www.saff.ba

Uvodnik: Do kada će se ratno-huškačke poruke srpskih patrijarha 

prodavati kao poruke mira, dobrote i suživota? 

www.saff.ba 

Broj 332 

18. januar 2013. 

7. rebiu-l-evvel 1434. 

cijena godišnje 

pretplate 65KM 

Kolumna 

Parmak mira i 

tolerancije 

Hutba 

Vladari trebaju biti 

sluge, a ne tlačitelji 

naroda 

Posljednja hutba Muhammeda 

ef. Salkića 

“Niko od nas 

ne zna šta mu 

vrijeme nosi” 

Treba li nam Svjetski bošnjački kongres? 

Allah neće promijeniti 

stanje jednog naroda 

sve dok se sam narod 

ne promijeni! 

Bošnjaci između genocida i suicida 

Agonija 

za(d)robljenog 

uma 

Feljton: Tako se 

pobjeđuje očaj 

Slava se ne postiže 

u postelji od perja 

Glas islamskih učenjaka 

Dr. Selman el-Avde: 

Egipatski ključ, 

sirijska krvava 

drama i iračko 

proljeće

Poštovani čitatelji! 

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, 

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. 

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. 

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života 

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i 

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. 

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”! 

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 332 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini) 

Težnja ka uzvišenosti kroz činjenje dobrih djela 

8 

Polumjesec 

Lukavac 

Iblisov rok bend Sihirator 

10 

Društvo 

Upotreba zastava u Livanjskom kantonu: dominiraju neustavna 

“hercegbosanska” i zastava BiH, federalna uglavnom potisnuta 

Srbijansko-hrvatsko vihorenje 

24 

Islamske teme 

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, 14. stoljeća poslije, historijske 

činjenice i ideološke zloupotrebe (III) 

Hasan i Husejn, dva različita pristupa istom problemu 

40 

Komentar polumjeseca 

Priča sandžačke književnice o majci koja je izgubila šestoricu sinova. 

Ne halalim ti, “junače” 

46 

Svijet medija 

Integracija kao opasnost 

Ni slučajno ne upadati u oči! 

49 

Islamnet 

Rusija 

Jevrejski rabin: Islam je budućnost svijeta 

56 

Islambosna 

Islamski svijet 

Užasi Faludže: Smrtonosna ostavština rata 

60 

3

Uvodnik 

Do kada će se ratno-huškačke poruke srpskih patrijarha 

prodavati kao poruke mira, dobrote i suživota? 

Nevjerovatno je da na poruke 

laži i mržnje koju je na čast 

NSarajeva ponovio srpski 

patrijarh Irinej nije reagirao niko! Velikosrpski 

patrijarh u intervju SRNI 

povodom pravoslavnog Božića, grad 

koji je 44 mjeseca bio pod srpskom 

opsadom, na koji je dnevno u prosjeku 

padalo 329 srpskih projektila, u kome 

su srpske snage ubile 11.541 čovjeka, a 

od toga preko 3.000 Srba, opisuje kao 

grad u kojem je hrišćanstvo “veoma 

ugroženo, i pravoslavci i katolici’’. ’ A Srbi 

u Sarajevu su bili ugroženi jedino od 

velikosrpskih snaga koje su držale grad 

pod opsadom, i koje su granatama i iz 

snajpera pobile hiljade Srba, 

civilnih žrtava rata. Srpska 

pravoslavna crkva, kao inspirator 

ovih zločina nad svima, 

pa i nad sarajevskim Srbima, 

morala bi snositi odgovornost 

za guranje Srba u nepotrebni 

rat, jer Srbima nikakva opasnost 

ni od koga nije prijetila. 

Ali, velikosrpske institucije 

su se služile lažima kako bi 

vlastiti narod gurnule u rat 

protiv Bošnjaka, i to upravo 

ovakvim lažima kakva je ova koju šalje 

patrijarh Irinej koji izmišlja da su Srbi 

u Sarajevu ugroženi. Srbi nisu imali 

nikakvu potrebu da ratuju, i sve srpske 

žrtve su rezultat ratnohuškačke politike 

koju je predvodila Srpska pravoslavna 

crkva. Ta Crkva je jedina odgovorna 

za svaku srpsku žrtvu, i za onu koja 

je pala na liniji fronta, i za onu koja je 

iseljena, jer Srbi su prije rata procentualno 

imali dvaput više funkcionerskih 

pozicija nego ljudi. Srpski narod će kadtad 

shvatiti da su ga izdali, u stradanje 

i sramotu gurnuli njegovi duhovni, 

akademski i politički prvaci. Ta Crkva 

umjesto da se iskupljuje za zlo i zločine, 

po istim obrascima laži i mržnje nastavlja 

zagađivati Bosnu i Hercegovinu 

i obmanjivati Srbe. Irinej kaže: “To se 

najbolje vidi po tome što se od nekada 

najvećeg srpskog grada a van Srbije da- 

nas sve svelo na nekoliko hiljada Srba, 

sa vrlo teškim uslovima za egzistenciju i 

život. Tako da, nažalost, mnogi gledaju 

da se oslobode iseljavanjem. I verovatno će 

ih svakodnevno biti sve manje, dok se politika 

svetska prema Srbima ne bude izmenila”. 

Nikada Sarajevo nije bilo srpski 

grad (kao što ni Baščaršija nikada nije 

bila srpska kako neku noć izvali Branislav 

Dukić, predsjednik udruženja 

logoraša RS-a u, dobro osmišljenom, 

ustaško-četiničkom “Refleksu” na 

OBN-u), niko Srbe iz Sarajeva nije 

protjerao i ne moraju se oslobađati iseljavanjem, 

niti su u Sarajevu ugrožena 

“srpska” egzistencija i život. Bošnjaci 

bi od srca željeli da u Bijeljini i Banja 

Luci uživaju sva ona jednaka prava koja 

uživaju Srbi u Sarajevu. Ovo je otvoreni 

i iskreni poziv: Dajte nama ono što mi 

dajemo vama, i mi ćemo biti najsretniji 

narod na Balkanu! A svi znamo da su 

vlasti Republike Srpske toliko opijene 

genocidom nad Bošnjacima da od te 

institucionalne mržnje nisu u stanju 

Bošnjacima dati išta više od progona i 

apartheida. Znaju to i domaći mediji, 

koji su ovu Irinejovu poruku 

laži i mržnje veličali kao 

“tradicionalnu poruku dobrote, 

mira, suživota i kompromisa”, 

a da nisu našli za 

shodno da odbrane istinu od 

laži i da naprave tu prostu 

usporedbu između bošnjačke 

obespravljensoti u RS i srpske 

jednakopravnosti u Sarajevu. 

Jasno je i zašto, jer su mediji 

slika političke moći, a koja 

u dejtonskoj Bosni izvire iz 

Beograda. A nisu, vala, reagirali ni brojni 

srpski intelektualci u Sarajevu koji 

bi morali posvjedočiti da uživaju puna 

prava i da je Irinejova izjava bezočna 

uvreda na obraz Sarajeva. Ima tu Mirko 

Pejanović, Marko Vešović, Peđa Kojović 

i mnogi drugi koji su u Sarajevu profitirali 

kako sigurno ne bi profitirali ni u 

Beogradu da su. Podsjetimo da je patrijarh, 

boraveći u Sarajevu, krajem prošle 

godine, u okviru trodnevne konferencije 

o miru, izrekao još niz gluposti i laži, 

kao što je ona da je “najtragičnije to što 

mnogi Srbi nisu u prilici da se vrate, iako 

su želeli”. Ovakve izjave savršeno se uklapaju 

u Ćosićev mozaik o Srbima kao 

“narodu koji laže stvaralački, maštovito, 

inventivno”. Običnim narodnim 

žargonom kazano ‘“kad ga lažu, baš ga 

lažu”. Najveća ironija u svemu ovome 

je da srpski patrijarsi, u Srbiji i Bosni i 

Hercegovini, svoju ratnu-huškačku retoriku, 

koja je trasirala Srebrenicu kao 

Aušvic srpskog identiteta, pokušavaju 

vješto umotati u celofan “božične poslanice”, 

a u tome im uveliko pomaže 

javni RTV servis Bosne i Hercegovine, 

uporno nazivajući njihove izjave porukama 

mira, suživota i tolerancije. A 

o kakvom se miru, suživotu i toleranciji 

radi, pojasnio nam je Irinej u svom 

intervjuu. 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 

18. januar - 7. rebiu-l-evvel 

5

Hutba 

Vladari trebaju biti sluge, a ne tlačitelji naroda 

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Muhammed, 

M 

sallallahu alejhi 

Mve sellem, rekao je: “Najbo- 

Mlje vođe su oni koje vi volite 

i koji vas vole, koji vas blagosilju i koje vi 

blagosiljate, a najgore vođe su oni koji vas 

ne vole i koje vi ne volite, koji vas proklinju 

i koje vi proklinjete.” (Muslim). 

Ako bismo, na tragu poruke ovog 

hadisa, pokušali opisati odnos između 

vladara, ili bolje, aktualnih vladajućih 

birokratskih struktura i običnog naroda 

u Bosni i Hercegovini, mada je ovo globalni, 

svjetski, a ne samo bosansko-hercegovački, 

fenomen, onda bi najadekvatniji 

opis bio upravo međusobno proklinjanje, 

mržnja i antagonizam koji se iz dana u 

dan povećavaju i prave još veći i dublji jaz 

između vladajuće kaste i širokih narodnih 

masa. 

Antagonizam, socijalne razlike, udaljenost 

i otuđenost između vladajućih političkih 

elita i građana, doveli su do haosa 

i općeg kolapsa u društvu koji se ogleda 

u različitim vrstama kriza, sveopćem siromaštvu, 

kontejnerskom preživljavanju 

i nezaposlenosti više od polovice radno 

sposobnog stanovništva, dok u isto vrijeme 

korumpirane političke vođe i vladajuće 

strukture na svim nivoima vlasti žive u 

nestvarnom izobilju i raskoši. 

Zatim, u pojavi raznih oblika kriminala, 

krađa, nasilja, javnog nemorala, 

prostitucije, narkomanije, drumskog razbojništva, 

ubistava i učestalih samoubistva. 

Statistički podaci nam kazuju da je 

samo u protekloj 2012. godini, u Bosni i 

Hercegovini bilo oko 500 samoubistava, 

a u istragama se navodi da su najčešći 

motivi koji ljude tjeraju na suicid: strah 

od samoće i odbačenosti, neimaština i 

finansijski problemi, bolesti, postratni 

sindrom, alkoholizam, bračni i porodični 

problemi, itd., a sve skupa je posljedica 

nepravde u društvu i nebrige o ljudima i 

njihovim pravima, što je prouzrokovalo 

pojedinačne strahove i brige kod ljudi, jer 

je životni prostor pretvoren u gladijatorsku 

arenu u kojoj vlada strah, nesigurnost 

i neizvjesnost, i u kojoj najviše šanse da 

prežive imaju korumpirani politički moćnici 

(okruženi svojim ugojenim lakejima 

i bijesnim kerberima), tajkuni, dokazani 

kriminalci, lopovi i ostali ološ. 

Ribari ljudskih duša 

Na žalost, bh. političarima odgovara i 

ide na ruku to što se i narod ponaša poput 

ahmaka koji više vjeruje nečijim riječima 

nego djelima i što današnji političari 

mogu, ne samo doći na vlast, već i ostati 

na vlasti, preko pustih obećanja i bez ikakvih 

pozitivnih rezultata. Zato nije čudo 

što izgubljene narodne mase tračak nade 

iznova vide u novim izborima, zaklinjući 

se da više nikada neće birati “komunjare”, 

ukoliko je SDP i njegova lijevo orijentirana 

bratija bila na vlasti, niti “fundamentaliste” 

i “nacionaliste” ako su nacionalne 

stranke vladale u prethodnom mandatu, 

a ne znaju jadnici da su bh. “komunjare”, 

“fundamentalisti” i “nacionalisti”, zapravo 

politička braća, tj. jedni te isti ljudi, 

koji samo nose različite maske 

na svojim licima i ništa više. 

To su ribari ljudskih duša, koji 

osim različitih maski za različite 

prilike, imaju, poput ribara, 

i različite mamce za ribe (ljude) 

kako bi ih svaki put uspješno 

prevarili i ulovili. 

No i pored tako haotičnog 

stanja, političke vođe se, kada 

Upravo je 

Muhammed, 


ve sellem, kao 

Allahov poslanik, 

ali i kao vladar 

bio najbolji 

primjer, koji je 

svojom praksom 

potvrdio gore 

spomenute 

principe dijeleći 

s narodom i 

dobro i zlo. 

govore o društveno-političkoj 

situaciji u BiH i njenom uređenju, 

nimalo ne stide i ne libe 

koristiti tako krupne sintagme 

poput “pravna država”, “građanska 

prava”, “demokratski 

principi” i sl., kao da su baš svi 

građani ludi i da pojma nemaju 

šta te sintagme znače. 

Uređena pravna (i k tome 

još demokratska) država implicira 

postojanje uzajamne 

solidarnosti i međusobne 

podrške između vladajućih 

struktura i građana, što je 

u našem “demokratskom” i 

“građanskom” društvu i državi 

samo pusti san, jer država 

i oni koji njome upravljaju 

uopće nemaju namjere raditi na tome da 

se svakom građaninu, bez obzira na vjeru, 

naciju i društveni status, osiguraju uvjeti 

za život dostojan čovjeka. Oni nisu tu 

gdje jesu radi naroda, radi građana, radi 

sprovođenja zakona i uspostave društvene 

pravde, već radi sebe i svojih sebičnih 

interesa. Oni su hladnokrvni politički 

profesionalci, pragmatičari i podli trgovci 

ljudskim životima, koji ne drže do časti, 

poštenja i koji nemaju nikakvih moralnih 

skrupula, stoga nije čudo što im je životna 

deviza ona narodna “bolje je biti kokošija 

glava nego lavlji rep”. 

Da bi se država uredila i da bi u njoj 

vladala socijalna pravda i prosperitet, 

mora se ispuniti najvažniji uvjet - moraju 

na njenom čelu biti moralni, sposobni 

i pravedni ljudi. A da bi bili pravedni, 

moraju biti istinski vjernici i bogobojazni 

ljudi (ovdje naravno mislimo na političke 

vođe koji se deklariraju kao muslimani), 

kojima će općenarodni interes biti ispred 

ličnih interesa i kod kojih neće biti podvojenosti 

između riječi i djela. 

Političari muslimani morali bi znati 

da je veza između naroda i vladara utemeljena 

na samilosti i saosjećanju, a ne 

na dominaciji, i da je to jedini način i put 

da društvo bude zdravo i napredno i da 

ljudi budu zadovoljni. Zbog tog velikog 

cilja, Muhammed, sallallahu 

alejhi ve sellem, je otklanjao 

svaku prepreku koja šteti ovoj 

vezi, objasnivši da će veze između 

vladara i podanika biti 

jake i zdrave, i da će u društvu 

vladati mir i sigurnost u onoj 

mjeri u kojoj je jaka međusobna 

povezanost, bliskost, ljubav, 

povjerenje i solidarnost među 

ovim kategorijama. 

U tom smislu su Poslanikove, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

riječi za imama koji predvodi 

namaz u džamiji: “Ko 

predvodi namaz jednom džematu, 

a oni ga preziru i mrze, 

njegov namaz neće preći dalje 

od njegove ključne kosti (tj. on 

od svog namaza nema ništa).” 

(Ibn Asakir, šejh Albani je hadis 

ocijenio vjerodostojnim). 

Kada je ovakva situacija 

sa imamom koji predvodi namaz 

manjoj grupi ljudi, šta je 

tek onda sa vođama koji vode 

države ili vlade, ministarstva, 

kantone i općine. 

U drugom hadisu stoji da 

je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

učio ovu dovu: “Gospodaru moj, ko bude 

vladar mome ummetu, pa mu oteža, i 

Ti njemu otežaj, a ko im bude vladar, pa 

bude blag prema njima i Ti budi blag prema 

njemu.” (Muslim). 

Vlast nije čast, već odgovornost i 

emanet 

Upravo je Muhammed, sallallahu 

alejhi ve sellem, kao Allahov poslanik, ali i 

kao vladar bio najbolji primjer, koji je svojom 

praksom potvrdio gore spomenute 

principe dijeleći s narodom i dobro i zlo. 

On je od prvog dana istinski uzor i 

predvodnik u izgradnji islamske države. 

Zajedno sa svojim ashabima gradio je 


6

mesdžid u Medini noseći zemlju i kamenje, 

a kada je tu državu trebalo braniti 

oružjem, on je bio na čelu svog naroda i 

svoje vojske, i za ideju u koju je pozivao i 

na kojoj je državu utemeljio, on se najviše 

žrtvovao. 

U tome su ga u stopu slijedili njegovi 

ashabi, prije svega četverica pravednih 

halifa, tako da nije čudo što je Omer, r.a., 

ostao upamćen kao simbol pravednosti 

i kod muslimana i kod nemuslimana. 

Omer, r.a., je dobro shvatio da vlast nije 

čast, već veliki emanet i odgovornost, iz 

čega proizilazi da vladar treba biti sluga 

narodu, a ne tlačitelj i ubica naroda. Zbog 

tog emaneta on nije mogao spavati noću, 

pa kada ga je supruga Atika, r.a., upitala 

zašto ne spava, on je odgovorio: “Ako 

budem spavao noću, iznevjerit ću sebe, 

a ako budem spavao danju, iznevjerit ću 

narod.” 

Obraćajući se narodu u jednoj islamskoj 

pokrajini, između ostalog, rekao 

je: “Tako mi Allaha, ja vam ne šaljem 

namjesnike da vas tuku niti da vam 

uzimaju imetak, već da vas podučavaju 

vjeri i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve 

sellem, sunnetu. Ako bi neko od njih 

postupio suprotno od moje naredbe, 

obavijestite me, pa ću se ja sa njim obračunati.” 

Amr ibn As je rekao: “Vođo 

pravovjernih, a šta ako neki namjesnik 

primijeni kaznu kao odgojnu mjeru, 

hoćeš li ga opet kazniti?” “Hoću, tako 

mi Allaha! A kako da ga ne kaznim kad 

je takve kažnjavao Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem. Zato, ne udarajte muslimane, 

pa da ih tako ponižavate, ne 

ostavljajte ih (vojnike) u vojnim logorima 

daleko od njihovih porodica, pa da 

ih u iskušenje dovedete, ne zabranjujte 

im njihova prava, pa da ih tako iz vjere 

istjerate.” (Ahmed) 

Kada su neki ljudi u godini gladi, u 

povijesti islama poznatoj kao “godina 

pepela”, zaklali ovcu i halifi Omeru, r.a., 

donijeli plećku, on im je rekao: “Loš sam 

ja vladar ako budem jeo plećke, a podanicima 

ostavljao da glođu kosti. Donesite 

mi drugu hranu!” Donijeli su mu hljeb i 

malo ulja i on je sam drobio hljeb u ulje i 

jeo, a zatim je rekao: “Nosite ovu plećku 

toj i toj porodici na kraju Medine, već tri 

dana ih nisam posjetio.” (Ibn Sa‘d, Tabekatu-l-kubra, 

III/ 312-313.) 

Isto kao i Omer ibn Hatab, r.a., ponašao 

se i njegov unuk, odnosno praunuk, 

Omer ibn Abdul-Aziz, peti pravedni halifa 

koji je za dvije godine i pet mjeseci 

svoje vladavine uspostavio pravdu u cjelokupnom 

islamskom carstvu, od Kine do 

Atlanskog okeana, tako da se nije imala 

kome podijeliti sadaka, i koji se potpuno 

posvetio pravima, brigama i potrebama 

građana. 

Njegova supruga Fatima, priča: “Ušla 

sam jedanput kod njega, a on je sjedio na 

mjestu gdje je inače klanjao, a suze su mu 

se slijevale niz obraze. Upitala sam: ‘Šta ti 

je?’ Odgovorio je: ‘Teško meni, Fatima! 

Ja sam preuzeo vlast nad ovim ummetom, 

pa sam evo razmišljao o gladnom 

siromahu, bolesniku, nepoznatom i ubogom 

nevoljniku, ožalošćenom jetimu, 

usamljenoj hudovici, potlačenom mazlumu, 

razmišljao sam o zatvorenicima, 

o starcima, o ljudima koji imaju mnogobrojnu 

porodicu, a malo 

imetka, i sličnim njima duž 

cijelog carstva, i shvatio sam 

da će me Allah pitati za njih 

na Sudnjem danu, i da će moj 

parničar, pored svih drugih, 

biti Muhammed, sallallahu 

alejhi ve sellem, pa se bojim da 

ne ostanem bez dokaza u parničenju 

sa njim. To je ono što 

me je zabrinulo i rasplakalo.’” 

Omer ibn Abdul-Aziz je 

na sebe preuzeo brige i muslimana 

i nemuslimana. Dokaz 

za to je predaja koju bilježi Ibnul-Dževzi 

u svom djelu Sira 

Omera ibn Abdul-Aziza, u 

kojoj stoji da je imam Evzaija, 

vraćajući se sa dženaze Omera 

ibn Abdul-Aziza, vidio jednog 

kaluđera kako plače za Omerom, 

i na njegovo pitanje zašto 

plače kad Omer nije bio njegove 

vjere, kaluđer je odgovorio: 

“Ne plaćem ja zbog Omera, već zbog 

svjetla koje je obasjavalo naše živote, a 

sada se ugasilo.” 

Drago nam je da spomenutim velikanima 

i pravednim vladarima, možemo 

pridružiti i našeg savremenika, turskog 

premijera Tajiba Erdoana, koji je svoju 

ulogu vidio kao ulogu sluge i nadničara, 

a ne kao ulogu vladara tiranina, pa 

je, nakon što je po treći put pobijedio na 

izborima, u intervjuu za Al-Džeziru, na 

konstataciju voditelja: “Vi ste pravi vladar 

Turske!”, dostojanstveno i vjernički ponizno, 

odgovorio: “Ne, ja sam sluga Turske 

i turskih građana.” 

Erdoan je, poput Omera ibn Abdul- 

Aziza, od naroda, vladara i države, koji 

su kod nas tri zasebna i potpuno udaljena 

entiteta, sačinio jedno tijelo i jednu kompaktnu 

cjelinu koja odiše harmonijom, 

solidarnošću i prosperitetom. 

Političari 

muslimani 

morali bi znati 

da je veza 

između naroda 

i vladara 

utemeljena 

na samilosti i 

saosjećanju, 

a ne na 

dominaciji, i 

da je to jedini 

način i put 

da društvo 

bude zdravo 

i napredno i 

da ljudi budu 

zadovoljni. 

Bez vjere nema ni pravednih vladara 

ni pravde u društvu 

Gornji primjeri su dokaz da je iskrena 

vjera u Allaha, dž.š., glavni civilizacijski 

činilac koji čuva istinske moralne i općeljudske 

vrijednosti i koji snažno afirmira 

pravdu i pravičnost kao imperative vjere. 

Iluzorno je očekivati da će biti pravedan 

i pošten, i da će savjet slabijeg saslušati 

osim čista i bogobojazna vjernička duša, 

koja je čista od oholosti, samodopadljivosti 

i uobraženosti. Vladarima koji ne 

vjeruju u Allaha, dž.š., uzor je faraon, 

a faraon nije volio slušati savjete, on je 

samo naređivao i kažnjavao, jer je smatrao 

da su materijalna dobra i 

ljudski životi njegovo vlasništvo. 

Dok je vjernicima uzor 

Muhammed, sallallahu alejhi 

ve sellem, i oni su spremni 

da saslušaju savjet i kritiku, 

ma koliko se osjećali moćno 

i dominantno. Mnogo je 

primjera koji potvrđuju ovu 

konstataciju, a mi ćemo ovom 

prilikom navesti samo jedan. 

Naime, islamski učenjak iz 

druge generacije, Ebu Muslim 

el-Havelani je jedanput, dok 

je halifa Muavija, r.a., držao 

hutbu, ustao i rekao mu: “O 

Muavija, znaj da si ti obični 

mezar i ništa više! Ako dođeš 

na Sudnji dan sa dobrim djelima 

to ćeš i imati, ako ne dođeš, 

nećeš ništa ni imati. Ne 

misli da je vlast sakupljanje i 

zgrtanje imetka i njegovo trošenje 

kako ti se prohtije, već je 

vlast da govoriš istinu i radiš po pravdi u 

ime Allaha. Čuvaj se da ne držiš stranu 

ni jednog plemena, pa da te to odvede 

od pravde.” Zatim je sjeo, a Muavija je 

na to samo rekao: “Allah ti se smilovao, o 

Ebu Muslime!” (Taberi, Tarihu-l-umem 

vel-muluk, V/297.). 

A abbasijski halifa Dža‘fer el-Mensur 

je, savjetujući svoga sina El-Mehdija, rekao: 

“Znaj da vladara ne može popraviti 

ništa osim bogobojaznost, a podanike ne 

može popraviti i zadovoljiti ništa osim 

pravda.” (Ibn Kesir, El-bidaje ve-n-nihaje, 

X/126.). 

I na kraju, oni koji imaju vlast, a ne 

žele da im Allahova Objava bude vodilja 

kroz život i ne boje se Allaha i susreta s 

Njim, trebali bi onda znati da je vladar 

čamac, a narod je voda, koja može nositi 

čamac, a bogami, ako zaoluji, može ga i 

potopiti. 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj 

Neočekivana kazna 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Težnja ka uzvišenosti 

Hatib: Dr. Usama Hajjata 

kroz činjenje dobrih djela 

Preveo i sažeo: Semir Imamović 

Hatib: dr. Abdulmuhsin el-Kasim 

Uzvišeni 

U 

Allah, džele 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Ušanuhu, objavio je 

Uu Kur’anu: I bojte 

se Dana kada ćete se svi Allahu 

vratiti, kada će se svakome ono 

što je zaslužio isplatiti, - nikome 

krivo neće učinjeno biti. Jedan 

od načina na koji Kur’an 

pojašnjava, podsjeća i ukazuje 

ljudima na ono što će im donijeti 

dobro na ovom i budućem 

svijetu i učiniti njihov život lijepim 

i ugodnim jeste i taj da 

ih opominje i upozorava na 

to da obasipanje grješnika i 

nevjernika raznim ovosvjetskim 

blagodatima nije ništa drugo 

do nagovještaj bolne kazne i 

nesreće, koju je Allah, dželle 

šanuhu, za njih pripremio (bilo 

na ovom bilo na budućem svijetu). 

Slikovit opis ove Božije 

zakonitosti daje nam sljedeći 

hadis, kojeg je, od Ukbeta ibn 

Amira, zabilježio Ahmed, sa dobrim 

lancem prenosilaca, a glasi: 

“Kada vidiš da Allah, dželle 

šanuhu, daje grješniku ono što 

on voli, i pored toga što čini 

grijehe i ustrajava u njima, znaj 

da se radi o istidradžu (poste- 

penom približavanju kazni, 

nagovještaju Božije kazne)’’. 

Kao potvrdu za ove svoje riječi 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

je proučio ajet, u prijevodu 

značenja: I kada bi zaboravili 

ono čime su opominjani, Mi 

bismo im kapije svega otvorili; 

a kad bi se onome što im je dato obradovali, 

iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom 

svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu 

koji čini zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar 

svjetova! (El-En’am, 45.-46.). Allah, dželle 

šanuhu, u ovom ajetu nas obaviještava da 

je grješnicima, koji su postupali suprotno 

Njegovoj uputi, koju su im dostavili 

Njegovi poslanici, okrećući tako leđa uputi 

i smatrajući lažnim ono čime su upozoravani, 

nevolju i zlo zamijenio blagostanjem, 

lagodnim životom, zdravljem i sigurnošću, 

kako bi im na taj način nagovijestio skoru 

kaznu, a ne počast ukazao; i kada su oni, 

misleći da su ove blagodati neprolazne i da 

su dokaz Božijeg zadovoljstva i dobra pre- 

Slikovit opis 

ove Božije 

zakonitosti daje 

nam sljedeći 

hadis, kojeg 

je, od Ukbeta 

ibn Amira, 

zabilježio 

Ahmed, sa 

dobrim lancem 

prenosilaca, 

a glasi: ‘’Kada 

vidiš da Allah, 

dželle šenuhu, 

daje grješniku 

ono što on voli, 

i pored toga 

što čini grijehe 

i ustrajava u 

njima, znaj 

da se radi o 

istidradžu 

(postepenom 

približavanju 

kazni. 

ma njima, umjesto zahvalom 

odgovorili ohološću, obiješću, 

samohvalom i samodopadanjem, 

Allah, dželle šanuhu, je 

na njih spuštao iznenadnu kaznu 

a da nisu bili ni svjesni šta 

im se ustvari desilo. Najgore što 

se čovjeku može desiti jeste iznenadna 

nesreća, za koju se nije 

pripremao i koju nije očekivao. 

Može se reći da je opomena 

koju su ignorisali i smatrali je 

lažnom ustvari bila samo znak i 

uputstvo da se radi o istidradžu 

i imhalu (nagovještaju i ciljanom 

odlaganju kazne), što 

potvrđuju kur’anske riječi, u 

prijevodu značenja: I davat 

ću im vremena, obmana Moja 

doista je trajna. Od ovakve, 

neočekivane kazne, nije bilo 

oporavka, odjednom bi među 

stanovnicima kažnjenih naselja 

i gradova zavladao očaj, 

beznađe, nevjerica i dezorijentiranost. 

U tom svjetlu treba posmatrati i 

riječi velikog učenjaka iz generacije tabiina, 

Hasana el-Basrija: “Kome Allah, dželle 

šanuhu, i pored ustrajavanja u grijesima, 

podari lagodan život i blagostanje, i ne 

shvati da je to samo ‘zamka’ (nagovještaj 

kazne), za takvog čovjek se može kazati da 

ništa ne razumije.’’ A Katade, Allah mu 

se smilovao, kaže: “Allah, dželle šanuhu, 

nijedan narod, koji je odbio Njegovu naredbu, 

nije kaznio osim u stanju njihove 

potpune agonije i tumaranja. Zato, nemojmo 

se zavaravati kada je Allahova kazna u 

pitanju, jer samo grješni i pokvareni ljudi 

odnose se obmanjeno, bahato i nemarno 

prema Njegovoj kazni.” 

Uzvišeni Allah je najveći 

Dobročinitelj, a i Svojim 

robovima je naredio da 

čine dobra djela kazavši: ... i dobro 

činite - Allah, zaista, voli one koji dobra 

djela čine. (El-Bekare, 196.). Činjenje 

dobrih djela stroga je obaveza svakom 

iskrenom Allahovom robu. Rekao je 

Poslanik, s.a.v.s.: “Uistinu je Allah 

svakome propisao činjenje dobra.” 

(Muslim). Komentirajući ovaj hadis, 

Ibn Redžeb kaže: “To znači da je Allah 

svakom stvorenju naredio da čini 

dobro.” U hadisu kojeg bilježi Tirmizi 

navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

“Najbolji između svih ljudi su oni koji 

dugo žive a čija djela su dobra.” Svi Allahovi 

poslanici su svoje cjelokupne 

živote posvetili činjenju dobra, a vrlo 

ilustrativan primjer za to je Nuh, alejhis-selam, 

koji je svoj narod u pravu 

vjeru pozivao devetsto pedeset godina, 

danonoćno, javno i tajno. Također, 

cijeli život Muhammeda, s.a.v.s., nije 

bio ništa drugo do ustrajno činjenje 

dobra i pozivanje drugih da tako 

postupaju. Blagodat Uzvišenog Allaha 

prema Svojim robovima jeste i 

to što im je omogućio da čine veliki 

broj raznovrsnih dobrih djela, i što 

im je za svako učinjeno dobro obećao 

uzvratiti isto dobrim, i to mnogostrukim. 

Rekao je Uzvišeni: Zar nagrada 

za dobro učinjeno djelo može biti 

nešto drugo do dobro?! (Er-Rahman, 

60.). Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ukoliko 

neko od vas bude ispovijedao islam na 

najljepši (tj. propisani) način, svako 

dobro djelo koje učini računa mu se 

desetorostruko, pa i do sedam stotina 

puta više od onoga kojeg je učinio, a 

kada učini neko loše djelo, piše mu 

se samo onoliko koliko je i uradio.” 

(Muttefekun alejhi). Onaj ko iskreno 

izgovori šehadet, čvrsto vjerujući u ono 

što on podrazumijeva i čineći ustrajno 

djela na koja on obavezuje onoga ko 

ga izgovara, Uzvišeni Allah je takvog 

čovjeka zabranio vatri. Rekao je Poslanik, 

s.a.v.s.: “Allah je zabranio Vatri 

onoga ko kaže ‘Nema Boga osim Allaha’ 

želeći time postići Njegovo zadovoljstvo.” 

(Muttefekun alejhi). Najveći 


8

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa 

Generacija koja je vladala svijetom 

od poniženja ljudi. Jeo sam 

od svakog jela, ali najukusniji 

je bio sabur na musibetima. 

Imao sam prijatelje, 

ali nema prijatelja kao onog 

koji se Allaha boji i samo ti 

radi Njega društvo pravi.” 

Zar nije ovo ono što su nam 

Allah i Njegov Poslanik, 


oporučili i na tome mnogo 

potencirali? Zar to nije sušta 

bogobojaznost o kojoj 

Uzvišeni kaže: A odjeća bogobojaznosti, 

to je ono najbolje. 

(El-‘Araf, 26.). Srž bogobojaznosti bio bi: 

“Strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, 

zadovoljstvo sa malim i pripremanje za dan 

selidbe.” “Sabur u musibetima” – također 

je lijek kojeg moramo trošiti da bi se popravilo 

naše stanje, pogotovo danas kada 

neprijatelj nije ostavio način napada na islam 

a da ga ne koristi. Ne zbog toga što 

su jaki i moćni, nego zato što smo mi napustili 

svoj pravac i okrenuli se od Allahove 

Knjige. 

Poslušajmo ovu priču i uzmimo 

pouke kako bi shvatili ko treba da bude 

naš uzor i kako da se vladamo prema braći 

muslimanima. Kaže se da je Mu’avija b. 

Ebi Sufjan imao u Medini baštu do bašte 

Abdullaha b. Zubejra, radijallahu anhum, 

pa su robovi ovog prvog ušli u komšijin 

posjed, zbog čega se Abdullah jako rasrdio, 

te napisao prijeteće pismo Mu’aviji otpočevši 

ga riječima: “Za Mu’aviju sina Hinde koja je 

jela džigericu. Naredi svojim robovima da 

izađu iz mog posjeda, jer u protivnom nećeš 

se dobro provesti.” Kada je pismo stiglo u 

Damask Mu’avija ga izloži svome sinu Jezi- 

Ukoliko 

musliman 

ibadete bude stepen vjerovanja 

obavljao na jednog muslimana 

jeste stepen 

najpotpuniji 

način, on će, ihsana, kojeg je 

uz Allahovu Poslanik, s.a.v.s., 

pomoć, ostvariti opisao riječima: 

ogromna dobra “Ihsan je da Allaha 

i nezamislivo obožavaš kao da 

velike nagrade, Ga vidiš, pa iako 

i to čineći ti ne vidiš Njega 

naizgled sasvim da znaš da On vidi 

obična djela. tebe.” (Muslim). 

Ukoliko musliman 

ibadete bude 

obavljao na najpotpuniji 

način, 

on će, uz Allahovu pomoć, ostvariti 

ogromna dobra i nezamislivo velike 

nagrade, i to čineći naizgled sasvim 

obična djela. Tako, naprimjer, onaj 

ko na najpotpuniji način uzme abdest 

a potom izgovori šehadet, takvom se 

otvore svih osam džennetskih vrata te 

će ući na koja god od njih želi. (Muslim). 

“Kada mujezin povišenim glasom 

uči ezan, njegov glas neće stići ni 

do džina, ni do insana ni do bilo čega 

drugog, a da mu svi oni na Sudnjem 

danu to neće posvjedočiti.’’ (Buhari) 

“Kada mujezin na kraju ezana kaže ‘la 

ilahe illallah’ pa onaj ko ga je čuo, te 

riječi iskreno i iz dubine srca za njim 

i ponovi, ući će u Džennet.” (Muslim) 

A kada je riječ o namazu, njegova korist 

je neprestana. Rekao je Poslanik, 

s.a.v.s.: “Nema nijednog muslimana 

koji se, nakon što nastupi namasko 

vrijeme, na najljepši način abdesti, te 

namaz na najskrušeniji način obavi, a 

da mu to neće biti otkup za grijehe koje 

je prethodno učinio, ukoliko se kloni 

velikih grijeha. Ovo važi za cijeli život.” 

(Muslim). “Dva rekata sabahskog sunneta 

bolja su od dunjaluka i onoga što 

je na njemu.” (Muslim). Ovo je samo 

djelić šerijatskih tekstova koji govore i 

vjernike podstiču na ustrajno činjenje 

dobrih djela sve dok se ne susretnu sa 

svojim Gospodarom. Postupajući po 

naredbama Uzvišenog Allaha i Njegovog 

Poslanika, koristimo prvenstveno 

sebi ali i drugima, a naši životi bivaju 

ispunjeni dobrom za koje ćemo u 

konačnici biti obilato i nagrađeni. 

Hatib: Jusuf Ebu Sinene 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

Često 

Č 

se pitamo u čemu 

Čje uspjeh i kako da 

Čpromijenimo stanje u 

kome se muslimani danas nalaze?! 

Poslužimo se iskustvom 

jednog velikana islama, Muavije 

b. Ebi Sufjana, radijallahu 

anhu, koji je u sedamdesetim 

godinama svoga života 

upitan o tome kako je doživio 

život na ovom svijetu, 

pa je rekao: “Oblačio sam 

svakojaku odjeću, ali nisam 

probao ništa slično bogobojaznosti. 

Pio sam svako piće, 

ali ništa gorče nisam kušao 

Tada je 

Abdullah b. 

Zubejr počeo 

toliko plakati 

da je svoju 

bradu natopio 

suzama, te 

se zaputio do 

Damaska kako 

bi se izvinio 

svome bratu 

i poljubio 

njegovo čelo. 

Ovakvoj 

generaciji 

Allah je dao 

pobjedu i dao 

je da vladaju 

Zemljom. 

du, a on predloži da pripremi vojsku 

koja će dopirati do Medine 

i da mu donesu njegovu glavu, 

a on se ne osvrni na te riječi, 

već napisa: “Za Abdullaha sina 

Esminog, vlasnice dvaju pojasa. 

Kada bi između mene i tebe bio 

dunjaluk, ja bih ti ga prepustio. 

Kada bi između mene i tebe bila 

bašta od Medine pa do Damaska, 

ja bih ti je prepustio. Kada 

ti stigne ovo pismo, moju baštu 

pridodaj svojoj a i njene robove 

isto tako.” Tada je Abdullah b. 

Zubejr počeo toliko plakati da je 

svoju bradu natopio suzama, te 

se zaputio do Damaska kako bi 

se izvinio svome bratu i poljubio 

njegovo čelo. Ovakvoj generaciji 

Allah je dao pobjedu i dao je da 

vladaju Zemljom. Pobijedili su 

sebe i svoju strast, pa je Allah dao da pobjede 

i svoje neprijatelje. 

Evo još jedne oporuke koju neprestano 

trebamo imati na umu. Zatražili su ljudi od 

Ibrahima b. Edhema da sjedi sa ljudima i da 

im priča, a on im reče da je zauzet i opsjednut 

sa četiri velike stvari. Na njihov upit o tim 

stvarima, on im reče: “Prva od njih jeste da 

će Allah kazati na Sudnjem danu: ‘Ovo su 

robovi za Vatru, a ovo za Džennet’ i za to ne 

marim, a ja ne znam od koje ću skupine biti. 

Također, melek je zapisao na dan udahnuća 

moje duše da li ću biti od sretnih ili od nesretnih, 

a ja ne znam gdje ću pripasti. Treća od 

tih stvari jeste da će Melek smrti upitati da 

li će moju dušu uzeti na islamu ili na kufru, 

a ja ne znam šta će biti odgovor. I zadnja od 

tih stvari jeste da će pozvati da se silnici izdvoje, 

a ja ne znam da li ću biti prozvan među 

njima.” 

Ako hoćemo uspjeti na ovom i na 

budućem svijetu, moramo biti poput 

onih koji su svojim sabljama zapisali 

slavu ovog ummeta i žrtvovali svoje 

živote na tom putu. 


9

Polumjesec 

Republika Srpska 

Bošnjaci trebaju učiti od 

srpskih političara kako se 

vodi nacionalna politika 

Svjedoci smo kako se posljednjih 

dana u Republici Srpskoj vodi 

žestoka politička borba za vlast između 

Milorada Dodika i SDS-a. 

Svaki dan padaju veoma teške riječi. 

Pravo je čudo kako SNSD i 

SDS uopće mogu živjeti u jednoj 

državi a da ne govorimo o političkoj 

saradnji. Međutim, kada je u 

pitanju borba za interese Republike 

Srspke i srpski narod, naročito 

kada se ta borba vodi u institucijama 

države Bosne i Hercegovine, 

tada SNSD i SDS svoje svađe bacaju 

u drugi plan i grade jedinstveni 

politički blok. “Uprkos nesuglasicama, 

moram konstatirati da mi 

nismo zajedno u Sarajevu zato što 

se volimo ni zato što imamo iste 

političke programe, već zato što je 

to u interesu RS-a i animoziteti i 

uskostranački interesi ne mogu 

biti prije interesa RS-a. Zato očekujemo 

da i poslije idućih izbora, 

stranke koje budu izabrane iz RS-a 

u Parlament BiH također nađu 

konsenzus kako zajedno raditi”, 

kazao je ovih dana Mladen Bosić, 

predsjednik SDS-a. Isto misli i 

Milorad Dodik. U ovom primjeru 

pronalazimo odgovor kako se vodi 

nacionalna politika u složenoj državi 

kao što je Bosna i Hercegovina. 

Nažalost, bošnjački političari 

nemaju niti su ikada imali slične 

principe političkog djelovanja. U 

Bošnjaka nema nijednog političara 

koji radi na građenju jedinstvenog 

političkog bloka niti bilo kakvog 

drugog bošnjačkog jedinstva. 

Zagreb 

Pederska okupacija Hrvatske kroz 4 modula 

Od 1. septembra prošle godine hrvatska 

vlada je uvela Zdravstveni 

odgoj gju sve osnovne i srednje škole. On 

se sastoji od 4 modula: ‘Živjeti zdra- 

vo’, ‘Prevencija ovisnosti’, ‘Prevencija 

nasilničkog ponašanja’ te ‘Spolna/rodna 

ravnopravnost i odgovorno spolno 

ponašanje’. Uvođenje ovog predmeta u 

osnovne i srednje škole Hrvatske, naročito 

4 modula spomenutog predmeta, 

koji male Hrvate priprema da prihvate 

homoseksualizam kao normalno 

seksualno opredjeljenje, izazvalo je 

oštar sukob između hrvatskih vlasti i 

Katoličke crkve. Taj sukob posljednjih 

dana dobio je na intezitetu. Katolička 

crkva se oštro protivi uvođenju homoseksualizma 

i drugih vrsta nemoralnog 

seksualnog izražaja. Dakle, pored tjeranja 

djece da uče da je homoseksualni 

čin jednako prirodan i vrijedan kao 

i spolni čin između muškarca i žene, 

hrvatska vlast male osnovce uče da 

mogu seksualno uživati oralno, analno 

i slično. “Unatoč roditeljskim upadima 

i zabranama, seksualni je užitak važan 

element djetinjstva. Povijesno gledano, 

djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom 

od briga i odgovornosti odraslih 

(kao što su npr. lov, skupljanje plodova 

i slično), dakle, razdobljem u kojem je 

najbolje posvetiti se užicima, seksualnim 

i ostalim. S obzirom da je reprodukcija 

u djetinjstvu neizvediva, u 

seksualnim se nasladama može uživati 

multidimenzionalno – oralno, analno, 

genitalno i tako dalje – bez mogućnosti 

oplodnje”, navodi se u kurikulumu 

spomenutog predmeta. Osim nametanja 

citiranih perverzija u hrvatski 

obrazovni sistem, pederi su posljednjih 

dana pokazali da su spremni na sve i 

da posjeduju veliku manipulativnu 

moć. To se najbolje vidi kroz primjer 

profesora Zagrebačkog univerziteta, 

Ivana Poljakovića koji je na jednoj tribini 

u Zadru javno osudio nametanje 

homoseksualne ideologije hrvatskom 

društvu. “Ova tema tiče se svakog 

građanina bez obzira na svjetonazor 

jer se radi o uvođenju nove diktature 

koja je počela 1. rujna, diktature 

ništa manje opasne od komunizma i 

fašizma. Pod krinkom zdravstvenog 

odgoja ova vlada uvodi sustavnu preobrazbu 

naše djece kao što su fašisti i 

komunisti činili s mladeži, ustvrdio je 

Poljaković. Ovu novu ideologiju koju 

nam nameću možemo nazvati kulturom 

smrti, a rodna ideologija koja 

nam se nameće pod krinkom rodne 

ravnopravnosti dio je te ideologije kulture 

smrti. Cilj kulture smrti rušenje je 

institucije obitelji koja je osnovna ćelija 

društva i rušenjem obitelji ruši se i 

samo društvo... Ako je jedini razlog ‘pa 

mi se volimo’ i država se u to ne smije 

petljati, onda možemo isto tako voljeti 

i kozu ili ovcu. Imate li vi sestru? I 

volite je? Pa zašto se ne biste oženili? 

Evo nas četvero se volimo, zašto se ne 

bismo svi skupa oženili? Eto, to je rodna 

ideologija, totalna dekonstrukcija 

društva! Svakih deset godina Hrvatska 

ima jednu županiju manje, toliki je 

pad nataliteta. Koja vlada države, čije 

stanovništvo izumire, uvodi u škole 

program koji ruši vrijednosti obitelji”, 

zaključio je Poljaković. Nekoliko dana 

nakon izrečenih citiranih stavova, pederi 

su izvršili pritisak na Zagrebački 

univerzitet koji je odmah suspendirao 

profesora Poljakovića. Pederska okupacija 

Hrvatske ulazi u duboku fazu! 


10

Lukavac 

Iblisov rok bend Sihirator 

Ovih dana dobili smo pismo od jednog 

našeg čitaoca iz Lukavca a u kojem 

nas informira o održanom Prvom lukačkom 

metal festu. Na spomenutoj rok manifestaciji 

nastupile su grupe iz Lukavca, 

Beograda, Tuzle i Osijeka. Među nastupajućim 

grupama svirao je i sastav koji se zove 

Sihirator. Nakon detaljnijeg upoznavanja 

sa smećarskim opusom grupe Sihirator 

zaključili smo da u Bosni i Hercegovini 

nikada ništa nije egzistiralo ovako pogano 

i antiislamski orijentirano. Kao da je sam 

vođa šejtana Iblis, Allah ga prokleo, osnovao 

ovu grupu. Evo šta su o sebi napisali 

Iblisovi sljedbenici iz Sihiratora. “Sihirator 

je old skul thrash metal bend koji dolazi iz 

najoldskulnijeg gradića u BiH - Lukavca. 

Nastao je 15. rebiu-l-evvela 1430. HG. 

Postava danas izgleda ovako: Dinko ibn 

Ago – vokal, Nermin ibn Izet – gitara, 

Jasmin ibn Osman – bass, Mirsad ibn 

Jakub – bubnjevi. 1429. HG, Dinko zajedno 

sa Nerminom odlučuje da napravi 

brzi i agresivni thrash metal bend koji bi 

imao textove na domaćem jeziku čija bi 

tematika bila sarkastičan pristup današnjoj 

iskrivljenoj slici islama pa su tekstovi uglavnom 

popraćeni pričama u kojima su glavni 

Stranka demokratske akcije 

Veliki broj članova i simpatizera 

VStranke demokratske akcije doži- 

Vvio je razočarenje odlukom SDA da se 

odgodi kongres stranke za dvije godine. 

Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović dogovorili 

su da podijele stranačke 

fotelje i, vjerovatno, 

druge privilegije koje 

idu uz dogovorene podijeljene 

funkcije. Time 

su ugašene sve nade u 

ozdravljenje i ojačavanje 

ove stranke. Razočaranost 

akteri hodže pedofili, lažne bule ili plejbek 

mujezini. Slučajnost ili ne, Sihiratorov prvi 

nastup se desio u 9. noći ramazana 1430. 

HG, tačno u vrijeme teravije, u Lukavcu 

naravno”. Sihiratori su u skladu sa značenjem 

riječi sarkazam (zlobna, ljuta, zajedljiva, 

oštra i gorka poruga) napisali gomilu, 

malo je reći, uvredljivih antiislamskih tekstova. 

Dovoljno je pogledati u naslove pjesama 

da se osjeti sva količina psovki ispjevanih 

o islamu i muslimanima: “Silovanje 

na minberu”, “Iblisova osveta”, “Snovi 

jednog nevjernika”, “Egzekucija hodže”, 

“Mošus Pejgamberov”. U ovim pjesmama 

Sihiratori psuju Boga (to im je refren 

u jednoj od pjesama), pjevaju o hodžama 

koji na minberu siluju bule i slične blasfemične 

bljuvotine. Zanimljivo je istaknuti i 

činjenicu da u najavi koncerata organizatori 

za Sihiratore obavezno navedu da su 

blasfemična rok grupa. Žalosno je što u 

našoj državi žive mladi ljudi koji u svojim 

prsima imaju toliko mržnje prema islamu. 

Još žalosnije od toga je što se tim bolesnicima 

dozvoljava da na ovakav način vrijeđaju 

vjerska osjećanja muslimana u BiH. 

Mladiće iz grupe Sihirator treba smjestiti u 

ludnicu ili u zatvor. 

Mehmedović: Tihić-Izetbegović se dogovorili, da li je SDA 

postala zatočenik njihovih odnosa? 

članova i simpatizera SDA zbog odgađanja 

kongresa stranke najbolje j je izrazio 

Šemsudin Mehmedović koji je na svom 

facebook profilu napisao sljedeći stav. 

“Tihić-Izetbegović se dogovorili...da li 

je SDA postala zatočenik 

njihovih odnosa i/ili su 

njihovi lični odnosi uzrokovali 

‘vanredno’ stanje u 

SDA.? Da li su se dogovorom 

namirili po narodnoj 

i VUCI SITI I OVCE NA 

BROJU, ostaje da se vidi”. 

Sarajevo 

Istraživanje Lagumdžijinog 

zločina nad alžirskom 

grupom 

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu 

otvorilo je novu istragu protiv 

ministra vanjskih poslova Bosne i 

Hercegovine Zlatka Lagumdžije, 

koga sumnjiči za protivzakonito 

izručenje šest osoba alžirskog 

i jemenskog porijekla američkim 

vlastima 2002. godine koji su potom 

pod sumnjom da su umiješani 

u terorizam godinama bili 

zatočeni u zatvoru Guantanamo 

na Kubi. Uz ministra vanjskih poslova, 

pod istragom je i Tomislav 

Limov, funkcioner Lagumdžijine 

Socijaldemokratske partije (SDP 

BiH) koji je 2001. godine bio zamjenik 

ministra unutrašnjih poslova 

Federacije BiH. Advokat Ragib 

Hodžić, pravni zastupnik Nađe 

Dizdarević, supruge jednog od deportiranih 

Alžiraca, potvrdio je 

kako je kantonalno tužilaštvo prihvatilo 

zahtjev za obnovom istrage 

koja je vođena i ranije, no nakon 

nekoliko godina je prekinuta. 

“Izgleda da će pravda ipak doći na 

svoje, no istina nakon deset godina 

zakašnjenja”, kazao je Hodžić. 

Cijeli svijet zna, ne samo Bosanci 

i Hercegovci, da su bh. vlasti sa 

Zlatkom Lagumdžijom na čelu pogazili 

sve zakone, kidnapirali pripadnike 

alžirske grupe i predali ih 

Amerikancima na milost i nemilost. 

Oslobađanje većine pripadnika alžirske 

grupe iz Guantanama potvrda 

je da su ti ljudi bili nevini i da 

je nad njima izvršeno nasilje svake 

vrste. Drago nam je što je ova istraga 

ponovo pokrenuta, međutim, 

bojimo se da će sve ostati na istrazi. 

Danas Bosnom vladaju Zlatko 

Lagumdžija i njegovi Amerikanci, 

ista postava koja je izvršila nasilje 

nad alžirskom skupinom prije jedanaest 

godina. 


11

SDA 

Sulejman Tihić je najveći 

majstor manipulativne 

politike, u toj disciplini u 

BiH mu nema ravnog 

Predsjedništvo Stranke demokratske 

akcije odlučilo je da stranačkom 

Glavnom odboru predloži da u subotu, 

19. januara, donese odluku o održavanju 

Konvencije SDA 9. februara u Sarajevu 

radi izbora stranačkog rukovodstva na 

mandat od dvije godine, najkasnije do 

26. maja 2015. godine. Predsjedništvo 

također predlaže da Glavni odbor utvrdi 

da kandidat za stranačkog predsjednika 

bude Sulejman Tihić, a za njegovog zamjenika 

Bakir Izetbegović, kao i da to 

bude jedinstvena lista. Tihić i Izetbegović 

su zaduženi da do subotnje sjednice 

Glavnog odbora utvrde listu kandidata 

za osam potpredsjednika stranke, i to 

svako od njih po četiri kandidata. Bakir 

Izetbegović je izjavio da je današnjim 

odlukama stranačkog predsjedništva postignut 

kompromis koji će stabilizirati 

stanje u stranci i Bosni i Hercegovini. 

Tako je završena višednevna halabuka 

oko toga hoće li biti kongresa ili ne. Od 

samog početka SDA je bila podijeljena 

po ovom pitanju. Na jednoj strani je 

stajao Sulejman Tihić, koji je bio protiv 

održavanja kongresa, a na drugoj Bakir 

Izetbegović sa svojim odlučnim pristalicama. 

Sve je izgledalo da Sulejman 

Tihić ovaj put mora popustiti Bakiru 

Izetbegoviću. Međutim, oni koji dobro 

poznaju Sulejmana Tihića znaju da je 

on majstor manipulativne politike, u 

toj disciplini u Bosni i Hercegovini mu 

nema ravnog. Odmah smo znali da će 

Sulejman Tihić uspjeti progurati svoj 

stav i sebi lahko obezbijediti produženje 

mandata za još dvije godine. Također, 

sigurni smo da će Tihić i 2015. godine, 

ako bude zdrav i ako se bude kandidirao 

za mjesto predsjednika SDA, glatko pobijediti 

sve konkurente. 

Zenica 

Dr. Smajil Durmišević osvojio 

je drugu nagradu na haiku 

takmičenju u Japanu 

Na jednom od tri najveća tradicionalna 

haiku takmičenja u 

Japanu, ugledni Zeničanin dr. Smajil 

Durmišević osvojio je drugu nagradu 

i u tom rangu prvu poziciju, javio 

je dopisnik Agencije ONASA. 

Durmišević je jedini nagrađeni haiku 

pjesnik na ovom takmičenju u historiji 

Bosne i Hercegovine. Sudije u 

žiriju ovog takmičenja bili su ugledni 

univerzitetski profesori svjetske 

komparativne književnosti. Na haiku 

takmičenju u Japanu dodijeljena je 

jedna prva nagrada francuskoj haiku 

pjesnikinji Helene Duc. Dodijeljeno 

je 12 drugih nagrada, u kojoj kategoriji 

je Smajil Durmišević osvojio prvu 

poziciju, te 54 počasna priznanja, 

među kojima i dva za hrvatske haiku 

pjesnikinje. 

Dan genocida nad Bošnjacima obilježen u Gračanici i Gradačcu 

Ukidamo Republiku Srpsku! 

Uprepunim dvoranama gračaničke 

Dershane (u 16:30) i gradačačkog 

Sajma (19:00) održana su predavanja 

mr. Fatmira Alispahića na temu 

“Kako je pripreman genocid nad 

Bošnjacima”, a u povodu 9. januara 

Dana genocida nad Bošnjacima, koji 

su i ove, kao i prošle godine, organizirali 

Omladinski krug MIZ Gračanica i 

Omladinski kulturni centar Gradačac. 

Fatmir Alispahić je govorio o kontinuitetu 

velikosrpskog genocida nad 

Bošnjacima koji je programski tekstualiziram 

kroz hiljade dokumenata, 

knjiga i časopisa iza kojih bezmalo 

200 godina stoje najvažnije srpske institucije, 

tako da se ne može govoriti 

samo o individualnoj odgovornosti 

Srba za genocid nad Bošnjacima, budući 

da je političko, vjersko i kulturalno 

srpstvo programski usmjereno 

ka ubijanju, raseljavanju i pljačkanju 

Bosne i Bošnjaka. 

- Dokaz za to je postojanje Republike 

Srpske, kojom se Srbi ponose, što 

je isto kao kad bi se danas Nijemci 

ponosili Trećim rajhom i holokaustom. 

Treći rajh je sinonim za 

Aušvic, kao što je Republika Srpska 

sinonim za Srebrenicu i sve druge 

Srebrenice nad Bošnjacima. To 

što ova fašistička nakaza još postoji 

zlodjelo je međunarodne zajednice 

koja ima duple aršine za 

muslimane, i koja je pod ucjenom 

i prisilom u Dejtonu natjerala bosansko 

rukovodstvo da stavi potpis 

na genocidnu tvorevinu. Vrijeme je 

da se nepravde ispravljaju, da se ukidaju 

entiteti, i to na osnovu haških 

presuda za genocid i hiljade dokumenata 

koji dokazuju historijsku i aktivnu 

genocidnost Republike Srpske. 

Obilježavanjem Dana genocida nad 

Bošnjacima mi objavljujemo borbu 

za ukidanje Republike Srpske! Istina 

je naše najjače oružje, a to oružje, 

te nemilosrdne činjenice, upravo će 

putem međunarodnog prava srušiti 

Republiku Srpsku koju su zločinom 

genocida gradili osuđeni ratni zločinci 

– rekao je Fatmir Alispahić. 

Alispahić je najavio izgradnju široke 

antifašističke i antisegregacijske mreže 

koja će se narednih godina demokratskim 

sredstvima boriti i izboriti za 

ukidanje Republike Srpske, a u ime 

političkog i društvenog poretka koji 

će svima garantirati jednaka prava i 

slobode na kompletnom teritoriju države 

Bosne i Hercegovine. 


12

U povodu 9. januara – Dana genocida nad Bošnjacima 

Pokreće se Virtuelni muzej genocida 

Upovodu obilježavanja 9. januara 

1992., koji se na polovini bosanskohercegovačke 

teritorije još uvijek 

slavi kao “Dan Republike Srpske”, 

antifašistička kultura postaje bogatija 

za još jednu instituciju koja će čuvati 

sjećanje na srpsko-hrvatske zločince i 

bošnjačke žrtve, a riječ je o Virtuelnom 

muzeju genocida nad Bošnjacima. 

Pokretači projekta su doc. dr. Selma 

Rizvić i mr. sc. Fatmir Alispahić, koji 

promocijom Virtuelnog muzeja daju 

svoj doprinos ustanovljavanju 9. januara 

kao Dana genocida nad Bošnjacima. 

Tim povodom je napravljen i na you 

tube postavljen trailer za VMGB, koji 

predstavlja etape u kontinuitetu genocida 

nad Bošnjacima. (http://youtu. 

be/6bw9RkzZ97M) 

O ustanovljavanju Muzeja genocida 

nad Bošnjacima doc. dr. Selma Rizvić 

kaže: “Virtualni muzej genocida nad 

Bošnjacima ima za cilj da kroz online 

multimedijalnu prezentaciju predstavi 

korisnicima Interneta dokumente o 

kontinuitetu genocida nad Bošnjacima. 

Muzej će se sastojati od centralnog i deset 

posebnih virtuelnih okruženja 

u kojima bi se dokumenti, 

svjedočenja i zapisi o genocidu 

predstavili putem interaktivnih 

digitalnih priča. Na ovaj 

način se mogu uvezati i efikasno 

prezentirati različiti oblici 

dokumenata: tekst, slike, zvuk, 

film, 3D objekat. Online prezentacija 

se može prilagoditi i 

on-site prezentaciji u fizičkom 

prostoru u kojoj bi se digitalni 

sadržaj prikazao na touch 

screen interaktivnom displeju. 

Ovim trailerom otvaramo vrata institucije 

Virtuelnog muzeja genocida nad 

Bošnjacima, koji će svoje posjetioce 

upoznati sa historijskim činjenicama o 

kojima se ne uči u školama i koje su 

decenijama bile sakrivene od javnosti”. 

Koautor projekta mr. sc. Fatmir 

Alispahić kaže da je za dan pokretanja 

VMGB odabran 9. januar, jer je tog 

datuma 1992. osnovana paradržavna 

i genocidna tvorevina Republika 

Srpska, koja je ideološki i institucionalno 

glavni krivac za najveće stradanje 

Bošnjaka u povijesti, koje traje i 

danas. On kaže kako je potpuno jasno 

da porobljena i korumpirana bošnjačka 

politika ne smije graditi Muzej genocida, 

jer bi institucija bošnjačke žrtve 

podrazumijevala određene promjene 

dejtonskog poretka, kao što je ukidanje 

entiteta koji su rezultat politike genocida. 

Postojanje Republike Srpske, po 

Alispahiću, ravno je mogućnosti da se 

u Njemačkoj zadržao Treći rajh kojega, 

uprkos holokaustu nad Jevrejima, 

zapadne vlade uvažavaju kao legalnog 

sagovornika. 

Foto polumjeseca 

Večer Kur’ana Kakanj 31.12.2012.: Kakanjci su Novu godinu 

dočekali učenjem Kurana 

Mostar 

Miniranje spomenika 

Armije R BiH u Mostaru 

znak početka “hrvatskog 

proljeća” za treći entitet 

Miniranje 

spomen-obilježja 

poginulim pripadnicima 

Armije Republike Bosne i 

Hercegovine ispred Gradske vijećnice 

u Mostaru te nasilničko 

preglasavanje bošnjačkih ministara 

u Vijeću ministara Bosne 

i Hercegovine i donošenje odluke 

da se osnuje tv kanal na hrvatskom 

jeziku na Javnom RTV 

sistemu BiH obilježili su prvu 

polovicu ovog mjeseca. Iako ove 

događaje još niko nije doveo u 

vezu, mi smo uvjereni da je sa 

novom 2013. godinom počelo 

“hrvatsko proljeće” u Bosni i 

Hercegovini. Hrvatski političari 

i njihovi teroristi, koji za sada 

samo ruše spomenike, spremno 

su ušli u novu godinu. Hrvatski 

nacionalisti su ubijeđeni da je 

došlo krajnje vrijeme da se svim 

sredstvima krene u brobu za hrvatski 

dio Bosne i Hercegovine. 

“Noćas su naši članovi Hrvati 

izveli novu akciju, uklonjen je 

spomenik naših neprijatelja iz 

Republike Herceg-Bosne. Tribaju 

muslimani skontati da nemaju 

ništa za tražiti u našoj Republici 

Herceg-Bosni. Mi se borimo za 

našu slobodu i nikada nećemo 

biti dio države BiH u kojoj dominira 

islam”, kažu teroristi koji 

su srušili spomenik poginulim 

pripadnicima Armije Republike 

Bosne i Hercegovine ispred 

Gradske vijećnice u Mostaru, 

a koje je objavljeno na facebook 

profilu “Kako još više razbiti 

Bosnu”. 


13

Aktuelno 

Treba li nam Svjetski bošnjački kongres 

Allah neće promijeniti stanje 

jednog naroda sve dok se sam narod ne promijeni! 

Mi Bošnjaci trebamo ustrajati 

u osnivanju novih, jakih 

i uspješnih organizacija i 

udruženja kao što je inicijativa 

“Glasaću za Srebrenicu“ . Svaka 

pozitivna promjena zaslužuje 

podršku svih nas. Dr. Mustafa 

Cerić, predsjednik Svjetskog 

bošnjačkog kongresa na 

osnivanju je izrekao brojna 

obećanja i zakleo se da će 

SBK učiniti velike stvari na 

poboljšanju položaja Bošnjaka 

i Bosne i Hercegovine. Nadamo 

se da će se obećanja dr. Mustafe 

Cerića ispuniti i da će se SBK 

dokazati kao inicijativa “Glasaću 

za Srebrenicu“ , odnosno 

da se neće svrstati u red 

brojnih postojećih beskorisnih 

bošnjačkih organizacija i 

udruženja 

Piše: Ezher Beganović 

Svjetski bošnjački kongres 

( SBK) još nije napunio ni 

mjesec dana postojanja a već 

je počeo nizati uspjehe na terenu. 

Prvi, važan uspjeh Svjetskog bošnjačkog 

kongresa izražen je kroz privlačenje 

ogromne medijske pažnje. Za taj 

prvi značajni uspjeh SBK-a posebno 

su zaslužni bošnjački besposličari i 

izdajice uhljebljeni u bošnjačkim političkim, 

kulturnim i intelektualnim 

institucijama. Prestrašeni glamuroznom 

pojavom Svjetskog bošnjačkog 

kongresa, zabrinuti da će SBK svojim 

radom otkriti njihov nerad i izdaje, 

spomenuti besposličari i izdajice 

našeg naroda ovih dana napadaju 

SBK iz svih raspoloživih sredstava. 

Hadžem, Enver, Šaćir, Senadin, 

Esad i drugi bojovnici beskorisnih 

bošnjačkih političkih, kulturnih i 

intelektualnih institucija optužili su 

Svjetski bošnjački kongres za rušenje 

Bosne i Hercegovine, za nanošenje 

nesagledivih posljedica bošnjačkom 

narodu i slično. Ovakve žestoke reakcije 

i optužbe još nisu zabilježene 

ni u jednom slučaju osnivanja neke 

nevladine organizacije. Svjetski bošnjački 

kongres je nevladina organizacija. 

Osim toga, ova organizacija 

još nije imala nijednu konkretnu 

aktivnost, kako je onda moguće i 

na osnovu čega se može tvrditi da 

je SBK opasan za opstanak Bosne i 

Hercegovine? 

Brojni i beskorisni 

Opisana žestoka reakcija na osnivanje 

SBK-a nameće jedno važno 

pitanje. Trebaju li nama Bošnjacima 

nove nacionalne, političke, kulturne 

i intelektualne organizacije i jesu li 

postojeće, davno osnovane organizacije 

i udruženja dovoljno kvalitetni i 

korisni u postizanju zaštite interesa 

Bošnjaka. Ovo pitanje traži odgovor 

jer su napadači na SBK proteklih 

dana horski isticali da Bošnjaci imaju 

dovoljno političkih i nepolitičkih 

organizacija i institucija da zadovolje 

sve svoje interese i da je osnivanje 

nove nacionalne organizacije bilo 

potpuno nepotrebno i kontraproduktivno. 

Slažemo se da Bošnjaci imaju 

dosta organizacija i udruženja svake 

vrste. Međutim, svi znamo da su postojeće 

bošnjačke nacionalne, političke, 

kulturne i intelektualne organizacije 

i udruženja apsolutno zakazale 

na polju zaštite i promocije interesa 

Bošnjaka. 

Kada su u pitanju organizacije i 

udruženja koja su osnovana isključivo 

radi zaštite nacionalnih interesa Bošnjaka, 

kao što je Kongres Bošnjaka 

svijeta, slobodno možemo reći da naš 

narod od njih nema nikakve koristi. 

Nije zabilježena nijedna značajnija 

inicijativa na polju zaštite i promocije 

bošnjačkih nacionalnih interesa. 

Zbog toga je u ovoj oblasti svaki pomak 

itekako poželjan. 


14 

Za razliku od bošnjačkih nacionalnih 

organizacija i udruženja u politici 

je stanje još gore. Bošnjačka politika je 

odgovorna za sve štete i slabosti koje 

je naš narod pretrpio i trpi od završetka 

agresije na Bosnu i Hercegovinu 

do danas. Narod je odbranio Bosnu i 

Hercegovinu, spriječeno je njeno uništenje. 

Nažalost, bošnjačka politika je 

nakon rata svojim izdajničkim, koruptivnim 

i nesposobnim djelovanjem 

uništila skoro sve odbranjeno i dovela 

Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake 

u veoma težak položaj. Iskustvo nas 

uči da se Bošnjaci, barem za sada, ne 

mogu nadati nikakvom hajru kada je 

u pitanju bošnjačka politika. Ovakvo 

porazno stanje bošnjačke politike jedan 

je od glavnih razloga za osnivanje 

Svjetskog bošnjačkog kongresa. 

Bošnjačka kulturna i intelektualna 

scena jednako je porazna kao i politička. 

Zasluga za takvo jadno stanje 

pripada bošnjakim intelektualcima. 

Bošnjački intelektualci, osim malobrojnih 

časnih pojedinaca, spremni 

su prodati svoju dušu za sitne honorare 

i beznačajne društvene privilegije. 

Jedan od takvih negativaca je i 

Hadžem Hajdarević koji posljednjih 

dana ne štedi glas šireći laži o Svjetskom 

bošnjačkom kongresu. Hajdarević 

je završio Gazi Husrev-begovu 

medresu, nekada je bio jedan od 

ideoloških perjanica SDA u vrijeme 

Alije Izetbegovića. Kada je presahla 

SDA česma Hajdarević se preobratio 

u Lagumdžijinog komunistu i 

postao član SDP-a. Za tu lojalnost 

Zlatko Lagumdžija mu je otvorio 

sehare brojnih fondacija iz kojih dobiva 

skromne honorare. Zauzvrat, 

Hadžem Hajdarević mora biti grlat i 

dizati galamu na svaki projekat koji 

ima za posljedicu napredak bošnjačkog 

naroda. Hadžem Hajdarević je 

član Izvršnog odbora Bošnjačke zajednice 

kulture “Preporod”. “Preporod” 

ima sve uvjete da bude vodeća 

institucija zaštite interesa bošnjačkog 

naroda, naročito zaštite svih aspekata 

bošnjačkog identiteta.

Umjesto toga, “Preporod” je postao 

filijala za zadovoljavanje ličnih 

interesa Bošnjaka koji vole da im se 

tepa da su intelektualci, kao što je 

Hadžem Hajdarević. Član Izvršnog 

odbora “Preporoda” je i Asim Mujkić, 

profesor Fakulteta političkih 

nauka u Sarajevu. Na njegovom primjeru 

se može vidjeti koliko je “Preporod” 

onesposobljen i beskoristan u 

realizaciji svoje osnovne zadaće, zaštite 

identiteta bošnjačke zajednice. 

Naime, u vrijeme kada svjesni 

pojedinci među nama 

Bošnjacima čine veliki napor 

da spriječe zbunjivanje 

Bošnjaka da se pogrešno 

izjašnjavaju na predstojećem 

popisu stanovništva, 

profesor Mujkić javno propagira 

stav da bi bilo dobro 

da se građani Bosne i Hercegovine, 

posebno Bošnjaci, 

izjasne kao “Ostali”, jer 

bi se na taj način, navodno, 

stekla dovoljna masa za pokretanje 

reformi u našoj 

zemlji. Osim ove pogubne 

uloge “Preporodovca” Asima 

Mujkića, on je poznat 

i po svom grlatom zastupanju 

i nametanju ateizma, 

kao i javnom suprotstavljanju 

aktivne uloge islama u 

bh. društvu. Ima “Preporod” 

još sličnih intelektualaca. 

Zato nas i ne čudi što 

je ova organizacija beskorisna, 

odnosno jasno nam je 

zašto ne odgovara “Preporodovcima” 

što je osnovan 

Svjetski bošnjački kongres. 

Ako SBK bude ispunio makar 

pola svojih obećanja svi 

će vidjeti u šta se pretvorio 

“Preporod”. 

Osim “Preporoda”, Bošnjaci 

imaju još kulturnih 

intelektualnih institucija. 

Jedna takva je Vijeće kongresa 

bošnjačkih intelektualaca. 

Ovo udruženje 

bošnjačkih intelektualaca 

trebalo bi imati društvenu 

ulogu kao što je Krug intelektualaca 

99. Za razliku od Vijeća kongresa 

bošnjačkih intelektualaca, Krug 99 

skoro svake sedmice ima javne rasprave 

i aktivno učestvuje u kreiranju 

bh. društva. Njihov glas se itekako 

čuje i poštuje u našoj javnosti. Nakon 

osnivanja Svjetskog bošnjačkog 

kongresa, Krug 99 odmah je krenuo 

u akciju, odmah su pozvali Hadžema 

Hajdarevića i Senadina Lavića, predsjednika 

“Preporoda” da pljuju po 

SBK-u. Vijeće kongresa bošnjačkih 

intelektualaca je ostalo pasivno. 

Primjer 

nalazimo u 

organiziranju 

nevladine 

organizacije, 

inicijative 

“Glasaću za 

Srebrenicu”. 

Ovo udruženje 

osnovali su 

srebrenički 

Bošnjaci s 

jasnim ciljem 

da Bošnjaci 

ne izgube 

Srebrenicu 

na lokalnim 

izborima. 

Da su čekali 

“Preporod” – 

Hajdarevića, 

Lavića, 

Mujkića, 

Filandru 

i druge 

intelektualne 

veličine ovog 

udruženja 

sigurno bi 

izgubili izbore 

i Srebrenicom 

bi zavladali oni 

koji su počinili 

genocid nad 

srebreničkim 

Bošnjacima. 

Nove snage 

Nažalost, nisu samo 

“Preporod” i Vijeće kongresa 

bošnjačkih intelektualaca 

beskorisni u svom 

postojanju i djelovanju. 

Ima takvih primjera u 

Bošnjaka još dosta. 

Takvo stanje upućuje 

nas na jasan zaključak, odnosno 

daje precizan odgovor 

na postavljeno pitanje s 

početka ovog teksta - Trebaju 

li nama Bošnjacima 

nove nacionalne, političke, 

kulturne i intelektualne 

organizacije i jesu li postojeće, 

davno osnovane 

organizacije i udruženja 

dovoljno kvalitetni i korisni 

u postizanju zaštite interesa 

Bošnjaka? 

Naravno da nam trebaju. Evo jednog 

pozitivnog primjera za potvrđivanje 

navedenog odgovora. Primjer 

nalazimo u organiziranju nevladine 

organizacije, inicijative “Glasaću za 

Srebrenicu”. Ovo udruženje osnovali 

su srebrenički Bošnjaci s jasnim 

ciljem da Bošnjaci ne izgube Srebrenicu 

na lokalnim izborima. Da su 

čekali “Preporod” – Hajdarevića, 

Lavića, Mujkića, Filandru i druge 

“intelektualne veličine” ovog udruženja 

sigurno bi izgubili izbore i 

Srebrenicom bi zavladali oni koji su 

počinili genocid nad srebreničkim 

Bošnjacima. Također, da su iz inicijative 

“Glasaću za Srebrenicu” čekali 

da bošnjački političari nešto naprave 

rezultat bi bio jednako poguban kao 

i uslučaju kulturno-intelektualnih 

institucija “Preporoda” i Vijeća kongresa 

bošnjačkih intelektualaca. 

Mi Bošnjaci trebamo ustrajati u 

osnivanju novih, jakih i uspješnih 

organizacija i udruženja kao što je 

inicijativa “Glasaću za Srebrenicu”. 

Svaka pozitivna promjena zaslužuje 

podršku svih nas. Dr. Mustafa Cerić, 

predsjednik Svjetskog bošnjačkog 

kongresa na osnivanju je izrekao 

brojna obećanja i zakleo se da će SBK 

učiniti velike stvari na poboljšanju 

položaja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. 

Nadamo se da će se obećanja 

dr. Mustafe Cerića ispuniti i da će 

se SBK dokzati kao inicijativa “Glasaću 

za Srebrenicu”, odnosno da se 

neće svrstati u red brojnih postojećih 

beskorisnih bošnjačkih organizacija 

i udruženja. Dr. Cerić i kolege mu 

iz SBK moraju shvatiti koliki emanet 

su ponijeli. Ako ne ispuni svoja 

obećanja SBK će otvoriti put da se 

laži Hajdarevića, Kazaza i ostalih 

prikažu kao istina. Još dublje ćemo 

potonuti u bezdan njihovih laži i obmana. 

Allah neće promijeniti stanje 

jednog naroda sve dok se sam narod ne 

promijeni! 


15

Kolumna 

Borba za opstanak 

Parmak mira i tolerancije 

Svaka šutnja o nastavku 

genocida nad Bošnjacima i svako 

samookrivljavanje za sve što nam 

se događa, nije ništa drugo do 

glupost i kukavičluk, bez obzira 

što se srpstvo i hrvatstvo upinje 

da nam taj bošnjački jadluk, tu 

samomržnju, prikaže kao vrline 

mira i tolerancije 

Piše: Fatmir Alispahić 

On je čovjek mira i tolerancije. 

Ko? Svaki Bošnjak 

koji je po mjeri velikosrba 

i velikohrvata. A šta znači biti tolerantan 

po njihovoj mjeri? Na primjer, 

znači optužiti Bošnjake da će 

biti krivi za nestanak BiH. Ili, znači 

prešutjeti 9. januar – Dan genocida 

nad Bošnjacima. Ko je sve prešutio 

ovaj Dan, a morao je u okviru svoje 

institucije, a i lično, oglasiti se i biti 

uz Bošnjake koji obilježavaju Dan 

genocida? Pa, nema ko nije! Tačnije 

kazano, nema ni jednog bošnjačkog 

čelnika, iz politike, vjere i nevladinog 

sektora da je pristao uz obilježavanje 

Dana genocida nad Bošnjacima. Svi 

stranački lideri, novi reis Kavazović 

i stari reis Cerić kao lider Svjetskog 

bošnjačkog kongresa, čelnici BZK 

“Preporod”, VKBI, svi dekani, sve 

muftije, vlasnik licence Smail Čekić, 

itd, itd., svi oni su izignorirali javne 

pozive da se obilježi Dan genocida 

nad Bošnjacima. Čak je i službena 

stranica Islamske zajednice www. 

rijaset.ba, koja je dosad pratila “vanvjerske” 

aktivnosti od interesa za 

Bošnjake, apsolutno prešutjela ovaj 

događaj. Utom je stigla opomena na 

račun novog reisu-l-uleme Kavazovića 

od strane islamofobičnog portala radiosarajevo.ba 

i jednog od istaknutijih 

pljuvača po islamu Emira Imamovića 

koji je pohvalio “čišćenje stranice Rijaseta” 

kao “crtanje granica slobode 

i dobrote”. Teško nama ako mu se 

u tim pohvalama uskoro pridruže 

Enver Kazaz, Hadžem Hajdarević, 

Boris Dežulović! Nije sporna ambicija 

velikosrpskih i velikohrvatskih 

plaćenika da u bošnjačkim prvacima 

ugledaju “čovjeka mira i tolerancije”, 

već je problematična ambicija mnogih 

naših čelnika da ugađaju tim ublehama. 

Jer, svaki je istinski Bošnjak 

“čovjek mira i tolerancije”, zato što su 

mir i tolerancija bošnjački nacionalni 

program, uvjet za postojanje Bosne i 

Hercegovine, kao prostora bez kojega 

ne može opstati bošnjačko 

tijelo i bošnjački duh. 

Reformatori za obatalit 

Ovaj “čovjek mira i tolerancije” 

visi nad svima 

nama, kao uvjet, opomena, 

bič, kandžija. S jedne strane 

mi smo svjesni da je tolerancija 

uvjet za opstanak 

naše zemlje, da smo mi najodgovorniji 

da baštinimo 

bosansku ideju zajedništva, 

koliko god tu ideju, sa svojim 

sarajevskim slugama, 

podrivalo političko srpstvo 

i hrvatstvo, a s druge strane, 

od tog srpstva i hrvatstva 

stalno bivamo klevetani za 

ekstremizam. U apsurdnom 

nastojanju da se srpstvo 

i hrvatstvo razuvjeri, 

da mi nismo ekstremisti, 

već smo stvarno tolerantni, 

u nas se evo već stotinu i 

kusur godina pojavljuju 

ljudi koji su voljni izigravati 

klovnove, puzati, gmizati, 

valjati se po podu, ne bi li ih 

srpstvo i hrvatstvo potapšalo po glavi 

kao ljude od dijaloga. ...Kao da srpstvo 

i hrvatstvo ne zna da su Bošnjaci, 

svakako, narod od mira i dijaloga, jer 

drugog izbora nemaju. A Srbi i Hrvati 

izbora imaju, i stalnom destrukcijom 

svjedoče da mogu i hoće bez Bosne 

i Hercegovine. U tome ih sprječava 

jedino međunarodno pravo zbog kojeg 

ne mogu oteti zamišljeni dio bosanske 

zemlje i otići ka tzv. maticama. 

Ova dramaturgija gdje oni nas 

optužuju za ono što su oni, a gdje se 

mi branimo od tih apsurdnih optužbi, 

a svi znamo istinu, samo na prvi pogled 

djeluje bezopasno i nedjelatno. 

Instaliranje “čovjeka mira i tolerancije” 

u Bošnjaka, od najma njeg šefa 

pa do najviših političkih i akademskih 

pozicija, ključ je operacije za 

Važno je i da 

razumijemo 

kako je floksula 

o “čovjeku mira 

i tolerancije” 

udica na koju 

se pecaju 

iskompleksirani 

Bošnjaci, koje 

po svojoj mjeri 

odabiraju i 

za naše vođe 

postavljaju 

velikosrpski i 

velikohrvatski 

obavještajci. 

obalješćivanje Bošnjaka. Kriteriji za 

bošnjačke kadrove apsolutno su u rukama 

srpstva i hrvatstva, koji putem 

mreže političkog, društvenog i medijskoj 

utjecaja određuju koji je Bošnjak 

“čovjek mira i tolerancije”. U tome im 

najveću podršku pruža ogroman broj 

iskompleksiranih Bošnjaka, 

koji su baš takvi odgojeni 

kako bi srpstvu i hrvatstvu 

služili negiranjem sebe i 

svoga. To su oni hašišari što 

sad hoće da se izjasne kao 

Bosanci, ne bi li bilo više 

Srba, a manje Bošnjaka. 

Taj složeni aparat smontiran 

od srpstva, hrvatstva i 

bošnjačkih kompleksa, apsolutni 

je vladar bosanske, 

nekada komunističke, a 

sada dejtonske zbilje, odakle 

se emitiraju kriteriji 

za traženog Bošnjaka. I 

nema tu ničega čudnog. 

Sve je logično i razumljivo. 

Jedino su donekle 

nejasni ti bošnjački čelnici 

koji polete da udovoljavaju 

ovoj prozirnoj predstavi u 

čijoj je osnovi bošnjačko 

samoponiženje. ...Idemo 

sada na konkretne primjere. 

Kao pouzdan urnek 

za razumijevanje ove pojave, 

ali i počinjene štete, 

može poslužiti ambicija 

predsjednika SDA Sulejmana 

Tihića da svoj politički identitet 

gradi na negiranju političkog 

naslijeđa Alije Izetbegovića, tako što 

će izigravati “čovjeka mira i tolerancije”. 

On, kojega je Alija postavio 

da svojom bezličnošću bude garancija 

kolektivne snage SDA, drznuo 

se u ambiciji da izigrava Aliju. Čak 

je 2005. izjavio da je on sada lider u 

Bošnjaka. A izjavio je i da raščišćava 

sa “radikalnom strujom”, čime je 

svog prethodnika optužio za radikalizam. 

U osnovi svega je bila ambicija 

da se srpstvu i hrvatstvu ukaže kao 

“čovjek mira i tolerancije”, a kako 

bi to uopće učinio ako neće nasjesti 

na izmišljotinu o nekakvoj netoleranciji 

i radikalizmu prije njega?! 

On je taj veliki reformator koji će 

za srpsko i hrvatsko zadovoljstvo 


16

da dovede u red SDA, u koju će se, 

kako je govorio, sad moći i sa flašom 

piva. To je tolerancija!? Narednih 

godina će se redati razna Tihićeva 

samoponiženja, sve u nastojanju da 

bude drukčiji od Alije, koji, eto, nije 

valjao, nije znao, previše je petljao 

oko islama, namjesto da bude miran 

i tolerantan. A Alija Izetbegović je 

mogao biti sve, samo ne ekstreman 

i radikalan! Možda je bio neodlučan, 

naivan, popustljiv, ali je bio uzor 

tolerancije. I iz ovoga je jasno kako 

je Tihićev koncept reforme SDA 

mogao biti realiziran samo za račun 

političkog srpstva i hrvatstva, a usljed 

te ambicije jednog malog čovjeka 

da negacijom vrijednosti nadraste 

svoje gabarite. Nije to pošlo za rukom 

ni Bakiru Izetbegoviću, koji se 

na početku mandata počeo nešto izvinjavati 

Srbima i pojavljivati na Dodikovim 

priredbama. U konačnici, 

vremenom, počne se topiti institucija 

koju vode takvi povijesni utopljenici 

i epizodisti. SDA već godinama nije 

onaj autoritet koji je bila za Alijinog 

vakta. Svi znamo i da skok na lokalnim 

izborima nije rezultat kvaliteta 

SDA, već dobre negativne propagande 

kojom su Dnevni avaz i Fah- 

drudin Radončić prestrašili Bošnjake 

i ponovo ih okupili makar oko te 

ambalaže SDA. Jer unutar SDA 

odavno već nema SDA. 

Sličan proces mogao bi zahvatiti Islamsku 

zajednicu ako se obistine crne 

slutnje da novi reisu-l-ulema Husein 

ef. Kavazović neće brinuti o narodu, 

već samo o vjeri. A vjera u 

naroda ne može opstati ako 

ne opstane narod, a narod 

ne može opstati bez aktivnog 

miješanja duhovnih 

vođa u sve narodne probleme. 

Jedan od njih je odnos 

prema genocidu, recimo. 

Napose, u ime kojeg 

stida ili obzira se ma koji 

Bošnjak treba odreći brige 

o sebi? ...Da bi mu nekakav 

Srbin ili Hrvat aplaudirao? 

Zašto u Srba i Hrvata 

popovi popuju o svemu, a 

svi ih slušaju i uvažavaju, 

dok se samo u Bošnjaka to 

zove “miješanjem vjere u politiku”? E, 

da ne bi bilo “miješanja”, da bi Srbi i 

Hrvati smjeli što mi ne smijemo, treba 

li da nam se dogodi još jedna “reforma”, 

u kojoj će još jedan “čovjek mira 

i tolerancije” da obatali i na formu 

svede još jedan bošnjački svjetionik? 

Mi o tome ne odlučujemo. Mi samo 

strahujemo, i Boga molimo da nas ne 

pobijedi glupost. 

Uvjet bez kojeg se ne može 

Trenutno se grupišu srpskohrvatske 

snage u Bošnjaka koje 

su protiv bošnjačkog uzdizanja i 

umrežavanja. Okidač za mobilizaciju 

bilo je osnivanje Svjetskog 

bošnjačkog kongresa. Nikada ovaj 

Kongres ne bi bio osnovan da je 

Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” 

radila svoj posao, namjesto 

Ako se sada 

otvore novi 

montirani 

procesi, a 

bošnjačka 

struktura bude 

oslonjena 

na samoprogoniteljsku 

filozofiju 

palanke 

S.Lavića i 

H.Hajdarevića, 

ovdje neće 

imati ko braniti 

istinu i pravdu. 

što je, pod rukovodstvom 

Šaćira Filandre, a sada i 

Senadina Lavića, postajala 

koncentrat onih najgorih, 

skorojevićkih kompleksa u 

urbaniziranih Bošnjaka. I 

sudbina “Preporoda”, kojeg 

je početkom 90-tih uzdigao 

jedan od najvažnijih 

Bošnjaka, prof. dr. Muhsin 

Rizvić, pokazuje kako 

se institucija može srozati 

kad je preuzmu asfaltirani 

se ljaci, tipa, Filandre, 

Lavića i Hajdarevića, a sve 

u nastojanju da se dodvore 

semaforima i tramvajima. 

Od “Preporoda” se očekivalo 

da pokrene Muzej genocida, da 

umreži Bošnjake svijeta, da ustanovi 

Bošnjačku akademiju, ali, sve to je 

suprotno kompleksaškoj misiji Filandre 

i Lavića, koji su razbaštinili 

naslijeđe prof. Rizvića i prof. 

Maglajlića. Osnivanje Svjetskog 

bošnjačkog kongresa prirodan je put 

Bošnjaka ka konačnom ustanovljavanju 

jedne krovne institucije, starije 

od svih parcijalnosti. To što neke 

stvari u SBK nisu onake kakve bismo 

željeli, to što se predsjednik Kongresa 

okružio nekim ljudima za koje nismo 

nikad čuli, a što su desetine drugih 

važnih Bošnjaka ostali po strani, sve 

to je manje bitno u odnosu na obavezu 

da podržimo ovu bitnu, vjerujemo 

spasonosnu, nacionalnu instituciju. 

Kome može smetati nešto što 

Bošnjake jača, okuplja, usmjerava? 


17

Odletjeli su šefovi “Preporoda” 

Lavić i Hajdarević na Krug 99 da se 

javnosti izjadaju što “Svjetski bošnjački 

kongres Bošnjake vodi u geto”. Eh, eto! 

Hajdarević je već, kad je dušu prodavao 

SDP-u, izjavio da su Bošnjaci krivi za 

raspad Bosne, kao što su Srbi krivi za 

raspad Jugoslavije. Srbi bili agresori, 

Bošnjaci žrtve, ali, krivica je jednaka, 

po Hajdareviću. Sad je isto izjavio i 

Lavić, pa možda i on postane neki srpsko-hrvatski 

funkcioner. I ova teza sa 

getom ima za cilj da Bošnjake optuži što 

su ih velikosrbi i velikohrvati stjerali na 

24 odsto bh. teritorije, pa se ne mogu 

vratiti ni u zapadni Mostar, ni u Foču. 

Nekakav je to mazohizam u mišljenju, 

da li zbog gladi u djeti njstvu, oračkog 

porijekla, učitelja koji je bio Srbin, ko 

bi znao, teško je to razabrati. Utom se 

pojavljuje i magloviti Mustafa Spahić 

da izjavi kako je nakon 20 godina iza 

reisa Cerića ostao mrak, a taj mrak su 

bezbeli sve obnovljene džamije, podignute 

i ustanovljene medrese, islamski 

fakulteti i desetine hiljada čuvara vjere. 

Sve to što se događa ne bi imalo težinu 

da mnogi ne uočavaju kako se Islamska 

zajednica, pod vođstvom reisu-l-uleme 

Kavazovića, a očitovana kroz svoje 

internetsko glasilo rijaset.ba, okreće 

prema politici šutnje i odvojenosti od 

bošnjačkih životnih problema. Tek 

tako ovaj zabunluk što ga siju “parmaci 

od mira i tolerancije” može postati 

opasan i djelatan. Šutnja Islamske za- 

jednice je uvjet bez kojeg se ne može. 

U vrijeme kada još jedan “čovjek od 

mira i tolerancije”, utemeljitelj Fahrudin 

Radončić najavljuje: “Bošnjačka državna 

mafija će završiti u zatvoru”, i kada se 

mogu očekivati serijska (samo)hapšenja, 

iznimno je važno imati adrese sa kojih 

će se Bošnjaci napajati istinom. U 

općenarodnoj zabuni moglo bi zazvučati 

da je taj Radončić u pravu kad kao ministar 

sigurnosti uzurpira pravosudne ovlasti 

i najavljuje hapšenja. A portparoli 

pravosuđa šute na tu drskost, namjesto 

da saopće kako nigdje u svijetu ministar 

sigurnosti nema ovlasti da hapsi ili da 

najavljuje hapšenja. Samo je još Slobodan 

Milošević tako najavljivao hapšenja 

Albanaca, kao da je on lično i kadija i 

sudija. Otud je zastrašujuća ova poruka 

novog ministra sigurnosti koji u listu 

Glas Srpske najavljuje hapšenja Bošnjaka. 

Istovremeno mu pod nosom paradiraju 

uniformisane četničke paravojne formacije, 

a ustaški teroristi, inspirisani 

velikohrvatskom politikom OHR-a, u 

Mostaru poturaju bombe, ali i ovaj Sejdo, 

kao i prošli mu Sejdo, tu ne smiju 

ništa poduzeti. Naravno, imperativ je 

uhapsiti i procesuirati svakoga za koga 

postoji sumnja da je kriv, ali, kada se to 

radi ovako, totalitarno, agresivno, nepismeno, 

onda postoji opravdana sumnja 

da će velikosrpski agenti sa 

bošnjačkim imenima, za 

račun Beograda, nastaviti 

progone Bošnjaka. Kada je 

vlast SDP-Alijanse prije desetak 

godina organizirala 

zločinačke montirane procese 

(Pogorelica) i ekstradicije 

(tzv. Alžirska grupa), 

SDA i Islamska zajednica 

su bili jaka uporišta borbe 

za pravdu. Reisu-l-ulema 

Cerić je obišao zatočene u 

montiranom procesu “Pogorelica”. 

Ako se sada otvore 

novi montirani procesi, a 

bošnjačka struktura bude 

oslonjena na samoprogoniteljsku 

filozofiju palanke S.Lavića 

i H.Hajdarevića, ovdje neće imati ko 

braniti istinu i pravdu. Zato je važno da 

stanemo uz Svjetski bošnjački kongres, 

jer je ova institucija programski orijentirana 

za odbranu i afirmaciju Bosne i 

Bošnjaka, a na njenom čelu je čovjek 

koji nas je umio braniti. Važno je i da 

razumijemo kako je floksula o “čovjeku 

Trenutno se 

grupišu srpskohrvatske 

snage 

u Bošnjaka 

koje su protiv 

bošnjačkog 

uzdizanja i 

umrežavanja. 

Okidač za 

mobilizaciju 

bilo je 

osnivanje 

Svjetskog 

bošnjačkog 

kongresa. 

mira i tolerancije” udica na 

koju se pecaju iskompleksirani 

Bošnjaci, koje po svojoj 

mjeri odabiraju i za naše 

vođe postavljaju velikosrpski 

i velikohrvatski obavještajci. 

Svaka šutnja o nastavku 

genocida nad Bošnjacima 

i svako samookrivljavanje 

za sve što nam se događa, 

nije ništa drugo do glupost 

i kukavičluk, bez obzira što 

se srpstvo i hrvatstvo upinje 

da nam taj bošnjački jadluk, 

tu samomržnju, prikaže kao 

vrline mira i tolerancije. Nakon 

svih ratnih i svih poratnih 

bošnjačkih žrtava, onih 

ubijenih i onih raseljenih, nakon kontinuirane 

mržnje srpstva i hrvatstva i 

izdaje međunarodne zajednice, a što 

nije rezultiralo ekstremizmom i separatizmom 

u Bošnjaka, već je porodilo 

još jače opredjeljenje da se slavi bosanski 

duh mira i tolerancije – nemamo 

se mi išta ikome pravdati. Šehidska 

mezarja govore umjesto nas. 


18

Društvo 

Posljednja hutba 

Muhammeda-ef. 

Salkića 

“Niko od nas 

ne zna šta mu 

vrijeme nosi” 

Rahmetli Muhammedef. 

Salkić je protekle 

sedmice posjetio Bosansku 

Dubicu. Tom prilikom je 

11.01.2013., godine, održao 

svoju posljednju hutbu i 

to u Puhalskoj džamiji u 

Bosanskoj Dubici, pred oko 

pedesetak džematlija 

Piše: Nedim Botić 

Rahmetli 

R 

Muhammed-ef. 

RSalkić je protekle sedmice 

Rposjetio Bosansku Dubicu. 

Tom prilikom je 11.01.2013., godine, 

održao svoju posljednju hutbu i to u 

Puhalskoj džamiji u Bosanskoj Dubici, 

pred oko pedesetak džematlija. Tema 

hutbe je bila vezana za tumačenje sure 

El-Asr i prolaznost ljudskog života: 

“Draga braćo, kada me je glavni imam 

zamolio da vam se s ovog mjesta obratim, 

razmišljao sam o temi koju bi vam 

mogao prenijeti. Tokom putovanja 

ovamo, i ovih dana dosta sam razmišljao 

o jednoj suri svima nama dobro 

poznatoj. To je sura El-Asr u kojoj se 

Bog, dž.š., kune vremenom. Tako mi 

vremena, svaki je insan na gubitku, osim 

onih koji vjeruju, i dobra djela čine, i 

jedni drugima oporučuju istinu, i strpljenje. 

Zašto nam je vrijeme bitno? Kada se 

Bog, dž.š., kune s nekim Svojim stvorenjem, 

to radi kako bi ukazao na važnost. 

Tako se dragi Bog mnogo puta 

u Kur’anu kune i zorom, svitanjem, 

zvijezdama. To samo Njemu i dolikuje, 

ne ljudima. Nama je zabranjeno da 

se kunemo i s čim drugim, 

mimo imena Boga, dž.š. 

Danas smo, u vaktu kada 

se sve snima i bilježi, pogotovo 

svjesni značaja vremena. 

Da nam je neko davno 

rekao, da se ljudska djela 

mogu zabilježiti i sačuvati za 

pokoljenja koja dolaze, teško 

bismo mu povjerovali. To 

je razumnom dovoljan dokaz 

da ćemo i pred Bogom, 

dž.š., sva naša djela naći zabilježena. 

Sve se, braćo, 

dešava u 

vremenu. I 

ne izlazi van 

njegovog 

okrilja. Svi 

događaji, prošli 

i budući. I naši 

životi, i trud, 

i naša smrt. 

I protekli rat, 

i genocid i 

progoni. Sve 

je u vremenu. 

I niko od nas 

ne zna da li 

će dočekati 

sljedeću 

džumu. 

Sve se, braćo, dešava u 

vremenu. I ne izlazi van 

njegovog okrilja. Svi događaji, 

prošli i budući. I 

naši životi, i trud, i naša 

smrt. I protekli rat, i genocid 

i progoni. Sve je u 

vremenu. I niko od nas 

ne zna da li će dočekati 

slijedeću džumu. Niti šta 

mu vrijeme nosi. Zato 

se pripremajmo i radimo 

složno za dobrobit sviju 

nas.” 

Muhamed ef. Salkić, generalni sekretar Rijaseta Islamske zajednice 

u Bosni i Hercegovini, preselio je na ahiret u ponedjeljak, 14. 01. 

2013. godine u 64. godini života. Rođen je u Izbodu, Breza, 1949. 

godine. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu je završio 1969. 

godine, nakon čega je radio kao imam u Kazanfer-begovoj džamiji 

u Višegradu, potom kao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice 

Višegrad. Nakon završenog Pravnog fakulteta obavljao je dužnost 

sekretara Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, zatim je bio rukovodilac 

Pravne službe u Starješinstvu Islamske zajednice za Bosnu i 

Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, sekretar Sabora Islamske zajednice 

u Bosni i Hercegovini, a od oktobra 1994. godine do svoje smrti 

obavljao je dužnost generalnog sekretara Rijaseta Islamske zajednice 

u Bosni i Hercegovini. 


19

Društvo 

Bošnjaci između genocida i suicida 

Agonija za(d)robljenog uma 

Treba stalno ponavljati da 

postgenocidno uzpravljanje 

Bošnjaka nije moguće brez 

zaustavljanja procesa defetizma i 

samonegacije koje im podmeću i 

nameću krvni neprijatelji, počinioci 

genocida i njihovi mentori. Za 

oslobađanje zarobljenog uma 

Bošnjaka i otvaranja procesa 

afirmacije i samopoštovanja 

te skidanja povijestnih srbskohrvatskih 

okova potrebna je 

gola istina i jasna svijest o sebi i 

drugima u vremenu i prostoru, 

jer velikosrbski i velikohrvatski 

hegemoni ne mogu nikako da se 

naviknu i prihvate Bošnjake kao 

ravnopravnog političkog partnera i 

kao narod, dostojan za plodotvornu 

saradnju i poželjan suživot 

Piše: Safet Kadić 

Život Bošnjaka na svojoj rodnoj 

grudi, u svojoj postojbini, 

u svome vatanu, u svojoj domovini, 

stoljećima se odvija pod “podrazumijevajućom 

prijetnjom”. Ovu efektnu 

sintagmu nalazimo u jednoj obimnoj studiji 

u kojoj se kritički analizira negativna 

percepcija Bošnjaka u Andrićevu književnom 

djelu, a koju je tokom agresije i 

genocida u Sarajevu napisao profesor sa 

Filozofskog fakulteta, rahm. Muhsin Rizvić. 

Samo desetak godina ranije profesor 

Rizvić nije uočavao velikosrbsku “podrazumijevajuću 

prijetnju” u svojoj interpretaciji 

i tekstualno-komparativnoj studiji o 

strukturi “Gorskog vijenca” crnogorskog 

vjerskog i državnog poglavara P. P. Njegoša, 

koji je bio Andrićeva inspiracija i 

zajedno sa njim i Vukom Karadžićem činio 

književno-kulturni tronožac velikosrbskog 

“svetog trojstva”. 

Gorski vijenac kao inspiracija genocida 

Kao mali balkanski narod, Bošnjaci 

su se ironijom tragične sudbine našli na 

putu francuzko-englezko-ruskih imperijalnih 

težnji i hegemonističke volje, kao 

i europskog antiturskog i antiislamskog 

naslijeđa. Oni su postali najobičnija sitna 

moneta za podkusurivanje dvihu suprotstavljenih 

geostratežkih volja i njihova kolateralna 

šćeta, o čemu najočitije svjedoči 

Berlinski kongres 1878. godine. Uloga 

europsko-ruske hrišćanske produžene 

ruke na Balkanu namijenjena je Srbima, 

uz asistenciju Hrvata, koji su na toj idejnoj 

osnovi stvorili velikosrbski projekat 

“mesijanskog poslanstva” radi 

svoje dominacije ovim prostorom. 

Kao nagradu za vjernu 

službu osnovali su im i državu, 

tzv. versajsku Jugoslaviju 1918. 

godine. Nema ko da odsiječe 

tu ruku, ogrezlu u krvi, da parafraziramo 

autora zloslutnog 

romana “Nož”, Vuka Draškovića. 

Naime, ovaj posrbljeni 

istočnohercegovački vlah i 

zakleti sljedbenik osuđenog i 

likvidiranog ratnog zločinca 

Draže Mihajlovića, početkom 

devedesetih godina, zagrmio 

je iz Beograda na Bošnjake 

Sandžaka, koji su se prvi počeli 

komešati kada je europska 

demokracija zakucala na vrata 

Titine Jugoslavije, uputivši im 

rezolutnu prijetnju da će svakome 

koji digne muslimanski 

bajrak biti odsječena ta ruka. 

Nedugo potom svetosavski 

Dražini i Vukovi Srbi ne samo 

da su počeli odsijecati bošnjačke 

ruke nego i bošnjačke 

glave, u skladu sa riječima 

svoga vođe i idola, koji je prije 

pedesetak godina pisao: 

“Setite se velike borbe za 

oslobođenje pod vodstvom 

velikog Karađorđa, Srbija je 

bila puna Turaka (Bošnjaka 

muslimana, op.a.). U Beogradu 

i ostalim srpskim varošima 

stršile su muslimanske munare, 

kao sada u srpskoj Bosni i Hercegovini. 

Na stotine hiljada muslimana bilo je 

tada preplavilo našu otadžbinu. A prođite 

danas kroz Srbiju. Nećete naći niti jednog 

Turčina (Bošnjaka, op.a.), nećete naći ni 

njihova groba, ni jednog šiljka (džamije s 

munarom, op.a.), jer svesni srpski narod 

još davno je zbrisao sa lica zemlje žive vekovne 

neprijatelje srpskog naroda... To je 

najbolji dokaz i najbolje jamstvo da ćemo 

uspeti i u ovoj današnjoj svetskoj borbi 

Duhovno i 

materijalno 

razbaštinjenje 

i denacionalizacija 

Bošnjaka 

provodilo se 

neskriveno u 

okviru zvanične 

državne 

politike u 

obadvije 

Jugoslavije, 

putem osnovnih 

državnih 

poluga: vojske 

i policije, 

administracije, 

školstva i 

medija. 

i da ćemo istrebiti sve Turke (Bošnjake, 

op.a.) iz ovih krajeva. Nijedan musliman 

neće među nama ostati.” 

Draža je crpio inspiraciju i iz Njegoša, 

kao i sve predhodne i potonje generacije, 

kod kojeg se, kao crkvenog i svjetovnog 

crnogorskog poglavara, kako navodi Pero 

Slijepčević, “religija prožela i smešala s 

epopejom”. “Sva radnja Gorskog vijenca 

odigrava se na četiri verska 

praznika: iznošenje krstova o 

Trojčinu-dne na Lovćenu; Sabor 

o maloj Gospojini; Božić; 

Nova godina. Uistinu, naši 

narodni dogovori i jesu se 

održavali tako o crkvenim saborima 

oduvek, osobito u tursko 

vreme”, piše Slijepčević. 

Njegoš pod Turcima podrazumiva 

i Bošnjake. “U 4. stihu 

Turke poredi sa životinjama 

koje se kote, a ne rađaju, a u 

stihu 685. islam naziva đavolom. 

U 701. stihu islam naziva 

krvničkom vjerom, a u februaru 

1943. godine četnici su u 

Sandžaku zaklali 601 dijete. 

U stihu 858. Njegoš poziva 

na rušenje džamija i munara 

i četnici su ga poslušali, godine 

1943. nisu ostavili nijednu 

džamiju na teritoriji zapadnog 

Sandžaka. U stihu 1143. 

pominje “svečanu kobilu”, a 

misli na poslanika Muhammeda, 

a.s., a u 1778. stihu Turke/ 

Bošnjake naziva “pasjim narodom”, 

a onda uzvikuje “...i 

sve turske kule i džamije, da 

naš Pazar ne smrdi nekršću...” 

U stihovima 2723 do 2784., 

Njegoš govori: “sad ti nema u 

našu nahiju obilježja od turskog 

uha do trupine, ali razvaline”. 

I nakon svega, Njegošem 

se kunu komunisti, nacionalisti, 

pravoslavlje, ali najviše četnici prije 

svakog klanja i pohoda na muslimanska 

sela.” 

Zadojeni takvim idejama pravoslavnog 

fundamentalizma i netrpeljivosti, krvožedni 

bojovnici nemilosrdno su zgazili i 

zdrobili bošnjačke kosti zajedno sa njihovim 

identitetom. (Pjesnik bi rekao: nema 

ruke, ljiljan bijeli da ubere, iz lobanje što 

im niče) Predsjednik države, koja je u najmanju 

ruku saučesnik genocida nad Boš- 


20

njacima, Tomislav Nikolić, nedavno na 

jednoj televiziji, u maniru krajnjeg prezira 

i negatorskog odnosa prema Bošnjacima i 

ovlašnog kajanja, kao da se desio neki nesretan 

slučaj, a ne genocid, kao najstrašniji 

zločin protiv čovječanstva, licemjerno 

kaže: Srbija tuguje za Srebrenicom! Kakva 

srbska laž! Kakva podlost! Kakav cinizam! 

Kakvo bezčašće! Kakva provokacija i 

uvreda Bošnjaka! 

Nije bilo snažne bošnjačke ruke da zamahne 

svojom sabljom i odupre se ovom 

programiranom planetarnom pogromu i 

televizijski prenošenom genocidu, jer je 

bošnjačku desnicu ruku odsjekao osmanlijski 

sultan produženom rukom svoga 

seraskera, poturčenog ličkog Srbina, 

Mihajla Latasa (alias Omer-paša Lutvi), 

1850. godine. Drugu im je odsjekao austrijski 

cesar produženom rukom svoga 

generala Josipa Filipovića 1878. godine, a 

nezaštićenu bošnjačku glavu do mile volje 

mrcvarili su velikosrbski hegemoni, izpirali 

im mozak i brisali pamćenje sve do 

genocida 1992. do 1995. godina. Njihovim 

glavama, kako su prenijeli ratni mediji, 

i doslovno su se igrali lopte dvojica 

Fočaka, odnosno šutirali kao fudbalsku 

hloptu odsječenu glavu jednog Bošnjaka, 

jedan doratni profesor sa Filozofskog 

fakulteta u Sarajevu Vojislav Maksimović 

i Karadžićev ministar informisanja Velibor 

Ostojić. (“Muslimanski bajrak” u 

kontekstu gornje Draškovićeve izjave simbolizirao 

je probuđenu svijest Bošnjaka o 

svom nacionalnom identitetu) 

Bošnjačko veličanje vlastitih dželata 

Ništa, čini mi se, bolje i ekspresivnije 

ne ilustrira stanje svijesti kod Bošnjaka 

do prid samu srbsku agresiju i genocid od 

jednog iskrenog pokajničkog svjedočenja, 

jedne potresne ljudske izpovijesti i intimne 

katarze jednog Bošnjaka, predratnog 

mladog fočanskog profesora književnosti, 

a ratnog reportera i postratnog književnika, 

objavljene prije nekoliko godina u 

jednom magazinu u Americi. O postgenocidnom 

položaju Bošnjaka u vlastitoj 

domovini govori i činjenica da taj tekst 

nije objavljen u BiH, nego vani: 

“Tek u ratu postao sam svjestan historijsko-političke 

upotrebe crnogorskog 

pjesnika Petra Petrovića Njegoša, čiji sam 

ja “Gorski vijenac”, kao profesor književnosti, 

godinama mladalački ambiciozno 

i poletno približavao srednjoškolcima, 

kako je to od mene tražio nastavni program, 

izgovarajući jednu petinu ovog epa 

i napamet. Dakle, ja sam prije dvadeset i 

pet godina ispred table učenicima, svijetla 

obraza, recitovao sve one stihove kojima 

Njegoš poziva na “čišćenje zemlje 

od nekrsti” i tako upoznavao mlade ljude 

srpske nacionalnosti sa onim šta im je činiti 

u budućnosti, kao što to danas rade 

prosvjetni radnici u Republici Srpskoj pa 

njihovi srednjoškolci dolaze na 

nogometna utakmice u Sarajevo 

sa transparentom “Nož, 

žica, Srebrenica”. Njegoš svojim 

stihovima decenijama poziva 

Srbe da kolju muslimane 

kako bi svi Srbi živjeli u jednoj 

državi, a kasnije da žive samo 

Srbi u jednoj državi. Dakle, sve 

nesrbe treba protjerati, ubiti, 

zaklati, zapaliti, raskomadati 

– traži Petar Petrović Njegoš, 

kojeg sam ja u moje vrijeme 

citirao na sav glas!” 

Ovakvo znanje i shvaćanje 

ambicioznog mladog fočanskog 

profesora književnosti 

nije došlo niodkuda, nije palo s 

neba, nego je sticano od svojih 

profesora na Filozofskom fakultetu 

u Sarajevu, gdje je studirao, 

a među kojima je i naprijed citirani 

profesor Muhsin Rizvić, koji je u vrijeme 

dok je studirao ovaj Bošnjak, pisao: 

“Gorski vijenac Petra II Petrovića 

Njegoša predstavlja najznamenitije 

djelo našeg romantizma. Magistralno 

pjesničko stvoreno, ovo djelo vrhuni u 

našim književnostima svojom apoteozom 

Zadojeni 

takvim idejama 

pravoslavnog 

fundamentalizma 

i 

netrpeljivosti, 

krvožedni 

bojovnici 

nemilosrdno su 

zgazili i zdrobili 

bošnjačke 

kosti zajedno 

sa njihovim 

identitetom. 

(Pjesnik bi 

rekao: nema 

ruke, ljiljan 

bijeli da ubere, 

iz lobanje što 

im niče) 

slobodi, svojim humanitetom 

pojma dobra suprotstavljenog 

pojmu zla, pravom čovjeka i 

naroda na sopstvenu egzistenciju. 

Ono se kristalizira kao 

mudrost pjesnikovog iskustva 

i dalekovidost njegovog duha 

i filozofskog spoznanja, iz kojeg 

svako pokoljenje može da 

pronalazi i preuzima poruke za 

sebe i svoj život u svome prostoru 

i vremenu.” 

I ostali njegovi profesori 

su bili sve same perjanice i 

bajraktari šovinističkog antibosanskog 

genocidnog projekta 

stvaranja RS i najistaknutiji 

članovi ratne terorističke 

zločinačke organizacije SDS, 

kao najbliži Karadžićevi 

saradnici iz najužeg rukovodstva: 

Slavko Leovac, profesor antičke 

književnosti i predsjednik političkog savjeta 

SDS, Ljubomir Zuković, profesor 

epske guslarske književnosti i Karadžićev 

ministar obrazovanja, šekspirolog Nikola 

Koljević, kasnije predsjednik “genocidnog 

entiteta”, te naprijed spomenuti Vojislav 

Maksimović. Značajnu ulogu igrao je i 


21

Aleksa Buha, Karadžićev ministar inostranih 

poslova, a Ekmečićev pulen i zemljak 

iz nevesinjskog kraja. Na tom fakultetu 

postojao je svojevrstan velikosrbski tabor 

kao iztureno odjeljenje SANU i ideoložki 

centar velikosrbskog projekta, kojim je 

vješto iz sjene, poput sicilijanskog kuma, 

koordinirao historičar Milorad Ekmečić, 

kao priznata siva eminencija. 

Srbija, domovina koljača 

U svojstvu balkanskih izvršilaca sistematskog 

progona, ubijanja, pljačke i terora, 

ugnjetavanja i asimilacije, jednom riječju 

genocida, za nepuna dva stoljeća Srbi su 

uzpili podpuno razpametiti i dezorijentirati 

Bošnjake, do tada najmoćniji narod na 

Balkanu. Pokidane su im niti kontinuiteta, 

izbrisano povijestno pamćenje i destruirana 

svijest o svome identitetu. Zabranili 

su im nacionalno ime i nagonili da liče na 

njih, a sami sebe mrze i kandžijaju. Čak i 

u Titino vrijeme, uzprkos antifašističkom 

opredjeljenju i partizanskoj borbi te 

deklarativnim odlukama ZAVNOBiH-a, 

nisu mogli vratiti svoje historijsko etničko 

ime Bošnjak i ostvariti nacionalnu ravnopravnost 

u zajedničkoj državi. Bošnjacima 

su ostavljene tri opcije da se izjasne kao 

Srbi, Hrvati ili neopredijeljeni. Onaj ko se 

tada nije izjasnio kao Srbin ili Hrvat nije 

mogao računati ni na kakvu društvenu 

ulogu ili važan posao, posebno državni. 

Uz to je išlo da moraju biti oženjeni Srbkinjom. 

Tako je bilo sa svim bošnjačkim 

političarima ili drugim uzpješnim ljudima, 

književnicima, slikarima, profesorima, 

oficirima, sportistima. Djeca su morala 

imati “neutralna” imena kao što su Nenad, 

Srđan, Danko, Zlatko i sl., a ako su im, kojim 

slučajem, “zaostali” roditelji dali neko 

muslimansko ime, kao Mehmed, koristio 

se isključivo nadimak ili hipokoristika 

Meša. Svoje ime neki su na kraju platili i 

glavom, poput Hamdije. Političku podobnost 

morali su dokazivati jedenjem svinjetine 

i trošenjem alkohola. Kao tipičan 

primjer može poslužiti jedan pridratni 

banjalučki Bošnjak Ismet, koji je, po 

svjedočenju njegove snahe, ličke Srbkinje, 

za svaki praznik napadno i ponosno okretao 

na ražnju krme u avliji stare porodične 

kuće i slavio sa uzvanicama. Zato je njegov 

sin, romantičnog talijanskog imena, bio 

podoban za velikosrbsku DB, koji je 

revnostno, po nalogu beogradske centrale, 

supertajno izsljeđivao izfabricirani slučaj 

“Agrokomerc” i Fikreta Abdića, a osobito 

Hamdiju Pozderca, da bi nakon srbske 

agresije i genocida dogurao do Dodikovog 

glavnog tužioca u “entitetu masovnih 

grobnica”. Javnosti je dobro poznato kako 

je završio Fikret, a kako Hamdija. 

Nakon odlazka Turaka i dolazka 

drugih osvajača, bošnjačko ime su im 

zanijekali tokom posljednja dva stoljeća 

agresivni susjedi, pretendirajući na njihovu 

zemlju, njihove duše i njihove živote. 

Nemoćnim i poraženim Bošnjacima oni 

su krojili sudbinu, nadivali im i mije njali 

ime po svom nahođenju i potrebama 

držanja u pokornosti, izpirali mozak, 

potirali historijsko pamćenje i povremeno 

pušćali krv. Zato je danas krajnje 

licemjerno, zlurado pa i genocidno podmetanje 

Bošnjacima da “je ovaj narod 

više puta mijenjao nacionalno ime”, kako 

je nedavno napisao Bosanac po rođenju, a 

velikosrbin po opredjeljenju i ubjeđenju, 

Nenad Kecmanović. Iako se danas možda 

može razumiti neznanje većeg dijela srbske 

populacije da po današnjoj Srbiji hodaju 

po bošnjačkim kostima, da ne znaju 

za strašne zločine svojih predaka u ne tako 

davnoj prošlosti da bi se dokopali njihove 

zemlje, imetka i ukupnog materijalnog 

i kulturnog naslijeđa, to se ne može reći 

za Kecmanovića, osim kao namjera zlurade 

provokacije i vrijeđanja Bošnjaka 

sve do negacije. Sve ove i brojne druge 

činjenice o Bošnjacima dobro znade i taj 

nekadašnji Sarajlija, univerzitetski profesor 

sa Fakulteta političkih nauka, odakle 

su i kasnije četničke vojvode V. Šešelj i N. 

Poplašen, a sada po dobrovoljnom izboru 

Beograđanin i ideoložki i politički mentor 

M. Dodika, Nenad Kecmanović, “Prota”, 

kako su ga zvali neki znanci iz njegovog 

uzkog kruga. Za njega se ne može reći da 

ne zna! Zna on dobro da je baš njegov 

narod najviše kumovao što “je ovaj narod 

(Bošnjaci) više puta mijenjao nacionalno 

ime”. Ono što je Ekmečić bio na FF, to je 

Kecmanović bio na FPN. 

Do koje mjere su velikosrbski hegemoni 

i prije genocida bili pogazili i zdrobili 

bošnjački identitet i samopoštovanje 

Bošnjaka ilustruje jedna, danas već 

poslovična, izjava nekadašnjeg profesora 

sociologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 

Stolčanina Esada Ćimića, izrečena 

na televiziji prid popis stanovništva 1971. 

godine i grčevite političke borbe Bošnjaka 

da dobiju ravnopravan status sa ostalim 

narodima u Jugoslaviji i da im od hegemona 

bude priznat nacionalni identitet, 

makar pod imenom Musliman. Ćimić 

je tim povodom na televiziji izjavio da 

nacija nije košulja koja se može mije njati 

po potrebi i da će on ostati Hrvat, da živi 

u miješanom braku sa muslimankom 

Melihom, i da mu je rođeni brat Osman 

- Srbin. Iz današnje perspektive normalan 

čovjek citiranu izjavu Esada Ćimića 

može okarakterisati jedino kao političku 

egzibiciju, čemu je on bio itekako sklon 

i naširoko poznat, ili kao znanstvenu i 

intelektualnu nebulozu. Kao današnji 

Ćimićev pandan doima se Hidajet Čehić. 

Duhovno i materijalno razbaštinjenje 

i denacionalizacija Bošnjaka provodilo 

se neskriveno u okviru zvanične državne 

politike u obadvije Jugoslavije, putem 

osnovnih državnih poluga: vojske i policije, 

administracije, školstva i medija. Te 


22 

državne službe od 1918. godine bile su 

rezervisane samo za Srbe. Čak i obični 

seoski načelnik Bošnjak, u čisto bošnjačkim 

sredinama, u sred Bosne, morao se 

javno deklarirati kao Srbin. Na to bi ga 

svako jutro u uredu podsjećao njegov 

podvornik, nepismeni dojučerašnji kmet 

riječima: Pomozbog, Srbine! Hoćemo li 

danas srbovati? mada ni sam nije znao šta 

to znači, ali je za to bio nagrađen parama 

srbskog kralja. Ništa se nije promijenilo ni 

za Titina vakta u toj sredini. Potomak toga 

kmeta i četničkog vojvode, kao nastavnik 

historije, naredio je 1962. godine na kraju 

časa svojim učenicima šestog razreda da 

sutra ne smiju doći u školu dok od svojih 

roditelja ne dobiju odgovor da li su oni 

Srbi li Hrvati, jer “ne mogu biti neopredijeljeni”. 

Može se samo zamisliti kakve 

je strašne ožiljke na nevinoj dječijoj duši 

ostavio taj događaj, ali i u svijesti njihovih 

roditelja. Ili, na primjer, mobilizirane 

Bošnjake u vojsku SHS kraljevine 1919. 

godine na granicama nagonili su da zajednički 

skandiraju: Mi smo Srbi i srbskoga 

roda. Mi čuvamo Srbiju i srbstvo. Da bi 

ih primorali na to, satima su ih svakoga 

dana držali postrojene na banatskoj košavi 

dok bi ih kaplari ivovim prutom s leđa 

udarali po promrzlim ušima, a u gluho 

doba noći jednog po jednog “ćebovali”. 

2035-a 

Treba stalno ponavljati da postgenocidno 

uzpravljanje Bošnjaka nije moguće 

brez zaustavljanja procesa defetizma i 

samonegacije koje im podmeću i nameću 

krvni neprijatelji, počinioci genocida i 

njihovi mentori. Za oslobađanje zarobljenog 

uma Bošnjaka i otvaranja procesa 

afirmacije i samopoštovanja te skidanja 

povijestnih srbsko-hrvatskih okova 

potrebna je gola istina i jasna svijest o 

sebi i drugima u vremenu i prostoru, jer 

velikosrbski i velikohrvatski hegemoni 

ne mogu nikako da se naviknu i prihvate 

Bošnjake kao ravnopravnog političkog 

partnera i kao narod, dostojan za plodotvornu 

saradnju i poželjan suživot. Zato 

danas sapete bošnjačke ruke i bošnjački 

zarobljeni um moraju biti oslobođeni 

da bi se u savremenom geopolitičkom 

kontekstu amortizirale i odbacile neprijateljske 

težnje užeg i šireg okruženja 

i stvorilo uporišće za svoj bioložki, kulturni 

i duhovni obstanak na svojoj povijestnoj 

zemlji, na kojoj su vijekovima 

razsijavali svoj zemni prah i sedimentirali 

supstancu svoga duha. Dezorijentirana i 

jalova bošnjačka postgenocidna politika 

ne samo da je urušila poziciju Bošnjaka 

izpod nivoa mirnodobskog političkog 

partnera dojučerašnjih neprijatelja, nego 

je prokockala i one ostvarene domete 

odbranbeno-oslobodilačkog rata. SDA 

je najbolji primjer za to, čije se rukovodstvo 

ponaša kao korumpirana klanovska

družina, a ne odgovorna državotvorna 

politička partija. Iako ima drugi izborni 

rezultat dozvolili su da ih separatistička 

srpsko-hrvatska osovina, uz pomoć 

lažnih, demagožkih boraca za prava 

građana, pregazi i sramno izbaci iz vlasti 

kao ofucani otirač. Umjesto da čelništvo, 

ako ima imalo obraza, podnese ostavku 

i hitno sazove vanredni kongres, pogotovo 

što se sami promovišu u nosioca i 

zaštitnika bošnjačkih nacionalnih interesa, 

oni na mizeran način čuvaju stečene 

pozicije. Tako su bez ikakvog razloga 

ponizili i Bošnjake, kamčeći od nadobudnih 

boljševika mrvice vlasti, umjesto 

da se hrabro povuče u opoziciju i pokuša 

da sruši ovakvu antibosansku vlast na 

slijedećim izborima. Umjesto ostavki i 

vanrednog kongresa nakon ovakvog sramotnog 

poniženja, oni čak odgađaju i 

ranije predviđeni redovni kongres. Tihić 

se vadi i čak zamlaćuje javnost navodnim 

pobjedama SDA na lokalnim izborima, 

mada je očigledno da tu SDA 

nije imala nikakvu ulogu, jer su se ljudi 

opredjeljivali za ljude, a ne stranku. Pa da 

i nije tako, oni su izgubili državnu vlast i 

tako ostavili na cjedilu svoje nezaštićene 

glasače, njih nekoliko stotina hiljada, 

pretežno Bošnjaka. Umjesto da Tihić, 

kao pravi vođa, časno prihvati poraz 

od spretnijeg i podnese ostavku, on se 

ponovo kandiduje za predsjednika na 

skorašnjoj konvenciji stranke. Zato je 

moguće da Dodik protekle srijede u 

intervjuu za državnu televiziju presretne 

pitanje novinara kako vidi BiH 

u budućnosti brzopletom upadicom: 

Trideset peta! Za podsjećanje: Dodikova 

Srna plasirala je u ponedje ljak nevješto 

skrojenu vijest da su ruski eksperti, prema 

navodnim obavještajnim saznanjima 

iz američke CIA-e i ruske obavještajne 

službe i po predviđanjima Z. Bžežinskog 

i S. Hantingtona o geopolitičkom uztrojstvu 

Europe 2035. godine, napravili 

kartu po kojoj će BiH biti podijeljena 

između Hrvatske i Srbije. Što je babi 

milo, to joj se i snilo! Kao da je to prazan 

prostor! Kao da to nije povijestna 

zemlja i domovina njenog autohtonog 

naroda Bošnjaka. Pod predpostavkom 

da bi se bosanski Srbi i bosanski Hrvati 

složili sa takvom solucijom, ništa se ni 

ne nagovješćuje šta bi bilo sa dva miliona 

njenih građana Bošnjaka. Sudeći 

prema posljednjim događajima u Generalnoj 

skupštini UN, gdje je povodom 

novogodišnje proslave po julijanskom 

kalendaru zaorila koračnica “Marš na 

Drinu”, a zapljeskao joj je i sam generalni 

sekretar UN-a Ban Ki-moon nekima 

nije strana ni bojazan od naprijed spomenutog 

nezamislivog scenarija. Ostaje da 

se vjeruje da on, možda, nije znao da su 

uz “Marš na Drinu” izpraćane četničke 

horde, koje su počinile velike ratne 

zločine i genocid u Bosni i Hercegovini. 

Spomenik žrtvama genocida u Sarajevu 

Nakon najave iz Istočnog Sarajeva da će se na Zlatišću, na sjevernim 

padinama Trebevića, okrenutim prema gradu Sarajevu, graditi veliki krst 

i memorijalna crkva, ni sarajevski (demokratski) Srbi neće ostati dužni 

Karadžićevim, paljanskim (genocidnim) Srbima u pogledu izgradnje 

spomenika u Sarajevu. Na inicijativu esdepeovskog dopredsjednika 

Federacije BiH iz reda srbskog naroda, Svetozara Pudarića, esdepeovski 

gradonačelnik grada Sarajeva iz reda bošnjačkog naroda, Alija Behmen, 

podpisao je protokol o izgradnji spomen-obilježja na Kazanima, nešto 

istočnije od Zlatišća, za 29 ubijenih Srba, stradalih od bošnjačke ruke u 

obkoljenom gradu, koji su četiri godine pod obsadom držali Karadžićevi 

Srbi. Dok većina Sarajlija namjeru paljanskih Srba o gradnji spomenika 

doživljava kao čistu postgenocidnu prijetnju i provokaciju, dotle se izkazuje 

neskriveno razumijevanje i opravdanje za izgradnju spomen-obilježja 

na Kazanima, ali i upućuju zamjerke vlastima što i nakon 17 godina od 

rata nisu ništa poduzele da se oda poštovanje i izgradi jedinstveni spomenik 

u obliku bijelog obeliska, na kojem bi bila izpisana imena svih 11.600 

ubijenih Sarajlija, nevinih žrtava Karadžićevih Srba u sarajevskom genocidu, 

među kojima su svakako i onih 29 Sarajlija srbske nacionalnosti. 

Pašovićeva “crvena linija” sadrži 11.600 crvenih stolica za sve ubijene Sarajlije, 

svih etničkih grupa, među kojima i sarajevskih Srba, uključujući i 

onih 29 žrtava stradalih od bošnjačke ruke. Jer, sve nevine žrtve su žrtve i 

zaslužuju svaki pijetet. Ubila ih je ona ista antibosanska ideja izključivosti, 

netrpeljivosti i mržnje. Pritom su ovi sarajevski Srbi dvostruko tragični. 

Zato što su bili izloženi granatama kao i drugi Sarajlije, ali od “svojih”, 

i što su nastradali od onih od kojih su očekivali zaštitu. Paradoks je i u 

tome što su sarajevski Srbi bili uračunata kolateralna šćeta Karadžićevih 

(paljanskih) Srba, što je jasno naznačio Mladić u onoj presretnutoj ratnoj 

naredbi pukovniku Vukašinoviću da “tuče Velušiće, jer tu nema Srba 

mnogo”. U njoj se nepobitno odkriva zločinačka genocidna namjera za 

ubijanje civila, građana Sarajeva, dominantno Bošnjaka, ali i jasno razodkriva 

svijest da će u granatiranju Sarajeva neminovno stradati i Srbi. 

Ali postoji i ogromna razlika među sarajevskim žrtvama, koja se ne 

ogleda samo u enormnoj razlici u broju, nego i u samom karakteru njihova 

stradanja. Onih 11.600 Sarajlija civila stradalo je tokom četverogodišnjeg 

danonoćnog granatiranja nezaštićenih civila u obsjednutom i trostruko 

opasanom gradu, kao dijelu organiziranog paradržavnog genocidnog projekta 

“genocidnog entiteta” RS o uništenja Bošnjaka i okupaciji cijele BiH. 

Glavnim akterima ovog genocidnog projekta, kao najtežeg zločina protiv 

čovječanstva, sudi se u Međunarodnom tribunalu u Hagu, od kojih je komandantu 

Sarajevsko-romanijskog korpusa, Stanislavu Galiću, izrečena 

pravomoćna presuda doživotnog zatvora. Onih 29 sarajevskih Srba ubijeno 

je kao samovoljni eksces jednog odmetnutog komandanta 10. brdske 

brigade na odbranbenoj liniji grada baš od spomenutog Zlatišća, priko 

spomenutih Kazana do Lapišnice prema Palama, Mušana Topalovića 

Cace. Za taj svoj samovoljni čin i privatni rat najviši vrh državne vlasti 

Republike BiH pripremio je i proveo akciju hapšenja odmah nakon 

saznanja o zločinima, u kojoj je on počinio još jedan zločin, mučki ubivši 

sedam pripadnika policije, ali je i on, kako se tada šuškalo u novinarskim 

krugovima, nakon hapšenja također ubijen pod još nerazsvijetljenim okolnostima. 

Kantonalnu vlast niko ne spominje možda i zato što je esdepeovska 

predsjednica Skupštine Mirjana Malić, majka Nebojše Malića, navodnog 

Dodikovog plaćenika, koji živi u Kanadi i na svojim web-portalima veliča 

“entitet masovnih grobnica” i četništvo. U svemu tome je najpikantnija 

činjenica da je njen esdeaovski dopredsjednik svojevremeno bio prvi 

čovjek tajne policije AID-a, nekadašnje državne agencije za iztraživanje i 

dokumentiranje zločina. 

Zato kao jedina nada ostaje pitanje 

hoće li mnogobrojna bošnjačka nevladina 

udruženja i pokreti civilnog družtva, poput 

Svjetskog bošnjačkog kongresa, odškrinuti 

vrata spasa. Drugim riječima, otvara se pitanje 

hoće li Svjetski bošnjački kongres biti 

još jedan bošnjački postgenocidni pucanj 

u prazno ili sudbonosna, dugo očekivana 

prekretnica, pitanje je na koje odgovor ne 

bi trebalo dugo čekati ako se uzmu u obzir 

ambicije koje je ovaj forum postavio prid 

sebe. Živi bili pa vidili! 


23

Društvo 

Upotreba zastava u Livanjskom kantonu: dominiraju neustavna 

“hercegbosanska” i zastava BiH, federalna uglavnom potisnuta 

Srbijansko-hrvatsko vihorenje 

Ako uglavnom na prostoru 

cijelog Livanjskog kantona 

u Livnu, Tomislavgradu i 

Kupresu gdje dominiraju 

Hrvati “hercegbosanci”, te u 

Glamoču, Bosanskom Grahovu 

i Drvaru gdje vlast imaju 

Srbi povratnici, pretežno 

“republikosrpskoljupci”, nema 

vele ljubavi prema zastavi FBiH, 

a uz upadljivo veću neustavnu 

“hercegbosansku” zastavu se 

izlaže samo manja zastava 

BiH i eventualno općinska 

(Livno, Tomislavgrad i Kupres), 

pitanje je ne šalje li se time 

poruka o već ustanovljenom 

“zastavničkom” hrvatskohercegbosanskom 

“trećem 

entitetu”, koji još samo čeka 

usvajanje “četvrtog-hrvatskog 

kanala” na BHRT 

Piše: Ale Kamber, Livno 

14.01.2013.god. 

Već 

V 

nekoliko godina zare- 

Vdom na području Liva- 

Vnjskog kantona zastava Federacije 

BiH je uglavnom potisnuta, 

barem što se tiče njene upotrebe i na 

zvaničnim ustanovama, na proslavama, 

trgovima, manifestacijama i 

sl. Očekujuće, u “hercegbosanskom” 

okruženju dominiraju već 15 godina 

neustavne zastave Kantona 10. (Livanjskog) 

kojem je, uz “jednonacionalni, 

isključivo hrvatski izgled zastave i 

grba” u kantonalnom ustavu, Ustavni 

sud FBiH presudama iz 1997/98. godine 

osporio i naziv kantona (“Hercegbosanska 

županija”), tretiranje jezika 

i još nekoliko manje bitnih odredbi, 

još uvijek neusklađenog Ustava Kantona 

10. sa presudom ustavnog suda 

FBiH. Bez obzira na diskriminirajući 

izgled zastave na štetu Bošnjaka, Srba 

i ostalih, koji prema popisu iz 1991. 

godine zapravo čine relativnu većinu 

ovoga kantona, sva djeca u školama, 

posebno bošnjačka, uče, isključivo na 

hrvatskom jeziku, da im je kantonalna 

zastava zapravo neustavna “hercegbosanska” 

trobojnica sa hrvatskim grbom 

“šahovnicom”, varijanta koja po mnogo 

čemu asocira na grb susjedne države, a 

najmanje na državu BiH. Neustavna, 

isključivo hrvatska zastava, koja asocira 

na zastavu susjedne Hrvatske 

barem je teritorijalno na oko 30% 

bh površine (LK, ZHK, 

HNK, PK, SBK…a nađe se 

i u uredima usred Sarajeva). 

Koja razlika od nedavno 

istaknute zastave susjedne 

Srbije na istočnim vratima 

Sarajeva “za koju niko nije 

nadležan”?! Srbijanska se 

ne uklanja danima, a neustavna 

“hercegbosanskohrvatska” 

godinama. Za razliku 

od njih, prva službena, 

međunarodno priznata i u 

Ustavu RBiH definirana 

zastava BiH sa ljiljanima 

je masovno poskidana i sa 

teritorija gdje dominiraju 

Bošnjaci koju se sve manje 

može vidjeti i na manifestacijama 

i na utakmicama, 

a na institucijama nikako!!! 

U Livanjskom kantonu 

je izbačena i iz bošnjačkih 

ustanova i partijskih ureda. 

U dvorani livanjske BZK 

“Preporod” istaknuta je 

samo zastava SDA, u stranci SDA koja 

gazduje i “Preporodom” ista zastava, 

u SDP-u se sve crveni od partijskih i 

ex- jugoslovenskih i komunističkih 

zastava, u SBB-u je istaknuta prepoznatljiva 

“djetelina”, u MIZ Livno 

samo islamska obilježja. 

Današnja situacija 

Na trgovima u Livnu su zastave 

BiH, općine i neustavna kantonalna 

bez federalne. Ista je stvar ispred općine 

i u dvorani za sastanke. Na zgradi 

Vlade LK u Livnu samo su neustavna 

kantonalna i upadljivo manja državna 

Postavlja se 

logičnim pitanje 

ne ukida li FBiH 

ovim činom 

samu sebe čim 

dozvoljava da 

je nižerangirani 

kanton (ne 

samo ovaj!) 

opstruira i 

omalovažava 

neprovodeći 

presude 

Ustavnog suda 

FBiH, a da FBiH 

nije poduzela 

krivično i drugo 

gonjenje prema 

odgovornim 

licima 

zastava, na MUP-u samo neustavna 

“hercegbosanska”. I na zgradi općine 

Tomislavgrad nema zastave FBiH, a 

na zgradi Kantonalne skupštine u istom 

gradu je samo neustavna zastava 

“HBŽ”. Glamoč je donedavno bio 

preplavljen neustavnim “hercegbosanskim” 

zastavama, međutim u općini 

ih više nema otkada su brojčano u OV 

postali brojniji Srbi i Bošnjaci. Još je 

bivši načelnik Rade Gvero uz zastavu 

općine obavezno uveo i državnu zastavu, 

ali federalne ni ovdje nema. I 

na općini Kupres je samo 

zastava “HBŽ”, a u sali za 

sastanke i neizbježni križ 

kao i u uredu načelnika 

ove općine i općine Tomislavgrad, 

koji se još pojačao 

slikama Franje Tuđmana 

i Gojka Šuška. U Drvaru, 

gdje već nekoliko godina, 

kao i u Glamoču i Bosanskom 

Grahovu, preovlađuju 

Srbi povratnici, samo je na 

zgradi općine zastava BiH. 

U dvorani se nađu općinska 

i državna. Federalna ni ovdje 

ne stanuje. Prije se naiđe na 

zastavu Srbije ili RS, istina 

ne na općinskim ustanovama, 

ali zato po drugim zgradama 

i na ulicama. Jedino 

na zgradi općine Bosansko 

Grahovo nema nijedne zastave 

dok se u unutrašnjosti 

mogu pronaći, ali teže, 

općinska i državna. 

Zaključak 

Ako uglavnom na prostoru cijelog 

Livanjskog kantona u Livnu, Tomislavgradu 

i Kupresu gdje dominiraju 

Hrvati “hercegbosanci”, te u Glamoču, 

Bosanskom Grahovu i Drvaru gdje 

vlast imaju Srbi povratnici, pretežno 

“republikosrpskoljupci”, nema vele 

ljubavi prema zastavi FBiH, a uz 

upadljivo veću neustavnu “hercegbosansku” 

zastavu se izlaže samo manja 

zastava BiH i eventualno općinska 

(Livno, Tomislavgrad i Kupres), pitanje 

je ne šalje li se time poruka o 

već ustanovljenom “zastavničkom” 


24

hrvatsko-hercegbosanskom “trećem 

entitetu”, koji još samo čeka usvajanje 

“četvrtog - hrvatskog kanala” na 

BHRT. Pa prećutno i priznatom i od 

međunarodne zajednice i viših federalnih 

i bh. instanci vlasti 

čim se 15 godina ne provode 

presude Ustavnog suda 

FBiH o neustavnosti čak 

oko 80% Ustava LK, među 

kojima su, kako je navedeno, 

osporeni i izgledi grba 

i zastave, naziv kantona, 

tretiranje jezika i sl. Postavlja 

se logičnim pitanje ne 

ukida li FBiH ovim činom 

samu sebe čim dozvoljava 

da je nižerangirani kanton 

(ne samo ovaj!) opstruira i 

omalovažava ne provodeći 

presude Ustavnog suda 

FBiH, a da FBiH nije poduzela 

krivično i drugo gonjenje 

prema odgovornim licima, 

koja su zbog očuvanja 

neustavne HZHB/HRHB 

čak politički uznapredovala 

u organima vlasti BiH od 

Vijeća ministara do Parlamenta 

BiH, a naravno i na nivoima 

vlasti same FBiH. 

Koja razlika 

od nedavno 

istaknute 

zastave 

susjedne Srbije 

na istočnim 

vratima 

Sarajeva “za 

koju niko nije 

nadležan”?! 

Srbijanska 

se ne uklanja 

danima, a 

neustavna 

“hercegbosanskohrvatska” 

godinama. 

Glamočka hercegbosanska zastava 

Općina Tomislavgrad, bez zastave BiH i FBiH 

Trg Livno, bez zastave FBiH 

Vlada LK, bez zastave FBiH 

BZK “Preporod” Livno samo zastava SDA 


25

Kabinet načelnika Tomislavgrad - Tuđman, Šušak i križ 

KMUP K.10-LK, samo zastava HB 

Livanjski trg sa zastavama, snimak s nebodera 

Općina Glamoč, samo bh zastava 

Općina kupres, samo zastava HB 

Općina Drvar, samo zastava BiH 

Općina Livno, bez zastave FBiH 


26

Sala OV Glamoč, općinska i bh. 

zastava 

Otvaranje zgrade policije Kupres 2011., bez zastave FBiH 

OV Livno bez ijedne zastave 

Kasarna Glamoč, pocijepana bh. zastava na pola koplja 

Skupština LK,bez državne zastave 

Srbijanska zastava na kapiji Sarajeva 

Općina Bosansko Grahovo, bez zastava 


27

Povratnici 

Intervju: Omer-ef. Redžić, imam čaršijske 

džamije u Prijedoru 

Svaka priča o slobodi Bošnjaka 

u ovom entitetu pada u vodu kada pogledamo 

šta opštinska vlast radi, uslovno rečeno, zakonskim sredstvima 

Omer-ef. Redžić se ubraja 

u red najperspektivnijih 

imama na području 

Bihaćkog muftiluka, pa i 

šire. Od svog dolaska na 

mjesto imama u Čaršijskoj 

džamiji u Prijedoru 

pokrenuo je niz inicijativa i 

projekata koji su značajno 

doprinijeli boljem životu 

Bošnjaka povratnika. 

Svojim neumornim 

pregalaštvom i zalaganjem 

na polju očuvanja vjere i 

tradicije Bošnjaka, služi kao 

primjer svima nama kako 

se cijeni i poštuje svoje, a 

ne ponižava tuđe 

SOmer-ef. smo razgovarali 

o dešavanjima u njegovom 

džematu, stanju Bošnjaka 

povratnika u RS te značaju predstojećeg 

popisa za očuvanje bošnjačkog 

identiteta. 

Razgovarao: Nedim Botić 

SAFF: Poštovani Omer-ef., esselamu 

alejkum i željeli bismo da 

Vam zahvalimo na želji da sarađujete 

s našim časopisom. Na početku 

razgovora, možete li se ukratko 

predstaviti našim čitaocima? 

Omer-ef. Redžić: Alejkumu-sselam, 

sva hvala pripada Uzvišenom 

Allahu. Svakako mi je pripala čast 

da surađujem sa časopisom koji zasigurno 

spada među najkvalitetnije 

kada je u pitanju afirmacija Bošnjaka 

i svega što se oko njih događa. Ja 

sam Omer Redžić, rodom iz Bos. 

Otoke. Rođen sam 1984-te godine. 

Imam sam Čaršijske džamije u Pri- 

jedoru i na toj dužnosti sam nešto 

više od pet godina. Student sam Fakulteta 

islamskih nauka u Sarajevu. 

Oženjen sam s suprugom Edinom sa 

kojom imam malu djevojčicu 

Saru. 

SAFF: Možete li nam 

ukratko dati Vašu ocjenu 

aktivnosti u Vašem džematu 

i da li imate neke 

planove za budućnost? 

Omer-ef. Redžić: Teško 

je i bolno davati ocjene 

kad su u pitanju povratnički 

džemati. Što se tiče 

aktivnosti moga džemata, 

pored one osnovne koja se 

ogleda u očuvanju emaneta 

Islamske zajednice, 

imamo i onih drugih aktivnosti 

koji se tiču naših 

džematlija. 

U prvom redu bih izdvojio 

inicijativu oko izgradnje 

biblioteke Hasan 

ef. Škapur u kompleksu Čaršijske 

džamije koja je gotovo pri kraju. U 

njenom sklopu će biti biblioteka, čitaona, 

omladinski centar i internet 

centar, a ima za cilj okupljanje naše 

omladine, kao i afirmisanje naših 

kulturnih, historijskih i vjerskih vrijednosti. 

Tu je i Fond solidarnosti 

koji egzistira nešto oko dvije nepune 

godine, čija je obaveza da povede 

računa oko socijalno ugroženih 

članova našeg džemata, koji nemaju 

nikakva primanja, a takvih slučajeva 

u našem džematu ima nešto oko 

petnaestak. 

Također se užurbano radi na završetku 

radova šehidskog turbeta 

“Skela” koje se nalazi u gradskoj zoni 

naših džemata, a na kojem će se naći 

imena naših ubijenih tokom agresije 

koji su živjeli na području ovih džemata. 

Zadnje dvije godine sam intenzivirao 

promocije i tribine (na što 


28 

Mislim da je 

iduća godina za 

Bošnjake veliki 

test i prilika u 

isto vrijeme, 

jer ako se mi 

ne izjasnimo 

kao Bošnjaci 

koji imaju svoju 

vjeru islam, 

uradićemo ono 

što još nikome 

nije pošlo za 

rukom, a to je 

da nas ne bude. 

sam posebno ponosan) naših eminentnih 

ljudi iz svih sfera društvenog 

života, tako da su kroz amfiteatar 

Čaršijskog džemata, Prijedor, ra- 

znim povodima, svojim prisustvom 

počastili akademici Abdulah Sidran 

i Ferid Muhić, doktori nauka Šaćir 

Filandra, Senadin Lavić, 

Enes Durmišević, Gradimir 

Gojer, pisci Isnam Taljić, 

Muhamed Mahmutović 

i mnogi dr. 

Tako, ako Bog da, 

planiramo da nastavimo 

i u budućnosti, sa što češćim 

predstavljanjem naših 

kulturnih vrijednosti, 

kako bi naš narod koji 

često nema mogućnosti 

da ode na predavanja, ta 

predavanja slušao u svome 

džematu. To je sve naravno 

velika stvar i za mene i 

za moj džemat. 

Nedavno sam bio involviran 

u Gradskom pozorištu, 

ovdje u Prijedoru, kao 

stručni saradnik na predstavi 

“Djelidba” od Skendera Kulenovića 

u režiji Marka Misirače, što je 

meni posebno drago i imponuje mi 

što sam radio sa takvim dobrim ljudima 

i profesionalcima. 

SAFF: Kakvo je stanje rada sa 

mladima u Vašem džematu, kao i u 

na području Medžlisa? Da li na tom 

polju već imate nekih aktivnosti? 

Omer-ef. Redžić: Što se tiče 

omladine, bojim se da je svakog 

dana slika ružnija, jer naša omladina 

svoj egzistencijalni izlaz vidi jedino 

van našeg Prijedora i naše Bosne, 

jer živimo u vaktu kad egzistencija 

nažalost određuje dozu patriotizma, 

vjere i nade u budućnost. Medžlis 

IZ-e Prijedor ima aktivnosti koje se 

vežu za omladinu, gdje se nastoji ta 

omladina povezati čvršće u tu bratsku 

vezu, a one se ogledaju u omladinskim 

klubovima i druženjima u 

istim.

SAFF: Koji su to najveći problemi 

s kojima se susrećete, ne samo Vi kao 

imam Čaršijske džamije, već i Boš- 

njaci povratnici na svoja ognjišta? 

Omer-ef. Redžić: Ono što sam 

lično primijetio jeste - kolektivno tonenje 

u ambis društva u cjelini, gdje je 

nažalost čovjek doveden u situaciju da 

bukvalno preživljava. Povjerenja gotovo 

nema nikako. Ekonomska slika je 

veoma tužna, a to se pogotovo da primijetiti 

na povratničkim džematima. 

Ono što je zabrinjavajuće jeste 

gašenje bošnjačkih kuća, prodavanje 

svojih ognjišta onima koji su do jučer 

bili dželati, i tako svjesno gasili muslimansko 

življe. To je za mene poražavajuće. 

I vlast i politika se ne trude 

takvim ljudima pomoći i pokušati ih 

odgovoriti od toga, nažalost. S druge 

strane, svaka priča o slobodi Bošnjaka 

u ovom entitetu pada u vodu kada pogledamo 

šta opštinska vlast radi legitimnim 

(uslovno rečeno) sredstvima. 

Dok naša djeca pjevaju himne Republike 

Srpske i pohađaju škole koje se 

otvoreno i javno zovu po pravoslavnim 

svecima, ili dok recimo opštinska 

vlast gradi veliki krst na mjestu 

zločina u Trnopolju, gdje je bio nekad 

logor, s druge strane mi Bošnjaci nemamo 

pravo na memorijalni centar 

za žrtve ili bar da kroz glavnu ulicu 

Prijedora pronesemo ostatke naših šehida 

na kolektivnoj šehidskoj dženazi. 

Ovo su samo mali pokazatelji u moru 

drugih koji govore da je ovaj prostor 

zbilja očišćen od ljudskih prava i da 

su ona davno zakopana. Tako da problemi 

Bošnjaka već imaju svoju enciklopediju. 

SAFF: Po Vama, koliki je značaj 

očuvanja tradicije i vjere našeg naroda 

na prostorima RS-a? Koliko na tom 

polju može da doprinese IZ kao institucija, 

kao i imami u džematima? 

Omer-ef. Redžić: Koliki 

je značaj? Očuvanje 

tradicije i vjere je glavni i 

temeljni faktor u očuvanju 

Bošnjaka. Glavno vezivno 

tkivo i jedina institucija 

koja konstantno radi na 

očuvanju identiteta Bošnjaka 

je upravo Islamska 

zajednica. Jer prvo što su 

Bošnjaci počeli da prave i 

grade iznova jesu džamije, 

znajući da su upravo 

Božije kuće taj kohezioni 

faktor kod nas muslimana, 

i Bošnjaka. Islamska zajednica 

institucionalno je temelj i garancija 

opstanka na ovim prostorima. Ona 

je najvitalniji dio u tom našem bošnjačkom 

organizmu, koji polako 

ali sigurno počinje da se ispravlja i 

uzdiže. 

Na imamima je velika obaveza da 

naše islamske vrijednosti, našu tradiciju 

i dalje afirmiraju kroz svoje 

aktivnosti, ali njima isto tako treba 

pomoći, a najlakše se pomaže razumijevanjem. 

SAFF: Ove godine je popis stanovništva 

u BiH. Po Vama, koliki 

značaj ima taj događaj za Bošnjake, 

a posebno povratnike u RS? 

Omer-ef. Redžić:Mislim da je 

ova godina za Bošnjake veliki test i 

prilika u isto vrijeme, jer ako se mi 

ne izjasnimo kao Bošnjaci koji imaju 

svoju vjeru islam, uradićemo ono što 

još nikome nije pošlo za rukom, a to 

je da nas ne bude... 

Velike se predrasude stvaraju oko 

toga, posebno oko onih koji za sebe 

tvrde da su Bosanci, ali ja savjetujem 

svima onima koji komuniciraju sa tim 

našim sestrama i braćom da to rade 

na najljepši mogući način kako bi ih 

uvjerili da to što je Bošnjak samo po- 

Ono što je 

zabrinjavajuće 

jeste gašenje 

bošnjačkih 

kuća, 

prodavanje 

svojih ognjišta 

onima koji su 

do jučer bili 

dželati, i tako 

svjesno gasili 

muslimansko 

življe. To 

je za mene 

poražavajuće. 

tvrđuje to da je Bosanac i da 

Bošnjak Bosancu ne smeta. 

Bosanca zapravo i čini Bošnjak, 

islamske vjeroispovijesti 

koji priča svojim bosanskim 

jezikom. Bojim se 

da nemamo luksuz isključivosti, 

i da se dodatno dijelimo. 

To je naš farz za ovu 

godinu, a pogotovo nama 

u RS-u, molimo Allaha da 

nas u tome pomogne i ojača 

nas 

ṠAFF: Na planu širenja 

nacionalne i vjerske osvještenosti 

Bošnjaka pred predstojeći 

popis, da li je bilo nekih aktivnosti 

i da li su neke u pripremi? 

Omer-ef. Redžić: Naravno da jeste 

bilo aktivnosti, a posebno bih izdvojio 

tribinu sa akademikom Feridom 

Muhićem, gdje je gostovao i Sejfudin 

Tokić. Tom prilikom je akademik 

Muhić slikovito objasnio kakav nam 

zadatak predstoji u narednom popisu. 

Također je bila promocija nove 

knjige jg Isnama Taljića, “ROMAN O 

SULTAN FATIHU, BOŠNJACIMA 

I BOSNI” gdje smo opet skrenuli pažnju 

na bitnost odrednica: Bošnjak, 

islam, bosanski jezik. I u narednom 

periodu će tih aktivnosti biti znatno 

više, ako Bog da. 

SAFF: Zahvaljujemo Vam se na 

odvojenom vremenu i ujedno Vam 

želimo sve najbolje u budućem 

radu. Ako imate još neku poruku 

za sve naše čitaoce, i Bošnjake kako 

u BiH, tako i u dijaspori, bujrum. 

Omer-ef. Redžić: Opet hvala 

pripada Uzvišenom Allahu, a za nas 

Bošnjake imam poruku koja se ogleda 

u tom: Bošnjaci su jedni drugima 

najpreči, i zapamtimo; niko nam neće 

smaknuti omču oko vrata koju mi 

sami sebi stavimo... 


29

Pogledi 

Bošnjačke dileme 

Zašto DA Svjetskom bošnjačkom kongresu 

SBK nije osnovan da bude 

iznad bilo koje državne 

ili postojeće bošnjačke 

institucije. To što su na 

posljednjoj sesiji kruga 

99 neki izrekli je sramota, 

jer ti intelektualci ne 

vladaju osnovnim logičkim 

razmišljanjem 

Piše: Nazif Horozović 

Svjetski Bošnjački Kongres nije 

ni počeo i prije nego što je i 

u mislima bio, njegov aktuelni 

predsjednik dr. Mustafa Cerić je bio lopov, 

kriminalac, radikal, pedofil... i već 

šta nije bio i kada je obnašao najčasniju 

funkciju kod Bošnjaka. I sada je još više 

od toga, iako je prošlo samo nekoliko 

dana otkako je sjeo na funkciju predsjednika 

SBK-a. I sve dok ne umre, 

ostat će omražen u krugovima kojima 

je onemogućio potpunu manipulaciju 

bošnjačkim korpusom. Kod nas Bošnjaka 

treba da se nešto desi i odmah se 

dušebrižnici raznih vrsta i funkcija javljaju 

da osude ono što se već dogodilo 

ili što bi se moglo dogoditi. 

Ko se krije iza Bošnjaka? 

Postoji nekoliko razloga zašto se napada 

SBK i zašto ga neki vide veoma 

negativnim. Sigurno, bez konkurencije, 

prvi i najvažniji razlog jeste što 

se mnogi ne mogu složiti da oni nisu 

(više) ti koji su na čelu ili nisu (više) u 

tijelima tog istog kongresa. Dr. Hilmo 

Neimarlija smatra da su politički predstavnici 

jedini koji imaju pravo predstavljati 

Bošnjake. Evo vidimo kako ih 

predstavljaju i kako zastupaju njihove 

interese, da je sinonim riječi političar 

u našem narodu postala riječ lopov. 

Hadžem Hajdarević, SDP-ovac i književnik, 

osvjedočeni borac protiv Vjeronauke 

i svršenik GHB-e, smatra da 

nešto nema legitimiteta i da dr. Cerić 

to sebi sam namješta... što je sigurno 

privatna stvar i lična sujeta pomenutog 

bošnjačkog književnika u redovima 

SDP-a, koji od dr. Cerića ima i ličnu 

fobiju što se može jasno zaključiti, jer 

mediji uvijek prvom njemu odjure 

kada se pojavi dr. Cerić. 

A ako ćemo o legitimitetu: Po čemu 

je Senadin Lavić zaslužio da 

bude na čelu “Preporoda”??? 

Koje su njegove zasluge osim 

što smatra da je bošnjaštvo 

bitnije od islama za Bošnjake. 

Odakle njemu legitimitet 

da predstavlja Bošnjake? 

Po čemu je on mjerodavan i 

meritoran da govori o Kongresu? 

Ko je on? 

Ako Muhamed Filipović, 

Ferid Muhić, Ejup Ganić, 

Kasim Trnka, Omer Ibrahimagić, 

Hasan Muratović, 

Smail Čekić, Lamija Hadži- 

osmanović, Dževad Jahić, 

Mehmed Akšamija, Mustafa 

Cerić, Hasan Nuhanović, 

Muharem Štulanović, 

Zuhdija Adilović, Enver 

Imamović itd. nisu legitimna 

kičma bošnjačke akademske 

zajednice, ja stvarno 

ne znam ko je. 

A to što se bune oni koji 

su do sada imali najviše lične 

koristi od bošnjačkog jada, 

oni će se i dalje buniti zbog 

sebe i svojih šićara, na žalost! 

Lažne optužbe i bolesni 

zaključci 

SBK nije osnovan da 

bude iznad bilo koje državne 

ili postojeće bošnjačke 

institucije. To što su na posljednjoj 

sesiji Kruga 99 neki 

izrekli je sramota, jer ti intelektualci 

ne vladaju osnovnim 

logičkim razmišljanjem. 

Svakom učesniku i gostu na skupštini 

SBK-a je uručena “torba papira” 

sa statutom i osnovnim dokumentima 

SBK-a. Nezamislivo je da “intelektualci” 

optužuju i osuđuju SBK što nelegalno 

radi, a da pri tome nisu provjerili da 

li je SBK uopšte pravno lice. Da su se 

samo malo raspitali, dobili bi informaciju 

da je prije same osnivačke skupštine 

SBK registrovan kao pravni subjekt. 

Zamislite koliko je Krug 99 “ozbiljan” 

krug intelektualaca kada npr. Hasan 

Balić, predsjednik demokratskih 

Ako SBK bude 

kočničar 

razvijanju IZ-a, 

ako aktuelni 

predsjednik 

SBK-a ne 

bude imao 

poštovanje 

prema 

aktuelnom 

reisu-l-ulemi, 

ako SBK bude 

radio samo 

za interese 

pojedinaca, 

ako SBK bude 

uvertira u 

neku političku 

organizaciju 

na čelu sa 

istim ljudima, 

ja ću prvi biti 

protiv takve 

organizacija. 

pravnika BiH (po naslovu veoma legitiman 

da govori o registraciji) kaže 

da SBK djeluje nelegalno sve dok se ne 

registruje. I nije ga, naravno, sramota 

izići pred kamere i govoriti 

neprovjerene informacije 

optužujući Kongres za nelegalnost. 

Druga stvar koja me 

“fascinira” kod tih “intelektualaca” 

jeste nevjerovatno 

subjektivno zaključivanje 

koje se kosi sa osnovama 

logike. Stalni kritičar svega 

što ima veze sa dr. Cerićem, 

Enver Kazaz kaže sljedeće: 

“Opasno se igraju slikom 

Bošnjaka u međunarodnom 

kontekstu i na vrlo opasan 

način derogiraju demokratske 

tekovine u Bosni i Hercegovini 

delegitimirajući 

zvanične bošnjačke predstavnike 

u institucijama sistema.” 

Zaista bolesno poimanje 

jednog nevladinog pokreta 

koji ima za cilj afirmaciju 

bošnjačkih vrijednosti. SBK 

nije nikakva prijetnja bilo 

kome, a kamoli legitimnim 

predstavnicima Bošnjaka. S 

tim, da je evidentno da se 

najviše ljute oni čiji je legitimitet 

u predstavljanju 

Bošnjaka veoma upitan, jer 

ga sigurno i nemaju. A da 

ne kažem koliko je ovo teško 

palo onim “legitimnim” 

Bošnjacima koji su do sada 

znali uprtiti torbu, otići u 

Laktaše i dogovoriti prodaju 

države i sve sa punim legitimitetom! 

Ali ono što mi je najviše zaparalo 

uši u prilogu FTV-a jeste sljedeće: 

“Nacionalna emancipacija i parainstitucije 

odnos je što se dešava 

u bosanskohercegovačkom društvu, 

na tendencije iz prošlosti koje 

imaju namjeru da se produžavaju i 

u budućnosti, na Balkanu i cijeloj 

Evropi. Ovakve političke strategije 

stvaranja parainstitucija kroz nacionalnu 

emancipaciju mogu postati 

velika prijetnja sigurnosti u cijeloj 

Evropi, rečeno je na redovnoj sesiji 

Kruga 99.” 


30

Kakva je parainstitucija SBK-a? 

Koje tendencije prošlosti on nosi sa 

sobom? Kakva je prijetnja sigurnosti 

SBK-a i ljudi koje sam pomenuo u 

gornjem dijelu teksta??? Ovo su zaista 

zlonamjerna plasiranja Bošnjacima da 

su opasni po Evropu. Hadžem Hajdarević 

i Senadin su se, zarad svojih ličnih 

interesa, stavili na stranu antibošnjačkih 

lobija koji Bošnjake predstavljaju 

radikalnim i nepodobnim za Evropu, 

samo zato što je na čelu jedne nevladinog 

pokreta Mustafa Cerić, inače bivši 

reisu-l-ulema. 

Zašto SBK? 

Naše bošnjačke institucije kao što je 

“Preporod”, “VKBI” (ako znate šta je 

ovo uopšte), te naši veliki akademici i 

moralisti u liku i djelu dr. Hafizovića, 

Neimarlije, Hajdarevića, Lavića... po 

čemu možemo reći da su ove bošnjačke 

institucije žive, odnosno na osnovu 

čega možemo tvrditi da su pomenuti 

intelektualci nešto doprinijeli u javnom 

životu Bošnjaka? Ovaj Kongres je 

došao da popuni prazninu. Hoće li i on 

biti samo jedan broj ili popuna praznine 

vidjet ćemo! 

Da je Cerić osnovao svoju privatnu 

organizaciju, formom i suštinom, 

a SBK barem u formi nije njegova 

privatna organizacija, trebali bi malo 

sačekati da vidimo šta će čovjek uraditi... 

Da li bi trebali jednog takvog 

čovjeka u liku i djelu bivšeg reisa Cerića 

poslati da igra šaha s penzionerima, 

da ide u šetnju u planine i da se 

potpuno odrekne bilo kakvih javnih 

nastupa i sl, a da našu sudbinu prepustimo 

Lavićima, Hajdarevićima, 

Kazazima i raznoraznim krugovima 

sumnjivog cilja i namjere... To bi za 

nas Bošnjake bila šteta i tragedija u 

istom vremenu. Da ljudi svjetskog 

renomea; reisu-l-ulema 18 godina, u 

posljednjih deset godina je bio prvi u 

Bošnjaka i u nacionalnom i vjerskom 

smislu, trebaju Bošnjacima, mislim 

svakako da trebaju i da se nikako ne 

smije niti zaboraviti, niti zanemariti 

njegov ugled u BiH, a posebno u inostranstvu, 

onom zapadnom i onom 

istočnom. 

SBK treba malo vremena da pokaže 

pravo lice, a tek onda imamo pravo 

pisati i govoriti o privatnom projektu 

ovog ili onog. 

Ključni problemi u ovome svemu 

su Cerić i Zukorlić. Da oni nisu ovdje 

bili, Bog zna da li bi se i jedna kamera 

pojavila i da li bi iko govorio o SBK. 

Niko nije spomenuo niti jedan dio deklaracije, 

ciljeva ili načina djelovanja, 

jer su njih dvojica samo bitni u ovoj 

priči. Da njih nema onda bi SBK, možda 

i bio prihvatljiv. 

Islamska zajednica i SBK-a 

Evidentno je da Islamska 

zajednica BiH pod vodstvom 

mr. Huseina Kavazovića 

se neće oglašavati za svaku 

stvar i da će ona podržavati 

sve projekte od kojih svi ljudi 

imaju koristi, a posebno 

Bošnjaci. Reisu-l-ulema je 

na pomenuti Kongres poslao 

svog izaslanika, a gromoglasni 

aplauz je uslijedio nakon 

što je predsjednik SBK-a dr. 

Cerić posebno istakao da je 

dobio poruku podrške od reisu-l-uleme 

mr. Kavazovića. 

Ako reis Kavazović smatra 

da je SBK loše rješenje i 

šteti ugledu Bošnjaka, smatram 

da je trebao to reći Bošnjacima 

i pripadnicima svoje 

zajednice bez obzira na to 

šta će ko reći. Ako dr. Cerić 

smatra da će kroz SBK-a i dalje biti reisu-l-ulema 

i prvi u Bošnjaka, onda su 

Bošnjaci u ozbiljnoj krizi, a SBK podvala 

svima nama. Ali, ja sam uvjeren i 

sve ove podastrte činjenice govore da je 

Islamska zajednica imala dobrog reisa, 

a da ga je naslijedio potpuno relevantan 

i po mjeri čovjek u liku mr. Kavazovića. 

Ključni 

problemi u 

ovome svemu 

su Cerić i 

Zukorlić. Da 

oni nisu ovdje 

bili, Bog zna 

da li bi se i 

jedna kamera 

pojavila i da li 

bi iko govorio 

o SBK. Niko 

nije spomenuo 

niti jedan dio 

deklaracije, 

ciljeva ili 

načina 

djelovanja, jer 

su njih dvojica 

samo bitni u 

ovoj priči. 

I na kraju... 

Ako SBK bude kočničar 

razvijanju IZ-a, ako aktuelni 

predsjednik SBK-a ne bude 

imao poštovanje prema aktuelnom 

reisu-l-ulemi, ako 

SBK bude radio samo za interese 

pojedinaca, ako SBK 

bude uvertira u neku političku 

organizaciju na čelu sa 

istim ljudima, ako SBK ne 

bude radio posao zbog kojeg 

je osnovan..., ja ću prvi 

biti protiv takve organizacija. 

Međutim, sve do tada 

ću se boriti svim legitimnim 

sredstvima, da svi oni koji su 

Bošnjaci samo zbog bošnjačkih 

honorara prestanu biti 

zaštitnici Bošnjaka i da svoju 

nafaku pronađu na drugom 

mjestu. 

Također, SBK i njegovo 

rukovodstvo u idućem periodu trebaju 

i moraju dokazati da osnovna načela i 

principi zbog kojih je SBK-a i osnovan 

moraju biti prioritet djelovanja istog 

i da sve što je rečeno na 1. kongresu 

mora biti ispoštovano. U protivnom, 

morat ćemo reći da su ovi današnji bošnjački 

dušebrižnici bili u pravu. 


31

Glas islamskih učenjaka 

Odgovor na proglas Abdul-aziza Radžihija 

Prestanite zbunjivati muslimansku javnost 

Osim što proglas sadrži 

teške kvalifikacije (tagut, 

nevjernički, poziv na 

teobu) i isključuje bilo 

kakvu mogućnost rasprave 

i prihvatanja drugačijeg 

mišljenja, evidentno je 

da on, svojim sadržajem, 

u potpunosti devalvira 

mišljenje apsolutne 

većine islamskih učenjaka 

i relevantnih svjetskih 

islamskih organizacija i 

institucija, koje su dale 

jasnu podršku predsjedniku 

Mursiju u provođenju 

referenduma za novi ustav i 

pozvale Egipćane da glasaju 

za njega, ali i učenjaka koji su 

učestvovali u izradi ustava 

Pripremio: Semir Imamović 

Neki islamski internetski 

portali ovih dana su objavili 

proglas saudijskog 

učenjaka Abdul-aziza er-Radžihija, u 

kojem on žestoko kritikuje novi egipatski 

ustav, nazivajući ga “tagutom” 

(tagut je idolopoklonski, nasilnički 

autoritet), a sve one koji su glasali za 

njega, poziva da bez odlaganja učine 

iskrenu teobu Allahu, dželle šanuhu, 

odreknu se ustava i onih koji su ga donijeli. 

Interentski portal sahab.net pre- 

nio je, kratki razgovor između ovog 

učenjaka i neimenovane osobe (iz 

načina oslovljavanja može se zaključiti 

da se radi o njegovom učeniku). 

Na pitanje: “Kako odgovoriti onima 

koji kažu da će novi egipatski ustav 

stabilizirati unutrašnje prilike i da je 

zbog toga, šerijatski, legitimno glasati 

za njega?”, Radžihi odgovara: “Koja 

legitimnost? Zar se stabilizacija unutrašnjih 

prilika, uvođenjem nevjerničkog 

ustava, može smatrati legitmnim 

šerijatskim interesom? Da bi došlo do 

istinske stabilizacije, potrebno je uvesti 

Šerijat, u pravom smislu te riječi! 

Zar je zbog toga pokrenuta revolucija? 

Jedan nevjernički ustav je zamijenjen 

drugim nevjerničkim ustavom.” 

Osim što proglas sadrži teške kvalifikacije 

(tagut, nevjernički, poziv na 

teobu) i isključuje bilo kakvu mogućnost 

rasprave i prihvatanja drugačijeg 

mišljenja, evidentno je da on, svojim 

sadržajem, u potpunosti devalvira mišljenje 

apsolutne većine islamskih učenjaka 

i relevantnih svjetskih islamskih 

organizacija i institucija, koje su dale 

jasnu podršku predsjedniku 

Mursiju u provođenju referenduma 

za novi ustav i pozvale 

Egipćane da glasaju za 

njega, ali i učenjaka koji su 

učestvovali u izradi ustava. 

Od učenjaka koji su 

izrazili svoju javnu podršku 

referendumu, izdavajamo: 

Dr. Jusufa el-Kardavija 

(predsjednika Svjetske 

unije islamskih učenjaka), 

šejha Abdur-rahamana ibn 

Nasira el-Berraka (jednog 

od vodećih selefijskih 

autoriteta), Dr. Selmana 

ibn Fehda el-Avdu (stručnog 

savjetnika generalnog 

sekretara Svjetske unije 

islamskih učenjaka za pitanje 

medija), dr. Nasira 

el-Umera (generalnog sekretara 

Svjetskog kongresa 

islamskih učenjaka), šejha 

Abdur-rahmana Abdul-halika 

(egipatskog učenjaka 

sa kuvajtskim državljanstvom), šejha 

Muhammeda Ismaila el-Mukaddima 

(autora velikog broja djela iz različitih 

islamskih oblasti od kojih je najpoznatije 

Avdetu-l-hidžab / Povratak 

hidžaba), šejha Ebu Ishaka el-Huvejnija 

(jednog od vođa selefijskog pokreta 

u Egiptu), šejha Muhammeda 

Hassana, dr. Ahmeda Ferida (autor 

knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti). 

U radu Ustavotvorne skupštine 

(izradi ustava) učestvovali su sljedeći 

egipatski učenjaci: dr. Muhammed 

Jusri Ibrahim, dr. Muhammed Ibrahim 

Mensur, šejh Muhammed S‘ad el- 

Ezheri, dr. Muhammed Selim el-Avva, 

dr. Se’id Abdul-azim, dr. Jasir el-Burhami 

i dr. Nadir Bekkar. Referendum 

je podržala i Svjetska unija islamskih 

Pred 

egipatskim 

muslimanskim 

narodom su 

samo dvije 

opcije: prva je 

izglasavanje 

novog ustava 

(koji naravno 

nije savršen), 

a druga je 

zadržavanje 

postojećeg 

stanja koje 

je, po islam 

i muslimane, 

gore i opasnije 

od spornih 

stavki u 

ustavu. 

učenjaka, na čelu sa dr. Jusufom el- 

Kardavijem i Medžlis šure egipatskih 

učenjaka na čelu sa dr. Abdullah Ša- 

kirom. U proglasu, kojeg je tim povodom 

izdala Svjetska unija islamskih 

učenjaka, 11. decembra 2012., između 

ostalog, se kaže: “2. Unija poziva sve 

Egipćane, bez obzira na njihovu političku 

i vjersku pripadnost, da aktivno 

učestvuju na referendumu i glasaju za 

ustav kojeg su, po prvi put, napisali 

sinovi Egipta (kojima je narod ukazao 

povjerenje na izborima), bez ikakvog 

nametanja izvana, 

a sve to u cilju unutranje 

stabilnosti, pokretanja razvoja 

i poticanja investicijskih 

aktivnosti.” (Svjetsku 

uniju islamskih učenjaka, 

osim dr. El-Karadvija, čine: 

šejh ‘Abdullah Bijeh, šejh 

Ahmed ibn Hamed el-Halili, 

šejh Muhammed Vaiz, 

dr. Ali Muhjidin el-Kurdagi, 

dr. Selman ibn Fehd 

el-Avde, dr. Isam Ahmed 

el-Bešir, šejh Rašid el-Ganuši, 

šejh Muhammed Hasan 

Veledu Dudo eš-Šenkiti, dr. 

Halid el-Mezkur Abdullah 

el-Mezkur, dr. Salim ibn 

Abdullah eš-Šejhi, dr. Fatima 

Umer Nesif, šejh Ahmed 

el-Umri, dr. Abdul-medžid 

Nedžar, dr. Safvet Mustafa 

Halilović). (Pogledati oficijelnu 

stranicu Unije, www. 

iumsonline.net) 

Na sjednici Vijeća šure 

egipatskih gp učenjaka, kojom je predsjedavao 

dr. Abdullah Šakir, odr- 

žanoj neposredno pred referendum, 

donešena je sljedeća odluka: “Vijeće, 

većinom glasova, daje saglasnost na 

novi egipatski ustav, u vezi s kojim 

će biti proveden referendum u 10 

egipatskih pokrajina i poziva egipatski 

narod da isto to učini.” (Vijeće 

čine sljedeći učenjaci: Dr. Abdullah 

Šakir, predsjedavajući Vijeća, dr. 

Muhammed Hassan, zamjenik predsjedavajućeg, 

šejh Ebu bekr el-Hanbeli, 

šejh Vehid Abdus-selam Bali, 

šejh Džemal Abdur-rahman, portparol 

Vijeća, dr. Se’id Abdul-azim, šejh 

Džemal el-Murakibi, šejh Mustafa 

el-Adevi, šejh Ebu Ishak el-Huvjeni, 

koji sjednici nije prisustvovao zbog 

bolesti, i šejh Muhammed Husejn 


32

Ja’kub, koji također nije psrisustvovao 

zbog putovanja). (www. forsanhaq.com). 

U nastavku donosimo najvažnije 

dijelove fetve šejha Abdur-rahamana 

ibn Nasira el-Berraka, o ovom pitanju, 

jer upravo ona predstavlja pravi 

odgovor svima onima koji zbunjuju 

muslimansku javnost svojim isključivim 

izjavama, proglasima i fetvama: 

“Nakon analiziranja ovog pitanja, 

došao sam do zaključka da je 

glasanje za ustav, u najmanju ruku, 

dozvoljeno, ako ne i obavezno. Oni 

koji kažu da se glasanjem odobravaju 

i one stavke u ustavu koje su, sa 

šerijatskog stajališta, sporne (neki ih 

karakteriziraju kao nevjerstvo), nisu 

u pravu, jer se ovdje u suštini radi 

o otklanjanju veće manjom štetom 

(def ’u šerri šerrejni ve ihtimalu ehaffid-darerejni). 

Pred egipatskim muslimanskim 

narodom su samo dvije opcije: 

prva je prihvatanje novog ustava 

(koji naravno nije savršen), a druga 

je zadržavanje postojećeg stanja koje 

je, po islam i muslimane, znatno gore 

i opasnije od spornih stavki u ustavu. 

Ne bi bilo mudro, ni sa razumske 

ni sa vjerske strane, bojkotovati 

referendum i na taj način omogućti 

nevjernicima i licemjerima da lakše 

ostvare svoje prljave namjere. Nema 

sumnje u to da su svi oni koji su o 

ovom pitanju raspravljali i dali različita 

tumačenja i pojašnjanja, a koji 

se u osnovi zalažu za uvođenje šerijatskog 

zakona – što je ambicija svakog 

muslimana koji vjeruje u Allaha 

i Poslanika – mudžtehidi i da će za 

svoj idžtihad (pravničko promišljanje 

na temelju šerijatskih dokaza) imati 

jednu ili dvije nagrade, ali je njihova 

obaveza, također, da pred neprijateljima 

Egipta, koji ne žele dobro islamu 

i muslimanima, stanu u jedan saf 

i djeluju jedinstveno. U suštini, nema 

neke velike razlike između glasanja 

za predsjednika i glasanja za ustav, 

jer svakome, ko iole poznaje politička 

kretanja u Egiptu, jasno je da izabrani 

muslimanski predsjednik, ko god 

bio, nije u stanju primjenjivati Šeri- 

jat u onoj mjeri u kojoj bi to neko 

želio, ne samo zbog još uvijek snažnog 

utjecaja egipatskih sekularista na 

političke i društvene tokove u državi, 

nego i zbog generalnog negativnog 

stava Međunarodne zajednice, na 

čelu sa Amerikom, prema islamistima 

i političkom islamu. Svjesni ste 

da izabrani predsjednik (ovdje se šejh 

obraća direktno egiptaskim učenjacima 

i islamskim partijama), Allah ga 

zaštitio od svakog zla, nema potporu 

Međunarodne zajednice, zato je vaša 

dužnost da mu pomognete u primjeni 

onoliko Šerijata koliko mu dozvo- 

ljavaju trenutni uvjeti i da podržite 

najbolji ustav kojeg je, u ovom mo- 


33 

mentu, mogao ponuditi na usvajanje. 

Podsjećam bratski egipatski narod 

i njegovu ulemu, da glasanje protiv 

ustava najviše odgovara njihovim, 

unutrašnjim i vanjskim, neprijateljima, 

i zato, bojte se Uzvišenog Allaha, 

nastojte popraviti vaše međusobne 

odnose i ostvariti što je moguće veći 

stepen konsenzusa u svim važnim pitanjima. 

Kada bi muslimani morali 

birati između dvojice vladara, od kojih 

je jedan nemusliman a drugi ateista, 

ono što, u toj situaciji, nalaže njihova 

vjera i zdrav razum je da biraju 

onoga koji je manje štetan po njihove 

vitalne interese i koji nije neprijateljski 

nastrojen prema islamu. Poznato 

je šerijatsko pravilo da obaveza (vadžib) 

koju mukellef (šerijatski obve- 

znik), iz opravdanih razloga, nije u 

stanju izvršiti, u toj situaciji, prestaje 

biti obaveza. Razilaženje u mišljenju 

i interpretaciji šerijatskih tekstova ne 

smije vas obeshrabriti i srušiti vaše 

nade i očekivanja. Molim Uzvišenog 

Allaha da egipatskom narodu podari 

razboritost i zbliži njihova srca, a one 

koji još uvijek smatraju da ne treba 

podržati ustav, pozivam da ne odvraćaju 

druge ljude od glasanja, nepravedno 

ih optužuju za nevjerstvo, 

izdaju i neznanje, jer nije grijeh u 

razilaženju nego u prelaženju Božijih 

granica, da nas Allah sve zajedno sačuva 

od toga.” (www.almoslim.net)

Kratka biografija šejha 

Abdur-rahmana ibn 

Nasira el-Berraka 

Rođen je u Bukejri (Saudijska 

Arabija), 1352 

h.g. Još kao dijete (u 9 godini 

života), ostao je bez 

vida. Sa dvanaest godina 

postao je hafiz Kur’ana. 

Znanje je sticao pred najvećim 

vjerskim autoritetima 

kao što su rahmetli 

Abdul-aziz ibn Baz (1330. 

– 1420.), bivši muftija Saudijske 

Arabije, rahmetli 

šejh Muhammed ibn 

Mukbil el-Mukbil (1281. 

– 1368.), kadija u Bukejri, 

rahmetli Muhammed 

el-Emin eš-Šenkiti (1905. 

– 1974.), autor ‘Advau-l-bejana, 

Abdur-rezzak el-Afifi 

(1323. – 1415.), član Vijeća 

za fetve, i drugi. U periodu 

1379. – 1381. radio je kao 

nastavnik na Znanstvenom 

institutu u Rijadu, nakon 

čega je prešao na Fakultet 

islamskog prava, zatim Teološki 

fakultet na kojem je 

radio do 1420. h.g, kada je 

i penzionisan. U dva navrata, 

mijenjao je šejha Abdulaziza 

ibn Baza, isključivo 

na njegovo insistiranje, u 

obavljanju redovnih muftijskih 

poslova. Nuđeno 

mu je da bude stalni član 

Vijeća za fetve, ali je odbio. 

Trenutno radi kao imam u 

mesdžidu El-Halifi u Rijadu 

u kojem sedmično održi 

i do dvanaest predavanja. 

Njegova najpoznatija djela 

su: Dževabun fi-l-imani 

ve navakidihi (Odgovor o 

pitanjima vjerovanja i djelima 

koja ga poništavaju), 

Šerhu-t-tedmurijje (Komentar 

tedmurijske poslanice 

o vjerovanju), Šerhu-lvasitijje 

(Komentar vastijske 

poslanice o vjerovanju). 

(www. albrrak.net) 

Dr. Selman ibn Fehd el-Avde 

Egipatski ključ, sirijska 

krvava drama i iračko proljeće 

Navodeći Tursku kao pozitivan 

primjer kojeg bi trebale slijediti 

Egipat, Tunis, Libija i ostale 

arapske države na putu svog 

političkog, ekonomskog i 

društvenog oporavka, El-Avde 

je kazao: “Samo dvadeset 

godina unazad Turska, u 

svjetskim razmjerama, nije 

bila vrijedna spomena, štaviše, 

nalazila se na samom dnu 

moralne i civilizacijske ljestvice, 

ali se, nakon dolaska na 

vlast Partije pravde i razvoja 

Tajjiba Erdogana i naglog 

ekonomskog razvoja, kojeg je 

ova partija u relativno kratkom 

periodu uspjela ostvariti, 

situacija iz korijena promijenila 

a Turska dospjela u sami vrh 

svjetskih nacija” 

Piše: Husam en-Nimr 

Dr. Selman ibn Fehd el-Avde, 

pomoćnik generalnog 

sekretara Svjetske unije 

islamskih učenjaka pozvao je na smirivanje 

tenzija u Egiptu i približavanje 

stavova između vlasti i opozicije kroz 

kontinuirani dijalog i rješavanje problema 

za stolom a ne na ulici organiziranjem 

“milionskih demonstracija”, 

ističući da se “islamska poslanica” nije 

proširila u svijetu snagom moći, nego 

snagom argumenta i osvajanjem ljudskih 

srca. Na redovnom sedmičnom 

druženju u gradu Burejdi, El-Avda 

je još jednom osudio jezik vrijeđanja 

(psovke) kojim se sve više služe različita 

sredstva javnog informiranja, jer se, 

objašnjava on, “psovkom i vrijeđanjem 

ne može steći Božija naklonost, pomoći 

istina i suzbiti laž, baš kao što se 

pračkom ne može uloviti plijen, oslabiti 

neprijatelj, nego samo slomiti nekome 

zub i iskopati oko”, kao što Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, kaže u 

jednom hadisu. 


34 

Ekonomski napredak, ključ uspjeha 

Navodeći Tursku kao pozitivan primjer 

kojeg bi trebale slijediti Egipat, Tunis, 

Libija i druge arapske države u tranziciji, 

na putu svog političkog, ekonomskog 

i društvenog oporavka, El-Avde je 

kazao: “Samo dvadeset godina unazad 

Turska, u svjetskim razmjerama, nije 

bila vrijedna spomena, štaviše, nalazila 

se na samom dnu moralne i civilizacijske 

ljestvice, ali se, nakon dolaska 

na vlast Partije pravde i razvoja Tajjiba 

Erdogana i naglog ekonomskog razvoja, 

kojeg je ova partija u relativno kratkom 

periodu uspjela ostvariti, situacija iz korijena 

promijenila a Turska dospjela u 

sami vrh svjetskih nacija. Nevjerovatno 

je kako se sva ta negativna energija, preko 

noći pretvorila u svoju suprotnost. 

Najbolje ćemo to shvatiti na primjeru 

hidžaba: iako turski zakoni ne propisuju 

posebnu nošnju za ženu (hidžab), 

kultura hidžaba i, generalno, moralnog 

življenja, u posljednjoj deceniji doživjela 

je pravu revoluciju u svim društvenim 

sferama, bez ikakvog, direktnog ili indirektnog, 

uplitanja vlasti.” 

“Najveći izazov za nove egipatske 

vlasti, a ujedno i ključ uspjeha”, nastavlja 

dalje ovaj alim, “bit će ekonomski 

oporavak zemlje i izlazak iz trenutne 

političke krize. Nova egipatska 

vlast mora učiniti sve kako bi Egipat, 

u ekonomskom smislu, krenuo naprijed 

i kako bi se, kod običnog čovjeka, 

stvorio dojam da se stanje popravlja na 

bolje, a to je upravo ono što je uradila 

Partija pravde i razvoja u Turskoj, koja 

je svojim konkretnim ekonomskim 

potezima, uspjela na svoju stranu pridobiti 

i one glasače i političke faktore, 

koji dojučer nisi htjeli ni čuti za nju, 

a kamoli joj dati svoj glas, okorjele sekulariste 

i pripadanike jevrejske nacionalne 

manjine. Oni su, umjesto jeftinih 

političkih pamfleta, prionuli na 

posao, poveli državu putem ekonomskog 

prosperiteta i uhvatili se u koštac 

sa gorućim problemima.” 

Kriza ustava 

El-Avda priznaje “da su nedavne 

masovne demonstracije, koje je pokrenula 

egipatska opozicija u saradnji sa 

kadrovima bivšeg režima, kao odgovor 

na predsjednički dekret (deklaraciju),

kojim su novizabranom predsjedniku 

značajno proširene ovlasti i zabranjeno 

osporavanje njegovih dekreta, zakona i 

odluka (kasnije je taj dekret povučen), 

izazvale veliku zabrinutost i zebnju u 

islamskom svijetu, no sve to nije dugo 

potrajalo, jer je nakon usvajanja ustava 

došlo do vidnog smirivanja situacije, 

prije svega zahvaljujući egipatskom 

narodu, koji je pokazao da su mir i 

stabilnost njegov najveći moto, što je 

činjenica koju i vlast i opozicija trebaju 

iskorisiti za dodatnu stabilizaciju prilika 

u zemlji.” 

Podsjetio je “da ne treba iz vida gubiti 

činjenicu da je novi ustav, do svog 

usvajanja, prešao trnoviti put i suočio 

se sa žestokom medijskom kampanjom, 

do te mjere da su čak objavljeni 

falsifikovani primjerci ustava, a sve 

s ciljem njegove diskreditacije i prije 

nego je ponuđen na glasanje, no bez 

obzira na sve, ustav je prihvaćen sa preko 

60 % glasova, što je procenat kojeg 

nisu postigle ni mnogo razvijenije zemlje. 

Sve to pokazuje kako se pozitivno 

raspoloženje naroda može iskoristiti za 

premošćivanje jaza između vlasti i opozicije.” 

“Situacija se, svakim danom, sve 

više popravlja, i jedni i drugi moraju 

shvatiti da će im biti potrebno puno 

strpljenja i dobre volje za prevazilaženjem 

razlika, jer unutarnji naboj samo 

produbljuje jaz i proizvodi još više laži, 

cinizma i spletkaranja. Potrebno je u 

međusobnu komunikaciju što prije 

vratiti osnovne ljudske vrline, kao što 

su širokogrudnost, samilost i ljubav, a 

osloboditi je sebičnosti i mržnje.” 

Šta Iran i Rusija žele od Sirije? 

S druge strane, dr. El-Avda smatra, 

da razloge dugotrajnosti sirijske 

krize treba tražiti prije svega u direktnoj 

umiješanosti Rusije i Irana u unutrašnja 

dešavanja i pružanju otvorene 

podrške Beššaru Asadu, iako svaka 

od ove dvije države ima vlastitu računicu 

u tome: rusko prisustvo isključivo 

je vezano za političke interese, koji 

se, ovisno o situaciji, mogu mijenjati. 

Moskva je spremna, u svako vrijeme, 

promijeniti stranu ako bi se situacija 

okrenula u korist revolucionara, dok 

se iza iranskog prisustva kriju strateški 

interesi, što na najbolji način potvrđuje 

izjava koju su iranski zvaničnici dali 

još na samom početku sirijske revolucije, 

da bi poraz Sirije značio poraz Irana, 

kao i ogromna finansijska i stručna 

pomoć, kojom Iran želi Asada što duže 

održati na vlasti.’’ 

Pozivajući se na povjerljive izvore, 

El-Avda je otkrio “da je Iran od kurdskih 

vlasti u Iraku tražio da im ustupe 

granični pojas između Irana i Sirije u 

dužini od 20 kilometara, kako bi, bez 

ometanja, mogli opskrbljivati 

sirijski režim oružjem i 

drugim vrstama neophodne 

pomoći, a oni bi se, zauzvrat, 

odrekli Kirkuka i 

drugih područja oko kojih 

postoji spor, u korist Kurda, 

što je kurdska strana glatko 

odbila.” 

Iračko proljeće 

Komentirajući posljednja 

dešavanja u Iraku, šejh je 

posebno pohvalio pokretanje 

masovnih demonstracija 

u Faludži, Enbaru i drugim 

sunijskim gradovima s ci- 

S druge strane, 

dr. El-Avda 

smatra, 

da razloge 

dugotrajnosti 

sirijske krize 

treba tražiti 

prije svega 

u direktnoj 

umiješanosti 

Rusije i Irana 

u unutrašnja 

dešavanja 

i pružanju 

otvorene 

podrške 

Beššaru Asadu. 

ljem ostvarivanja osnovnih 

ljudskih prava i ravnopravnijeg 

položaja u odnosu na 

druge dvije etničke grupacije. 

“Prije nekoliko godina, u 

jednom svom obraćanju sam 

kazao, da mnoštvo (brojnost) 

može biti iskorišteno 

za stvaranje prevage, ali ne 

upotrebom oružja niti sile, 

nego vlastitim prisustvom 

u javnosti i jasnim i glasnim 

izražavanjem vlastitog stava, 

jer onome ko ti se popne na 

leđa ti si mu pomogao, kada 

si mu se nageo”, kazao je na 

kraju. 


35

Islamske teme 

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – 20. dio 

Slava se ne postiže 

u postelji od perja 

Ibn Tejmijja je dnevno pisao 

po četiri sveske svoje knjige, a 

nekada je znao napisati cijelu 

knjigu za nekoliko sati. Od 

njega je znanje prenijelo i o 

njemu pisalo, hiljadu različitih 

autora. Ibn Džerir et-Taberi 

napisao je sto hiljada stranica 

knjiga. Ibnu-l-Dževzi je 

napisao hiljadu djela. Ata’ ibn 

Ebi Rebbah je trideset godina 

spavao u mesdžidu radi 

traženja znanja 

Piše: Sevla el-Udejdan 

Preveo i prilagodio: Abdusamed 

Nasuf Bušatlić 

Imam Ahmed je u ranom djetinjstvu 

ostao bez oca i odrastao je 

kao jetim. Svu brigu o njemu 

preuzela je njegova majka koja ga je odgojila 

na ljubavi prema Allahu i Njegovom 

Poslaniku, sallallahu alejhi ve 

sellem. O svojoj majci imam Ahmed, 

rekao je: “Majka me je podučila 

Kur’anu i ja sam sa deset godina postao 

hafiz Kur’ana.” Brižna udovica bila je 

u potpunosti posvećena svom sinčiću, 

budila ga je prije sabaha, grijala mu 

vodu za abdest, jer je u Bagdadu bilo 

hladno vrijeme, zatim je s njim odlazila 

u džamiju koja je bila daleko od njihove 

kuće. U džematu su klanjali sabah-namaz, 

a onda su se vraćali kući da 

bi se maleni Ahmed mogao pripremiti 

za nastavu i predavanja koja je slušao 

pred uglednim islamskim učenjacima 

toga doba. Kada je napunio 16 godina, 

majka mu je rekla: “Dragi moj, sine, 

predlažem ti da kreneš na put i da učiš 

islamsku nauku u drugim islamskim 

centrima i da proučavaš hadis, jer je 

proučavanje hadisa kao hidžra na Allahovom 

putu.” Iskrena i čestita vjernica 

nije mnogo razmišljala o neizvjesnostima 

koje su njenog sinčića čekala na 

tom putu, niti je strahovala za njegovu 

sudbinu iako je on bio jetim koji je 

bio potreban svake pomoći, već je svoj 

slučaj i slučaj svoga sina, povjerila Allahu. 

Nije očajavala u pogledu njegovog 

uspjeha, jer je nada da će dočekati 

dan kada će njen sin postati učenjak 

u oblasti hadisa nadvladala očaj. I 

ubrzo se ta brižno nakalemljena i zalivana 

mladica razvila u veliko stablo sa 

raskošnom krošnjom i obilnim i ukusnim 

plodovima kojih je bilo u svako 

doba godine. 

Neka Allah, dž.š., nagradi majku 

Ahmeda ibn Hanbela, tu čestitu i hrabru 

muslimanku koja nije dozvolila da 

se u njenom životu ijednog trenutka 

otvore vrata očaja i beznađa. 

Najveći izumi počinju kao obične 

ideje 

Godine 1819., francuski ljekar 

Lajnek (Rene Theophile Laennec 

1781.-1826.), pozvan je da pregleda 

mladu djevojku koja se žalila na bolove 

u predjelu srca. Djevojka 

je odbila dopustiti Lajneku 

da stavi svoje uho na njene 

grudi da bi čuo otkucaje 

njenog srca, kako je to bilo 

uobičajeno u ljekarskoj praksi 

u to vrijeme. Razmišljajući 

šta da uradi i kako da napravi 

taj pregled, Lajnek je pored 

djevojčinog kreveta ugledao 

novine. Uzeo je dvolisnicu 

i smotao je u obliku cilindra. 

Onda je jednu stranu, 

sa širim otvorom, stavio na 

djevojčino srce, a drugu je 

prislonuo na svoje uho. Bio 

je iznenađen i fasciniran 

kako je dobro mogao čuti 

otkucaje njenog srca i izvršiti 

kvalitetan pregled. U tom 

trenutku mu je kroz glavu 

sijevnula ideja da napravi 

slušalice koje danas koriste 

ljekari. I uspio je. On je 

napravio prve slušalice od 

drveta u obliku cilindra i 

nazvao ih stetoskop i time još 

jednom potvrdio da je svaki 

izum prije toga bio samo 

obična ideja. 

Imam Buharija – učenjak čelične 

volje 

Imam Buharija je zapisivao hadise 

koje je slušao od preko hiljadu učenjaka 

i odmah ih je memorirao i učio napamet. 

Nakon toga on je pravio selekciju 

Razmisli 

poštovani 

čitaoče, koliko 

je Poslanik, 

sallallahu 

alejhi ve 

sellem, žudio 

za uputom 

Kurejšija, 

a s koliko 

zla i zuluma 

su mu oni 

uzvraćali? I iz 

ovog primjera, 

nauči, ti koji 

si se zatvorio 

u oklop očaja, 

snagu nade 

i lijepog 

mišljenja 

o Allahu 

od strane 

Muhammeda, 


ve sellem. 

hadisa i u svoju zbirku je unosio samo 

vjerodostojne hadise, a one, za koje je 

smatrao da nisu vjerodostojni i da se 

ne bi mogli pripisati Poslaniku, sallallahu 

alejhi ve sellem, odbacivao je. 

Učenjaci pred kojima je slušao hadis 

bili su fascinirani njegovim brzim 

memoriranjem hadisa, tako da su neki 

od njih mislili da on koristi misteriozni 

napitak za bolje i brže pamćenje. Imam 

Buharija je tako brzo pamtio hadis, da 

je bilo dovoljno da ga samo jedanput 

pročita, čak i one hadise čiji tekst sa nizom 

prenosilaca je bio izrazito dug i za 

čije pamćenje je drugima bilo potrebno 

i po mjesec dana. 

Imam Buharija je bio veliki učenjak. 

Kada je naučio 100.000 vjerodostojnih 

hadisa i 200.000 apokrifnih hadisa, 

oko njega se počelo okupljati mnoštvo 

učenika. Jedan od najpoznatijih 

njegovih učenika 

je imam Muslim koji je 

također sastavio zbirku vjerodostojnih 

hadisa. Islamski 

učenjak Ibn Huzejme je za 

Buhariju rekao: “Pod nebeskim 

svodom nije bilo boljeg 

poznavaoca hadisa od Muhameda 

ibn Ismaila el-Buharija.” 

A imam Kutejbe ibn 

Seid, za njega je rekao: “Ja 

sam se družio sa islamskim 

učenjacima i pobožnjacima, 

ali, od kada znam za sebe, 

nisam sreo nekog poput Muhameda 

ibn Ismaila el-Buharija. 

On je u svoje vrijeme 

bio ono što je Omer, r.a., bio 

u vremenu ashaba.” 

Imam Buharija bio 

je poznat po izrazitoj 

pobožnosti. Svakog ramazana 

okupljao je svoje prijatelje 

i klanjao bi im teravih-namaz 

i na svakom rekatu učio je po 

dvadeset stranica, i tako je 

završavao cijeli Kur’an. Svaki 

dan, u toku ramazana, pročio 

bi cijeli Kur’an, govoreći: 

“Uz svaku hatmu je dova 

koja se ne odbija.” Osim toga, on je bio 

izrazito darežljiv. Otac mu je ostavio u 

nasljeđe ogromno bogatstvo koje je on 

dijelio siromasima i potrebnima. Buharija 

je također naučio dobro gađati iz 

luka. Sakupljanje i proučavanje hadisa 

nije ga spriječilo da nauči gađanje, i ne 


36

samo to, već je govorio da je to obaveza 

svakog muslimana kako bi mogao odbraniti 

sebe i svoju državu. 

Imam Buharija je imao redovne 

halke ili kružoke u svome mesdžidu, 

kojima je prisustvovao veliki broj 

studenata. Nije škrtario u prenošenju 

znanja. Namjesnik Buhare, Halid ibn 

Ahmed, tražio je od njega da dolazi u 

njegov dvorac i da podučava njega i 

njegovu djecu i da njima drži posebna 

predavanja. Imam Buharija je to glatko 

odbio, rekavši: “Ko želi da uči islamsko 

znanje neka dođe na predavanja 

u džamiju. Znanju se dolazi na noge, 

znanje nikome ne ide na noge. Ne pada 

mi na pamet da ja na taj način uskratim 

ostalim ljudima znanje koje mi je Allah 

podario.” Zatim je, namjesnikovom 

izaslaniku rekao: “Prenesi namjesniku 

da ja nikada neću poniziti znanje niti ću 

s njim ikada doći pred kapije vladarskog 

dvorca. Ako on ima ikakvu potrebu 

kod mene, neka dođe u mesdžid ili u 

moju kuću. Ako mu se to ne sviđa, pa 

on je sultan, neka mi, ako hoće, zabrani 

znanstvene kružoke, kako bih mogao 

imati dokaz protiv njega na Sudnjem 

danu, da nisam tajio znanje.” 

Imam Buharija je napisao mnogo 

knjiga, a najpoznatija je njegova zbirka 

hadisa El-Džami’u-s-Sahih, poznata 

kao Sahihu-l-Buhari. Svaki put, kada je 

želio da upiše hadis, abdestio je i klanjao 

dva rekata. Svoj Sahih pisao je 16 

godina i on se smatra najvjerodostojnijom 

knjigom nakon Kur’ana. Imam Buharija 

umro je u noći Ramazanskog bajrama 

256. godine po Hidžri, nakon što 

je zemlju ispunio znanjem i osvijetlio je 

svojim iskrenim vjerovanjem. Neka se 

Allah smiluje imamu Buhariji i nagradi 

ga za trud koji je uložio u stjecanju i 

prenošenju islamskog znanja, a posebno 

u sakupljanju i prenošenju hadisa. 

Zamislite da je imam Buharija 

padao u očaj zbog životnih problema 

i iskušenja koja su ga snalazila na putu 

traganja za znanjem, da li bi danas 

imali priliku čitati i proučavati njegovo 

djelo Sahihu-l-Buhari?! 

Život je ispunjen velikim 

bolom, no njegova sreća 

veća je od njegovog bola. 

Međutim, život, sam po sebi, 

veći je i od bola i od sreće koji 

su u njemu. (El-Akkad) 

Potpuni život je da 

potrošiš svoju mladost u 

ambicijama, svoje zrelo 

doba u borbi i odricanju, 

a svoju starost u dubokom 

razmišljanju i meditaciji. 

(Wilfrid Blunt) 

Mi smo ludi ako nismo 

u stanju misliti, fanatici smo 

ako ne želimo misliti i robovi 

smo ako se ne usudimo 

misliti. (Platon) 

Slava se ne stiče u postelji 

od perja. (Turska poslovica) 

Prvi stepen znanja je ćutanje, drugi 

stepen je lijepo slušanje, treći stepen je 

memoriranje, četvrti stepen je rad po 

naučenom, a peti stepen je prenošenje 

znanja. (Mustafa Lutfi el-Manfaluti) 

Najbolja i najljepša stvar je zdravlje, 

da nije gorčine bolesti ne bismo osjetili 

slast zdravlja. (Kaykaus) 

Ne traži da što prije završiš posao, 

već gledaj na njegov kvalitet. Ljudi te 

neće pitati koliko si vremena potrošio u 

nekom poslu, već će gledati na kvalitet 

onoga što si uradio. (Platon) 

Osmijeh topi led, širi zadovoljstvo 

i liječi najteže rane. On je ključ dobrih 

međuljudskih odnosa. (Volter) 

Život je 

ispunjen 

velikim bolom, 

no njegova 

sreća veća je 

od njegovog 

bola. Međutim, 

život, sam po 

sebi, veći je 

i od bola i od 

sreće koji su u 

njemu. (El- 

Akkad) 

Jesi li doživio nešto slično? 

Prenosi se od Ibn Ishak da je rekao: 

“Pričao mi je Jahja ibn Urve, prenoseći 

od svog oca Urveta ibn Zubejra, a on 

od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, da ga 

je Urve pitao: ‘Na šta su se Kurejšije 

najviše žalili kad je riječ o njihovom neprijateljstvu 

prema Poslaniku, sallallahu 

alejhi ve sellem?’ Odgovorio 

je: ‘Bio sam prisutan kada 

su se uglednici iz plemena 

Kurejš okupili u Hidžru kod 

Kabe, pa su spomenuli Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve 

sellem, rekavši: ‘Neopisiva ja 

naša strpljivost sa Muhammedom! 

On je srušio naše snove, 

vrijeđa naše pretke, izigrava 

se s našom vjerom, podijelio 

je naše porodice, psuje naša 

božanstva. Uistinu je naša 

strpljivost prema njemu 

dostigla svoj vrhunac.’ Dok 

su oni pričali o njemu, pojavio 

se Muhammed, sallallahu 

alejhi ve sellem, koji je došao 

do Ka’be i počeo tavafiti. Kad 

god je naišao pored Kurejšija oni su ga 

vrijeđali i ismijavali, a ja sam na njegovom 

licu prepoznao ljutnju i reakciju na 

njihovo vrijeđanje. Kada je i treći put 

naišao pored njih i kada su ga počeli 

vrijeđati, Muhammed, sallallahu alejhi 

ve sellem, prišao im je, stao ispred njih i 

rekao im: ‘Čujte me Kurejšije! Tako mi 

Onoga u čijoj ruci je moja duša, došao 

sam vam onim što će vas desetkovati 

(ukoliko nastavite da se suprotstavljate 

Istini)!’ Oni su tako ozbiljno shvatili 

njegove riječi da su odjednom utihnuli 

i izgledali su tako kao da su im ptice na 

glavama, a najotvoreniji među njima 

i najžešći u vrijeđanju Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, odjednom su 


37

postali tako učtivi i fini da su 

mu počeli govoriti: ‘Idi, Ebul-Kasime, 

tako nam Allaha, 

ti nisi neznalica!’ Sutradan su 

se ponovo okupili na istom 

mjestu i ponovo su jedni drugima 

govorili o iskušenjima 

koja su ih snašla otkako je 


ve sellem, počeo pozivati u islam. 

I drugi dan je došao Muhammed, 

sallallahu alejhi ve 

sellem, da tavafi oko Ka’be, pa 

su ga oni presreli, opkolili ga i 

upitali: ‘Jesi li ti onaj koji govori 

to i to o našim bogovima?’ 


ve sellem, mirno im je odgovorio: ‘Da, ja 

sam taj!’ Zatim su ga ščepali za odjeću, pa 

je došao Ebu Bekr i plačući povikao: ‘Zar 

Zamislite da je 

imam Buharija 

padao u očaj 

zbog životnih 

problema i 

iskušenja 

koja su ga 

snalazila na 

putu traganja 

za znanjem, da 

li bi danas imali 

priliku čitati 

i proučavati 

njegovo djelo 

Sahihu-l- 

Buhari?! 

ćete ubiti čovjeka samo zato 

što govori: ‘Moj Gospodar je 

Allah!’ Nakon toga, oni su ga 

pustili i razišli se. To je nešto 

najteže što su Kurejšije ikada 

čule od Muhammeda, sallallahu 

alejhi ve sellem.” 

Razmisli poštovani 

čitaoče, koliko je Poslanik, 


žudio za uputom Kurejšija, 

a s koliko zla i zuluma su 

mu oni uzvraćali? I iz ovog 

primjera, nauči, ti koji si se 

zatvorio u oklop očaja, snagu 

nade i lijepog mišljenja o Allahu 

od strane Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve sellem, što ga je činilo 

strpljivim, izdržljivim i postojanim na 

svim iskušenjima. 

Budi jak i ne odustaj! 

Na putu do ostvarivanja ambicija 

i postizanja uzvišenog cilja, neka ti 

sljedeći primjeri budu podstrek i primjer: 

Imam El-Muzeni je pročitao 

Šafijino djelo Er-Risala, petsto puta. 

Ebu Ishak eš-Širazi je jedno predavanje 

ponovio sto puta. 

Ibn Akil je napisao 800 tomova 

knjiga iz različitih naučnih disciplina. 

Ibn Tejmijja je dnevno pisao po 

četiri sveske svoje knjige, a nekada je 

znao napisati cijelu knjigu za nekoliko 

sati. Od njega je znanje prenijelo 

i o njemu pisalo, hiljadu različitih 

autora. 

Ibn Džerir et-Taberi napisao je sto 

hiljada stranica knjiga. 

Ibnu-l-Dževzi je napisao hiljadu 

djela. 

Ata’ ibn Ebi Rebbah je trideset godina 

spavao u mesdžidu radi traženja 

znanja. 

Ibn Hadžer el-Askalani je pisao svoj 

komentar Buharijinog Sahiha, Fethu-l- 

Bari, trideset i dvije godine, a komentar 

na djelo Kitabu-l-Garib od Ebu 

Ubejde, četrdeset godina, a komentar 

na djelo Kitabu-l-egani, od Isfahanija, 

pedeset godina. 

Ibn Batuta je trideset godina obilazio 

svijet i postao jedan od najvećih 

putopisaca svih vremena. 

Ebu Hanife je prodao kućni 

namještaj zbog nauke. 

Imam Eš-Ševkani je držao dvanaest 

predavanja dnevno. 

Imam Es-Serhasi je u zatvoru napisao 

svoje djelo El-Mebsut koje ima 

trideset tomova. 

Ibn Esir je oduzetog tijela napisao 

Džamiu-l-usul i En-Nihaje u trideset 

tomova. 

Ibn Tejmijja je bio bačen u tamnicu, 

pa je napisao djelo El-Fetava u 

trideset tomova. 

Ebu Mensur es-Se’alibi se bavio 

šivenjem lisičije kože, pa su ga ambicije 

dovele na pijedestal velikog književnika 

i spisatelja. 

El-Ferra’ je bio poznati krznar dok 

nije postao poznati gramatičar. 

Ibn Zejjat je prodavao ulje dok nije 

postao ministar. 

Ne gledaj u ono što nemaš 

Sanjaj ma koliko tvoji snovi bili 

neostvarivi. 

Najprije se posveti svojim ciljevima, 

pa tek onda ciljevima drugih ljudi. 

Odredi svoje ciljeve odmah, šuti 

o željama tvoga srca, ne govori sutra 

ću, već počni odmah sada i ne boj se 

neuspjeha nakon što odrediš jasne 

ciljeve. 


38

Tvoj osjećaj optimistične vizije dat 

će ti snage da upotpuniš svoj cilj, i otklonut 

će svaku prepreku, poteškoću i 

bol do ostvarenja cilja. 

Oni koji su odabrali najlakši put nikada 

neće dostići visine. 

Tajna veličine i uspjeha leži u radu 

bez očaja i ustrajnosti bez posustajanja. 

Ne postoji alim koji ti može pokloniti 

znanje kao što ga ti sam sebi 

možeš pokloniti, jer ti si sebi najbolji 

učitelj. 

Jaka volja, strpljivost i rad, to su 

cigle za zgradu uspjeha. 

Nužna svojstva uspjeha: naporan 

posao + potpuna ustrajnost + hrabrost 

i jak karakter. 

Šta god radio, ne osvrći se za sobom. 

Ti si onakav kakvim sebe vidiš, a ne 

onakav kakvim te drugi vide. 

Ako želiš biti velika i uspješna 

ličnost, onda moraš posjedovati troje: 

jasnu viziju, izdržljivost, i ne smiješ 

primati ni otvarati pisma koja ti šalju 

pesimisti. 

Kuvajtski ministar i plamteći naftni 

bazeni 

U februaru, 1991. godine, dr. Rašid 

el-Umejri, ministar za naftu u Kuvajtu, 

razgovarao je sa najvećim svjetskim firmama 

specijaliziranim za gašenje naftnih 

bušotina i bazena, o gašenju istih u 

Kuvajtu. 

Naime, nafta koju je zapalio irački 

režim na čelu sa Sadamom Husejnom, 

prilikom invazije na Kuvajt, prijetila je 

da izazove pravu ekološku katastrofu 

i pomor miliona morskih životinja i 

organizama, kao što je predstavljala i 

veliku opasnost za stanovnike Kuvajta. 

Tu vatrenu stihiju trebalo je čim prije 

zaustaviti. Kuvajtski ministar razgovarao 

je sa četiri međunarodne tvrtke o 

gašenju požara. Možda se pitate zašto 

samo sa četiri svjetske tvrtke? Odgovor 

je vrlo jednostavan, u cijelom svijetu 

postoje samo četiri takve tvrtke koje 

se bave gašenjem naftnih bazena i 

bušotina. 

Na njegovo pitanje koliko im 

vremena treba da ugase vatru, jedna 

tvrtka odgovorila je da joj treba 

pet godina, drugoj je trebalo četiri, 

trećoj, tri, a četvrtoj, dvije godine. 

To je bio najmanji vremenski period 

koji je ponudila jedna od tvrtki, koja 

je osnovana prije nekoliko desetljeća 

i koja ima ogromnog iskustva na 

polju gašenja nafte. Ali to su ipak 

dvije cijele godine, a to znači da će 

pune dvije godine naftni bazeni gorjeti, 

za dvije godine će milioni barela 

nafte nestati u dimu, za dvije godine 

će mnoge životinjske vrste uginuti, a 

hiljade ljudi oboljeti od smrtonosnih 

bolesti. 

Dr. Rašid el-Umejri je shvatio 

veličinu katastrofe i da je on u sudbonosnoj 

utrci s vremenom, pa je još 

jedanput otišao do direkcije tvrkte koja 

je obećala ugasiti vatru za dvije godine, 

da ih zamoli da, ako postoji ikakva 

mogućnost, skrate taj rok. Međutim, 

unatoč njegovim pokušajima oni se 

nisu usudili određivati kraći rok od 

dvije godine za gašenje tolikog požara. 

Morao je donijeti hitnu odluku, 

jer situacija se iz minute u minutu 

pogoršavala, a on je već dosta vremena 

izgubio na sastančenja, konsultacije 

i pregovaranja koja nisu urodila plodom. 

Ministru Rašidu nije preostalo ništa 

drugo nego da sastavi vlastiti tim, što 

je i uradio, i da pokuša ugasiti vatru 

u mnogobrojnim naftnim bazenima. 

On je već 20. marta, 1991. godine, sa 

timom od 10.000 ljudi, uspio ugasiti 

vatru u jednom bazenu. Nakon toga 

su istim intenzitetom nastavili gasiti 

požare sve do 13. aprila, 1991. godine, 

kada je ministar Rašid el-Umejri izjavio 

da mu treba svega sedam mjeseci da, 

uz Allahovu pomoć, sa svojim timom 

ugasi požare u svim naftnim bazenima. 

Ta njegova izjava je naišla na osudu i 

ismijavanje od strane rukovodećih ljudi 

spomenutih svjetskih tvrtki, koji su mu 

govorili da on nije svjestan šta govori, 

da govori emocijama, a ne razumom, 


39 

kao i to da su oni, kao firme koje su osposobljene 

potrebnom mehanizacijom 

i sa dugogodišnjim iskustvom, jedine u 

stanju da ugase te silne požare i to ne za 

manje od dvije godine. 

Vlasnik firme Adair, jedne od četiri 

najveće svjetske firme za gašenje požara 

u naftnim bazenima, sa svojim uvredama 

i ismijavanjem išao je dotle da 

je pred američkim Kongresom napao 

kuvajtskog ministra za naftu, tvrdeći 

da su njegove izjave obične laži i pusto 

sanjaranje. Za sve to vrijeme, dok su 

trajali napadi, potvore i ismijavanja, 

dr. Rašid je sa svojim timom vrijedno 

i uporno radio na gašenju požara, tako 

da nije imao vremena odgovarati na te 

uvrede. I nakon šest mjeseci, tačnije 21. 

maja, dr. Rašid i njegova ekipa, uspjeli 

su ugasiti požar i u posljednjem naftnom 

bazenu, a samim tim i ušutkati 

zle jezike koji su s ogromnom dozom 

cinizma i podsmijeha, izrekli mnoštvo 

uvreda na račun kuvajtskog ministra i 

njegove ekipe vatrogasaca. 

Odlučnost, ustrajnost i nada, vodili 

su ove ljude u njihovom poslu i oni su 

uspjeli uprkos potvorama i izrugivanju 

od strane “stručnjaka”. Zato ova priča 

zaslužuje da se pročita više puta i da 

se iz nje izvuku pouke kako trebamo 

imati povjerenje u vlastite mogućnosti, 

bez obzira na sve padove i neuspjehe 

oko nas.

Islamske teme 

Znakovi na putu: Ubistvo Husejna, 14. stoljeća poslije, historijske 

činjenice i ideološke zloupotrebe (III) 

Hasan i Husejn, dva različita pristupa istom problemu 

Koliko god nam se činila 

nevjerovatnom Husejnova 

upornost i spremnost da, 

i pored svih spomenutih 

upozorenja, direktnih kritika i 

dobronamjernih sugestija, ali 

i mnogobrojnih prepreka koje 

su mu stajale na putu, ustraje 

do kraja u svojoj namjeri, 

jednako nevjerovatnom 

izgleda činjenica da se 

on, u donošenju vlastitog 

političkog stava i poduzimanju 

konkretnih koraka u realizaciji 

svojih planova, uopće nije 

rukovodio primjerom svoga 

brata Hasana, koji je u sličnim 

političkim okolnostima i sa 

znatno povoljnije pozicije, 

zapravo najbolje moguće 

pozicije (pozicije halife), 

bio spreman na puno veće 

ustupke od onih koji su od 

njega traženi 

Piše: Semir Imamović 

Da bi ispravno razumjeli 

poziciju ashaba koji su 

dali bej’u (prisegu) Jezidu 

i isto to savjetovali Husejnu, radijallahu 

anhum, važno je znati sljedeću 

činjenicu: i prije nego je Jezid zvanično 

proglašenom halifom, među 

ashabima je vladalo jednoglasno mišljenje 

da on nije najbolji izbor i da 

postoje sposobniji, kompetentniji i 

ozbiljniji kandidati, za ovu poziciju, 

od njega, ali ako se i pored toga desi 

da on bude izbaran za halifu, što je 

bilo i više nego izvjesno, oni će ga 

priznati kao vođu muslimana, jer je 

to bila jedina alternativa sukobima 

i podjelama. O tome govore brojne 

predaje, a u jednoj od njih se navodi 

da je neki čovjek pitao jednu grupu 

ashaba: “Zar nam niste govorili da 

Jezid ni po ugledu, ni po znanju, ni 

po sposobnostima, ne zaslužuje poziciju 

halife?”, a oni su mu odgovorili: 

“Jesmo, govorili smo, međutim, Allah 

nam je svjedok, da smo ovim (bej’om) 

htjeli sačuvati jedinstvo islamskog 

ummeta i spriječiti podjele.” Zatim 

su ga upitali: “Šta misliš ako bi cije- 

li ummet ušao na jedna vrata (uradio 

nešto), zar na ta ista vrata ne bi mogao 

ući još jedan čovjek?” (vjerovatno misleći 

na Husejna) “Da”, odgovorio je 

on. “Šta misliš, kada bi svako od njih 

pojedinačno rekao: ‘Ne želim da se 

zbog mene prolije nijedna kap muslimanske 

krvi’, da li bi na to imao pravo?”, 

upitali su ponovo. “Svakako da 

bi imao”, odgovorio je ovaj 

čovjek i otišao svojim putem. 

1 Prema tome, jedini 

motiv kojim su se oni rukovodili, 

dok su davali prisegu 

Jezidu, bio je očuvanje 

jedinstva i sprječavanje 

novog krvoprolića među 

muslimanima, a ne kukavičluk, 

ljubav za položajem 

i strah od gubitka privilegija, 

kako to pokušavaju 

predstaviti razne sektaške 

grupacije 2 . To jednostavno 

ne priliči nekome ko je 

prošao Poslanikovu školu 

odgoja, u kojoj je naučen 

najvećim ljudskim i civilizacijskim 

vrlinama, kao 

što su iskrenost, hrabrost, 

pravednost, altruizam, visoke 

teženje, borba za istinu 

i dr. Neko ko je, u ime 

uzvišenih islamskih ideala, 

bio spreman napustiti vlastiti 

toprak, podnijeti najgore 

oblike fi zičke i psihičke torture, 

braniti islam do posljednje kapi krvi, 

ne može nakon toga, zbog prolaznih 

ovosvjetskih dobara, izdati iste te 

ideale. Onaj kome je Allah, dželle 

šanuhu, jednom ukazao Svoje zadovoljstvo 

i milost, a to su prema slovu 

Kur’ana svi Poslanikovi ashabi 3 , do 

svoje smrti zaštićen je zablude i nevjerstva. 

Vjerovanje u njihovu dobrotu, 

dobronamjernost i ljubav prema 

njima je iman, moral i pravednost, a 

njihovo i najmanje obezvrjeđivanje i 

sumnja u njihovu pravovjernost je licemjerstvo, 

hereza i zabluda. 

Neko ko je, u 

ime uzvišenih 

islamskih 

ideala, bio 

spreman 

napustiti 

vlastiti toprak, 

podnijeti 

najgore 

oblike fizičke 

i psihičke 

torture, braniti 

islam do 

posljednje kapi 

krvi, ne može 

nakon toga, 

zbog prolaznih 

ovosvjetskih 

dobara, izdati 

iste te ideale. 

Hasanov primjer kao pouka 

Koliko god nam se činila nevjerovatnom 

Husejnova upornost i 

spremnost da, i pored svih spomenutih 

upozorenja, direktnih kritika 

i dobronamjernih sugestija, ali i 

mnogobrojnih prepreka koje su mu 

stajale na putu, ustraje do kraja u 

svojoj namjeri, jednako nevjerovatnom 

izgleda činjenica da se on, u 

donošenju vlastitog političkog stava 

i poduzimanju konkretnih koraka u 

realizaciji svojih planova, uopće nije 

rukovodio primjerom svoga brata 

Hasana, koji je u sličnim političkim 

okolnostima i sa znatno 

povoljnije pozicije, zapravo 

najbolje moguće pozicije 

(pozicije halife), bio spreman 

na puno veće ustupke 

od onih koji su od njega 

traženi. Dok je za Husejna 

i najmanje odstupanje pred 

Jezidom, bilo ravno katastrofi, 

za njegovog brata ni 

najveća državna pozicija, 

pozicija halife, nije bila vrijedna 

jedne muslimanske 

žrtve. Kada smo već kod 

Hasana, važno je u ovom 

kontekstu spomenuti, da je 

on, upravo poučen očevim 

iskustvom, zauzeo stav da 

ne treba vjerovati ljudima 

koji ga okružuju i koji mu, 

prividno, pružaju podršku, 

što se, s druge strane, ne 

bi moglo reći za njegovog 

brata Husejna. Također, 

Hasan je iz dna duše mrzio 

Osmanove ubice, s kojima 

se otvoreno sukobio dok je zajedno 

sa Husejnom i manjom skupinom ashaba 

pokušavao zaštiti prilaz Osmanovoj 

kući, a koji su opet, preko noći 

postali njegovi “vjerni” sljedbenici, 

a kasnije i njegovog brata. Bio je u 

potpunosti svjestan da će mu, upravo 

ova skupina ljudi, biti najveća smetnja 

i prepreka u obavljanju državnih 

poslova. Za razliku od njega, Husejn 

je pisma istih tih ljudi i njihova laskava 

obećanja koristio kao glavni 

argument u razgovoru sa svojim 

oponentima, kojim je pravdao svoj 

odlazak u Irak i podizanje pobune. 


40

Sjetimo se samo njegovih riječi 

Ibn Omeru, kada mu je rekao da ne 

ide u Irak: “A zašto? Evo ovdje su pisma 

i dokumenti koji dokazuju njihovu 

lojalnost i spremnost da me priznaju 

za svog vladara?” Naposlijetku je 

Hasan, svjestan da samo tako može 

spriječiti daljnu eskalaciju sukoba, 

krvoprolića i podjele, odustao od 

svog prava na vlast u korist Muavije, 

radijallahu anhuma, što je bio i 

ostao rijedak primjer samožrtvovanja 

u ime općeg dobra (Naravno i Husejnova 

spremnost da ide do kraja, bez 

obzira na sve opasnosti i izazove, također 

je jedan vid samožrtvovanja u 

ime općeg dobra). Godina u kojoj se 

to desilo poznata je u povijesti islama 

kao Godina ujedinjenja (džemata). Za 

svoju velikodušnost Hasan je nagrađen 

lijepim spomenom još na ovom 

svijetu, ali ne od bilo koga, nego 

direktno od Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, koji je na jednoj od 

svojih hutbi rekao: “Divan li je ovaj 

moj unuk! Možda će upravo on, Allahovom 

dozvolom, izmiriti dvije velike 

muslimanske skupine.” 4 Ovaj hadis je 

ujedno i odgovor onima koji Muaviji 

i njegovim pristalicama negiraju 

islam, pri tome ih nazivajući raznim 

pogrdnim imenima (izdajnicima, neprijateljima, 

licemjerima i sl.), jer je 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

i Alijinu i Muavijinu skupinu nazvao 

muslimanskom. Hasan, radijallahu 

anhu, zbog svega spomenutog, s 

pravom se smatra jednim od utemeljitelja 

međumuslimanskog dijaloga i 

pomirenja. On je, odričući se pozicije 

vrhovnog muslimanskog vođe u korist 

svog političkog rivala, dokinuo 

podjele i razilaženja među muslimanima 

i doveo do ponovne uspostave 

jedinstvene islamske vlasti. 5 

Tuga i iskušenje 

Nakon što su propali svi pokušaji 

uvjeravanja Husejna da odustane 

od svojih namjera, i nakon što 

su nestali i posljednji tračci nade da 

bi moglo doći do bilo kakvog sporazumnog 

rješenja krize, i postalo 

sasvim jasno da je situacija uveliko 

izmakla kontroli, namjesnik Mekke 

‘Amr ibn Sei’d ibn el-‘As, Mervan 

ibn el-Hakem, i drugi ugledni pojedinci, 

koji se nisu nikako mogli 

pomiriti sa činjenicom da su time 

iscrpljene sve mogućnosti na planu 

sprječavanja oružanog konflikta, 

pokrenuli su niz aktivnosti, 

uglavnom diplotamske naravi, koje 

su imale za cilj ublažiti negativne 

efekte Husejnovog odlaska u Kufu 

i njegovog neminovnog susreta sa 

‘Ubjedullahom ibn Zijadom, koji 

je, u svakom smislu, bio 

nepredvidiv. Jedini način 

da to realiziraju bio je da 

‘Ubjedullahu ibn Zijadu 

pošalju direktan dopis u 

kojem će ga, još jednom, 

podsjetiti na Husejnovo 

porijeklo, ugled i autoritet 

kojeg uživa među muslimanima, 

ali i upozoriti 

da ne čini ništa što bi 

njega i njegove nadređene 

moglo dovesti u nezavidnu 

situaciju. Tako mu je 

‘Amr ibn Sa‘d savjetovao: 

“U goste ti dolazi Husejn. 

Budi pažljiv i obazriv prema 

njemu, jer bi, u suprotnom, 

mogao izgubiti status slobodnog 

čovjeka i ponovo postati robom.” 6 

Mervan ibn el-Hakem je bio još direktniji: 

“Dolazi ti Husejn ibn Ali, 

Fatimin sin, a Fatima je kćerka Allahovog 

Poslanika, sallallahu alejhi ve 

sellem. Tako mi Allaha, njegova sigurnost 

je naš najveći prioritet. Pazi 

da, zbog svog žestokog temperamenta, 

ne počiniš štetu koju ništa neće moći 

nadomjestiti i koju ljudi nikada neće 

zaboraviti, i o kojoj će se pričati iz 

generacije u generaciju. Neka je Allahov 

mir s tobom.” 7 Zanimljivo je da 

se posebnim dopisom ‘Ubjedullahu 

ibn Zijadu, u povodu novonastale 

situacije, obratio lično halifa Jezid 

ibn Mu’avija. Dopis je sadržao jasne 

i precizne instrukcije o tome šta i 

kako mu je činiti, kao i upozorenje 

“ da bi i najmanju grešku u ophođenju 

prema Husejnu mogao skupo platiti”. 

8 

Husejn, radijallahu anhu, je u 

Irak krenuo na Dan pojenja hadžija 

( Jevmu-t-tervije), e odnosno dva 

dana prije Kurban bajrama 61. h.g. 

Ubrzo je primio vijest o pogibiji 

Kada je čuo 

Muslimovu 

braću kako 

govore: “Allaha 

nam, nećemo 

se vratiti dok 

ne osvetimo 

svoga brata, 

ili ne budemo 

ubijeni na tom 

putu”, odustao 

je i rekao: 

“Idem i ja s 

vama, jer moj 

život nema 

smisla bez 

vas.” 

svog amidžića Muslima 

ibn ‘Akila, što ga je toliko 

pogodilo da je ozbiljno 

razmišljao o obustavi misije 

i povratku u Mekku, 

ali kada je čuo Muslimovu 

braću kako govore: “Allaha 

nam, nećemo se vratiti 

dok ne osvetimo svoga brata, 

ili ne budemo ubijeni 

na tom putu”, odustao je i 

rekao: “Idem i ja s vama, 

jer moj život nema smisla 

bez vas.” 9 Kada je ‘Ubejdullah 

ibn Zijad saznao za 

Husejnov pokret, poslao 

je El-Hurra ibn Jezida et- 

Temimija sa prethodnicom 

vojske od hiljadu vojnika da 

presretnu Husejna i spriječe ga u 

njegovom naumu. Sreli su se u blizini 

Kadisije i El-Hurr ga je upitao: 

“Gdje si krenuo, sine kćeri Allahovog 

Poslanika?”. “U Irak!”, odgovorio 

je. “Naređujem ti da se vratiš, kako 

me Allah ne bi iskušao s tobom. Vrati 

se odakle si i došao, ili idi u Šam kod 

Jezida, samo nemoj ići u Kufu.”, insistirao 

je Ibn Jezid, no Husejn se nije 

osvrtao na njegove riječi, i nastavio 

se kretati u pravcu Kufe 10 . Konačno 

se zaustavio u mjestu zvanom Kerbela 

(kerb, ar. tuga, belā, ar. iskušenje), 

što je, pokazat će se kasnije, 

ustvari bio pravi opis za događaje 

koji će se odigrati upravo na ovom 

tlu. Da li je to predosjećao Husejn 

kada je rekao “tuga i iskušenje”, ne 

znamo, ali se ovo ime u potpunosti 

uklapalo u cjelokupni kontekst. 

Nedugo zatim u Kerbelu je, po Ibn 

Zijadovoj direktivi, stigao Omer 

ibn Sa‘d ibn Ebi Vekkas, sa vojskom 

koja je brojala 4.000 vojnika, kako 

bi direktno od Husejna saznao prave 

razloge njegovog dolaska. 


41

Husejn mu je objasnio da je u 

Kufu krenuo na poziv njenih stanovnika, 

a kao potvrdu za svoje riječi, 

predočio mu je dva tovara njihovih 

pisama, među kojima su se nalazili 

spiskovi sa imenima ljudi koji su mu 

dali prisegu. “Ako su u međuvremenu 

promijenili svoje mišljenje, i ne žele 

me više”, govorio on, “ ja 

ću se vratiti odakle sam i 

došao”. Omer je, sa punom 

pažnjom i odgovornošću, 

saslušao Husejnovo obrazloženje, 

kojeg je potom, 

pretočio u posebno pismo, 

i poslao ga Ibn Zijadu na 

uvid. Na Ibn Zijadov odgovor 

nije trebalo puno čekati. 

Stigao je i brže nego 

se moglo očekivati. A bio 

je kratak i jasan: “U ime 

Allaha, Milostivog, Samilosnog. 

Dobio sam tvoje pismo, 

i razumio sam tvoje 

riječi. Ponudi Husejnu i 

njegovim ljudima da odmah 

daju bej’u Jezidu, a mi 

ćemo nakon toga razmisliti 

šta i kako dalje.” Iz ovih Ibn 

Zijadovih riječi nazirala se 

arogancija i beskompromisnost, 

što je navelo Omera 

ibn Sa‘da da posumnja u 

njegovu dobru namjeru. 11 

U početku se njegova ponuda 

Husejnu činila neprihvatljivom, 

ali kada je 

vidio da je situacija isuviše 

ozbiljna i da nema drugog 

Konačno se 

zaustavio u 

mjestu zvanom 

Kerbela (kerb, 

ar. tuga, belâ, 

ar. iskušenje), 

što je, pokazat 

će se kasnije, 

ustvari bio 

pravi opis za 

događaje koji 

će se odigrati 

upravo na 

njenom tlu. 

Da li je to 

predosjećao 

Husejn kada 

je rekao “tuga 

i iskušenje”, 

ne znamo, ali 

se ovo ime 

u potpunosti 

uklapalo u 

cjelokupni 

kontekst. 

izbora, tražio je od Omera 

da mu upriliči sastanak sa 

Ibn Zijadom, a njemu lično 

je ponudio jednu od tri opcije 

12 : da mu dozvoli povratak 

u Mekku, ili mu dozvoli 

da ode u Šam i prisegne 

na vjernost Jezidu ili ga, sa 

svojom vojskom, sprovede 

do najbližeg muslimanskog 

vojnog logora, kako bi učestvovao 

u borbi na Allahovom 

putu. Zadovoljan Husejnovim 

riječima, Omer je 

odmah o svemu izvijestio 

Ibn Zijada, nadajući se njegovom pozitivnom 

odgovoru. I zaista, Ibn Zijad 

je prihvatio Husejnovu ponudu, 

i upravo kada se spremao da, u vezi 

stim, izda i službeni nalog, i pošalje 

ga Omeru, tome se usprotivio jedan 

od njegovih savjetnika, po imenu 

Šemr ibn Zil Dževšen, koji je rekao: 

“Po meni je jedina prihvatljiva opcija 

da ti doneseš konačnu odluku o tome 

šta će biti sa Husejnom i da se Husejn 

povinuje tvojim zahtjevima, koje ćeš 

mu naknadno predočiti, i prihvati 

tvoju presudu.” 13 

(Nastavit će se) 

Bilješke 

1 - Tabekatu ibn Sa‘d, 7/147, Tarih, Halife Hajjat, str. 

64. 

2 - Na portalu www.shije-imamali.com objavljen 

je tekst pod naslovom “Ashabi zakleti pod drvetom”, 

koji obiluje neistinama, krivotvorenjem i jasnim izvrtanjem 

značenja kur’anskih ajeta. U tekstu se između 

ostalog kaže: “Pogledajmo jedan primjer licemjerstva 

nekih ashaba, i njihovo neprijateljstvo i izdaju protiv 

Božjijeg Poslanika. Licemjeri govore: “Pokoravamo se!” 

a kada odu od tebe, onda neki od njih noću snuju nešto 

što je suprotno onome što ti govoriš, i Allah naredi da se 

ono što oni snuju pribilježi. Ti ih izbjegavaj i u Allaha 

se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštitnik. (4:81).” Ne 

treba veliko znanje o vjeri da bi se shvatilo kako se 

ovdje radi o čistoj podvali. Naime, ajet govori o licemjerima, 

a ne ashabima, a to su dva potpuno različita 

pojma. Licemjer je onaj koji javno ispovijeda islam, 

a u srcu je nevjernik, dok je ashab onaj koji je lično 

sreo Poslanika, iskreno povjerovao u njega i umro kao 

musliman (El-Isabe, Ibn Hadžer, 1/7). To što su neki 

ljudi bili Poslanikovi savremenici, ne čini ih ashabima, 

ukoliko nisu povjerovali u njega, primili islam i 

umrli kao muslimani, pa tako za licemjere ne možemo 

reći da su ashabi, iako su se pred Poslanikom i njegovim 

ashabima pretvarali da to jesu. Štaviše, Poslanikov 

amidža Ebu Talib je, za razliku od licemjera, bio čvrsto 

ubijeđen da je njegov bratić poslanik, štitio ga je i branio 

svim srcem, zajedno sa njim i njegovim sljedbenicima proveo 

tri godine u potpunoj izolaciji, bez igdje ičega, ali sve 

to nije bilo dovoljno da bi stekao status ashaba. 

3 - U tom smislu, Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu, u 

prijevodu značenja kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, 

muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih 

slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih 

je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i 

oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. 

(Et-Tevbe, 100.). 

4 - Buharija, 2704. 

5 - ‘Avamilu-n-nasri ve-l-hezimeti, dr. Ševki Ebu Halil, 

str. 75. 

6 - Tehzibu-l-kemal, 6/422.; Mevakifu-l-mu’aride, 263. 

7 - Et-Tabekat, 5/167.; Tehzibu-l-kemal, 6/422.; Mevakifu-l-mu’aride, 

263. 

8 - Medžmeu’-z-zevaid, 9/139.; El-Mu’džemu-l-kebir, 

3/115. 

9 - Tarihu-t-taberi, 6/322. 

10 - Tarihu-t-taberi, 6/327. 

11 - Taberi, 6/337. 

12 - El-Mihen, od Ebul-‘Araba, str. 154. 

13 - Tarihu-t-taberi, 6/340., 341. 


42

Islamske teme 

Razmišljanja 

Potreba za moralnim liderima 

u poslovnom svijetu 

U historiji možemo naći 

primjere poslovnog 

upravljanja zasnovanog na 

moralnim vrijednostima. 

U predislamskom periodu, 

Hatidža, radijallahu anha, 

bila je poznati menadžer 

u Mekki. U sklopu posla, 

slala je ljude radi trgovine 

u različite gradove. 

Bila je informisana o 

Muhammedovoj, a.s., 

istinoljubivosti, pouzdanosti 

i vrlinama, pa mu je iz tog 

razoga ponudila posao. 

Muhammed, alejhis-selam, 

je tada, nakon pristanka, 

otišao u Siriju da trguje. 

Kada je došao imao je 

više profita nego drugi 

biznismeni. Mejsera, sluga 

Hatidžin, obavijestio ju je 

da je u svim poslovnim 

transakcijama Muhammed, 

alejhis-selam, pokazao 

iskrenost, pouzdanost i 

povjerljivost. Tako se pokazalo 

da je za uspješan biznis bitan 

prethodnik moral 

Piše: Fatima Jašarević 

Kriza 

K 

liderstva danas je veoma 

Kprisutna kako u privatnom 

Ktako i javnom sektoru, krenuvši 

od politike, menadžmenta, proizvodnje, 

marketinga itd. U svemu se 

nalazi kriza morala. Sve to dovodi do 

stanja koje alarmira potrebu za novinama 

koje bi dovele do kvalitetnih promijena. 

Postojeće korporacijsko liderstvo 

u svijetu sa svojim karakteristikama dovedeno 

je u pitanje. Bilo je okrivljeno za 

odgovornost moralnih i komercijalnih 

padova. Uzimajući u obzir realno stanje 

i uzroke koji su doveli do njega, na 

scenu dolaze novi neobični pristupi za 

rješavanje navedenih problema. Razvija 

se jedna filozofija koja govori o menadžmentu 

zasnovanom na vrijednostima. 

To je program koji teži ka maksimalnom 

povećanju vrijednosti organizacije, 

ne samo ka profitu. 

Čovjek je stvorenje koje se prema 

svemu, pa i ljudima često nekorektno 

ponaša. Loši načini 

ophođenja, poput neiskrenosti, 

varanja i sl., su vrlo česti. 

Dakle, čovjek po svojoj prirodi 

baš i ne ispunjava prava 

drugih, nego je naklonjen 

sebičnosti. To ustvari pokazuje 

kako je on u potrebi za 

uputom, kontrolom i treniranjem 

kako bi se ponašao 

moralno. 

Neki od čestih slučajeva 

kršenja morlanih normi u 

poslovnom svijetu su: laganje 

menadžera uposlenicima, 

naklonost prema jednim 

radnicima, a nekorektnost 

prema drugima, uzimanje 

mita, krađa od kompanije, 

kažnjavanje uposlenika zbog 

iznošenja mišljenja o relanom 

stanju i traženju poboljšanja, 

korištenje imovine kompanije 

za vlastite potrebe, forsiranje 

uposlenika da plaćaju 

skupe račune kompanije da 

bi se pokrili upitni poslovni računi. 

Tako, recimo, Transparency International 

(nevladina organizacija koja prati 

i objavljuje korupciju u korporativnom 

i političkom međunarodnom razvoju) 

iznosi rezultate korupcije na globalnom 

nivou iz 2009. godine prema kojima je 

korupcija bila prisutna: u politici, zakonodavstvu, 

biznisu, medijima, među 

javnim funkcionerima i sudstvu čak 

72%. 

Potreba za uvođenjem pravih 

vrijednosti i morala u svako polje 

ljudskog društva je očita 

Karizmtične 

vođe uvijek 

su uz 

samopouzdanje 

kod sebe 

posjedovali 

poniznost i 

skormnost. Na 

taj način su 

pokazivali da 

oni nisu najbolji 

u svemu, jer to 

ne mogu biti, 

nego su oni 

koji drugima 

priznaju 

vrijednosti, a 

uz to i sami 

žele da se tim 

vrijednostima 

okite i nauče ih. 

U historiji možemo naći primjere 

poslovnog upravljanja zasnovanog 

na moralnim vrijednostima. U predislamskom 

periodu, Hatidža, radijallahu 

anha, bila je poznati menadžer 

u Mekki. U sklopu posla, slala je ljude 

radi trgovine u različite gradove. Bila 

je informisana o Muhammedovoj, a.s., 

istinoljubivosti, pouzdanosti i vrlinama, 

pa mu je iz tog razoga ponudila posao. 

Muhammed, alejhisselam, je tada, nakon 

pristanka, otišao u Siriju da trguje. 

Kada je došao imao je više profita 

nego drugi biznismeni. Mejsera, sluga 

Hatidžin, obavijestio ju je da je u svim 

poslovnim transakcijama Muhammed, 

alejhis-selam, pokazao iskrenost, 

pouzdanost i povjerljivost. 

Tako se pokazalo da je 

za uspješan biznis bitan prethodnik 

moral. 

S početkom novog doba, 

koje je došlo sa dolaskom industrijske 

revolucije, dolazi 

do novina u načinu poslovanja. 

Masovna proizvodnja je 

bila jednostavnija, ali pregled 

kompletnih dobara i radnika 

nije bio više tako jednostavan, 

pa su počeli da se uvode 

novi načini poslovanja i 

upravljanja. Međutim, takva 

vrsta rada otvorila je vrata 

nepoštenju. Polahko su se 

počele javljati krize koje prate 

skandali u cijelom svijetu. 

Za to su bili okrivljeni: računovođe, 

dionički analitičari, 

glavni menadžeri, poslovne 

škole, mediji, dioničari i investitori. 

Stvarni razlozi krizama 

su bili jasni, to su bili 

problemi moralne prirode. 

Među nekim idejama koje su se pojavile, 

kojima je cilj bio da se spriječi dalja 

katastrofa, bile su uvođenje novih pravila 

u računovodstvene poslove, da se 

posveti pažnja poslovnoj etici i korporacijskoj 

društvenoj odgovornosti, te da se 

uvedu pravila za nagrađivanje. To su bili 

neki od pokušaja da se popravi realno 

stanje u koje je svijet zapao. 

Preko pravilnog vođstva ostvaruje se 

kolektivna i lična pravda. Stoga je određivanje 

lidera u različitim zajednicama, 

skupinama, organizacijama potreba ljudi. 

Osim toga, lider ima veliki uticaj na 

članove skupine koju vodi. Zato bi vođe 

trebale da rade na tome da se njihovo 

pozitivno ponašanje reflektuje na kulturu 

ponašanja organizacije. Koliko će 

organizacija biti uspješna zavisi uveliko 

od lidera. 


43

Islamsko liderstvo se zasniva na 

standardnim vrijednostima 

Islamske vrijednosti se slažu sa 

ljudskim potrebama za blagostanjem 

i srećom u svakoj sferi života. 

Vjernik razumije da je sve stvoreno 

u Božijim rukama i da On raspodjeljuje 

bogatstvo kako želi. Zna i 

da su uspjeh, čast, moć, ugled i autoritet 

od Allaha i da ih On daruje 

kome hoće, kao i padovi – sve je 

zavisno od Allahove milosti. 

Uz neophodno znanje i stručnost, 

po islamu bitne karakteristike 

lidera su slijedeće: 

Služenje: 

Lideri imaju osjećaj za one koje 

vode, pokazuju dobrotu, razumijevanje 

i praštanje. U islamskom 

sistemu vrijednosti vođstvo se posmatra 

više kao služenje organizaciji 

i njenim članovima. Allahov 

Poslanik, alejhis-selam, je rekao: 

“Vođa naroda je njihov sluga.” (Taberani). 

Pouzdanost: 

Nepouzdanost je od glavnih 

razloga ekonomskih kriza u svijetu. 

Nema napretka za organizaciju, 

naročito na međunarodnom 

planu, ukoliko nema pouzdanosti 

u organizacijskim procedurama i 

praksi. Svako ko nosi ulogu lidera 

nosi i javni emanet. Svaki član 

zajednice generalno, a u liderstvu 

naročito, je dužan da vodi računa 

o povjerenim stvarima. Tako u 

Kur’anu stoji: 

Allah vam naređuje da pravim 

ljudima povjeravate emanete 

i kada ljudima sudite da pravedno 

sudite. Divno li vas Allah savjetuje! 

Allah predobro čuje i vidi sve. 

(En-Nisa’, 58.). 

Bogobojaznost: 

Sigurno je među vama najčasniji 

onaj ko je najbogobojazniji. (El- 

Hudžurat, 13.). 

Bogobojaznost je jedina stvar 

prema kojoj se određuje superiornost 

pojedinca nad ostalima. Prema 

islamu pripadnost određenoj 

naciji, plemenu ne predstavlja osnovu 

prema kojoj se stiče istaknutost, 

što i sama logika potvrđuje. Uloga 

lidera traži jak lični karakter, a prema 

islamu izvor snage karaktera je 

upravo bogobojaznost, koja znači 

slijeđenje pravog puta i izbjegavanje 

griješenja. 

Ustrajnost: 

Muhammed, alejhis-selam, je 

pohvalio ustrajnost u dobročinstvu, 

pa makar to značilo činjenje 

nekog neznatnog djela. Za lidera 

ustrajnost znači da bude čvrst u 

momentima ispita, izazova, teškoća 

i sačuva postojeću viziju 

za kojom ide. Allah kroz 

Kur’an traži od vjernika u 

borbi čvrstoću, kao i spominjanje 

Njega da bi se 

dobio kvalitetan rezultat. 

Disciplina: 

Allah voli one koji se bore 

ne Njegovoj Stazi, u poretku 

što bedemu čvrstome sliči. 

(Es-Saff, 4.). 

Diciplina za poslovnog 

lidera je bitna za smanjenje 

praktičnih problema u 

organizaciji i vrlo je bitna 

karakteristika kod vođe. 

Preko pravilnog 

vođstva 

ostvaruje se 

kolektivna i 

lična pravda. 

Stoga je 

određivanje 

lidera u 

različitim 

zajednicama, 

skupinama, 

organizacijama 

potreba ljudi. 

Osim toga, 

lider ima 

veliki uticaj 

na članove 

skupine koju 

vodi. 

Kooperativnost: 

U dobročinstvu i bogobojaznosti 

se pomažite; 

Allaha se bojte, jer žestoka 

kazna Allahova je. 

(El-Ma’ida, 2.). 

Da bi se uspjelo u formiranju 

uspješnog društva 

i zajednice, kooperacija 

je vrlo bitna. Uzvišeni 

Allah Kur’anom nas 

upućuje da je surdnja sa 

drugima pohvalna onda 

kada se njome postiže 

dobro, a ne grijeh i neprijateljstvo 


44

Pravednost: 

Zaista, Allah voli one koji su 

pravični. (El-Hudžurat, 9.) 

Pravda je bitan faktor u 

vođenju ljudi, to je odgovornost 

lidera da sprovodi pravdu u cijeloj 

organizaciji. Kada se pravda 

jednom uspostavi, svaki član će 

osjećati povjerenje i udobnost zato 

što zna da će vođstvo organizacije 

paziti na njegove interese bez ikakvih 

predrasuda. 

Odgovornost: 

Odgovoran lider se trudi da 

teži ka pravednosti i objektivnosti 

bez obzira na protivljenja koja se 

javljaju, a od strane onih koji, zbog 

svog položaja i uticaja, mogu da 

proizvedu patnju, bol i koji se trude 

da obeshrabruju u dobročinstvu. Ovo 

je vrsta strpljivosti koju je Poslanik, 

alejhis-selam, pokazao u svojoj misiji 

dok je prenosio istinu zajednici 

koja je ogrezla u korumpiranosti: 

A ti se strpi kao što su se strpjeli poslanici 

odlučni, i ne požuruj protiv njih. (El- 

Ahkaf, 35.). 

Elokventnost: 

Komuniacija je jedna od vrlo bitnih 

stvari neophodna za efikasno 

liderstvo. Lider treba da govori sa 

bistrinom, jasnošću, da jasno iznosi 

ideje i komunicira. Elokventnost je 

bitna za jasno upućivanje zadataka, 

ciljeva onima kojima je nadređen. 

Isto tako je važna za pregovaranje sa 

konkurentima i oponentima. Kur’an 

naglašava bitnost elokvencije kada 

navodi kako je Musa, alejhis-selam, 

zamolio Allaha da mu u njegovom 

zadatku pošalje brata Haruna za pomagača 

koji je bio elokventniji od 

njega. 

“A moj brat Harun rječitiji je od mene, 

pa ga pošalji sa mnom kao potporu koja 

će potvrđivati riječi moje kao istinite, jer 

strah me da će lažovom proglasiti me.” 

(El-Kasas, 34.). 

Ubijeđenost: 

Lider mora imati duboku uvjerenost, 

čvrstoću i dodatnu žrtvu 

u interesu vizije i misije koju ima, 

ukoliko namjerava postići dugoročni 

uspjeh organizacije. Uz lidera ne idu 

osobine prihvatanja postojećeg stanja 

bez želje da se ono poboljšava. 

Poniznost: 

Kada je Allah Musau, alejhisselam, 

poslao naredbu da ode kod 

faraona, Musa je molio Allaha da mu 

poveća sposobnosti i omogući da izvrši 

zadatu naredbu. Tako je Musa, alejhisselam, 

u Kur’anu predstavljen kao 

pravi lider, pun poniznosti i oslonca na 

svog Gospodara u svemu. 

Musa reče: “Gospodaru, razgali mi 

grudi moje, i lagahnim učini moje poslanje.” 

(Ta-ha, 25.-26.). 

Karizmtične vođe uvijek 

su uz samopouzdanje kod 

sebe posjedovali poniznost 

i skormnost. Na taj način 

su pokazivali da oni nisu 

najbolji u svemu, jer to ne 

mogu biti, nego su oni koji 

drugima priznaju vrijednosti, 

a uz to i sami žele da se 

tim vrijednostima okite i nauče 

ih. 

Kako do sveukupne 

koristi? 

Vještine menadžerstva i 

liderstva su važne za uspjeh 

organizacije. Prve znače 

uspješnost u upravljanju 

stvarima dok druge podrazumijevaju 

uspješnost u vođenju ljudi. Jer, koliko 

je bitno znati urediti stvari na pravi 

način, isto tako je bitno znati kakav 

pravilan odnos imati sa ljudima, uposlenicima, 

podanicima ako se želi dugoročni 

uspjeh organizaciji, kompaniji. 

Vjernik 

razumije da je 

sve stvoreno 

u Božijim 

rukama i da On 

raspodjeljuje 

bogatstvo kako 

želi. Zna i da 

su uspjeh, čast, 

moć, ugled i 

autoritet od 

Allaha i da ih 

On daruje kome 

hoće, kao i 

padovi – sve 

je u zavisnosti 

od Allahove 

milosti. 

Glavni zadatak direktora 

u organizacijskom menadžmentu 

je da formira organizaciju 

koja u svojoj kulturi, 

sistemu i procesu pomaže 

ljudima da čine najbolje za 

uspjeh. Ono što stvarno stanje 

pokazuje je nepostizanje 

najboljih rezultata iz razloga 

što se koncentracija stavlja 

samo ka dobijanju veće materijalne 

dobiti. Potrebno je 

ne odvajati biznis od etike. 

Vrijednosti i moral su potrebni 

za dugoročni organizacijski 

ugled i uspjeh. 

I pored različitih etičkih 

modela, normi moralnosti i 

moralnog ponašanja u poslu, 

prema islamu ni ti modeli ne mogu 

biti do kraja stabilni i obećavati najbolji 

uspjeh i rješenja, jer ih određuju pojedinac 

ili grupa, a ne Sveznajući Stvoritelj. 

Slijedeći islamski način vođenja 

ostvaruje se maksimalna mogućnost za 

postizanjem veće sveukupne koristi. 

Izvori: 

Abdus Sattar Abbasi, Kashuf ur Rehman and Ommar Hayat Abbasi 

(2010) “Role of islamic leaderhip in value based corporate management: 

The case of Pakistan”, African Journal of Bussiness Management 

Vol. 4(18) 

Abdus Sattar Abbasi, Kashuf ur Rehman and Amna Bibi (2010) “Islamic 

management model”, African Journal of Bussiness Management Vol. 

4(9) 

Safijjurrahman el-Mubarekfuri, “Zapečaćeni džennetski napitak” 

Leadership skills (2010), MDT Training & Ventus Publishig ApS, 

ISBN 978-87-7681-603-2 


45

Komentar polumjeseca 

Priča sandžačke književnice o majci koja je izgubila šestoricu sinova 

Ne halalim ti, “junače” 

Ne vjerovah da će i nas 

zijaretit’ zvjeri žedne 

ljudske krvi, bez vjere, 

Božjega straha i srama. 

Bili su mi blizanci i treći 

po redu, jednaki ka 

prepolovljena jabuka. 

Jedan bez drugoga dihat’ 

mogli ne mogahu. Ka’ da 

si znao da hi odjedama 

ubiješ. Da si jednog ostavio 

živog, tražio bi te cijeli 

vijek, bratove rane da 

osveti 

Svjedok: Šefka Begović-Ličina, 

književnica iz Sandžaka 

Junačeee! J 

Poznaješ li meee? Sjeti 

Jme se, kukavče, sjeti! Kano si za- 

Jboravio, kad si me pred kućom 

ostavio kraj ubijenog šestog mi 

sina. Tada ne pukoh od bola, ni poklekoh, 

no tu kraj mrtvog sina, na livadi 

sedždi padoh na ikindiju i istiharu 

namaz. Tvoj pogani lik mi se 

u istihari ukaza, sa lancima na rukama, 

baš ‘vakim što te sad gledam. 

Allah mi, u bešaretu dade sabur, 

nadu da živim i doživim da te stigne 

kazna Njegova. Izdržala sam do 

sad, živjela, radila, saburila, Allahu 

se molila da dočekam ovaj dan, na 

koljenima da te gledam. 

Svake noći zaspem učeći bismilu 

i ajetul kursijju. Molim se Bogu, dž. 

š., da zaspem i lahko se probudim. 

Sinoć sam dovu, bezbeli, smetnula, 

čim, “junače”, tebe usnih. 

U snu vidjeh ljude, kako idu u 

hajku po pobješnjelog šumskog 

vuka, što im je raskomadao stada i 

odnio čitav mal. Kažu - bio si sakriven 

nekamo, pa te jedva našli. 

Iz daljine začuh graju, povike, 

urlike, šenluke. Rekoše mi da su te 

našli skrivenog u nekoj jazbini. Dovedoše 

te u lanicma svezanog. Učinje 

mi se da nisi vuk, no nekaka nakaza 

sa dvije pogane glave. Nigdje 

nemaše one snage, junaštva, nigdje 

sile, niti imade oružja. 

“Havo, evo ti ga, ti mu sudi! 

Tebi je zaklao šestero janjadi, 

odjednom”, rekoše mi. 

Ta janjad su bila šest mojih sinova, 

šest ljutih rana srca moga. 

Ispod dugačkih vjeđa, što ka’ 

ježu štrče, poznah ti oči. Prepoznala 

bih ih u milion da su umiješane. 

Samo majka krvnika cijeli vijek 

pamti. 

Junačeee! Poznaješ li 

meee? Sjeti me se, kukavče, 

sjeti! Kano si zaboravio, 

kad si me pred kućom 

ostavio kraj ubijenog šestog 

mi sina. Tada ne pukoh 

od bola, ni poklekoh, 

no tu kraj mrtvog sina, 

na livadi sedždi padoh na 

ikindiju i istiharu namaz. 

Tvoj pogani lik mi se u 

istihari ukaza, sa lancima 

na rukama, baš ‘vakim što 

te sad gledam. Allah mi, u 

bešaretu dade sabur, nadu 

da živim i doživim da te 

stigne kazna Njegova. Izdržala 

sam do sad, živjela, 

radila, saburila, Allahu se 

molila da dočekam ovaj 

dan, na koljenima da te 

gledam. 

Sina Rasima prvog si 

mi ubio. Poš’o bio na drugu 

stranu rijeke, brašna iz 

vodenice da nam donese. 

Kažu, naredio si da ga s mosta u 

rijeku bacu, ka’ cuku. Bio mi je još 

dijete, tek mu bila sedamnesta, peti 

mi bio po redu, radost moja peta. 

Plav mi bio, rumen, zdrav, mlad, 

nevin k’o rosa. Ponos majčin bio, 

oči i očinji vid. Slušo me, u intat 

mi bio, k’o svaki hairli evlad. 

Bio goloruk, bespomoćan. Ti, “junače” 

sa psima tvojima, jači bio od 

nejakog djeteta moga. 

Stegnu srce majka, za njim ne 

zaplaka. Bacih s mosta u rijeku crveni 

duvak, što sam ga spremila za 

nevjestu petu. Zavezah ga krvavim 

suzama, kletvom i vjerom da će te 

kazna stići kadli-tadli. 

Gdje mi je 

Mustafa? Gdje 

mi je Omer, a 

gdje su Fadil i 

Adil? Kud mi je 

Rasim, a kud 

Selim? 

Gdje ti je sad, 

“junače” ona 

sila sa psima 

tvojim? Gdje ti 

je slava? Gdje 

su ti straže 

silne? Je si li 

spavat mogao, 

sa šest živih 

rana mojih? Je 

si li se sjetio 

kletve moje, 

suza, i pravde 

Božije? 

Fadila i Adila si ubio na livadi, 

čim su iz šume izišli da se predaju 

na tvoju zakletvu da će biti slobodni. 

I oni su goloruki bili, ni četkicu 

kod sebe imali nisu. Ja sam hi, 

“junače”, od malehna učila da ljude 

poštuju, a ne da ubijaju. Odgajala 

sam djecu, pričajući him o ljubavi 

prema bližnjem komšiji, prijateljima, 

svim dobrim ljudima. Smetnuh 

da im napomenem da ima “junačina” 

sa silom tuđom. 

Ne vjerovah da će i 

nas zijaretit’ zvjeri žedne 

ljudske krvi, bez vjere, 

Božjega straha i srama. 

Bili su mi blizanci i treći 

po redu, jednaki ka prepolovljena 

jabuka. Jedan 

bez drugoga dihat’ mogli 

ne mogahu. Ka’ da si znao 

da hi odjedama ubiješ. Da 

si jednog ostavio živog, 

tražio bi te cijeli vijek, 

bratove rane da osveti. 

I za njih jatka srce steže, 

ne zaplaka. Sama sam 

hi u ćefine zavila, povila 

ih ka’ kad su mi malehni 

bili. Malo sam ih tako povijene 

držala na krilo, grijala 

ih i kao u beši ljuljala. 

Bjehu lijepi, kao zaspali, 

kao da snijevaju kolo 

puno djevojaka. Stalno su 

se nešto došaptavali, krili 

i smijali se. Imali svoje 

tajne i jedan drugoga nisu 

odavali. 

No, ja načula, koje su cure iz 

sela za nevjeste odabrali. Čekali 

smo da žito i šljive prodamo, pa da 

him svadbe obojici spremamo. Krijući 

sam cure mjerkala kolko su visoke, 

haljine da im na vakat režem. 

Obadvije bjehu lijepe, ko vile gorske, 

iz kuća dobrije. Jedna crnka, 

druga plavka, ne zna se koja je od 

njih dvije ljepša. Mene sve vrelo u 

prsi od ponosa i radosti, pa bi da 

poletim. Prodavala sam ponešto, pa 

krišom kupovala i slagala da mi se 

za nevjeste trefi. 

Prouči im majka talkin, nemade ko 

drugi, no jatka. Pod jabukom na kraj 

njive mezare im iskopasmo. Sa njima 


46

ukopah dva duvaka i ruha nevjestačka. 

Svakom u ćefi n zavih šta je njegovo. I 

namaze klanjah, za duše njihove i dovom 

ponovih, “junače”, kletvu ti istu. 

Osta mi pola srca, druga mi živa 

sagore. 

Selim mi bio pravi vrag i svak 

ga volio. Niko nije umio tako po- 

igrat kolo. Cura imo kol’ko mu 

volja, mijenj’o j ih sad jednu, sad 

drugu. Ja ga karala, tjerala da se 

smiri i oženi, vakat mu bilo. On 

me grlio: “Još je rano za ženidbu, 

stara. Hoću da živim slobo- 

dan k’o ‘tica.” Volio je život, slobodu, 

cvijeće, cure, ljude, sun- 

ce… Radan bio i sve sa pjesmom. 

Kažu da je i umro, smijući se. 

Ubio si ga zajedno sa desetoricom 

drugova. Branili su jedan šuma- 

rak od tebe, zlikovče. Nestalo him 

municije. Zarobio si hi i njih bez 

oružja, “junače”, nemoćne ubio. 

Doniješe mi haber, da mi je jope 

u kuću zakukala kukavica i utrobu 

mi moju nožem rasporila. Okinu 

mi neko još jedama komad srca, 

naživo. Usu mi so u živu ranu, oči 

mi se ugasiše, ka ćorava da sam. 

Puhnuh oko sebe, sedždi padoh, sa 

dovom Allahu sabura i pameti da 

imadem, da kunem klicu i korijen 

tvoj “junače”. Da živim do ovoga 

današnjeg dana, tako jadna, ponizna 

da te vidim. 

Mustafu nisam našla, do dana 

današnjeg. Pošao je zemlju da brani 

od hajduka tvojih. Nije stig’o 

do vojske i položaja naših. Negdje 

gredom si ga sreo, iz zasjede njega 

si nenaoružana, kukavički ubio. 

Bio mi prvorođenče, radost prva, 

domaćin i uzdanica naša. Najbolji 

kosač i pomagač u selu, u svemu 

najbolji bio. Osta mu tek dovedena 

nevjesta. Majka bešu spremala, 

da him ljuljam i njivim djecu malehnu. 

Kad je prestala nada, bacih 

u rijeku bešik pun suza, čemera i 

kletve. 

Omera si mi iz ruku oteo, šestu 

ranu djetinju j moju. Tek mu bila 

trinesta nastala godina. Čupo me 

za skute, pomoć čeko, vuko me za 

bluzu, za prsi moje pet put ranjene. 

Prokapa i proplaka mi mlijeko 

od bola, basmu okvasiše čemerne 

suze. Pucanj mi srce otkinu najljućom 

sabljom, mozak mi okameni. 

Pao mi je pred noge mrtav, ka kad 

se jednom spotako na kamen, pa 

koljeno razbio. Puhala mu majka, 

ljuljala ga, duhan na ranu privijala. 

Liječila ga zagrljajem, mlijekom, 

ruke mu u njedra skrivala. 

Ne pokleknuše mi noge, ka’ 

da su od željeza. Gledala sam 

te u oči, “junače”, ka’ sad što te 

gledam. Upamtila sam 

ti lice, svaki trptaj oka 

dušmanskoga. U snu mi 

se priviđali smijeh i riječi 

tvoje: “Nju nećemo, 

nek’ živi. Život će joj 

biti gori, od same smrti.” 

Nosila sam to u glavi, 

sakrila u mozak da pamtim 

i da ne zaboravim. 

Ostah sama k’o drvo 

suho, ka šuška sama na 

vjetru. Ostaše mi neorane 

njive, trava nekošena, 

hajvani u štali nijemi, 

oko kuće mi i ptice zamukle. 

Ognjište se ugasilo, 

sofra okamenjena, 

grabulja i ralo zahrđali, 

srce suho, krilo prazno, 

suza ni kapi jedne, duša 

mi živoj umrije. 

Gledaj me u oči, junače, dok te 

pitam: 

Ja, Hava, Bošnjakinja, majka, iz 

sela Kozarac, pitam te: Kazuj, “junače”, 

gdje su mi sinovi? 

Gdje mi je Mustafa? Gdje mi je 

Omer, a gdje su Fadil i Adil? Kud 

mi je Rasim, a kud Selim? Gdje ti 

je sad, “junače” ona sila sa psima 

tvojim? Gdje ti je slava? Gdje su ti 

straže silne? Je si li spavat’ mogao, 

Ostah sama k’o 

drvo suho, ka 

šuška sama na 

vjetru. Ostaše 

mi neorane 

njive, trava 

nekošena, 

hajvani u 

štali nijemi, 

oko kuće mi i 

ptice zamukle. 

Ognjište se 

ugasilo, sofra 

okamenjena, 

grabulja i ralo 

zahrđali, srce 

suho, krilo 

prazno, suza 

ni kapi jedne, 

duša mi živoj 

umrije 

sa šest živih rana mojih? Je 

si li se sjetio kletve moje, 

suza, i pravde Božije? 

“Junače”, ni pljunut te 

neću, da mi se bismilla i 

dova, ne opogane na katilsko 

lice tvoje. 

Ja, Hava, majka, Bošnjakinja, 

ne halalim, prvorođenče 

sina Mustafu. 

Ne halalim Selima, ne halalim 

Rasima, ne halalim 

Fadila, Adila, ni maksuma 

Omera. 

Ne halalim, praznu 

lubinu moju, usta 

osušena, noći bez sna, 

oči moje izvađene. 

Ne halalim kuću, bez živog 

ognjišta, bez smijeha, 

mladosti. Ne halalim bačene 

duvake, bešik bez čeda, njive 

bez sjemena. Ne halalim neprocvalih 

šest pupoljka mojih, ruže 

neprocvale, ognjište da mi ukrase 

i Bosnu mirisom da namirišu. Ne 

halalim pokidane stabljike, izdanke 

utrobe moje, korijen što mi se 

utrije. Ne halalim život bez sunca, 

bez radosti. Ne halalim srce iščupano, 

ranu otvorenu. Ne halalim, 

ne halalim, ne halalim... San mi 

postade java, elhamdulillah. 


47

Društvo 

Ženski kulturni centar “Tesnim” 

Podrška muslimankama koje žele staviti hidžab 

Sve je krenulo prije dvije godine, 

sa facebook stranicom “Stranica 

za podršku muslimankama koje 

žele staviti hidžab“, i rezultiralo, 

već drugim u nizu druženja i 

predavanja za sestre koje žele 

nositi hidžab. Ideja o spontanom 

druženju, prerasla je u pravi 

hairli projekat, koji ima nijjet, 

uz pomoć Uzvišenog Allaha, da 

ovakve susrete ponavlja u što 

češćim vremenskim periodima 

Piše: Aida Sadiković 

Dokaz da se facebook može 

koristiti i u hairli svrhe je 

druženje i predavanje koje 

se održalo 15.01.2013, u prostorijama 

ženskog kulturnog centra “Tesnim”, na 

temu “Podrška sestrama koje žele staviti 

hidžab”. Sve je krenulo prije dvije godine, 

sa facebook stranicom “Stranica za 

podršku muslimankama koje žele staviti 

hidžab”, i rezultiralo, već drugim u nizu 

druženja i predavanja za sestre koje žele 

nositi hidžab. Ideja o spontanom druženju, 

prerasla je u pravi hairli projekat, 

koji ima nijjet, uz pomoć Uzvišenog 

Allaha, da ovakve susrete ponavlja u što 

češćim vremenskim periodima. Sestre 

iz ženskog kulturnog centra “Tesnim” 

velikodušno su ponudile prostorije za 

susret, organizovale toplu dobrodošlicu 

kao i predavanje o važnosti, značaju i 

suštini hidžaba, hafize Benise Avdić. 

Ovaj, drugi po redu susret, izazvao je 

velike emocije kod svih sestara, neovisno 

od toga da li nose hidžab, i koliko dugo 

ga nose. Ono što nas je posebno oduševilo, 

jeste odziv sestara bez hidžaba, 

koje su pobijedile sve šejtanske spletke, 

te, uprkos kiši i lošem vremenu, došle 

na druženje. Nakon uvoda koji je predstavljao 

video uredak o hidžabu, slijedilo 

je kraće predavanje Benise Avdić 

o značaju, važnosti hidžaba u životu 

žene muslimanke, o šejtanskim spletkama 

koje su najčešće, a koje odvlače 

muslimanku od ideje nošenja hidžaba, 

o privilegovanom položaju žene sa 

hidžabom, u islamu, u društvu, te kod 

Uzvišenog Gospodara svjetova. Potresne 

priče prisutnih sestara, problemi sa kojima 

se Bošnjakinje svakodnevno susreću, 

tjerale su suze na oči svim prisutnim sestrama, 

a ujedno budile onaj 

lijepi, ponekad šejtanskim 

došaptavanjem potisnuti 

osjećaj, kad za svog pomagača 

imaš Uzvišenog Allaha. 

Sestre su podijelile svoja iskustva 

sa hidžabom, nevjerovatne 

priče prelaska na islam 

ljudi koji su branili stavljanje 

hidžaba svojim kćerkama, 

ženama. Međusobne riječi 

podrške, savjeti i želja da pomognemo 

zaokupili su naša 

srca, te nam se opet, po ko 

zna koji put, dokazalo šta je 

to istinska ljubav, i to da jedino 

ljubav u ime Allaha predstavlja 

onu iskrenu nit koja 

nas veže. Suze i smijeh činile 

su atmosferu veoma emotivnom, 

i u srcu svake sestre 

budile čežnju za iščekivanjem 

sljedećeg susreta. Veliki broj 

prisutnih sestara sa hidžabom govori 

o samoj ljubavi prema hidžabu, ljubavi 

prema islamskom načinu života, što 

kod sestara koje se odlučuju za najljepšu 

dunjalučku odluku budi osjećaj sigurnosti 

i poštovanja. Suze u očima sestara 

koje žale svaki tren bez hidžaba, također 

pokazuju našim sestrama šta gube, 

te kakvu ljepotu, sklad i harmoniju duše 

dobivaju stavljanjem svoje krune. Na 

kraju druženja, djevojkama koje imaju 

nijjet da stave hidžab podijelili smo 

prigodne hedije, koje su također dokaz 

snage ženskog džemata. Bez dogovora, 

i bez molbi, mnoge organizacije su poslale 

svoje donacije, u vidu mahrama, 

Na kraju 

druženja, 

djevojkama 

koje imaju 

nijjet da stave 

hidžab podijelili 

smo prigodne 

hedije, koje su 

također dokaz 

snage ženskog 

džemata. Bez 

dogovora, i bez 

molbi, mnoge 

organizacije su 

poslale svoje 

donacije, u 

vidu mahrama, 

džilbaba, nakita 

te islamskih 

knjiga. 

džilbaba, nakita te islamskih 

knjiga. Udruženje žena “Hedija” 

iz Sarajeva, kao i “Hedija 

- Zavidovići”, sestrama 

su donirale mahrame i nakit. 

Online butik Muhadžiba, 

poslao je predivne velike 

mahrame, a kao donatori tu 

su bili i Mekkashop te Put 

pravog muslimana. Pored 

ovoga i mnoge sestre su donirale 

individualne donacije, 

džilbabe, te ostale odjevne 

predmete koji će pomoći djevojkama 

na samom početku. 

Bošnjački ummet je još jednom 

zasijao u punom sjaju, 

i pokazao kako možemo ići 

u korak sa predavanjima i 

projektima koji se održavaju 

u najrazvijenijim islamskim 

zemljama. Zanimljivo je i pohvalno 

da je na jednom ovakvom 

druženju, čija tema nije bila humanitarna 

pomoć, ipak skupljeno 317 

KM, za konvoj koji ide u Siriju i Gazu. 

Na ovu snagu ženskog džemata, volju, 

iskren nijjet želju te hrabrost, zaista se 

nema ništa dodati, osim dove da Uzvišeni 

Allah sestrama olakša da što prije 

stave svoj hidžab. Allahovom voljom i 

odredbom, imamo nijjet nastaviti ovaj 

projekat, organizovati što češće susrete i 

druženja, pomagati sestrama znanjem, 

savjetima, odjećom, podrškom. Da biste 

bili u toku, i znali kada će opet biti 

druženje, pratite nas na facebook stranici 

“Stranica za podršku muslimankama 

koje žele staviti hidžab”. 


48

Svijet medija 

Integracija kao opasnost 

Ni slučajno ne upadati u oči! 

Tunižanin dr. Habib Lejmi 

je diplomirani informatičar 

ekonomije, radi za jednu 

firmu u Minhenu i islamske 

je vjeroispovijesti. Što se 

tiče njegovog boravka u 

Njemačkoj, on odnedavno 

posjeduje trajnu dozvolu 

boravka, zahvaljujući 

naporima lokalnih političara 

i prije svega gradonačelnici 

Erlangena. No, za razliku 

od toga, naturalizacija mu 

se već četiri godine ne 

odobrava 

Piše: Dr.Sabine Schiffer 

DTJ Online 6.1.2013 

Prijevod s njemačkog: Edin Mešanović 

Ko kao stranac u Njemačkoj 

poznaje rad Ureda za 

zaštitu ustavnog poretka, 

prihvatit će devizu “samo ne upadati 

u oči” kao životni moto, jer je društveni 

anganžman ili pokušaj stupanja 

u dijalog s većinskim društvom 

za lokalne vlasti očigledno veoma 

sumnjivo. 

Tunižanin dr. Habib Lejmi je 

diplomirani informatičar ekonomije, 

radi za jednu firmu u Minhenu 

i islamske je vjeroispovijesti. Što se 

tiče njegovog boravka u Njemačkoj, 

on odnedavno posjeduje trajnu dozvolu 

boravka, zahvaljujući naporima 

lokalnih političara i prije svega 

gradonačelnici Erlangena. No, za 

razliku od toga, naturalizacija mu se 

već četiri godine ne odobrava. 

Lejmi je uložio žalbu i početkom 

septembra izgubio slučaj, jer je sud 

prihvatio objašnjenje bavarskog Ministarstva 

unutarnjih poslova koje se 

oslanja na presudu Ureda za zaštitu 

ustavnog poretka u kojoj se navodi 

da Lejmi želi steći državljanstvo iz 

taktičkih razloga, i da samo glumi 

lojalnost njemačkom 

Ustavu, dok se u stvarnosti 

zalaže za islamizaciju 

Njemačke. 

Funkcija u općinskom 

vijeću kao dokaz 

samoubilačkih namjera 

Lejmi sada ide u sljedeću 

instancu, podržan 

od svih koji su godinama 

pratili njegove napore oko 

islama u Njemačkoj, muslimanskoj 

zajednici u Erlangenu 

kao i sve projekte 

intergracije, u kojima su 

neki od njih i sami surađivali. 

Optužbe za ekstremizam 

i licemjernu strategiju 

ne razumije niko od dugogodišnjih 

suradnika. Oni smatraju da je ovakvim 

potezom cijeli projekat integracije 

islama kao dijela njemačkog 

društva ugrožen. 

Slučaj iz Erlangena je aktuelan i 

spektakularan, ali nikako izniman. 

Rad Ureda za zaštitu ustavnog poretka 

i Ministarstva unutarnjih poslova 

će na državnoj, ali i na federalnoj 

razini odlučiti da li će se instalirati 

organizacijska struktura koju potražuju 

muslimani Njemačke. Očegledno 

je svaki musliman sumnjičav 

S obzirom na 

nedostatak 

diferencirane 

stručnosti, 

ne čudi što 

se ne pravi 

razlika između 

islamizma i 

ekstremizma. 

Vjerovatno 

se posljedice 

“trpanja 

sve u jedan 

koš” neće 

obiti o glavu 

neupućenima, 

već upravo toj 

odabranoj grupi 

– muslimanima. 

ukoliko se angažira za ovakve strukture, 

jer, kao što se vidi u slučaju Lejmija, 

ne traži se duh osumnjičenika, 

već se traži dokaz vlastitih sumnji. 

I tako je ovakav anganžman ne znak 

integracije, već povod za sumnju. 

To ima posljedice; kako za kvalitet 

“dokaza” tako i za mogućnosti 

“nanišanjenih” da uopće šta 

poduzmu. Bavarsko Ministarstvo 

unutarnjih poslova optužuje Lejmija 

za aktivno sudjelovanje presjedavanjem 

Islamskom zajednicom 

Erlangena (IGE), koja je, naravno, 

klasificirana kao “ekstremistička”. 

To što je bavarski ministar unutarnjih 

poslova Joachim Herrmann 

IGE nekada nazivao “primjernom 

zajednicom”, a njegovo 

ministarstvo je klasificira 

“ekstremističkom”, nije 

jedino što začuđuje. Čak 

i dugogodišnje sudjelovanje 

Lejmija u Komisiji za 

nastavni plan Ministarstva 

za kulturu, iz kojeg je 

proizašao takozvani “Erlanger 

Model” za islamsku 

vjeronauku na njemačkom 

jeziku nije Lejmiju uračunato 

kao plus poen, već 

je od jednog zaposlenika 

Ministarstva unutarnjih 

poslova predočeno sudu 

tako da je Ministarstvo za 

kulturu s pozivom Lejmija 

na suradnju uključilo 

“ekstremistu” u Komisiju, 

kako bi što više stavova 

bilo zastupljeno. 

Sve samo taktika? 

Upravo Lejmijevo zalaganje za 

transparentni rad zajednice i razne 

informativne manifestacije stavljaju 

mu se na teret. Pod sumnjom je jer 

je bio aktivan u zajednici koja je u 

vremenu osnivanja navodno posezala 

za pomoći IGD-a sa sjedištem u 

Münchenu, koja opet važi kao njemački 

ogranak Muslimanskog bratstva. 

Doduše tada, te 1984. godine, 

su bili drugi igrači. Istina, u Erlangenu 

vodeće ljude zajednice niko 

nije vidio da su u vezi s navodnim 

ili stvarnim IGD-om, ali fenomen 


49

da su se mnogi muslimani bojali 

preuzeti predsjedavajuću poziciju i 

zato molili poznate i naturilazirane 

ličnosti da preuzmu funkcije zastupnika, 

Uredu za zaštitu ustavnog 

poretka je izgleda nepoznato. 

Ured je zahtijevao od Lejmija da 

se oficijelno distancira, što bi opet 

značilo da Lejmi priznaje da ima 

neke kontakte za koje on tvrdi da ne 

postoje. Pa čak i oficijelno distanciranje 

od IGD-a nije bilo dovoljno. 

Ali je zato samo spominjanje Islamske 

zajednice Erlangen u godišnjem 

izvještaju Ureda za zaštitu ustavnog 

poretka iz 2005. godine dovoljno 

za potvrđivanje sumnje. Tek nakon 

diskusije oko 11. septembra 2001. se 

i na muslimanskoj strani prepoznala 

potreba da se sa “sumnjivim” vezama 

ozbiljnije pozabavi kako bi se one 

onemogućile i konačno jasno zna ko 

se za šta zalaže. Jer otkada je Muhamed 

Atta iz Hamburga bio optužen 

za terorizam, moralo se znati s kim 

se ima posla, iako je u početku bilo 

teško sumnjičiti za ekstremizam nekoga 

iz vlastitih redova. 

Zajednica iz Erlangena je samo 

jednom imala probleme s jednom 

grupom, Hizb at-Tahrir, i oni su odmah 

dobili zabranu pristupa džamiji. 

U početku zajednica nije imala ni 

podršku od policije koja još mnogo 

ranije od zabrane Hizb at-Tahrir-a 

nije mogla da shvati da muslimani 

mogu da osude jednu grupu muslimana. 

Ova činjenica također nije 

našla mjesto u pismu Ministarstva 

unutarnjih poslova u procesu dodjeljivanja 

državljanstva Lejmiju. 

Ovaj slučaj podsjeća na slučaj 

jednog drugog Tunižanina koji je 

prije nekoliko godina morao napustiti 

Njemačku. Jednog uspješnog 

studenta, koji se politički angažirao 

u Inicijativu za mir u Izraelu i Palestini, 

kao i Lejmi, i realizirao njen 

web-site, nakon 11. septembra 

Ured je pokušao 

da pridobije kao mogućeg 

tajnog agenta. On je odbio 

s obrazloženjem da veoma 

dobro poznaje DDR i 

historiju bivše tajne službe 

STASI i da ga to podsjeća 

upravo na to vrijeme. 

Prijeti li “promjena 

društva na muslimanski 

način”? 

Nakon toga mu je 

oduzeto pravo boravka u 

Njemačkoj i on se morao 

odreći svog plana da studij 

završi u Njemačkoj. On 

sada radi za jednu njemačku 

firmu u Tunisu i redovno 

vozari između ove dvije 

zemlje. Tako je iz njegove 

ljubavi prema Njemačkoj nastala 

jedna “veza na daljinu”. Da li i ovdje 

postoji sumnja za “duplu strategiju”? 

Zašto? Zato što je klanjao pet puta 

dnevno!? I to je u ispitivanju konkretno 

pitano i svakako zapisano, u 

stilu “pa naravno!”. Zašto odbijamo 

ove konstruktivne ljude? I kakve to 

želimo, odnosno, kakve prizivamo 

ovakvim postupcima? 

Očito u vlastima preovladava 

više strah i paranoja, negoli istinska 

volja za prosvjećivanjem. Prebrzo se 

za kandidate tvrdi da se pretvaraju, 

i oni najbolje integrirani su posebno 

sumnjivi. Tako u aktuelnom pismu 

iz Ministarstva unutarnjih poslova 

u u Lejmijevom slučaju a u vezi 

s IGD-om eksplicitno stoji: “...Vaš 

cilj nije integracija, već promjena 

društva na način kako vi zamišljate... 

Kako bi zadovoljili svoje ciljeve, 

predstavnici IGD-a sudjeluju u 

lokalnom političkom životu...”. Ili 

jasnije rečeno, samo se nemojte an- 

Ili jasnije 

rečeno, samo 

se nemojte 

angažirati u 

javnom životu, 

preuzimanje 

funkcija vas 

čini sumnjivim! 

I zaista, 

muslimanske 

zajednice 

se žale da je 

sve manje 

muslimana 

spremno 

prihvatiti se 

javnih funkcija 

u općinskim 

vijećima, iz 

straha od 

vlasti. 

gažirati u javnom životu, 

preuzimanje funkcija vas 

čini sumnjivim! I zaista, 

muslimanske zajednice se 

žale da je sve manje muslimana 

spremno prihvatiti 

se javnih funkcija u općinskim 

vijećima, iz straha od 

vlasti. 

Kasnije u tekstu kritizirani 

“prolaz kroz instance” 

je otvoren svakom angažiranom 

građaninu i odnosi 

se na svaku stranku, ali za 

muslimane to znači da za 

njih važe druga pravila. 

To pokazuje kako čuvari 

Ustava razumiju demokratiju. 

Ali šta mogu uraditi 

oni kojih se to tiče, oni 

koji su svoje središte života 

našli ovdje, koji se ne 

indentificiraju ne samo sa 

svojim radom i prijateljima, već i sa 

državom? Samo se ne isticati s previše 

anganžmana! Može li to pomoći? 

U stvarnosti je poštivanje ovakvih 

političkih zahtjeva često bila zamka. 

Naprimjer, zahtjev za otvorenost 

i transparentnost zajednice, za 

više javnog rada, za više profesionalizma, 

za više samopredstavljanja. 

Upravo to je i uradila zajednica u 

Erlangenu. Redovno su organizirane 

informativne večeri, rasprave 

i predavanja o temama vezanim za 

islam. 

Ovakav angažman je usko vezan 

s nadom da će se neki od nesporazuma 

moći razjasniti. U pismu 

Ministarstva unutarnjih poslova se 

ponašanje zajednice u slučaju Lejmi 

tumači kao pokušaj misionarstva. 

Uzimajući u obzir činjenicu 

da je misionarstvo na osnovu slobode 

izražavanja vjere u Osnovnom 

zakonu dozvoljeno, postavlja se pitanje 

kakav se Ustav ovdje štiti?! 


50

Posebno bolno za sudionike je argumentacija 

na kraju: Ako se izbjegava 

zastupljenost u javnosti, znači da 

se ne treba onda žaliti na negativnu 

sliku koju serviraju mediji jer se ništa 

ne čini da se imidž popravi, ili u 

najgorem slučaju, živi se u apsolutno 

paralelnom društvu. Ali niko ne 

primjećuje da se ljudi tako zapravo 

tjeraju u neko paralelno društvo. 

Ko to još ima hrabrosti i volje da 

i dalje radi kada biva optuživan sa 

svih strana, jer svejedno šta se radi, 

uvijek je sve pogrešno! To zasigurno 

nije ona integracija koju zagovara 

Islamska konferencija. 

Je li kurs o islamskim pojmovima 

korak ka “paralelnom pravnom 

sistemu”? 

Zajednica iz Erlangena je pod 

rukovodstvom Lejmija bila posebno 

avangardistička. Imali su namjeru 

da neka metodološka načela iz 

osnove vjerskog ubjeđenja prilagode 

svakodnevnom životu i zato su ponudili 

odgovarajuće kurseve. Teme 

koje su trebale biti obrađene, kako 

je u izvještaju Ministarstva eksplicitno 

navedeno: “Pravila za izvođenje 

normi (Usul-ul Fiqh), Pravila za 

određivanje standarda fikha, Ciljevi 

islama (Maqasid ash-Sharia)”. 

Iz ovog se donio zaključak da se 

radi o pokušaju instaliranja paralelnog 

pravnog sistema u Njemačkoj. 

Isto tako se interpretirao i pokušaj 

Lejmijevog prethodnika da osnuje 

Vijeće za fetve. No, na pitanje odakle 

treba da stižu pravila “Euro-islamu”, 

odgovorni nemaju 

odgovor. I ne treba da ga 

imaju, jer oni su samo posmatrači, 

što se podrazumijeva 

za obeshrabljivače 

iz redova vlasti. 

Pri tome oni utječu 

masivno na dalji razvoj. 

Upravo ovaj način interpretacije 

otežava ili čak 

sprječava artikulaciju potražnji 

Islamske konferencije, 

naime, formiranje 

mreže i organizacijsku 

strukturu svih islamskih 

organizacija i zajednica u 

Njemačkoj. S obzirom na 

“posmatračku politiku” 

Ureda za čuvanje ustavnog 

poretka i način interpretiranja 

Ministarstva unutarnjih 

poslova, ko to još može sebi da 

dopusti? I ovdje se iz primjera zajednica 

iz Erlangena da zaključiti šta se 

može desiti. Na njihovoj web-stranici 

nalazi se nepoželjna preporuka 

jedne knjige. Ali, da li se obuhvatno 

stručno održavanje stranice, znanje 

oko ograničenog pridavanja značaja 

islamskih izraza u njemačkom 

pravnom shvaćanju, teološka domišljatost 

itd., s muslimanke strane, 

uz redovan posao i na dobrovoljnoj 

bazi uopće može obavljati, o tome 

se ne diskutira. 

Šta, naprimjer, ako je na stranici 

link koji vodi na neku stranicu sa 

sadržajem koji je od velikog značaja 

za njemačke vlasti? Šta ako neki 

tinejdžer, koji uređuje stranicu u 

svom slobodnom vremenu, pomoću 

Lejmi je 

uložio žalbu 

i početkom 

septembra 

izgubio 

slučaj, jer je 

sud prihvatio 

objašnjenje 

bavarskog 

Ministarstva 

unutarnjih 

poslova koje 

se oslanja na 

presudu Ureda 

za zaštitu 

ustavnog 

poretka u kojoj 

se navodi da 

Lejmi želi steći 

državljanstvo 

iz taktičkih 

razloga. 

copy-paste postavi naslov 

knjige, naslov kojeg čuvari 

Ustava vide brže od 

ostalih članova zajednice, 

i to se smatra kao slaganjem 

sa sadržajem knjige? 

Koji musliman zna da se 

ni u kom slučaju ne smije 

pozitivno pozivati na 

ranu historiju islama bez 

da bude osumnjičen? Po 

izjavi berlinskog Ureda za 

zaštitu ustavnog poretka, 

samo pozitivno pozivanje 

na historiju je već kriterij 

za klasifikaciju kao “islamist”. 

Industrija sumnjičarenja 

sa “skrivenim dnevnim 

redom”? 

S obzirom na nedostatak diferencirane 

stručnosti, ne čudi što se ne 

pravi razlika između islamizma i ekstremizma. 

Vjerovatno se posljedice 

“rpanja sve u jedan koš” neće obiti o 

glavu neupućenima, već upravo toj 

odabranoj grupi – muslimanima. 

Sumnja je očigledno postala neuništiva, 

i na istoj razini je s predrasudama, 

čime već ignoriramo osnove 

našeg pravnog sistema. Nema više 

nade da će se početi s prosvjećivanjem 

na temu sumnjičenja. Umjesto 

toga se uspostavlja naizgled koherentni 

sistem osumnjičenih i indicija. 

To sve ide na ruku zagovornicima 

sukoba kultura, jer oni tako opravdavaju 

“siguronosne” zakone i vojne 

misije. 


51

Zelena transferzala 

Crna Gora 

U Bijelom Polju dvadeset pravoslavnih hrišćana primilo islam u posljednjih pet godina 

Glavni imam u Bijelom Polju Enis Burdžović kazao je za 

crnogorski list Dan da je u posljednjih pet godina u Bijelom 

Polju na islam prešlo dvadeset pravoslavnih hrišćana. 

On navodi da su konvertiti najčešće dolazili iz hrišćanskog 

religijskog okruženja, ali su to najčešće bili pojedinci a ne 

čitave porodice. “U društvu još uvijek postoji uvjerenje da 

je konvertit neko ko je počinio veleizdaju napuštajući vjeru 

svojih predaka. Prema islamu, ljudi treba da se upoznaju sa 

učenjima islamske vjere, a nakon toga svakom pojedincu se 

ostavlja sloboda izbora da vjeruje u šta želi. Prema šerijatskom 

pravu, muslimanom se ne smatra osoba koja je prisiljena 

da prihvati islam, kao ni osoba koja je prešla na islam 

zbog nekog sporednog interesa a ne iz vlastitog ubjeđenja. 

Da bi neko postao musliman, procedura je sasvim jednostavna. 

On će javno pred imamom i u prisustvu vjernika 

izgovoriti šehadet, svjedočenje da vjeruje u postojanje samo 

jednog Boga i priznanje da je Muhamed Božiji poslanik. 

Budući da je pravo na vjerovanje intimna stvar svakog pojedinca, 

postoje i ljudi u našem okruženju koji nisu javno 

primili islam, već to učine tajno jer se boje kritika i javnih 

osuda. To je jedan od razloga zbog čega ne raspolažemo 

preciznim podacima koliko je ljudi primilo islam”, rekao 

je Burdžović dodajući da prilikom primanja islama osoba 

ne mora mijenjati ime, osim ako je značenje njenog imena 

direktno suprotstavljeno nekom od islamskih učenja. 

Novi Pazar 

Most od plastičnih flaša 

UNovom Pazaru bi u maju trebalo da počne izgradnja 

mosta preko rijeke Raške, ali ne od betona i gvožđa, već 

od plastičnih flaša. Autor pojekta “Most od plastičnih flaša” 

Admir Ado Marovac, student arhitekture na Državnom 

univerzitetu u Novom Pazaru, u razgovoru sa dopisnikom 

agencije Anadolija, potvrdio je da bi uskoro mogao biti realiziran 

ekološki projekat izgradnje mosta od plastičnih flaša. 

“To bi bio funkcionalan most, velikog opterećenja, preko 

kojeg bi prelazili pješaci, a biće izgrađen od plastičnih flaša. 

Nema obrade flaša već samo sistem njihovog pletenja”, rekao 

je mladi arhitekta i lider kreativnog tima “Atelje 020” iz 

Novog Pazara. Planirano je da most bude polulučni, raspona 

11 i širine od 1,5 do dva metra, a u njegovom sastavu bi 

bile samo plastične flaše i drveni papilonom. “Most će biti 

montažnog tipa u koji bi trebalo da bude ugrađeno oko dvije 

hiljade komada plastičnih flaša koje ćemo sakupljati od građana”, 

objasnio je Marovac i naveo da je zbog preokupacije 

“da i bačene flaše mogu nečemu da služe, u svrhu simbolike 

da se nešto uradi sa tim”, smislio projekat. 

Novi Pazar će biti prvi grad u svijetu koji će imati most od 

plastičih flaša. Most će se nalaziti kod novopazarskog rekreacionog 

centra, na lokaciji između hotela “Vrbak” i zgrade 

PU Novi Pazar, a njegova izgradnja počeće u maju ove 

godine. 


52

Kosovo 

Adem Demaći: Preševska dolina 

treba biti spremna da uđe u rat 

Probleme Albanaca u preševskoj dolini je komentarisao i 

bivši politički predstavnik UCK-a, Adem Demaći, koji 

je rekao da bez ujedinjenja Albanaca tog dijela, ništa se ne 

može raditi. Demaći je sugerisao Albancima iz Preševske doline 

da trebaju pokazati da su spremni za rat, da daju svoje 

živote za svoju slobodu, da ostave po strani sve nesporazume, 

a ne da gledaju stolice ili da se bore za vlast, prenosi portal 

Info-ks.net. “To je spomenik velike borbe koju je narod vodio 

za svoju egzistenciju i svoja prava. Oni (albanski lideri) 

treba da ostave po strani borbu za vlast, da stvore organizam 

koji ih ujedinjuje, jer podijeljeni ne mogu ništa. Tu se radi o 

sto hiljada građana i ako oni nisu spremni da poginu, njima 

niko ne može pomoći”, kazao je Demaći povodom najave 

srpskih vlasti da će srušiti spomenik UCPMB/OVPMB u 

Preševu. Beograd tu organizaciju smatra terorističkom i traži 

da se ukloni spomenik podignut u centru mjesta, nedaleko 

od zgrade opštine. Demaći je kazao da Evropa “samo proba 

koliko su Albanci spremni da se bore za svoja prava”. Demaći 

smatra da albanski lideri treba za sebe da traže ista prava 

Sandžak 

Hafiz Abdurahman Kujević - pomoćnik 

Muftije sandžačkog za Južni Sandžak 

Berane 

Sait srećan sa dvije žene i 24 djece 

Nesvakidašnja priča iz beranskog naselja Talum, u kući 

porodice Saiti živi 46 duša. Da bi spremili hljeb za 

jedan dan porodici potrebna vreća brašna. U trgovinu idu 

teretnim autom. Kada je 1999. godine, pred ratnim strahotama 

pobjegao sa Kosova, Šefćet Saiti je u Berane sti- 

gao sa “karavanom” ukućana. Sa njim su stigle i dvije žene. 

Vjenčana Selvija i njena sadruga i “suparnica” Sabaheta. Sa 

njima i desetoro djece. Danas, 13 godina kasnije, porodica 

je “pojačana” sa još četrnaestoro djece, ali bogami i sa četiri 

snahe i još 13 unučadi. Sve u sveme u domu Saitija, koji sliči 

omanjoj kasarni, “stislo” se ukupno 46 duša. Pri, ko zna 

kojem po redu pokušaju nabrajanja imana djece, redoslijedom, 

priskaču u pomoć supruge Selveta i Sabaheta, koje 

koja Srbi imaju na Kosovu. “Dok su nas na Kosovu naterali 

da srpskoj manjini damo prava koja niko ne svijetu nema, 

Evropa sada izgleda da misli da su Srbi stvarno nebeski narod, 

dok su Albanci neki idioti koji mogu da žive i u ropstvu 

i bez ikakvih prava. Albanci treba da se organizuju na nacionalnom 

nivou, da se zna ko komanduje, da budu jednoglasni 

u zahtjevima. Zahtjev je da dobiju ista prava koja imaju Srbi 

na Kosovu”, kazao je Demaći. Prema njemu, i u Preševskoj 

dolini treba ostvariti principe plana Martija Ahtisaarija, ako 

je cilj Evrope da bude mirna i da mirni budu i Srbi i Albanci. 

Na konstituirajućoj sjednici Ulemai-medžlisa, održanoj 

N12.01.2013. god. u Novom Pazaru na mjesto pomoćnika 

Muftije sandžačkog za područje Južnog Sandžaka jednoglasno je 

imenovan hafiz Abdurahman ef. Kujević iz Rožaja. Konstituirajuće 

zasijedanje Ulemai-medžlisa održano je nakon Skupštine Muftijstva, 

a podržana je strategija pojačanih aktivnosti vjersko-prosvjetnog 

djelovanja u džamijama, te istaknuta potreba intenzivnije saradnje 

u razmjeni alima među medžlisima i džematima. 

Hafiz Abdurrahman Kujević potiče iz sela Balotiće kod Rožaja, 

rođen je 21.06.1982. godine. Učio je Kur’an napamet i preslušavao 

se pred svojim profesorom tefsira dr.Faizom ibn Habibom 

et-Turdžumijem na Islamskom univerzitetu u Medini. Nakon što 

je upotpunio hifz pred pomenutim profesorom, počinje tragati 

za šejhom koji ima idžazetnamu, sened učenja Kur’ana od Poslanika, 

s.a.v.s. Na insistiranje 

svog prijatelja Kur’an je počeo 

učiti pred karijom (učačem 

Kur’ana) u Poslanikovoj džamiji 

šejhom Ebu Abdurrahmanom 

Jusuf Ibn Dževde idn 

Jasin ed-Davudij. Pre ovim 

šejhom je proučio Kur’an za 

godinu dana, učeći dva puta 

heftično, četvrtkom i petkom 

poslije ikindija-namaza. Nakon što je proučio hatmu pred ovim 

šejhom i položio još nekoliko ispita iz različitih kur’anskih disciplina 

dobio je idžazetnamu za učenje i podučavanje Kur’ana. Hafiz 

Kujević je prvi hafiz na području Srbije i Crne Gore koji posjeduje 

idžazetnamu. Hafiz Kujević pored Kur’ana zna, napamet i skraćenu 

Buharijine i Muslimove zbirke hadisa. Nakon završenih studija hafiz 

Kujević uzima aktivno učešće kroz institucije IZ-e u Rožajama. 

Radi kao profesor na Islamskom fakultetu u Novom Pazaru, i kao 

profesor u medresi za žene u Rožajama. Živi u Rožajama. 

imaju po sprat u 

kući. “Faton, 

Emra, Ibrahim, 

Đeljana, Astrit, 

Biba...”, zastaje 

Šefćet, trže si i 

nastavi, “Ardijana, 

Varbona, 

Kasandra, Đulijana, 

Astrijan, 

Trim, Alton, Ferdijan, 

Demuš..., Maksan, Alesandra... Još Muhamed, Miridon, 

Miridona, Seka, Nani, Gazmen i Đemilja.” Možda 

prvi put u životu uspio je Šefćet da pobroji djecu i prisjeća 

se jednog susreta sa “glavnim” za izbjeglice u Podgorici. 


53

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad 

Bošnjacima - Transkripti sjednica Vrhovnog 

savjeta odbrane SRJ 

Momir Bulatović: Ovaj papir, 

da ovo padne nekome u ruke, 

sankcije bi nam držali 10 godina 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima tokom 

agresije na Bosnu i Hercegovinu. I 

ova svjedočenja koja ćemo objaviti 

dogodila su se u sklopu sudskih 

procesa pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

nastavljamo objavljivanjem 

transkripta sa sjednica Vrhovnog savjeta 

odbrane tadašnje SRJ a koji su 

objavljeni u Hagu u procesu suđenja 

Momčilu Perišiću. Transkripte koje 

ćemo objavljivati u nastavku prenosimo 

sa stranice agencije “Sense” i “Enovine”. 

Sjednica Vrhovnog savjeta održana 

11.10.1993. 

Prisustvovali su: Zoran Lilić, predsjednik 

SR Jugoslavije - predsjednik 

Savjeta; Slobodan Milošević, predsjednik 

Srbije i Momir Bulatović, predsjednik 

Crne Gore - članovi Savjeta; 

dr Radoje Kontić, predsjednik Savezne 

vlade; Pavle Bulatović, savezni ministar 

za odbranu; general-potpukovnik 

Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba 

Vojske Jugoslavije; general-major 

Slavko Krivošija, načelnik Vojnog kabineta 

Predsednika SRJ. 

ZORAN LILIĆ: Tačka 2, Kadrovska 

pitanja. Riječ ima general Perišić. 

MOMČILO PERIŠIĆ: Ovo su 

kadrovska pitanja starješina koje su u 

vojsci Republike Srpske i Srpske Krajine. 

Tamo imamo 3.612 ljudi, čiji status 

novim Zakonom nije regulisan. Da 

bismo imali uporište, mi smo pripremili 

da predsjednik države, u svojstvu 

vrhovnog komandanta, izda jedno naređenje 

kojim bi regulisao status njima 

kao i starješinama ovdje. A da ne bi 

niko mogao da nam prigovori, mi smo 

izmislili privremenu formaciju kod nas 

u Vojsci Jugoslavije. Tu ih postavljamo; 

oni u stvari nisu tu, nego su tamo na 

dužnostima gdje jesu. Mi smo to mogli 

dati samo vrhovnom komandantu, ali 

ja to nisam htio da i vi to ne znate. Moramo 

stvoriti uporište da Generalštab 

može po ovim pitanjima da radi donekle 

u duhu Zakona, iako i ovo nije sto 

posto po zakonu. Ali, ne vidimo bolje 

rješenje. j 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Da, 

ali ovo treba zadržati samo u jednom 

primjerku kod Vas. 

MOMČILO PERIŠIĆ: U nared- 

bama mi njima pišemo, primjera radi: 

Komandant te i te jedinice raspoređen 

je u školski korpus koji je kao ovdje, a 

on u stvari ide tamo. 

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Može 

kako hoćete, samo nemojte to da se povlači. 

MOMČILO PERIŠIĆ: U protivnom, 

ako nemamo neko uporište 

u normativnom aktu, onda mi njima 

ništa ne možemo obezbijediti. Veoma 

je bitna tu još jedna stvar. Oni traže 

poimenično ljude. Ako ti ljudi neće da 

idu tamo, onda mi treba da ih smatramo 

dezerterima kada neće da brane 

svoj prag. 

Ako ga tjerate, nemate na osnovu 

čega, jer se on onda žali; sa tim može 

čak da izađe vani i da kaže: evo, pričaju 

da im ne pomažu, a u stvari pomažu. 

MOMIR BULATOVIĆ: Ja mi- 

slim da je ovo veoma osjetljivo pitanje. 

Predložio bih, uvažavajući sve ove probleme 

da se to još malo izuči i pogleda. 

Jer koliko sam ja uspio da pročitam taj 

papir, najsporniji je ovaj elemenat prinude 

- ako neće da ide da ga izbacimo 

iz Vojske Jugoslavije. Ja sam tu za malo 

drugačiji pristup, s obzirom na osjetljivost 

ove problematike i negativna iskustva 

koja imamo. 

Mi ne možemo zaštititi tajnost ovih 

podataka, a vitalni državni interes je 

da to zaštitimo. Ja sam za jedan flek- 

sibilniji pristup. p Mi imamo otprilike 

sedam hiljada Srba i Crnogoraca koji 

su tamo rođeni. 

Pedeset odsto od njih ne prihvata 

da pođe tamo. Ako ih budemo prisiljavali 

da tamo odu, izlažemo se riziku. 

Ja jesam za to da na te ljude koji se ne 

odazivaju pozivu da tamo brane svoj 

narod primjenimo neke restriktivne 

mjere, ali ne ovako direktno. Polazim 

od pretpostavke da taj čovjek ne bi više 

mogao napredovati u službi; ili bi izgubio 

neko mjesto koje ima. Ali, ne bi 

smio izgubiti službu zbog toga što neće 

da pođe tamo. Ne smemo napraviti 

nikakav presedan u okviru ovakve naredbe 

koju bi potpisao naš predsjednik. 

Predložio bih da o ovom problemu koji 

je delikatan još jednom razmislimo sa 

stanovišta tehnike. Ne sporim opredjeljenje 

koje je ovdje načelno dato. 

Ali, mi smo imali slučajeve, kada su 

naši policajci išli u Hercegovinu da se 

biju, imali smo sistem da im damo šest 

mjeseci plaćenog odsustva. Jesam za to 

da sačuvamo jedan stepen tajnosti, da 

uvažimo realnost koja je, ali da razradimo 

mehanizam koji bi bio apsolutno 

siguran sa stanovišta naše države. Ponavljam, 

po meni ti ljudi ne bi trebalo 

da ostanu u Vojsci Jugoslavije, ali ne bi 

smjeli samo zbog toga biti izbačeni i 

sklonjeni na druga mjesta itd. 

Ova druga pitanja se jako komplikuju, 

počevši od unapređenja do svega 

ostalog. Da budemo krajnje iskreni u 

našem zatvorenom krugu - suočavamo 

se ili ćemo se vrlo brzo suočiti sa činjenicom 

da i u Republici Srpskoj i u 

Republici Srpskoj Krajini i u njihovim 

vojskama imamo dosta prisutan stepen 

ideologizacije, pa to neko neočetništvo 

koje tamo teško može da bude a priori 

preneseno i kod nas. Po meni, ima 

hiljadu razloga da se ovom problemu 

malo delikatnije pristupi i da ga pripremimo 

za narednu sjednicu. 

MOMIR BULATOVIĆ: Ovaj 

papir moramo vratiti natrag. Da ovo 

padne nekome u ruke, sankcije bi nam 

držali 10 godina. 

ZORAN LILIĆ: Dobro, da se to 

odloži za sljedeću sjednicu Vrhovnog 

savjeta odbrane. Idemo na drugo pitanje, 

generale! 

MOMČILO PERIŠIĆ: Drugo, pri- 

jedlog je Vojske Republike Srpske i njihove 

Vlade da se unaprijede u više činove, 

a Vrhovni savjet treba da verifikuje 

sve njihove prijedloge. Oni predlažu: da 

se u čin generalpotpukovnika unapredi 

generalmajor Talić Momir, komandant 

Banjalučkog korpusa; u čin generalmajora 

pukovnici: Bojić Grujo, Gavrić Stanislav, 

Grubač, Kelečević i Simić Novica. 


54

Svi su oni tamo unaprijeđeni, oni nose 

nove činove, ali mi to moramo da verifikujemo. 

Inače, ako im to ne verifikujemo, 

to ne važi ukoliko bi došli 

ovamo; tamo im to važi. U čin generala-majora 

avijacije Ninković Živomir. 

U čin generalmajora Kovačević Dušan 

i Subotić Bogdan. U Vojsci Republike 

Srpske Krajine Novaković Mile i Đukić 

Borislav da se unaprede u čin generalmajora.To 

su njihovi prijedlozi. Ako 

se slažete, da to verifikujemo, a ako se 

ne slažete, da vidimo šta da radimo. 

MOMIR BULATOVIĆ: Kada mi 

to verifikujemo, šta to konkretno znači? 

MOMČILO PERIŠIĆ: To znači da 

oni ovdje imaju sva prava u pogledu činova 

koja su stekli tamo. 

MOMIR BULATOVIĆ: Da li su 

njihove porodice tamo ili su ovde? 

Sjednica Vrhovnog savjeta održana 

10.01.1994. 

Prisustvovali su: Zoran Lilić, predsjednik 

Savezne Republike Jugoslavije 

- predsjednik Vrhovnog savjeta odbrane; 

Slobodan Milošević, predsjednik 

Republike Srbije i Momir Bulatović, 

predsjednik Republike Crne Gore - 

članovi Vrhovnog savjeta odbrane; dr 

Jovan Zebić, potpredsjednik Savezne 

vlade; Pavle Bulatović, savezni ministar 

za odbranu; generalpotpukovnik 

Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba 

Vojske Jugoslavije; generalmajor 

Slavko Krivošija, načelnik Vojnog kabineta 

Predsednika SRJ. 

MOMČILO PERIŠIĆ: Gospodine 

predsjedniče, na osnovu analize 

postojećeg stanja rezervi, na osnovu 

projektovanog stanja broja stalnog i 

promjenljivog sastava - koji neće biti 

124 hiljade kako smo bili predvidjeli, 

nego svega 101 hiljadu - mi smo proračunali 

da nam je potrebno za ovu 

tekuću godinu milijardu i 369 miliona 

dolara, i to: opremanje naoružanjem i 

vojnom opremom - samo ono osnovno 

bez čega se ne može održati borbena 

gotovost, a to je prije svega za municiju 

- treba nam 16,21% ili 223 miliona 

dolara; 

Na primjer, sada smo donijeli odluku 

da pošaljemo vojne obveznike sa 

prostora Republike Srpske i Republike 

Srpske Krajine; te ljude treba pozvati, 

obezbijediti im prevoz i niz drugih 

stvari; za pozivanje rezervnih sastava 

na obuku potrebno je 69, što ukupno 

iznosi milijardu i 379 miliona dolara. 

Nije ništa uračunato ako dođe do 

nemira na kriznim područjima, kao 

i finansiranje Republike Srpske, odnosno 

Republike Srpske Krajine. Ako 

bi se tamo nastavio rat, znamo da im 

treba pružiti određenu pomoć, počev 

od ubojnih pa preko svih 

drugih sredstava, što bi po 

bilansu bilo kao minimalne 

potrebe za Vojsku Jugoslavije. 

Ali kada tome dodamo 

potrebe Republike Srpske i 

Republike Srpske Krajine, 

to se već penje na dvije milijarde 

325 miliona dolara, 

odnosno na sljedeće rješenje 

- vidite da je ovdje izraženije. 

(Pokazuje na slajdu). 

Znači, za Republiku Srpsku 

treba 522 miliona dolara, a 

za Republiku Srpsku Krajinu 

307 miliona dolara. 

MOMIR BULATO- 

VIĆ: Drugo, razgovarajući 

danas sa komandantom 

II armije, informisao sam 

se kako teku aktivnosti na 

realizaciji odluke odnosno 

zaključka sa prošle sjednice 

Vrhovnog saveta odbrane 

oko upućivanja regruta 

Vojske Republike Srpske 

Krajine i Republike Srpske 

u njihova odredišta. Ispričao mi je 

kakvo je naređenje i kakvi su realni 

problemi, s obzirom da se tu zahtjeva 

snažna koordinacija sa Ministarstvom 

unutrašnjih poslova. Na osnovu toga, 

želim da vam predočim koje su realne 

opasnosti koje iz svega toga proizilaze. 

Naime, smatrao sam da smo prošli put 

zaključili da ćemo to pitanje tretirati 

kao međudržavni sporazum o vojnoj 

saradnji, da će to biti pravni “priključak” 

za te naše aktivnosti i da ćemo na 

taj način biti država koja će pružiti dobre 

usluge i vratiti te vojne obveznike 

u Republiku Srpsku Krajinu i Vojsku 

Republike Srpske. Međutim, konkretno, 

aktivnost ide na sledeći način: da 

se iz spiskova, jedini raspoloživi spiskovi 

su spiskovi Crvenog krsta, traže 

ljudi i vojni obveznici, te da se njima 

Ako bi se tamo 

nastavio rat, 

znamo da im 

treba pružiti 

određenu 

pomoć, počev 

od ubojnih 

pa preko 

svih drugih 

sredstava, što bi 

po bilansu bilo 

kao minimalne 

potrebe 

za Vojsku 

Jugoslavije. 

Ali kada tome 

dodamo potrebe 

Republike 

Srpske i 

Republike 

Srpske Krajine, 

to se već 

penje na dvije 

milijarde 325 

miliona dolara. 

upućuje poziv, čiji tekst i 

sadržina nisu važni, ali je 

bitno da je stavljen pečat 

Vojske Jugoslavije. Sa tim 

pečatom Vojske Jugoslavije 

sebi namećemo ogroman 

teret, jer je u pitanju, u Crnoj 

Gori, na primer, otprilike 

900 ljudi; njima treba da 

uručite poziv da se javi da 

dođe u kasarnu; međutim, 

on s tim pozivom može da 

ode kod bilo koje nenaklonjene 

političke stranke ili 

nekog stranog posmatrača, 

da se pokaže i dokaže da 

mi to radimo. Bilo je ideja 

i zalaganja, a nije mi jasno 

zašto nisu usvojena, da mi 

koristimo pečat Vojske Republike 

Srpske, ili Republike 

Srpske Krajine, a da 

naša policija samo privede 

te ljude, dovede ih u kasarnu 

i odatle ih transportuje 

i prebaci. Ili, slobodan sam 

da razmišljam i na sljedeći 

način: zašto bismo uzimali na sebe 

taj rizik sa velikim neizvjesnostima; 

imam informaciju da je samo u Beogradu 

14 hiljada ljudi tako potrebno 

privesti; ovih dana to može da bude 

pravi “rusvaj”. Zar nije jednostavnije 

da iz tih spiskova Crvenog krsta uradimo 

to isto, ali na drugačiji način; 

predlažem da iz spiska Crvenog krsta 

dobijemo zahtjev, recimo, policije 

Republike Srpske i policije Republike 

Srpske Krajine, da naša policija te ljude 

njima isporuči, a da se u tome angažuje 

i Vojska Jugoslavije. Želim da 

vam skrenem pažnju da je rizik jako 

veliki. Znači, ne želim da remetim 

ono što smo se dogovorili prošli put, 

ali moramo otvoriti oči da u realizaciji 

našeg opredjeljenja ne napravimo neke 

greške. 


55

Islamnet 

SAD 

Turska dijaspora u 

Njemačkoj: Od bauštelaca 

do profesora 

Čelnik Odjela za dijasporu 

Vlade Turske Kemal Yurtnac 

izjavio je za agenciju Anadolija da 

mlađe generacije turske dijaspore 

u Njemačkoj postaju vrlo uspješni 

i prepoznati stručnjaci. “Turci su 

prije 50 godina dolazili u Njemačku 

i obično su bili nekvalificirani 

radnici, ali novije generacije turske 

dijaspore su iznjedrile vrhunske 

intelektualce i profesore”, kazao 

je Yurtnac. Naglasio je da su 

posljednjih godina turski državljani 

koji žive u Njemačkoj stekli 

novi i mnogo povoljniji društveni 

status. “Tako se turska zajednica 

koja živi u Njemačkoj popela 

na klasnoj ljestvici i stekla mnogo 

povoljniji status. Naprimjer, 

među članovima treće generacije 

turske dijaspore ima i političara, 

biznismena, sportista, novinara i 

umjetnika. Ovo se može nazvati 

društvenom promjenom”, rekao 

je Yurtnac. Podsjetio je da u Njemačkoj 

živi oko tri miliona Turaka, 

napomenuvši da se intergaciju 

ne smije posmatrati kao proces 

asimilacije u njemački kulturni 

identitet. “Proces integracije treba 

posmatrati ako poštivanje društva 

u kojem živimo i njegovih zakona, 

ali podržavamo očuvanje svoga 

vlastitog kulturnog identiteta”, 

istakao je Yurtnac 

Sirija 

Bašar al Asad sa porodicom živi na ratnom brodu kojeg 

čuva ruska mornarica 

Sirijski diktator Bašar al Asad, njegova 

porodica i nekolicina saradnika žive na 

ratnom brodu, a odluka sirijskog lidera 

da se preseli uslijedila je pošto je izgubio 

povjerenje u lično obezbjeđenje. Ratni 

brod se nalazi u blizini sirijske obale i štiti 

ga ruska mornarica, tvrdi britanski Dejli 

mejl. Sirijski predsjednik na sastanke u 

predsjedničkoj palati u Damasku putuje 

helikopterom. Obavještajni izvori su saudijskom 

listu Al-vatan prenijeli tvrdnje 

da predsjednika Sirije štite Rusi. Taj list 

navodi da je Asadov strah od napredovanja 

pobunjenika u sirijskoj prijestonici 

jedan od razloga zbog čega je odlučio da 

se preseli na brod. 

Egipat 

Kairo: Februarski samit islamskih zemalja 

Početkom sljedećeg mjeseca, tačnije 

7. i 8. februara u Kairu će se održati 

samit islamskih zemalja na visokom 

nivou na kojem će učestvovati 

predsjednici i kraljevi islamsko-muslimanskih 

zemalja. Domaćin najavljenog 

samita bit će predsjednik Egipta 

Muhammed Mursi. Iz Kaira su već 

poslani pozivi na adrese predsjednika 

i kraljeva islamskih zemalja, a očekuje 

se da će pozivu predsjednika Mursija 

odazvati sve zemlje. Još uvijek nije 

jasno šta će se postići ovim samitom, 

ali se pouzdano zna da će na stolu biti 

otvorene brojne teme koje su bitne za 

muslimane u svijetu. Rat u Siriji će 

vjerovatno biti jedna od tema. Položaj 

islamskog svijeta nakon arapskog 

proljeća sve je teži i dramatičniji, jer 

Pozicija broda je takva da bi Asadu i njegovoj 

porodici omogućila brz bijeg za 

Moskvu, ukoliko bi to bilo neophodno, 

navodi list. Rusija je ostala glavni saveznik 

Asadovog režima od početka sukoba u toj 

zemlji, u kojima je, kako UN procjenjuju, 

do sada stradalo više od 60.000 ljudi. 

su se problemi arapskoga svijeta prenijeli 

i na islamski. Neki promatrači 

tvrde da nikada u novijoj povijesti 

islamski svijet nije bio u težoj situaciji. 

I palestinsko pitanje je nakon 

izglasavanja najnovije rezolucije u 

UN postalo također vrlo zahtjevno. 

Palestina je postala država koja istina 

nije članica UN, ali je promatrač kao 

i Vatikan i sve više dobiva konture 

prave države. Njen odnos s Izraelom 

nije ni malo riješen i oko tog pitanja 

vladari islamskih zemalja trebaju se 

najozbiljnije pozabaviti. S obzirom 

na očekivani samit islamskih zemalja, 

predsjednik Egipta Mursi pozvao je 

Mahmuda Abbasa u posjet Egiptu s 

kojim će se sastati uoči samog samita 

islamskih zemalja. 


56

Afrika 

Afrika hrani Arape 

ompanije iz bogatih arapskih ze- 

Kmalja K sve više investiraju u ogromna 

prostranstva i neiskorištene potencijale 

Afrike, u odnosu na raniji 

trend ulaganja novca u dobra u Sjedinjenim 

Američkim Državama i Europi. 

Afrika ima dvije posebne atrakcije 

za klimatski manje pogodne zemlje 

Bliskog istoka - ona je izvor hrane i 

obradivog zemljišta, uz ubrzan razvoj 

infrastrukture, sličan onom koji 

se odvijao u arapskim zemljama 

u protekloj deceniji. Godišnja 

trgovina između Bliskog istoka 

i Afrike je u posljednjoj deceniji 

porasla petostruko, na 49 

milijardi dolara u odnosu na 10 

milijardi iz 2002., pokazali su 

podaci banke “Standard Čar- 

terd”. U prošlosti je većina arapskih 

investicija odlazila na sjever 

Afrike, zbog lingvističkih, kulturoloških 

i političkih veza. 

Sada se, međutim, ulagači sa 

Bliskog istoka sve više okreću 

podsaharskoj Africi, a u nekim 

slučajevima sjeverni dio kontinenta 

koriste kao bazu za takve 

poduhvate. Međunarodni monetarni 

fond procjenjuje da su 

arapske zemlje izvoznice nafte 

u 2012. ostvarile ukupan suficit 

u trgovini robom i uslugama od 

Kavkaz 

Odredi smrti za likvidaciju islamskih daija 

Rusija je jedina zemlja na svijetu u 

Rkojoj se vrši organizirano ubijanje 

Rislamskih imama, odnosno islamskih 

misionara. Ruski novinar Ruslan Kurbanov 

detaljno je istražio ovu pojavu. 

Prema Kurbanovu u Rusiji postoje tajni 

odredi smrti koji organizirano ubijaju 

islamske daije (misionare). Te odrede 

smrti organizirale su ruske tajne službe. 

“Tokom proteklih godina pokazalo se 

da su na meti odreda smrti bili svi oni 

koji su uspješno radili na 

islamskoj davi, tj. propovijedali 

islam”. Najviše je 

ubijeno imama na sjevernom 

Kavkazu, u Dagestanu, 

Čečeniji, Kabardinu, 

Sjevernoj Osetiji. Zanimljivo 

je da odredi smrti 

nakon izvršenog atentata 

na nekog od islamskih 

daija u javnosti objave video 

poruku sa izrečenim 

obećanjem da će nastaviti 

oko 400 milijardi dolara. Države poput 

Saudijske Arabije i Katara kupuju 

velike obradive površine u inostranstvu, 

da bi osigurale dostupnost zaliha 

hrane. U istraživanju objavljenom 

krajem prošle godine arapske zemlje 

usredsredile su investicije u poljoprivredne 

sektore sedam zemalja - Sudana, 

Mozambika, Etiopije, Tanzanije, 

Kenije, Malija i Senegala. 

ubijati sve one koji propovijedaju islam 

i na taj način pomažu džihadskim pokretima 

na sjeveru Kavkaza. Odredi 

smrti su veoma brutalni. Vjeruje se da 

iza klanja imama u Moskvi stoje odredi 

smrti. Posljednje ubistvo koje je izveo 

ruski odred smrti dogodilo se u Sjevernoj 

Osetiji krajem decembra prošle 

godine kada je ubijen poznati daija 

Ibrahim Dudarov, koji je bio zamjenik 

osetijskog muftije. 

Mali 

Francuzi krenuli u krvavi 

lov na muslimane Malija 

Francuska je ovih dana otpočela dugo 

najavljivanu okupaciju Malija. Francuska 

vojska je uz pomoć Velike Britanije, 

SAD, Kanade, Danske i drugih zemalja 

početkom prošle sedmice počela sa 

zračnim i kopnenim napadima na položaje 

odbrane koje drže pripadnici islamističke 

vojne organizacije Ansarud-Din, 

koja je na sjeveru Malija proglasila islamsku 

državu. Iako je Francuska u okupaciju 

Malija krenula pod izgovorom da želi 

uništiti terorističke baze u ovoj zemlji, 

jasno je da su Francuzi u Mali krenuli u 

novi kolonijalni rat za prirodna bogatstva, 

za osvajanje velikih nalazišta zlata, 

dijamanata, nafte i drugih resursa. Ujedinjene 

nacije su ekspresno izglasale saglasnost 

za vojnu invaziju Francuske na 

Mali. Kada je u pitanju rat protiv muslimana 

svijet se danas brzo dogovori. Nažalost, 

već prvog dana francuski okupatori 

su ubili brojne civile, među kojima 

ima dosta djece. I ovaj rat u Maliju će 

očigledno imati za posljedicu stradanje 

velikog broja nedužnih civila. Danas, u 

ovo islamofobično doba, nikoga više ne 

iznenađuje kada se neka svjetska sila odluči 

napasti neku muslimansku zemlju. 

Francuzi imaju bogatu tradiciju porobljavanja 

muslimanskih naroda u Africi. 

Oni su u prošlosti počinili stravične 

zločine nad sjevernoafričkim muslimanima. 

Bojimo se da će Francuzi i u slučaju 

napada na muslimane Malija ponoviti 

zločinačku tradiciju. 

Na kraju prenosimo izjave francuskog 

predsjednika Francoisa Hollandea koji 

je izrazio nadu da će mu bogate arapske 

zemlje pomoći u invaziji na Mali. Prvog 

dana nakon napada na Mali francuski 

predsjednik Francois Hollande posjetio 

je Ujedinjene Arapske Emirate gdje je 

od bogatih šeika zatražio da finansiraju 

francusku okupaciju Malija. “Francuski 

predsjednik je s emiratskim čelnicima razgovarao 

o pomoći Emirata u intervenciji 

u Maliju”, saopćeno je iz Elizejske palate. 

57

Libija 

Berluskoni: Sarkozy je 

prevario međunarodnu 

zajednicu i iznudio dozvolu 

za agresiju na Libiju 

Bivši italijanski premijer Silvio 

Berluskoni otkrio je ovih 

dana zanimljive informacije o 

padu režima Muamera Gadafia. 

Berluskoni je u jednom intervjuu 

za talijansku televiziju za napad 

na Libiju i ubistvo pukovnika 

Gadafija izravno optužio bivšeg 

francuskog predsjednika Nikolasa 

Sarkozija. “U Libiji se nije 

dogodilo nikakvo proljeće, nije 

bilo revolucije, ljudi u toj zemlji 

su voljeli Gadafija. Možda i nije 

bilo slobode u onom smislu kako 

je zamišljamo u Europi, ali su u 

Libiji hljeb i krov nad glavom bili 

besplatni. Odluku o vojnoj intervenciji 

je donijela francuska vlada. 

Francuzi su prikazali događaje u 

Bengaziju kao revoluciju kako bi 

imali opravdanje za intervenciju. 

Sarkozy je bio ljut na mene kada 

sam otišao u Tripoli u posjetu Gadafiju. 

Vidio je mnoštvo plakata, 

dimenzija 30×15 metara na kojima 

smo Gadafi i ja prikazani zajedno. 

Sarkozy je tada rekao svojim 

suradnicima kako smo mu Italija 

i ja oteli libijski plin i naftu. Sarkozy 

je izdao naređenje francuskom 

ratnom vazduhoplovstvu da 

se bombarduje Libija, prije nego 

što je donesena zajednička odluka 

u sjedištu NATO saveza. Bengazi 

su Francuzi takođe bombardovali 

na svoju ruku. Francuska vlada je 

prevarila međunarodnu zajednicu 

i iznudila dozovolu za agresiju na 

Libiju”, dodao je bivši talijanski 

premijer. 

Rusija 

Jevrejski rabin: Islam je budućnost svijeta 

Afganistan 

U Afganistanu svaki dan umre 133 djece 

Preko 73% afganistanskog stanovništva nema pristup 

čistoj vodi, a oko 95% stanovnika živi u potpuno 

nehigijenskim uvjetima, bez sanitetskih čvorova. 

Rezultat ovako poraznog stanja je veliki broj umrle 

djece. Svake godine u Afganistanu umre preko 48 hiljada 

djece. Pored nestašice vode i strašnih higijenskih 

životnih uvjeta tu je i glad koja se zavukla u većinu 

afganistanskih domova. Nažalost, pored nedostatka 

pobrojanih životnih potrepština u Afganistanu još dosta 

stvari otežava život građanima ove zemlje. 

Nedavno su na internetu objavljene 

dvije veoma zanimljive izjave jevrejskih 

rabina o islamu. Spomenute 

izjave objavljene su na društvenoj mreži 

Youtube (http://www.youtube.com/wa 

tch?v=ZXngwIvjOxc&feature=share, a 

drugi na https://www.youtube.com/ 

watch?v=iGNhTv9vQwg&feature=gsubs-u). 

Prenosimo sadržaj o islamu 

iz prvog video priloga u kojem jedan 

rusko jevrejski rabin najavljuje da je 

islam vjera budućnosti. “Islam se gradio 

od samog temelja kao ideja koja 

se može oduprijeti svim promjenama 

u svijetu na osnovu jake vjere. Islam 

se također razvijao na razne načine. 

Islamski vođa bio je čovjek koji je primio 

Božiju objavu u to nema nikakve 

sumnje. To nije kršćanstvo gdje imamo 

različitosti o stvarnosti njegovog 

osnivanja i ove različitosti su veoma 

jasne pri usporedbi različitih kršćanskih 

sekti. U islamu je to sve jednostavno. 

Postojao je Poslanik a Bog 

mu je poslao objavu. Tada se počelo 

graditi religiozno društvo i na tim 

osnovama su se gradila nova društva 

i nova učenja. Kasnije se ispostavilo 

da su ova učenja ta koja su u stanju 

da podnesu promjene, kao što nalazimo 

to vrlo jasno čitajući Kur’an. U 

Kur’anu je to vrlo jasno. Učenja ove 

objave su napravljena tako da mogu 

da prežive složene situacije. To je sve 

što se u stvarnosti dešavalo. Islamska 

učenja su preživjela i ona su u stanju 

da prkose čak i najsloženijim situacijama. 

Ovo je dodatak nečemu veoma 

bitnom, nečemu što se odnosi 

na islam, a to je da se islam desio na 

istoku, daleko od Europe i od socijalnih 

i industrijskih revolucija. Islam 

je bio udaljen od svega toga, rodio se 

daleko i samim tim je ojačao. Danas, 

u modernim vremenima, nakon dolaska 

demokratije, a demokratija je 

neograničeni ateizam. U ovim vremenima 

demokratija radi na tome da 

svijet potone. Na kraju, neće ostati 

ništa od kršćanstva, ostaće samo stare 

historijske zgrade. Kao što nema ostataka 

judaizma koji je propao u sjenku 

cionizma. Stoga, u današnjem svijetu 

nije opstala nijedna religija sem islama. 

Oni koji su došli kasnije i počeli 

da slijede Muhameda, oni su predani 

učenjima vjere tako da su oni uvijek 

u kontaktu sa Stvoriteljem. Dok bi 

kršćani odlazili u crkvu jednom sedmično, 

a to se smatralo da je dobra 

stvar, muslimani kleče na svojim koljenima 

u molitvi pet puta na dan i to 

tačno u specifično vrijeme. Ovo ima 

mnogo značenja. Ljudi obavljaju molitvu 

pet puta na dan, međutim tih 

pet molitvi ne traje previše dugo, ali 

ta molitva je ozbiljna i duboka stvar. 

Kada čovjek kleči na svojim koljenima, 

kleči kako bi se molio i uči ono 

što je objavljeno, u tim trenucima on 

se obraća Uzvišenome, a to je nešto 

veoma važno i što u sebi sadrži ogromno 

značenje. Stoga, islam je sve u 

svemu religija budućnosti. Islam je 

budućnost svijeta”. 

U drugom video prilogu vođa Samaritskih 

jevreja u Nablusu u Palestini 

Abdalmain Sadakah, govori da je Tevrat, 

sveta knjiga jevreja (Tora-Stari 

zavjet) najavio dolazak Božijeg poslanika 

Muhammeda, salallahu alejhi 

ve sellem, i da je Tevrat opisao fizičke 

karakteristike novog Poslanika po kojima 

će ga ljudi prepoznati! 


58

Saudijska Arabija 

Šejh Muhammad Al Arifi najpopularniji islamski alim u svijetu 

ajpopularniji islamski alim u svije- 

Ntu N posljednjih j mjeseci je šejh Muhammad 

Al Arifi. Šejh Arifi u posljednje 

vrijeme je veoma aktivan. Njegovo ime 

puni medijske stupce širom svijeta. On je 

najgrlatiji zagovornik pružanja pomoći u 

borbi protiv zločinca Bašara Asada. Prije 

nekoliko dana pojedini antiislamski propagandistički 

krugovi u svijetu plasirali su 

lažnu vijest da je šejh Arifi pozvao sirijske 

borce za slobodu da siluju žene u Siriji. 

Ova gnusna laž brzo je razotkrivena i ime 

šejha Arifia je očišćeno od navedenih besmislenih 

optužbi. Šejh Arifi posljednjih 

Foto islamneta 

Snješko Bijelić “posjetio” Kuds 

dana drži predavanja širom svijeta. Svi ga 

žele vidjeti i čuti. 

Šejh Muhammad Al Arifi rođen je 1970. 

godine u Saudijskoj Arabiji i potomak je 

čuvenog kurejšijevskog j plemena Benu 

Halid. Član je brojnih davetskih insti- 

tucija u svijetu. Doktorirao je 2001. godine. 

Trenutno je hatib u džamiji El-Buvardi 

u Rijadu, član Nastavničkog vijeća 

na Univerzitetu El-Melik ibn Suud od 

1413. do danas, imam i hatib u džamiji 

Fakulteta za sigurnosne studije. Njegovo 

ime nalazi se u knjizi “500 najutjecajnijih 

muslimana u svijetu”. 

Tunis 

Tunižani se još uvijek uče 

biti slobodni 

Tunižani su protekle sedmice 

obilježili dvije godine od rušenja 

diktatora Zin el Abidin ben 

Alia. Dvije godine slobode u Tunisu 

protekle su kroz brojne teškoće sa 

kojima je suočena ova zemlja. Vlada 

Tunisa, predvođena islamskim političkim 

pokretom Nahda suočena 

je sa brojnim izazovima. Tunižanski 

islamisti suočeni su sa nekoliko 

teških zadataka. Nakon rušenja diktature 

Nahda je dobila povjerenje 

većine građana Tunisa, koji su očekivali 

da će poslije rušenja diktatora 

i slobodnim izborom željene vlasti 

doživjeti životni prosperitet. Nažalost, 

nakon dvije godine vladavine 

očekivanja građana nisu ispunjena 

ni izbliza. Nakon preuzimanja vlasti 

Nahda je naišla na brojne prepreke. 

Mnogi se nisu snašli u novim slobodarskim 

aktivnostima. To je naročito 

izraženo među onim Tunižanima 

koji žele da ova zemlja bude uređena 

po islamskim principima. Nažalost, 

ima čak i onih koji su otišli u brda 

i pozivaju na oružanu borbu protiv 

vlasti. S druge strane, većina članova 

Nahde želi oštar obračun sa pojedincima 

i grupama iz redova, kako 

to oni kažu, selefija. Vođa Nahde, 

šejh Rašid Ganuši poziva na razum i 

strpljenje. Osim ovog problema, tunižanska 

vlast je suočena sa velikom 

ekonomskom krizom. Nezaposlenost 

je velika, a cijene svakodnevno 

vrtoglavo rastu. Pred Tunižanima je 

još jedan veliki izazov a to je donošenje 

novog ustava. Pristalice bivšeg 

režima su još uvijek aktivni i čekaju 

svoju priliku. Oni i pristalice sekularizma 

spremno koriste sve slabosti 

i teškoće s kojima su suočeni vladajući 

islamisti. 

Pored pobrojanih problema, u protekle 

dvije godine Tunis je uspio 

održati sigurnost zemlje na visokom 

nivou. 


59


Užasi Faludže: Smrtonosna ostavština rata 

IslamBosna.ba- Nikada nisam 

vidjela tužnije lice od lica 

majke koja gleda umiranje 

svoje novorođene bebe. A u jednoj 

sedmici sam to vidjela nekoliko puta, 

dok sam boravila u posjeti u bolnici 

u Faludži. A najžalosnije je bilo 

okruglo, smeđe lice žene u roza haljini. 

Ušla sam u sobu u kojoj je sjedila, 

onako bez pokreta, napeto gledajući 

u svoju bebu koja se nalazila u inkubatoru 

ispred nje. Nije se okrenula da 

me pogleda, uprkos mojoj čudnoj pojavi: 

bijela djevojka u prevelikoj abaji 

i neurednog hidžaba, sa kamerom i 

notesom. Privlačila sam poglede kroz 

cijelu bolnicu, ali žena u roza haljini 

je bila previše zauzeta sa svojom bebom 

da bi me primijetila. 

Njena mala djevojčica borila se 

za dah. Njen mali stomačić se teško 

podizao i brzo spuštao. Ona je imala 

složenu urođenu srčanu manu, kao 

toliko mnogo beba rođenih ovdje 

u Faludži, prašnjavom, razrušenom 

gradu zapadno od Bagdada, u kojem 

se trenutno dešava dramatičan 

porast urođenih mahana i pobačaja. 

Žena u roza haljini gledala je sa 

ogromnom ljubavi svoju bebu, bodreći 

je, želeći da živi, da udahne 

još jedan dah. Njene velike smeđe 

oči nisu bile ljute, više preplavljene 

emocijama, prepune nevinosti - i pitanja. 

Vidjela sam bebine oči - gledale 

su prema majci, onako nevine. 

Spustila sam svoju torbu od kamere 

na pod i samo ostala stojeći, dijeleći 

taj sveti, bolni prostor između života 

i smrti, između ljubavi, žudnje i 

tuge, i pitanja, toliko mnogo pitanja. 

Zašto se ovo dešava svakodnevno u 

porodilištu bolnice u Faludži? Šta je 

to uzrokovalo višestruko povećanje 

urođenih mahana od 2000. godine? 

Zašto je došlo do dramatičnog povećanja 

pobačaja i mrtvorođenih beba? 

Dan prije ja sam vidjela novorođenče 

sa krvavom, svježom rupom u leđima 

- klasični slučaj spina bifida (urođena 

deformacija kičmenog stuba), još 

jedna uobičajena stvar u Faludži zajedno 

sa oštećenjima mozga, kičme, 

neformiranih udova i zečijih usana. 

Drugog dana hodala sam grobljem u 

Faludži koje je preplavljeno malim, 

neobilježenim “dječijim” mezarima, 

i stajala sam sa Marwan i Baširom, 

mladim, zdravim bračnim parom, na 

mezaru njihove bebe Muhammeda, 

koji je živio samo pet minuta poslije 

rođenja. On je bio njihova četvrta 

beba koja je umrla. Neće više pokušavati. 

Medicinska preporuka od 

strane ginekologa za žene Faludže je 

jednostavna: “samo prestanite”. Prestanite 

zatrudnjiivati zbog toga što 

je vjerovatno da nećete roditi zdravu 

bebu. Ove riječi nose strahovite implikacije: 

grad od oko 300.000 stanovnika 

sa generacijama mladih žena 

koje možda nikada neće biti majke; 

i generacije onih koji neće živjeti, ili 

će živjeti, ali nikada neće biti zdravi. 

Četiri nove studije o zdravstvenoj 

krizi u Faludži pojavile su se u zadnja 

tri mjeseca. Studije sugeriraju 

da beba žene u roza haljini umire od 

rana iz rata kojeg nikad nije vidjela. 

Ova epidemija je naslijeđe toksičnog 

oružja koje je zatrovalo zajednicu nakon 

žestokih napada američkih snaga 

2004. godine. Današnji ratovi su 

ratovi u gradovima: oni ulaze u naša 

susjedstva, ulice i kuće. I obilježje 

modernih oružja znači da današnji 

ratovi ne prestaju kada utihne oružje. 

Nedavna studija objavljena u “Bulletin 

of Environmental Contamination 

and Toxicology” pod nazivom 

“Kontaminacija metalima i epidemija 

urođenih mahana u iračkim 

gradovima” ispituje porast urođenih 

mana u Faludži i Basri, drugom 

iračkom gradu u kojem su se vodile 

žestoke borbe. Studija je otkrila da 

je u Faludži u periodu 2007.-2010. 

godine više od pola novorođene djece 

rođeno sa nekom urođenom mahanom. 

Prije opsade grada ta brojka 

je iznosila jedno od deset djece. 

Više od 45% svih trudnoća završilo 

je pobačajem u dvije godine poslije 


60 

2004. godine, što je ogromno povećanje 

u odnosu na 10% prije napada. 

Između 2007. i 2010. godine svaka šesta 

trudnoća završavala je pobačajem. 

Studija nudi dokaze o širokoj izloženosti 

teškim metalima poput olova 

i merkurija, metalima koji se nalaze 

u bombama, tenkovskim granatama 

i mecima, kao mogućem uzroku. 

Povećanje broja urođenih mahana u 

Faludži i Basri često se povezuje sa 

još jednim teškim metalom - osiromašenim 

uranijumom, koji se koristi 

u konvencionalnim oružjima 

zbog svojih penetrirajućih sposobnosti. 

Nekoliko studija izvršenih u 

Iraku našle su dokaze o prisutnosti 

uranijuma u lokalnom okruženju 

i u pacijentima, te su ga identifikovale 

kao mogućeg uzročnika, ali 

je potrebno još istraživanja. Oko 

400.000 kg osiromašenog uranijuma 

je bačeno na Irak od 1991. godine. 

Osiromašeni uranijum je radioaktivan 

i hemijski toksičan. Dugotrajni 

učinak na civile zbog izloženosti nije 

dovoljno istražen. Vojska ga smatra 

opasnim i koristi ga uz ekstremno 

stroge mjere zaštite. On je obilježen 

kao “Agent Orange” današnjice. 

Sa mnogim nesigurnostima koje 

okružuju upotrebu oružja koje sadrži 

osiromašeni uranijum i njegovo dugoročno 

dejstvo preventiva i predostrožnost 

je očigledno vrlo potrebna. 

Ta predostrožnost je srce rezolucije 

koji je donio Prvi komitet UN-a. U 

rezoluciji se pozivaju države da preduzmu 

sve mjere predostrožnosti 

i zahtijeva se veća transparentnost 

korisnika oružja sa osiromašenim 

uranijumom - jednostavno da objave 

u kojim oblastima se oružje ko-

isti ili se koristilo tako da su pogođene 

zajednice svjesne toga. Radi 

se o civilima i njihovoj zaštiti, jer 

se oni nalaze u samom središtu urbanog 

ratovanja, uhvaćeni su u sredini 

i na kraju ostavljani da se nose 

sa dugoročnom kontaminacijom. 

Slično glasanje se održalo i prije 

dvije godine, i 148 država je glasalo 

za ovaj prijedlog, četiri su glasale 

protiv i Australija je bila uzdržana. 

Kada sam razgovarala sa Australijancima 

o ovome, oni su bili šokirani 

zbog toga što Australija nije podržala 

ovaj prijedlog rezolucije. A mi 

smo baš to uradili. Mi smo se uzdržali 

od zauzimanja stava, ponovo. 

Laburistički parlamentarac Džon 

Marfi istakao je ovaj problem i u Parlamentu 

rekavši: “Zbog toga bi trebali 

biti uporni u proširivanju ove predostrožnosti 

da bi pomogli civilnim 

zajednicama uhvaćenim u konflikte 

gdje se koristi osiromašeni uranijum. 

Razmatrajući ovaj princip predostrožnosti 

logično je da Australija promijeni 

svoje glasanje, te da uzdržanost 

zamijeni glasanjem za ovaj prijedlog.” 

Australija se pridružila državama, 

poput Velike Britanije i SAD-a, zadržavajući 

trenutni stav. Oslanjaju 

se na zastarjele studije koje su zamijenjene 

novim istraživanjima, kao 

dokaz našim teorijama. Nauka je tu 

sa svojim dokazima, ali tu su i mnoga 

predostrožnosti primjenjivati. Ključno 

pitanje je: da li je politički prihvatljivo 

da se rasprši velika količina toksičnih 

i radiaktivnih teških metala, koje 

su širom svijeta prepoznate kao opasne, 

u konvencionalnom ratovanju? 

Ovo pitanje ističe još šire pitanje o tome 

šta ostaje sa sredinom kada se armije 

pokupe i odu. Ostavštine rata koje eksplodiraju, 

poput mina i kasetnih bombi, 

privlače pažnju i programe čišćenja i 

deminiranja, ali druge ostavštine ostaju, 

poput toksičnih ostataka rata čije 

je tiho nasljedstvo još uvijek nejasno. 

Da li će osjećaj za nezavisnost Boba Kara 

(Bob Carr, australijski laburista) i zdravi 

razum prevladati pritisak koji trpimo 

od drugih država, ponajviše SAD-a? 

U bolnici u Faludži sam stajala jedno 

vrijeme u tužnoj, tihoj solidarnosti sa 

ženom u roza haljini i njenom bebom. 

U jednom trenutku ona me je pogledala, 

i naši pogledi su se susreli, i u gesti, 

bez riječi, rekla sam da mi je žao. 

Ona je klimnula glavom. Pitala sam je 

da li je mogu slikati i ona je pristala. 

Otišla sam, osjećajući kako mi suze 

bockaju oči, a u glavi me je progonilo 

njeno lice. Čula sam da je beba umrla 

sat kasnije - njeno ime je bilo Duma 

(Dumoa). Ona je imala kratak život, 

ali život koji je doveo u čist, oštar fokus 

veliku, tešku, ružnu istinu o ostavštini 

oružja naših vojski koje su pogodile 


61 

lokalno stanovništvo i porodice. Zbog 

bebe Dume, i njene majke u roza haljini, 

neka njihova tragična priča probudi 

savjest svijeta i potakne nas da raspravljamo 

i djelujemo u cilju uklanjanja 

dugoročnih utjecaja modernog oružja. 

Autor:Donna Mulhearn 

Izvor:Uruk.net 

Preveo i prilagodio: Denis Rizvić 

Čitajte i gledajte na 

IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

Tužbe protiv BiH zbog 7 godina u 

Guantanamu 

Da bi oslobodili jednog Francuza, 

ubili 17 Somalijaca 

Tekstovi 

Vojska u Trnopolju hrani gladni 

narod 

Poslanik, a.s., uzor u komunikaciji 

s ljudima 

Nauka i zanimljivo 

Palestinka Eryic el-Medhun iz Gaze 

najpametnije dijete svijeta 

Video: 

IslamBosna TV: Hamza Jusuf o 

nemaru


Šta stoji iza napada na šejha Muhammeda Arifija 

Tresla se gora, rodila se islamofobija 

Ovo je glavnina bombastične 

i gnusne potvore na šejha 

Muhammeda Arifija koju su web 

portali www.altnet.org i www. 

salon.com, 2. januara prenijeli. 

Dotični portali su 3. januara 

objavili demante uz obrazloženje 

da se ispostavilo da je vijest ipak 

neosnovana. Čak je alternet.org 

izrazio isprazno žaljenje zbog 

objavljivanja ove vijesti 

Piše: Jusuf Džafić 

Ugledni 

U 

saudijski svećenik je 

Udao fetvu (vjerska naredba) 

Ukoja poziva na grupno silovanje 

sirijskih žena. Izrazivši uzemirenost 

da “ratnici islama” koji se bore u Siriji 

možda postaju iznureni zbog nedostatka 

seksualnog užitka, vjerski vođa je donio 

dekret koji promiče “snošajne brakove”. 

Ovo je glavnina bombastične i gnusne 

potvore na šejha Muhammeda Arifija koju 

su web portali www.altnet.org i www.salon. 

com, 2. januara prenijeli. Dotični portali su 

3. januara objavili demante uz obrazloženje 

da se ispostavilo da je vijest ipak neosnovana. 

Čak je alternet.org izrazio isprazno 

žaljenje zbog objavljivanja ove vijesti. 

Koliko se ova lažna vijest brzo širila 

bez ikakve provjere izvora, dovoljno 

pokazuje činjenica da je većina domaćih 

web stranica (Avaz, Nezavisne novine, 

novilist.hr, Jutarnji list, Dnevnik.hr, 24 

sata i dr.) ovu medijsku patku objavila 

nakon demanta portala alternet.org. 

Alternet.org, koji je vijest objavio 

bez utemeljenih i provjerenih izvora, u 

svom je demantu priznao jednu nepobitnu 

činjenicu: “Ali svako može zamisliti 

da ako bi se pojavila slična priča u 

vezi sa hrišćanskim klerikom ili rabinom, 

neko, negdje bi je spriječio prije 

objavljivanja. Nažalost, u slučaju priča 

o muslimanskim klericima čini se da se 

koriste dupli aršini”. 

Uvaženi šejh dr. Muhammed Arifi 

je odmah po saznanju za lažnu fetvu 

pripasanu njemu objavio demant na 

svojim zvaničnim stranicama na Twitteru 

i Facebooku. Prenosimo demant 

sa Facebook stranice, koju inače prati 

preko 1,4 miliona fanova: “Na Twitteru 

je postavljenja famozna fetva pripisana 

meni. Ona zbog neznanja lažova 

koji ju izmislio sadrži više od 140 slova! 

Porekao sam je na Twitteru i Facebooku, 

ali ne prestaju da je objavljuju 

Beššarovi kanali.” 

Genealogija lažne fetve 

Lažnu fetvu je ujutru 28. decembra 

2012. godine objavio sirijski prorežimski 

(alevijski) web portal Day Press News. Moguće 

da ovaj pro-Beššarov portal stoji iza 

ove gnusne laži kako bi diskreditirao oslobodilačku 

borbu sirijskog naroda. Nažalost, 

dotična objava je nedostupna, pošto ju je 

Day Press News ubrzo uklonio. No, jedno 

je sigurno - nije poznato da li je neko prije 

ovog portala spominjao “fetvu”. 

Tayyar.org, antiislamski hrišćanski libanski 

web portal, izvijestio je o “fetvi” 28. decembra, 

pozivajući se upravo na Day Press News. 

Tvrdnje oko tzv. fetve su se pojavile 

ujutru 29. decembra i na sekularno-liberalnoj 

libanskoj televiziji El-Džedid (Nova 

TV). El-Džedid televizija nije pružila nikakvu 

dokaze koji potvrđuju validnost 

fetve, niti gdje i kada je fetva donešena. 

Dalje se “fetva” širila neviđenom brzinom 

putem društvenih mreža, uglavnom od 

potpornika Beššarovog režima u Siriji. 

Izvjesni korisnik Twittera, pod imenom 

@Eretz_Zen, postavio je tog istog 29. decembra 

na Twitteru sporni video isječak sa 

Nove TV koji govori o “fetvi” sa engleskim 

prijevodom, stavljajući svoj logo s riječima 

“Eretz Zen”. Iz njegove biografije na Twitteru 

saznajemo da je dotični korisnik “sekularni 

Sirijac koji se protivi da moja domovina 

postane talibanska država”. 

Video je taj isti dan postavljen i na 

You Tube i to u dvjema verzijama: verziji 

bez prijevoda na engleski i u verziji 

sa prijevodom na engleski. Verziju sa 

prijevodom na engleski jezik postavio je 

korisnik Eretz Zen, najvjerovatnije isti 

onaj koji je postavio video na Twitteru. 

Zanimljivo je spomenuti glede verzije sa 

engleskim prijevodom da su dva top komentara, 

tj. komentara sa najviše like-ova (stanje 

4.1.2012., 22:35), upravo komentari dva 

you tube korisnika četničke provijencije: 

3SRBIJACCCC: Go Assad! 

cetnik89ns: SUPPORT FROM SER- 

BIA FOR SYRIAN PEOPLE! VIVA AS- 

SAD! FUCK ARABIA! 

Iranska televizija na engleskom 

jeziku Press TV prenijela je ujutru 31. 

decembra navodnu fetvu na svom vebsajtu. 

Uprkos tome, izvješće dotične 

iranske televizije nije bilo najpopularniji 

izvor ove medijske patke. 


62 

Dotični video je uključen u izviješće 

o “fetvi”, objavljenim 1. januara, na web 

stranici radicalislam.org pod naslovom Cleric 

Issues Fatwa Allowing Gang Rape of Syrian 

Women (Svećenik izdao fetvu koja dozvoljava 

grupno silovanje sirijskih žena). Radicalislam.org 

tvrdi da ga finansira Clarion 

Fund. Inače, Clarion Fund je islamofobična 

organizacija koja održava bliske veze sa izraelskom 

organizacijom Aish HaTorah, te sa 

drugim ultradesničarskim islamofobičnim, 

cionističkim i antipalestinskim organizacijama. 

Primjera radi, prije nekoliko godina 

fondacija Clarion je distribuirala r na dese- 

tine mliona kopija groznog antiislamskog 

filma pod naslovom: Obession – Radical 

Islam’s War Against the West (Opsesija – Rat 

radikalnog islama protiv Zapada). Štaviše, 

među njenim “savjetnicima” su: ozoglašeni 

islamofob Danijel Pajps (Daniel Pipes); 

Frank Gefni (Gaffney), čiji Centar za sigurnosnu 

politiku (Center for Security Policy) 

sponzorira Latma TV, izraelski satirični 

šou koji širi antiafričku i antiislamsku propagandu, 

te koji je prije godinu dana raširio 

trač o muslimanskoj epidemiji silovanja 

u Norveškoj. Interesantno je da je upravo 

radicalislam.org prvi koji upotrebljava izraz 

“gang rape” (grupno silovanje), izraz koji 

Nova TV nije upotrijebila u svom izvješću, 

ali koji nešto kasnije upotrebljavaju već 

spomenuti alternet.org i salon.com. Ovo 

je samo jedan od dokaza da je “progresivni” 

alter.net preuzeo ovu priču ili direktno od 

ultradesničarskog radicalislam.org ili preko 

nekog bliskog posrednika. To potvrđuje indirektno 

i sam alternet.org, budući da navodi 

kao svoje izvore indijski islamofobični 

vebsajt Daily Bhaskar koji takođe prenosi 

“Eretz Zen” video. Naime, Daily Bhaskar je 

sajt koji redovito izvještava o neprovjerenim 

i izmišljenim pričama o nemuslimankama 

koje su silovali i zlostav ljali nemuslimani. 

Sve ovo upućuje da koliko god neka 

web stranica sebe nazivala progresivnom, 

naprednom, kao što je to slučaj sa alter. 

net-om, nije znak da je imuna na islamofobiju. 

Pogotovo, ako se u priči radi 

o nekom skandalu koji bi trajno narušio 

ugled neke istaknute osobe. 

Pored već spomenutih demanta na Facebooku 

i Twitteru, šejh je već 28. decembra 

izvjesnom fanu Twitteru na pitanje da li 

je tačan navod Day Press News-a o dotičnoj 

fetvi odgovorio negativno, naglašavajući 

prvljavost dotične stranice. Također, u video 

zapisu postavljenom na You Tube-u 1. januara, 

šejh Arifi je nazvao tzv. fetvu smiješnom, 

nečim što ne bi mogla izreći zdrava osoba, te

upozorio da zna za najmanje 9 web stranica 

koje su pokušale da mu pripišu riječi koje 

nije rekao. Upozorio je isto i na činjenicu da 

su takve laži djelo instanci čiji je cilj kaljanja 

slike sunijskih muslimana. 

Što se tiče web stranica u regionu (Bo- 

sna, Hrvatska, Srbija), ni one se nisu pokazale 

ništa realnijima niti profesionalnijim. 

Bombastični naslovi (stravična fetva, stravična 

ideja, poruka vodećeg džihadiste...), 

copy-paste metoda (pisanje riječi fetva kao 

fatva, objavljivanje vijesti o lažnoj fetvi nakon 

demanta tih istih izvora na koje se navodno 

pozivaju, čak je jutarnji.hr AlterNet 

pogrešno prepisao kao AlterMet,), pogrešno 

protumačene slike izvučene iz konteksta 

(npr. kako šejh Arifi drži prst kao da 

prijeti džihadom, no on najverovatnije 

citira ili skreće pažnu na nešto), nenavođenje 

relevantih izvora (nijedna izjava bliskog 

izvora, nijedan tekst ili govor Arifija u 

kojem spominje fetvu, neimenovani, nepoznati 

neko, spominjanje muslimanskih 

kritičara “fetve” bez navođenja ijednog 

imena itd.) i sl. Možda ono što najbolje 

pokazuje da je, očigledno, riječ o govoru 

mržnje prema islamu i islamofobiji, koji 

je zahvatio i naš region, je uvredljiva konstrukcija 

“vodeći vjerski džihadist” kojom 

su izvjesni web portali (jutarnji.hr, 24 sata, 

nezavisne novine i dr.). nazvali šejh Arifija, 

unatoč tome što alternet.org i salon.com, 

izvori na koje se pozivaju, upotrebljavaju 

konstrukciju “ugledni saudijski svećenik”. 

Malo blaži ton islamofobije pokazao je 

web portala Avaza koji je zajedno prenio 

i “fetvu” i šejh Arifijev demant, iako se 

na osnovu iščitavanja članka i nadnaslova 

(Stravična fetva) može lahko zaključiti da 

je demantu data mnogo manja važnost. 

Nakon kratkog istraživanja porijekla 

lažne fetve pripisane uglednom šejhu Muhammedu 

Arifiju, te pregleda domaćih i 

stranih web portala koji su objavili dotičnu 

“fetvu”, nije teško primijetiti kako islamofobija 

ujedinjuje različite političko-vjerske 

struje (cioniste, ultradesničare, antiislamiste, 

ekstremne sekulariste i liberaliste, fanatične 

hrišćane, alevije, ekstremne šijske 

grupacije, LGBT-ovce – tj. homoseksualce, 

lezbejke, biseksualce, transeksualce) u njihovoj 

prljavoj zajedničkoj borbi protiv muslimana, 

tačnije u ovom slučaju omalovažavanju 

borbe sirijskog naroda za slobodu. 

Treba naglasiti da ovo nije prvi islamofobični 

udar na islam i muslimane. Štaviše, 

ovakve lažne vijesti i tračevi, nadojene mržnjom 

prema muslimanima i islamu, sve 

učestalije kruže internetom. Tako je advocate.com, 

LGBT magazin (čitaj: pederski 

magazin), sredinom jula 2012. godine 

objavio suludu i doista ogavnu laž da je 

navodno muslimanski klerik pod imenom 

Ebu ed-Dema’ el-Kassab (Abu al-Dema 

al-Qasab) donio fetvu u kojoj dozvoljava 

sodomiju između muškaraca s ciljem širenja 

anusa kako bi u nj mogli staviti eksploziv 

i sprovoditi “džihad”. Advocate.com 

Kratki presjek web vijesti o lažnoj fetvi, 

te demantu iste 

I. Neke od web stranica koje su prenijele 

lažnu vijest: 

a) Domaće stranice (bosanske) 

Avaz: Stravična fetva - Saudijski vjerski vođa 

demantirao da je pozvao na silovanje Sirijki (www. 

avaz.ba/globus/svijet/saudijski-vjerski-vodja-demantirao-da-je-pozvao-na-silovanje-sirijki=) 

Nezavisne novine: Sveštenik poziva na grupno 

silovanje sirijskih žena (www.nezavisne.com/novosti/svijet/Svestenik-poziva-na-grupno-silovanje-sirijskih-zena-174118.html) 

b) Domaće stranice (hrvatske) 

novilist.hr: Poruka vodećeg džihadiste - Skandalozna 

fetva: Saudijski svećenik poziva na silovanje 

Sirijki “za opuštanje” 

(www.novilist.hr/Vijesti/Svijet/Skandaloznafetva-Saudijski-svecenik-poziva-na-silovanje-Sirijkiza-opustanje) 

Jutarnji list: Šokirao svijet - Utjecajni svećenik 

pozvao na grupno silovanje Sirijki: ‘Tako bi se ratnici 

islama malo opustili!’ 

(www.jutarnji.hr/utjecajni-islamist-pozvao-na-silovanje-sirijki--quot-za-opustanjequot-/1076197/) 

Dnevnik.hr : Stravična ideja - Saudijski klerik 

poziva na masovno silovanje Sirijki 

(www.dnevnik.hr/vijesti/svijet/stravicna-idejasaudijski-klerik-poziva-na-masovno-silovanje-sirijki---268898.html) 

c) Domaće stranice (srbijanske) 

24 sata: Džihadista poziva na grupno silovanje 

sirijskih žena 

(www.24sata.rs/vesti/svet/vest/dzihadistapoziva-na-grupno-silovanje-sirijskih-zena/69860. 

phtml) 

d) Strane (engleski jezik) 

Salon: Saudi religious leader calls for gang rape 

of Syrian women 

(www.salon.com/.../saudi_religious_leader_ 

calls_for_gang_rape_of_syrian_ women) IZVOR 

UKLONJEN 

Daily Bhaskar: Fatwa for Syrian rebels - Cleric 

makes 1-hr-marriage valid to satisfy sexual urge 

(daily.bhaskar.com/article/BZR-saudi-cleric- 

urges-rebels-to-indulge-in----intercourse-marriage- 

---with-syrian-w-4134620-NOR.html) 

alternet.org IZVOR I VIJEST UKLONJENI 

radicalislam.org: Saudi cleric issues fatwa 

allowing gang rape Syrian women 

(www.radicalislam.org/news/saudi-clericissues-fatwa-allowing-gang-rape-syrian-women) 

Press TV: Militants can marry Syrian women 

- Wahhabi cleric in Saudi Arabia 

(www.presstv.ir/detail/2012/12/31/280993/ 

militants-can-marry-syrian-women) 

You Tube (video sa engleskim prijevodom): 

Saudi Wahhabi Preacher Issues Fatwa Allowing Jihadis 

to Rape Syrian Women (www.youtube.com/ 

je čak postavio i TV isječak na arapskom 

jeziku, naravno bez prijevoda na engleski, 

u kojem taj šejh el-Kassab donosi tu fetvu. 

Uzevši u obzir ekstremno slabo poznavanje 

arapskog jezika na Zapadu, te višestoljetnu 

okcidentalnu tradiciju islamofobične propagande, 

nije ni čudo što se ova medijska 

patka brzinom svjetlosti širila internetom. 

(Vidi lažnu vijest: www.advocate.com/ 

politics/military/2012/07/12/religiousexemption-sodomy-suicide-bombers) 

Ma, 

bitno je da je na videu neki šamijaš Arap, 

da nešto priča, a o čemu bi drugo pričao 

sem o džihadu i ubijanju nevjernika!? Zahvaljujući 

nekolicini muslimanskih web 

aktivista, laž je raskrinkana. Ispostavilo 

se ne samo da je fetva lažna, nego da je i 

navodni šejh izmišljen. Naime, čovjek na 

TV isječku nije el-Kassab nego Abdullah 

Hallef, voditelj na šiijskoj TV Fedek, koji 


63 

watch?feature=player_embedded&v=6Qvo4_ 

hMrF4) 

e) Strane (arapski jezik) 

Day Press News IZVOR UKLONJEN 

(www.dp-news.com/pages/detail.aspx?articlei 

d=137215#ixzz2GNt4U28u) 

tayyar.org: – Zbog toga što nisu imali odnos 

sa ženama dvije godine...saudijski daija dozvoljava 

„džihadski seks“ u Siriji, usred straha od povećanja 

slučajeva silovanja 

(www.tayyar.org/Tayyar/News/Political- 

News/ar-LB/fatwa-arifi-cg-931.htm) 

You Tube (video isječak bez prijevoda): – Arifi 

je dao fetvu o silovanju sirijki iznad 14 godina 

(www.youtube.com/watch?v=l_ 

hsGakidh4&feature=youtu.be) 

Neke od web stranica koje su prenijele činjenicu 

i demant: 

a) Domaće stranice (bosanske) 

radiosarajevo.ba : Kako je nastala lažna fetva o 

grupnom silovanju u Siriji 

(www.radiosarajevo.ba/novost/98988/kakoje-nastala-lazna-fetva-o-grupnom-silovanju-u-siriji) 

Nezavisne novine: Sajt povukao priču o pozivu 

sveštenika na grupno silovanje sirijskih žena 

(www.nezavisne.com/novosti/svijet/Sajt-povukao-pricu-o-pozivu-svestenika-na-grupno-silovanje-sirijskih-zena-174176.html) 

b) Domaće stranice (srbijanske) 

24 sata: Sajt povukao priču o pozivu džihadiste 

na grupno silovanje 

(www.24sata.rs/vesti/svet/vest/sajt-povukao-pricu-o-pozivu-dzihadiste-na-grupno-silovanje/69896.phtml) 

c) Strane (engleski jezik) 

alternet.org: Exhibit A in How an Islamophobic 

Meme Can Spread Like Wildfire Across the 

Internet 

(www.alternet.org/world/exhibit-how-islamophobic-meme-can-spread-wildfire-across-internet) 

Salon: Cleric “gang rape” story debunked 

(www.salon.com/2013/01/03/cleric_gang_ 

rape_story_debunked) 

theamericanmuslim.org: How AlterNet and 

Salon fell for “gang rape” fatwa peddled by Islamophobes 

(theamericanmuslim.org/tam.php/features/ 

articles/how-alternet-and-salon-fell-for-gang-rapefatwa-peddled-by-islamophobes/0019612) 

d) Strane (arapski jezik) 

Zvanična stranica šejha doktora Muhammeda 

Arifija (lični demant šejha dr. Muhammeda Arifija 

objavljen 2.janura u 22.50 po lokalnom vremenu, 

Sarajevo: 21.50). (www.facebook.com/3refe/posts/10151246153142839) 

You Tube (demant šejha Arifija): – Šejh Muhammed 

Arifi poriče fetvu o braku 

(www.youtube.com/watch?feature=player_ 

embedded&v=g7OXrgTSw1s) 

Twitter (odgovor šejha Arifija svome 

fanu). (twitter.com/MohamadAlarefe/status/284716956332986368 

čita spornu fetvu, pokušavši da je upotrijebi 

kako bi prikazao sunizam kao put 

zablude. Šejh el-Kassab nije nikad ni po- 

stojao. Čak je i njegovo ime urnebesno 

smiješno (Ebu ed-Dema’ el-Kassab znači: 

krvavi kasapin). (Vidi raskrinkavanje te 

lažne vijesti: electronicintifada.net/blogs/ 

benjamin-doherty/sodomy-jihad-venerable-lgbt-magazine-advocate-spreads-vile-islamophobic-hoax) 

Naravno, po već 

ustaljenom scenariju i kalupu uslijedile 

su objave šturih demanta, a ponegdje i 

isprazno izvinjenje. Od islamofobičnih 

vijesti koje su u zadnje vrijeme plasirane 

treba spomenuti i sljedeće: “Epidemija 

muslimanskih silovatelja u Norveškoj”, 

“Egipatski zakon o nekrofiliji” i dr. 

Umjesto kraja, najbolje bi bilo 

prefor- 

mulisati staru narodnu izreku, pa reći: 

Tresla se gora, rodila se islamofobija.

No comment 

Hrvatska: Tuča zbog bureka 

U jednoj požeškoj pekari jučer je oko 

4.20 sati šest muškaraca se potuklo 

zbog bureka. Šest muškaraca se po- 

tuklo zbog bureka. Naime, dvojica 

mladića prolazeći pokraj pekare vidjela 

su da u njoj nekoga ima pa su 

htjeli kupiti burek, ali kako pekara 

radi od 5 sati, uposlenici su poručili 

da im sada ne mogu prodati burek. 

Nakon toga 22-godišnjak i 25-godišnjak 

razbili su stakla na vratima i izlogu 

pekare, a 22-godišnjak je i prijetio 

53-godišnjaku. 

Bh-news, 10. januar 2013. 

Ispovijest Bošnjakinje 

silovane u srpskom logoru 

Sušica: Najteže mi je bilo 

kada me je sin u logoru 

vidio golu 

Četrdesetpetogodišnja I. Z. samo je 

jedna u nizu silovanih Bošnjakinja iz 

zloglasnog logora Sušica. Tokom tromjesečnog 

boravka u tom kazamatu silovana 

je bezbroj puta. U logoru je bila 

sa sinom od sedam godina i kćerkom 

od samo godinu i po. Teže, čak i od 

brojnih silovanja, pada joj sjećanje na 

dan kada ju je sedmogodišnji sin vidio 

golu u logoru. “Najteže mi je kada se 

sjetim izraza na licu sina koji me je s 

ostatkom žena vidio golu. Tjeranje da 

pjevamo četničke pjesme, udarci, ponižavanje... 

To su slike koje me proganjaju 

više od silovanja”,kaže I. Z. 

Avaz, 12. januar 2013. 

Dubrovnik: Kazne za 

besplatnu šetnju Stradunom 

Nepravomoćno osuđeni gradonačelnik 

Dubrovnika Andro Vlahušić najavio je 

obračun sa onima koji “samo šetaju 

Stradunom a ništa ne troše”. “Svi oni 

koji samo šetaju Stradunom, a ništa 

ne koriste i ne plaćaju, biće kažnjeni”, 

rekao je Vlahušić najavljujući i raspisivanje 

koncesije za vožnju autobusa od 

gradskog predjela Gruž do Pila, kao i 

sidrenje i prevoz putnika s kruzera kod 

Lokruma kao i žičaru. 

Index.hr, 12. januar 2013. 

Potjernica za švercerima 

- bijelog luka 

Švedska je izdala međunarodnu potjernicu 

za dvojicom Britanaca koji se sumnjiče da su 

ilegalno preko Norveške uvezli u tu zemlju 

bijeli luk u vrijednosti od 10 miliona eura. 

Novosti.rs, 14. januar 2013. 

Sarajevo: Beskućnik ležao 

mrtav deset dana 

U ulici Hamdije Kreševljakovića na 

broju 61 u prostoriji podstanice JP 

“Elektroprivreda - Elektrodistribucija 

Sarajevo” prije tri dana pronađen je mrtav 

muškarac. Najvjerovatnije se radi o 

beskućniku koji je provalio u prostorije 

“Elektroprivrede” gdje je ležao mrtav 10 

dana prije nego što je pronađen. 

Fena, 10. januar 2013. 

Čistačica ukrala voz i punom 

brzinom s njim udarila u 

kuću pored pruge 

Jedna radnica u železničkoj stanici 

u gradiću Neglinge, nedaleko od 

Stokholma, izvezla je voz iz stanice, 

bez dozvole, koji je zatim u punoj brzini 

iskočio iz šina i uleteo u jednu dvospratnu 

kuću u mestu Seltsjobaden. 

AP, 15. januar 2013. 

Kanadski vojni obavještajac: 

Muslimani granatirali svoj narod 

Svjedočeći u Karadžićevu odbranu, 

identiteta zaštićenog pseudonimom 

KW-554, kanadski oficir je izjavio da 

je u glavnoj komandi UNPROFOR-a 

u Zagrebu, gdje je službovao, “bilo rašireno 

vjerovanje da su Muslimani bili 

odgovorni za neke od najzloglasnijih 

incidenata” u kojima su tokom rata 

stradali civili u Sarajevu. “Vladalo je 

uvjerenje da muslimanske snage artiljerijski 

gađaju sopstveni narod kako 

bi okrivili Srbe i izazvali međunarodnu 

intervenciju u svoju korist”, izjavio 

je svjedok. KW-554 je tvrdio da mu je 

“jedan američki vojnik” pokazao sliku 

na kojoj se vidi kako, 5. februara 1994, 

“jedna osoba sa prozora zgrade baca 

minobacačku granatu” na Markale. 

Nezavisne novine, 16. januar 2013. 

Milorad Dodik o Tomislavu 

Nikoliću: On je neuspjeli 

pobačaj 

Govor mržnje u medijima: Najviše 

Dodik, predsjednik Republike Srpske i 

SNSD-a, koji se najčešće pojavljuje kao 

osoba koja vrijeđa i onemogućava novinarima 

raditi svoj posao. Međutim, 

on nije takav samo prema novinarima, 

nego je imao i drugih ispada govora 

mržnje pa je, recimo, svom sunarodnjaku, 

kasnije izabranom predsjedniku 

Republike Srbije Tomislavu Nikoliću, 

u njegovoj predizbornoj kampanji rekao 

da je “neuspjeli pobačaj”. 

Vijeće za medije u BiH i Udruženje 

BH novinar, 15. januar 2013. 

Alija Braco Hadžiosmanović: 

Bitka na Bedru je dobijena u 

Grčkoj 

Poželio bih Safetu Sušiću puno uspjeha, 

Merdanoviću, Bakoviću i predsjedniku 

N/FSBiH Begiću i poručio bih 

im da se ne sekiraju. Reprezentacija će 

uspjeti otići na Svjetsko prvenstvo u 

Brazil jer je bitka na Bedru dobijena u 

Grčkoj - kaže Braco. 

Avaz, 16. januar 2013. 

Ministar pravde oteo 

studentkinji flašu hrvatske 

vode i bacio je u đubre, jer 

nije srpska 

Ministar pravde u Vladi Srbije Nikola 

Selaković je na jednom predavanju, koje 

je svojevremeno održao na Pravnom fakultetu 

u Beogradu, usred govora uzeo 

od studentkinje flašicu hrvatske vode i 

bacio je u kantu za đubre rekavši da to 

čini jer u pitanju nije domaća, srpska 

voda. “Pratila sam predavanje Nikole 

Selakovića. Odjednom je ućutao, prekinuo 

predavanje i krenuo ka meni. 

Uzeo je moju flašicu vode i bacio je u 

kantu za otpatke. Svi smo bili u šoku! 

Očekivali smo obrazloženje, a Selaković 

je prokomentarisao da to čini jer voda 

nije srpska” - kaže studentkinja čija je 

flašica vode završila u smeću. 

Telegraf.rs, 14. januar 2013. 


64

Nauka 

Pazite na navike koje ugrožavaju zdravlje 

Britanski naučnici sa Univerziteta 

u Oksfordu sastavili su listu loših 

navika koje stvaraju potpunu neravnotežu 

u organizmu i ozbiljno ga ugrožavaju. 

Preskakanje doručka se našlo na prvom 

mjestu. Zatim slijede izlaganje sunčevoj 

svjetlosti, pušenje cigareta, lišavanje sna... 

Naučnici ističu kako redovni preventivni 

pregledi kod ljekara mogu poštediti 

mnogih neprijatnosti i komplikacija. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Dlake mogu rasti i iz oka 

Dlake mogu rasti i iz očne jabučice, 

pod uvjetom da se na njoj 

nalazi dermalni limoboid, kao u slučaju 

jednog Iranca. On ima vrlo neobičan 

zdravstveni problem - muči ga 

rijetka vrsta ciste na očnoj jabučici iz 

koje rastu dlake. One mu kvare vid i 

stvaraju grozan osjećaj prilikom treptanja. 

Ljekari će ovu vrstu benignog 

tumora, prečnika 5-6 mm, morati 

hirurški ukloniti. 

Korisne bakterije u majčinom mlijeku 

Majčino mlijeko, od 

koga zavisi razvoj 

crijevne flore kod beba, moglo 

bi sadržavati i do 700 

različitih vrsta bakterija, 

pokazali su rezultati jednog 

španskog istraživanja. 

Riječ je o broju koji bi mogao 

imati tendenciju pada u 

slučajevima viška kilograma 

majke ili porođaja carskim 

rezom. Crvena flora se stvara 

dok je beba još u stomaku, 

a potom se vremenom 

razvija ishranom. 

Smežguravanje prstiju zbog hvatanja predmeta 

Prsti se smežuraju u vodi 

da bi se lakše hvatali mokri 

predmeti, pokazali su rezultati 

istraživanja grupe naučnika 

sa britanskog Univerziteta Njukasl. 

Kada se ruke i noge duže 

drže u vodi, na prstima se stvaraju 

nabori, a biolozi su dugo 

smatrali da voda koja prolazi 

ispod kože dovodi do njezinog 

napuhavanja. Sada se zna da je 

to aktivni proces kojim upravlja 

nervni sistem, a izazvan je kontrakcijom 

krvnih sudova. 

Cucla kao lijek protiv 

hrkanja 

Spavanje uz cuclu, kao što to rade 

mala djeca, moglo bi biti lijek 

protiv hrkanja. Fleksibilni komad 

materijala bez lateksa i BPA, kako 

je istaknuto na pakovanju proizvoda 

nazvanog “Dobro jutro, rješenje protiv 

hrkanja”, nešto je između cucle 

koju koriste bebe i zaštitne gume za 

zube. Aparat u ustima vrši pritisak na 

jezik tokom spavanja, držeći disajne 

puteve otvorene, a mišiće oko grla 

opuštene, čime sprječava hrkanje. 


65

www.saff.ba

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?