

Muftija Hasanović u posjeti hrvatskim vojnicima u 

Afganistanu 

o činjenicama, 

stvarnim događajima 

iz prošlosti 

koje Bošnjaci žele 

obilježiti kako bi bili pouka i kako se nikad više ne bi desili. 

“U posljednje vrijeme mi muslimani živimo u drugačijoj Crnoj 

Gori. Svi znaju da Crna Gora ne bi bila nezavisna da nije bilo 

muslimana i da su oni dali značajan doprinos u ostvarivanju 

njene nezavisnosti. Mislim da je ovo dobra prilika da i državnici 

Crne Gore dođu i da se izvinu zbog toga što je počinjeno u 

prošlosti u ime države”, rekao je Fejzić. 

protiv američke 

okupacije. Zbog 

toga je bio u prilici 

da sluša samo 

jednu strane priče, 

zbog čega je ostao uskraćen za saznavanje kompletne istine 

o stradanju afganistanskog g naroda. Muftija Hasanović se 

družio sa šejhom Muhammedom Šahom Adlijem, glavnim 

oficirom za moral afganistanske policije, direktorom Harema 

Plave džamije i imama Plave džamije, a uz muftiju su bili 

general Zdravko Klanac i general Zlatko Gareljić. Muftija 

se susreo i sa dijelom bh. mirovne misije koja je zajedno sa 

hrvatskom vojskom na mentoriranju u Kabulu. 


Islamnet 

SAD 

Godina “bespilotnih ubica” 

Američke i britanske bespilotne 

letjelice u 2012. godini bile su u 

punom pogonu. Barack Obama se 

najviše oslonio na svoje “bespilotne 

ubice”. Amerikanci su “bespilotne 

ubice” najviše koristili u Afganistanu 

i Pakistanu gdje su pobili hiljade 

nedužnih civila. Prema zvaničnim 

informacijama Amerikanci su u 

2012. godini u Afganistanu izveli 

preko tri stotine napada bespilotnim 

letjelicama. Pored Amerikanaca 

po Afganistanu su ubijali i britanske 

“bespilotne ubice”. S druge 

strane, u Pakistanu su Amerikanci 

izveli pedesetak bespilotnih ubistvenih 

akcija. Neka istraživanja 

pokazuju da su Amerikanci u Pakistanu 

tokom proteklih osam godina 

svojim “ bespilotnim ubicama” ubili 

3.378 osoba i da su izveli 350 vazdušnih 

napada. 

Američke “bespilotne ubice” bile su 

aktivne i u Jemenu i Somaliji. 

Ohrabren velikim uspjehom, američki 

predsjednik Barack Obama 

odobrio je novi zakon po kojem 

će CIA i druge vojno-obavještajne 

postrojbe Sjedinjenih Američkih 

Država ubuduće moći slobodno 

ubijati osumnjičene osobe svugdje 

po svijetu. Nažalost, ovo oružje je 

veoma opasno po čitav svijet. Ubice 

sjede u svojim udobnim foteljama 

u Americi i Britaniji odakle putem 

ekrana, kao na video igrici, pucaju 

po muslimanima u Afganistanu, Pakistanu, 

Jemenu, Somaliji, a uskoro, 

vjerovatno, i po Maliju. “Bespilotne 

ubice” su ubojito oružje, ali nažalost 

ovo oružje je poprilično neprecizno 

i često ubija nedužne civile. Ubice 

koje rukovode bespilotnim letjelicama 

ne vode previše računa po kome 

pucaju, za njih je najvažnije da pucaju. 

Oni prvo pucaju pa tek onda gledaju 

koga su ubili. Vjerovatno ćemo 

i ovu 2013. godinu zapamtiti po crnoj 

statistici “bespilotnih ubica”. 

Izrael 

Bahati cionista Benjamin Netanyahu: Baš me briga šta govori UN! 

Izrael je uporan sa izgradnjom nezakonitih 

jevrejskih naselja na otetoj 

palestinskoj zemlji. Vlada Izraela, predvođena 

premijerom Benjaminom Netanyahuom 

pokazuje ogromnu bahatost 

prema poštivanju međunarodnih normi 

uređenja svijeta. Početkom prošlog mjeseca 

Izrael je najavio da planira izgradnju 

1.600 novih ilegalnih stambenih jedinica 

u istočnom Al-Quds-u koji je Tel 

Aviv aneksirao nakon Šestodnevnog rata 

1967. godine kršeći time međunarodno 

pravo. Glasnogovornica Ministarstva 

unutrašnjih poslova Izraela Efrat Orbach 

je rekla da će 1.600 stambenih jedinica, 

koje su najavljene prvi put u martu 2010. 

godine, biti izgrađene u istočnom Al- 

Quds-u, dijelu grada koji se zove Ramat 

Shlomo. UN i druge međunarodne institucije 

osudile su ovakav postupak Izraela. 

Također, mnoge države, uključujući neke 

od saveznika Tel Aviva, su osudile planove 

Izraela da izgradi nezakonite jedinice 

na okupiranim palestinskim teritorijama. 

Čak je i švedski ministar vanjskih poslova 

Carl Bildt rekao da je izraelski plan “čista 

osveta protiv Palestinaca nakon glasanja 

u UN-u”. 

Sirija 

Benjamin Netanyahu je u intervjuu 

emitiranom na izraelskom Kanalu 

2 opisao Al-Quds (Jeruzalem) kao 

glavni grad Izraela. A onda je bahato 

poručio: “Baš me briga šta kaže 

UN!” 

Carla del Ponte: U Siriji sam vidjela takve zločine, kakve 

nisam vidjela ni na Balkanu 

Carla del Ponte, bivša glavna haška 

tužiteljica, danas je članica “Istražne 

komisije Ujedinjenih naroda za zločine 

u Siriji”. Carla del Ponte sa svojim 

timom vrši istragu ratnog stanja u Siriji 

te ima zadatak da UN-u predloži mjere 

za djelovanje na terenu. Ako je suditi 

po sadašnjem zaključku Carle del Ponte, 

koja smatra da nema načina niti vrijedi 

vojno intervenirati u Siriji, jasno je 

da ona ima zadatak da opravda UN za 

nepoduzimanje odlučne akcije protiv 

režima Bašara Asada. Carla del Ponte 

za zločine u Siriji kaže: “Već par mjeseci 

je situacija katastrofalna. Vidjela sam 

stvari koje nisam nikad vidjela, čak ni 

u ratovima na Balkanu.” 

I pored tako zabrinjavajuće situacije 

Carla del Ponte predlaže da se ništa ne 

čini. 


56

Sirija 

Slobodna sirijska vojska u 2012. oborila 19 Migova i 22 helikoptera 

Slobodna sirijska vojska je u 2012. 

godini postigla velike vojne ratne 

pobjede protiv Bašara Asada i njegovih 

zločinaca. Sirijski borci za slobodu 

u prošloj, 2012. godini uspjeli su uništiti 

čak 19 borbenih aviona Migova 

i 22 helikoptera sa kompletnim posadama 

Bašarovih zločinaca. Sa ovom 

brojkom uništenih borbenih letjelica 

Slobodna sirijska vojska je od početka 

otpora ukupno uništila 103 borbene 

letjelice Bašarove vojske. Sirijski mudžahidi 

najefikasniji su bili u augustu i 

novembru 2012. godine kada su skoro 

svaki drugi dan obarali po jedan Bašarov 

avion ili helikopter. Osim navedenog 

ratnog uspjeha, Slobodna sirijska 

vojska je protekle godine i na drugim 

poljima nanijela teške gubitke Bašarovoj 

vojsci. Uništeno je mnogo tenkova 

i drugih oklopnih borbenih vozila. 

Također, sirijski mudžahidi su zarobili 

velike količine drugog teškog i lahkog 

oružja, koje je Bašarova armada ostavljala 

iza sebe dok su bježali ispred hrabrih 

oslobodioca Sirije. 

Palestina 

Cionisti tokom 2012. 

uhapsili 900 palestinske 

djece 

Sjeverna Osetija 

Ruski specijalni rat protiv muslimana i islama: Ubijanje 

imama na Kavkazu 

URusiji se sprovodi specijalni rat 

protiv islamskih vjerskih vođa. 

Krajem decembra 2012. godine u Sjevernoj 

Osetiji, u Vladikavkazu ubijen 

je imam Ibragim Dudarov. Ubica je 

imamu Ibragimu ispucao pet metaka 

u glavu. “Ibragim Dudarov ubijen je 

zbog svoje vjere. Neko ne želi islam u 

ovoj zemlji”, rekao je Khadzhimurat 

Gatsalov, glavni muftija 

muslimanske zajednice u 

Sjevernoj Osetiji. Ubistvo 

imama Ibragima Dudarova 

sedmo je po redu 

ubistvo islamskih vjerskih 

službenika koje se dogodilo 

u Rusiji u 2012. 

godini. Mjesec dana prije 

ubistva Ibragima Dudarova 

u Tataristnu je izvršen 

atentat na zamjenika 

muftije, a nekoliko mjeseci 

ranije u Moskvi je jedan imam 

zaklan nožem. Prema analitičarima iza 

ubistva imama na Kavkazu i ostatku 

Rusije stoje državne sigurnosne agencije 

koje na ovaj način žele da unesu 

smutnju među kavkaske muslimane. 

Nakon svakog atentata na nekog od 

imama u medijima se za taj zločin optuže 

čečenski mudžahidi. 

krugovima palestinske samouprave 

razmišlja se o podnošenju 

U 

žalbe Međunarodnom krivičnom 

sudu u Hagu protiv Izraela čije su 

vlasti tijekom 2012. godine pored 

ostalih uhapsile i 900 palestinske djece. 

To je izjavio palestinski ministar 

za pitanja zarobljenih Isa Karaki’. 

Ministar Karaki’ ovo je izjavio Internet 

stranici Arabia Net rekavši kako 

je vrijeme da Palestina nakon što je u 

UN-u dobila status promatrača, čime 

joj je priznata državnost, iskoristi 

novi položaj i uputi žalbu Međunarodnom 

sudu protiv izraelskih vlasti. 

Ministar je izjavio da su izraelske vlasti 

uhapsile i drže u zatvoru 135 djece, 

140 se nalaze u pritvoru i očekaju 

suđenje. Prigodom saslušanja djece 

posađuju ih na neugodnim stolicama 

vezanih ruku na leđima i u takvom 

položaju drže ih satima, a nerijetko ih 

izvode na kišu i tamo ih drže. Na toj 

djeci pokazuju se znakovi psihičkog 

poremećaja. U 2010. godini izraelske 

su vlasti uhapsile 700 palestinske djece. 

Pored hapšenja izraelska policija 

ne libi se fizički maltretirati djecu i to 

na nimalo civiliziran i human način. 

Sve dok nedavno u Generalnoj skupštini 

UN-a Palestini nije priznat status 

države promatrača, Palestincima 

su bile vezane ruke za intervencije na 

međunarodnim institucijama. Zbog 

toga se Izrael žestoko opirao novom 

statusu Palestine. Nažalost rijetke su 

međunarodne organizacije za zaštitu 

ljudskih prava, a pogotovu dječijih, 

reagirale na izjavu izraelskog ministra 

sigurnosti koji je nedavno izjavio da 

palestinska djeca nisu pošteđena policijskog 

progona. (www.islamska-zajednica.hr) 


57

Francuska 

Francuskinja u 91. godini 

života prešla na islam 

Kako piše alžirski dnevnik Eš- 

Šerk od 23. prosinca u Parizu je 

na islam prešla starica Francuskinja 

Giyurgat Lubil u 91. godini života 

i uzela novo ime Nura. Na pitanje 

zašto u tako kasnim godinama mijenja 

vjeru, Lubil je izjavila da nikada 

nije kasno pokajati se. Ona 

je izjavila da su je njena djeca namjeravala 

smjestiti u starački dom 

što je ona odbila. Mesdžid u Parizu 

prvi je na Zapadu izgrađen 1927. 

godine. Njen prvi susjed s kojim se 

poznavala punih 40 godina bio je 

Marokanac Muhammed Meddah. 

On joj je predložio da dođe u njegov 

dom proživjeti preostale dane 

života, što je ona sa zahvalnošću 

prihvatila. Novinaru lista Eš-Šerk 

Nura je govorila sve najbolje o svom 

susjedu Muhammedu, u čijoj kući 

stariji imaju milosrdan odnos prema 

mlađima, a mlađi s velikim poštovanjem 

gledaju na starije. Njegova 

djeca svakoga jutra prije odlaska 

na posao poljube njegovu i majčinu 

ruku tražeći blagoslov, kaže Nura. 

Kaže da se u Muhammedovoj kući 

namaz redovno klanja u džematu 

i živi po slovu Kur’ana i Sunneta 

Božjega Poslanika. On i njegova 

obitelj daju primjer kako treba živjeti, 

kaže nova muslimanka. Prošlog 

ramazana Nura je osjetila zov 

islama u sebi i nije mogla odoljeti 

tom divnom zanosu i pozivu pa je 

odlučila u dubokoj starosti prihvatiti 

islam. (Š.O.) 

Velika Britanija 

Za deset godina Britanija dobila milion i po novih muslimana 

Zanimljivosti 

Tunižanin umro nakon što je progutao 28 živih jaja za opkladu 

J 

edan mladić u Tunisu umro je pošto je dobio opkladu 

da može da pojeda 28 živih jaja odjedanput. 

Dvadesetogodišnji Dau Fatnasi, iz grada Kaituana, 

gutao je jaja jedno za drugim, pošto se s prijateljima 

opkladio za određenu sumu novca. Nakon što je 

progutao 28 živih jaja, Fatnasiju je pozlilo i preminuo 

je na putu do bolnice. 

Tunis 

Prodaja alkohola povećana za 20% 

Nakon rušenja diktatorskog režima u 

NTunisu na vlast je došla islamistička 

Npartija “Nahda”. Lider “Nahde”, šejh Rašid 

Ganuši dao je mnoga obećanja. Mnogi 

su očekivali da će dolazak islamista na 

vlast u Tunisu donijeti brojne promjene. 

Prije svega, mnogi su očekivali da će Ganušijevi 

islamisti nastojati da islamiziraju 

tunižansko društvo. Naravno, to se nije 

dogodilo. Tunis je danas u mnogim segmentima 

isti kao i u vrijeme vladavine 

diktatora Ben Alia. Ganušijevi islamisti 

ovih dana izazvali su oštre reakcije brojnih 

građana Tunisa, jer su njihovi predstavnici 

u Parlamentu donijeli novi zakon 

o prodaji alkohola. Naime, Ganušijevi 

islamisti su, umjesto nametanja zabrane 

ili ograničenja prodaje alkohola, izglasali 

zakon o povećanju poreza na prodaju 

alkohola, a kako bi povećali punjenje državnog 

budžeta. Vlada Tunisa nada se da 

Islam se brzo širi u zemljama koje su 

nominalno kršćanske. Velika Britanija 

je najbolji primjer brzog širenja 

islama. U posljednjih deset godina broj 

muslimana u Velikoj Britaniji povećan 

je za milion i dvije stotine hiljada novih 

muslimana, odnosno sa milion i 

pet stotina hiljada na dva miliona i sedam 

stotina hiljada, koliko danas živi 

muslimana na britanskom ostrvu. U 

analizama objavljenim u britanskim 

medijima navodi se da je posljednjih 

godina primjetno smanjenje broja kršćana 

a povećanje broja muslimana. 

Prema britanskim medijima mnogi 

domaći britanski kršćani prihvataju 

islam i na taj način doprinose brzom 

širenju islama, tj. daju odgovor na pitanje 

kako se broj muslimana u posljednjih 

deset godina toliko povećao. 

Na popisu stanovništva 2011. godine 

upisano je dva miliona i sedam stotina 

hiljada muslimana, što je 5 % od ukupnog 

broja stanovništva Velike Britanije. 

Pojedini analitičari navode da ova 

brojka muslimana ne pokazuje pravo 

stanje jer se brojni muslimani, iz nekih 

razloga, nisu izjašnjavali o vjerskom 

opredjeljenju na proteklom popisu stanovništva. 

Očekuje se da će na sljedećem 

popisu stanovništa, 2021. godine, 

broj muslimana biti uduplan. 

će pomoću povećanja poreza na alkohol 

povećati prinos budžeta za 85 miliona 

eura. Članovi Parlamenta iz redova dru- 

gih islamističkih političkih pravaca oštro 

su se usprotivili donošenju spomenutog 

zakona. Prodaja alkohola u Tunisu u 

prošloj godini povećana je u odnosu na 

ranije godine. Prodaja piva u prošloj godini 

povećana ja za 20%. 


58

Irak 

Mosul: Mladići od 18 do 30 godina masovno operišu noseve 

Irački grad Mosul opasno je mjesto za 

življenje. Rat je učinio svoje, Mosul 

je postao jedan od najnesigurnijih gradova 

u Iraku. Iako je situacija još uvijek 

složena stanovnici Mosula trude se da 

uhvate korak sa savremenim trendovima 

društvenog života. Taj trend 

najjasnije se vidi u neviđenoj 

pomami mladih Iraćana i Iračanki 

za plastičnim operacijama 

uljepšavanja izgleda. Kako pišu 

irački mediji, mosulska klinika 

za plastičnu hirurgiju, koju 

vodi doktor Sadallah al-Zako 

svaki dan je prepuna mladih 

muškaraca, koji se žele podvrgnuti 

plastičnim operacijama 

da ljepše izgledaju. “Mjesečno 

obavim i po 60 operacija”, kaže 

doktor Sadallah. Prema riječima 

doktora Sadallaha najbrojnije 

Foto islamneta 

mušterije njegove klinike su mladići od 

18 do 30 godina koji, uglavnom, nisu 

zadovoljni izgledom svog nosa. 

Zahvaljujući ovakvoj zainteresiranosti 

u Mosulu se otvara sve više specijaliziranih 

klinika za plastičnu hirurgiju. 

Foto - trenutak istine: Kiša cionističkih raketa po golorukim Palestincima 

Palestina 

Hadži Merjema Hamdan Ammaš 

Sredinom decembra 2012. godine 

u selu Džisruz-Zerka u blizini 

Haife u 124. godini života umrla je 

najstarija Palestinka Merjema Hamdan 

Ammaš. U ličnoj karti koju su 

joj izdale izraelske vlasti 1948. godine 

piše da je rođena 1888. godine. 

Kod sebe je sve do smrti imala ličnu 

kartu Osmanskih vlasti u kojoj piše 

da je rođena citirane godine. Ha dži 

Merjema Ammaš je prije godinu 

dana izjavila novinarima da ne zna 

tačno kada je rođena ali da se sjeća 

turskih oficira po njihovim imenima, 

a tada je imala 10 godina. Kaže 

da je došla u selo Džisruz-Zerka 

kada je u selu bila samo jedna kuća, 

a sada ih je preko hiljadu. Sve do 

nekoliko dana prije smrti bila je bistrog 

uma i svjesna svega okolo nje. 

Rodila je deset sinova i kćeri i ima 

preko 600 unučadi i praunučadi. 

Imala je jedini problem sa sluhom. 

Bavila se tjelesnim vježbama i nekoliko 

mjeseci prije smrti posljednji 

put je bila u šetnji. Unuk kod kojega 

je proživjela posljednje dane na 

ovom svijetu, inače 51 godišnjak, 

kaže da je tri dana prije smrti dobila 

upalu pluća od koje je i umrla. Dva 

puta se udavala, a djeca su joj sva 

pomrla prije nje i 25 unučadi također. 

Hadži Merjema je ostala anonimna 

i po svojoj najdužoj starosti na 

svijetu. Iako su njen unuk, kod kojeg 

je živjela do smrti i njihove komšije 

iz sela Džisruz-Zerka pozvali 

istraživački tim Ginisovog rekorda, 

iako su oni došli u selo i uvjerili se u 

tačnost datuma rođenja hadži Merjeme, 

nisu je htjeli uvrstiti u knjigu 

Ginisovih rekorda kao najstariju 

osobu na svijetu. Razlog je veoma 

sramotan. Naime, predstavnici Ginisovog 

rekorda su tražili da se hadži 

Merjema slika bez hidžaba, što 

je ona energično odbila. Samo zato 

što je odbila skinuti hidžab Ginisovci 

su odbili hadži Merjemu upisati 

u svoju knjigu rekorda. 


59

Kutak za islamsku omladinu 

Islamski pedagoški fakultet u Bihaću 

Svečano otvoren drugi ciklus postidplomskog studija 

Islamski pedagoški faklultetu u Bihaću, svečano je ozvaničio 

početak postdiplomskog studija 2012/2013. godine. 

Pored domaćeg nastavnog kadra, svečanosti je prisustvovao 

rektor Univerziteta u Bihaću, prof. dr. Refik Šahinović, de- 

kan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. Ismet 

Bušatlić, i bihaćki muftija Hasan ef. Makić. Nakon što se 

obratio prigodnim govorom, sekretar Fakulteta Hamdija 

Nesimović zahvalio se gostima što su svojim prisustvom uveličali 

ovu svečanost i pohvalio studente za njihovu odlučnost 

da nastave studij na ovoj ustanovi, zaželjevši im pri tom 

puno uspjeha. U svom obraćanju bihaćki muftija Hasan ef. 

Makić je kazao, kako je ovo potvrda želje za proširenjem postojećih 

znanja, pohvalivši Upravu Univerziteta i Islamskog 

Islamska zejdnica Kalesija 

Nahla 

Arapski jezik kroz Kur’an 

60 

pedagoškog fakulteta za 

organizaciju ovog studija. 

Rektor Univerziteta 

dr. Šahinović je naglasio 

dobru saradnju između 

Univerziteta i ovog Fakulteta, 

te dodao kako 

će Univerzitet u budućnosti 

stojati na raspolaganju Islamskom pedagoškom fakultetu. 

Prof. dr. Ismet Bušatlić je izrazio zadovoljstvo činjenicom 

da ovaj Fakultet, iz godine u godinu ostvaruje napredak. Na 

kraju je muftija Makić, skupa sa prisutnima, proučio prigodnu 

dovu za uspješno okončanje studija. (Fahrudin Vojić) 

Mektepski centar u Kalesiji, novi način rada sa djecom i mladima 

Utoku je upis polaznica na kurs arapskog jezika kroz Kur’an. 

Nastava počinje 17. decembra. Ukoliko želite razumjeti 

sadržaje koje svakodnevno učite u namazima i dovama, ali i 

ostvariti najosnovniju komunikaciju na arapskom jeziku, kurs 

“Arapski jezik kroz Kur’an” je prava prilika za to. Ovaj kurs 

namijenjen je ženama koje poznaju osnove arapskog pisma. 

Cilj nam je omogućiti polaznicama učenje arapskog jezika na 

jedan novi, lakši i jednostavniji način. Tokom kursa stiču se 

osnovna znanja o vrstama riječi, njihovoj promjeni, atributivnoj 

i genitivnoj vezi, prostoj imenskoj i glagolskoj rečenici, 

jednostavnim i složenijim glagolskim formama, tvorbi riječi 

iz glagola te njihovom korištenju u ajetima na različitim mjestima 

u Kur’anu. Kroz primjere iz kratkih kur’anskih sura i 

dova učimo arapske riječi, sintagme, njihove relacije u rečenici 

i značenja. Također, najfrekventnije kur’anske pojmove tumačimo 

(tefsirimo) ulazeći u njihova dublja značenja, nastojeći ih 

prepoznati i razumjeti u kur’anskom tekstu. Kurs se sastoji iz 

šest modula, a svaki modul ima 36 časova. Nastava je u večernjim 

satima. Za članice Nahle kurs je besplatan. 

Informacije i prijave na info@nahla.ba ili 710-650. 

Projekat su u BKC, u prisustvu imama, privrednika i 

predstavnika općinske vlasti predstavili glavni kalesijski 

imam Enver ef. Alić, predsjednik Medžlisa Muharem ef. 

Mešanović i hafiz Husein ef. Smajić. Centar bi se trebao 

prostirati na oko 47 dunuma zemlje, a njegova namjena 

je, prije svega, odgojno-obrazovna. Uz približavanje vjere 

djeci i mladima kroz mektepsku nastavu i druge aktivnosti, 

u Centru će biti izgrađeni sportski tereni. Cilj je da se djeca 

motiviraju kroz ono što najviše vole i da se razvija takmičarski 

duh u svim segmentima života. “Najjednostavnije 

kazano, Centar bi trebao da bude mjesto koje će mladima 

i djeci pružiti pravilan odgoj i udaljiti ih od negativnih 

‘ponuda’ savremenog doba”, kazano je na prezentaciji. Planiranim 

sadržajima Centra nadilazit će se potrebe ciljane 

grupe, pa će se njime moći koristiti i šira društvena zajednica: 

osnovne i srednje škole, sportske organizacije, kulturna 

udruženja, udruženja za rad sa invalidnim i hendikepiranim 

licima... Također je planirano da Centar bude vakuf, a 

potencijalni vakifi mogu novac donirati putem žirot-računa 

otvorenog u NLB banci: 1321400309445702. 


Preporučujemo: www.zena-biser.com 

Žena za kojom je dozvoljeno plakati 

aže poznati alim i muhaddis današnjice, uvaženi šejh Ebu 

KIshak K el-Huvejni, Allah ga sačuvao: “Posjetio sam jednog 

od svojih ahbaba pa ga zatekao tužnog i potištenog. Kada sam 

ga upitao o razlogu njegove tuge čovjek je počeo plakati, obavjestivši 

me kako mu je žena bolesna. Počeo je gorko plakati 

tako da sam se začudio i gotovo da je “pao” u mojim očima, a 

poznavao sam ga kao dobra i čestita čovjeka. Kada je čovjek to 

primijetio reče mi: “O šejhu, čudiš li se što ovoliko plačem za 

svojom ženom? Kada bi znao o njoj ono što ja znam, opravdao 

bi me i ne bi me korio. Pa, poslušaj me, o šejhu.” Spomenuo 

mi je da je bio siromašan čovjek koji je radio skroman posao 

od kojeg je utoljavao svoju glad. Uzvišeni Allah je htio da mu 

se obrati čovjek koji je vidio njegov emanet, njegovo lijepo 

ponašanje i bogobojaznost i ponudi mu da se oženi njegovom 

kćerkom. Taj čovjek je bio bogat. Sklopili su brak i on 

je dobio divnu, pokornu i bogobojaznu ženu koja je njegov 

život učinila džennetom na ovom dunjaluku. Jednoga dana 

došao mu je njen otac i rekao: “Boj se Allaha, 

o čovječe i kupi svojoj ženi hljeba, sira, 

paprika i fulja (vrsta jeftine hrane koja naliči 

našem pasulju), i nemoj pretjerivati sa mesom 

jer je joj dosadno da uvijek jede meso, 

tjesteninu i voće. Kaže: “Otvorio sam usta, 

ali nisam znao šta da mu odgovorim, jer 

nisam shvatio šta je rekao, niti šta je ciljao 

svojim riječima, sve dok nisam sreo ženu i 

upitao je. Tada sam čuo iznenađenje koje je 

zadrmalo tlo pod mojim nogama.” Kad god 

bi njegova žena odlazila svojoj familiji oni 

bi joj prinosili meso, čorbu i voće, a ona bi 

govorila da ne želi, da joj muž ne uskraćuje 

ništa od toga i da će od prevelikog jedenja ovih stvari više 

osjetiti dosadu, te da bi radije jela sira i paprika, jer joj to 

muž ne donosi. Istina je bila u stvari, da ona u kući svoga 

muža ne bi okusila meso osim jednom u mjesecu a možda i 

jednom u dva mjeseca, i da je uglavnom njena hrana bila: sir, 

paprika i fulj, jer čovjek je svojom zaradom jedva utoljavao 

svoju glad i glad svoje žene. Ali, ova dobra žena je htjela da 

uzdigne svog muža kod njene familije i prikaže ga plemenitim 

u njihovim očima. Podnosila je glad i ono što joj je bilo 

uskraćeno zbog siromaštva njena muža ne želeći da bilo ko 

sramoti njenog muža zbog njegove neimaštine. Bila je strpljiva 

i pružala podršku svome mužu podsjećajući ga na Allahovo 

obećanje. To što je bila bogata i što su joj nakon braka bile 

uskraćene dunjalučke naslade nije je spriječilo da bude dobra 

i pokorna žena. “Jesi li sada”, reče mi čovjek, “o šejhu, shvatio 

razlog mog plača i brige za njom. Ovo je jedan od njenih 

postupaka, a kada bi ti pričao o njoj, njenoj dobroti, njenom 

postu, njenom namazu i lijepom ahlaku 

prema meni i ostalim ljudima, ne bih opet 

bio u stanju pružiti joj pravo i mjesto koje 

joj pripada.” Spustio sam svoju glavu (tj. 

šejh Ebu Ishak el-Huvejni) i udaljio se moleći 

Allaha za nju svim srcem, jer, tako mi 

Allaha, ona je ni’met (blagodat) od žene. 

La ilahe illallah!” Kaže Allahov Poslanik, 

salallahu alejhi ve sellem: “Ako žena klanja 

pet dnevnih namaza, posti mjesec ramazan, 

čuva svoje stidno mjesto i pokorava se 

svome mužu, ući će u Džennet na koja god 

vrata želi”. (Hadis bilježi Ibn Hibban a šejh 

Albani ga je ocijenio vjerodostojnim). 

Sarajevo 

Ženski kulturni centar TESNIM 

Ženski kulturni centar TESNIM je smješten na Novoj Bre- 

Žci, u ulici Ismeta Mujezinovića 18a, iznad Klinike Koševo 

Ž(NOVA BREKA-SARAJEVO). Naše aktivnosti su usmjerene 

ka ženskoj populaciji svih starosnih dobi. Akcenat je na 

prezentiranju odgojno-obrazovnih sadržaja koji koriste kako 

pojedincu tako i široj društvenoj zajednici. Našoj ženi koja 

često zbog mnoštva obaveza zanemaruje svoje vlastite potrebe, 

nastojimo na što lakši način ponuditi sve one sadržaje koje će 

oplemeniti njenu islamsku ličnost i pomoći joj da što bolje 

funkcionira u bilo kojem segmentu života, sa akcentom na 

njen lični i porodični život. Posebnu pažnju posvećujemo radu 

sa djecom i mladima. Svoj rad smo osmislili tako da djeci ponudimo 

kreativan način upoznavanja sa temeljnim vjerskim 

principima; da približimo neke daleke događaje iz islamske 

historije; kao i da izgradimo osjećaj ponosa našom čistom vjerom 

i islamskom tradicijom. Cilj nam je pomoći formiranju 

generacija koje imaju korisnu i djelotvornu ulogu u društvu, 

sa naglašenim pozitivnim i kreativnim stavovima. Jačanje ličnosti, 

razvijanje komunikacijskih vještina, savladavanje izazova 

i sticanje samopouzdanja elemenati su na kojima radimo 

sa djecom. Kod njih želimo izgraditi i pozitivan odnos prema 

prirodi, drugim ljudima i njima samima. U našem Centru 

nastojimo kreirati klimu u kojoj se svi osjećaju prijatno i prihvaćeno; 

zajedno sa iskustvenim potencijalima, koje nose kao 

pojedinci, a koji mogu biti korisni i vrijedni drugim osobama. 

Sve aktivnosti su propraćene živom komunikacijom i jednom 

toplom i srčanom interakcijom. 

Naše aktivnosti: 

Šerijatska predavanja 

Kurs tedžvida sa tefsirom 

Halka Kur’ana sa hifzom za djecu 

Mjesec druženje sa Kur’anom za djecu 

Šerijatski kurs: “Oaza islama” 

Islamska vikend škola 

Kreativna sufara 

Savjetovalište za roditelje i djecu 

Šerijatska halka za tinejdžerice 

Tinejdžerski klub 

Klub čitalaca 

Kreativna pauza 

Kurs engleskog jezika 

Besplatne instrukcije 

Klub volontera 

Art program 

Sijela i druženja 

Igraona 

Online učenje Kur’ana 

Izleti. 


61

Knjige 

Ana Politkovska, “Putinova Rusija” 

Vojska je u Rusiji jedan zatvoren sistem, 

koji se ne razlikuje od zatvora 

Ova knjiga je o Vladimiru Putinu, 

ali na njega gleda drugačije nego 

što ga obično vide na Zapadu. 

Dakle, ne kroz ružičaste naočare. 

Zašto je teško podržati ružičastu 

tačku gledišta kada se suočite 

sa stvarnošću u Rusiji? Zato što 

Putin, proizvod najmračnije tajne 

službe ove zemlje, nije uspeo 

da prevaziđe svoje poreklo i 

da prestane da se ponaša kao 

potpukovnik sovjetskog KGB-a. 

Još je zauzet sređivanjem svojih 

zemljaka – ljubitelja slobode; ne 

odustaje od uništavanja slobode, 

baš kao što je radio u svojoj 

prethodnoj karijeri 

Privikavanje na probadanje, 

prolivanje krvi i nanošenje 

rana živom biću. Specijalna 

vežba: uhvatiti u klopku živog zeca, ubiti 

ga tako što mu glavu udarimo o drvo, 

vezati zadnje noge, brzo odrezati glavu i 

posle udisaja, popiti krv koja je šiknula, 

a zatim izdahnuti. ... Psihološki nije lako 

iz čista mira ubiti ni krivo ni dužno živo 

stvorenje, ali će /bez takve pripreme/ još 

mnogo teže biti da se ubije mirni žitelj, 

koji je slučajno video našu jedinicu u neprijateljskoj 

pozadini” (Taras A. E., Zarucki 

F. D.: “Obuka obaveštajca: sistem 

komandosa GRU”, udžbenik za obuku 

vojnih obaveštajaca, Harvest, 2000, str. 

18-19). U zemlji koja ne samo štampa 

ovakve udžbenike, nego su ti udžbenici 

namenjeni i “članovima vojno-sportskih 

i vojno-patriotskih klubova, polaznicima 

škola preživljavanja u prirodi, turistima, 

lovcima i ribolovcima i uopšte svima koji 

žele da se nauče kako da savladaju bilo 

kakvu opasnost” (iz anotacije iste knjige) 

– i najgora stvar se može dogoditi. U zemlji 

kojom, kao predsednici ili premijeri, 

rukovode oficiri tajnih službi iz kojih 

ovakvi udžbenici izlaze u svet, najgore 

stvari se i događaju. Svi stanovnici takve 

zemlje su kao uhvaćeni zečevi, kojima će 

vrli obaveštajci odrubiti glavu i ispiti krv, 

samo ako im padne na pamet da bi to 

zbog nečega trebalo učiniti. U rukama 

imate knjigu koja opisuje takvu zemlju 

i njenog vrhovnog obaveštajca. Jedan od 

zečeva kojima je odrubljena glava bila 

je i autorka ove knjige. U zemlji u kojoj 

oficiri tajnih službi u svojim rukama drže 

zakonodavnu, sudsku i izvršnu 

vlast, u kojoj nema nezavisne 

policije, istražiteljstva, tužilaštva, 

u kojoj je velika većina 

medija pod teškom šapom 

vlasti, ubijanje mirnog stanovništva 

prolazi, naravno, nekažnjeno. 

Tim pre ako ubijeni 

zasmeta nekome od vrhovnih 

obaveštajaca, kome ruka neće 

zadrhtati. Oni su prvi uspešno 

prošli obuku odsecanja glava i 

pijenja krvi. I sada obučavaju 

druge. I ne kriju kakve su im 

namere. (Ana Politkovska) 

“Leksika vrhovnog obaveštajca 

je jasna i nedvosmislena, 

a najgrublja j je kada je u pitanju 

Čečenija (to mu valjda 

podiže popularnost kod njegovih 

sunarodnika). Stranom dopisniku, 

koji se usudio da ga pita jesu li prilikom 

vojnih operacija u Čečeniji bile preduzete 

mere da se zaštiti civilno stanovništvo, on 

je pred desetinama novinara odgovorio 

da, pošto je taj strani dopisnik očigledno 

zainteresovan za islamski ekstremizam, 

obrezivanje mu mogu obaviti i u Moskvi, 

a da će se moskovski obrezivači pobrinuti 

da dotični dopisnik više nikada ne 

dobije potomstvo. Poznata je i pretnja da 

će čečenske teroriste daviti u klozetima. 

Od tada su, u vezi sa Čečenijom ili nečim 

drugim, pobijeni, što u sačekušama, 

što gasom, što podmetanjem eksploziva 

pod stambene zgrade, Ana Politkovska, 

novinarka koja je znala ko i šta joj preti, 

pa je o tome otvoreno govorila, i general 

Lebed, strateg mirovnog sporazuma 

posle Prvog čečenskog rata, i Galina Starovojtova, 

poslanica ruskog parlamenta 

koja je život posvetila rezrešavanju međunacionalnih 

sukoba, i mnogi, mnogi 

drugi, poznati i anonimni. Ana Politkovska 

je u svetu postala simbolička figura 

žrtve jednog brutalnog režima. Iz knjige 

koju držite u rukama najbolje ćete videti 

kakav je taj režim i zašto je njena autorka 

Kada je 

počeo Drugi 

čečenski rat, 

vojsci su date 

odrešene ruke 

da u Čečeniji 

radi šta joj je 

volja te su na 

predsedničkim 

izborima 

2000. njeni 

pripadnici kao 

jedan glasali za 

Putina. 

izgubila život. Knjiga je vapaj upozorenja 

svima koji sa Putinovom Rusijom imaju 

posla. Ali taj vapaj, iako glasan, iako 

poznat i prepoznatljiv, nailazi na malo 

odjeka. Delimično zato što ljudi imaju 

svoje brige: na primer, kod nas još uvek 

nije rasvetljeno ubistvo Ćuruvije, i ne 

samo ono. Delimično zato što 

takav vapaj zaglušuju prejaki 

poslovni interesi. Delimično 

zato što svoje pretnje, kako 

vidimo, Putin ostvaruje. Malo 

je onih koji su spremni da se 

nađu na mestu Politkovske, 

ili da sa Rusijom zarate zbog 

Gruzije, ili da se makar suoče 

sa perspektivom zatvorene slavine 

na gasovodu. Ipak, korisno 

je znati u kakvom svetu 

živimo.’’ (Pavle Rak) 

Uvod 

Ova knjiga je o Vladimiru 

Putinu, ali na njega 

gleda drugačije nego što ga 

obično vide na Zapadu. Dakle, 

ne kroz ružičaste naočare. Zašto je 

teško podržati ružičastu tačku gledišta 

kad se suočite sa stvarnošću u Rusiji? 

Zato što Putin, proizvod najmračnije 

tajne službe ove zemlje, nije uspeo da 

prevaziđe svoje poreklo i da prestane 

da se ponaša kao potpukovnik sovjetskog 

KGB-a. Još je zauzet sređivanjem 

svojih zemljaka – ljubitelja slobode; ne 

odustaje od uništavanja slobode, baš 

kao što je radio u svojoj prethodnoj 

karijeri. Ova knjiga je i o činjenici da 

nije svako u Rusiji spreman da podnosi 

Putinovo ponašanje. Ne želimo da i dalje 

budemo robovi, čak i ako to najviše 

odgovara Zapadu. Zahtevamo pravo da 

budemo slobodni. 

Ova knjiga nije analiza Putinove 

politike. Ja nisam politička analitičarka. 

Ja sam samo jedno od mnogih ljudskih 

bića, lice iz gomile u Moskvi, Čečeniji, 

Sankt Peterburgu i drugde. Ovo su 

moje emocionalne reakcije, pribeležene 

na marginama života kakav se danas živi 

u Rusiji. Previše je rano za distancu koja 

je neophodna kada se želi nepristrasna 

analiza. Ja živim u sadašnjosti i beležim 

ono što vidim. (Ana Politkovska) 


62

Vojska moje zemlje i vojničke majke 

Vojska je u Rusiji jedan zatvoren sistem, 

koji se ne razlikuje od zatvora. Niko 

ne ide u vojsku ili u zatvor osim ako država 

ne želi tamo da ga vidi. Kad jednom 

uđeš, živiš životom roba. Svuda u svetu 

vojske pokušavaju da drže u tajnosti ono 

što rade, i možda zato o generalima govorimo 

kao da su pripadnici nekog međunarodnog 

plemena čiji je profil ličnosti 

isti širom planete, nezavisno od toga kojem 

predsedniku ili državi služe. Postoje, 

međutim, neke osobenosti vezane za vojsku 

u Rusiji, ili pre za odnose između vojske 

i civilnog stanovništva. Civilne vlasti 

nemaju kontrolu nad onim čega se dokopa 

vojska. Redov pripada najnižoj kasti u 

hijerarhiji. On je niko. On je ništa. Iza 

betonskih zidova kasarni oficir može vojniku 

da uradi šta god hoće. Slično tome, 

viši oficir može da uradi šta god poželi 

svom kolegi nižem oficiru. 

Sigurno mislite da stvari ne mogu biti 

baš toliko loše. I nisu uvek. Ponekad su 

bolje, ali samo zato što je neki humani 

pojedinac uveo red među sebi podređene. 

Jedino tada postoji tračak nade. “Ali šta je 

sa vođama zemlje?”, možda ćete se zapitati. 

“Predsednik je vrhovni komandant i 

stoga je lično odgovoran za ono što se događa, 

zar ne?” Nažalost, kad se dokopaju 

Kremlja, naše vođe ne pokušavaju da zauzdaju 

bezakonje u vojsci, već najčešće višim 

oficirima daju još veću moć. Zavisno 

od toga da li vođa udovoljava vojsci, ona 

ga ili podržava ili potkopava. 

Jedini pokušaji da se vojska 

humanizuje činjeni su u vreme 

Jeljcinove vladavine, u okviru 

programa promovisanja demokratskih 

sloboda. Nisu 

dugo potrajali. U Rusiji je opstanak 

na vlasti važniji od spasavanja 

vojničkih života, tako 

da je pod baražnom vatrom 

gneva iz Generalštaba Jeljcin 

podigao belu zastavu i predao 

se generalima. Putin nije čak 

ni pokušao. On je i sam oficir. 

I tu je kraj priče. Kada se prvi 

put pojavio na ruskom političkom 

radaru kao mogući vođa 

države, a ne nepopularni direktor 

opšteomražene Federalne 

službe bezbednosti (FSB), 

počeo je da izdaje proglase koji 

su doveli do toga da je vojska, 

koja je pod Jeljcinom bila oslabljena, 

počela ponovo da staje na noge, i 

jedino što joj j je nedostajalo da se prepo- 

p 

rodi bio je drugi rat u Čečeniji. Sve što se 

od tada dogodilo u regiji severnog Kavkaza, 

zapravo je krenulo od ove premise. 

Kada je počeo Drugi čečenski rat, vojsci 

su date odrešene ruke da u Čečeniji radi 

šta joj je volja te su na predsedničkim izborima 

2000. njeni pripadnici kao jedan 

glasali za Putina. Vojska je otkrila da je taj 

rat za nju veoma profitabilan, da je izvor 

ubrzanih unapređenja, mnogih odlikovanja, 

i brzog pravljenja karijera. Generali 

Ova knjiga 

nije analiza 

Putinove 

politike. Ja 

nisam politička 

analitičarka. 

Ja sam 

samo jedno 

od mnogih 

ljudskih bića, 

lice iz gomile 

u Moskvi, 

Čečeniji, Sankt 

Peterburgu 

i drugde. 

Ovo su moje 

emocionalne 

reakcije, 

pribeležene 

na marginama 

života kakav 

se danas živi u 

Rusiji. 

u aktivnoj službi postavili su 

osnove za svoje karijere u politici 

tako da su katapultirani 

pravo u političku elitu. Za 

Putina je preporod vojske već 

završena priča, tvrdi kako joj 

je pomogao da stane na noge 

nakon poniženja koja je pretrpela 

pod Jeljcinom i poraza u 

Prvom čečenskom ratu. Kako 

je tačno Putin pomogao vojsci 

videćemo u pričama koje 

slede. Možete sami da odlučite 

da li biste voleli da živite 

u zemlji u kojoj se takva institucija 

izdržava od poreza koji 

plaćate. Kako biste se osećali 

da vaš sin napuni 18 godina 

i bude regrutovan kao “ljudski 

resurs”? Koliko biste bili 

zadovoljni vojskom iz koje 

svake nedelje dezertiraju buljuci 

vojnika, a ponekad i celi 

vodovi ili čete odjednom? Šta biste mislili 

o vojsci u kojoj je tokom samo jedne godine, 

2003., ceo jedan bataljon od preko 

500 ljudi ubijen, i to ne u ratu nego batinanjem? 

U kojoj oficiri kradu sve, od 

novčanica od deset rubalja koje regrutima 

šalju roditelji pa do čitavih kolona 

tenkova? U kojoj su oficiri ujedinjeni u 

mržnji prema roditeljima vojnika zato 

što, s vremena na vreme, kada okolnosti 

prosto postanu previše sramotne, besne 

majke protestuju zbog ubistava svojih sinova 

i traže odmazdu. 


63

No comment 

Beograd: Demolirao policijski 

auto sjekirom, policajci mu 

pucali u glavu! 

Telegraf, 29. decembar 2012. 

Skočio promet u second 

hand radnjama: Kupuju 

i polovni donji veš 

Građani u RS ove godine garderobu su 

masovno kupovali u radnjama sa polovnom 

robom, poznatijim kao second hand 

šopovima, a u prilog tome govori zvanični 

podatak da im je prodaja skočila za 117 

odsto u odnosu na 2011. godinu. 

Buka, 22. decembar 2012. 

Učenik u Istočnom Sarajevu 

pokušao izvršiti samoubistvo 

skokom sa škole 

Učenik Srednjoškolskog centra u 

Istočnom Novom Sarajevu danas oko 

14.30 časova pokušao je izvršiti samoubistvo 

skočivši sa sprata ove obrazovne 

ustanove, potvrdila je Srni portparol 

Centra javne bezbjednosti Istočno 

Sarajevo Danka Tešić. 

Srna, 28. decembar 2012. 

Zenica – Pokrali dječije 

paketiće 

Lopovi su ukrali paketiće, fotoaparat, 

te internet ruter. Lopovi su čak ispržili 

kobasice u kuhinji Dnevnog centra za 

prihvat djece, nakon što su isjekli kablove 

i uništili hard-disk snimač video 

nadzora, a kamere onesposobili navlačenjem 

rukavica na objektive. 

Zenicablog.com, 28. decembar 2012. 

Anel Ćemo ubio policajca 

zbog oduzete vozačke dozvole? 

Kantonalni sud u Sarajevu odredio je 

jednomjesečni pritvor za Anela Ćemu 

(23), koji je priznao ubistvo sarajevskog 

policajca Muhidina Pivodića. 

Nezavise novine, 3. januar 2013. 

Umjesto dočeka Nove 

godine, u Zvorniku pečena 

prasad i paketići 

Opština Zvornik neće organizovati doček 

Nove 2013. godine na gradskom trgu, ali 

će obradovati najsiromašnije sugrađane 

pečenim prasadima i paketićima. 

Nezavise novine, 29. decembar 2012. 

Muhamed i Jovan u ratu su 

pucali jedan na drugog, a 

danas su nerazdvojni drugovi 

Muhamed i Jovan odrasli su u istočnobosanskim 

selima Bukve i Miljanović 

kod Goražda. Bili su komšije i najbolji 

drugovi. Kad je počeo rat, uzeli 

su puške i postali ljuti protivnici. 

Pucali su jedan na drugog. Muhamed 

kao borac Armije Republike Bosne i 

Hercegovine, a Jovan kao pripadnik 

Vojske Republike Srpske. Kad je oružje 

utihnulo, Jovan i Muhamed su se vratili 

svom prijateljstvu. Danas su bolji 

drugovi nego što su bili prije rata. 

Anadolija, 30. decembar 2012. 

Trebinje: Koalicija Cipelići 

i devetar Cokulić 

Nova vladajuća koalicija “Cipelići” na 

čelu sa devetarom Cokulićem usvojila 

su budžet grada za 2013. godinu, ali u 

njemu ni u tragovima nema obećanja 

sa kojima je najveća koalicija u istoriji 

Trebinja došla na vlast. 

Frontal, 3. januar 2013. 

Na crnom tržištu u BiH 

najbolje ide “vijagra” 

Prodaja lijekova putem interneta takozvanih 

bezimenih kompanija posljednjih 

nekoliko godina sve je prisutnija u našoj 

zemlji. Tako se na bh. kupoprodajnim 

portalima mogu naći ponude lijekova na 

prirodnoj bazi, ali i skupi medikamenti 

koji se koriste za sprečavanje napredovanja 

Alzheimerove bolesti po cijeni od 

400 maraka za 100 tableta. No, najčešće 

se u BiH krivotvore lijekovi za erektivnu 

disfunkciju poput “vijagre”, a popularni 

su i stereoidski i anabolički lijekovi za 

postizanje mišićne mase. 

Avaz, 3. januar 2013. 

Ubijanje ženskih fetusa 

rasprostranjeno po Balkanu 

Radiosarajevo.ba, 3. januar 2013. 

Tomislavgrad: Čuvari i 

radnici krali čak 77 tona 

bakra godišnje 

Policija je u akciji “Kalem” na području 

Tomislavgrada, a u suradnji s menadžmentom 

Tvornice kablova “Kapis” i 

zaštitarskom tvrtkom Soko Security, 

razotkrila dobro organiziranu 6-članu 

skupinu koja je tri godine krala bakarnu 

žicu iz ove tvornice. Samo u ovoj godini 

otuđili su 77 tona bakra, čija je nabavna 

cijena 12,71 KM po kilogramu. 

Večernji list, 29. decembar 2012. 

Suho meso na meti lopova 

Na području Banjaluke i Laktaša lopovi 

su provalili u dvije sušare i odnijeli 

sve suho meso pričinivši materijalnu 

štetu preko 2.000 KM. 

Nezavise novine, 3. januar 2013. 

Sjekirom ubio majku jer 

je na njega bacala uroke 

Vlasta A. (40) iz Kaluđerice u Srbiji uhićen 

je jutros zbog sumnje da je sjekirom 

ubio majku. Sin je rekao da je majku ubio 

jer je, navodno, na njega bacala uroke. 

Blic, 3. januar 2013. 

Sarkozi od Gadafija dobio 

više od 50 miliona eura? 

London - Postoje materijalni dokazi 

da je bivši francuski predsjednik 

Nikola Sarkozi primio više od 50 miliona 

eura od nekadašnjeg libijskog lidera 

Moamera Gadafija, piše danas list 

“Independent”, pozivajući se na izvore 

bliske istražnom sudiji u Francuskoj. 

FP, 3. januar 2013. 

Očajna porodica Đuranović 

iz Skender-Vakufa: Hranu 

za djecu traže putem oglasa 

Avaz, 24. decembar 2012. 


64

Nauka 

Ishrana bogata ribom štiti od degeneracije oka i raka 

Obroci bogati omega-3 

masnim kiselinama 

štite starije osobe od senilne 

makularne degeneracije 

oka, pokazalo je novo istraživanje 

kanadskih naučnika. 

Makularna degeneracija je 

promijenjeno stanje žute pjege, 

koja nastaje kao posljedica 

degenerativnih promjena 

uzrokovanih starenjem. U 

razvijenim zemljama senilna 

makularna degeneracija 

je najučestaliji uzrok sljepila. 

Nedavno je otkriveno da 

ishrana bogata ovim materijama 

pomaže i u sprječavanju 

raka debelog crijeva. 

Đumbir višestruko blagotvorno djeluje na organizam 

Osim što je prijatnog 

i osvježavajućeg 

ukusa đumbir 

višestruko blagotvorno 

djeluje na organizam. Korijen 

biljke porijeklom iz 

Azije, našao je svoje mjesto 

u većini svjetskih kuhinja. 

Našoj su najbliži kolačići 

u koje se dodaje đumbir u 

vidu začina. Mladi đumbir 

uglavnom se kiseli i 

koristi u pripremi jela, ali 

se također može skuhati i 

praviti ukusan čaj od očišćenog, 

isječenog korijena 

u kombinaciji sa sokom od 

limuna ili narandže i dodatkom 

meda. 

Započnite dan s 

limunadom 

Topli napitak od limunovog 

soka i vode ili 

blagog biljnog čaja odličan je 

način da na početku dana pročistite 

organizam, poboljšate 

rad bubrega i spriječite zadržavanje 

tečnosti. Ako vam je višak 

kilograma dojadio, započnite 

dan kombinacijom svježe iscijeđenog 

soka limuna i tople vode 

ili blagog biljnog čaja. Utoliće 

vam glad, očistiti jetru i popraviti 

probavu. Prije svakog obroka 

bilo bi dobro popiti jednu 

nezaslađenu limunadu. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Šećer “pravi” prijevremene 

bore 

Stručnjaci upozoravaju da je šećer 

poguban po kožu jer vezivanje 

šećera za proteine i lipide koja 

može oštetiti strukturu omotača 

tijela, “pravi” prijevremene bore 

i dobro poznati efekat “obješenosti”. 

Ukoliko želite usporiti proces 

starenja, iz ishrane bi trebalo isključiti 

šećer u svakom smislu riječi, 

tvrde stručnjaci. Šećer ubrza- 

va propadanje elastina i kolagena, 

proteina ključnih za zdravlje kože. 

Da bi ih neutralizirali treba piti 

zeleni čaj bogat antioksidansima. 

Višak kilograma i emisije 

o kulinarstvu 

Američki stručnjaci tvrde da gle- 

Adanje emisija o kulinarstvu, kao 

Ai gledanje reklama i fotografija na 

kojima je hrana povećava rizik od 

gojenja. Prema njihovim navodima, 

takav vid programa utiče na to da se 

kod posmatrača aktiviraju određeni 

centri u mozgu koji stvaraju osjećaj 

gladi. To onda podstiče posmatrača 

da dok gleda TV program privremeno 

utoli glad konzumiranjem čipsa 

i drugih grickalica. Iako kuhari u 

emisijama koriste svježe i zdrave namirnice, 

gledaoci će u većini slučajeva 

posegnuti za visokokaloričnom i 

nezdravom hranom. 


65

ISSN-2233-0917

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?