30.08.2015 Views

Sadržaj

Islamske teme - Saff.ba

Islamske teme - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

SAFF broj 311<br />

<strong>Sadržaj</strong><br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

U sjeni smutnji i nereda grcaju (guše se) pravda i istina<br />

8<br />

Polumjesec<br />

Djelovanje šiija u BiH<br />

Primjer šiitskog širenja mržnje prema hanefijskom i drugim<br />

sunijskim mezhebima<br />

10<br />

Pogledi<br />

Formirano vijeće ministara BiH<br />

Prstaška politika<br />

28<br />

Islamske teme<br />

Priče i događaji iz islamske povijesti<br />

Kako je maleni Jusuf postao veliki vojskovođa Salahudin Ejjubi<br />

36<br />

Kutak za islamsku omladinu<br />

Poziv u raj<br />

Priča Sarajke Sare M.: “Tražeći istinu zastala sam na trenutak i<br />

osjetila radost - Allah je Jedini Svemogući Bog”<br />

44<br />

Zelena transferzala<br />

Rezultati popisa stanovništva<br />

Na Kosovu živi 27.488 Bošnjaka<br />

48<br />

Svijet medija<br />

Na licu mjesta<br />

Sirijska tragedija<br />

54<br />

Islambosna<br />

Malcolm X<br />

Blistavi primjer mudrosti<br />

57<br />

3


Uvodnik<br />

Referendumska volja, dvadeset godina poslije<br />

Nezavisnost Bosne i Hercegovine<br />

nije mogla biti<br />

osporena ni u vrijeme<br />

agresije Srbije i Hrvatske, a kamoli<br />

danas! Mogu nasljednici<br />

Radovana Karadžića do nesvijesti<br />

pričati o otcjepljenju Republike<br />

Srpske, ali oni dobro znaju da<br />

od tog prljavog sna nema ništa.<br />

To što pričaju samo je zamajavanje<br />

Srba kojima podgrijavaju<br />

nadu da bi Drina mogla poteći<br />

iznad Sarajeva, Kladnja, Tuzle,<br />

Sanskog Mosta... Od toga nema<br />

ništa! Drina je bila i ostat će granica<br />

naše države sa susjednom<br />

državom Srbijom. U svijetu ima<br />

toliko neuralgičnih tačaka,<br />

separatističkih pokreta,<br />

ali svijet priznaje<br />

isključivo međunarodno<br />

pravni subjektivitet priznatih<br />

država. U Europi<br />

imamo primjere separatista<br />

u Španiji, Sjever-<br />

noj Irskoj, Turskoj, ali,<br />

njihov separatizam ne<br />

seže dalje od njihovih<br />

želja. Tako je i sa srpskim<br />

separatistima koji još vjeruju<br />

u zločinačke ideje Karadžića<br />

i Mladića. Njima je bolje da što<br />

prije prestanu sanjati jalove sne,<br />

i okrenu se životu u zajedničkoj<br />

državi. Sa Hrvatima je, barem na<br />

formalnoj razini, nešto bolje, jer<br />

im nakon Tuđmana iz Zagreba<br />

stalno stižu poruke da se okrenu<br />

životu u Bosni i Hercegovini. Sve<br />

ovo govori koliko je važan, stamen,<br />

neoboriv taj historijski čin<br />

od 1. marta 1992. godine kada<br />

je 64 odsto bh. građana izglasalo<br />

nezavisnost Republike Bosne i<br />

Hercegovine. To je ona sudbinska<br />

raskrsnica koja je na bh. državnost<br />

stavila međunarodni pečat,<br />

a to znači trajni certifikat da naša<br />

država ima granice koje je dijele<br />

od Srbije i Hrvatske, da ima svoj<br />

glavni grad, hvala Bogu, Sarajevo,<br />

da ima pravo na sve druge<br />

atribute koji određuju suverenitet.<br />

Taj međunarodni pečat nije<br />

mogla razbrkati ni međunarodna<br />

zavjera, u liku lordova Karingtona<br />

i Ovena, poslije Stoltenberga,<br />

koji su u ime Evrope pomagali<br />

genocid nad Bošnjacima i vršili<br />

pritisak za unutarnju podjelu<br />

BiH. Oni da su mogli sigurno bi<br />

poništili međunarodno priznanje<br />

i isposlovali međunarodni suverenitet<br />

Karadžićevoj paradržavi koja<br />

je tek Dejtonskim sporazumom s<br />

kraja 1995. dobila status kantona/<br />

entiteta u BiH. A i taj status uvjetovan<br />

je provedbom privremenog<br />

Dejtonskog sporazuma, što znači<br />

da bi nerealizacija aneksa sedam<br />

mogla značiti poništavanje entiteta<br />

i povratak na prethodno pravno<br />

stanje. Nažalost, kod nas ne postoje<br />

nezavisne patriotske snage<br />

koje bi pokrenule pravni proces<br />

utvrđivanja kriminalnog<br />

porijekla Dejtonskog<br />

sporazuma, koji je iznuđen<br />

silom i ucjenom, u<br />

atmosferi u kojoj su Bošnjaci<br />

bili žrtve genocida<br />

u Srebrenici, a što je utvrđeno<br />

brojnim presudama<br />

u Hagu, i što tek danas<br />

negira svakako privremeni<br />

Dejtonski sporazum<br />

koji nikad nije ratificiran<br />

u Parlamentu BiH. Građani BiH<br />

su 1. marta 1992. izglasali suverenitet<br />

i međunarodni subjektivitet<br />

BiH, ali su se izjanili i u kakvoj<br />

državi žele živjeti. Ta njihova demokratska<br />

volja grubo je prekršena<br />

agresijom, genocidom, i – Dejtonskim<br />

sporazumom koji je u<br />

pravne okvire stavio tu paradržavu<br />

koja je skrivila genocid u Srebrenici.<br />

Ove činjenice znače da se borba<br />

za nezavisnost mora nastaviti,<br />

kako bi se u cijelosti rehabilitirala<br />

volja bh. građana iz marta 1992.<br />

godine. Jedno je što smo izborili<br />

i za sva vremena u amanet ostavili<br />

međunarodno priznatu BiH, a<br />

drugo je što smo dužni se boriti da<br />

ispravimo fašističke nepravde, u<br />

vidu postojanja Republike Srpske<br />

koja je autor genocida u Srebrenici.<br />

Prvi čin te borbe je izgradnja<br />

političke elite u Bošnjaka koja<br />

neće služiti Beogradu i Zagrebu i<br />

koja će u ime referendumske volje,<br />

tražiti povrat Republike Bosne i<br />

Hercegovine, kao jedinog samoodrživog<br />

uređenja naše zemlje, a iza<br />

kojeg stoji i legalitet i legitimitet.<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Bugojno<br />

part br: 6764162000885351;<br />

transakcijski: 1613000022234395<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

ISSN 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

5


Hutba<br />

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla<br />

Ovo je obaveza svakog<br />

pojedinca shodno<br />

mogućnostima i<br />

sposobnostima. Razlika je po<br />

ovom pitanju velika između<br />

vjernika i licemjera: Licemjeri<br />

i licemjerke sličnisu jedni<br />

drugima: traže da se čine<br />

nevaljala djela, a odvraćaju od<br />

dobrih, i ruke su im stisnute;<br />

zaboravljaju Allaha, pa je i<br />

On njih zaboravio. Licemjeri<br />

su zaista pravi nevjernici.<br />

(Et-Tevba, 67.); A vjernici i<br />

vjernice su prijatelji jedni<br />

drugima: traže da se čine<br />

dobra djela, a od nevaljalih<br />

odvraćaju... (Et-Tevba, 71.).<br />

Radi toga je imam Gazalija<br />

rekao: “Ko izostavi naređivanje<br />

dobra i odvraćanje od zla ne<br />

ubraja se u vjernike.”<br />

Hatib: Aljo ef. Cikotić<br />

Hvala i zahvala Allahu, dž.š.<br />

Svjedočim da nema boga<br />

sem Allaha, Jedinog, koji<br />

nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed,<br />

s.a.v.s, Njegov rob i poslanik,<br />

neka je Allahov blagoslov na njega,<br />

njegovu porodicu, ashabe, tabi’ine i sve<br />

one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg<br />

dana.<br />

Draga braćo i cijenjene sestre, savjetujte<br />

se međusobno, naređujte dobro a<br />

od zla odvraćajte! Pomozite zalutalom!<br />

Naređivati dobro a odvraćati od zla<br />

izuzetno je važna institucija u islamu,<br />

to je štit koji štiti od raznih devijacija i<br />

zala, zaštita je od grijeha i iskušenja, štiti<br />

pripadnike islama od utjecaja šejtana<br />

i ideja njegovih poklonika.<br />

Svetosti muslimana se čuvaju, vjerski<br />

propisi se izvršavaju ukoliko se naruđuje<br />

dobro a odvraća od zla. Islamski<br />

ummet je jedino na dobrom putu<br />

ukoliko se tog pravca drži: Vi ste narod<br />

najbolji od svih koji se ikada pojavio:<br />

tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih<br />

odvraćate, i u Allaha vjerujete.<br />

(Alu ‘Imran, 110.).<br />

Obaveza svakog pojedinca<br />

Naređivati dobro<br />

a odvraćati<br />

od zla vjersko<br />

je obilježje<br />

propisano od<br />

Gospodara<br />

svjetova radi<br />

dobrobiti<br />

čovječanstva.<br />

Ukoliko se<br />

zapostavi<br />

ukinut će se<br />

najjači faktor<br />

popravljanja<br />

i jačanja<br />

društva, ljudi<br />

će postat imuni<br />

na negativne<br />

pojave.<br />

Ovo je obaveza svakog pojedinca<br />

shodno mogućnostima i sposobnostima.<br />

Razlika je po ovom pitanju velika<br />

između vjernika i licemjera: Licemjeri<br />

i licemjerke sličnisu jedni drugima: traže<br />

da se čine nevaljala djela, a odvraćaju<br />

od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju<br />

Allaha, pa je i On njih zaboravio.<br />

Licemjeri su zaista pravi nevjernici. (Et-<br />

Tevba, 67.); A vjernici i vjernice su prijatelji<br />

jedni drugima: traže da<br />

se čine dobra djela, a od nevaljalih<br />

odvraćaju... (Et-Tevba,<br />

71.). Radi toga je imam Gazalija<br />

rekao: “Ko izostavi naređivanje<br />

dobra i odvraćanje<br />

od zla ne ubraja se u vjernike.”<br />

Ukoliko je aktivnost naređivanja<br />

dobra i odvraćanja<br />

od zla na visokom nivou<br />

onda je pozicija vjernika jaka<br />

a pozicija nevjernika slaba,<br />

vjernici su snažni i ponosni a<br />

grješnici i nevaljali su poniženi<br />

i slabi.<br />

Sufjan je kazao: “Ako naređuješ<br />

dobro onda si ojačao<br />

svoga brata, a ako si odvratio<br />

od zla onda si usprkosio licemjeru-munafiku.”<br />

Kada se naređuje dobro<br />

a odvraća od zla onda se jasno<br />

razlikuje sunnet od novotarije,<br />

zna se šta je halal a<br />

šta haram, svijet shvati šta je<br />

obaveza, šta je pohvalno, dozvoljeno<br />

ili pokuđeno činiti.<br />

U takvom ambijentu dobročinstvo<br />

se čini i omiljeno je<br />

a loša djela se izbjegavaju i<br />

omražena su.<br />

Svako pametan uviđa<br />

da se u mnogim islamskim<br />

zemljama ukorijenilo neznanje i nepismenost,<br />

zagazilo se duboko u novotarije<br />

i harame, a sve to zbog nedovoljnog<br />

angažmana učenjaka i lošeg odgojnoobrazovnog<br />

sistema. Mnoge generacije<br />

odrastale su u neznanju, ne razlikuju<br />

jasno šta je dobro a šta zlo; proširile su<br />

se mnoge negativne pojave: napuštanje<br />

namaza, kamata, nemoral, alkohol i<br />

slično.<br />

Istina je da se usljed izostanka naređivanja<br />

dobra i odvraćanja od zla gubi<br />

štit, uništava brana koja štiti islam.<br />

Vrijednosti se tada devalviraju a na površinu<br />

izlaze negativnosti. Teško tada<br />

iskrenim vjernicima od neukih pokvarenjaka<br />

i grješnika. Islamski ummet i<br />

zajednica muslimana je na velikom gubitku<br />

ukoliko prepuste pojedincima da<br />

žive kako hoće, da prelaze Allahove granice<br />

živeći nemoralno, napadajući tuđu<br />

čast i ugled, čineći bezgranično grijehe.<br />

Širenje grijeha uzrokuje gubitak<br />

svjetlosti srca, gasi se baklja istinske vjere,<br />

nastaje nered i anarhija radi čega se<br />

zaslužuje Allahova kazna. Kada se loši<br />

postupci stalno viđaju postepeno<br />

se gubi u srcu potreban<br />

osjećaj negiranja i neslaganja<br />

s istim, to nekako u svijesti<br />

postane normalna pojava kao<br />

da i nije grijeh. Vrlo je opasna<br />

pojava kada srca ne preziru<br />

grijehe i kada postanu imuna<br />

na negativne postupke i ponašanje.<br />

Dužnost svakog muslimana<br />

i muslimanke je da u<br />

skladu sa svojim mogućnostima<br />

naređuju dobro i odvraćaju<br />

od zla. Posebno se<br />

treba obratiti pažnja da se<br />

ovo primijeni prema ukućanima<br />

za koje smo najviše odgovorni.<br />

Intelektualci i osobe<br />

od pera imaju obavezu to<br />

javno obznanjivati, objašnjavati<br />

i ukazivati mudro i argumentirano,<br />

kako bi dobra<br />

bilo puno više a zla manje.<br />

Blagost i širokogrudnost<br />

Neki će se povući zato<br />

što nisu kompletne ličnosti<br />

i time sebe smatraju da nisu<br />

ni kompetentni da se angažiraju<br />

na ovom polju. Učenjaci<br />

smatraju da nije uvjet da<br />

osoba bude kompletna da bi<br />

naređivala dobro i odvraćala od zla, u<br />

toku tog procesa naravno treba stalno i<br />

sebe izgrađivati.<br />

Argument za takav stav nalaze u<br />

kur’anskom ajetu koji govori o potomcima<br />

Israilovim: Jedni druge nisu odvraćali<br />

od grešnih postupaka koje su radili.<br />

Ružno li je zaista to kako su postupali!<br />

(El-Ma’ida, 79.). Bili su saučesnici u<br />

grješnim postupcima, a opet su ukoreni<br />

radi toga što nisu odvraćali jedni druge.<br />

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allah će pomoći<br />

ovu vjeru i sa grješnikom.” (Buhari i<br />

Muslim).<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

6


Onaj ko se bavi ovom aktivnošću<br />

treba biti blag i širokogrud. Ukoliko<br />

čuje nešto što mu se ne sviđa ne treba<br />

se ljutiti već grješnicima treba prilaziti<br />

prijateljski, milostivo, želeći ih savjetovati.<br />

U takvim okolnostima treba imati<br />

na umu kako ga je Allah počastio time<br />

što ga je spasio takvog stanja. Na njih ne<br />

treba gledati oholo, s poniženjem, već strpljivo<br />

podnositi razne izazove i iskušenja<br />

kroz koja će neminovno prolaziti ukoliko<br />

pokuša na njih djelovati. Na Allaha se<br />

treba osloniti i samo od Njega pomoć i<br />

nagradu tražiti i očekivati, a Allah je dovoljan<br />

oslonac.<br />

U osnovi treba sakriti sramotu muslimana.<br />

Ako je počinio grijeh musliman<br />

to treba sakriti, a treba i sakriti tuđu sramotu<br />

prema riječima Poslanika, s.a.v.s.:<br />

“Ko prikrije sramotu muslimana Allah će<br />

pokriti njegovu i na ovom i na budućem<br />

svijetu.” (Muslim). Poslanik, s.a.v.s., je<br />

rekao osobi koja mu je dovela grješnika:<br />

“Bilo bi ti bolje da si ga pokrio svojom<br />

odjećom.” (Ebu Davud i Nesai, Albani<br />

kaže da je sahih). Ovo se odnosi na one<br />

koji nisu poznati po lošem ponašanju,<br />

koji ne uznemiravaju druge i ne čine javno<br />

kriminalne radnje.<br />

Ukoliko se zapostavi naređivanje<br />

dobra i odvraćanje od zla to će imati<br />

veoma negativne posljedice; izvitoperit<br />

će se i napustiti šeriatski propisi, proširit<br />

će se neznanje i stranputica, pojavit<br />

će se nered i nemoral tako da će nastradati<br />

muslimani. Takvim ponašanjem<br />

zaslužuje se Allahova kazna, a Allahova<br />

kazna je strašna.<br />

Ebu Bekr, r.a., prenosi da<br />

je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U<br />

kojem god narodu se pojave<br />

grijesi pa ih ne spriječe, a u<br />

mogućnosti su to da urade,<br />

samo što ih Allah nije kaznio.”<br />

(Ebu Davud, Albani kaže da<br />

je sahih).<br />

Džerir b. Abdullah veli<br />

da je čuo Allahova Poslanika,<br />

s.a.v.s., kako kaže: “Ukoliko<br />

čovjek bude činio grijehe pa<br />

ga u tome ne spriječe njegovi<br />

sunarodnjaci, a u mogućnosti<br />

su to da urade, Allah će ih<br />

kazniti prije smrti.” (Ebu Davud,<br />

Albani kaže da je hasen).<br />

Obilježje vjere<br />

Naređivanje<br />

dobra i<br />

odvraćanje<br />

od zla čuva<br />

opskrbu i<br />

produžuje<br />

život. Židovske<br />

i kršćanske<br />

svećenike Allah<br />

je prokleo,<br />

prema riječima<br />

njihovih<br />

poslanika,<br />

kada su ostavili<br />

naređivanje<br />

dobra i<br />

odvraćanje<br />

od zla, a<br />

nakon toga su<br />

kažnjavani.<br />

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Tako<br />

mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili<br />

ćete naređivati dobro i odvraćati od zla<br />

ili će vam Allah poslati kaznu, pa ćete<br />

moliti a On vam se neće odazvati.” (Tirmizi<br />

od Huzejfe, Albani kaže da je hasen).<br />

Naređivanje dobra i odvraćanje od<br />

zla čuva opskrbu i produžuje život. Ži-<br />

dovske i kršćanske svećenike Allah je<br />

prokleo, prema riječima njihovih poslanika,<br />

kada su ostavili naređivanje dobra<br />

i odvraćanje od zla, a nakon toga su kažnjavani.<br />

U jednoj izvanrednoj formi, u hadisu<br />

koji od Nu’man ibn Bešira bilježi<br />

imam Buhari, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,<br />

odslikava društvenu zajednicu i obavezu<br />

sprječavanja onih koji čine smutnju,<br />

kako bi se izbjegla zajednička propast, pa<br />

veli: “Primjer onoga koji čuva Allahove<br />

granice i onoga koji ih prelazi je kao primjer<br />

ljudi raspoređenih na lađi: jednih<br />

koji su u njenom gornjem i drugih koji<br />

su u njenom donjem dijelu. Oni koji su<br />

u njenom donjem dijelu kada zatraže da<br />

piju vode odlaze do onih koji su iznad<br />

njih, da bi zatim rekli: ‘Dajte da mi za<br />

svoje potrebe probušimo jednu rupu, da<br />

ne uznemiravamo one iznad nas.’ Ako ih<br />

puste da urade ono što namjeravaju, svi<br />

će stradati, a ako ih spriječe, spasit će i<br />

sebe i sve druge.”<br />

Ovo je jasan primjer kojim<br />

se ukazuje da zajednica muslimana<br />

treba biti blisko povezana,<br />

u kojoj će aktivnost naređivanja<br />

dobra i odvraćanja od<br />

zla biti kontinuirana, u kojoj<br />

će se svi pojedinci međusobno<br />

pomagati u čuvanju Allahovih<br />

granica. U takvoj zajednici<br />

vlada mir i sigurnost, čuva se<br />

čvrst moral. Ona je potpuno<br />

drugačija od zajednice u kojoj<br />

radi ko šta hoće, u kojoj se ne<br />

vodi briga o moralnim granicama:<br />

Misliš li ti da većina njih<br />

hoće da čuje ili da nastoji da<br />

shvati? Kao stoka su oni, čak su<br />

još dalje s Puta pravog skrenuli.<br />

(El-Furkan, 44.).<br />

Naređivati dobro a odvraćati<br />

od zla vjersko je obilježje<br />

propisano od Gospodara<br />

svjetova radi dobrobiti čovječanstva.<br />

Ukoliko se zapostavi<br />

ukinut će se najjači faktor<br />

popravljanja i jačanja društva, ljudi će<br />

postat imuni na negativne pojave tako<br />

da roditelj neće kritikovati negativne<br />

postupke svog djeteta, komšija neće savjetovati<br />

komšiju, rodbina rodbinu niti<br />

prijatelj prijatelja, neće se usmjeravati<br />

ka Pravome putu i dobrobiti i ovoga i<br />

budućeg svijeta. Ukoliko se izgubi ovo<br />

obilježje među članovima društva, takvo<br />

društvo je osuđeno na propast.<br />

Naređujte dobro a od zla odvraćajte<br />

koliko ste u mogućnosti, Allah će vas nagraditi,<br />

bit ćete u Njegovoj partiji među<br />

onima koji su se odazvali Njegovoj naredbi<br />

i koje je pohvalio u plemenitoj Knjizi:<br />

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada<br />

pojavio: tražite da sečine dobra djela, a od<br />

nevaljalih odvraćate, i<br />

u Allaha vjerujete.<br />

(Alu Imran, 110.).<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

U sjeni smutnji i nereda grcaju (guše se) pravda i istina<br />

Hatib: Abdurrahman<br />

es-Sudejs<br />

Preveo i sažeo:<br />

Amir Durmić<br />

El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />

(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />

Mala djela<br />

velikih posljedica<br />

Svako ko je iole<br />

upoznat sa temeljima<br />

na kojima<br />

se gradi vjera<br />

islam, uvjeren je da<br />

ova vjera poziva u<br />

uzoritost, uzvišeni<br />

moral, čovjekoljublje,<br />

ali i u svaki drugi<br />

vid lijepog ponašanja.<br />

To su principi<br />

i osobine koje bi trebale<br />

krasiti svakog muslimana,<br />

bez obzira radilo se o muškarcu<br />

ili ženi, o bogatom<br />

ili siromašnom. Jedan od<br />

tih uzvišenih principa koji<br />

su ugrađeni u samu srž<br />

vjere islama, jeste i princip<br />

sveopće pravednosti koja<br />

je osnovni preduvjet da u<br />

jednom društvu zavladaju<br />

mir, sigurnost i blagostanje.<br />

Uzvišeni Allah rekao je: Allah<br />

naređuje da se pravedno postupa i da<br />

se dobro čini… (En-Nahl, 90.). Ovaj<br />

princip mora biti u potpunosti ispoštovan<br />

prema svima, bez obzira<br />

radilo se o prijateljima ili neprijateljima,<br />

o bližnjima ili daljnjima, o<br />

ukućanima ili komšijama. Nepravda<br />

i nasilje, kao sušta suprotnost<br />

dobročinstvu i pravednosti, moraju<br />

prestati i biti iskorijenjeni, ili, u<br />

najmanju ruku, svedeni na najmanji<br />

mogući nivo. Osudu nepravde i<br />

nasilja nalazimo u svim nebeskim<br />

religijama, a razlog je jasan: oni su<br />

jedan od glavnih uzroka nereda, pobuna,<br />

nesigurnosti i ratova. Rekao<br />

je Poslanik, s.a.v.s.: “Ukoliko ljudi<br />

vide nasilnika kako čini nepravdu<br />

pa ga u tome ne spriječe, približilo<br />

se vrijeme kada će ih sviju od Allaha<br />

zadesiti kazna.” (Tirmizi). Vrijeme<br />

u kojem Allahovom voljom živimo,<br />

obiluje nasiljem i nepravdom koje<br />

vladari silnici sprovode nad svojim<br />

potlačenim narodima, odbijajući<br />

da čuju glas razuma i istine i da se<br />

prođu nasilničkog djelovanja. Čak<br />

su i predislamski pagani osuđivali<br />

nasilje i nepravdu, te pomagali potlačene<br />

i nemoćne. Iako mušrici koji<br />

Osudu nepravde<br />

i nasilja<br />

nalazimo u<br />

svim nebeskim<br />

religijama, a<br />

razlog je jasan:<br />

oni su jedan od<br />

glavnih uzroka<br />

nereda, pobuna,<br />

nesigurnosti i<br />

ratova.<br />

su robovali kipovima i svojim<br />

strastima, predislamski<br />

Arapi su sklopili savez kojeg<br />

su nazvali Savez vrlih<br />

dobročinitelja a kojim su<br />

jednoglasno osudili činjenje<br />

nepravde bilo kome, i obavezali<br />

se da će potlačenom<br />

uvijek biti na pomoći. Čak<br />

je i Poslanik, s.a.v.s., prisustvovao<br />

tom savezu još prije<br />

poslanstva, a nakon što je<br />

primio Objavu i postao poslanik, pohvalio<br />

je taj savez rekavši: “Bio sam<br />

prisutan u kući Abdullaha b. Džud’ana<br />

kada je zaključen taj ugovor, a svoje<br />

učešće u njemu ne bih mijenjao ni za<br />

stado crvenih deva. Kada bih i sada,<br />

u islamu, bio pozvan nekom takvom<br />

ugovoru, ja bih se na njega rado odzvao.’’<br />

(Bejheki, Sunenul-Kubra). Stoga<br />

pozivamo sve ljude dobre volje, bili oni<br />

muslimani ili ne, da zajednički osudimo<br />

nasilje koje silnici i nepravednici<br />

čine nad svojim narodima, te da damo<br />

sve od sebe da krvoproliće prestane što<br />

prije, jer se u suprotnom bojimo da će i<br />

nas same zadesiti Allahova kazna, a zulumćarima<br />

poručujemo: Oni su se zaklinjali<br />

Allahom, najtežom zakletvom,<br />

da će se, bolje nego bilo koji narod,<br />

držati Pravoga puta – samo ako im<br />

dođe onaj koji će ih opominjati. I kad<br />

im je došao onaj koji opominje, njegov<br />

dolazak im je samo povećao otuđenje:<br />

oholost na Zemlji i ružno spletkarenje<br />

– a spletke će pogoditi upravo one koji<br />

se njima služe. Zar oni mogu očekivati<br />

nešto drugo već ono što je zadesilo narode<br />

drevne? U Allahovim zakonima<br />

ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim<br />

zakonima ti nećeš naći odstupanja.<br />

(El-Ahzab, 42.-43.).<br />

Hatib: Dr. Abdulmuhsin el-Kasim<br />

Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />

Svaka hvala pripada Allahu, Njega<br />

Shvalimo, od Njega pomoć i oprost<br />

tražimo, i njemu se utječemo od zla<br />

naših duša i naših loših djela. Koga On<br />

na Pravi put izvede, niko ga u zabludu ne<br />

može odvesti, a koga On u zabludi ostavi,<br />

niko ga na Pravi put ne može izvesti.<br />

Svjedočim da je samo Allah istinski Bog,<br />

koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed<br />

Allahov rob i poslanik, neka je<br />

na njega, njegovu čistu porodicu i plemenite<br />

ashabe, vječni Allahov rahmet i<br />

mir. Bojte se Allaha, jer onaj ko se bude<br />

bojao Allaha, postići će visoke stepene<br />

(deredže), i čeka ga lijep povratak Allahu,<br />

poslije smrti. Kada Allah, dželle šanuhu,<br />

želi nekoga počastiti istinskom spoznajom<br />

i puninom ljubavi prema Njemu, On<br />

Njegovo srce nadahne sviješću o Svojim<br />

uzvišenim atributima, a posebno onima<br />

koji svjedoče Njegovo beskrajno dobro,<br />

blagodarnost, obilato nagrađivanje i uvišestručavanje<br />

nagrade za, u ljudskim očima,<br />

neznatna djela. U kontekstu govora<br />

o neizmjernom zadovoljstvu, radosti i zahvali<br />

koju će stanovnici Dženneta iskazati<br />

prema Allahu, nakon što ih On smjesti u<br />

obećano imboravište, Uzvišeni veli: “Hvaljen<br />

neka je Allah” - govorit će - “koji je od<br />

nas tugu odstranio - Gospodar naš, zaista,<br />

mnogo prašta i blagodaran je - koji nam je,<br />

od dobrote Svoje, vječno boravište darovao,<br />

gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost<br />

neće snalaziti.” (Fatir, 33.-34.). Najniža<br />

progresija kojom Allah, dželle šanuhu,<br />

nagrađuje dobro učinjeno djelo je ona<br />

desetorostruka (desetorostruka nagrada za<br />

jedno dobro djelo), a o čemu govori sljedeći<br />

ajet: Ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko<br />

nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo,<br />

bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće<br />

im se učiniti nepravda. (Prijevod značenja,<br />

El-En’am, 160.). Način na koji se Allah,<br />

dželle šanuhu, zahvaljuje (odužuje) Svojim<br />

robovima za njihovu poslušnost i pokornost,<br />

jeste da im obećava džennetske perivoje,<br />

u kojima će vječno uživati i u kojima,<br />

niučemu, neće oskudijevati. Zato vjernik<br />

ne smije potcijeniti ni jedno dobro djelo,<br />

makar ono u njegovim očima izgledalo<br />

malo i bezvrjedno, jer ne zna koje će ga<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

8


El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)<br />

Teror nad muslimanskom porodicom<br />

Hatib: ‘Ikrime Sabri<br />

Preveo i sažeo: Esad Mahovac<br />

Posebna odlika<br />

Allahovog<br />

višestrukog<br />

nagrađivanja je<br />

da za djela, koja<br />

ne zahtijevaju<br />

veliki napor<br />

i trud, daje,<br />

za ljudski<br />

pojam, gotovo<br />

nevjerovatne<br />

nagrade, pa je<br />

tako nagrada za<br />

tevhid, prirodnu<br />

i urođenu vjeru<br />

s kojom se<br />

svaki čovjeka<br />

rađa, ni manje<br />

ni više nego<br />

Džennet.<br />

djelo, na kraju, uvesti<br />

u Džennet, možda<br />

to bude upravo to<br />

“malo” djelo. Jedna<br />

od Poslanikovih<br />

preporuka je: “Ne<br />

potcjenjuj ni jedno<br />

dobro djelo.” (Muslim).<br />

Rekao je Ibn<br />

Hadžer: “Čovjek ne<br />

treba odustajati od<br />

dobrog djela, bez<br />

obzira koliko ono<br />

u njegovim očima<br />

izgledalo malo, kao<br />

što ne treba činiti<br />

loše djelo, bez obzira<br />

koliko mu se<br />

činilo malim, jer ne<br />

zna koje će mu djelo<br />

priskrbiti Allahovu<br />

milost, a koje će<br />

ga koštati Allahove<br />

srdžbe.’’ Posebna odlika Allahovog višestrukog<br />

(neizmjerenog, obilnog) nagrađivanja<br />

je da za djela, koja ne zahtijevaju<br />

veliki napor i trud, daje, za ljudski pojam,<br />

gotovo nevjerovatne nagrade, pa je tako<br />

nagrada za tevhid, prirodnu i urođenu<br />

vjeru s kojom se svaki čovjeka rađa, ni<br />

manje ni više nego Džennet, kao što kaže<br />

Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem: “Ko<br />

dođe pred Allaha, a nije Mu činio širka,<br />

ući će u Džennet!” (Muslim). “Čije zadnje<br />

riječi, na ovome svijetu, budu riječi la ilahe<br />

illallah, ući će u Džennet.’’ Za pojedinačne<br />

ibadetske obaveze, koje se ponavljaju<br />

više puta u toku dana i noći, Allah je obećao<br />

brisanje grijeha i otvaranje džennetskih<br />

vrata: obredno čišćenje je podigao na<br />

stepen polovine vjere, upotreba misvaka<br />

(grubog drvceta kojim se čiste zubi) donosi<br />

Njegovo zadovoljstvo, ko se abdesti i<br />

upotpuni abdest, njegovo tijelo oslobađa<br />

se od grijeha, ko, na kraju abdesta, izgovori<br />

riječi šehadeta, otvorio je sebi osmora<br />

džennetska vrata, i ući će u Džennet (na<br />

Sudnjem danu), na koja od njih bude htio.<br />

(Muslim).<br />

Danas je sve više onih koji su<br />

“ljubomorni” na našu čast,<br />

na našu porodicu... Sve je više<br />

onih koji kao gladni vukovi<br />

oblijeću oko zabrane koju je<br />

islam zaštitio mnogim ogradama<br />

i propisima, ali je sve<br />

manje dosljednih pastira<br />

koji razumijevaju preuzetu<br />

obavezu i emanet od Allaha.<br />

Ti isti pastiri zaboravljaju na<br />

riječi Uzvišenog koji kaže:<br />

O vi koji vjerujete, sebe i porodice<br />

svoje čuvajte od vatre<br />

čije će gorivo ljudi i kamenje<br />

biti. (Et-Tahrim, 6.). Mnogo<br />

je muslimana koji zapostavljaju<br />

odgoj svojih supruga i<br />

svoje djece i to je činjenica<br />

koja je dobro poznata neprijateljima<br />

ove vjere i nažalost<br />

dobro iskorištena sa njihove<br />

strane. Muslimanska porodica<br />

je danas jedna od najčešćih<br />

meta neprijatelja. Da bi narušili<br />

ovu instituciju oni izmišljaju zakone,<br />

donose odluke i opet, nažalost, nalaze<br />

maloumnike koji su spremni da sprovedu<br />

tu nepravdu nad muslimanima.<br />

Danas se muslimani uveliko pozivaju<br />

da svoje probleme povjere svojim<br />

“vjernim prijateljima” koji će ih riješiti<br />

preko novouvedene institucije u naše<br />

zemlje pod nazivom Porodični sud.<br />

Sve više je žena i kćerki koje se žale tim<br />

sudovima na svoje muževe ili očeve, a<br />

dobro nam je poznato na čiju stranu će<br />

oni stati. Mi dobro znamo da islam ne<br />

podržava nasilje, niti bilo kakav oblik<br />

diskriminacije, ali isto tako znamo da<br />

islam nudi svoja rješenja koja su blagotvorna<br />

za porodicu i sve njene članove.<br />

Jedan od zakona tog suda kaže da<br />

se žena koja je mimo svoje volje imala<br />

odnos sa svojim zakonitim mužem<br />

tretira kao ona nad kojom je izvršeno<br />

silovanje i naravno počinilac tog akta<br />

će biti kažnjen zatvorskom kaznom.<br />

Zar ovako supruga pazi na svoju porodicu<br />

i na svoj emanet prema njoj?!<br />

Da li se na ovakav način rješavaju problemi?!<br />

Islam je svakom od supružnika<br />

odredio njegova prava i njegove<br />

zabrane. Islam zabranjuje da čovjek ili<br />

žena otkrivaju ono što se desi u postelji,<br />

a kako onda protumačiti postupak<br />

Mi dobro<br />

znamo da<br />

islam ne<br />

podržava<br />

nasilje, niti bilo<br />

kakav oblik<br />

diskriminacije,<br />

ali isto tako<br />

znamo da<br />

islam nudi<br />

svoja rješenja<br />

koja su<br />

blagotvorna za<br />

porodicu i sve<br />

njene članove.<br />

žena koje odlaze na sud i<br />

svog supruga optužuju da<br />

je nad njima počinjeno silovanje.<br />

Zar ne znaju da<br />

Allah zabranjuje da se prava<br />

traže negdje drugdje mimo<br />

islamskih sudova. Allah<br />

Uzvišeni o tome kaže: Zar<br />

ne vidiš one koji tvrde da<br />

vjeruju u ono što se objavljuje<br />

tebi i u ono što se je objavljeno<br />

prije tebe pa ipak žele<br />

da im se pred tagutom sudi,<br />

a naređeno im je da u njega<br />

ne vjeruju. A šejtan želi da<br />

ih u veliku zabludu navede. (En-Nisa,<br />

60.). Takvi legaliziraju zinaluk ukoliko<br />

on biva uz obostrano zadovoljstvo,<br />

a spremni su da rasture brak muslimana<br />

pod izgovorom nasilja i terora.<br />

Isto možemo reći i u pogledu kćerki<br />

koje tuže svoje muževe da im ne<br />

dozvoljavaju slobodu kakvu im nudi<br />

Zapad. I u ovakvim slučajevima otac<br />

gubi presudu i biva kažnjavan a porodica<br />

trpi i biva narušena. Prije nego<br />

što se ovo desi svaki od nas mora da<br />

ispuni emanet odgoja svoje djece, a ne<br />

da toga bude svjestan kada se nepravedno<br />

nađe iza rešetaka.<br />

Druga vrsta terora nad porodicom<br />

jeste takozvani običajni brak koji se<br />

obavlja u tajnosti, a što islam zabranjuje,<br />

jer poznato je iz Poslanikovih,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, hadisa da<br />

nema braka bez staratelja. Djevojka<br />

inače lahko pada kao žrtva laskavih<br />

riječi i lažnih obećanja, te tako obmanjena<br />

pristaje na tu vrstu braka bez<br />

znanja svojih roditelja. Da stvar bude<br />

još bolnija postoje advokati i kojekakvi<br />

biroi koji to legaliziraju i tako zlo<br />

postaje još veće. Oni koji se igraju sa<br />

tuđom čašću trebaju se bojati Allaha i<br />

okaniti se tih prljavih poslova. Molim<br />

Allaha da sačuva naše porodice i našu<br />

čast, jer On je jedini kadar da to učini.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

9


Polumjesec<br />

Europa<br />

Breivik i Le Pen su dokaz<br />

utjecaja srpskih zločinaca<br />

na širenje mržnje prema<br />

islamu i muslimanima<br />

u Europi<br />

www.rijaset.ba<br />

Web portal Rijaseta je najutjecajniji medij Islamske<br />

zajednice u BiH<br />

Zahvaljujući velikoj zainteresiranosti<br />

domaće i strane javnosti za<br />

kretanja u i oko Islamske zajednice<br />

u Bosni i Hercigovini, te uzimajući<br />

u obzir da je i kod nas korištenje<br />

internet komunikacija podignut na<br />

zavidan nivo, web portal Rijaseta<br />

IZ u BiH je za kratko vrijeme<br />

postao glavni i najutjecajniji medij<br />

Islamske zajednice u BiH. www.rijaset.ba<br />

je medij koji je Islamskoj<br />

zajednici u BiH omogućio brzu i<br />

adekvatnu komunikaciju sa javnošću.<br />

Nema sumnje da će www.rijaset.ba<br />

u narednom periodu postati<br />

još jači i utjecajniji medij.<br />

Bivši predsjednik ekstremno<br />

desnog Nacionalnog fronta Jean-Marie<br />

Le Pen priznao je prošle<br />

sedmice da se susreo s bivšim<br />

političkim vođom bosanskih Srba<br />

Radovanom Karadžićem kada je<br />

za njim tragalo međunarodno pravosuđe.<br />

“Da”, odgovorio je Le Pen<br />

na pitanje i-Tele o knjizi “Misija Le<br />

Pen” koja treba uskoro da izađe i<br />

koju je napisao njegov bivši tjelohranitelj<br />

Thierry Legier, a u kojoj<br />

se spominje susret s Radovanom<br />

Karadžićem. “Nisam ja zadužen<br />

za gonjenje ratnih zločinaca koje je<br />

označilo javno mnijenje”, kazao je<br />

Jean-Marie Le Pen.<br />

Nekoliko dana ranije mediji u Srbiji<br />

su otkrili da je kršćanski terorista iz<br />

Norveške Anders Breivik održavao<br />

bliske veze sa srpskim zločincem<br />

Legijom. Anders Breivik je u svom<br />

manifestu napisao da je dosta naučio<br />

o borbi protiv muslimana od<br />

“jednog srpskog borca koji je pobio<br />

dosta muslimana u Bosni”. Ova<br />

dva slučaja jasno ukazuju koliko su<br />

jake i bliske veze između evropskih<br />

i srpskih fašista i mrzitelja islama<br />

i muslimana. Također, iz navedenih<br />

slučajeva da se primijetiti da<br />

su evropski fašisti imali detaljnu<br />

psihološko-propagandnu obuku<br />

od strane srpskih zločinaca koji su<br />

evropskim kolegama u detalja opisali<br />

gdje, kako i koliko su pobili<br />

muslimana u Bosni i Hercegovini.<br />

Kako SDP državnim parama plaća<br />

naklonost novinara FTV-a<br />

SDP-ova hedija novinarima<br />

Federalne televizije za<br />

dugogodišnje sluganstvo<br />

S<br />

DP nije zaboravio na svoje<br />

vjerne novinare iz Federalne<br />

televizije kada su ovih dana ras-<br />

podjeljivali j<br />

udobne fotelje vla-<br />

sti u državnim i entitetskim in-<br />

stitucijama. SDP-ovi političari<br />

sa sobom u vlast poveli gomilu<br />

savjetnika, mnogi od tih savjet-<br />

nika su novinari ili bliska fami-<br />

lija Federalne televizije. Tako je<br />

Damir Kaletović uhljebio svoju<br />

suprugu u Ministarstvo sigurno-<br />

sti BiH, izvršni direktor FTV-a<br />

Zvonimir Jukić, svoju suprugu<br />

je uposlio za savjetnika u Vladi<br />

Federacije BiH, na isto mjesto<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

10<br />

svoju suprugu uhljebio je direktor<br />

RTVFBiH-a, Džemal Šabić,<br />

a Bakir Hadžiomerović je svog<br />

mlađeg brata smjestio da savje-<br />

tuje SDP-ovog načelnika općine<br />

Centar, Dževada Bećirevića.<br />

Ne bi imali ništa protiv da SDP<br />

novinarima FTV-a daje pla-<br />

će iz svog a ne državnog džepa.<br />

Nažalost, valja nam naredne, naj-<br />

manje tri godine, trpiti nasilje<br />

FTV-oca koji će se znati odužiti<br />

svojim gazdama.


Ludi polumjesec<br />

Međunarodni borci protiv antisrba<br />

Međunarodna inicijativa za praćenje<br />

antisrbizma iz Novog<br />

Sada uskoro će snimiti video spot,<br />

koji će biti posvećen silovanim<br />

Srpkinjama i koji će poslati jasnu<br />

poruku i holivudskoj glumici<br />

i rediteljki Anđelini Đoli, ali<br />

i svim drugim takozvanim humanitarcima,<br />

piše banjalučki list<br />

Fokus. Ne zna se šta je u ovoj<br />

Apel za pomoć<br />

Porodici Uka hitno potrebna sredstva za liječenje<br />

Es-selamu alejkum. Zovem se Uka<br />

Fatima i ovim putem Vam se obraćam<br />

za pomoć mojoj kćerki Merjem<br />

koja ima 6 godina. Merjem je teško<br />

obolila a dijagnoza ubrzan hormon rasta.<br />

Petočlana smo porodica, živimo u<br />

Konjicu. Merjem svaki mjesec ide na<br />

terapije u Mostar, na Bijeli Brijeg. A na<br />

žalost ja nemam sredstava da finansiram<br />

njen odlazak na terapije.<br />

Ja i muž smo nezaposleni,školujemo<br />

dvoje starije djece.Moj suprug je bio<br />

pripadnik Armije BIH. Suprug je bolestan<br />

obolio od PTSP i liječi se na<br />

psihijatriji u Konjicu. Najveći problem<br />

nam je odlazak u Mostar na terapije i<br />

hrana za Merjem, naime Merjem mora<br />

da jede posebnu hranu koja ne smije<br />

imati sastojaka hormona u sebi. Takva<br />

hrana nas košta u prosjeku 400,00 KM<br />

mjesečno. Hvala Dragom Allahu, uz<br />

pomoć dobrih ljudi ja mogu finansirati<br />

nabavku inekcija za Merjem, jedini<br />

vijesti luđe. Međunarodni antisrbi<br />

su zaista originalno ime za<br />

jednu organizaciju, a tek njihova<br />

najava da će uskoro snimati spot<br />

o silovanim Srpkinjama. Kao da<br />

se radi o snimanju spota za neku<br />

antisrpsku međunarodnu pjesmu.<br />

Priznajemo, ovo je najoriginalnija<br />

ludost u prvih nekoliko polumjeseca<br />

ove godine.<br />

problem mi je putni trošak i hrana za<br />

Merjem. Ovim putem Vam se obraćam<br />

da mi pomognete koliko ste u mogućnosti.<br />

Merjem se mora liječiti, primati<br />

inekcije do 20.10.2013. godine, a za<br />

svaki odlazak u Mostar mi moramo<br />

izdvojiti minamalno 50,00 KM. “Ko<br />

spasi jedno biće kao da je spasio čitavo<br />

čovječanstvo.”<br />

Uka Fatima<br />

ul. Zuke Džuhmura<br />

88400 Konjic<br />

062-279-902<br />

Uplata sredstava u KM može se izvršiti<br />

na račun<br />

3386800662351<br />

sa pozivom na broj 45261342000<br />

Uplata sredstava u eurima<br />

UniCredit bank dd BiH<br />

IBAN BA39 3386 8028 6855 7258<br />

Swift Code UNCRBA22<br />

Broj računa 45261342101<br />

Uka Ali.<br />

Srpska pravoslavna crkva<br />

Lažljivi pop Neđo<br />

Polovinom prošlog mjeseca u<br />

Glasu Srpske oglasio se bijeljinski<br />

pop Nedeljko Neđo Pajić koji je<br />

u kratkoj kolumni napisao gomilu<br />

uvreda i laži o našem uvaženom<br />

reisu dr. Mustafi Ceriću. U tom<br />

kratkom tekstu pop Neđo se lažno<br />

predstavio u svjetlu mira i širenja<br />

tolerancije. A onda je iz Bijeljine<br />

na adresu web portala Rijaseta<br />

IZ-e u BiH stigao tekst sa argumentima<br />

ko je ustvari pop Neđo.<br />

“A šta bi i mogao napisati pop koji<br />

je i sam u toku agresije masovno<br />

pokrštavao bijeljinske muslimane.<br />

Ili kako to pop Neđo jednom prilikom<br />

izjavi 1994. godine da on ne<br />

pokrštava muslimane masovno već<br />

pojedinačno, i da u tome nema ništa<br />

lošeg što su se ljudi vratili vjeri<br />

svojih pradjedova. Na koje je pradjedove<br />

mislio pop Neđo? Možda<br />

na Mehmed-pašu Sokolovića za<br />

kojeg je u vjeronaučnom udžbeniku<br />

za 7. razred napisao: “Kada<br />

je jedan od veoma uticajnih Srba,<br />

poturčenjak, Mehmed Sokolović,<br />

postao turski paša, došlo je do promjene<br />

u korist Srpske crkve, jer on<br />

nikada nije zaboravio svoje srpsko<br />

porijeklo”, napisao je anonimni<br />

autor. Pop Neđo je pomislio da su<br />

njegovi zločinački i mrziteljski tragovi<br />

dobro pokriveni. Na njegovu<br />

žalost u BiH ima još uvijek dosta<br />

sposobnih i svjesnih Bošnjaka koji<br />

znaju i spremni su da brane svoju<br />

vjeru. Upravo zbog ove činjenice<br />

pop Neđo i njegovi mentori i saradnici<br />

mrze reisa Cerića jer svojim<br />

djelom ohrabruje Bošnjake da<br />

ne saginju glavu pred zločincima<br />

kao što je pop Neđo.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

11


Federalna televizija<br />

Skandalozno: FTV danima<br />

objavljuje reklamu u kojoj<br />

su Mojsije - Musa, a.s,<br />

Muhammed, a.s., i Isa - Isus,<br />

a.s., nazvani radikalnim<br />

vjerskim vođama<br />

srijedu 22. februara u kasnim<br />

večernjim satima na U<br />

programu Federalne telvizije<br />

prikazana je 9. epizoda dokumentarne<br />

emisije “Fenomeni,<br />

izgubljeni arhivi”. Danima,<br />

prije objavljivanja ove dokumentarne<br />

emisije FTV je svaki<br />

dan po više puta reklamirala<br />

emitiranje iste. U toj najavi<br />

izrečene su nevjerovatne uvrede<br />

na račun vjere i Božijih poslanika.<br />

Naime, poslanici Mojsije<br />

ili Musa, a.s, Muhammed, a.s.,<br />

i Isa ili Isus, a.s., nazvani su<br />

radikalnim vjerskim vođama.<br />

Slijedi doslovni citat: “Identiteti<br />

mnogih kultura i nacija građeni<br />

su kroz fanatizam i strast radikalnih<br />

vjerskih vođa. Mojsije,<br />

Muhammed i Isus najpoznatiji<br />

su među njima. Neki su<br />

završili kao mučenici a neki<br />

su u smrt odveli čitave grupe<br />

ljudi”.<br />

Poučna priča Husein ef. Hodžića o životu Bošnjaka u RS-u<br />

Potret jednog povratnika i džematlije u Trebinju<br />

J<br />

uče kuharica u četvrtak “Imareta” uoči u dolazećeg Trebinju usputno<br />

me obavijesti da je u kuhinju navraćao<br />

petka<br />

Bećo i brzo je otišao uz obrazloženje da se<br />

ne osjeća dobro i da mi je poručio da ako<br />

tako bude i sutra neće moći doći na džumu<br />

u Osman-pašinu džamiju (inače Bećina<br />

dužnost ili amaterski hobi bio je otvoriti<br />

petkom abdesthanu, u džamiji uključiti<br />

grijanje, podijeliti nepreuzete brojeve lista<br />

Preporod, paliti kandilje ramazanom i<br />

tome slično što on godinama radi). Dakle<br />

riječ je o Bećiru Mujačiću, sinu Begana<br />

rođenog u Donjem Grančarevu kod<br />

Trebinja davne 1933. godine, džematlije i<br />

povratnika koji se vratio u svoje Trebinje<br />

gdje je prije rata sa suprugom i majkom<br />

živio, kako reče, u fabričkoj garsonjeri na<br />

trećem spratu, u tadašnjoj ulici Asima<br />

Zubćevića koja danas ni po kojem rezonu,<br />

uz svo dužno poštovanje nositelja imena,<br />

se zove ulica Svetosavska.<br />

Kažu njegovi poznavaoci da je radeći u<br />

halama fabrike alata više decenija gurao<br />

japaner sa otpadnim materijalom i usput<br />

zdušno prepričavao o fudbalu i svojim ljubimcima<br />

iz tima beogradskog Patrizana.<br />

.... ali dođe nesretni rat, na ove prostore<br />

je (naj)prvi u Bosni i Hercegovini došao<br />

i jednog dana 1991. kad se Trebinje<br />

“branilo” od Dubrovnika na Bećina vrata<br />

stana pokucao je vojni kurir poslat iz trebinjske<br />

komande i kasarne sa pozivom da<br />

se odmah javi u komandu. Iako je Bećo<br />

imao punih 59 godina života znao je da<br />

se “narodna vlast” ne šali i morao je odustati<br />

od čekanja da se ručak zgotovi, već se<br />

uputi put kasarne.<br />

Bećo mi je puno godina poslije toga rekao<br />

da je toga dana već nakon dva sata bio<br />

pod ratnom spremom sa zaduženom “papovkom”<br />

u prepunom duplom autobusu<br />

“harmonika” sa sličnim “dobrovoljcima”<br />

na putu niz Popovo polje, a odatle preko<br />

Ravnog na jug i kao reče bio tri mjeseca<br />

na položaju u Orahovom dolu, rodnom<br />

mjestu onoga što je sada u Hagu i što je<br />

na polasku prije više godina iz Beograda<br />

tamo izvadio povrtanu kartu Beograd-<br />

Hag-Beograd, što je evidentno da mu je<br />

istekla, kome u povratku ne pomažu ni<br />

grafitni tekstovi podrške punog Trebinja<br />

i Bileće... Ali ne mari, ako se gospodin<br />

još čekajući pravednu presudu nije vratio<br />

nije ni Bećo imao potrebe, za puna<br />

tri mjeseca vojevanja i čuvanja njegova<br />

rodnog sela, da iz zadužene “papovke”<br />

ispali ijedan metak, već Bećo reče da ga<br />

je slučajno sreo uglednik, neki gospodin<br />

iz njegove bivše fabrike vidjevši Beću u<br />

uniformi i rekavši “koja te budala posla<br />

tamo” i istog dana<br />

razdužiše oružja i<br />

uniforme. Još je nekoliko<br />

mjeseci Bećo<br />

arbajtov’o radnu<br />

obavezu u fabrici a<br />

onda je došao dan<br />

da je kao i hiljade njegovih sunarodnika<br />

decembra i januara 1992/93. uputio<br />

se sa suprugom i bolesnom majkom put<br />

Crne Gore tačnije u Plav gdje ostaje koju<br />

godinu i ne mogavši otići dalje nekako<br />

se preko Srbije i Mađarske obreo na slobodnoj<br />

teritoriji u Tuzli, gdje kao izbjeglica<br />

dočekuje kraj rata. Za nejverovati je<br />

da je Bećo kao dijete tamo i prošlog rata<br />

bio izbjeglica u Maoči kod Brčkog, ovog<br />

puta na sjevernoj strani planine Majevice<br />

i baš tu gdje danas često naši tragači i<br />

“dušebrižnici” državne bezbjednosti i<br />

političari sa medijima iz manjeg bh. entiteta<br />

traže “neprijatelja” poretka i države<br />

odakle se počesto vrate bez ikakva ulova.<br />

A Bećo se u svoje Trebinje vratio iz Tuzle<br />

ali bez majke i supruge, tamo ih je ukopao,<br />

čak im od svoje minimalne penzije<br />

i nišane pristojne udario. Ali ljudi ne bi<br />

bili ljudi kad ne bi Beći jade pripremali.<br />

U Tuzli su ga optuživali da je bio u<br />

srpskoj vojsci pa je počesto bio uskraćen<br />

za humanitarnu pomoć, a kad ga je po<br />

povratku u Trebinje 2002. godine kondukter<br />

iz Trebinja ispraćao na vratima<br />

autobusa u Lastvi, kad je Bećo pošao na<br />

mezar oca Begana u Grančerevu, ovaj<br />

mu rekao: “Stari ti si bio u Alijinoj vojsci,<br />

čekaju te tamo naoružani!“ Bećo se samo<br />

postidio nasmijanih putnika punog autobusa<br />

i strpljivo izašao...<br />

Mnogo je nezgoda pa i šaljivih koja savijaju<br />

raspoloženje i tijelo ovoga poštenog<br />

starine i sugrađanina. Prije dvije godine<br />

lokalni list Glas Trebinja šalio se na Bećin<br />

račun u šaljivoj rubrici gdje jedan Srbin<br />

tobože veli na pj pijaci: “Znaš šta, Bećo?”<br />

“Šta je, Đećo”, upita Bećo. A Đećo odgo-<br />

vori: “Kad se drugi put bude ratovalo, ja<br />

odoh Bećo a ti ostani.” Ovako je i slično<br />

bilo često i stalno u Bećinu životu. Drugi<br />

su mu pravili-vršili diobu, ali ti drugi su<br />

uvijek i prvi odabirali...<br />

Sve to Beću i sijaset drugih provokacija<br />

kao i ona kad ga po povratku iz džamije<br />

razuzdana omladina zaokupi pitanjima:<br />

“Bećo, jesi li za kralja i otadžbinu?”!!!!!!!!!!!<br />

podobro uznemiri, pa Bećo danas i visok<br />

šećer ima.. al’ Bećo trpi i ide dalje hrabro<br />

kraju svoga života nepokolebljivo vjerujući<br />

u ljudsku dobrotu, jer je i on dobar<br />

i pošteno časan i pošteno pošten, a drugi<br />

oko njega neka se pitaju jesu li takvi..<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

12


Djelovanje šiija u BiH<br />

Primjer šiitskog širenja mržnje prema hanefijskom i drugim<br />

sunijskim mezhebima<br />

posljednje vrijeme na internetu je<br />

pokrenuto više web stranica prošiitskog<br />

sadržaja na bosanskom jeziku.<br />

Iaoko su ove stranice slabo posjećene<br />

moramo upozoriti na njihov sadržaj,<br />

odnosno na neprimjereno djelovanje<br />

onih koji administriraju i finansiraju<br />

iste. Naime, putem spomenutih šiitskih<br />

stranica širi se mržnja i laž prema<br />

muslimanima sunijskog porijekla.<br />

U sklopu tog širenja mržnje posebno<br />

mjesto zauzima neprimjereno pisanje<br />

o hanefijskom mezhebu. Tako se na<br />

web stranici “yahusein” ovako piše o<br />

imamu Abu Hanifi i njegovom mezhebu.<br />

Autor sljedećih redaka je izvjesni<br />

Dzemail, sudeći prema fotografiji radi<br />

se o Bosancu. “Vladari nasilja su ti koji<br />

su postavili Imame ehli sunneta”, piše<br />

Dzemail i nastavlja. “Ono što nam<br />

dokazuje da su Imami četiri mezheba<br />

ehli sunneta, također, prekršili propise<br />

Allahove knjige i Poslanikova sunneta,<br />

a koji im naređuju slijeđenje čistog potomstva,<br />

jeste to što nijedan od ovih<br />

mezheba ne nalazimo da je pogeo vrat,<br />

da se popeo na njihovu lađu i da poznaje<br />

Imama svog vremena. Imamo<br />

Ebu Hanifu ... Nalazimo da je on izmislio<br />

mezheb koji počiva na kijasu<br />

(analogiji) i djelu po ličnom nahođenju<br />

kada imamo jasan kur’anski tekst<br />

ili Poslanikovu predaju”. U drugom<br />

Foto islamneta<br />

tekstu naslovljenom “Tajna širenja<br />

sunijskih mezheba”, već spomenuti<br />

Dzemail piše: “Onaj ko pomno pročita<br />

knjige historije i ono što su prethodnici<br />

u njima zapisali naći će, bez sumnje,<br />

da su se četiri sunijska mezheba u to<br />

vrijeme proširila među ljudima voljom<br />

vladajuće vlasti i njenim upravljanjem.<br />

Zato su pristalice ovih mezheba mnogobrojne,<br />

jer ljudi slijede vjeru svojih<br />

vladara... Harun nikom nije dozvolio<br />

da zauzme položaj sudije bez njihove<br />

saglasnosti. A oni bi se saglasili samo<br />

ako je dotični sljedbenik hanefijskog<br />

mezheba. Tako je Ebu Hanifa postao<br />

najveći učenjak, a njegov mezheb najrašireniji<br />

mezheb na području fikha,<br />

uprkos tome što ga je ulema iz njegovog<br />

vremena, dakle, njegovi savremenici,<br />

proglašavali nevjernikom i smatrali<br />

ga bezbožnikom”.<br />

Model vladanja u Republici<br />

Srpskoj<br />

Dodikovi milioni za lobiranje<br />

srpskih novinara u RS-u<br />

Za protekle tri godine Vlada<br />

Republike Srpske donirala<br />

je medijima 14,5 miliona KM,<br />

a većina novca pripala je privatnim<br />

novinama i RTV stanicama.<br />

Donacije medijima često<br />

su davane na osnovu diskrecionih<br />

odluka Vlade, koja danas<br />

odbija dostaviti izvještaje o<br />

utrošku novca, piše Centar za<br />

istraživačko novinarstvo. “Više<br />

od polovine ovog iznosa dobile<br />

su dvije novine u vlasništvu<br />

Željka Kopanje, prijatelja<br />

i bivšeg poslovnog partnera<br />

predsjednika RS-a Milorada<br />

Dodika. Nezavisnim novinama<br />

iz budžeta je dodijeljeno 1,2<br />

miliona KM, a Glasu Srpske<br />

910.000 KM.”<br />

Sličnu finansijsku sumu<br />

Milorad Dodik je izdvojio<br />

proteklih nekoliko godina na<br />

angažiranje pojedinaca i organizacija<br />

iz svijeta za lobiranje<br />

u ime antibosanske politike<br />

Republike Srpske. Iz izvještaja<br />

domaćih medija saznali smo<br />

da je Vlada Republike Srpske<br />

novinare u ovom entitetu plaćala<br />

stotinama hiljada KM na<br />

ime vođenja medijskih kampanja<br />

protiv Suda Bosne i<br />

Hercegovine. Tako dolazimo<br />

do jasnog zaključka zašto su<br />

mediji u RS-u toliko privrženi<br />

politici Milorada Dodika.<br />

Dodik je na vrijeme shvatio da<br />

je pametno lobirati i svoje srpske<br />

novinare, nisu važni samo<br />

strani lobistički plaćenici.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

13


Politika<br />

Povodom 1.marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine<br />

Dvadeset najtežih godina iza i ispred nas!<br />

Oslonjena na dvije entitetske<br />

noge Bosna i Hercegovina je<br />

danas teški invalid. Jedna<br />

entiteska noga, ona koju<br />

nazivamo Republika Srpska,<br />

skoro se osušila, samo što<br />

nije otpala od BiH. Druga<br />

entitetska, federalna noga<br />

je puna lomova, s vremena<br />

na vrijeme, s promjenom<br />

političkog vjetra, Bosna i<br />

Hercegovina muku muči<br />

sa žigovima iz izlomljene<br />

federalne noge. Kako godine<br />

odmiču Bosna i Hercegovina<br />

se sve teže kreće. Tačnije,<br />

posljednje dvije godine naša<br />

zemlja se nije pomakla sa<br />

mjesta. Kao da se sve vraća na<br />

početak<br />

Piše: Ezher Beganović<br />

Prvog marta ove godine građani<br />

naše zemlje, oni koji<br />

vole ovu državu, obilježit<br />

će 20. godišnjicu nezavisnosti Bosne<br />

i Hercegovine. Prije tačno 20 godina,<br />

29. februara i 1. marta 1992. godine,<br />

građani BiH su na referendumu o samoopredjeljenju<br />

većinskom voljom<br />

odlučili da BiH svoj put nastavi kao<br />

nezavisna i suverena zemlja. Znamo<br />

svi šta je uslijedilo nakon završetka<br />

referenduma 1. marta 1992. godine.<br />

Srpski maskirani teroristi su taj dan<br />

postavili barikade na sarajevskim ulicama<br />

i u drugim gradovima čime su,<br />

sa čarapama na glavama, najavili šta<br />

nas čeka narednih godina. Iako je<br />

Bosna i Hercegovina dočekala dvadesetu<br />

godišnjicu nezavisnosti i preživjela<br />

20 najtežih godina, što bi u nekim<br />

normalnim društveno – političkim<br />

okolnostima bio dokaz da je opstanak<br />

naše zemlje neupitan, još uvijek<br />

nije sve gotovo, odnosno po mnogim<br />

pokazateljima Bosna i Hercegovina je<br />

danas u najtežoj situaciji od svog nezavisnog<br />

postanka.<br />

Oslonjena na dvije entitetske<br />

noge Bosna i Hercegovina<br />

je danas teški invalid.<br />

Jedna entitetska noga, ona<br />

koju nazivamo Republika<br />

Srpska, skoro se osušila,<br />

samo što nije otpala od BiH.<br />

Druga entitetska, federalna<br />

noga je puna lomova, s vremena<br />

na vrijeme, s promjenom<br />

političkog vjetra, Bosna<br />

i Hercegovina muku muči<br />

sa žigovima iz izlomljene federalne<br />

noge. Kako godine<br />

odmiču Bosna i Hercegovina<br />

se sve teže kreće. Tačnije,<br />

posljednje dvije godine naša<br />

zemlja se nije pomakla sa<br />

mjesta. Kao da se sve vraća na početak.<br />

Suština je ista, razlika je u nijansama,<br />

u terminima. U martu 1992. godine u<br />

bosanskohercegovačkim medijma, tačnije<br />

u sarajevskom Oslobođenju objavljivani<br />

su tekstovi sa naslovima “Barikade<br />

umjesto reformi”, a danas, dvadeset<br />

godina kasnije u istom tom sarajevskom<br />

Oslobođenju ponovo se piše o zastoju re-<br />

Iako je,<br />

zbog očajne<br />

situacije u kojoj<br />

se nalazimo<br />

mi Bošnjaci,<br />

teško danas<br />

biti optimista,<br />

moramo se<br />

nadati i biti<br />

spremni da<br />

dočekamo<br />

bolje dane.<br />

Jedna narodna<br />

poslovica<br />

kaže: “Najteže<br />

godine života<br />

su one između<br />

deset i<br />

sedamdeset”.<br />

formi u Bosni i Hercegovini. Jedina ra-<br />

zlika je u terminu, umjesto naslova “Barikade<br />

umjesto reformi”, Oslobođenje<br />

danas objavljuje naslove tipa “Političke<br />

blokade umjesto reformi”. Iza barikada<br />

iz 1992. godine i aktuelnih političkih<br />

blokada stoje isti protivnici reformi, napretka<br />

i opstanka Bosne i Hercegovine.<br />

Jedina je razlika što su 1992. godine<br />

barikade po gradovima Bosne i Hercegovine<br />

postavljane sa Pala i što ih je<br />

osmišljavao Radovan Karadžić i njegovi<br />

mentori iz Srbije a aktuelne političke<br />

blokade i prepreke na putu reformi i<br />

napretka Bosne i Hercegovine razapinje<br />

i podmeće Milorad Dodik<br />

iz etnički očišćene Banja<br />

Luke, također zajedno sa svojim<br />

mentorima iz Srbije. U<br />

martu 1992. godine u Oslobođenju<br />

objavljena je izjava<br />

Radovana Karadžića kojom<br />

on prijeti Bošnjacima ako ne<br />

bude po njegovom. “Ako oni<br />

i dalje nastave tako sa svojim<br />

aktivnostima, mi ćemo proglasiti<br />

ustav i nastaviti da živimo<br />

kao državni organizam<br />

vezan za Jugoslaviju”. Tako je<br />

govorio Radovan Karadžić.<br />

Istu prijetnju, samo malo<br />

drukčije formuliranu, danas<br />

često izriče Karadžićev saborac<br />

Milorad Dodik. Poznate<br />

su njegove izjave: “Ako i dalje<br />

budu negirali Republiku<br />

Srpsku mi ćemo organizirati<br />

referendum o nezavisnosti”.<br />

Politički nasljednici srpskih<br />

barikadlija iz 1992. godine<br />

danas istim žarom kidišu<br />

na Bosnu i Hercegovinu.<br />

Ništa bolji nisu ni politički<br />

nasljednici Mate Bobana i<br />

Franje Tuđmana koji ponovo<br />

prave karađorđevićevske<br />

dogovore sa Srbima protiv<br />

Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.<br />

Nažalost, za razliku od<br />

ratnih 90-tih godina, kada<br />

su bh. patrioti položili veliku žrtvu u<br />

zaustavljanju uništenja naše zemlje, rušitelji<br />

Bosne i Hercegovine danas imaju<br />

daleko izglednije šanse da završe započeti<br />

posao od prije dvadeset godina. Pa<br />

ipak, to ne mora značiti da će se neprijateljima<br />

Bosne i Hercegovine želje<br />

ispuniti. To umnogome zavisi od nas<br />

Bošnjaka. Ukoliko se stanje bošnjačkog<br />

naroda ne promijeni na bolje, ukoliko i<br />

dalje budemo razbijeni po svim osnovama<br />

dat ćemo dovoljno prostora našim<br />

dušmanima da dokrajče Bosnu i Hercegovinu.<br />

Iako je, zbog očajne situacije<br />

u kojoj se nalazimo mi Bošnjaci, teško<br />

danas biti optimista, moramo se nadati<br />

i biti spremni da dočekamo bolje dane.<br />

Jedna narodna poslovica kaže: “Najteže<br />

godine života su one između deset<br />

i sedamdeset”. Prvih dvadeset najtežih<br />

godina nezavisne Bosne i Hercegovine<br />

smo doživjeli. Valja nam izdržati do<br />

sedamdesete, a onda neka na mlađima<br />

svijet ostane!<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

14


Politika i društvo<br />

1. mart – Dan nezavisnosti<br />

Bošnjac ošnjaci u RS-u su<br />

građani drugog reda<br />

Anđelina je bila i otišla.<br />

Film će se prikazivati<br />

još koji mjesec, a<br />

nama će ostati naši<br />

problemi. Bošnjacima<br />

u RS-u znatno veći,<br />

nego Bošnjacima u<br />

Federaciji. Jer ovi prvi<br />

su građani drugog reda.<br />

Ne samo zato što ih i<br />

nema u nazivu entiteta<br />

– Republika Srpska,<br />

već i zato što su oni<br />

na zadnjem mjestu,<br />

zadnja briga našim<br />

političarima<br />

Sobzirom da je bivša Jugoslavija<br />

bila u poodmakloj<br />

fazi raspada, na preporu-<br />

p<br />

ku “Arbitražne komisije međuna-<br />

rodne konferencije o Jugoslaviji”<br />

i u Bosni i Hercegovini je, 29.<br />

februara i 1. marta 1992. godine,<br />

održan referendum na kojem su<br />

se građani izjašnjavali j o statusu<br />

Bosne i Hercegovine. Iako je Srp-<br />

ska demokratska stranka na sve<br />

moguće načine opstruirala održavanje<br />

referenduma, na glasanje<br />

je izašlo 64,31 posto glasača, a od<br />

toga njih 99,44 posto je zaokru-<br />

žilo ZA. Protiv je bilo 0,29 posto<br />

glasača, a 0,25 posto je bilo ne-<br />

važećih listića. Bosna je, dakle,<br />

mogla krenuti putem nezavisno-<br />

sti. Zbog toga se 1. mart obilje-<br />

žava kao Dan nezavisnosti BiH.<br />

Te 1992. godine, samo nekoliko<br />

dana nakon Referenduma,<br />

tačnije 4. marta 1992. godine,<br />

kada je Skupština R BiH usvojila<br />

Deklaraciju o nezavisnosti,<br />

Radovan Karadžić je za skupštin-<br />

skom govornicom uputio otvore-<br />

nu prijetnju:<br />

j<br />

- Nemojte da mislite da neće-<br />

te odvesti Bosnu i Hercegovinu<br />

u pakao, a muslimanski narod<br />

možda u nestanak, jer musliman-<br />

ski narod ne može da se odbra-<br />

ni ako bude rata ovdje, kazao je<br />

monstrum Karadžić.<br />

- Muslimanski narod neće nestati,<br />

to ja poručujem gospodinu<br />

Karadžiću, replicirao mu je pred-<br />

sjednik<br />

Predsjedništva<br />

R BiH Alija Izetbegović.<br />

Slobodan Milošević i<br />

takozvana “JNA” su<br />

bila glavni “izvođači<br />

radova”<br />

Ubrzo je iz Beograda<br />

krenula otvorena agre-<br />

sija na BiH. Slobodan<br />

Milošević i takozva-<br />

na “JNA” su bila glavni<br />

“izvođači radova”, a<br />

“podizvođači radova” su<br />

bili Radovan Karadžić<br />

i srpske paravojne formacije.<br />

Ipak, iako je ta-<br />

dašnja “JNA” po snazi<br />

i vojnim kapacitetima<br />

slovila za četvrtu oruža-<br />

nu silu u Evropi, Alija je<br />

svoju riječ održao. Nije<br />

dozvolio Karadžiću da<br />

muslimanski narod nestane.<br />

Nažalost, njegovi jg<br />

politički nasljednici, predvođeni<br />

Sulejmanom Tihićem, nemaju<br />

pravog odovora na mirnodopske<br />

prijetnje j kojima je izložena BiH.<br />

Nekad je o nestanku BiH i<br />

muslimanskog naroda govorio<br />

Radovan Karadžić, a danas to<br />

govori Milorad Dodik. Za razliku<br />

od Karadžića, Dodik govori<br />

samo o nestanku BiH. Ne govo-<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

15<br />

Za ovako<br />

katastrofalne<br />

rezultate nisu<br />

krivi ljudi<br />

koji žive u<br />

općinama RS-a,<br />

već ponajprije<br />

SDA na čelu sa<br />

Sulejmanom<br />

Tihićem, koja je<br />

svemu ovome<br />

doprinijela<br />

lošim<br />

zakonskim<br />

rješenjima.<br />

Najviše je SDA<br />

kriva jer je<br />

imala najveće<br />

povjerenje<br />

Bošnjaka.<br />

ri o nestanku Muslimana, danas<br />

Bošnjaka, ali na tome mudro i<br />

predano radi. U tome je itekako<br />

uspješan. Bosne sve manje ima,<br />

a i Bošnjaka u genocidnoj tvo-<br />

revini Republici Srpskoj. Posao<br />

je Dodiku olakšan zbog činjeni-<br />

ce da nasuprot sebe nema jakog<br />

političkog gprotivnika, kao što je<br />

to Karadžić imao u Izetbegoviću,<br />

već naspram sebe ima nesposob-<br />

ne bošnjačke političare ogrezle u<br />

sebeljublju, j<br />

nepotizmu, korupci-<br />

ji, javašluku, zabavljene borbom<br />

za fotelje, a ne borbom za narod<br />

i državu.<br />

Da Bošnjaci u Republici Srpskoj<br />

polahko nestaju najbolje j se<br />

može vidjeti iz analize rezultata<br />

općih izbora od 1998. godine pa<br />

do zadnjih Općih izbora 2010.<br />

godine.<br />

Šta kažu rezultati izbora?<br />

Na izbore 1998. godine je<br />

izašlo 740.179 glasača. Koalicija<br />

za cjelovitu i demokratsku BiH,<br />

koju su činile stranke: SDA,<br />

Stranka za BiH, Liberali i GDS,<br />

osvojila je čak 125.528<br />

glasova, što je u pro-<br />

centima bilo 17,0 po-<br />

sto. Tome treba dodati<br />

i SDP-ovih 19.889, što<br />

je činilo dodatnih 2,7<br />

posto glasova. Koalicija<br />

CD BiH je tada imala<br />

15 poslanika u Narod-<br />

noj skupštini RS-a i bila<br />

je druga po snazi. Naja-<br />

više poslanika imao je<br />

SDS 19, dok je, recimo,<br />

Dodikov SNSD imao<br />

tek 6 poslanika. Dakle,<br />

te 1998. godine bošnjač-<br />

ke stranke (tu računamo<br />

i SDP jer i za ovu partiju<br />

uglavnom glasaju Boš-<br />

njaci) osvojile su nešto<br />

više od 145 hiljada gla-<br />

sova.<br />

Već 2000. godine<br />

smanjuje j se broj boš-<br />

njačkih glasova. Od<br />

626.841 glasova, SDA<br />

je osvojila 47.379 ili 7,6 posto,<br />

Stranka za BiH je dobila 32.450<br />

ili 5,2 posto, a SDP 31.176 ili<br />

5,0 posto. Stranke koje uglavnom<br />

pokupe p bošnjačke glasove ovoga<br />

puta osvojile su nešto više od 110<br />

hiljada.<br />

Totalan krah Bošnjaci su do-<br />

živjeli na Općim izborima 2010.<br />

godine. Od ukupno 670.730 gla-


sova, osvojili su svega 53 hiljade<br />

glasova, odnosno oko 8,5 posto.<br />

SDP je osvojio 19.297 glasova,<br />

SDA 16.861, Stranka za BiH<br />

11.952 i Savez za bolju budućnost<br />

5.744 glasa. U odnosu na 1998.<br />

godinu, to je skoro 100 hiljada<br />

glasova manje.<br />

Danas u Narodnoj skupštini<br />

Republike Srpske, od ukupno 83<br />

poslanika, samo su 4 iz reda boš-<br />

njačkog naroda.<br />

Na lokalnim izborima situaci-<br />

ja je još pogubnija. Bošnjaci danas<br />

nemaju niti jednog poslanika<br />

u Skupštini grada Banja Luka. U<br />

Skupštini Osmaka od 17 posla-<br />

nika samo dvojica su Bošnjaci.<br />

Nekada je u ovoj općini načelnik<br />

bio Bošnjak, a na Prijevremenim<br />

izborima za načelnika opštine<br />

Osmaci početkom 2011. godine,<br />

od ukupno 3.569 glasova, kandi-<br />

dat SDA Mirzet Alić dobio je sve-<br />

ga – 19 glasova. DEVETNAEST<br />

glasova!!! Za ovako katastrofal-<br />

ne rezultate nisu krivi ljudi koji<br />

žive u općinama Republike Srp-<br />

ske, već ponajprije j SDA na čelu<br />

sa Sulejmanom Tihićem, koja je<br />

svemu ovome doprinijela lošim<br />

zakonskim rješenjima. j Najviše<br />

je SDA kriva jer je imala najveće<br />

povjerenje Bošnjaka.<br />

U RS-u žive “nepoznati” Bošnjaci<br />

Osim analize izbornih rezultata,<br />

o sve manjoj j prisutnosti Bošnjaka<br />

u manjem entitetu govori<br />

blic anketa koju sam uradio. Nai-<br />

me, zamolio sam kolege novinare,<br />

književnike i druge poznate lično-<br />

sti da mi kažu ime neke poznate<br />

javne ličnosti, bošnjačke nacio-<br />

nalnosti, pod uslovom da nije po-<br />

litičar, a koja živi i radi u Republi-<br />

ci Srpskoj. Među ispitanicima je<br />

najviše bilo novinara jer su oni po<br />

prirodi posla najinformiraniji. j I<br />

ovdje su rezultati porazni. Većina<br />

odgovora je glasila: “Ne znam.”;<br />

“Ne mogu se sjetiti.”; “Niko mi<br />

sada ne pada na pamet.” Osim po-<br />

litčara, najpoznatije j osobe u RS-u<br />

su nana Fata Orlović, muftija ba-<br />

njalučki Edhem Čamdžić i trebinjski<br />

imam Husejn ef. Hodžić.<br />

Ali, oni nisu poznati zbog svog<br />

posla koji obavljaju, j već zbog pro-<br />

blema sa kojima se susreću u ma-<br />

njem entitetu. Ipak, nakon propi-p<br />

tivanja kolega novinara došli smo<br />

tek do nekoliko imena Bošnjaka<br />

koji se mogu uvrstiti među po-<br />

znate javne ličnosti. To<br />

su novinari Avaza Emir<br />

Musli (Bijeljina) j i Almedin<br />

Šišić (Banja Luka),<br />

književnik Jusuf Trbić<br />

(Bijeljina),<br />

j<br />

kompozitor<br />

Muharem Insanić (Banja<br />

Luka) i nekadašnji gol-<br />

geter Borca Muhamed<br />

Ibrahimbegović, koji je<br />

nedavno smijenjen j sa<br />

mjesta potpredsjednika<br />

p Upravnog odbora FK<br />

“Borac” Banja Luka.<br />

Hafiz Ismet ef. Spahić i<br />

Roj Gatman<br />

Zašto je stanje takvo kako<br />

jeste? Zašto Bošnjaci nestaju<br />

iz Republike Srpske? Odgov-<br />

or je jasan: zato što bošnjački<br />

Kad nemate<br />

strategije, onda<br />

se hvatate i za<br />

slamku spasa.<br />

Samo na takav<br />

način i u takvom<br />

kontekstu<br />

možemo<br />

razumijevati<br />

bošnjačku<br />

euforiju u vezi<br />

sa holivudskom<br />

divom<br />

Anđelinom Đoli<br />

i njenim filmom<br />

“U zemlji krvi i<br />

meda”.<br />

političari nemaju nikakve<br />

strategije gj kada je<br />

u pitanju povratak.<br />

Da Bošnjacima<br />

najveći problem pred-<br />

stavlja<br />

nepostojanje<br />

j<br />

zajedničke<br />

strategije,<br />

potvrdio je nedavno u<br />

intervju za Dnevni avaz<br />

i naibu reis hafiz Ismet<br />

ef. Spahić, koji je na upit<br />

novinara: “Šta najviše<br />

zamjerate<br />

bošnjačkim<br />

liderima, onima koji taj<br />

narod, navodno, vode?”<br />

- odgovorio:<br />

- To što ne znaju<br />

sjesti za zajednički sto.<br />

Nisu to nikada činili, a ni sada<br />

to ne čine. To je jedna vrlo opasna<br />

stvar. Zašto ne sjesti zajedno<br />

i razgovarati, zašto ne izgraditi<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

16


“Sve ovo me<br />

podsjeća<br />

na sudbinu<br />

muslimana<br />

Španije! Oni su<br />

zajedničku strategiju. gj<br />

Sve ovako nestali.<br />

ovo me podsjeća na sud-<br />

Ovakvom<br />

binu muslimana Španije!<br />

politikom.<br />

Oni su ovako nestali. Cijepanjem.<br />

Ovakvom politikom. Cij-<br />

Pojedine<br />

epanjem. Pojedine pokra-<br />

pokrajine su<br />

jine su se odvajale, dobivale se odvajale,<br />

neku samostalnost. Jedna dobivale neku jasno kazala ko je zločinac,<br />

a ko žrtva. Zbog<br />

kraju su svi izgubili, kazao Jedna po jedna toga su je Srbi osudili,<br />

po jedna su padale i na samostalnost.<br />

je hafi z Ismet ef. Spahić.<br />

su padale i na a naivni Bošnjaci sko-<br />

Da Bošnjacima nedosta-<br />

kraju su svi ro da su povjerovali da<br />

je strategije gj u političkom<br />

izgubili”, kazao će im jedan film riješiti<br />

djelovanju j govorio je i Roj<br />

je hafiz Ismet sve probleme. A šta je to<br />

Gatman (Roy Gutman) u ef. Spahić. novo rekla Anđelina što<br />

intervju za Preporod<br />

od 15.<br />

već nije rečeno u presu-<br />

februara.<br />

dama Haškog tribuna-<br />

- Ja još uvijek čekam<br />

la, što nije rečeno video<br />

da u Bosni upoznam nek-<br />

snimcima “škorpiona”<br />

oga ko strateški razmišlja,<br />

koji ubijaju j nedužne<br />

kazao je novinar i publicista Roj<br />

Bošnjake, što je rečeno snimcima<br />

Gatman, dobitnik Pulicerove na-<br />

iz logora Omarska, što je rečeno<br />

grade za novinarstvo.<br />

u presretnutim razgovorima krv-<br />

nika Mladića i Karadžića? Ništa<br />

Kad nema startegije, hvataju se novo nije rekla. Ništa što se nije<br />

za Anđelinu Đoli<br />

znalo i što nisu znali oni koji su<br />

mogli spriječiti i zaustaviti rat, oni<br />

A kad nemate strategije, gj<br />

onda koji danas u svijetu donose glavne<br />

se hvatate i za slamku spasa.<br />

odluke. Sva ta euforija “ponijela”<br />

Samo na takav način i u takvom je i reisa prof. dr. Mustafu ef. Ce-<br />

kontekstu možemo razumijevati<br />

rića, koji je izjavio da je “Anđelina<br />

bošnjačku euforiju u vezi sa holi-<br />

Đoli nešto najbolje j što nam se de-<br />

vudskom divom Anđelinom Đoli silo nakon Dejtona”. Ako znamo<br />

i njenim filmom “U zemlji krvi i da je Holivood carstvo razvrata,<br />

meda”.<br />

zinaluka, bluda i svih drugih po-<br />

Oni koji su gledali, kažu da je roka, a da je Anđelina Đoli prva<br />

film politički korektan i da je re-<br />

holivudska zvijezda, teško musli-<br />

žiserka, uz brutalne scene nasilja, mani mogu prihvatiti činjenicu da<br />

Velika džamija ili Mezkita (španski naziv za džamiju)<br />

u Cordobi, je rimokatolička katedrala, a prije toga<br />

jedna od najvećih, i po arhitekturi zasigurno jedna<br />

od najljepših džamija u svijetu<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

17<br />

nam je neko takav nešto najbolje<br />

što nam se moglo dogoditi. Pa<br />

makar i snimila politički superkorektan<br />

film. Prijatelj mi je poslije<br />

pričao da Reis nije baš tako mislio,<br />

da je to bila samo hiperbola<br />

kojom se želio zahvaliti Anđelini<br />

Đoli.<br />

Hoće li film “U zemlji krvi i<br />

meda” pomoći da budu veće plate<br />

i penzije? Hoće li pomoći deviznim<br />

štedišama da im se vrate<br />

njihove pare? Hoćemo li dobiti<br />

nove autoputeve? Hoće li se otvoriti<br />

stotine novih radnih mjesta?<br />

Hoće li pojeftiniti brašno, gorivo<br />

i kahva? Hoće li u apotekama lijekovi<br />

biti besplatni? Hože li film<br />

pomoći da se ukine entitetsko glasanje?<br />

Naravno da neće.<br />

Anđelina je bila i otišla. Film<br />

će se prikazivati još koji mjesec,<br />

a nama će ostati naši problemi.<br />

Bošnjacima u RS-u znatno veći,<br />

nego Bošnjacima u Federaciji. Jer<br />

ovi prvi su građani drugog reda.<br />

Ne samo zato što ih i nema u nazivu<br />

entiteta – Republika Srpska,<br />

već i zato što su oni na zadnjem<br />

mjestu, zadnja briga našim političarima.


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

U potrazi za mutavim reisu-l-ulemo<br />

eisu-l-ulemom<br />

Ovo što predstoji je<br />

mnogo više od izbora za<br />

reisu-l-ulemu, to je izbor<br />

za retorički model koji<br />

će vladati u bošnjačkom<br />

društvu i od kojeg će ovisiti<br />

bošnjačka spremnost da se<br />

prepoznaju i zastupaju svoji<br />

interesi<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Dejtonski totalitarizam je<br />

programiran ka ostvarenju<br />

velikosrpskog i velikohrvatskog<br />

cilja, rastakanju i preoblikovanju<br />

bošnjačkog identiteta kao<br />

glavne prepreke definitivnom uništenju<br />

bh. državnosti i prisvajanju<br />

vašingtonskih (51:49) polovica BiH.<br />

Nema tu nikakve stihije i slučajnosti,<br />

sve je osmišljeno u multidisciplinarnim<br />

obavještajnim centrima,<br />

gdje eksperti za medije, psihosocijalne<br />

profile, ekonomska ulaganja i<br />

druge oblike nacionalnog suvereniteta<br />

kreiraju nastavak genocida nad<br />

Bošnjacima. A genocid, znamo već,<br />

nije samo kad te masovno ubijaju,<br />

već i kad te masovno preseljavaju,<br />

organizirano pljačkaju (pod krinkom<br />

tzv. reformi), kao prognanika<br />

istjeruju iz državljanstva i veza sa<br />

domovinom (primjer genocidnog Izbornog<br />

zakona), napose, kad te uvjere<br />

da kao musliman ne možeš opstati<br />

u svojoj domovini, jer ćeš biti žigosan<br />

kao društveno štetan i opasan,<br />

a iz čega slijedi iznuđena odluka da<br />

dijete upišeš u Katoličku školu, da<br />

dijete upućuješ na brak sa kršćanima,<br />

da počneš glasno govoriti protiv<br />

svoje vjere, jer je sve to jedini način<br />

da uživaš građansku ravnopravnost.<br />

Ali, tada to više nisi ti, tada je to još<br />

jedna žrtva genocida, još jedan bivši<br />

Bošnjak, usmrćen na drugi način, a<br />

s istim ciljem.<br />

Kakav reis (ne)smije biti<br />

Činjenica da kompletna dejtonska<br />

struktura: sve političke stranke, mediji,<br />

pravosuđe, obrazovne instance,<br />

nevladine organizacije, itd. – nemaju<br />

stav o činjenici da jedan evropski<br />

narod upravo, očito i intenzivno,<br />

nestaje sa svjetske karte naroda -<br />

ukazuje da svi oni, kao onomad paradržava<br />

Radovana Karadžića, rade<br />

na istom zadatku. Otud u dejtonskoj<br />

Bosni nema nikakvog haosa,<br />

jer je haos samo magla pod kojom<br />

treba da nestane bošnjački narod, a<br />

da to ne bude viđeno. Ta dejtonska<br />

zavjera protiv antifašizma i humanizma<br />

je toliko osnažena, samouvjerena,<br />

da se osmjelila na korak<br />

brisanja člana 48. iz Zakona<br />

o popisu stanovništva,<br />

kojim će biti armirani i<br />

zabetonirani rezultati ge-<br />

U konačnici,<br />

dozvoljeno<br />

je i pohvalno<br />

braniti Iliju<br />

Jurišića i<br />

Jovu Divjaka,<br />

organizirati<br />

demonstracije<br />

za njihovo<br />

oslobođenje,<br />

skupljati pare<br />

za advokate,<br />

ali kada se<br />

to isto učini<br />

za uhapšene<br />

bošnjačke<br />

patriote,<br />

onda je to<br />

najcrnji vid<br />

odbrane ratnih<br />

zločinaca.<br />

nocida. Činjenica da su na<br />

ovaj zločin pristali politički<br />

predstavnici bošnjačkog<br />

naroda ukazuje da je<br />

bošnjačka politika danas<br />

u službi ratnih ciljeva velikosrpskih<br />

i velikohrvatskih<br />

zločinaca. Pretvaranje<br />

bošnjačke politike<br />

u volovsku zapregu Beograda<br />

i Zagreba moglo se<br />

izvesti samo na jedan način:<br />

marljivim radom s&h<br />

obavještajnih službi koje<br />

su u dejtonskim godinama<br />

jednog po jednog bošnjačkog<br />

funkcionera kupovali,<br />

evidentirali u kriminalima<br />

i - eliminirali.<br />

Ali, priča nije završena<br />

dokle god je neko priča, jer<br />

se iz pričanja priče može<br />

zaleći otpor koji će pomrsiti<br />

planove iz Karađorđeva<br />

o podjeli BiH, a najveći<br />

saveznik u tim planovima<br />

je bošnjačka pasivnost.<br />

...Da su Bošnjaci odmah<br />

iza rata sagradili Muzej<br />

genocida, da su prigrlili<br />

istinu o svome stradanju<br />

kao kompas opstanka i prosperiteta,<br />

pitanje je da li bi Republika Srpska<br />

dosad uopće postojala! Ali, bošnjački<br />

su funkcioneri ukidali časnu historiju<br />

(kao što je u Tuzli ukidano<br />

obilježavanje bitke na Brčanskoj<br />

malti i spomenika ubijenoj djeci na<br />

Kapiji) kako bi poltronisali velikosrpskim<br />

i velikohrvatskim mentorima.<br />

Uspjeh dejtonske podvale je<br />

proporcionalan stupnju bošnjačke<br />

odrođenosti od svojih bosanskih<br />

interesa. Frensis Bojl, autor Tužbe<br />

BiH za agresiju i genocid pred<br />

Svjetskim sudom pravde, upozorava<br />

na dejtonsku podvalu, po kojoj je<br />

planirano da se BiH raspadne iznutra<br />

za 15-tak dejtonskih godina. A<br />

za tih 15-tak godina Bošnjaci više<br />

neće imati realnih pretpostavki za<br />

otpor, pošto će sve biti obavještajno<br />

pokriveno, dok će se u bošnjačkom<br />

društvu islamofobija i samomržnja<br />

nametnuti kao kartica za<br />

budućnost.<br />

Šta onda tu radi reisu-l-ulema<br />

dr. Mustafa<br />

ef. Cerić koji je odgojio<br />

jedan povijesno značajan<br />

retorički model glasnog i<br />

jasnog bošnjačkog intelektualca,<br />

onog što više nije<br />

spreman da gleda pridase<br />

i bude fasciniran Srbima<br />

i Hrvatima, njihovim tumačenjima<br />

onoga što smo<br />

mi i što su naši interesi?<br />

Takav reisu-l-ulema smeta,<br />

ne personalno, koliko<br />

kao uzor koji odgaja<br />

odvažne pisce i dobre<br />

govornike. Zbog reisu-luleme<br />

Cerića i govorničke<br />

mreže koju je uspostavio,<br />

razbrkan je plan da Bošnjaci<br />

dobrovoljno, šutke,<br />

prihvate svoj nestanak, a<br />

time i redefiniciju historijske<br />

istine o genocidnoj<br />

agresiji. A kako kritična<br />

masa Srba i Hrvata ne žele<br />

moralnu katarzu, koja bi<br />

značila vječnu poniznost,<br />

kakvu Nijemci osjećaju<br />

prema Jevrejima, i koja<br />

bi rezultirala ustupcima<br />

u ime obnove multietničke<br />

BiH - to znači da će<br />

se nastaviti kampanja za uništenje<br />

bošnjačkog pamćenja. Orwell je u<br />

romanu “1984” sjajno objasnio da je<br />

zatiranje sjećanja strateški cilj svakog<br />

totalitarizma i fašizma. A ovo<br />

što se Bosni i Bošnjacima dešava<br />

ravno je pretpostavci da je Adolf<br />

Hitler dobio rat i da su Jevreji morali<br />

zaboraviti šta im se dogodilo, i<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

18


čak šta više, početi se odricati svoje<br />

vjere i tradicije kako bi se umilili<br />

svome progonitelju. Jer, to što se<br />

bošnjački funkcioneri izvinjavaju<br />

nepostojećim srpskim žrtvama, i<br />

što tzv. sarajevski mediji pomamno<br />

pišu o nekoliko ratnih incidenata, u<br />

kojima su stradali Srbi (a stradavali<br />

su i Bošnjaci od bošnjačkih kriminalaca),<br />

govori da nam se na sceni<br />

događa inverzija uloga: krvnik je<br />

žrtva, žrtva je krvnik. A rezultat je<br />

sve veći broj Bošnjaka koji se raduju<br />

kad u ime lažne dejtonske pravde<br />

budu uhapšeni bošnjački patrioti –<br />

kao u slučaju “Silos” u Hadžićima<br />

– ne bi li smo makar tako sa Srbima<br />

bili ravnopravni: zločinci tam,<br />

a zločinci i vam. U konačnici, dozvoljeno<br />

je i pohvalno braniti Iliju<br />

Jurišića i Jovu Divjaka, organizirati<br />

demonstracije za njihovo oslobođenje,<br />

skupljati pare za advokate, ali<br />

kada se to isto učini za uhapšene<br />

bošnjačke patriote, onda je to najcrnji<br />

vid odbrane ratnih zločinaca.<br />

Baš tako su reagirali neki bošnjački<br />

kompleksaši kada je reisu-l-ulema<br />

Cerić održao hutbu u džamiji u<br />

Hadžićima, u slavu pravde i istine<br />

u slučaju uhapšenih Hadžićana. A<br />

bez te hutbe, ne bi bilo javnog slova,<br />

jer ni jedan bošnjački političar<br />

ne smije zucnuti u odbranu tekovina<br />

borbe za BiH. ...Izuzev ako se ne<br />

radi o Iliji ili Jovi, pa ispada, kao<br />

i poslije Drugog svjetskog rata, da<br />

Bošnjak Bošnjaku ne može biti ni<br />

heroj, ni antifašista. A reisu-l-ulema<br />

Cerić nas uči upravo suprotno – da<br />

slobodno i ponosno cijenimo svoje<br />

ljude i njihove zasluge. Ovakve preporuke<br />

reisu-l-uleme Cerića su direktno<br />

zadiranje u ideloški koncept<br />

i smjernice ovog rasističkog dejtonskog<br />

poretka. Stoga je dejtonski<br />

aparat sve snage usmjerio na projiciranje<br />

modela za budućeg reisul-ulemu,<br />

tako što će na dr. Ceriću<br />

pokazati – kakav reis ne smije biti.<br />

Izvan džamijskih vrata<br />

Glavni unfal ove hajke je što se<br />

reisu-l-ulemi Ceriću ne može pronaći<br />

ništa što bi ga kompromitiralo<br />

i diskreditiralo, pa onda ono što se<br />

pronalazi biva nategnuto, neuvjerljivo<br />

i degutantno, kao što je, primjerice,<br />

izvještavanje jednog sarajevskog<br />

magazina o tome kakve marke<br />

torbu nose reisu-l-ulemina supruga<br />

i kćerka. Mogla bi se sačiniti antologija<br />

gluposti kojima se nastojao<br />

osramotiti reisu-l-ulema Cerić. Sjećamo<br />

se kako mu je Federalna tv<br />

spočitavala što Islamska<br />

zajednica po prvi put u<br />

svojoj povijesti namjenski<br />

gradi zgradu Rijaseta – a<br />

penzioneri nemaju za lijekove.<br />

Kao da je Islamska<br />

zajedica državni organ,<br />

Ministarstvo zdravlja, pa<br />

da u sekularanoj državi<br />

vodi brigu o lijekovima za<br />

penzionere?! Neki dan je<br />

spočitavano što Islamska<br />

zajednica ne otvori džamije<br />

za smještaj beskućnika,<br />

a objesiš tu sekularnu državu<br />

koja je svoje socijalne potencijale<br />

svela pod džamijske krovove! Ovi<br />

silni apsurdi kazuju sa koliko nepameti<br />

i nervoze se već dugo priprema<br />

teren da sljedeći reisu-l-ulema bude,<br />

direktno rečeno: mutav.<br />

Kako se primiču izbori za reisul-ulemu<br />

u rat se uključuju novi artiljerci,<br />

čak i evropski parlamentarci,<br />

poput Doris Pak i Bastiana Beldera,<br />

koji su se založili da se Islamska<br />

zajednica – “jasno negativno<br />

Govornička<br />

mreža koju je<br />

odgojio reisul-ulema<br />

Cerić<br />

realno može<br />

nestati ako za<br />

reisu-l-ulemu<br />

dođe neko ko<br />

nema snage<br />

da se glasno<br />

ponosi svojim<br />

narodom.<br />

izrazi o rastu vehabizma”.<br />

Očita je drskost i glupost<br />

kojom ovi stranci traže da<br />

Islamska zajednica misli<br />

njihovom glavom, i to o<br />

nečemu što ni u jednom<br />

evropskom dokumentu<br />

nije definirano kao pojam,<br />

a time ni kao negativnost<br />

i kao opasnost.<br />

Ako se, pak, misli o radikalima<br />

kojih ima pri svakoj<br />

vjeri, pa i pri islamu,<br />

postoje na desetine dokumenata<br />

kojima je Islamska zajednica<br />

javno svjedočila da radikalizam<br />

nema ništa zajedničko sa islamom.<br />

Ali, ne postoji mjera kojom Islamska<br />

zajednica može zadovoljiti tu<br />

stratešku namjeru da se izmišljotina<br />

o radikalizmu u Bošnjaka uvijek<br />

drži na vrućoj vatri, sve dok svaki<br />

Bošnjak ne bude paranoično bježao<br />

od svoje vjere. Odveć je jasno da<br />

vehabije postoje samo u vritualnom<br />

svijetu, u glavama onih koji ih izmišljaju,<br />

a evo i zašto... Taj antipojam<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

19


je smišljen kao imenitelj nečega što<br />

se 1983., recimo, zvalo “islamskim<br />

fundamentalizmom”, ili potkraj 40-<br />

tih godina “mladomuslimanstvom”,<br />

a što kao transgeneracijska kazna<br />

uvijek visi nad bošnjačkim glavama.<br />

To je ono “ništa” zbog čega se Bošnjaci<br />

hronično izvinjavaju i sklanjaju,<br />

a u tom miljenju i cviljenju<br />

Bošnjaka srpski i hrvatski šovinisti<br />

vide jedini način da sebe, u svojim<br />

očima, predstave posebnim. Da nije<br />

Bošnjaka, oni ne bi imali logičkih<br />

pretpostavki za na(r)cizam, zbog kojega<br />

već u nekoliko povijesnih etapa<br />

svjedoče svenacionalni fašizam.<br />

Ako bismo uklonili tzv. vehabije,<br />

bilo bi nešto treće, a poslije trećeg<br />

nešto peto, mada je općenito suluda<br />

pomisao na uklanjanje nečeg što ne<br />

postoji. Ako se, pak, misli na one<br />

muslimane što nosaju duže brade, a<br />

neki i kraće nogavice, onda bi trebalo<br />

zatražiti pravnu pomoć baš iz<br />

Evrope, da nam neko konačno objasni<br />

- gdje je to nosanje takvih brada<br />

i takvih nogavica protuzakonit čin?<br />

Šta misle ti antivehabisti – da bi<br />

trebalo sve te muslimane s bradama<br />

potovariti u kamione, kao Jevreje, i<br />

spaliti u krematoriju?! Ili ih negdje<br />

deportovati!? Ali, na osnovu kojeg<br />

zakona?! Šta tu može uraditi reisu-l-<br />

ulema? Da uzme makaze pa zađe po<br />

džamijama šišati brade? Da uzme<br />

“signericu” i zašiva nogavice? Da zabrani<br />

ulazak u džamiju takvima? Je<br />

li to garancija? Ova serija<br />

apsurda tačno govori da<br />

nikoga ne zanimaju tzv.<br />

vehabije, već je akcenat na<br />

optuživanju Bošnjaka za<br />

virtualnu krivicu i njihovom<br />

pravdanju za to ništa.<br />

Mnogi su u Bošnjaka, pod<br />

silinom medijskih i političkih<br />

udara, već povjerovali<br />

kako su te tzv. vehabije<br />

veći belaj od genocida u<br />

Srebrenici. Na tom tragu<br />

je i ubjeđivanje islamske<br />

inteligencije u BiH kako<br />

sljedeći reisu-l-ulema treba<br />

biti skroz drugačiji, a<br />

što bi značilo – ne provirivati<br />

izvan džamijskih vrata. Ako<br />

se to ostvari, reisu-l-ulema bi mogao<br />

odmah uputiti dovu za zdravlje<br />

i bereket ministra sigurnosti Sadika<br />

Ahmetovića, koji svako malo<br />

policijske pse šalje na “vehabijsku<br />

djecu” u Gornjoj Maoči, a mogao<br />

bi vala otići i na demonstracije za<br />

povrat na funkciju ministra Emira<br />

Suljagića, pošto bi imali zajedničke<br />

ciljeve, kao što ih danas imaju,<br />

recimo, Enes Karić i Enver Kazaz,<br />

dok jedan drugog slave po promocijama<br />

knjiga. Ne treba sumnjati da<br />

bi Enesu Kariću, kao eventualnom<br />

reisu-l-ulemi, glavni savjetnici bili<br />

njegovi sadašnji recenzenti i promotori,<br />

Kazaz, Hajdarević, Hafizović,<br />

sve sami bošnjački autošovinisti i<br />

Očita je drskost<br />

i glupost<br />

kojom ovi<br />

stranci traže<br />

da Islamska<br />

zajednica<br />

misli njihovom<br />

glavom, i to<br />

o nečemu što<br />

ni u jednom<br />

evropskom<br />

dokumentu<br />

nije definirano<br />

kao pojam, a<br />

time ni kao<br />

negativnost i<br />

kao opasnost.<br />

progonitelji tzv. vehabija.<br />

Nebitno je hoće li to biti<br />

Enes Karić (uz svo uvažavanje<br />

njegovog autorskog<br />

rada!), ali je bitno da na<br />

njegovom primjeru uočimo<br />

model koji će biti protežiran.<br />

Knjigu “Reisofobija”<br />

završio sam ovom rečenicom:<br />

“Bjesomučna kampanja<br />

protiv reisu-l-uleme,<br />

koja je eskalirala u toku<br />

2009. godine, ukazuje na<br />

konačan cilj – dejtoniziranje<br />

bošnjačke politike i<br />

vjere u Bošnjaka, kako bi<br />

i politiku i vjeru zastupali<br />

razbošnjačeni i razmuslimanjeni<br />

Bošnjaci”. Onako kako smo izgubili<br />

bošnjačku politiku, kao mjesto<br />

sa kojeg su morali biti branjeni<br />

naši interesi, tako možemo izgubiti<br />

i model koji je uspostavio reisu-lulema<br />

Cerić, kao mjesto odakle se<br />

još jedino brane naši interesi. Ova<br />

govornička mreža koju je odgojio<br />

reisu-l-ulema Cerić realno može nestati<br />

ako za reisu-l-ulemu dođe neko<br />

ko nema snage da se glasno ponosi<br />

svojim narodom. Ovo što predstoji<br />

je mnogo više od izbora za reisu-lulemu,<br />

to je izbor za retorički model<br />

koji će vladati u bošnjačkom<br />

društvu i od kojeg će ovisiti bošnjačka<br />

spremnost da se prepoznaju<br />

i zastupaju svoji interesi.<br />

20


Intervju<br />

Refik Lendo, penzionisani general Armije Bosne i Hercegovine i bivši<br />

komandant odbrane Novog Travnika<br />

Upitajte danas bilo kojeg ratnika HVO-a<br />

zašto se borio? Jasno je da su željeli razbiti<br />

BiH, etnički očistiti hrvatske teritorije i pripojiti i ih Hrvatskoj<br />

Refik Lendo, penzionisani<br />

general Armije Bosne i<br />

Hercegovine, čovjek koji<br />

je u najtežem periodu za<br />

ovu zemlju stajao na čelu<br />

odbrane srednje Bosne,<br />

odnosno Novog Travnika<br />

govori šta je istina o ratu<br />

srednjoj Bosni<br />

Razgovarao: Ezher Beganović<br />

Iz prethodnog<br />

uvoda i mnogih<br />

dokumenata<br />

potpuno je<br />

jasno koji su<br />

ciljevi bili<br />

naših susjeda,<br />

Hrvatske i<br />

Srbije. Upitajte<br />

danas bilo<br />

kojeg vojnika iz<br />

ratnog perioda<br />

koji su bili u<br />

HVO -u ili Vojsci<br />

RS-a zašto su<br />

se borili. Da<br />

razbiju BiH,<br />

da etnički<br />

očiste srpske<br />

i hrvatske<br />

teritorije i<br />

pripoje ih<br />

Hrvatskoj i<br />

Srbiji.<br />

Danas se ulažu<br />

veliki napori<br />

da se dokaže<br />

da su Bošnjaci u srednjoj<br />

Bosni etnički čistili i vršili<br />

zločine nad Hrvatima.<br />

Slučaj Bugojno, odnosno<br />

jednostran pristup procesuiranja<br />

ratnih događanja<br />

u Bugojnu je najočitiji<br />

primjer takvih pokušaja.<br />

Federalna televizija je u<br />

emisiji “60 minuta” prošle<br />

godine objavila laž da<br />

je rat u srednjoj Bosni između<br />

Hrvata i Bošnjaka<br />

započeo napadom Armije<br />

R BiH na selo Dusina.<br />

Oni koji to rade dio su<br />

projekta koji ima za cilj<br />

dokazivanja da je u BiH<br />

prisutna regionalna istina<br />

o ratu. Naprimjer, u Srebrenici<br />

i Krajini su činjeni<br />

zločini nad Bošnjacima,<br />

u Sarajevu nad Srbima, u<br />

Hercegovini nad Bošnjacima<br />

i u srednjoj Bosni<br />

nad Hrvatima. Na ruku<br />

udruženih iskrivljivača istine o ratu<br />

u Bosni i Hercegovini, odnosno u<br />

srednjoj Bosni na ruku ide bošnjačka<br />

pasivnost i šutnja na<br />

sve što se događa i što se<br />

pokušava uraditi na planu<br />

lažiranja ratne historije.<br />

Saff se f ovom temom bavi<br />

duže vrijeme, pokušavamo<br />

dati svoj doprinos u buđenju<br />

Bošnjaka iz srednje<br />

Bosne, da dignu svoj glas<br />

protiv laži. Nakon presude<br />

Suda Bosne i Hercegovine<br />

da su Bošnjaci u Bugojnu<br />

bili udruženi u zločinački<br />

poduhvat radi protjerivanja<br />

Hrvata sa bugojanske<br />

teritorije postalo je jasno da su<br />

udruženi iskrivljivači istine o ratu<br />

u Bugojnu i ostatku srednje Bosne<br />

krenuli u veoma opasnu avanturu.<br />

Slijedeći dosadašnju praksu nastavljamo<br />

se baviti ratom u srednjoj Bosni.<br />

Naš sagovornik na ovu temu je Refik<br />

Lendo, penzionisani general Armije<br />

Bosne i Hercegovine, čovjek koji je u<br />

najtežem periodu za ovu zemlju stajao<br />

na čelu odbrane srednje Bosne, odnosno<br />

Novog Travnika. Refik Lendo je<br />

i aktuelni načelnik Novog Travnika.<br />

Na početku razgovora Refika Lendu<br />

smo upitali kako on kao jedan od<br />

najboljih poznavaoca ratnih prilika<br />

u srednjoj Bosni komentira aktuelne<br />

napade na istinu i pokušaje da se kroz<br />

montirane sudske procese i sramne<br />

medijske kampanje iskrivi istina o<br />

ratu u srednjoj Bosni?<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

21


“Radi boljeg razumijevanja događaja<br />

želim da vas podsjetim na neka<br />

historijska dešavanja i ličnosti. Postoje<br />

mnoge knjige i fotografije o djelovanju<br />

ustaških i četničkih pokreta<br />

i njihovih zločina. Dramatično stanje<br />

jugoslovenskih naroda na ovom<br />

prostoru Evrope opisivali su mnogi<br />

sudionici i učesnici. Veliku ulogu u<br />

svemu imala je katolička i pravoslavna<br />

crkva. Na čelu četnika dolazili su<br />

popovi koji su se pokazali kao najveći<br />

koljači. Bošnjaci nisu nikada znali<br />

odabrati pravu stranu jer su uvijek bili<br />

između nakovnja i čekića i klali su ih<br />

i “istočna i zapadna braća”. Uvijek su<br />

bili “tampon zona” između dva najveća<br />

dušmana, pa su plaćali cehove i<br />

jednima i drugima. Bošnjaci su čitavo<br />

vrijeme bili prilično dezorijentirani i<br />

nalazili su se na svim stranama. Bilo<br />

ih je u četničkom, ustaškom i partizanskom<br />

pokretu. Nažalost, kod Bošnjaka<br />

je bio i ostao problem- nacionalna<br />

politika i pravac kojim trebaju ići.<br />

Što se izdešavalo kroz razvoj Bosne i<br />

kakav je odnos od samog početka bio<br />

prema islamu i Bošnjacima od strane<br />

tzv. “istočnih i zapadnih” susjeda.<br />

Poziv Pape ll (Urban) 1095. godine<br />

kršćanskom zapadu na rat protiv<br />

muslimana što je proizvelo krstaške<br />

ratove ili križarske ratove koji su vođeni<br />

i završeni tzv. Sedmim križarskim<br />

ratom 1254. godine.<br />

Novi Križanski rat vodi Ugarska<br />

protiv Bosne 1244. godine pa se bosanska<br />

vojska i u tom pohodu održala u sukobu<br />

kod Jajca. Upravo u tom periodu<br />

za vrijeme kralja Tvrtka i Bosna izraste<br />

u najveću državu na slavenskom jugu.<br />

Dolaskom Osmanskog carstva nikada<br />

nije potpuno zavladao mir i ta<br />

sila nije bila u stanju da umiri ovu<br />

nemirnu zemlju. Za vrijeme austrijske<br />

okupacije ponovo su podržali srpske<br />

formacije u borbi protiv muslimana.<br />

Pojava srbijansko-balkanske politike<br />

napisane u Strateškom dokumentu<br />

1844. godine kao “Načertanije” u kojoj<br />

je osnovni cilj bio i ostao nažalost<br />

i danas: Etnička teritorija i jedinstvo<br />

Srba, Srbi svi i svuda, pojava Memoranduma<br />

SANU, Srpske pravoslavne<br />

crkve, amputacija i odvajanje svih koji<br />

nisu Srbi, kako bi ostvarili velikosrpski<br />

san i istovjetnu podvalu o obnavljanju<br />

Dušanovog carstva.<br />

Nastanak turbulencija na globalnom<br />

planu dešava se na prostorima<br />

gdje nacionalno pitanje nije bilo adekvatno<br />

riješeno - prostor SSSR i Jugoslavije.<br />

Proces stvaranja nekih novih<br />

nacionalnih država bio je nezaustavljiv<br />

i koristila se politika, ekonomija, diplomatija,<br />

vjera i naravno vojna sredstva.<br />

Dokaz da Hrvati ni 17 godina nakon rata nisu odustali od svojih<br />

planova za otcjepljenjem jednog dijela Bosne<br />

i Hercegovine i pripajanja Hrvatskoj<br />

Raspad Jugoslavije Srbi su ponovno<br />

iskoristili da riješe svoje nacionalno<br />

pitanje i to ponovo po formuli “Svi<br />

Srbi u federaciji srpskih zemalja sa<br />

svim etničkim teritorijama”. Za one<br />

Srbe koji ostanu van ovih okvira izvršiti<br />

“humano preseljenje”. Ovakva politička<br />

vizija počela se realizirati Odlukom<br />

o strateškim ciljevima srpskog<br />

naroda i to: državno razgraničenje<br />

od druge dvije nacionalne zajednice.<br />

Koridor između Semberije i Krajine,<br />

eliminacija Drine kao granice između<br />

srpske države, uspostava granica na<br />

rijeci Uni i Neretvi, podjela Sarajeva i<br />

izlazak Republike Srpske na more. Za<br />

ove ciljeve Srbi su pripremili snage i<br />

sredstva koje se nisu mogle realizirati<br />

bez organiziranih zločina nasilja i<br />

razaranja. Kao odgovor o formiranju,<br />

ujedinjenju “svih Srba u jednoj džavi”,<br />

dolazi i do stvaranja i rješenja hrvatskog<br />

nacionalnog pitanja kroz HDZ<br />

i zaštiti isključivo interesa hrvatskog<br />

naroda. Kada je 1991. godine proglašena<br />

Hrvatska zajednica Herceg Bosna,<br />

pored ostalog njen cilj je bio da<br />

se zaokruži hrvatski etnički prostor<br />

u kojem bi bio dominantan “odabrani<br />

hrvatski narod”, dok ostali ovo<br />

trebaju prihvatiti ili ga napustiti. Za<br />

realizaciju ovih ciljeva pripremili su<br />

snage i sredstva gdje je kasnije došlo<br />

do ogromnih razaranja i nasilja prema<br />

bošnjačkom narodu.<br />

Bez znanja i dozvole legalnih organa<br />

Bosne i Hercegovine, Hrvatsko vijeće<br />

uspostavlja istovremeno komandno<br />

mjesto u Grudama a zapovjednik<br />

Južnog bojišta HV bio je zapovjednik<br />

i HVO-a za srednju Bosnu. Istureno<br />

zapovjedno mjesto nalazilo se u Gornjem<br />

Vakufu. Pored ostalog, teritorij<br />

Bosne i Hercegovine viđen je kao sastavni<br />

dio jedinstvene vojne cjeline i<br />

politički bez granica sa Hrvatskom.<br />

Na ovaj način HVO je uz pomoć Hrvatske<br />

i HV-a u maju 1992. godine<br />

imao oko 35.000 vojnika organiziranih<br />

u bataljone i vodove.”<br />

Nakon ove detaljne analize, komandanta<br />

Lendu smo upitali šta se<br />

nakon toga dogodilo u srednjoj Bosni<br />

i koliko i kako je navedeno ponašanje<br />

rukovodstva bosanskih Hrvata utjecalo<br />

na dalji razvoj ratnih sukoba u<br />

srednjoj Bosni.<br />

“Evo šta se dešavalo u srednjoj<br />

Bosni. Hrvatska zajednica Herceg<br />

Bosna je Odlukom regulisala da je<br />

njen teritorijalni prostor, prostor svih<br />

općina sa apsolutnom i relativnom<br />

većinom Hrvata, kao i one općine u<br />

kojima su Hrvati bili drugi po brojnosti.<br />

Ovome je umnogome, na uštrb<br />

Bošnjaka, imao utjecaj sporazum<br />

Boban Karadžić 06.05.l992. godine<br />

kada su se dogovorili da razgraničenja<br />

teritorije i ostvarenje hrvatskih i<br />

srpskih ciljeva riješe mirnim putem i<br />

dogovorom. Realizaciju svojih ciljeva<br />

Hrvati počinju ostvarivati odlukom<br />

predsjednika Hrvatske zajednice<br />

Herceg Bosna Mate Bobana i naredbom<br />

Glavnog stožera HVO-a od<br />

08.05.1992.godine kojim se naređuje<br />

da su postrojbe HVO–a u srednjoj<br />

Bosni jedine legalne jedinice i da se<br />

sve druge naredbe jedinica i Komandi<br />

TO stavljaju van snage. Jedinice<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

22


Teritorijalne odbrane su proglašene<br />

kao paravojne jedinice i dat im je<br />

ultimatum da predaju svo naoružanje<br />

i da se sve stave pod komandu<br />

HVO-a kao i stavljanje obilježja<br />

HVO.<br />

Kada su u pitanju linije odbrane<br />

prema srpskim snagama HVO se<br />

nalazio isključivo ispred hrvatskih<br />

naseljenih prostora. Ostatak snaga<br />

nastojao je ostvariti kontrolu po dubini<br />

teritorije i to na kontrolu kretanja<br />

ljudi i roba, maltretiranje, pljačkanje,<br />

zauzimanje vitalnih objekata<br />

u gradovima, ometanje logističkog<br />

opremanja Armije Bosne i Hercegovine,<br />

zarobljavanje i razoružavanje<br />

jedinica i pojedinaca. Ovo je proizvodilo<br />

tenzije, nepovjerenje i otpočeli<br />

su oružani incidenti u mnogim<br />

mjestima. Padom Jajca dolazi do rasterećenja<br />

snaga HVO-a i velike pometnje<br />

u redovima Armije BiH, prilivi<br />

velikog broja izbjeglica. Prozor,<br />

Gornji Vakuf i Novi Travnik bili su<br />

veza srednje Bosne i Hercegovine<br />

pa su za stvaranje taktičkih pozicija<br />

napadnuti istovremeno, kako bi<br />

se ostvarila veza između dvije operativne<br />

zone srednja Bosna i OZ<br />

sjeverozapadna Hercegovina. Ova<br />

kratka analiza pokazuje da su srpski<br />

i hrvatski narod u BiH imali potpunu<br />

pomoć Srbije i Hrvatske i da<br />

su oba naroda imala svoje političke<br />

programe za podjelu BiH. Naravno,<br />

ne smije se igubiti iz vida da su se<br />

Bošnjaci identificirali sa projektom<br />

cjelovite multinacionalne BiH, čije<br />

su OS formirali u okviru Armije<br />

RBiH.”<br />

Nakon ove jednostavne i argumentirane<br />

elaboracije Lendu smo<br />

upitali zašto se i pored tako jasnih<br />

dokaza i brojnih dokumenata i dalje<br />

pokušava iskriviti istina o ratu u<br />

BiH, odnosno srednjoj j Bosni?<br />

“Šta je u stvari istina o ratu i agre-<br />

siji na Bosnu i Hercegovinu? Iz prethodnog<br />

uvoda i mnogih dokumenata<br />

potpuno je jasno koji su ciljevi<br />

bili naših susjeda, Hrvatske i Srbije.<br />

Upitajte danas bilo kojeg vojnika iz<br />

ratnog perioda koji su bili u HVOu<br />

ili Vojsci RS-a zašto su se borili.<br />

Da razbiju BiH, da etnički očiste<br />

srpske i hrvatske teritorije i pripoje<br />

ih Hrvatskoj i Srbiji. Stoga je jasno<br />

zašto danas političari i predstavnici<br />

Republike Srpske i političari proizišli<br />

iz HVO-a i Hrvatske zajednice Herceg<br />

Bosna ne žele cjelovitu, modernu<br />

i zajedničku Bosnu i Hercegovinu,<br />

zašto ne vole BiH, zašto ne navijaju<br />

za reprezentaciju BiH, zašto nisu<br />

ponosni na svoju domovinu i mnoga<br />

Spomen ploča u čast poginulih vojnika HOS-a u Novom Travniku sa<br />

ustaškim pozdravom “Za dom spremni”<br />

druga pitanja, zašto? Političko i vojno<br />

rukovodstvo koje je činilo zločin i etničko<br />

čišćenje danas odgovaraju i priznaju<br />

svoje greške. Mnogi danas truhnu<br />

u zatvoru, a nadam se da će i oni<br />

koji i danas negiraju zločin vrlo brzo<br />

odgovarati za svoja postupke.”<br />

Na kraju Lendu pitamo zašto Bošnjaci<br />

šute na sve laži koje se svakodnevno<br />

pletu o našoj ratnoj prošlosti?<br />

“Zašto danas Bošnjaci i Bosanci<br />

šute na sva ova dešavanja? Šute i na<br />

sopstvene političare ali šute i “reže” na<br />

one koji diraju u ono za njih sveto, za<br />

ono i one koji dadoše živote za BiH.<br />

Oni koji najviše dadoše za domovinu,<br />

koji je još vole, jedino im je ostalo da<br />

šute i trpe. Ratni profiteri kao i oni koji<br />

se boriše protiv BiH, koji je danas ne<br />

vole, koji usporavaju i osporavaju sve<br />

što je dalo za državu, izuzetno koriste<br />

sve blagodati ove zemlje, imaju dobre<br />

pozicije i uzimaju kapom i šakom od<br />

onih koji još uvijek strepe šta će se desiti<br />

sa Bosnom i Hercegovinom.<br />

Oni koji šute zasigurno se nikada<br />

ne boje. Ostali su bez posla, imovine i<br />

ponosa i u takvim okolnostima gledaju<br />

i slušaju one koji žele da ih izjednače<br />

sa ubicama i agresorima. Ovi koji šute<br />

najviše dadoše za Bosnu, za mir i toleranciju.<br />

Priča o Bosni je pri kraju ali<br />

još nije završena”, zaključuje na kraju<br />

komandant Refik Lendo.<br />

Knjiga argumenata, dokumenata i istine o ratu u srednjoj<br />

Bosni<br />

“Džehenem u srednjoj Bosni – ratna 1993.”<br />

Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu<br />

i Hercegovinu je u Travniku nedavno organiziralo<br />

promociju knjige “Džehenem u srednjoj<br />

Bosni – ratna 1993.”. Knjiga je zbornik radova sa<br />

okruglog stola o ratu u srednjoj Bosni održanog<br />

u Travniku u aprilu prošle godine. U ovoj knjizi<br />

objavljeno je 77 faksimila autentičnih dokumenata<br />

koji vjerodostojno argumentiraju šta je istina<br />

i ko je činio zločine u srednjoj Bosni. Refik<br />

Lendo je na promociji u Travniku rekao da bi se<br />

ova knjiga trebala naći u bibliotekama svake škole<br />

u srednjoj Bosni. Nažalost, knjiga “Džehenem u<br />

srednjoj Bosni – ratna 1993.” je prva knjiga ovakve<br />

vrste objavljena nakon agresije na BiH.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

23


Društvo<br />

Tim povodom: o umjetnosti, ratu i politici<br />

Istina o zemlji krvi i suza<br />

Tvrdi se da je film jednostran,<br />

da se autorica stavila<br />

na bošnjačku stranu, da<br />

prikazuje Srbe kao teroriste i<br />

zločince, da nema umjetničke<br />

vrijednosti, da nije umjetnost,<br />

da je dokumentarni, a ne<br />

umjetnički film, da ne postoji<br />

“balans u prikazivanju<br />

sukobljenih strana” i<br />

jednostrano, navijački,<br />

ocrnjuje jednu stranu. Angelina<br />

hrabro odgovara: “Pa, nije bilo<br />

balansa ni za vrijeme rata!”<br />

Zaista je krajnje morbidna<br />

logika po kojoj se zločin nastoji<br />

opravdavati balansom. Kao<br />

da se rediteljka u teorijskom<br />

smislu pridržavala jedne<br />

maksime koja se pripisuje<br />

velikom slikaru, autoru<br />

Gernike, Pablu Picassou (Pablo<br />

Pikaso): Umjetnost je laž koja<br />

nas tjera da sagledamo istinu<br />

Piše: Safet Kadić<br />

Film holivudske dive Angeline<br />

Jolie “In the Land of Blood<br />

and Honney” (Anđelina Đoli:<br />

“U zemlji krvi i meda”), koji govori o<br />

ratnim strahotama i nasilju u Bosni i<br />

Hercegovini tokom srbske agresije, uzburkao<br />

je političku atmosferu i otvorio<br />

mnoga pitanja kao rijetko koje umjetničko<br />

djelo u blizkoj prošlosti. U jednom<br />

dijelu dejtonske Bosne, u Federaciji<br />

i među Bošnjacima, dočekan je gotovo<br />

sa euforijom, a u drugom, u RS-u<br />

i među Srbima, presuđeno mu je prije<br />

nego su ga i vidili, a neće ga ni viditi,<br />

jer je zabranjen u tom entitetu. Kuriozitet<br />

vezan za ovaj film je i to što je<br />

snimljen paralelno na, kako je to istakla<br />

Jolie, autentičnom (bosanskom) i<br />

englezkom jeziku.<br />

Izražavajući nadu da će film biti prihvaćen<br />

kao njen doprinos otkrivanju<br />

istine o patnji i ljudskoj drami izazvanoj<br />

ratom, (Rat nije slučajno u biblijskoj<br />

kozmogoniji označen kao jedan od četiri<br />

jahača Apokalipse, pored kuge, gladi<br />

i smrti) u javnim izstupima i prije sarajevske<br />

projekcije Jolie je upozorila: “Film<br />

je vrlo težak za gledanje i ne mogu vjerovati<br />

da na svijetu postoji iko kome bi<br />

bilo teže gledati ovaj film nego narodima s<br />

ovih prostora. Vrlo je težak, baš<br />

zato što će tim ljudima probuditi<br />

neka sjećanja i neke slike.<br />

To mora biti grozno, jer sam<br />

svjesna da većina ljudi zbog<br />

tih uspomena i dan-danas ima<br />

noćne more.”<br />

I pored toga što je Jolie polaskala<br />

da su “Srbi pametan narod<br />

i da će shvatiti film”, velikosrbska<br />

propagandna mašinerija<br />

jedva je dočekala sarajevsku<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

24<br />

U ovoj zemlji<br />

je od iskona<br />

bilo i meda i<br />

medvjeda, i<br />

krvi i suza, i<br />

jada i čemera,<br />

samo nikad po<br />

njoj nisu tekli<br />

med i mli(je)<br />

ko kao u nekoj<br />

zamišljenoj,<br />

fiktivnoj,<br />

umjetnoj,<br />

utopijskoj<br />

zemlji<br />

dembeliji.<br />

premijeru filma kao povod da<br />

razpali po njemu i njegovim<br />

protagonistima iz svih oruđa<br />

i podgrije svoju antibosansku<br />

kampanju. Taj događaj sarajevska<br />

kolumnistica jednog<br />

banjalučkog dnevnog lista,<br />

uporedila je sa elementarnom<br />

nepogodom. “Hад Сарајево<br />

ce на спектакуларан начин<br />

сручио филм ‘У земљи<br />

крви и меда’”, kaže ona. Njoj<br />

smeta i Angelinina “изјава<br />

љубави према Босни и<br />

Босанцима”, jer “су у овом<br />

случају појмови Босна и<br />

Босанац посве сужени.”<br />

Klasična zamjena teza i gebelsovsko<br />

izvrtanje stvari. Valjda<br />

je svakom normalnom<br />

čovjeku jasno da nije Angelina<br />

Jolie suzila pojmove Bosne i Bosanaca,<br />

nego velikosrbska agresija i srbočetnički<br />

zločinci. Oni su suzili ne samo pojmove,<br />

nego i teritoriju Bosne i broj Bosanaca. To<br />

je ta gola i gorka istina koja njima smeta,<br />

a koju i dalje na očigled cijelog svijeta<br />

trojanovski pokušavaju sakriti. Davno je<br />

odkriveno da su “u cara Trojana kozije<br />

uši”. Do sada je odkriveno oko pet stotina<br />

tajnih masovnih grobnica, u koje su Srbi<br />

zatrpali oko stotinu hiljada mučki ubijenih<br />

Bosanaca u cilju ostvarivanja genocidnog<br />

projekta zvanog “republika srpska”.<br />

Tu je i brojka od najmanje 30.000 silovanih<br />

žena. Iako je rediteljica filma Jolie,<br />

kako kaže, očekivala različite reakcije, šokirale<br />

su je reakcije iz RS i Srbije na film,<br />

ali one, zapravo, samo pokazuju količinu<br />

problema s kojima se suočava ovaj region,<br />

a ne samo stava prema umjetnosti i prema<br />

njoj osobno. Velikosrbska politika koristi<br />

svaku priliku, pa i ovu, da proizvede antagonizam<br />

i konfrontaciju entiteta, jer se<br />

tako federalizira BiH i marginalizira uloga<br />

države, jača pozicija entiteta na račun države<br />

i stvara privid da je RS federalna jedinica<br />

sa svim atributima državnosti (kako<br />

to “naučno” obrazlaže njihov hajni teoretičar<br />

Kunić, a čelnik stranke koja je u ratu<br />

nosila ovaj genocidni projekat, Mladen<br />

Bosić, politički operacionalizira povodom<br />

elementarnih nepogoda ovako: “Na narednoj<br />

sjednici skupštine RS tražićemo<br />

da se napravi državni plan za<br />

ovakve prilike“). Svim razpoloživim<br />

sredstvima nastoji se<br />

omalovažiti umjetnička vrijednost<br />

ovog filma i povrijediti,<br />

uniziti i kompromitirati autori.<br />

Tvrdi se da je film jednostran,<br />

da se autorica stavila na<br />

bošnjačku stranu, da prikazuje<br />

Srbe kao teroriste i zločince, da<br />

nema umjetničke vrijednosti,<br />

da nije umjetnost, da je dokumentarni,<br />

a ne umjetnički<br />

film, da ne postoji “balans u<br />

prikazivanju sukobljenih strana”<br />

i jednostrano, navijački,<br />

ocrnjuje jednu stranu. Angelina<br />

hrabro odgovara: “Pa,<br />

nije bilo balansa ni za vrijeme<br />

rata!” Zaista je krajnje morbidna<br />

logika po kojoj se zločin<br />

nastoji opravdavati balansom.<br />

Kao da se rediteljka u teorijskom<br />

smislu pridržavala jedne<br />

maksime koja se pripisuje velikom<br />

slikaru, autoru Gernike, e<br />

Pablu Picassou (Pablo Pikaso):<br />

Umjetnost je laž koja nas tjera<br />

da sagledamo istinu.<br />

Drž’te lopova<br />

“Ja, naravno, ovaj film nisam<br />

snimala da bih se uplitala u političku<br />

scenu ovog regiona, ali će se moj glas uvijek<br />

čuti kada je riječ o humanosti. Ovo<br />

je vrlo kompleksan period na globalnoj i<br />

ekonomskoj sceni, ali ovaj dio svijeta nije<br />

zaboravljen, i dalje je fokus na ovoj regiji.<br />

Nadam se da će ovaj film navesti ljude da<br />

dolaze u Sarajevo, da slušaju vašu muziku,<br />

da posjećuju vaše kafiće”, poručuje Jolie.<br />

U brojnim javnim izstupima rediteljka<br />

Jolie je izticala da je njena želja da film<br />

pomogne Bosni i Hercegovini i posebno<br />

apostrofirala “međunarodnu zajednicu”,<br />

nastojeći je osvijestiti i ukazati na straho-


te rata i nasilja u svijetu, posebno prema<br />

ženama. Prvi korak nakon glamurozne<br />

projekcije u Njujorku, “gradu u kojem se<br />

sve dešava” (na zahtjev rediteljice film je<br />

prikazan na bosanskom jeziku, a titlovan<br />

na englezkom), bila je posjeta američkoj<br />

prijestolnici, Vašingtonu, i prijem kod<br />

američkog predsjedniku Baracka Obame<br />

u Bijeloj kući, koji joj je obećao da<br />

će pomoći BiH. Primjetna je pojačana<br />

aktivnost američkog ambasadora Patricka<br />

Moona (Patrik Mun), a ovih dana u BiH<br />

je boravio i zamjenik državnog sekretara<br />

Richard Burns (Ričard B’rns) u Sarajevu.<br />

On je poručio da je američka vizija mul-<br />

tikulturna i demokratska Bosna i Hercegovina,<br />

usmjerena prema euroatlantskim<br />

integracijama, članstvo u NATO-u i pristup<br />

EU. I on vidi i zna, i svi mi znamo,<br />

da dejtonska Bosna nije ni demokratska<br />

ni multikulturna, a upravo to je jedina<br />

politička premisa na kojoj može funkcionirati<br />

BiH kao država. To je, jednostavno,<br />

prirodno stanje ove zemlje. Sve drugo je<br />

neprirodno. Zato je naša državna politika<br />

mogla ponuditi jednu viziju kao ustavnopravno<br />

ustrojstvo, po kojem bi ova država<br />

zaista funkcionirala kao savremena multikulturna<br />

i demokratska po formuli: jedna<br />

država sa tri konstitutivna naroda i<br />

četiri, plus dva entiteta. Istočna Bosna,<br />

od Foče do Save i zapadno do Bosne,<br />

sa glavnim gradom Tuzlom, u kojem bi<br />

Bošnjaci bili relativna većina, Zapadna<br />

Bosna, USK plus teritorija RS do rijeke<br />

Bosne na istok, sa Banjalukom kao glavnim<br />

gradom, u kojem bi Srbi bili relativna<br />

većina; Centralna a (Srednja) Bosna,<br />

SBK i Ze-Do kanton, sa Zenicom kao<br />

glavnim gradom, u kojem bi Bošnjaci bili<br />

relativna većina, i Hercegovina (istoč-<br />

na i zapadna) na sjever do Jablanice, sa<br />

glavnim gradom Mostarom, u kojem bi<br />

Hrvati bili relativna većina. Tome treba<br />

dodati i dva distrikta: Brčko i Sarajevo,<br />

koje bi obuhvaćalo deset predratnih obćina:<br />

četiri gradske obćine, Ilidža, Hadžići,<br />

Ilijaš, Vogošća, Pale, Trnovo. U jednom<br />

djelotvornom presjeku zadovoljila bi se i<br />

kolektivna, etnonacionalna, i individualna,<br />

građanska, prava i interesi. Vrlo jednostavno<br />

rješenje federalne države multietničkih<br />

i multukulturnih regija, entiteta, sa<br />

harmoniziranim nadležnostima države i<br />

entiteta, u ustavnopravnom statusu federalnih<br />

jedinica, čemu teže Srbi i donekle<br />

Hrvati, u okviru jedne države, čemu teže<br />

Bošnjaci. Niko se ne treba zavaravati, jer<br />

ovakva Bosna ne može obstati. Ovakvim<br />

ustrojstvom nikto ne bi bio oštećen, ali<br />

niko ne bi bio podpuno zadovoljan radi<br />

svojih nerealnih i neosnovanih aspiracija.<br />

Ovim bi se zadovoljili, čak, i interesi nacionalista,<br />

jer bi u svakom entitetu jedna<br />

etnička grupa imala relativnu većinu, ali i<br />

demokrata, jer bi interese i prava štitila država,<br />

ustav i zakon, a ne lideri,<br />

elite i stranke i time smanjila<br />

mogućnost političke manipulacije.<br />

Bošnjaci, kao najbrojniji<br />

narod u BiH, su najzainteresovaniji,<br />

a moraju biti i najodgovorniji,<br />

za razrješenje bosanske<br />

drame tako što će imati inicijativu<br />

i nositi tu ideju uz razne<br />

političke uzstupke. Sasvim je<br />

jasno da Bošnjaci nikada neće<br />

prihvatiti i priznati okupaciju<br />

dijela svog etničkog prostora,<br />

na kojem je ekskluzivno<br />

stvoren jednonacionalni srbski<br />

entitet, nastao ratom i genocidom<br />

pa bi po historijskoj logici<br />

morao i nestati ratom, ali ni<br />

drugi neće odustati od prava<br />

da na određenom prostoru kao većinski<br />

narod uređuju odnose po svojoj volji, što<br />

im Bošnjaci ne trebaju osporavati. Time<br />

bi se odbacile neosnovane obtužbe o “unitarnoj<br />

Bosni”.<br />

Velikosrbska politika koju u Bosni<br />

provodi lider genocidnog entiteta Milorad<br />

Dodik zasniva se na premisi: Drž’te<br />

lopova! Primjerice, on napravi frku sa državnim<br />

sudom i tužilaštvom da bi zaštitio<br />

nezavisni status “svoga” entiteta i učvrstio<br />

svoju diktatorsku i aparthejdsku vlast<br />

u tom okupiranom dijelu Bosne. I tako<br />

cijelo vrijeme, evo već godinama. Zato<br />

što ne postoji inicijativa i ozbiljna državna<br />

politika bošnjačkih stranaka kao najbrojnijeg<br />

i najodgovornijeg naroda. Čim<br />

dignu glavu, Dodik ih klepi floskulom o<br />

unitarnoj Bosni i strahom od dominacije<br />

Bošnjaka, upravo ono što on provodi u<br />

svom entitetetu masovnih grobnica. Historijski,<br />

naravno, nema nikakvog uporišća<br />

u tome. Na kojoj god su teritoriji<br />

Bošnjaci bili većina i održali se kao većina<br />

od neprijateljskih nasrtaja susjednih velikonacionalnih<br />

politika, postoji ili je sačuvana<br />

multikultura i tolerancija, sačuvane<br />

Može li jedno<br />

umjetničko<br />

djelo kao što je<br />

film osvijestiti<br />

ljude i dovesti<br />

do istine?<br />

Umjetnost je<br />

virtuelni svijet<br />

koji egzistira<br />

na unutrašnjoj<br />

istini svoga<br />

uzstrojstva,<br />

više ili manje<br />

uvjerljivoj, a ne<br />

stvarnoj istini<br />

objektivnoga<br />

svijeta.<br />

su i crkve i džamije, zajedničke<br />

škole i ustanove, a gdje god<br />

su oni drugi postali većina, ti<br />

prostori su očišćeni od Bošnjaka.<br />

Uzmite koje hoćete naselje<br />

za primjer, ne samo Sarajevo i<br />

Banjaluku: Bijeljinu, Ljubuški,<br />

Mostar, Nevesinje, Gacko,<br />

Trebinje… Znači, radi se o<br />

političkom licemjerju i podmetanju<br />

svojih težnji i pritajenih<br />

planova nekome drugome.<br />

Također, u cijeloj povijesti<br />

Bošnjaka među njima se nikada<br />

nije javila fašistoidna ideja<br />

ili pokret, kao npr. četništvo<br />

kod Srba ili ustaštvo kod Hrvata.<br />

Istina, jesu ih drugi, milom<br />

ili silom, uvačili u takve<br />

svoje pokrete pa da bi napravili balans,<br />

nabijali su im na nos razne handžar-divizije<br />

koje su formirali Nijemci. U svjetskim<br />

centrima moći, neprijatelji Bosne i<br />

Bošnjaka, nastoje izkoristiti kolektivnu<br />

frustraciju Bošnjaka zbog genocida i gubitka<br />

polovice zemlje i Bošnjake usmjeriti<br />

u terorizam i međusobno ubijanje. To je<br />

smrtna opasnost za Bošnjake. Bošnjaci<br />

svoju borbu moraju legitimirati kao legalnu<br />

borbu za slobodu naroda i građanska<br />

prava u okviru svoje države. U borbi za te<br />

ciljeve dozvoljena su sva sredstva u skladu<br />

sa međunarodnim pravom.<br />

U živu diplomatsku aktivnost uključio<br />

se i član Predsjedništva BiH iz reda<br />

Bošnjaka, Bakir Izetbegović, odlazkom u<br />

prijateljsku Tursku, gdje je izjavio:<br />

Bošnjaci su iz Srbije protjerani uz<br />

pristanak Turske<br />

“Tayyip Erdoğan ne pripada samo<br />

Turcima, on je naš zajednički lider. Barem<br />

jedna milijarda ljudi, a među njima<br />

i dva milijuna Bošnjaka, želi brz oporavak<br />

Tayyipu Erdoğanu.” Ovom izjavom<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

25


je, po mišljenju nekih analitičara, poput<br />

dr. Ibrahima Kajana, “doslovce šokirao<br />

najveći dio bh. javnosti”, jer je “misaoni<br />

užas i misaona mizerija, koja ni u čemu<br />

nema pokrića...” Kajan se nije bavio time<br />

da li je Izetbegović u posjetu Turskoj išao<br />

u svojstvu člana Predsjedništva i da li je<br />

takav stav usaglasio sa Nebojšom Radmanovićem<br />

i Željkom Komšićem, a po-<br />

sebno sa reis-efendijom Cerićem, koji je<br />

ne tako davno spominjao, ne dva, nego<br />

šest miliona Bošnjaka samo u Turskoj,<br />

misleći, vjerovatno na one Bošnjake koji<br />

su protjerani iz Srbije od 1830. do 1882.<br />

godine. Kako navodi savremeni iztraživač<br />

tog pitanja, Safet Bandžović, “veliki<br />

broj muslimana iz Srbije Turska je odmah<br />

naselila u Anadoliju i pogranična mjesta<br />

prema Kurdima. U prvo vrijeme niko<br />

nije imao pravo izbora, svako je morao<br />

da prihvati ono što mu se ponudi.” Danas<br />

im se ni za ime ne zna između Turaka<br />

i Kurda. Većinske Bošnjake su protjerali<br />

manjinski Srbi uz pomoć Rusije i Francuske<br />

i pristanak Turske. Francuska i ruska<br />

vlada napravile su poseban Sporazum o<br />

zajedničkom istupanju u korist Srbije, u<br />

genocidnom projektu izgona muslimana<br />

Bošnjaka sa njihovih ognjišća i imanja<br />

na Međunarodnoj konferenciji, održanoj<br />

1862. godine u Kanlidži, istanbulskom<br />

predgrađu. Ugovorom je bilo propisano<br />

da se muslimani imaju “iseliti što je moguće<br />

brže”. Odštetu za njihovu pokretnu<br />

i nepokretnu imovinu od devet miliona<br />

groša Srbija je trebala isplatiti Turskoj.<br />

Cinici bi mogli pomisliti da,<br />

možda, Izetbegović nije išao<br />

pitati za te pare pošto je Bosna<br />

u velikom siromaštvu. Sve<br />

i jedan Bošnjak će reći da ne<br />

želi da njegova nacionalna prava,<br />

ni individualna građanska<br />

prava, štiti nijedan nacionalni<br />

lider niti neka ekskluzivna<br />

nacionalna politička stranka,<br />

nego sopstvena država, ustav<br />

i zakon.<br />

Hoće li film “U zemlji<br />

krvi i meda” biti predmet<br />

daljih sukobljavanja, polarizacije<br />

i netrpeljivosti ili će<br />

doprinijeti katarzi, zbližavanju,<br />

saradnji i pomirenju za<br />

budućnost, pokazat će vrijeme,<br />

jer je to, ipak, “samo”<br />

umjetničko djelo. Ako jeste. Jedna od<br />

namjera Angeline Jolie, kako je sama<br />

izticala, bila je filmom osvijestiti međunarodnu<br />

zajednicu i ukazati na strahote<br />

rata i nasilje u svijetu, posebno prema<br />

ženama. Može li jedno umjetničko djelo<br />

kao što je film osvijestiti ljude i dovesti<br />

do istine? Umjetnost je virtuelni svijet<br />

koji egzistira na unutrašnjoj istini svoga<br />

uzstrojstva, više ili manje uvjerljivoj, a<br />

ne stvarnoj istini objektivnoga svijeta. U<br />

vrhunskom umjetničkom djelu ove dvije<br />

istine se preklapaju. O tome će svoj<br />

sud izkazati relevantna filmska kritika i<br />

teorija, a o njegovom političkom učinku<br />

i plemenitoj misiji autorice u borbi za<br />

Sve i jedan<br />

Bošnjak će<br />

reći da ne želi<br />

da njegova<br />

nacionalna<br />

prava, ni<br />

individualna<br />

građanska<br />

prava, štiti<br />

nijedan<br />

nacionalni<br />

lider niti neka<br />

ekskluzivna<br />

nacionalna<br />

politička<br />

stranka, nego<br />

sopstvena<br />

država, ustav i<br />

zakon.<br />

ljudska prava malih i ugnjetenih<br />

naroda sud će donijeti<br />

neumoljivo vrijeme koje neumitno<br />

dolazi.<br />

Vrijeme će pokazati i to<br />

hoće li ovaj žestoki film ostati<br />

kao usamljena stvaralačka<br />

avantura, odnosno umjetnička<br />

intervencija moćne i pravdoljubive<br />

holivudske dive u<br />

surovu stvarnost našeg života,<br />

ili će ovo umjetničko djelo,<br />

snagom svoje unutrašnje<br />

istine, postati inicijalna kapisla<br />

moralnog buđenja Bosne<br />

i njene okoline i pozitivnih<br />

društvenih promjena. Jer,<br />

etika (moralnost) je vrhovni<br />

princip ljudskog života, a<br />

ne estetika. Estetika se izvodi<br />

iz etike. Ne može postojati estetika<br />

ubijanja i slavljenja zločinstva ili, parafrazirajući<br />

poljskog nobelovca Czesława<br />

Miłosza: kako misliti Shakespearea dok<br />

gazim po kostima stradalih od ljudske<br />

ruke. Još se sjećamo da je višegradski<br />

zlikovac i osuđeni ratni zločinac Milan<br />

Lukić rekao hažkim iztražiteljima da<br />

je za njega najbolja knjiga “Na Drini<br />

ćuprija”, a najbolji film “Lepa sela lepo<br />

gore”. Samo za monstruma može postojati<br />

estetika sela koja gore.<br />

Suviše bi bilo iluzorno očekivati i<br />

vjerovati da će nakon ovoga filma Balkanom,<br />

obaška Bosnom, namjesto krvi i<br />

suza, poteći med i mlijeko. Odjavljujući<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

26


nedavno svoju redovnu televizijsku emisiju<br />

nakon jednog sumornog razgovora sa<br />

profesorom Zdravkom Grebom, njezin<br />

autor, Mato Đaković, pokušao je utješiti<br />

svoje gledaoce da će “Bosne biti koliko i<br />

dokle to Amerika želi”, nešto slično kako<br />

nedavno u televizijskoj anketi reče jedan<br />

obični Bosanac iz naroda, da bi se sve pokrenulo<br />

sa mrtve tačke samo “da Amerika<br />

udari šćapom”. “Ujka Sam” bi, možda,<br />

i “udario šćapom” (domaće trutove) da<br />

na Bosnu nije svoju šapu metnula sibir-<br />

ska mećka, бoльшoй бeлый медведь<br />

(Gdje ima meda, ima i medvjeda!), oko<br />

koje američki eagle samo uzaludno kruži<br />

pa solucija šćapa ostaje samo pusta iluzija.<br />

Kao i bošnjačko molećivo osvrtanje na<br />

probuđenog arslana na Bosforu. U ovoj<br />

zemlji je od iskona bilo i meda i medvjeda,<br />

i krvi i suza, i jada i čemera, samo<br />

nikad po njoj nisu tekli med i mli(je)ko<br />

kao u nekoj zamišljenoj, fiktivnoj, umjetnoj,<br />

utopijskoj zemlji dembeliji. “Tu se<br />

dugom brazdom nisu prostrana pružala<br />

polja/ Ni njive, koje bi obilnom rađale<br />

žetvom”... Hoće li se obistiniti jedna, da<br />

li proročanska, Makova reminiscencija:<br />

“Bosni je bilo suđeno da sanja o pravdi,<br />

da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da<br />

je ne dočeka.” Bosanski trokut je najmanje<br />

toliko misteriozan koliko i poznati<br />

Bermudski trougao. Naš čisti je usud da<br />

su se, baš, na ovoj tački zemaljske kugle<br />

susrele (sudarile) tri globalne tektonske<br />

ploče ljudske civilizacije i vijekovima se<br />

međusobno taru (priko naših leđa).<br />

Patrijarh Irinej i kompozitor Bregović<br />

Paradigma srbske dvolične politike potvore i laži može se izčitati u onoj<br />

sramnoj, huškaškoj, šovinističkoj islamofobičnoj izjavi patrijarha Irineja<br />

u kojoj on tumači psiholožki profil i samo učenje islama: “Mi znamo<br />

šta je otprilike filozofija i psihologija islama. Oni kada su u manjem broju<br />

umeju da se ponašaju i da budu korektni. Kada postanu ravni po broju,<br />

onda oni već dižu glavu, a kada postanu nadmoćni i superiorni, čine pritisak<br />

ili da se isele ili da se priđe njima. To je filozofija islama.” Potrebno je<br />

samo zamijeniti riječ islam riječju svetosavlje i dobit ćete stvarno značenje i<br />

istinu. Za ilustraciju dovoljno je navesti samo nekoliko podataka o odnosima<br />

većine i manjine. Do polovine 19. stoljeća muslimani su bili većinsko<br />

stanovništvo i u tom dijelu Balkana, gdje su Turci, pod pritiskom Rusije,<br />

formirali kneževinu Srbiju. Tako su u Beogradu muslimani činili četiri<br />

petine u odnosu na drugo stanovništvo, a u Užicu 96,7% od ukupnog<br />

broja stanovništva grada, dok je u Pomoravlju taj procenat iznosio 65%.<br />

Beograd je početkom sedme decenije 19. vijeka imao 730 muslimanska,<br />

536 nemuslimaska i 3 romska domćinstva, 2.328 zgrada, kuća, od kojih su<br />

842 bile srpske, a 1.486 muslimanske. U Užicu je 1826. godine bilo 1.200<br />

muslimanskih kuća, 20 džamija i 80 srpskih kuća, dok je deset godina kasnije<br />

bilo 3.500 muslimanskih i 600 srpskih kuća. Deset godina kasnije u<br />

toj varoši živilo je 3.697 Bošnjaka i 707 Srba. Današnju situaciju ne treba<br />

objašnjavati patrijarhu, jer on to bolje zna. Isti princip progona većine<br />

Irinej i irinejci su primijenili i u Srebrenici, samo što nisu imali vremena<br />

pa su ih pobili na licu mjesta (dok su satelitske kamere bile ugašene, kako<br />

im je obećano).<br />

Za suprotan primjer možemo uzeti Sarajevo. Tu su Bošnjaci bili većina<br />

od njegovog osnivanja sve do danas. I uvijek je bila multikultura, kršćanske<br />

mahale u muslimanskom šeheru, crkve pored džamija. Ni u ovom<br />

ratu nijedan vjerski objekat nije stradao i očuvan je duh multikulure grada<br />

iako je, razumljivo, narušen predratni demografski balans. U takav grad<br />

nakon dvadesetogodišnjeg ratnog i poratnog izbivanja vratio se iz Pariza i<br />

frontmen slavne sarajevske rock-grupe “Bijelo dugme” i priznati kompozitor<br />

Goran Bregović: “Sarajevo ima neobjašnjiv magnet da ljudi ostaju.<br />

Neobjašnjivo je zašto je uzbudljivo. Ništa se u Sarajevu ne može porediti<br />

sa Parizom, ali meni srce nikad ne zadrhti u Parizu kao u Sarajevu kada<br />

stojim u redu u pošti da dižem ličnu kartu i pasoš. Da nije bilo rata, nikada<br />

ne bih otišao odavde.”<br />

Slijedom asocijacija pade mi na pamet onaj čuveni “rat” grafitima na<br />

fasadi te (glavne) pošte u Sarajevu dok je rat visio u zraku. Neko je ćirilicom<br />

napisao: Ово jе Србија, a neko je poslije latinicom “odgovorio”: Ovo<br />

je pošta, budalo! Ali onaj prvi nije ostao dužan. Nedugo zatim agresorski<br />

oficir-diverzant poštu je diverzantski minirao i zapalio, s podrazumivajućom<br />

porukom: E, aко нијe Србија, није ни пошта. Isti i još gori grafiti<br />

danas se pišu po Banjaluci, gradu okupiranom svetosavskim Irinejovim<br />

idejama, kakav je neki dan osvanuo sa primtivnim uvredama upućenim<br />

Angelini Jolie.<br />

O multikulturnom duhu Sarajeva možda ponešto govori i onaj slogan<br />

navijača šampionske ekipe “Sarajeva” 1967. godine: Dva Boška na dva ćoška/<br />

Musemija u sredini/ Za pobjedu ne brini. (Boško Prodanović – Vahidin<br />

Musemić – Boško Antić).<br />

Na Drini Galija<br />

Srbska muzička grupa “Galija”,<br />

u naelektrisanoj atmosferi<br />

otvorenih ratnih sukoba<br />

razpadajuće Jugoslavije 1991.<br />

godine, napravila je pjesmu<br />

pod istim naslovom kao što je<br />

Andrićeva pseudohistorijska<br />

hronika “Na Drini ćuprija”, sa<br />

prijetećim stihovima u funkciji<br />

razpirivanja mržnje i zločina:<br />

Velike smo zapalili vatre<br />

Naš je plamen uvijek bio prvi<br />

Oko vatre razapeli šator<br />

Da pijemo rakije i krvi...<br />

Stihovi su očito varijacija one<br />

poznate srbsko-crnogorske poskočice<br />

iz zločinačkih pohoda:<br />

“Ko je drugi, ja sam prvi da pijemo<br />

turske krvi...?” Cijelo vrijeme<br />

srbsko-crnogorske agresije<br />

na Bosnu ova grupa i njen lider<br />

Nešo bili su otvoreno i javno uz<br />

Miloševića u njegovom propagandnom<br />

ratnohuškačkom ešalonu.<br />

Teško je pojmiti koliko je<br />

suicidnog mazohizma i bezčašća<br />

bilo potrebno samozvanom<br />

“menadžeru” iz Sarajeva da organizuje<br />

sramne koncerte ove<br />

nacionalističke grupe 27. maja<br />

2011. godine u Sarajevu i 28.<br />

svibnja u Mostaru, vrijeđajući<br />

time osjećaje svih onih koji<br />

su tokom agresije od tih istih<br />

izgubili svoje najmilije. Tako<br />

je ogorčeni Bosanac D. Brkić<br />

protestirao na jednom portalu:<br />

“Ako smo spremni svi skupa<br />

samo tako preći preko dolaska<br />

ovih fašista da nam pjevaju i<br />

uzimaju novac u BiH, onda<br />

stvarno ni ne zaslužujemo bolje.<br />

Želim da naglasim da nisam<br />

nikakav nacionalista, dijete sam<br />

iz miješanog braka i usprotivio<br />

bih se bilo kojim nacionalistima<br />

sa svake strane, ali što je previše,<br />

previše je...”<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

27


Pogledi<br />

Formirano vijeće ministara BiH<br />

Prstaška politika<br />

Samo što smo prstom<br />

okrenuli list sa<br />

troprstaškim voždom<br />

manjeg bh. entiteta, prst<br />

“blizanac” je priprijetio<br />

i iz većeg bh. entiteta,<br />

iz Federacije BiH, tačnije<br />

iz novoustoličenog<br />

Parlamenta BiH i od<br />

već zakletog novog<br />

ministra vanjskih<br />

poslova u, nakon 16<br />

mjeseci natezanja,<br />

jedva formiranom<br />

Vijeću ministara<br />

BiH<br />

Piše: Ale Kamber, Livno<br />

11.02.2012. god.<br />

Uprošlom broju<br />

magazina Safff<br />

u<br />

tekstu pod naslovom<br />

“Megdan beogradski”,<br />

uz analizu Tanjugovog<br />

TV-duela Čedomira<br />

Jovanovića i Milorada<br />

Dodika, ovog posljednjeg<br />

smo malo i analizirali kroz<br />

njegov stil govora i znakovite<br />

gestikulacije i izraze<br />

lica, zavisno od momenta.<br />

Akcenat je bio na često<br />

izraženom Didikovom “troprstu”, na<br />

kojeg se umoran često i podboči, ali i<br />

na stisnutoj desnici kao da želi nekoga<br />

skašiti, ili ispruženim dlanom ljevice<br />

u visini srca ili sljepočnice. Osebujni<br />

gesti rukama, negledanje sagovornika<br />

i kamere, barem ponekad, podizanje<br />

tona bez potrebe i cinički osmijeh i kad<br />

treba i kad ne treba, govore o, do kraja,<br />

“savijenoj grudvi” republikosrpskoj,<br />

koja okreće leđa i svojim instalatorima,<br />

uzdajući se u raspaljene strasti još uvijek<br />

znatnog dijela, nacionalizmom<br />

zadojenih, jednonacionalnih velikosrpskih<br />

“nezavisnih socijaldemokrata”<br />

i njihovih koalicionih drugova iz<br />

Karadžićeve SDS.<br />

Višegodišnje<br />

tapkanje države<br />

u mjestu i<br />

proklizavanje<br />

već debelo<br />

nacionalističke<br />

“socijaldemokratije”<br />

u BiH, te<br />

nepravda na<br />

svakom koraku,<br />

sigurno su,<br />

ako ne glavnim<br />

uzrokom, onda<br />

bar dijelom<br />

uzrokom<br />

i prerane<br />

smrti prof.<br />

Durakovića.<br />

Mejdan sarajevski<br />

Samo što smo prstom okrenuli list sa<br />

troprstaškim voždom manjeg bh. entiteta,<br />

prst “blizanac” je priprijetio i iz većeg<br />

bh. entiteta, iz Federacije BiH, tačnije iz<br />

novoustoličenog Parlamenta BiH i od<br />

već zakletog novog ministra vanjskih<br />

poslova u, nakon 16 mjeseci natezanja,<br />

jedva formiranom Vijeću ministara<br />

BiH. Radi se o ispruženom<br />

kažiprstu “socijaldemokrate”<br />

Zlatka Lagumdžije, drugog<br />

“ukupnog pobjednika”<br />

prošlih izbora uz neprikosnovenog<br />

Dodika, a usmjerenog<br />

u pravcu nekih kolega u Parlamentu,<br />

prvenstveno prema<br />

Berizu Belkiću iz Stranke za<br />

BiH, koji mu je to s pravom<br />

i prebacio, ne želeći drhtati<br />

pred njim poput njegovog<br />

komitetski isprepadanog i<br />

discipliniranog članstva, s<br />

vrha do dna.<br />

- Malo, malo, pa prst<br />

pokazujete, gospodine<br />

Lagumdžija, opomenuo je<br />

Belkić Lagumdžiju u svojoj<br />

diskusiji, obrazlažući zašto<br />

ne prihvata novi saziv Vijeća<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

28<br />

ministara niti način njihova izbora<br />

pošto nemaju ni programa ni dovoljno<br />

žena među kandidatima za državne<br />

ministre.<br />

- To vam se učinilo s prstom. Da<br />

sam i htio pokazati vam prst ne bi<br />

to bio onaj koji vam se učinio, uzvratio<br />

je Lagumdžija, vjerovatno pod tim<br />

podrazumijevajući, ne kažiprst, kojim<br />

vitla i kad treba i ne treba, već, vjerovatno,<br />

srednji prst, a možda odjednom<br />

uz kažiprst i mali prst, pa nek javnost<br />

sudi šta koja “socijaldemokratska” pantomima<br />

znači.<br />

Psiholozima i sociolozima nije<br />

nepoznato kojim liderima su svojstveni<br />

pretjerano mrštenje, galama, cinizam u<br />

osmijehu, podsmijeh, omalovažavanje<br />

sagovornika i masa, samohvalisanje,<br />

kićenje partijskim i/ili nacionalnim<br />

obilježjima, osionost i uvriježeno otresito<br />

gestikuliranje u ritmu govora i slijedom<br />

istog, a posebno pokazivanje jednog,<br />

dva, tri, ili svih pet prsta ispruženog<br />

dlana u visini srca, ili stisnute pesnice<br />

na sljepočnici. Nije to nepoznato ni<br />

političarima iz spomenute plejade ni<br />

njihovim vjernim sljedbenicima, koje<br />

je majstorski znao da opiše nedavno preminuli<br />

istinski socijaldemokrata prof.<br />

dr. Nijaz Duraković, tvorac SDP-a BiH<br />

i autor njenog Programa, nakon čega<br />

ga je, Durakoviću “simpatični dečko”<br />

Lagumdžija, istjerao iz “Partije.<br />

U jednom od intervjua nakon izgona<br />

iz SDP-a BiH rahmetli Duraković<br />

je izjavio: “Rekao sam da je meni<br />

Lagumdžija simpatičan dečko i da<br />

sam ga izmislio. Možda sam uzeo<br />

nesretan izraz da je on moj pobačaj.<br />

Lagumdžija - retorika između dva prsta


Neke moje kolege se šprdaju, kažu da<br />

nije možda vanmaterična trudnoća.<br />

Nikakvih personalnih sukoba<br />

nemamo, niti bi trebalo da ih bude.<br />

Njemu želim dobru karijeru, ličnu i<br />

porodičnu sreću. Ali razlaz je idejne i<br />

političke naravi. Nisam shvatio socijaldemokratiju<br />

na način na koji je on<br />

shvata. To je kod njega borba za fotelje,<br />

za vlast i ostalo. Socijaldemokrata<br />

prije svega podrazumijeva razvijanje<br />

institucija države, onda pravne<br />

države, pa i socijalne pravde i sl. On<br />

to očito nije shvatao. I zapravo, nisam<br />

siguran da li je on ikada bio uvjereni<br />

socijaldemokrata”, riječi su rahmetli<br />

Nijaza Durakovića, osnivača SDP-a i<br />

jednog od politički najobrazovanijih<br />

zvaničnika koje je imala BiH do sada.<br />

Višegodišnje tapkanje države u mjestu i<br />

proklizavanje već debelo nacionalističke<br />

“socijaldemokratije” u BiH: Dodikove i<br />

sparingujuće-platformaške, te nepravda<br />

na svakom koraku, sigurno su, ako ne<br />

glavnim uzrokom, onda bar dijelom uzrokom<br />

i prerane smrti prof.Durakovića,<br />

kojeg je nepravda jednostavno duboko<br />

pogađala i ubrzano trošila. Napustio je<br />

ovozemaljske prostore u kojima prstaška<br />

politika uzima sve više maha uprkos,<br />

ove zime, snijegom zametenoj državi,<br />

brojnim smrznutim građanima, mraku<br />

Mostara, zaleđenoj Neretvi, Nevesinju i<br />

Kupresu bez vode, odsječenom Livnu,<br />

Glamoču, Tomislavgradu…, u mećavi<br />

zaboravljenim povratnicima u odsječeno<br />

Podrinje, “Majkama Srebrenice” na<br />

preko metar snijega, rudarima koji<br />

Lagumdžija - dva prsta<br />

kopaju ugalj na minus 20 da<br />

ne stanu termoelektrane i BiH<br />

da ne doživi kolaps. Napustio<br />

ih je da ne bude još jednom<br />

svjedokom mržnje vlastite<br />

domovine od strane onih koji<br />

je “pobjednički predstavljaju u<br />

ime naroda” i da ne bude svjedokom<br />

nove sječe zatečenih<br />

kadrova i instaliranja podobnih<br />

i borbe za fotelje, umjesto<br />

za državu, građane i ideje.<br />

Bevanda<br />

- Ni na jedno mjesto ne<br />

dolazi gori kadar od bivšeg, branio<br />

je Lagumdžija nove ministre BiH,<br />

“antiplatformaše” i “platformaše”,<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

29<br />

“To vam se<br />

učinilo s<br />

prstom. Da sam<br />

i htio pokazati<br />

vam prst ne bi<br />

to bio onaj koji<br />

vam se učinio”,<br />

uzvratio je<br />

Lagumdžija,<br />

vjerovatno pod<br />

tim podrazumijevajući,<br />

ne<br />

kažiprst, kojim<br />

vitla i kad treba<br />

i ne treba, već,<br />

vjerovatno,<br />

srednji prst.<br />

Lagumdžija - znakoviti prst<br />

među kojima i samoga<br />

sebe-ministra vanjskih poslova,<br />

koji “neće biti Alkalaj”,<br />

već “puno vrjedniji El-<br />

Zlataj” sa “evropskim i svjetskim<br />

kažiprstom” vječno<br />

upravljenim u strance, u<br />

“Državu za čovjeka”. Makar<br />

i u polovini BiH, pošto<br />

drugu drži koalicioni drug<br />

Mile, također “socijaldemokrata”,<br />

čiji je zajednički<br />

“premijer” Vjekoslav Bevanda,<br />

po položenoj zakletvi,<br />

trijumfalno najavio:<br />

“Mislim da će ovo biti godina<br />

EU za BiH”. Možda<br />

su se za to “pobjednici”<br />

iz gemišt/bevanda “šestorke” (2+2+2)<br />

i pripremali svih 16 mjeseci, ništa ne<br />

radeći, a sve i dan naplaćujući.


Lagumdžija - kažiprst<br />

Pobjednici - Lagumdžija i Dodik<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

30


Zanimljivo<br />

Šta znače tri prsta<br />

Ni četnički, ni ustaški, nego SS-ovski<br />

Posljednjih j godina uobičajeni<br />

srpski pozdrav po-<br />

bjedi ili nekom uspjehu<br />

su tri visoko podignuta i raširena<br />

prsta (palac, kažiprst i srednji prst)<br />

desne ruke. Ako upitate bilo kojeg<br />

Srbina od kada se ovaj jpozdrav ko-<br />

risti među Srbima, najčešći odgo-<br />

vor će biti: oduvijek.<br />

Međutim, istina je malo druga-<br />

čija. Niti na jednom dokumentu<br />

koji potječe iz perioda prije Dru-<br />

gog ggsvjetskog rata ne postoji ni slo-<br />

vo zapisa o upotrebi simbola “tri<br />

prsta”.<br />

Kad se prelistaju dokumenta iz<br />

Drugog ggsvjetskog rata za očekivati<br />

je da će se ovakav pozdrav vidje-<br />

ti na slikama pripadnika p Ravno-<br />

gorskog g četničkog pokreta čiji ga<br />

“nasljednici” najviše koriste. Me-<br />

đutim, na nečije razočarenje, ne<br />

postoji niti jedna slika koja prika-<br />

zuje Srbe sa tri podignuta i rašire-<br />

PRISEGA DANSKIH NACISTA PODIZANJEM TRI PRSTA<br />

na prsta. Postoji nešto slično, ali to<br />

nije taj simbol. Ali zato, na nečije<br />

veliko iznenađenje, postoje brojne<br />

slike koje prikazuju hrvatske do-<br />

mobrane i ustaše kako pred rimo-<br />

katoličkim svećenikom polažu za-<br />

kletvu “poglavniku” pg sa tri raširena<br />

prsta desne ruke.<br />

Međutim, ni ustaše nisu bili suviše<br />

originalni; ovaj simbol preuzeli<br />

su od njemačkih SS jedinica.<br />

Kopirajući SS-ovce, ovu zakle-<br />

tvu, osim ustaša, preuzeli su i osta-<br />

li fašisti i nacisti širom Europe.<br />

Ako netko danas u Hrvatskoj<br />

na bilo kojem sportskom takmi- čenju podigne tri prsta dobit će<br />

(u najboljem j slučaju) razbijen nos.<br />

Međutim, nekada su u Zagrebu<br />

bila visoko cijenjena tri podignuta<br />

prsta.<br />

Umjesto zaključka - Pravo značenje<br />

tri podignuta prsta: palac<br />

služi za potpis, p kažiprst za kopanje<br />

nosa, a srednji je prst simbol Velike<br />

Srbije.<br />

(slike preuzete sa:<br />

http://rb.blogger.ba/arhi-<br />

va/2006/03/18/186646)<br />

PRISEGA NJEMAČKIH NACISTA PODIZANJEM TRI PRSTA<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

31


PREGLED PRISEGA RAZNIH NACISTIČKIH FORMACIJA TOKOM 2. SVJETSKOG RATA<br />

PRISEGA HRVATA IZ SS HANDŽAR DIVIZIJE PODIZANJEM TRI PRSTA<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

32


PRISEGA VLADE NDH NA ČELU<br />

S POGLAVNIKOM ANTOM PAVE-<br />

LIĆEM PODIZANJEM TRI PRSTA<br />

Ante Pavelić sa podignuta tri prsta<br />

PRISEGA HRVATSKIH DOMOBRANA PODIZANJEM TRI PRSTA<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

33


Društvo<br />

Društvena mreža Facebook<br />

Lijepa riječ gvozdena vrata<br />

(više NE) otvara, nažalost<br />

Pripremio: Fahrudin Sinanović<br />

Imeđu Bosancima i<br />

Hercegovcima sve je<br />

više korisnika društvene<br />

mreže Facebook. Na<br />

različite načine se koristi ova<br />

društvena mreža. Neki su tu<br />

radi upoznavanja, neki radi<br />

razmjene iskustava i podataka,<br />

neki radi plasiranja obavještenja,<br />

nekima je ovo dobra<br />

mogućnost komuniciranja sa<br />

rodbinom i prijateljima, neki<br />

su tu radi mogućnosti reklame,<br />

a neki jednostavno žele<br />

da sa drugima podijele svoja<br />

razmišljanja, svoje stavove i<br />

slično...<br />

U ovom broj donosimo izbor<br />

nekoliko zanimljivih statusa<br />

korisnika facebooka.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

34


24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

35


Islamske teme<br />

Priče i događaji iz islamske povijesti<br />

Kako je maleni Jusuf postao<br />

veliki vojskovođa Salahudin Ejjubi<br />

Jusuf je posmatrao taj<br />

ponižavajući prizor dok su<br />

se muslimani šutke provlačili<br />

ispod koplja, a zatim<br />

ponizno davali zlatnike<br />

vođi razbojničke skupine.<br />

A onda se u njemu nešto<br />

prelomilo, nije više mogao<br />

trpiti to poniženje, pa je iz<br />

sveg glasa povikao: “Dosta<br />

je ponižavanja, zločinci!<br />

Zar nemate nimalo milosti<br />

ni prema starim ljudima, ni<br />

prema ženama i djeci?!”<br />

Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />

Nasuf Bušatlić<br />

Junak J<br />

ove priče, dječak Jusuf rodio<br />

se i odrastao je u gradu Tikrit u<br />

Jkrilu brižnih roditelja koji su mu Jposvetili svu svoju pažnju, odgajajući<br />

ga u duhu islama. Njihova želja i trud da<br />

malom Jusufu usade ljubav prema islamskoj<br />

nauci, lijepom ahlaku i džihadu,<br />

kasnije će uroditi najljepšim plodovima.<br />

Otac mu se zvao Nedžmudin Ejjub, nadaleko<br />

poznati mudžahid koji je cijeli<br />

svoj život proveo bdijući na granicama<br />

islamske države. Tadašnji sultan Nurudin<br />

Mahmud Zenki imenovao ga je upraviteljem<br />

Tikrita, a njegovog brata Esedudina<br />

za glavnog komandanta vojske u<br />

tom kraju. Još u ranom djetinjstvu Jusuf<br />

je naučio Kur’an napamet i veliki broj<br />

Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

hadisa. Posjećivanje naučnih kružoka bila<br />

je njegova glavna i svakodnevna zadaća.<br />

No, i pored toga, njegov otac nije zapostavio<br />

ni Jusufov džihadski odgoj, pa<br />

je Jusuf vrlo rano savladao razne vojne<br />

vještine, a posebno rukovanje sabljom,<br />

jahanje konja i streljaštvo. Kada je Jusuf<br />

navršio jedanaest godina, otac je odlučio<br />

da ga pošalje u Šam, tačnije u grad Halep,<br />

da upotpuni svoju naobrazbu. Naime, u<br />

to vrijeme Tikrit je bio malo mjesto i nije<br />

se mogao porediti sa Halepom ni po broju<br />

džamija ni po broju vrsnih učenjaka.<br />

Tako se mladi Jusuf zaputio prema Halepu,<br />

priključivši se trgovačkoj karavani<br />

koja se kretala u tom pravcu. Ejub je sa<br />

sinom Jusufom poslao i jednog starijeg<br />

slugu, da pazi na njega i da mu hizmet<br />

čini.<br />

U brdima Safvana<br />

Jusuf je, pored ljubavi prema<br />

islamskoj nauci i vojnim<br />

vještinama, imao još jednu<br />

ljubav. On je mnogo volio<br />

golubove, posebno one dresirane,<br />

pismonoše. Otac mu<br />

je kupio više takvih golubova<br />

i on se brinuo o njima. Uživao<br />

je dok ih je gledao kako lete<br />

od mjesta do mjesta i nose<br />

poruke koje je on po njima<br />

slao. Nije ih zaboravio ni kad<br />

je krenuo u Halep. Ponio je<br />

nekoliko njih kako bi mogao<br />

slati pisma ocu i majci, i kad to<br />

bude potrebno, obavještavati<br />

ih o svome stanju. Stavio ih<br />

je u drveni sanduk nalik na<br />

kavez, u koji je prethodno<br />

stavio hranu i vodu, a zatim je<br />

sanduk stavio u kola na kraju<br />

karavene.<br />

Međutim, put prema Halepu<br />

nije bio siguran. Skupine<br />

naoružanih kršćanskih razbojnika često<br />

su krstarile na tom putu i presretale i<br />

pljačkale karavane. Kada se karavana<br />

našla na padinama Safvana, Jusuf je osjetio<br />

da se putnici kreću polahko i tiho.<br />

Iznenadila ga je ta grobna tišina, pa je<br />

došao do svoga sluge i pitao ga o čemu se<br />

radi. Sluga mu je, stavljajući prst na svoje<br />

usne kao znak upozorenja, tihim glasom<br />

rekao: “U opasnosti smo! Iza ovog<br />

brda je naoružana kršćanska skupina, pa<br />

moramo biti tihi, kako nas ne bi otkrili.’’<br />

Jusuf je poslušao savjet i ponašao se kao<br />

i ostali putnici, moleći Allaha da ih spasi<br />

razbojnika i da sretno stignu u Halep.<br />

Posjećivanje<br />

naučnih<br />

kružoka bila je<br />

njegova glavna<br />

i svakodnevna<br />

zadaća. No,<br />

i pored toga,<br />

njegov otac<br />

nije zapostavio<br />

ni Jusufov<br />

džihadski<br />

odgoj, pa je<br />

Jusuf vrlo rano<br />

savladao razne<br />

vojne vještine,<br />

a posebno<br />

rukovanje<br />

sabljom.<br />

Da bi se što bolje osigurali i spriječili<br />

bilo kakvu buku i glasove koji bi ih mogli<br />

otkriti, putnici su zadžemali konje, a<br />

devama stavili poveze preko usta. Toliko<br />

su pazili na svoje kretanje da je Jusufu u<br />

jednom trenutku izgledalo kao da ljudi<br />

ne staju na zemlju. Međutim, ni sva ta<br />

silna opreznost nije im pomogla. Ubrzo<br />

se iza brda pojavila skupina konjanika sa<br />

isukanim sabljama, uzvikujući: “Stanite,<br />

ili ćemo vas gađati strelama i kopljima!”<br />

Muslimanska karavana se odmah zaustavila,<br />

a kršćanski razbojnici su ih<br />

brzo opkolili. Upozorili su<br />

putnike da ne pružaju otpor<br />

i da svi sjašu s konja. Sluga<br />

Jusufov se više brinuo za Jusufa<br />

nego za sebe. U jednom<br />

trentku mu je prišao i rekao:<br />

“Nemoj nipošto otkrivati ko<br />

si i čiji si sin, jer bi te oni u<br />

tom slučaju sigurno ubili, ili<br />

zarobili kako bi od tvoga oca<br />

tražili zlato kao otkup. Jusuf<br />

je obećao da im neće otkriti<br />

tu tajnu, i još je pitao slugu<br />

gdje se tačno nalaze i koliko<br />

su udaljeni od Tikrita? Sluga<br />

je odgovorio: “Nalazimo se u<br />

brdima Safvana, a od Tikrita<br />

smo daleko nekih pedesetak<br />

kilometara.’’ “Odlično, brate,<br />

odlično’’, odgovori mu Jusuf.<br />

Sluga nije shvatio šta je Jusuf<br />

time želio reći. Nakon toga<br />

Jusuf je ostavio slugu i otišao<br />

na začelje karavane do kola u<br />

kojima su bili njegovi golubovi, a sluga<br />

je mislio da se pridružio ženskom dijelu<br />

karavane gdje je bilo još djece. No nije<br />

dugo potrajalo, a on se ponovo vratio<br />

na čelo kolone. Sluga mu je rekao da se<br />

vrati nazad, ali on nije poslušao. Stao je<br />

i posmatrao kršćanske razbojnike koji<br />

su se spremali da opljačkaju karavanu i<br />

ponize muslimane. Poželio je tada da ima<br />

sablju sa sobom i da im se suprotstavi.<br />

Bilo mu je drago što nije osjetio ni malo<br />

straha. Vođa razbojničke skupine stao je<br />

pred karavanu i uzviknuo: “Vi ste sada<br />

na kršćanskoj zemlji i morate platiti<br />

porez ukoliko želite nastaviti putovanje.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

36


Zahtijevamo da na ime poreza svaki vaš<br />

muškarac plati deset zlatnika, svaka žena<br />

pet zlatnika, a svako dijete dva zlatnika.<br />

Osim toga, obavezni ste nam predati po<br />

pola vaših tovara. Onaj ko se na bilo koji<br />

način suprotstavi i pobuni uzet ćemo<br />

mu svu robu i bit će ubijen. Jeste li čuli<br />

što sam rekao?’’ U tom trenutku sluga je<br />

pogledao u malog Jusufa i primijetio je<br />

srdžbu i bijes na njegovom licu. Pobojao<br />

se da ne učini nepromišljen potez, pa<br />

mu je ponovo prišao i upozorio ga da ni<br />

slučajno ne otkriva svoje porijeklo i da ne<br />

učini ništa nepromišljeno što bi moglo<br />

koštati sve putnike.<br />

Tada su dvojica kršćanskih konjanika<br />

sjahali s konja i zabili svoja koplja u<br />

zemlju, a treće koplje stavili odozgo kao<br />

prečku. Zatim se jedan od njih obratio<br />

muslimanima, rekavši: “Svako od vas<br />

najprije mora proći ispod ovog koplja<br />

pognute glave, a onda platiti dogovoreni<br />

porez.’’ Ostali razbojnici su se grohotom<br />

smijali. Onoj dvojici razbojnika<br />

pridružio se i treći, koji je dobio zadatak<br />

da drži gornje koplje i da ga s vremena<br />

na vrijeme spušta što niže tako da su neki<br />

muslimani morali prolaziti ispod koplja<br />

četveronoške. Jusuf je posmatrao taj<br />

ponižavajući prizor dok su se muslimani<br />

šutke provlačili ispod koplja, a zatim<br />

ponizno davali zlatnike vođi razbojničke<br />

skupine. A onda se u njemu nešto prelomilo,<br />

nije više mogao trpiti to poniženje,<br />

pa je iz sveg glasa povikao: “Dosta je<br />

ponižavanja, zločinci! Zar nemate nimalo<br />

milosti ni prema starim ljudima, ni prema<br />

ženama i djeci?!’’ Kršćanskim razbojnicima<br />

je to izgledalo zabavno, pa su mu<br />

rekli: “Šuti mali, i ti ćeš morati proći is-<br />

pod ovog koplja. Uskoro ćemo vidjeti tu<br />

tvoju hrabrost.’’ Zatim ga je njihov vođa<br />

pozvao, uzviknuvši: “Hajde momčino!<br />

Hajde junačino! Pokaži se, ovo je tvoj trenutak.<br />

Znaj da ti nećeš proći ispod ovog<br />

koplja ni pognute glave ni četveronoške,<br />

već ćeš morati puzati.’’ Naredio je onom<br />

što je držao koplje da ga spusti skoro<br />

do zemlje tako da dječak ne može proći<br />

osim pužući. Onda se ponovo obratio<br />

Jusufu: “Hajde prolazi, šta čekaš!’’ Jusuf<br />

ga je odmjeravao krajem oka, ali se nije<br />

ni pomjerio s mjesta. Razbojnik je povikao:<br />

“Čuješ li, glupane, šta ti govorim?<br />

Prolazi ispod koplja ili ćeš platiti za svoje<br />

ponašanje i biti pouka svima ostalima!’’<br />

Hrabro držanje<br />

Svi su očekivali dječakovu reakciju i<br />

čekali da krene prema koplju, ali umjesto<br />

toga, čuli su dostojanstveni i u isto vrijeme<br />

britki Jusufov glas: “Zapamti, nitkovu,<br />

da ja ne poginjem glavu niti na<br />

sedždu padam ikom drugom osim Allahu,<br />

dž.š.’’ Kad je to čuo, Jusufov sluga<br />

zamalo se nije onesvijestio od<br />

straha. Pritrčao je dječaku i<br />

molio ga da ih posluša prije<br />

nego ga ubiju. No, hrabri<br />

dječak nije odustajao, samo<br />

je rekao: “Neću puzati ispod<br />

ovog koplja pa nek’ me odmah<br />

ubiju.’’ Tada je vođa razbojnika<br />

prišao Jusufu, jašući<br />

na svome konju i ljutito ga<br />

upitao: “Ko si ti da mi prkosiš?<br />

Vidiš li koliko si nas zadržao,<br />

izvrši naređenje ili ću te ubiti!’’<br />

I ostali putnici su ga ubjeđivali<br />

da učini što mu se naređuje,<br />

ali ih Jusuf nije slušao. Za to vrijeme vođa<br />

razbojničke skupine se sve više primicao<br />

Jusufu kružeći oko njega na svom konju<br />

ne bi li ga uplašio, ali se dječak nije pomjerao.<br />

Onda je sišao s konja i u lice mu<br />

zaurlao: “Šta ti sebi umišljaš? Ovog tre-<br />

nutka ću te ubiti ako ne prođeš pužući<br />

ispod ovog koplja.’’ pj Jusuf nije reagirao.<br />

Čak ni onda kada je razbojnik podigao<br />

sablju, kao da će ga posjeći. Jusuf ga je<br />

gledao direktno u oči kao da se ništa ne<br />

dešava i kao da se razbojnikova naredba<br />

ne odnosi na njega. Razbojnik je bio<br />

izvan sebe od srdžbe. Zabio je sablju u<br />

zemlju, uzvikujući: “Ovako tvrdoglavo<br />

dijete još nisam vidio! Zahvali Bogu što si<br />

dijete, inače bih ti glavo odsjekao!’’ Kada<br />

je vidio da ga ne može zaplašiti, pribjegao<br />

je lukavštini i rekao mu: “Smanjit ćemo<br />

iznos koji trebaš platiti, ali ćeš morati<br />

dva puta puzati ispod koplja.’’ pj “Neću to<br />

nikada učiniti’’, odgovori Jusuf. “Šta si<br />

rekao?’’, upita razbojnik. “To što si čuo’’,<br />

odgovori Jusuf. Razbojnik mu tada reče:<br />

“U tom slučaju ćeš, umjesto dva, platiti<br />

pet zlatnika kao porez.’’ “Ništa ja tebi<br />

neću platiti’’, odbrusi mu Jusuf. Kad je vi-<br />

Tako se završio<br />

ovaj događaj sa<br />

malim Jusufom,<br />

koji je mnogo<br />

godina kasnije,<br />

oslobodio Kuds<br />

od krstaša, i<br />

ostao upamaćen<br />

kao veliki<br />

muslimanski<br />

vojskovođa<br />

pod imenom<br />

Salahudin<br />

Ejjubi.<br />

dio da je vrag odnio šalu, sluga<br />

je uzeo pet zlatnika i krenuo<br />

da ih preda vođi razbojnika,<br />

ali ga je zaustavio Jusufov<br />

prijeteći glas: “Vrati se na svoje<br />

mjesto i ne daji mu ništa!’’<br />

Putnicima je već bilo ponestalo<br />

strpljenja, pa su molili<br />

slugu Jusufovog da pokuša da<br />

ga urazumi i da konačno riješe<br />

problem i nastave putovanje.<br />

Nakon toga sluga je prišao<br />

Jusufu i pitao ga šta je razlog<br />

tolikog inata, i zašto svim putnicima<br />

stvara problem? On<br />

mu je odgovorio: “Sačekaj još samo malo,<br />

pa će ti sve biti jasno.’’ I uistinu, njih<br />

dvojica nisu ni završili razgovor, a muslimanska<br />

konjica, predvođena Jusufovim<br />

babom i amidžom, stigla je na lice mjesta<br />

i sa svih strana opkolila kršćanske razbojnike.<br />

Kad su ih ugledali, muslimani su<br />

u jedan glas uzviknuli: “Allahu ekber! Allahu<br />

ekber!’’ Kršćanski razbojnici su bili<br />

zatečeni i prestravljeni. Mudžahidi su ih<br />

brzo razoružali i povezali, a zatim vratili<br />

muslimanima novac i robu koju su im<br />

bili uzeli. Kad su završili sa razbojnicima,<br />

Ejjub se obratio muslimanima, rekavši:<br />

“Hvala Allahu što ste svi dobro i zdravo, a<br />

gdje mi je sin Jusuf?’’ “Ovdje sam, babo’’,<br />

uzviknu radosno Jusuf. Zatim je prišao<br />

babi i amidži i zahvalio im se na uspješnoj<br />

akciji. Otac mu je rekao: “Sinčiću, hvala<br />

Allahu, a zatim tvojim golubovima koji<br />

su mi na vrijeme donijeli tvoje pismo.’’<br />

Tako se završio ovaj događaj sa<br />

malim Jusufom, koji je mnogo godina<br />

kasnije oslobodio Kuds od krstaša, i ostao<br />

upamaćen kao veliki muslimanski<br />

vojskovođa pod imenom Salahudin Ejjubi.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

37


Islamske teme<br />

Koncept šure u islamu (l)<br />

Islamski politički sistem počiva<br />

na međusobnom dogovaranju<br />

Šta je šura? Koja je njena<br />

važnost? Koja su polja njene<br />

primjene? Na koji način su<br />

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve<br />

sellem, njegove pravovjerne<br />

halife, halife iz emevijske<br />

i abbasijske dinastije<br />

primjenjivali šuru u svojim<br />

svakodnevnim državničkim,<br />

političkim i društvenim<br />

obavezama? Da li islamski<br />

politički sistem može<br />

postojati i opstojati bez<br />

šure, zapravo da li je uopće<br />

moguće zamisliti jedno<br />

društvo bez šure? Ko čini<br />

šuru, i da li je dozvoljeno<br />

učešće nemuslimana i<br />

žena u njenom radu? Da li<br />

postoji univerzalna forma<br />

šure ili svako vrijeme ima<br />

svoju specifičnu formu? Da<br />

li i u kojoj mjeri je koncept<br />

šure komplementaran<br />

(podudaran) sa savremenim<br />

oblicima političkog<br />

dogovaranja i savjetovanja,<br />

demokratskim izbornim<br />

aparatom, konceptom<br />

političkog zastupanja kroz<br />

razna predstavnička i<br />

zastupnička tijela? Odgovore<br />

na ova, ali i na druga<br />

pitanja, pokušat ćemo dati u<br />

okviru ove studije<br />

Piše: Mr. Semir Imamović<br />

Današnji islamski ummet (globalna<br />

muslimanska zajednica)<br />

ima veliku potrebu za oživotvorenjem<br />

izvornih islamskih principa,<br />

koji su ovu zajednicu stoljećima krasili i<br />

karakterizirali je kao zajednicu dobra i dobročinstva,<br />

općih ljudskih i civilizacijskih<br />

vrijednosti i dostignuća, a koji bi, u aktuelnom<br />

trenutku, toj zajednici trebali donijeti<br />

jedan novi polet i snagu, i pokrenuti je u<br />

pravcu aktivnog učešća u svim pozitvnim<br />

društvenim, kulturološkim i političkim tokovima<br />

i procesima. Ovo oživotvorenje,<br />

da bi bilo stvarno i<br />

da bi dalo konkretne rezultate,<br />

mora izvirati iz unutrašnje potrebe,<br />

ličnog uvjerenja i zadovoljstva,<br />

kao i osjećaja ponosa<br />

zbog pripadanja vjerskom i civilizacijskom<br />

krugu koji zagovara<br />

te i takve principe. Slijepa<br />

imitacija drugih i zadovoljenje<br />

tuđim vrjednostima, u posljednjih<br />

nekoliko decenija, značajno<br />

je usporila proces povratka<br />

muslimana njihovim izvornim<br />

vrijednostima i odlikama, njihovom<br />

duhovnom i moralnom<br />

praiskonu.<br />

Višedimenzionalan<br />

islamski prinicp<br />

Iz širokog dijapazona vrijednosti<br />

i principa, za čijom<br />

revitalizacijom postoji iznimna<br />

potreba, a zbog dalekosežnih<br />

pozitivnih posljedica<br />

i efekata koje proizvodi u<br />

društvu, možemo izdvojiti princip šure<br />

(institucionalnog i obavezujućeg dogovaranja<br />

muslimana), kao jedinstveni<br />

princip koji snažno povezuje jedinku sa<br />

ostatkom zajednice i kao istinsku garanciju<br />

opstanka jednog društva, zajednice<br />

ili države. Neki muslimanski autori su<br />

lijepo primijetili da je šura višestruko<br />

korisna, jer čuva vlast od jedine i isključive<br />

odgovornosti, zajednicu od samovolje<br />

pojedinaca, a pojedincu daje priliku<br />

da na konstruktivan i koristan način<br />

učestvuje u raspravi o svim bitnim pitanjima<br />

od društvenog značaja 1 .<br />

U općem smislu, šura se ubraja u onu<br />

vrstu islamskih principa koji bi se mogli<br />

označiti kao složeni ili višedimenzionalni<br />

(višestrani) principi i odredbe. To praktično<br />

znači da ona u sebi objedinjava sve tri dimnezije<br />

(karaktera) šerijatskih propisa, i religijsku,<br />

i moralno-etičku i pravno-političku.<br />

Religijska dimenzija šure ogleda se u njenoj<br />

autentičnosti i utemeljenosti kao izvornog<br />

vjerskog principa, čijim izvršenjem se pokoravamo<br />

Uzvišenom Bogu i stičemo Njegovu<br />

naklonost. Moralno-etička<br />

Islamska<br />

povijest<br />

zabilježila je<br />

mnogobrojne<br />

primjere<br />

Poslanikove<br />

direktne<br />

primjene<br />

ovog principa<br />

u različitim<br />

životnim<br />

situacijama.<br />

Poznat je<br />

slučaj njegovog<br />

savjetovanja<br />

sa ashabima<br />

u pitanju<br />

zarobljenih<br />

idolopokloničkih<br />

vojnika u Bici na<br />

Bedru.<br />

dimenzija šure prepoznaje se u<br />

jasnoj namjeri (tendenciji) da se,<br />

kroz kolektivni rad i međusobno<br />

savjetovanje, radi na ostvarenju<br />

općeg dobra u svim njegovim<br />

formama i u različitim sferama<br />

ljudskog života (političkoj,<br />

društvenoj, kulturnoj, porodičnoj).<br />

Dobro je, kao što znamo,<br />

centralni etički pojam, a rad na<br />

njegovom ostvarenju je centralna<br />

etička intencija. Pravno-politička<br />

dimenzija šure manifestira<br />

se u činjenici da šura predstavlja<br />

jedan od temelja (platformi) na<br />

kojima počiva političko djelovanje<br />

i politički sistem u islamu.<br />

Zapravo, po svojim mnogobrojnim<br />

pozitivnim posljedicama i<br />

efektima, šura pripada samom<br />

vrhu vjerskih prioriteta, na čijoj<br />

bi realizaciji islamski ummet<br />

morao permanetno raditi i na<br />

tom putu žrtvovati ono najdragocjenije.<br />

Opća i posebna šura<br />

U jezičkom smislu, riječ šura ima<br />

dvojako značenje: šura je pokazivanje<br />

i izlaganje određene stvari na prodaju<br />

(naprimjer pokretne imovine), a šura je i<br />

izdvajanje, uzimanje i pomjeranje nečega<br />

sa njegovog mjesta. 2<br />

Terminološki, postoji veliki broj<br />

definicija šure, a mi ćemo navesti one<br />

najvažnije:<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

38


1. Prema Ragibu el-Asfehaniju šura je<br />

postupak međusobne razmjene mišljenja<br />

(međusobnog savjetovanja). 3 Ova definicija<br />

je sveobuhvatna i uključuje sve vrste šure<br />

(dogovora), i razmjene mišljenja, bile one<br />

političkog, društvenog, vjerskog ili nekog<br />

drugog karaktera.<br />

2. Ibnu-l-Arebi šuru u definiše kao “fi-<br />

zičko okupljanje na jednom mjestu kako<br />

bi se raspravljalo o određenom problemu i<br />

sučeljila različita mišljenja.” 4<br />

U odnosu na<br />

prethodnu definiciju, u ovoj definiciji se<br />

naglašava postojanje posebnog sjedišta na<br />

kojem se održavaju sastanci šure.<br />

3. Jedna od novijih definicija šure je da<br />

šura predstavlja “ispitivanje (konsultiranje)<br />

mišljenja Zajednice (umme) e ili njenih oda-<br />

branih zastupnika u vezi sa svim pitanjima<br />

koja su na bilo koji način vezana za nju i<br />

koja odlučuju o njenoj sudbini.’’ 5<br />

Iz navedenih definicija, da se zaključiti<br />

da postoje dvije vrste šure: opća šura (prva i<br />

druga definicija), koju provode sve društvene<br />

strukture unutar sebe, od onih najprostijih<br />

(porodica) pa do onih najsloženijih<br />

(javne ustanove, preduzeća, firme, različiti<br />

nivoi političke i društvene vlasti), i posebna<br />

šura (treća definicija) koja se provodi<br />

na nivou globalne muslimanske zajednice<br />

(el-umma), a a koja zapravo predstavlja jedan<br />

od osnovnih principa na kojima se temelji<br />

islamski politički sistem.<br />

Kur’an ne toleriše razlikovanje između<br />

jednog i drugog vjernika, muškarca i žene,<br />

kada je u pitanju njihovo podjednako<br />

učešće u životu Zajednice. U harmoniji s<br />

ovom vizijom, Kur’an je postavio princip<br />

šure da vodi Zajednicu u procesu donošenja<br />

odluka. Nažalost, tokom stoljeća<br />

među muslimanima se razvila strahovita<br />

pogreška u razumijevanju naravi šure zahvaljujući<br />

pogrešnoj i obmanjujućoj praksi<br />

i strukturama koje su bile prihvaćene izvana<br />

bez vođenja računa o etosu islama. Tako<br />

je opće-rasprostranjeno ubjeđenje da šura<br />

znači da jedan čovjek, vladar, konsultira<br />

ljude koji, po njegovu mišljenju, posjeduju<br />

mudrost, bez obaveze da sprovede njihov<br />

savjet. Prije svega, ovakva slika totalno ruši<br />

strukturu koju šura pretpostavlja. Kur’an<br />

opisuje vjernike kao one koji se o poslovima<br />

svojim dogovaraju (emruhum šura bejenhum).<br />

6<br />

Šura, dakle, ne znači da jedna osoba<br />

pita druge za savjet, već, radije, međusobno<br />

savjetovanje kroz zajedničku diskusiju na<br />

ravnopravnoj osnovi. Ovo direktno implicira<br />

da vrhovni izvršitelj ili izvršna vlast<br />

ne mogu jednostavno odbaciti odluku do<br />

koje se stiglo šurom. 7<br />

prakse njegovih pravovjernih halifa. Islamska<br />

povijest zabilježila je mnogobrojne primjere<br />

Poslanikove direktne primjene ovog<br />

principa u različitim životnim situacijama.<br />

Poznat je slučaj njegovog savjetovanja sa ashabima<br />

u pitanju zarobljenih idolopokloničkih<br />

vojnika u Bici na Bedru, i prihvatanje<br />

sugestije Hubaba ibn el-Munzira koja<br />

se odnosila na zauzimanje odgovarajuće<br />

borbene pozicije, noć uoči bitke 10 . Interesantno<br />

je u tu svrhu prenijeti i dio razgovora<br />

kojeg je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve<br />

sellem, tu noć vodio sa Hubabom. Naime,<br />

Hubab, radijallahu ‘anhu, je dobro poznajući<br />

taj kraj, prišao Poslaniku, sallallahu<br />

‘alejhi ve sellem, i rekao: “O Božiji Poslaniče,<br />

je li ovaj položaj, kojeg si zauzeo, mjesto<br />

na koje te je Allah doveo, na kojem se moramo<br />

zadržati i ne povlačiti se<br />

do kraja bitke, ili je to naprosto<br />

pitanje obične ratne strategije<br />

(mjera, protumjera i poteza)?”<br />

“To je za ista ovo drugo, upravo<br />

onako kako si rekao’’, odgovorio<br />

je Poslanik, sallallahu<br />

‘alejhi ve sellem. El-Hubab je<br />

onda dodao: “O Božiji Poslaniče,<br />

ovo nije dobro mjesto.<br />

Mi bismo trebali ići naprijed<br />

dok ne stignemo do vrela koje<br />

je najbliže neprijatelju. Tu bi se<br />

opskrbili vodom, a onda izvor<br />

zatrpali pijeskom. Nakon borbe<br />

i povlačnja, našem neprijatelju<br />

ne bi ostalo ništa.” 11 Složivši<br />

se sa ovim, Muhammed, salla-<br />

Podsjetio je sve<br />

svoje drugove<br />

da je i on<br />

samo čovjek<br />

kao i svi oni,<br />

da sve odluke<br />

trebaju donositi<br />

zajedno u<br />

konsultacijama<br />

jedni s drugima,<br />

da on ni o čemu<br />

neće donijeti<br />

konačnu odluku<br />

bez njih, i da su<br />

mu jako korisni<br />

njihovi dobri<br />

savjeti.<br />

llahu ‘alejhi ve sellem, je ustao i krenuo sa<br />

svojim snagama. Podsjetio je sve svoje drugove<br />

da je i on samo čovjek kao i svi oni,<br />

da sve odluke trebaju do nositi svi zajedno<br />

u konsultacijama jedni s drugima, da on ni<br />

o čemu neće donijeti konačnu odluku bez<br />

njih, i da su mu jako korisni njihovi dobri<br />

savjeti 12 .<br />

Slična situacija desila se i pred Bitku na<br />

Uhudu, kada je jedan dio mlađih vojnika,<br />

koji su izostali iz Bitke na Bedru, i koji su<br />

bili željni ratničkog dokazivanja, sugerirala<br />

Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da<br />

neprijatelja dočeka na otvorenom, izvan<br />

Medine, iako je on lično smatrao da se<br />

trebaju zabarikadirati u Medini i svim raspoloživim<br />

sredstvima braniti grad, i on to<br />

njihovo mišljenje usvojio 13 . Kasnije će se<br />

pokazati da je sukob na otvorenom<br />

više odgovarao mnogobrojnijoj<br />

paganskoj vojsci, i da<br />

je to bio jedan od unutrašnjih<br />

uzroka poraza muslimana 14 .<br />

Postoje i druge situacije u<br />

kojima je Poslanik, sallallahu<br />

‘alejhi ve sellem, tražio mišljenje<br />

svojih ashaba u vezi sa<br />

konkretnim problemom, a sve<br />

u cilju zauzimanja što ispravnijeg<br />

stava spram tog problema i<br />

donošenja odgovarajućih mjera,<br />

kao što se dogodilo u slučaju<br />

potvore njegove supruge<br />

Aiše, radijallahu ‘anha, za blud,<br />

koju su pokrenuli i kojom su<br />

upravljali medinski licemjeri;<br />

Vladar na usluzi narodu<br />

Šura je ustanovljena decidnim<br />

kur’anskim ajetima, kao što je gore navedeni<br />

ajet 8 , i vjerodostojnim predanjem 9 i<br />

proizilazi (izvire) iz direktne Poslanikove i<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

39


tom prilikom Poslanik, sallallahu ‘alejhi<br />

ve sellem, lično se obratio Aliji i Usami,<br />

radijallahu ‘anhuma, za savjet 15 . Slično je<br />

bilo i u slučaju ponude starješina plemena<br />

Gatafan, koji su prilikom združenog<br />

napada paganskih plemena na Medinu,<br />

svoje povlačenje i odustajanje od borbe,<br />

uvjetovali isplatom godišnjeg uroda medinskih<br />

datula, što je Poslanik, sallallahu<br />

‘alejhi ve sellem, zahvaljujući, prije svega,<br />

odlučnim sugestijama dvojice medinskih<br />

prvaka, Sa’da ibn Mu’aza i S’ada ibn<br />

‘Ubade, glatko odbio. 16 Prema<br />

Ibn Tejmijji, svi navedeni ali<br />

i mnogi drugi primjeri Poslanikovog,<br />

sallallahu ‘alejhi ve<br />

sellem, savjetovanja, dogovaranja<br />

i uključivanja šire društvene<br />

zajednice u raspravu<br />

o svim važnijim pitanjima,<br />

navode nas na zaključak da je<br />

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve<br />

sellem, koristio princip šure<br />

(dogovaranja, savjetovanja) u<br />

dva slučaja: u prvom slučaju<br />

radilo se o pitanjima iz domena<br />

islamske politike koja su<br />

podložna idžtihadu (naučnom<br />

promišljanju), a u drugom o<br />

pitanjima svjetovne naravi, u<br />

kojima je ljudima ostavljen<br />

prostor da slobodno i kreativno<br />

promišljaju, i koriste<br />

se iskustvima i dostignućima<br />

drugih. U ovom pravcu treba<br />

razumijevati Poslanikove, sallallahu<br />

‘alejhi ve sellem, riječi: “Vi bolje<br />

od mene poznajete svjetovna pitanja.’’ 17<br />

Navedeni<br />

primjeri samo<br />

potvrđuju<br />

tezu da je<br />

halifa (vrhovni<br />

poglavar<br />

muslimana)<br />

zapravo<br />

predstavnik<br />

(zastupnik)<br />

globalne<br />

muslimanske<br />

zajednice<br />

(umme) u<br />

vršenju vlasti<br />

i upravljanju<br />

državnim<br />

poslovima.<br />

Navedeni primjeri samo<br />

potvrđuju tezu da je halifa<br />

(vrhovni poglavar muslimana)<br />

zapravo povjerenik (zastupnik)<br />

globalne muslimanske<br />

zajednice (umme) u vršenju<br />

vlasti i upravljanju državnim<br />

poslovima, a ne suveren koji<br />

sve konce vlasti drži u svojim<br />

rukama, koji posjeduje bezgranične<br />

ovlasti i privilegije, i<br />

kojem su povjerena državna<br />

dobra kako bi u njima uživao<br />

i sebi i svojoj porodici obezbijedio<br />

što lagodniji i ugodniji<br />

život, te da se samo ovakvim<br />

poimanjem vlasti i odnosom prema podanicima<br />

vladar može sačuvati od bilo koje<br />

vrste zastranjenja, samovoljnog ponašanja<br />

i nepravednog postupanja. Samo ukoliko<br />

vladar posjeduje svijest o tome da država<br />

kojom upravlja ustvari pripada nekome<br />

drugom a ne njemu i da je on tu kako<br />

bi služio drugima a ne da bi drugi služili<br />

njemu, i da je uspješna vlast ona koja interes<br />

zajednice stavlja ispred svoga vlastitog<br />

i ličnog interesa, samo u tom slučaju država<br />

i društvo, kojim on upravlja, može se<br />

graditi na ispravnim temeljima, kretati u<br />

ispravnom smjeru, i ostvariti ovosvjetsko<br />

blagostanje i sreću. Nasuprot tome, svaka<br />

vlast koja se zasniva na vladarskoj samovolji<br />

i bahatosti, nepotizmu, ličnoj i materijalnoj<br />

koristi, osuđena je na propast, jer<br />

Bog ne voli da se na zemlji nered čini i da<br />

se ljudska prava bespravno krše.<br />

Bilješke<br />

1 - Povijest islama, Mustafa Spahić<br />

2 - Mu’džemu mekajisi-l-lugati, 3/132.; Lisanu-l-arab,<br />

4/434. – 437.<br />

3 - El-Mufredatu fi garibi-l-Kur’an, 270.<br />

4 - Ahkamu-l-Kur’an, 1/297.<br />

5 - Eš-Šura fi zilli nizami-l-hukmi-l-islamijji, Abdurrahman<br />

Abdu-l-halik, 14.<br />

6 - Prijevod značenja Eš-Šura, 38.<br />

7 - Princip šure i uloga ummeta u islamu, Fazlu Rahman,<br />

str. 4, prijevod, dr. Ahmet Alibašić.<br />

8 - El-Elusi u svom tefsiru Ruhu-l-me’ani, bilježi od<br />

Ibn-Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je rekao: “Kada je<br />

objavljen ovaj ajet, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,<br />

je rekao: “Allah i Njegov Poslanik su neovisni o mišljenjima<br />

ljudi i nemaju potrebe da se s bilo kime savjetuju,<br />

ali je Allah propisao šuru (dogovaranje) iz milosti prema<br />

ljudima. Ko se bude savjetovao, neće ostati bez korisnog<br />

savjeta, a ko ostavi savjetovanje, nije siguran da neće<br />

pogriješiti.’’ (4/106., 107). U komentaru ovoga ajeta<br />

Sejjid Kutb, Allah mu se smilovao, kaže: “Ovim izričitim<br />

kur’anskim tekstom se, u sistem političke vlasti (upravljanja),<br />

uvodi prinicp šure, a Poslaniku, sallallahu ‘alejhi<br />

ve sellem, se daje pozicija i uloga njegovog glavnog protagoniste<br />

i izvršitelja. Na taj način šalje se nedvosmilena<br />

poruka da je šura temeljni princip bez kojeg je islamski<br />

upravni sistem nezamisliv i neodrživ.’’ (Fi zilali-l-Kur’an,<br />

4/118., 119).<br />

9 - U tom smislu su riječi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu:<br />

“Nisam vidio da se iko toliko savjetovao sa drugim ljudima,<br />

kao što je to bio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’’<br />

(Fethu-l-bari, 17/102., Tirmizi, 4/213., Bejheki,<br />

10/109.). Slična izjava prenosi se i od Aiše, radijallahu<br />

‘anha. (Ebu-Šejh u Ahlaku-n-nebijji, br. 763., Begavi u<br />

svom tefsiru poznatom kao Me’alimu-t-tenzil, 1/572.,<br />

573.).<br />

10 - Tarih ibn Haldun, 2/752; Es-Siretu-n-nebevijje, Ibn<br />

Hišam, 2/191. – 192.<br />

11 - Prethodni izvori.<br />

12 - Poglavlje iz knjige: Život Muhammeda, alejhi selam,<br />

izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2004. god.<br />

13 - Fethu-l-bari, 7/103., 104.<br />

14 - Povijest islama, Mustafa Spahić.<br />

15 - Fethu-l-bari, 7/104. – 106.<br />

16 - Es-Siretu-n-nebevijje, Ibn-Hišam, 3/234.<br />

17 - Es-Sarimu-l-meslul ala šatimi-r-resul, naučna valorizacija<br />

Muhammed Muhiddin Abdulhamid.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

40


Islamske teme<br />

Žena između islama i sekularizma<br />

Zar slobodna žena može činiti blud?<br />

Ako bismo se poslužili<br />

kur’anskim riječnikom, onda<br />

bi za sekularizam mogli kazati<br />

da je to uzimanje strasti za<br />

svoga boga, kao što se navodi<br />

u sljedećim ajetima: Reci<br />

ti Meni ko će uputiti onoga<br />

koji je strast svoju za boga<br />

svoga uzeo, onoga koga je<br />

Allah, znajući ga, u zabludi<br />

ostavio i sluh njegov i srce<br />

njegovo zapečatio, a pred<br />

oči njegove koprenu stavio?<br />

Ko će mu, ako neće Allah, na<br />

Pravi put ukazati? Zašto se ne<br />

urazumite?<br />

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Živimo<br />

Ž<br />

u vremenu u kojem<br />

Žsu islam i islamsko učenje<br />

Žpostali top-tema, ne samo<br />

među muslimanima i muslimanskim<br />

učenjacima, već i u zapadno-kršćanskim<br />

intelektualnim krugovima i medijima. Što<br />

se tiče nemuslimanskih autora, zanimljivo<br />

je to da oni danas, islam, a ne recimo<br />

kršćanstvo, koje je bilo direktan povod<br />

nastanka i rađanja sekularističke filozofije<br />

i ideologije u Evropi, tretiraju kao glavni<br />

izazov i pandan ideji sekularizma. Postoje<br />

mnogobrojne studije u kojima su različiti<br />

nemuslimanski autori pisali o islamu i<br />

islamskom učenju. Uglavnom se tu radi<br />

(čast izuzecima), o izrazito tendencioznim,<br />

neobjektivnim i površnim opservacijama,<br />

kojima je prvenstveni cilj da istaknu<br />

samo njima vidljivi konzervatizam,<br />

dekadentnost i diskriminatorski duh<br />

islama, posebno kad je riječ o pravima<br />

žene muslimanke nad čijom sudbinom<br />

u okrilju “okrutnog” islamskog Šerijata,<br />

raznorazni dušebrižnici liju krokodilske<br />

suze, pokušavajući ubijediti ženu<br />

muslimanku da se mora osloboditi<br />

srednjovjekovnih svjetonazora i okova<br />

ako želi da se samoaktualizira i potvrdi<br />

kao ličnost i da živi slobodno i uživa u<br />

svekolikoj punini života koji joj nudi<br />

sekularistički pogled na svijet.<br />

Šta je zapravo sekularizam?<br />

Suštinsko značenje i glavni cilj ideologa<br />

sekularizma bio je reformisati Crkvu i<br />

ukinuti teokratsku vlast i dominaciju, prije<br />

svega Katoličke crkve, jer su u vrijeme evropske<br />

renesanse, utemeljitelji i nosioci<br />

prosvjetiteljstva u Evropi, vjeru, tačnije<br />

kršćanstvo, vidjeli kao negativnu snagu i<br />

kočnicu naučnog i svakog drugog napretka,<br />

unutar sekularističkog društvenog<br />

sistema: “Prva i najvažnija uloga filozofije,<br />

psihologije i drugih disciplina bila je da<br />

oslobodi zapadnog čovjeka od moralne i<br />

intelektualne crkvene tiranije. A kako, padom<br />

zapadne religije, nijedan etički kodeks<br />

nije prihvaćen kao stalan za sva vremena<br />

i prostore, bilo je sigurno da će sekularizacija<br />

postati filozofija etičkog<br />

relativizma u kojem termini<br />

‘grešnost’, ‘zlo’, ‘bogohuljenje’,<br />

‘krivovjerje’ ili ‘zastranjivanje’<br />

ostaju značenja izvan kulture ili,<br />

čak, ‘kulturološki slijepi’.” 1<br />

Sekularizam kao filozofija,<br />

kao svjetonazor, jednostavno<br />

je postao aksiom koji se mora<br />

slijediti. To je paradigma prema<br />

kojoj se svaka druga ideja i<br />

idelogija mora mjeriti i vrednovati.<br />

Sekularistički pogled na svijet<br />

i život uobličen je različitim<br />

naučnim teorijama među<br />

kojima je možda najdominantnija,<br />

ali i najpogubnija po<br />

čovječanstvo, famozna Freudova<br />

psihoanaliza. “Po Freudu,<br />

čovjek je instinktivno i prirodno<br />

sebičan i zao, i stoga neminovno<br />

motivisan svojim nesvjesnim<br />

seksualnim nagonima. Ne postoji<br />

način da se promijeni ovakva priroda.<br />

Ako se čovjek prepušta promiskuitetnim<br />

seksualnim običajima i drugim nemoralnim<br />

aktivnostima, on samo sluša svoju prirodu.<br />

Ako, međutim, on osjeća bilo kakvu<br />

krivnju zbog toga što je bio učen da<br />

određena ponašanja kao homoseksualnost,<br />

biseksualnost, promiskuitet, bestijalnost,<br />

zločinstvo ili štagod drugo zastranjuju, onda<br />

će moderno istraživanje izjaviti da su to<br />

naslijeđeni postupci u nečijim genima. Pa<br />

zašto se osjećati loše zbog nečega što se ne<br />

može promijeniti?!” 2<br />

Na osnovu ovakvih teorija jasno<br />

nam je zašto se u savremenom društvu,<br />

ne samo sveopći nemoral, nego čak i<br />

najveći zločini često puta relativiziraju i<br />

Muškarac<br />

i žena su<br />

jednakopravni<br />

u vjerskim,<br />

etičkim i<br />

građanskim<br />

pravima i<br />

dužnostima.<br />

Čak šta više,<br />

kad je riječ o<br />

pravima, onda<br />

je primjetno da<br />

se u Kur’anu<br />

prava žene<br />

spominju<br />

prije prava<br />

muškaraca.<br />

guraju u kontekst zloćudne ljudske prirode<br />

koja se jednostavno ne da mjenjati<br />

niti popravljati.<br />

Ako bismo se poslužili kur’anskim riječnikom,<br />

onda bi za sekularizam mogli kazati<br />

da je to uzimanje strasti za svoga boga, kao<br />

što se navodi u sljedećim ajetima: Reci ti<br />

Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za<br />

boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući<br />

ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo<br />

zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio?<br />

Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati?<br />

Zašto se ne urazumite? 3<br />

Iako sekularizam svakodnevno uzima<br />

svoj danak u krvi on se u savremenom društvu<br />

i dalje snažno nameće i promovira. U<br />

promociji i odbrani sekularističke filozofije<br />

i sekularizma kao društvenog sistema koji<br />

nema alternative, najdirektnije<br />

su uključene intelektualne i<br />

političke elite, kulturni radnici<br />

i umjetnici, i naravno mediji.<br />

Hiperprodukcija medijskog<br />

materijala kojim se promovira<br />

apsolutna sloboda, liberalno-sekularistički<br />

svjetonazori,<br />

pornografija, filmovi u kojima<br />

dominira seks i nasilje, preplavili<br />

su medijski prostor, od mnogobrojnih<br />

televizijskih kanala i<br />

internetskih stranica, pa do različitih<br />

časopisa i novina.<br />

U sekularizmu je čovjek<br />

komad mesa, a ne ličnost<br />

Međutim, malo ko se na ozbiljan<br />

način bavi posljedicama<br />

takvog života, ili ako se i bavi<br />

onda se obavezno sekularističkom<br />

svjetonazoru negira bilo<br />

kakva krivica za tragične posljedice. A posljedice<br />

takvog poimanja života i svijeta su:<br />

razoreni brakovi i porodice, masovna pojava<br />

prostitucije i maloljetničke delinkvenicije,<br />

masovno konzumiranje droga i alkohola,<br />

procvat kriminala, korupcije i drumskog<br />

razbojništva, raširenost AIDS-a i drugih neizlječivih<br />

bolesti, kao i depresije i duševnog<br />

rastrojstva, te sve učestalija pojava suicida i<br />

povećanje opće nesigurnosti u životu. Sve<br />

ove devijacije i pošasti dešavaju se svakodnevno,<br />

tu, pred našim očima, u našim porodicama<br />

i komšiluku. Paradoksalno je to<br />

što ideolozi i promotori sekularističkih ideja,<br />

javno izražavaju svoju zabrinutost zbog<br />

takvih pojava i anomalija u društvu, i nerijetko<br />

se čude kako takve pošasti da pogode<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

41


sekularno društvo koje je utemeljeno na apsolutnim<br />

slobodama. Oni su zapravo slijepi<br />

kod očiju i liče na čovjeka koji je skočio u<br />

vodu, pa se onda čudi što je mokar. A da<br />

oni koji su se okrenuli od Božije upute, žive,<br />

kako to Kur’an opisuje, teškim i tjeskobnim<br />

životom 4 , i da im je život pravi pakao još na<br />

ovom svijetu, a nikako sloboda i sreća, potvrđuju<br />

mnogobrojni primjeri iz naše bliske<br />

prošlosti. Potvrdili su to i nedavni samoubilački<br />

ataci na vlastiti život od strane Whitney<br />

Houston i Amy Winehouse, koje su na vrhuncu<br />

svoje pjevačke karijere i “slave’’ presudile<br />

same sebi uzimanjem prevelike doze<br />

droge. Strašno je i žalosno bilo slušati izjave<br />

prijatelja Whitney Houston, i to također sve<br />

odreda poznatih pjevača i glumaca, kako na<br />

njenoj sahrani javno priznaju da ju je uništila<br />

droga i da su oni isto tako ili bili na drogi<br />

ili se još uvijek liječe od ovisnosti.<br />

Naravno, ideolozi sekularizma i dalje<br />

će takve zvati zvijezdama i nudit će im bogatstvo,<br />

slavu i uspjeh u karijeri. A davanje<br />

zvučnih imena i nadimaka i priče o slavi i<br />

bogatstvu su samo najobičniji mamac na<br />

koji treba da se “upecaju’’ buduće “zvijezde”.<br />

To je zapravo opasna šejtanska rabota i<br />

manipulacija ljudima o kojoj Kur’an eksplicitno<br />

govori u sljedećim ajetima: I šejtan im<br />

poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova,<br />

koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar<br />

vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da<br />

ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni<br />

bili.’’ I zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista,<br />

savjetnik iskreni!” 5 I kao što Adem i Hava<br />

nisu postali ni meleki ni besmrtni, nakon<br />

što su kušali plodove stabla koje im je bilo<br />

zabranjeno, već su iz vječnog Dženneta i<br />

neprolaznih užitaka, spušteni na Zemlju,<br />

sa najvećih visina u najniže nizine, tako ni<br />

zvijezde iz šou-biznisa nikada ne osjete istnisku<br />

sreću u svom životu, samo što to kriju<br />

od javnosti i zbog straha za karijeru ne žele<br />

pričati o tome. Rijetki su pojedinci,<br />

poput manekenke Sare i<br />

njenog bivšeg mladića, koji su<br />

nedavno pred kamerama, javno<br />

govorili o tome da su uvjeti u<br />

kojima rade manekenke, pakleni,<br />

i da su u znaku seksualnog<br />

zlostavljanja, anoreksije i droge.<br />

Sara se, kao i mnoge druge djevojke,<br />

odlučila na taj korak da<br />

bi sebi zaradila novac, postala<br />

ekonomski neovisna i naravno<br />

slavna. Međutim: “Tamo<br />

si samo komad mesa, a nemaš<br />

sigurnu budućnost... A kada te<br />

modni svijet proguta, postoji<br />

opcija da te jednostavno izbace i<br />

zamijene nekim drugim. Nikad<br />

ne znaš šta te tamo čeka’’, Sarine<br />

su riječi, koje najbolje odslikavaju<br />

sekularističku filozofiju života. Upravo o<br />

takvom odnosu prema čovjeku kao ličnosti,<br />

odnosno prema ženi, u sekularističkim<br />

društvima, svojevremno je govorila i poznata<br />

glumica Merlin Monro, izjavivši: “U<br />

Americi će ti svaki muškarac dati sto dolara<br />

za tvoje tijelo za jednu noć, a za tvoju dušu<br />

neće dati ni centa.’’ Zapravo je suština sekularizma<br />

sadržana u poruci na grafitu na<br />

jednoj školi u jednom bosanskom gradiću,<br />

koja glasi: “Sve se svodi na seks i body.’’<br />

Poimanje slobode u islamu<br />

Kada se na horizontu pojavilo sunce<br />

islama, njegove zrake su bile blagoslovljene<br />

za cijeli ljudski rod, a posebno za ženu koja<br />

prije islama uopće nije bila tretirana kao ličnost,<br />

(nešto slično kao u sekularizmu), već<br />

kao obični predmet s kojim je muškarac<br />

suvereno upravljao i raspolagao. Islam je ženama<br />

iznova probudio nadu u mogućnost<br />

novog i ljepšeg života, života dostojnog žene<br />

Najveća<br />

vrijednost sa<br />

kojom je došao<br />

islam u pogledu<br />

prava žena jeste<br />

to što je skinuo<br />

sa ličnosti žene<br />

teret prvog<br />

grijeha i vječnog<br />

prokletstva,<br />

kako to uči<br />

kršćanstvo, i<br />

omogućio joj da<br />

se potvrdi kao<br />

istinska ličnost<br />

u okviru prava<br />

i obaveza koja<br />

joj je Šerijat<br />

odredio.<br />

kao ljudskog bića. Prva i najvažnija<br />

stvar kojom je islam odlikovao<br />

i ženu i muškarca, jeste<br />

da ih je obavezao vjerovanjem<br />

i robovanjem samo Allahu jedinom<br />

i da je to robovanje učinio<br />

vrhuncem ljudske slobode. Šta<br />

to znači? To znači da kroz ibadet<br />

i pokornost samo Allahu, musliman<br />

i muslimanka se oslobađaju<br />

robovanja bilo kojem<br />

zemaljskom vladaru, moćniku,<br />

prohtjevima, strastima, trendovima,<br />

i klanjaju se samo pred<br />

veličinom i uzvišenošću Gospodara<br />

svjetova. I ako uporedimo<br />

islamski pogled i razumijevanje<br />

slobode i ljudskih prava, sa razumijevanjem<br />

ljudskih prava i sloboda<br />

žena u sekularizmu, vidjet<br />

ćemo da se sekularističko razumijevanje slobode<br />

žene veže isključivo za oslobađanje od<br />

vjere i morala. Upravo zbog toga i zamjeraju<br />

islamu što je ženu “okovao’’ mnogobrojnim<br />

vjerskim propisima. To znači da ako se žena<br />

ne oslobodi vjere i vjerskih propisa koji su<br />

po sekularistima simbol stege, onda ona ne<br />

može postići ni ostvariti slobodu kao svoje<br />

ljudsko pravo niti se može aktualizirati i potvrditi<br />

kao ličnost.<br />

Međutim, stvar je upravo obrnuta. Šta<br />

znači istinska sloboda najbolje je objasnila<br />

Hind bint Utbe, supruga Ebu Sufjana, r.a.,<br />

kada je primila islam i dala prisegu na vjernost<br />

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a<br />

u kojoj se, između ostalog, zahtijevalo od<br />

muslimanki da se obavežu da neće činiti širk<br />

Allahu, da neće krasti i blud činiti. Pa, kad je<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio to<br />

od Hind bint Utbe i kad je spomenuo blud,<br />

ona je u čudu kazala: “Allahov Poslaniče, zar<br />

slobodna žena može činiti blud?’’ 6<br />

Hind je<br />

razumjela istinsku slobodu onako kako bi<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

42


svaka žena, a posebno vjernica, trebala da<br />

je razumije, jer istinski slobodnoj ženi ne<br />

dolikuje da bude rob strasti, niti da bude<br />

predmet, odnosno komad mesa u rukama<br />

onih koji s njom žele samo zadovoljiti svoju<br />

pohotu i preko nje zaraditi novac. Žena koja<br />

je rob svojih strasti, koja bludniči iz zabave<br />

i ne vidi to nikakvim grijehom, gora je od<br />

predislamskih robinja koje su tretirane kao<br />

obična trgovačka roba.<br />

Allah želi da vam olakša i oprosti<br />

Šta onda od žene želi sekularizam, a šta<br />

islam? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u<br />

sljedećim kur’anskim ajetima: Allah želi da<br />

vam objasni i da vas putevima kojima su išli<br />

oni prije vas uputi, i da vam oprosti. A Allah<br />

sve zna i mudar je. Allah želi da vam oprosti,<br />

a oni koji se za strastima svojim povode žele da<br />

daleko s Pravog puta skrenete. Allah želi da<br />

vam olakša, a čovjek je stvoren kao nejako biće. 7<br />

Ovi ajeti objavljeni su u kontekstu propisa<br />

koji se odnose na žene i brak i oni nam na<br />

eksplicitan način govore o tome šta od ljudi<br />

želi Šerijat, a šta robovi strasti, savremenim<br />

jezikom rečeno, sekularisti.<br />

Šerijat želi da ljudi žive čist, čestit i<br />

moralan život, koji će biti daleko od grijeha,<br />

devijacija, bolesti, dok u isto vrijeme,<br />

robovi strasti žele da ljudi skrenu s tog puta<br />

moralne čistoće i to u potpunosti. Ovom<br />

sintagmom “robovi strasti”, Kur’an ne negira,<br />

već potvrđuje postojanje strasti, posebno<br />

se to u ovom kontekstu odnosi na seksualni<br />

nagon. To je nagon koji je Allah stvorio i<br />

objasnio kako da mu čovjek udovolji i da<br />

on njime upravlja, a da ne postane njegov<br />

rob i tako skine sa sebe odjeću čestitosti,<br />

ljudskosti i istinske slobode. Zatim nam<br />

Kur’an na jedan, rekli bismo, iznimno topal<br />

i prisan način, ukazuje na činjenicu u<br />

čiju istinitost smo se mnogo puta uvjerili,<br />

u vlastitom životu i na primjerima drugih<br />

ljudi, a to je da, ako čovjek pređe granicu<br />

i postane rob strasti, ma koliko se nekome<br />

činilo da on uživa, neće biti sretan i zadovoljan.<br />

Zato što duša ljudska ne trpi grijeh i<br />

što je grijesi razdiru i uništavaju. Robovati,<br />

i to u bukvalnom smislu, svom trbuhu i<br />

spolnom organu, predstavlja najgori oblik<br />

ropstva i neslobode i najveći je pad koji<br />

čovjek može doživjeti.<br />

Islam i jednakopravnost spolova<br />

Nemuslimanski autori ponajviše zamjeraju<br />

islamu zbog navodne diskriminacije<br />

nad ženom i nejednakopravnosti<br />

u odnosu na muškarca. Međutim,<br />

da su iskreni, priznali bi, ukoliko su<br />

proučavali Kur’an i Sunnet, da upravo<br />

islam polaže najviše prava da govori o<br />

jednakopravnosti spolova iz razloga što je<br />

islam u temeljnim pravima i slobodama<br />

izjednačio muškarca i ženu.<br />

Za razliku od nekih drugih svjetskih<br />

religija, u čijim crkvenim i intelektualnim<br />

krugovima se ne tako davno raspravljalo o<br />

tome da li žena uopće ima dušu ili ne, i ako<br />

ima je li ona ljudska ili životinjska duša, a<br />

ako je ljudska je li na nivou duše muškarca<br />

ili je ispod tog nivoa, islam je čovječanstvu<br />

obznanio: O ljudi, bojte se Gospodara svoga,<br />

koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je<br />

i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge<br />

muškarce i žene rasijao. 8<br />

Ovaj kur’anski ajet nalazi se na početku<br />

sure koja nosi ime En-Nisa’ – Žene, ili kako je<br />

neki komentatori Kur’ana nazivaju, en-Nisa’<br />

el-Kubra – Velika sura En-Nisa’,<br />

dok suru Et-Talak nazivaju “Malom<br />

En-Nisa’”, jer također tretira<br />

neka pitanja koja se odnose na<br />

žene, odnosno propise o razvodu<br />

braka. Zatim, u Kur’anu se nalazi<br />

sura koja je dobila naziv po imenu<br />

majke Allahovog poslanika, Isaa,<br />

a.s., a to je sura Merjem, a sura<br />

El-Mudžadele dobila je ime po<br />

ashabijki Havli bint Sa’lebe, koja<br />

se s pravom raspravljala sa svojim<br />

mužem.<br />

Najveća vrijednost sa kojom<br />

je došao islam u pogledu<br />

prava žena jeste to što je skinuo<br />

sa ličnosti žene teret prvog grijeha<br />

i vječnog prokletstva, kako<br />

to uči kršćanstvo, i omogućio<br />

joj da se potvrdi kao istinska<br />

ličnost u okviru prava i obaveza<br />

koja joj je Šerijat odredio. I što<br />

je zaštitio njeno ljudsko dostojanstvo<br />

i čast, objavljujući njena<br />

prava i put kako ih postići: na<br />

radnom mjestu, u obrazovanju,<br />

u posjedovanju imetka, ali i odgovornosti<br />

za djela, koja je ista kao i kod muškarca.<br />

Sjetimo se primjera žene koja je prigovorila<br />

Omeru, r.a., kada je sa minbere obavijestio<br />

ljude da bi trebalo ograničiti mehr – svadbeni<br />

dar ženama, jer su mnogi ljudi to zloupotrebljavali<br />

i tražili ogroman mehr, pa je ta<br />

muslimanka ustala i rekla: “Omere, zar ti da<br />

nam uskratiš ono što nam je Allah dao kao<br />

naše pravo?!” Omer, r.a., je samo odgovorio:<br />

“Žena je u pravu, Omer je pogriješio.”<br />

Muškarac i žena su jednakopravni u<br />

vjerskim, etičkim i građanskim pravima i<br />

dužnostima.<br />

Bilješke<br />

1 - Dr. Malik Badri, Savjetovanje<br />

i psihoterapija iz islamske perspektive,<br />

Sa engleskog prevela:<br />

Selvira Draganović; www.ibnsina<br />

2 - Ibid.<br />

3 - Kur’an, El-Džasije, 23.<br />

Upravo o<br />

takvom odnosu<br />

prema čovjeku<br />

kao ličnosti, u<br />

sekularističkim<br />

društvima,<br />

svojevremeno<br />

je govorila<br />

i poznata<br />

glumica<br />

Merlin Monro,<br />

izjavivši: “U<br />

Americi će ti<br />

svaki muškarac<br />

dati sto dolara<br />

za tvoje tijelo<br />

za jednu noć,<br />

a za tvoju dušu<br />

neće dati ni<br />

centa”.<br />

Štaviše, kad je riječ o pravima, onda je<br />

primjetno da se u Kur’anu prava žene spominju<br />

prije prava muškaraca. U Kur’anu<br />

stoji: Allah vam naređuje da od djece vaše<br />

– muškom pripadne toliko koliko dvjema<br />

ženskima. 9 Da je rečeno da ženskoj djeci<br />

pripada duplo manje nego muškoj, isto bi<br />

bilo. Međutim, ajetom se želi naglasiti da<br />

je pravo žene osnova ili polazište u podjeli<br />

zaostavštine, a ne obrnuto.<br />

Zatim, u ajetu: One imaju isto toliko<br />

prava koliko i dužnosti, prema zakonu 10 ,<br />

opet se spominju prvo prava žene, pa onda<br />

prava muškarca.<br />

I kada se radi o njenom<br />

vlastiti imetku, svejedno bilo<br />

to nasljedstvo, pokloni i sl.,<br />

ona slobodno sa njim raspolaže<br />

i to joj muž niti bilo koji drugi<br />

muškarac ne može zabraniti.<br />

Muslimanka iz svoga imetka<br />

može dati zekat svome mužu<br />

ako je on siromašan, a on njoj<br />

ne može, jer je dužan da je<br />

izdržava. Žena muslimanka<br />

može sa svojim suprugom<br />

uspostaviti partnerski odnos<br />

u biznisu, što nije slučaj ni sa<br />

jednom drugom religijom.<br />

Jednom riječju, u islamu je<br />

žena odlikovana i kao majka, i<br />

kao sestra, i kao supruga i kao<br />

kćerka. Potvrđuju to mnogobrojni<br />

ajeti i hadisi Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

kao i cjelokupna islamska<br />

povijest čije su svijetle stranice<br />

ispisale žene muslimanke,<br />

podjednako kao i muškarci.<br />

Muslimanke koje su, prije<br />

svega, izrodile generacije mudžahida i<br />

učenjaka, ali koje su se i same istakle kao<br />

vrsni učenjaci kako u islamskim tako i u<br />

raznim svjetovnim naučnim disciplinama,<br />

i koje su dale ogroman doprinos u<br />

izgradnji islamske kulture i civilizacije,<br />

boreći se da svjetlo islama pobijedi tmine<br />

zablude, bezboštva, neznanja i nemorala.<br />

One su utrle stazu kojom bi trebale hoditi<br />

sve muslimanke do Sudnjeg dana, ako<br />

žele da se potvrde kao ličnosti i osjete istinsku<br />

slobodu, i ako ne žele da im pošast<br />

sekularizma ne opustoši život i ne uništi<br />

svaku nadu.<br />

4 - Kur’an, Taha, 124.<br />

5 - Kur’an, El-‘Araf, 20.-21.<br />

6 - El-Hejsemi, Medžmeu-z-zevaid,<br />

VI/37.<br />

7 - Kur’an, En-Nisa’, 26.-28.<br />

8 - Kur’an, En.Nisa, 1.<br />

9 - Kur’an, En-Nisa, 11.<br />

10 - Kur’an, El-Bekara, 228.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

43


Kutak za islamsku omladinu<br />

Poziv u raj<br />

Priča Sarajke Sare M.: Tražeći istinu zastala<br />

sam na trenutak i osjetila radost - Allah je<br />

Jedini, Svemogući Bog<br />

ođena sam u Sarajevu, gradu Rbavi i mržnje u uglednoj katoličko-pravoslavnoj oduševljenja, j<br />

velikodušnosti, porodici. Pri-<br />

lju-<br />

R padam jp<br />

jakoj generaciji koja se trudila da ispadne što bolja, jača i<br />

svjetlija.<br />

j<br />

Sa svakim novim proljećem kad se događa optimistična žurba pri-<br />

rode da se dovede u savršen red, ja sam razmišljala o svojoj jnesavr-<br />

šenosti. Koja je to fatalna sila koja nas pobjeđuje i gura na nepoznat<br />

put sudbine?<br />

Moji roditelji su imali sopstvene ideale i socijalističko-komunistička<br />

ubjeđenja, j na svijet, društvo i život. Baka me vodila u katoličku<br />

crkvu i učila da klečim pred kipovima, da se klanjam slikama na<br />

kojima su bili neki “dobri sveti ljudi koji će mi pomoći, ako ih za-<br />

molim”...Nije mi već tad bilo jasno ko je Bog, a kome se trebam<br />

moliti za pomoć...Rano sam spoznala tugu, udala se za vrlo lošeg<br />

čovjeka i otišla s njim u Vojvodinu. Rodila sam dvoje djece, a onda<br />

napustila tu bračnu farsu poslije mentalnih i fizičkih prevara mog<br />

bivšeg muža. Pobjegla jg sam gola i bosa s dva mala djeteta i vratila se<br />

mami i bratu u surovo razrušeno poslijeratno Sarajevo. Nije bilo<br />

lako ni meni ni njima. Mala djeca, brat demobilisani borac i mama<br />

koja je jedina radila 1996. god... Često sam u suzama noć probdjela<br />

tražeći razlog gpostojanja, j dozivajući Boga i moleći da nešto učini<br />

s mojim životom. 1998. god. sam upoznala Amerikance u misiji<br />

širenja kršćanstva u BiH. Od njih sam dobila Bibliju i tad prvi put<br />

imala priliku da je proučavam. Krenula sam i na protestantsku te-<br />

ologiju gj jer oni su bili evanđeoski kršćani. Biblija me je oduševila.<br />

Čitala sam i napamet učila Ponovljeni zakon o Mojsiju, Psalme Da-<br />

vidove, a onda došla do Božijih zapovijedi...<br />

1. Božija zapovijed glasi: JA SAM BOG TVOJ I NEMAJ DRU-<br />

GIH BOGOVA OSIM MENE!<br />

2.Božija zapovijed: NEMAJ LIKA NI OBLIČJA BILO ČEGA<br />

ŠTO JE NA NEBU ILI NA ZEMLJI!<br />

Ostala sam šokirana jer nisam do tad ni bila svjesna idolopoklonstva<br />

u kršćanstvu. Spoznah veliku zabludu moje bake i ostalih kato-<br />

ličko-pravoslavnih kršćana koji to redovno rade.<br />

Kad sam počela čitati Novi zavjet (Biblija se sastoji od Starog i<br />

Novog zavjeta) ponovo sam bila zbunjena..Išla sam na teologiju gj<br />

i<br />

završila je, redovno odlazila u Zagreb i bila dijelom crkve, ali kon-<br />

tradiktornost u Bibliji mi nije dala mira da se uz Svemogućeg Boga<br />

pojavljue j i Sin koji je umro da mi imamo vječni život...<br />

Odmah sam se bunila i Joelu koji jje bio glavni predavač, rekla “da<br />

to nije u redu da neko ispašta na križu zbog mene ili nekog drugog<br />

g<br />

grješnika”..Napustila gj sam crkvu, ali ne i Boga. Vjerovala sam u Nje-<br />

ga i molila se nekad i satima.. Počela sam raditi u katoličkoj školi u<br />

produženom boravku i osjetila da su ti ljudi u velikoj zabludi. Nji-<br />

ma je papa p “bog”, a pored pape p imaju razne “mučenike, mučenice,<br />

gospu i ko zna još koga.” Teško mi je tu raditi, ali zbog djece koju<br />

sama školujem i odgajam moram se žrtvovati. Katolički svećenik<br />

mi je direktor i šef.., radim sa časnim sestrama i profesorima civili-<br />

ma. U Sarajevu je teška situacija, Bosna je ojađena i ispaćena i kod<br />

nas je ovdje parola “nek je državna firma i redovna plata”. Zato i<br />

radim tu..<br />

Islam mi je uvijek bio blizak, ali znate ono kod nas na Balkanu, iz<br />

koje si pozadine tom Bogu pripadaš!!! p<br />

Na Facebooku sam jednom uočila jednu vrlo pozitivnu grupu koja<br />

govori o Islamu, a zove se “Zastani trenutak, zašto postojiš na ovom<br />

svijetu”. Čitala sam njihove tekstove o islamu, Muhammedu, Bo-<br />

žijem poslaniku, Isi kojeg i oni zovu Mesih (Mesija), a ljudima koji<br />

su kršćani islam je predstavljen na način koji je lak, i prihvatljiv.<br />

Bila sam oduševljena jer sam vidjela da je to ono što ja vjerujem.<br />

j<br />

Tad sam slučajno upoznala Hanku, koja je jedna od admina grupe<br />

i osjetila prema njoj jneku nit ljubavi kao da mi je bliska godinama,<br />

rodica ili sestra. Rekla sam jj joj sve o sebi. Kad sam jj joj izjavila želju<br />

da želim čitati Ku’ran dala mi je link na internetu i počela sam pro-<br />

učavati. Prvo što sam pronašla i zbog čega osjetih zadovoljstvo bilo<br />

je ono što pročitah odmah na početku da je: “Allah Bog, Jedan i<br />

Jedini, Milosni, Samilosni, Gospodar svjetova”.. Čitajući dalje uvi-<br />

djeh koliko se u Ku’ranu posvećuje pažnja ženama. Žena je nešto<br />

jako posebno, primijetih. Koliko je to drugačije od onoga što sam<br />

čula ili doživjela u svom braku... Suze su mi krenule i zamolih od<br />

Allaha muža koji živi po islamu da me čuva i pazi kao što Allah<br />

nalaže i traži od muškarca muslimana. Uočila sam također veliku<br />

Muhammedovu poniznost, odanost, spoznah da je to Poslanik koji<br />

je volio djecu, životinje, poštovao žene, ljude u globalu, borio se<br />

protiv rasizma. I pored toga što je baš njega Allah odabrao ostao je<br />

ponizan i najponizniji j čovjek na svijetu. Nije se uzoholio, nego je<br />

ostao vjeran Bogu. Razmišljala sam i upoređivala Bibliju i Ku’ran i<br />

zaključila de je Biblija zaista Božija objava ljudima gdje ih Bog upo-<br />

zorava da se klone mnogoboštva i idolopoklonstva preko Mojsija,<br />

j<br />

Abrahama i svojih Poslanika. Sve je vrlo slično u Starom zavjetu i<br />

Ku’ranu i nije mi bilo čak ni teško razumjeti. Kur’an također veliku<br />

pažnju poklanja Mariji (Merjemi) majci Isusovoj, te ne osporava da<br />

je Isus iscjeljivao j bolesne, podizao mrtve, ali uz Allahovu pomoć i<br />

volju. Hanka mi je jednom rekla: “Zar Ademov slučaj nije još veći<br />

od Isusa koji jje imao majku Merjemu, a Adema je Bog načinio bez<br />

oca i majke? Hanka mi je preko interneta na svako moje pitanje<br />

davala i iscrpne odgovore, bodrila me, podržavala. Uz Hanku sam<br />

upoznala i Amera s kojim sam satima pričala o religijama gj i vjeri koja<br />

potiče iz srca. Nikad im nije bilo mrsko ili dosadno objasniti mi ko<br />

je u Ku’ranu npr. Musa ili Zekerijah, jer poznavajući Bibliju (Stari<br />

zavjet) nailazila sam na dosta sličnih događaja ili Božijih poslanika.<br />

Njih dvoje su mi na najljepši jj način dočarali islam, poučili me ne-<br />

kim stvarima o kojima nisam znala ništa i na moja pitanja davali<br />

adekvatne odgovore. Onda sam osjetila radost jer sam našla istinu:<br />

Allah je Jedini, Svemogući Bog, Muhammed Njegov posljednji<br />

j<br />

poslanik, a Ku’ran posljednja j Božija objava. Isusa jako volim, ali on<br />

je Mesija, j, Poslanik i čovjek kao i ja. Sve sam to pred Hankom po-<br />

novila na bosanskom i arapskom jeziku odnosno ponovila Šehadet.<br />

Hanka, Amer i “Zastani za tenutak” su me podučili da prelaskom<br />

na islam ne gubim svoj identitet nego nalazim mir što je vrlo bitno.<br />

I doista našla sam mir, jer znam da svojim dobrim djelima, isprav-<br />

nim i pozitivnim načinom života koji odgovara mom Gospodaru,<br />

postom i molitvom otvaram neka nova vrata u vječnosti....<br />

Sad molim Allaha da se pobrine za moju djecu i majku koja i dalje<br />

kleči pred svecima i brata koji je u zabludi...Znam da Mu je milost<br />

velika i da najbolje j zna srce Njegove Sare koju je odabrao i našao<br />

uplakanu među ovosvjetskim trnjem i koprivama kako ga dozivam.<br />

Ovo je najkraće moguća ispričana priča, a možda bi knjiga jg bila<br />

bolja. Možda jednom napišem i knjigu koju ću nazvati “Tražeći<br />

istinu”<br />

Zahvalna sam Allahu za stranicu “Zastani za trenutak”, moju<br />

seku Hanku i mog Amera. Također, molim Allaha da pomogne<br />

slijepima da progledaju kao i ja što sam progledala...<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

44


Mladi muslimani<br />

Promocija petog izdanja romana “Žrtvovanje vuku”<br />

U<br />

četvrtak, 16. februara, u Velikoj sali Općine Stari<br />

Grad održana je promocija petog izdanja romana<br />

“Žrtvovanje vuku”, autora Mirsada Sinanovića, novina-<br />

ra, publiciste i književnika. O knjizi su govorili akademik<br />

Dževad Jahić, profesor na Filozofskom fakultetu u<br />

Sarajevu i potpredsjednik Bošnjačke akademije nauka i<br />

umjetnosti, Bajro Perva, novinar, publicista i književnik,<br />

te hfz. Husein ef. Čajlaković. Akademik Jahić je nagla-<br />

sio da postoje dvije istine, to su historijska istina koja se<br />

bilježi kroz historijske dokumente, knjige, publikacije,<br />

memoristiku; ta literarna istina kod koje se kroz literarne<br />

radove prikazuju činjenice iz prošlosti. Roman “Žrtvova-<br />

nje vuku” je literarna istina u kojoj su ličnosti historijske,<br />

kao i događaji. Za čitanje ovog romana Mirsada Sinanovića<br />

čitatelj se treba pripremiti zbog mnogo prikaza i opisa<br />

koji izgledaju stravično i o kojima se ponekad polemizira<br />

u smislu da li ih trebaju sadržavati literarni radovi li ne.<br />

Međutim, ono što se dogodilo nama tokom agresije puno<br />

je stravičnije od naturalnih opisa koji su prikazani kroz<br />

književnost. Akademik Jahić naglašava posebnu ulogu<br />

jednog junaka iz romana, a to je Hamza, lik koji pokazuje<br />

hrabrost, odvažnost, odlučnost, mudrost, ali i plemenitost<br />

prema neprijateljskim ranjenicima. U liku Hamze akademik<br />

Jahić vidi primjer kako treba izgledati jedan Bošnjak,<br />

i izražava nadu da će ovakvih ljudi među Bošnjacima biti<br />

u stvarnosti, puno više nego ih je sada.<br />

Autor romana iskoristio je ovu promociju da po prvi put<br />

kaže kako je došao na ideju da napiše roman. Naime, tokom<br />

agresije radio je kao novinar u Ljiljanu i imao je puno<br />

razgovora sa žrtvama zločina iz BiH, a pošto je iz Foče posebno<br />

ga je interesiralo to područje, pa je skupio 700 ratnih<br />

priča iz Foče, koje su svjedočile o događajima u Foči. Ta-<br />

Muslim – media<br />

Majka sa jednim okom<br />

M<br />

ultimedijalni internet portal Muslim – medija nastavlja sa obogaćivanjem svoje<br />

kratko – filmske kolekcije. Muslim – media skoro svaki mjesec objavi po jedan<br />

kratki film. Svi filmovi Muslim – medie su veoma poučni i atraktivni za gledanje.<br />

Ovih dana objavili su još jedan kratki film “Majka sa jednim okom”. Iskreno vam<br />

preporučujemo da posjetite internet stranicu www.muslim-media.org i pogledate ovaj<br />

veoma poučan i zanimljiv kratki film.<br />

kođer, njegova sestra je boravila u izbjeglištvu u Njemačkoj<br />

i tamo je upoznala suprugu jednog od učesnika agresije<br />

na BiH iz Foče, izvjesnog Stanka, koji je bio prinudno<br />

mobiliziran od Vojislava Maksumića nakon što je odbio<br />

da finansijski podrži srpske projekte u BiH. Stanko je slao<br />

pisama svojoj supruzi i često je opisivao događaje i dešavanja<br />

u Foči, a<br />

priliku da čita<br />

ta pisma imala<br />

je Mirsadova<br />

sestra koja ih<br />

je kopirala i<br />

ostavljala, tako<br />

da je nakon<br />

agresije Mirsad<br />

došao u posjed<br />

59 ovih pisama.<br />

Sa ovih 59 pisama<br />

i 700 svjedočenja<br />

Mirsad<br />

je bio u dilemi<br />

da li ih objaviti<br />

kao dokument,<br />

svjedočenje događaja<br />

ili pokušati<br />

napraviti<br />

roman. Prevagnulo<br />

je ovo<br />

drugo i tako je<br />

nastao roman<br />

“ Žrtvov anj e<br />

vuku”.<br />

Studenti Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću<br />

“Poruka”<br />

Vrijedni studenti Islamskog peda-<br />

Vgoškog fakulteta u Bihaću, ovih su<br />

Vdana u krugu Fakulteta, promovirali<br />

svoj prvi studentski časopis Poruka. Časopis<br />

je rađen u organizaciji Asocijacije<br />

studenata IPF-a.<br />

Mlada i inteligentna generacija studenata<br />

Islamskog pedagoškog fakulteta,<br />

odlučila je da svojim intelektualnim<br />

talentom, znanjem, trudom i radom,<br />

doprinesu promociji svoga Fakulteta i<br />

Asocijacije, kao i da predstave projekte<br />

koje su uradili u proteklih godinu dana.<br />

Bitno je istaći da je ovo prvi studentski<br />

list na Univerzitetu u Bihaću, a nadati<br />

se da on neće biti i jedni list ovakvog<br />

tipa i da će ovo biti dodatni podstrek i<br />

motivacija za studente ostalih fakulteta<br />

na Univerzitetu u Bihaću, da se odvaže<br />

na ovakav jedan projekat. Sponzor ovog<br />

projekta, bila je Općina Cazin, koja je u<br />

svrhe štampanja izdvojila oko 600 KM.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

45


Zločin<br />

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />

Dragan Zelenović je FWS-75 i FWS-87<br />

često silovao u zgradi “Lepa Brena”<br />

Nastavljamo sa<br />

objavljivanjem svjedočenja<br />

Srba o ratnim zločinima<br />

nad Bošnjacima tokom<br />

agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu. I ova<br />

svjedočenja koja ćemo<br />

objaviti dogodila su se u<br />

sklopu sudskih procesa<br />

pred Haškim tribunalom<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Srpsku stranu priče o ratnim<br />

zločinima nad Bošnjacima<br />

nastavljamo svjedočenjem<br />

Dragana Zelenovića, rođenog 12.<br />

februara 1961. u Foči, u istočnoj Bosni<br />

i Hercegovini. Prije 1992. radio<br />

je kao električar u Miljevini. Dragan<br />

Zelenović je bio pripadnik “jedinice<br />

Dragan Nikolić”, vojne jedinice u<br />

Foči koja je na početku rata bila dio<br />

TO bosanskih Srba, a od ljeta 1992.<br />

nadalje dio Vojske Republike Srpske.<br />

Zelenović je bio vojnik i, de facto,<br />

vojni policajac. “Dragan Zelenović<br />

je obavijestio Pretresno vijeće da je<br />

počeo da osjeća kajanje kad je protiv<br />

njega podignuta Optužnica 1996.<br />

godine. Međutim, tada se nije dobrovoljno<br />

predao Međunarodnom sudu.<br />

Godine 2000. ili 2001. pobjegao je<br />

iz Foče u Rusiju, gdje su ga 2005.<br />

uhapsile ruske vlasti. Odatle je 10.<br />

juna 2006. prebačen na Međunarodni<br />

sud, preko Bosne i Hercegovine.<br />

Prilikom drugog ponovnog pristupanja<br />

Sudu 14. jula 2006. Zelenović se<br />

izjasnio da nije kriv. Zatim je nastavio<br />

da osporava Optužnicu i učestvuje<br />

u postupku u skladu sa zahtjevom<br />

podnijetim u skladu s pravilom 11bis.<br />

Strane u postupku su tek 14. decembra<br />

2006. dostavile Sporazum o<br />

izjašnjavanju o krivici i Zelenović se<br />

17. januara 2007. zvanično potvrdno<br />

izjasnio o krivici”. Zelenović se složio<br />

sa Tužilaštvom da su krivična djela<br />

i propusti koje je on počinio bili dio<br />

široko rasprostranjenog ili sistematskog<br />

napada na civilno stanovništvo,<br />

naročito na muslimansko stanovništvo<br />

opštine Foča. Na kraju, Zelenović<br />

je priznao da mu je bila poznata<br />

činjenica da su u toku oružani sukob<br />

i široko rasprostranjen ili sistematski<br />

napad na nesrpsko, prije svega muslimansko,<br />

civilno stanovništvo, kao i<br />

činjenica da je on postupao u okviru<br />

tog napada i da mu je doprinio. Zelenović<br />

je izjavio da je kriv za podržavanje<br />

i pomaganje krivičnog djela<br />

silovanja FWS-75 i za silovanje FWS-<br />

87 kao mučenje i silovanje kao zločine<br />

protiv čovječnosti (tačke 5 i 6), za<br />

saizvršenje silovanja FWS-87 i dvije<br />

neidentifikovane žene, za trostruko<br />

silovanje FWS-75 i trostruko silovanje<br />

FWS-87 kao mučenje i silovanje<br />

kao zločine protiv čovječnosti (tačke<br />

13 i 14). Dragan Zelenović se izjasnio<br />

krivim i za silovanje kao zločine protiv<br />

čovječnosti.<br />

Od ovog broja objavljujemo detalje<br />

svjedočenja Bošnjakinja koje se<br />

navode u ovom tekstu pod šiframa a<br />

koje je silovao Dragan Zelenović. Također,<br />

u tim izjavama se spominju i<br />

drugi srpski ratni zločinci. Vjerodostojnost<br />

njihovih izjava potvrdio je<br />

Dragan Zelenović priznanjem počinjenja<br />

zločina.<br />

FWS-75<br />

FWS-75 se sjeća da su je silovali<br />

Dragan Zelenović i još jedan muškarac.<br />

Dok je DP l silovao FWS-95,<br />

izvjesni “Zelja” je u nju držao upereno<br />

oružje. FWS-87 je silovao neki<br />

muškarac kojeg svjedokinja nije poznavala.<br />

Sve su tri bile istovremeno<br />

silovane u istoj prostoriji. U vezi s tim<br />

nije spominjala optuženog Zorana<br />

Vukovića.<br />

FWS-75 je Vukovića prvi puta<br />

srela u Buk Bijeloj, u jednoj od baraka<br />

pokraj motela. Izlazeći iz prostorije<br />

gdje su je ispitivali, vidjela<br />

je Vukovića sa njenim amidžom/<br />

daidžom koji je, izgleda, upravo bio<br />

pretučen. Opisala ga je kao “niskog,<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

46<br />

malog muškarca, plavokosog, svijetle<br />

kose”, ali se nije mogla sjetiti njegovog<br />

lica. Nije ga poznavala prije rata<br />

i njegovo je ime saznala tek kasnije,<br />

kada je došao u stan Radomira Kovača.<br />

Tom je prilikom Radomir Kovač<br />

naredio svjedokinji da ode u kuhinju<br />

s Vukovićem koji je za njima zaključao<br />

vrata. Tamo su Vuković i FWS-<br />

75 razgovarali i tokom razgovora on<br />

joj je priznao da je u Buk Bijeloj ubio<br />

njenog amidžu, kad je ovaj navodno<br />

pokušao pobjeći. Zatim je Vukovića<br />

morala seksualno uzbuditi, nakon<br />

čega ju je on oralno silovao.<br />

FWS-75 je izjavila da je u Srednjoškolskom<br />

centru Foča ostala 15<br />

dana, počevši od 3. jula 1992. Tokom<br />

njenog boravka u Srednjoškolskom<br />

centru Foča, izvodili su je<br />

gotovo svake noći, izuzevši možda u<br />

dvije prilike. Obično bi došao Dragan<br />

Zelenović, ponekad zajedno s<br />

Draganom Stankovićem (zvanim<br />

“Dragić”), i izvodio žene. FWS-75<br />

i FWS-87 su veoma često izvodili.<br />

Odvodili su ih u stanove (uglavnom<br />

u jedan stan u zgradi “Lepa Brena”<br />

ili u kuću u Gornjem Polju), gdje su<br />

drugi muškarci čekali da ih siluju. Silovali<br />

su je svaki put kada bi je izveli.<br />

Nakon što je premještena u sportsku<br />

dvoranu “Partizan”, svjedokinja se<br />

sjeća da su je iz “Partizana”, zajedno s<br />

D.B., izveli optuženi Dragoljub Kunarac,<br />

koga je poznavala po nadimku<br />

“Žaga”, Dragomir “Gaga” Vuković i<br />

izvjesni “Bane”, te da su ih odveli u<br />

jednu kuću u naselju Aladža u blizini<br />

Srednjoškolskog centra Foča, gdje<br />

je već čekala grupa muškaraca. Tu je<br />

kuću sa fotografija tužilaštva identificirala<br />

kao kuću u ulici Osmana<br />

Đikića br. 16. Ostali vojnici su im se<br />

pridružili kasnije. Prisjetila se da je<br />

to bilo nekoliko dana prije 2. augusta<br />

1992. U svom je iskazu FWS-75 izjavila<br />

da ju je u zasebnu prostoriju odveo<br />

“Gaga” koji joj je naredio da ima<br />

spolni odnos sa šesnaestogodišnjim<br />

dječakom za kojeg se sjeća da mu je<br />

nadimak bio “Žuća”. Dječak, među-<br />

tim, nije ušao u prostoriju. FWS-75<br />

je izjavila da ju je umjesto toga va-


ginalno i oralno silovala<br />

grupa vojnika, uglavnom<br />

Crnogoraca, a medu njima<br />

je prepoznala Juru Radovića.<br />

Jedan od muškaraca joj<br />

je zaprijetio da će joj odsjeći<br />

dojke. Optuženi Dragoljub<br />

Kunarac je odveo<br />

D.B. u prostoriju odmah<br />

pokraj one u kojoj je bila<br />

svjedokinja. Svjedokinja<br />

smatra da je optuženi Dragoljub<br />

Kunarac izgledao<br />

kao da ima kontrolu nad<br />

ostalim vojnicima i svime<br />

što se događalo u toj kući.<br />

Svjedokinja je identificirala<br />

Dragoljuba Kunarca kao<br />

jednog od muškaraca koji<br />

su odveli nju i D.B. iz Srednjoškolskog<br />

centra Foča u jednu muslimansku<br />

kuću u Aladži u blizini Srednjoškolskog<br />

centra i džamije. Rekla<br />

je da je u jednom trenutku, dok<br />

juje “Bane” silovao, Kunarac ušao<br />

u prostoriju i rekao joj da se obuče<br />

jer moraju ići. Odveo ju je natrag u<br />

“Partizan”. Kunarac ju je ponovno<br />

odveo u tu kuću i tamo su je silovali<br />

njegovi ljudi. Svjedokinja je njegovo<br />

ime saznala kada su ih vratili u<br />

“Partizan” nakon njenog boravka u<br />

ulici Osmana Đikića br. 16, kada je<br />

rekla ostalima da su tamo otišli sa<br />

nekim koga su nazivali “Motorka”,<br />

što znači isto što i “Žaga”. Dakle,<br />

kada ju je on ponovno odveo u ulicu<br />

Osmana Đikića br. 16, ona je znala<br />

njegovo ime, prezime i nadimak.<br />

Svjedokinja j je rekla da su vojnici<br />

Kunarca zvali “Žaga”. Opisala ga<br />

je kao “visokog, prilično mršavog i<br />

ružnog. Kosa mu je bila pomalo kovrčava.<br />

Znam da nisam ni gledala u<br />

njega kada smo se upoznali. Izgledao<br />

je tako zastrašujuće”.<br />

Samu FWS-<br />

75 Kovač je<br />

silovao jedan<br />

dan nakon što<br />

je stigla u taj<br />

stan. Kovač ju<br />

je uz to silovao<br />

svake večeri<br />

tokom prvog<br />

tjedna njenog<br />

boravka tamo,<br />

jednom prilikom<br />

zajedno s<br />

FWS-87, i to<br />

uz muziku<br />

iz “Labuđeg<br />

jezera”.<br />

Novinarka s Pala<br />

FWS-75 je posvjedočila<br />

da su je nekoliko dana nakon<br />

gore opisanih događaja,<br />

koliko se ona sjeća 2. augusta<br />

1992., optuženi Dragoljub<br />

Kunarac i “Gaga”<br />

Vuković ponovno odveli iz<br />

“Partizana” u ulicu Osmana<br />

Đikića br. 16. Odredila<br />

je taj dan kao dan prije<br />

nego što je Aladža džamija<br />

dignuta u zrak. Prije toga<br />

u “Partizan” je stigla jedna<br />

žena koja se isprva predstavila<br />

kao novinarka iz Sarajeva,<br />

ali je na kraju priznala<br />

da je sa Pala. FWS-75 je toj<br />

ženi ispričala što joj se sve prije toga<br />

dogodilo. I ostale su žene razgovarale<br />

s njom. Nešto nakon odlaska te žene,<br />

u “Partizan” su došli Dragoljub Kunarac<br />

i “Gaga” i odveli one žene koje su<br />

razgovarale s navodnom novinarkom,<br />

tj. FWS-75 i svjedokinje FWS-87,<br />

FWS-50 i D.B. Kada je stigla u ulicu<br />

Osmana Đikića br. 16, tamo su već<br />

bile tri žene iz Gackog, jedna od kojih<br />

je bila FWS-190. Jedna od žena je bila<br />

u osmom mjesecu trudnoće. Optuženi<br />

Dragoljub Kunarac i “Gaga” ostavili<br />

su svjedokinje muškarcima koji su već<br />

bili tamo. FWS-75 je izjavila da su je<br />

prvo silovala trojica crnogorskih vojnika,<br />

koje je identificirala kao Jagoša<br />

Kontića (zvanog “Konta”), DP 7 i DP<br />

8. DP 8 ju je zaključao u sobu i silovao<br />

je cijele noći vaginalno, analno i oralno.<br />

Ostala dvojica vojnika su je svaki<br />

posebno silovali u zoru, a na kraju ju je<br />

ujutro silovao i “Gaga”. Te je noći, prema<br />

iskazu FWS-75, neposredno prije<br />

ponoći eksplozijom razorena Aladža<br />

džamija. Svjedokinje FWS-87, FWS-<br />

190 i D.B. u to su vrijeme još uvijek<br />

bile u kući. FWS-75 je vidjela FWS-<br />

87 u jednom automobilu s “Banetom”.<br />

FWS-87 kasnije joj je rekla da ju je on<br />

silovao. U kuću je u neko doba došao<br />

i izvjesni Vasiljević i odveo FWS-50 i<br />

jednu od žena iz Gackog. Sljedećeg jutra<br />

su stigli Dragan Stanković i još nekolicina<br />

muškaraca i htjeli ih odvesti,<br />

ali ih je na kraju (nju osobno, FWS-87,<br />

D.B. i FWS-190) optuženi Dragoljub<br />

Kunarac autom odvezao u Miljevinu.<br />

Svjedokinja nije bila sigurna je li u automobilu<br />

bio i DP 3, ali je spomenula<br />

njegovo prisustvo od trenutka dolaska<br />

u Miljevinu. FWS-75 je vjerovala da će<br />

ih tamo suočiti s novinarkom, ali se ova<br />

nije pojavila. DP 3 je na kraju naredio<br />

da ih se premjesti u napuštenu muslimansku<br />

kuću koja je bila poznata kao<br />

“Karamanova kuća”. FWS-75 je u tu<br />

kuću u Miljevini odveo Miško Savić,<br />

a kada je stigla, tamo su već bili neki<br />

vojnici: Radovan Stanković “Raša”,<br />

Nedžo Samardžić i Nikola Brčić zvani<br />

“Rođo”. Tokom boravka u toj kući,<br />

ove su žene bile u više navrata silovane.<br />

Nakon dolaska FWS-75 dovedene su<br />

i druge djevojke, i to FWS-132, A.S.,<br />

A.B. i J.G. Svjedokinja j pamti da je<br />

Dragoljub Kunarac, ili “Žaga”, dolazio<br />

u tu kuću u dva ili tri navrata da jede.<br />

Prvi put kada je tamo došao odveo je<br />

jednu ženu sa sobom u drugu prostoriju,<br />

iako se svjedokinja ne sjeća da li se<br />

radilo o FWS-87 ili o D.B.<br />

FWS-75 je do svog odlaska 30.<br />

oktobra 1992., kada su je zajedno s<br />

A.S. i A.B. odveli DP 6, DP l i Dragan<br />

Zelenović, u Karamanovoj kući<br />

provela oko tri mjeseca. FWS-75 je u<br />

svom iskazu rekla da su je oko 30. oktobra<br />

1992., zajedno s FWS-87, A.S.<br />

i A.B., Radomir Kovač i Jagoš Kostić<br />

odveli u stambenu zgradu “Brena”.<br />

Izgledalo je da je stan bio Kovačev<br />

i nalazio se na četvrtom spratu.<br />

Svjedokinja je spomenula taj isti datum<br />

u ranijoj izjavi Tužilaštvu koju<br />

je odbrana uvela u dokazni materijal.<br />

FWS-75 je izjavila da je optuženi Kovač<br />

bio jedan od muškaraca koji su<br />

sudjelovali u napadu na njeno selo 3.<br />

jula 1992. Ona ga u to vrijeme nije<br />

poznavala, ali ga je tada zapamtila i<br />

prepoznala kasnije kada je dovedena<br />

u njegov stan. FWS-75 je u svom<br />

iskazu rekla da su sve četiri djevojke<br />

koje su odvedene u stan Radomira<br />

Kovača bile seksualno zlostavljane<br />

i silovane. Samu FWS-75 Kovač je<br />

silovao jedan dan nakon što je stigla<br />

u taj stan. Kovač ju je uz to silovao<br />

svake večeri tokom prvog tjedna njenog<br />

boravka tamo, jednom prilikom<br />

zajedno s FWS-87, i to uz muziku iz<br />

“Labuđeg jezera”.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

47


Zelena transferzala<br />

Sandžak<br />

“Nož žica Srebrenica”, “Ovo nije Sandžak ovo je Raška”<br />

Uvredljivi i šovinistički grafiti protiv Bošnjaka ispisani<br />

su po zgradama u Prijepolju, saopštila je<br />

Bošnjačka demokratska zajednica. Opštinski odbor te<br />

stranke ocijenio je da grafiti predstavljaju najdirektnije<br />

izlive šovinizma i zatražio da se procesuiraju počinioci<br />

u najkraćem mogućem roku. U saopštenju se navodi da<br />

su poruke “Nož žica Srebrenica”, “Ovo nije Sandžak<br />

ovo je Raška”, “Ne zaboravi ko ti je bio đed”, “Srbija<br />

Srbima” unijele nesigurnost i nemir među pripadnike<br />

bošnjačkog stanovništva. Opštinski odbor podsjeća<br />

da je pisanjem uvredljivih grafita i crtanjem<br />

krstova sa četiri “S” već oskrnavljena zgrada Bošnjačke<br />

demokratske zajednice, a sada i niz stambenih<br />

objekata u Prijepolju. “Ćutanje policijske uprave<br />

iz Prijepolja kao i lokalne samouprave koji nisu preduzeli<br />

ništa da se sankcionišu takvi izlivi šovinizma,<br />

upućuju na zaključak da njihovi inspiratori uživaju<br />

zaštitu vlasti”, piše u saopštenju Bošnjačke demokratske<br />

zajednice. Ukoliko se u najkraćem vremenu<br />

ne otkriju i pravno procesuiraju autori uvredljivih<br />

Prizren<br />

Amsera jedina preživjela u porodici Reka<br />

Ovo je snimak djevojčice Amsere Reka koja je jedina preživjela veliku<br />

tragediju koja je zadesila selo Restelica. Poslije uspješnog izvlačenja,<br />

djevojčica je hospitalizovana u regionalnoj bolnici u Prizrenu nakon<br />

čega je brzo otpuštena i smještena u kuću svog dajdže Sinana Balje.<br />

U dobrom je zdravstvenom stanju, stalno u društvu djece iz njene bliže<br />

porodice. Stigao joj je i amidža iz Italije i drugi rođaci. Koliko je ovoj<br />

djevojčici potrebno društvo i porodica, pokazuju i njeni crteži. Nacrtala<br />

je svoju kuću, dva svijeta i dvije ljudske figure koje simboliziraju njenog<br />

oca i majku.<br />

Nažalost, 10. februara deset članova porodice Reka izgubilo je život u<br />

sniježnoj lavini koja se dogodila u selu Restelica na Kosovu. Sniježna lavina<br />

u Restelici srušila je sedam, a oštetila šest kuća. Ova teška tragedija<br />

potresla je cijelu regiju.<br />

grafita, BDZ će zatražiti smjenu načelnika policijske<br />

uprave u Prijepolju i o tom slučaju obavijestiti međunarodnu<br />

zajednicu, navodi se u saopštenju. Opštinski<br />

odbor Bošnjačke demokratske zajednice pozvao je sve<br />

Bošnjake i sve dobre ljude na smirenost i suzdržanost i<br />

na institucionalnu borbu protiv šovinizma.<br />

Rezultati popisa stanovništva<br />

Na Kosovu živi 27.488 Bošnjaka<br />

Na osnovu preliminarnih podataka posljednjeg popisa<br />

stanovništva koje je objavila Gazeta Express s Bošnjaci su<br />

najmnogobrojnija manjinska zajednica na Kosovu.<br />

Rezultati popisa stanovništva prema etničkoj pripadnosti:<br />

Albanci: 1.614. 127 ili 93 odsto<br />

Bošnjaci: 27.488 ili 1,6 odsto<br />

Srbi: 25.718, ili 1,5 odsto<br />

Turci: 18. 711 ili 1,1 odsto<br />

Romi: 8.712 ili 0,5 odsto<br />

Aškalije: 15.216 ili 0,9 odsto<br />

Egipćani: 11.500 ili 0,7 odsto<br />

Goranci: 10.211 ili 0,6 odsto<br />

Ostali: 2.220 ili 0,1 odsto.<br />

Ukupan broj registrovanih građana na Kosovu iznosi<br />

1.735.951.<br />

Broj registrovanih građana prema vjerskoj pripadnosti:<br />

M u slimani<br />

1.660.598 ili<br />

95,7 odsto<br />

Prav oslav ci:<br />

25.685 ili 1,5<br />

odsto<br />

Katolici: 38.223<br />

ili 2,2 odsto<br />

Ostali: 1.120 ili<br />

0,1 odsto<br />

N evj ernici:<br />

1.209 ili 0,1 odsto<br />

Nisu dali odgovor:<br />

7.077 ili 0,4<br />

odsto.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

48


Srbija<br />

Spavaćice i marame za muslimanke u novopazarskoj bolnici<br />

Gradska uprava Novog Pazara donirala je Zdravstvenom centru 30 kompleta spavaćica i marama (hidžaba) namijenjenih<br />

j muslimankama, uprkos tome što je direktor tog centra Avdo Ćeranić nedavno odbio donaciju, sa<br />

obrazloženjem da ona nije u skladu s propisima. Član Gradskog vijeća Novog Pazara Seadetin Mujezinović je naveo<br />

da se Gradska uprava od 1. januara ove godine, koja je proglašena godinom<br />

beba, uključila u akciju da svakom novorođenčetu uruči neki poklon. Prije<br />

izvjesnog vremena, ispričao je on, u razgovoru s ljekarima Ginekološkog<br />

odjeljenja, članovima Gradske uprave je saopšteno da im nedostaju spavaćice<br />

za muslimanke koje se pokrivaju, odnosno da su im potrebne spavaćice koje<br />

pokrivaju cijelo tijelo, i marame za kosu.<br />

Na donaciji Gradske uprave zahvalio se načelnik Ginekologije Sead Šarčić.<br />

Nažalost, direktor Avdo Ćeranić je ustrajao na svojoj j antiislamskoj odluci da<br />

se usprotivi ovoj plemenitoj akciji Gradskog vijeća Novog Pazara. Ćeranić<br />

je ranije lokalnim medijima rekao da je bolnica građanska ustanova u kojoj<br />

se primenjuju j ista pravila za sve pacijente bez obzira na vjeru, nacionalnost<br />

i spol. Direktor Zdravstvenog centra u Novom Pazaru je Avdo Ćeranić, a na<br />

mjesto direktora je došao uz podršku Sulejmana Ugljanina.<br />

Novi Pazar<br />

Takovski orden sa krstom za vjerno služenje srpskim interesima<br />

49<br />

Kada bi kojim slučajem Rasim Ljajić bio “spriječen” da se<br />

Kbavi političkim životom, srpski režim bi proglasio sedmod-<br />

Knevni dan žalosti! Ne radi se ovdje o nikakvoj ironiji niti cinizmu,<br />

naprotiv! Ako uzmemo analizirati političku evoluciju svih<br />

beogradskih poltrona iz reda bošnjačkog naroda, u posljednih<br />

stotinu godina, s obe strane Drine, doći ćemo do vrlo jasnog<br />

zaključka da je Rasim Ljajić, u svojoj dugogodišnjoj karijeri političara<br />

postigao najveći uspjeh glede mjere biološke i ideološke<br />

sličnosti svojim “gospodarima”. Premazan svim farbama i bojama,<br />

hladnog pogleda, “specifičnog” osmijeha više sliči svom<br />

prvobitnom političkom mentoru Vojislavu Koštunici, negoli<br />

ostalima uključujući i sadašnjeg Borisa Tadića. Iako je Ugljanin<br />

osvjedočeni borac protiv svega progresivnog u Bošnjaka Sandžaka,<br />

za njega se ne može reći da to radi sa oduševljenjem u<br />

mjeri u kojoj to radi Ljajić. Ugljaninu se na licu vidi da je ucijenjen,<br />

uplašen, da i kad hoće ne može do kraja da ima vlastiti<br />

stav. Najbolje se to moglo vidjeti na primjeru njegove konferencije<br />

za štampu u povodu zahtjeva za “protjerivanjem” policije<br />

iz Sandžaka i Srbije, ali i prvobitnog pristajanja pa odustajanja<br />

od implementacije “turske inicijative”. Pokazalo se da Beograd<br />

do skoro sam, odskoro uz pomoć Rasima Ljajića u potpunosti<br />

kontroliše Ugljanina. Beograd nad Ugljaninovom glavom<br />

drži optužnicu iz 1993. godine, a Ljajić izvještaj o malverzacijama<br />

SDA-aovske vlasti vrijedne 13 miliona eura. Zbog toga<br />

i ne čudi kako je Ugljaninu od<br />

one “silne hrabrosti” tokom 90-<br />

tih, kada je prijetio “četnicima”<br />

“ljutim Sandžaklijama“, kada je<br />

političkim protivnicima prijetio<br />

“mišjom rupom”, kao alternativa<br />

ostalo “podvijen rep”. 15.<br />

februara 2012. godine, na Sretenje,<br />

beogradska politika nas je<br />

“peškešila” sa dva poklona koja<br />

svojom porukom determinišu<br />

suštinu odnosa srpske javne i<br />

tajne doktrine prema Sandžaku<br />

i Bošnjacima. Rasim Ljajić,<br />

kao jedan od koordinatora Akcionog<br />

tima za hapšenje i lociranje haških optuženika, dobio je<br />

sretenjski orden prvog stepena. Ovaj orden nosi tradiciju Ordena<br />

takovskog krsta, koji je osnovao Mihajlo Obrenović, povodom<br />

50 godina Drugog srpskog ustanka. Istog dana beogradski<br />

dnevni list Politika, telal službene politike s Andrićevog vijenca,<br />

objavio je neobičan dodatak, Načartanije Ilije Garašanina koji u<br />

kontekstu onoga što se desilo 9. januara, u hali Borik, u Banjoj<br />

Luci svjedoči o 150 godina kontinuiteta srpske politike prema<br />

Bosni, Sandžaku i Bošnjacima. Na prvi pogled moglo bi se<br />

kazati da ova dva događaja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi,<br />

ali nije tako. Oni su jasna ilustracija strateškog odnosa režima<br />

u Beogradu, srpske nacionalne politike prema nama. Ogleda<br />

se u ponudi da pristaneš da služiš “vožda” do mjere da ti i<br />

krst na vratu pristoji, u suprotnom Načartanije je uvijek tu da<br />

podsjeti Bošnjake šta im se desilo 1809. godine. Naime, Ilija<br />

Garašanin pišući nacionalni program “Velike Srbije”, u dijelu<br />

u kojem govori o Bosni, Sandžaku i zločinačkom pohodu Karađorđa<br />

kroz naše krajeve, između ostalog kaže: “Karađorđe je<br />

bio vojni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan;<br />

on nije mogao prevideti onu preveliku vojnu važnost koju<br />

Crna Gora za Srbiju ima i koju će svagdar imati kad god se o<br />

tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odijele i<br />

Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar<br />

još svi dobro pamte.”<br />

Jedino što u cijeloj ovoj priči ne<br />

odgovara Rasimu Ljajiću je činjenica<br />

da i pored toga što je zaslužio<br />

i što mu pristaje- takovski<br />

krst, zbog blizine izbora morao<br />

ga je primiti posredno preko uloge<br />

u “Akcionom timu”, iako je i<br />

ptici na grani jasno da ni Karadžić<br />

ni Mladić ne bi bili uhapšeni<br />

da Tadić nije popustio pritisku<br />

evropskih integracija. (dr. Admir<br />

Muratović, predsjednik Instituta<br />

za istraživanje genocida u Sandžaku<br />

i predsjednik Odbora za<br />

zaštitu ljudskih prava i sloboda)<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir


Islamnet<br />

Palestina<br />

Uporedna statistika<br />

izraelsko – palestinskog<br />

višedecenijskog sukoba<br />

Izraelsko – palestinski konflikt<br />

decenijama okupira svjetsku<br />

pažnju. Od 29. septembra 2000.<br />

godine, kada su ponovo intezivirani<br />

sukobi između spomenutih strana,<br />

pa do danas stradali su mnogi<br />

na obje strane. Međutim, uporedni<br />

statistički podaci pokazuju da su<br />

Palestinci pretrpili daleko veće gubitke.<br />

Krenut ćemo od navođenja<br />

podataka o ubijenoj djeci. Dakle,<br />

od 29. septembra 2000. godine<br />

do danas ukupno je ubijeno 124<br />

izraelske djece i 1.463 palestinske<br />

djece. U istom periodu ukupno<br />

je poginulo punoljetnih Izraelaca<br />

1.084 a Palestinaca 6.430. Također,<br />

u spomenutom periodu ranjeno<br />

je 9.226 Izraelaca i 45.041 Palestinac.<br />

Osim navedenih gubitaka<br />

navodimo nivo materijalne štete.<br />

Od 1967. godine do danas Izrael je<br />

uništio, odnosno potpuno porušio<br />

ukupno 24.813 palestinskih stambenih<br />

jedinica. S druge strane nijedna<br />

jevrejska stambena jedinica<br />

nije uništena. Također, Izrael u<br />

zatvorima drži preko šest hiljada<br />

Palestinaca, dok na drugoj strani u<br />

zatvoru nema nijedan Jevrej. Izrael<br />

je do danas izgradio 236 jevrejskih<br />

naselja na okupiranoj palestinskoj<br />

zemlji.<br />

Na kraju navodimo podatak koji<br />

objašnjava kako je Izrael sproveo<br />

svoju okupacijsku politiku.<br />

U prošloj 2011. godini Sjedinjene<br />

Američke Države su donirale<br />

ogromnu finansijsku pomoć Izraelu.<br />

Izrael je za svaki dan u<br />

prošloj godini dobio 8,2 miliona<br />

američkih dolara. U isto vrijeme<br />

Palestinci nisu dobili nijednog<br />

dolara.<br />

Egipat<br />

Qadriya, majka Halida Al Islamboulia: Ponosna sam na<br />

svog sina što je ubio Anwara Al Sadata<br />

Nakon pada Mubarakovog diktator-<br />

Nskog režima u Egipat se svakodnev-<br />

Nno vraćaju mnogi Egipćani koji su bili<br />

u izgnanstvu, odnosno u bjekstvu od<br />

sankcija koje im je bio namijenio Hosni<br />

Mubarak. Tako se ovih dana u Egipat iz<br />

Afganistana vratila Qadriya Al Islambouli,<br />

majka Halida Al Islamboulia, čovjeka<br />

koji je izvršio atentat na bivšeg egipatskog<br />

predsjednika Anwara Al Sadata. Po<br />

povratku u Egipat Qadriya Al Islambouli<br />

je odmah privukla pažnju medija koji su<br />

Sirija<br />

požurili da saznaju kakvo mišljenje danas<br />

ima Qadriya Al Islambouli o atentatu<br />

koji je izveo njen sin nad Anwarom Al<br />

Sadatom. Odgovor Qadriye Al Islambouli<br />

je bio veoma direktan: “Ponosna sam<br />

na svog sina što je ubio Anwara Al Sadata”.<br />

Drugi sin Qadriye Al Islambouli, Al<br />

Jamaa trenutno je u egipatskom zatvoru<br />

gdje čeka obnovu postupka jer je ranije,<br />

1982. godine kada je pogubljen njegov<br />

brat Halid, također za isto djelo osuđen<br />

na smrt.<br />

Pismo šejha Al Azhara predsjednicima i kraljevima<br />

arapskih zemalja: Velika sramota je šutjeti nad dramom<br />

sirijskoga naroda<br />

ektor islamskog univerziteta Al Azhar i<br />

Rveliki R imam dr. Ahmed El-Tajjib uputio<br />

je niz pisama predsjednicima i kraljevima<br />

arapskih zemalja u kome ih upozorava<br />

da je velika sramota šutjeti nad dramom<br />

sirijskoga naroda koji doživljava svoje najcrnje<br />

trenutke. U pismu veliki imam traži od<br />

vladara ne samo riječi osude, nego ozbiljne<br />

napore da se prekine zločin nad sirijskim<br />

narodom. Šejh Tajjib u dramatičnom pozi-<br />

vu vladarima arapskih zemalja, a posebno<br />

Arapskoj ligi, zahtijeva da učine sve što je u<br />

njihovoj moći da prekinu sramotnu šutnju i<br />

zaustave krvoproliće koje svakoga dana uzima<br />

desetine novih žrtava.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

50


Velika Britanija<br />

Richard Peppiatt: Urednici su od nas tražili da izmišljamo<br />

priče o opasnim muslimanima<br />

Engleski slobodni novinar, stalni<br />

saradnik britanskog lista<br />

Daily Star Richard Peppiatt dao<br />

je intervjuu za turski list Zaman<br />

u kojem je objasnio kako vlasnici<br />

i urednici medija u Velikoj Britaniji<br />

tjeraju novinare da fabriciraju<br />

izvještaje u kojima se muslimani<br />

lažno optužuju da su prijetnja nacionalnoj<br />

sigurnosti. “Fabricirane<br />

priče predstavljaju muslimane<br />

kao opasnost za britansko društvo.<br />

Klevetničke priče i izvještaji ušli<br />

su u široku upotrebu nakon terorističkog<br />

napada u Londonu 7. juna<br />

2005. godine. Sa sigurnošću mogu<br />

reći da sam razumio da je ono što<br />

smo objavljivali u medijima direktno<br />

moglo utjecati na živote<br />

pojedinaca, to je moglo voditi do<br />

širenja nasilja na ulicama”, kaže<br />

Richard Peppiatt.<br />

SAD<br />

Kada se zadovolje<br />

ubijanjem afganistanskih<br />

muslimana iživljavaju<br />

se nad njihovim mrtvim<br />

tijelima, a onda prelaze<br />

na skrnavljenje islamskih<br />

svetinja kao što je časni<br />

Kur’an<br />

Katar<br />

Doha: Prvi Islamski online univerzitet<br />

UDohi, glavnom gradu Katara<br />

djeluje jedini i prvi Islamski<br />

online univerzitet. Ovaj univerzitet<br />

osnovan je 1. aprila 2010. godine.<br />

Dakle, na Islamskom online<br />

univerzitetu kompletno studiranje<br />

sa svim propratnim aktivnostima<br />

izvodi se putem interneta. Islamski<br />

online univerzitet trenutno<br />

broji 50 hiljada studenata iz 202<br />

različite zemlje. Program se izvodi<br />

putem audio i video predavanja.<br />

Također, sedmično se organiziraju<br />

predavanju uživo “okupljenim”<br />

studentima u virtuelnim odjeljenjima.<br />

Studij se izvodi po planu i<br />

programu islamskih univerziteta iz<br />

Medine, Sudana, Omana, Al Azhara.<br />

Cijena registracije na Islamski<br />

online univerzitet po semestru<br />

kreće se od 40 do 120 dolara. One<br />

koji traže informaciju više upućujemo<br />

na link www.islamiconlineuniversity.com.<br />

Američki okupatori u bazi Bagram<br />

spalili su veliki broj<br />

islamskih dokumenata, među kojima<br />

i primjerke Kur’ana. Povodom<br />

toga, hiljade Afganistanaca<br />

protestira ovih dana ispred najveće<br />

američke vojne baze u Kabulu.<br />

Američki zločinci su čitavom<br />

svijetu ponovo pokazali svu svoju<br />

barbarsku ćud. Amerikanci u<br />

Afganistanu svakodnevno čine<br />

brojne zločine nad afganistanskim<br />

civilima. Svaki mjesec ubiju<br />

nekoliko desetina civila. Kada<br />

se zadovolje ubijanjem onda prelaze<br />

na iživljavanja nad mrtvim<br />

tijelima ubijenih Afganistanaca,<br />

uriniraju po njima. Kad to sve završe<br />

na red im dolazi skrnavljenje<br />

islamskih svetinja kao što je časni<br />

Kuran. I kad se sve to završi,<br />

kada mediji počnu izvještavati o<br />

spomenutim barbarskim zločinima<br />

američke vojske onda slijedi<br />

formalno izvinjenje američke komande<br />

i obećanje da se vodi istraga.<br />

Takvo ponašanje traje već jedanaestu<br />

godinu. Američki obraz<br />

je odavno uprljan.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

51


US<br />

Dva dana posta u sedmici<br />

pomaže u zaštiti mozga<br />

od Alzheimerove i<br />

Parkinsonove bolesti<br />

Afganistan<br />

Afganistanci žive u ekstremnom siromaštvu od čega<br />

godišnje umre 30 hiljada djece<br />

Više od polovine afganistanskog sta-<br />

Vnovništva živi u uvjetima ekstre-<br />

Vmnog siromaštva. Nažalost, prošle godine<br />

Afganistanci su pogođeni dodatnim<br />

iskušenjem, pogodila ih je nezapamćena<br />

suša. Suša je dodatno povisila ionako<br />

skupe životne namirnice. U prva dva<br />

mjeseca ove godine smrtnost djece je<br />

drastično povećana. Za razliku od prošle<br />

godine već je uduplan broj smrtnosti<br />

afganistanske djece. Osim djece u Afganistanu<br />

u velikom broju umiru trudnice.<br />

U posljednjih deset godina, od kako traje<br />

američka okupacija Afganistana u ovoj<br />

zemlji samo od gladi umrlo je između<br />

200 i 300 hiljada Afganistanaca. Rat je<br />

dodatno pogoršao situaciju u Afganistanu.<br />

Afganistance svakodnevno ubijaju<br />

američke bombe, njihova droga, suša,<br />

glad i mnogo drugih ubica.<br />

Redovan post može zaštititi<br />

naš mozak od teških<br />

oboljenja, tvrde američki naučnici.<br />

Naučnici iz američkog<br />

National Institutes for Aging<br />

svoje istraživanje temelje na<br />

eksperimentu sa životinjama<br />

koje su dobivale tek toliko kalorija<br />

da ostanu na životu. Na<br />

kraju su živjele dvostruko duže<br />

nego druge životinje. Ovakva<br />

prehrana testirana je i na ljudima,<br />

kojima je zaštitila srce,<br />

cirkulaciju i mozak od staračkih<br />

bolesti, poput Alzheimerove<br />

i Parkinsonove bolesti.<br />

“Restriktivni unos kalorija štiti<br />

mozak i krvožilni sustav od<br />

bolesti koje se javljaju u starosti.<br />

Postite li aktivira se stanični<br />

odgovor na stres”, kaže<br />

Mark Mattson, šef laboratorija<br />

za neuroznanost na NIA-u<br />

te profesor neuroznanosti na<br />

Univerzitetu John Hopkins u<br />

Baltimoreu. Prijašnja istraživanja<br />

su pokazala da par dana<br />

gladovanja može pomoći i u<br />

borbi protiv raka. Stručnjaci<br />

su ovaj učinak opisali kao<br />

ponašanje slično onome koje<br />

se javlja kod životinja tokom<br />

hibernacije, odnosno zimskog<br />

sna.<br />

Turska<br />

Ahmet Davutoglu: Assad je kao Milošević<br />

Turski ministar vanjskih poslova Ahmet<br />

TDavutoglu uporedio je sirijskog pred-<br />

Tsjednika Bashara al-Assada sa bivšim predsjednikom<br />

Srbije Slobodanom Miloševićem.<br />

“Turska je danas na strani ljudi iz Homsa<br />

kao što smo bili na strani građana Sarajeva”,<br />

rekao je Davutoglu koji je prošle sedmice u<br />

Washingtonu održao predavanje u Centru<br />

za međunarodne i strateške studije. “Turska<br />

želi da Assad bude kao Gorbačov, da transformira<br />

sistem, da prihvati strukturu nastalu<br />

nakon Hladnog rata. No, on je izabrao da<br />

bude kao Milošević. To je bio njegov izbor.<br />

Danas smo na strani ljudi iz Homsa kao što<br />

smo bili na strani građana Sarajeva, kao što<br />

smo bili na strani stanovnika Gaze protiv<br />

Izraela, odnosno u slučaju Sarajeva protiv<br />

Miloševića. Jedan je ugnjetavač musliman,<br />

drugi židov, treći kršćanin, ali tu nema razlike.<br />

Ugnjetavač je ugnjetavač, a Turska će biti<br />

protiv svake tiranije u našoj regiji”, zaključio<br />

je Davutoglu.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

52


Indija<br />

Siromašni indijski muslimani prodaju kćerke za udaju<br />

Veliko siromaštvo kojem su izloženi<br />

brojni indijski muslima-<br />

Vni razlog su što se kod indijskih<br />

muslimana uvela tradicija prodaje<br />

kćerki za udaju. Djevojčice, odnosno<br />

mlade djevojke se obično<br />

prodaju starijim muškarcima. Britanski<br />

Guardian prenosi izjavu nekoliko<br />

indijskih muslimanki koje<br />

su njihove familije prodale starijim<br />

Kašmircima. 22 - godišnja Sakina<br />

je prodana 60 – godišnjem Kašmircu.<br />

Ona je prodana za 1.200 rupija<br />

(15 funti).<br />

Virtualni svijet komunikacija<br />

Google šejh<br />

Foto islamneta<br />

Jaka volja jača od svih nevolja<br />

Ali Gomaa, glavni muftija<br />

Egipta poziva muslimane a<br />

posebno islamsku ulemu na dijalog<br />

oko sve važnijeg utjecaja<br />

interneta, odnosno društvenih<br />

mreža na muslimane. Naime,<br />

poznato je da je internet danas<br />

jedan od glavnih medija kojim<br />

se služe skoro svi islamski alimi,<br />

međutim internet je također<br />

pogodno sredstvo za lažno<br />

predstavljanje i širenje lažnih<br />

predstava o islamu. To se naročito<br />

odnosi na mogućnost zloupotreba<br />

u širenju neispravnih<br />

tumačenja islama. Muftija Ali<br />

Gomaa upozorava da su društvene<br />

mreže kao što su facebook<br />

i twiter veliki izazov za mlade<br />

muslimane koji su na ovim<br />

društvenim mrežama suočeni<br />

sa morem informacija i dezinformacija.<br />

“Veoma često mladi<br />

ljudi, korisnici interneta vjeruju<br />

informacijama čiju valjanost<br />

i autentičnost ne provjeravaju.<br />

To ih dovodi u stanje da se izgube<br />

u tom moru informacija<br />

i dezinformacija. Mi moramo<br />

naučiti te mlade ljude kako da<br />

uspješno plivaju tim morima<br />

informacija i dezinformacija.”<br />

Egipatski novinari su muftijine<br />

opaske o virtalnom moru<br />

informacija i dezinformacija o<br />

islamu iskoristili i Googleu pridodali<br />

novu titulu – “Google<br />

šejh”.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

53


Svijet medija<br />

Na licu mjesta<br />

Sirijska tragedija<br />

Sirijska opozicija koja<br />

dobrim dijelom živi<br />

već dugo izvan Sirije,<br />

čija djeca ne govore<br />

arapski, odbija dijalog sa<br />

Assadom. Njegove ruke<br />

su okrvavljene. Ali, zar<br />

nismo pregovarali i sa<br />

vođama Sovjetskog Saveza<br />

čije ruke su još više<br />

okrvavljene? Zar se naši<br />

političari još uvijek ne<br />

poklanjaju pred Georgom<br />

W.Bushom, na čijim<br />

rukama je krv stotine<br />

hiljada iračkih civila? A<br />

šta je s našim nobelovcem<br />

Barackom Obamom,<br />

koji skoro svakodnevno<br />

bespilotnim letjelicama<br />

ubija pakistanske civile.<br />

I koji još uvijek vodi<br />

“njegov” rat protiv<br />

Afganistana u kojem<br />

gine ogroman broj žena i<br />

djece? Zar mi ne vidimo<br />

balvan u našem oku?<br />

Autor: Jürgen Todenhöfer<br />

Izvor: Frankfurter Allgemeine<br />

Sonntagszeitung, 19.02.2012<br />

Prijevod s njemačkog: Edin Mešanović<br />

Ništa nije tako jako kao<br />

ideja čije vrijeme je došlo.<br />

Niko neće moći moći zaustaviti<br />

pobjedonosni nastup demokratije<br />

u arapskom svijetu. Diktature<br />

su u izumiranju.<br />

Kao i mnogi drugi ljudi, i ja sam<br />

s diktaturama imao samo loša iskustva.<br />

Sa Sovjetskim Savezom koji je<br />

poslije moga ulaska u Afganistan<br />

objavio da ću biti bičevan i ubijen.<br />

Poslije sa Augustom Pinochetom.<br />

Mjesecima su me napadali zapadni<br />

političari jer sam se usudio pregovarati<br />

s diktatorom oko oslobađanja<br />

političkih zatvorenika. Također moj<br />

razgovor s predsjednikom Bashar<br />

al-Assadom, koji je trajao dva sata,<br />

oštro je kritikovan. Da se radilo o<br />

bržem uvođenju demokratije, bilo je<br />

nebitno.<br />

Nisam bio u mogućnosti ikada<br />

razgovarati s Gaddafijem, nažalost.<br />

Umjesto toga su nas njegove snage<br />

satima granatirale i raketirale.<br />

U tim napadima je<br />

poginuo moj prijatelj Abdul<br />

Latif. Još prije tri sedmice<br />

su nas u Egiptu napali<br />

i premlatili Mubarakovi<br />

plaćenici. Ne, diktatori<br />

nisu moji prijatelji.<br />

Od svega najveću korist<br />

ima Iran<br />

Bio sam oduševljen<br />

revolucijom u Tunisu i<br />

Egiptu jer je bila nenasilna.<br />

I sirijska revolucija bi<br />

također imala moju bezrezervnu<br />

podršku da je<br />

ostala nenasilna i da nije<br />

bila finansirana od strane<br />

Zapada.<br />

Međutim, poslije Ben<br />

Alijevog i Mubarakovog<br />

pada se mnogo toga promijenilo.<br />

Gandhijevo nenasilje nije<br />

više bilo aktuelno, a otkako su neredi<br />

zahvatili i Libiju, oni više nisu<br />

bili čisto arapski. Zapad, koji je<br />

prespavao razvoj događaja u Tunisu<br />

i Kairu, odjednom se intenzivno<br />

umiješao. Uvidio je da sve ono što<br />

nije ostvario ratovima može realizirati<br />

prefriganim učestvovanjem<br />

u ustancima. Prije svega ostvarenje<br />

starog cilja američkih neokonzervativaca<br />

– jedan tipični proamerički<br />

Bliski Istok.<br />

Tu se nažalost ne radi o demokratiji.<br />

Samo se od neprijatelja Zapada,<br />

poput Sirije, traži besprijekorna demokratija,<br />

jer se smatra praktičnom<br />

polugom kojom se obaraju neprijatelji<br />

Zapada.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

54<br />

Zapad u<br />

sirijskom<br />

sukobu vodi<br />

politiku<br />

sopstvenog<br />

interesa i igra<br />

se s vatrom.<br />

Ova opasna igra<br />

može rasparčati<br />

zemlju i koštati<br />

života mnoge<br />

Sirijce.<br />

Tako su američki publicist Charles<br />

Krathammer i senator Joe Liebermann<br />

oduševljeno ustanovili da<br />

zahtjev za uvođenjem demokratije<br />

bar kod Assada paše uz američke<br />

strateške ciljeve, za razliku od ostalih<br />

arapskih diktatora. Ni to nisu<br />

“milosrdni humanisti”, ali su potrebni<br />

kao saveznici.<br />

Prvenstveno treba popraviti fatalne<br />

rezultate iračkog rata, koji je<br />

“nažalost” dobio Iran, američki neprijatelj<br />

broj jedan u regiji. Utjecaj<br />

Irana se odtada raširio preko Iraka,<br />

Sirije i Libana, sve do šiitskih područja<br />

Saudijske Arabije. Upravo je<br />

Gerog W.Bush svojim bombardovanjima<br />

Iran doveo u vodeću poziciju<br />

u regiji. Assadovo obaranje s vlasti<br />

je historijska prilika da se koriguje<br />

ovaj strateški auto-gol.<br />

Na par dana prije početka nemira<br />

u Siriji, preko Katara je u ruke pobunjenika<br />

dospjelo moderno<br />

oružje. Istovremeno, protiv<br />

Assadove Sirije počinje<br />

ogromna medijska hajka,<br />

koja podsjeća na onu protiv<br />

Pinokija. Glavni izvori<br />

ove hajke su neprovjereni<br />

snimci snimljeni kamerama<br />

mobilnih telefona.<br />

Tako i jedan navodno<br />

sirijski film na YouTube,<br />

prikazan i na njemačkoj<br />

TV, potječe iz Iraka, a<br />

snimljen je 2007. godine.<br />

Američki kanal ABC se<br />

morao izviniti jer je film<br />

iz Libana iz 2008. godine<br />

prikazao kao reportažu iz<br />

Sirije. Također je posmatračka<br />

komisija Arapske<br />

lige, inače poznata po kritičkim<br />

stavovima prema<br />

režimu, objavila da je nakon<br />

istraživanja eksplozija<br />

i nasilja u Siriji više puta ustanovila<br />

da su one jednostavno izmišljene.<br />

Svaka druga vijest koju sam u toku<br />

mog jednomjesečnog boravka u Siriji<br />

provjerio, bila je naštimana.<br />

Ali to ništa ne mijenja na pravu<br />

otpora Sirijaca protiv diktature i na<br />

njihovom pravu na demokratiju. Sirija<br />

pripada sirijskom narodu, a ne<br />

jednoj jedinoj porodici. Ako tako<br />

razmišlja Assad koji se školovao na<br />

Zapadu, onda on mora stati na čelo<br />

demokratskog pokreta.<br />

A šta ako Assad upravo to pokušava?<br />

Šta ako je ustanak u Siriji,<br />

koji za razliku od tuniškog, egipatskog<br />

i libijskog ustanka nije klasični<br />

narodni ustanak, ustanak jakih<br />

lokalnih grupa, protiv kojih stoje


jake pro-Assadove grupe koje također<br />

hoće demokratiju, ali sa Assadom?<br />

Jedan marksistički pedijatar,<br />

koji je proveo 14 godina u tamnici<br />

Assadovog oca, objasnio mi je da je<br />

Assad jedini koji može mirnim putem<br />

da uvede demokratiju. Njemu<br />

kao opozicionom političaru je teško<br />

palo da mi tako nešto kaže. Ali, to<br />

je jednostavno realnost.<br />

Assad snosi odgovornost za to da<br />

su u početku mirne demonstracije<br />

prerasle u nasilnu revoluciju. Njegove<br />

siguronosne snage su rano pucale<br />

na mirne demonstrante. I to je potpuno<br />

neprihvatljivo.<br />

Ubice civila<br />

Isto tako, teško naoružani pobunjenici,<br />

neki dolaze iz Libije,<br />

Iraka i Jordana, ne pucaju samo u<br />

odbrani. U Homsu me je Assadov<br />

pristalica odveo u sobu njegove<br />

trogodišnje kćerke. Snajperista je s<br />

jedne zgrade pucao u dječiju sobu<br />

kako bi smanjio njegovo oduševljenje<br />

Assadom.<br />

Posmatračka komisija Arapske<br />

lige izvještava o teškim napadima<br />

pobunjenika na civile. Završni izvještaj<br />

navodi primjer granatiranja<br />

autobusa prilikom kojeg je poginulo<br />

osam civila, žena i djece. Već odavno<br />

nije jasno ko u Siriji<br />

ubija više civila – državne<br />

siguronosne službe ili pobunjenici.<br />

Također ni preko 1.000<br />

vojnika i policajaca koji su<br />

upali u zasjede a zatim ubijeni,<br />

nisu legitimni cilj demokratske<br />

revolucije. I oni<br />

su ljudi. Assad me pitao da<br />

li bi njemačka kancelarka<br />

nijemo posmatrala dnevno<br />

ubijanje njenih vojnika i<br />

policajaca.<br />

U Siriji se vodi jedan<br />

komplikovani, prljavi rat u<br />

kojem učestvuju tri protivnika. Na<br />

jednoj strani se bore veliki dijelovi<br />

stanovništva koji su za Siriju bez<br />

Assada, prije svega u Idlibu, Daraai,<br />

Homsu i Hami.<br />

Istovremeno se ne može poreći da<br />

veliki dijelovi stanovništva, u Damasku<br />

i u Aleppu, kao i u Homsu,<br />

hoće demokratiju ali sa Assadom na<br />

vlasti. U nekim dijelovima Homsa<br />

koje sam dva puta posjetio još uvijek<br />

stoje veliki Assadovi posteri. Na 70<br />

posto teritorije Homsa život se i dalje<br />

normalno odvija.<br />

U ovom sukobu između pristalica<br />

i protivnika Assadovog režima od samog<br />

početka se vrlo ofanzivno miješaju<br />

i SAD. Ko ovaj sukob ove tri strane<br />

zove samo “narodnim ustankom”,<br />

Assad snosi<br />

odgovornost<br />

za to da su u<br />

početku mirne<br />

demonstracije<br />

prerasle<br />

u nasilnu<br />

revoluciju.<br />

Njegove<br />

siguronosne<br />

snage su<br />

rano pucale<br />

na mirne<br />

demonstrante.<br />

I to je potpuno<br />

neprihvatljivo.<br />

nije shvatio složenost situacije.<br />

Zapad je olako Siriju<br />

podijelio na loše i na dobre.<br />

Pojedini Arapi su u<br />

međuvremenu primijetili<br />

da na Zapadu postoje snage<br />

koje jednostavno hoće<br />

da im ukradu revoluciju.<br />

Kao nekad “Lawrence of<br />

Arabien”, koji se također<br />

predstavljao kao oslobodilac,<br />

da bi ih kasnije izdao i<br />

prepustio Velikoj Britaniji.<br />

Prošle jeseni su u Tobruku<br />

katarski oficiri pretučeni<br />

jer su nastupali previše zapovjednički<br />

i kolonistički.<br />

Sve u svemu, strategije Lawrenca<br />

od Arabije prolazi odlično. Mnogi<br />

Arapi ne primjećuju da Zapad<br />

nikad nije ni htio da ih oslobodi<br />

nego samo da ih drže podjarmljene.<br />

Njihovi diktatori, od Zapada predstavljeni<br />

kao prvaci demokratskog<br />

pokreta, oduševljeno saučestvuju. A<br />

Zapad ih zato štiti najmodernijim<br />

oružjem od “demokratskog virusa”<br />

koji je napao njihovu zemlju. Skoro<br />

velikodušno ih naziva “sigurosnim<br />

partnerom” i “temeljom stabilnosti”.<br />

Čak i one koji još uvijek javno odrubljuju<br />

glave, kamenuju i bičuju.<br />

Ja lično tu ciničnu politiku smatram<br />

kratkovidnom, kao i njihovu<br />

neobjašnjivu naklonost brutalnim<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

55


pobunjenicima plaćenim iz inostranstva.<br />

Revolucionarna romantika je<br />

laž. Kao i rat, nasilna revolucija ne<br />

predstavlja herojstvo, muškost ili idealizam,<br />

nego krv, bijedu i patnju. Ko<br />

sumnja u ovo treba krenuti sa mnom<br />

u bolnice u kojima se nalaze žrtve revolucionarnih<br />

sukoba; raznesena djeca,<br />

umiruće majke, osakaćena omladina.<br />

Muka mi je od same pomisli na<br />

ove ustanove patnje.<br />

Pregovaranje sa dželatom<br />

Postoji i alternativa ovom bezdušnom<br />

međusobnom ubijanju, a<br />

to je pregovaranje, pregovaranje, i<br />

opet pregovaranje. Pregovori su skoro<br />

uvijek bolji od rata. Smijemo li<br />

to još reći u ovom ratom označenom<br />

vremenu?<br />

U Gaddafijevoj Libiji bi rješenje<br />

pregovorima bio jedan herkuleški<br />

podvig, u Siriji ne. Mnogi Sirijci<br />

prave veliku razliku između Assada<br />

i režima, poput onog marksističkog<br />

doktora. Situacija u Siriji se temeljno<br />

razlikuje od revolucija u Tunisu,<br />

Egiptu i Libiji, jer se tamo pobuna<br />

odnosila prije svega protiv desetljećima<br />

vladajućeg državnog vođe. U<br />

Siriji se kritika odnosi na koruptni<br />

sistem a manje protiv relativno mladog<br />

predsjednika.<br />

Ova pozicija je u poslednjih par<br />

mjeseci čak i ojačala, a sve više Sirijaca<br />

se boji da će njihova zemlja, kao<br />

i Irak, završiti u haosu.<br />

Assad je opoziciji već odavno<br />

predložio razgovore. Za jednu sedmicu<br />

počinje narodni referendum o<br />

demokratskom ustavu. On planira<br />

dalje parlamentrane izbore, i najkasnije<br />

nakon dvije godine slobodne<br />

predsjedničke izbore, na kojima on<br />

može izgubiti. Nijedan arapski diktator<br />

se nije zauzeo sa ovako opsežne<br />

promjene.<br />

Naravno da sve ovo nije dovoljno.<br />

To naravno neće izbrisati ni<br />

deset godina njegove diktature. Ali<br />

zašto ne bismo uzeli Assada za riječ<br />

i uvjerili se da će ti izbori stvarno<br />

biti demokratski? Zašto naši demokratski<br />

heroji ne zatraže od Katara<br />

ili Saudijske Arabije slične referendume?<br />

Umjesto toga ocjenjuju<br />

Assadov referendum kao “potez” i<br />

“taktički manevar”. To je tako jednostavno.<br />

Zar naš ministar vanjskih<br />

poslova ne može šutjeti bar<br />

jedan dan? Sirijska opozicija koja<br />

dobrim dijelom živi već dugo izvan<br />

Sirije, čija djeca ne govore arapski,<br />

odbija dijalog sa Assadom. Njegove<br />

ruke su okrvavljene.<br />

Ali, zar nismo pregovarali<br />

i sa vođama Sovjetskog<br />

Saveza čije ruke su<br />

još više okrvavljene? Zar<br />

se naši političari još uvijek<br />

ne poklanjaju pred Georgom<br />

W.Bushom, na čijim<br />

rukama je krv stotine hiljada<br />

iračkih civila? A šta je s<br />

našim nobelovcem Barackom<br />

Obamom, koji skoro<br />

svakodnevno bespilotnim<br />

letjelicama ubija pakistanske<br />

civile. I koji još uvijek<br />

vodi “njegov” rat protiv<br />

Afganistana u kojem gine<br />

ogroman broj žena i djece?<br />

Zar mi ne vidimo balvan u<br />

našem oku?<br />

Da, Assad je politički<br />

odgovoran za svakog civila<br />

koji pogine u sirijskom građanskom<br />

ratu. Isto tako je<br />

Obama odgovoran za ubijenu djecu<br />

Afganistana i Pakistana, i njemačka<br />

vlada je odgovorna za mrtve Kunduza.<br />

Ali sve ovo nisu razlozi zbog kojih se<br />

ne bi trebalo pregovarati. Upravo se s<br />

protivnikom mora pregovarati.<br />

Najmudrije prijedloge je predstavila<br />

Rusija. Ona je pozvala sukobljene<br />

strane na pregovore u Moskvu. Ni<br />

u snu nisam mogao pomisliti da ću<br />

Sve u svemu,<br />

strategije<br />

Lawrenca od<br />

Arabije prolazi<br />

odlično. Mnogi<br />

Arapi ne<br />

primjećuju da<br />

Zapad nikad<br />

nije ni htio da<br />

ih oslobodi<br />

nego samo<br />

da ih drže<br />

podjarmljene.<br />

Njihovi<br />

diktatori,<br />

od Zapada<br />

predstavljeni<br />

kao prvaci<br />

demokratskog<br />

pokreta,<br />

oduševljeno<br />

saučestvuju.<br />

nekad rusku vanjsku politiku<br />

staviti ispred politike<br />

zapadnih država. Ali kao u<br />

horu, NATO je ruskoj vladi<br />

odgovorio da je njihovo<br />

ponašanje sramotno. Zašto?<br />

Siriji je hitno potreban<br />

ovaj dijalog zaraćenih strana.<br />

Samo se na taj način<br />

može okončati krvoproliće.<br />

Od ovakvog posredovanja<br />

je Zapad miljama<br />

udaljen. Zapad u sirijskom<br />

sukobu vodi politiku sopstvenog<br />

interesa i igra se s<br />

vatrom. Ova opasna igra<br />

može rasparčati zemlju i<br />

koštati života mnoge Sirijce.<br />

Također, za dva miliona<br />

sirijskih kršćana posljedice<br />

bi bile kobne, kao u Iraku.<br />

U Siriji će na kraju pobijediti<br />

demokratija. Pitanje<br />

je samo koliko će ljudi morati<br />

umrijeti za to, i da li će demokratska<br />

Sirija vanjskopolitički biti slobodna.<br />

Ili će model Lawrence od Arabije<br />

slaviti još jednu pobjedu.<br />

* Autor: Jürgen Todenhöfer<br />

je autor knjige “Feindbild Islam<br />

– Zehn Thesen gegen den Hass”<br />

(Islam kao neprijatelj – deset teza<br />

protiv mržnje)<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

56


Malcolm x<br />

Blistavi primjer mudrosti<br />

IslamBosna.ba a - Malcolm X,<br />

ubijen u New Yorku 21. februara<br />

1965. godine, jedinstvena<br />

je figura u historiji islama u Americi,<br />

i lider koji je inspirisao generacije muslimana<br />

svuda, posebno one koji žive u<br />

neislamskim zemljama. Fahad Ansari<br />

razmatra njegovo naslijeđe.<br />

Poslanik Muhammed, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, je rekao u vjerodostojnom<br />

hadisu da je najbolji džihad<br />

reći istinu u lice nepravednom vladaru.<br />

Kada se razmotri preovladavajuća<br />

politička klima u mnogim dijelovima<br />

islamskog svijeta, gdje najblaža sumnja<br />

u otpadništvo može voditi kazni zatvorom,<br />

torturi i egzekuciji, zaključak<br />

iz ove tvrdnje postaje očigledan. Reći<br />

istinu u takvim okolnostima zahtijeva<br />

krajnju hrabrost, ubjeđenje i najsnažniji<br />

iman.<br />

Za muslimane koji žive u Britaniji<br />

relativno je lahko da učestvuju u<br />

ovom džihadu. Ovdje posljedice još<br />

uvijek nisu tako opasne, iako se ovaj<br />

koncept snažno mijenja kako zapadna<br />

demokratija poprima karakteristike<br />

despotskog režima kojeg sažalijevaju.<br />

Bez obzira što nema straha od torture<br />

ili smrti (ili oboje), muslimani na Zapadu<br />

ostali su uplašeni da se usprotive<br />

brojnim nepravdama koje su počinjene<br />

našem ummetu. Međutim, ono što<br />

je još tužnije je to da oni koji odluče<br />

da zauzmu stav čine to na nesigurnim<br />

osnovama tako da to samo pogoršava<br />

naš položaj. Odbijajući da osude zlo, s<br />

najboljim namjerama ova braća i sestre<br />

kompromituju prava muslimana na<br />

Zapadu. Oni vjeruju da koriste mudrost<br />

u svom pristupu, i često osuđuju<br />

direktni pristup drugih muslimana kao<br />

“ekstremistički”, “sukobljavajući” ili<br />

“zavedeni”.<br />

Oni vjeruju da je mudrost nagoditi<br />

se oko istine i pregovarati sa onima koji<br />

nas tlače. Mišljenja su da biti slab znači<br />

biti mudar. Kao posljedica toga, vidjeli<br />

smo kako muslimanski lideri jedan za<br />

drugim koriste “mudrost” u razgovorima<br />

i sastancima u naše ime s vladinim<br />

tijelima i institucijama ove zemlje. Britanski<br />

muslimani decenijama primjenjuju<br />

ovu mudrost dok se naša prava<br />

kontinuirano gaze od tih istih institucija<br />

Żašto je riječ “mudrost” danas postala<br />

sinonim za pokornost i predaju?<br />

Zašto je mudrije pokazati slabost i<br />

kompromis nego pokazati snagu i spretan<br />

utjecaj. Niko na svijetu ne sumnja<br />

da je jedan od najvećih i najutjecajnijih<br />

muslimanskih lidera dvadesetog<br />

stoljeća bio Al-Hajj Malik el-Shabbaz<br />

ili (kako je popularno bio poznat)<br />

Malcolm X, proslavljeni američki crnoputi<br />

aktivist za zaštitu građanskih prava.<br />

Nadalje, niko nema sumnje da je<br />

brat Malcolm posjedovao nevjerovatnu<br />

mudrost. Ali brat Malcolm nije bio od<br />

onih lidera koji je mudrost prihvatio<br />

kao kompromis i popuštanje. Ne, kada<br />

se radi o ljudskim pravima i ljudskim<br />

greškama Malcolmova mudrost je bila<br />

drugačijeg tipa. Nikada se nije kosio sa<br />

svojim riječima niti je kompromitirao<br />

svoja vjerovanja. Gdje je pravda bila na<br />

kocki, odbijao je čak i da razmotri mogućnost<br />

komprimisa. Ovim stavom se<br />

postiglo mnogo više za crnačku populaciju<br />

u Americi šezdesetih godina nego<br />

što se danas postiže slabim pristupom<br />

savremenih muslimanskih lidera bilo<br />

gdje na Zapadu.<br />

U vremenu kada muslimani sebe<br />

prepoznaju kao manjinu, i dok se o<br />

brojnim teorijama integracije i asimilacije<br />

diskutira i debatira u mesdžidima<br />

i konferencijskim centrima, vrijeme je<br />

da proučimo život Malcolm X-a i usvojimo<br />

njegove stavove i vjerovanja kao<br />

šablon za naše lične stavove i ponašanje.<br />

Prije svega zbog našeg patetičnog i<br />

jadnog mentalnog sklopa i prema tome<br />

malodušnog ponašanja, muslimani na<br />

Zapadu postaju janjad spremna za klanje.<br />

Uvijek se pravdamo i slabi smo,<br />

postali smo nemoćni da se branimo i<br />

neefektivni u našoj borbi da budemo<br />

tretirani kao jednaki. Naša ljudska prava<br />

i građanske slobode nastavljaju se<br />

ignorisati i napadati. Ovog mjeseca je<br />

43. godišnjica ubistva Malcolm X-a, pa<br />

je krajnje vrijeme da proučimo njegov<br />

život i njegovu smrt, i da razumijemo<br />

šta je to on uradio što je donijelo poštovanje<br />

crncima u Americi.<br />

Mnoge paralele se mogu povući<br />

između života muslimana na Zapadu<br />

danas i života crnaca u Americi u<br />

prošlosti. Obje skupine su činile manjine<br />

koje su potlačene i lišene mnogih<br />

građanskih sloboda koje su bez muke<br />

dostupne većini. Obje zajednice su demonizirane<br />

i klevetane od većine kao<br />

neobrazovani, antidemokratski i nerazumno<br />

nasilni ekstremisti. I baš kao<br />

što su mnogi članovi crnačke zajednice<br />

izgubili svoja tradicionalna imena,<br />

religiju i jezik u procesu “integracije”,<br />

tako danas vidimo mnoge Muhammede<br />

kako se zovu “Mo” i ohrabrene da<br />

napuste religiju svog naroda, kulturne<br />

i jezičke vrijednosti u ime integracije.<br />

Kao što su crnci u Americi gledali na<br />

boju svoje kože kao na ograničavajuću<br />

za napredak i uspjeh, tako mnogo muslimana<br />

danas gleda na svoju vjeru kao<br />

na prepreku za napredak.<br />

Cilj: Biti priznat kao ljudsko biće<br />

“Moramo uvijek imati na umu da<br />

se mi ne borimo za integraciju, niti se<br />

borimo za separaciju. Mi se borimo za<br />

priznavanje...za pravo da živimo kao<br />

slobodna ljudska bića u ovom društvu.”<br />

Prva stvar koju treba uočiti je da<br />

se Malcolm X nikada nije borio za segregaciju<br />

niti za integraciju. On je vjerovao<br />

da korištenje ovih riječi ustvari<br />

zamagljuje stvarnu sliku. Slično danas,<br />

muslimani moraju prevazići kompleksni<br />

sociološki žargon i shvatiti ishodište<br />

problema. Moramo ustati i tražiti naše<br />

osnovno pravo da budemo priznati i<br />

poštovani kao jednaka ljudska bića, sa<br />

svim što to povlači za sobom. Ne učiniti<br />

tako znači pokušavati naći rješenje<br />

problema pod tuđim uvjetima.<br />

Metodologija: Direktna akcija<br />

“Rano u životu sam naučio, da ako<br />

nešto želite, trebate napraviti malo<br />

buke.”<br />

Malcolm nije bio tip osobe koja<br />

tiho sjedi i ponizno prihvata svoju<br />

sudbinu. On nije bio onaj koji sjedi i<br />

čeka da mu onaj koji ga tlači da njegova<br />

prava. Znao je da su sloboda i ljudska<br />

prava vrijednosti za koje se treba boriti.<br />

Ovo je značilo mijenjanje statusa quo,<br />

uzrokovanje komešanja i nemira. Zbog<br />

svoje borbe često je bio obilježen kao<br />

“najljući crnac u Americi”. Ali upravo<br />

je “ljutnja” bila ta koja je donijela reformu.<br />

Kao što je Malcolm rekao: “Obično<br />

kada su ljudi tužni, oni ne rade<br />

ništa. Oni samo plaču zbog njihovog<br />

stanja. Ali kada se naljute, oni naprave<br />

promjenu.”<br />

Kao današnji muslimanski aktivisti,<br />

Malcolm je također bio nazvan “ekstremistom”.<br />

Njegov odgovor je bio<br />

karakteristika njegovog grubo iskrenog<br />

stava: “Da, ja sam ekstremista. Crnačka<br />

rasa ovdje u Sjevernoj Americi je u ekstremno<br />

lošem stanju. Vi mi pokažite<br />

crnca koji nije ekstremista, a ja ću vam<br />

pokazati jednog koji treba psihijatrijsku<br />

pomoć!” Ne skrivajući se od njihove etikete,<br />

i pokazujući opravdanost za njegov<br />

ekstremizam kao prirodnu reakciju<br />

na tlačenje crnačke zajednice, Malcolm<br />

je okrenuo situaciju protiv svojih ne-<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

57


prijatelja i lišio ih je njihovog oružja.<br />

Odbio je da bude po strani i izoliran<br />

takvim etiketama. Uporedi ovo sa<br />

današnjim muslimanskim liderima,<br />

koji daju sve od sebe da izbjegnu<br />

da budu identifikovani kao “ekstremisti”.<br />

Riječ “ekstremista” je postala<br />

pištolj na našim glavama, i mi ćemo<br />

učiniti sve da izbjegnemo da obarač<br />

bude povučen. Nažalost, muslimani<br />

u Britaniji danas redovno jedni druge<br />

nazivaju “ekstremistima”, s ciljem<br />

da sebi daju dašak umjerenosti.<br />

Nema kompromisa<br />

“Ako slijedim generala, i on me<br />

vodi u bitku, i ako neprijatelj želi da<br />

mu oda priznanje ili da nagradu, on<br />

mi postaje sumnjiv. Pogotovo ako<br />

dobije nagradu za mir prije nego što<br />

je rat završen.”<br />

Malcolm nas je također naučio<br />

da budemo lukavi kod sklapanja<br />

bilo kakvog sporazuma sa onima<br />

koji nas tlače. Gdje su pravda i sloboda<br />

u igri, ideje kompromisa i mirenja<br />

Malcolmu ne bi ni pale na pamet.<br />

Važnost koju je pridavao ovim vrijednostima<br />

može da se vidi po njegovoj<br />

volji da učini sve da ih dobije. Ništa<br />

nije bilo previše radikalno ni previše<br />

ekstremno kako bi se osigurala nečija<br />

sloboda. “Kada neko da pravu vrijednost<br />

slobodi, nema ništa pod suncem<br />

što neće učiniti da dobije tu slobodu.<br />

Kada god čujete čovjeka da govori da<br />

želi slobodu, ali već u sljedećem dahu<br />

će reći šta neće učiniti da je dobije, ili<br />

u šta ne vjeruje da se može uraditi da je<br />

dobije, on ne vjeruje u slobodu.”<br />

Politika<br />

“Ja kažem, vi ste obmanuti, vas posjeduju,<br />

vi ste oteti...”<br />

Malcolm je žarko bio posvećen<br />

educiranju crnačke zajednice o politici<br />

i političkom sistemu. Vjerovao je da je<br />

krucijalno za crnačku zajednicu da razumije<br />

šta politika treba da proizvede i<br />

kakvu ulogu ona igra u njihovim životima.<br />

Obrazložio je da osim i sve dok<br />

crnačka zajednica postane politički zrela,<br />

crnci će uvijek biti pogrešno vođeni<br />

ili zavedeni da nekoga podrže politički<br />

ko u duši nema interese zajednice. Bio<br />

je veoma kritičan prema crnačkim liderima<br />

koji su nastavljali da slijede partije<br />

koje su u više navrata ponižavale crnačku<br />

zajednicu. Za većinu muslimanskih<br />

lidera danas bi bilo dobro da dubinski<br />

prouče njegov komentar da “svaki put<br />

kada prebacite svoje breme na političku<br />

partiju koja kontrolira dvije trećine<br />

vlade i ta partija ne može održati obećanja<br />

koja vam je dala u vrijeme izbora,<br />

i vi ste dovoljno glupi da hodate okolo<br />

nastavljajući se identificirati sa tom<br />

partijom, vi ne samo da ste glupan već<br />

ste i izdajnik svoje rase”.<br />

Uprkos tome, Malcolm nije obeshrabrivao<br />

glasanje, sve dok je strategijsko,<br />

sa smislenim ciljem koji se može<br />

dostići. “Glasački listić je kao metak.<br />

Ne ubacujte svoje glasačke listiće sve<br />

dok ne vidite metu, a ako ta meta nije<br />

u dometu, držite svoj glasački listić u<br />

džepu.” Na nedavnim izborima u Britaniji,<br />

prava muslimana u Britaniji su<br />

postala centralna briga širokog spektra<br />

političkih partija. Isti ljudi koji su se<br />

urotili da nas liše naših prava i povećaju<br />

našu potlačenost odjednom su viđeni<br />

kako se bore jedni protiv drugih kako<br />

bi nam vratili ta prava i kako bismo bili<br />

priznati kao punopravni “britanski građani”.<br />

Na posljednjim općim izborima<br />

Vlada je opet obećala da će zakonom<br />

zabraniti diskriminaciju muslimana, a<br />

muslimanski lideri su počeli da skupljaju<br />

mase kako bi im zahvalili za ovo,<br />

u formi naše podrške. Ali kao što je<br />

Malcolm rekao: “Kako možete zahvaliti<br />

čovjeku što vam daje ono što je već<br />

vaše? Kako mu onda možete zahvaliti<br />

što vam daje samo dio onoga što je<br />

vaše?”<br />

Iako može govoriti jezikom ravnopravnosti<br />

bez obzira na religiju, britanska<br />

vlada je licemjerno kreirala dvoslojni<br />

sistem pravde: jedna za britanske<br />

građane bijelce, a druga za ostale, naročito<br />

muslimane, i strane i britanske nacionalnosti.<br />

Nema nemuslimana koji je<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

58<br />

držan u zatvoru bez smještaja u najsigurnijim<br />

zatvorima. Nema nemuslimana<br />

koji je lišen osnovnih sloboda<br />

pod režimom dežurne kontrole.<br />

Nema nemuslimana koji se suočava<br />

sa izručenjem bez dokaza u zemlje sa<br />

brutalnom arhivom tortura i kršenja<br />

ljudskih prava. Muslimani su ti koji<br />

su postali primarne žrtve policijskog<br />

uznemiravanja, antiterorističkih<br />

napada i velike institucionalne islamofobije.<br />

A sve ovo se desilo tokom<br />

vladavine liberalnih političara.<br />

Mučeništvo<br />

“Sada je vrijeme za mučenike, i<br />

ako ću ja biti jedan, to će biti radi<br />

bratstva. To je jedina stvar koja može<br />

spasiti ovu zemlju.”<br />

Zbog njegovih drskih i hrabrih<br />

izjava, Malcolm je sebi stvorio mnoge<br />

neprijatelje, iz vlade i među crnačkom<br />

zajednicom. Historija nam<br />

je pokazala da su ljudi od pravde napadani<br />

tokom njihovih života, i jedino<br />

smrt donosi njihovu poruku do<br />

srca masa. Malcolm je ovo znao i bio<br />

je spreman za to. Njegova čitava borba<br />

ga je pripremila za to. Znao je vrijednost<br />

slobode i cijenu slobode. “Ako nisi<br />

spreman umrijeti za nju, izbaci riječ<br />

‘sloboda’ iz svog rječnika.”<br />

Malcolmovo ubistvo je samo po<br />

sebi velika lekcija za muslimansku zajednicu<br />

na Zapadu. Previše muslimana<br />

sjedi besposleno dok nam se čine<br />

mnoge nepravde. Vrlo često ovi foteljamudžahidi<br />

tvrde kako čekaju priliku da<br />

se idu boriti u džihadu protiv onih koji<br />

ih tlače na borbenim poljima širom svijeta<br />

kako bi postali šehidi u ime Allaha.<br />

Ogromna većina njih nikada ne ode<br />

nigdje i umru običnom smrću, njihov<br />

čitav život je protraćen u čekanju. Ubistvo<br />

Malcolm X-a je znak da najbolji<br />

džihad može biti vođen baš ovdje na<br />

Zapadu, našim umovima i akcijama,<br />

ako je time Allah zadovoljan, On će<br />

nas blagosloviti, kao što je i Malcolma,<br />

mučeništvom. Ali ovo traži hrabrost<br />

i žrtvu, što su principi i kvalitete čiju<br />

smo vrijednost zaboravili (čak štaviše,<br />

potrebu za njima).<br />

Kroz njegov život koji je slijedio<br />

nakon zatvaranja, Malcolm je javno otkrio<br />

lažne lidere američke crnačke zajednice<br />

i u procesu je pokazao istinska<br />

obilježja i kvalifikacije predvodništva<br />

- iskrenost, inteligancija, poštovanje<br />

logike, beskompromisna moralnost,<br />

bratstvo, samožrtvovanje i totalna posvećenost<br />

Allahu i islamu.<br />

Autor: Fahad Ansari<br />

Izvor: IslamicAwakening.com<br />

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba


Ožiljci vremena<br />

Sjećanje na još jedan genocid<br />

IslamBosna.ba I<br />

- 23. februara 1944. Staljin<br />

je naredio deportaciju kompletne<br />

Ipopulacije Čečenije i Ingušetije u<br />

Ij<br />

Cen-<br />

tralnu Aziju. Više od polovice od 500.000 ljudi<br />

koji su bili prisilno deportovani, su umrli u toku<br />

transporta ili u masakrima počinjenim od strane<br />

sovjetske vojske. Oni koji su preživjeli transport<br />

su ostavljeni da gladni, goli i bosi prežive surovu<br />

zimu Centralne Azije i Sibira.<br />

U roku od samo nekoliko dana kompletni<br />

narodi su nestali sa zemlje svojih predaka. Preko<br />

noći, Čečenija i Ingušetija<br />

su bili ispražnjeni od<br />

svojeg jgdomicilnog stanovništva, i bilo koji spomen<br />

Čečenije je bio uklonjen sa svih oficijelnih<br />

karata i enciklopedija. I konačno 2004. godine,<br />

šezdeset godina nakon tih događaja, Evropski<br />

parlament je izglasao rezoluciju kojom se kata-<br />

strofa čečenskog naroda označava kao genocid.<br />

U prohladno jutro 23. februara 1944. godine,<br />

svi odrasli (a među njima je bilo malo muškaraca<br />

jer je rat još trajao) okupili su se na mjesta<br />

masovnih sastanaka: škole, gradske ili seoske trgove.<br />

Taj dan je bio praznik Crvene armije, i narod,<br />

nesvjestan šta će se dogoditi, bio je u prazničnom<br />

raspoloženju. Ali blasfemija sovjetskih vlasti je<br />

bila tolika da su i državni praznik iskoristili kao izgovor<br />

za krvavi zločin. I tako je ova monstruozna<br />

operacije počela perfidno i namjerno. Na cijelom<br />

području u Čečenije i Ingušetije, dok je narod<br />

gledao u cijevi mitraljeza, objavljen j je dekret o<br />

deportaciji muslimana Čečenije i Ingušetije.<br />

A poslije čitanja dekreta, oko 100.000 ruskih<br />

vojnika, specijalno obučenih za ovu operaciju,<br />

počelo je provaljivati u kuće miroljubivih,<br />

nezaštićenih i nenaoružanih Čečena i Inguša.<br />

Žrtvama ove barbarske akcije dato je samo oko<br />

10-15 minuta da se spreme! Nakon toga, svi oni<br />

koji nisu bili sposobni da brzo poslušaju naredbe,<br />

slabi starci, žene i djeca istjerani su silom na ulicu,<br />

a bolesni su bacani sa bolničkih kreveta. Svako<br />

suprotstavljenje bilo je kažnjavano smrću! Svaki<br />

pokušaj bježanja-egzekucijom! Svako nerazumi-<br />

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

Mladić na video zapisu - “Potukli<br />

smo Turke u Podrinju”<br />

Žestoki protesti u Afganistanu zbog<br />

paljenja Kur’ana<br />

Tekstovi<br />

Sirija kao ogledalo bosanske<br />

historije<br />

Generacija koja se neće ponoviti<br />

jevanje j naredbi-smrt! A sve naredbe su davane<br />

na ruskom jeziku, tako da ih mnogi Čečeni nisu<br />

razumjeli!<br />

Nije predočen nikakav dokaz koji bi optužbu<br />

o čečenskoj kolaboraciji sa nacistima potvrdio;<br />

optužbu je Staljin koristio kao osnovu za razbijanje<br />

kompletnog naroda koji se kroz historiju<br />

nikako nije htio povinovati volji Moskve. Fakt je<br />

da njemačke trupe nikada nisu stigle do teritorije<br />

Čečenije, pošto su bile zaustavljene malo prije<br />

nego su stigli do granice republike. Povrh toga,<br />

mnogi Čečeni koji su u to doba bili u Crvenoj<br />

armiji su se istakli u brojnim velikim i važnim<br />

bitakama tokom čitavog Drugog svjetskog rata,<br />

i ti vojnici su proporcionalno dobili veći broj medalja<br />

nego što je to bio slučaj sa drugim narodima<br />

u Crvenoj armiji. Ipak, na kraju čak ni ti vojnici<br />

nisu bili pošteđeni: i oni su uklonjeni iz svojih jedinica<br />

i bili poslati direktno u kampove za deportaciju<br />

u Centralnoj Aziji.<br />

Nakon što su pokupili prisutne, nastavili su<br />

sa lovom na čečenske stanovnike koje nisu uspjeli<br />

pohvatati u prvom udaru. Ruski vojnici, dobro<br />

obučeni od strane države, lovili su Čečene sa<br />

jednostavnom naredbom-ubijati i poniziti civile.<br />

Nakon nekoliko prvih dana ovih barbarskih akcija<br />

mnoge planine i brda, gradovi i sela bila su<br />

prekrivena muslimanskim mrtvim tijelima. Ona<br />

su se nalazila svugdje: u napuštenim kućama, u<br />

krevetima, duž puteva i stazica, u okolicama sela,<br />

na livadama, u šumama... Rusi su ubijali Čeče-<br />

ne svugdje: dizali su ih u zrak minama, spaljivali,<br />

odrubljivali im glave, strijeljali ih, trovali... Većina<br />

prehrambenih potrepština i izvora hrane je<br />

poljevano kerozinom i paljeno, a podmetali su<br />

umjesto toga hranu koja je bila otrovana. Većina<br />

žrtava toga bila su djeca- ona nisu razumjela<br />

zašto ne smiju jesti hranu koja je izgledala lijepo<br />

i čisto. Samo u distriktu Galanchozh ubijeno je<br />

oko 7.000 Čečena.<br />

“Premještanje” kako su to Rusi nazivali, nastavljeno<br />

je na taj način što su civile odvodili na<br />

željezničke stanice, a onda ih kao životinje trpali<br />

u vagone za stoku. Pretrpani vagoni su bili puni<br />

žena, djece, muškaraca, starijih, mlađih i nije se<br />

vodilo nikakvog računa kako se postupa sa njima.<br />

Od noći 23. februara ovi pretrpani vlakovi, napunjeni<br />

ljudima osuđenih na neljudsku patnju, krenuli<br />

su istočno: prema Kazahstanu, Kirgistanu<br />

i zapadnom Sibiru.<br />

Ovaj snijegom prekriveni “put smrti“, koji<br />

je trajao više od dvadeset dana, ostao je prekriven<br />

hiljadama muslimanskih mrtvih tijela.<br />

Za vrijeme ovoga puta, u samo nekoliko dana,<br />

više od 70.000 muslimana umrlo je od gladi,<br />

hladnoće i bolesti. (Nije bilo nikakve šanse da<br />

se tijela ukopavaju. Ruski bezbožnici izbacivali<br />

su ih vani zvijerima koje su pratile ove vlakove.)<br />

Preživjeli su nakon dolaska na svoja nova prebivališta<br />

stavljeni izvan zakona. Nakon ovih<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Ruta brodova sultan Fatiha<br />

Samo 10 odsto studenata ima<br />

koristi od predavanja<br />

Video:<br />

Videovijesti: Ezan u egipatskom<br />

parlamentu izazvao buru<br />

IslamBosnaTV: Tumačenje sure<br />

Burudž - hfz. Dževad ef. Gološ - 1 dio<br />

deportacija većina zatvora i koncentracionih<br />

logora u SSSR-u su bila pretrpana Čečenima.<br />

Sveukupno, više od 200.000 Čečena i 30.000<br />

Inguša umrlo je u egzilu. Skoro svaki drugi Čečen<br />

ili Inguš je umro. Od 29.000 Čečena-Akina,<br />

koji su nekada živjeli u Dagestanu, oko 20.000<br />

ih je poginulo.<br />

Narod nije samo istrijebljen fizički. Sva sjećanja<br />

o Čečeniji i Čečenima, koji su živjeli na<br />

svojoj zemlji stoljećima, su uništena. Drevni<br />

manuskripti, religijsko-filozofski traktati, drevni<br />

spisi Čečena i Inguša o svojoj historiji, literatura<br />

iz javnih i privatnih biblioteka pokupljena je i donešena<br />

u Grozni iz svih dijelova Čečenije. Za nekoliko<br />

dana svi ti vrijedni dokumenti su spaljeni<br />

u centru grada u pokušaju da se spali historijsko<br />

sjećanje na čečenski narod.<br />

Drevni etnografski spomenici u planinama<br />

i mezarja su uništavana, a u spomenike i stara<br />

groblja je provaljivano, krale su se iz njih stvari,<br />

uništavani su, a ostaci su se upotrebljavali za<br />

gradnju cesta, mostova i zgrada. Specijalni eskadroni<br />

NKVD-a poslani su u planine da bi uništili<br />

nacionalne spomenike čečenske arhitekture.<br />

Mnogobrojna kulturna blaga čečenskog naroda,<br />

od prahistorije do tog doba, uništeni su od ruskih<br />

barbara.<br />

Postoji još jedna činjenica koja karakterizira<br />

rusku politiku prema Čečenima. Dokumenti,<br />

knjige, materijali koji su bili vezani za “narodne<br />

neprijatelje” -Čečene i Inguše- povučeni su iz<br />

biblioteka i spaljeni su. Cijele arhive su uništene.<br />

Cijelim područjem Čečenije i Ingušetije imena<br />

naselja, ulica, trgova su preimenovana u namjeri<br />

da su uništi svaki trag na Čečene. Civilizirana<br />

nacija koja poštuje samu sebe nikada neće postati<br />

tako zla. Npr. u svojoj historiji, SAD (isto država<br />

nastala na genocidu i deportacijama) nije praktikovala<br />

takva preimenovanja!<br />

29. februara Lavrenti Beria, šef NKVD<br />

sovjetske tajne policije, je napisao Staljinu: “Raportiram<br />

rezultate preseljavanja Čečena i Inguša.<br />

Preseljavanje je započelo 23. februara u većini<br />

distrikta, sa izuzetkom naseljenih mjesta visoko u<br />

planinama... 478.479 osoba je izbačeno, utovareno<br />

na specijalne željezničke vagone, uključujući i<br />

91.250 Inguša. Sto osamdeset specijalnih vozova<br />

je utovareno, od kojih je 159 poslato na novoodređena<br />

mjesta.”<br />

Kao rezultat arhivskih i drugih istraživanja<br />

na terenu, ispitivanja svjedoka i preživjelih učesnika<br />

ovih događaja, odvratni ruski ratni zločini<br />

iz 1944. godine postali su poznati. Činjenice pokazuju<br />

da su većina žena, djece, starih, bolesnih<br />

i nemoćnih osoba, drugim riječima, “onih koji<br />

nisu toliko pokretni”, ubijeno na licu mjesta.<br />

Dziyaudin Malsagov, rođen 1913. godine,<br />

služio u NKDV-u od 1944.-1957., svjedoči:<br />

“Čak i u to vrijeme ja sam saznao da je naredba<br />

o ubijanju ‘nepokretnih’ potpisana od Kruglova<br />

(Sergei Nikiforovich Kruglov –zamjenik<br />

šefa Državne sigurnosti SSSR-a). Za vrijeme<br />

istrage o ovim događajima, koja se održala 1956.<br />

godine, kada je dokazano da je on davao te naredbe,<br />

on je počinio samoubistvo.”<br />

Otkrivene činjenice i podaci su samo mali dio<br />

svjedočenja o ovome velikom ruskom zločinu koji<br />

se desio prije više od 60 godina. Međutim, čak i<br />

ove činjenice, koje su dobro poznate u Čečeniji i<br />

nepoznate na Zapadu, mogu nam pokazati zašto<br />

Čečeni ne mogu oprostiti i zašto neće nikada<br />

zaboraviti, štaviše, zašto nikada neće oprostiti ovo<br />

zločine (i zašto će se nastaviti boriti protiv onih čiji<br />

su preci počinili ovaj i još mnoge druge zločine).<br />

(ostatak pročitajte na www.islambosna.ba)<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

59


Naučni radovi<br />

Kratka povijest pribora za pisanje i objavljivanje knjiga i<br />

rukopisa u islamskoj kulturi<br />

Tako Mi kalema a (pera) i onoga što oni pišu<br />

Islamski učenjaci su s<br />

najvećom ljubavi pristupali<br />

pisanju djela podnoseći<br />

veliku materijalnu bijedu,<br />

ali su je opet sa slašću<br />

podnosili. Nije ih srce vuklo<br />

za ovosvjetskim sjajem,<br />

pa da zbog materijalne<br />

oskudice duševno pate.<br />

Takvi su ljudi ostali živi i<br />

nakon svoje smrti, dok su na<br />

hiljade drugih bili mrtvi i za<br />

vrijeme svoga života. Tada<br />

je u traženju nauke trebalo<br />

utrošiti mnogo veći trud<br />

negoli danas, jer je trebalo<br />

putovati i nauku iz usta<br />

učenjačkih slušati, tako da<br />

su mnogi učenjaci obigrali<br />

čitav svijet tražeći od koga<br />

god nešto vrijedno čuti, a da<br />

ono što nauče i zapišu<br />

Piše: Mahmud Al-Zawahreh<br />

Vještina<br />

V<br />

čitanja i pisanja, koja<br />

Ve u ograničenim razmjera-<br />

Vma postojala u Arabiji još<br />

prije islama, povećala se po dolasku<br />

islama, a naročito sa širenjem države.<br />

U raznim fazama širenja islama učitelji<br />

u osnovnim školama (kuttab) bili<br />

su uglavnom nemuslimani, prije svega<br />

hrišćani i Jevreji. Ali, dolazak islama<br />

donio je sa sobom, prvi put, određeni<br />

obrazovni instrument religiozne kulture:<br />

Kur’an i učenje Poslanika. Ovaj<br />

je fenomen izazvao spor koji je trajao<br />

prva dva stoljeća islama, a sastojao se u<br />

tome da li se nemusliman može poučavati<br />

Kur’anu, odnosno da li se Kur’an<br />

može učiti od nemuslimana.<br />

Kura’n je isprva pisan na koži,<br />

hurminoj kori, kostima, kamenim<br />

pločicama i sličnim stvarima.<br />

Ebu Bekr je taj koji je naredio da<br />

se Kur’an sa tih stvari prepiše na<br />

kožu.<br />

Kasnije je knjiga dobila ovakav<br />

oblik kakav danas ima, s tim što je trebalo<br />

pisati rukom, te se stoga vrlo teško<br />

dolazilo do knjiga. Knjigu su mogli<br />

nabaviti samo bogati ljudi, a knjige su<br />

tada bile ubrajane u najskupocjenije<br />

stvari, kao što se danas ubrajaju najskuplji<br />

dragulji.<br />

Pošto su knjige bile rijetke,<br />

tu su se sasvim i čuvale. U starim<br />

vakufnamama stoji da se<br />

knjiga nijedan pedalj iz biblioteke<br />

maknuti ne smije, a zna<br />

se da su se neke knjige samo<br />

kroz rešetke mogle čitati.<br />

Funkcija poučavanja vještini<br />

pisanja i poučavanja<br />

Božijoj riječi bili su povjerene<br />

različitim osobama; to<br />

je bila praksa koja se nastavljala<br />

stoljećima, tako da je u<br />

osmom stoljeću Ibn Haldun<br />

napisao sljedeće: “Vještinu<br />

pisanja ne treba učiti zajedno<br />

Iako je<br />

izučavanje<br />

osnova nove<br />

vjere bilo<br />

postavljeno kao<br />

prvenstveni<br />

cilj, na početku<br />

stvaranja<br />

islamske<br />

države, ipak<br />

nije nikad bilo<br />

zabranjeno<br />

izučavanje<br />

osnova drugih<br />

nauka, čak<br />

možemo reći<br />

da je bilo<br />

narađeno<br />

muslimanu<br />

da potraži<br />

izvorišta<br />

znanja.<br />

sa Kur’anom i religijom...”. gj<br />

Čitanje i pisanje ne poučava-<br />

ju se u osnovnim školama i<br />

svaki onaj ko želi ove vještine<br />

da nauči, mora potražiti profesionalne<br />

učitelje.<br />

Islamski učenjaci su s najvećom<br />

ljubavi pristupali pisanju<br />

djela podnoseći veliku<br />

materijalnu bijedu, ali su je<br />

opet sa slašću podnosili. Nije<br />

ih srce vuklo za ovosvjetskim<br />

sjajem, pa da zbog materijalne<br />

oskudice duševno pate.<br />

Takvi su ljudi ostali živi i<br />

nakon svoje smrti, dok su na<br />

hiljade drugih bili mrtvi i za<br />

vrijeme svoga života. Tada<br />

je u traženju nauke trebalo<br />

utrošiti mnogo veći trud negoli<br />

danas, jer je trebalo putovati i nauku<br />

iz usta učenjačkih slušati, tako da<br />

su mnogi učenjaci obigrali čitav svijet<br />

tražeći od koga god nešto vrijedno čuti,<br />

a da ono što nauče i zapišu.<br />

Iako je izučavanje osnova nove vjere<br />

bilo postavljeno kao prvenstveni cilj,<br />

na početku stvaranja islamske države,<br />

ipak nije nikad bilo zabranjeno izučavanje<br />

osnova drugih nauka, čak možemo<br />

reći da je bilo naređeno muslimanu<br />

da potraži izvorišta znanja, gdje god su<br />

se mogla naći takva izvorišta; tako možemo<br />

citirati Poslanika, a.s., kad kaže:<br />

“Potražite znanje (nauku) makar i u<br />

Kini”, kao sinonim daljine i potrebe<br />

ulaganja velikih napora za ostvarivanje<br />

željenih razultata u izgrađivanju kompletnog<br />

čovjeka kao kompletne ličnosti<br />

kadra za postizanje vanrednih<br />

rezultata.<br />

Prenošenjem raznih vještina<br />

drugih naroda, kao i<br />

plodovi raznih civilizacija,<br />

kao i nadgrađivanja nad tim<br />

dostignućima, islamska kultura<br />

i civilizacija je bila neko<br />

vrijeme izvorište od koje su<br />

potonje civilizacije,-a pogotovo<br />

zapadne- imale bogata<br />

pojila u izgrađivanju svojih<br />

društava na zdravim osnovama.<br />

Pribori za pisanje, kao i<br />

razna pomagala koja su korišćena<br />

u razvijanju i objavljivanju<br />

rukopisa i knjiga iz<br />

raznih oblasti; medicine,<br />

arhitekture, astronomije, geografije,<br />

filozofije, kao i iz<br />

vjerskih oblasti, imali su veliki<br />

uticaj i izuzetne rezultate<br />

u podizanju svijesti i širenju<br />

znanja među ljudima, tako<br />

što su ti pribori učinili da<br />

su knjige i rukopisi bili dostupni<br />

ljudima bez obzira na<br />

njihov položaj, sloj ili rasu.<br />

Širenje upotrebe pribora<br />

za pisanje, znatno je doprinijelo<br />

širenju nauke i korišćenja<br />

raznih metoda objavljivanja<br />

knjiga i rukopisa kao<br />

i njihovo očuvanje. A kao<br />

rezultat toga možemo vidjeti<br />

veliki i brzi razvoj raznih institucija<br />

koje se bave pisanjem i objavljivanjem<br />

knjiga u prvim stoljećima<br />

islama, te pojave zvaničnih džamija-biblioteka<br />

i polujavnih biblioteka koje su<br />

bile dostupne, pored visokointelektualne<br />

elite, tako i običnom narodu.<br />

Uzajamni uticaj ove obrazovne institucije<br />

i islamske učenosti, koja je bila<br />

kao rezultat široke upotrebe raznih po-<br />

60


magala za pisanje i objavljivanje raznih<br />

knjiga i rukopisa, imalo je dalekosežno<br />

dejstvo na karakter islamskog obrazovanja<br />

i kulture u srednjem vijeku kao<br />

i kasnije.<br />

Veći broj uglednih i moćnih državnih<br />

funkcionera nabavio je velike kolekcije<br />

knjiga i stavio ih na raspolaganje<br />

ljudima od nauke, a katkad ih čak i<br />

poklanjao za javnu upotrebu.<br />

Pred kraj IV stoljeća filozof Ibn Sina<br />

dobio je pristup biblioteci perzijskog<br />

vladara Nuha ibn Nasra koju je opisao<br />

kao basnoslovnu, ali koja je kasnije uništena<br />

u požaru. Za palatu- biblioteku<br />

fatimidskog vladara Egipta Hakima rečeno<br />

je da se sastojala od četrdeset soba,<br />

punih knjiga. Te su bibloteke sadržavale<br />

knjige o svim temama –književnosti,<br />

islamistici, prirodnim naukama, logici,<br />

filozofiji.. itd. A prva akademija koja je<br />

bila pod državnim protektoratom, u vrijeme<br />

halife Me’muna u III stoljeću, bila<br />

je žarište prevođenja djela grčke filozofije<br />

i nauke.<br />

Instrument religiozne kulture za<br />

više obrazovne krugove bio je fond nove<br />

pravne i teološko-moralne misli koji je<br />

nastao u prvim stoljećima islama.<br />

Diskusije o moralnim pitanjima<br />

i polemike o teološkim problemima,<br />

koje su iz njih proistekle, nastavljene<br />

su u II i III stoljeću u klimi previranja.<br />

Ove diskusije i rasprave vođene<br />

su katkad u džamijama, ali najčešće u<br />

privatnim kućama, ili učenih ljudi ili<br />

njihovih pokrovitelja, u velikim iračkim<br />

gradovima- Basri, Kufi i Bagdadu.<br />

Inače, najstarije do danas sačuvane<br />

knjige bile su pisane na ciglenim pločama.<br />

Najprije bi se napravila ploča od<br />

zemlje, a onda se u njoj izrezalo ili utisnulo<br />

pismo. Zatim bi se te zemljene<br />

ploče ispekle da dulje mogu stajati i na<br />

taj način čuvati nauka koja je u njima<br />

popisana.<br />

U Mezopotamiji su našli čitave<br />

ovakve biblioteke koje su ostale od starih<br />

Asiraca i Babilonaca. Stvari koje<br />

nisu trebale dugo ostati ljudi su, u davno<br />

doba, pisali na pločama premazanim<br />

voskom. Po tome bi vosku parali i<br />

na taj način pisali. Kad napisano ne bi<br />

više trebalo onda bi opet vosak ugladili,<br />

te bi ponovo, ako su željeli, mogli na<br />

toj ploči pisati.<br />

Jedna stara vrsta knjige, koja je nastala<br />

otkad se počelo pisati po papirusu<br />

ili platnu, bila je u obliku valjka. To je<br />

dug papir, na kome je knjiga bila napisana,<br />

koji je bio smotan oko jednog<br />

drvca i knjiga je izgledala kao valjak.<br />

Ovakve knjige bi se redale po policama<br />

i izgledale su kao neke posude. Knjiga<br />

od više svezaka bi se stavila u jedan<br />

sanduk.<br />

Na žalost, zbog nemara,<br />

raznih požara, poplava, nesreća,<br />

ali i zbog tegobe pisanja<br />

i skupoće papira i prepisivanja,<br />

mnoge su stare knjige<br />

stradale. Od cijele grčke<br />

i rimske literature sačuvalo<br />

se samo 1.600 što malih što<br />

većih djela. Velika većina<br />

knjiga stare islamske književnosti<br />

je također propala,<br />

te mnoga djela znamo samo<br />

po imenu iz raznih historija.<br />

U daljnem tekstu, pokušaćemo<br />

dati akcenat na<br />

nekoliko pribora koji su pospješili<br />

i sami proces pisanja,<br />

ali i objavljivanja knjiga i rukopisa<br />

iz raznih vrsta i oblasti<br />

znanosti.<br />

Al-Kitab (knjiga)<br />

Prenošenjem<br />

raznih vještina<br />

drugih<br />

naroda, kao i<br />

plodovi raznih<br />

civilizacija, kao<br />

i nadgrađaivanja<br />

nad tim<br />

dostignućima,<br />

islamska kultura<br />

i civilizacija<br />

je bila neko<br />

vrijeme<br />

izvorište od<br />

koje su potonje<br />

civilizacije,<br />

a pogotovo<br />

zapadne imale<br />

bogata pojila.<br />

Da li su knjige, u staroj Arabiji,<br />

postojale ili ne, teško je reći, jer nije<br />

sačuvana ni jedna arapska knjiga iz<br />

predkur’anskog doba. Riječ kitab pri-<br />

lično često se javlja u Kur’anu u raznim<br />

značenjima, i to 47 puta u ovom obliku,<br />

a 319 puta kao osnovica glagola,<br />

što pokazuje koliko je ova riječ prisutna<br />

i bitna u Božijoj Knjizi.<br />

Riječ kitab pretežno označava Sve-<br />

tu knjigu, koja sadrži Božiju objavu<br />

vjernicima: zato su se pripadnici p tri<br />

velike tadašnje religije (kršćani, Židovi<br />

i “Magi”) nazivali “ljudi knjige” (ahlul-kitab).<br />

“Knjiga” u pravom svome značenju<br />

je sam Kur’an: on je Objava, neiskrivljena<br />

lošom voljom ili ljudskom greškom,<br />

te, po njegovom uvjeravanju, ne<br />

postoji knjiga na svijetu, koja bi mu<br />

sada i prije bila jednaka,<br />

pošto je sam on prava Riječ<br />

Božija. Budući da je kitab<br />

Riječ Božija, to ova riječ u<br />

Kur’anu ima i značenje “nedokučive<br />

odluke Božije”, ili<br />

se drži da je “otisak”, koji<br />

Bog utiskuje na ljudska srca;<br />

te, sve napisano, trajanje, te<br />

je Sam Bog Sebi “propisao” i<br />

postavio u dužnost da ljudima<br />

bude milosrdan.<br />

Premda je u islamskoj<br />

civilizaciji srednjeg vijeka<br />

pamćenje i usmeno prenošenje<br />

znanstvene građe<br />

igralo važnu ulogu, ipak je<br />

ona izgrađena na knjizi. Za<br />

prve, još pojedinačne arapske<br />

knjige (kitab,množ.kutub)<br />

postoje svjedočanstva iz 7. st.; u<br />

narednim stoljećima dostigla je zalihe<br />

u knjigama količine koje se čak na specijalnim<br />

područijima ne mogu pregledati<br />

i neke učenjake, nakon što su na<br />

to utrošili život, sili da se pomire s neuspjehom.<br />

Taj polet omogućen je proširenjem<br />

materijala za pisanje-papira.<br />

Knjige na početku su bile napisane<br />

na papirusu, s tim što nisu bile u širokoj<br />

upotrebi, zbog same tehnike ali i<br />

skupoće papirusa. Pojavom papira, ali<br />

i širokom upotrebom ovog materijala,<br />

knjige su postale dostupne publici u<br />

velikoj mjeri kao i mogućnost izrade<br />

velikog broja knjiga i rukopisa.<br />

Prije izuma štampe knjige su se rukom<br />

pisale. Najstarije knjige i zapisi<br />

na papirusu nađeni su u egipatskim<br />

grobovima, a stare su oko 30 stoljeća.<br />

U iskopinama Pompeje i Herkulanija<br />

našlo se također pisanih ostataka. Iako<br />

su pisani ostaci iz prvog doba islama<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

61


mnogo stradali uz provalu Tatara, za<br />

vrijeme krstaških ratova i sličnih nezgoda,<br />

ipak se sačuvalo dosta ostataka.<br />

Đaci su prije izuma štampe, a i kasnije<br />

mnogo godina morali sobom prepisivati<br />

knjige iz kojih su učili.<br />

Postojao je i poseban prepisivački<br />

zanat, koji i danas još u Misiru živi.<br />

Prepisivači su bili vješti i u crtanju i u<br />

ukrašavanju, a bilo je i posebnih ljudi,<br />

čiji je zanat bio ukrasiti i našarati knjigu<br />

pokazujući time i veliku vještinu u<br />

crtanju.<br />

Arapske i turske knjige štampane<br />

su u Evropi od 16. stoljeća, pa ipak je<br />

štampa na Orijentu mogla tek kasnije<br />

prodrijeti. U Carigradu je uspostavljena<br />

prva muslimanska štamparija početkom<br />

18. stoljeća, a u Perziji također<br />

početkom 18. stoljeća. Od arapskih<br />

zemalja danas je Egipat vodeći u proizvodnji<br />

knjige; a u istom pravcu, Liban<br />

igra važnu ulogu.<br />

Knjige su se čuvale u posebnim<br />

prostorijama koje su adaptirane da bi<br />

mogle što duže obezbijediti optimalne<br />

uvjete koji su potrebni za očuvanje<br />

knjiga i ostalih sadržaja koji se čuvaju<br />

na tim mjestima. Muslimanski vladari<br />

su osnovali mnoge knjižnice a u tome<br />

su se naročito istakli arapski vladari.<br />

Sam je Me’mun u Bagdadu pribavio<br />

stotinu devinih tovara rukopisnih knjiga.<br />

Iz ljubavi za knjigama tražio je od<br />

bizantskog vladara Mihajla III, kad je<br />

s njim sklapao ugovor, da mu ovaj preda<br />

jednu biblioteku.<br />

Kairska bibloteka je brojala preko<br />

100.000 bogato uvezanih svezaka, a<br />

bibloteka andeluskih vladara brojala<br />

je 600.000 svezaka. Sam joj je katalog<br />

iznosio 44 sveska a osim njih u Endelusu<br />

bilo je još 70 javnih biblioteka.<br />

Qirtas<br />

Riječ Qirtas se pojavljiva u Kura’nu<br />

na dva mjesta, i to u sure Al-An’am,<br />

gdje je Allah, dž.š., kaže:<br />

A i da ti Knjigu na papiru pp spustimo<br />

i da je oni rukama svojim opipaju,<br />

opet bi sigurno rekli oni koji neće da<br />

vjeruju: “Ovo nije ništa drugo do prava<br />

vradžbina.” (Al-An<br />

‘am, 7.).<br />

Reci: “A ko je objavio Knjigu koju<br />

je donio Musa kao svjetlo i putokaz<br />

ljudima, koju na listove stavljate i<br />

pokazujete,- a mnogo i krijete.” (Al-<br />

An‘am, 91.).<br />

Najvažniji materijal za pisanje bio<br />

je, do pojave papira, papirus (qirtas),<br />

koji je izrađivan iz papirusa, močvarne<br />

biljke koja je rasla prije svega u Egiptu,<br />

zemlja izvorište papirusa od prije 2400<br />

god. p.n.e. Kasnije, Arapi su ga nazvali<br />

“warak al-bardi”, a sama riječ “qirtas”<br />

je vjerovatno grčkog porijekla od<br />

izmijenjenog izvornog naziva “hartija”,<br />

a kasnije od aramijskog naziva “kartis”.<br />

Drvo papyrus (Cyperus papyrus; to<br />

je finalni naziv od riječi paper ) to je<br />

jedna vrsta od čitave porodice biljaka<br />

koja raste pored Nila, u Egiptu, stablo<br />

ovog drveta može narasti i do pet<br />

metara, sa debljinom stabla i do 5<br />

centimetara, ali to može biti samo<br />

u idealnim uvjetima, zbog toga ona<br />

može egzistirati baš u Egiptu, te se ona<br />

koristi jako puno u industriji. U 19.<br />

stoljeću, ova biljka prestala je da postoji<br />

u dolini Nila, ali ne i u Sudanu gdje je<br />

možemo naći i sada.<br />

Taj materijal, koji je na starom<br />

Orijentu imao dugu tradiciju, bio je<br />

poznat već predislamskim Arapima,<br />

pa ipak je tek osvajanjem Sirije i Egipta<br />

došao uveliko u upotrebu.<br />

Budući da se na papirusu napisano<br />

nije moglo promijeniti, a da na<br />

materijalu ne bi bilo prepoznato,<br />

papirus se rado uzimao za prepisku<br />

halifa, akta i druge službene pismene<br />

isprave. O raširenoj upotrebi svjedoči<br />

oko 33 hiljade očuvanih arapskih<br />

papirusa, odnosno odlomaka.<br />

Biljka papirusa bila je u Egiptu<br />

izdašno uzgajana i prerađivana u<br />

radionicama u materijale za pisanje;<br />

osim Egipta, osnovana je radionica<br />

papirusa 836. g. u Samari na Eufratu.<br />

Izrada papirusa obavljala se tako da<br />

su se iz stabljike biljke izrezivale trake,<br />

koje su se polagale jedna do druge na<br />

drveni krevet, a onda, u poprečnom<br />

pravcu pokrivene širim redom, ljepljene<br />

i mehko prikucane; pojedini listovi su<br />

u svitke prislonjeni jedni na druge.<br />

Širina listova iznosila je većinom<br />

oko 25 cm, a visina oko 35 cm.<br />

Radionice su se nalazile, ukoliko već<br />

po sebi nisu bile državno vlasništvo,<br />

pod strogim nadzorom vlasti, što<br />

se navodilo i u obaveznoj službenoj<br />

bilješci na zadnjoj strani najgornjeg<br />

lista svitka.<br />

Papirus, građa za pisanje, bio je<br />

vrlo skup i morao se štedljivo koristiti;<br />

ponekad se, stoga, koristila i zadnja<br />

strana, koja nije bila određena za<br />

pisanje, ili bi se opralo staro pismo.<br />

Kao materijal za pisanje, muslimani<br />

su koristili, već od predislamskog<br />

doba, grane palme, liko, tekstilije,<br />

rebra i plećke deva, cigla od ilovače i<br />

kameni odlomci, a prije svega koža,<br />

pergament, drvene ploče i drveni<br />

komadi. Na te razne materijale bili su<br />

zabilježeni u najstarije doba dijelovi<br />

Kur’ana.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

62<br />

Papir<br />

Papir je jedan od najvažnijih<br />

materijala u savremenom životu koji je<br />

prvobitno otkriven i proizvođen u Kini.<br />

Pored papirusa koristio se papir<br />

(Kagiz), koji se od 8. stoljeće dobijao<br />

od otpadaka, a čija je izrada bila<br />

udomaćena u Samarkandu, putem<br />

kineskih ratnih zarobljenika.<br />

U 9. stoljeću već je prevladavala<br />

upotreba papira na islamskom Istoku,<br />

premda je proizvodnja bila ograničena<br />

još na Samarkand, a sredinom 10.<br />

stoljeća osnovani su mlinovi za papir<br />

i u ostalim mjestima kao što su Basra<br />

i Damask. U Egiptu se upotreba<br />

papirusa mogla još nešto duže zadržati.<br />

Arapski historičar ‘Abd al-Malik al-<br />

Tha’alibi je nabrajao razne zemlje kao<br />

autohtone u poizvodnji papira; u svojoj<br />

knjizi Kitabu-l- gara’ibi vel-‘adžaib;<br />

Knjiga o nepoznatim i neobičnim<br />

stvarima reče: “Papir je između ostalog<br />

bio specijalnost Samarqanda; on je<br />

mnogo bolji i mnogo gipkiji, te je lakši<br />

za rukovanje i mnogo je pogodniji<br />

za pisanje od papirusa kao i kože<br />

životinja”.<br />

Dva vrlo važna materijala bila su<br />

poznata u stara vremena, -papirus<br />

i papir-, a, kineski zatvorinici<br />

koji su bili zarobljeni od arapskog<br />

vojskovođe Ziyad ibn Saliha nakon<br />

bitke kod Talasa 751. god., prenijeli su<br />

tehnologiju izrade papira u Samarqand.<br />

Nakon toga, industrijalizacija papira je<br />

uzela maha i prešla u opće upotrebe,<br />

tako da je ovaj materijal postao jedan<br />

od najvažnijh proizvoda i izvoznih<br />

artikala Samarqanda. Al-Tha’alibi<br />

dalje piše: “Vrijednost papira je već<br />

bila poznata u svjetskim razmjerama,<br />

a ljudi su počeli da ga koriste umjesto<br />

već ostavljenih materijala.” ‘’<br />

Papir je stigao u Evropu prije oko<br />

1.000 godina, a u 11. i 12. stoljeću,<br />

Evropljani su počeli sa proizvodnjom<br />

papira nakon što su ga muslimani<br />

počeli prvi koristiti i proizvoditi u<br />

Španiji.<br />

Njemac Ulman Stromer, koji je<br />

vidio i naučio tehniku pravljenja papira<br />

u Italiji, bio je prvi koji je prenio ovu<br />

tehniku sjeverno od Alpa u Nurenberg<br />

u drugom dijelu 14. stoljeća.<br />

Kulturna revolucija u Evropi koja<br />

je pokrenuta pojavljivanjem štamparije<br />

Johana Gutenberga u 15. stoljeću, ne<br />

bi imala svoj značaj da nije bilo takvih<br />

mašina za izradu papira kao što su<br />

Stromersove.<br />

U to vrijeme stare štamparije, iako<br />

su bile primitivne izrade, bile su ipak<br />

brže u štampanju knjiga nego pisati ih<br />

rukom.


Danas pojavom compjutera, koji<br />

je nas oslobodio korišćenja velikih<br />

količina papira, ipak mi ovaj artikal<br />

koristimo u velikom obimu, ne samo<br />

za pisanje, nego i u mnoge druge<br />

svrhe: ambalaže, filtriranje, razne<br />

konstrukcije, domaćinstvo... itd.<br />

Al-Qalam (Pero)<br />

Riječ “Al-Qalam” ili pero, se<br />

pojavljuje u Kura’nu na četiri mjesta,<br />

i to u sljedećim surama: Ali-Imran,<br />

Luqman, Al-Qalam, i u suri Al-Alaq;<br />

To su nepoznate vijesti koje ti<br />

objavljujemo. Ti nisi bio među njima<br />

kada su pera svoja od trske pobacili da<br />

bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi<br />

brinuti. (Ali-Imran, 44.).<br />

Da su sva stabla na zemlji pisaljke,<br />

a da se u more, kad presahne, ulije još<br />

sedam mora, ne bi se ispisale Allahove<br />

riječi; Allah je, uistinu, Silan i Mudar.<br />

(Luqman, 27.).<br />

Nun. Tako Mi kalem i onoga što oni<br />

pišu. (Al-Qalam, 1.).<br />

Koji poučava peru. (Al-Alaq, 4.).<br />

Za pisanje tintom upotebljavalo se<br />

pero od trstike. Rimljani su također<br />

pisali perom od trstike koje su zvali<br />

“kalamus”. Ova riječ ima sličnosti sa<br />

arapskom riječi “kalem”. Mjesto trstike<br />

nekad je upotrebljavano guščije ili<br />

orlovo pero. Dosta je staro i metalno<br />

pero, ali se raširilo tek u kasnije doba.<br />

Tinta<br />

Riječ “Midad” ili tinta odnosno<br />

mastilo se pojavljuje u Kur›anu samo na<br />

jednom mjestu, i to u suri Al-Kahf;<br />

Reci: “Kad bi more bilo mastilo da<br />

se ispišu riječi Gospodaru moga, more bi<br />

presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa<br />

i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.”<br />

(Al-Kahf, 109.).<br />

Tinta je starija od papira. Tinta se i<br />

u Tevratu spominje, a razumije se da se<br />

nekom vrstom tinte pisalo po daskama i<br />

zidovima.<br />

U otkopinama Pompeja našlo se<br />

pismenih ostataka pisanih izvrsnom<br />

tintom. Muslimani su naročito mnogo<br />

polagali važnosti tinti, te su u tome<br />

nadmašili druge; izumili su raznobojne<br />

fine tinte koje daju vrlo lijep izgled<br />

knjigama.<br />

Kao oruđe za pisanje služilo je trščano<br />

pero (qalam), koje se zarezivalo džepnim<br />

nožem na odsječenoj stabljici. Tinta (hibr)<br />

pravila se po raznim recepturama, bilo iz<br />

čađi, bilo iz šišarke ili iz raznih biljaka,<br />

i lijevala u tintarnicu koja je ispunjena<br />

mehkanim vlaknom. Pera, tintarnica,<br />

džepni nožić, odsječena stabljika i drugi<br />

pribor čuvani su u sanduku od kartona<br />

ili kovine, tintarnica se mogla pričvrstiti i<br />

vani na sanduku.<br />

Zaključak<br />

Povijest arapske književnosti<br />

započinje s pojavom, oko kraja 5. st.<br />

nove ere, na sjeveroistoku Arabije i na<br />

rubu Eufrata škole arapskih pjesnika,<br />

čiji su veći ili manji odlomci sačuvani.<br />

Druga generacija te škole, kod koje je<br />

najistaknutiji bio Imru’l- Qajs, razvila je<br />

svoje tehničke i umjetničke metode do<br />

visokog stupnja savršenosti. Njihove ode,<br />

tehnički nazivane kasida (Qasida množ.<br />

qasa’id) dale su tipove i uzore kasnijim<br />

generacijama arapskih pjesnika. Djela<br />

te škole raširila su se velikom brzinom<br />

po Arabiji i područjima arapskog<br />

stanovništva u Siriji i Mezapotamiji.<br />

Tokom prvog stoljeća islama kasida<br />

se gotovo isključivo njegovala od grupe<br />

pjesnika beduinskog porijekla u Iraku<br />

i Mezopotamiji, a koji su poglavito<br />

predstavljali el-Ahtal, Džerir, el-Ferezdaq<br />

i Zu’r-Rumma. U ovo vrijeme kasida, kao<br />

jedno umjetničko djelo, se čuvala usmeno<br />

tako da nisu zabilježene pisane vrste ovog<br />

tipa, bez obzira o kakvim temama su one<br />

govorile, da li o mufahara, hamasa, risaa,<br />

gazel ili o bilo kojoj drugoj vrsti.<br />

Traganjem za Poslanikovom predajom<br />

(hadis), koje se razvilo u 2. stoljeću po<br />

Hidžri i pojavljivanjem mnogih knjiga<br />

koje podupiru u tom pravcu kao što su<br />

“šest knjiga”, al-Buharija, Muslima, at-<br />

Tirmizija, Abu Davud, Ibn Madže i an-<br />

Nisaii, u namjeri da učvrste vladajuće<br />

mjesto koje je bilo stečeno u pravnim<br />

znanostima. Isto i Musned Ahmeda ibn<br />

Hanbala 855. god., možemo svrstati u<br />

istom pravcu koji podržava ove druge<br />

vrste knjige koje su podržavale određeni<br />

LITERATURA<br />

Knjige:<br />

1. Mehmed Handžić, eseji, rasprave,<br />

članci, (urednik i priređivač<br />

Enes Karić) - Sarajevo: Ogledalo<br />

1999. god.<br />

2. Fazlur Rahman, Duh islama,<br />

Prosveta- Beograd 1983. god.<br />

3. Nerkez Smailagić, Leksikon<br />

islama, Svjetlost-Sarajevo 1990.<br />

god.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

63<br />

pravac u historiji islamske kulture koja je<br />

išla tako brzo u vrijeme kada je Zapad za<br />

cijelo stoljeće bio iza nje.<br />

Pravne škole, s druge strane, već su<br />

dosegle stadij stvaranja velikih djela, u<br />

isti mah izlaganja i sporova. Hanefijska<br />

škola Iraka stala je na čelu, s Abu<br />

Jusufom 789.god. i Muhammedom aš-<br />

Šejbanijem 804. god., dok je medinska<br />

škola stvorila prvi važan korpus<br />

sudbenih hadisa u zborniku al-Muvatta’<br />

od Malika ibn Enesa 795. god.. Od<br />

naredne generacije, aš-Šafii je mogao<br />

uspostaviti i braniti, u nizu rasprava<br />

(al-Umm), principe koje su trebali, od<br />

sada, upravljati pravnim razmišljanjem<br />

sunnitskog islama.<br />

Što se tiče kur’anskih izučavanja,<br />

praksa usmenog prenošenja još uvijek<br />

je prevladavala, a prvo djelo sastavljeno<br />

o tumačenju Kur’ana, čini se da je bilo<br />

djelo Abu Ubajde.<br />

Na kraju možemo reći da je<br />

razvijanjem metoda, tehničke obrade<br />

i proizvodnje papira i korišćenja<br />

pribora za pisanja, islamska kultura<br />

dosegla zvjezdane visine izučavanjem<br />

helenističke kulture, i prenošenja<br />

plodova te kulture prevođenjem grčkih<br />

djela iz raznih oblasti znanosti.<br />

Štampanje knjiga, muslimane<br />

prilično rano, još u srednjem stoljeću,<br />

dovelo je do prave kulturne revolucije<br />

i renesanse svih oblika znanja i nauke<br />

u zemljama pod muslimanskom<br />

upravom, gdje su stvoreni optimalni<br />

uvjeti za prenošenje svih oblika znanja<br />

i znanosti u Evropi, kao i očuvanja<br />

nasljeđa starih naroda kao i helenističke<br />

kulture od gubljenja.<br />

Muslimani su odigrali vrlo važnu<br />

ulogu u svim kulturnim dešavanjima u<br />

srednjem vijeku i imali su dosta toga čime<br />

bi se ponosili, za razliku od sadašnjega<br />

vremena, kad su ostavili i zanemarili<br />

nauku, pa su morali potpasti pod razne<br />

uticaje u raznim oblastima, a pogotovo<br />

naučnim.<br />

Ostali izvori:<br />

1. Kur’an s prevodom, Besim Korkut,<br />

štampan u Medini 1412.h.g.<br />

2. E.J. Brill, The encyclopaedia of<br />

islam - new edition (Enciklopedija<br />

islama -VIII dio), 1995.god.<br />

3. http://www.saudiaramcoworld.<br />

com, Papyrus in Two, Written by<br />

Jonathan M. Bloom<br />

4. http://www.saudiaramcoworld.<br />

com, A History of Paper, Jonathan<br />

M. Bloom


No comment<br />

Zbog puštanja vjetra prijeti<br />

mu 10 godina zatvora<br />

Harold Wayne Hardley, 19-godišnjak<br />

iz Mississippija, mogao bi<br />

ostati zapamćen kao osoba koja<br />

je završila u zatvoru na 10 godina<br />

zbog običnog ispuštanja vjetra u<br />

univerzitetskoj biblioteci. Harold<br />

je na toaletnom papiru ispisao<br />

poruku da je u biblioteci “ispustio<br />

bombu”. Stvari su tada ubrzo<br />

eskalirale i prije nego što je nesretni<br />

Harold uspio reći: ‘Čekaj, je<br />

l’ to mene neko zeza’, fakultet su<br />

preuzele 11 agencija i sigurnosnih<br />

službi koje su krenule u potragu za<br />

“teroristom”. Rukopis je odmah<br />

prepoznat i Harold je uhapšen, a<br />

zbog nespretno sastavljene obavijesti<br />

o tome kako je ispustio vjetar u<br />

biblioteci prijeti mu čak 10 godina<br />

zatvora.<br />

Dnevni avaz, 14. februar 2012.<br />

Konkurs za najbolju novu<br />

hrvatsku riječ<br />

Evo nekih od riječi koje su ove<br />

godine pristigle - brojomat (uređaj<br />

koji izbacuje broj mjesta u<br />

redu za čekanje), odobrenica (licenca),<br />

zatipak (tipfeler), razvojnik<br />

(developer, onaj koji što razvija),<br />

bezoklijevno (promptno),<br />

daroteka (gift shop), dodirnik<br />

(touch screen), klizinica (slajd),<br />

ponovak (repriza), jušnjača (šefla),<br />

nejasnica (nejasna riječ),<br />

blaćenik (osoba izvrgnuta javnoj<br />

poruzi, koju blate), iskočnik (pop<br />

up window, prozor na mrežnim<br />

stranicama koji sam iskoči), bojomet<br />

(paintball), rasprodajnica<br />

(outlet), rječarenje (rafting),<br />

sunčaljka (ležaljka za sunčanje,<br />

ligištul), spojnik (modem), nekapnica<br />

(napravica koja se utakne u<br />

grlić vinske boce, sprječava kapanje<br />

vina pri nalijevanju), cjelozrni<br />

(integralni), zapozorje (backastage),<br />

bocar (osoba koja za život<br />

zarađuje skupljajući i prodajući<br />

boce), biciklati (voziti bicikl),<br />

spojište (modem).<br />

Depo.ba, 15. februar 2012.<br />

Mladići iz Koraja napravili<br />

prvu snježnu<br />

džamiju<br />

Naslov u Dnevnom avazu, 17. februar<br />

2012.<br />

Slovenija: 100 eura kazne<br />

za kukurikanje<br />

U općini Log - Dragomer, kraj<br />

Ljubljane, zabranjeno je glasanje životinja<br />

tijekom noći. Oni koji ne utišaju<br />

svog pijetla ili psa moraju platiti 100<br />

eura kazne.<br />

Poskok.info, 17. februar 2012.<br />

Najgluplje izjave George Busha<br />

Prnjavor: Popo Zlatko<br />

Zabranio sahranu partizana<br />

Press.rs, 18. februar 2012.<br />

Promijenili tok rijeke<br />

kako bi gazda Čečenije<br />

mogao napraviti dvorac<br />

od zlata<br />

Jutarnji list, 22. februar 2012.<br />

Bivši predsjednik SAD Džordž Buš će biti upamćen po mnogobrojnim gafovima,<br />

gramatičkim greškama i neobičnim grimasama. Britanski “Telegraf”<br />

sačinio je listu najnepromišljenijih izjava američkog lidera.<br />

1. “I tako, u mojoj državi... mojoj Državi Unije... ili samo državi... moj govor<br />

naciji, kako god da je zovete, govor naciji... Tražio sam od Amerikanaca da<br />

daju 4.000 godina... 4.000 sati tokom narednih, odnosno tokom ostatka njihovih<br />

života, kako bi služili Americi. To sam tražio, 4.000 sati”.<br />

2. “Znam da ljudi i ribe mogu zajedno da žive u miru.”<br />

3. “Rijetko se postavlja pitanje da li naša djeca uče.”<br />

4. “Nemam nimalo sumnje, nijednu jedinu sumnju, da ćemo propasti.”<br />

5. “Bilo bi pogrešno da Senat Sjedinjenih Država dozvoli da bilo koja vrsta<br />

ljudskog kloniranja izađe iz te komore.”<br />

6. “Želim da se zahvalim desetinama primjera ljudi koji su sa socijalne pomoći<br />

prešli na posao, stvarnim primjerima ljudi koji su osnovali firmu i svečano se<br />

obavezali da će uporno raditi na sopstvenom poboljšanju.”<br />

7. “Postoji jedna stara izreka u Tenesiju, znam da je to u Teksasu, vjerovatno u<br />

Tenesiju, koja kaže: Ako me prevariš jednom, srami, srami se. Ako me prevariš,<br />

ne možeš ponovo biti prevaren.”<br />

8. “Naši neprijatelji su inovativni i imaju izvore, kao i mi. Oni nikada ne<br />

prestaju da smišljaju nove načine da povrijede našu zemlju i naše ljude, kao<br />

ni mi.”<br />

9. “Previše dobrih ljekara napušta posao. Previše ginekologa širom ove zemlje<br />

nije u mogućnosti da praktikuje svoju ljubav sa ženama.”<br />

10. “Nije uvijek bilo tako da su Sjedinjene Države i Amerika imale bliske odnose.<br />

Nakon svega, 60 godina smo bili u ratu, prije 60 godina smo bili u ratu.”<br />

11. “Hvala vam, Vaša Svetosti. Strašan govor!” 16. april 2008. u obraćanju<br />

papi Benediktu XVI.<br />

12. “Činjenica da su kupili tu mašinu znači da je neko napravio tu mašinu.<br />

A kada neko napravi mašinu znači da ima posla tamo gde se prave mašine.”<br />

13. “Sjećam se susreta sa majkom djeteta koje su oteli Severnokorejci upravo<br />

ovdje u Ovalnoj sobi.”<br />

Financial Times, 20. februar 2012.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

64


Nauka<br />

Fluor koristan samo u ograničenim količinima<br />

Fluor je koristan za pravilan rast<br />

zuba kod djece, ali samo u ograničenim<br />

količinima, upozorili su francuski<br />

zubari, pedijatri i toksikolozi.<br />

Istraživanja su pokazala da unosom<br />

male količine fluora zube činimo dva<br />

puta otpornijim na karijes. Ipak, velike<br />

količine mogu izazvati poremećaj koji<br />

se naziva fluoroza - trajne mrlje na zubima.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Hod i stisak ruke važni<br />

zdravstveni pokazatelji<br />

Brzina hodanja može ukazati<br />

kolike su šanse da osoba<br />

oboli od demencije u kasnijem<br />

periodu života, saopćili su<br />

američki naučnici. Također su<br />

objavili i da snaga stiska ruke<br />

u srednjoj životnoj dobi, može<br />

se dovesti u vezu sa šansama za<br />

moždani udar. Naučnici su zaključili<br />

da sporiji hod ukazuje<br />

na veće šanse od pojave demencije,<br />

a snažniji stisak na niži rizik<br />

od moždanog udara.<br />

Švicarci će očistiti Zemljinu orbitu<br />

Švicarci su odlučili očistiti<br />

Zemljinu orbitu od<br />

gomile satelitskog otpada, koji<br />

njome kruži. U tu svrhu dizajniraju<br />

poseban satelit, koji<br />

će ugrabiti i uništiti svemirski<br />

otpad u Zemljinoj orbiti,<br />

poput potrošenih raketnih<br />

dijelova, pokvarenih satelita<br />

i ostalog otpada. U narednih<br />

pet godina naučnici se nadaju<br />

kako će njihov “orbitalni smećar”,<br />

poletjeti u orbitu i početi<br />

s - čišćenjem neba iznad nas.<br />

Pamćenje se može poboljšati<br />

Pamćenje je moguće<br />

poboljšati stimuliranjem<br />

određenih oblasti<br />

mozga, tvrde američki stručnjaci.<br />

Poslije prvih obećavajućih<br />

nalaza, stručni tim<br />

najavljuje nastavak istraživanja<br />

kako bi zaključci bili<br />

potvrđeni, a zatim otkriveni<br />

i eventualni načini primjene<br />

u praksi. Grupa američkih<br />

neurologa pokazala je da je<br />

moguće podstaći pamćenje<br />

stimuliranjem posebne oblasti<br />

u mozgu.<br />

Muškarci mogu od očeva<br />

naslijediti bolesti srca<br />

Britanski naučnici su otkrili<br />

da muškarci mogu od očeva<br />

naslijediti bolesti srca preko<br />

Y hromosoma. Mediji su objavili<br />

rezultate analize DNK koji sugeriraju<br />

kako je jedna od verzija<br />

Y hromosoma povezana s 50 posto<br />

većim rizikom obolijevanja<br />

od bolesti srca. Istraživači procjenjuju<br />

kako je ova vrsta Y hromosoma<br />

prisutna kod 20 posto<br />

muškaraca.<br />

24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!