You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
SAFF broj 311<br />
<strong>Sadržaj</strong><br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
U sjeni smutnji i nereda grcaju (guše se) pravda i istina<br />
8<br />
Polumjesec<br />
Djelovanje šiija u BiH<br />
Primjer šiitskog širenja mržnje prema hanefijskom i drugim<br />
sunijskim mezhebima<br />
10<br />
Pogledi<br />
Formirano vijeće ministara BiH<br />
Prstaška politika<br />
28<br />
Islamske teme<br />
Priče i događaji iz islamske povijesti<br />
Kako je maleni Jusuf postao veliki vojskovođa Salahudin Ejjubi<br />
36<br />
Kutak za islamsku omladinu<br />
Poziv u raj<br />
Priča Sarajke Sare M.: “Tražeći istinu zastala sam na trenutak i<br />
osjetila radost - Allah je Jedini Svemogući Bog”<br />
44<br />
Zelena transferzala<br />
Rezultati popisa stanovništva<br />
Na Kosovu živi 27.488 Bošnjaka<br />
48<br />
Svijet medija<br />
Na licu mjesta<br />
Sirijska tragedija<br />
54<br />
Islambosna<br />
Malcolm X<br />
Blistavi primjer mudrosti<br />
57<br />
3
Uvodnik<br />
Referendumska volja, dvadeset godina poslije<br />
Nezavisnost Bosne i Hercegovine<br />
nije mogla biti<br />
osporena ni u vrijeme<br />
agresije Srbije i Hrvatske, a kamoli<br />
danas! Mogu nasljednici<br />
Radovana Karadžića do nesvijesti<br />
pričati o otcjepljenju Republike<br />
Srpske, ali oni dobro znaju da<br />
od tog prljavog sna nema ništa.<br />
To što pričaju samo je zamajavanje<br />
Srba kojima podgrijavaju<br />
nadu da bi Drina mogla poteći<br />
iznad Sarajeva, Kladnja, Tuzle,<br />
Sanskog Mosta... Od toga nema<br />
ništa! Drina je bila i ostat će granica<br />
naše države sa susjednom<br />
državom Srbijom. U svijetu ima<br />
toliko neuralgičnih tačaka,<br />
separatističkih pokreta,<br />
ali svijet priznaje<br />
isključivo međunarodno<br />
pravni subjektivitet priznatih<br />
država. U Europi<br />
imamo primjere separatista<br />
u Španiji, Sjever-<br />
noj Irskoj, Turskoj, ali,<br />
njihov separatizam ne<br />
seže dalje od njihovih<br />
želja. Tako je i sa srpskim<br />
separatistima koji još vjeruju<br />
u zločinačke ideje Karadžića<br />
i Mladića. Njima je bolje da što<br />
prije prestanu sanjati jalove sne,<br />
i okrenu se životu u zajedničkoj<br />
državi. Sa Hrvatima je, barem na<br />
formalnoj razini, nešto bolje, jer<br />
im nakon Tuđmana iz Zagreba<br />
stalno stižu poruke da se okrenu<br />
životu u Bosni i Hercegovini. Sve<br />
ovo govori koliko je važan, stamen,<br />
neoboriv taj historijski čin<br />
od 1. marta 1992. godine kada<br />
je 64 odsto bh. građana izglasalo<br />
nezavisnost Republike Bosne i<br />
Hercegovine. To je ona sudbinska<br />
raskrsnica koja je na bh. državnost<br />
stavila međunarodni pečat,<br />
a to znači trajni certifikat da naša<br />
država ima granice koje je dijele<br />
od Srbije i Hrvatske, da ima svoj<br />
glavni grad, hvala Bogu, Sarajevo,<br />
da ima pravo na sve druge<br />
atribute koji određuju suverenitet.<br />
Taj međunarodni pečat nije<br />
mogla razbrkati ni međunarodna<br />
zavjera, u liku lordova Karingtona<br />
i Ovena, poslije Stoltenberga,<br />
koji su u ime Evrope pomagali<br />
genocid nad Bošnjacima i vršili<br />
pritisak za unutarnju podjelu<br />
BiH. Oni da su mogli sigurno bi<br />
poništili međunarodno priznanje<br />
i isposlovali međunarodni suverenitet<br />
Karadžićevoj paradržavi koja<br />
je tek Dejtonskim sporazumom s<br />
kraja 1995. dobila status kantona/<br />
entiteta u BiH. A i taj status uvjetovan<br />
je provedbom privremenog<br />
Dejtonskog sporazuma, što znači<br />
da bi nerealizacija aneksa sedam<br />
mogla značiti poništavanje entiteta<br />
i povratak na prethodno pravno<br />
stanje. Nažalost, kod nas ne postoje<br />
nezavisne patriotske snage<br />
koje bi pokrenule pravni proces<br />
utvrđivanja kriminalnog<br />
porijekla Dejtonskog<br />
sporazuma, koji je iznuđen<br />
silom i ucjenom, u<br />
atmosferi u kojoj su Bošnjaci<br />
bili žrtve genocida<br />
u Srebrenici, a što je utvrđeno<br />
brojnim presudama<br />
u Hagu, i što tek danas<br />
negira svakako privremeni<br />
Dejtonski sporazum<br />
koji nikad nije ratificiran<br />
u Parlamentu BiH. Građani BiH<br />
su 1. marta 1992. izglasali suverenitet<br />
i međunarodni subjektivitet<br />
BiH, ali su se izjanili i u kakvoj<br />
državi žele živjeti. Ta njihova demokratska<br />
volja grubo je prekršena<br />
agresijom, genocidom, i – Dejtonskim<br />
sporazumom koji je u<br />
pravne okvire stavio tu paradržavu<br />
koja je skrivila genocid u Srebrenici.<br />
Ove činjenice znače da se borba<br />
za nezavisnost mora nastaviti,<br />
kako bi se u cijelosti rehabilitirala<br />
volja bh. građana iz marta 1992.<br />
godine. Jedno je što smo izborili<br />
i za sva vremena u amanet ostavili<br />
međunarodno priznatu BiH, a<br />
drugo je što smo dužni se boriti da<br />
ispravimo fašističke nepravde, u<br />
vidu postojanja Republike Srpske<br />
koja je autor genocida u Srebrenici.<br />
Prvi čin te borbe je izgradnja<br />
političke elite u Bošnjaka koja<br />
neće služiti Beogradu i Zagrebu i<br />
koja će u ime referendumske volje,<br />
tražiti povrat Republike Bosne i<br />
Hercegovine, kao jedinog samoodrživog<br />
uređenja naše zemlje, a iza<br />
kojeg stoji i legalitet i legitimitet.<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Bugojno<br />
part br: 6764162000885351;<br />
transakcijski: 1613000022234395<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />
Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
5
Hutba<br />
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla<br />
Ovo je obaveza svakog<br />
pojedinca shodno<br />
mogućnostima i<br />
sposobnostima. Razlika je po<br />
ovom pitanju velika između<br />
vjernika i licemjera: Licemjeri<br />
i licemjerke sličnisu jedni<br />
drugima: traže da se čine<br />
nevaljala djela, a odvraćaju od<br />
dobrih, i ruke su im stisnute;<br />
zaboravljaju Allaha, pa je i<br />
On njih zaboravio. Licemjeri<br />
su zaista pravi nevjernici.<br />
(Et-Tevba, 67.); A vjernici i<br />
vjernice su prijatelji jedni<br />
drugima: traže da se čine<br />
dobra djela, a od nevaljalih<br />
odvraćaju... (Et-Tevba, 71.).<br />
Radi toga je imam Gazalija<br />
rekao: “Ko izostavi naređivanje<br />
dobra i odvraćanje od zla ne<br />
ubraja se u vjernike.”<br />
Hatib: Aljo ef. Cikotić<br />
Hvala i zahvala Allahu, dž.š.<br />
Svjedočim da nema boga<br />
sem Allaha, Jedinog, koji<br />
nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed,<br />
s.a.v.s, Njegov rob i poslanik,<br />
neka je Allahov blagoslov na njega,<br />
njegovu porodicu, ashabe, tabi’ine i sve<br />
one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg<br />
dana.<br />
Draga braćo i cijenjene sestre, savjetujte<br />
se međusobno, naređujte dobro a<br />
od zla odvraćajte! Pomozite zalutalom!<br />
Naređivati dobro a odvraćati od zla<br />
izuzetno je važna institucija u islamu,<br />
to je štit koji štiti od raznih devijacija i<br />
zala, zaštita je od grijeha i iskušenja, štiti<br />
pripadnike islama od utjecaja šejtana<br />
i ideja njegovih poklonika.<br />
Svetosti muslimana se čuvaju, vjerski<br />
propisi se izvršavaju ukoliko se naruđuje<br />
dobro a odvraća od zla. Islamski<br />
ummet je jedino na dobrom putu<br />
ukoliko se tog pravca drži: Vi ste narod<br />
najbolji od svih koji se ikada pojavio:<br />
tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih<br />
odvraćate, i u Allaha vjerujete.<br />
(Alu ‘Imran, 110.).<br />
Obaveza svakog pojedinca<br />
Naređivati dobro<br />
a odvraćati<br />
od zla vjersko<br />
je obilježje<br />
propisano od<br />
Gospodara<br />
svjetova radi<br />
dobrobiti<br />
čovječanstva.<br />
Ukoliko se<br />
zapostavi<br />
ukinut će se<br />
najjači faktor<br />
popravljanja<br />
i jačanja<br />
društva, ljudi<br />
će postat imuni<br />
na negativne<br />
pojave.<br />
Ovo je obaveza svakog pojedinca<br />
shodno mogućnostima i sposobnostima.<br />
Razlika je po ovom pitanju velika<br />
između vjernika i licemjera: Licemjeri<br />
i licemjerke sličnisu jedni drugima: traže<br />
da se čine nevaljala djela, a odvraćaju<br />
od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju<br />
Allaha, pa je i On njih zaboravio.<br />
Licemjeri su zaista pravi nevjernici. (Et-<br />
Tevba, 67.); A vjernici i vjernice su prijatelji<br />
jedni drugima: traže da<br />
se čine dobra djela, a od nevaljalih<br />
odvraćaju... (Et-Tevba,<br />
71.). Radi toga je imam Gazalija<br />
rekao: “Ko izostavi naređivanje<br />
dobra i odvraćanje<br />
od zla ne ubraja se u vjernike.”<br />
Ukoliko je aktivnost naređivanja<br />
dobra i odvraćanja<br />
od zla na visokom nivou<br />
onda je pozicija vjernika jaka<br />
a pozicija nevjernika slaba,<br />
vjernici su snažni i ponosni a<br />
grješnici i nevaljali su poniženi<br />
i slabi.<br />
Sufjan je kazao: “Ako naređuješ<br />
dobro onda si ojačao<br />
svoga brata, a ako si odvratio<br />
od zla onda si usprkosio licemjeru-munafiku.”<br />
Kada se naređuje dobro<br />
a odvraća od zla onda se jasno<br />
razlikuje sunnet od novotarije,<br />
zna se šta je halal a<br />
šta haram, svijet shvati šta je<br />
obaveza, šta je pohvalno, dozvoljeno<br />
ili pokuđeno činiti.<br />
U takvom ambijentu dobročinstvo<br />
se čini i omiljeno je<br />
a loša djela se izbjegavaju i<br />
omražena su.<br />
Svako pametan uviđa<br />
da se u mnogim islamskim<br />
zemljama ukorijenilo neznanje i nepismenost,<br />
zagazilo se duboko u novotarije<br />
i harame, a sve to zbog nedovoljnog<br />
angažmana učenjaka i lošeg odgojnoobrazovnog<br />
sistema. Mnoge generacije<br />
odrastale su u neznanju, ne razlikuju<br />
jasno šta je dobro a šta zlo; proširile su<br />
se mnoge negativne pojave: napuštanje<br />
namaza, kamata, nemoral, alkohol i<br />
slično.<br />
Istina je da se usljed izostanka naređivanja<br />
dobra i odvraćanja od zla gubi<br />
štit, uništava brana koja štiti islam.<br />
Vrijednosti se tada devalviraju a na površinu<br />
izlaze negativnosti. Teško tada<br />
iskrenim vjernicima od neukih pokvarenjaka<br />
i grješnika. Islamski ummet i<br />
zajednica muslimana je na velikom gubitku<br />
ukoliko prepuste pojedincima da<br />
žive kako hoće, da prelaze Allahove granice<br />
živeći nemoralno, napadajući tuđu<br />
čast i ugled, čineći bezgranično grijehe.<br />
Širenje grijeha uzrokuje gubitak<br />
svjetlosti srca, gasi se baklja istinske vjere,<br />
nastaje nered i anarhija radi čega se<br />
zaslužuje Allahova kazna. Kada se loši<br />
postupci stalno viđaju postepeno<br />
se gubi u srcu potreban<br />
osjećaj negiranja i neslaganja<br />
s istim, to nekako u svijesti<br />
postane normalna pojava kao<br />
da i nije grijeh. Vrlo je opasna<br />
pojava kada srca ne preziru<br />
grijehe i kada postanu imuna<br />
na negativne postupke i ponašanje.<br />
Dužnost svakog muslimana<br />
i muslimanke je da u<br />
skladu sa svojim mogućnostima<br />
naređuju dobro i odvraćaju<br />
od zla. Posebno se<br />
treba obratiti pažnja da se<br />
ovo primijeni prema ukućanima<br />
za koje smo najviše odgovorni.<br />
Intelektualci i osobe<br />
od pera imaju obavezu to<br />
javno obznanjivati, objašnjavati<br />
i ukazivati mudro i argumentirano,<br />
kako bi dobra<br />
bilo puno više a zla manje.<br />
Blagost i širokogrudnost<br />
Neki će se povući zato<br />
što nisu kompletne ličnosti<br />
i time sebe smatraju da nisu<br />
ni kompetentni da se angažiraju<br />
na ovom polju. Učenjaci<br />
smatraju da nije uvjet da<br />
osoba bude kompletna da bi<br />
naređivala dobro i odvraćala od zla, u<br />
toku tog procesa naravno treba stalno i<br />
sebe izgrađivati.<br />
Argument za takav stav nalaze u<br />
kur’anskom ajetu koji govori o potomcima<br />
Israilovim: Jedni druge nisu odvraćali<br />
od grešnih postupaka koje su radili.<br />
Ružno li je zaista to kako su postupali!<br />
(El-Ma’ida, 79.). Bili su saučesnici u<br />
grješnim postupcima, a opet su ukoreni<br />
radi toga što nisu odvraćali jedni druge.<br />
Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allah će pomoći<br />
ovu vjeru i sa grješnikom.” (Buhari i<br />
Muslim).<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
6
Onaj ko se bavi ovom aktivnošću<br />
treba biti blag i širokogrud. Ukoliko<br />
čuje nešto što mu se ne sviđa ne treba<br />
se ljutiti već grješnicima treba prilaziti<br />
prijateljski, milostivo, želeći ih savjetovati.<br />
U takvim okolnostima treba imati<br />
na umu kako ga je Allah počastio time<br />
što ga je spasio takvog stanja. Na njih ne<br />
treba gledati oholo, s poniženjem, već strpljivo<br />
podnositi razne izazove i iskušenja<br />
kroz koja će neminovno prolaziti ukoliko<br />
pokuša na njih djelovati. Na Allaha se<br />
treba osloniti i samo od Njega pomoć i<br />
nagradu tražiti i očekivati, a Allah je dovoljan<br />
oslonac.<br />
U osnovi treba sakriti sramotu muslimana.<br />
Ako je počinio grijeh musliman<br />
to treba sakriti, a treba i sakriti tuđu sramotu<br />
prema riječima Poslanika, s.a.v.s.:<br />
“Ko prikrije sramotu muslimana Allah će<br />
pokriti njegovu i na ovom i na budućem<br />
svijetu.” (Muslim). Poslanik, s.a.v.s., je<br />
rekao osobi koja mu je dovela grješnika:<br />
“Bilo bi ti bolje da si ga pokrio svojom<br />
odjećom.” (Ebu Davud i Nesai, Albani<br />
kaže da je sahih). Ovo se odnosi na one<br />
koji nisu poznati po lošem ponašanju,<br />
koji ne uznemiravaju druge i ne čine javno<br />
kriminalne radnje.<br />
Ukoliko se zapostavi naređivanje<br />
dobra i odvraćanje od zla to će imati<br />
veoma negativne posljedice; izvitoperit<br />
će se i napustiti šeriatski propisi, proširit<br />
će se neznanje i stranputica, pojavit<br />
će se nered i nemoral tako da će nastradati<br />
muslimani. Takvim ponašanjem<br />
zaslužuje se Allahova kazna, a Allahova<br />
kazna je strašna.<br />
Ebu Bekr, r.a., prenosi da<br />
je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U<br />
kojem god narodu se pojave<br />
grijesi pa ih ne spriječe, a u<br />
mogućnosti su to da urade,<br />
samo što ih Allah nije kaznio.”<br />
(Ebu Davud, Albani kaže da<br />
je sahih).<br />
Džerir b. Abdullah veli<br />
da je čuo Allahova Poslanika,<br />
s.a.v.s., kako kaže: “Ukoliko<br />
čovjek bude činio grijehe pa<br />
ga u tome ne spriječe njegovi<br />
sunarodnjaci, a u mogućnosti<br />
su to da urade, Allah će ih<br />
kazniti prije smrti.” (Ebu Davud,<br />
Albani kaže da je hasen).<br />
Obilježje vjere<br />
Naređivanje<br />
dobra i<br />
odvraćanje<br />
od zla čuva<br />
opskrbu i<br />
produžuje<br />
život. Židovske<br />
i kršćanske<br />
svećenike Allah<br />
je prokleo,<br />
prema riječima<br />
njihovih<br />
poslanika,<br />
kada su ostavili<br />
naređivanje<br />
dobra i<br />
odvraćanje<br />
od zla, a<br />
nakon toga su<br />
kažnjavani.<br />
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Tako<br />
mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili<br />
ćete naređivati dobro i odvraćati od zla<br />
ili će vam Allah poslati kaznu, pa ćete<br />
moliti a On vam se neće odazvati.” (Tirmizi<br />
od Huzejfe, Albani kaže da je hasen).<br />
Naređivanje dobra i odvraćanje od<br />
zla čuva opskrbu i produžuje život. Ži-<br />
dovske i kršćanske svećenike Allah je<br />
prokleo, prema riječima njihovih poslanika,<br />
kada su ostavili naređivanje dobra<br />
i odvraćanje od zla, a nakon toga su kažnjavani.<br />
U jednoj izvanrednoj formi, u hadisu<br />
koji od Nu’man ibn Bešira bilježi<br />
imam Buhari, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,<br />
odslikava društvenu zajednicu i obavezu<br />
sprječavanja onih koji čine smutnju,<br />
kako bi se izbjegla zajednička propast, pa<br />
veli: “Primjer onoga koji čuva Allahove<br />
granice i onoga koji ih prelazi je kao primjer<br />
ljudi raspoređenih na lađi: jednih<br />
koji su u njenom gornjem i drugih koji<br />
su u njenom donjem dijelu. Oni koji su<br />
u njenom donjem dijelu kada zatraže da<br />
piju vode odlaze do onih koji su iznad<br />
njih, da bi zatim rekli: ‘Dajte da mi za<br />
svoje potrebe probušimo jednu rupu, da<br />
ne uznemiravamo one iznad nas.’ Ako ih<br />
puste da urade ono što namjeravaju, svi<br />
će stradati, a ako ih spriječe, spasit će i<br />
sebe i sve druge.”<br />
Ovo je jasan primjer kojim<br />
se ukazuje da zajednica muslimana<br />
treba biti blisko povezana,<br />
u kojoj će aktivnost naređivanja<br />
dobra i odvraćanja od<br />
zla biti kontinuirana, u kojoj<br />
će se svi pojedinci međusobno<br />
pomagati u čuvanju Allahovih<br />
granica. U takvoj zajednici<br />
vlada mir i sigurnost, čuva se<br />
čvrst moral. Ona je potpuno<br />
drugačija od zajednice u kojoj<br />
radi ko šta hoće, u kojoj se ne<br />
vodi briga o moralnim granicama:<br />
Misliš li ti da većina njih<br />
hoće da čuje ili da nastoji da<br />
shvati? Kao stoka su oni, čak su<br />
još dalje s Puta pravog skrenuli.<br />
(El-Furkan, 44.).<br />
Naređivati dobro a odvraćati<br />
od zla vjersko je obilježje<br />
propisano od Gospodara<br />
svjetova radi dobrobiti čovječanstva.<br />
Ukoliko se zapostavi<br />
ukinut će se najjači faktor<br />
popravljanja i jačanja društva, ljudi će<br />
postat imuni na negativne pojave tako<br />
da roditelj neće kritikovati negativne<br />
postupke svog djeteta, komšija neće savjetovati<br />
komšiju, rodbina rodbinu niti<br />
prijatelj prijatelja, neće se usmjeravati<br />
ka Pravome putu i dobrobiti i ovoga i<br />
budućeg svijeta. Ukoliko se izgubi ovo<br />
obilježje među članovima društva, takvo<br />
društvo je osuđeno na propast.<br />
Naređujte dobro a od zla odvraćajte<br />
koliko ste u mogućnosti, Allah će vas nagraditi,<br />
bit ćete u Njegovoj partiji među<br />
onima koji su se odazvali Njegovoj naredbi<br />
i koje je pohvalio u plemenitoj Knjizi:<br />
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada<br />
pojavio: tražite da sečine dobra djela, a od<br />
nevaljalih odvraćate, i<br />
u Allaha vjerujete.<br />
(Alu Imran, 110.).<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
U sjeni smutnji i nereda grcaju (guše se) pravda i istina<br />
Hatib: Abdurrahman<br />
es-Sudejs<br />
Preveo i sažeo:<br />
Amir Durmić<br />
El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />
(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />
Mala djela<br />
velikih posljedica<br />
Svako ko je iole<br />
upoznat sa temeljima<br />
na kojima<br />
se gradi vjera<br />
islam, uvjeren je da<br />
ova vjera poziva u<br />
uzoritost, uzvišeni<br />
moral, čovjekoljublje,<br />
ali i u svaki drugi<br />
vid lijepog ponašanja.<br />
To su principi<br />
i osobine koje bi trebale<br />
krasiti svakog muslimana,<br />
bez obzira radilo se o muškarcu<br />
ili ženi, o bogatom<br />
ili siromašnom. Jedan od<br />
tih uzvišenih principa koji<br />
su ugrađeni u samu srž<br />
vjere islama, jeste i princip<br />
sveopće pravednosti koja<br />
je osnovni preduvjet da u<br />
jednom društvu zavladaju<br />
mir, sigurnost i blagostanje.<br />
Uzvišeni Allah rekao je: Allah<br />
naređuje da se pravedno postupa i da<br />
se dobro čini… (En-Nahl, 90.). Ovaj<br />
princip mora biti u potpunosti ispoštovan<br />
prema svima, bez obzira<br />
radilo se o prijateljima ili neprijateljima,<br />
o bližnjima ili daljnjima, o<br />
ukućanima ili komšijama. Nepravda<br />
i nasilje, kao sušta suprotnost<br />
dobročinstvu i pravednosti, moraju<br />
prestati i biti iskorijenjeni, ili, u<br />
najmanju ruku, svedeni na najmanji<br />
mogući nivo. Osudu nepravde i<br />
nasilja nalazimo u svim nebeskim<br />
religijama, a razlog je jasan: oni su<br />
jedan od glavnih uzroka nereda, pobuna,<br />
nesigurnosti i ratova. Rekao<br />
je Poslanik, s.a.v.s.: “Ukoliko ljudi<br />
vide nasilnika kako čini nepravdu<br />
pa ga u tome ne spriječe, približilo<br />
se vrijeme kada će ih sviju od Allaha<br />
zadesiti kazna.” (Tirmizi). Vrijeme<br />
u kojem Allahovom voljom živimo,<br />
obiluje nasiljem i nepravdom koje<br />
vladari silnici sprovode nad svojim<br />
potlačenim narodima, odbijajući<br />
da čuju glas razuma i istine i da se<br />
prođu nasilničkog djelovanja. Čak<br />
su i predislamski pagani osuđivali<br />
nasilje i nepravdu, te pomagali potlačene<br />
i nemoćne. Iako mušrici koji<br />
Osudu nepravde<br />
i nasilja<br />
nalazimo u<br />
svim nebeskim<br />
religijama, a<br />
razlog je jasan:<br />
oni su jedan od<br />
glavnih uzroka<br />
nereda, pobuna,<br />
nesigurnosti i<br />
ratova.<br />
su robovali kipovima i svojim<br />
strastima, predislamski<br />
Arapi su sklopili savez kojeg<br />
su nazvali Savez vrlih<br />
dobročinitelja a kojim su<br />
jednoglasno osudili činjenje<br />
nepravde bilo kome, i obavezali<br />
se da će potlačenom<br />
uvijek biti na pomoći. Čak<br />
je i Poslanik, s.a.v.s., prisustvovao<br />
tom savezu još prije<br />
poslanstva, a nakon što je<br />
primio Objavu i postao poslanik, pohvalio<br />
je taj savez rekavši: “Bio sam<br />
prisutan u kući Abdullaha b. Džud’ana<br />
kada je zaključen taj ugovor, a svoje<br />
učešće u njemu ne bih mijenjao ni za<br />
stado crvenih deva. Kada bih i sada,<br />
u islamu, bio pozvan nekom takvom<br />
ugovoru, ja bih se na njega rado odzvao.’’<br />
(Bejheki, Sunenul-Kubra). Stoga<br />
pozivamo sve ljude dobre volje, bili oni<br />
muslimani ili ne, da zajednički osudimo<br />
nasilje koje silnici i nepravednici<br />
čine nad svojim narodima, te da damo<br />
sve od sebe da krvoproliće prestane što<br />
prije, jer se u suprotnom bojimo da će i<br />
nas same zadesiti Allahova kazna, a zulumćarima<br />
poručujemo: Oni su se zaklinjali<br />
Allahom, najtežom zakletvom,<br />
da će se, bolje nego bilo koji narod,<br />
držati Pravoga puta – samo ako im<br />
dođe onaj koji će ih opominjati. I kad<br />
im je došao onaj koji opominje, njegov<br />
dolazak im je samo povećao otuđenje:<br />
oholost na Zemlji i ružno spletkarenje<br />
– a spletke će pogoditi upravo one koji<br />
se njima služe. Zar oni mogu očekivati<br />
nešto drugo već ono što je zadesilo narode<br />
drevne? U Allahovim zakonima<br />
ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim<br />
zakonima ti nećeš naći odstupanja.<br />
(El-Ahzab, 42.-43.).<br />
Hatib: Dr. Abdulmuhsin el-Kasim<br />
Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />
Svaka hvala pripada Allahu, Njega<br />
Shvalimo, od Njega pomoć i oprost<br />
tražimo, i njemu se utječemo od zla<br />
naših duša i naših loših djela. Koga On<br />
na Pravi put izvede, niko ga u zabludu ne<br />
može odvesti, a koga On u zabludi ostavi,<br />
niko ga na Pravi put ne može izvesti.<br />
Svjedočim da je samo Allah istinski Bog,<br />
koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed<br />
Allahov rob i poslanik, neka je<br />
na njega, njegovu čistu porodicu i plemenite<br />
ashabe, vječni Allahov rahmet i<br />
mir. Bojte se Allaha, jer onaj ko se bude<br />
bojao Allaha, postići će visoke stepene<br />
(deredže), i čeka ga lijep povratak Allahu,<br />
poslije smrti. Kada Allah, dželle šanuhu,<br />
želi nekoga počastiti istinskom spoznajom<br />
i puninom ljubavi prema Njemu, On<br />
Njegovo srce nadahne sviješću o Svojim<br />
uzvišenim atributima, a posebno onima<br />
koji svjedoče Njegovo beskrajno dobro,<br />
blagodarnost, obilato nagrađivanje i uvišestručavanje<br />
nagrade za, u ljudskim očima,<br />
neznatna djela. U kontekstu govora<br />
o neizmjernom zadovoljstvu, radosti i zahvali<br />
koju će stanovnici Dženneta iskazati<br />
prema Allahu, nakon što ih On smjesti u<br />
obećano imboravište, Uzvišeni veli: “Hvaljen<br />
neka je Allah” - govorit će - “koji je od<br />
nas tugu odstranio - Gospodar naš, zaista,<br />
mnogo prašta i blagodaran je - koji nam je,<br />
od dobrote Svoje, vječno boravište darovao,<br />
gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost<br />
neće snalaziti.” (Fatir, 33.-34.). Najniža<br />
progresija kojom Allah, dželle šanuhu,<br />
nagrađuje dobro učinjeno djelo je ona<br />
desetorostruka (desetorostruka nagrada za<br />
jedno dobro djelo), a o čemu govori sljedeći<br />
ajet: Ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko<br />
nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo,<br />
bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće<br />
im se učiniti nepravda. (Prijevod značenja,<br />
El-En’am, 160.). Način na koji se Allah,<br />
dželle šanuhu, zahvaljuje (odužuje) Svojim<br />
robovima za njihovu poslušnost i pokornost,<br />
jeste da im obećava džennetske perivoje,<br />
u kojima će vječno uživati i u kojima,<br />
niučemu, neće oskudijevati. Zato vjernik<br />
ne smije potcijeniti ni jedno dobro djelo,<br />
makar ono u njegovim očima izgledalo<br />
malo i bezvrjedno, jer ne zna koje će ga<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
8
El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)<br />
Teror nad muslimanskom porodicom<br />
Hatib: ‘Ikrime Sabri<br />
Preveo i sažeo: Esad Mahovac<br />
Posebna odlika<br />
Allahovog<br />
višestrukog<br />
nagrađivanja je<br />
da za djela, koja<br />
ne zahtijevaju<br />
veliki napor<br />
i trud, daje,<br />
za ljudski<br />
pojam, gotovo<br />
nevjerovatne<br />
nagrade, pa je<br />
tako nagrada za<br />
tevhid, prirodnu<br />
i urođenu vjeru<br />
s kojom se<br />
svaki čovjeka<br />
rađa, ni manje<br />
ni više nego<br />
Džennet.<br />
djelo, na kraju, uvesti<br />
u Džennet, možda<br />
to bude upravo to<br />
“malo” djelo. Jedna<br />
od Poslanikovih<br />
preporuka je: “Ne<br />
potcjenjuj ni jedno<br />
dobro djelo.” (Muslim).<br />
Rekao je Ibn<br />
Hadžer: “Čovjek ne<br />
treba odustajati od<br />
dobrog djela, bez<br />
obzira koliko ono<br />
u njegovim očima<br />
izgledalo malo, kao<br />
što ne treba činiti<br />
loše djelo, bez obzira<br />
koliko mu se<br />
činilo malim, jer ne<br />
zna koje će mu djelo<br />
priskrbiti Allahovu<br />
milost, a koje će<br />
ga koštati Allahove<br />
srdžbe.’’ Posebna odlika Allahovog višestrukog<br />
(neizmjerenog, obilnog) nagrađivanja<br />
je da za djela, koja ne zahtijevaju<br />
veliki napor i trud, daje, za ljudski pojam,<br />
gotovo nevjerovatne nagrade, pa je tako<br />
nagrada za tevhid, prirodnu i urođenu<br />
vjeru s kojom se svaki čovjeka rađa, ni<br />
manje ni više nego Džennet, kao što kaže<br />
Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem: “Ko<br />
dođe pred Allaha, a nije Mu činio širka,<br />
ući će u Džennet!” (Muslim). “Čije zadnje<br />
riječi, na ovome svijetu, budu riječi la ilahe<br />
illallah, ući će u Džennet.’’ Za pojedinačne<br />
ibadetske obaveze, koje se ponavljaju<br />
više puta u toku dana i noći, Allah je obećao<br />
brisanje grijeha i otvaranje džennetskih<br />
vrata: obredno čišćenje je podigao na<br />
stepen polovine vjere, upotreba misvaka<br />
(grubog drvceta kojim se čiste zubi) donosi<br />
Njegovo zadovoljstvo, ko se abdesti i<br />
upotpuni abdest, njegovo tijelo oslobađa<br />
se od grijeha, ko, na kraju abdesta, izgovori<br />
riječi šehadeta, otvorio je sebi osmora<br />
džennetska vrata, i ući će u Džennet (na<br />
Sudnjem danu), na koja od njih bude htio.<br />
(Muslim).<br />
Danas je sve više onih koji su<br />
“ljubomorni” na našu čast,<br />
na našu porodicu... Sve je više<br />
onih koji kao gladni vukovi<br />
oblijeću oko zabrane koju je<br />
islam zaštitio mnogim ogradama<br />
i propisima, ali je sve<br />
manje dosljednih pastira<br />
koji razumijevaju preuzetu<br />
obavezu i emanet od Allaha.<br />
Ti isti pastiri zaboravljaju na<br />
riječi Uzvišenog koji kaže:<br />
O vi koji vjerujete, sebe i porodice<br />
svoje čuvajte od vatre<br />
čije će gorivo ljudi i kamenje<br />
biti. (Et-Tahrim, 6.). Mnogo<br />
je muslimana koji zapostavljaju<br />
odgoj svojih supruga i<br />
svoje djece i to je činjenica<br />
koja je dobro poznata neprijateljima<br />
ove vjere i nažalost<br />
dobro iskorištena sa njihove<br />
strane. Muslimanska porodica<br />
je danas jedna od najčešćih<br />
meta neprijatelja. Da bi narušili<br />
ovu instituciju oni izmišljaju zakone,<br />
donose odluke i opet, nažalost, nalaze<br />
maloumnike koji su spremni da sprovedu<br />
tu nepravdu nad muslimanima.<br />
Danas se muslimani uveliko pozivaju<br />
da svoje probleme povjere svojim<br />
“vjernim prijateljima” koji će ih riješiti<br />
preko novouvedene institucije u naše<br />
zemlje pod nazivom Porodični sud.<br />
Sve više je žena i kćerki koje se žale tim<br />
sudovima na svoje muževe ili očeve, a<br />
dobro nam je poznato na čiju stranu će<br />
oni stati. Mi dobro znamo da islam ne<br />
podržava nasilje, niti bilo kakav oblik<br />
diskriminacije, ali isto tako znamo da<br />
islam nudi svoja rješenja koja su blagotvorna<br />
za porodicu i sve njene članove.<br />
Jedan od zakona tog suda kaže da<br />
se žena koja je mimo svoje volje imala<br />
odnos sa svojim zakonitim mužem<br />
tretira kao ona nad kojom je izvršeno<br />
silovanje i naravno počinilac tog akta<br />
će biti kažnjen zatvorskom kaznom.<br />
Zar ovako supruga pazi na svoju porodicu<br />
i na svoj emanet prema njoj?!<br />
Da li se na ovakav način rješavaju problemi?!<br />
Islam je svakom od supružnika<br />
odredio njegova prava i njegove<br />
zabrane. Islam zabranjuje da čovjek ili<br />
žena otkrivaju ono što se desi u postelji,<br />
a kako onda protumačiti postupak<br />
Mi dobro<br />
znamo da<br />
islam ne<br />
podržava<br />
nasilje, niti bilo<br />
kakav oblik<br />
diskriminacije,<br />
ali isto tako<br />
znamo da<br />
islam nudi<br />
svoja rješenja<br />
koja su<br />
blagotvorna za<br />
porodicu i sve<br />
njene članove.<br />
žena koje odlaze na sud i<br />
svog supruga optužuju da<br />
je nad njima počinjeno silovanje.<br />
Zar ne znaju da<br />
Allah zabranjuje da se prava<br />
traže negdje drugdje mimo<br />
islamskih sudova. Allah<br />
Uzvišeni o tome kaže: Zar<br />
ne vidiš one koji tvrde da<br />
vjeruju u ono što se objavljuje<br />
tebi i u ono što se je objavljeno<br />
prije tebe pa ipak žele<br />
da im se pred tagutom sudi,<br />
a naređeno im je da u njega<br />
ne vjeruju. A šejtan želi da<br />
ih u veliku zabludu navede. (En-Nisa,<br />
60.). Takvi legaliziraju zinaluk ukoliko<br />
on biva uz obostrano zadovoljstvo,<br />
a spremni su da rasture brak muslimana<br />
pod izgovorom nasilja i terora.<br />
Isto možemo reći i u pogledu kćerki<br />
koje tuže svoje muževe da im ne<br />
dozvoljavaju slobodu kakvu im nudi<br />
Zapad. I u ovakvim slučajevima otac<br />
gubi presudu i biva kažnjavan a porodica<br />
trpi i biva narušena. Prije nego<br />
što se ovo desi svaki od nas mora da<br />
ispuni emanet odgoja svoje djece, a ne<br />
da toga bude svjestan kada se nepravedno<br />
nađe iza rešetaka.<br />
Druga vrsta terora nad porodicom<br />
jeste takozvani običajni brak koji se<br />
obavlja u tajnosti, a što islam zabranjuje,<br />
jer poznato je iz Poslanikovih,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, hadisa da<br />
nema braka bez staratelja. Djevojka<br />
inače lahko pada kao žrtva laskavih<br />
riječi i lažnih obećanja, te tako obmanjena<br />
pristaje na tu vrstu braka bez<br />
znanja svojih roditelja. Da stvar bude<br />
još bolnija postoje advokati i kojekakvi<br />
biroi koji to legaliziraju i tako zlo<br />
postaje još veće. Oni koji se igraju sa<br />
tuđom čašću trebaju se bojati Allaha i<br />
okaniti se tih prljavih poslova. Molim<br />
Allaha da sačuva naše porodice i našu<br />
čast, jer On je jedini kadar da to učini.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
9
Polumjesec<br />
Europa<br />
Breivik i Le Pen su dokaz<br />
utjecaja srpskih zločinaca<br />
na širenje mržnje prema<br />
islamu i muslimanima<br />
u Europi<br />
www.rijaset.ba<br />
Web portal Rijaseta je najutjecajniji medij Islamske<br />
zajednice u BiH<br />
Zahvaljujući velikoj zainteresiranosti<br />
domaće i strane javnosti za<br />
kretanja u i oko Islamske zajednice<br />
u Bosni i Hercigovini, te uzimajući<br />
u obzir da je i kod nas korištenje<br />
internet komunikacija podignut na<br />
zavidan nivo, web portal Rijaseta<br />
IZ u BiH je za kratko vrijeme<br />
postao glavni i najutjecajniji medij<br />
Islamske zajednice u BiH. www.rijaset.ba<br />
je medij koji je Islamskoj<br />
zajednici u BiH omogućio brzu i<br />
adekvatnu komunikaciju sa javnošću.<br />
Nema sumnje da će www.rijaset.ba<br />
u narednom periodu postati<br />
još jači i utjecajniji medij.<br />
Bivši predsjednik ekstremno<br />
desnog Nacionalnog fronta Jean-Marie<br />
Le Pen priznao je prošle<br />
sedmice da se susreo s bivšim<br />
političkim vođom bosanskih Srba<br />
Radovanom Karadžićem kada je<br />
za njim tragalo međunarodno pravosuđe.<br />
“Da”, odgovorio je Le Pen<br />
na pitanje i-Tele o knjizi “Misija Le<br />
Pen” koja treba uskoro da izađe i<br />
koju je napisao njegov bivši tjelohranitelj<br />
Thierry Legier, a u kojoj<br />
se spominje susret s Radovanom<br />
Karadžićem. “Nisam ja zadužen<br />
za gonjenje ratnih zločinaca koje je<br />
označilo javno mnijenje”, kazao je<br />
Jean-Marie Le Pen.<br />
Nekoliko dana ranije mediji u Srbiji<br />
su otkrili da je kršćanski terorista iz<br />
Norveške Anders Breivik održavao<br />
bliske veze sa srpskim zločincem<br />
Legijom. Anders Breivik je u svom<br />
manifestu napisao da je dosta naučio<br />
o borbi protiv muslimana od<br />
“jednog srpskog borca koji je pobio<br />
dosta muslimana u Bosni”. Ova<br />
dva slučaja jasno ukazuju koliko su<br />
jake i bliske veze između evropskih<br />
i srpskih fašista i mrzitelja islama<br />
i muslimana. Također, iz navedenih<br />
slučajeva da se primijetiti da<br />
su evropski fašisti imali detaljnu<br />
psihološko-propagandnu obuku<br />
od strane srpskih zločinaca koji su<br />
evropskim kolegama u detalja opisali<br />
gdje, kako i koliko su pobili<br />
muslimana u Bosni i Hercegovini.<br />
Kako SDP državnim parama plaća<br />
naklonost novinara FTV-a<br />
SDP-ova hedija novinarima<br />
Federalne televizije za<br />
dugogodišnje sluganstvo<br />
S<br />
DP nije zaboravio na svoje<br />
vjerne novinare iz Federalne<br />
televizije kada su ovih dana ras-<br />
podjeljivali j<br />
udobne fotelje vla-<br />
sti u državnim i entitetskim in-<br />
stitucijama. SDP-ovi političari<br />
sa sobom u vlast poveli gomilu<br />
savjetnika, mnogi od tih savjet-<br />
nika su novinari ili bliska fami-<br />
lija Federalne televizije. Tako je<br />
Damir Kaletović uhljebio svoju<br />
suprugu u Ministarstvo sigurno-<br />
sti BiH, izvršni direktor FTV-a<br />
Zvonimir Jukić, svoju suprugu<br />
je uposlio za savjetnika u Vladi<br />
Federacije BiH, na isto mjesto<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
10<br />
svoju suprugu uhljebio je direktor<br />
RTVFBiH-a, Džemal Šabić,<br />
a Bakir Hadžiomerović je svog<br />
mlađeg brata smjestio da savje-<br />
tuje SDP-ovog načelnika općine<br />
Centar, Dževada Bećirevića.<br />
Ne bi imali ništa protiv da SDP<br />
novinarima FTV-a daje pla-<br />
će iz svog a ne državnog džepa.<br />
Nažalost, valja nam naredne, naj-<br />
manje tri godine, trpiti nasilje<br />
FTV-oca koji će se znati odužiti<br />
svojim gazdama.
Ludi polumjesec<br />
Međunarodni borci protiv antisrba<br />
Međunarodna inicijativa za praćenje<br />
antisrbizma iz Novog<br />
Sada uskoro će snimiti video spot,<br />
koji će biti posvećen silovanim<br />
Srpkinjama i koji će poslati jasnu<br />
poruku i holivudskoj glumici<br />
i rediteljki Anđelini Đoli, ali<br />
i svim drugim takozvanim humanitarcima,<br />
piše banjalučki list<br />
Fokus. Ne zna se šta je u ovoj<br />
Apel za pomoć<br />
Porodici Uka hitno potrebna sredstva za liječenje<br />
Es-selamu alejkum. Zovem se Uka<br />
Fatima i ovim putem Vam se obraćam<br />
za pomoć mojoj kćerki Merjem<br />
koja ima 6 godina. Merjem je teško<br />
obolila a dijagnoza ubrzan hormon rasta.<br />
Petočlana smo porodica, živimo u<br />
Konjicu. Merjem svaki mjesec ide na<br />
terapije u Mostar, na Bijeli Brijeg. A na<br />
žalost ja nemam sredstava da finansiram<br />
njen odlazak na terapije.<br />
Ja i muž smo nezaposleni,školujemo<br />
dvoje starije djece.Moj suprug je bio<br />
pripadnik Armije BIH. Suprug je bolestan<br />
obolio od PTSP i liječi se na<br />
psihijatriji u Konjicu. Najveći problem<br />
nam je odlazak u Mostar na terapije i<br />
hrana za Merjem, naime Merjem mora<br />
da jede posebnu hranu koja ne smije<br />
imati sastojaka hormona u sebi. Takva<br />
hrana nas košta u prosjeku 400,00 KM<br />
mjesečno. Hvala Dragom Allahu, uz<br />
pomoć dobrih ljudi ja mogu finansirati<br />
nabavku inekcija za Merjem, jedini<br />
vijesti luđe. Međunarodni antisrbi<br />
su zaista originalno ime za<br />
jednu organizaciju, a tek njihova<br />
najava da će uskoro snimati spot<br />
o silovanim Srpkinjama. Kao da<br />
se radi o snimanju spota za neku<br />
antisrpsku međunarodnu pjesmu.<br />
Priznajemo, ovo je najoriginalnija<br />
ludost u prvih nekoliko polumjeseca<br />
ove godine.<br />
problem mi je putni trošak i hrana za<br />
Merjem. Ovim putem Vam se obraćam<br />
da mi pomognete koliko ste u mogućnosti.<br />
Merjem se mora liječiti, primati<br />
inekcije do 20.10.2013. godine, a za<br />
svaki odlazak u Mostar mi moramo<br />
izdvojiti minamalno 50,00 KM. “Ko<br />
spasi jedno biće kao da je spasio čitavo<br />
čovječanstvo.”<br />
Uka Fatima<br />
ul. Zuke Džuhmura<br />
88400 Konjic<br />
062-279-902<br />
Uplata sredstava u KM može se izvršiti<br />
na račun<br />
3386800662351<br />
sa pozivom na broj 45261342000<br />
Uplata sredstava u eurima<br />
UniCredit bank dd BiH<br />
IBAN BA39 3386 8028 6855 7258<br />
Swift Code UNCRBA22<br />
Broj računa 45261342101<br />
Uka Ali.<br />
Srpska pravoslavna crkva<br />
Lažljivi pop Neđo<br />
Polovinom prošlog mjeseca u<br />
Glasu Srpske oglasio se bijeljinski<br />
pop Nedeljko Neđo Pajić koji je<br />
u kratkoj kolumni napisao gomilu<br />
uvreda i laži o našem uvaženom<br />
reisu dr. Mustafi Ceriću. U tom<br />
kratkom tekstu pop Neđo se lažno<br />
predstavio u svjetlu mira i širenja<br />
tolerancije. A onda je iz Bijeljine<br />
na adresu web portala Rijaseta<br />
IZ-e u BiH stigao tekst sa argumentima<br />
ko je ustvari pop Neđo.<br />
“A šta bi i mogao napisati pop koji<br />
je i sam u toku agresije masovno<br />
pokrštavao bijeljinske muslimane.<br />
Ili kako to pop Neđo jednom prilikom<br />
izjavi 1994. godine da on ne<br />
pokrštava muslimane masovno već<br />
pojedinačno, i da u tome nema ništa<br />
lošeg što su se ljudi vratili vjeri<br />
svojih pradjedova. Na koje je pradjedove<br />
mislio pop Neđo? Možda<br />
na Mehmed-pašu Sokolovića za<br />
kojeg je u vjeronaučnom udžbeniku<br />
za 7. razred napisao: “Kada<br />
je jedan od veoma uticajnih Srba,<br />
poturčenjak, Mehmed Sokolović,<br />
postao turski paša, došlo je do promjene<br />
u korist Srpske crkve, jer on<br />
nikada nije zaboravio svoje srpsko<br />
porijeklo”, napisao je anonimni<br />
autor. Pop Neđo je pomislio da su<br />
njegovi zločinački i mrziteljski tragovi<br />
dobro pokriveni. Na njegovu<br />
žalost u BiH ima još uvijek dosta<br />
sposobnih i svjesnih Bošnjaka koji<br />
znaju i spremni su da brane svoju<br />
vjeru. Upravo zbog ove činjenice<br />
pop Neđo i njegovi mentori i saradnici<br />
mrze reisa Cerića jer svojim<br />
djelom ohrabruje Bošnjake da<br />
ne saginju glavu pred zločincima<br />
kao što je pop Neđo.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
11
Federalna televizija<br />
Skandalozno: FTV danima<br />
objavljuje reklamu u kojoj<br />
su Mojsije - Musa, a.s,<br />
Muhammed, a.s., i Isa - Isus,<br />
a.s., nazvani radikalnim<br />
vjerskim vođama<br />
srijedu 22. februara u kasnim<br />
večernjim satima na U<br />
programu Federalne telvizije<br />
prikazana je 9. epizoda dokumentarne<br />
emisije “Fenomeni,<br />
izgubljeni arhivi”. Danima,<br />
prije objavljivanja ove dokumentarne<br />
emisije FTV je svaki<br />
dan po više puta reklamirala<br />
emitiranje iste. U toj najavi<br />
izrečene su nevjerovatne uvrede<br />
na račun vjere i Božijih poslanika.<br />
Naime, poslanici Mojsije<br />
ili Musa, a.s, Muhammed, a.s.,<br />
i Isa ili Isus, a.s., nazvani su<br />
radikalnim vjerskim vođama.<br />
Slijedi doslovni citat: “Identiteti<br />
mnogih kultura i nacija građeni<br />
su kroz fanatizam i strast radikalnih<br />
vjerskih vođa. Mojsije,<br />
Muhammed i Isus najpoznatiji<br />
su među njima. Neki su<br />
završili kao mučenici a neki<br />
su u smrt odveli čitave grupe<br />
ljudi”.<br />
Poučna priča Husein ef. Hodžića o životu Bošnjaka u RS-u<br />
Potret jednog povratnika i džematlije u Trebinju<br />
J<br />
uče kuharica u četvrtak “Imareta” uoči u dolazećeg Trebinju usputno<br />
me obavijesti da je u kuhinju navraćao<br />
petka<br />
Bećo i brzo je otišao uz obrazloženje da se<br />
ne osjeća dobro i da mi je poručio da ako<br />
tako bude i sutra neće moći doći na džumu<br />
u Osman-pašinu džamiju (inače Bećina<br />
dužnost ili amaterski hobi bio je otvoriti<br />
petkom abdesthanu, u džamiji uključiti<br />
grijanje, podijeliti nepreuzete brojeve lista<br />
Preporod, paliti kandilje ramazanom i<br />
tome slično što on godinama radi). Dakle<br />
riječ je o Bećiru Mujačiću, sinu Begana<br />
rođenog u Donjem Grančarevu kod<br />
Trebinja davne 1933. godine, džematlije i<br />
povratnika koji se vratio u svoje Trebinje<br />
gdje je prije rata sa suprugom i majkom<br />
živio, kako reče, u fabričkoj garsonjeri na<br />
trećem spratu, u tadašnjoj ulici Asima<br />
Zubćevića koja danas ni po kojem rezonu,<br />
uz svo dužno poštovanje nositelja imena,<br />
se zove ulica Svetosavska.<br />
Kažu njegovi poznavaoci da je radeći u<br />
halama fabrike alata više decenija gurao<br />
japaner sa otpadnim materijalom i usput<br />
zdušno prepričavao o fudbalu i svojim ljubimcima<br />
iz tima beogradskog Patrizana.<br />
.... ali dođe nesretni rat, na ove prostore<br />
je (naj)prvi u Bosni i Hercegovini došao<br />
i jednog dana 1991. kad se Trebinje<br />
“branilo” od Dubrovnika na Bećina vrata<br />
stana pokucao je vojni kurir poslat iz trebinjske<br />
komande i kasarne sa pozivom da<br />
se odmah javi u komandu. Iako je Bećo<br />
imao punih 59 godina života znao je da<br />
se “narodna vlast” ne šali i morao je odustati<br />
od čekanja da se ručak zgotovi, već se<br />
uputi put kasarne.<br />
Bećo mi je puno godina poslije toga rekao<br />
da je toga dana već nakon dva sata bio<br />
pod ratnom spremom sa zaduženom “papovkom”<br />
u prepunom duplom autobusu<br />
“harmonika” sa sličnim “dobrovoljcima”<br />
na putu niz Popovo polje, a odatle preko<br />
Ravnog na jug i kao reče bio tri mjeseca<br />
na položaju u Orahovom dolu, rodnom<br />
mjestu onoga što je sada u Hagu i što je<br />
na polasku prije više godina iz Beograda<br />
tamo izvadio povrtanu kartu Beograd-<br />
Hag-Beograd, što je evidentno da mu je<br />
istekla, kome u povratku ne pomažu ni<br />
grafitni tekstovi podrške punog Trebinja<br />
i Bileće... Ali ne mari, ako se gospodin<br />
još čekajući pravednu presudu nije vratio<br />
nije ni Bećo imao potrebe, za puna<br />
tri mjeseca vojevanja i čuvanja njegova<br />
rodnog sela, da iz zadužene “papovke”<br />
ispali ijedan metak, već Bećo reče da ga<br />
je slučajno sreo uglednik, neki gospodin<br />
iz njegove bivše fabrike vidjevši Beću u<br />
uniformi i rekavši “koja te budala posla<br />
tamo” i istog dana<br />
razdužiše oružja i<br />
uniforme. Još je nekoliko<br />
mjeseci Bećo<br />
arbajtov’o radnu<br />
obavezu u fabrici a<br />
onda je došao dan<br />
da je kao i hiljade njegovih sunarodnika<br />
decembra i januara 1992/93. uputio<br />
se sa suprugom i bolesnom majkom put<br />
Crne Gore tačnije u Plav gdje ostaje koju<br />
godinu i ne mogavši otići dalje nekako<br />
se preko Srbije i Mađarske obreo na slobodnoj<br />
teritoriji u Tuzli, gdje kao izbjeglica<br />
dočekuje kraj rata. Za nejverovati je<br />
da je Bećo kao dijete tamo i prošlog rata<br />
bio izbjeglica u Maoči kod Brčkog, ovog<br />
puta na sjevernoj strani planine Majevice<br />
i baš tu gdje danas često naši tragači i<br />
“dušebrižnici” državne bezbjednosti i<br />
političari sa medijima iz manjeg bh. entiteta<br />
traže “neprijatelja” poretka i države<br />
odakle se počesto vrate bez ikakva ulova.<br />
A Bećo se u svoje Trebinje vratio iz Tuzle<br />
ali bez majke i supruge, tamo ih je ukopao,<br />
čak im od svoje minimalne penzije<br />
i nišane pristojne udario. Ali ljudi ne bi<br />
bili ljudi kad ne bi Beći jade pripremali.<br />
U Tuzli su ga optuživali da je bio u<br />
srpskoj vojsci pa je počesto bio uskraćen<br />
za humanitarnu pomoć, a kad ga je po<br />
povratku u Trebinje 2002. godine kondukter<br />
iz Trebinja ispraćao na vratima<br />
autobusa u Lastvi, kad je Bećo pošao na<br />
mezar oca Begana u Grančerevu, ovaj<br />
mu rekao: “Stari ti si bio u Alijinoj vojsci,<br />
čekaju te tamo naoružani!“ Bećo se samo<br />
postidio nasmijanih putnika punog autobusa<br />
i strpljivo izašao...<br />
Mnogo je nezgoda pa i šaljivih koja savijaju<br />
raspoloženje i tijelo ovoga poštenog<br />
starine i sugrađanina. Prije dvije godine<br />
lokalni list Glas Trebinja šalio se na Bećin<br />
račun u šaljivoj rubrici gdje jedan Srbin<br />
tobože veli na pj pijaci: “Znaš šta, Bećo?”<br />
“Šta je, Đećo”, upita Bećo. A Đećo odgo-<br />
vori: “Kad se drugi put bude ratovalo, ja<br />
odoh Bećo a ti ostani.” Ovako je i slično<br />
bilo često i stalno u Bećinu životu. Drugi<br />
su mu pravili-vršili diobu, ali ti drugi su<br />
uvijek i prvi odabirali...<br />
Sve to Beću i sijaset drugih provokacija<br />
kao i ona kad ga po povratku iz džamije<br />
razuzdana omladina zaokupi pitanjima:<br />
“Bećo, jesi li za kralja i otadžbinu?”!!!!!!!!!!!<br />
podobro uznemiri, pa Bećo danas i visok<br />
šećer ima.. al’ Bećo trpi i ide dalje hrabro<br />
kraju svoga života nepokolebljivo vjerujući<br />
u ljudsku dobrotu, jer je i on dobar<br />
i pošteno časan i pošteno pošten, a drugi<br />
oko njega neka se pitaju jesu li takvi..<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
12
Djelovanje šiija u BiH<br />
Primjer šiitskog širenja mržnje prema hanefijskom i drugim<br />
sunijskim mezhebima<br />
posljednje vrijeme na internetu je<br />
pokrenuto više web stranica prošiitskog<br />
sadržaja na bosanskom jeziku.<br />
Iaoko su ove stranice slabo posjećene<br />
moramo upozoriti na njihov sadržaj,<br />
odnosno na neprimjereno djelovanje<br />
onih koji administriraju i finansiraju<br />
iste. Naime, putem spomenutih šiitskih<br />
stranica širi se mržnja i laž prema<br />
muslimanima sunijskog porijekla.<br />
U sklopu tog širenja mržnje posebno<br />
mjesto zauzima neprimjereno pisanje<br />
o hanefijskom mezhebu. Tako se na<br />
web stranici “yahusein” ovako piše o<br />
imamu Abu Hanifi i njegovom mezhebu.<br />
Autor sljedećih redaka je izvjesni<br />
Dzemail, sudeći prema fotografiji radi<br />
se o Bosancu. “Vladari nasilja su ti koji<br />
su postavili Imame ehli sunneta”, piše<br />
Dzemail i nastavlja. “Ono što nam<br />
dokazuje da su Imami četiri mezheba<br />
ehli sunneta, također, prekršili propise<br />
Allahove knjige i Poslanikova sunneta,<br />
a koji im naređuju slijeđenje čistog potomstva,<br />
jeste to što nijedan od ovih<br />
mezheba ne nalazimo da je pogeo vrat,<br />
da se popeo na njihovu lađu i da poznaje<br />
Imama svog vremena. Imamo<br />
Ebu Hanifu ... Nalazimo da je on izmislio<br />
mezheb koji počiva na kijasu<br />
(analogiji) i djelu po ličnom nahođenju<br />
kada imamo jasan kur’anski tekst<br />
ili Poslanikovu predaju”. U drugom<br />
Foto islamneta<br />
tekstu naslovljenom “Tajna širenja<br />
sunijskih mezheba”, već spomenuti<br />
Dzemail piše: “Onaj ko pomno pročita<br />
knjige historije i ono što su prethodnici<br />
u njima zapisali naći će, bez sumnje,<br />
da su se četiri sunijska mezheba u to<br />
vrijeme proširila među ljudima voljom<br />
vladajuće vlasti i njenim upravljanjem.<br />
Zato su pristalice ovih mezheba mnogobrojne,<br />
jer ljudi slijede vjeru svojih<br />
vladara... Harun nikom nije dozvolio<br />
da zauzme položaj sudije bez njihove<br />
saglasnosti. A oni bi se saglasili samo<br />
ako je dotični sljedbenik hanefijskog<br />
mezheba. Tako je Ebu Hanifa postao<br />
najveći učenjak, a njegov mezheb najrašireniji<br />
mezheb na području fikha,<br />
uprkos tome što ga je ulema iz njegovog<br />
vremena, dakle, njegovi savremenici,<br />
proglašavali nevjernikom i smatrali<br />
ga bezbožnikom”.<br />
Model vladanja u Republici<br />
Srpskoj<br />
Dodikovi milioni za lobiranje<br />
srpskih novinara u RS-u<br />
Za protekle tri godine Vlada<br />
Republike Srpske donirala<br />
je medijima 14,5 miliona KM,<br />
a većina novca pripala je privatnim<br />
novinama i RTV stanicama.<br />
Donacije medijima često<br />
su davane na osnovu diskrecionih<br />
odluka Vlade, koja danas<br />
odbija dostaviti izvještaje o<br />
utrošku novca, piše Centar za<br />
istraživačko novinarstvo. “Više<br />
od polovine ovog iznosa dobile<br />
su dvije novine u vlasništvu<br />
Željka Kopanje, prijatelja<br />
i bivšeg poslovnog partnera<br />
predsjednika RS-a Milorada<br />
Dodika. Nezavisnim novinama<br />
iz budžeta je dodijeljeno 1,2<br />
miliona KM, a Glasu Srpske<br />
910.000 KM.”<br />
Sličnu finansijsku sumu<br />
Milorad Dodik je izdvojio<br />
proteklih nekoliko godina na<br />
angažiranje pojedinaca i organizacija<br />
iz svijeta za lobiranje<br />
u ime antibosanske politike<br />
Republike Srpske. Iz izvještaja<br />
domaćih medija saznali smo<br />
da je Vlada Republike Srpske<br />
novinare u ovom entitetu plaćala<br />
stotinama hiljada KM na<br />
ime vođenja medijskih kampanja<br />
protiv Suda Bosne i<br />
Hercegovine. Tako dolazimo<br />
do jasnog zaključka zašto su<br />
mediji u RS-u toliko privrženi<br />
politici Milorada Dodika.<br />
Dodik je na vrijeme shvatio da<br />
je pametno lobirati i svoje srpske<br />
novinare, nisu važni samo<br />
strani lobistički plaćenici.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
13
Politika<br />
Povodom 1.marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine<br />
Dvadeset najtežih godina iza i ispred nas!<br />
Oslonjena na dvije entitetske<br />
noge Bosna i Hercegovina je<br />
danas teški invalid. Jedna<br />
entiteska noga, ona koju<br />
nazivamo Republika Srpska,<br />
skoro se osušila, samo što<br />
nije otpala od BiH. Druga<br />
entitetska, federalna noga<br />
je puna lomova, s vremena<br />
na vrijeme, s promjenom<br />
političkog vjetra, Bosna i<br />
Hercegovina muku muči<br />
sa žigovima iz izlomljene<br />
federalne noge. Kako godine<br />
odmiču Bosna i Hercegovina<br />
se sve teže kreće. Tačnije,<br />
posljednje dvije godine naša<br />
zemlja se nije pomakla sa<br />
mjesta. Kao da se sve vraća na<br />
početak<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Prvog marta ove godine građani<br />
naše zemlje, oni koji<br />
vole ovu državu, obilježit<br />
će 20. godišnjicu nezavisnosti Bosne<br />
i Hercegovine. Prije tačno 20 godina,<br />
29. februara i 1. marta 1992. godine,<br />
građani BiH su na referendumu o samoopredjeljenju<br />
većinskom voljom<br />
odlučili da BiH svoj put nastavi kao<br />
nezavisna i suverena zemlja. Znamo<br />
svi šta je uslijedilo nakon završetka<br />
referenduma 1. marta 1992. godine.<br />
Srpski maskirani teroristi su taj dan<br />
postavili barikade na sarajevskim ulicama<br />
i u drugim gradovima čime su,<br />
sa čarapama na glavama, najavili šta<br />
nas čeka narednih godina. Iako je<br />
Bosna i Hercegovina dočekala dvadesetu<br />
godišnjicu nezavisnosti i preživjela<br />
20 najtežih godina, što bi u nekim<br />
normalnim društveno – političkim<br />
okolnostima bio dokaz da je opstanak<br />
naše zemlje neupitan, još uvijek<br />
nije sve gotovo, odnosno po mnogim<br />
pokazateljima Bosna i Hercegovina je<br />
danas u najtežoj situaciji od svog nezavisnog<br />
postanka.<br />
Oslonjena na dvije entitetske<br />
noge Bosna i Hercegovina<br />
je danas teški invalid.<br />
Jedna entitetska noga, ona<br />
koju nazivamo Republika<br />
Srpska, skoro se osušila,<br />
samo što nije otpala od BiH.<br />
Druga entitetska, federalna<br />
noga je puna lomova, s vremena<br />
na vrijeme, s promjenom<br />
političkog vjetra, Bosna<br />
i Hercegovina muku muči<br />
sa žigovima iz izlomljene federalne<br />
noge. Kako godine<br />
odmiču Bosna i Hercegovina<br />
se sve teže kreće. Tačnije,<br />
posljednje dvije godine naša<br />
zemlja se nije pomakla sa<br />
mjesta. Kao da se sve vraća na početak.<br />
Suština je ista, razlika je u nijansama,<br />
u terminima. U martu 1992. godine u<br />
bosanskohercegovačkim medijma, tačnije<br />
u sarajevskom Oslobođenju objavljivani<br />
su tekstovi sa naslovima “Barikade<br />
umjesto reformi”, a danas, dvadeset<br />
godina kasnije u istom tom sarajevskom<br />
Oslobođenju ponovo se piše o zastoju re-<br />
Iako je,<br />
zbog očajne<br />
situacije u kojoj<br />
se nalazimo<br />
mi Bošnjaci,<br />
teško danas<br />
biti optimista,<br />
moramo se<br />
nadati i biti<br />
spremni da<br />
dočekamo<br />
bolje dane.<br />
Jedna narodna<br />
poslovica<br />
kaže: “Najteže<br />
godine života<br />
su one između<br />
deset i<br />
sedamdeset”.<br />
formi u Bosni i Hercegovini. Jedina ra-<br />
zlika je u terminu, umjesto naslova “Barikade<br />
umjesto reformi”, Oslobođenje<br />
danas objavljuje naslove tipa “Političke<br />
blokade umjesto reformi”. Iza barikada<br />
iz 1992. godine i aktuelnih političkih<br />
blokada stoje isti protivnici reformi, napretka<br />
i opstanka Bosne i Hercegovine.<br />
Jedina je razlika što su 1992. godine<br />
barikade po gradovima Bosne i Hercegovine<br />
postavljane sa Pala i što ih je<br />
osmišljavao Radovan Karadžić i njegovi<br />
mentori iz Srbije a aktuelne političke<br />
blokade i prepreke na putu reformi i<br />
napretka Bosne i Hercegovine razapinje<br />
i podmeće Milorad Dodik<br />
iz etnički očišćene Banja<br />
Luke, također zajedno sa svojim<br />
mentorima iz Srbije. U<br />
martu 1992. godine u Oslobođenju<br />
objavljena je izjava<br />
Radovana Karadžića kojom<br />
on prijeti Bošnjacima ako ne<br />
bude po njegovom. “Ako oni<br />
i dalje nastave tako sa svojim<br />
aktivnostima, mi ćemo proglasiti<br />
ustav i nastaviti da živimo<br />
kao državni organizam<br />
vezan za Jugoslaviju”. Tako je<br />
govorio Radovan Karadžić.<br />
Istu prijetnju, samo malo<br />
drukčije formuliranu, danas<br />
često izriče Karadžićev saborac<br />
Milorad Dodik. Poznate<br />
su njegove izjave: “Ako i dalje<br />
budu negirali Republiku<br />
Srpsku mi ćemo organizirati<br />
referendum o nezavisnosti”.<br />
Politički nasljednici srpskih<br />
barikadlija iz 1992. godine<br />
danas istim žarom kidišu<br />
na Bosnu i Hercegovinu.<br />
Ništa bolji nisu ni politički<br />
nasljednici Mate Bobana i<br />
Franje Tuđmana koji ponovo<br />
prave karađorđevićevske<br />
dogovore sa Srbima protiv<br />
Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.<br />
Nažalost, za razliku od<br />
ratnih 90-tih godina, kada<br />
su bh. patrioti položili veliku žrtvu u<br />
zaustavljanju uništenja naše zemlje, rušitelji<br />
Bosne i Hercegovine danas imaju<br />
daleko izglednije šanse da završe započeti<br />
posao od prije dvadeset godina. Pa<br />
ipak, to ne mora značiti da će se neprijateljima<br />
Bosne i Hercegovine želje<br />
ispuniti. To umnogome zavisi od nas<br />
Bošnjaka. Ukoliko se stanje bošnjačkog<br />
naroda ne promijeni na bolje, ukoliko i<br />
dalje budemo razbijeni po svim osnovama<br />
dat ćemo dovoljno prostora našim<br />
dušmanima da dokrajče Bosnu i Hercegovinu.<br />
Iako je, zbog očajne situacije<br />
u kojoj se nalazimo mi Bošnjaci, teško<br />
danas biti optimista, moramo se nadati<br />
i biti spremni da dočekamo bolje dane.<br />
Jedna narodna poslovica kaže: “Najteže<br />
godine života su one između deset<br />
i sedamdeset”. Prvih dvadeset najtežih<br />
godina nezavisne Bosne i Hercegovine<br />
smo doživjeli. Valja nam izdržati do<br />
sedamdesete, a onda neka na mlađima<br />
svijet ostane!<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
14
Politika i društvo<br />
1. mart – Dan nezavisnosti<br />
Bošnjac ošnjaci u RS-u su<br />
građani drugog reda<br />
Anđelina je bila i otišla.<br />
Film će se prikazivati<br />
još koji mjesec, a<br />
nama će ostati naši<br />
problemi. Bošnjacima<br />
u RS-u znatno veći,<br />
nego Bošnjacima u<br />
Federaciji. Jer ovi prvi<br />
su građani drugog reda.<br />
Ne samo zato što ih i<br />
nema u nazivu entiteta<br />
– Republika Srpska,<br />
već i zato što su oni<br />
na zadnjem mjestu,<br />
zadnja briga našim<br />
političarima<br />
Sobzirom da je bivša Jugoslavija<br />
bila u poodmakloj<br />
fazi raspada, na preporu-<br />
p<br />
ku “Arbitražne komisije međuna-<br />
rodne konferencije o Jugoslaviji”<br />
i u Bosni i Hercegovini je, 29.<br />
februara i 1. marta 1992. godine,<br />
održan referendum na kojem su<br />
se građani izjašnjavali j o statusu<br />
Bosne i Hercegovine. Iako je Srp-<br />
ska demokratska stranka na sve<br />
moguće načine opstruirala održavanje<br />
referenduma, na glasanje<br />
je izašlo 64,31 posto glasača, a od<br />
toga njih 99,44 posto je zaokru-<br />
žilo ZA. Protiv je bilo 0,29 posto<br />
glasača, a 0,25 posto je bilo ne-<br />
važećih listića. Bosna je, dakle,<br />
mogla krenuti putem nezavisno-<br />
sti. Zbog toga se 1. mart obilje-<br />
žava kao Dan nezavisnosti BiH.<br />
Te 1992. godine, samo nekoliko<br />
dana nakon Referenduma,<br />
tačnije 4. marta 1992. godine,<br />
kada je Skupština R BiH usvojila<br />
Deklaraciju o nezavisnosti,<br />
Radovan Karadžić je za skupštin-<br />
skom govornicom uputio otvore-<br />
nu prijetnju:<br />
j<br />
- Nemojte da mislite da neće-<br />
te odvesti Bosnu i Hercegovinu<br />
u pakao, a muslimanski narod<br />
možda u nestanak, jer musliman-<br />
ski narod ne može da se odbra-<br />
ni ako bude rata ovdje, kazao je<br />
monstrum Karadžić.<br />
- Muslimanski narod neće nestati,<br />
to ja poručujem gospodinu<br />
Karadžiću, replicirao mu je pred-<br />
sjednik<br />
Predsjedništva<br />
R BiH Alija Izetbegović.<br />
Slobodan Milošević i<br />
takozvana “JNA” su<br />
bila glavni “izvođači<br />
radova”<br />
Ubrzo je iz Beograda<br />
krenula otvorena agre-<br />
sija na BiH. Slobodan<br />
Milošević i takozva-<br />
na “JNA” su bila glavni<br />
“izvođači radova”, a<br />
“podizvođači radova” su<br />
bili Radovan Karadžić<br />
i srpske paravojne formacije.<br />
Ipak, iako je ta-<br />
dašnja “JNA” po snazi<br />
i vojnim kapacitetima<br />
slovila za četvrtu oruža-<br />
nu silu u Evropi, Alija je<br />
svoju riječ održao. Nije<br />
dozvolio Karadžiću da<br />
muslimanski narod nestane.<br />
Nažalost, njegovi jg<br />
politički nasljednici, predvođeni<br />
Sulejmanom Tihićem, nemaju<br />
pravog odovora na mirnodopske<br />
prijetnje j kojima je izložena BiH.<br />
Nekad je o nestanku BiH i<br />
muslimanskog naroda govorio<br />
Radovan Karadžić, a danas to<br />
govori Milorad Dodik. Za razliku<br />
od Karadžića, Dodik govori<br />
samo o nestanku BiH. Ne govo-<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
15<br />
Za ovako<br />
katastrofalne<br />
rezultate nisu<br />
krivi ljudi<br />
koji žive u<br />
općinama RS-a,<br />
već ponajprije<br />
SDA na čelu sa<br />
Sulejmanom<br />
Tihićem, koja je<br />
svemu ovome<br />
doprinijela<br />
lošim<br />
zakonskim<br />
rješenjima.<br />
Najviše je SDA<br />
kriva jer je<br />
imala najveće<br />
povjerenje<br />
Bošnjaka.<br />
ri o nestanku Muslimana, danas<br />
Bošnjaka, ali na tome mudro i<br />
predano radi. U tome je itekako<br />
uspješan. Bosne sve manje ima,<br />
a i Bošnjaka u genocidnoj tvo-<br />
revini Republici Srpskoj. Posao<br />
je Dodiku olakšan zbog činjeni-<br />
ce da nasuprot sebe nema jakog<br />
političkog gprotivnika, kao što je<br />
to Karadžić imao u Izetbegoviću,<br />
već naspram sebe ima nesposob-<br />
ne bošnjačke političare ogrezle u<br />
sebeljublju, j<br />
nepotizmu, korupci-<br />
ji, javašluku, zabavljene borbom<br />
za fotelje, a ne borbom za narod<br />
i državu.<br />
Da Bošnjaci u Republici Srpskoj<br />
polahko nestaju najbolje j se<br />
može vidjeti iz analize rezultata<br />
općih izbora od 1998. godine pa<br />
do zadnjih Općih izbora 2010.<br />
godine.<br />
Šta kažu rezultati izbora?<br />
Na izbore 1998. godine je<br />
izašlo 740.179 glasača. Koalicija<br />
za cjelovitu i demokratsku BiH,<br />
koju su činile stranke: SDA,<br />
Stranka za BiH, Liberali i GDS,<br />
osvojila je čak 125.528<br />
glasova, što je u pro-<br />
centima bilo 17,0 po-<br />
sto. Tome treba dodati<br />
i SDP-ovih 19.889, što<br />
je činilo dodatnih 2,7<br />
posto glasova. Koalicija<br />
CD BiH je tada imala<br />
15 poslanika u Narod-<br />
noj skupštini RS-a i bila<br />
je druga po snazi. Naja-<br />
više poslanika imao je<br />
SDS 19, dok je, recimo,<br />
Dodikov SNSD imao<br />
tek 6 poslanika. Dakle,<br />
te 1998. godine bošnjač-<br />
ke stranke (tu računamo<br />
i SDP jer i za ovu partiju<br />
uglavnom glasaju Boš-<br />
njaci) osvojile su nešto<br />
više od 145 hiljada gla-<br />
sova.<br />
Već 2000. godine<br />
smanjuje j se broj boš-<br />
njačkih glasova. Od<br />
626.841 glasova, SDA<br />
je osvojila 47.379 ili 7,6 posto,<br />
Stranka za BiH je dobila 32.450<br />
ili 5,2 posto, a SDP 31.176 ili<br />
5,0 posto. Stranke koje uglavnom<br />
pokupe p bošnjačke glasove ovoga<br />
puta osvojile su nešto više od 110<br />
hiljada.<br />
Totalan krah Bošnjaci su do-<br />
živjeli na Općim izborima 2010.<br />
godine. Od ukupno 670.730 gla-
sova, osvojili su svega 53 hiljade<br />
glasova, odnosno oko 8,5 posto.<br />
SDP je osvojio 19.297 glasova,<br />
SDA 16.861, Stranka za BiH<br />
11.952 i Savez za bolju budućnost<br />
5.744 glasa. U odnosu na 1998.<br />
godinu, to je skoro 100 hiljada<br />
glasova manje.<br />
Danas u Narodnoj skupštini<br />
Republike Srpske, od ukupno 83<br />
poslanika, samo su 4 iz reda boš-<br />
njačkog naroda.<br />
Na lokalnim izborima situaci-<br />
ja je još pogubnija. Bošnjaci danas<br />
nemaju niti jednog poslanika<br />
u Skupštini grada Banja Luka. U<br />
Skupštini Osmaka od 17 posla-<br />
nika samo dvojica su Bošnjaci.<br />
Nekada je u ovoj općini načelnik<br />
bio Bošnjak, a na Prijevremenim<br />
izborima za načelnika opštine<br />
Osmaci početkom 2011. godine,<br />
od ukupno 3.569 glasova, kandi-<br />
dat SDA Mirzet Alić dobio je sve-<br />
ga – 19 glasova. DEVETNAEST<br />
glasova!!! Za ovako katastrofal-<br />
ne rezultate nisu krivi ljudi koji<br />
žive u općinama Republike Srp-<br />
ske, već ponajprije j SDA na čelu<br />
sa Sulejmanom Tihićem, koja je<br />
svemu ovome doprinijela lošim<br />
zakonskim rješenjima. j Najviše<br />
je SDA kriva jer je imala najveće<br />
povjerenje Bošnjaka.<br />
U RS-u žive “nepoznati” Bošnjaci<br />
Osim analize izbornih rezultata,<br />
o sve manjoj j prisutnosti Bošnjaka<br />
u manjem entitetu govori<br />
blic anketa koju sam uradio. Nai-<br />
me, zamolio sam kolege novinare,<br />
književnike i druge poznate lično-<br />
sti da mi kažu ime neke poznate<br />
javne ličnosti, bošnjačke nacio-<br />
nalnosti, pod uslovom da nije po-<br />
litičar, a koja živi i radi u Republi-<br />
ci Srpskoj. Među ispitanicima je<br />
najviše bilo novinara jer su oni po<br />
prirodi posla najinformiraniji. j I<br />
ovdje su rezultati porazni. Većina<br />
odgovora je glasila: “Ne znam.”;<br />
“Ne mogu se sjetiti.”; “Niko mi<br />
sada ne pada na pamet.” Osim po-<br />
litčara, najpoznatije j osobe u RS-u<br />
su nana Fata Orlović, muftija ba-<br />
njalučki Edhem Čamdžić i trebinjski<br />
imam Husejn ef. Hodžić.<br />
Ali, oni nisu poznati zbog svog<br />
posla koji obavljaju, j već zbog pro-<br />
blema sa kojima se susreću u ma-<br />
njem entitetu. Ipak, nakon propi-p<br />
tivanja kolega novinara došli smo<br />
tek do nekoliko imena Bošnjaka<br />
koji se mogu uvrstiti među po-<br />
znate javne ličnosti. To<br />
su novinari Avaza Emir<br />
Musli (Bijeljina) j i Almedin<br />
Šišić (Banja Luka),<br />
književnik Jusuf Trbić<br />
(Bijeljina),<br />
j<br />
kompozitor<br />
Muharem Insanić (Banja<br />
Luka) i nekadašnji gol-<br />
geter Borca Muhamed<br />
Ibrahimbegović, koji je<br />
nedavno smijenjen j sa<br />
mjesta potpredsjednika<br />
p Upravnog odbora FK<br />
“Borac” Banja Luka.<br />
Hafiz Ismet ef. Spahić i<br />
Roj Gatman<br />
Zašto je stanje takvo kako<br />
jeste? Zašto Bošnjaci nestaju<br />
iz Republike Srpske? Odgov-<br />
or je jasan: zato što bošnjački<br />
Kad nemate<br />
strategije, onda<br />
se hvatate i za<br />
slamku spasa.<br />
Samo na takav<br />
način i u takvom<br />
kontekstu<br />
možemo<br />
razumijevati<br />
bošnjačku<br />
euforiju u vezi<br />
sa holivudskom<br />
divom<br />
Anđelinom Đoli<br />
i njenim filmom<br />
“U zemlji krvi i<br />
meda”.<br />
političari nemaju nikakve<br />
strategije gj kada je<br />
u pitanju povratak.<br />
Da Bošnjacima<br />
najveći problem pred-<br />
stavlja<br />
nepostojanje<br />
j<br />
zajedničke<br />
strategije,<br />
potvrdio je nedavno u<br />
intervju za Dnevni avaz<br />
i naibu reis hafiz Ismet<br />
ef. Spahić, koji je na upit<br />
novinara: “Šta najviše<br />
zamjerate<br />
bošnjačkim<br />
liderima, onima koji taj<br />
narod, navodno, vode?”<br />
- odgovorio:<br />
- To što ne znaju<br />
sjesti za zajednički sto.<br />
Nisu to nikada činili, a ni sada<br />
to ne čine. To je jedna vrlo opasna<br />
stvar. Zašto ne sjesti zajedno<br />
i razgovarati, zašto ne izgraditi<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
16
“Sve ovo me<br />
podsjeća<br />
na sudbinu<br />
muslimana<br />
Španije! Oni su<br />
zajedničku strategiju. gj<br />
Sve ovako nestali.<br />
ovo me podsjeća na sud-<br />
Ovakvom<br />
binu muslimana Španije!<br />
politikom.<br />
Oni su ovako nestali. Cijepanjem.<br />
Ovakvom politikom. Cij-<br />
Pojedine<br />
epanjem. Pojedine pokra-<br />
pokrajine su<br />
jine su se odvajale, dobivale se odvajale,<br />
neku samostalnost. Jedna dobivale neku jasno kazala ko je zločinac,<br />
a ko žrtva. Zbog<br />
kraju su svi izgubili, kazao Jedna po jedna toga su je Srbi osudili,<br />
po jedna su padale i na samostalnost.<br />
je hafi z Ismet ef. Spahić.<br />
su padale i na a naivni Bošnjaci sko-<br />
Da Bošnjacima nedosta-<br />
kraju su svi ro da su povjerovali da<br />
je strategije gj u političkom<br />
izgubili”, kazao će im jedan film riješiti<br />
djelovanju j govorio je i Roj<br />
je hafiz Ismet sve probleme. A šta je to<br />
Gatman (Roy Gutman) u ef. Spahić. novo rekla Anđelina što<br />
intervju za Preporod<br />
od 15.<br />
već nije rečeno u presu-<br />
februara.<br />
dama Haškog tribuna-<br />
- Ja još uvijek čekam<br />
la, što nije rečeno video<br />
da u Bosni upoznam nek-<br />
snimcima “škorpiona”<br />
oga ko strateški razmišlja,<br />
koji ubijaju j nedužne<br />
kazao je novinar i publicista Roj<br />
Bošnjake, što je rečeno snimcima<br />
Gatman, dobitnik Pulicerove na-<br />
iz logora Omarska, što je rečeno<br />
grade za novinarstvo.<br />
u presretnutim razgovorima krv-<br />
nika Mladića i Karadžića? Ništa<br />
Kad nema startegije, hvataju se novo nije rekla. Ništa što se nije<br />
za Anđelinu Đoli<br />
znalo i što nisu znali oni koji su<br />
mogli spriječiti i zaustaviti rat, oni<br />
A kad nemate strategije, gj<br />
onda koji danas u svijetu donose glavne<br />
se hvatate i za slamku spasa.<br />
odluke. Sva ta euforija “ponijela”<br />
Samo na takav način i u takvom je i reisa prof. dr. Mustafu ef. Ce-<br />
kontekstu možemo razumijevati<br />
rića, koji je izjavio da je “Anđelina<br />
bošnjačku euforiju u vezi sa holi-<br />
Đoli nešto najbolje j što nam se de-<br />
vudskom divom Anđelinom Đoli silo nakon Dejtona”. Ako znamo<br />
i njenim filmom “U zemlji krvi i da je Holivood carstvo razvrata,<br />
meda”.<br />
zinaluka, bluda i svih drugih po-<br />
Oni koji su gledali, kažu da je roka, a da je Anđelina Đoli prva<br />
film politički korektan i da je re-<br />
holivudska zvijezda, teško musli-<br />
žiserka, uz brutalne scene nasilja, mani mogu prihvatiti činjenicu da<br />
Velika džamija ili Mezkita (španski naziv za džamiju)<br />
u Cordobi, je rimokatolička katedrala, a prije toga<br />
jedna od najvećih, i po arhitekturi zasigurno jedna<br />
od najljepših džamija u svijetu<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
17<br />
nam je neko takav nešto najbolje<br />
što nam se moglo dogoditi. Pa<br />
makar i snimila politički superkorektan<br />
film. Prijatelj mi je poslije<br />
pričao da Reis nije baš tako mislio,<br />
da je to bila samo hiperbola<br />
kojom se želio zahvaliti Anđelini<br />
Đoli.<br />
Hoće li film “U zemlji krvi i<br />
meda” pomoći da budu veće plate<br />
i penzije? Hoće li pomoći deviznim<br />
štedišama da im se vrate<br />
njihove pare? Hoćemo li dobiti<br />
nove autoputeve? Hoće li se otvoriti<br />
stotine novih radnih mjesta?<br />
Hoće li pojeftiniti brašno, gorivo<br />
i kahva? Hoće li u apotekama lijekovi<br />
biti besplatni? Hože li film<br />
pomoći da se ukine entitetsko glasanje?<br />
Naravno da neće.<br />
Anđelina je bila i otišla. Film<br />
će se prikazivati još koji mjesec,<br />
a nama će ostati naši problemi.<br />
Bošnjacima u RS-u znatno veći,<br />
nego Bošnjacima u Federaciji. Jer<br />
ovi prvi su građani drugog reda.<br />
Ne samo zato što ih i nema u nazivu<br />
entiteta – Republika Srpska,<br />
već i zato što su oni na zadnjem<br />
mjestu, zadnja briga našim političarima.
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
U potrazi za mutavim reisu-l-ulemo<br />
eisu-l-ulemom<br />
Ovo što predstoji je<br />
mnogo više od izbora za<br />
reisu-l-ulemu, to je izbor<br />
za retorički model koji<br />
će vladati u bošnjačkom<br />
društvu i od kojeg će ovisiti<br />
bošnjačka spremnost da se<br />
prepoznaju i zastupaju svoji<br />
interesi<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Dejtonski totalitarizam je<br />
programiran ka ostvarenju<br />
velikosrpskog i velikohrvatskog<br />
cilja, rastakanju i preoblikovanju<br />
bošnjačkog identiteta kao<br />
glavne prepreke definitivnom uništenju<br />
bh. državnosti i prisvajanju<br />
vašingtonskih (51:49) polovica BiH.<br />
Nema tu nikakve stihije i slučajnosti,<br />
sve je osmišljeno u multidisciplinarnim<br />
obavještajnim centrima,<br />
gdje eksperti za medije, psihosocijalne<br />
profile, ekonomska ulaganja i<br />
druge oblike nacionalnog suvereniteta<br />
kreiraju nastavak genocida nad<br />
Bošnjacima. A genocid, znamo već,<br />
nije samo kad te masovno ubijaju,<br />
već i kad te masovno preseljavaju,<br />
organizirano pljačkaju (pod krinkom<br />
tzv. reformi), kao prognanika<br />
istjeruju iz državljanstva i veza sa<br />
domovinom (primjer genocidnog Izbornog<br />
zakona), napose, kad te uvjere<br />
da kao musliman ne možeš opstati<br />
u svojoj domovini, jer ćeš biti žigosan<br />
kao društveno štetan i opasan,<br />
a iz čega slijedi iznuđena odluka da<br />
dijete upišeš u Katoličku školu, da<br />
dijete upućuješ na brak sa kršćanima,<br />
da počneš glasno govoriti protiv<br />
svoje vjere, jer je sve to jedini način<br />
da uživaš građansku ravnopravnost.<br />
Ali, tada to više nisi ti, tada je to još<br />
jedna žrtva genocida, još jedan bivši<br />
Bošnjak, usmrćen na drugi način, a<br />
s istim ciljem.<br />
Kakav reis (ne)smije biti<br />
Činjenica da kompletna dejtonska<br />
struktura: sve političke stranke, mediji,<br />
pravosuđe, obrazovne instance,<br />
nevladine organizacije, itd. – nemaju<br />
stav o činjenici da jedan evropski<br />
narod upravo, očito i intenzivno,<br />
nestaje sa svjetske karte naroda -<br />
ukazuje da svi oni, kao onomad paradržava<br />
Radovana Karadžića, rade<br />
na istom zadatku. Otud u dejtonskoj<br />
Bosni nema nikakvog haosa,<br />
jer je haos samo magla pod kojom<br />
treba da nestane bošnjački narod, a<br />
da to ne bude viđeno. Ta dejtonska<br />
zavjera protiv antifašizma i humanizma<br />
je toliko osnažena, samouvjerena,<br />
da se osmjelila na korak<br />
brisanja člana 48. iz Zakona<br />
o popisu stanovništva,<br />
kojim će biti armirani i<br />
zabetonirani rezultati ge-<br />
U konačnici,<br />
dozvoljeno<br />
je i pohvalno<br />
braniti Iliju<br />
Jurišića i<br />
Jovu Divjaka,<br />
organizirati<br />
demonstracije<br />
za njihovo<br />
oslobođenje,<br />
skupljati pare<br />
za advokate,<br />
ali kada se<br />
to isto učini<br />
za uhapšene<br />
bošnjačke<br />
patriote,<br />
onda je to<br />
najcrnji vid<br />
odbrane ratnih<br />
zločinaca.<br />
nocida. Činjenica da su na<br />
ovaj zločin pristali politički<br />
predstavnici bošnjačkog<br />
naroda ukazuje da je<br />
bošnjačka politika danas<br />
u službi ratnih ciljeva velikosrpskih<br />
i velikohrvatskih<br />
zločinaca. Pretvaranje<br />
bošnjačke politike<br />
u volovsku zapregu Beograda<br />
i Zagreba moglo se<br />
izvesti samo na jedan način:<br />
marljivim radom s&h<br />
obavještajnih službi koje<br />
su u dejtonskim godinama<br />
jednog po jednog bošnjačkog<br />
funkcionera kupovali,<br />
evidentirali u kriminalima<br />
i - eliminirali.<br />
Ali, priča nije završena<br />
dokle god je neko priča, jer<br />
se iz pričanja priče može<br />
zaleći otpor koji će pomrsiti<br />
planove iz Karađorđeva<br />
o podjeli BiH, a najveći<br />
saveznik u tim planovima<br />
je bošnjačka pasivnost.<br />
...Da su Bošnjaci odmah<br />
iza rata sagradili Muzej<br />
genocida, da su prigrlili<br />
istinu o svome stradanju<br />
kao kompas opstanka i prosperiteta,<br />
pitanje je da li bi Republika Srpska<br />
dosad uopće postojala! Ali, bošnjački<br />
su funkcioneri ukidali časnu historiju<br />
(kao što je u Tuzli ukidano<br />
obilježavanje bitke na Brčanskoj<br />
malti i spomenika ubijenoj djeci na<br />
Kapiji) kako bi poltronisali velikosrpskim<br />
i velikohrvatskim mentorima.<br />
Uspjeh dejtonske podvale je<br />
proporcionalan stupnju bošnjačke<br />
odrođenosti od svojih bosanskih<br />
interesa. Frensis Bojl, autor Tužbe<br />
BiH za agresiju i genocid pred<br />
Svjetskim sudom pravde, upozorava<br />
na dejtonsku podvalu, po kojoj je<br />
planirano da se BiH raspadne iznutra<br />
za 15-tak dejtonskih godina. A<br />
za tih 15-tak godina Bošnjaci više<br />
neće imati realnih pretpostavki za<br />
otpor, pošto će sve biti obavještajno<br />
pokriveno, dok će se u bošnjačkom<br />
društvu islamofobija i samomržnja<br />
nametnuti kao kartica za<br />
budućnost.<br />
Šta onda tu radi reisu-l-ulema<br />
dr. Mustafa<br />
ef. Cerić koji je odgojio<br />
jedan povijesno značajan<br />
retorički model glasnog i<br />
jasnog bošnjačkog intelektualca,<br />
onog što više nije<br />
spreman da gleda pridase<br />
i bude fasciniran Srbima<br />
i Hrvatima, njihovim tumačenjima<br />
onoga što smo<br />
mi i što su naši interesi?<br />
Takav reisu-l-ulema smeta,<br />
ne personalno, koliko<br />
kao uzor koji odgaja<br />
odvažne pisce i dobre<br />
govornike. Zbog reisu-luleme<br />
Cerića i govorničke<br />
mreže koju je uspostavio,<br />
razbrkan je plan da Bošnjaci<br />
dobrovoljno, šutke,<br />
prihvate svoj nestanak, a<br />
time i redefiniciju historijske<br />
istine o genocidnoj<br />
agresiji. A kako kritična<br />
masa Srba i Hrvata ne žele<br />
moralnu katarzu, koja bi<br />
značila vječnu poniznost,<br />
kakvu Nijemci osjećaju<br />
prema Jevrejima, i koja<br />
bi rezultirala ustupcima<br />
u ime obnove multietničke<br />
BiH - to znači da će<br />
se nastaviti kampanja za uništenje<br />
bošnjačkog pamćenja. Orwell je u<br />
romanu “1984” sjajno objasnio da je<br />
zatiranje sjećanja strateški cilj svakog<br />
totalitarizma i fašizma. A ovo<br />
što se Bosni i Bošnjacima dešava<br />
ravno je pretpostavci da je Adolf<br />
Hitler dobio rat i da su Jevreji morali<br />
zaboraviti šta im se dogodilo, i<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
18
čak šta više, početi se odricati svoje<br />
vjere i tradicije kako bi se umilili<br />
svome progonitelju. Jer, to što se<br />
bošnjački funkcioneri izvinjavaju<br />
nepostojećim srpskim žrtvama, i<br />
što tzv. sarajevski mediji pomamno<br />
pišu o nekoliko ratnih incidenata, u<br />
kojima su stradali Srbi (a stradavali<br />
su i Bošnjaci od bošnjačkih kriminalaca),<br />
govori da nam se na sceni<br />
događa inverzija uloga: krvnik je<br />
žrtva, žrtva je krvnik. A rezultat je<br />
sve veći broj Bošnjaka koji se raduju<br />
kad u ime lažne dejtonske pravde<br />
budu uhapšeni bošnjački patrioti –<br />
kao u slučaju “Silos” u Hadžićima<br />
– ne bi li smo makar tako sa Srbima<br />
bili ravnopravni: zločinci tam,<br />
a zločinci i vam. U konačnici, dozvoljeno<br />
je i pohvalno braniti Iliju<br />
Jurišića i Jovu Divjaka, organizirati<br />
demonstracije za njihovo oslobođenje,<br />
skupljati pare za advokate, ali<br />
kada se to isto učini za uhapšene<br />
bošnjačke patriote, onda je to najcrnji<br />
vid odbrane ratnih zločinaca.<br />
Baš tako su reagirali neki bošnjački<br />
kompleksaši kada je reisu-l-ulema<br />
Cerić održao hutbu u džamiji u<br />
Hadžićima, u slavu pravde i istine<br />
u slučaju uhapšenih Hadžićana. A<br />
bez te hutbe, ne bi bilo javnog slova,<br />
jer ni jedan bošnjački političar<br />
ne smije zucnuti u odbranu tekovina<br />
borbe za BiH. ...Izuzev ako se ne<br />
radi o Iliji ili Jovi, pa ispada, kao<br />
i poslije Drugog svjetskog rata, da<br />
Bošnjak Bošnjaku ne može biti ni<br />
heroj, ni antifašista. A reisu-l-ulema<br />
Cerić nas uči upravo suprotno – da<br />
slobodno i ponosno cijenimo svoje<br />
ljude i njihove zasluge. Ovakve preporuke<br />
reisu-l-uleme Cerića su direktno<br />
zadiranje u ideloški koncept<br />
i smjernice ovog rasističkog dejtonskog<br />
poretka. Stoga je dejtonski<br />
aparat sve snage usmjerio na projiciranje<br />
modela za budućeg reisul-ulemu,<br />
tako što će na dr. Ceriću<br />
pokazati – kakav reis ne smije biti.<br />
Izvan džamijskih vrata<br />
Glavni unfal ove hajke je što se<br />
reisu-l-ulemi Ceriću ne može pronaći<br />
ništa što bi ga kompromitiralo<br />
i diskreditiralo, pa onda ono što se<br />
pronalazi biva nategnuto, neuvjerljivo<br />
i degutantno, kao što je, primjerice,<br />
izvještavanje jednog sarajevskog<br />
magazina o tome kakve marke<br />
torbu nose reisu-l-ulemina supruga<br />
i kćerka. Mogla bi se sačiniti antologija<br />
gluposti kojima se nastojao<br />
osramotiti reisu-l-ulema Cerić. Sjećamo<br />
se kako mu je Federalna tv<br />
spočitavala što Islamska<br />
zajednica po prvi put u<br />
svojoj povijesti namjenski<br />
gradi zgradu Rijaseta – a<br />
penzioneri nemaju za lijekove.<br />
Kao da je Islamska<br />
zajedica državni organ,<br />
Ministarstvo zdravlja, pa<br />
da u sekularanoj državi<br />
vodi brigu o lijekovima za<br />
penzionere?! Neki dan je<br />
spočitavano što Islamska<br />
zajednica ne otvori džamije<br />
za smještaj beskućnika,<br />
a objesiš tu sekularnu državu<br />
koja je svoje socijalne potencijale<br />
svela pod džamijske krovove! Ovi<br />
silni apsurdi kazuju sa koliko nepameti<br />
i nervoze se već dugo priprema<br />
teren da sljedeći reisu-l-ulema bude,<br />
direktno rečeno: mutav.<br />
Kako se primiču izbori za reisul-ulemu<br />
u rat se uključuju novi artiljerci,<br />
čak i evropski parlamentarci,<br />
poput Doris Pak i Bastiana Beldera,<br />
koji su se založili da se Islamska<br />
zajednica – “jasno negativno<br />
Govornička<br />
mreža koju je<br />
odgojio reisul-ulema<br />
Cerić<br />
realno može<br />
nestati ako za<br />
reisu-l-ulemu<br />
dođe neko ko<br />
nema snage<br />
da se glasno<br />
ponosi svojim<br />
narodom.<br />
izrazi o rastu vehabizma”.<br />
Očita je drskost i glupost<br />
kojom ovi stranci traže da<br />
Islamska zajednica misli<br />
njihovom glavom, i to o<br />
nečemu što ni u jednom<br />
evropskom dokumentu<br />
nije definirano kao pojam,<br />
a time ni kao negativnost<br />
i kao opasnost.<br />
Ako se, pak, misli o radikalima<br />
kojih ima pri svakoj<br />
vjeri, pa i pri islamu,<br />
postoje na desetine dokumenata<br />
kojima je Islamska zajednica<br />
javno svjedočila da radikalizam<br />
nema ništa zajedničko sa islamom.<br />
Ali, ne postoji mjera kojom Islamska<br />
zajednica može zadovoljiti tu<br />
stratešku namjeru da se izmišljotina<br />
o radikalizmu u Bošnjaka uvijek<br />
drži na vrućoj vatri, sve dok svaki<br />
Bošnjak ne bude paranoično bježao<br />
od svoje vjere. Odveć je jasno da<br />
vehabije postoje samo u vritualnom<br />
svijetu, u glavama onih koji ih izmišljaju,<br />
a evo i zašto... Taj antipojam<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
19
je smišljen kao imenitelj nečega što<br />
se 1983., recimo, zvalo “islamskim<br />
fundamentalizmom”, ili potkraj 40-<br />
tih godina “mladomuslimanstvom”,<br />
a što kao transgeneracijska kazna<br />
uvijek visi nad bošnjačkim glavama.<br />
To je ono “ništa” zbog čega se Bošnjaci<br />
hronično izvinjavaju i sklanjaju,<br />
a u tom miljenju i cviljenju<br />
Bošnjaka srpski i hrvatski šovinisti<br />
vide jedini način da sebe, u svojim<br />
očima, predstave posebnim. Da nije<br />
Bošnjaka, oni ne bi imali logičkih<br />
pretpostavki za na(r)cizam, zbog kojega<br />
već u nekoliko povijesnih etapa<br />
svjedoče svenacionalni fašizam.<br />
Ako bismo uklonili tzv. vehabije,<br />
bilo bi nešto treće, a poslije trećeg<br />
nešto peto, mada je općenito suluda<br />
pomisao na uklanjanje nečeg što ne<br />
postoji. Ako se, pak, misli na one<br />
muslimane što nosaju duže brade, a<br />
neki i kraće nogavice, onda bi trebalo<br />
zatražiti pravnu pomoć baš iz<br />
Evrope, da nam neko konačno objasni<br />
- gdje je to nosanje takvih brada<br />
i takvih nogavica protuzakonit čin?<br />
Šta misle ti antivehabisti – da bi<br />
trebalo sve te muslimane s bradama<br />
potovariti u kamione, kao Jevreje, i<br />
spaliti u krematoriju?! Ili ih negdje<br />
deportovati!? Ali, na osnovu kojeg<br />
zakona?! Šta tu može uraditi reisu-l-<br />
ulema? Da uzme makaze pa zađe po<br />
džamijama šišati brade? Da uzme<br />
“signericu” i zašiva nogavice? Da zabrani<br />
ulazak u džamiju takvima? Je<br />
li to garancija? Ova serija<br />
apsurda tačno govori da<br />
nikoga ne zanimaju tzv.<br />
vehabije, već je akcenat na<br />
optuživanju Bošnjaka za<br />
virtualnu krivicu i njihovom<br />
pravdanju za to ništa.<br />
Mnogi su u Bošnjaka, pod<br />
silinom medijskih i političkih<br />
udara, već povjerovali<br />
kako su te tzv. vehabije<br />
veći belaj od genocida u<br />
Srebrenici. Na tom tragu<br />
je i ubjeđivanje islamske<br />
inteligencije u BiH kako<br />
sljedeći reisu-l-ulema treba<br />
biti skroz drugačiji, a<br />
što bi značilo – ne provirivati<br />
izvan džamijskih vrata. Ako<br />
se to ostvari, reisu-l-ulema bi mogao<br />
odmah uputiti dovu za zdravlje<br />
i bereket ministra sigurnosti Sadika<br />
Ahmetovića, koji svako malo<br />
policijske pse šalje na “vehabijsku<br />
djecu” u Gornjoj Maoči, a mogao<br />
bi vala otići i na demonstracije za<br />
povrat na funkciju ministra Emira<br />
Suljagića, pošto bi imali zajedničke<br />
ciljeve, kao što ih danas imaju,<br />
recimo, Enes Karić i Enver Kazaz,<br />
dok jedan drugog slave po promocijama<br />
knjiga. Ne treba sumnjati da<br />
bi Enesu Kariću, kao eventualnom<br />
reisu-l-ulemi, glavni savjetnici bili<br />
njegovi sadašnji recenzenti i promotori,<br />
Kazaz, Hajdarević, Hafizović,<br />
sve sami bošnjački autošovinisti i<br />
Očita je drskost<br />
i glupost<br />
kojom ovi<br />
stranci traže<br />
da Islamska<br />
zajednica<br />
misli njihovom<br />
glavom, i to<br />
o nečemu što<br />
ni u jednom<br />
evropskom<br />
dokumentu<br />
nije definirano<br />
kao pojam, a<br />
time ni kao<br />
negativnost i<br />
kao opasnost.<br />
progonitelji tzv. vehabija.<br />
Nebitno je hoće li to biti<br />
Enes Karić (uz svo uvažavanje<br />
njegovog autorskog<br />
rada!), ali je bitno da na<br />
njegovom primjeru uočimo<br />
model koji će biti protežiran.<br />
Knjigu “Reisofobija”<br />
završio sam ovom rečenicom:<br />
“Bjesomučna kampanja<br />
protiv reisu-l-uleme,<br />
koja je eskalirala u toku<br />
2009. godine, ukazuje na<br />
konačan cilj – dejtoniziranje<br />
bošnjačke politike i<br />
vjere u Bošnjaka, kako bi<br />
i politiku i vjeru zastupali<br />
razbošnjačeni i razmuslimanjeni<br />
Bošnjaci”. Onako kako smo izgubili<br />
bošnjačku politiku, kao mjesto<br />
sa kojeg su morali biti branjeni<br />
naši interesi, tako možemo izgubiti<br />
i model koji je uspostavio reisu-lulema<br />
Cerić, kao mjesto odakle se<br />
još jedino brane naši interesi. Ova<br />
govornička mreža koju je odgojio<br />
reisu-l-ulema Cerić realno može nestati<br />
ako za reisu-l-ulemu dođe neko<br />
ko nema snage da se glasno ponosi<br />
svojim narodom. Ovo što predstoji<br />
je mnogo više od izbora za reisu-lulemu,<br />
to je izbor za retorički model<br />
koji će vladati u bošnjačkom<br />
društvu i od kojeg će ovisiti bošnjačka<br />
spremnost da se prepoznaju<br />
i zastupaju svoji interesi.<br />
20
Intervju<br />
Refik Lendo, penzionisani general Armije Bosne i Hercegovine i bivši<br />
komandant odbrane Novog Travnika<br />
Upitajte danas bilo kojeg ratnika HVO-a<br />
zašto se borio? Jasno je da su željeli razbiti<br />
BiH, etnički očistiti hrvatske teritorije i pripojiti i ih Hrvatskoj<br />
Refik Lendo, penzionisani<br />
general Armije Bosne i<br />
Hercegovine, čovjek koji<br />
je u najtežem periodu za<br />
ovu zemlju stajao na čelu<br />
odbrane srednje Bosne,<br />
odnosno Novog Travnika<br />
govori šta je istina o ratu<br />
srednjoj Bosni<br />
Razgovarao: Ezher Beganović<br />
Iz prethodnog<br />
uvoda i mnogih<br />
dokumenata<br />
potpuno je<br />
jasno koji su<br />
ciljevi bili<br />
naših susjeda,<br />
Hrvatske i<br />
Srbije. Upitajte<br />
danas bilo<br />
kojeg vojnika iz<br />
ratnog perioda<br />
koji su bili u<br />
HVO -u ili Vojsci<br />
RS-a zašto su<br />
se borili. Da<br />
razbiju BiH,<br />
da etnički<br />
očiste srpske<br />
i hrvatske<br />
teritorije i<br />
pripoje ih<br />
Hrvatskoj i<br />
Srbiji.<br />
Danas se ulažu<br />
veliki napori<br />
da se dokaže<br />
da su Bošnjaci u srednjoj<br />
Bosni etnički čistili i vršili<br />
zločine nad Hrvatima.<br />
Slučaj Bugojno, odnosno<br />
jednostran pristup procesuiranja<br />
ratnih događanja<br />
u Bugojnu je najočitiji<br />
primjer takvih pokušaja.<br />
Federalna televizija je u<br />
emisiji “60 minuta” prošle<br />
godine objavila laž da<br />
je rat u srednjoj Bosni između<br />
Hrvata i Bošnjaka<br />
započeo napadom Armije<br />
R BiH na selo Dusina.<br />
Oni koji to rade dio su<br />
projekta koji ima za cilj<br />
dokazivanja da je u BiH<br />
prisutna regionalna istina<br />
o ratu. Naprimjer, u Srebrenici<br />
i Krajini su činjeni<br />
zločini nad Bošnjacima,<br />
u Sarajevu nad Srbima, u<br />
Hercegovini nad Bošnjacima<br />
i u srednjoj Bosni<br />
nad Hrvatima. Na ruku<br />
udruženih iskrivljivača istine o ratu<br />
u Bosni i Hercegovini, odnosno u<br />
srednjoj Bosni na ruku ide bošnjačka<br />
pasivnost i šutnja na<br />
sve što se događa i što se<br />
pokušava uraditi na planu<br />
lažiranja ratne historije.<br />
Saff se f ovom temom bavi<br />
duže vrijeme, pokušavamo<br />
dati svoj doprinos u buđenju<br />
Bošnjaka iz srednje<br />
Bosne, da dignu svoj glas<br />
protiv laži. Nakon presude<br />
Suda Bosne i Hercegovine<br />
da su Bošnjaci u Bugojnu<br />
bili udruženi u zločinački<br />
poduhvat radi protjerivanja<br />
Hrvata sa bugojanske<br />
teritorije postalo je jasno da su<br />
udruženi iskrivljivači istine o ratu<br />
u Bugojnu i ostatku srednje Bosne<br />
krenuli u veoma opasnu avanturu.<br />
Slijedeći dosadašnju praksu nastavljamo<br />
se baviti ratom u srednjoj Bosni.<br />
Naš sagovornik na ovu temu je Refik<br />
Lendo, penzionisani general Armije<br />
Bosne i Hercegovine, čovjek koji je u<br />
najtežem periodu za ovu zemlju stajao<br />
na čelu odbrane srednje Bosne, odnosno<br />
Novog Travnika. Refik Lendo je<br />
i aktuelni načelnik Novog Travnika.<br />
Na početku razgovora Refika Lendu<br />
smo upitali kako on kao jedan od<br />
najboljih poznavaoca ratnih prilika<br />
u srednjoj Bosni komentira aktuelne<br />
napade na istinu i pokušaje da se kroz<br />
montirane sudske procese i sramne<br />
medijske kampanje iskrivi istina o<br />
ratu u srednjoj Bosni?<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
21
“Radi boljeg razumijevanja događaja<br />
želim da vas podsjetim na neka<br />
historijska dešavanja i ličnosti. Postoje<br />
mnoge knjige i fotografije o djelovanju<br />
ustaških i četničkih pokreta<br />
i njihovih zločina. Dramatično stanje<br />
jugoslovenskih naroda na ovom<br />
prostoru Evrope opisivali su mnogi<br />
sudionici i učesnici. Veliku ulogu u<br />
svemu imala je katolička i pravoslavna<br />
crkva. Na čelu četnika dolazili su<br />
popovi koji su se pokazali kao najveći<br />
koljači. Bošnjaci nisu nikada znali<br />
odabrati pravu stranu jer su uvijek bili<br />
između nakovnja i čekića i klali su ih<br />
i “istočna i zapadna braća”. Uvijek su<br />
bili “tampon zona” između dva najveća<br />
dušmana, pa su plaćali cehove i<br />
jednima i drugima. Bošnjaci su čitavo<br />
vrijeme bili prilično dezorijentirani i<br />
nalazili su se na svim stranama. Bilo<br />
ih je u četničkom, ustaškom i partizanskom<br />
pokretu. Nažalost, kod Bošnjaka<br />
je bio i ostao problem- nacionalna<br />
politika i pravac kojim trebaju ići.<br />
Što se izdešavalo kroz razvoj Bosne i<br />
kakav je odnos od samog početka bio<br />
prema islamu i Bošnjacima od strane<br />
tzv. “istočnih i zapadnih” susjeda.<br />
Poziv Pape ll (Urban) 1095. godine<br />
kršćanskom zapadu na rat protiv<br />
muslimana što je proizvelo krstaške<br />
ratove ili križarske ratove koji su vođeni<br />
i završeni tzv. Sedmim križarskim<br />
ratom 1254. godine.<br />
Novi Križanski rat vodi Ugarska<br />
protiv Bosne 1244. godine pa se bosanska<br />
vojska i u tom pohodu održala u sukobu<br />
kod Jajca. Upravo u tom periodu<br />
za vrijeme kralja Tvrtka i Bosna izraste<br />
u najveću državu na slavenskom jugu.<br />
Dolaskom Osmanskog carstva nikada<br />
nije potpuno zavladao mir i ta<br />
sila nije bila u stanju da umiri ovu<br />
nemirnu zemlju. Za vrijeme austrijske<br />
okupacije ponovo su podržali srpske<br />
formacije u borbi protiv muslimana.<br />
Pojava srbijansko-balkanske politike<br />
napisane u Strateškom dokumentu<br />
1844. godine kao “Načertanije” u kojoj<br />
je osnovni cilj bio i ostao nažalost<br />
i danas: Etnička teritorija i jedinstvo<br />
Srba, Srbi svi i svuda, pojava Memoranduma<br />
SANU, Srpske pravoslavne<br />
crkve, amputacija i odvajanje svih koji<br />
nisu Srbi, kako bi ostvarili velikosrpski<br />
san i istovjetnu podvalu o obnavljanju<br />
Dušanovog carstva.<br />
Nastanak turbulencija na globalnom<br />
planu dešava se na prostorima<br />
gdje nacionalno pitanje nije bilo adekvatno<br />
riješeno - prostor SSSR i Jugoslavije.<br />
Proces stvaranja nekih novih<br />
nacionalnih država bio je nezaustavljiv<br />
i koristila se politika, ekonomija, diplomatija,<br />
vjera i naravno vojna sredstva.<br />
Dokaz da Hrvati ni 17 godina nakon rata nisu odustali od svojih<br />
planova za otcjepljenjem jednog dijela Bosne<br />
i Hercegovine i pripajanja Hrvatskoj<br />
Raspad Jugoslavije Srbi su ponovno<br />
iskoristili da riješe svoje nacionalno<br />
pitanje i to ponovo po formuli “Svi<br />
Srbi u federaciji srpskih zemalja sa<br />
svim etničkim teritorijama”. Za one<br />
Srbe koji ostanu van ovih okvira izvršiti<br />
“humano preseljenje”. Ovakva politička<br />
vizija počela se realizirati Odlukom<br />
o strateškim ciljevima srpskog<br />
naroda i to: državno razgraničenje<br />
od druge dvije nacionalne zajednice.<br />
Koridor između Semberije i Krajine,<br />
eliminacija Drine kao granice između<br />
srpske države, uspostava granica na<br />
rijeci Uni i Neretvi, podjela Sarajeva i<br />
izlazak Republike Srpske na more. Za<br />
ove ciljeve Srbi su pripremili snage i<br />
sredstva koje se nisu mogle realizirati<br />
bez organiziranih zločina nasilja i<br />
razaranja. Kao odgovor o formiranju,<br />
ujedinjenju “svih Srba u jednoj džavi”,<br />
dolazi i do stvaranja i rješenja hrvatskog<br />
nacionalnog pitanja kroz HDZ<br />
i zaštiti isključivo interesa hrvatskog<br />
naroda. Kada je 1991. godine proglašena<br />
Hrvatska zajednica Herceg Bosna,<br />
pored ostalog njen cilj je bio da<br />
se zaokruži hrvatski etnički prostor<br />
u kojem bi bio dominantan “odabrani<br />
hrvatski narod”, dok ostali ovo<br />
trebaju prihvatiti ili ga napustiti. Za<br />
realizaciju ovih ciljeva pripremili su<br />
snage i sredstva gdje je kasnije došlo<br />
do ogromnih razaranja i nasilja prema<br />
bošnjačkom narodu.<br />
Bez znanja i dozvole legalnih organa<br />
Bosne i Hercegovine, Hrvatsko vijeće<br />
uspostavlja istovremeno komandno<br />
mjesto u Grudama a zapovjednik<br />
Južnog bojišta HV bio je zapovjednik<br />
i HVO-a za srednju Bosnu. Istureno<br />
zapovjedno mjesto nalazilo se u Gornjem<br />
Vakufu. Pored ostalog, teritorij<br />
Bosne i Hercegovine viđen je kao sastavni<br />
dio jedinstvene vojne cjeline i<br />
politički bez granica sa Hrvatskom.<br />
Na ovaj način HVO je uz pomoć Hrvatske<br />
i HV-a u maju 1992. godine<br />
imao oko 35.000 vojnika organiziranih<br />
u bataljone i vodove.”<br />
Nakon ove detaljne analize, komandanta<br />
Lendu smo upitali šta se<br />
nakon toga dogodilo u srednjoj Bosni<br />
i koliko i kako je navedeno ponašanje<br />
rukovodstva bosanskih Hrvata utjecalo<br />
na dalji razvoj ratnih sukoba u<br />
srednjoj Bosni.<br />
“Evo šta se dešavalo u srednjoj<br />
Bosni. Hrvatska zajednica Herceg<br />
Bosna je Odlukom regulisala da je<br />
njen teritorijalni prostor, prostor svih<br />
općina sa apsolutnom i relativnom<br />
većinom Hrvata, kao i one općine u<br />
kojima su Hrvati bili drugi po brojnosti.<br />
Ovome je umnogome, na uštrb<br />
Bošnjaka, imao utjecaj sporazum<br />
Boban Karadžić 06.05.l992. godine<br />
kada su se dogovorili da razgraničenja<br />
teritorije i ostvarenje hrvatskih i<br />
srpskih ciljeva riješe mirnim putem i<br />
dogovorom. Realizaciju svojih ciljeva<br />
Hrvati počinju ostvarivati odlukom<br />
predsjednika Hrvatske zajednice<br />
Herceg Bosna Mate Bobana i naredbom<br />
Glavnog stožera HVO-a od<br />
08.05.1992.godine kojim se naređuje<br />
da su postrojbe HVO–a u srednjoj<br />
Bosni jedine legalne jedinice i da se<br />
sve druge naredbe jedinica i Komandi<br />
TO stavljaju van snage. Jedinice<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
22
Teritorijalne odbrane su proglašene<br />
kao paravojne jedinice i dat im je<br />
ultimatum da predaju svo naoružanje<br />
i da se sve stave pod komandu<br />
HVO-a kao i stavljanje obilježja<br />
HVO.<br />
Kada su u pitanju linije odbrane<br />
prema srpskim snagama HVO se<br />
nalazio isključivo ispred hrvatskih<br />
naseljenih prostora. Ostatak snaga<br />
nastojao je ostvariti kontrolu po dubini<br />
teritorije i to na kontrolu kretanja<br />
ljudi i roba, maltretiranje, pljačkanje,<br />
zauzimanje vitalnih objekata<br />
u gradovima, ometanje logističkog<br />
opremanja Armije Bosne i Hercegovine,<br />
zarobljavanje i razoružavanje<br />
jedinica i pojedinaca. Ovo je proizvodilo<br />
tenzije, nepovjerenje i otpočeli<br />
su oružani incidenti u mnogim<br />
mjestima. Padom Jajca dolazi do rasterećenja<br />
snaga HVO-a i velike pometnje<br />
u redovima Armije BiH, prilivi<br />
velikog broja izbjeglica. Prozor,<br />
Gornji Vakuf i Novi Travnik bili su<br />
veza srednje Bosne i Hercegovine<br />
pa su za stvaranje taktičkih pozicija<br />
napadnuti istovremeno, kako bi<br />
se ostvarila veza između dvije operativne<br />
zone srednja Bosna i OZ<br />
sjeverozapadna Hercegovina. Ova<br />
kratka analiza pokazuje da su srpski<br />
i hrvatski narod u BiH imali potpunu<br />
pomoć Srbije i Hrvatske i da<br />
su oba naroda imala svoje političke<br />
programe za podjelu BiH. Naravno,<br />
ne smije se igubiti iz vida da su se<br />
Bošnjaci identificirali sa projektom<br />
cjelovite multinacionalne BiH, čije<br />
su OS formirali u okviru Armije<br />
RBiH.”<br />
Nakon ove jednostavne i argumentirane<br />
elaboracije Lendu smo<br />
upitali zašto se i pored tako jasnih<br />
dokaza i brojnih dokumenata i dalje<br />
pokušava iskriviti istina o ratu u<br />
BiH, odnosno srednjoj j Bosni?<br />
“Šta je u stvari istina o ratu i agre-<br />
siji na Bosnu i Hercegovinu? Iz prethodnog<br />
uvoda i mnogih dokumenata<br />
potpuno je jasno koji su ciljevi<br />
bili naših susjeda, Hrvatske i Srbije.<br />
Upitajte danas bilo kojeg vojnika iz<br />
ratnog perioda koji su bili u HVOu<br />
ili Vojsci RS-a zašto su se borili.<br />
Da razbiju BiH, da etnički očiste<br />
srpske i hrvatske teritorije i pripoje<br />
ih Hrvatskoj i Srbiji. Stoga je jasno<br />
zašto danas političari i predstavnici<br />
Republike Srpske i političari proizišli<br />
iz HVO-a i Hrvatske zajednice Herceg<br />
Bosna ne žele cjelovitu, modernu<br />
i zajedničku Bosnu i Hercegovinu,<br />
zašto ne vole BiH, zašto ne navijaju<br />
za reprezentaciju BiH, zašto nisu<br />
ponosni na svoju domovinu i mnoga<br />
Spomen ploča u čast poginulih vojnika HOS-a u Novom Travniku sa<br />
ustaškim pozdravom “Za dom spremni”<br />
druga pitanja, zašto? Političko i vojno<br />
rukovodstvo koje je činilo zločin i etničko<br />
čišćenje danas odgovaraju i priznaju<br />
svoje greške. Mnogi danas truhnu<br />
u zatvoru, a nadam se da će i oni<br />
koji i danas negiraju zločin vrlo brzo<br />
odgovarati za svoja postupke.”<br />
Na kraju Lendu pitamo zašto Bošnjaci<br />
šute na sve laži koje se svakodnevno<br />
pletu o našoj ratnoj prošlosti?<br />
“Zašto danas Bošnjaci i Bosanci<br />
šute na sva ova dešavanja? Šute i na<br />
sopstvene političare ali šute i “reže” na<br />
one koji diraju u ono za njih sveto, za<br />
ono i one koji dadoše živote za BiH.<br />
Oni koji najviše dadoše za domovinu,<br />
koji je još vole, jedino im je ostalo da<br />
šute i trpe. Ratni profiteri kao i oni koji<br />
se boriše protiv BiH, koji je danas ne<br />
vole, koji usporavaju i osporavaju sve<br />
što je dalo za državu, izuzetno koriste<br />
sve blagodati ove zemlje, imaju dobre<br />
pozicije i uzimaju kapom i šakom od<br />
onih koji još uvijek strepe šta će se desiti<br />
sa Bosnom i Hercegovinom.<br />
Oni koji šute zasigurno se nikada<br />
ne boje. Ostali su bez posla, imovine i<br />
ponosa i u takvim okolnostima gledaju<br />
i slušaju one koji žele da ih izjednače<br />
sa ubicama i agresorima. Ovi koji šute<br />
najviše dadoše za Bosnu, za mir i toleranciju.<br />
Priča o Bosni je pri kraju ali<br />
još nije završena”, zaključuje na kraju<br />
komandant Refik Lendo.<br />
Knjiga argumenata, dokumenata i istine o ratu u srednjoj<br />
Bosni<br />
“Džehenem u srednjoj Bosni – ratna 1993.”<br />
Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu<br />
i Hercegovinu je u Travniku nedavno organiziralo<br />
promociju knjige “Džehenem u srednjoj<br />
Bosni – ratna 1993.”. Knjiga je zbornik radova sa<br />
okruglog stola o ratu u srednjoj Bosni održanog<br />
u Travniku u aprilu prošle godine. U ovoj knjizi<br />
objavljeno je 77 faksimila autentičnih dokumenata<br />
koji vjerodostojno argumentiraju šta je istina<br />
i ko je činio zločine u srednjoj Bosni. Refik<br />
Lendo je na promociji u Travniku rekao da bi se<br />
ova knjiga trebala naći u bibliotekama svake škole<br />
u srednjoj Bosni. Nažalost, knjiga “Džehenem u<br />
srednjoj Bosni – ratna 1993.” je prva knjiga ovakve<br />
vrste objavljena nakon agresije na BiH.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
23
Društvo<br />
Tim povodom: o umjetnosti, ratu i politici<br />
Istina o zemlji krvi i suza<br />
Tvrdi se da je film jednostran,<br />
da se autorica stavila<br />
na bošnjačku stranu, da<br />
prikazuje Srbe kao teroriste i<br />
zločince, da nema umjetničke<br />
vrijednosti, da nije umjetnost,<br />
da je dokumentarni, a ne<br />
umjetnički film, da ne postoji<br />
“balans u prikazivanju<br />
sukobljenih strana” i<br />
jednostrano, navijački,<br />
ocrnjuje jednu stranu. Angelina<br />
hrabro odgovara: “Pa, nije bilo<br />
balansa ni za vrijeme rata!”<br />
Zaista je krajnje morbidna<br />
logika po kojoj se zločin nastoji<br />
opravdavati balansom. Kao<br />
da se rediteljka u teorijskom<br />
smislu pridržavala jedne<br />
maksime koja se pripisuje<br />
velikom slikaru, autoru<br />
Gernike, Pablu Picassou (Pablo<br />
Pikaso): Umjetnost je laž koja<br />
nas tjera da sagledamo istinu<br />
Piše: Safet Kadić<br />
Film holivudske dive Angeline<br />
Jolie “In the Land of Blood<br />
and Honney” (Anđelina Đoli:<br />
“U zemlji krvi i meda”), koji govori o<br />
ratnim strahotama i nasilju u Bosni i<br />
Hercegovini tokom srbske agresije, uzburkao<br />
je političku atmosferu i otvorio<br />
mnoga pitanja kao rijetko koje umjetničko<br />
djelo u blizkoj prošlosti. U jednom<br />
dijelu dejtonske Bosne, u Federaciji<br />
i među Bošnjacima, dočekan je gotovo<br />
sa euforijom, a u drugom, u RS-u<br />
i među Srbima, presuđeno mu je prije<br />
nego su ga i vidili, a neće ga ni viditi,<br />
jer je zabranjen u tom entitetu. Kuriozitet<br />
vezan za ovaj film je i to što je<br />
snimljen paralelno na, kako je to istakla<br />
Jolie, autentičnom (bosanskom) i<br />
englezkom jeziku.<br />
Izražavajući nadu da će film biti prihvaćen<br />
kao njen doprinos otkrivanju<br />
istine o patnji i ljudskoj drami izazvanoj<br />
ratom, (Rat nije slučajno u biblijskoj<br />
kozmogoniji označen kao jedan od četiri<br />
jahača Apokalipse, pored kuge, gladi<br />
i smrti) u javnim izstupima i prije sarajevske<br />
projekcije Jolie je upozorila: “Film<br />
je vrlo težak za gledanje i ne mogu vjerovati<br />
da na svijetu postoji iko kome bi<br />
bilo teže gledati ovaj film nego narodima s<br />
ovih prostora. Vrlo je težak, baš<br />
zato što će tim ljudima probuditi<br />
neka sjećanja i neke slike.<br />
To mora biti grozno, jer sam<br />
svjesna da većina ljudi zbog<br />
tih uspomena i dan-danas ima<br />
noćne more.”<br />
I pored toga što je Jolie polaskala<br />
da su “Srbi pametan narod<br />
i da će shvatiti film”, velikosrbska<br />
propagandna mašinerija<br />
jedva je dočekala sarajevsku<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
24<br />
U ovoj zemlji<br />
je od iskona<br />
bilo i meda i<br />
medvjeda, i<br />
krvi i suza, i<br />
jada i čemera,<br />
samo nikad po<br />
njoj nisu tekli<br />
med i mli(je)<br />
ko kao u nekoj<br />
zamišljenoj,<br />
fiktivnoj,<br />
umjetnoj,<br />
utopijskoj<br />
zemlji<br />
dembeliji.<br />
premijeru filma kao povod da<br />
razpali po njemu i njegovim<br />
protagonistima iz svih oruđa<br />
i podgrije svoju antibosansku<br />
kampanju. Taj događaj sarajevska<br />
kolumnistica jednog<br />
banjalučkog dnevnog lista,<br />
uporedila je sa elementarnom<br />
nepogodom. “Hад Сарајево<br />
ce на спектакуларан начин<br />
сручио филм ‘У земљи<br />
крви и меда’”, kaže ona. Njoj<br />
smeta i Angelinina “изјава<br />
љубави према Босни и<br />
Босанцима”, jer “су у овом<br />
случају појмови Босна и<br />
Босанац посве сужени.”<br />
Klasična zamjena teza i gebelsovsko<br />
izvrtanje stvari. Valjda<br />
je svakom normalnom<br />
čovjeku jasno da nije Angelina<br />
Jolie suzila pojmove Bosne i Bosanaca,<br />
nego velikosrbska agresija i srbočetnički<br />
zločinci. Oni su suzili ne samo pojmove,<br />
nego i teritoriju Bosne i broj Bosanaca. To<br />
je ta gola i gorka istina koja njima smeta,<br />
a koju i dalje na očigled cijelog svijeta<br />
trojanovski pokušavaju sakriti. Davno je<br />
odkriveno da su “u cara Trojana kozije<br />
uši”. Do sada je odkriveno oko pet stotina<br />
tajnih masovnih grobnica, u koje su Srbi<br />
zatrpali oko stotinu hiljada mučki ubijenih<br />
Bosanaca u cilju ostvarivanja genocidnog<br />
projekta zvanog “republika srpska”.<br />
Tu je i brojka od najmanje 30.000 silovanih<br />
žena. Iako je rediteljica filma Jolie,<br />
kako kaže, očekivala različite reakcije, šokirale<br />
su je reakcije iz RS i Srbije na film,<br />
ali one, zapravo, samo pokazuju količinu<br />
problema s kojima se suočava ovaj region,<br />
a ne samo stava prema umjetnosti i prema<br />
njoj osobno. Velikosrbska politika koristi<br />
svaku priliku, pa i ovu, da proizvede antagonizam<br />
i konfrontaciju entiteta, jer se<br />
tako federalizira BiH i marginalizira uloga<br />
države, jača pozicija entiteta na račun države<br />
i stvara privid da je RS federalna jedinica<br />
sa svim atributima državnosti (kako<br />
to “naučno” obrazlaže njihov hajni teoretičar<br />
Kunić, a čelnik stranke koja je u ratu<br />
nosila ovaj genocidni projekat, Mladen<br />
Bosić, politički operacionalizira povodom<br />
elementarnih nepogoda ovako: “Na narednoj<br />
sjednici skupštine RS tražićemo<br />
da se napravi državni plan za<br />
ovakve prilike“). Svim razpoloživim<br />
sredstvima nastoji se<br />
omalovažiti umjetnička vrijednost<br />
ovog filma i povrijediti,<br />
uniziti i kompromitirati autori.<br />
Tvrdi se da je film jednostran,<br />
da se autorica stavila na<br />
bošnjačku stranu, da prikazuje<br />
Srbe kao teroriste i zločince, da<br />
nema umjetničke vrijednosti,<br />
da nije umjetnost, da je dokumentarni,<br />
a ne umjetnički<br />
film, da ne postoji “balans u<br />
prikazivanju sukobljenih strana”<br />
i jednostrano, navijački,<br />
ocrnjuje jednu stranu. Angelina<br />
hrabro odgovara: “Pa,<br />
nije bilo balansa ni za vrijeme<br />
rata!” Zaista je krajnje morbidna<br />
logika po kojoj se zločin<br />
nastoji opravdavati balansom.<br />
Kao da se rediteljka u teorijskom<br />
smislu pridržavala jedne<br />
maksime koja se pripisuje velikom<br />
slikaru, autoru Gernike, e<br />
Pablu Picassou (Pablo Pikaso):<br />
Umjetnost je laž koja nas tjera<br />
da sagledamo istinu.<br />
Drž’te lopova<br />
“Ja, naravno, ovaj film nisam<br />
snimala da bih se uplitala u političku<br />
scenu ovog regiona, ali će se moj glas uvijek<br />
čuti kada je riječ o humanosti. Ovo<br />
je vrlo kompleksan period na globalnoj i<br />
ekonomskoj sceni, ali ovaj dio svijeta nije<br />
zaboravljen, i dalje je fokus na ovoj regiji.<br />
Nadam se da će ovaj film navesti ljude da<br />
dolaze u Sarajevo, da slušaju vašu muziku,<br />
da posjećuju vaše kafiće”, poručuje Jolie.<br />
U brojnim javnim izstupima rediteljka<br />
Jolie je izticala da je njena želja da film<br />
pomogne Bosni i Hercegovini i posebno<br />
apostrofirala “međunarodnu zajednicu”,<br />
nastojeći je osvijestiti i ukazati na straho-
te rata i nasilja u svijetu, posebno prema<br />
ženama. Prvi korak nakon glamurozne<br />
projekcije u Njujorku, “gradu u kojem se<br />
sve dešava” (na zahtjev rediteljice film je<br />
prikazan na bosanskom jeziku, a titlovan<br />
na englezkom), bila je posjeta američkoj<br />
prijestolnici, Vašingtonu, i prijem kod<br />
američkog predsjedniku Baracka Obame<br />
u Bijeloj kući, koji joj je obećao da<br />
će pomoći BiH. Primjetna je pojačana<br />
aktivnost američkog ambasadora Patricka<br />
Moona (Patrik Mun), a ovih dana u BiH<br />
je boravio i zamjenik državnog sekretara<br />
Richard Burns (Ričard B’rns) u Sarajevu.<br />
On je poručio da je američka vizija mul-<br />
tikulturna i demokratska Bosna i Hercegovina,<br />
usmjerena prema euroatlantskim<br />
integracijama, članstvo u NATO-u i pristup<br />
EU. I on vidi i zna, i svi mi znamo,<br />
da dejtonska Bosna nije ni demokratska<br />
ni multikulturna, a upravo to je jedina<br />
politička premisa na kojoj može funkcionirati<br />
BiH kao država. To je, jednostavno,<br />
prirodno stanje ove zemlje. Sve drugo je<br />
neprirodno. Zato je naša državna politika<br />
mogla ponuditi jednu viziju kao ustavnopravno<br />
ustrojstvo, po kojem bi ova država<br />
zaista funkcionirala kao savremena multikulturna<br />
i demokratska po formuli: jedna<br />
država sa tri konstitutivna naroda i<br />
četiri, plus dva entiteta. Istočna Bosna,<br />
od Foče do Save i zapadno do Bosne,<br />
sa glavnim gradom Tuzlom, u kojem bi<br />
Bošnjaci bili relativna većina, Zapadna<br />
Bosna, USK plus teritorija RS do rijeke<br />
Bosne na istok, sa Banjalukom kao glavnim<br />
gradom, u kojem bi Srbi bili relativna<br />
većina; Centralna a (Srednja) Bosna,<br />
SBK i Ze-Do kanton, sa Zenicom kao<br />
glavnim gradom, u kojem bi Bošnjaci bili<br />
relativna većina, i Hercegovina (istoč-<br />
na i zapadna) na sjever do Jablanice, sa<br />
glavnim gradom Mostarom, u kojem bi<br />
Hrvati bili relativna većina. Tome treba<br />
dodati i dva distrikta: Brčko i Sarajevo,<br />
koje bi obuhvaćalo deset predratnih obćina:<br />
četiri gradske obćine, Ilidža, Hadžići,<br />
Ilijaš, Vogošća, Pale, Trnovo. U jednom<br />
djelotvornom presjeku zadovoljila bi se i<br />
kolektivna, etnonacionalna, i individualna,<br />
građanska, prava i interesi. Vrlo jednostavno<br />
rješenje federalne države multietničkih<br />
i multukulturnih regija, entiteta, sa<br />
harmoniziranim nadležnostima države i<br />
entiteta, u ustavnopravnom statusu federalnih<br />
jedinica, čemu teže Srbi i donekle<br />
Hrvati, u okviru jedne države, čemu teže<br />
Bošnjaci. Niko se ne treba zavaravati, jer<br />
ovakva Bosna ne može obstati. Ovakvim<br />
ustrojstvom nikto ne bi bio oštećen, ali<br />
niko ne bi bio podpuno zadovoljan radi<br />
svojih nerealnih i neosnovanih aspiracija.<br />
Ovim bi se zadovoljili, čak, i interesi nacionalista,<br />
jer bi u svakom entitetu jedna<br />
etnička grupa imala relativnu većinu, ali i<br />
demokrata, jer bi interese i prava štitila država,<br />
ustav i zakon, a ne lideri,<br />
elite i stranke i time smanjila<br />
mogućnost političke manipulacije.<br />
Bošnjaci, kao najbrojniji<br />
narod u BiH, su najzainteresovaniji,<br />
a moraju biti i najodgovorniji,<br />
za razrješenje bosanske<br />
drame tako što će imati inicijativu<br />
i nositi tu ideju uz razne<br />
političke uzstupke. Sasvim je<br />
jasno da Bošnjaci nikada neće<br />
prihvatiti i priznati okupaciju<br />
dijela svog etničkog prostora,<br />
na kojem je ekskluzivno<br />
stvoren jednonacionalni srbski<br />
entitet, nastao ratom i genocidom<br />
pa bi po historijskoj logici<br />
morao i nestati ratom, ali ni<br />
drugi neće odustati od prava<br />
da na određenom prostoru kao većinski<br />
narod uređuju odnose po svojoj volji, što<br />
im Bošnjaci ne trebaju osporavati. Time<br />
bi se odbacile neosnovane obtužbe o “unitarnoj<br />
Bosni”.<br />
Velikosrbska politika koju u Bosni<br />
provodi lider genocidnog entiteta Milorad<br />
Dodik zasniva se na premisi: Drž’te<br />
lopova! Primjerice, on napravi frku sa državnim<br />
sudom i tužilaštvom da bi zaštitio<br />
nezavisni status “svoga” entiteta i učvrstio<br />
svoju diktatorsku i aparthejdsku vlast<br />
u tom okupiranom dijelu Bosne. I tako<br />
cijelo vrijeme, evo već godinama. Zato<br />
što ne postoji inicijativa i ozbiljna državna<br />
politika bošnjačkih stranaka kao najbrojnijeg<br />
i najodgovornijeg naroda. Čim<br />
dignu glavu, Dodik ih klepi floskulom o<br />
unitarnoj Bosni i strahom od dominacije<br />
Bošnjaka, upravo ono što on provodi u<br />
svom entitetetu masovnih grobnica. Historijski,<br />
naravno, nema nikakvog uporišća<br />
u tome. Na kojoj god su teritoriji<br />
Bošnjaci bili većina i održali se kao većina<br />
od neprijateljskih nasrtaja susjednih velikonacionalnih<br />
politika, postoji ili je sačuvana<br />
multikultura i tolerancija, sačuvane<br />
Može li jedno<br />
umjetničko<br />
djelo kao što je<br />
film osvijestiti<br />
ljude i dovesti<br />
do istine?<br />
Umjetnost je<br />
virtuelni svijet<br />
koji egzistira<br />
na unutrašnjoj<br />
istini svoga<br />
uzstrojstva,<br />
više ili manje<br />
uvjerljivoj, a ne<br />
stvarnoj istini<br />
objektivnoga<br />
svijeta.<br />
su i crkve i džamije, zajedničke<br />
škole i ustanove, a gdje god<br />
su oni drugi postali većina, ti<br />
prostori su očišćeni od Bošnjaka.<br />
Uzmite koje hoćete naselje<br />
za primjer, ne samo Sarajevo i<br />
Banjaluku: Bijeljinu, Ljubuški,<br />
Mostar, Nevesinje, Gacko,<br />
Trebinje… Znači, radi se o<br />
političkom licemjerju i podmetanju<br />
svojih težnji i pritajenih<br />
planova nekome drugome.<br />
Također, u cijeloj povijesti<br />
Bošnjaka među njima se nikada<br />
nije javila fašistoidna ideja<br />
ili pokret, kao npr. četništvo<br />
kod Srba ili ustaštvo kod Hrvata.<br />
Istina, jesu ih drugi, milom<br />
ili silom, uvačili u takve<br />
svoje pokrete pa da bi napravili balans,<br />
nabijali su im na nos razne handžar-divizije<br />
koje su formirali Nijemci. U svjetskim<br />
centrima moći, neprijatelji Bosne i<br />
Bošnjaka, nastoje izkoristiti kolektivnu<br />
frustraciju Bošnjaka zbog genocida i gubitka<br />
polovice zemlje i Bošnjake usmjeriti<br />
u terorizam i međusobno ubijanje. To je<br />
smrtna opasnost za Bošnjake. Bošnjaci<br />
svoju borbu moraju legitimirati kao legalnu<br />
borbu za slobodu naroda i građanska<br />
prava u okviru svoje države. U borbi za te<br />
ciljeve dozvoljena su sva sredstva u skladu<br />
sa međunarodnim pravom.<br />
U živu diplomatsku aktivnost uključio<br />
se i član Predsjedništva BiH iz reda<br />
Bošnjaka, Bakir Izetbegović, odlazkom u<br />
prijateljsku Tursku, gdje je izjavio:<br />
Bošnjaci su iz Srbije protjerani uz<br />
pristanak Turske<br />
“Tayyip Erdoğan ne pripada samo<br />
Turcima, on je naš zajednički lider. Barem<br />
jedna milijarda ljudi, a među njima<br />
i dva milijuna Bošnjaka, želi brz oporavak<br />
Tayyipu Erdoğanu.” Ovom izjavom<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
25
je, po mišljenju nekih analitičara, poput<br />
dr. Ibrahima Kajana, “doslovce šokirao<br />
najveći dio bh. javnosti”, jer je “misaoni<br />
užas i misaona mizerija, koja ni u čemu<br />
nema pokrića...” Kajan se nije bavio time<br />
da li je Izetbegović u posjetu Turskoj išao<br />
u svojstvu člana Predsjedništva i da li je<br />
takav stav usaglasio sa Nebojšom Radmanovićem<br />
i Željkom Komšićem, a po-<br />
sebno sa reis-efendijom Cerićem, koji je<br />
ne tako davno spominjao, ne dva, nego<br />
šest miliona Bošnjaka samo u Turskoj,<br />
misleći, vjerovatno na one Bošnjake koji<br />
su protjerani iz Srbije od 1830. do 1882.<br />
godine. Kako navodi savremeni iztraživač<br />
tog pitanja, Safet Bandžović, “veliki<br />
broj muslimana iz Srbije Turska je odmah<br />
naselila u Anadoliju i pogranična mjesta<br />
prema Kurdima. U prvo vrijeme niko<br />
nije imao pravo izbora, svako je morao<br />
da prihvati ono što mu se ponudi.” Danas<br />
im se ni za ime ne zna između Turaka<br />
i Kurda. Većinske Bošnjake su protjerali<br />
manjinski Srbi uz pomoć Rusije i Francuske<br />
i pristanak Turske. Francuska i ruska<br />
vlada napravile su poseban Sporazum o<br />
zajedničkom istupanju u korist Srbije, u<br />
genocidnom projektu izgona muslimana<br />
Bošnjaka sa njihovih ognjišća i imanja<br />
na Međunarodnoj konferenciji, održanoj<br />
1862. godine u Kanlidži, istanbulskom<br />
predgrađu. Ugovorom je bilo propisano<br />
da se muslimani imaju “iseliti što je moguće<br />
brže”. Odštetu za njihovu pokretnu<br />
i nepokretnu imovinu od devet miliona<br />
groša Srbija je trebala isplatiti Turskoj.<br />
Cinici bi mogli pomisliti da,<br />
možda, Izetbegović nije išao<br />
pitati za te pare pošto je Bosna<br />
u velikom siromaštvu. Sve<br />
i jedan Bošnjak će reći da ne<br />
želi da njegova nacionalna prava,<br />
ni individualna građanska<br />
prava, štiti nijedan nacionalni<br />
lider niti neka ekskluzivna<br />
nacionalna politička stranka,<br />
nego sopstvena država, ustav<br />
i zakon.<br />
Hoće li film “U zemlji<br />
krvi i meda” biti predmet<br />
daljih sukobljavanja, polarizacije<br />
i netrpeljivosti ili će<br />
doprinijeti katarzi, zbližavanju,<br />
saradnji i pomirenju za<br />
budućnost, pokazat će vrijeme,<br />
jer je to, ipak, “samo”<br />
umjetničko djelo. Ako jeste. Jedna od<br />
namjera Angeline Jolie, kako je sama<br />
izticala, bila je filmom osvijestiti međunarodnu<br />
zajednicu i ukazati na strahote<br />
rata i nasilje u svijetu, posebno prema<br />
ženama. Može li jedno umjetničko djelo<br />
kao što je film osvijestiti ljude i dovesti<br />
do istine? Umjetnost je virtuelni svijet<br />
koji egzistira na unutrašnjoj istini svoga<br />
uzstrojstva, više ili manje uvjerljivoj, a<br />
ne stvarnoj istini objektivnoga svijeta. U<br />
vrhunskom umjetničkom djelu ove dvije<br />
istine se preklapaju. O tome će svoj<br />
sud izkazati relevantna filmska kritika i<br />
teorija, a o njegovom političkom učinku<br />
i plemenitoj misiji autorice u borbi za<br />
Sve i jedan<br />
Bošnjak će<br />
reći da ne želi<br />
da njegova<br />
nacionalna<br />
prava, ni<br />
individualna<br />
građanska<br />
prava, štiti<br />
nijedan<br />
nacionalni<br />
lider niti neka<br />
ekskluzivna<br />
nacionalna<br />
politička<br />
stranka, nego<br />
sopstvena<br />
država, ustav i<br />
zakon.<br />
ljudska prava malih i ugnjetenih<br />
naroda sud će donijeti<br />
neumoljivo vrijeme koje neumitno<br />
dolazi.<br />
Vrijeme će pokazati i to<br />
hoće li ovaj žestoki film ostati<br />
kao usamljena stvaralačka<br />
avantura, odnosno umjetnička<br />
intervencija moćne i pravdoljubive<br />
holivudske dive u<br />
surovu stvarnost našeg života,<br />
ili će ovo umjetničko djelo,<br />
snagom svoje unutrašnje<br />
istine, postati inicijalna kapisla<br />
moralnog buđenja Bosne<br />
i njene okoline i pozitivnih<br />
društvenih promjena. Jer,<br />
etika (moralnost) je vrhovni<br />
princip ljudskog života, a<br />
ne estetika. Estetika se izvodi<br />
iz etike. Ne može postojati estetika<br />
ubijanja i slavljenja zločinstva ili, parafrazirajući<br />
poljskog nobelovca Czesława<br />
Miłosza: kako misliti Shakespearea dok<br />
gazim po kostima stradalih od ljudske<br />
ruke. Još se sjećamo da je višegradski<br />
zlikovac i osuđeni ratni zločinac Milan<br />
Lukić rekao hažkim iztražiteljima da<br />
je za njega najbolja knjiga “Na Drini<br />
ćuprija”, a najbolji film “Lepa sela lepo<br />
gore”. Samo za monstruma može postojati<br />
estetika sela koja gore.<br />
Suviše bi bilo iluzorno očekivati i<br />
vjerovati da će nakon ovoga filma Balkanom,<br />
obaška Bosnom, namjesto krvi i<br />
suza, poteći med i mlijeko. Odjavljujući<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
26
nedavno svoju redovnu televizijsku emisiju<br />
nakon jednog sumornog razgovora sa<br />
profesorom Zdravkom Grebom, njezin<br />
autor, Mato Đaković, pokušao je utješiti<br />
svoje gledaoce da će “Bosne biti koliko i<br />
dokle to Amerika želi”, nešto slično kako<br />
nedavno u televizijskoj anketi reče jedan<br />
obični Bosanac iz naroda, da bi se sve pokrenulo<br />
sa mrtve tačke samo “da Amerika<br />
udari šćapom”. “Ujka Sam” bi, možda,<br />
i “udario šćapom” (domaće trutove) da<br />
na Bosnu nije svoju šapu metnula sibir-<br />
ska mećka, бoльшoй бeлый медведь<br />
(Gdje ima meda, ima i medvjeda!), oko<br />
koje američki eagle samo uzaludno kruži<br />
pa solucija šćapa ostaje samo pusta iluzija.<br />
Kao i bošnjačko molećivo osvrtanje na<br />
probuđenog arslana na Bosforu. U ovoj<br />
zemlji je od iskona bilo i meda i medvjeda,<br />
i krvi i suza, i jada i čemera, samo<br />
nikad po njoj nisu tekli med i mli(je)ko<br />
kao u nekoj zamišljenoj, fiktivnoj, umjetnoj,<br />
utopijskoj zemlji dembeliji. “Tu se<br />
dugom brazdom nisu prostrana pružala<br />
polja/ Ni njive, koje bi obilnom rađale<br />
žetvom”... Hoće li se obistiniti jedna, da<br />
li proročanska, Makova reminiscencija:<br />
“Bosni je bilo suđeno da sanja o pravdi,<br />
da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da<br />
je ne dočeka.” Bosanski trokut je najmanje<br />
toliko misteriozan koliko i poznati<br />
Bermudski trougao. Naš čisti je usud da<br />
su se, baš, na ovoj tački zemaljske kugle<br />
susrele (sudarile) tri globalne tektonske<br />
ploče ljudske civilizacije i vijekovima se<br />
međusobno taru (priko naših leđa).<br />
Patrijarh Irinej i kompozitor Bregović<br />
Paradigma srbske dvolične politike potvore i laži može se izčitati u onoj<br />
sramnoj, huškaškoj, šovinističkoj islamofobičnoj izjavi patrijarha Irineja<br />
u kojoj on tumači psiholožki profil i samo učenje islama: “Mi znamo<br />
šta je otprilike filozofija i psihologija islama. Oni kada su u manjem broju<br />
umeju da se ponašaju i da budu korektni. Kada postanu ravni po broju,<br />
onda oni već dižu glavu, a kada postanu nadmoćni i superiorni, čine pritisak<br />
ili da se isele ili da se priđe njima. To je filozofija islama.” Potrebno je<br />
samo zamijeniti riječ islam riječju svetosavlje i dobit ćete stvarno značenje i<br />
istinu. Za ilustraciju dovoljno je navesti samo nekoliko podataka o odnosima<br />
većine i manjine. Do polovine 19. stoljeća muslimani su bili većinsko<br />
stanovništvo i u tom dijelu Balkana, gdje su Turci, pod pritiskom Rusije,<br />
formirali kneževinu Srbiju. Tako su u Beogradu muslimani činili četiri<br />
petine u odnosu na drugo stanovništvo, a u Užicu 96,7% od ukupnog<br />
broja stanovništva grada, dok je u Pomoravlju taj procenat iznosio 65%.<br />
Beograd je početkom sedme decenije 19. vijeka imao 730 muslimanska,<br />
536 nemuslimaska i 3 romska domćinstva, 2.328 zgrada, kuća, od kojih su<br />
842 bile srpske, a 1.486 muslimanske. U Užicu je 1826. godine bilo 1.200<br />
muslimanskih kuća, 20 džamija i 80 srpskih kuća, dok je deset godina kasnije<br />
bilo 3.500 muslimanskih i 600 srpskih kuća. Deset godina kasnije u<br />
toj varoši živilo je 3.697 Bošnjaka i 707 Srba. Današnju situaciju ne treba<br />
objašnjavati patrijarhu, jer on to bolje zna. Isti princip progona većine<br />
Irinej i irinejci su primijenili i u Srebrenici, samo što nisu imali vremena<br />
pa su ih pobili na licu mjesta (dok su satelitske kamere bile ugašene, kako<br />
im je obećano).<br />
Za suprotan primjer možemo uzeti Sarajevo. Tu su Bošnjaci bili većina<br />
od njegovog osnivanja sve do danas. I uvijek je bila multikultura, kršćanske<br />
mahale u muslimanskom šeheru, crkve pored džamija. Ni u ovom<br />
ratu nijedan vjerski objekat nije stradao i očuvan je duh multikulure grada<br />
iako je, razumljivo, narušen predratni demografski balans. U takav grad<br />
nakon dvadesetogodišnjeg ratnog i poratnog izbivanja vratio se iz Pariza i<br />
frontmen slavne sarajevske rock-grupe “Bijelo dugme” i priznati kompozitor<br />
Goran Bregović: “Sarajevo ima neobjašnjiv magnet da ljudi ostaju.<br />
Neobjašnjivo je zašto je uzbudljivo. Ništa se u Sarajevu ne može porediti<br />
sa Parizom, ali meni srce nikad ne zadrhti u Parizu kao u Sarajevu kada<br />
stojim u redu u pošti da dižem ličnu kartu i pasoš. Da nije bilo rata, nikada<br />
ne bih otišao odavde.”<br />
Slijedom asocijacija pade mi na pamet onaj čuveni “rat” grafitima na<br />
fasadi te (glavne) pošte u Sarajevu dok je rat visio u zraku. Neko je ćirilicom<br />
napisao: Ово jе Србија, a neko je poslije latinicom “odgovorio”: Ovo<br />
je pošta, budalo! Ali onaj prvi nije ostao dužan. Nedugo zatim agresorski<br />
oficir-diverzant poštu je diverzantski minirao i zapalio, s podrazumivajućom<br />
porukom: E, aко нијe Србија, није ни пошта. Isti i još gori grafiti<br />
danas se pišu po Banjaluci, gradu okupiranom svetosavskim Irinejovim<br />
idejama, kakav je neki dan osvanuo sa primtivnim uvredama upućenim<br />
Angelini Jolie.<br />
O multikulturnom duhu Sarajeva možda ponešto govori i onaj slogan<br />
navijača šampionske ekipe “Sarajeva” 1967. godine: Dva Boška na dva ćoška/<br />
Musemija u sredini/ Za pobjedu ne brini. (Boško Prodanović – Vahidin<br />
Musemić – Boško Antić).<br />
Na Drini Galija<br />
Srbska muzička grupa “Galija”,<br />
u naelektrisanoj atmosferi<br />
otvorenih ratnih sukoba<br />
razpadajuće Jugoslavije 1991.<br />
godine, napravila je pjesmu<br />
pod istim naslovom kao što je<br />
Andrićeva pseudohistorijska<br />
hronika “Na Drini ćuprija”, sa<br />
prijetećim stihovima u funkciji<br />
razpirivanja mržnje i zločina:<br />
Velike smo zapalili vatre<br />
Naš je plamen uvijek bio prvi<br />
Oko vatre razapeli šator<br />
Da pijemo rakije i krvi...<br />
Stihovi su očito varijacija one<br />
poznate srbsko-crnogorske poskočice<br />
iz zločinačkih pohoda:<br />
“Ko je drugi, ja sam prvi da pijemo<br />
turske krvi...?” Cijelo vrijeme<br />
srbsko-crnogorske agresije<br />
na Bosnu ova grupa i njen lider<br />
Nešo bili su otvoreno i javno uz<br />
Miloševića u njegovom propagandnom<br />
ratnohuškačkom ešalonu.<br />
Teško je pojmiti koliko je<br />
suicidnog mazohizma i bezčašća<br />
bilo potrebno samozvanom<br />
“menadžeru” iz Sarajeva da organizuje<br />
sramne koncerte ove<br />
nacionalističke grupe 27. maja<br />
2011. godine u Sarajevu i 28.<br />
svibnja u Mostaru, vrijeđajući<br />
time osjećaje svih onih koji<br />
su tokom agresije od tih istih<br />
izgubili svoje najmilije. Tako<br />
je ogorčeni Bosanac D. Brkić<br />
protestirao na jednom portalu:<br />
“Ako smo spremni svi skupa<br />
samo tako preći preko dolaska<br />
ovih fašista da nam pjevaju i<br />
uzimaju novac u BiH, onda<br />
stvarno ni ne zaslužujemo bolje.<br />
Želim da naglasim da nisam<br />
nikakav nacionalista, dijete sam<br />
iz miješanog braka i usprotivio<br />
bih se bilo kojim nacionalistima<br />
sa svake strane, ali što je previše,<br />
previše je...”<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
27
Pogledi<br />
Formirano vijeće ministara BiH<br />
Prstaška politika<br />
Samo što smo prstom<br />
okrenuli list sa<br />
troprstaškim voždom<br />
manjeg bh. entiteta, prst<br />
“blizanac” je priprijetio<br />
i iz većeg bh. entiteta,<br />
iz Federacije BiH, tačnije<br />
iz novoustoličenog<br />
Parlamenta BiH i od<br />
već zakletog novog<br />
ministra vanjskih<br />
poslova u, nakon 16<br />
mjeseci natezanja,<br />
jedva formiranom<br />
Vijeću ministara<br />
BiH<br />
Piše: Ale Kamber, Livno<br />
11.02.2012. god.<br />
Uprošlom broju<br />
magazina Safff<br />
u<br />
tekstu pod naslovom<br />
“Megdan beogradski”,<br />
uz analizu Tanjugovog<br />
TV-duela Čedomira<br />
Jovanovića i Milorada<br />
Dodika, ovog posljednjeg<br />
smo malo i analizirali kroz<br />
njegov stil govora i znakovite<br />
gestikulacije i izraze<br />
lica, zavisno od momenta.<br />
Akcenat je bio na često<br />
izraženom Didikovom “troprstu”, na<br />
kojeg se umoran često i podboči, ali i<br />
na stisnutoj desnici kao da želi nekoga<br />
skašiti, ili ispruženim dlanom ljevice<br />
u visini srca ili sljepočnice. Osebujni<br />
gesti rukama, negledanje sagovornika<br />
i kamere, barem ponekad, podizanje<br />
tona bez potrebe i cinički osmijeh i kad<br />
treba i kad ne treba, govore o, do kraja,<br />
“savijenoj grudvi” republikosrpskoj,<br />
koja okreće leđa i svojim instalatorima,<br />
uzdajući se u raspaljene strasti još uvijek<br />
znatnog dijela, nacionalizmom<br />
zadojenih, jednonacionalnih velikosrpskih<br />
“nezavisnih socijaldemokrata”<br />
i njihovih koalicionih drugova iz<br />
Karadžićeve SDS.<br />
Višegodišnje<br />
tapkanje države<br />
u mjestu i<br />
proklizavanje<br />
već debelo<br />
nacionalističke<br />
“socijaldemokratije”<br />
u BiH, te<br />
nepravda na<br />
svakom koraku,<br />
sigurno su,<br />
ako ne glavnim<br />
uzrokom, onda<br />
bar dijelom<br />
uzrokom<br />
i prerane<br />
smrti prof.<br />
Durakovića.<br />
Mejdan sarajevski<br />
Samo što smo prstom okrenuli list sa<br />
troprstaškim voždom manjeg bh. entiteta,<br />
prst “blizanac” je priprijetio i iz većeg<br />
bh. entiteta, iz Federacije BiH, tačnije iz<br />
novoustoličenog Parlamenta BiH i od<br />
već zakletog novog ministra vanjskih<br />
poslova u, nakon 16 mjeseci natezanja,<br />
jedva formiranom Vijeću ministara<br />
BiH. Radi se o ispruženom<br />
kažiprstu “socijaldemokrate”<br />
Zlatka Lagumdžije, drugog<br />
“ukupnog pobjednika”<br />
prošlih izbora uz neprikosnovenog<br />
Dodika, a usmjerenog<br />
u pravcu nekih kolega u Parlamentu,<br />
prvenstveno prema<br />
Berizu Belkiću iz Stranke za<br />
BiH, koji mu je to s pravom<br />
i prebacio, ne želeći drhtati<br />
pred njim poput njegovog<br />
komitetski isprepadanog i<br />
discipliniranog članstva, s<br />
vrha do dna.<br />
- Malo, malo, pa prst<br />
pokazujete, gospodine<br />
Lagumdžija, opomenuo je<br />
Belkić Lagumdžiju u svojoj<br />
diskusiji, obrazlažući zašto<br />
ne prihvata novi saziv Vijeća<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
28<br />
ministara niti način njihova izbora<br />
pošto nemaju ni programa ni dovoljno<br />
žena među kandidatima za državne<br />
ministre.<br />
- To vam se učinilo s prstom. Da<br />
sam i htio pokazati vam prst ne bi<br />
to bio onaj koji vam se učinio, uzvratio<br />
je Lagumdžija, vjerovatno pod tim<br />
podrazumijevajući, ne kažiprst, kojim<br />
vitla i kad treba i ne treba, već, vjerovatno,<br />
srednji prst, a možda odjednom<br />
uz kažiprst i mali prst, pa nek javnost<br />
sudi šta koja “socijaldemokratska” pantomima<br />
znači.<br />
Psiholozima i sociolozima nije<br />
nepoznato kojim liderima su svojstveni<br />
pretjerano mrštenje, galama, cinizam u<br />
osmijehu, podsmijeh, omalovažavanje<br />
sagovornika i masa, samohvalisanje,<br />
kićenje partijskim i/ili nacionalnim<br />
obilježjima, osionost i uvriježeno otresito<br />
gestikuliranje u ritmu govora i slijedom<br />
istog, a posebno pokazivanje jednog,<br />
dva, tri, ili svih pet prsta ispruženog<br />
dlana u visini srca, ili stisnute pesnice<br />
na sljepočnici. Nije to nepoznato ni<br />
političarima iz spomenute plejade ni<br />
njihovim vjernim sljedbenicima, koje<br />
je majstorski znao da opiše nedavno preminuli<br />
istinski socijaldemokrata prof.<br />
dr. Nijaz Duraković, tvorac SDP-a BiH<br />
i autor njenog Programa, nakon čega<br />
ga je, Durakoviću “simpatični dečko”<br />
Lagumdžija, istjerao iz “Partije.<br />
U jednom od intervjua nakon izgona<br />
iz SDP-a BiH rahmetli Duraković<br />
je izjavio: “Rekao sam da je meni<br />
Lagumdžija simpatičan dečko i da<br />
sam ga izmislio. Možda sam uzeo<br />
nesretan izraz da je on moj pobačaj.<br />
Lagumdžija - retorika između dva prsta
Neke moje kolege se šprdaju, kažu da<br />
nije možda vanmaterična trudnoća.<br />
Nikakvih personalnih sukoba<br />
nemamo, niti bi trebalo da ih bude.<br />
Njemu želim dobru karijeru, ličnu i<br />
porodičnu sreću. Ali razlaz je idejne i<br />
političke naravi. Nisam shvatio socijaldemokratiju<br />
na način na koji je on<br />
shvata. To je kod njega borba za fotelje,<br />
za vlast i ostalo. Socijaldemokrata<br />
prije svega podrazumijeva razvijanje<br />
institucija države, onda pravne<br />
države, pa i socijalne pravde i sl. On<br />
to očito nije shvatao. I zapravo, nisam<br />
siguran da li je on ikada bio uvjereni<br />
socijaldemokrata”, riječi su rahmetli<br />
Nijaza Durakovića, osnivača SDP-a i<br />
jednog od politički najobrazovanijih<br />
zvaničnika koje je imala BiH do sada.<br />
Višegodišnje tapkanje države u mjestu i<br />
proklizavanje već debelo nacionalističke<br />
“socijaldemokratije” u BiH: Dodikove i<br />
sparingujuće-platformaške, te nepravda<br />
na svakom koraku, sigurno su, ako ne<br />
glavnim uzrokom, onda bar dijelom uzrokom<br />
i prerane smrti prof.Durakovića,<br />
kojeg je nepravda jednostavno duboko<br />
pogađala i ubrzano trošila. Napustio je<br />
ovozemaljske prostore u kojima prstaška<br />
politika uzima sve više maha uprkos,<br />
ove zime, snijegom zametenoj državi,<br />
brojnim smrznutim građanima, mraku<br />
Mostara, zaleđenoj Neretvi, Nevesinju i<br />
Kupresu bez vode, odsječenom Livnu,<br />
Glamoču, Tomislavgradu…, u mećavi<br />
zaboravljenim povratnicima u odsječeno<br />
Podrinje, “Majkama Srebrenice” na<br />
preko metar snijega, rudarima koji<br />
Lagumdžija - dva prsta<br />
kopaju ugalj na minus 20 da<br />
ne stanu termoelektrane i BiH<br />
da ne doživi kolaps. Napustio<br />
ih je da ne bude još jednom<br />
svjedokom mržnje vlastite<br />
domovine od strane onih koji<br />
je “pobjednički predstavljaju u<br />
ime naroda” i da ne bude svjedokom<br />
nove sječe zatečenih<br />
kadrova i instaliranja podobnih<br />
i borbe za fotelje, umjesto<br />
za državu, građane i ideje.<br />
Bevanda<br />
- Ni na jedno mjesto ne<br />
dolazi gori kadar od bivšeg, branio<br />
je Lagumdžija nove ministre BiH,<br />
“antiplatformaše” i “platformaše”,<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
29<br />
“To vam se<br />
učinilo s<br />
prstom. Da sam<br />
i htio pokazati<br />
vam prst ne bi<br />
to bio onaj koji<br />
vam se učinio”,<br />
uzvratio je<br />
Lagumdžija,<br />
vjerovatno pod<br />
tim podrazumijevajući,<br />
ne<br />
kažiprst, kojim<br />
vitla i kad treba<br />
i ne treba, već,<br />
vjerovatno,<br />
srednji prst.<br />
Lagumdžija - znakoviti prst<br />
među kojima i samoga<br />
sebe-ministra vanjskih poslova,<br />
koji “neće biti Alkalaj”,<br />
već “puno vrjedniji El-<br />
Zlataj” sa “evropskim i svjetskim<br />
kažiprstom” vječno<br />
upravljenim u strance, u<br />
“Državu za čovjeka”. Makar<br />
i u polovini BiH, pošto<br />
drugu drži koalicioni drug<br />
Mile, također “socijaldemokrata”,<br />
čiji je zajednički<br />
“premijer” Vjekoslav Bevanda,<br />
po položenoj zakletvi,<br />
trijumfalno najavio:<br />
“Mislim da će ovo biti godina<br />
EU za BiH”. Možda<br />
su se za to “pobjednici”<br />
iz gemišt/bevanda “šestorke” (2+2+2)<br />
i pripremali svih 16 mjeseci, ništa ne<br />
radeći, a sve i dan naplaćujući.
Lagumdžija - kažiprst<br />
Pobjednici - Lagumdžija i Dodik<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
30
Zanimljivo<br />
Šta znače tri prsta<br />
Ni četnički, ni ustaški, nego SS-ovski<br />
Posljednjih j godina uobičajeni<br />
srpski pozdrav po-<br />
bjedi ili nekom uspjehu<br />
su tri visoko podignuta i raširena<br />
prsta (palac, kažiprst i srednji prst)<br />
desne ruke. Ako upitate bilo kojeg<br />
Srbina od kada se ovaj jpozdrav ko-<br />
risti među Srbima, najčešći odgo-<br />
vor će biti: oduvijek.<br />
Međutim, istina je malo druga-<br />
čija. Niti na jednom dokumentu<br />
koji potječe iz perioda prije Dru-<br />
gog ggsvjetskog rata ne postoji ni slo-<br />
vo zapisa o upotrebi simbola “tri<br />
prsta”.<br />
Kad se prelistaju dokumenta iz<br />
Drugog ggsvjetskog rata za očekivati<br />
je da će se ovakav pozdrav vidje-<br />
ti na slikama pripadnika p Ravno-<br />
gorskog g četničkog pokreta čiji ga<br />
“nasljednici” najviše koriste. Me-<br />
đutim, na nečije razočarenje, ne<br />
postoji niti jedna slika koja prika-<br />
zuje Srbe sa tri podignuta i rašire-<br />
PRISEGA DANSKIH NACISTA PODIZANJEM TRI PRSTA<br />
na prsta. Postoji nešto slično, ali to<br />
nije taj simbol. Ali zato, na nečije<br />
veliko iznenađenje, postoje brojne<br />
slike koje prikazuju hrvatske do-<br />
mobrane i ustaše kako pred rimo-<br />
katoličkim svećenikom polažu za-<br />
kletvu “poglavniku” pg sa tri raširena<br />
prsta desne ruke.<br />
Međutim, ni ustaše nisu bili suviše<br />
originalni; ovaj simbol preuzeli<br />
su od njemačkih SS jedinica.<br />
Kopirajući SS-ovce, ovu zakle-<br />
tvu, osim ustaša, preuzeli su i osta-<br />
li fašisti i nacisti širom Europe.<br />
Ako netko danas u Hrvatskoj<br />
na bilo kojem sportskom takmi- čenju podigne tri prsta dobit će<br />
(u najboljem j slučaju) razbijen nos.<br />
Međutim, nekada su u Zagrebu<br />
bila visoko cijenjena tri podignuta<br />
prsta.<br />
Umjesto zaključka - Pravo značenje<br />
tri podignuta prsta: palac<br />
služi za potpis, p kažiprst za kopanje<br />
nosa, a srednji je prst simbol Velike<br />
Srbije.<br />
(slike preuzete sa:<br />
http://rb.blogger.ba/arhi-<br />
va/2006/03/18/186646)<br />
PRISEGA NJEMAČKIH NACISTA PODIZANJEM TRI PRSTA<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
31
PREGLED PRISEGA RAZNIH NACISTIČKIH FORMACIJA TOKOM 2. SVJETSKOG RATA<br />
PRISEGA HRVATA IZ SS HANDŽAR DIVIZIJE PODIZANJEM TRI PRSTA<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
32
PRISEGA VLADE NDH NA ČELU<br />
S POGLAVNIKOM ANTOM PAVE-<br />
LIĆEM PODIZANJEM TRI PRSTA<br />
Ante Pavelić sa podignuta tri prsta<br />
PRISEGA HRVATSKIH DOMOBRANA PODIZANJEM TRI PRSTA<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
33
Društvo<br />
Društvena mreža Facebook<br />
Lijepa riječ gvozdena vrata<br />
(više NE) otvara, nažalost<br />
Pripremio: Fahrudin Sinanović<br />
Imeđu Bosancima i<br />
Hercegovcima sve je<br />
više korisnika društvene<br />
mreže Facebook. Na<br />
različite načine se koristi ova<br />
društvena mreža. Neki su tu<br />
radi upoznavanja, neki radi<br />
razmjene iskustava i podataka,<br />
neki radi plasiranja obavještenja,<br />
nekima je ovo dobra<br />
mogućnost komuniciranja sa<br />
rodbinom i prijateljima, neki<br />
su tu radi mogućnosti reklame,<br />
a neki jednostavno žele<br />
da sa drugima podijele svoja<br />
razmišljanja, svoje stavove i<br />
slično...<br />
U ovom broj donosimo izbor<br />
nekoliko zanimljivih statusa<br />
korisnika facebooka.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
34
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
35
Islamske teme<br />
Priče i događaji iz islamske povijesti<br />
Kako je maleni Jusuf postao<br />
veliki vojskovođa Salahudin Ejjubi<br />
Jusuf je posmatrao taj<br />
ponižavajući prizor dok su<br />
se muslimani šutke provlačili<br />
ispod koplja, a zatim<br />
ponizno davali zlatnike<br />
vođi razbojničke skupine.<br />
A onda se u njemu nešto<br />
prelomilo, nije više mogao<br />
trpiti to poniženje, pa je iz<br />
sveg glasa povikao: “Dosta<br />
je ponižavanja, zločinci!<br />
Zar nemate nimalo milosti<br />
ni prema starim ljudima, ni<br />
prema ženama i djeci?!”<br />
Preveo i prilagodio: Abdusamed<br />
Nasuf Bušatlić<br />
Junak J<br />
ove priče, dječak Jusuf rodio<br />
se i odrastao je u gradu Tikrit u<br />
Jkrilu brižnih roditelja koji su mu Jposvetili svu svoju pažnju, odgajajući<br />
ga u duhu islama. Njihova želja i trud da<br />
malom Jusufu usade ljubav prema islamskoj<br />
nauci, lijepom ahlaku i džihadu,<br />
kasnije će uroditi najljepšim plodovima.<br />
Otac mu se zvao Nedžmudin Ejjub, nadaleko<br />
poznati mudžahid koji je cijeli<br />
svoj život proveo bdijući na granicama<br />
islamske države. Tadašnji sultan Nurudin<br />
Mahmud Zenki imenovao ga je upraviteljem<br />
Tikrita, a njegovog brata Esedudina<br />
za glavnog komandanta vojske u<br />
tom kraju. Još u ranom djetinjstvu Jusuf<br />
je naučio Kur’an napamet i veliki broj<br />
Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
hadisa. Posjećivanje naučnih kružoka bila<br />
je njegova glavna i svakodnevna zadaća.<br />
No, i pored toga, njegov otac nije zapostavio<br />
ni Jusufov džihadski odgoj, pa<br />
je Jusuf vrlo rano savladao razne vojne<br />
vještine, a posebno rukovanje sabljom,<br />
jahanje konja i streljaštvo. Kada je Jusuf<br />
navršio jedanaest godina, otac je odlučio<br />
da ga pošalje u Šam, tačnije u grad Halep,<br />
da upotpuni svoju naobrazbu. Naime, u<br />
to vrijeme Tikrit je bio malo mjesto i nije<br />
se mogao porediti sa Halepom ni po broju<br />
džamija ni po broju vrsnih učenjaka.<br />
Tako se mladi Jusuf zaputio prema Halepu,<br />
priključivši se trgovačkoj karavani<br />
koja se kretala u tom pravcu. Ejub je sa<br />
sinom Jusufom poslao i jednog starijeg<br />
slugu, da pazi na njega i da mu hizmet<br />
čini.<br />
U brdima Safvana<br />
Jusuf je, pored ljubavi prema<br />
islamskoj nauci i vojnim<br />
vještinama, imao još jednu<br />
ljubav. On je mnogo volio<br />
golubove, posebno one dresirane,<br />
pismonoše. Otac mu<br />
je kupio više takvih golubova<br />
i on se brinuo o njima. Uživao<br />
je dok ih je gledao kako lete<br />
od mjesta do mjesta i nose<br />
poruke koje je on po njima<br />
slao. Nije ih zaboravio ni kad<br />
je krenuo u Halep. Ponio je<br />
nekoliko njih kako bi mogao<br />
slati pisma ocu i majci, i kad to<br />
bude potrebno, obavještavati<br />
ih o svome stanju. Stavio ih<br />
je u drveni sanduk nalik na<br />
kavez, u koji je prethodno<br />
stavio hranu i vodu, a zatim je<br />
sanduk stavio u kola na kraju<br />
karavene.<br />
Međutim, put prema Halepu<br />
nije bio siguran. Skupine<br />
naoružanih kršćanskih razbojnika često<br />
su krstarile na tom putu i presretale i<br />
pljačkale karavane. Kada se karavana<br />
našla na padinama Safvana, Jusuf je osjetio<br />
da se putnici kreću polahko i tiho.<br />
Iznenadila ga je ta grobna tišina, pa je<br />
došao do svoga sluge i pitao ga o čemu se<br />
radi. Sluga mu je, stavljajući prst na svoje<br />
usne kao znak upozorenja, tihim glasom<br />
rekao: “U opasnosti smo! Iza ovog<br />
brda je naoružana kršćanska skupina, pa<br />
moramo biti tihi, kako nas ne bi otkrili.’’<br />
Jusuf je poslušao savjet i ponašao se kao<br />
i ostali putnici, moleći Allaha da ih spasi<br />
razbojnika i da sretno stignu u Halep.<br />
Posjećivanje<br />
naučnih<br />
kružoka bila je<br />
njegova glavna<br />
i svakodnevna<br />
zadaća. No,<br />
i pored toga,<br />
njegov otac<br />
nije zapostavio<br />
ni Jusufov<br />
džihadski<br />
odgoj, pa je<br />
Jusuf vrlo rano<br />
savladao razne<br />
vojne vještine,<br />
a posebno<br />
rukovanje<br />
sabljom.<br />
Da bi se što bolje osigurali i spriječili<br />
bilo kakvu buku i glasove koji bi ih mogli<br />
otkriti, putnici su zadžemali konje, a<br />
devama stavili poveze preko usta. Toliko<br />
su pazili na svoje kretanje da je Jusufu u<br />
jednom trenutku izgledalo kao da ljudi<br />
ne staju na zemlju. Međutim, ni sva ta<br />
silna opreznost nije im pomogla. Ubrzo<br />
se iza brda pojavila skupina konjanika sa<br />
isukanim sabljama, uzvikujući: “Stanite,<br />
ili ćemo vas gađati strelama i kopljima!”<br />
Muslimanska karavana se odmah zaustavila,<br />
a kršćanski razbojnici su ih<br />
brzo opkolili. Upozorili su<br />
putnike da ne pružaju otpor<br />
i da svi sjašu s konja. Sluga<br />
Jusufov se više brinuo za Jusufa<br />
nego za sebe. U jednom<br />
trentku mu je prišao i rekao:<br />
“Nemoj nipošto otkrivati ko<br />
si i čiji si sin, jer bi te oni u<br />
tom slučaju sigurno ubili, ili<br />
zarobili kako bi od tvoga oca<br />
tražili zlato kao otkup. Jusuf<br />
je obećao da im neće otkriti<br />
tu tajnu, i još je pitao slugu<br />
gdje se tačno nalaze i koliko<br />
su udaljeni od Tikrita? Sluga<br />
je odgovorio: “Nalazimo se u<br />
brdima Safvana, a od Tikrita<br />
smo daleko nekih pedesetak<br />
kilometara.’’ “Odlično, brate,<br />
odlično’’, odgovori mu Jusuf.<br />
Sluga nije shvatio šta je Jusuf<br />
time želio reći. Nakon toga<br />
Jusuf je ostavio slugu i otišao<br />
na začelje karavane do kola u<br />
kojima su bili njegovi golubovi, a sluga<br />
je mislio da se pridružio ženskom dijelu<br />
karavane gdje je bilo još djece. No nije<br />
dugo potrajalo, a on se ponovo vratio<br />
na čelo kolone. Sluga mu je rekao da se<br />
vrati nazad, ali on nije poslušao. Stao je<br />
i posmatrao kršćanske razbojnike koji<br />
su se spremali da opljačkaju karavanu i<br />
ponize muslimane. Poželio je tada da ima<br />
sablju sa sobom i da im se suprotstavi.<br />
Bilo mu je drago što nije osjetio ni malo<br />
straha. Vođa razbojničke skupine stao je<br />
pred karavanu i uzviknuo: “Vi ste sada<br />
na kršćanskoj zemlji i morate platiti<br />
porez ukoliko želite nastaviti putovanje.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
36
Zahtijevamo da na ime poreza svaki vaš<br />
muškarac plati deset zlatnika, svaka žena<br />
pet zlatnika, a svako dijete dva zlatnika.<br />
Osim toga, obavezni ste nam predati po<br />
pola vaših tovara. Onaj ko se na bilo koji<br />
način suprotstavi i pobuni uzet ćemo<br />
mu svu robu i bit će ubijen. Jeste li čuli<br />
što sam rekao?’’ U tom trenutku sluga je<br />
pogledao u malog Jusufa i primijetio je<br />
srdžbu i bijes na njegovom licu. Pobojao<br />
se da ne učini nepromišljen potez, pa<br />
mu je ponovo prišao i upozorio ga da ni<br />
slučajno ne otkriva svoje porijeklo i da ne<br />
učini ništa nepromišljeno što bi moglo<br />
koštati sve putnike.<br />
Tada su dvojica kršćanskih konjanika<br />
sjahali s konja i zabili svoja koplja u<br />
zemlju, a treće koplje stavili odozgo kao<br />
prečku. Zatim se jedan od njih obratio<br />
muslimanima, rekavši: “Svako od vas<br />
najprije mora proći ispod ovog koplja<br />
pognute glave, a onda platiti dogovoreni<br />
porez.’’ Ostali razbojnici su se grohotom<br />
smijali. Onoj dvojici razbojnika<br />
pridružio se i treći, koji je dobio zadatak<br />
da drži gornje koplje i da ga s vremena<br />
na vrijeme spušta što niže tako da su neki<br />
muslimani morali prolaziti ispod koplja<br />
četveronoške. Jusuf je posmatrao taj<br />
ponižavajući prizor dok su se muslimani<br />
šutke provlačili ispod koplja, a zatim<br />
ponizno davali zlatnike vođi razbojničke<br />
skupine. A onda se u njemu nešto prelomilo,<br />
nije više mogao trpiti to poniženje,<br />
pa je iz sveg glasa povikao: “Dosta je<br />
ponižavanja, zločinci! Zar nemate nimalo<br />
milosti ni prema starim ljudima, ni prema<br />
ženama i djeci?!’’ Kršćanskim razbojnicima<br />
je to izgledalo zabavno, pa su mu<br />
rekli: “Šuti mali, i ti ćeš morati proći is-<br />
pod ovog koplja. Uskoro ćemo vidjeti tu<br />
tvoju hrabrost.’’ Zatim ga je njihov vođa<br />
pozvao, uzviknuvši: “Hajde momčino!<br />
Hajde junačino! Pokaži se, ovo je tvoj trenutak.<br />
Znaj da ti nećeš proći ispod ovog<br />
koplja ni pognute glave ni četveronoške,<br />
već ćeš morati puzati.’’ Naredio je onom<br />
što je držao koplje da ga spusti skoro<br />
do zemlje tako da dječak ne može proći<br />
osim pužući. Onda se ponovo obratio<br />
Jusufu: “Hajde prolazi, šta čekaš!’’ Jusuf<br />
ga je odmjeravao krajem oka, ali se nije<br />
ni pomjerio s mjesta. Razbojnik je povikao:<br />
“Čuješ li, glupane, šta ti govorim?<br />
Prolazi ispod koplja ili ćeš platiti za svoje<br />
ponašanje i biti pouka svima ostalima!’’<br />
Hrabro držanje<br />
Svi su očekivali dječakovu reakciju i<br />
čekali da krene prema koplju, ali umjesto<br />
toga, čuli su dostojanstveni i u isto vrijeme<br />
britki Jusufov glas: “Zapamti, nitkovu,<br />
da ja ne poginjem glavu niti na<br />
sedždu padam ikom drugom osim Allahu,<br />
dž.š.’’ Kad je to čuo, Jusufov sluga<br />
zamalo se nije onesvijestio od<br />
straha. Pritrčao je dječaku i<br />
molio ga da ih posluša prije<br />
nego ga ubiju. No, hrabri<br />
dječak nije odustajao, samo<br />
je rekao: “Neću puzati ispod<br />
ovog koplja pa nek’ me odmah<br />
ubiju.’’ Tada je vođa razbojnika<br />
prišao Jusufu, jašući<br />
na svome konju i ljutito ga<br />
upitao: “Ko si ti da mi prkosiš?<br />
Vidiš li koliko si nas zadržao,<br />
izvrši naređenje ili ću te ubiti!’’<br />
I ostali putnici su ga ubjeđivali<br />
da učini što mu se naređuje,<br />
ali ih Jusuf nije slušao. Za to vrijeme vođa<br />
razbojničke skupine se sve više primicao<br />
Jusufu kružeći oko njega na svom konju<br />
ne bi li ga uplašio, ali se dječak nije pomjerao.<br />
Onda je sišao s konja i u lice mu<br />
zaurlao: “Šta ti sebi umišljaš? Ovog tre-<br />
nutka ću te ubiti ako ne prođeš pužući<br />
ispod ovog koplja.’’ pj Jusuf nije reagirao.<br />
Čak ni onda kada je razbojnik podigao<br />
sablju, kao da će ga posjeći. Jusuf ga je<br />
gledao direktno u oči kao da se ništa ne<br />
dešava i kao da se razbojnikova naredba<br />
ne odnosi na njega. Razbojnik je bio<br />
izvan sebe od srdžbe. Zabio je sablju u<br />
zemlju, uzvikujući: “Ovako tvrdoglavo<br />
dijete još nisam vidio! Zahvali Bogu što si<br />
dijete, inače bih ti glavo odsjekao!’’ Kada<br />
je vidio da ga ne može zaplašiti, pribjegao<br />
je lukavštini i rekao mu: “Smanjit ćemo<br />
iznos koji trebaš platiti, ali ćeš morati<br />
dva puta puzati ispod koplja.’’ pj “Neću to<br />
nikada učiniti’’, odgovori Jusuf. “Šta si<br />
rekao?’’, upita razbojnik. “To što si čuo’’,<br />
odgovori Jusuf. Razbojnik mu tada reče:<br />
“U tom slučaju ćeš, umjesto dva, platiti<br />
pet zlatnika kao porez.’’ “Ništa ja tebi<br />
neću platiti’’, odbrusi mu Jusuf. Kad je vi-<br />
Tako se završio<br />
ovaj događaj sa<br />
malim Jusufom,<br />
koji je mnogo<br />
godina kasnije,<br />
oslobodio Kuds<br />
od krstaša, i<br />
ostao upamaćen<br />
kao veliki<br />
muslimanski<br />
vojskovođa<br />
pod imenom<br />
Salahudin<br />
Ejjubi.<br />
dio da je vrag odnio šalu, sluga<br />
je uzeo pet zlatnika i krenuo<br />
da ih preda vođi razbojnika,<br />
ali ga je zaustavio Jusufov<br />
prijeteći glas: “Vrati se na svoje<br />
mjesto i ne daji mu ništa!’’<br />
Putnicima je već bilo ponestalo<br />
strpljenja, pa su molili<br />
slugu Jusufovog da pokuša da<br />
ga urazumi i da konačno riješe<br />
problem i nastave putovanje.<br />
Nakon toga sluga je prišao<br />
Jusufu i pitao ga šta je razlog<br />
tolikog inata, i zašto svim putnicima<br />
stvara problem? On<br />
mu je odgovorio: “Sačekaj još samo malo,<br />
pa će ti sve biti jasno.’’ I uistinu, njih<br />
dvojica nisu ni završili razgovor, a muslimanska<br />
konjica, predvođena Jusufovim<br />
babom i amidžom, stigla je na lice mjesta<br />
i sa svih strana opkolila kršćanske razbojnike.<br />
Kad su ih ugledali, muslimani su<br />
u jedan glas uzviknuli: “Allahu ekber! Allahu<br />
ekber!’’ Kršćanski razbojnici su bili<br />
zatečeni i prestravljeni. Mudžahidi su ih<br />
brzo razoružali i povezali, a zatim vratili<br />
muslimanima novac i robu koju su im<br />
bili uzeli. Kad su završili sa razbojnicima,<br />
Ejjub se obratio muslimanima, rekavši:<br />
“Hvala Allahu što ste svi dobro i zdravo, a<br />
gdje mi je sin Jusuf?’’ “Ovdje sam, babo’’,<br />
uzviknu radosno Jusuf. Zatim je prišao<br />
babi i amidži i zahvalio im se na uspješnoj<br />
akciji. Otac mu je rekao: “Sinčiću, hvala<br />
Allahu, a zatim tvojim golubovima koji<br />
su mi na vrijeme donijeli tvoje pismo.’’<br />
Tako se završio ovaj događaj sa<br />
malim Jusufom, koji je mnogo godina<br />
kasnije oslobodio Kuds od krstaša, i ostao<br />
upamaćen kao veliki muslimanski<br />
vojskovođa pod imenom Salahudin Ejjubi.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
37
Islamske teme<br />
Koncept šure u islamu (l)<br />
Islamski politički sistem počiva<br />
na međusobnom dogovaranju<br />
Šta je šura? Koja je njena<br />
važnost? Koja su polja njene<br />
primjene? Na koji način su<br />
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve<br />
sellem, njegove pravovjerne<br />
halife, halife iz emevijske<br />
i abbasijske dinastije<br />
primjenjivali šuru u svojim<br />
svakodnevnim državničkim,<br />
političkim i društvenim<br />
obavezama? Da li islamski<br />
politički sistem može<br />
postojati i opstojati bez<br />
šure, zapravo da li je uopće<br />
moguće zamisliti jedno<br />
društvo bez šure? Ko čini<br />
šuru, i da li je dozvoljeno<br />
učešće nemuslimana i<br />
žena u njenom radu? Da li<br />
postoji univerzalna forma<br />
šure ili svako vrijeme ima<br />
svoju specifičnu formu? Da<br />
li i u kojoj mjeri je koncept<br />
šure komplementaran<br />
(podudaran) sa savremenim<br />
oblicima političkog<br />
dogovaranja i savjetovanja,<br />
demokratskim izbornim<br />
aparatom, konceptom<br />
političkog zastupanja kroz<br />
razna predstavnička i<br />
zastupnička tijela? Odgovore<br />
na ova, ali i na druga<br />
pitanja, pokušat ćemo dati u<br />
okviru ove studije<br />
Piše: Mr. Semir Imamović<br />
Današnji islamski ummet (globalna<br />
muslimanska zajednica)<br />
ima veliku potrebu za oživotvorenjem<br />
izvornih islamskih principa,<br />
koji su ovu zajednicu stoljećima krasili i<br />
karakterizirali je kao zajednicu dobra i dobročinstva,<br />
općih ljudskih i civilizacijskih<br />
vrijednosti i dostignuća, a koji bi, u aktuelnom<br />
trenutku, toj zajednici trebali donijeti<br />
jedan novi polet i snagu, i pokrenuti je u<br />
pravcu aktivnog učešća u svim pozitvnim<br />
društvenim, kulturološkim i političkim tokovima<br />
i procesima. Ovo oživotvorenje,<br />
da bi bilo stvarno i<br />
da bi dalo konkretne rezultate,<br />
mora izvirati iz unutrašnje potrebe,<br />
ličnog uvjerenja i zadovoljstva,<br />
kao i osjećaja ponosa<br />
zbog pripadanja vjerskom i civilizacijskom<br />
krugu koji zagovara<br />
te i takve principe. Slijepa<br />
imitacija drugih i zadovoljenje<br />
tuđim vrjednostima, u posljednjih<br />
nekoliko decenija, značajno<br />
je usporila proces povratka<br />
muslimana njihovim izvornim<br />
vrijednostima i odlikama, njihovom<br />
duhovnom i moralnom<br />
praiskonu.<br />
Višedimenzionalan<br />
islamski prinicp<br />
Iz širokog dijapazona vrijednosti<br />
i principa, za čijom<br />
revitalizacijom postoji iznimna<br />
potreba, a zbog dalekosežnih<br />
pozitivnih posljedica<br />
i efekata koje proizvodi u<br />
društvu, možemo izdvojiti princip šure<br />
(institucionalnog i obavezujućeg dogovaranja<br />
muslimana), kao jedinstveni<br />
princip koji snažno povezuje jedinku sa<br />
ostatkom zajednice i kao istinsku garanciju<br />
opstanka jednog društva, zajednice<br />
ili države. Neki muslimanski autori su<br />
lijepo primijetili da je šura višestruko<br />
korisna, jer čuva vlast od jedine i isključive<br />
odgovornosti, zajednicu od samovolje<br />
pojedinaca, a pojedincu daje priliku<br />
da na konstruktivan i koristan način<br />
učestvuje u raspravi o svim bitnim pitanjima<br />
od društvenog značaja 1 .<br />
U općem smislu, šura se ubraja u onu<br />
vrstu islamskih principa koji bi se mogli<br />
označiti kao složeni ili višedimenzionalni<br />
(višestrani) principi i odredbe. To praktično<br />
znači da ona u sebi objedinjava sve tri dimnezije<br />
(karaktera) šerijatskih propisa, i religijsku,<br />
i moralno-etičku i pravno-političku.<br />
Religijska dimenzija šure ogleda se u njenoj<br />
autentičnosti i utemeljenosti kao izvornog<br />
vjerskog principa, čijim izvršenjem se pokoravamo<br />
Uzvišenom Bogu i stičemo Njegovu<br />
naklonost. Moralno-etička<br />
Islamska<br />
povijest<br />
zabilježila je<br />
mnogobrojne<br />
primjere<br />
Poslanikove<br />
direktne<br />
primjene<br />
ovog principa<br />
u različitim<br />
životnim<br />
situacijama.<br />
Poznat je<br />
slučaj njegovog<br />
savjetovanja<br />
sa ashabima<br />
u pitanju<br />
zarobljenih<br />
idolopokloničkih<br />
vojnika u Bici na<br />
Bedru.<br />
dimenzija šure prepoznaje se u<br />
jasnoj namjeri (tendenciji) da se,<br />
kroz kolektivni rad i međusobno<br />
savjetovanje, radi na ostvarenju<br />
općeg dobra u svim njegovim<br />
formama i u različitim sferama<br />
ljudskog života (političkoj,<br />
društvenoj, kulturnoj, porodičnoj).<br />
Dobro je, kao što znamo,<br />
centralni etički pojam, a rad na<br />
njegovom ostvarenju je centralna<br />
etička intencija. Pravno-politička<br />
dimenzija šure manifestira<br />
se u činjenici da šura predstavlja<br />
jedan od temelja (platformi) na<br />
kojima počiva političko djelovanje<br />
i politički sistem u islamu.<br />
Zapravo, po svojim mnogobrojnim<br />
pozitivnim posljedicama i<br />
efektima, šura pripada samom<br />
vrhu vjerskih prioriteta, na čijoj<br />
bi realizaciji islamski ummet<br />
morao permanetno raditi i na<br />
tom putu žrtvovati ono najdragocjenije.<br />
Opća i posebna šura<br />
U jezičkom smislu, riječ šura ima<br />
dvojako značenje: šura je pokazivanje<br />
i izlaganje određene stvari na prodaju<br />
(naprimjer pokretne imovine), a šura je i<br />
izdvajanje, uzimanje i pomjeranje nečega<br />
sa njegovog mjesta. 2<br />
Terminološki, postoji veliki broj<br />
definicija šure, a mi ćemo navesti one<br />
najvažnije:<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
38
1. Prema Ragibu el-Asfehaniju šura je<br />
postupak međusobne razmjene mišljenja<br />
(međusobnog savjetovanja). 3 Ova definicija<br />
je sveobuhvatna i uključuje sve vrste šure<br />
(dogovora), i razmjene mišljenja, bile one<br />
političkog, društvenog, vjerskog ili nekog<br />
drugog karaktera.<br />
2. Ibnu-l-Arebi šuru u definiše kao “fi-<br />
zičko okupljanje na jednom mjestu kako<br />
bi se raspravljalo o određenom problemu i<br />
sučeljila različita mišljenja.” 4<br />
U odnosu na<br />
prethodnu definiciju, u ovoj definiciji se<br />
naglašava postojanje posebnog sjedišta na<br />
kojem se održavaju sastanci šure.<br />
3. Jedna od novijih definicija šure je da<br />
šura predstavlja “ispitivanje (konsultiranje)<br />
mišljenja Zajednice (umme) e ili njenih oda-<br />
branih zastupnika u vezi sa svim pitanjima<br />
koja su na bilo koji način vezana za nju i<br />
koja odlučuju o njenoj sudbini.’’ 5<br />
Iz navedenih definicija, da se zaključiti<br />
da postoje dvije vrste šure: opća šura (prva i<br />
druga definicija), koju provode sve društvene<br />
strukture unutar sebe, od onih najprostijih<br />
(porodica) pa do onih najsloženijih<br />
(javne ustanove, preduzeća, firme, različiti<br />
nivoi političke i društvene vlasti), i posebna<br />
šura (treća definicija) koja se provodi<br />
na nivou globalne muslimanske zajednice<br />
(el-umma), a a koja zapravo predstavlja jedan<br />
od osnovnih principa na kojima se temelji<br />
islamski politički sistem.<br />
Kur’an ne toleriše razlikovanje između<br />
jednog i drugog vjernika, muškarca i žene,<br />
kada je u pitanju njihovo podjednako<br />
učešće u životu Zajednice. U harmoniji s<br />
ovom vizijom, Kur’an je postavio princip<br />
šure da vodi Zajednicu u procesu donošenja<br />
odluka. Nažalost, tokom stoljeća<br />
među muslimanima se razvila strahovita<br />
pogreška u razumijevanju naravi šure zahvaljujući<br />
pogrešnoj i obmanjujućoj praksi<br />
i strukturama koje su bile prihvaćene izvana<br />
bez vođenja računa o etosu islama. Tako<br />
je opće-rasprostranjeno ubjeđenje da šura<br />
znači da jedan čovjek, vladar, konsultira<br />
ljude koji, po njegovu mišljenju, posjeduju<br />
mudrost, bez obaveze da sprovede njihov<br />
savjet. Prije svega, ovakva slika totalno ruši<br />
strukturu koju šura pretpostavlja. Kur’an<br />
opisuje vjernike kao one koji se o poslovima<br />
svojim dogovaraju (emruhum šura bejenhum).<br />
6<br />
Šura, dakle, ne znači da jedna osoba<br />
pita druge za savjet, već, radije, međusobno<br />
savjetovanje kroz zajedničku diskusiju na<br />
ravnopravnoj osnovi. Ovo direktno implicira<br />
da vrhovni izvršitelj ili izvršna vlast<br />
ne mogu jednostavno odbaciti odluku do<br />
koje se stiglo šurom. 7<br />
prakse njegovih pravovjernih halifa. Islamska<br />
povijest zabilježila je mnogobrojne primjere<br />
Poslanikove direktne primjene ovog<br />
principa u različitim životnim situacijama.<br />
Poznat je slučaj njegovog savjetovanja sa ashabima<br />
u pitanju zarobljenih idolopokloničkih<br />
vojnika u Bici na Bedru, i prihvatanje<br />
sugestije Hubaba ibn el-Munzira koja<br />
se odnosila na zauzimanje odgovarajuće<br />
borbene pozicije, noć uoči bitke 10 . Interesantno<br />
je u tu svrhu prenijeti i dio razgovora<br />
kojeg je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve<br />
sellem, tu noć vodio sa Hubabom. Naime,<br />
Hubab, radijallahu ‘anhu, je dobro poznajući<br />
taj kraj, prišao Poslaniku, sallallahu<br />
‘alejhi ve sellem, i rekao: “O Božiji Poslaniče,<br />
je li ovaj položaj, kojeg si zauzeo, mjesto<br />
na koje te je Allah doveo, na kojem se moramo<br />
zadržati i ne povlačiti se<br />
do kraja bitke, ili je to naprosto<br />
pitanje obične ratne strategije<br />
(mjera, protumjera i poteza)?”<br />
“To je za ista ovo drugo, upravo<br />
onako kako si rekao’’, odgovorio<br />
je Poslanik, sallallahu<br />
‘alejhi ve sellem. El-Hubab je<br />
onda dodao: “O Božiji Poslaniče,<br />
ovo nije dobro mjesto.<br />
Mi bismo trebali ići naprijed<br />
dok ne stignemo do vrela koje<br />
je najbliže neprijatelju. Tu bi se<br />
opskrbili vodom, a onda izvor<br />
zatrpali pijeskom. Nakon borbe<br />
i povlačnja, našem neprijatelju<br />
ne bi ostalo ništa.” 11 Složivši<br />
se sa ovim, Muhammed, salla-<br />
Podsjetio je sve<br />
svoje drugove<br />
da je i on<br />
samo čovjek<br />
kao i svi oni,<br />
da sve odluke<br />
trebaju donositi<br />
zajedno u<br />
konsultacijama<br />
jedni s drugima,<br />
da on ni o čemu<br />
neće donijeti<br />
konačnu odluku<br />
bez njih, i da su<br />
mu jako korisni<br />
njihovi dobri<br />
savjeti.<br />
llahu ‘alejhi ve sellem, je ustao i krenuo sa<br />
svojim snagama. Podsjetio je sve svoje drugove<br />
da je i on samo čovjek kao i svi oni,<br />
da sve odluke trebaju do nositi svi zajedno<br />
u konsultacijama jedni s drugima, da on ni<br />
o čemu neće donijeti konačnu odluku bez<br />
njih, i da su mu jako korisni njihovi dobri<br />
savjeti 12 .<br />
Slična situacija desila se i pred Bitku na<br />
Uhudu, kada je jedan dio mlađih vojnika,<br />
koji su izostali iz Bitke na Bedru, i koji su<br />
bili željni ratničkog dokazivanja, sugerirala<br />
Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da<br />
neprijatelja dočeka na otvorenom, izvan<br />
Medine, iako je on lično smatrao da se<br />
trebaju zabarikadirati u Medini i svim raspoloživim<br />
sredstvima braniti grad, i on to<br />
njihovo mišljenje usvojio 13 . Kasnije će se<br />
pokazati da je sukob na otvorenom<br />
više odgovarao mnogobrojnijoj<br />
paganskoj vojsci, i da<br />
je to bio jedan od unutrašnjih<br />
uzroka poraza muslimana 14 .<br />
Postoje i druge situacije u<br />
kojima je Poslanik, sallallahu<br />
‘alejhi ve sellem, tražio mišljenje<br />
svojih ashaba u vezi sa<br />
konkretnim problemom, a sve<br />
u cilju zauzimanja što ispravnijeg<br />
stava spram tog problema i<br />
donošenja odgovarajućih mjera,<br />
kao što se dogodilo u slučaju<br />
potvore njegove supruge<br />
Aiše, radijallahu ‘anha, za blud,<br />
koju su pokrenuli i kojom su<br />
upravljali medinski licemjeri;<br />
Vladar na usluzi narodu<br />
Šura je ustanovljena decidnim<br />
kur’anskim ajetima, kao što je gore navedeni<br />
ajet 8 , i vjerodostojnim predanjem 9 i<br />
proizilazi (izvire) iz direktne Poslanikove i<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
39
tom prilikom Poslanik, sallallahu ‘alejhi<br />
ve sellem, lično se obratio Aliji i Usami,<br />
radijallahu ‘anhuma, za savjet 15 . Slično je<br />
bilo i u slučaju ponude starješina plemena<br />
Gatafan, koji su prilikom združenog<br />
napada paganskih plemena na Medinu,<br />
svoje povlačenje i odustajanje od borbe,<br />
uvjetovali isplatom godišnjeg uroda medinskih<br />
datula, što je Poslanik, sallallahu<br />
‘alejhi ve sellem, zahvaljujući, prije svega,<br />
odlučnim sugestijama dvojice medinskih<br />
prvaka, Sa’da ibn Mu’aza i S’ada ibn<br />
‘Ubade, glatko odbio. 16 Prema<br />
Ibn Tejmijji, svi navedeni ali<br />
i mnogi drugi primjeri Poslanikovog,<br />
sallallahu ‘alejhi ve<br />
sellem, savjetovanja, dogovaranja<br />
i uključivanja šire društvene<br />
zajednice u raspravu<br />
o svim važnijim pitanjima,<br />
navode nas na zaključak da je<br />
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve<br />
sellem, koristio princip šure<br />
(dogovaranja, savjetovanja) u<br />
dva slučaja: u prvom slučaju<br />
radilo se o pitanjima iz domena<br />
islamske politike koja su<br />
podložna idžtihadu (naučnom<br />
promišljanju), a u drugom o<br />
pitanjima svjetovne naravi, u<br />
kojima je ljudima ostavljen<br />
prostor da slobodno i kreativno<br />
promišljaju, i koriste<br />
se iskustvima i dostignućima<br />
drugih. U ovom pravcu treba<br />
razumijevati Poslanikove, sallallahu<br />
‘alejhi ve sellem, riječi: “Vi bolje<br />
od mene poznajete svjetovna pitanja.’’ 17<br />
Navedeni<br />
primjeri samo<br />
potvrđuju<br />
tezu da je<br />
halifa (vrhovni<br />
poglavar<br />
muslimana)<br />
zapravo<br />
predstavnik<br />
(zastupnik)<br />
globalne<br />
muslimanske<br />
zajednice<br />
(umme) u<br />
vršenju vlasti<br />
i upravljanju<br />
državnim<br />
poslovima.<br />
Navedeni primjeri samo<br />
potvrđuju tezu da je halifa<br />
(vrhovni poglavar muslimana)<br />
zapravo povjerenik (zastupnik)<br />
globalne muslimanske<br />
zajednice (umme) u vršenju<br />
vlasti i upravljanju državnim<br />
poslovima, a ne suveren koji<br />
sve konce vlasti drži u svojim<br />
rukama, koji posjeduje bezgranične<br />
ovlasti i privilegije, i<br />
kojem su povjerena državna<br />
dobra kako bi u njima uživao<br />
i sebi i svojoj porodici obezbijedio<br />
što lagodniji i ugodniji<br />
život, te da se samo ovakvim<br />
poimanjem vlasti i odnosom prema podanicima<br />
vladar može sačuvati od bilo koje<br />
vrste zastranjenja, samovoljnog ponašanja<br />
i nepravednog postupanja. Samo ukoliko<br />
vladar posjeduje svijest o tome da država<br />
kojom upravlja ustvari pripada nekome<br />
drugom a ne njemu i da je on tu kako<br />
bi služio drugima a ne da bi drugi služili<br />
njemu, i da je uspješna vlast ona koja interes<br />
zajednice stavlja ispred svoga vlastitog<br />
i ličnog interesa, samo u tom slučaju država<br />
i društvo, kojim on upravlja, može se<br />
graditi na ispravnim temeljima, kretati u<br />
ispravnom smjeru, i ostvariti ovosvjetsko<br />
blagostanje i sreću. Nasuprot tome, svaka<br />
vlast koja se zasniva na vladarskoj samovolji<br />
i bahatosti, nepotizmu, ličnoj i materijalnoj<br />
koristi, osuđena je na propast, jer<br />
Bog ne voli da se na zemlji nered čini i da<br />
se ljudska prava bespravno krše.<br />
Bilješke<br />
1 - Povijest islama, Mustafa Spahić<br />
2 - Mu’džemu mekajisi-l-lugati, 3/132.; Lisanu-l-arab,<br />
4/434. – 437.<br />
3 - El-Mufredatu fi garibi-l-Kur’an, 270.<br />
4 - Ahkamu-l-Kur’an, 1/297.<br />
5 - Eš-Šura fi zilli nizami-l-hukmi-l-islamijji, Abdurrahman<br />
Abdu-l-halik, 14.<br />
6 - Prijevod značenja Eš-Šura, 38.<br />
7 - Princip šure i uloga ummeta u islamu, Fazlu Rahman,<br />
str. 4, prijevod, dr. Ahmet Alibašić.<br />
8 - El-Elusi u svom tefsiru Ruhu-l-me’ani, bilježi od<br />
Ibn-Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je rekao: “Kada je<br />
objavljen ovaj ajet, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem,<br />
je rekao: “Allah i Njegov Poslanik su neovisni o mišljenjima<br />
ljudi i nemaju potrebe da se s bilo kime savjetuju,<br />
ali je Allah propisao šuru (dogovaranje) iz milosti prema<br />
ljudima. Ko se bude savjetovao, neće ostati bez korisnog<br />
savjeta, a ko ostavi savjetovanje, nije siguran da neće<br />
pogriješiti.’’ (4/106., 107). U komentaru ovoga ajeta<br />
Sejjid Kutb, Allah mu se smilovao, kaže: “Ovim izričitim<br />
kur’anskim tekstom se, u sistem političke vlasti (upravljanja),<br />
uvodi prinicp šure, a Poslaniku, sallallahu ‘alejhi<br />
ve sellem, se daje pozicija i uloga njegovog glavnog protagoniste<br />
i izvršitelja. Na taj način šalje se nedvosmilena<br />
poruka da je šura temeljni princip bez kojeg je islamski<br />
upravni sistem nezamisliv i neodrživ.’’ (Fi zilali-l-Kur’an,<br />
4/118., 119).<br />
9 - U tom smislu su riječi Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu:<br />
“Nisam vidio da se iko toliko savjetovao sa drugim ljudima,<br />
kao što je to bio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’’<br />
(Fethu-l-bari, 17/102., Tirmizi, 4/213., Bejheki,<br />
10/109.). Slična izjava prenosi se i od Aiše, radijallahu<br />
‘anha. (Ebu-Šejh u Ahlaku-n-nebijji, br. 763., Begavi u<br />
svom tefsiru poznatom kao Me’alimu-t-tenzil, 1/572.,<br />
573.).<br />
10 - Tarih ibn Haldun, 2/752; Es-Siretu-n-nebevijje, Ibn<br />
Hišam, 2/191. – 192.<br />
11 - Prethodni izvori.<br />
12 - Poglavlje iz knjige: Život Muhammeda, alejhi selam,<br />
izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2004. god.<br />
13 - Fethu-l-bari, 7/103., 104.<br />
14 - Povijest islama, Mustafa Spahić.<br />
15 - Fethu-l-bari, 7/104. – 106.<br />
16 - Es-Siretu-n-nebevijje, Ibn-Hišam, 3/234.<br />
17 - Es-Sarimu-l-meslul ala šatimi-r-resul, naučna valorizacija<br />
Muhammed Muhiddin Abdulhamid.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
40
Islamske teme<br />
Žena između islama i sekularizma<br />
Zar slobodna žena može činiti blud?<br />
Ako bismo se poslužili<br />
kur’anskim riječnikom, onda<br />
bi za sekularizam mogli kazati<br />
da je to uzimanje strasti za<br />
svoga boga, kao što se navodi<br />
u sljedećim ajetima: Reci<br />
ti Meni ko će uputiti onoga<br />
koji je strast svoju za boga<br />
svoga uzeo, onoga koga je<br />
Allah, znajući ga, u zabludi<br />
ostavio i sluh njegov i srce<br />
njegovo zapečatio, a pred<br />
oči njegove koprenu stavio?<br />
Ko će mu, ako neće Allah, na<br />
Pravi put ukazati? Zašto se ne<br />
urazumite?<br />
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Živimo<br />
Ž<br />
u vremenu u kojem<br />
Žsu islam i islamsko učenje<br />
Žpostali top-tema, ne samo<br />
među muslimanima i muslimanskim<br />
učenjacima, već i u zapadno-kršćanskim<br />
intelektualnim krugovima i medijima. Što<br />
se tiče nemuslimanskih autora, zanimljivo<br />
je to da oni danas, islam, a ne recimo<br />
kršćanstvo, koje je bilo direktan povod<br />
nastanka i rađanja sekularističke filozofije<br />
i ideologije u Evropi, tretiraju kao glavni<br />
izazov i pandan ideji sekularizma. Postoje<br />
mnogobrojne studije u kojima su različiti<br />
nemuslimanski autori pisali o islamu i<br />
islamskom učenju. Uglavnom se tu radi<br />
(čast izuzecima), o izrazito tendencioznim,<br />
neobjektivnim i površnim opservacijama,<br />
kojima je prvenstveni cilj da istaknu<br />
samo njima vidljivi konzervatizam,<br />
dekadentnost i diskriminatorski duh<br />
islama, posebno kad je riječ o pravima<br />
žene muslimanke nad čijom sudbinom<br />
u okrilju “okrutnog” islamskog Šerijata,<br />
raznorazni dušebrižnici liju krokodilske<br />
suze, pokušavajući ubijediti ženu<br />
muslimanku da se mora osloboditi<br />
srednjovjekovnih svjetonazora i okova<br />
ako želi da se samoaktualizira i potvrdi<br />
kao ličnost i da živi slobodno i uživa u<br />
svekolikoj punini života koji joj nudi<br />
sekularistički pogled na svijet.<br />
Šta je zapravo sekularizam?<br />
Suštinsko značenje i glavni cilj ideologa<br />
sekularizma bio je reformisati Crkvu i<br />
ukinuti teokratsku vlast i dominaciju, prije<br />
svega Katoličke crkve, jer su u vrijeme evropske<br />
renesanse, utemeljitelji i nosioci<br />
prosvjetiteljstva u Evropi, vjeru, tačnije<br />
kršćanstvo, vidjeli kao negativnu snagu i<br />
kočnicu naučnog i svakog drugog napretka,<br />
unutar sekularističkog društvenog<br />
sistema: “Prva i najvažnija uloga filozofije,<br />
psihologije i drugih disciplina bila je da<br />
oslobodi zapadnog čovjeka od moralne i<br />
intelektualne crkvene tiranije. A kako, padom<br />
zapadne religije, nijedan etički kodeks<br />
nije prihvaćen kao stalan za sva vremena<br />
i prostore, bilo je sigurno da će sekularizacija<br />
postati filozofija etičkog<br />
relativizma u kojem termini<br />
‘grešnost’, ‘zlo’, ‘bogohuljenje’,<br />
‘krivovjerje’ ili ‘zastranjivanje’<br />
ostaju značenja izvan kulture ili,<br />
čak, ‘kulturološki slijepi’.” 1<br />
Sekularizam kao filozofija,<br />
kao svjetonazor, jednostavno<br />
je postao aksiom koji se mora<br />
slijediti. To je paradigma prema<br />
kojoj se svaka druga ideja i<br />
idelogija mora mjeriti i vrednovati.<br />
Sekularistički pogled na svijet<br />
i život uobličen je različitim<br />
naučnim teorijama među<br />
kojima je možda najdominantnija,<br />
ali i najpogubnija po<br />
čovječanstvo, famozna Freudova<br />
psihoanaliza. “Po Freudu,<br />
čovjek je instinktivno i prirodno<br />
sebičan i zao, i stoga neminovno<br />
motivisan svojim nesvjesnim<br />
seksualnim nagonima. Ne postoji<br />
način da se promijeni ovakva priroda.<br />
Ako se čovjek prepušta promiskuitetnim<br />
seksualnim običajima i drugim nemoralnim<br />
aktivnostima, on samo sluša svoju prirodu.<br />
Ako, međutim, on osjeća bilo kakvu<br />
krivnju zbog toga što je bio učen da<br />
određena ponašanja kao homoseksualnost,<br />
biseksualnost, promiskuitet, bestijalnost,<br />
zločinstvo ili štagod drugo zastranjuju, onda<br />
će moderno istraživanje izjaviti da su to<br />
naslijeđeni postupci u nečijim genima. Pa<br />
zašto se osjećati loše zbog nečega što se ne<br />
može promijeniti?!” 2<br />
Na osnovu ovakvih teorija jasno<br />
nam je zašto se u savremenom društvu,<br />
ne samo sveopći nemoral, nego čak i<br />
najveći zločini često puta relativiziraju i<br />
Muškarac<br />
i žena su<br />
jednakopravni<br />
u vjerskim,<br />
etičkim i<br />
građanskim<br />
pravima i<br />
dužnostima.<br />
Čak šta više,<br />
kad je riječ o<br />
pravima, onda<br />
je primjetno da<br />
se u Kur’anu<br />
prava žene<br />
spominju<br />
prije prava<br />
muškaraca.<br />
guraju u kontekst zloćudne ljudske prirode<br />
koja se jednostavno ne da mjenjati<br />
niti popravljati.<br />
Ako bismo se poslužili kur’anskim riječnikom,<br />
onda bi za sekularizam mogli kazati<br />
da je to uzimanje strasti za svoga boga, kao<br />
što se navodi u sljedećim ajetima: Reci ti<br />
Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za<br />
boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući<br />
ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo<br />
zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio?<br />
Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati?<br />
Zašto se ne urazumite? 3<br />
Iako sekularizam svakodnevno uzima<br />
svoj danak u krvi on se u savremenom društvu<br />
i dalje snažno nameće i promovira. U<br />
promociji i odbrani sekularističke filozofije<br />
i sekularizma kao društvenog sistema koji<br />
nema alternative, najdirektnije<br />
su uključene intelektualne i<br />
političke elite, kulturni radnici<br />
i umjetnici, i naravno mediji.<br />
Hiperprodukcija medijskog<br />
materijala kojim se promovira<br />
apsolutna sloboda, liberalno-sekularistički<br />
svjetonazori,<br />
pornografija, filmovi u kojima<br />
dominira seks i nasilje, preplavili<br />
su medijski prostor, od mnogobrojnih<br />
televizijskih kanala i<br />
internetskih stranica, pa do različitih<br />
časopisa i novina.<br />
U sekularizmu je čovjek<br />
komad mesa, a ne ličnost<br />
Međutim, malo ko se na ozbiljan<br />
način bavi posljedicama<br />
takvog života, ili ako se i bavi<br />
onda se obavezno sekularističkom<br />
svjetonazoru negira bilo<br />
kakva krivica za tragične posljedice. A posljedice<br />
takvog poimanja života i svijeta su:<br />
razoreni brakovi i porodice, masovna pojava<br />
prostitucije i maloljetničke delinkvenicije,<br />
masovno konzumiranje droga i alkohola,<br />
procvat kriminala, korupcije i drumskog<br />
razbojništva, raširenost AIDS-a i drugih neizlječivih<br />
bolesti, kao i depresije i duševnog<br />
rastrojstva, te sve učestalija pojava suicida i<br />
povećanje opće nesigurnosti u životu. Sve<br />
ove devijacije i pošasti dešavaju se svakodnevno,<br />
tu, pred našim očima, u našim porodicama<br />
i komšiluku. Paradoksalno je to<br />
što ideolozi i promotori sekularističkih ideja,<br />
javno izražavaju svoju zabrinutost zbog<br />
takvih pojava i anomalija u društvu, i nerijetko<br />
se čude kako takve pošasti da pogode<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
41
sekularno društvo koje je utemeljeno na apsolutnim<br />
slobodama. Oni su zapravo slijepi<br />
kod očiju i liče na čovjeka koji je skočio u<br />
vodu, pa se onda čudi što je mokar. A da<br />
oni koji su se okrenuli od Božije upute, žive,<br />
kako to Kur’an opisuje, teškim i tjeskobnim<br />
životom 4 , i da im je život pravi pakao još na<br />
ovom svijetu, a nikako sloboda i sreća, potvrđuju<br />
mnogobrojni primjeri iz naše bliske<br />
prošlosti. Potvrdili su to i nedavni samoubilački<br />
ataci na vlastiti život od strane Whitney<br />
Houston i Amy Winehouse, koje su na vrhuncu<br />
svoje pjevačke karijere i “slave’’ presudile<br />
same sebi uzimanjem prevelike doze<br />
droge. Strašno je i žalosno bilo slušati izjave<br />
prijatelja Whitney Houston, i to također sve<br />
odreda poznatih pjevača i glumaca, kako na<br />
njenoj sahrani javno priznaju da ju je uništila<br />
droga i da su oni isto tako ili bili na drogi<br />
ili se još uvijek liječe od ovisnosti.<br />
Naravno, ideolozi sekularizma i dalje<br />
će takve zvati zvijezdama i nudit će im bogatstvo,<br />
slavu i uspjeh u karijeri. A davanje<br />
zvučnih imena i nadimaka i priče o slavi i<br />
bogatstvu su samo najobičniji mamac na<br />
koji treba da se “upecaju’’ buduće “zvijezde”.<br />
To je zapravo opasna šejtanska rabota i<br />
manipulacija ljudima o kojoj Kur’an eksplicitno<br />
govori u sljedećim ajetima: I šejtan im<br />
poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova,<br />
koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar<br />
vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da<br />
ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni<br />
bili.’’ I zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista,<br />
savjetnik iskreni!” 5 I kao što Adem i Hava<br />
nisu postali ni meleki ni besmrtni, nakon<br />
što su kušali plodove stabla koje im je bilo<br />
zabranjeno, već su iz vječnog Dženneta i<br />
neprolaznih užitaka, spušteni na Zemlju,<br />
sa najvećih visina u najniže nizine, tako ni<br />
zvijezde iz šou-biznisa nikada ne osjete istnisku<br />
sreću u svom životu, samo što to kriju<br />
od javnosti i zbog straha za karijeru ne žele<br />
pričati o tome. Rijetki su pojedinci,<br />
poput manekenke Sare i<br />
njenog bivšeg mladića, koji su<br />
nedavno pred kamerama, javno<br />
govorili o tome da su uvjeti u<br />
kojima rade manekenke, pakleni,<br />
i da su u znaku seksualnog<br />
zlostavljanja, anoreksije i droge.<br />
Sara se, kao i mnoge druge djevojke,<br />
odlučila na taj korak da<br />
bi sebi zaradila novac, postala<br />
ekonomski neovisna i naravno<br />
slavna. Međutim: “Tamo<br />
si samo komad mesa, a nemaš<br />
sigurnu budućnost... A kada te<br />
modni svijet proguta, postoji<br />
opcija da te jednostavno izbace i<br />
zamijene nekim drugim. Nikad<br />
ne znaš šta te tamo čeka’’, Sarine<br />
su riječi, koje najbolje odslikavaju<br />
sekularističku filozofiju života. Upravo o<br />
takvom odnosu prema čovjeku kao ličnosti,<br />
odnosno prema ženi, u sekularističkim<br />
društvima, svojevremno je govorila i poznata<br />
glumica Merlin Monro, izjavivši: “U<br />
Americi će ti svaki muškarac dati sto dolara<br />
za tvoje tijelo za jednu noć, a za tvoju dušu<br />
neće dati ni centa.’’ Zapravo je suština sekularizma<br />
sadržana u poruci na grafitu na<br />
jednoj školi u jednom bosanskom gradiću,<br />
koja glasi: “Sve se svodi na seks i body.’’<br />
Poimanje slobode u islamu<br />
Kada se na horizontu pojavilo sunce<br />
islama, njegove zrake su bile blagoslovljene<br />
za cijeli ljudski rod, a posebno za ženu koja<br />
prije islama uopće nije bila tretirana kao ličnost,<br />
(nešto slično kao u sekularizmu), već<br />
kao obični predmet s kojim je muškarac<br />
suvereno upravljao i raspolagao. Islam je ženama<br />
iznova probudio nadu u mogućnost<br />
novog i ljepšeg života, života dostojnog žene<br />
Najveća<br />
vrijednost sa<br />
kojom je došao<br />
islam u pogledu<br />
prava žena jeste<br />
to što je skinuo<br />
sa ličnosti žene<br />
teret prvog<br />
grijeha i vječnog<br />
prokletstva,<br />
kako to uči<br />
kršćanstvo, i<br />
omogućio joj da<br />
se potvrdi kao<br />
istinska ličnost<br />
u okviru prava<br />
i obaveza koja<br />
joj je Šerijat<br />
odredio.<br />
kao ljudskog bića. Prva i najvažnija<br />
stvar kojom je islam odlikovao<br />
i ženu i muškarca, jeste<br />
da ih je obavezao vjerovanjem<br />
i robovanjem samo Allahu jedinom<br />
i da je to robovanje učinio<br />
vrhuncem ljudske slobode. Šta<br />
to znači? To znači da kroz ibadet<br />
i pokornost samo Allahu, musliman<br />
i muslimanka se oslobađaju<br />
robovanja bilo kojem<br />
zemaljskom vladaru, moćniku,<br />
prohtjevima, strastima, trendovima,<br />
i klanjaju se samo pred<br />
veličinom i uzvišenošću Gospodara<br />
svjetova. I ako uporedimo<br />
islamski pogled i razumijevanje<br />
slobode i ljudskih prava, sa razumijevanjem<br />
ljudskih prava i sloboda<br />
žena u sekularizmu, vidjet<br />
ćemo da se sekularističko razumijevanje slobode<br />
žene veže isključivo za oslobađanje od<br />
vjere i morala. Upravo zbog toga i zamjeraju<br />
islamu što je ženu “okovao’’ mnogobrojnim<br />
vjerskim propisima. To znači da ako se žena<br />
ne oslobodi vjere i vjerskih propisa koji su<br />
po sekularistima simbol stege, onda ona ne<br />
može postići ni ostvariti slobodu kao svoje<br />
ljudsko pravo niti se može aktualizirati i potvrditi<br />
kao ličnost.<br />
Međutim, stvar je upravo obrnuta. Šta<br />
znači istinska sloboda najbolje je objasnila<br />
Hind bint Utbe, supruga Ebu Sufjana, r.a.,<br />
kada je primila islam i dala prisegu na vjernost<br />
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a<br />
u kojoj se, između ostalog, zahtijevalo od<br />
muslimanki da se obavežu da neće činiti širk<br />
Allahu, da neće krasti i blud činiti. Pa, kad je<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio to<br />
od Hind bint Utbe i kad je spomenuo blud,<br />
ona je u čudu kazala: “Allahov Poslaniče, zar<br />
slobodna žena može činiti blud?’’ 6<br />
Hind je<br />
razumjela istinsku slobodu onako kako bi<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
42
svaka žena, a posebno vjernica, trebala da<br />
je razumije, jer istinski slobodnoj ženi ne<br />
dolikuje da bude rob strasti, niti da bude<br />
predmet, odnosno komad mesa u rukama<br />
onih koji s njom žele samo zadovoljiti svoju<br />
pohotu i preko nje zaraditi novac. Žena koja<br />
je rob svojih strasti, koja bludniči iz zabave<br />
i ne vidi to nikakvim grijehom, gora je od<br />
predislamskih robinja koje su tretirane kao<br />
obična trgovačka roba.<br />
Allah želi da vam olakša i oprosti<br />
Šta onda od žene želi sekularizam, a šta<br />
islam? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u<br />
sljedećim kur’anskim ajetima: Allah želi da<br />
vam objasni i da vas putevima kojima su išli<br />
oni prije vas uputi, i da vam oprosti. A Allah<br />
sve zna i mudar je. Allah želi da vam oprosti,<br />
a oni koji se za strastima svojim povode žele da<br />
daleko s Pravog puta skrenete. Allah želi da<br />
vam olakša, a čovjek je stvoren kao nejako biće. 7<br />
Ovi ajeti objavljeni su u kontekstu propisa<br />
koji se odnose na žene i brak i oni nam na<br />
eksplicitan način govore o tome šta od ljudi<br />
želi Šerijat, a šta robovi strasti, savremenim<br />
jezikom rečeno, sekularisti.<br />
Šerijat želi da ljudi žive čist, čestit i<br />
moralan život, koji će biti daleko od grijeha,<br />
devijacija, bolesti, dok u isto vrijeme,<br />
robovi strasti žele da ljudi skrenu s tog puta<br />
moralne čistoće i to u potpunosti. Ovom<br />
sintagmom “robovi strasti”, Kur’an ne negira,<br />
već potvrđuje postojanje strasti, posebno<br />
se to u ovom kontekstu odnosi na seksualni<br />
nagon. To je nagon koji je Allah stvorio i<br />
objasnio kako da mu čovjek udovolji i da<br />
on njime upravlja, a da ne postane njegov<br />
rob i tako skine sa sebe odjeću čestitosti,<br />
ljudskosti i istinske slobode. Zatim nam<br />
Kur’an na jedan, rekli bismo, iznimno topal<br />
i prisan način, ukazuje na činjenicu u<br />
čiju istinitost smo se mnogo puta uvjerili,<br />
u vlastitom životu i na primjerima drugih<br />
ljudi, a to je da, ako čovjek pređe granicu<br />
i postane rob strasti, ma koliko se nekome<br />
činilo da on uživa, neće biti sretan i zadovoljan.<br />
Zato što duša ljudska ne trpi grijeh i<br />
što je grijesi razdiru i uništavaju. Robovati,<br />
i to u bukvalnom smislu, svom trbuhu i<br />
spolnom organu, predstavlja najgori oblik<br />
ropstva i neslobode i najveći je pad koji<br />
čovjek može doživjeti.<br />
Islam i jednakopravnost spolova<br />
Nemuslimanski autori ponajviše zamjeraju<br />
islamu zbog navodne diskriminacije<br />
nad ženom i nejednakopravnosti<br />
u odnosu na muškarca. Međutim,<br />
da su iskreni, priznali bi, ukoliko su<br />
proučavali Kur’an i Sunnet, da upravo<br />
islam polaže najviše prava da govori o<br />
jednakopravnosti spolova iz razloga što je<br />
islam u temeljnim pravima i slobodama<br />
izjednačio muškarca i ženu.<br />
Za razliku od nekih drugih svjetskih<br />
religija, u čijim crkvenim i intelektualnim<br />
krugovima se ne tako davno raspravljalo o<br />
tome da li žena uopće ima dušu ili ne, i ako<br />
ima je li ona ljudska ili životinjska duša, a<br />
ako je ljudska je li na nivou duše muškarca<br />
ili je ispod tog nivoa, islam je čovječanstvu<br />
obznanio: O ljudi, bojte se Gospodara svoga,<br />
koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je<br />
i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge<br />
muškarce i žene rasijao. 8<br />
Ovaj kur’anski ajet nalazi se na početku<br />
sure koja nosi ime En-Nisa’ – Žene, ili kako je<br />
neki komentatori Kur’ana nazivaju, en-Nisa’<br />
el-Kubra – Velika sura En-Nisa’,<br />
dok suru Et-Talak nazivaju “Malom<br />
En-Nisa’”, jer također tretira<br />
neka pitanja koja se odnose na<br />
žene, odnosno propise o razvodu<br />
braka. Zatim, u Kur’anu se nalazi<br />
sura koja je dobila naziv po imenu<br />
majke Allahovog poslanika, Isaa,<br />
a.s., a to je sura Merjem, a sura<br />
El-Mudžadele dobila je ime po<br />
ashabijki Havli bint Sa’lebe, koja<br />
se s pravom raspravljala sa svojim<br />
mužem.<br />
Najveća vrijednost sa kojom<br />
je došao islam u pogledu<br />
prava žena jeste to što je skinuo<br />
sa ličnosti žene teret prvog grijeha<br />
i vječnog prokletstva, kako<br />
to uči kršćanstvo, i omogućio<br />
joj da se potvrdi kao istinska<br />
ličnost u okviru prava i obaveza<br />
koja joj je Šerijat odredio. I što<br />
je zaštitio njeno ljudsko dostojanstvo<br />
i čast, objavljujući njena<br />
prava i put kako ih postići: na<br />
radnom mjestu, u obrazovanju,<br />
u posjedovanju imetka, ali i odgovornosti<br />
za djela, koja je ista kao i kod muškarca.<br />
Sjetimo se primjera žene koja je prigovorila<br />
Omeru, r.a., kada je sa minbere obavijestio<br />
ljude da bi trebalo ograničiti mehr – svadbeni<br />
dar ženama, jer su mnogi ljudi to zloupotrebljavali<br />
i tražili ogroman mehr, pa je ta<br />
muslimanka ustala i rekla: “Omere, zar ti da<br />
nam uskratiš ono što nam je Allah dao kao<br />
naše pravo?!” Omer, r.a., je samo odgovorio:<br />
“Žena je u pravu, Omer je pogriješio.”<br />
Muškarac i žena su jednakopravni u<br />
vjerskim, etičkim i građanskim pravima i<br />
dužnostima.<br />
Bilješke<br />
1 - Dr. Malik Badri, Savjetovanje<br />
i psihoterapija iz islamske perspektive,<br />
Sa engleskog prevela:<br />
Selvira Draganović; www.ibnsina<br />
2 - Ibid.<br />
3 - Kur’an, El-Džasije, 23.<br />
Upravo o<br />
takvom odnosu<br />
prema čovjeku<br />
kao ličnosti, u<br />
sekularističkim<br />
društvima,<br />
svojevremeno<br />
je govorila<br />
i poznata<br />
glumica<br />
Merlin Monro,<br />
izjavivši: “U<br />
Americi će ti<br />
svaki muškarac<br />
dati sto dolara<br />
za tvoje tijelo<br />
za jednu noć,<br />
a za tvoju dušu<br />
neće dati ni<br />
centa”.<br />
Štaviše, kad je riječ o pravima, onda je<br />
primjetno da se u Kur’anu prava žene spominju<br />
prije prava muškaraca. U Kur’anu<br />
stoji: Allah vam naređuje da od djece vaše<br />
– muškom pripadne toliko koliko dvjema<br />
ženskima. 9 Da je rečeno da ženskoj djeci<br />
pripada duplo manje nego muškoj, isto bi<br />
bilo. Međutim, ajetom se želi naglasiti da<br />
je pravo žene osnova ili polazište u podjeli<br />
zaostavštine, a ne obrnuto.<br />
Zatim, u ajetu: One imaju isto toliko<br />
prava koliko i dužnosti, prema zakonu 10 ,<br />
opet se spominju prvo prava žene, pa onda<br />
prava muškarca.<br />
I kada se radi o njenom<br />
vlastiti imetku, svejedno bilo<br />
to nasljedstvo, pokloni i sl.,<br />
ona slobodno sa njim raspolaže<br />
i to joj muž niti bilo koji drugi<br />
muškarac ne može zabraniti.<br />
Muslimanka iz svoga imetka<br />
može dati zekat svome mužu<br />
ako je on siromašan, a on njoj<br />
ne može, jer je dužan da je<br />
izdržava. Žena muslimanka<br />
može sa svojim suprugom<br />
uspostaviti partnerski odnos<br />
u biznisu, što nije slučaj ni sa<br />
jednom drugom religijom.<br />
Jednom riječju, u islamu je<br />
žena odlikovana i kao majka, i<br />
kao sestra, i kao supruga i kao<br />
kćerka. Potvrđuju to mnogobrojni<br />
ajeti i hadisi Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
kao i cjelokupna islamska<br />
povijest čije su svijetle stranice<br />
ispisale žene muslimanke,<br />
podjednako kao i muškarci.<br />
Muslimanke koje su, prije<br />
svega, izrodile generacije mudžahida i<br />
učenjaka, ali koje su se i same istakle kao<br />
vrsni učenjaci kako u islamskim tako i u<br />
raznim svjetovnim naučnim disciplinama,<br />
i koje su dale ogroman doprinos u<br />
izgradnji islamske kulture i civilizacije,<br />
boreći se da svjetlo islama pobijedi tmine<br />
zablude, bezboštva, neznanja i nemorala.<br />
One su utrle stazu kojom bi trebale hoditi<br />
sve muslimanke do Sudnjeg dana, ako<br />
žele da se potvrde kao ličnosti i osjete istinsku<br />
slobodu, i ako ne žele da im pošast<br />
sekularizma ne opustoši život i ne uništi<br />
svaku nadu.<br />
4 - Kur’an, Taha, 124.<br />
5 - Kur’an, El-‘Araf, 20.-21.<br />
6 - El-Hejsemi, Medžmeu-z-zevaid,<br />
VI/37.<br />
7 - Kur’an, En-Nisa’, 26.-28.<br />
8 - Kur’an, En.Nisa, 1.<br />
9 - Kur’an, En-Nisa, 11.<br />
10 - Kur’an, El-Bekara, 228.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
43
Kutak za islamsku omladinu<br />
Poziv u raj<br />
Priča Sarajke Sare M.: Tražeći istinu zastala<br />
sam na trenutak i osjetila radost - Allah je<br />
Jedini, Svemogući Bog<br />
ođena sam u Sarajevu, gradu Rbavi i mržnje u uglednoj katoličko-pravoslavnoj oduševljenja, j<br />
velikodušnosti, porodici. Pri-<br />
lju-<br />
R padam jp<br />
jakoj generaciji koja se trudila da ispadne što bolja, jača i<br />
svjetlija.<br />
j<br />
Sa svakim novim proljećem kad se događa optimistična žurba pri-<br />
rode da se dovede u savršen red, ja sam razmišljala o svojoj jnesavr-<br />
šenosti. Koja je to fatalna sila koja nas pobjeđuje i gura na nepoznat<br />
put sudbine?<br />
Moji roditelji su imali sopstvene ideale i socijalističko-komunistička<br />
ubjeđenja, j na svijet, društvo i život. Baka me vodila u katoličku<br />
crkvu i učila da klečim pred kipovima, da se klanjam slikama na<br />
kojima su bili neki “dobri sveti ljudi koji će mi pomoći, ako ih za-<br />
molim”...Nije mi već tad bilo jasno ko je Bog, a kome se trebam<br />
moliti za pomoć...Rano sam spoznala tugu, udala se za vrlo lošeg<br />
čovjeka i otišla s njim u Vojvodinu. Rodila sam dvoje djece, a onda<br />
napustila tu bračnu farsu poslije mentalnih i fizičkih prevara mog<br />
bivšeg muža. Pobjegla jg sam gola i bosa s dva mala djeteta i vratila se<br />
mami i bratu u surovo razrušeno poslijeratno Sarajevo. Nije bilo<br />
lako ni meni ni njima. Mala djeca, brat demobilisani borac i mama<br />
koja je jedina radila 1996. god... Često sam u suzama noć probdjela<br />
tražeći razlog gpostojanja, j dozivajući Boga i moleći da nešto učini<br />
s mojim životom. 1998. god. sam upoznala Amerikance u misiji<br />
širenja kršćanstva u BiH. Od njih sam dobila Bibliju i tad prvi put<br />
imala priliku da je proučavam. Krenula sam i na protestantsku te-<br />
ologiju gj jer oni su bili evanđeoski kršćani. Biblija me je oduševila.<br />
Čitala sam i napamet učila Ponovljeni zakon o Mojsiju, Psalme Da-<br />
vidove, a onda došla do Božijih zapovijedi...<br />
1. Božija zapovijed glasi: JA SAM BOG TVOJ I NEMAJ DRU-<br />
GIH BOGOVA OSIM MENE!<br />
2.Božija zapovijed: NEMAJ LIKA NI OBLIČJA BILO ČEGA<br />
ŠTO JE NA NEBU ILI NA ZEMLJI!<br />
Ostala sam šokirana jer nisam do tad ni bila svjesna idolopoklonstva<br />
u kršćanstvu. Spoznah veliku zabludu moje bake i ostalih kato-<br />
ličko-pravoslavnih kršćana koji to redovno rade.<br />
Kad sam počela čitati Novi zavjet (Biblija se sastoji od Starog i<br />
Novog zavjeta) ponovo sam bila zbunjena..Išla sam na teologiju gj<br />
i<br />
završila je, redovno odlazila u Zagreb i bila dijelom crkve, ali kon-<br />
tradiktornost u Bibliji mi nije dala mira da se uz Svemogućeg Boga<br />
pojavljue j i Sin koji je umro da mi imamo vječni život...<br />
Odmah sam se bunila i Joelu koji jje bio glavni predavač, rekla “da<br />
to nije u redu da neko ispašta na križu zbog mene ili nekog drugog<br />
g<br />
grješnika”..Napustila gj sam crkvu, ali ne i Boga. Vjerovala sam u Nje-<br />
ga i molila se nekad i satima.. Počela sam raditi u katoličkoj školi u<br />
produženom boravku i osjetila da su ti ljudi u velikoj zabludi. Nji-<br />
ma je papa p “bog”, a pored pape p imaju razne “mučenike, mučenice,<br />
gospu i ko zna još koga.” Teško mi je tu raditi, ali zbog djece koju<br />
sama školujem i odgajam moram se žrtvovati. Katolički svećenik<br />
mi je direktor i šef.., radim sa časnim sestrama i profesorima civili-<br />
ma. U Sarajevu je teška situacija, Bosna je ojađena i ispaćena i kod<br />
nas je ovdje parola “nek je državna firma i redovna plata”. Zato i<br />
radim tu..<br />
Islam mi je uvijek bio blizak, ali znate ono kod nas na Balkanu, iz<br />
koje si pozadine tom Bogu pripadaš!!! p<br />
Na Facebooku sam jednom uočila jednu vrlo pozitivnu grupu koja<br />
govori o Islamu, a zove se “Zastani trenutak, zašto postojiš na ovom<br />
svijetu”. Čitala sam njihove tekstove o islamu, Muhammedu, Bo-<br />
žijem poslaniku, Isi kojeg i oni zovu Mesih (Mesija), a ljudima koji<br />
su kršćani islam je predstavljen na način koji je lak, i prihvatljiv.<br />
Bila sam oduševljena jer sam vidjela da je to ono što ja vjerujem.<br />
j<br />
Tad sam slučajno upoznala Hanku, koja je jedna od admina grupe<br />
i osjetila prema njoj jneku nit ljubavi kao da mi je bliska godinama,<br />
rodica ili sestra. Rekla sam jj joj sve o sebi. Kad sam jj joj izjavila želju<br />
da želim čitati Ku’ran dala mi je link na internetu i počela sam pro-<br />
učavati. Prvo što sam pronašla i zbog čega osjetih zadovoljstvo bilo<br />
je ono što pročitah odmah na početku da je: “Allah Bog, Jedan i<br />
Jedini, Milosni, Samilosni, Gospodar svjetova”.. Čitajući dalje uvi-<br />
djeh koliko se u Ku’ranu posvećuje pažnja ženama. Žena je nešto<br />
jako posebno, primijetih. Koliko je to drugačije od onoga što sam<br />
čula ili doživjela u svom braku... Suze su mi krenule i zamolih od<br />
Allaha muža koji živi po islamu da me čuva i pazi kao što Allah<br />
nalaže i traži od muškarca muslimana. Uočila sam također veliku<br />
Muhammedovu poniznost, odanost, spoznah da je to Poslanik koji<br />
je volio djecu, životinje, poštovao žene, ljude u globalu, borio se<br />
protiv rasizma. I pored toga što je baš njega Allah odabrao ostao je<br />
ponizan i najponizniji j čovjek na svijetu. Nije se uzoholio, nego je<br />
ostao vjeran Bogu. Razmišljala sam i upoređivala Bibliju i Ku’ran i<br />
zaključila de je Biblija zaista Božija objava ljudima gdje ih Bog upo-<br />
zorava da se klone mnogoboštva i idolopoklonstva preko Mojsija,<br />
j<br />
Abrahama i svojih Poslanika. Sve je vrlo slično u Starom zavjetu i<br />
Ku’ranu i nije mi bilo čak ni teško razumjeti. Kur’an također veliku<br />
pažnju poklanja Mariji (Merjemi) majci Isusovoj, te ne osporava da<br />
je Isus iscjeljivao j bolesne, podizao mrtve, ali uz Allahovu pomoć i<br />
volju. Hanka mi je jednom rekla: “Zar Ademov slučaj nije još veći<br />
od Isusa koji jje imao majku Merjemu, a Adema je Bog načinio bez<br />
oca i majke? Hanka mi je preko interneta na svako moje pitanje<br />
davala i iscrpne odgovore, bodrila me, podržavala. Uz Hanku sam<br />
upoznala i Amera s kojim sam satima pričala o religijama gj i vjeri koja<br />
potiče iz srca. Nikad im nije bilo mrsko ili dosadno objasniti mi ko<br />
je u Ku’ranu npr. Musa ili Zekerijah, jer poznavajući Bibliju (Stari<br />
zavjet) nailazila sam na dosta sličnih događaja ili Božijih poslanika.<br />
Njih dvoje su mi na najljepši jj način dočarali islam, poučili me ne-<br />
kim stvarima o kojima nisam znala ništa i na moja pitanja davali<br />
adekvatne odgovore. Onda sam osjetila radost jer sam našla istinu:<br />
Allah je Jedini, Svemogući Bog, Muhammed Njegov posljednji<br />
j<br />
poslanik, a Ku’ran posljednja j Božija objava. Isusa jako volim, ali on<br />
je Mesija, j, Poslanik i čovjek kao i ja. Sve sam to pred Hankom po-<br />
novila na bosanskom i arapskom jeziku odnosno ponovila Šehadet.<br />
Hanka, Amer i “Zastani za tenutak” su me podučili da prelaskom<br />
na islam ne gubim svoj identitet nego nalazim mir što je vrlo bitno.<br />
I doista našla sam mir, jer znam da svojim dobrim djelima, isprav-<br />
nim i pozitivnim načinom života koji odgovara mom Gospodaru,<br />
postom i molitvom otvaram neka nova vrata u vječnosti....<br />
Sad molim Allaha da se pobrine za moju djecu i majku koja i dalje<br />
kleči pred svecima i brata koji je u zabludi...Znam da Mu je milost<br />
velika i da najbolje j zna srce Njegove Sare koju je odabrao i našao<br />
uplakanu među ovosvjetskim trnjem i koprivama kako ga dozivam.<br />
Ovo je najkraće moguća ispričana priča, a možda bi knjiga jg bila<br />
bolja. Možda jednom napišem i knjigu koju ću nazvati “Tražeći<br />
istinu”<br />
Zahvalna sam Allahu za stranicu “Zastani za trenutak”, moju<br />
seku Hanku i mog Amera. Također, molim Allaha da pomogne<br />
slijepima da progledaju kao i ja što sam progledala...<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
44
Mladi muslimani<br />
Promocija petog izdanja romana “Žrtvovanje vuku”<br />
U<br />
četvrtak, 16. februara, u Velikoj sali Općine Stari<br />
Grad održana je promocija petog izdanja romana<br />
“Žrtvovanje vuku”, autora Mirsada Sinanovića, novina-<br />
ra, publiciste i književnika. O knjizi su govorili akademik<br />
Dževad Jahić, profesor na Filozofskom fakultetu u<br />
Sarajevu i potpredsjednik Bošnjačke akademije nauka i<br />
umjetnosti, Bajro Perva, novinar, publicista i književnik,<br />
te hfz. Husein ef. Čajlaković. Akademik Jahić je nagla-<br />
sio da postoje dvije istine, to su historijska istina koja se<br />
bilježi kroz historijske dokumente, knjige, publikacije,<br />
memoristiku; ta literarna istina kod koje se kroz literarne<br />
radove prikazuju činjenice iz prošlosti. Roman “Žrtvova-<br />
nje vuku” je literarna istina u kojoj su ličnosti historijske,<br />
kao i događaji. Za čitanje ovog romana Mirsada Sinanovića<br />
čitatelj se treba pripremiti zbog mnogo prikaza i opisa<br />
koji izgledaju stravično i o kojima se ponekad polemizira<br />
u smislu da li ih trebaju sadržavati literarni radovi li ne.<br />
Međutim, ono što se dogodilo nama tokom agresije puno<br />
je stravičnije od naturalnih opisa koji su prikazani kroz<br />
književnost. Akademik Jahić naglašava posebnu ulogu<br />
jednog junaka iz romana, a to je Hamza, lik koji pokazuje<br />
hrabrost, odvažnost, odlučnost, mudrost, ali i plemenitost<br />
prema neprijateljskim ranjenicima. U liku Hamze akademik<br />
Jahić vidi primjer kako treba izgledati jedan Bošnjak,<br />
i izražava nadu da će ovakvih ljudi među Bošnjacima biti<br />
u stvarnosti, puno više nego ih je sada.<br />
Autor romana iskoristio je ovu promociju da po prvi put<br />
kaže kako je došao na ideju da napiše roman. Naime, tokom<br />
agresije radio je kao novinar u Ljiljanu i imao je puno<br />
razgovora sa žrtvama zločina iz BiH, a pošto je iz Foče posebno<br />
ga je interesiralo to područje, pa je skupio 700 ratnih<br />
priča iz Foče, koje su svjedočile o događajima u Foči. Ta-<br />
Muslim – media<br />
Majka sa jednim okom<br />
M<br />
ultimedijalni internet portal Muslim – medija nastavlja sa obogaćivanjem svoje<br />
kratko – filmske kolekcije. Muslim – media skoro svaki mjesec objavi po jedan<br />
kratki film. Svi filmovi Muslim – medie su veoma poučni i atraktivni za gledanje.<br />
Ovih dana objavili su još jedan kratki film “Majka sa jednim okom”. Iskreno vam<br />
preporučujemo da posjetite internet stranicu www.muslim-media.org i pogledate ovaj<br />
veoma poučan i zanimljiv kratki film.<br />
kođer, njegova sestra je boravila u izbjeglištvu u Njemačkoj<br />
i tamo je upoznala suprugu jednog od učesnika agresije<br />
na BiH iz Foče, izvjesnog Stanka, koji je bio prinudno<br />
mobiliziran od Vojislava Maksumića nakon što je odbio<br />
da finansijski podrži srpske projekte u BiH. Stanko je slao<br />
pisama svojoj supruzi i često je opisivao događaje i dešavanja<br />
u Foči, a<br />
priliku da čita<br />
ta pisma imala<br />
je Mirsadova<br />
sestra koja ih<br />
je kopirala i<br />
ostavljala, tako<br />
da je nakon<br />
agresije Mirsad<br />
došao u posjed<br />
59 ovih pisama.<br />
Sa ovih 59 pisama<br />
i 700 svjedočenja<br />
Mirsad<br />
je bio u dilemi<br />
da li ih objaviti<br />
kao dokument,<br />
svjedočenje događaja<br />
ili pokušati<br />
napraviti<br />
roman. Prevagnulo<br />
je ovo<br />
drugo i tako je<br />
nastao roman<br />
“ Žrtvov anj e<br />
vuku”.<br />
Studenti Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću<br />
“Poruka”<br />
Vrijedni studenti Islamskog peda-<br />
Vgoškog fakulteta u Bihaću, ovih su<br />
Vdana u krugu Fakulteta, promovirali<br />
svoj prvi studentski časopis Poruka. Časopis<br />
je rađen u organizaciji Asocijacije<br />
studenata IPF-a.<br />
Mlada i inteligentna generacija studenata<br />
Islamskog pedagoškog fakulteta,<br />
odlučila je da svojim intelektualnim<br />
talentom, znanjem, trudom i radom,<br />
doprinesu promociji svoga Fakulteta i<br />
Asocijacije, kao i da predstave projekte<br />
koje su uradili u proteklih godinu dana.<br />
Bitno je istaći da je ovo prvi studentski<br />
list na Univerzitetu u Bihaću, a nadati<br />
se da on neće biti i jedni list ovakvog<br />
tipa i da će ovo biti dodatni podstrek i<br />
motivacija za studente ostalih fakulteta<br />
na Univerzitetu u Bihaću, da se odvaže<br />
na ovakav jedan projekat. Sponzor ovog<br />
projekta, bila je Općina Cazin, koja je u<br />
svrhe štampanja izdvojila oko 600 KM.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
45
Zločin<br />
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />
Dragan Zelenović je FWS-75 i FWS-87<br />
često silovao u zgradi “Lepa Brena”<br />
Nastavljamo sa<br />
objavljivanjem svjedočenja<br />
Srba o ratnim zločinima<br />
nad Bošnjacima tokom<br />
agresije na Bosnu i<br />
Hercegovinu. I ova<br />
svjedočenja koja ćemo<br />
objaviti dogodila su se u<br />
sklopu sudskih procesa<br />
pred Haškim tribunalom<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Srpsku stranu priče o ratnim<br />
zločinima nad Bošnjacima<br />
nastavljamo svjedočenjem<br />
Dragana Zelenovića, rođenog 12.<br />
februara 1961. u Foči, u istočnoj Bosni<br />
i Hercegovini. Prije 1992. radio<br />
je kao električar u Miljevini. Dragan<br />
Zelenović je bio pripadnik “jedinice<br />
Dragan Nikolić”, vojne jedinice u<br />
Foči koja je na početku rata bila dio<br />
TO bosanskih Srba, a od ljeta 1992.<br />
nadalje dio Vojske Republike Srpske.<br />
Zelenović je bio vojnik i, de facto,<br />
vojni policajac. “Dragan Zelenović<br />
je obavijestio Pretresno vijeće da je<br />
počeo da osjeća kajanje kad je protiv<br />
njega podignuta Optužnica 1996.<br />
godine. Međutim, tada se nije dobrovoljno<br />
predao Međunarodnom sudu.<br />
Godine 2000. ili 2001. pobjegao je<br />
iz Foče u Rusiju, gdje su ga 2005.<br />
uhapsile ruske vlasti. Odatle je 10.<br />
juna 2006. prebačen na Međunarodni<br />
sud, preko Bosne i Hercegovine.<br />
Prilikom drugog ponovnog pristupanja<br />
Sudu 14. jula 2006. Zelenović se<br />
izjasnio da nije kriv. Zatim je nastavio<br />
da osporava Optužnicu i učestvuje<br />
u postupku u skladu sa zahtjevom<br />
podnijetim u skladu s pravilom 11bis.<br />
Strane u postupku su tek 14. decembra<br />
2006. dostavile Sporazum o<br />
izjašnjavanju o krivici i Zelenović se<br />
17. januara 2007. zvanično potvrdno<br />
izjasnio o krivici”. Zelenović se složio<br />
sa Tužilaštvom da su krivična djela<br />
i propusti koje je on počinio bili dio<br />
široko rasprostranjenog ili sistematskog<br />
napada na civilno stanovništvo,<br />
naročito na muslimansko stanovništvo<br />
opštine Foča. Na kraju, Zelenović<br />
je priznao da mu je bila poznata<br />
činjenica da su u toku oružani sukob<br />
i široko rasprostranjen ili sistematski<br />
napad na nesrpsko, prije svega muslimansko,<br />
civilno stanovništvo, kao i<br />
činjenica da je on postupao u okviru<br />
tog napada i da mu je doprinio. Zelenović<br />
je izjavio da je kriv za podržavanje<br />
i pomaganje krivičnog djela<br />
silovanja FWS-75 i za silovanje FWS-<br />
87 kao mučenje i silovanje kao zločine<br />
protiv čovječnosti (tačke 5 i 6), za<br />
saizvršenje silovanja FWS-87 i dvije<br />
neidentifikovane žene, za trostruko<br />
silovanje FWS-75 i trostruko silovanje<br />
FWS-87 kao mučenje i silovanje<br />
kao zločine protiv čovječnosti (tačke<br />
13 i 14). Dragan Zelenović se izjasnio<br />
krivim i za silovanje kao zločine protiv<br />
čovječnosti.<br />
Od ovog broja objavljujemo detalje<br />
svjedočenja Bošnjakinja koje se<br />
navode u ovom tekstu pod šiframa a<br />
koje je silovao Dragan Zelenović. Također,<br />
u tim izjavama se spominju i<br />
drugi srpski ratni zločinci. Vjerodostojnost<br />
njihovih izjava potvrdio je<br />
Dragan Zelenović priznanjem počinjenja<br />
zločina.<br />
FWS-75<br />
FWS-75 se sjeća da su je silovali<br />
Dragan Zelenović i još jedan muškarac.<br />
Dok je DP l silovao FWS-95,<br />
izvjesni “Zelja” je u nju držao upereno<br />
oružje. FWS-87 je silovao neki<br />
muškarac kojeg svjedokinja nije poznavala.<br />
Sve su tri bile istovremeno<br />
silovane u istoj prostoriji. U vezi s tim<br />
nije spominjala optuženog Zorana<br />
Vukovića.<br />
FWS-75 je Vukovića prvi puta<br />
srela u Buk Bijeloj, u jednoj od baraka<br />
pokraj motela. Izlazeći iz prostorije<br />
gdje su je ispitivali, vidjela<br />
je Vukovića sa njenim amidžom/<br />
daidžom koji je, izgleda, upravo bio<br />
pretučen. Opisala ga je kao “niskog,<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
46<br />
malog muškarca, plavokosog, svijetle<br />
kose”, ali se nije mogla sjetiti njegovog<br />
lica. Nije ga poznavala prije rata<br />
i njegovo je ime saznala tek kasnije,<br />
kada je došao u stan Radomira Kovača.<br />
Tom je prilikom Radomir Kovač<br />
naredio svjedokinji da ode u kuhinju<br />
s Vukovićem koji je za njima zaključao<br />
vrata. Tamo su Vuković i FWS-<br />
75 razgovarali i tokom razgovora on<br />
joj je priznao da je u Buk Bijeloj ubio<br />
njenog amidžu, kad je ovaj navodno<br />
pokušao pobjeći. Zatim je Vukovića<br />
morala seksualno uzbuditi, nakon<br />
čega ju je on oralno silovao.<br />
FWS-75 je izjavila da je u Srednjoškolskom<br />
centru Foča ostala 15<br />
dana, počevši od 3. jula 1992. Tokom<br />
njenog boravka u Srednjoškolskom<br />
centru Foča, izvodili su je<br />
gotovo svake noći, izuzevši možda u<br />
dvije prilike. Obično bi došao Dragan<br />
Zelenović, ponekad zajedno s<br />
Draganom Stankovićem (zvanim<br />
“Dragić”), i izvodio žene. FWS-75<br />
i FWS-87 su veoma često izvodili.<br />
Odvodili su ih u stanove (uglavnom<br />
u jedan stan u zgradi “Lepa Brena”<br />
ili u kuću u Gornjem Polju), gdje su<br />
drugi muškarci čekali da ih siluju. Silovali<br />
su je svaki put kada bi je izveli.<br />
Nakon što je premještena u sportsku<br />
dvoranu “Partizan”, svjedokinja se<br />
sjeća da su je iz “Partizana”, zajedno s<br />
D.B., izveli optuženi Dragoljub Kunarac,<br />
koga je poznavala po nadimku<br />
“Žaga”, Dragomir “Gaga” Vuković i<br />
izvjesni “Bane”, te da su ih odveli u<br />
jednu kuću u naselju Aladža u blizini<br />
Srednjoškolskog centra Foča, gdje<br />
je već čekala grupa muškaraca. Tu je<br />
kuću sa fotografija tužilaštva identificirala<br />
kao kuću u ulici Osmana<br />
Đikića br. 16. Ostali vojnici su im se<br />
pridružili kasnije. Prisjetila se da je<br />
to bilo nekoliko dana prije 2. augusta<br />
1992. U svom je iskazu FWS-75 izjavila<br />
da ju je u zasebnu prostoriju odveo<br />
“Gaga” koji joj je naredio da ima<br />
spolni odnos sa šesnaestogodišnjim<br />
dječakom za kojeg se sjeća da mu je<br />
nadimak bio “Žuća”. Dječak, među-<br />
tim, nije ušao u prostoriju. FWS-75<br />
je izjavila da ju je umjesto toga va-
ginalno i oralno silovala<br />
grupa vojnika, uglavnom<br />
Crnogoraca, a medu njima<br />
je prepoznala Juru Radovića.<br />
Jedan od muškaraca joj<br />
je zaprijetio da će joj odsjeći<br />
dojke. Optuženi Dragoljub<br />
Kunarac je odveo<br />
D.B. u prostoriju odmah<br />
pokraj one u kojoj je bila<br />
svjedokinja. Svjedokinja<br />
smatra da je optuženi Dragoljub<br />
Kunarac izgledao<br />
kao da ima kontrolu nad<br />
ostalim vojnicima i svime<br />
što se događalo u toj kući.<br />
Svjedokinja je identificirala<br />
Dragoljuba Kunarca kao<br />
jednog od muškaraca koji<br />
su odveli nju i D.B. iz Srednjoškolskog<br />
centra Foča u jednu muslimansku<br />
kuću u Aladži u blizini Srednjoškolskog<br />
centra i džamije. Rekla<br />
je da je u jednom trenutku, dok<br />
juje “Bane” silovao, Kunarac ušao<br />
u prostoriju i rekao joj da se obuče<br />
jer moraju ići. Odveo ju je natrag u<br />
“Partizan”. Kunarac ju je ponovno<br />
odveo u tu kuću i tamo su je silovali<br />
njegovi ljudi. Svjedokinja je njegovo<br />
ime saznala kada su ih vratili u<br />
“Partizan” nakon njenog boravka u<br />
ulici Osmana Đikića br. 16, kada je<br />
rekla ostalima da su tamo otišli sa<br />
nekim koga su nazivali “Motorka”,<br />
što znači isto što i “Žaga”. Dakle,<br />
kada ju je on ponovno odveo u ulicu<br />
Osmana Đikića br. 16, ona je znala<br />
njegovo ime, prezime i nadimak.<br />
Svjedokinja j je rekla da su vojnici<br />
Kunarca zvali “Žaga”. Opisala ga<br />
je kao “visokog, prilično mršavog i<br />
ružnog. Kosa mu je bila pomalo kovrčava.<br />
Znam da nisam ni gledala u<br />
njega kada smo se upoznali. Izgledao<br />
je tako zastrašujuće”.<br />
Samu FWS-<br />
75 Kovač je<br />
silovao jedan<br />
dan nakon što<br />
je stigla u taj<br />
stan. Kovač ju<br />
je uz to silovao<br />
svake večeri<br />
tokom prvog<br />
tjedna njenog<br />
boravka tamo,<br />
jednom prilikom<br />
zajedno s<br />
FWS-87, i to<br />
uz muziku<br />
iz “Labuđeg<br />
jezera”.<br />
Novinarka s Pala<br />
FWS-75 je posvjedočila<br />
da su je nekoliko dana nakon<br />
gore opisanih događaja,<br />
koliko se ona sjeća 2. augusta<br />
1992., optuženi Dragoljub<br />
Kunarac i “Gaga”<br />
Vuković ponovno odveli iz<br />
“Partizana” u ulicu Osmana<br />
Đikića br. 16. Odredila<br />
je taj dan kao dan prije<br />
nego što je Aladža džamija<br />
dignuta u zrak. Prije toga<br />
u “Partizan” je stigla jedna<br />
žena koja se isprva predstavila<br />
kao novinarka iz Sarajeva,<br />
ali je na kraju priznala<br />
da je sa Pala. FWS-75 je toj<br />
ženi ispričala što joj se sve prije toga<br />
dogodilo. I ostale su žene razgovarale<br />
s njom. Nešto nakon odlaska te žene,<br />
u “Partizan” su došli Dragoljub Kunarac<br />
i “Gaga” i odveli one žene koje su<br />
razgovarale s navodnom novinarkom,<br />
tj. FWS-75 i svjedokinje FWS-87,<br />
FWS-50 i D.B. Kada je stigla u ulicu<br />
Osmana Đikića br. 16, tamo su već<br />
bile tri žene iz Gackog, jedna od kojih<br />
je bila FWS-190. Jedna od žena je bila<br />
u osmom mjesecu trudnoće. Optuženi<br />
Dragoljub Kunarac i “Gaga” ostavili<br />
su svjedokinje muškarcima koji su već<br />
bili tamo. FWS-75 je izjavila da su je<br />
prvo silovala trojica crnogorskih vojnika,<br />
koje je identificirala kao Jagoša<br />
Kontića (zvanog “Konta”), DP 7 i DP<br />
8. DP 8 ju je zaključao u sobu i silovao<br />
je cijele noći vaginalno, analno i oralno.<br />
Ostala dvojica vojnika su je svaki<br />
posebno silovali u zoru, a na kraju ju je<br />
ujutro silovao i “Gaga”. Te je noći, prema<br />
iskazu FWS-75, neposredno prije<br />
ponoći eksplozijom razorena Aladža<br />
džamija. Svjedokinje FWS-87, FWS-<br />
190 i D.B. u to su vrijeme još uvijek<br />
bile u kući. FWS-75 je vidjela FWS-<br />
87 u jednom automobilu s “Banetom”.<br />
FWS-87 kasnije joj je rekla da ju je on<br />
silovao. U kuću je u neko doba došao<br />
i izvjesni Vasiljević i odveo FWS-50 i<br />
jednu od žena iz Gackog. Sljedećeg jutra<br />
su stigli Dragan Stanković i još nekolicina<br />
muškaraca i htjeli ih odvesti,<br />
ali ih je na kraju (nju osobno, FWS-87,<br />
D.B. i FWS-190) optuženi Dragoljub<br />
Kunarac autom odvezao u Miljevinu.<br />
Svjedokinja nije bila sigurna je li u automobilu<br />
bio i DP 3, ali je spomenula<br />
njegovo prisustvo od trenutka dolaska<br />
u Miljevinu. FWS-75 je vjerovala da će<br />
ih tamo suočiti s novinarkom, ali se ova<br />
nije pojavila. DP 3 je na kraju naredio<br />
da ih se premjesti u napuštenu muslimansku<br />
kuću koja je bila poznata kao<br />
“Karamanova kuća”. FWS-75 je u tu<br />
kuću u Miljevini odveo Miško Savić,<br />
a kada je stigla, tamo su već bili neki<br />
vojnici: Radovan Stanković “Raša”,<br />
Nedžo Samardžić i Nikola Brčić zvani<br />
“Rođo”. Tokom boravka u toj kući,<br />
ove su žene bile u više navrata silovane.<br />
Nakon dolaska FWS-75 dovedene su<br />
i druge djevojke, i to FWS-132, A.S.,<br />
A.B. i J.G. Svjedokinja j pamti da je<br />
Dragoljub Kunarac, ili “Žaga”, dolazio<br />
u tu kuću u dva ili tri navrata da jede.<br />
Prvi put kada je tamo došao odveo je<br />
jednu ženu sa sobom u drugu prostoriju,<br />
iako se svjedokinja ne sjeća da li se<br />
radilo o FWS-87 ili o D.B.<br />
FWS-75 je do svog odlaska 30.<br />
oktobra 1992., kada su je zajedno s<br />
A.S. i A.B. odveli DP 6, DP l i Dragan<br />
Zelenović, u Karamanovoj kući<br />
provela oko tri mjeseca. FWS-75 je u<br />
svom iskazu rekla da su je oko 30. oktobra<br />
1992., zajedno s FWS-87, A.S.<br />
i A.B., Radomir Kovač i Jagoš Kostić<br />
odveli u stambenu zgradu “Brena”.<br />
Izgledalo je da je stan bio Kovačev<br />
i nalazio se na četvrtom spratu.<br />
Svjedokinja je spomenula taj isti datum<br />
u ranijoj izjavi Tužilaštvu koju<br />
je odbrana uvela u dokazni materijal.<br />
FWS-75 je izjavila da je optuženi Kovač<br />
bio jedan od muškaraca koji su<br />
sudjelovali u napadu na njeno selo 3.<br />
jula 1992. Ona ga u to vrijeme nije<br />
poznavala, ali ga je tada zapamtila i<br />
prepoznala kasnije kada je dovedena<br />
u njegov stan. FWS-75 je u svom<br />
iskazu rekla da su sve četiri djevojke<br />
koje su odvedene u stan Radomira<br />
Kovača bile seksualno zlostavljane<br />
i silovane. Samu FWS-75 Kovač je<br />
silovao jedan dan nakon što je stigla<br />
u taj stan. Kovač ju je uz to silovao<br />
svake večeri tokom prvog tjedna njenog<br />
boravka tamo, jednom prilikom<br />
zajedno s FWS-87, i to uz muziku iz<br />
“Labuđeg jezera”.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
47
Zelena transferzala<br />
Sandžak<br />
“Nož žica Srebrenica”, “Ovo nije Sandžak ovo je Raška”<br />
Uvredljivi i šovinistički grafiti protiv Bošnjaka ispisani<br />
su po zgradama u Prijepolju, saopštila je<br />
Bošnjačka demokratska zajednica. Opštinski odbor te<br />
stranke ocijenio je da grafiti predstavljaju najdirektnije<br />
izlive šovinizma i zatražio da se procesuiraju počinioci<br />
u najkraćem mogućem roku. U saopštenju se navodi da<br />
su poruke “Nož žica Srebrenica”, “Ovo nije Sandžak<br />
ovo je Raška”, “Ne zaboravi ko ti je bio đed”, “Srbija<br />
Srbima” unijele nesigurnost i nemir među pripadnike<br />
bošnjačkog stanovništva. Opštinski odbor podsjeća<br />
da je pisanjem uvredljivih grafita i crtanjem<br />
krstova sa četiri “S” već oskrnavljena zgrada Bošnjačke<br />
demokratske zajednice, a sada i niz stambenih<br />
objekata u Prijepolju. “Ćutanje policijske uprave<br />
iz Prijepolja kao i lokalne samouprave koji nisu preduzeli<br />
ništa da se sankcionišu takvi izlivi šovinizma,<br />
upućuju na zaključak da njihovi inspiratori uživaju<br />
zaštitu vlasti”, piše u saopštenju Bošnjačke demokratske<br />
zajednice. Ukoliko se u najkraćem vremenu<br />
ne otkriju i pravno procesuiraju autori uvredljivih<br />
Prizren<br />
Amsera jedina preživjela u porodici Reka<br />
Ovo je snimak djevojčice Amsere Reka koja je jedina preživjela veliku<br />
tragediju koja je zadesila selo Restelica. Poslije uspješnog izvlačenja,<br />
djevojčica je hospitalizovana u regionalnoj bolnici u Prizrenu nakon<br />
čega je brzo otpuštena i smještena u kuću svog dajdže Sinana Balje.<br />
U dobrom je zdravstvenom stanju, stalno u društvu djece iz njene bliže<br />
porodice. Stigao joj je i amidža iz Italije i drugi rođaci. Koliko je ovoj<br />
djevojčici potrebno društvo i porodica, pokazuju i njeni crteži. Nacrtala<br />
je svoju kuću, dva svijeta i dvije ljudske figure koje simboliziraju njenog<br />
oca i majku.<br />
Nažalost, 10. februara deset članova porodice Reka izgubilo je život u<br />
sniježnoj lavini koja se dogodila u selu Restelica na Kosovu. Sniježna lavina<br />
u Restelici srušila je sedam, a oštetila šest kuća. Ova teška tragedija<br />
potresla je cijelu regiju.<br />
grafita, BDZ će zatražiti smjenu načelnika policijske<br />
uprave u Prijepolju i o tom slučaju obavijestiti međunarodnu<br />
zajednicu, navodi se u saopštenju. Opštinski<br />
odbor Bošnjačke demokratske zajednice pozvao je sve<br />
Bošnjake i sve dobre ljude na smirenost i suzdržanost i<br />
na institucionalnu borbu protiv šovinizma.<br />
Rezultati popisa stanovništva<br />
Na Kosovu živi 27.488 Bošnjaka<br />
Na osnovu preliminarnih podataka posljednjeg popisa<br />
stanovništva koje je objavila Gazeta Express s Bošnjaci su<br />
najmnogobrojnija manjinska zajednica na Kosovu.<br />
Rezultati popisa stanovništva prema etničkoj pripadnosti:<br />
Albanci: 1.614. 127 ili 93 odsto<br />
Bošnjaci: 27.488 ili 1,6 odsto<br />
Srbi: 25.718, ili 1,5 odsto<br />
Turci: 18. 711 ili 1,1 odsto<br />
Romi: 8.712 ili 0,5 odsto<br />
Aškalije: 15.216 ili 0,9 odsto<br />
Egipćani: 11.500 ili 0,7 odsto<br />
Goranci: 10.211 ili 0,6 odsto<br />
Ostali: 2.220 ili 0,1 odsto.<br />
Ukupan broj registrovanih građana na Kosovu iznosi<br />
1.735.951.<br />
Broj registrovanih građana prema vjerskoj pripadnosti:<br />
M u slimani<br />
1.660.598 ili<br />
95,7 odsto<br />
Prav oslav ci:<br />
25.685 ili 1,5<br />
odsto<br />
Katolici: 38.223<br />
ili 2,2 odsto<br />
Ostali: 1.120 ili<br />
0,1 odsto<br />
N evj ernici:<br />
1.209 ili 0,1 odsto<br />
Nisu dali odgovor:<br />
7.077 ili 0,4<br />
odsto.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
48
Srbija<br />
Spavaćice i marame za muslimanke u novopazarskoj bolnici<br />
Gradska uprava Novog Pazara donirala je Zdravstvenom centru 30 kompleta spavaćica i marama (hidžaba) namijenjenih<br />
j muslimankama, uprkos tome što je direktor tog centra Avdo Ćeranić nedavno odbio donaciju, sa<br />
obrazloženjem da ona nije u skladu s propisima. Član Gradskog vijeća Novog Pazara Seadetin Mujezinović je naveo<br />
da se Gradska uprava od 1. januara ove godine, koja je proglašena godinom<br />
beba, uključila u akciju da svakom novorođenčetu uruči neki poklon. Prije<br />
izvjesnog vremena, ispričao je on, u razgovoru s ljekarima Ginekološkog<br />
odjeljenja, članovima Gradske uprave je saopšteno da im nedostaju spavaćice<br />
za muslimanke koje se pokrivaju, odnosno da su im potrebne spavaćice koje<br />
pokrivaju cijelo tijelo, i marame za kosu.<br />
Na donaciji Gradske uprave zahvalio se načelnik Ginekologije Sead Šarčić.<br />
Nažalost, direktor Avdo Ćeranić je ustrajao na svojoj j antiislamskoj odluci da<br />
se usprotivi ovoj plemenitoj akciji Gradskog vijeća Novog Pazara. Ćeranić<br />
je ranije lokalnim medijima rekao da je bolnica građanska ustanova u kojoj<br />
se primenjuju j ista pravila za sve pacijente bez obzira na vjeru, nacionalnost<br />
i spol. Direktor Zdravstvenog centra u Novom Pazaru je Avdo Ćeranić, a na<br />
mjesto direktora je došao uz podršku Sulejmana Ugljanina.<br />
Novi Pazar<br />
Takovski orden sa krstom za vjerno služenje srpskim interesima<br />
49<br />
Kada bi kojim slučajem Rasim Ljajić bio “spriječen” da se<br />
Kbavi političkim životom, srpski režim bi proglasio sedmod-<br />
Knevni dan žalosti! Ne radi se ovdje o nikakvoj ironiji niti cinizmu,<br />
naprotiv! Ako uzmemo analizirati političku evoluciju svih<br />
beogradskih poltrona iz reda bošnjačkog naroda, u posljednih<br />
stotinu godina, s obe strane Drine, doći ćemo do vrlo jasnog<br />
zaključka da je Rasim Ljajić, u svojoj dugogodišnjoj karijeri političara<br />
postigao najveći uspjeh glede mjere biološke i ideološke<br />
sličnosti svojim “gospodarima”. Premazan svim farbama i bojama,<br />
hladnog pogleda, “specifičnog” osmijeha više sliči svom<br />
prvobitnom političkom mentoru Vojislavu Koštunici, negoli<br />
ostalima uključujući i sadašnjeg Borisa Tadića. Iako je Ugljanin<br />
osvjedočeni borac protiv svega progresivnog u Bošnjaka Sandžaka,<br />
za njega se ne može reći da to radi sa oduševljenjem u<br />
mjeri u kojoj to radi Ljajić. Ugljaninu se na licu vidi da je ucijenjen,<br />
uplašen, da i kad hoće ne može do kraja da ima vlastiti<br />
stav. Najbolje se to moglo vidjeti na primjeru njegove konferencije<br />
za štampu u povodu zahtjeva za “protjerivanjem” policije<br />
iz Sandžaka i Srbije, ali i prvobitnog pristajanja pa odustajanja<br />
od implementacije “turske inicijative”. Pokazalo se da Beograd<br />
do skoro sam, odskoro uz pomoć Rasima Ljajića u potpunosti<br />
kontroliše Ugljanina. Beograd nad Ugljaninovom glavom<br />
drži optužnicu iz 1993. godine, a Ljajić izvještaj o malverzacijama<br />
SDA-aovske vlasti vrijedne 13 miliona eura. Zbog toga<br />
i ne čudi kako je Ugljaninu od<br />
one “silne hrabrosti” tokom 90-<br />
tih, kada je prijetio “četnicima”<br />
“ljutim Sandžaklijama“, kada je<br />
političkim protivnicima prijetio<br />
“mišjom rupom”, kao alternativa<br />
ostalo “podvijen rep”. 15.<br />
februara 2012. godine, na Sretenje,<br />
beogradska politika nas je<br />
“peškešila” sa dva poklona koja<br />
svojom porukom determinišu<br />
suštinu odnosa srpske javne i<br />
tajne doktrine prema Sandžaku<br />
i Bošnjacima. Rasim Ljajić,<br />
kao jedan od koordinatora Akcionog<br />
tima za hapšenje i lociranje haških optuženika, dobio je<br />
sretenjski orden prvog stepena. Ovaj orden nosi tradiciju Ordena<br />
takovskog krsta, koji je osnovao Mihajlo Obrenović, povodom<br />
50 godina Drugog srpskog ustanka. Istog dana beogradski<br />
dnevni list Politika, telal službene politike s Andrićevog vijenca,<br />
objavio je neobičan dodatak, Načartanije Ilije Garašanina koji u<br />
kontekstu onoga što se desilo 9. januara, u hali Borik, u Banjoj<br />
Luci svjedoči o 150 godina kontinuiteta srpske politike prema<br />
Bosni, Sandžaku i Bošnjacima. Na prvi pogled moglo bi se<br />
kazati da ova dva događaja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi,<br />
ali nije tako. Oni su jasna ilustracija strateškog odnosa režima<br />
u Beogradu, srpske nacionalne politike prema nama. Ogleda<br />
se u ponudi da pristaneš da služiš “vožda” do mjere da ti i<br />
krst na vratu pristoji, u suprotnom Načartanije je uvijek tu da<br />
podsjeti Bošnjake šta im se desilo 1809. godine. Naime, Ilija<br />
Garašanin pišući nacionalni program “Velike Srbije”, u dijelu<br />
u kojem govori o Bosni, Sandžaku i zločinačkom pohodu Karađorđa<br />
kroz naše krajeve, između ostalog kaže: “Karađorđe je<br />
bio vojni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan;<br />
on nije mogao prevideti onu preveliku vojnu važnost koju<br />
Crna Gora za Srbiju ima i koju će svagdar imati kad god se o<br />
tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odijele i<br />
Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar<br />
još svi dobro pamte.”<br />
Jedino što u cijeloj ovoj priči ne<br />
odgovara Rasimu Ljajiću je činjenica<br />
da i pored toga što je zaslužio<br />
i što mu pristaje- takovski<br />
krst, zbog blizine izbora morao<br />
ga je primiti posredno preko uloge<br />
u “Akcionom timu”, iako je i<br />
ptici na grani jasno da ni Karadžić<br />
ni Mladić ne bi bili uhapšeni<br />
da Tadić nije popustio pritisku<br />
evropskih integracija. (dr. Admir<br />
Muratović, predsjednik Instituta<br />
za istraživanje genocida u Sandžaku<br />
i predsjednik Odbora za<br />
zaštitu ljudskih prava i sloboda)<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir
Islamnet<br />
Palestina<br />
Uporedna statistika<br />
izraelsko – palestinskog<br />
višedecenijskog sukoba<br />
Izraelsko – palestinski konflikt<br />
decenijama okupira svjetsku<br />
pažnju. Od 29. septembra 2000.<br />
godine, kada su ponovo intezivirani<br />
sukobi između spomenutih strana,<br />
pa do danas stradali su mnogi<br />
na obje strane. Međutim, uporedni<br />
statistički podaci pokazuju da su<br />
Palestinci pretrpili daleko veće gubitke.<br />
Krenut ćemo od navođenja<br />
podataka o ubijenoj djeci. Dakle,<br />
od 29. septembra 2000. godine<br />
do danas ukupno je ubijeno 124<br />
izraelske djece i 1.463 palestinske<br />
djece. U istom periodu ukupno<br />
je poginulo punoljetnih Izraelaca<br />
1.084 a Palestinaca 6.430. Također,<br />
u spomenutom periodu ranjeno<br />
je 9.226 Izraelaca i 45.041 Palestinac.<br />
Osim navedenih gubitaka<br />
navodimo nivo materijalne štete.<br />
Od 1967. godine do danas Izrael je<br />
uništio, odnosno potpuno porušio<br />
ukupno 24.813 palestinskih stambenih<br />
jedinica. S druge strane nijedna<br />
jevrejska stambena jedinica<br />
nije uništena. Također, Izrael u<br />
zatvorima drži preko šest hiljada<br />
Palestinaca, dok na drugoj strani u<br />
zatvoru nema nijedan Jevrej. Izrael<br />
je do danas izgradio 236 jevrejskih<br />
naselja na okupiranoj palestinskoj<br />
zemlji.<br />
Na kraju navodimo podatak koji<br />
objašnjava kako je Izrael sproveo<br />
svoju okupacijsku politiku.<br />
U prošloj 2011. godini Sjedinjene<br />
Američke Države su donirale<br />
ogromnu finansijsku pomoć Izraelu.<br />
Izrael je za svaki dan u<br />
prošloj godini dobio 8,2 miliona<br />
američkih dolara. U isto vrijeme<br />
Palestinci nisu dobili nijednog<br />
dolara.<br />
Egipat<br />
Qadriya, majka Halida Al Islamboulia: Ponosna sam na<br />
svog sina što je ubio Anwara Al Sadata<br />
Nakon pada Mubarakovog diktator-<br />
Nskog režima u Egipat se svakodnev-<br />
Nno vraćaju mnogi Egipćani koji su bili<br />
u izgnanstvu, odnosno u bjekstvu od<br />
sankcija koje im je bio namijenio Hosni<br />
Mubarak. Tako se ovih dana u Egipat iz<br />
Afganistana vratila Qadriya Al Islambouli,<br />
majka Halida Al Islamboulia, čovjeka<br />
koji je izvršio atentat na bivšeg egipatskog<br />
predsjednika Anwara Al Sadata. Po<br />
povratku u Egipat Qadriya Al Islambouli<br />
je odmah privukla pažnju medija koji su<br />
Sirija<br />
požurili da saznaju kakvo mišljenje danas<br />
ima Qadriya Al Islambouli o atentatu<br />
koji je izveo njen sin nad Anwarom Al<br />
Sadatom. Odgovor Qadriye Al Islambouli<br />
je bio veoma direktan: “Ponosna sam<br />
na svog sina što je ubio Anwara Al Sadata”.<br />
Drugi sin Qadriye Al Islambouli, Al<br />
Jamaa trenutno je u egipatskom zatvoru<br />
gdje čeka obnovu postupka jer je ranije,<br />
1982. godine kada je pogubljen njegov<br />
brat Halid, također za isto djelo osuđen<br />
na smrt.<br />
Pismo šejha Al Azhara predsjednicima i kraljevima<br />
arapskih zemalja: Velika sramota je šutjeti nad dramom<br />
sirijskoga naroda<br />
ektor islamskog univerziteta Al Azhar i<br />
Rveliki R imam dr. Ahmed El-Tajjib uputio<br />
je niz pisama predsjednicima i kraljevima<br />
arapskih zemalja u kome ih upozorava<br />
da je velika sramota šutjeti nad dramom<br />
sirijskoga naroda koji doživljava svoje najcrnje<br />
trenutke. U pismu veliki imam traži od<br />
vladara ne samo riječi osude, nego ozbiljne<br />
napore da se prekine zločin nad sirijskim<br />
narodom. Šejh Tajjib u dramatičnom pozi-<br />
vu vladarima arapskih zemalja, a posebno<br />
Arapskoj ligi, zahtijeva da učine sve što je u<br />
njihovoj moći da prekinu sramotnu šutnju i<br />
zaustave krvoproliće koje svakoga dana uzima<br />
desetine novih žrtava.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
50
Velika Britanija<br />
Richard Peppiatt: Urednici su od nas tražili da izmišljamo<br />
priče o opasnim muslimanima<br />
Engleski slobodni novinar, stalni<br />
saradnik britanskog lista<br />
Daily Star Richard Peppiatt dao<br />
je intervjuu za turski list Zaman<br />
u kojem je objasnio kako vlasnici<br />
i urednici medija u Velikoj Britaniji<br />
tjeraju novinare da fabriciraju<br />
izvještaje u kojima se muslimani<br />
lažno optužuju da su prijetnja nacionalnoj<br />
sigurnosti. “Fabricirane<br />
priče predstavljaju muslimane<br />
kao opasnost za britansko društvo.<br />
Klevetničke priče i izvještaji ušli<br />
su u široku upotrebu nakon terorističkog<br />
napada u Londonu 7. juna<br />
2005. godine. Sa sigurnošću mogu<br />
reći da sam razumio da je ono što<br />
smo objavljivali u medijima direktno<br />
moglo utjecati na živote<br />
pojedinaca, to je moglo voditi do<br />
širenja nasilja na ulicama”, kaže<br />
Richard Peppiatt.<br />
SAD<br />
Kada se zadovolje<br />
ubijanjem afganistanskih<br />
muslimana iživljavaju<br />
se nad njihovim mrtvim<br />
tijelima, a onda prelaze<br />
na skrnavljenje islamskih<br />
svetinja kao što je časni<br />
Kur’an<br />
Katar<br />
Doha: Prvi Islamski online univerzitet<br />
UDohi, glavnom gradu Katara<br />
djeluje jedini i prvi Islamski<br />
online univerzitet. Ovaj univerzitet<br />
osnovan je 1. aprila 2010. godine.<br />
Dakle, na Islamskom online<br />
univerzitetu kompletno studiranje<br />
sa svim propratnim aktivnostima<br />
izvodi se putem interneta. Islamski<br />
online univerzitet trenutno<br />
broji 50 hiljada studenata iz 202<br />
različite zemlje. Program se izvodi<br />
putem audio i video predavanja.<br />
Također, sedmično se organiziraju<br />
predavanju uživo “okupljenim”<br />
studentima u virtuelnim odjeljenjima.<br />
Studij se izvodi po planu i<br />
programu islamskih univerziteta iz<br />
Medine, Sudana, Omana, Al Azhara.<br />
Cijena registracije na Islamski<br />
online univerzitet po semestru<br />
kreće se od 40 do 120 dolara. One<br />
koji traže informaciju više upućujemo<br />
na link www.islamiconlineuniversity.com.<br />
Američki okupatori u bazi Bagram<br />
spalili su veliki broj<br />
islamskih dokumenata, među kojima<br />
i primjerke Kur’ana. Povodom<br />
toga, hiljade Afganistanaca<br />
protestira ovih dana ispred najveće<br />
američke vojne baze u Kabulu.<br />
Američki zločinci su čitavom<br />
svijetu ponovo pokazali svu svoju<br />
barbarsku ćud. Amerikanci u<br />
Afganistanu svakodnevno čine<br />
brojne zločine nad afganistanskim<br />
civilima. Svaki mjesec ubiju<br />
nekoliko desetina civila. Kada<br />
se zadovolje ubijanjem onda prelaze<br />
na iživljavanja nad mrtvim<br />
tijelima ubijenih Afganistanaca,<br />
uriniraju po njima. Kad to sve završe<br />
na red im dolazi skrnavljenje<br />
islamskih svetinja kao što je časni<br />
Kuran. I kad se sve to završi,<br />
kada mediji počnu izvještavati o<br />
spomenutim barbarskim zločinima<br />
američke vojske onda slijedi<br />
formalno izvinjenje američke komande<br />
i obećanje da se vodi istraga.<br />
Takvo ponašanje traje već jedanaestu<br />
godinu. Američki obraz<br />
je odavno uprljan.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
51
US<br />
Dva dana posta u sedmici<br />
pomaže u zaštiti mozga<br />
od Alzheimerove i<br />
Parkinsonove bolesti<br />
Afganistan<br />
Afganistanci žive u ekstremnom siromaštvu od čega<br />
godišnje umre 30 hiljada djece<br />
Više od polovine afganistanskog sta-<br />
Vnovništva živi u uvjetima ekstre-<br />
Vmnog siromaštva. Nažalost, prošle godine<br />
Afganistanci su pogođeni dodatnim<br />
iskušenjem, pogodila ih je nezapamćena<br />
suša. Suša je dodatno povisila ionako<br />
skupe životne namirnice. U prva dva<br />
mjeseca ove godine smrtnost djece je<br />
drastično povećana. Za razliku od prošle<br />
godine već je uduplan broj smrtnosti<br />
afganistanske djece. Osim djece u Afganistanu<br />
u velikom broju umiru trudnice.<br />
U posljednjih deset godina, od kako traje<br />
američka okupacija Afganistana u ovoj<br />
zemlji samo od gladi umrlo je između<br />
200 i 300 hiljada Afganistanaca. Rat je<br />
dodatno pogoršao situaciju u Afganistanu.<br />
Afganistance svakodnevno ubijaju<br />
američke bombe, njihova droga, suša,<br />
glad i mnogo drugih ubica.<br />
Redovan post može zaštititi<br />
naš mozak od teških<br />
oboljenja, tvrde američki naučnici.<br />
Naučnici iz američkog<br />
National Institutes for Aging<br />
svoje istraživanje temelje na<br />
eksperimentu sa životinjama<br />
koje su dobivale tek toliko kalorija<br />
da ostanu na životu. Na<br />
kraju su živjele dvostruko duže<br />
nego druge životinje. Ovakva<br />
prehrana testirana je i na ljudima,<br />
kojima je zaštitila srce,<br />
cirkulaciju i mozak od staračkih<br />
bolesti, poput Alzheimerove<br />
i Parkinsonove bolesti.<br />
“Restriktivni unos kalorija štiti<br />
mozak i krvožilni sustav od<br />
bolesti koje se javljaju u starosti.<br />
Postite li aktivira se stanični<br />
odgovor na stres”, kaže<br />
Mark Mattson, šef laboratorija<br />
za neuroznanost na NIA-u<br />
te profesor neuroznanosti na<br />
Univerzitetu John Hopkins u<br />
Baltimoreu. Prijašnja istraživanja<br />
su pokazala da par dana<br />
gladovanja može pomoći i u<br />
borbi protiv raka. Stručnjaci<br />
su ovaj učinak opisali kao<br />
ponašanje slično onome koje<br />
se javlja kod životinja tokom<br />
hibernacije, odnosno zimskog<br />
sna.<br />
Turska<br />
Ahmet Davutoglu: Assad je kao Milošević<br />
Turski ministar vanjskih poslova Ahmet<br />
TDavutoglu uporedio je sirijskog pred-<br />
Tsjednika Bashara al-Assada sa bivšim predsjednikom<br />
Srbije Slobodanom Miloševićem.<br />
“Turska je danas na strani ljudi iz Homsa<br />
kao što smo bili na strani građana Sarajeva”,<br />
rekao je Davutoglu koji je prošle sedmice u<br />
Washingtonu održao predavanje u Centru<br />
za međunarodne i strateške studije. “Turska<br />
želi da Assad bude kao Gorbačov, da transformira<br />
sistem, da prihvati strukturu nastalu<br />
nakon Hladnog rata. No, on je izabrao da<br />
bude kao Milošević. To je bio njegov izbor.<br />
Danas smo na strani ljudi iz Homsa kao što<br />
smo bili na strani građana Sarajeva, kao što<br />
smo bili na strani stanovnika Gaze protiv<br />
Izraela, odnosno u slučaju Sarajeva protiv<br />
Miloševića. Jedan je ugnjetavač musliman,<br />
drugi židov, treći kršćanin, ali tu nema razlike.<br />
Ugnjetavač je ugnjetavač, a Turska će biti<br />
protiv svake tiranije u našoj regiji”, zaključio<br />
je Davutoglu.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
52
Indija<br />
Siromašni indijski muslimani prodaju kćerke za udaju<br />
Veliko siromaštvo kojem su izloženi<br />
brojni indijski muslima-<br />
Vni razlog su što se kod indijskih<br />
muslimana uvela tradicija prodaje<br />
kćerki za udaju. Djevojčice, odnosno<br />
mlade djevojke se obično<br />
prodaju starijim muškarcima. Britanski<br />
Guardian prenosi izjavu nekoliko<br />
indijskih muslimanki koje<br />
su njihove familije prodale starijim<br />
Kašmircima. 22 - godišnja Sakina<br />
je prodana 60 – godišnjem Kašmircu.<br />
Ona je prodana za 1.200 rupija<br />
(15 funti).<br />
Virtualni svijet komunikacija<br />
Google šejh<br />
Foto islamneta<br />
Jaka volja jača od svih nevolja<br />
Ali Gomaa, glavni muftija<br />
Egipta poziva muslimane a<br />
posebno islamsku ulemu na dijalog<br />
oko sve važnijeg utjecaja<br />
interneta, odnosno društvenih<br />
mreža na muslimane. Naime,<br />
poznato je da je internet danas<br />
jedan od glavnih medija kojim<br />
se služe skoro svi islamski alimi,<br />
međutim internet je također<br />
pogodno sredstvo za lažno<br />
predstavljanje i širenje lažnih<br />
predstava o islamu. To se naročito<br />
odnosi na mogućnost zloupotreba<br />
u širenju neispravnih<br />
tumačenja islama. Muftija Ali<br />
Gomaa upozorava da su društvene<br />
mreže kao što su facebook<br />
i twiter veliki izazov za mlade<br />
muslimane koji su na ovim<br />
društvenim mrežama suočeni<br />
sa morem informacija i dezinformacija.<br />
“Veoma često mladi<br />
ljudi, korisnici interneta vjeruju<br />
informacijama čiju valjanost<br />
i autentičnost ne provjeravaju.<br />
To ih dovodi u stanje da se izgube<br />
u tom moru informacija<br />
i dezinformacija. Mi moramo<br />
naučiti te mlade ljude kako da<br />
uspješno plivaju tim morima<br />
informacija i dezinformacija.”<br />
Egipatski novinari su muftijine<br />
opaske o virtalnom moru<br />
informacija i dezinformacija o<br />
islamu iskoristili i Googleu pridodali<br />
novu titulu – “Google<br />
šejh”.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
53
Svijet medija<br />
Na licu mjesta<br />
Sirijska tragedija<br />
Sirijska opozicija koja<br />
dobrim dijelom živi<br />
već dugo izvan Sirije,<br />
čija djeca ne govore<br />
arapski, odbija dijalog sa<br />
Assadom. Njegove ruke<br />
su okrvavljene. Ali, zar<br />
nismo pregovarali i sa<br />
vođama Sovjetskog Saveza<br />
čije ruke su još više<br />
okrvavljene? Zar se naši<br />
političari još uvijek ne<br />
poklanjaju pred Georgom<br />
W.Bushom, na čijim<br />
rukama je krv stotine<br />
hiljada iračkih civila? A<br />
šta je s našim nobelovcem<br />
Barackom Obamom,<br />
koji skoro svakodnevno<br />
bespilotnim letjelicama<br />
ubija pakistanske civile.<br />
I koji još uvijek vodi<br />
“njegov” rat protiv<br />
Afganistana u kojem<br />
gine ogroman broj žena i<br />
djece? Zar mi ne vidimo<br />
balvan u našem oku?<br />
Autor: Jürgen Todenhöfer<br />
Izvor: Frankfurter Allgemeine<br />
Sonntagszeitung, 19.02.2012<br />
Prijevod s njemačkog: Edin Mešanović<br />
Ništa nije tako jako kao<br />
ideja čije vrijeme je došlo.<br />
Niko neće moći moći zaustaviti<br />
pobjedonosni nastup demokratije<br />
u arapskom svijetu. Diktature<br />
su u izumiranju.<br />
Kao i mnogi drugi ljudi, i ja sam<br />
s diktaturama imao samo loša iskustva.<br />
Sa Sovjetskim Savezom koji je<br />
poslije moga ulaska u Afganistan<br />
objavio da ću biti bičevan i ubijen.<br />
Poslije sa Augustom Pinochetom.<br />
Mjesecima su me napadali zapadni<br />
političari jer sam se usudio pregovarati<br />
s diktatorom oko oslobađanja<br />
političkih zatvorenika. Također moj<br />
razgovor s predsjednikom Bashar<br />
al-Assadom, koji je trajao dva sata,<br />
oštro je kritikovan. Da se radilo o<br />
bržem uvođenju demokratije, bilo je<br />
nebitno.<br />
Nisam bio u mogućnosti ikada<br />
razgovarati s Gaddafijem, nažalost.<br />
Umjesto toga su nas njegove snage<br />
satima granatirale i raketirale.<br />
U tim napadima je<br />
poginuo moj prijatelj Abdul<br />
Latif. Još prije tri sedmice<br />
su nas u Egiptu napali<br />
i premlatili Mubarakovi<br />
plaćenici. Ne, diktatori<br />
nisu moji prijatelji.<br />
Od svega najveću korist<br />
ima Iran<br />
Bio sam oduševljen<br />
revolucijom u Tunisu i<br />
Egiptu jer je bila nenasilna.<br />
I sirijska revolucija bi<br />
također imala moju bezrezervnu<br />
podršku da je<br />
ostala nenasilna i da nije<br />
bila finansirana od strane<br />
Zapada.<br />
Međutim, poslije Ben<br />
Alijevog i Mubarakovog<br />
pada se mnogo toga promijenilo.<br />
Gandhijevo nenasilje nije<br />
više bilo aktuelno, a otkako su neredi<br />
zahvatili i Libiju, oni više nisu<br />
bili čisto arapski. Zapad, koji je<br />
prespavao razvoj događaja u Tunisu<br />
i Kairu, odjednom se intenzivno<br />
umiješao. Uvidio je da sve ono što<br />
nije ostvario ratovima može realizirati<br />
prefriganim učestvovanjem<br />
u ustancima. Prije svega ostvarenje<br />
starog cilja američkih neokonzervativaca<br />
– jedan tipični proamerički<br />
Bliski Istok.<br />
Tu se nažalost ne radi o demokratiji.<br />
Samo se od neprijatelja Zapada,<br />
poput Sirije, traži besprijekorna demokratija,<br />
jer se smatra praktičnom<br />
polugom kojom se obaraju neprijatelji<br />
Zapada.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
54<br />
Zapad u<br />
sirijskom<br />
sukobu vodi<br />
politiku<br />
sopstvenog<br />
interesa i igra<br />
se s vatrom.<br />
Ova opasna igra<br />
može rasparčati<br />
zemlju i koštati<br />
života mnoge<br />
Sirijce.<br />
Tako su američki publicist Charles<br />
Krathammer i senator Joe Liebermann<br />
oduševljeno ustanovili da<br />
zahtjev za uvođenjem demokratije<br />
bar kod Assada paše uz američke<br />
strateške ciljeve, za razliku od ostalih<br />
arapskih diktatora. Ni to nisu<br />
“milosrdni humanisti”, ali su potrebni<br />
kao saveznici.<br />
Prvenstveno treba popraviti fatalne<br />
rezultate iračkog rata, koji je<br />
“nažalost” dobio Iran, američki neprijatelj<br />
broj jedan u regiji. Utjecaj<br />
Irana se odtada raširio preko Iraka,<br />
Sirije i Libana, sve do šiitskih područja<br />
Saudijske Arabije. Upravo je<br />
Gerog W.Bush svojim bombardovanjima<br />
Iran doveo u vodeću poziciju<br />
u regiji. Assadovo obaranje s vlasti<br />
je historijska prilika da se koriguje<br />
ovaj strateški auto-gol.<br />
Na par dana prije početka nemira<br />
u Siriji, preko Katara je u ruke pobunjenika<br />
dospjelo moderno<br />
oružje. Istovremeno, protiv<br />
Assadove Sirije počinje<br />
ogromna medijska hajka,<br />
koja podsjeća na onu protiv<br />
Pinokija. Glavni izvori<br />
ove hajke su neprovjereni<br />
snimci snimljeni kamerama<br />
mobilnih telefona.<br />
Tako i jedan navodno<br />
sirijski film na YouTube,<br />
prikazan i na njemačkoj<br />
TV, potječe iz Iraka, a<br />
snimljen je 2007. godine.<br />
Američki kanal ABC se<br />
morao izviniti jer je film<br />
iz Libana iz 2008. godine<br />
prikazao kao reportažu iz<br />
Sirije. Također je posmatračka<br />
komisija Arapske<br />
lige, inače poznata po kritičkim<br />
stavovima prema<br />
režimu, objavila da je nakon<br />
istraživanja eksplozija<br />
i nasilja u Siriji više puta ustanovila<br />
da su one jednostavno izmišljene.<br />
Svaka druga vijest koju sam u toku<br />
mog jednomjesečnog boravka u Siriji<br />
provjerio, bila je naštimana.<br />
Ali to ništa ne mijenja na pravu<br />
otpora Sirijaca protiv diktature i na<br />
njihovom pravu na demokratiju. Sirija<br />
pripada sirijskom narodu, a ne<br />
jednoj jedinoj porodici. Ako tako<br />
razmišlja Assad koji se školovao na<br />
Zapadu, onda on mora stati na čelo<br />
demokratskog pokreta.<br />
A šta ako Assad upravo to pokušava?<br />
Šta ako je ustanak u Siriji,<br />
koji za razliku od tuniškog, egipatskog<br />
i libijskog ustanka nije klasični<br />
narodni ustanak, ustanak jakih<br />
lokalnih grupa, protiv kojih stoje
jake pro-Assadove grupe koje također<br />
hoće demokratiju, ali sa Assadom?<br />
Jedan marksistički pedijatar,<br />
koji je proveo 14 godina u tamnici<br />
Assadovog oca, objasnio mi je da je<br />
Assad jedini koji može mirnim putem<br />
da uvede demokratiju. Njemu<br />
kao opozicionom političaru je teško<br />
palo da mi tako nešto kaže. Ali, to<br />
je jednostavno realnost.<br />
Assad snosi odgovornost za to da<br />
su u početku mirne demonstracije<br />
prerasle u nasilnu revoluciju. Njegove<br />
siguronosne snage su rano pucale<br />
na mirne demonstrante. I to je potpuno<br />
neprihvatljivo.<br />
Ubice civila<br />
Isto tako, teško naoružani pobunjenici,<br />
neki dolaze iz Libije,<br />
Iraka i Jordana, ne pucaju samo u<br />
odbrani. U Homsu me je Assadov<br />
pristalica odveo u sobu njegove<br />
trogodišnje kćerke. Snajperista je s<br />
jedne zgrade pucao u dječiju sobu<br />
kako bi smanjio njegovo oduševljenje<br />
Assadom.<br />
Posmatračka komisija Arapske<br />
lige izvještava o teškim napadima<br />
pobunjenika na civile. Završni izvještaj<br />
navodi primjer granatiranja<br />
autobusa prilikom kojeg je poginulo<br />
osam civila, žena i djece. Već odavno<br />
nije jasno ko u Siriji<br />
ubija više civila – državne<br />
siguronosne službe ili pobunjenici.<br />
Također ni preko 1.000<br />
vojnika i policajaca koji su<br />
upali u zasjede a zatim ubijeni,<br />
nisu legitimni cilj demokratske<br />
revolucije. I oni<br />
su ljudi. Assad me pitao da<br />
li bi njemačka kancelarka<br />
nijemo posmatrala dnevno<br />
ubijanje njenih vojnika i<br />
policajaca.<br />
U Siriji se vodi jedan<br />
komplikovani, prljavi rat u<br />
kojem učestvuju tri protivnika. Na<br />
jednoj strani se bore veliki dijelovi<br />
stanovništva koji su za Siriju bez<br />
Assada, prije svega u Idlibu, Daraai,<br />
Homsu i Hami.<br />
Istovremeno se ne može poreći da<br />
veliki dijelovi stanovništva, u Damasku<br />
i u Aleppu, kao i u Homsu,<br />
hoće demokratiju ali sa Assadom na<br />
vlasti. U nekim dijelovima Homsa<br />
koje sam dva puta posjetio još uvijek<br />
stoje veliki Assadovi posteri. Na 70<br />
posto teritorije Homsa život se i dalje<br />
normalno odvija.<br />
U ovom sukobu između pristalica<br />
i protivnika Assadovog režima od samog<br />
početka se vrlo ofanzivno miješaju<br />
i SAD. Ko ovaj sukob ove tri strane<br />
zove samo “narodnim ustankom”,<br />
Assad snosi<br />
odgovornost<br />
za to da su u<br />
početku mirne<br />
demonstracije<br />
prerasle<br />
u nasilnu<br />
revoluciju.<br />
Njegove<br />
siguronosne<br />
snage su<br />
rano pucale<br />
na mirne<br />
demonstrante.<br />
I to je potpuno<br />
neprihvatljivo.<br />
nije shvatio složenost situacije.<br />
Zapad je olako Siriju<br />
podijelio na loše i na dobre.<br />
Pojedini Arapi su u<br />
međuvremenu primijetili<br />
da na Zapadu postoje snage<br />
koje jednostavno hoće<br />
da im ukradu revoluciju.<br />
Kao nekad “Lawrence of<br />
Arabien”, koji se također<br />
predstavljao kao oslobodilac,<br />
da bi ih kasnije izdao i<br />
prepustio Velikoj Britaniji.<br />
Prošle jeseni su u Tobruku<br />
katarski oficiri pretučeni<br />
jer su nastupali previše zapovjednički<br />
i kolonistički.<br />
Sve u svemu, strategije Lawrenca<br />
od Arabije prolazi odlično. Mnogi<br />
Arapi ne primjećuju da Zapad<br />
nikad nije ni htio da ih oslobodi<br />
nego samo da ih drže podjarmljene.<br />
Njihovi diktatori, od Zapada predstavljeni<br />
kao prvaci demokratskog<br />
pokreta, oduševljeno saučestvuju. A<br />
Zapad ih zato štiti najmodernijim<br />
oružjem od “demokratskog virusa”<br />
koji je napao njihovu zemlju. Skoro<br />
velikodušno ih naziva “sigurosnim<br />
partnerom” i “temeljom stabilnosti”.<br />
Čak i one koji još uvijek javno odrubljuju<br />
glave, kamenuju i bičuju.<br />
Ja lično tu ciničnu politiku smatram<br />
kratkovidnom, kao i njihovu<br />
neobjašnjivu naklonost brutalnim<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
55
pobunjenicima plaćenim iz inostranstva.<br />
Revolucionarna romantika je<br />
laž. Kao i rat, nasilna revolucija ne<br />
predstavlja herojstvo, muškost ili idealizam,<br />
nego krv, bijedu i patnju. Ko<br />
sumnja u ovo treba krenuti sa mnom<br />
u bolnice u kojima se nalaze žrtve revolucionarnih<br />
sukoba; raznesena djeca,<br />
umiruće majke, osakaćena omladina.<br />
Muka mi je od same pomisli na<br />
ove ustanove patnje.<br />
Pregovaranje sa dželatom<br />
Postoji i alternativa ovom bezdušnom<br />
međusobnom ubijanju, a<br />
to je pregovaranje, pregovaranje, i<br />
opet pregovaranje. Pregovori su skoro<br />
uvijek bolji od rata. Smijemo li<br />
to još reći u ovom ratom označenom<br />
vremenu?<br />
U Gaddafijevoj Libiji bi rješenje<br />
pregovorima bio jedan herkuleški<br />
podvig, u Siriji ne. Mnogi Sirijci<br />
prave veliku razliku između Assada<br />
i režima, poput onog marksističkog<br />
doktora. Situacija u Siriji se temeljno<br />
razlikuje od revolucija u Tunisu,<br />
Egiptu i Libiji, jer se tamo pobuna<br />
odnosila prije svega protiv desetljećima<br />
vladajućeg državnog vođe. U<br />
Siriji se kritika odnosi na koruptni<br />
sistem a manje protiv relativno mladog<br />
predsjednika.<br />
Ova pozicija je u poslednjih par<br />
mjeseci čak i ojačala, a sve više Sirijaca<br />
se boji da će njihova zemlja, kao<br />
i Irak, završiti u haosu.<br />
Assad je opoziciji već odavno<br />
predložio razgovore. Za jednu sedmicu<br />
počinje narodni referendum o<br />
demokratskom ustavu. On planira<br />
dalje parlamentrane izbore, i najkasnije<br />
nakon dvije godine slobodne<br />
predsjedničke izbore, na kojima on<br />
može izgubiti. Nijedan arapski diktator<br />
se nije zauzeo sa ovako opsežne<br />
promjene.<br />
Naravno da sve ovo nije dovoljno.<br />
To naravno neće izbrisati ni<br />
deset godina njegove diktature. Ali<br />
zašto ne bismo uzeli Assada za riječ<br />
i uvjerili se da će ti izbori stvarno<br />
biti demokratski? Zašto naši demokratski<br />
heroji ne zatraže od Katara<br />
ili Saudijske Arabije slične referendume?<br />
Umjesto toga ocjenjuju<br />
Assadov referendum kao “potez” i<br />
“taktički manevar”. To je tako jednostavno.<br />
Zar naš ministar vanjskih<br />
poslova ne može šutjeti bar<br />
jedan dan? Sirijska opozicija koja<br />
dobrim dijelom živi već dugo izvan<br />
Sirije, čija djeca ne govore arapski,<br />
odbija dijalog sa Assadom. Njegove<br />
ruke su okrvavljene.<br />
Ali, zar nismo pregovarali<br />
i sa vođama Sovjetskog<br />
Saveza čije ruke su<br />
još više okrvavljene? Zar<br />
se naši političari još uvijek<br />
ne poklanjaju pred Georgom<br />
W.Bushom, na čijim<br />
rukama je krv stotine hiljada<br />
iračkih civila? A šta je s<br />
našim nobelovcem Barackom<br />
Obamom, koji skoro<br />
svakodnevno bespilotnim<br />
letjelicama ubija pakistanske<br />
civile. I koji još uvijek<br />
vodi “njegov” rat protiv<br />
Afganistana u kojem gine<br />
ogroman broj žena i djece?<br />
Zar mi ne vidimo balvan u<br />
našem oku?<br />
Da, Assad je politički<br />
odgovoran za svakog civila<br />
koji pogine u sirijskom građanskom<br />
ratu. Isto tako je<br />
Obama odgovoran za ubijenu djecu<br />
Afganistana i Pakistana, i njemačka<br />
vlada je odgovorna za mrtve Kunduza.<br />
Ali sve ovo nisu razlozi zbog kojih se<br />
ne bi trebalo pregovarati. Upravo se s<br />
protivnikom mora pregovarati.<br />
Najmudrije prijedloge je predstavila<br />
Rusija. Ona je pozvala sukobljene<br />
strane na pregovore u Moskvu. Ni<br />
u snu nisam mogao pomisliti da ću<br />
Sve u svemu,<br />
strategije<br />
Lawrenca od<br />
Arabije prolazi<br />
odlično. Mnogi<br />
Arapi ne<br />
primjećuju da<br />
Zapad nikad<br />
nije ni htio da<br />
ih oslobodi<br />
nego samo<br />
da ih drže<br />
podjarmljene.<br />
Njihovi<br />
diktatori,<br />
od Zapada<br />
predstavljeni<br />
kao prvaci<br />
demokratskog<br />
pokreta,<br />
oduševljeno<br />
saučestvuju.<br />
nekad rusku vanjsku politiku<br />
staviti ispred politike<br />
zapadnih država. Ali kao u<br />
horu, NATO je ruskoj vladi<br />
odgovorio da je njihovo<br />
ponašanje sramotno. Zašto?<br />
Siriji je hitno potreban<br />
ovaj dijalog zaraćenih strana.<br />
Samo se na taj način<br />
može okončati krvoproliće.<br />
Od ovakvog posredovanja<br />
je Zapad miljama<br />
udaljen. Zapad u sirijskom<br />
sukobu vodi politiku sopstvenog<br />
interesa i igra se s<br />
vatrom. Ova opasna igra<br />
može rasparčati zemlju i<br />
koštati života mnoge Sirijce.<br />
Također, za dva miliona<br />
sirijskih kršćana posljedice<br />
bi bile kobne, kao u Iraku.<br />
U Siriji će na kraju pobijediti<br />
demokratija. Pitanje<br />
je samo koliko će ljudi morati<br />
umrijeti za to, i da li će demokratska<br />
Sirija vanjskopolitički biti slobodna.<br />
Ili će model Lawrence od Arabije<br />
slaviti još jednu pobjedu.<br />
* Autor: Jürgen Todenhöfer<br />
je autor knjige “Feindbild Islam<br />
– Zehn Thesen gegen den Hass”<br />
(Islam kao neprijatelj – deset teza<br />
protiv mržnje)<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
56
Malcolm x<br />
Blistavi primjer mudrosti<br />
IslamBosna.ba a - Malcolm X,<br />
ubijen u New Yorku 21. februara<br />
1965. godine, jedinstvena<br />
je figura u historiji islama u Americi,<br />
i lider koji je inspirisao generacije muslimana<br />
svuda, posebno one koji žive u<br />
neislamskim zemljama. Fahad Ansari<br />
razmatra njegovo naslijeđe.<br />
Poslanik Muhammed, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, je rekao u vjerodostojnom<br />
hadisu da je najbolji džihad<br />
reći istinu u lice nepravednom vladaru.<br />
Kada se razmotri preovladavajuća<br />
politička klima u mnogim dijelovima<br />
islamskog svijeta, gdje najblaža sumnja<br />
u otpadništvo može voditi kazni zatvorom,<br />
torturi i egzekuciji, zaključak<br />
iz ove tvrdnje postaje očigledan. Reći<br />
istinu u takvim okolnostima zahtijeva<br />
krajnju hrabrost, ubjeđenje i najsnažniji<br />
iman.<br />
Za muslimane koji žive u Britaniji<br />
relativno je lahko da učestvuju u<br />
ovom džihadu. Ovdje posljedice još<br />
uvijek nisu tako opasne, iako se ovaj<br />
koncept snažno mijenja kako zapadna<br />
demokratija poprima karakteristike<br />
despotskog režima kojeg sažalijevaju.<br />
Bez obzira što nema straha od torture<br />
ili smrti (ili oboje), muslimani na Zapadu<br />
ostali su uplašeni da se usprotive<br />
brojnim nepravdama koje su počinjene<br />
našem ummetu. Međutim, ono što<br />
je još tužnije je to da oni koji odluče<br />
da zauzmu stav čine to na nesigurnim<br />
osnovama tako da to samo pogoršava<br />
naš položaj. Odbijajući da osude zlo, s<br />
najboljim namjerama ova braća i sestre<br />
kompromituju prava muslimana na<br />
Zapadu. Oni vjeruju da koriste mudrost<br />
u svom pristupu, i često osuđuju<br />
direktni pristup drugih muslimana kao<br />
“ekstremistički”, “sukobljavajući” ili<br />
“zavedeni”.<br />
Oni vjeruju da je mudrost nagoditi<br />
se oko istine i pregovarati sa onima koji<br />
nas tlače. Mišljenja su da biti slab znači<br />
biti mudar. Kao posljedica toga, vidjeli<br />
smo kako muslimanski lideri jedan za<br />
drugim koriste “mudrost” u razgovorima<br />
i sastancima u naše ime s vladinim<br />
tijelima i institucijama ove zemlje. Britanski<br />
muslimani decenijama primjenjuju<br />
ovu mudrost dok se naša prava<br />
kontinuirano gaze od tih istih institucija<br />
Żašto je riječ “mudrost” danas postala<br />
sinonim za pokornost i predaju?<br />
Zašto je mudrije pokazati slabost i<br />
kompromis nego pokazati snagu i spretan<br />
utjecaj. Niko na svijetu ne sumnja<br />
da je jedan od najvećih i najutjecajnijih<br />
muslimanskih lidera dvadesetog<br />
stoljeća bio Al-Hajj Malik el-Shabbaz<br />
ili (kako je popularno bio poznat)<br />
Malcolm X, proslavljeni američki crnoputi<br />
aktivist za zaštitu građanskih prava.<br />
Nadalje, niko nema sumnje da je<br />
brat Malcolm posjedovao nevjerovatnu<br />
mudrost. Ali brat Malcolm nije bio od<br />
onih lidera koji je mudrost prihvatio<br />
kao kompromis i popuštanje. Ne, kada<br />
se radi o ljudskim pravima i ljudskim<br />
greškama Malcolmova mudrost je bila<br />
drugačijeg tipa. Nikada se nije kosio sa<br />
svojim riječima niti je kompromitirao<br />
svoja vjerovanja. Gdje je pravda bila na<br />
kocki, odbijao je čak i da razmotri mogućnost<br />
komprimisa. Ovim stavom se<br />
postiglo mnogo više za crnačku populaciju<br />
u Americi šezdesetih godina nego<br />
što se danas postiže slabim pristupom<br />
savremenih muslimanskih lidera bilo<br />
gdje na Zapadu.<br />
U vremenu kada muslimani sebe<br />
prepoznaju kao manjinu, i dok se o<br />
brojnim teorijama integracije i asimilacije<br />
diskutira i debatira u mesdžidima<br />
i konferencijskim centrima, vrijeme je<br />
da proučimo život Malcolm X-a i usvojimo<br />
njegove stavove i vjerovanja kao<br />
šablon za naše lične stavove i ponašanje.<br />
Prije svega zbog našeg patetičnog i<br />
jadnog mentalnog sklopa i prema tome<br />
malodušnog ponašanja, muslimani na<br />
Zapadu postaju janjad spremna za klanje.<br />
Uvijek se pravdamo i slabi smo,<br />
postali smo nemoćni da se branimo i<br />
neefektivni u našoj borbi da budemo<br />
tretirani kao jednaki. Naša ljudska prava<br />
i građanske slobode nastavljaju se<br />
ignorisati i napadati. Ovog mjeseca je<br />
43. godišnjica ubistva Malcolm X-a, pa<br />
je krajnje vrijeme da proučimo njegov<br />
život i njegovu smrt, i da razumijemo<br />
šta je to on uradio što je donijelo poštovanje<br />
crncima u Americi.<br />
Mnoge paralele se mogu povući<br />
između života muslimana na Zapadu<br />
danas i života crnaca u Americi u<br />
prošlosti. Obje skupine su činile manjine<br />
koje su potlačene i lišene mnogih<br />
građanskih sloboda koje su bez muke<br />
dostupne većini. Obje zajednice su demonizirane<br />
i klevetane od većine kao<br />
neobrazovani, antidemokratski i nerazumno<br />
nasilni ekstremisti. I baš kao<br />
što su mnogi članovi crnačke zajednice<br />
izgubili svoja tradicionalna imena,<br />
religiju i jezik u procesu “integracije”,<br />
tako danas vidimo mnoge Muhammede<br />
kako se zovu “Mo” i ohrabrene da<br />
napuste religiju svog naroda, kulturne<br />
i jezičke vrijednosti u ime integracije.<br />
Kao što su crnci u Americi gledali na<br />
boju svoje kože kao na ograničavajuću<br />
za napredak i uspjeh, tako mnogo muslimana<br />
danas gleda na svoju vjeru kao<br />
na prepreku za napredak.<br />
Cilj: Biti priznat kao ljudsko biće<br />
“Moramo uvijek imati na umu da<br />
se mi ne borimo za integraciju, niti se<br />
borimo za separaciju. Mi se borimo za<br />
priznavanje...za pravo da živimo kao<br />
slobodna ljudska bića u ovom društvu.”<br />
Prva stvar koju treba uočiti je da<br />
se Malcolm X nikada nije borio za segregaciju<br />
niti za integraciju. On je vjerovao<br />
da korištenje ovih riječi ustvari<br />
zamagljuje stvarnu sliku. Slično danas,<br />
muslimani moraju prevazići kompleksni<br />
sociološki žargon i shvatiti ishodište<br />
problema. Moramo ustati i tražiti naše<br />
osnovno pravo da budemo priznati i<br />
poštovani kao jednaka ljudska bića, sa<br />
svim što to povlači za sobom. Ne učiniti<br />
tako znači pokušavati naći rješenje<br />
problema pod tuđim uvjetima.<br />
Metodologija: Direktna akcija<br />
“Rano u životu sam naučio, da ako<br />
nešto želite, trebate napraviti malo<br />
buke.”<br />
Malcolm nije bio tip osobe koja<br />
tiho sjedi i ponizno prihvata svoju<br />
sudbinu. On nije bio onaj koji sjedi i<br />
čeka da mu onaj koji ga tlači da njegova<br />
prava. Znao je da su sloboda i ljudska<br />
prava vrijednosti za koje se treba boriti.<br />
Ovo je značilo mijenjanje statusa quo,<br />
uzrokovanje komešanja i nemira. Zbog<br />
svoje borbe često je bio obilježen kao<br />
“najljući crnac u Americi”. Ali upravo<br />
je “ljutnja” bila ta koja je donijela reformu.<br />
Kao što je Malcolm rekao: “Obično<br />
kada su ljudi tužni, oni ne rade<br />
ništa. Oni samo plaču zbog njihovog<br />
stanja. Ali kada se naljute, oni naprave<br />
promjenu.”<br />
Kao današnji muslimanski aktivisti,<br />
Malcolm je također bio nazvan “ekstremistom”.<br />
Njegov odgovor je bio<br />
karakteristika njegovog grubo iskrenog<br />
stava: “Da, ja sam ekstremista. Crnačka<br />
rasa ovdje u Sjevernoj Americi je u ekstremno<br />
lošem stanju. Vi mi pokažite<br />
crnca koji nije ekstremista, a ja ću vam<br />
pokazati jednog koji treba psihijatrijsku<br />
pomoć!” Ne skrivajući se od njihove etikete,<br />
i pokazujući opravdanost za njegov<br />
ekstremizam kao prirodnu reakciju<br />
na tlačenje crnačke zajednice, Malcolm<br />
je okrenuo situaciju protiv svojih ne-<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
57
prijatelja i lišio ih je njihovog oružja.<br />
Odbio je da bude po strani i izoliran<br />
takvim etiketama. Uporedi ovo sa<br />
današnjim muslimanskim liderima,<br />
koji daju sve od sebe da izbjegnu<br />
da budu identifikovani kao “ekstremisti”.<br />
Riječ “ekstremista” je postala<br />
pištolj na našim glavama, i mi ćemo<br />
učiniti sve da izbjegnemo da obarač<br />
bude povučen. Nažalost, muslimani<br />
u Britaniji danas redovno jedni druge<br />
nazivaju “ekstremistima”, s ciljem<br />
da sebi daju dašak umjerenosti.<br />
Nema kompromisa<br />
“Ako slijedim generala, i on me<br />
vodi u bitku, i ako neprijatelj želi da<br />
mu oda priznanje ili da nagradu, on<br />
mi postaje sumnjiv. Pogotovo ako<br />
dobije nagradu za mir prije nego što<br />
je rat završen.”<br />
Malcolm nas je također naučio<br />
da budemo lukavi kod sklapanja<br />
bilo kakvog sporazuma sa onima<br />
koji nas tlače. Gdje su pravda i sloboda<br />
u igri, ideje kompromisa i mirenja<br />
Malcolmu ne bi ni pale na pamet.<br />
Važnost koju je pridavao ovim vrijednostima<br />
može da se vidi po njegovoj<br />
volji da učini sve da ih dobije. Ništa<br />
nije bilo previše radikalno ni previše<br />
ekstremno kako bi se osigurala nečija<br />
sloboda. “Kada neko da pravu vrijednost<br />
slobodi, nema ništa pod suncem<br />
što neće učiniti da dobije tu slobodu.<br />
Kada god čujete čovjeka da govori da<br />
želi slobodu, ali već u sljedećem dahu<br />
će reći šta neće učiniti da je dobije, ili<br />
u šta ne vjeruje da se može uraditi da je<br />
dobije, on ne vjeruje u slobodu.”<br />
Politika<br />
“Ja kažem, vi ste obmanuti, vas posjeduju,<br />
vi ste oteti...”<br />
Malcolm je žarko bio posvećen<br />
educiranju crnačke zajednice o politici<br />
i političkom sistemu. Vjerovao je da je<br />
krucijalno za crnačku zajednicu da razumije<br />
šta politika treba da proizvede i<br />
kakvu ulogu ona igra u njihovim životima.<br />
Obrazložio je da osim i sve dok<br />
crnačka zajednica postane politički zrela,<br />
crnci će uvijek biti pogrešno vođeni<br />
ili zavedeni da nekoga podrže politički<br />
ko u duši nema interese zajednice. Bio<br />
je veoma kritičan prema crnačkim liderima<br />
koji su nastavljali da slijede partije<br />
koje su u više navrata ponižavale crnačku<br />
zajednicu. Za većinu muslimanskih<br />
lidera danas bi bilo dobro da dubinski<br />
prouče njegov komentar da “svaki put<br />
kada prebacite svoje breme na političku<br />
partiju koja kontrolira dvije trećine<br />
vlade i ta partija ne može održati obećanja<br />
koja vam je dala u vrijeme izbora,<br />
i vi ste dovoljno glupi da hodate okolo<br />
nastavljajući se identificirati sa tom<br />
partijom, vi ne samo da ste glupan već<br />
ste i izdajnik svoje rase”.<br />
Uprkos tome, Malcolm nije obeshrabrivao<br />
glasanje, sve dok je strategijsko,<br />
sa smislenim ciljem koji se može<br />
dostići. “Glasački listić je kao metak.<br />
Ne ubacujte svoje glasačke listiće sve<br />
dok ne vidite metu, a ako ta meta nije<br />
u dometu, držite svoj glasački listić u<br />
džepu.” Na nedavnim izborima u Britaniji,<br />
prava muslimana u Britaniji su<br />
postala centralna briga širokog spektra<br />
političkih partija. Isti ljudi koji su se<br />
urotili da nas liše naših prava i povećaju<br />
našu potlačenost odjednom su viđeni<br />
kako se bore jedni protiv drugih kako<br />
bi nam vratili ta prava i kako bismo bili<br />
priznati kao punopravni “britanski građani”.<br />
Na posljednjim općim izborima<br />
Vlada je opet obećala da će zakonom<br />
zabraniti diskriminaciju muslimana, a<br />
muslimanski lideri su počeli da skupljaju<br />
mase kako bi im zahvalili za ovo,<br />
u formi naše podrške. Ali kao što je<br />
Malcolm rekao: “Kako možete zahvaliti<br />
čovjeku što vam daje ono što je već<br />
vaše? Kako mu onda možete zahvaliti<br />
što vam daje samo dio onoga što je<br />
vaše?”<br />
Iako može govoriti jezikom ravnopravnosti<br />
bez obzira na religiju, britanska<br />
vlada je licemjerno kreirala dvoslojni<br />
sistem pravde: jedna za britanske<br />
građane bijelce, a druga za ostale, naročito<br />
muslimane, i strane i britanske nacionalnosti.<br />
Nema nemuslimana koji je<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
58<br />
držan u zatvoru bez smještaja u najsigurnijim<br />
zatvorima. Nema nemuslimana<br />
koji je lišen osnovnih sloboda<br />
pod režimom dežurne kontrole.<br />
Nema nemuslimana koji se suočava<br />
sa izručenjem bez dokaza u zemlje sa<br />
brutalnom arhivom tortura i kršenja<br />
ljudskih prava. Muslimani su ti koji<br />
su postali primarne žrtve policijskog<br />
uznemiravanja, antiterorističkih<br />
napada i velike institucionalne islamofobije.<br />
A sve ovo se desilo tokom<br />
vladavine liberalnih političara.<br />
Mučeništvo<br />
“Sada je vrijeme za mučenike, i<br />
ako ću ja biti jedan, to će biti radi<br />
bratstva. To je jedina stvar koja može<br />
spasiti ovu zemlju.”<br />
Zbog njegovih drskih i hrabrih<br />
izjava, Malcolm je sebi stvorio mnoge<br />
neprijatelje, iz vlade i među crnačkom<br />
zajednicom. Historija nam<br />
je pokazala da su ljudi od pravde napadani<br />
tokom njihovih života, i jedino<br />
smrt donosi njihovu poruku do<br />
srca masa. Malcolm je ovo znao i bio<br />
je spreman za to. Njegova čitava borba<br />
ga je pripremila za to. Znao je vrijednost<br />
slobode i cijenu slobode. “Ako nisi<br />
spreman umrijeti za nju, izbaci riječ<br />
‘sloboda’ iz svog rječnika.”<br />
Malcolmovo ubistvo je samo po<br />
sebi velika lekcija za muslimansku zajednicu<br />
na Zapadu. Previše muslimana<br />
sjedi besposleno dok nam se čine<br />
mnoge nepravde. Vrlo često ovi foteljamudžahidi<br />
tvrde kako čekaju priliku da<br />
se idu boriti u džihadu protiv onih koji<br />
ih tlače na borbenim poljima širom svijeta<br />
kako bi postali šehidi u ime Allaha.<br />
Ogromna većina njih nikada ne ode<br />
nigdje i umru običnom smrću, njihov<br />
čitav život je protraćen u čekanju. Ubistvo<br />
Malcolm X-a je znak da najbolji<br />
džihad može biti vođen baš ovdje na<br />
Zapadu, našim umovima i akcijama,<br />
ako je time Allah zadovoljan, On će<br />
nas blagosloviti, kao što je i Malcolma,<br />
mučeništvom. Ali ovo traži hrabrost<br />
i žrtvu, što su principi i kvalitete čiju<br />
smo vrijednost zaboravili (čak štaviše,<br />
potrebu za njima).<br />
Kroz njegov život koji je slijedio<br />
nakon zatvaranja, Malcolm je javno otkrio<br />
lažne lidere američke crnačke zajednice<br />
i u procesu je pokazao istinska<br />
obilježja i kvalifikacije predvodništva<br />
- iskrenost, inteligancija, poštovanje<br />
logike, beskompromisna moralnost,<br />
bratstvo, samožrtvovanje i totalna posvećenost<br />
Allahu i islamu.<br />
Autor: Fahad Ansari<br />
Izvor: IslamicAwakening.com<br />
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Ožiljci vremena<br />
Sjećanje na još jedan genocid<br />
IslamBosna.ba I<br />
- 23. februara 1944. Staljin<br />
je naredio deportaciju kompletne<br />
Ipopulacije Čečenije i Ingušetije u<br />
Ij<br />
Cen-<br />
tralnu Aziju. Više od polovice od 500.000 ljudi<br />
koji su bili prisilno deportovani, su umrli u toku<br />
transporta ili u masakrima počinjenim od strane<br />
sovjetske vojske. Oni koji su preživjeli transport<br />
su ostavljeni da gladni, goli i bosi prežive surovu<br />
zimu Centralne Azije i Sibira.<br />
U roku od samo nekoliko dana kompletni<br />
narodi su nestali sa zemlje svojih predaka. Preko<br />
noći, Čečenija i Ingušetija<br />
su bili ispražnjeni od<br />
svojeg jgdomicilnog stanovništva, i bilo koji spomen<br />
Čečenije je bio uklonjen sa svih oficijelnih<br />
karata i enciklopedija. I konačno 2004. godine,<br />
šezdeset godina nakon tih događaja, Evropski<br />
parlament je izglasao rezoluciju kojom se kata-<br />
strofa čečenskog naroda označava kao genocid.<br />
U prohladno jutro 23. februara 1944. godine,<br />
svi odrasli (a među njima je bilo malo muškaraca<br />
jer je rat još trajao) okupili su se na mjesta<br />
masovnih sastanaka: škole, gradske ili seoske trgove.<br />
Taj dan je bio praznik Crvene armije, i narod,<br />
nesvjestan šta će se dogoditi, bio je u prazničnom<br />
raspoloženju. Ali blasfemija sovjetskih vlasti je<br />
bila tolika da su i državni praznik iskoristili kao izgovor<br />
za krvavi zločin. I tako je ova monstruozna<br />
operacije počela perfidno i namjerno. Na cijelom<br />
području u Čečenije i Ingušetije, dok je narod<br />
gledao u cijevi mitraljeza, objavljen j je dekret o<br />
deportaciji muslimana Čečenije i Ingušetije.<br />
A poslije čitanja dekreta, oko 100.000 ruskih<br />
vojnika, specijalno obučenih za ovu operaciju,<br />
počelo je provaljivati u kuće miroljubivih,<br />
nezaštićenih i nenaoružanih Čečena i Inguša.<br />
Žrtvama ove barbarske akcije dato je samo oko<br />
10-15 minuta da se spreme! Nakon toga, svi oni<br />
koji nisu bili sposobni da brzo poslušaju naredbe,<br />
slabi starci, žene i djeca istjerani su silom na ulicu,<br />
a bolesni su bacani sa bolničkih kreveta. Svako<br />
suprotstavljenje bilo je kažnjavano smrću! Svaki<br />
pokušaj bježanja-egzekucijom! Svako nerazumi-<br />
Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
Mladić na video zapisu - “Potukli<br />
smo Turke u Podrinju”<br />
Žestoki protesti u Afganistanu zbog<br />
paljenja Kur’ana<br />
Tekstovi<br />
Sirija kao ogledalo bosanske<br />
historije<br />
Generacija koja se neće ponoviti<br />
jevanje j naredbi-smrt! A sve naredbe su davane<br />
na ruskom jeziku, tako da ih mnogi Čečeni nisu<br />
razumjeli!<br />
Nije predočen nikakav dokaz koji bi optužbu<br />
o čečenskoj kolaboraciji sa nacistima potvrdio;<br />
optužbu je Staljin koristio kao osnovu za razbijanje<br />
kompletnog naroda koji se kroz historiju<br />
nikako nije htio povinovati volji Moskve. Fakt je<br />
da njemačke trupe nikada nisu stigle do teritorije<br />
Čečenije, pošto su bile zaustavljene malo prije<br />
nego su stigli do granice republike. Povrh toga,<br />
mnogi Čečeni koji su u to doba bili u Crvenoj<br />
armiji su se istakli u brojnim velikim i važnim<br />
bitakama tokom čitavog Drugog svjetskog rata,<br />
i ti vojnici su proporcionalno dobili veći broj medalja<br />
nego što je to bio slučaj sa drugim narodima<br />
u Crvenoj armiji. Ipak, na kraju čak ni ti vojnici<br />
nisu bili pošteđeni: i oni su uklonjeni iz svojih jedinica<br />
i bili poslati direktno u kampove za deportaciju<br />
u Centralnoj Aziji.<br />
Nakon što su pokupili prisutne, nastavili su<br />
sa lovom na čečenske stanovnike koje nisu uspjeli<br />
pohvatati u prvom udaru. Ruski vojnici, dobro<br />
obučeni od strane države, lovili su Čečene sa<br />
jednostavnom naredbom-ubijati i poniziti civile.<br />
Nakon nekoliko prvih dana ovih barbarskih akcija<br />
mnoge planine i brda, gradovi i sela bila su<br />
prekrivena muslimanskim mrtvim tijelima. Ona<br />
su se nalazila svugdje: u napuštenim kućama, u<br />
krevetima, duž puteva i stazica, u okolicama sela,<br />
na livadama, u šumama... Rusi su ubijali Čeče-<br />
ne svugdje: dizali su ih u zrak minama, spaljivali,<br />
odrubljivali im glave, strijeljali ih, trovali... Većina<br />
prehrambenih potrepština i izvora hrane je<br />
poljevano kerozinom i paljeno, a podmetali su<br />
umjesto toga hranu koja je bila otrovana. Većina<br />
žrtava toga bila su djeca- ona nisu razumjela<br />
zašto ne smiju jesti hranu koja je izgledala lijepo<br />
i čisto. Samo u distriktu Galanchozh ubijeno je<br />
oko 7.000 Čečena.<br />
“Premještanje” kako su to Rusi nazivali, nastavljeno<br />
je na taj način što su civile odvodili na<br />
željezničke stanice, a onda ih kao životinje trpali<br />
u vagone za stoku. Pretrpani vagoni su bili puni<br />
žena, djece, muškaraca, starijih, mlađih i nije se<br />
vodilo nikakvog računa kako se postupa sa njima.<br />
Od noći 23. februara ovi pretrpani vlakovi, napunjeni<br />
ljudima osuđenih na neljudsku patnju, krenuli<br />
su istočno: prema Kazahstanu, Kirgistanu<br />
i zapadnom Sibiru.<br />
Ovaj snijegom prekriveni “put smrti“, koji<br />
je trajao više od dvadeset dana, ostao je prekriven<br />
hiljadama muslimanskih mrtvih tijela.<br />
Za vrijeme ovoga puta, u samo nekoliko dana,<br />
više od 70.000 muslimana umrlo je od gladi,<br />
hladnoće i bolesti. (Nije bilo nikakve šanse da<br />
se tijela ukopavaju. Ruski bezbožnici izbacivali<br />
su ih vani zvijerima koje su pratile ove vlakove.)<br />
Preživjeli su nakon dolaska na svoja nova prebivališta<br />
stavljeni izvan zakona. Nakon ovih<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Ruta brodova sultan Fatiha<br />
Samo 10 odsto studenata ima<br />
koristi od predavanja<br />
Video:<br />
Videovijesti: Ezan u egipatskom<br />
parlamentu izazvao buru<br />
IslamBosnaTV: Tumačenje sure<br />
Burudž - hfz. Dževad ef. Gološ - 1 dio<br />
deportacija većina zatvora i koncentracionih<br />
logora u SSSR-u su bila pretrpana Čečenima.<br />
Sveukupno, više od 200.000 Čečena i 30.000<br />
Inguša umrlo je u egzilu. Skoro svaki drugi Čečen<br />
ili Inguš je umro. Od 29.000 Čečena-Akina,<br />
koji su nekada živjeli u Dagestanu, oko 20.000<br />
ih je poginulo.<br />
Narod nije samo istrijebljen fizički. Sva sjećanja<br />
o Čečeniji i Čečenima, koji su živjeli na<br />
svojoj zemlji stoljećima, su uništena. Drevni<br />
manuskripti, religijsko-filozofski traktati, drevni<br />
spisi Čečena i Inguša o svojoj historiji, literatura<br />
iz javnih i privatnih biblioteka pokupljena je i donešena<br />
u Grozni iz svih dijelova Čečenije. Za nekoliko<br />
dana svi ti vrijedni dokumenti su spaljeni<br />
u centru grada u pokušaju da se spali historijsko<br />
sjećanje na čečenski narod.<br />
Drevni etnografski spomenici u planinama<br />
i mezarja su uništavana, a u spomenike i stara<br />
groblja je provaljivano, krale su se iz njih stvari,<br />
uništavani su, a ostaci su se upotrebljavali za<br />
gradnju cesta, mostova i zgrada. Specijalni eskadroni<br />
NKVD-a poslani su u planine da bi uništili<br />
nacionalne spomenike čečenske arhitekture.<br />
Mnogobrojna kulturna blaga čečenskog naroda,<br />
od prahistorije do tog doba, uništeni su od ruskih<br />
barbara.<br />
Postoji još jedna činjenica koja karakterizira<br />
rusku politiku prema Čečenima. Dokumenti,<br />
knjige, materijali koji su bili vezani za “narodne<br />
neprijatelje” -Čečene i Inguše- povučeni su iz<br />
biblioteka i spaljeni su. Cijele arhive su uništene.<br />
Cijelim područjem Čečenije i Ingušetije imena<br />
naselja, ulica, trgova su preimenovana u namjeri<br />
da su uništi svaki trag na Čečene. Civilizirana<br />
nacija koja poštuje samu sebe nikada neće postati<br />
tako zla. Npr. u svojoj historiji, SAD (isto država<br />
nastala na genocidu i deportacijama) nije praktikovala<br />
takva preimenovanja!<br />
29. februara Lavrenti Beria, šef NKVD<br />
sovjetske tajne policije, je napisao Staljinu: “Raportiram<br />
rezultate preseljavanja Čečena i Inguša.<br />
Preseljavanje je započelo 23. februara u većini<br />
distrikta, sa izuzetkom naseljenih mjesta visoko u<br />
planinama... 478.479 osoba je izbačeno, utovareno<br />
na specijalne željezničke vagone, uključujući i<br />
91.250 Inguša. Sto osamdeset specijalnih vozova<br />
je utovareno, od kojih je 159 poslato na novoodređena<br />
mjesta.”<br />
Kao rezultat arhivskih i drugih istraživanja<br />
na terenu, ispitivanja svjedoka i preživjelih učesnika<br />
ovih događaja, odvratni ruski ratni zločini<br />
iz 1944. godine postali su poznati. Činjenice pokazuju<br />
da su većina žena, djece, starih, bolesnih<br />
i nemoćnih osoba, drugim riječima, “onih koji<br />
nisu toliko pokretni”, ubijeno na licu mjesta.<br />
Dziyaudin Malsagov, rođen 1913. godine,<br />
služio u NKDV-u od 1944.-1957., svjedoči:<br />
“Čak i u to vrijeme ja sam saznao da je naredba<br />
o ubijanju ‘nepokretnih’ potpisana od Kruglova<br />
(Sergei Nikiforovich Kruglov –zamjenik<br />
šefa Državne sigurnosti SSSR-a). Za vrijeme<br />
istrage o ovim događajima, koja se održala 1956.<br />
godine, kada je dokazano da je on davao te naredbe,<br />
on je počinio samoubistvo.”<br />
Otkrivene činjenice i podaci su samo mali dio<br />
svjedočenja o ovome velikom ruskom zločinu koji<br />
se desio prije više od 60 godina. Međutim, čak i<br />
ove činjenice, koje su dobro poznate u Čečeniji i<br />
nepoznate na Zapadu, mogu nam pokazati zašto<br />
Čečeni ne mogu oprostiti i zašto neće nikada<br />
zaboraviti, štaviše, zašto nikada neće oprostiti ovo<br />
zločine (i zašto će se nastaviti boriti protiv onih čiji<br />
su preci počinili ovaj i još mnoge druge zločine).<br />
(ostatak pročitajte na www.islambosna.ba)<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
59
Naučni radovi<br />
Kratka povijest pribora za pisanje i objavljivanje knjiga i<br />
rukopisa u islamskoj kulturi<br />
Tako Mi kalema a (pera) i onoga što oni pišu<br />
Islamski učenjaci su s<br />
najvećom ljubavi pristupali<br />
pisanju djela podnoseći<br />
veliku materijalnu bijedu,<br />
ali su je opet sa slašću<br />
podnosili. Nije ih srce vuklo<br />
za ovosvjetskim sjajem,<br />
pa da zbog materijalne<br />
oskudice duševno pate.<br />
Takvi su ljudi ostali živi i<br />
nakon svoje smrti, dok su na<br />
hiljade drugih bili mrtvi i za<br />
vrijeme svoga života. Tada<br />
je u traženju nauke trebalo<br />
utrošiti mnogo veći trud<br />
negoli danas, jer je trebalo<br />
putovati i nauku iz usta<br />
učenjačkih slušati, tako da<br />
su mnogi učenjaci obigrali<br />
čitav svijet tražeći od koga<br />
god nešto vrijedno čuti, a da<br />
ono što nauče i zapišu<br />
Piše: Mahmud Al-Zawahreh<br />
Vještina<br />
V<br />
čitanja i pisanja, koja<br />
Ve u ograničenim razmjera-<br />
Vma postojala u Arabiji još<br />
prije islama, povećala se po dolasku<br />
islama, a naročito sa širenjem države.<br />
U raznim fazama širenja islama učitelji<br />
u osnovnim školama (kuttab) bili<br />
su uglavnom nemuslimani, prije svega<br />
hrišćani i Jevreji. Ali, dolazak islama<br />
donio je sa sobom, prvi put, određeni<br />
obrazovni instrument religiozne kulture:<br />
Kur’an i učenje Poslanika. Ovaj<br />
je fenomen izazvao spor koji je trajao<br />
prva dva stoljeća islama, a sastojao se u<br />
tome da li se nemusliman može poučavati<br />
Kur’anu, odnosno da li se Kur’an<br />
može učiti od nemuslimana.<br />
Kura’n je isprva pisan na koži,<br />
hurminoj kori, kostima, kamenim<br />
pločicama i sličnim stvarima.<br />
Ebu Bekr je taj koji je naredio da<br />
se Kur’an sa tih stvari prepiše na<br />
kožu.<br />
Kasnije je knjiga dobila ovakav<br />
oblik kakav danas ima, s tim što je trebalo<br />
pisati rukom, te se stoga vrlo teško<br />
dolazilo do knjiga. Knjigu su mogli<br />
nabaviti samo bogati ljudi, a knjige su<br />
tada bile ubrajane u najskupocjenije<br />
stvari, kao što se danas ubrajaju najskuplji<br />
dragulji.<br />
Pošto su knjige bile rijetke,<br />
tu su se sasvim i čuvale. U starim<br />
vakufnamama stoji da se<br />
knjiga nijedan pedalj iz biblioteke<br />
maknuti ne smije, a zna<br />
se da su se neke knjige samo<br />
kroz rešetke mogle čitati.<br />
Funkcija poučavanja vještini<br />
pisanja i poučavanja<br />
Božijoj riječi bili su povjerene<br />
različitim osobama; to<br />
je bila praksa koja se nastavljala<br />
stoljećima, tako da je u<br />
osmom stoljeću Ibn Haldun<br />
napisao sljedeće: “Vještinu<br />
pisanja ne treba učiti zajedno<br />
Iako je<br />
izučavanje<br />
osnova nove<br />
vjere bilo<br />
postavljeno kao<br />
prvenstveni<br />
cilj, na početku<br />
stvaranja<br />
islamske<br />
države, ipak<br />
nije nikad bilo<br />
zabranjeno<br />
izučavanje<br />
osnova drugih<br />
nauka, čak<br />
možemo reći<br />
da je bilo<br />
narađeno<br />
muslimanu<br />
da potraži<br />
izvorišta<br />
znanja.<br />
sa Kur’anom i religijom...”. gj<br />
Čitanje i pisanje ne poučava-<br />
ju se u osnovnim školama i<br />
svaki onaj ko želi ove vještine<br />
da nauči, mora potražiti profesionalne<br />
učitelje.<br />
Islamski učenjaci su s najvećom<br />
ljubavi pristupali pisanju<br />
djela podnoseći veliku<br />
materijalnu bijedu, ali su je<br />
opet sa slašću podnosili. Nije<br />
ih srce vuklo za ovosvjetskim<br />
sjajem, pa da zbog materijalne<br />
oskudice duševno pate.<br />
Takvi su ljudi ostali živi i<br />
nakon svoje smrti, dok su na<br />
hiljade drugih bili mrtvi i za<br />
vrijeme svoga života. Tada<br />
je u traženju nauke trebalo<br />
utrošiti mnogo veći trud negoli<br />
danas, jer je trebalo putovati i nauku<br />
iz usta učenjačkih slušati, tako da<br />
su mnogi učenjaci obigrali čitav svijet<br />
tražeći od koga god nešto vrijedno čuti,<br />
a da ono što nauče i zapišu.<br />
Iako je izučavanje osnova nove vjere<br />
bilo postavljeno kao prvenstveni cilj,<br />
na početku stvaranja islamske države,<br />
ipak nije nikad bilo zabranjeno izučavanje<br />
osnova drugih nauka, čak možemo<br />
reći da je bilo naređeno muslimanu<br />
da potraži izvorišta znanja, gdje god su<br />
se mogla naći takva izvorišta; tako možemo<br />
citirati Poslanika, a.s., kad kaže:<br />
“Potražite znanje (nauku) makar i u<br />
Kini”, kao sinonim daljine i potrebe<br />
ulaganja velikih napora za ostvarivanje<br />
željenih razultata u izgrađivanju kompletnog<br />
čovjeka kao kompletne ličnosti<br />
kadra za postizanje vanrednih<br />
rezultata.<br />
Prenošenjem raznih vještina<br />
drugih naroda, kao i<br />
plodovi raznih civilizacija,<br />
kao i nadgrađivanja nad tim<br />
dostignućima, islamska kultura<br />
i civilizacija je bila neko<br />
vrijeme izvorište od koje su<br />
potonje civilizacije,-a pogotovo<br />
zapadne- imale bogata<br />
pojila u izgrađivanju svojih<br />
društava na zdravim osnovama.<br />
Pribori za pisanje, kao i<br />
razna pomagala koja su korišćena<br />
u razvijanju i objavljivanju<br />
rukopisa i knjiga iz<br />
raznih oblasti; medicine,<br />
arhitekture, astronomije, geografije,<br />
filozofije, kao i iz<br />
vjerskih oblasti, imali su veliki<br />
uticaj i izuzetne rezultate<br />
u podizanju svijesti i širenju<br />
znanja među ljudima, tako<br />
što su ti pribori učinili da<br />
su knjige i rukopisi bili dostupni<br />
ljudima bez obzira na<br />
njihov položaj, sloj ili rasu.<br />
Širenje upotrebe pribora<br />
za pisanje, znatno je doprinijelo<br />
širenju nauke i korišćenja<br />
raznih metoda objavljivanja<br />
knjiga i rukopisa kao<br />
i njihovo očuvanje. A kao<br />
rezultat toga možemo vidjeti<br />
veliki i brzi razvoj raznih institucija<br />
koje se bave pisanjem i objavljivanjem<br />
knjiga u prvim stoljećima<br />
islama, te pojave zvaničnih džamija-biblioteka<br />
i polujavnih biblioteka koje su<br />
bile dostupne, pored visokointelektualne<br />
elite, tako i običnom narodu.<br />
Uzajamni uticaj ove obrazovne institucije<br />
i islamske učenosti, koja je bila<br />
kao rezultat široke upotrebe raznih po-<br />
60
magala za pisanje i objavljivanje raznih<br />
knjiga i rukopisa, imalo je dalekosežno<br />
dejstvo na karakter islamskog obrazovanja<br />
i kulture u srednjem vijeku kao<br />
i kasnije.<br />
Veći broj uglednih i moćnih državnih<br />
funkcionera nabavio je velike kolekcije<br />
knjiga i stavio ih na raspolaganje<br />
ljudima od nauke, a katkad ih čak i<br />
poklanjao za javnu upotrebu.<br />
Pred kraj IV stoljeća filozof Ibn Sina<br />
dobio je pristup biblioteci perzijskog<br />
vladara Nuha ibn Nasra koju je opisao<br />
kao basnoslovnu, ali koja je kasnije uništena<br />
u požaru. Za palatu- biblioteku<br />
fatimidskog vladara Egipta Hakima rečeno<br />
je da se sastojala od četrdeset soba,<br />
punih knjiga. Te su bibloteke sadržavale<br />
knjige o svim temama –književnosti,<br />
islamistici, prirodnim naukama, logici,<br />
filozofiji.. itd. A prva akademija koja je<br />
bila pod državnim protektoratom, u vrijeme<br />
halife Me’muna u III stoljeću, bila<br />
je žarište prevođenja djela grčke filozofije<br />
i nauke.<br />
Instrument religiozne kulture za<br />
više obrazovne krugove bio je fond nove<br />
pravne i teološko-moralne misli koji je<br />
nastao u prvim stoljećima islama.<br />
Diskusije o moralnim pitanjima<br />
i polemike o teološkim problemima,<br />
koje su iz njih proistekle, nastavljene<br />
su u II i III stoljeću u klimi previranja.<br />
Ove diskusije i rasprave vođene<br />
su katkad u džamijama, ali najčešće u<br />
privatnim kućama, ili učenih ljudi ili<br />
njihovih pokrovitelja, u velikim iračkim<br />
gradovima- Basri, Kufi i Bagdadu.<br />
Inače, najstarije do danas sačuvane<br />
knjige bile su pisane na ciglenim pločama.<br />
Najprije bi se napravila ploča od<br />
zemlje, a onda se u njoj izrezalo ili utisnulo<br />
pismo. Zatim bi se te zemljene<br />
ploče ispekle da dulje mogu stajati i na<br />
taj način čuvati nauka koja je u njima<br />
popisana.<br />
U Mezopotamiji su našli čitave<br />
ovakve biblioteke koje su ostale od starih<br />
Asiraca i Babilonaca. Stvari koje<br />
nisu trebale dugo ostati ljudi su, u davno<br />
doba, pisali na pločama premazanim<br />
voskom. Po tome bi vosku parali i<br />
na taj način pisali. Kad napisano ne bi<br />
više trebalo onda bi opet vosak ugladili,<br />
te bi ponovo, ako su željeli, mogli na<br />
toj ploči pisati.<br />
Jedna stara vrsta knjige, koja je nastala<br />
otkad se počelo pisati po papirusu<br />
ili platnu, bila je u obliku valjka. To je<br />
dug papir, na kome je knjiga bila napisana,<br />
koji je bio smotan oko jednog<br />
drvca i knjiga je izgledala kao valjak.<br />
Ovakve knjige bi se redale po policama<br />
i izgledale su kao neke posude. Knjiga<br />
od više svezaka bi se stavila u jedan<br />
sanduk.<br />
Na žalost, zbog nemara,<br />
raznih požara, poplava, nesreća,<br />
ali i zbog tegobe pisanja<br />
i skupoće papira i prepisivanja,<br />
mnoge su stare knjige<br />
stradale. Od cijele grčke<br />
i rimske literature sačuvalo<br />
se samo 1.600 što malih što<br />
većih djela. Velika većina<br />
knjiga stare islamske književnosti<br />
je također propala,<br />
te mnoga djela znamo samo<br />
po imenu iz raznih historija.<br />
U daljnem tekstu, pokušaćemo<br />
dati akcenat na<br />
nekoliko pribora koji su pospješili<br />
i sami proces pisanja,<br />
ali i objavljivanja knjiga i rukopisa<br />
iz raznih vrsta i oblasti<br />
znanosti.<br />
Al-Kitab (knjiga)<br />
Prenošenjem<br />
raznih vještina<br />
drugih<br />
naroda, kao i<br />
plodovi raznih<br />
civilizacija, kao<br />
i nadgrađaivanja<br />
nad tim<br />
dostignućima,<br />
islamska kultura<br />
i civilizacija<br />
je bila neko<br />
vrijeme<br />
izvorište od<br />
koje su potonje<br />
civilizacije,<br />
a pogotovo<br />
zapadne imale<br />
bogata pojila.<br />
Da li su knjige, u staroj Arabiji,<br />
postojale ili ne, teško je reći, jer nije<br />
sačuvana ni jedna arapska knjiga iz<br />
predkur’anskog doba. Riječ kitab pri-<br />
lično često se javlja u Kur’anu u raznim<br />
značenjima, i to 47 puta u ovom obliku,<br />
a 319 puta kao osnovica glagola,<br />
što pokazuje koliko je ova riječ prisutna<br />
i bitna u Božijoj Knjizi.<br />
Riječ kitab pretežno označava Sve-<br />
tu knjigu, koja sadrži Božiju objavu<br />
vjernicima: zato su se pripadnici p tri<br />
velike tadašnje religije (kršćani, Židovi<br />
i “Magi”) nazivali “ljudi knjige” (ahlul-kitab).<br />
“Knjiga” u pravom svome značenju<br />
je sam Kur’an: on je Objava, neiskrivljena<br />
lošom voljom ili ljudskom greškom,<br />
te, po njegovom uvjeravanju, ne<br />
postoji knjiga na svijetu, koja bi mu<br />
sada i prije bila jednaka,<br />
pošto je sam on prava Riječ<br />
Božija. Budući da je kitab<br />
Riječ Božija, to ova riječ u<br />
Kur’anu ima i značenje “nedokučive<br />
odluke Božije”, ili<br />
se drži da je “otisak”, koji<br />
Bog utiskuje na ljudska srca;<br />
te, sve napisano, trajanje, te<br />
je Sam Bog Sebi “propisao” i<br />
postavio u dužnost da ljudima<br />
bude milosrdan.<br />
Premda je u islamskoj<br />
civilizaciji srednjeg vijeka<br />
pamćenje i usmeno prenošenje<br />
znanstvene građe<br />
igralo važnu ulogu, ipak je<br />
ona izgrađena na knjizi. Za<br />
prve, još pojedinačne arapske<br />
knjige (kitab,množ.kutub)<br />
postoje svjedočanstva iz 7. st.; u<br />
narednim stoljećima dostigla je zalihe<br />
u knjigama količine koje se čak na specijalnim<br />
područijima ne mogu pregledati<br />
i neke učenjake, nakon što su na<br />
to utrošili život, sili da se pomire s neuspjehom.<br />
Taj polet omogućen je proširenjem<br />
materijala za pisanje-papira.<br />
Knjige na početku su bile napisane<br />
na papirusu, s tim što nisu bile u širokoj<br />
upotrebi, zbog same tehnike ali i<br />
skupoće papirusa. Pojavom papira, ali<br />
i širokom upotrebom ovog materijala,<br />
knjige su postale dostupne publici u<br />
velikoj mjeri kao i mogućnost izrade<br />
velikog broja knjiga i rukopisa.<br />
Prije izuma štampe knjige su se rukom<br />
pisale. Najstarije knjige i zapisi<br />
na papirusu nađeni su u egipatskim<br />
grobovima, a stare su oko 30 stoljeća.<br />
U iskopinama Pompeje i Herkulanija<br />
našlo se također pisanih ostataka. Iako<br />
su pisani ostaci iz prvog doba islama<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
61
mnogo stradali uz provalu Tatara, za<br />
vrijeme krstaških ratova i sličnih nezgoda,<br />
ipak se sačuvalo dosta ostataka.<br />
Đaci su prije izuma štampe, a i kasnije<br />
mnogo godina morali sobom prepisivati<br />
knjige iz kojih su učili.<br />
Postojao je i poseban prepisivački<br />
zanat, koji i danas još u Misiru živi.<br />
Prepisivači su bili vješti i u crtanju i u<br />
ukrašavanju, a bilo je i posebnih ljudi,<br />
čiji je zanat bio ukrasiti i našarati knjigu<br />
pokazujući time i veliku vještinu u<br />
crtanju.<br />
Arapske i turske knjige štampane<br />
su u Evropi od 16. stoljeća, pa ipak je<br />
štampa na Orijentu mogla tek kasnije<br />
prodrijeti. U Carigradu je uspostavljena<br />
prva muslimanska štamparija početkom<br />
18. stoljeća, a u Perziji također<br />
početkom 18. stoljeća. Od arapskih<br />
zemalja danas je Egipat vodeći u proizvodnji<br />
knjige; a u istom pravcu, Liban<br />
igra važnu ulogu.<br />
Knjige su se čuvale u posebnim<br />
prostorijama koje su adaptirane da bi<br />
mogle što duže obezbijediti optimalne<br />
uvjete koji su potrebni za očuvanje<br />
knjiga i ostalih sadržaja koji se čuvaju<br />
na tim mjestima. Muslimanski vladari<br />
su osnovali mnoge knjižnice a u tome<br />
su se naročito istakli arapski vladari.<br />
Sam je Me’mun u Bagdadu pribavio<br />
stotinu devinih tovara rukopisnih knjiga.<br />
Iz ljubavi za knjigama tražio je od<br />
bizantskog vladara Mihajla III, kad je<br />
s njim sklapao ugovor, da mu ovaj preda<br />
jednu biblioteku.<br />
Kairska bibloteka je brojala preko<br />
100.000 bogato uvezanih svezaka, a<br />
bibloteka andeluskih vladara brojala<br />
je 600.000 svezaka. Sam joj je katalog<br />
iznosio 44 sveska a osim njih u Endelusu<br />
bilo je još 70 javnih biblioteka.<br />
Qirtas<br />
Riječ Qirtas se pojavljiva u Kura’nu<br />
na dva mjesta, i to u sure Al-An’am,<br />
gdje je Allah, dž.š., kaže:<br />
A i da ti Knjigu na papiru pp spustimo<br />
i da je oni rukama svojim opipaju,<br />
opet bi sigurno rekli oni koji neće da<br />
vjeruju: “Ovo nije ništa drugo do prava<br />
vradžbina.” (Al-An<br />
‘am, 7.).<br />
Reci: “A ko je objavio Knjigu koju<br />
je donio Musa kao svjetlo i putokaz<br />
ljudima, koju na listove stavljate i<br />
pokazujete,- a mnogo i krijete.” (Al-<br />
An‘am, 91.).<br />
Najvažniji materijal za pisanje bio<br />
je, do pojave papira, papirus (qirtas),<br />
koji je izrađivan iz papirusa, močvarne<br />
biljke koja je rasla prije svega u Egiptu,<br />
zemlja izvorište papirusa od prije 2400<br />
god. p.n.e. Kasnije, Arapi su ga nazvali<br />
“warak al-bardi”, a sama riječ “qirtas”<br />
je vjerovatno grčkog porijekla od<br />
izmijenjenog izvornog naziva “hartija”,<br />
a kasnije od aramijskog naziva “kartis”.<br />
Drvo papyrus (Cyperus papyrus; to<br />
je finalni naziv od riječi paper ) to je<br />
jedna vrsta od čitave porodice biljaka<br />
koja raste pored Nila, u Egiptu, stablo<br />
ovog drveta može narasti i do pet<br />
metara, sa debljinom stabla i do 5<br />
centimetara, ali to može biti samo<br />
u idealnim uvjetima, zbog toga ona<br />
može egzistirati baš u Egiptu, te se ona<br />
koristi jako puno u industriji. U 19.<br />
stoljeću, ova biljka prestala je da postoji<br />
u dolini Nila, ali ne i u Sudanu gdje je<br />
možemo naći i sada.<br />
Taj materijal, koji je na starom<br />
Orijentu imao dugu tradiciju, bio je<br />
poznat već predislamskim Arapima,<br />
pa ipak je tek osvajanjem Sirije i Egipta<br />
došao uveliko u upotrebu.<br />
Budući da se na papirusu napisano<br />
nije moglo promijeniti, a da na<br />
materijalu ne bi bilo prepoznato,<br />
papirus se rado uzimao za prepisku<br />
halifa, akta i druge službene pismene<br />
isprave. O raširenoj upotrebi svjedoči<br />
oko 33 hiljade očuvanih arapskih<br />
papirusa, odnosno odlomaka.<br />
Biljka papirusa bila je u Egiptu<br />
izdašno uzgajana i prerađivana u<br />
radionicama u materijale za pisanje;<br />
osim Egipta, osnovana je radionica<br />
papirusa 836. g. u Samari na Eufratu.<br />
Izrada papirusa obavljala se tako da<br />
su se iz stabljike biljke izrezivale trake,<br />
koje su se polagale jedna do druge na<br />
drveni krevet, a onda, u poprečnom<br />
pravcu pokrivene širim redom, ljepljene<br />
i mehko prikucane; pojedini listovi su<br />
u svitke prislonjeni jedni na druge.<br />
Širina listova iznosila je većinom<br />
oko 25 cm, a visina oko 35 cm.<br />
Radionice su se nalazile, ukoliko već<br />
po sebi nisu bile državno vlasništvo,<br />
pod strogim nadzorom vlasti, što<br />
se navodilo i u obaveznoj službenoj<br />
bilješci na zadnjoj strani najgornjeg<br />
lista svitka.<br />
Papirus, građa za pisanje, bio je<br />
vrlo skup i morao se štedljivo koristiti;<br />
ponekad se, stoga, koristila i zadnja<br />
strana, koja nije bila određena za<br />
pisanje, ili bi se opralo staro pismo.<br />
Kao materijal za pisanje, muslimani<br />
su koristili, već od predislamskog<br />
doba, grane palme, liko, tekstilije,<br />
rebra i plećke deva, cigla od ilovače i<br />
kameni odlomci, a prije svega koža,<br />
pergament, drvene ploče i drveni<br />
komadi. Na te razne materijale bili su<br />
zabilježeni u najstarije doba dijelovi<br />
Kur’ana.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
62<br />
Papir<br />
Papir je jedan od najvažnijih<br />
materijala u savremenom životu koji je<br />
prvobitno otkriven i proizvođen u Kini.<br />
Pored papirusa koristio se papir<br />
(Kagiz), koji se od 8. stoljeće dobijao<br />
od otpadaka, a čija je izrada bila<br />
udomaćena u Samarkandu, putem<br />
kineskih ratnih zarobljenika.<br />
U 9. stoljeću već je prevladavala<br />
upotreba papira na islamskom Istoku,<br />
premda je proizvodnja bila ograničena<br />
još na Samarkand, a sredinom 10.<br />
stoljeća osnovani su mlinovi za papir<br />
i u ostalim mjestima kao što su Basra<br />
i Damask. U Egiptu se upotreba<br />
papirusa mogla još nešto duže zadržati.<br />
Arapski historičar ‘Abd al-Malik al-<br />
Tha’alibi je nabrajao razne zemlje kao<br />
autohtone u poizvodnji papira; u svojoj<br />
knjizi Kitabu-l- gara’ibi vel-‘adžaib;<br />
Knjiga o nepoznatim i neobičnim<br />
stvarima reče: “Papir je između ostalog<br />
bio specijalnost Samarqanda; on je<br />
mnogo bolji i mnogo gipkiji, te je lakši<br />
za rukovanje i mnogo je pogodniji<br />
za pisanje od papirusa kao i kože<br />
životinja”.<br />
Dva vrlo važna materijala bila su<br />
poznata u stara vremena, -papirus<br />
i papir-, a, kineski zatvorinici<br />
koji su bili zarobljeni od arapskog<br />
vojskovođe Ziyad ibn Saliha nakon<br />
bitke kod Talasa 751. god., prenijeli su<br />
tehnologiju izrade papira u Samarqand.<br />
Nakon toga, industrijalizacija papira je<br />
uzela maha i prešla u opće upotrebe,<br />
tako da je ovaj materijal postao jedan<br />
od najvažnijh proizvoda i izvoznih<br />
artikala Samarqanda. Al-Tha’alibi<br />
dalje piše: “Vrijednost papira je već<br />
bila poznata u svjetskim razmjerama,<br />
a ljudi su počeli da ga koriste umjesto<br />
već ostavljenih materijala.” ‘’<br />
Papir je stigao u Evropu prije oko<br />
1.000 godina, a u 11. i 12. stoljeću,<br />
Evropljani su počeli sa proizvodnjom<br />
papira nakon što su ga muslimani<br />
počeli prvi koristiti i proizvoditi u<br />
Španiji.<br />
Njemac Ulman Stromer, koji je<br />
vidio i naučio tehniku pravljenja papira<br />
u Italiji, bio je prvi koji je prenio ovu<br />
tehniku sjeverno od Alpa u Nurenberg<br />
u drugom dijelu 14. stoljeća.<br />
Kulturna revolucija u Evropi koja<br />
je pokrenuta pojavljivanjem štamparije<br />
Johana Gutenberga u 15. stoljeću, ne<br />
bi imala svoj značaj da nije bilo takvih<br />
mašina za izradu papira kao što su<br />
Stromersove.<br />
U to vrijeme stare štamparije, iako<br />
su bile primitivne izrade, bile su ipak<br />
brže u štampanju knjiga nego pisati ih<br />
rukom.
Danas pojavom compjutera, koji<br />
je nas oslobodio korišćenja velikih<br />
količina papira, ipak mi ovaj artikal<br />
koristimo u velikom obimu, ne samo<br />
za pisanje, nego i u mnoge druge<br />
svrhe: ambalaže, filtriranje, razne<br />
konstrukcije, domaćinstvo... itd.<br />
Al-Qalam (Pero)<br />
Riječ “Al-Qalam” ili pero, se<br />
pojavljuje u Kura’nu na četiri mjesta,<br />
i to u sljedećim surama: Ali-Imran,<br />
Luqman, Al-Qalam, i u suri Al-Alaq;<br />
To su nepoznate vijesti koje ti<br />
objavljujemo. Ti nisi bio među njima<br />
kada su pera svoja od trske pobacili da<br />
bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi<br />
brinuti. (Ali-Imran, 44.).<br />
Da su sva stabla na zemlji pisaljke,<br />
a da se u more, kad presahne, ulije još<br />
sedam mora, ne bi se ispisale Allahove<br />
riječi; Allah je, uistinu, Silan i Mudar.<br />
(Luqman, 27.).<br />
Nun. Tako Mi kalem i onoga što oni<br />
pišu. (Al-Qalam, 1.).<br />
Koji poučava peru. (Al-Alaq, 4.).<br />
Za pisanje tintom upotebljavalo se<br />
pero od trstike. Rimljani su također<br />
pisali perom od trstike koje su zvali<br />
“kalamus”. Ova riječ ima sličnosti sa<br />
arapskom riječi “kalem”. Mjesto trstike<br />
nekad je upotrebljavano guščije ili<br />
orlovo pero. Dosta je staro i metalno<br />
pero, ali se raširilo tek u kasnije doba.<br />
Tinta<br />
Riječ “Midad” ili tinta odnosno<br />
mastilo se pojavljuje u Kur›anu samo na<br />
jednom mjestu, i to u suri Al-Kahf;<br />
Reci: “Kad bi more bilo mastilo da<br />
se ispišu riječi Gospodaru moga, more bi<br />
presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa<br />
i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.”<br />
(Al-Kahf, 109.).<br />
Tinta je starija od papira. Tinta se i<br />
u Tevratu spominje, a razumije se da se<br />
nekom vrstom tinte pisalo po daskama i<br />
zidovima.<br />
U otkopinama Pompeja našlo se<br />
pismenih ostataka pisanih izvrsnom<br />
tintom. Muslimani su naročito mnogo<br />
polagali važnosti tinti, te su u tome<br />
nadmašili druge; izumili su raznobojne<br />
fine tinte koje daju vrlo lijep izgled<br />
knjigama.<br />
Kao oruđe za pisanje služilo je trščano<br />
pero (qalam), koje se zarezivalo džepnim<br />
nožem na odsječenoj stabljici. Tinta (hibr)<br />
pravila se po raznim recepturama, bilo iz<br />
čađi, bilo iz šišarke ili iz raznih biljaka,<br />
i lijevala u tintarnicu koja je ispunjena<br />
mehkanim vlaknom. Pera, tintarnica,<br />
džepni nožić, odsječena stabljika i drugi<br />
pribor čuvani su u sanduku od kartona<br />
ili kovine, tintarnica se mogla pričvrstiti i<br />
vani na sanduku.<br />
Zaključak<br />
Povijest arapske književnosti<br />
započinje s pojavom, oko kraja 5. st.<br />
nove ere, na sjeveroistoku Arabije i na<br />
rubu Eufrata škole arapskih pjesnika,<br />
čiji su veći ili manji odlomci sačuvani.<br />
Druga generacija te škole, kod koje je<br />
najistaknutiji bio Imru’l- Qajs, razvila je<br />
svoje tehničke i umjetničke metode do<br />
visokog stupnja savršenosti. Njihove ode,<br />
tehnički nazivane kasida (Qasida množ.<br />
qasa’id) dale su tipove i uzore kasnijim<br />
generacijama arapskih pjesnika. Djela<br />
te škole raširila su se velikom brzinom<br />
po Arabiji i područjima arapskog<br />
stanovništva u Siriji i Mezapotamiji.<br />
Tokom prvog stoljeća islama kasida<br />
se gotovo isključivo njegovala od grupe<br />
pjesnika beduinskog porijekla u Iraku<br />
i Mezopotamiji, a koji su poglavito<br />
predstavljali el-Ahtal, Džerir, el-Ferezdaq<br />
i Zu’r-Rumma. U ovo vrijeme kasida, kao<br />
jedno umjetničko djelo, se čuvala usmeno<br />
tako da nisu zabilježene pisane vrste ovog<br />
tipa, bez obzira o kakvim temama su one<br />
govorile, da li o mufahara, hamasa, risaa,<br />
gazel ili o bilo kojoj drugoj vrsti.<br />
Traganjem za Poslanikovom predajom<br />
(hadis), koje se razvilo u 2. stoljeću po<br />
Hidžri i pojavljivanjem mnogih knjiga<br />
koje podupiru u tom pravcu kao što su<br />
“šest knjiga”, al-Buharija, Muslima, at-<br />
Tirmizija, Abu Davud, Ibn Madže i an-<br />
Nisaii, u namjeri da učvrste vladajuće<br />
mjesto koje je bilo stečeno u pravnim<br />
znanostima. Isto i Musned Ahmeda ibn<br />
Hanbala 855. god., možemo svrstati u<br />
istom pravcu koji podržava ove druge<br />
vrste knjige koje su podržavale određeni<br />
LITERATURA<br />
Knjige:<br />
1. Mehmed Handžić, eseji, rasprave,<br />
članci, (urednik i priređivač<br />
Enes Karić) - Sarajevo: Ogledalo<br />
1999. god.<br />
2. Fazlur Rahman, Duh islama,<br />
Prosveta- Beograd 1983. god.<br />
3. Nerkez Smailagić, Leksikon<br />
islama, Svjetlost-Sarajevo 1990.<br />
god.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
63<br />
pravac u historiji islamske kulture koja je<br />
išla tako brzo u vrijeme kada je Zapad za<br />
cijelo stoljeće bio iza nje.<br />
Pravne škole, s druge strane, već su<br />
dosegle stadij stvaranja velikih djela, u<br />
isti mah izlaganja i sporova. Hanefijska<br />
škola Iraka stala je na čelu, s Abu<br />
Jusufom 789.god. i Muhammedom aš-<br />
Šejbanijem 804. god., dok je medinska<br />
škola stvorila prvi važan korpus<br />
sudbenih hadisa u zborniku al-Muvatta’<br />
od Malika ibn Enesa 795. god.. Od<br />
naredne generacije, aš-Šafii je mogao<br />
uspostaviti i braniti, u nizu rasprava<br />
(al-Umm), principe koje su trebali, od<br />
sada, upravljati pravnim razmišljanjem<br />
sunnitskog islama.<br />
Što se tiče kur’anskih izučavanja,<br />
praksa usmenog prenošenja još uvijek<br />
je prevladavala, a prvo djelo sastavljeno<br />
o tumačenju Kur’ana, čini se da je bilo<br />
djelo Abu Ubajde.<br />
Na kraju možemo reći da je<br />
razvijanjem metoda, tehničke obrade<br />
i proizvodnje papira i korišćenja<br />
pribora za pisanja, islamska kultura<br />
dosegla zvjezdane visine izučavanjem<br />
helenističke kulture, i prenošenja<br />
plodova te kulture prevođenjem grčkih<br />
djela iz raznih oblasti znanosti.<br />
Štampanje knjiga, muslimane<br />
prilično rano, još u srednjem stoljeću,<br />
dovelo je do prave kulturne revolucije<br />
i renesanse svih oblika znanja i nauke<br />
u zemljama pod muslimanskom<br />
upravom, gdje su stvoreni optimalni<br />
uvjeti za prenošenje svih oblika znanja<br />
i znanosti u Evropi, kao i očuvanja<br />
nasljeđa starih naroda kao i helenističke<br />
kulture od gubljenja.<br />
Muslimani su odigrali vrlo važnu<br />
ulogu u svim kulturnim dešavanjima u<br />
srednjem vijeku i imali su dosta toga čime<br />
bi se ponosili, za razliku od sadašnjega<br />
vremena, kad su ostavili i zanemarili<br />
nauku, pa su morali potpasti pod razne<br />
uticaje u raznim oblastima, a pogotovo<br />
naučnim.<br />
Ostali izvori:<br />
1. Kur’an s prevodom, Besim Korkut,<br />
štampan u Medini 1412.h.g.<br />
2. E.J. Brill, The encyclopaedia of<br />
islam - new edition (Enciklopedija<br />
islama -VIII dio), 1995.god.<br />
3. http://www.saudiaramcoworld.<br />
com, Papyrus in Two, Written by<br />
Jonathan M. Bloom<br />
4. http://www.saudiaramcoworld.<br />
com, A History of Paper, Jonathan<br />
M. Bloom
No comment<br />
Zbog puštanja vjetra prijeti<br />
mu 10 godina zatvora<br />
Harold Wayne Hardley, 19-godišnjak<br />
iz Mississippija, mogao bi<br />
ostati zapamćen kao osoba koja<br />
je završila u zatvoru na 10 godina<br />
zbog običnog ispuštanja vjetra u<br />
univerzitetskoj biblioteci. Harold<br />
je na toaletnom papiru ispisao<br />
poruku da je u biblioteci “ispustio<br />
bombu”. Stvari su tada ubrzo<br />
eskalirale i prije nego što je nesretni<br />
Harold uspio reći: ‘Čekaj, je<br />
l’ to mene neko zeza’, fakultet su<br />
preuzele 11 agencija i sigurnosnih<br />
službi koje su krenule u potragu za<br />
“teroristom”. Rukopis je odmah<br />
prepoznat i Harold je uhapšen, a<br />
zbog nespretno sastavljene obavijesti<br />
o tome kako je ispustio vjetar u<br />
biblioteci prijeti mu čak 10 godina<br />
zatvora.<br />
Dnevni avaz, 14. februar 2012.<br />
Konkurs za najbolju novu<br />
hrvatsku riječ<br />
Evo nekih od riječi koje su ove<br />
godine pristigle - brojomat (uređaj<br />
koji izbacuje broj mjesta u<br />
redu za čekanje), odobrenica (licenca),<br />
zatipak (tipfeler), razvojnik<br />
(developer, onaj koji što razvija),<br />
bezoklijevno (promptno),<br />
daroteka (gift shop), dodirnik<br />
(touch screen), klizinica (slajd),<br />
ponovak (repriza), jušnjača (šefla),<br />
nejasnica (nejasna riječ),<br />
blaćenik (osoba izvrgnuta javnoj<br />
poruzi, koju blate), iskočnik (pop<br />
up window, prozor na mrežnim<br />
stranicama koji sam iskoči), bojomet<br />
(paintball), rasprodajnica<br />
(outlet), rječarenje (rafting),<br />
sunčaljka (ležaljka za sunčanje,<br />
ligištul), spojnik (modem), nekapnica<br />
(napravica koja se utakne u<br />
grlić vinske boce, sprječava kapanje<br />
vina pri nalijevanju), cjelozrni<br />
(integralni), zapozorje (backastage),<br />
bocar (osoba koja za život<br />
zarađuje skupljajući i prodajući<br />
boce), biciklati (voziti bicikl),<br />
spojište (modem).<br />
Depo.ba, 15. februar 2012.<br />
Mladići iz Koraja napravili<br />
prvu snježnu<br />
džamiju<br />
Naslov u Dnevnom avazu, 17. februar<br />
2012.<br />
Slovenija: 100 eura kazne<br />
za kukurikanje<br />
U općini Log - Dragomer, kraj<br />
Ljubljane, zabranjeno je glasanje životinja<br />
tijekom noći. Oni koji ne utišaju<br />
svog pijetla ili psa moraju platiti 100<br />
eura kazne.<br />
Poskok.info, 17. februar 2012.<br />
Najgluplje izjave George Busha<br />
Prnjavor: Popo Zlatko<br />
Zabranio sahranu partizana<br />
Press.rs, 18. februar 2012.<br />
Promijenili tok rijeke<br />
kako bi gazda Čečenije<br />
mogao napraviti dvorac<br />
od zlata<br />
Jutarnji list, 22. februar 2012.<br />
Bivši predsjednik SAD Džordž Buš će biti upamćen po mnogobrojnim gafovima,<br />
gramatičkim greškama i neobičnim grimasama. Britanski “Telegraf”<br />
sačinio je listu najnepromišljenijih izjava američkog lidera.<br />
1. “I tako, u mojoj državi... mojoj Državi Unije... ili samo državi... moj govor<br />
naciji, kako god da je zovete, govor naciji... Tražio sam od Amerikanaca da<br />
daju 4.000 godina... 4.000 sati tokom narednih, odnosno tokom ostatka njihovih<br />
života, kako bi služili Americi. To sam tražio, 4.000 sati”.<br />
2. “Znam da ljudi i ribe mogu zajedno da žive u miru.”<br />
3. “Rijetko se postavlja pitanje da li naša djeca uče.”<br />
4. “Nemam nimalo sumnje, nijednu jedinu sumnju, da ćemo propasti.”<br />
5. “Bilo bi pogrešno da Senat Sjedinjenih Država dozvoli da bilo koja vrsta<br />
ljudskog kloniranja izađe iz te komore.”<br />
6. “Želim da se zahvalim desetinama primjera ljudi koji su sa socijalne pomoći<br />
prešli na posao, stvarnim primjerima ljudi koji su osnovali firmu i svečano se<br />
obavezali da će uporno raditi na sopstvenom poboljšanju.”<br />
7. “Postoji jedna stara izreka u Tenesiju, znam da je to u Teksasu, vjerovatno u<br />
Tenesiju, koja kaže: Ako me prevariš jednom, srami, srami se. Ako me prevariš,<br />
ne možeš ponovo biti prevaren.”<br />
8. “Naši neprijatelji su inovativni i imaju izvore, kao i mi. Oni nikada ne<br />
prestaju da smišljaju nove načine da povrijede našu zemlju i naše ljude, kao<br />
ni mi.”<br />
9. “Previše dobrih ljekara napušta posao. Previše ginekologa širom ove zemlje<br />
nije u mogućnosti da praktikuje svoju ljubav sa ženama.”<br />
10. “Nije uvijek bilo tako da su Sjedinjene Države i Amerika imale bliske odnose.<br />
Nakon svega, 60 godina smo bili u ratu, prije 60 godina smo bili u ratu.”<br />
11. “Hvala vam, Vaša Svetosti. Strašan govor!” 16. april 2008. u obraćanju<br />
papi Benediktu XVI.<br />
12. “Činjenica da su kupili tu mašinu znači da je neko napravio tu mašinu.<br />
A kada neko napravi mašinu znači da ima posla tamo gde se prave mašine.”<br />
13. “Sjećam se susreta sa majkom djeteta koje su oteli Severnokorejci upravo<br />
ovdje u Ovalnoj sobi.”<br />
Financial Times, 20. februar 2012.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
64
Nauka<br />
Fluor koristan samo u ograničenim količinima<br />
Fluor je koristan za pravilan rast<br />
zuba kod djece, ali samo u ograničenim<br />
količinima, upozorili su francuski<br />
zubari, pedijatri i toksikolozi.<br />
Istraživanja su pokazala da unosom<br />
male količine fluora zube činimo dva<br />
puta otpornijim na karijes. Ipak, velike<br />
količine mogu izazvati poremećaj koji<br />
se naziva fluoroza - trajne mrlje na zubima.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Hod i stisak ruke važni<br />
zdravstveni pokazatelji<br />
Brzina hodanja može ukazati<br />
kolike su šanse da osoba<br />
oboli od demencije u kasnijem<br />
periodu života, saopćili su<br />
američki naučnici. Također su<br />
objavili i da snaga stiska ruke<br />
u srednjoj životnoj dobi, može<br />
se dovesti u vezu sa šansama za<br />
moždani udar. Naučnici su zaključili<br />
da sporiji hod ukazuje<br />
na veće šanse od pojave demencije,<br />
a snažniji stisak na niži rizik<br />
od moždanog udara.<br />
Švicarci će očistiti Zemljinu orbitu<br />
Švicarci su odlučili očistiti<br />
Zemljinu orbitu od<br />
gomile satelitskog otpada, koji<br />
njome kruži. U tu svrhu dizajniraju<br />
poseban satelit, koji<br />
će ugrabiti i uništiti svemirski<br />
otpad u Zemljinoj orbiti,<br />
poput potrošenih raketnih<br />
dijelova, pokvarenih satelita<br />
i ostalog otpada. U narednih<br />
pet godina naučnici se nadaju<br />
kako će njihov “orbitalni smećar”,<br />
poletjeti u orbitu i početi<br />
s - čišćenjem neba iznad nas.<br />
Pamćenje se može poboljšati<br />
Pamćenje je moguće<br />
poboljšati stimuliranjem<br />
određenih oblasti<br />
mozga, tvrde američki stručnjaci.<br />
Poslije prvih obećavajućih<br />
nalaza, stručni tim<br />
najavljuje nastavak istraživanja<br />
kako bi zaključci bili<br />
potvrđeni, a zatim otkriveni<br />
i eventualni načini primjene<br />
u praksi. Grupa američkih<br />
neurologa pokazala je da je<br />
moguće podstaći pamćenje<br />
stimuliranjem posebne oblasti<br />
u mozgu.<br />
Muškarci mogu od očeva<br />
naslijediti bolesti srca<br />
Britanski naučnici su otkrili<br />
da muškarci mogu od očeva<br />
naslijediti bolesti srca preko<br />
Y hromosoma. Mediji su objavili<br />
rezultate analize DNK koji sugeriraju<br />
kako je jedna od verzija<br />
Y hromosoma povezana s 50 posto<br />
većim rizikom obolijevanja<br />
od bolesti srca. Istraživači procjenjuju<br />
kako je ova vrsta Y hromosoma<br />
prisutna kod 20 posto<br />
muškaraca.<br />
24. februar - 2. rebiu-l-ahir<br />
65