Sadržaj
ovdje - Saff.ba ovdje - Saff.ba
- Page 3: SAFF broj 310 Sadržaj Hutbe iz tri
- Page 6 and 7: Hutba Iskušenja i pouke zimske zem
- Page 8 and 9: Hutbe iz tri sveta mesdžida El-Mes
- Page 10 and 11: Polumjesec Evropski sud za ljudska
- Page 12 and 13: Finansije Građani širom svijeta s
- Page 14 and 15: Religija i društvo Bosansko-herceg
- Page 16 and 17: Španjolski pisac Blasko Ibanez pi
- Page 18 and 19: tako njeno rukovodstvo bi spriječi
- Page 20 and 21: etničko čišćenje. Tražimo da s
- Page 22 and 23: Politika i država Neinventivna pol
- Page 24 and 25: Politika i društvo Tragom jahorins
- Page 26 and 27: Na zajedničkoj večeri u hotelu
- Page 28 and 29: Kolumna Borba za opstanak Šta će
- Page 30 and 31: svako ZNATI i PISATI. Ja sam se šk
- Page 32 and 33: govornika kojeg najčešće i ne gl
- Page 34 and 35: Politika i država Upisivanje bošn
- Page 36 and 37: Islamski svijet Egipatski donji dom
- Page 38 and 39: jući izjave poput sljedeće izjave
- Page 40 and 41: čima na sjednici Narodne skupštin
- Page 42 and 43: Razmišljanja Studentski patriotiza
- Page 44 and 45: Kutak za islamsku omladinu Zavidovi
- Page 46 and 47: Zločin Svjedočenje Srba o ratnim
- Page 48 and 49: Zelena transferzala Rijeka Prva hal
- Page 50 and 51: Islamnet Rusija Ruski veto u UN-u S
SAFF broj 310<br />
<strong>Sadržaj</strong><br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Islamski pogram duhovnog odgoja i nadogradnje<br />
Hatib: Dr. Usama ibn ‘Abdullah el-Hajjat<br />
8<br />
Polumjesec<br />
Ludi polumjesec<br />
Hamidov gastro svinjeći kutak<br />
10<br />
Politika i društvo<br />
Tragom jahorinskog samita zapadnobalkanskih lidera<br />
Kolika je Jahorina planina<br />
24<br />
Pogledi<br />
Jovanović i Dodik u postojećem studiju nepostojeće Jugoslavije<br />
Megdan beogradski<br />
31<br />
Kutak za islamsku omladinu<br />
Zavidovići<br />
Njemački islamski misionari Kai, Michael i Marko<br />
44<br />
Zelena transferzala<br />
Rijeka<br />
Prva halal klaonica i mesnica u Hrvatskoj<br />
48<br />
Svijet medija<br />
Evropa u očima Arapa<br />
Zapade, otkači!<br />
54<br />
Islambosna<br />
Intervju: Noam Chomsky<br />
Tko koga zapravo teroriše<br />
56<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
3
Uvodnik<br />
Gledati tuđim očima<br />
Dva događaja iz protekle dvije<br />
hefte postavljaju pred Bošnjake<br />
jedno pitanje: Da li<br />
se neko drugi treba i može boriti za<br />
naše nacionalne interese? Prvo su<br />
danima trajali, a i trajat će, izljevi<br />
euforije što je američka glumica Anđelina<br />
Đoli napravila film “U zemlji<br />
krvi i meda” u kome, tako kažu,<br />
objektivno prikazuje velikosrpsko<br />
zločinstvo u BiH. Ne treba sumnjati,<br />
jer velikosrpske prostačke reakcije<br />
na ovaj film najbolje pokazuju da je<br />
Anđelina na strani istine. Drugi događaj<br />
je retoričko nokautiranje Milorada<br />
Dodika od strane Čedomira<br />
Jovanovića, te bijes koji<br />
je u velikosrpskom taboru<br />
izazvala činjenica da je poražen,<br />
po podu prosut, njihov<br />
šampion. Pokazalo se<br />
da je Dodikova retorička<br />
prednost samo u njegovom<br />
gedžovanluku i neotesanosti,<br />
a čim se pojavi neko<br />
brži od njega na jeziku, on<br />
se zagublja i zbunjuje. Bilo<br />
je uistinu zanimljivo gledati<br />
Dodika kako koluta<br />
očima svjestan da je poražen, a da<br />
ne može napustiti Tanjugov tv-ring.<br />
Sve ovo nema nikakve veze s nama!<br />
Sve ovo se prije tiče drugih nego nas!<br />
A evo i zašto... Genocid nad Bošnjacima,<br />
kao i genocid nad Palestincima,<br />
recimo, pitanje je koje visi nad<br />
moralnim kredibilitetom svijeta, pa<br />
i holivudske industrije filma. Dokle<br />
god su filmske žrtve samo Jevreji, ali<br />
ne i drugi civili proganjani i ubijani<br />
u 20. stoljeću, dotle je neiskreno sve<br />
to što nam se nameće kao moralna i<br />
antifašistička norma. Otud film Anđeline<br />
Đoli treba razumijevati kao<br />
svjetski doprinos istini, što nema<br />
nikakve veze s našom, bošnjačkom<br />
obavezom, da gradimo svoju istinu<br />
za buduća pokoljenja. To što Anđelina<br />
govori istinu o Bosni, to ide<br />
u prilog svjetskoj katarzi, pošto se<br />
Svijet debelo ogriješio i o Bosnu i o<br />
Bošnjake, dopustivši genocid i legalizaciju<br />
genocida u vidu postojanja<br />
Republike Srpske. Isto važi i za duel<br />
Dodika i Jovanovića... To je unutarnja<br />
srpska stvar, to je njihov dijalog<br />
o temi srpske katarze, pročišćenja i<br />
suočenja sa činjenicom da je Republika<br />
Srpska stvorena na genocidu<br />
i da nije, i ne može biti, kako kaže<br />
srbijanski predsjednik Tadić, izraz<br />
bi svi Srbi postali Čedo-<br />
mir Jovanović, to opet ne<br />
bi riješilo naše unutarnje<br />
bošnjačke probleme, od<br />
kojih je glavni da mi danas<br />
potreba srpskog naroda. Po ovoj<br />
Tadićevoj tezi ispada da je srpski<br />
narod imao potrebu da pobije preko<br />
100.000 Bošnjaka, siluje preko<br />
50.000 Bošnjakinja i protjera preko<br />
500.000 Bošnjaka, e, kako bi napravio<br />
Republiku Srpsku. Čedomir<br />
Jovanović je čovjek nejasne političke<br />
prošlosti, ali, on ima pravo da sada<br />
čisti i svoj obraz i obraz svog naroda<br />
i tu mu treba od srca aplaudirati.<br />
Sve to nema nikakve veze sa Bošnjacima,<br />
jer se naprosto radi o jednoj<br />
unutarnjoj srpskoj priči, u kojoj smo<br />
mi tek objekt preko kojeg se prelamaju<br />
pitanja moralnog, humanističkog<br />
i antifašističkog kredibiliteta<br />
srpskog naroda.<br />
Čak i kad bi međunarodna<br />
zajednica dobila Anđelinin<br />
osjećaj j za istinu, i kad<br />
nemamo političara od formata<br />
koji će poput Čede<br />
Jovanovića skresati Dodiku<br />
istinu u brk, niti imamo filmske<br />
umjetnike (čast izuzecima) koji će<br />
praviti priče o genocidu nad Bošnjacima,<br />
namjesto što prave ratne<br />
filmove o bošnjačkim pederima (Go<br />
West) i andrićevskim idiotima (Gori<br />
vatra), kako bi se dodvorili s-h šovinistima<br />
i negatorima genocida. Niko<br />
sa strane, ma koliko dobronamjeran<br />
bio, ne može riješiti pitanje bošnjačkog<br />
odnosa prema bošnjačkoj istini,<br />
koji se danas ogleda u apsolutnom<br />
odsustvu političke i društvene volje<br />
u bošnjačkih zvaničnika da se svjedoči<br />
kako je Republika Srpska genocidna<br />
tvorevina koja mora nestati sa<br />
mape antifašističkog svijeta, i kako<br />
su Bošnjaci nakon Jevreja, procentualno,<br />
najveće žrtve 20. stoljeća, i<br />
da kao takvi moraju dobiti satisfakciju<br />
u vidu izgradnje građanske Bosne<br />
i Hercegovine, u kojoj će Ustav,<br />
a ne entiteti, a ne kantoni, štititi građanska<br />
i nacionalna prava svih naroda<br />
i građana. Ovaj cilj ne zanima<br />
ni Anđelinu, ni Čedomira, jer oni<br />
imaju svoje zemlje, i svoje sudbine,<br />
a njihova priča o Bosni postoji zbog<br />
njih, a ne zbog nas. Bošnjaci konačno<br />
moraju graditi svoj odnos prema sebi,<br />
a ne da sebe gledaju i vrednuju tuđim<br />
očima.<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Bugojno<br />
part br: 6764162000885351;<br />
transakcijski: 1613000022234395<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />
Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
5
Hutba<br />
Iskušenja i pouke zimske zemherije<br />
Od Allahovih znamenja (ajeta)<br />
koja potvrđuju Njegovo<br />
postojanje, ali i Njegovu<br />
svemoć, svakako su i pojave<br />
poput smjene dana i noći i<br />
smjene različitih godišnjih<br />
doba. Uzvišeni Allah kaže: U<br />
stvaranju nebesa i zemlje, u<br />
smjeni noći i dana su dokazi<br />
za razumom obdarene. (Ali<br />
Imran, 190.)<br />
Piše: Abdulvaris Ribo<br />
Neka je hvaljen Allah, Mudri<br />
i Sveznajući, koji je sve sa<br />
mjerom stvorio i ljude bezbrojnim<br />
blagodatima obasuo. Salavat<br />
i selam neka je na Njegova miljenika i<br />
našega poslanika, Muhammeda, sallallahu<br />
alejhi ve sellem.<br />
Od Allahovih znamenja (ajeta) koja<br />
potvrđuju Njegovo postojanje, ali i Njegovu<br />
svemoć, svakako su i pojave poput<br />
smjene dana i noći i smjene različitih<br />
godišnjih doba. Uzvišeni Allah kaže: U<br />
stvaranju nebesa i zemlje, u smjeni noći<br />
i dana su dokazi za razumom obdarene.<br />
(Ali Imran, 190.). Ova različitost i smjena<br />
godišnjih doba, od proljeća do zime,<br />
poziva nas da razmišljamo o svemirskim<br />
prostranstvima i o svemu onome što je<br />
Mudri i Sveznajući sa svrhom i ciljem u<br />
njemu stvorio. I Sunce i Mjesec su potčinjeni<br />
Zemlji i njenim stanovnicima, ali<br />
ne na način da ih unište, nego da im od<br />
koristi budu. Moderna nauka je utvrdila<br />
da kada bi Sunce bilo samo malo bliže<br />
Zemlji, spalilo bi i Zemlju i sve što je na<br />
njoj. Ljude u ljetnom periodu uznemirava<br />
prevelika žega, pa šta bi bilo da se<br />
Sunce samo malo Zemlji približi?<br />
Isto tako, kada bi se Sunce samo<br />
malo udaljilo od Zemlje, i Zemlja i sve<br />
na njoj bi se zaledilo.<br />
Oni koji su razumom obdareni i<br />
koji razmišljaju, svjesni su ovih činjenica i<br />
blagodati Allahovih, a naročito u vrijeme<br />
ubitačne zimske hladnoće (zemherije),<br />
kao što je ovih dana. Oni su svjesni da je<br />
i savršenstvo koje vlada u svemiru velika<br />
Allahova blagodat i to što je Suncu tačnu<br />
putanju i položaj odredio i sve to čovjeku<br />
potčinio. Uzvišeni kaže: I Sunce se kreće<br />
do svoje određene granice, to je odredba Silnoga<br />
i Sveznajućeg. (Jasin, 38.).<br />
Dokaz Allahove moći i opomena ljudima<br />
Ova odavno nezapamćena hladnoća i<br />
zima, koja je pogodila ove naše krajeve i<br />
u velikoj mjeri paralizirala život i kretanja<br />
ljudi, dokaz je Allahove moći nad Svojim<br />
robovima. Uzvišeni Allah da hoće, može<br />
zalediti i Zemlju i sve ono što je na njoj i<br />
niko to ne bi mogao spriječiti niti odgoditi.<br />
Ova hladnoća treba nas podsjetiti na<br />
neizmjerne Allahove blagodati koje nam<br />
je podario. Ljudi većim dijelom godine, a<br />
naročito oni koji žive na prostorima umjerene<br />
klime, uživaju u blagodatima života i<br />
opskrbi Allahovoj, ne trpeći ni preveliku<br />
vrućinu, a ni prekomjernu hladnoću, pa<br />
ih to učini da zaborave blagodati u kojima<br />
žive i uživaju. Zbog toga postanu oholi,<br />
obijesni i nemarni. Zato nam Uzvišeni<br />
i Svemogući Allah s vremena na vrijeme<br />
daje da nas pogode ekstremni vremenski<br />
uvjeti, kao što su ove žestoke hladnoće i<br />
obilne snježne padavine, da<br />
nas podsjeti na Njegove blagodati<br />
prema nama i da nas,<br />
istovremeno, upozori na naš<br />
nemar (gaflet), nepokornost<br />
i nezahvalnost prema našem<br />
Stvoritelju i Opskrbitelju. Ovo<br />
što nas je zadesilo pokazalo je<br />
i otkrilo našu ljudsku nemoć i<br />
slabost, našu potrebu za Allahovom<br />
milošću i blagodatima<br />
bez kojih ni jednog trenutka<br />
ne možemo. Mnogi prizori zatrpanih<br />
sela i gradova i ljudi u<br />
njima, blokiranih automobila,<br />
neprohodnih puteva i sokaka,<br />
to nam najbolje potvrđuju.<br />
Svako zlo i nevolja koja<br />
zadesi ljude, bilo da su ekstremne<br />
vrućine ili hladnoće, ili<br />
druge nevolje i nesreće, zadesile<br />
su ih zbog njihovih grijeha,<br />
neposlušnosti i nepokornosti<br />
prema Allahu. Tako je<br />
i sa ovom hladnoćom i zimom koja nas<br />
je pogodila i koja nam je velika opomena<br />
da se okanimo grijeha, da se Allahu<br />
iskreno pokajemo, da Mu postanemo<br />
pokorni, te da pomažemo i promoviramo<br />
istinu i dobro, a da suzbijamo laž, zlo<br />
i pokvarenost.<br />
Ekstremna hladnoća je odušak<br />
Džehennema<br />
Dok sjedimo u<br />
svojim toplim<br />
domovima, siti<br />
i bezbjedni,<br />
sjetimo se onih<br />
beskućnika,<br />
siromašnih i<br />
gladnih, kojih u<br />
svakom mjestu<br />
ima i koji u<br />
ovim hladnim<br />
zimskim danima<br />
nemaju tople<br />
domove, nemaju<br />
šta naložiti i<br />
nemaju čime<br />
nahraniti svoju<br />
čeljad.<br />
Jedna od najvećih blagodati i pouka<br />
zime, na što mnogi ljudi ne obraćaju pažnju,<br />
je, svakako, i to da nas zimska zemherija<br />
(hladnoća) podsjeća na džehennemsku<br />
zemheriju (hladnoću) od koje se Allahu trebamo<br />
utjecati i dobrim djelima tražiti spas<br />
od nje. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu<br />
anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, rekao: “Kada u danu žestoke hladnoće<br />
rob kaže: ‘La ilahe illellah, što je danas žestoka<br />
hladnoća! Allahu moj, sačuvaj me džehennemske<br />
zemherije (hladnoće)’, Uzvišeni<br />
Allah kaže Džehennemu: ‘Jedan od Mojih<br />
robova zatražio je od Mene da ga zaštitim od<br />
tvoga zemherira (hladnoće) i Ja te uzimam<br />
za svjedoka da sam ga zaštitio’. Upitali su: “A<br />
šta je to džehennemska zemherija?” Rekao<br />
je: “To je prebivalište u koje će biti bačen nevjernik<br />
i u kojem će se raspadati od žestoke<br />
hladnoće.”<br />
(Hadis Bilježi Ibn es-Sunni u djelu Amelu-l-jevmi<br />
ve-l-lejle, e 100/301 i El-Bejheki<br />
u djelu El-Esmai ve-s-sifati, i 177-178.). Iako<br />
vjerodostojnost ovoga hadisa nije potvrđena,<br />
hladnoća koja nas je zadesila, ipak nas treba<br />
podsjećati na džhennemski<br />
zemherir (hladnoću), od koje<br />
svakako trebamo tražiti zaštitu<br />
od Allaha.<br />
Prenosi također Ebu Hurejre,<br />
radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik,<br />
sallallahu alejhi ve<br />
sellem, rekao: “Džehennemska<br />
vatra se požalila svome Gospodaru<br />
i rekla: ‘Sama sebe pojedoh<br />
(uništih).’ Allah joj je dopustio<br />
dva oduška, jedan zimi, a jedan<br />
ljeti i to je najveća vrućina i najveća<br />
hladnoća koju osjećate.”<br />
(Buhari, 3020; Muslim, 977).<br />
Prenosi se od Ibn Abbasa,<br />
radijallahu anhu, da je rekao:<br />
“Stanovnici Džehenema će zatražiti<br />
spas od vatre, pa će im<br />
biti poslan hladni vjetar od čije<br />
hladnoće će se kosti raspadati,<br />
a oni će zatražiti da im se ponovo<br />
vrati džhennemska vrelina.”<br />
(Ibn Ebi Dunja u djelu Sifetu-nnar,<br />
152.).<br />
Prenosi se od Abdul-Melika ibn Umejra<br />
da je rekao: “Čuo sam da će stanovnici<br />
Džehennema zamoliti njegova čuvara da ih<br />
izvede u kraj Džehennema. Bit će izvedeni,<br />
ali će zateći nesnosnu i ubitačnu hladnoćuzemherir,<br />
tako da će se ponovo vratiti u vatru,<br />
zbog hladnoće koju su tamo našli.” Kao<br />
što vidimo, kako god će stanovnici Džehennema<br />
biti kažnjavani nesnosnom vrućinom,<br />
tako će biti kažnjavani i nepodnošljivom<br />
hladnoćom, koja se naziva zemherir.<br />
Uzvišeni Allah kaže: Pa neka okušaju vodu<br />
ključalu i hladnoću nesnosnu (gassak). (Sad,<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
6
57.). Ibn Abbas je rekao: “Gassak je hladna<br />
zemherija koja će svojom hladnoćom pržiti.”<br />
Neki su kazali da je gassak hladna smrdljiva<br />
kapljevina.<br />
Jedan pobožnjak je rekao: “Nikada nisam<br />
gledao snijeg kako pada, a da se nisam<br />
sjetio lepršanja listova (suhufa) na Dan proživljenja<br />
i okupljanja.”<br />
Pravi vjernik iz svakog prizora i događaja<br />
treba da izvuče pouku, a naročito iz onih<br />
neuobičajenih i rijetko vidljivih, kao što su<br />
ekstremne vrućine i hladnoće. Prenosi se da<br />
je Zubejd el-Jami jedne noći ustao da klanja<br />
noćni namaz. Došao je do posude u kojoj<br />
je bila voda za abdest i kada je stavio ruku<br />
u nju, osjetio je da je voda izuzetno hladna,<br />
skoro da se zaledio od njene hladnoće. Tada<br />
se sjetio zemherira (džhennemske hladnoće)<br />
i ruka mu je ostala u posudi, koju nije izvadio<br />
sve dok nije svanulo. Ujutro je došla njegova<br />
služavka i kada ga je zatekla u takvom<br />
stanju, upitala je: “Šta je tebi, gospodaru?<br />
Zašto nisi klanjao ove noći kao što obično<br />
klanjaš, nego tako sjediš u tom stanju?” On<br />
je odgovorio: “Teško tebi! Stavio sam ruku<br />
u ovu posudu u kojoj je bila izuzetno hladna<br />
voda. Sjetio sam se zemherira i, tako mi<br />
Allaha, nisam osjetio žestinu hladnoće sve<br />
dok mi ti nisi došla. Zaboravi i nikome o<br />
ovome ne pričaj dok sam živ.” Niko za to<br />
nije ni saznao, sve dok, Allah mu se smilovao,<br />
nije umro.”<br />
Hladnoća je teža od vrućine<br />
Iako je vrućina teško podnošljiva, ona<br />
uglavnom nije ubitačna, ipak je hladnoća<br />
gora i teža za podnošenje. Zbog toga se ljudi<br />
više pribojavaju hladnoće, nego vrućine, na<br />
što upućuje i sam Kur’an. Uzvišeni Allah<br />
na početku sure En-Nahl spominje glavne<br />
i osnovne blagodati koje je dao čovjeku od<br />
kojih je i stoka. Uzvišeni kaže: ...i stoku On<br />
za vas stvara, njome se od hladnoće štitite, a<br />
i drugih koristi imate, a njome se i hranite.<br />
(En-Nahl, 5.). A na kraju sure spominje<br />
ono što nadopunjava spomenute blagodati,<br />
pa kaže: ...i odjeću koja vas čuva od vrućine i<br />
daje vam i oklope koji vas u borbi štite, i tako<br />
vam upotpunjava blagodat Svoju, da biste<br />
bili poslušni. (En-Nahl, 81.). Uzvišeni Allah<br />
u ovome ajetu, odjeću kojom se štitimo od<br />
hladnoće, nije spomenuo kao ono čime se<br />
upotpunjava Njegova blagodat, zbog toga<br />
što ju je spomenuo sa osnovnim i glavnim<br />
blagodatima na početku sure. Zaista<br />
je odjeća, a posebno ona od krzna i vune,<br />
velika blagodat bez koje bi teško podnijeli<br />
zimu i velike hladnoće. To najbolje osjetimo<br />
i dokučimo kada slabo obučeni izađemo<br />
napolje u ovim danima ekstremnih<br />
hladnoća.<br />
Savršenstvo blagodati koje će uživati<br />
stanovnici Dženneta, ogleda se i u tome<br />
da u njemu neće osjetiti ni vrućine ni hladnoće.Uzvišeni<br />
Allaha kaže: ...naslonjeni na<br />
divanima, oni u njemu ni žegu ni hladnoću<br />
neće osjetiti. (El-Insan, 13.). Katade je rekao:<br />
“Allah je znao da žega i žestoka hladnoća<br />
uznemiravaju ljude i pričinjavaju im neugodnosti,<br />
pa ih je (džennetlije) u Džennetu<br />
sačuvao i jednog i drugog ezijeta.”<br />
Zima je proljeće za vjerničku dušu<br />
Iako zima sa sobom donosi mnoge<br />
neugodnosti, donosi i jednu<br />
Iako zima<br />
sa sobom<br />
donosi mnoge<br />
neugodnosti,<br />
donosi i jednu<br />
veliku blagodat,<br />
a to je prilika<br />
za dobro djelo<br />
i ibadete u<br />
zimskim danima<br />
i noćima.<br />
Zimske noći<br />
su duge i to<br />
je jedinstvena<br />
prilika da ih<br />
provodimo u<br />
ibadetu, kao<br />
što je učenje<br />
Kur’ana i noćni<br />
namaz.<br />
veliku blagodat, a to je prilika<br />
za dobro djelo i ibadete u<br />
zimskim danima i noćima.<br />
Zimske noći su duge i to je<br />
jedinstvena prilika da ih provodimo<br />
u ibadetu, kao što je<br />
učenje Kur’ana i noćni namaz.<br />
S druge strane, zimski dani su<br />
kratki i pohladni, pa nam je to<br />
rijetka prilika da dobar dio tih<br />
dana provedemo u dobrovoljnom<br />
postu. Prenosi se od Ebu<br />
Seida el-Hudrija, radijallahu<br />
anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem,rekao:<br />
“Zima je proljeće za vjernika.”<br />
(Ahmed u Musnedu, 11291.<br />
Albani je ovaj hadis ocijenio<br />
slabim.). Ibn Redžeb je o<br />
značenju ovoga hadisa rekao:<br />
“Zima je proljeće za vjernika<br />
zbog toga što on zimi svoju<br />
dušu hrani u baštama pokornosti,<br />
slobodno hodi po mejdanima<br />
ibadeta, srce čisti u<br />
vrtovima dobrih djela do kojih zimi lakše<br />
dolazi. Kao što se životinje nahrane u proljetnim<br />
pašnjacima, pa nadebljaju i oporave<br />
se, tako se i zimi popravi vjera pravoga<br />
vjernika, uz ibadete koje mu je Allah u<br />
tim danima olakšao. Vjernik je u stanju<br />
da posti zimske dane bez poteškoće i napora,<br />
koji bi mu mogli prouzročiti glad i<br />
žeđ, zbog toga što su ti dani kratki i hladni.”<br />
Prenosi se od Amira ibn Mesuda el-<br />
Džumehija da je Vjerovjesnik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, rekao: “Post u zimskim<br />
danima je hladni (lahki) plijen.” (Timrizi,<br />
7272; Ahmed u Musnedu, 18191 i hadis je<br />
vjerodostojan.). Prenosi se od Ebu Hurejre,<br />
radijallahu anhu, da je rekao: “Hoćete<br />
li da vam kažem šta je hladni plijen?”<br />
“Naravno”, rekli su. On je rekao: “Post<br />
zimi.” (Letaifu-l-me’arif<br />
f 356).<br />
Velikani iz prvih generacija muslimana<br />
ozbiljno su prihvatili ove poslaničke savjete,<br />
pa su zimske noći provodili u ibadetu, a<br />
dane postili. Prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu<br />
anhu, da je, kada bi nastupila zima,<br />
govorio: “Dobro došla zima! U njoj se spušta<br />
bereket, u njoj su noći duge za noćni namaz,<br />
a dani su kratki za posta.”<br />
Jahja ibn Muaz je govorio: “Noć je duga<br />
i nemoj je svojim spavanjem skraćivati, islam<br />
je čist i nemoj ga svojim grijesima prljati.”<br />
Prenosi se da je Muaz ibn Džebel, kada<br />
mu je došla smrt, jako plakao, pa je upitan:<br />
“Šta te je rasplakalo?” Rekao je: “Plačem za<br />
postom u danima žege, za noćnim<br />
namazom u zimskim noćima<br />
i za sjedenjem na koljenima<br />
pred ulemom.” Allahu ekber!<br />
Oni su plakali zbog toga što su<br />
nestale prilike za ibadet i pokornost<br />
Allahu, a danas većina ljudi<br />
plače za onim što od dunjaluka<br />
izgube i što ih prođe.<br />
Sjetimo se gladnih i nemoćnih<br />
Dok sjedimo u svojim toplim<br />
domovima, siti i bezbjedni,<br />
sjetimo se onih beskućnika,<br />
siromašnih i gladnih, kojih u<br />
svakom mjestu ima i koji u<br />
ovim hladnim zimskim danima<br />
nemaju tople domove,<br />
nemaju šta naložiti i nemaju<br />
čime nahraniti svoju čeljad.<br />
Pomozimo ih u ovim danima<br />
nepodnošljive hladnoće i zime.<br />
Odnesimo im hrane, odjeće i<br />
ogrjeva. Tako ćemo se najbolje<br />
Allahu zahvaliti na blagodatima<br />
koje nam je podario. Isto tako, nemojmo<br />
zaboraviti našu braću muslimane u<br />
islamskom svijetu, koji ne uživaju blagodati<br />
koje mi uživamo, a naročito muslimane u<br />
Palestini i Siriji, koji trpe torture nasilnika i<br />
koje ove zimske dane provode u strahu, nesigurnosti,<br />
mnogi od njih bez svoga doma,<br />
u kolektivnim centrima i šatorskim naseljima.<br />
Sjetimo ih se pa makar dovom, jer oni<br />
su naša braća muslimani, oni su ljudi. To<br />
je naša najmanja obaveza i pokazatelj našeg<br />
imana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
je rekao: “Vjernike u njihovoj međusobnoj<br />
samilosti, ljubavi i suosjećanju, vidiš kao<br />
jedno tijelo. Kada jedan organ oboli, cijelo<br />
tijelo zbog toga osjeća nesanicu i groznicu.”<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Islamski pogram duhovnog odgoja i nadogradnje<br />
Hatib: Dr. Usama ibn ‘Abdullah el-Hajjat<br />
Prevo i sažeo: Semir Imamović<br />
Hvala Allahu, Velikome i Preuzviše-<br />
Hnome, Njega hvalimo, i svjedočimo<br />
Hda je On jedini Bog, koji druga Hnema, koji sve stvara i čini skladnim,<br />
i koji sve sa mjerom određuje<br />
i nadahnjuje, i svjedočimo<br />
da je Muhammed, Allahov rob<br />
i poslanik, i izaslanik upute i milosti.<br />
O ljudi, bojte se Uzvišenog<br />
Gospodara, pred Kojim će te,<br />
na Sudnjem danu, stajati i račun<br />
za svoja djela polagati: ...na Dan<br />
kada će čovjek od brata svoga pobjeći,<br />
i od majke svoje i od oca svoga,<br />
i od druge svoje i od sinova svojih<br />
- toga Dana će se svaki čovjek<br />
samo o sebi brinuti. (‘Abese, 34.-<br />
37.). Duhovno pročišćenje i preobražaj<br />
osnovna je težnja i misija<br />
različitih kulturnih i vjerskih<br />
tradicija. Svaka od tih tradicija,<br />
unutar sebe, izgradila je poseban<br />
vrjedonosni sistem i ustanovila<br />
posebna, često, rigorozna pravila<br />
ponašanja, kojih se njeni sljedbenici<br />
moraju pridržavati ukoliko<br />
žele ostvariti ovaj uzvišeni cilj<br />
i težnju, iskusiti istinsku sreću,<br />
blagostanje i smiraj duše. Različiti oblici<br />
tjelesnog samokažnjavanja i odricanja, koje<br />
pojedine kulture nazivaju meditacijom i borbom<br />
protiv vlastitih prohtjeva, svjesno i namjerno<br />
ustezanje od čari i ljepota ovoga svijeta,<br />
duboka povučenost i poniranje u sebe<br />
kako bi se, iz vlastite asketske perspektive,<br />
dosegla nadosjetilna zbilja, promišljanja koja<br />
su više produkt ljudske mašte i priviđanja,<br />
negoli kontakta sa stvarnim svijetom i njegovim<br />
činjenicama, samo su neke od metoda<br />
na kojima insistiraju i počivaju razna duhovna<br />
i ezoterička učenja. Svako ko iole poznaje<br />
ovu oblast, a uz to je objektivan i nepristrasan,<br />
priznat će, otvoreno i nedvosmisleno, da<br />
jedino islam nudi sveobuhvatan, cjelovit, po<br />
intencijama jasan, i sa ljudskom prirodom i<br />
potrebama kompatibilan (usklađen) sistem i<br />
program duhovnog odgoja i nadogradnje, s<br />
obzirom da samo on proizilazi iz autentične<br />
Božije objave i poslaničke prakse. Allah je<br />
poslao Svoje poslanike i objavio Knjige kako<br />
bi ljude uputio putevima koji Njemu vode,<br />
putevima pročišćenja duše i popravljanja stanja<br />
srca, i kako bi im objasnio da je to moguće<br />
ostvariti jedino kroz Njegovo iskreno<br />
obožavanje, zbog kojeg ih je i stvorio, kao<br />
što kaže Uzvišeni: Džine i ljude sam stvorio<br />
Allah je poslao<br />
Svoje poslanike<br />
i objavio Knjige<br />
kako bi ljude<br />
uputio putevima<br />
koji Njemu<br />
vode, putevima<br />
pročišćenja<br />
duše i<br />
popravljanja<br />
stanja srca,<br />
i kako bi im<br />
objasnio da<br />
je to moguće<br />
ostvariti jedino<br />
kroz Njegovo<br />
iskreno<br />
obožavanje,<br />
zbog kojeg ih je<br />
i stvorio.<br />
samo zato da Mi se klanjaju. Ja<br />
ne tražim od njih opskrbu niti<br />
želim da Me hrane, opskrbu daje<br />
jedino Allah, Moćni i Jaki! (Prijevod<br />
značenja, Ez-Zarijat, 56.-<br />
58.). Put duhovnog pročićenja,<br />
o kojem ovisi čovjekov uspjeh<br />
na ovom i budućem svijetu, u<br />
Božijoj Knjizi i Poslanikovom<br />
Sunnetu, do u detalje je pojašnjen<br />
i rasvijetljen. Evo nekih<br />
kur’anskih citata koji to vjerodostojno<br />
potvrđuju: ...i duše i Onoga<br />
koji je stvori, pa joj put dobra<br />
i put zla shvatljivim učini, uspjet<br />
će samo onaj ko je očisti, a bit će<br />
izgubljen onaj ko je na stranputicu<br />
odvodi! (Eš-Šems, 7.-10.).<br />
Postići će šta želi onaj koji se očisti<br />
(svoju dušu) i spomene ime Gospodara<br />
svoga pa molitvu obavi!<br />
(El-E‘ala, 14., 15.); “Idi faraonu, on se osilio,<br />
i reci: ‘Da li bi ti da se očistiš, da te o Gospodaru<br />
tvome poučim, pa da Ga se bojiš?’” (En-<br />
Nazi’at, 17.-19.). Kur’an je, kako ga Allah,<br />
dželle šanuhu, naziva, “ruh’’ (duša, duh) i<br />
“nur’’ (svjetlo) pomoću kojeg Allah upućuje<br />
onoga koga hoće na Pravi put. (Prijevod značenja,<br />
Eš-Šura, 52.). Kur’an jasno naglašava<br />
da je temelj duhovne izgradnje u islamu,<br />
njen duh, stub i osnovni elemenat, tevhid<br />
– vjerovanje u aspolutnu Božiju jednoću i<br />
jedinstvo, a njegova suština je, kako to pojašnjava<br />
Ibnu-l-Kajjm: “...svjedočenje da je<br />
samo Allah Rabb – Stvoritelj i Upravitelj,<br />
da se sve zbiva po Njegovoj volji i htijenju,<br />
da se, bez Njegove dozvole, nijedno zrno<br />
ne može pomjeriti, da su sva stvorenja u<br />
Njegovoj vlasti i posjedu, da samo On<br />
upravlja ljudskim srcima, koja od njih<br />
hoće, uputi, a koja hoće, ostavi u zabludi,<br />
okreće ih i usmjerava kako hoće, da On<br />
jedini vjernička srca nadahnjuje bogobojaznošću,<br />
upućuje i čisti, a srca nevjernika<br />
i grješnika ispunjava grijehom i zabludom.<br />
Onoga kog uputi na Pravi put, to je učinio<br />
iz Svoje mudrosti i dobrote, a koga u zabludi<br />
ostavi, to je učinio iz Svoje mudrosti<br />
i pravednosti.’’<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
8<br />
El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />
(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />
Pogrešni načini<br />
primjene vakufa i oporuke<br />
Hatib: Dr. Husejn Ali Šejh<br />
Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />
Jedna od mnogobrojnih nevolja<br />
sa kojima se danas susreće muslimansko<br />
društvo, jesu i problemi<br />
unutar jedne ili više porodica<br />
koji nastaju kao posljedica nepoznavanja<br />
ili neprecizne formulacije svih<br />
pojedinosti vezanih za vasijjet – šerijatsku<br />
oporuku ili vakuf – trajno<br />
dobro koje musliman dobrovoljno<br />
ostavlja nakon svoje smrti, s ciljem<br />
da se tim dobrom koriste muslimani.<br />
Ponekad neki ljudi žele svojim<br />
nasljednicima uskratiti pravo na<br />
imetak koji im po automatizmu pripada<br />
nakon smrti dotične osobe, pa<br />
pribjegavaju vakufu kao vrsti nelegitimne<br />
lukavštine i mudrolije. Dakle,<br />
ova osoba svoj imetak “uvakufi” ali<br />
ne s primarnom namjerom da učini<br />
dobro djelo i na taj način se približi<br />
Allahu, već mu je osnovni cilj da<br />
svojim šerijatskim nasljednicima,<br />
ma ko oni bili, uskrati pravo na<br />
imetak koji je ostao iza njega. Nema<br />
nikakve sumnje da je ovo djelo šerijatski<br />
nelegitimno, i da se može<br />
okvalificirati kao haram – strogo zabranjeno,<br />
o čemu su govorili mnogi<br />
islamski učenjaci, između kojih i<br />
šejhul-islam Muhammed b. Abdulvehhab,<br />
r.h. Kada je o ovome riječ,<br />
među muslimanima je vrlo proširena<br />
još jedna izuzetno ružna praksa.<br />
Naime, neki muslimani prilikom<br />
uvakufljenja svoje imovine, određenim<br />
nasljednicima daju prednost<br />
nad drugima, te na taj način ovim<br />
drugim čine nepravdu, što uzrokuje<br />
mnogo problema na dunjaluku,<br />
a i sam vakif – zavještač, čini očiti<br />
grijeh za kojeg će pred Uzvišenim<br />
Allahom snositi odgovornost. Šejh<br />
Sa’di, r.h., u vezi ovoga, kazao je:<br />
“Nikome nije dozvoljeno da nešto<br />
uvakufi ako to uvakufljenje sa sobom<br />
nosi šerijatski zabranjene stvari<br />
ili ako sam čin uvakufljenja sadrži<br />
očitu nepravdu, kao naprimjer, da
El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)<br />
Milost svjetovima<br />
Hatib: Muhammed Selim<br />
Preveo i sažeo: Esad<br />
Mahovac<br />
Ponekad neki<br />
ljudi žele svojim se jednom nasljedniku<br />
daje<br />
nasljednicima<br />
uskratiti pravo prednost nad<br />
na imetak drugim, bez<br />
koji im po ikakvog validnog<br />
šerijatskog<br />
automatizmu<br />
pripada nakon<br />
uporišta. Niko<br />
smrti dotične<br />
osobe, pa<br />
nema pravo da<br />
pribjegavaju shodno vlastitim<br />
strastima<br />
vakufu kao vrsti<br />
nelegitimne i prohtjevima<br />
lukavštine i dijeli i rasparčava<br />
svoj ime-<br />
mudrolije.<br />
tak, već se i po<br />
ovom pitanju<br />
mora pokoriti<br />
Šerijatu i nje-<br />
govim pravilima. U suprotnom,<br />
sigurno će postupiti nepravedno…”<br />
Ovo su samo neki od šerijatskih<br />
prekršaja vezanih za pitanje vakufa<br />
i vasijjeta koji su se proširili u našem<br />
društvu, ali oni nažalost nisu<br />
i jedini. Na kraju, napominjemo<br />
još jednu vrlo bitnu stvar koja se<br />
tiče vakufa, a to je vođenje brige<br />
o njemu od strane onih kojima je<br />
briga o vakufu povjerenja. Svi oni<br />
kojima je povjerena ova veličanstvena<br />
obaveza, moraju biti bogobojazni<br />
i maksimalno oprezni<br />
i nikada ne dozvoliti prokletom<br />
šejtanu ili svojim strastima da ih<br />
navedu da od vakufa nešto uzmu<br />
u svoju ličnu korist, ili da zanemare<br />
vođenje brige o vakufu i na taj<br />
način upropaste veliko dobro koje<br />
je određeni musliman ostavio iza<br />
sebe. Neka se u tom pogledu boje<br />
Uzvišenog Allaha i neka im stalno<br />
na umu bude Dan velikog suda, na<br />
kojem: …neće nikakvo blago, a ni<br />
sinovi od koristi biti, samo će onaj<br />
koji Allahu srca čista dođe spašen biti.<br />
(Eš-Šu’ara, 88.-89.).<br />
Cjelokupni Poslanikov,<br />
sallallahu alejhi ve<br />
sellem, život moguće<br />
je posmatrati kroz jedan<br />
kur’anski ajet i shvatiti koliko<br />
je velika Allahova milost<br />
prema čovječanstvu kada<br />
mu je darovao poslanika<br />
poput njega. Prisjetimo<br />
se svega što smo učili o<br />
Poslaniku, a onda razmislimo<br />
da li to izlazi iz okvira<br />
ovog kur’anskog ajeta:<br />
Došao vam je Poslanik, jedan<br />
od vas, teško mu je što ćete na<br />
muke udariti, jedva čeka da<br />
Pravim putem pođete, a prema<br />
vjernicima je blag i milostiv.<br />
(Et-Tevba, 128.). Kako<br />
da ne a Allah ga je poslao<br />
kao milost svjetovima. On<br />
nije poslanik jedne nacije,<br />
jednog vremena, nego za<br />
sve koji će doći do Sudnjega<br />
dana. Kako je samo velika<br />
zabluda ljudi koji žive oko<br />
nas. Toliko mrze njega, njegovu<br />
vjeru, te se protiv nje<br />
i njenih sljedbenika bore, a<br />
on ih sa svojom poslanicom<br />
poziva u spas, mir i sreću na<br />
oba svijeta. Da znaju koliku<br />
milost im je Allah u njemu poslao ne<br />
bi ostao ni jedan detalj iz Poslanikova,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, života, a da<br />
ga ne bi veličali, štaviše i sam datum<br />
njegovog rođenja uzeli bi za svoj praznik<br />
i datum računanja vremena. Svi<br />
oni koji ga napadaju i koji žele da<br />
zatru njegovu vjeru neka znaju da je<br />
Allah njegov zaštitnik i zaštitnik njegove<br />
vjere i njenih pristalica. Neka<br />
znaju da će doći vrijeme kada će se<br />
ponovo sukobiti sa Muhammedom<br />
preko njegovih iskrenih sljedbenika<br />
koji će ukloniti nepravdu i preuzeti<br />
vlast na Allahovoj Zemlji.<br />
S ovog časnog mjesta pozivam muslimane<br />
da napuste ono što je Allahov<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
osudio i zabranio. Dosta je bilo<br />
laži, prevare, mita, raznih oblika<br />
nepravde, kidanja rodbinskih veza<br />
S ovog časnog<br />
mjesta<br />
pozivam<br />
muslimane da<br />
napuste ono<br />
što je Allahov<br />
Poslanik,<br />
sallallahu<br />
alejhi ve<br />
sellem, osudio<br />
i zabranio.<br />
Dosta je<br />
bilo laži,<br />
prevare, mita,<br />
raznih oblika<br />
nepravde,<br />
kidanja<br />
rodbinskih<br />
veza i<br />
nedobročinstva<br />
prema<br />
roditeljima.<br />
i nedobročinstva prema<br />
roditeljima. Iako ovo važi<br />
za sve muslimane, ipak njihovi<br />
vladari su najpreči da<br />
se povedu za njegovim moralom<br />
i njegovom milošću,<br />
tim više što isti ti danas<br />
bespravno prolijevaju krv<br />
Poslanikovih, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, sljedbenika<br />
i uveliko zatiru islam.<br />
Druga jako bitna stvar s kojom<br />
nam dolazi Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
a opet na indirektan način<br />
govori o milosti prema<br />
čovječanstvu, jeste<br />
traženje znanja o čemu<br />
govori prva kur’anska naredba,<br />
a ona glasi: Čitaj,<br />
u ime Gospodara tvoga koji stvara...<br />
(El- ‘Alek, 1.). Zato ovi teški uvjeti<br />
u kojim živimo ne smiju nas pokolebati<br />
pa da svoju djecu ne šaljemo<br />
u školu. Štaviše nastavnici i učitelji<br />
svakodnevno bi trebali govoriti svojim<br />
učenicima o vrijednosti i obaveznosti<br />
traženja znanja. I ovo je jedna<br />
velika Allahova milost prema nama<br />
kada nas postiče na puteve koji vode<br />
napretku i sreći na oba svijeta.<br />
Trebamo znati da je Poslanikova, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, milost obuhvatala<br />
sve: ljude i životinje, muslimane<br />
i nemuslimane, velike i male,<br />
muško i žensko. Međutim, ponajviše<br />
je bio pažljiv i milostiv prema svojoj<br />
čeljadi, pa zato budimo i mi milostivi<br />
prema njima, jer mnogo je danas<br />
muslimana koji u porodici čine<br />
naselje.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
9
Polumjesec<br />
Evropski sud za ljudska prava u<br />
Strasbourgu<br />
Vlasti BiH ne poštuju<br />
presudu Europskog suda<br />
– Abu Hamza će još dugo<br />
robijati u Imigracionom<br />
centru<br />
Nakon dužeg vremena Evropski<br />
sud za ljudska prava u<br />
Strasbourgu donio je odluku kojom<br />
se Imad al-Husin, poznatiji kao Abu<br />
Hamza, oslobađa zatočeništva iz<br />
Imigracionog centra u Lukavici, odnosno<br />
Evropski sud za ljudska prava<br />
u Strasbourgu je presudio da je Bosna<br />
i Hercegovina, kršeći europske<br />
konvencije, protuzakonito uhapsila<br />
Abu Hamzu i više godina ga držala<br />
u zatvoru. Abu Hamza protuzakonito<br />
robija od 5. oktobra 2008. godine.<br />
Također, Evropski sud za ljudska<br />
prava u Strasbourgu utvrdio je kako<br />
u sadašnjim okolnostima ne postoje<br />
uvjeti za njegovu deportaciju u Siriju,<br />
zbog potencijalne prijetnje da bi time<br />
bio izložen torturi i nehumanom postupanju.<br />
Ova presuda bi, da je BiH<br />
istinska pravna država, trebala Abu<br />
Hamzi donijeti slobodu. Nažalost,<br />
sudeći prema prvim izjavama Službe<br />
za poslove sa strancima Bosne i Hercegovine,<br />
Abu Hamza će još dugo<br />
robijati u Imigracionom centru. Očito<br />
je da vlasti BiH nisu spremne da<br />
sprovedu presudu Europskog suda za<br />
ljudska prava u Strasbourgu i puste<br />
Abu Hamzu na slobodu. Umjesto<br />
toga, BiH će i dalje kršiti prava Abu<br />
Hamze i njegove porodice. Na kraju,<br />
ako to može biti ikakva utjeha,<br />
kao utjeha Abu Hamzi i njegovoj<br />
porodici ostaje istina koju je utvrdio<br />
Europski sud za ljudska prava u<br />
Strasbourgu da je Bosna i Hercegovina<br />
pogazila njegova ljudska prava i<br />
da bi, da je pravde u ovoj državi, već<br />
davno bio na slobodi.<br />
Inicijativa za osnivanje Asocijacije<br />
muslimanske omladine<br />
Prava ideja u pravo<br />
vrijeme sa ispravnim<br />
namjerama<br />
Već duže vremena unutar Islamske periodu će se preći i na organizacijsko<br />
okupljanje i koordiniranje rada i<br />
Vosnivanju jedne krovne asocijacije koja djelovanja omladine. Muslimanska<br />
Vzajednice u BiH postoji ideja o<br />
bi se brinula o problemima i potrebama<br />
muslimanske omladine. Na osnovu različitim problemima i izazovima,<br />
omladina se svakodnevno suočava sa<br />
razgovora sa zvaničnim predstavnicima kako u Bosni i Hercegovini, tako i u<br />
Rijaseta, odobrena je inicijativa o osnivanju<br />
Asocijacije muslimanske omla-<br />
zainteresovane, a prvenstveno musli-<br />
dijaspori. Ovim putem pozivamo sve<br />
dine, stoga vas pozivamo da date svoj mansku omladinsku populaciju, bez<br />
doprinos i progovorite o problemima obzira na akademsko ili profesionalno<br />
zvanje i usmjerenje, da se pridruže<br />
koji opterećuju našu ličnu i kolektivnu<br />
svakodnevnicu, kao i da ponudite svoje<br />
viđenje rješenja za iste, navodi se u stije, prijedloge koji bi produktivno<br />
grupi te iznesu svoje komentare, suge-<br />
saopćenju Rijaseta IZ u BiH, objavljnom<br />
na Rijasetovoj web stranici. Dalje i o problemima sa kojima se suočavaju<br />
pomogli u razvoju Asocijacije, te kažu<br />
se još navodi: “S obzirom na informacijsko<br />
doba u kojem živimo, Asocijacija je mišljenje kako Islamska zajednica<br />
u svom okruženju, ali i da iznesu svo-<br />
muslimanske omladine trenutno elektronski<br />
okuplja omladinu sa područja čeno, ovo je prava ideja u pravo vri-<br />
može pomoći mladima”. Kratko re-<br />
Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i jeme i sa ispravnim namjerama a koja<br />
Hercegovini, stoga je u svojoj inicijativnoj<br />
fazi pokrenula zvaničnu Facebook pridružimo se i pomozimo ostvarenje<br />
traži našu adekvatnu podršku. Zato,<br />
grupu putem koje nastoji da registruje<br />
potrebe i probleme muslimanske informacija posjetite Facebook gru-<br />
ove dobre i pametne namjere. Za više<br />
omladine koje će u narednom periodu<br />
postepeno rješavati, a u narednom<br />
pu Asocijacije: http://www.facebook.<br />
com/groups/240094232731905/<br />
Biblijski propisi ishrane<br />
Biblija zabranjuje jedenje svinjskog mesa<br />
Na web stranici “Poziv u raj”<br />
objavljen je vido prilog u kojem<br />
se iznose zanimljive činjenice o štetnosti<br />
jedenja svinjskog mesa. Također,<br />
u istom video prilogu se iznose stavovi<br />
kršćanskih proprovjednika o jedenju<br />
svinjskog mesa te se iznose dokazi iz<br />
Biblije po kojima je jedenje svinjskog<br />
mesa strogo zabranjeno. Prenosimo<br />
dokaze iz Biblije o svinjskom<br />
mesu.<br />
Biblija, Ponovljeni zakon<br />
– Deuteronomy 14:8<br />
A svinja, premda ima<br />
papke razdvojene, ne<br />
preživa: neka je za vas<br />
nečista. Njezina mesa<br />
nemojte jesti niti se njezina<br />
strva doticati.<br />
Biblija, Levitski zakonik<br />
– Leviticus 11:7,8<br />
A svinja, iako ima papak,<br />
i to papak razdvojen,<br />
ne preživa - za vas je<br />
nečista.<br />
Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove<br />
strvine doticati - za vas su one<br />
nečiste.<br />
Spomenuti video prilog možete pogledati<br />
na sljedećem web linku.<br />
h t tp://pozivuraj .com/index.<br />
php?option=com_content&view=articl<br />
e&id=1286:biblija-zabranjuje-svinjskojmeso&catid=38:nemuslimani&Itemid=74<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
10
Ludi polumjesec<br />
Hamidov svinjeći kutak<br />
Na BHT1 već duže vrijeme se emitira<br />
kulinarski show “BH Gastro<br />
kutak”. U emisiji “BH Gastro kutak”,<br />
emitiranoj 9. januara, povodom srpskog<br />
pravoslavnog Božića kuhar je bio<br />
Hamid. U emisiji je gostovao i pravoslavni<br />
pop Boško Tošević. Negdje<br />
Apel za pomoć<br />
Samiru Okiću potrebno 300.000 eura za novo srce<br />
na početku emisije voditelj Darko se<br />
obraća kuharu Hamidu: “Da vidimo<br />
šta je to Hamid naš smjestio u ovu<br />
Božićnu...”. A Hamid odgovara: “...<br />
mi svi znamo da je dobro prase s ražnja<br />
i janje, da je to nešto što je vrhunac našeg<br />
Božića, pored svih ostalih jela koje<br />
znamo, krvavica,<br />
itd... ovaj put mi<br />
smo to pokušali<br />
modernizovati<br />
jednom dobrom<br />
Božićnom salatom<br />
u kombinaciji<br />
mesa sa povrćem<br />
i lijepom svinjskom<br />
šniclom“.<br />
Pop Boško je sa<br />
velikim zaprepašćenjem<br />
i zadovoljstvom<br />
gledao<br />
u kuhara Hamida<br />
kako hvali svinjsku<br />
šniclu i praseće<br />
pečenje. Tako<br />
ti je to kada se<br />
Bošnjo Hamid<br />
dodvorava popu<br />
Bošku.<br />
Tridesetpetogodišnji Samir Okić,<br />
iz Srebrenika, pola godine je prikovan<br />
za bolesnički krevet. Smješten<br />
je na UKC Tuzla i čeka pomoć dobrih<br />
ljudi kako bi otišao na transplantaciju<br />
srca sa plućnim krilom u berlinskoj<br />
klinici. Deset godina, otkako je<br />
uposlen u UKC Tuzla, Samir Okić je<br />
pomagao bolesne. Međutim, sudbina<br />
je htjela da i on padne u postelju i da<br />
čeka pomoć dobrih ljudi. “Vjerujem<br />
da će mi pomoći. Dobrih ljudi je bilo<br />
uvijek, zašto ih ne bi bilo i sada”, kaže<br />
teško bolestan, ali optimističan Samir<br />
Okić. Najteže mu pada što rijetko<br />
viđa svoju djecu. Damir i Mirna rijetko<br />
kada vide oca, ali se nadaju kako<br />
će jednog dana svi zajedno ponovo<br />
biti zdravi i sretni. “Za operaciju je<br />
potrebno oko 300.000 eura, a takva<br />
transplantacija se može obaviti samo<br />
na klinici u Berlinu. Pokrenuli smo<br />
akciju prikupljanja pomoći. Nadamo<br />
se najboljem, iako je vremena sve manje”,<br />
kaže Samirova supruga Mirela.<br />
Samir boluje od dilatativne kardiomiopatije,<br />
odnosno njegovo srce funkcioniše<br />
s minimalnim kapacitetom. Za<br />
petnaestak dana Samir bi trebao otići<br />
na pretrage u Berlin, a u naredna dva<br />
mjeseca neophodno je prikupiti oko<br />
300.000 eura kako bi on ostao među<br />
živima.<br />
Pozivom na humanitarni broj 090 292<br />
017 donirate 3 KM za Samirovo liječenje.<br />
Vaš prilog možete uplatiti i u<br />
Raiffesen Banci na račun: Račun<br />
korisnika-09250533311 TRN BAN-<br />
KE: 1610250000000047<br />
Devizne uplate se vrše na račun :<br />
Raiffeisen Bank DD Bosna i Hercegovina<br />
SWIFT CODE: RZBABA2S<br />
IBAN<br />
CODE:<br />
BA391612250018483976<br />
Na ime SAMIR OKIĆ<br />
Adresa : GORNJI MORANJCI BB<br />
SREBRENIK<br />
Doris Pack<br />
Velikosrpska utjecajna<br />
sluškinja<br />
Mediji iz Republike<br />
Srpske hvale Doris Pack<br />
zbog njene namjere da u ime<br />
Vanjskopolitičkog komiteta<br />
Europskog parlamenta priprema<br />
da objavi rezoluciju kojom<br />
će se pozvati Islamska zajednica<br />
u Bosni i Hercegovini da se “jasno<br />
negativno izrazi o rastu vehabizma”.<br />
Tim povodom Služba<br />
za odnose s javnošću Rijaseta<br />
Islamske zajednice izdala je saopćenje<br />
za javnost u kojem se<br />
kaže: “Izjave parlamentaraca<br />
Europskog parlamenta Doris<br />
Pack i Holanđanina Bastiana<br />
Beldera podsjećaju Islamsku zajednicu<br />
u Bosni i Hercegovini i<br />
muslimane Bošnjake na stavove,<br />
propagandu i psihološki rat srpskih<br />
ekstremista kojima su izloženi<br />
svo ovo vrijeme. Ti ekstremistički<br />
stavovi, pod plaštom<br />
borbe protiv samo njima znane<br />
islamske i muslimanske prijetnje<br />
Europi, odgovorni su za<br />
teške patnje, zločine i masovna<br />
stradanja muslimana Bošnjaka,<br />
uključujući i genocid”.<br />
Doris Pack je još jednom pokazala<br />
svu drskost i otvoreno<br />
se stavila na stranu srpske četničke<br />
propagande. Nažalost,<br />
Doris Pack obavlja utjecajnu<br />
političku poziciju u institucijama<br />
Europske unije. Srpski lobisti<br />
su očito dobro shvatili koga<br />
treba lobirati. Zahvaljujući jalovoj<br />
bošnjačkoj politici, Doris<br />
Pack je još više olakšan posao<br />
obavljanja prosrpske propagande<br />
protiv islama i muslimana u<br />
BiH.<br />
11
Finansije<br />
Građani širom svijeta<br />
sve više imaju povjerenje<br />
samo u islamsko<br />
bankarstvo<br />
Fenomen islamskih banaka širi<br />
se Europom posebno u državama<br />
gdje je dosta imigranata, a<br />
banke na Zapadu posebno “izluđuje”<br />
činjenica da te islamske<br />
banke uvijek tačno i precizno daju<br />
podatke u šta se investira novac<br />
štediša, navodi se u najnovijim<br />
medijskim izvještajima o kretanju<br />
islamskog bankarstva u svijetu.<br />
“Naše su banke i društveno su<br />
odgovorne, jer se ne bave financiranjem,<br />
niti u bilo kom pogledu<br />
sudjeluju u proizvodnji i distribuciji<br />
alkohola, opojnih droga, pornografije,<br />
prostitucije, igara na<br />
sreću, duhana, medija i medijskih<br />
programa i filmova koji promoviraju<br />
nasilje, perverziju i nemoral,<br />
kao ni oružje niti bilo što drugo<br />
za što je znanost utvrdila da šteti<br />
čovjeku”, kaže Mohamed Boulif,<br />
konsultant belgijskog predstavništva<br />
islamske banke Chaabi Boulif.<br />
Bosna i Hercegovina još uvijek<br />
nije donijela zakonsku regulativu<br />
kojom se dozvoljava promet proizvoda<br />
islamskog bankarstva. U<br />
BiH se na islamsko bankarstvo<br />
još uvijek gleda kroz islamofobične<br />
predrasude. Nadamo se da će<br />
se i naša zemlja uskoro priključiti<br />
ovom svjetskom procesu i iskoristiti<br />
veliki potencijal islamskog<br />
bankarstva.<br />
Mostar<br />
U Mostaru su i Srbi podijeljeni<br />
Reagirajući na reakcije Islamske za-<br />
Rjednice u BiH na njegove antimusli-<br />
Rmanske izjave, kardinal Vinko Puljić je u<br />
intervjuu za Katoličku novinsku agenciju<br />
rekao da su lokalne vlasti u Travniku<br />
Islamskoj zajednici vratili svu imovinu a<br />
da Katolička crkva ne može da uđe u posjed<br />
zgrade Gimnazije. “Naveo sam im<br />
primjer Travnika u kojem su vlasti vratili<br />
na korištenje imovinu Islamskoj vjerskoj<br />
zajednici, a više od sedam godina ne žele<br />
izvršiti presudu Doma za ljudska prava i<br />
vratiti dio zgrade Nadbiskupske gimnazije<br />
u tom gradu, a ta zgrada za Vrhbosansku<br />
nadbiskupiju ima osobitu važnost”, požalio<br />
se kardinal Puljić. Travnička gimnazija<br />
je od osobite važnosti i za Bošnjake jer je<br />
ova zgrada napravljena tako što je srušena<br />
nova Tophane džamija i na njenim temeljima<br />
izgrađena crkva i samostan koji su<br />
kasnije pretvoreni u isusovačku gimnaziju.<br />
Iako postoje historijski dokazi, niko ne<br />
insistira na tome da je, kako kaže Vinko<br />
Puljić, Nadbiskupska gimnazija napravljena<br />
na temeljima Tophane džamije. U<br />
memorandumu koji je grupa uglednih<br />
Bošnjaka početkom<br />
juna 1901. godine<br />
u Beču predala<br />
caru i kralju Franji<br />
(Francu) Josipu I,<br />
a kojeg su potpisali<br />
čuveni mostarski<br />
muftija Ali Fehmi<br />
Efendi Džabić,<br />
te Hamid-beg<br />
Hasanpašić, Hadži<br />
Bosna i Hercegovina je veoma složena<br />
zemlja, zemlja puna apsurda. To<br />
se najbolje vidi na primjeru mostarskih<br />
Srba, odnosno na činjenici da su malobrojni<br />
mostarski Srbi toliko podijeljeni<br />
da imaju čak i dvije “Prosvjete”. U<br />
Mostaru, rodnom gradu čuvenog pjesnika<br />
Alekse Šantića, ovih dana je obi-<br />
lježeno 88 godina od pjesnikove smrti,<br />
a obilježavanje tog datuma odvojeno su<br />
organizovale dvije “Prosvjete” iz ovog<br />
grada. Srpsko prosvjetno i kulturno<br />
društvo “Prosvjeta” Mostar i Srpsko<br />
prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta”<br />
- Gradski odbor Mostar odvojeno<br />
su, sa dva različita programa, odali<br />
počast velikom pjesniku. Podijeljeni<br />
mostarski Srbi odvojeno su položili čak<br />
i cvijeće na grob Alekse Šantića.<br />
Travnik<br />
Travnička Nadbiskupska gimnazija sagrađena je na temeljima<br />
srušene Tophane džamije<br />
Osman Efendi Prčić, Hadži Sulejmanbeg<br />
Cerić, Hadži Salih-aga Bičakčić i<br />
Šerif Efendi Arnautović, navodi se slje-<br />
deća informacija: “U Travniku su jezuiti<br />
oborili novu Tophane džamiju, a na<br />
njenom mjestu podigli svoj samostan i<br />
crkvu”.<br />
Ovako Katolička crkva opisuje prilike<br />
prije i tokom izgradnje Nadbiskupske gimnazije<br />
u Travniku: “Nakon više stoljeća<br />
turske okupacije Bosne i teškog perioda<br />
za njene stanovnike i katoličku Crkvu,<br />
1878. g. Austrougarska monarhija dobiva<br />
mandat za uspostavu svoje vlasti na ovom<br />
području. S dolaskom nove vlasti otvaraju<br />
se mogućnosti za obnovu redovite crkvene<br />
hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Kao<br />
prvi Vrhbosanski nadbiskup imenovan je<br />
dr. Josip Stadler, kojega je čekala veoma<br />
teška zadaća: podizanja nove biskupije.<br />
Jedan od mnogih problema s kojima se<br />
suočio bila je i potreba za osnivanjem<br />
ustanova koje će se baviti odgojem budućih<br />
svećeničkih kandidata. Kao mjesto<br />
izgradnje budućeg dječačkog sjemeništa<br />
izabran je Travnik koji je i u periodu<br />
turske okupacije<br />
bio središte katolika<br />
u Bosni. Nakon<br />
mnogo nevolja (ovo<br />
se odnosi na proces<br />
rušenja novosagrađene<br />
Tophane džamije,<br />
op.a.) i financijskih<br />
poteškoća<br />
počela je s radom 9.<br />
siječnja 1882.”<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
12
Bošnjaci na talasima velikosrpske propagande<br />
Radovan Karadžić i Ratko Mladić imaju visoko<br />
mišljenje o Mirsadu Tokači<br />
Mirsad Tokača, direktor<br />
Informaciono-dokumentacionog<br />
centra BiH po ko zna koji<br />
put se “okoristio” srpskim medijima<br />
u zaštiti od onih koji protiv<br />
njega u Sarajevu vode nekakve<br />
sudske procese za zloupotrebe i finansijske<br />
pronevjere. Kao i uvijek,<br />
Tokača je u zamjenu za medijsku<br />
zaštitu srpskoj javnosti u Republici<br />
Srpskoj ponovo ponudio priču kako<br />
Bošnjaci uvećavaju broj poginulih<br />
tokom agresije te kako je čak 500<br />
živih Bošnjaka<br />
dodano na popis<br />
poginulih<br />
u Srebrenici.<br />
“Tokom svog<br />
istraž ivanja<br />
pronašao sam<br />
oko 500 živih<br />
ljudi za<br />
koje je tvrđeno<br />
do tada da<br />
su ubijeni”.<br />
Ovakve poklone<br />
u Republici<br />
Srpskoj dočekuju<br />
sa velikom<br />
radošću.<br />
Mirsad<br />
Tokača je zbog<br />
Foto islamneta<br />
Sarajevske zimske zgode i nezgode<br />
davanja ovakvih informacija posebno<br />
cijenjen od ljudi kao što su<br />
Radovan Karadžić i Ratko Mladić.<br />
Nije Mirsad Tokača jedini Bošnjak<br />
kojeg “voli i podržava” srpska<br />
javnost od Topole pa do Ravne<br />
Gore. Ima tu još za velikosrpsku<br />
propagandu značajnih autora bombastičnih<br />
izjava kao što je Almir<br />
Džuvo i njegova izjava o 3.000 vehabija.<br />
Tokače, džuve, galijaševići,<br />
ahmetovići, svi su oni, što bi rek’o<br />
Milorad Dodik, njihovi.<br />
Nenad Kecmanović<br />
Durakoviću<br />
o Nijazu<br />
Kecmanovićev<br />
model velikosrpske<br />
muslimanske propagande<br />
Nakon smrti profesora<br />
Nijaza Durakovića u srpskom<br />
listu Press tim povodom<br />
objavljen je komentar profesora<br />
Nenada Kecmanovića. Profesor<br />
Kecmanović je u tom komentaru<br />
iznio neviđenu laž o rahmetli<br />
Nijazu Durakoviću. Naime,<br />
Kecmanović piše da je nekog ljeta<br />
Nijaz Duraković “boravio u<br />
Palestini u kampu za terorističku<br />
obuku Al Fataha”. Zašto je ovaj<br />
velikosrpski ideolog i politički<br />
mentor Milorada Dodika svom<br />
srpskom čitalačkom puku na<br />
ovakav način predstavio Nijaza<br />
Durakovića? Odgovor je jednostavan.<br />
U cijeloj bivšoj Jugoslaviji<br />
Nijaz Duraković je bio poznat kao<br />
okorjeli komunista. Objavljujući<br />
laž da je Duraković bio na obuci<br />
u Palestini, Nenad Kecmanović<br />
vrši bolesnu propagandu protiv<br />
svih Bošnjaka muslimana i to<br />
na taj način da ovom pričom o<br />
Durakovićevoj obuci u Palestini<br />
tjera svoje Srbe da se upitaju “pa<br />
ako je jedan zakleti komunista<br />
kao što je Nijaz Duraković imao<br />
terorističku obuku u Palestini<br />
šta su i za šta su se sve obučili<br />
oni Bošnjaci muslimani koji<br />
svaki dan idu u džamije i koji se<br />
smatraju muslimanima”. Po ovoj<br />
Kecmanovićevoj propagandnopsihološkoj<br />
matrici ovih dana nastupa<br />
i Doris Pack.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
13
Religija i društvo<br />
Bosansko-hercegovački sukob civilizacija<br />
Nema suživota dok druge<br />
ne budemo tretirali i onak<br />
nako<br />
kako sami želimo biti tretirani<br />
Jedno je pisati deklaracije i<br />
povelje o toleranciji i suživotu,<br />
a nešto sasvim drugo je u<br />
praksi pokazati toleranciju<br />
i živjeti suživot. Ovo prvo<br />
uglavnom čine oni koji priču o<br />
toleranciji i suživotu vide kao<br />
najobičniju pragmu i metod<br />
za manipuliranje masama,<br />
a s ciljem ostvarenja<br />
političkih i drugih egoističkih<br />
(nemoralnih) ciljeva. A ovo<br />
drugo je praksa onih kojima<br />
je suživot i tolerancija životni<br />
princip, koji je plod ubjeđenja<br />
i iskrene vjere u Allaha, dž.š.,<br />
i Sudnji dan, i koji ne zavisi<br />
od trenutačnog raspoloženja i<br />
društveno-političke zbilje<br />
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Vjerovatno<br />
V<br />
ne postoji period u<br />
Vjudskoj povijesti u kojem se<br />
Vviše pisalo i govorilo o onome<br />
što se zove tolerancija i suživot, a<br />
da je u isto vrijeme bilo više netolerancije,<br />
mržnje, netrpeljivosti i diskriminacije<br />
među ljudima različitih nacija<br />
i vjera, kao što je to danas. Izgleda da<br />
je upravo u našem vremenu, čuvena<br />
krilatica koju je iznjedrio Zapadni<br />
modernizam: “Homo homini lupus!”-<br />
“Čovjek je čovjeku vuk!”, doživjela svo-<br />
je ovaploćenje i natjerala ljude da koriste<br />
vučiju logiku, po kojoj, prije nego što te<br />
vuci zadave i rastrgaju, i sam se moraš<br />
zaodjenuti vučijom kožom.<br />
Danas o suživotu i toleranciji pišu<br />
i govore političari, sociolozi, filozofi,<br />
teolozi, književnici, pjesnici i znanstvenici<br />
raznih profila. A zbog važnosti<br />
ove problematke, reagirala je i Generalna<br />
skupština UN-a, pa je 1996. godine<br />
pozvala zemlje članice<br />
da ustanove Dan tolerancije<br />
u skladu s Deklaracijom<br />
o principima tolerancije,<br />
koja je potpisana od strane<br />
članica 16. 11. 1995. godine.<br />
Napisane su i izrečene mnogobrojne<br />
definicije tolerancije<br />
i suživota.<br />
Prema UNESCO-voj<br />
definiciji, tolerancija je:<br />
“Poštivanje, prihvaćanje<br />
i uvažavanje bogatstva<br />
različitosti. Temelji se na<br />
znanju, otvorenosti, komunikaciji<br />
i slobodi mišljenja,<br />
savjesti i uvjerenju te<br />
predstavlja harmoniju u<br />
različitostima. Biti tolerantan<br />
znači biti slobodan,<br />
čvrsto se držati svojih<br />
uvjerenja i poštivati da se i<br />
drugi drže svojih, prihvatiti<br />
činjenicu da ljudska bića,<br />
prirodno različita u svojim<br />
religijskim vjerova njima<br />
i ubjeđenjima, govoru,<br />
ponašanju i vrijednostima,<br />
imaju pravo živjeti u miru<br />
i biti kakvi jesu, bez bilo<br />
kakve diskriminacije.’’<br />
Engleski filozof John<br />
Gray koristio je sintagmu<br />
modus vivendi, koju on<br />
definira kao: “potragu za mirnim<br />
suživotom.” (Gray, 2000: 139.).<br />
Dok je, naprimjer, Aristotel govorio<br />
o društvu koje počiva na solidarnosti,<br />
a ne na korisnosti, odnosno na<br />
Govor o<br />
ugroženosti<br />
drugih naroda<br />
od strane<br />
Bošnjaka<br />
u Bosni i<br />
Hercegovini, je<br />
izmišljotina i<br />
velika laž, i on<br />
ne predstavlja<br />
ništa drugu<br />
do ideološku<br />
poruku s<br />
ciljem da se<br />
oklevetaju i<br />
stigmatiziraju<br />
islam i<br />
muslimani.<br />
prijateljstvu koje se može interpretirati<br />
kao građanska solidarnost.” (Nikomahova<br />
etika, 1998: 166.).<br />
Naravno, po ovom pitanju očitovale<br />
su se i sve velike svjetske religije, koje<br />
uče da čovjek mora poštivati tuđu religiju<br />
i tuđa prava i slobode,<br />
i da se ta prava nikada ne<br />
smiju dovesti u pitanje.<br />
Tako je po tumačenju<br />
Općeg religijskog leksikona,<br />
religijska tolerancija:<br />
“Snošljiv stav pripadnika<br />
jedne religije prema<br />
pripadnicima druge religije<br />
i njihovim vjerovanjima.<br />
Opreka joj je religijska netolerancija<br />
ili nesnošljivost.<br />
Religijska tolerancija ovisi<br />
o stupnju univerzalnosti<br />
u učenju neke religije te o<br />
stupnju njezine povezanosti<br />
s društvom, kulturom i<br />
državom. Što je neko religijsko<br />
učenje univerzalnije, to<br />
je veća i njegova tolerantnost.’’<br />
(OPĆI RELIGIJSKI<br />
LEKSIKON, Leksikografski<br />
Zavod “Miroslav Krleža”,<br />
Zagreb, 2002.).<br />
Islam i suživot<br />
Islam potvrđuje postojanje<br />
različitosti i uči nas da<br />
je ona utemeljena na Allahovoj<br />
volji i odredbi. Upravo<br />
Božanska mudrost zahtijeva<br />
da ljudi žive jedni pored<br />
drugih i jedni sa drugima,<br />
sa svim svojim različitostima, jer: Da<br />
je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima<br />
jedne vjere učinio. Međutim,<br />
oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti,<br />
osim onih kojima se Gospodar tvoj smi-<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
14
luje. A zato ih je i stvorio. (Hud, 118.).<br />
I onaj ko želi iskorijeniti onog drugog i<br />
silom okupiti sve ljude oko jedne ideje,<br />
vjere i ideologije, taj se suprotstavlja<br />
Božijoj volji i odredbi.<br />
Muhammed, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, je na Oprosnom hadžu jasno<br />
obznanio da su ljudi u osnovi isti i<br />
da su jednakopravni. On je pred oko<br />
124.000 ashaba, održao svoj historijski<br />
govor u kojem je, između ostaloga,<br />
rekao: “O ljudi! Vaš Gospodar je jedan,<br />
i vaš otac je jedan. Svi ste vi od<br />
Adema, a Adem je od Zemlje. Najbolji<br />
kod Allaha su oni koji su najbogobojazniji.<br />
Nema prednosti Arap nad<br />
nearapom, niti nearap nad Arapom,<br />
niti crveni nad bijelim, niti bijeli nad<br />
crvenim”.<br />
Prvi pisani dokument u povijesti<br />
islama koji govori o poštivanju ljudskih<br />
prava, toleranciji i suživotu, jeste<br />
tzv. Medinska povelja. Naime, pošto<br />
su u Medini, zajedno s muslimanima,<br />
živjeli i Židovi, Muhammed, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, je dao da se napiše<br />
povelja kojom će se regulisati prava<br />
i obaveze građana Medinske države.<br />
Između ostalog, u jednoj od tačaka<br />
Povelje, Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, naredio je da se napiše da su<br />
muslimani i Židovi, “ummetun vahide”<br />
– “jedan narod”, u smislu njihovih<br />
građanskih prava i obaveza.<br />
Evo još nekoliko tačaka Povelje koje<br />
potvrđuju ideju suživota i tolerancije<br />
u islamu:<br />
Član 19 – Svaki Židov koji nas prihvati<br />
imat će našu pomoć i bit ćemo<br />
mu lijep primjer. Nikome se od njih<br />
neće nasilje učiniti niti ćemo se boriti<br />
protiv njih.<br />
Član 27 –Neka Židovi slijede svoju<br />
vjeru, a muslimani svoju.<br />
Član 29 – Židovi će podmirivati<br />
svoje troškove, a muslimani svoje. Oni<br />
su dužni da se međusobno pomažu i<br />
zajednički bore protiv neprijatelja ovog<br />
ugovora. Među njima trebaju vladati<br />
dobri odnosi koji će biti u znaku savjetovanja<br />
i dobročinstva, a ne grijeha i<br />
nasilja.<br />
Član 35 – Ko napusti Medinu<br />
bit će siguran i bezbjedan, ko ostane<br />
u Medini bit će siguran i bezbjedan,<br />
osim onog ko počini zločin.<br />
Član 37 - Ukoliko se od Židova<br />
bude tražilo da s nekim zaključe mir<br />
i da ga potpišu, oni će ga zaključiti i<br />
poštovati. Tako će postupiti i muslimani<br />
ako to od njih zatraže Židovi,<br />
osim ako se ne radi o napadu na vjeru.<br />
I kao što je islam zabranio nasilno<br />
prevjeravanje, isto tako je zabranio<br />
mješanje u unutrašnje stvari, crkve i<br />
druge vjerske zajednice. To potvrđuje<br />
garancija koju je Muhammed, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, dao kršćanima<br />
Nedžrana, a koja se odnosi na slobodu<br />
vjerovanja i nemiješanja u unutrašnju<br />
politiku Crkve. S tim u vezi: “Muhammed,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
napisao je pismenu garanciju biskupu<br />
u Nedžranu i njegovoj biskupiji u kojoj<br />
stoji da oni slobodno raspolažu onim<br />
što je u njihovom posjedu, bilo malo ili<br />
puno, i da su njihove crkve i drugi vjerski<br />
objekti i svećenstvo, pod Allahovom<br />
zaštitom i zaštitom Njegovog Poslanika.<br />
Muslimani nikada neće, u ime kršćana,<br />
mijenjati i postavljati biskupe niti druge<br />
svećenike.” (Ibn Sa’d,<br />
Tabekatul-kubra, I/266.).<br />
U skladu s islamskim<br />
učenjem i svojom zadaćom<br />
i Islamska zajednica u<br />
Bosni i Hercegovini objavila<br />
je platformu pod nazivom:<br />
“Platforma Islamske<br />
zajednici u Bosni i Hercegovini<br />
za dijalog”, u kojoj<br />
se, između ostaloga, kaže:<br />
“U međuvjerskom dijalogu<br />
moraju se poštivati prava<br />
drugih, izbjegavati negativan<br />
govor o drugim i afirmirati<br />
vrijednosti tolerancije i<br />
prakse komšijskog suživota<br />
u BiH.”<br />
Naravno,<br />
ovo su riječi<br />
istinskih i<br />
objektivnih<br />
učenjaka, čiji<br />
posao nije bio,<br />
kao što to rade<br />
srpsko-hrvatski<br />
nacionalisti i<br />
neki kardinali<br />
i vladike, da<br />
falsificiraju<br />
povijest i<br />
gledaju šta se<br />
nazire u daljini,<br />
već da gledaju<br />
ono što je pred<br />
njima i što je<br />
jasno kao dan.<br />
Baška riječ, baška djelo<br />
Međutim, jedno je pisati deklaracije<br />
i povelje o toleranciji i suživotu, a nešto<br />
sasvim drugo je u praksi pokazati toleranciju<br />
i živjeti suživot. Ovo prvo uglavnom<br />
čine oni koji priču o toleranciji<br />
i suživotu vide kao najobičniju pragmu<br />
i metod za manipulisanje masama, a<br />
s ciljem ostvarenja političkih i drugih<br />
egoističkih (nemoralnih) ciljeva. A ovo<br />
drugo je praksa onih kojima je suživot<br />
i tolerancija životni princip, koji je<br />
plod ubjeđenja i iskrene vjere u Allaha,<br />
dž.š., i Sudnji dan, i koji ne zavisi od<br />
trenutačnog raspoloženja i<br />
društveno-političke zbilje.<br />
Zato kažemo da je<br />
stotinu puta bolje živjeti<br />
suživot i toleranciju bez<br />
ijedne deklaracije o tome,<br />
nego imati stotinu dokumenata<br />
o suživotu, a živjeti<br />
u ambijentu netolerancije,<br />
moralne hipokrizije i diskriminacije.<br />
Još je gore<br />
deklarativno se zalagati za<br />
suživot i toleranciju, a javno<br />
i tajno raditi na njenom<br />
rušenju, na destabilizaciji<br />
i kvarenju međuljudskih<br />
odnosa, namjernim i svjesnim<br />
proizvođenjem krize u<br />
Vladika i nadbiskup, lice i naličje lažnog suživota u BiH<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
15
Španjolski<br />
pisac Blasko<br />
Ibanez piše:<br />
“Bio je to,<br />
uistinu,<br />
civlizacijski,<br />
a nikako,<br />
osvajačkoimperijalistički<br />
pohod. Sinovi<br />
islamske<br />
civilizacije<br />
nisu ni jednog<br />
trenutka<br />
odustali od<br />
vrline koja se<br />
zove sloboda<br />
savjesti, a koja<br />
simbolizira<br />
stub na kojem<br />
počiva veličina<br />
i svetost prava<br />
svih naroda”.<br />
Krst suživota i tolerancije iznad Mostara<br />
O čemu se zapravo radi?<br />
Radi se o tome da nas, oni<br />
koji su nas ubijali, silovali,<br />
palili i protjerivali, koji su<br />
nad nama počinili najveći<br />
genocid pred kraj prošlog<br />
milenija, sada okrivljuju i za<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
16<br />
društvu kako bi se opravdala<br />
vlastita šovinističkodiskriminatorska<br />
politika,<br />
kao što to čine pojedini<br />
predstavnici iz srpskog i<br />
hrvatskog naroda u BiH,<br />
poput Milorada Dodika,<br />
vladike Grigorija i drugih<br />
srpskih nacionalista, te<br />
hrvatskih nacionalista i kardinala<br />
Vinka Puljića, koji<br />
ne prestaje dezavuirati bh.<br />
javnost permanentinim lamentiranjem<br />
nad sudbinom<br />
hrvatskog naroda kojem se,<br />
navodno, čini nepravda i<br />
koji živi u ozračju netolerancije<br />
i diskriminacije od<br />
strane Bošnjaka.<br />
Da ne bi bilo nikakvih<br />
nedoumica, želimo kazati<br />
da ovaj tekst nije namijenjen<br />
srpsko-hrvatskim nacionalistima,<br />
nit živimo u<br />
iluzijama da bi se oni, nakon<br />
silnih činjenica koje ih demantiraju,<br />
mogli postidjeti i popraviti, jer<br />
da to hoće ne bi svjesno radili to što<br />
rade. Mi ovim tekstom želimo djelovati<br />
na svijest Bošnjaka, a prije svega<br />
bošnjačkih političara koji i šakom i kapom<br />
prodaju našu državu i Bošnjački<br />
narod i koji ama baš ništa ne čine na<br />
zaustavljanju ratno-huškačke retorike<br />
i opasnog klero-nacionalističkog cunamija<br />
prije nego nas njegov smrtonosni<br />
val proguta. Upućen je također i<br />
onim bošnjačkim medijima koji su<br />
saučesnici i pomagači onima koji se<br />
na sve moguće načine izigravaju sa<br />
bošnjačkom žrtvom, našom vjerom i<br />
kulturom, i koji na taj način doprinose<br />
rušenju naše domovine Bosne i Hercegovine.<br />
diskriminaciju, netoleranciju<br />
i ugrožavanje temeljnih<br />
ljudskih prava i sloboda u<br />
BiH. Da paradoks bude još<br />
veći, napadaju nas tamo<br />
gdje smo od pamtivijeka bili<br />
najjači i u čemu smo bili superiorni,<br />
želeći nam zanegirati<br />
i oduzeti ono što je bio<br />
i ostao naš zaštitni znak, i u<br />
ratu i u miru.<br />
Uistinu treba biti moralna<br />
ništica pa svjesno negirati<br />
faktičko stanje u našoj<br />
državi, kao i negirati historijske<br />
činjenice po pitanju<br />
tolerancije i suživota. Naime, na osnovu<br />
čega neko može tvrditi da je islam,<br />
odnosno muslimani skloni nasilju, i<br />
da mogu bilo kome prijetiti islamom.<br />
Kako se može tvrditi tako nešto kada<br />
se zna da su najveća zla na svijetu,<br />
kao što su inkvizicije, naročito ona u<br />
Španiji gdje je Katolička crkva potpuno<br />
istrijebila muslimane i Jevreje,<br />
zatim krstaške ratove, koje je škotski<br />
historičar William Robertson, autor<br />
kapitalnog djela Povijest vladavine<br />
Karla V, nazvao “veleljepnim spomenicima<br />
ljudskog bezumlja”, holokaust,<br />
savremene masakre i genocid<br />
od Bosne i Hercegovine, do Palestine,<br />
Afganistana, Iraka i Čečenije, počinili<br />
nemuslimani, tačnije kršćani i Židovi,<br />
i da vascijeli dunjaluk pati zbog njihovog<br />
zuluma i zločina? I ono što je<br />
važno naglasiti jeste to da je iza navedenih<br />
zlodjela stajala zvanična politika<br />
i crkvene, odnosno vjerske zajednice.<br />
Osim toga, najveći kršćanski umovi,<br />
na osnovu historijskih činjenica,<br />
potvrdili su muslimanima, tolerantnost,<br />
samilost i humanost, i to onda<br />
kada su muslimani bili u ulozi osvajača.<br />
Zar postoji bolji argument i satisfakcija<br />
od toga da tvoju dobrotu potvrdi neko<br />
ko pripada kulturno-civilzacijskom<br />
krugu koji je počinio stravične zločine<br />
i genocid nad muslimanima širom svijeta.<br />
Stoga ćemo navesti neke od tih<br />
izjava.<br />
Francuski naučnik, Gustav Le Bon<br />
(1841.-1931.) u svojoj knjizi “Civilizacija<br />
Arapa”, napisao je: “Istina je da<br />
svijet nije upamtio samilosnije i tolerantnije<br />
osvajače od Arapa, niti tolerantnije<br />
vjere od islama.” (Civilizacija<br />
Arapa, str. 605.).<br />
Govoreći o odnosu muslimana kao<br />
pobjednika prema poraženim narodima,<br />
francuski mislilac, Emile Dermenghem,<br />
rekao je: “Kur’an i Poslanikova<br />
tradicija su ispunjeni uputstvima<br />
o toleranciji, i prvi muslimanski osvajači<br />
su se u potpunosti držali tih uputstava.<br />
Kada je halifa Omer ušao u Kuds on<br />
je izdao naređenje muslimanima da ne<br />
smiju biti uzrok bilo kakvog uznemiravanja<br />
kršćana i njihovih crkava. A kada<br />
ga je tadašnji patrijarh pozvao da obavi<br />
muslimansku molitvu (namaz) u crkvi<br />
El-Kijame, on je to glatko odbio. Svoje<br />
odbijanje da klanja namaz u crkvi, halifa<br />
Omer pravdao je bojazni da to muslimani<br />
poslije njega pogrešno ne shvate<br />
i da ne uzurpiraju kršćansku crkvu.”<br />
(The Life Of Mahomet).
Vil Djurant (1885.-1981.), američki<br />
pisac, historičar i filozof, rekao je:<br />
“Štićenici islamske države: kršćani,<br />
Židovi, zoroastrijanci i sabejci, koji su<br />
živjeli pod islamskom vlašću u vrijeme<br />
emevijske dinastije, uživali su toliki<br />
stepen tolerancije da je to nezapamćeno<br />
u kršćanskim zemljama u ovom vremenu.”<br />
(Priča o civilizaciji, XI/131.).<br />
Španjolski pisac Blasko Ibanez (1867.-<br />
1928.) u svojoj knjizi U sjeni katedrale, o<br />
muslimanskom osvajanju Španije, između<br />
ostalog, piše: “Bio je to, uistinu, civlizacijski,<br />
a nikako, osvajačko-imperijalistički<br />
pohod. Sinovi islamske civilizacije nisu<br />
ni jednog trenutka odustali od vrline koja<br />
se zove sloboda savjesti, a koja simbolizira<br />
stub na kojem počiva veličina i svetost<br />
prava svih naroda. U svakom mjestu koje<br />
su osvojili, Arapi su prihvatili postojanje<br />
kršćanskih crkava i židovskih sinagoga.<br />
Džamija nije zazirala niti se bojala bogomolja<br />
onih vjera koje je zatekla u Španiji.<br />
Priznala im je pravo na postojanje,<br />
nastanivši se tik u njihovom komšiluku,<br />
bez imalo zavidnosti i želje da nad njima<br />
vlada.’’ (U sjeni katedrale, str. 64.).<br />
Ako laže koza ne laže rog<br />
Naravno, ovo su riječi istinskih i<br />
objektivnih učenjaka, čiji posao nije<br />
bio, kao što to rade srpsko-hrvatski<br />
nacionalisti i neki kardinali i vladike,<br />
da falsificiraju povijest i gledaju šta se<br />
nazire u daljini, već da gledaju ono što<br />
je pred njima i što je jasno kao dan.<br />
Tim nacionalistima jednostavno nije<br />
stalo do istine, već po svoj prilici oni<br />
svojim djelovanjem nastoje da stvore<br />
ideološko-političku podlogu za novi<br />
genocid i nove pokolje.<br />
Ako nije tako, kako onda Milorad<br />
Dodik može kazati da u Sarajevu, Srbi<br />
ne mogu kupiti novine na kiosku, a da<br />
ne budu šikanirani od strane Bošnjaka,<br />
ili kako je moguće da kardinal Puljić i<br />
neke časne sestre govore da im je u Sarajevu<br />
ugrožena sigurnost, kad dobro<br />
znaju da su u toku agresije i najsvirepijih<br />
zločina nad Bošnjacima od strane<br />
i četnika i ustaša, svi Srbi i Hrvati, a<br />
posebno svećenici, mogli slobodno hodati<br />
po Sarajevu i drugim gradovima<br />
koji su bili pod kontrolom Armije<br />
Bosne i Hercegovine, a kamo li da to<br />
danas u miru ne smiju?! O kakvom<br />
to suživotu i poštivanju ljudskih prava<br />
imaju pravo govoriti oni koji su porušili<br />
sve džamije po Bosni i Hercegovini<br />
gdje je njihova zločinačka noga mogla<br />
doći, i koji su oteli zemlju starici Fati<br />
Orlović i u njenom dvorištu sagradili<br />
crkvu, čiji ostanak na tom mjestu brani<br />
i zvanična Pravoslavna crkva i srpska<br />
vlast u RS-u i veći dio srpskog naroda?!<br />
Katolički školski centar u Zenici, stvarno<br />
Ili, zar o toleranciji i suživotu imaju<br />
pravo i obraza govoriti oni Hrvati i<br />
njihove političke i vjerske vođe koji su<br />
u najodsutnijem trenutku zabili nož u<br />
leđa Bošnjacima i državi Bosni i Hercegovini,<br />
koja ih je onda za tu veleizdaju<br />
nagradila konstitutivnošću hrvatskog<br />
naroda iako je taj narod manjina u BiH?!<br />
Za razliku od takvih Hrvata, Bošnjaci<br />
u Hrvatskoj nisu imali dileme šta im<br />
je raditi onda kada je srbo-četnička armada<br />
izvršila agresiju na Hrvatsku, ali i<br />
pored toga, oni za svoj patriotizam nisu<br />
ni blizu nagrađeni koliko bosanski Hrvati<br />
za izdaju svoje države.<br />
Bezbroj je drugih primjera koji<br />
svjedoče da toleranciju i suživot u BiH ne<br />
narušava niko drugi do oni koji su ih rušili<br />
od ‘92. do ‘95. godine prošlog stoljeća.<br />
To se naprimjer vidi i na osnovu<br />
broja uposlenika u nekim javnim<br />
ustanovama u Bosni i Hercegovini.<br />
Mi smo samo ovlaš zavirili u spiskove<br />
nastavnog osoblja na Univerzitetima<br />
u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru<br />
i Zenici, želeći provjeriti koliko<br />
recimo dekana Srba i Hrvata ima na<br />
sarajevskim, tuzlanskim i zeničkim<br />
fakultetima, a koliko opet ima dekana<br />
Bošnjaka na banjalučkim i mostarskim<br />
fakultetima, odnosno na Sveučilištu u<br />
Mostaru. Pa smo se uvjerili da su na pet<br />
sarajevskih fakluteta: Pravnom, Filozofskom,<br />
Ekonomskom, Muzičkoj akademiji,<br />
Fakultetu zdravstvenih studija,<br />
dekani Srbi, odnosno Hrvati, Zatim<br />
u Tuzli na dva fakulteta: Fakultetu<br />
tjelesnog odgoja i Akademiji dramskih<br />
umjetnosti. Prodekana za nastavu i<br />
predavača na svim fakultetima u Sarajevu,<br />
Tuzli i Zenici ima mnoštvo i njih<br />
nismo ni brojali. Međutim, u Banja<br />
Luci ni na jednom fakultetu dekan nije<br />
Bošnjak. I ne samo to, već na kilometarski<br />
dugim spiskovima nastavnog<br />
osoblja nećete naći ni jednog predavača<br />
Bošnjaka, kao ni na Sveučilištu u Mostaru,<br />
osim prodekana za znanost na<br />
Fakultetu strojarstva i računarstva. O<br />
drugim prosvjetnim ustanovama, osnovnim<br />
i srednjim školama, kao i drugim<br />
javnim ustanovma, da i ne govorimo.<br />
O tome bi bilo dobro napisati<br />
istraživački rad koji bi sigurno otkrio<br />
frapantne podatke i pravu sliku tolerancije<br />
i suživota u Bosni i Hercegovini.<br />
Zatim, da li katolički školski centri<br />
u gradovima sa Bošnjačkom većinom:<br />
Sarajevo, Zenica, Travnik, Tuzla,<br />
Bihać, svjedoče o bošnjačkoj toleranciji<br />
ili netoleranciji, i može li se i zamisliti<br />
otvaranje islamskih školskih<br />
centara (ne u Grudama i Širokom Brijegu,<br />
jer je to nemoguća misija), već u<br />
zapadnom Mostaru, Čapljini, Stocu,<br />
Banja Luci, Prijedoru, i kakav bi epilog<br />
imala ta priča o islamskim školskim<br />
centrima u gradovima sa hrvatskom<br />
ili srpskom većinom. Nažalost, mi<br />
već znamo kakav. Isti onakav kakav<br />
je imala i muslimanska kuća u Livnu<br />
koju su Hrvati srušili, iako su muslimani<br />
u toj kući željeli samo obavljati<br />
namaz, ništa više. Nije se tu radilo o<br />
“novim muslimanima”, koje recimo<br />
kardinal Vinko Puljić nije prije viđao<br />
po BiH, niti su tamošnji muslimani<br />
imali namjeru organizirati bilo kakve<br />
“kampove” za obuku, osim obavljanja<br />
namaza. No, taj objekat je ipak bio<br />
srušen, a iza tog rušenja najvjerovatnije<br />
stoji Katolička crkva, jer da nije<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
17
tako njeno rukovodstvo bi spriječilo taj<br />
svojevrsni vandalizam i demonstraciju<br />
netolerancije i diskriminacije nad drugim<br />
i drugačijim. Mi ovim ne želimo<br />
da prigovaramo zbog naše tolerancije<br />
prema našim komšijama, niti želimo<br />
kazati kako na njihovu netoleranciju<br />
treba uzvraćati istom mjerom. Bože<br />
sačuvaj! Mi samo iznosimo činjenice<br />
kojima se mi ponosimo, i naravno ne<br />
kažemo da trenutna situacija ne može<br />
i ne treba biti još bolja i pozitivnija i<br />
da među Bošnjacima nema ekstremista<br />
koji remete suživot i koji su prije<br />
svega problem nama muslimanima,<br />
pa onda svima ostalima. Ali, kažemo<br />
da iza njih ne stoji zvanična bošnjačka<br />
politika niti Islamska zajednica, i oni<br />
i njihova zlodjela se ne smiju instrumentalizirati<br />
i ni u kakvom kontekstu<br />
dovoditi u vezu sa islamom.<br />
Ne podnosimo ih jer su drugačiji<br />
Islamski kulturni centar u zapadanom Mostaru, pardon u Sarajevu<br />
Netolerancija koju pokazuju neke<br />
političke i vjerske vođe iz srpskog i<br />
hrvatskog naroda, posebno je izražena<br />
prema muslimanima praktičarima<br />
koji insistiraju i očekuju od drugih<br />
da ih prihvate kao muslimane sa svim<br />
njihovim obilježjima. Ne radi se ovdje<br />
samo o “novim muslimanima” ili tzv.<br />
vehabijama, već se ta netolerancija ponajprije<br />
pokazuje prema Islamskoj zajednici<br />
kojoj se ne dozvoljava da radi<br />
svoj posao i kojoj uporno neki kardinali,<br />
vladike i srpsko-hrvatski političari,<br />
pokušavaju određivati teološke tokove,<br />
upravljati tim tokovima i nametati nekakve<br />
svoje interpretacije islama, što je<br />
vrhunac netolerancije i bahatosti.<br />
A što se tiče novih muslimana, indikativno<br />
je to da se u principu naglasak<br />
stavlja na njihov izgled, a ne na ponašanje,<br />
osim kada neki ekstrem koji po<br />
svom izgledu liči na tzv. vehabije, napravi<br />
incident koji se onda obavezno<br />
generalizira. Takve izjave daju ne samo<br />
intelektualci i neke političke i vjerske<br />
vođe iz reda Srba i Hrvata, već i obični<br />
građani, i zanimljivo je da svi oni,<br />
dosljedno i dostojanstveno slijeđenje<br />
islamskih propisa od strane tih “novih<br />
muslimana”, najčešće nazivaju drskošću<br />
i agresivnošću. Potpuno se u drugi<br />
plan stavlja njihovo ponašanje i odnos<br />
prema nemuslimanima. Upravo je na to<br />
nedavno skrenuo pažnju Predrag Matvejević<br />
svojim retoričkim smicalicama,<br />
konstatirajući kako bi reis Cerić mogao<br />
zaustaviti neke manifestacije, aludirajući<br />
na tzv. vehabije koji: “Dobiju malo<br />
para da izađu petkom. Ne treba to našim<br />
muslimanima.” Umjesto toga, on<br />
se zalaže za “umjereni” islam kakav je<br />
nametnulo Otomansko carstvo, a u isto<br />
vrijeme, kojeg li cinizma, priznaje da<br />
su četnici poklali upravo te “umjerene”<br />
muslimane diljem Bosne i Hercegovine.<br />
Otkrio je on i zašto je protiv “novih muslimana”,<br />
koji su drugačiji (jer su čvrsti u<br />
vjeri, ponosni i odvažni), kada je kazao<br />
da neće zaboraviti da je “Kemal Ataturk<br />
na konju ujahao u džamiju da bi pokazao<br />
da neće vladati imami i muftije, već<br />
zakon. A vjera treba biti slobodna”. Dakle,<br />
po Matvejeviću, vjera (islam) treba<br />
biti slobodna, al’ pod nogama konja<br />
raznoraznih nacionalista i islamofoba u<br />
Bosni i Hercegovini. Sličnom logikom,<br />
kako smo kazali, služe se i obični građani,<br />
Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini,<br />
čak i onda kada im njihove komšije tzv.<br />
vehabije čine dobročinstvo i pomažu<br />
kao najbliži rod. Sjetimo se šta je novinarima<br />
kazala Srpkinja iz sela kod Kalesije<br />
gdje se masovno doseljavaju tzv. vehabije.<br />
Iako joj komšija “vehabija” čini<br />
dobročinstvo, čuva kuću i hrani perad<br />
kad je ona odsutna, ona, potvrđujući<br />
sve to, ipak na kraju konstatira: “Al’ oni<br />
su drugačiji”. Eto, u tome je problem.<br />
Antimuslimansko raspoloženje se širi u<br />
Evropi, a posebno u Bosni i Hercegovini<br />
gdje su muslimani većina, samo zato<br />
što su muslimani praktičari drugačiji i<br />
ne uklapaju se u kršćansku sliku i viziju<br />
Evrope.<br />
Zbog svega toga kažemo da je govor<br />
o ugroženosti drugih naroda od<br />
strane Bošnjaka u Bosni i Hercegovini<br />
izmišljotina i velika laž, i on ne predstavlja<br />
ništa drugu do ideološku poruku s<br />
ciljem da se oklevetaju i stigmatiziraju islam<br />
i muslimani. Takvo djelovanje ne ide<br />
u prilog ideji suživota, već je praktična<br />
primjena i manifestacija nakaradne huntingtonovske<br />
ideje o sukobu civilizacija,<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
18<br />
o sukobu sa drugim i drugačijim.<br />
Jer, kako graditi suživot sa ljudima<br />
koji prvo napadaju i klevetaju muslimane,<br />
pa se onda pravdaju i govore kako<br />
njihov govor i poruku mediji nisu shvatili<br />
niti vjerodostojno prenijeli. Pogađate,<br />
mislimo na kardinala Puljića i časnu sestru<br />
Ivanku, koji, što je još gore, nakon<br />
govora mržnje prave zamjenu teza, pa<br />
kažu kako je zbog novinara časna sestra<br />
imala neugodnosti, umjesto da priznaju<br />
da sami sebi prave neugodnosti svojim<br />
govorom i odnosom prema drugima.<br />
Kao da mi ne znamo da oni svojim<br />
govorom mržnje samo ispituju teren, pa<br />
ako vide da s druge strane nema reakcija,<br />
oni će nastaviti, a ako bude reakcija,<br />
onda slijedi pravdanje u stilu niste vi to<br />
dobro razumjeli. Konstantno etiketirenje<br />
i klevetanje muslimana u Bosni i Hercegovini,<br />
u javnom diskursu ima za cilj<br />
omalovažiti cjelokupnu islamsku praksu<br />
i podrgrijavati sukobe, a ne suživot. Kakav<br />
je to suživot ako će meni komšija nemusliman<br />
određivati hoću li se brijati ili<br />
ne, hoću li nositi duge ili kratke hlače,<br />
hoću li ići u džamiju ili ne, hoću li javno<br />
govoriti o svojoj vjeri kao najvećem<br />
prioritetu u mom životu i slično. Nema<br />
istinskog suživota dok god se o ljudima<br />
prosuđuje na osnovu njihove boje kože i<br />
vjere, a ne na osnovu njihovog karaktera.<br />
I dok se ne primijeni univerzalni princip<br />
koji nudi moralni osnov za suživot,<br />
a to je da druge tretiramo onako kako bi<br />
željeli da sami budemo tretirani, kako je<br />
to lucidno zaključio i poentirao Martin<br />
Luther King, rekavši: “Uhvaćeni smo u<br />
mrežu uzajamnosti. Ja ne mogu biti ono<br />
što treba da budem, dok ti nisi ono što<br />
treba da budeš.” (Martin Luther King,<br />
Snaga da se voli, str.4.).
Politika i država<br />
Šta nam radi stranačka platforma SDA - SDP<br />
Prokletstvo bošnjačk ošnjačke politike<br />
Ponašanje bošnjačkih<br />
političara prije, u toku i<br />
nakon izglasavanja Zakona<br />
o popisu stanovništva i<br />
Zakona o ličnim kartama<br />
daje nam pravi uvid ko su<br />
i kakvi su danas ti naši,<br />
bošnjački političari. Najbolji<br />
opis današnjih bošnjačkih<br />
političara u zadnje vrijeme<br />
dao je, vjerovali ili ne,<br />
Milorad Dodik. “... Da želim<br />
loše bošnjačkom narodu<br />
trebao bih da stanem u<br />
bilo kakvoj polemici sa<br />
bošnjačkim političkim<br />
strukturama i da bošnjački<br />
narod prepustim njima, jer<br />
su dovoljno sposobni da<br />
unište taj narod. Političari<br />
koji nemaju viziju za narod<br />
najveće su prokletstvo<br />
Bošnjaka”, rekao je Milorad<br />
Dodik krajem decembra<br />
prošle godine<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Snježna mećava zaledila je<br />
cijelu Bosnu i Hercegovinu.<br />
Sve izgleda kao da se ponovo<br />
zaratilo. Bosanci i Hercegovci<br />
ovih dana imaju samo jednu želju, da<br />
prežive ovaj ledeni februar i dočekaju<br />
bolje dane. Svi ostali problemi, koji<br />
svih ovih postratnih godina opterećuju<br />
bosanskohercegovačko društvo,<br />
pali su u zaborav. Tako je u zaborav<br />
pao i još jedan veliki poraz bošnjačke<br />
politike koji se dogodio pred sami<br />
početak spomenute zimske mećave<br />
kada su bošnjački političari iz redova<br />
SDA i SDP-a dali svoj glas za pogubni<br />
Zakon o popisu stanovništva i Zakon<br />
o ličnim kartama i na taj način<br />
omogućili srpskoj politici ispunjenje<br />
njihovog višegodišnjeg cilja.<br />
Političari bez vizije<br />
Ponašanje bošnjačkih političara<br />
prije, u toku i nakon izglasavanja Zakona<br />
o popisu stanovništva i Zakona<br />
o ličnim kartama daje nam pravi<br />
uvid ko su i kakvi su danas ti naši,<br />
bošnjački političari. Najbolji opis<br />
današnjih bošnjačkih političara<br />
u zadnje vrijeme dao<br />
je, vjerovali ili ne, Milorad<br />
Dodik. “... Da želim loše<br />
bošnjačkom narodu trebao<br />
bih da stanem u bilo kakvoj<br />
polemici sa bošnjačkim političkim<br />
strukturama i da<br />
bošnjački narod prepustim<br />
njima, jer su dovoljno sposobni<br />
da unište taj narod.<br />
Političari koji nemaju viziju<br />
za narod najveće su prokletstvo<br />
Bošnjaka”, rekao<br />
je Milorad Dodik krajem<br />
decembra prošle godine.<br />
Upravo je poraz bošnjačke<br />
politike na Zakonu o popisu<br />
stanovništva i Zakonu<br />
o ličnim kartama najbolji<br />
pokazatelj da je Milorad<br />
Dodik precizno i tačno<br />
opisao bošnjačke političare<br />
i ono šta nas Bošnjake<br />
u budućnosti očekuje sa<br />
njima.<br />
Politički predstavnici<br />
Srba iz Republike Srpske<br />
tri godine su uporno i ultimativno<br />
zahtijevali da se usvoji Zakon<br />
o popisu stanovništva u kojem<br />
će se popisivati samo državljani Bosne<br />
i Hercegovine koji imaju prebivalište<br />
ili boravište u Bosni i Hercegovini,<br />
da se građani izjasne o etničkoj<br />
pripadnosti, jeziku i vjeroispovijesti,<br />
da član 48, koji je kao i u Ustavu Bosne<br />
i Hercegovine i entiteta predviđao<br />
da do okončanja povratka osnov<br />
formiranja vlasti na svim nivoima<br />
bude etnička struktura stanovništva<br />
iz popisa 1991. godine, ne može biti<br />
dio ovog zakona. Milorad Dodik je<br />
pune tri godine kočio svaki napredak<br />
Bosne i Hercegovine dok se ne<br />
usvoji njegov prijedlog ovog zako-<br />
Zakone<br />
o popisu<br />
stanovništva,<br />
ličnim kartama<br />
izabrali smo<br />
kao slikovit<br />
primjer<br />
prokletstva<br />
aktuelne<br />
bošnjačke<br />
politike. Slična<br />
je situacija i u<br />
slučaju brojnih<br />
drugih zakona.<br />
Bošnjački<br />
političari korak<br />
po korak gube<br />
ono što su<br />
hrabri patrioti<br />
odbranili<br />
tokom agresije<br />
na Bosnu i<br />
Hercegovinu.<br />
na. Isto tako, bošnjačke političke<br />
stranke, prije svega SDA i SDP su tri<br />
godine kategorički bili protiv usvajanja<br />
ovakvog zakona. Tokom tih<br />
godina ovako su govorili Sulejman<br />
Tihić i njegovi politički i stranački<br />
istomišljenici: “SDA neće glasati za<br />
Zakon o popisu stanovništva niti u<br />
Vijeću ministara BiH niti u parlamentu<br />
BiH”, rekao je jučer Tihić za<br />
Nezavisne, podsjetivši kako se SDA<br />
ranije protivila popisu stanovništva<br />
jer bi, bez snažne<br />
podrške okončanju procesa<br />
povratka, značio legalizaciju<br />
etničkog čišćenja.<br />
“Revidirana strategija provedbe<br />
Aneksa 7 Daytonskog<br />
mirovnog sporazuma,<br />
kreditno zaduženje od 500<br />
milijuna KM za pomoć povratku<br />
izbjeglih i raseljenih<br />
te popis stanovništva dio<br />
su istog paketa i jedno bez<br />
drugog ne ide”. Sredinom<br />
2010. godine, Klub poslanika<br />
SDA u Parlamentu<br />
BiH svoju podršku Zakonu<br />
o popisu stanovništva<br />
uvjetovao je ispunjavanjem<br />
zahtjeva koje je utvrdilo<br />
Predsjedništvo ove stranke,<br />
a to je da se njime obuhvate<br />
izbjeglice i raseljena<br />
lica, odnosno svi državljani<br />
BiH, da se do sredine<br />
ove godine obezbijedi oko<br />
500 miliona KM za povratak,<br />
te da se rezultati<br />
popisa primjenjuju nakon<br />
općih izbora 2014. godine, odnosno<br />
nakon pune implementacije Aneksa<br />
sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma.<br />
Šef Kluba poslanika SDA u<br />
Predstavničkom domu Bakir Izetbegović<br />
rekao je da je saglasan da BiH<br />
treba popis zbog pristupa evropskim<br />
fondovima, ali da ova stranka neće<br />
podržati predloženi zakon bez ispunjavanja<br />
navedenih uvjeta.<br />
“Popis stanovništva potreban je<br />
BiH kao statistička, ekonomska i razvojna<br />
kategorija, ali ne na način na<br />
koji ga je predložilo Vijeće ministara,<br />
mimo volje ministara Bošnjaka.<br />
To nije zakon o popisu stanovništva,<br />
nego zakon koji legalizira genocid i<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
19
etničko čišćenje. Tražimo da<br />
se popisuju državljani BiH<br />
prema mjestu prebivališta,<br />
tamo gdje imaju ličnu kartu,<br />
bez obzira da li se nalaze u<br />
mjestu prebivališta na dan popisa”,<br />
rekao je nedavno Šefik<br />
Džaferović, poslanik SDA u<br />
Parlamentu BiH. A generalni<br />
sekretar SDA Amir Zukić je<br />
nekada ovako govorio: “SDA<br />
je apsolutno protiv izjašnjavanja<br />
o jeziku, nacionalnoj i<br />
vjerskoj pripadnosti, na popisu<br />
građani se trebaju evidentirati<br />
kao – građani”. I na kraju<br />
citiramo platformu SDP -<br />
SDA, glavni dokument o ponašanju<br />
SDA i SDP kao koalicionih<br />
partnere u vođenju<br />
politike. Platformom je predviđeno...<br />
Popis stanovništva<br />
trebalo bi da bude proveden<br />
2011., s tim da se podaci o etničkoj<br />
strukturi prema popisu<br />
iz 91., primjenjuju do okončanja<br />
pregovora sa Evropskom<br />
unijom o sticanju statusa punopravnog<br />
članstva”.<br />
Istina sa više strana<br />
Pune tri godine bošnjačke<br />
političke stranke su kategorički<br />
poštivale svoje principe<br />
o popisu stanovništva. A<br />
onda, početkom februara ove<br />
godine SDA i SDP odustaju<br />
od svih svojih zahtjeva o popisu stanovništva<br />
i prihvataju sve ono što je<br />
Milorad Dodik tražio. Samo nekoliko<br />
dana nakon ovog povlađivanja<br />
zahtjevima srpske politike iz RS-a,<br />
SDA i SDP su još jednom pokleknuli<br />
i prihvatili Dodikov zakon o<br />
ličnim kartama kojim je predviđeno<br />
da se uvede entitetsko državljanstvo.<br />
Nekoliko dana prije usvajanja Zakona<br />
o ličnim kartama iz SDA su<br />
stizali ovakvi stavovi: “Mi smo to<br />
pitanje već jednom riješili i to prije<br />
deset godina. Mislim da oni koji<br />
sada ponovno otvaraju, to rade s ciljem<br />
kako bi se proizvodili problemi.<br />
Sasvim je dovoljno da u ličnoj<br />
karti stoji državljanstvo BiH, jer<br />
uvođenje entitetskog otvara brojna<br />
pravna pitanja”.<br />
Nakon što je pristala na ultimatum<br />
Milorada Dodika oko popisa<br />
stanovništva i ličnih karata, SDA je<br />
organizirala pres konferenciju sa koje<br />
je zabrinutoj javnosti poručila: “Niko<br />
neće biti zadovoljan rezultatima popisa<br />
stanovništva, ali moramo se suočiti<br />
sa istinom”.<br />
Istina koju nam nudi<br />
bošnjačka politika u stranačkim<br />
licima i djelima<br />
koalicije SDA - SDP i sa<br />
kojom se moramo suočiti<br />
ima mnogo strana. Jedna<br />
strana istine je da su srpski<br />
političari iz Republike<br />
Srpske, nakon ovih poraza<br />
bošnjačke politike, konačno<br />
shvatili koju političku<br />
taktiku trebaju slijediti.<br />
Ucjene i prijetnje su taktika<br />
pred kojom će bošnjački<br />
političari na kraju<br />
uvijek popustiti (Slikovit<br />
opis kako bošnjačka politika<br />
popušta pred ucjenama<br />
koje dolaze iz Republike<br />
Srpske izrekla je FTV u 2.<br />
dnevniku nakon usvajanja<br />
Zakona o ličnim kartama.<br />
Naime, pokušavajući<br />
opravdati poraz koalicije<br />
SDP – SDA voditeljica kaže: “Da nije<br />
usvojen ovaj zakon RS bi krenula u<br />
donošenje zakona o vlastitim ličnim<br />
dokumentima”.). Također, nije bitno<br />
Ovo je prvi put<br />
da Bošnjaci<br />
pozivaju<br />
visokog<br />
predstavnika<br />
da ih zaštiti<br />
od bošnjačkih<br />
političara. To<br />
je ta tragična<br />
istina sa kojom<br />
su bošnjački<br />
narod suočili<br />
njegovi<br />
političari<br />
iz redova<br />
SDA i SDP-a<br />
(nažalost,<br />
i druge<br />
bošnjačke<br />
političke<br />
stranke vode<br />
sličnu pogubnu<br />
politiku).<br />
koliko godina će se opirati,<br />
kao i u slučaju poraza na<br />
popisu stanovništva i ličnih<br />
karata, bošnjački političari<br />
su dokazali da će na kraju<br />
ipak popustiti. Ismijavajući<br />
se sa navedenim porazima<br />
SDA i SDP-a, Drago Kalabić,<br />
poslanik SNSD-a u<br />
Parlamentu BiH kaže: “Mi<br />
provodimo postupak demokratizacije<br />
Stranke demokratske<br />
akcije i njenog<br />
privikavanja na evropske<br />
standarde i ja mislim da će<br />
to biti završeno”.<br />
Druga strana istine je<br />
ponašanje međunarodne<br />
zajednice prema našoj zemlji.<br />
Poznato je da svi oni<br />
koji se ne slažu sa antidržavnom,<br />
separatističkom<br />
politikom Milorada Dodika<br />
na sve načine pokušavaju<br />
ubijediti međunarodnu zajednicu<br />
da je Dodik kriv sa stalno nazadovanje<br />
BiH na putu evropskih i NATO<br />
integracija. Nažalost, bošnjački poli-<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
20
tičari su potpunim odustajanjem od<br />
svojih zahtjeva i protivljenja po pitanju<br />
Zakona o popisu stanovništva,<br />
odnosno pristajanjem na sve ono što<br />
je ultimativno tražio Milorad Dodik<br />
istovremeno prihvatili krivicu za<br />
neusvajanje ovog zakona i za to što<br />
je BiH jedina zemlja u kojoj prošle<br />
godine nije održan popis stanovništva.<br />
U ovom slučaju Milorad Dodik<br />
i srpska politika iz RS-a nije kriva<br />
što je BiH zakasnila za predviđenim<br />
napretkom. Dakle, međunarodna zajednica,<br />
tj. dio međunarodne zajednice<br />
koji se kalkulantski odnosi prema<br />
BiH sada će imati argumente da<br />
nije istina da je Milorad Dodik najveći<br />
dušmanin Bosne i Hercegovine.<br />
Treću istinu bošnjačke politike na<br />
svojoj koži najviše osjeti bošnjački<br />
narod. Bošnjački narod je ogorčen<br />
navedenim ponašanjem svojih političara.<br />
Primjer koji navodimo slikovito<br />
odražava ogorčenost Bošnjaka prema<br />
svojim političarima. Na adresu visokog<br />
predstavnika u BiH Valentina<br />
Inzka ovih dana upućeno je pismo od<br />
strane bošnjačkih organizacija iz dijaspore.<br />
“U ime Bošnjaka u Sjevernoj<br />
Americi, Australiji, i žrtava genocida<br />
i etničkog čišćenja obraćamo Vam se<br />
kao nadležnom autoritetu za sprovedbu<br />
Dejtonskog mirovnog sporazuma<br />
da spriječite zakonodavne prekršaje<br />
ljudskih prava Bošnjaka u dijaspori<br />
vezano za popis stanovništva i oporezivanje<br />
imovine u manjem entitetu<br />
u BiH. Zbog političke inertnosti ili<br />
nesposobnosti bosnjačkih političara<br />
u BiH, jedinu nadu za prognane<br />
Bošnjake predstavlja Ured visokog<br />
predstavnika koji je nažalost oslabio<br />
u zadnjem periodu zbog nedostatka<br />
angažmana međunarodne zajednice.<br />
Pozivamo Vas da zaustavite ovu<br />
agresiju na protjerane Bošnjake i da<br />
poduzmete sve korake, uključujući i<br />
bonske ovlasti, da se spriječi nastavak<br />
agresije i etničkog čišćenja Bošnjaka<br />
u RS”. Ovo je prvi put da Bošnjaci<br />
pozivaju visokog predstavnika da ih<br />
zaštiti od bošnjačkih političara. To<br />
je ta tragična istina sa kojom su bošnjački<br />
narod suočili njegovi političari<br />
iz redova SDA i SDP-a (nažalost,<br />
i druge bošnjačke političke stranke<br />
vode sličnu pogubnu politiku). Zakone<br />
o popisu stanovništva, ličnim<br />
kartama izabrali smo kao slikovit<br />
primjer prokletstva aktuelne bošnjačke<br />
politike. Slična je situacija i u<br />
slučaju brojnih drugih zakona. Bošnjački<br />
političari korak po korak gube<br />
ono što su hrabri patrioti odbranili<br />
tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.<br />
Teško je u ovim danima biti optimističan.<br />
Snježna mećava i bošnjački<br />
političari nas stalno drže u debelom<br />
minusu!<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
21
Politika i država<br />
Neinventivna politička koalicija<br />
Kvadratura političko olitičkog dna<br />
Vlast SDA i SDP-a,<br />
nažalost, pokazala se<br />
kao jedna potpuno<br />
neinventivna politička<br />
koalicija. Ta je<br />
kombinacija napravila<br />
takve greške da uopće<br />
nije jasno može li se<br />
to dogoditi ljudima koji<br />
imaju elementarnu<br />
logiku. Sad tek postaje<br />
jasno čemu su služili<br />
njihovi fingirani politički<br />
sukobi na javnoj sceni.<br />
Trebalo je zataškati ova<br />
katastrofalna popuštanja<br />
Dodiku na svim<br />
frontovima, pa i na onim<br />
strateški najvažnijim<br />
za nacionalni opstanak<br />
Bošnjaka i ove države.<br />
Trebalo je da mi vidimo<br />
kako se oni ne slažu<br />
oko izbora policijskog<br />
komesara i penzionisanja<br />
Dragana Vikića, do<br />
raskida koalicije. Kad<br />
je, bajagi, sukob oko<br />
tih sporednih pitanja,<br />
doveden do napetosti<br />
i pred eksploziju (dok<br />
su u međuvremenu<br />
Dodikove brojne ucjene<br />
ispunjavane bez javnosti)<br />
dvojac SDP i SDA se<br />
sastao i objavio kako<br />
njihova koalicija “nikad<br />
nije bila čvršća”<br />
Piše: Redakcija magazina SAFF<br />
Uvijek smireni i odmjereni<br />
Beriz Belkić je tada izgubio<br />
nerve. U podrugljivom tonu<br />
rekao je: “Nadam se da su građani svjesni<br />
da smo dobili državu za Dodika”. Bila je<br />
to reakcija na predizborni SDP-ov slogan<br />
“Država za čovjeka” i nedavno izglasavanje<br />
Zakona o popisu stanovništva koji će<br />
se održati 2013. godine. Prema novom<br />
zakonu etnička zastupljenost u vlasti neće<br />
se više regulirati prema popisu iz 1991.<br />
godine. I nije samo riječ o tome. Narodna<br />
skupština Republike Srpske nakon ovog<br />
popisa može objaviti da je<br />
povratak završen i to po volji<br />
srpske skupštinske većine.<br />
Time će biti okončano etničko<br />
čišćenje Bošnjaka i Hrvata sa<br />
prostora RS.<br />
Zataškavanje užasa<br />
Činjenica je da je Dragan<br />
Čović, šef HDZ-a, odavno<br />
pristao na nestanak Hrvata u<br />
RS, u posljednje vrijeme, čak,<br />
direktno odrađujući poslove<br />
za Dodika i u Federaciji.<br />
Pristanak SDA i SDP-a na<br />
Dodikove ucjene oko popisa<br />
stanovništva učinio je, već<br />
sada, ove stranke teškim<br />
Mnogi su skloni<br />
posumnjati<br />
da su se na<br />
Dodikovoj listi<br />
ucjena nalazili<br />
i progoni<br />
bosanskih<br />
patriota. Tako<br />
su u nekoliko<br />
navrata<br />
pokušani biti<br />
procesuirani<br />
ljudi iz ratnog<br />
političkog<br />
i vojnog<br />
rukovodstva<br />
Republike<br />
BiH za<br />
Dobrovoljačku.<br />
gubitnicima. Narod je ovaj njihov<br />
pristanak na legalizaciju etničkog čišćenja<br />
dočekao kao najgoru izdaju. Na isti način<br />
je izglasan u Državnom parlamentu<br />
i Prijedlog zakona o izmjenama i<br />
dopunama Zakona o ličnoj karti. Izglasan<br />
je i amandman po kojem će se u novim<br />
ličnim kartama nalaziti i entitetsko<br />
državljanstvo.<br />
Ovim potezima dokazana je<br />
nesposobnost sadašnje vlasti da odgovori<br />
na strategiju ucjena koja dolazi iz RS.<br />
Nije jasno je li ovdje kraj zahtjevima<br />
iz drugog entiteta? Očigledno je da je<br />
Dodik uspostavu državne vlasti ucijenio<br />
podužim spiskom zahtjeva<br />
prema platformašima. Vlast<br />
SDA i SDP-a, nažalost,<br />
pokazala se kao jedna potpuno<br />
neinventivna politička<br />
koalicija. Ta je kombinacija<br />
napravila takve greške da<br />
uopće nije jasno može li se to<br />
dogoditi ljudima koji imaju<br />
elementarnu logiku. Sad tek<br />
postaje jasno čemu su služili<br />
njihovi fingirani politički<br />
sukobi na javnoj sceni. Trebalo<br />
je zataškati ova katastrofalna<br />
popuštanja Dodiku na svim<br />
frontovima, pa i na onim<br />
strateški najvažnijim za<br />
nacionalni opstanak Bošnjaka<br />
i ove države. Trebalo je da mi<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
22
vidimo kako se oni ne slažu oko izbora<br />
policijskog komesara i penzionisanja<br />
Dragana Vikića, do raskida koalicije.<br />
Kad je, bajagi, sukob oko tih sporednih<br />
pitanja, doveden do napetosti i pred<br />
eksploziju (dok su u međuvremenu<br />
Dodikove brojne ucjene ispunjavane<br />
bez javnosti) dvojac SDP i SDA se<br />
sastao i objavio kako njihova koalicija<br />
“nikad nije bila čvršća”.<br />
Ko će otkriti podle igre<br />
Normalan<br />
čovjek ne može<br />
povjerovati da se<br />
politička bratija može<br />
poslužiti ovakvim<br />
jeftinim trikovima u<br />
obmanama vlastitog<br />
naroda. Djeluje<br />
užasno da oni vlastiti<br />
narod smatraju ovako<br />
naivnim. Nešto kao<br />
odgovor na takve<br />
podle igre vidjeli smo<br />
u izjavama državnih<br />
poslanika Beriza<br />
Belkića i Ismete<br />
Danas više<br />
ništa nije<br />
važno osim<br />
jedne stvari:<br />
Ko će i kada<br />
progovoriti<br />
o ovom<br />
tragičnom<br />
porazu<br />
bošnjačkog<br />
naroda i,<br />
ponajviše,<br />
Bosne i<br />
Hercegovine.<br />
Dervoz. Naravno,<br />
oni znaju sve i pitanje<br />
je do kada će im<br />
šutnja biti “mudra”.<br />
Mnogi su skloni posumnjati da su<br />
se na Dodikovoj listi ucjena nalazili<br />
i progoni bosanskih patriota. Tako<br />
su u nekoliko navrata pokušani biti<br />
procesuirani ljudi iz ratnog političkog i<br />
vojnog rukovodstva Republike BiH za<br />
Dobrovoljačku. Kako to nije uspjelo,<br />
lavina se sručila na ratno političko i<br />
vojno rukovodstvo Hadžića i oni su<br />
već mjesecima u istražnom zatvoru.<br />
Činjenica je da niko nije ubijen u<br />
zatvorima Armije BiH u tom gradiću.<br />
Činjenica je da je u tim malim Hadžićima<br />
mučki ubijeno više od 250 bošnjačkih<br />
civila i to po brojnim logorima koje<br />
su držali Karadžićevi Srbi. Više od 70<br />
Hadžićana, koji su preživjeli, osakaćeno<br />
je i pretvoreno u teške invalide. Dodik<br />
je, uostalom, mjesec i kusur dana prije,<br />
u više intervjua, najavio ova hapšenja,<br />
uz niz zahtjeva, među kojima je bio i<br />
onaj o brisanju člana 48. iz Zakona o<br />
popisu stanovništva.<br />
Prilikom rasprave o ovim ucjenama<br />
sa popisom na Predsjedništvu SDA<br />
dolazilo je do strašnih scena potištenosti,<br />
pobune, pa čak i suza. Šta je bilo na<br />
skupu SDP-a kad se pristajalo na ove<br />
ucjene, niko ne zna. Danas više ništa<br />
nije važno osim jedne stvari: Ko će i<br />
kada progovoriti o ovom tragičnom<br />
porazu bošnjačkog naroda i, ponajviše,<br />
Bosne i Hercegovine.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
23
Politika i društvo<br />
Tragom jahorinskog samita zapadnobalkanskih lidera<br />
Kolika je Jahorin ahorina a planina...<br />
Kao što je Karadžić<br />
svojevrstna personifikacija<br />
dejtonskog genocidnog<br />
entiteta RS, tako je i<br />
Jahorina u neku ruku<br />
simbol toga entiteta.<br />
Cijeli rat bila je sa<br />
posestrimom Romanijom<br />
centar i Štab planiranja<br />
i praćenja velikosrbske<br />
agresije, etničkog čišćenja<br />
i genocida i svakovrstnog<br />
četničkog divljanja<br />
(Sjetimo se mučkog<br />
strijeljanja zarobljenih<br />
Bošnjaka Srebrenice kod<br />
Trnova, koje su izvršili<br />
specijalci iz Srbije.).<br />
Sa Jahorine je vođena<br />
ofanziva na Bjelašnicu<br />
i Igman 1993. godine<br />
i pokušaj hermetičkog<br />
zatvaranja Sarajeva<br />
Piše: Safet Kadić<br />
Kolika<br />
K<br />
je Jahorina planina,<br />
još je više jada nanijela<br />
K– savremena je verzija<br />
one čuvene stare bosanske sevdahlinke.<br />
Bosansku planinu Jahorinu,<br />
nadomak Sarajeva, koju lokalno<br />
stanovništvo izgovara kao Jao-rina,<br />
Srbi smatraju ne samo svojom ratnom<br />
bazom nego i svojim ratnim<br />
plijenom. Ako je RS spomenik genocida,<br />
a jeste, onda je Jahorina jedan<br />
od spomenika RS-a, jer je ova genocidna<br />
tvorevina upravo proglašena<br />
na Jahorini, na onom zavjereničkom<br />
zasjedanju tzv. skupštine “srbske<br />
republike BiH” spočetka 1992. godine.<br />
Glavni ratni punktovi vlasti<br />
RS-a, sjedišća Vlade, Skupštine i<br />
drugih paraorgana bili su na Palama<br />
i Jahorini, u hotelima “Bistrica” na<br />
Palama i “Košuta” na Jahorini.<br />
Simbol genocida<br />
Upravo na Jahorini bila je ratna<br />
baza i ratni štab VRS (ili IKM) i glavno<br />
obitavališće obtuženih ratnih zločinaca<br />
za genocid, Ratka Mladića i Radovana<br />
Karadžića, gdje su se mogli viditi kako<br />
bezbrižno igraju šah dok njihova vojska<br />
sa okolnih brda čini genocid<br />
u Sarajevu, masakriravši<br />
10.000 nezaštićenih civila<br />
i 1.600 djece, opečativši ga<br />
strahvičnim masakrom na pijaci<br />
Markale petog februara<br />
1995. godine. Tu su Velibor<br />
Ostojić, Risto Đogo, Miroslav<br />
Toholj, Ilija Guzina i ostale<br />
guzine, zajedno s Radovanom,<br />
Maksimovićem, Zukovićem,<br />
Buhom i ostalim buhama,<br />
smišljali gebelsovke propagandne<br />
laži o Alijinim bojovnicima<br />
koji bacaju srbsku djecu<br />
lavovima u zoološkom vrtu<br />
u sarajevskoj Pionirskoj dolini.<br />
Kao što je Karadžić svojevrstna<br />
personifikacija dejtonskog<br />
genocidnog entiteta RS, tako<br />
je i Jahorina u neku ruku simbol<br />
toga entiteta. Cijeli rat bila<br />
je sa posestrimom Romanijom<br />
centar i Štab planiranja i<br />
praćenja velikosrbske agresije,<br />
etničkog čišćenja i genocida i<br />
svakovrstnog četničkog divljanja<br />
(Sjetimo se mučkog strijeljanja<br />
zarobljenih Bošnjaka<br />
Srebrenice kod Trnova, koje<br />
su izvršili specijalci iz Srbije.).<br />
Sa Jahorine je vođena ofanziva<br />
na Bjelašnicu i Igman 1993.<br />
godine i pokušaj hermetičkog<br />
zatvaranja Sarajeva. To su u<br />
posljednji čas spriječile dvije<br />
elitne jedinice El-Mudžahid<br />
i 7. muslimanska brigada. Priddejtonsko<br />
(prisilno) primirje zaustavilo je AR-<br />
BiH u zauzimanju Jahorine i ponovnom<br />
oživljavanju one stare sevdahlinke. Sevdahlinka<br />
o Jahorini ne sviđa se ni srbijanskom<br />
predsjedniku Borisu Tadiću, koji je<br />
u intervjuu Aljazeeri uoči samita zapadnobalkanskih<br />
lidera na Jahorini rekao da<br />
od svih sevdahlinki koje zna, najviše voli<br />
onu: “Snijeg pade na behar na voće...”.<br />
I bi snijeg na Jahorini. Jahorinsku sevdahlinku,<br />
izgleda, nije volio ni generalni<br />
U političkom<br />
smislu<br />
jahorinski<br />
skup je totalni,<br />
stopostotni<br />
promašaj,<br />
fijasko (sa nula<br />
posto koristi)<br />
bosanske<br />
državne<br />
politike i<br />
salto mortale<br />
bošnjačke<br />
nacionalne<br />
politike, ali<br />
dvjestapostotni<br />
trijumf<br />
velikosrbske<br />
hegemonističke<br />
politike.<br />
konzul SFRJ u Kijevu (Ukrajina, SSSR),<br />
jer kad sam je zapjevao na zatvorenom<br />
druženju Jugoslavena u Konzulatu povodom<br />
Dana Republike 1981. godine,<br />
nikad više nisam bio pozvan ni na kakvo<br />
druženje i proslave.<br />
Doista, nedavni jalovi trojni samit i<br />
dvodnevno dernečenje peterice tzv. lidera<br />
zapadnobalkanskih etni(ci)teta<br />
i bosanskih dejtonskih entiteta<br />
na bosanskoj planini Jahorini,<br />
Bosni nije donio ništa, samo<br />
bahsuzluk i nezapamćen kijamet<br />
polugladnim i obezpravljenim<br />
podanicima.<br />
Jalovi samit<br />
Sniježna holuja i hiroviti<br />
planinski vihorovi razvihorili<br />
su nezapamćenu sniježnu<br />
vihavicu, koja je zavihala ne<br />
samo ovu opjevanu, pa onda<br />
opoganjenu, planinu nego i<br />
cijelu Bosnu “sa dva entiteta i<br />
tri konstitutivna naroda”, pa i<br />
šire. Iz televizijskih izvještaja<br />
nije se moglo viditi da li se<br />
igdi na nekom jarbolu vihorio<br />
bosanski bajrak, makar<br />
onaj dejtonski, da ne govorimo<br />
o onome sa ljiljanima<br />
nezavisne, međunarodno<br />
priznate Republike Bosne i<br />
Hercegovine, koji je dignut<br />
na jarbol izprid Palate UN<br />
u Nju Jorku, nakon što je<br />
BiH primljena u punopravno<br />
članstvo ove svjetske organizacije.<br />
Nevrijeme je učinilo<br />
da oni dodatno koštaju porezke<br />
obveznike, jer je za izbavljanje<br />
ovih hairlija sa nekada<br />
pitome planine i silazak u<br />
grad interventno angažirana<br />
i sarajevska gradska mehanizacija, koja<br />
je, umjesto prema snijegom zavihanim<br />
sarajevskim bolnicama, školama i pekarama,<br />
usmjerena prema ovoj planini.<br />
Srećom snijeg je bio prhak pa je lahko<br />
progrnuta prhtina za silazak u grad luksuznih<br />
vozila ove bezstidne svite. Dvojica<br />
gostiju su, ipak, neko vrijeme ostali da<br />
se nasamo štošta dogovore i prošenluče<br />
kao da su oni domaćini, samo da se zna<br />
ko je “hadžija” i ovdi i u cijeloj ovoj balkanskoj<br />
pustahiji.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
24
Mjesto i vrijeme održavanja nisu<br />
slučajno odabrani i tempirani baš sada.<br />
Nije slučajno Jahorina, kao što je naprijed<br />
spomenuto. U izvješćivanju o ovome<br />
skupu novinari javnih servisa uzbuđeno<br />
su izvješćivali i napadno izticali da se<br />
skup održava na “olimpijskoj ljepotici”.<br />
Očigledno su brifovani tako da ovom<br />
prilikom bude premošćena neposredna<br />
ratna prošlost, a da se uzpostavi konekcija<br />
sa nezaboravnom XIV. zimskom olimpijadom<br />
1984. godine u Sarajevu, što je,<br />
istina, najveći dosadašnji uzlet ove zemlje.<br />
Srbska politika je imala mnogo razloga za<br />
slavlje. Samo naivni mogu pomisliti da<br />
je takav bezkoristni skup održan samo<br />
u svrhu propagande eresovskog zimskog<br />
turizma na “olimpijskoj ljepotici”. Do ove<br />
srbske agresije na Bosnu, Kozara je imala<br />
mnogo veću simboliku od “olimpijske ljepotice”.<br />
Taj skup za antibosansku srbsku<br />
politiku je značio opetovano bosansko i<br />
međunarodno ovjeravanje, verifikaciju<br />
RS. Skupom na Jahorini je proslavljena<br />
i njihova pobjeda u destruiranju države<br />
obstrukcijom rada državnih organa posljednjih<br />
godina, neformiranje Vijeća<br />
ministara i neusvajanje državnog budžeta,<br />
parlamentarna pobjeda usvajanjem izbornog<br />
zakona, dobijanjem ključnih resora u<br />
Vijeću ministara pod ucjenom i ključnih<br />
državnih agencija koje će raditi protiv te<br />
iste države, usvajanje entitetskih ličnih<br />
karata. Zatim pridobijanje ministra sigurnosti<br />
Sadika Ahmetovića (Dodik: Ti si<br />
naš!) da podpiše takav sporazum sa Srbijom<br />
po kojem srbijanska policija kad god<br />
hoće može da vršlja po Bosni, kao što je testirano<br />
u slučaju Stanišljevića. Moglo bi se<br />
nabrajati unedogled. Jer, Bosna i RS funkcioniraju<br />
po principu spojenih<br />
posuda: zbog načina nastanka<br />
i svoga genocidnog karaktera,<br />
RS je obrnuto proporcionalna<br />
Bosni: što je više RS-a, to je<br />
manje Bosne, što je više RS<br />
“republika”, to je manje Bosna<br />
država, tj. Republika, koliko je<br />
procenata RS u plusu, isto toliko<br />
procenata je Bosna u minusu.<br />
Ali neposredna prošlost,<br />
pogotovo tako strašna i krvava,<br />
ne može se tek tako zaboraviti.<br />
Upravo je tih dana obilježena<br />
godišnjica strahvičnog srbskog<br />
masakra sarajevskih civila na pijaci<br />
Markale. Pored afirmacije RS-a, bila je<br />
to ujedno završna svečanost obilježavanja<br />
20-te godišnjice njenog formiranja.<br />
Prohujalo sa vihorom<br />
Osnažena je i srbsko-hrvatska osovina<br />
u Bosni i reinkarniran srbsko-hrvatski<br />
jezik. Svi mediji, novinari i tv-voditelji<br />
govorili su samo o zavejanim (ekavski oblik<br />
u kojem je h zamijenjeno sa j) ili zavijanim<br />
(gdje je, također, j umjesto izvornog<br />
h) selima, vozilima, kućama, selima,<br />
cestama, o vijavici i olujnim vjetrovima.<br />
U leksičkom fondu Bošnjaka riječi vihati<br />
(zavihati, izvihati), vihanje, vihavica, vihor,<br />
vihoran, vihoriti, vihorno, holuja imaju<br />
oblike sa izvornim etimoložkim glasom<br />
i fonemom h u svom glasovnom sastavu<br />
i, shodno trećoj tački Bečkog književnog<br />
dogovora iz 1850. godine, “glas h piše se<br />
svagdje gdje mu je po etimologiji mjesto”.<br />
Sve ove riječi nastale su leksikalizacijom<br />
onomatopeja. Izvedene su iz leksičke os-<br />
Baška to što je<br />
Radmanovićev<br />
šef kabineta<br />
Đorđe<br />
Latinović,<br />
po nečijem<br />
protokolu ili<br />
ne, sjedio na<br />
strani gostiju,<br />
Josipovića i<br />
Tadića, a ne<br />
na bosanskoj<br />
strani stola.<br />
nove, odnosno morfoložkog<br />
korijena -vih-, koji je nastao<br />
supstancijaliziran glas h u<br />
semantičkom jezgru, odnosno<br />
korijenskoj morfemi, kao izrazu<br />
ekskluzivne bošnjačke<br />
jezičke kreacije. Prisustvo,<br />
odnosno odsustvo glasa h u<br />
riječima zajedničkog naslijeđa,<br />
oštro diferencira bošnjački od<br />
sh. organskog idioma, kao<br />
što je u više navrata napominjano<br />
u ovome magazinu.<br />
Zato ih Bošnjaci smatraju nezaobilaznim<br />
biljezima svoga<br />
jezičkog identiteta, gotovo kao etno-nacionalni<br />
amblem. Zato ih je sve obrađivač<br />
riječi za Rječnik bosanskog jezika u izdanju<br />
sarajevskog Instituta za jezik, konzistentno<br />
naveo sa fonemom h, ali ih je sh.<br />
cenzor razjednačio pa je u nekima ostavio<br />
h (vihor), a u nekim izbacio, kao što su vijati<br />
umjesto vihati, valjda da bi napravio<br />
kompromis. U tom rječniku nema ni<br />
onomatopejskog prostog glagola hujati,<br />
ali srećom ima njegov složeni oblik prohujati.<br />
Valjda je sam uvidio bezpredmetnost<br />
takve intervencije, jer kada bi izbacio<br />
h, ne bi u bosanskom jeziku mogao obstati<br />
prevedeni naslov američkog romana<br />
i filma Prohujalo s vihorom, ili bosanska<br />
sevdahlinka Vihor ružu niz polje tiraše niti<br />
bi se u Hajdarevićevom stihu mogla vihoriti<br />
mahrama. Tako je bez inicijalnog h<br />
normirana i riječ oluja, iako je i laiku jasno<br />
k’o dan da h čini okosnicu onomatopeje sa<br />
glasovima l i j. Ovakvo skrnavljenje riječi<br />
izbacivanjem glasa i foneme h Bošnjaci<br />
doživljavaju kao izraz osionog potiranja<br />
njihova identiteta.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
25
Na zajedničkoj večeri u hotelu “Termag”<br />
i tokom službenih razgovora,<br />
vođenih, kakve li simbolike, u objektu<br />
zvanom “Koliba”, nije bilo ikakvih smetnji<br />
u komunikaciji, jer su svi upotrebljavali<br />
nekadašnji zajednički sh. standardni<br />
jezik, koji se razlikuje u svega pet posto,<br />
kako iztiču neki drilovani jezikoslovci i<br />
mnogi političari kad im to treba. U onih<br />
zajedničkih 95 posto sadržano je i 20.000<br />
zajedničkih riječi tzv. balkanskih turcizama,<br />
poput riječi: baksuzluk, ćevap, barut,<br />
boja, bubreg, čarape, čekić, česma, čelik,<br />
čizma, duhan, džep, rakija, sapun, jastuk,<br />
jorgan, kajmak, boza, kahva i kafa, baklava,<br />
juhka, kajgana, kalja, halva, lokum,<br />
pekmez, pilav, pita, samun, balvan, biser,<br />
karanfil, krevet, mušterija, muštuluk,<br />
rahatluk, rusvaj, sevdah, kabadahija, bujrum,<br />
komšija, zijan, kasaba, kaldrma,<br />
đevrek, burek, hanuma, dosta, dušman,<br />
kafana, kašika, sahan, sarma, čardak,<br />
kapija, baksuz(luk), bakar.<br />
U Zemlji krvi i meda<br />
Činjenica je i da je turski jezik uticao<br />
na bosanski više nego ijedan drugi.<br />
Pa i sam naziv Balkan je turcizam, s<br />
dosadašnjim tumačenjem u riječnicima u<br />
značenju planinski vijenac, ali u posljednje<br />
vrijeme javljaju se i nova tumačenja<br />
toga naziva, kao što su da Balkan na<br />
turskom znači med (bal) l i krv ( kan)?! i<br />
daljem razvijanju značenja kao medna<br />
zemlja krvlju natopljena. Je li slučajna<br />
koincidencija što se film Anđeline Džoli<br />
zove upravo “U zemlji krvi i meda“. O<br />
tursko-balkanskoj povezanosti ponešto<br />
govori i već zaboravljeni Balkanski savez<br />
Turske, Jugoslavija i Grčka iz<br />
1953. godine. Srbsko-hrvatski<br />
velikonacionalisti vežu<br />
turcizme, izpravnije rečeno<br />
orijentalizme, izključivo<br />
za Bošnjake kako bi im se<br />
nametnuo kompleks stranog<br />
elementa u vlastitoj zemlji i<br />
destruirao dio njihova kulturnog<br />
(i jezičkog) identiteta<br />
pa je provođena neviđena<br />
normativna i politička hajka<br />
na orijentalizme, u kojima<br />
je česta fonema i glas<br />
h. Čak je i časno ime Mu-<br />
hammed etimologizirano<br />
kao: muha+med. I danas se<br />
uobičajeni pozdrav među<br />
Bošnjacima selam alejkum<br />
prevodi kao dobar dan ili,<br />
čak, bok! Ali nikako nisu mogli<br />
prevesti orijentalizam sala,<br />
u značenju, prema Škaljiću:<br />
“žalovito učenje mujezina na<br />
munari povodom smrtnog slučaja” pa<br />
smo u jednom titlu popularne turske<br />
kriminalističke serije mogli pročitati:<br />
da ti ja na uho salu proučim. U orijentalizmima<br />
koji nemaju zamjenu u zapadnobalkanskim<br />
jezicima, poput riječi<br />
duhan, normativno su protežirani oblici<br />
bez h ili sa njegovim supstitutom v. Tako<br />
je i u Rječniku JAZU, gdje se navodi i<br />
izjava bosanskog franjevca S. Margitića,<br />
koji svjedoči: “Kod onoga dijela našega<br />
naroda koji ne izgovara h kaže se duvan,<br />
rjeđe duan.” Zbog toga su se na udaru<br />
našle i mnoge slavenske riječi u kojima<br />
je glas h konstituent značenjskog jezgra,<br />
odnosno morfoložkog korijena, poput<br />
Osnažena<br />
je i srbskohrvatska<br />
osovina u Bosni<br />
i reinkarniran<br />
srbsko-hrvatski<br />
jezik. Svi<br />
mediji, novinari<br />
i tv-voditelji<br />
govorili<br />
su samo o<br />
zavejanim<br />
(ekavski oblik<br />
u kojem je h<br />
zamijenjeno<br />
sa j) ili<br />
zavijanim (gdje<br />
je, također,<br />
j umjesto<br />
izvornog<br />
h) selima,<br />
vozilima.<br />
riječi uho, snaha, kuhati ili<br />
naprijed navedenih onomatopeja.<br />
Naime, Bošnjani<br />
kao Slaveni imali su glas h<br />
u svim slavenskim riječima,<br />
gdje mu je po etimologiji<br />
mjesto, a slavenizirani Vlasi<br />
kao Romani nisu imali taj<br />
glas u svome glasovnom inventaru<br />
i svome vokabularu<br />
pa su slavenske riječi primali<br />
i upotrebljavali bez toga h,<br />
stvarajući zijeh ili hijatus<br />
između vokala, u kojem su<br />
razvijali posebne glasove da bi<br />
taj zijeh popunili, primarno v<br />
(iza u) ili<br />
j (iza i).<br />
Prostor Zapadnog Balkana<br />
je prostor bosanskog jezika.<br />
Kada se već neki igraju<br />
procentima, da nakratko<br />
slijedimo tu logiku. Pošto<br />
je nekadašnji zajednički<br />
književni jezik kodificiran<br />
na bazi 95 posto bosanskog organskog<br />
idioma, Srbi i Hrvati su ga u Beču<br />
1850. prisvojili pod svoje nacionalno<br />
ime, a podpuno eliminisali Bošnjake<br />
kao da ne postoje, radi potiranja njihovog<br />
jezičkog i obćenito različitog<br />
kulturnog identiteta, sve do negiranja<br />
etničkog identiteta. To je značilo<br />
eklatantno etničko čišćenje, genocid i<br />
kulturocid. Oni su na to dodali svojih<br />
pet posto i toliko (pet posto) izbacili<br />
bošnjačkog što im je smetalo, i<br />
takvih sto posto prisvojili sebi pod svojim<br />
nacionalnim imenom. Kada je taj<br />
književnojezički standard pocijepan po<br />
nacionalnim osnovama, svakto (Srbi<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
26
i Hrvati) je dodao svojih specifičnih<br />
pet posto. Samo bošnjački normativci<br />
književnog jezika nisu unijeli tih svojih<br />
dodatnih pet posto iztjeranih u Beču,<br />
nego ostali na onih 95 posto svoga, što<br />
su ga tada uzeli Srbi i Hrvati, uz onih<br />
pet posto što su ih tada oni dodali u<br />
zajedničku normu.<br />
Nula protiv 350<br />
U političkom smislu jahorinski skup<br />
je totalni, stopostotni promašaj, fijasko<br />
(sa nula posto koristi) bosanske državne<br />
politike i salto mortale bošnjačke nacionalne<br />
politike, ali dvjestapostotni trijumf<br />
velikosrbske hegemonističke politike.<br />
Manje upućeni posmatrači sa strane u<br />
savremene balkanske, posebno bosanske<br />
prilike, pomislili bi da su bosanski<br />
pregovarači u nedostižnoj prednosti u<br />
odnosu na goste iz Hrvatske i Srbije,<br />
hem su brojniji, hem se skup održava na<br />
opjevanoj bosanskoj planini. Ali postoji<br />
ono postdejtonsko ‘ali’. Izračunavanje<br />
bosanske kvadrature kruga opire se svakoj<br />
(matematičkoj) logici. Bošnjaci su<br />
ovdi figurirali kao posmatrači i totalni<br />
autsajderi. Kada je već uvedena igra procenata,<br />
ova pozicija bi se mogla izraziti u<br />
slijedećoj formuli, izraženoj u procentima.<br />
Tih dana Željko Komšić je izjavio da<br />
njegovu porodicu sačinjavaju dva konstitutivna<br />
naroda, predpostavljam 50 posto<br />
Bošnjaci i 50 posto Hrvati. Ako je Bakir<br />
Izetbegović ušao u ovu igru pokera bez<br />
ikakvih (skrivenih) aduta, sa 100 posto<br />
bošnjačkog talona, plus onih 50 posto<br />
bošnjačkih od Komšića, to je 150. Reklo<br />
bi se – dobitnički. Ali bosanski talon<br />
čini i 100 posto Radmanovićevih bosanskosrbskih<br />
i preostalih Komšićevih<br />
50 posto bosanskohrvatskih i to<br />
je 150. Ali ovih stopedeset i onih<br />
Izetbegovićevih 150 ne čini 300 bosanskih,<br />
nego matematičkim paradoksom,<br />
a političkom realnošću, bosanskih<br />
nula posto, jer se to dvostruko<br />
150 ne zbraja, nego potire, tako što se<br />
Radmanovićevih bosanskosrbskih 100<br />
posto dodaje na srbijanskih 100 i daje<br />
200 posto, a Komšićevih 50 dodaje<br />
na 100 hrvatskih i daje 150 hrvatskih.<br />
Tako u međudržavnim razgovorima<br />
Bošnjaci ulaze sa nula posto aduta<br />
prema 150 posto hrvatskih i 200 posto<br />
srbskih. Nula protiv 350. A i da je protiv<br />
jedan, a ne 350, nula uvijek ostaje<br />
nula! Baška to što je Radmanovićev šef<br />
kabineta Đorđe Latinović, po nečijem<br />
protokolu ili ne, sjedio na strani gostiju,<br />
Josipovića i Tadića, a ne na bosanskoj<br />
strani stola.<br />
Iako se nekakvo sarajevsko (u smislu<br />
bosansko, kao “arabsko”) proljeće vjerovatno,<br />
neće moći izbjeći, demokrati<br />
bi više pledirali za “sarajevsku jesen”<br />
aludirajući na jesenske izbore. Zaista je<br />
možda najbolji i najdemokratskiji oblik<br />
delegitimiranja ove vladajuće samožive<br />
oligarhije uzkraćivanje izbornog legitimiteta<br />
tako što će se totalno bojkotovati<br />
predstojeći obćinski izbori podjesen ove<br />
godine. U takvom pravnopolitičkom<br />
interregnumu situaciji morao bi izpostaviti<br />
rezolutan zahtjev za restitutio<br />
ad integrum, povratak i primjenu<br />
Ustava Republike BiH, po kojem bi<br />
bili razpisani vanredni izbori. Povratak<br />
u život legalnog ustava Republike BiH<br />
je spas za BiH, jer je on još uvijek na<br />
snazi, ali dejtonski politički miševi<br />
svim silama se upinju da tu činjenicu<br />
zamaskiraju.<br />
Od Hodidida do Odiđeda<br />
Kolona luksuznih automobila sa svitom obijestnih<br />
vlastodržaca na putu od Sarajeva do Jahorine prohujala<br />
je pored Buloga i saobraćajne table sa oznakom<br />
lokaliteta Odiđed, kako današnje lokalno stanovništvo<br />
naziva nekadašnju najstariju fortifikacijsku utvrdu za<br />
nadzor i odbranu Sarajevskog polja i Vrhbosne. Arheolozi<br />
još nisu iztražili da li ovi ostatci pripadaju najstarijoj<br />
neolitskoj butmirskoj kulturi ili, možda, kasnijoj<br />
ilirskoj, kao punkt susretanja dvahu ilirskih plemena,<br />
Autarijata i Desidijata, koja su naseljavala, ove prostore<br />
ili, pak, pripada avaro-slavenskoj kestheljskoj kulturi.<br />
Slaveno-Iliri, Bošnjani, zvali su ga Hodidid i taj je<br />
naziv ostao sve do najnovijeg vremena, do osamnaestog<br />
stoljeća i velikog pomora kuge. Tada su to prazno<br />
područje naselili vlaški stočarski rodovi, iz istočne i<br />
tzv. gornje Hercegovine ili, kako bi rekao dukljanski<br />
akademik Vojislav Nikčević, “sa prostora crnogorskog<br />
ijekavskog jezika”, koje nisu imali h u svome govoru<br />
i koji su bili ijekavci. (Sa tih prostora je porijeklom i<br />
aktuelni srbijanski predsjednik, koji se napadno javno<br />
hvali da je rođen u Sarajevu, kako bi, valjda, polagao<br />
pravo na njega.) Tako je od prvog dijela naziva Hodiostalo<br />
samo Odi-, a staro, izvorno, bosansko did ijekavizirali<br />
su u djed, a potom ga jotovali, samo njima<br />
svojstvenim “jatovskim” ijekavskim jotovanjem u đed.<br />
Na ovaj način oni su jotovali i upitnu zamjenicu đe (<<br />
ijek. gdje, ek. gde, ik. gdi) koja je priuzeta i u nekim bosanskim<br />
govorima tokom ijekavizacije bosanskih ikavskih<br />
govora. Uz to nastala je i jedna specifična jezička<br />
kreacija. U sarajevskim govorima, na primjer, dijalektolozi<br />
su mogli zabilježiti i oblik đi, što je kombinacija<br />
ikavskog di i ijekavskog đe.<br />
Toponim Hodidid – Odiđed jasno diferencira autohtone<br />
bosanske od tih donesenih brđanskih govora,<br />
koje se očituje u prisustvu nasuprot odsustvu glasa h<br />
te ikavskog naspram ijekavskog izgovora praslavenskog<br />
glasa jat. Ovo je, uz šćakavsko-štakavsku varijaciju, zapravo,<br />
paradigma jezičkih razlika starinaca Bošnjana i<br />
došljaka vlaških stočara.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
27
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Šta će nama pisci<br />
Srbi i Hrvati znaju<br />
da nema naroda bez<br />
pismenosti, a pismenosti<br />
bez intelektualaca,<br />
a intelektualaca bez<br />
sistema u kome se<br />
znanje vrednuje. Dokle<br />
god mislimo da se<br />
istina podrazumijeva,<br />
i da u istinu ne treba<br />
ulagati – a nema istine<br />
bez njegovanja pisane<br />
riječi – dotle će nas<br />
gutati zaborav, smutnja i<br />
glupost<br />
Godinama već imam potrebu<br />
da napišem jedan tekst<br />
o cijeni zastupanja istine<br />
u dejtonskom totalitarnom društvu.<br />
A cijena nije samo kad zaradiš, već i<br />
kad izgubiš ono što si mogao imati.<br />
Ja sam vidio obje strane ove priče,<br />
jer sam prije 10-15 godina bio shvaćan<br />
kao jedan od glavnih opozicionara<br />
Izetbegovićeve vlasti, pa su mi<br />
sva vrata bila otvorena. To što sam<br />
opozicija svakoj vlasti, neki su tada<br />
razumjeli kao moje antibošnjaštvo,<br />
pa su me forisrali i preporučivali,<br />
sve dok nisu razumjeli da je moja<br />
kritička oštrica namijenjena jačanju,<br />
a ne slabljenju bošnjačkog naroda.<br />
Tada sam još razumio da je dejtonska<br />
ideologija struktuirana oko<br />
međunarodne podrške srpskom i<br />
hrvatskom hegemonizmu, odakle će<br />
biti kadrovski i materijalno favoriziran<br />
svaki Bošnjak koji je spreman<br />
da prezire svoj identitet i izjednačava<br />
krivicu. Sjećam se kad me je prije<br />
12 godina visoki predstavnik Petrič<br />
imenovao u Upravno vijeće Federalne<br />
televizije, za svaki sam sastanak<br />
dobijao po 300 maraka, plus putni<br />
troškovi 140 maraka, a kako se od<br />
Tuzle do Sarajeva potroši 40 maraka<br />
goriva, kući se vrati 400. A znala<br />
su biti i po tri sastanka heftično.<br />
Otud znam kako žive, i zašto šute,<br />
članovi raznih upravnih odbora. Ja<br />
nisam htio pasti na sedždu parama,<br />
pa sam, evo, uznapredovao do autorskih<br />
honorara koji mjesečno ne prelaze<br />
200 maraka. U odnosu na poratne<br />
godine, moji mjesečni gubici<br />
sada su najmanje 1.000 maraka, što<br />
znači da sam zadnjih desetak godina<br />
ostao bez stotinjak hiljada<br />
maraka. To je konkretna<br />
cijena moga moralnog<br />
opredjeljenja. Godinama<br />
nisam član ni jednog odbora<br />
ili komisije u kojoj se<br />
dobijaju pare, pa ni onih<br />
u kojima se ne dobijaju,<br />
tako da se moje javno<br />
postojanje svodi na jednu<br />
kolumnu i poneko predavanje,<br />
ako me neko negdje<br />
pozove. Bio bih neiskren<br />
ako bih rekao da mi ne naumpadne<br />
odnos gubitka i<br />
dobitka - novac i dejtonski<br />
status koji sam izgubio, na<br />
ime izolacije, mirne savjesti<br />
i porodičnog berićeta<br />
koji sam dobio. U dobitak<br />
ubrajam i sve one selame<br />
koji me dočekaju kad<br />
dođem u naše gradove u<br />
kojima nisam nikad bio,<br />
a tamo zateknem mnoštvo<br />
ljudi koji čitaju moje<br />
tekstove i osjete njihovo<br />
značenje. A dobitak je i saznanje<br />
da blokada u koju<br />
sam strpan ne daje nikakvog<br />
efekta, jer se moji tekstovi i dalje<br />
čitaju, prenose, komentiraju. Ne<br />
određuju ljudi šta će i kako će biti...<br />
Ja sam tek jedan od desetine bošnjačkih<br />
intelektualaca koji na ovaj<br />
način podnose cijenu opredjeljenja<br />
da ostanu uz istinu, i uz narod, da<br />
okrenu glavu od ponuda za kojim<br />
su potrčali razni Dževadi, Enveri,<br />
Hadžemi, Senadi, Bakiri i dr. To<br />
opredjeljenje svakako je vrednovano<br />
od Boga, ali bi moralo biti uočeno<br />
i od Bošnjaka, koji trebaju znati da<br />
postoji tržište na kome jedni profitiraju<br />
od prodaje bošnjačkih interesa,<br />
a drugi plaćaju cijenu zbog odbrane<br />
tih istih interesa. Ovo tržište, kao i<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
28<br />
Dokle god<br />
mislimo da<br />
se istina<br />
podrazumijeva,<br />
i da u istinu ne<br />
treba ulagati –<br />
a nema istine<br />
bez njegovanja<br />
pisane riječi<br />
– dotle će nas<br />
gutati zaborav,<br />
smutnja i<br />
glupost.<br />
svako, sastoji se od mnoštva životnih<br />
situacija iz kojih se može čitati<br />
rigidna ideologiziranost dejtonskog<br />
društva i njegovih tokova, gdje su<br />
ljudima koji misle bošnjački sva vrata<br />
pozatvarana. Nevolja je kad ostanu<br />
zatvorena i ona vrata za koja se<br />
borimo.<br />
Podstanari na svome<br />
Ima tome i tri-četiri godine kada<br />
sam sa rahmetli Nedžadom Ibrišimovićem<br />
u dva navrata putovao u<br />
gradiće sjeveroistočne Bosne gdje<br />
smo promovirali njegovog “Vječnika”.<br />
Promocije su uvečer, njemu<br />
treba još četiri sata putovati do<br />
kuće u Ilijašu. Jednom prolazimo<br />
kroz avetinjski puste Lopare,<br />
sipi maglena kiša, a<br />
nema ni ulične rasvjete,<br />
samo je Pravoslavna crkva<br />
osvjetljena stadionskim<br />
reflektorima. Nailazimo<br />
na “ležeće policajce”, a<br />
Nedžad veli: “Ovdje ćemo<br />
polahko, da misle da smo<br />
njihovi, jer ako brzo preletimo<br />
preko, vidjet će da<br />
nam se hiti, pa nas mogu<br />
zajmiti”. Kad smo krenuli<br />
niz tamnu Majevicu, već<br />
je lahnulo, u daljini trepere<br />
svjetla bosanske slobode.<br />
Drugi put, opet smo<br />
se Nedžadovom “škodom”<br />
spuštali niz Majevicu.<br />
Veli: “Dodaj mi taj galon,<br />
ispod sjedišta što je”. A<br />
galon k’o onaj od ajvara i<br />
krastavaca, u njemu ponio<br />
vode. Uze tabletu i zali je<br />
vodom, veli, pritisak ga<br />
muči. Do Tuzle je šutio, a<br />
šutio sam i ja, da mu na<br />
muku ne pristajem. Bilo je<br />
već 22 sata, ponudio sam<br />
mu da prespava kod mene,<br />
pa ujutro nastavi, ali, u tim godinama<br />
nema sna bez svog kreveta. Ujutro<br />
sam odmah nazvao, da vidim je<br />
li s hajrom stigao. Javio se umoran,<br />
iza sna. Kaže, auto mu se pokvarilo<br />
negdje na Karauli, pa je dugo čekao<br />
pomoć na cesti, da ga odšljepaju do<br />
Ilijaša. Pomislih, je li mu ono malo<br />
honorara moglo zaklopiti troškove<br />
šljepanja i kvara, ali, nezgodno mi<br />
upitati. Znao sam da je dobio sitan<br />
honorar, ali mu se za te novce isplatilo<br />
putovati. Odbit će 50 maraka<br />
na gorivo, a bezbeli će i koju knjigu<br />
prodati, pa će se kući vratiti sa<br />
200-300 maraka. A šta je 200-300<br />
maraka za napor koji čini čovjek na
pragu 70. godine života, akademik<br />
koji namjesto da u miru i rahatluku<br />
stvara, u tom danu taksira sebe četiri<br />
sata u jednom i četiri sata u drugom<br />
pravcu? Da je bio u jednom upravnom<br />
odboru, koji se čestito plaća, a<br />
gdje sjede stranački bezveznjakovići,<br />
akademik Nedžad Ibrišimović ne bi<br />
morao posljednje godine života odlaziti<br />
u taj teški i neizvijesni lov na<br />
sitan honorar. Institucije kulture u<br />
ovim provincijama u pozadini su od<br />
svojih crkavica izdvajale koliko su<br />
mogle, da s obrazom pozovu u goste<br />
našeg klasika. U ovim manjim<br />
mjestima još nije uzdrman bošnjački<br />
identitet, tamo još nema kvazigrađanske<br />
iskompleksiranosti i straha<br />
od sebe, pa se dolazak Nedžada Ibrišimovića<br />
doživljavao kao prava čast<br />
za Čelić, Janju, Kalesiju... S druge<br />
strane, kada je 14. juna 2011. u Tuzli<br />
organizirana promocija “El-Hidrove<br />
knjige”, bilo je to u organizaciji<br />
entuzijasta iz Udruženja vjeroučitelja<br />
TK, a ne tuzlanskih institucija<br />
kulture, što je znakovita dijagnoza o<br />
zatvorenosti dejtonskog društva čak<br />
i za klasike koji očituju muslimanski<br />
identitet. A u tim tjesnacima, između<br />
onoga što vrijedi a nije vrednovano,<br />
i onoga što ne vrijedi, a ima<br />
sve počasti, valjalo je preživljavati, i<br />
boriti se, do posljednjeg dana, našem<br />
Ne džadu Ibrišimoviću. Tako je danas<br />
Isnamu, Ibrahimu, Atifu, Džemalu<br />
i mnogim drugim istaknutim<br />
bošnjačkim piscima, koji žive kao<br />
podstanari u rođenoj zemlji. Ako<br />
bi se izokrenulo posljednje uporište<br />
smisla – da to što pišemo i govorimo<br />
ne mora cijeniti država i politika, ali<br />
da to cijene pismeni ljudi u našem<br />
narodu – onda bi jednim dijelom<br />
umrla i nada u naše uzdizanje iz<br />
ovog ništavila.<br />
Njegovanje istine<br />
Jadaju se pisci jednu drugima,<br />
prepričavaju svakojake neprijatnosti<br />
oko vrednovanja njihovog rada<br />
i angažmana. Znam mnoge takve<br />
priče, a znam i mnoge svoje. Jedna<br />
od najbedastijih dogodila se kada<br />
su me prije pet godina iz mjesta<br />
M. pozvali da u tamošnjoj biblioteci<br />
promoviram svoje knjige.<br />
Otišao sam. Direktorica biblioteke<br />
mi je uz kahvu ispričala kako<br />
ne voli kuhati i peglati. Pošto sam<br />
gost, sve sam klimao glavom. Bila<br />
je promocija. Bilo je puno svijeta.<br />
Izložene moje knjige po narodnim<br />
cijenama. Jedan hadžija kupi jednu<br />
knjigu. Deset maraka. Načelnik<br />
Općine M. došao i gleda.<br />
Ne bi li mu poklonio. A<br />
ne mogu mu pokloniti<br />
jer još namirujem pare<br />
što sam uložio u štampanje.<br />
Krenuh kući. Ispratiše<br />
me do vrata. Obećali<br />
200 maraka, ali ne daju.<br />
Kaže direktorica, mora<br />
preko žiro računa. Viša<br />
sila. Noć je. I kiša je.<br />
Upalih golfa dvojku, kad<br />
ono - crkla svjetla. Vozi<br />
ga, onakvog ćoravog, do<br />
prve benzinske, pa odatle<br />
do prvog auto električara.<br />
Elem, krenuo sam kući<br />
oko 22 sata, a onih deset maraka<br />
od prodate knjige dadoh za popravak<br />
svjetala. Obećane pare nisam<br />
nikad dobio. Zvao jednom, dvaput,<br />
a kad sam vidio da me direktorica<br />
izbjegava, više nisam zvao. Mogao<br />
bih sastaviti zbirku ovakvih iskustava,<br />
zbog kojih mi nije stalo do<br />
svakoga ko misli kako je znanje u<br />
Bošnjaka tek besplatno laprdanje.<br />
Šta više, osjećam prezir prema toj<br />
navici da bošnjačko slovo smatramo<br />
džabalamom.<br />
A u tim<br />
tjesnacima,<br />
između onoga<br />
što vrijedi a nije<br />
vrednovano, i<br />
onoga što ne<br />
vrijedi, a ima<br />
sve počasti,<br />
valjalo je<br />
preživljavati,<br />
i boriti se, do<br />
posljednjeg<br />
dana, našem<br />
Nedžadu<br />
Ibrišimoviću.<br />
Nedavno sam imao dva<br />
slična iskustva, sa dijasporom.<br />
Prvo su me zvali iz<br />
jedne skandinavske zemlje<br />
da im dođem, a kad sam<br />
upitao za honorar, nisu mi<br />
se više javili. Onda su me<br />
zvali iz druge skandinavske<br />
zemlje, da im dođem<br />
i održim centralni referat<br />
na proslavi Prvog marta, a<br />
kad sam pitao za honorar,<br />
ponovilo se isto. U redu,<br />
tamo gdje se ne cijeni moj<br />
rad, nije mi ni mjesto.<br />
...Idemo dalje. Prošlo je<br />
desetak dana, i dobijam<br />
pismo od izvjesnog Adila A., koji<br />
piše: -“Tek neki dan sam saznao da<br />
tvoj patriotizam ima i dunjalučku<br />
cijenu. Skup ti je taj tvoj patriotizam,<br />
a da ti Dragi Allah olakša, pa<br />
da se riješiš dunjalučkog viška, jer<br />
on se ne nosi na Ahiret. Ono što je u<br />
srcu, to nosiš!”. Evo mog odgovora:<br />
- Bilo bi mudrije da si me upitao,<br />
prije nego što si presudio. Ne radi<br />
se o patriotizmu, već o ZNANJU.<br />
Moje ZNANJE ima cijenu. Svako<br />
može biti patriota, ali ne može<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
29
svako ZNATI i PISATI. Ja sam se<br />
školovao da bih to znao, kao što se<br />
školuju ljekari, arhitekti, inžinjeri,<br />
pa niko ne spori da njihovo znanje<br />
ima cijenu. Mene su zvali da održim<br />
predavanje o Prvom martu, a<br />
ne da uzvikujem: Ja volim Bosnu!,<br />
a stručno pričati o Prvom martu,<br />
znači pripremiti predavanje, i znači<br />
prenijeti znanje. Ja sam za to školovan.<br />
(Osim toga, ja nisam kazao nikakvu<br />
cijenu, ni 300, ni 500 eura,<br />
već sam rekao da taj intelektualni<br />
rad treba biti vrednovan.) A sad da<br />
ti kažem nešto o toj “dunjalučkoj<br />
cijeni”: Kad sam branio moj narod<br />
od optužbi za tzv. islamski terorizam,<br />
Kantonalni sud u Sarajevu me<br />
je kaznio sa 4.900 maraka, pa nije<br />
bilo nikog ni marku da mi olakša<br />
tu kaznu, već sam 18 mjeseci odvajao<br />
po 300 maraka; Kad sam upisao<br />
magistarski i odbranio temu “Bošnjačka<br />
drama u austrougarskom<br />
periodu”, nije bilo nikoga da olakša<br />
tih 6.000 maraka, koje sam uložio<br />
za jednu bošnjačku temu; Kad sam<br />
štampao ma koju od svojih knjiga,<br />
nije bilo nikog da pomogne i pogura,<br />
već sam štedio novac, od “dunjalučke<br />
cijene”, da te knjige objavim,<br />
na dobro svih nas; A gdje su tek sva<br />
vrata koja su mi pozatvarana, i sve<br />
harange i uvrede koje sam pretrpio,<br />
zbog mog pisanja koje, ispade,<br />
ima “dunjalučku cijenu”?<br />
Novac koji zaradim od rijetkih<br />
predavanja (na kojima<br />
prodajem svoje znanje,<br />
a ne patriotizam) ne ulažem<br />
u “dunjaluk”, već ga<br />
štedim i ulažem u knjige i<br />
projekte od značaja za moj<br />
narod, pošto su bošnjački<br />
autori u takvoj situaciji da<br />
ih neće podržati ni dejtonska<br />
država, ni bošnjačka<br />
politika, već se moraju<br />
snalaziti sami; dijaspora<br />
ovo očito ne razumije.<br />
Srbi i Hrvati ne bi nikad<br />
nekome svome intelektualcu<br />
održali slovo kakvo si<br />
ti meni održao, jer u njih<br />
se podrazumijeva ono što<br />
se u nas smatra pokuđenim.<br />
Oni znaju da nema<br />
naroda bez pismenosti, a pismenosti<br />
bez intelektualaca, a intelektualaca<br />
bez sistema u kome se znanje vrednuje.<br />
Zamisli, Adile, koliko bi meni<br />
platili Srbi i Hrvati kad bih se ponašao<br />
kao Dževad Galijašević? Molim<br />
Allaha da ti otvori oči da razumiješ<br />
ovo što sam napisao, i da ovaj moj<br />
trud ne bude uzaludan.<br />
Nije prošlo nekoliko dana a od<br />
Adila A. dobio sam podugačko pismo<br />
u kome se nalazi odgonetka ove<br />
zavrzlame, i to u sljedećoj rečenici:<br />
Ja sam tek<br />
jedan od<br />
desetine<br />
bošnjačkih<br />
intelektualaca<br />
koji na ovaj<br />
način podnose<br />
cijenu<br />
opredjeljenja<br />
da ostanu<br />
uz istinu, i<br />
uz narod, da<br />
okrenu glavu<br />
od ponuda<br />
za kojim su<br />
potrčali razni<br />
Dževadi, Enveri,<br />
Hadžemi,<br />
Senadi, Bakiri<br />
i dr<br />
- “Što se tiče Gothenburga,<br />
znam da si tražio<br />
2.000 eura (od mene, a<br />
ni od njih ta informacija<br />
neće ići dalje).” Dakle,<br />
neko je izmislio da sam<br />
tražio 2.000 eura, a ta izmišljotina<br />
može biti ili u<br />
funkciji da me neko diskreditira<br />
zato što sam se<br />
usudio upitati za honorar,<br />
ili da neko, pak, na mome<br />
gostovanju zaradi. U skladu<br />
sa tradicijom šutnjavosti,<br />
sada nema nikog<br />
da mi se u ime domaćina<br />
izvini za klevetu, niti je<br />
ikoga briga da li je mene<br />
ta njihova petljavina povrijedila.<br />
Zar nisu dovoljne<br />
sve ove cijene o kojima<br />
sam pisao na početku teksta,<br />
već treba plaćati cijenu i ovom<br />
našem, familijarnom, neznanju? A<br />
zbog tog neznanja, veći nacionalni<br />
interes uživa gostovanje polupismenih<br />
folk-džigaraša, za koje se ne žali<br />
skupiti par hiljada eura, nego ma<br />
kojeg našeg autora koji brani čast<br />
bošnjačkog naroda. Dokle god mislimo<br />
da se istina podrazumijeva, i<br />
da u istinu ne treba ulagati – a nema<br />
istine bez njegovanja pisane riječi –<br />
dotle će nas gutati zaborav, smutnja<br />
i glupost.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
30
Pogledi<br />
Jovanović Megdan<br />
i Dodik u postojećem beogradski<br />
studiju nepostojeće<br />
Utakmica između<br />
gostujućeg Dodika<br />
Beogradu, kojeg voli<br />
više od BiH iz koje dolazi<br />
i Čedomira Jovanovića,<br />
koji voli Srbiju, ali i ne<br />
mrzi BiH, počela je od<br />
prve žestoko i na prvu.<br />
Sa faulovima od strane<br />
Dodika, ali bez crvenih<br />
kartona. Odigrao<br />
je vašarski<br />
grubo do kraja<br />
i uspjenušao<br />
sljedbenike<br />
četničke,<br />
velikosrpske i<br />
miloševićevsko-<br />
SANU-ovske<br />
fašističke politike<br />
sa znatnim<br />
Piše: Ale Kamber, Livno<br />
02.02.2012.god.<br />
Beogradski TAN-<br />
JUG (Telefonska<br />
agencija Nove Jugoslavije) bio<br />
je prije nekoliko dana poprište žestokog<br />
medijskog megdana nacionaliste Milorada<br />
Dodika i liberalnog demokrate<br />
Čedomira Jovanovića, člana nekadašnje<br />
Đinđićeve vlade.<br />
TV duel u TANJUG-ovom studiju<br />
i režiji između mladog i na Balkanu<br />
i šire vjerovatno najobjektivnijeg<br />
j j političara Čedomira Jovanovića(LDP)<br />
i najprepredenijeg, najsirovijeg, teškog<br />
i samom sebi, Milorada Dodika,<br />
“stokilaša sa dna kace”, izazvao je<br />
pažnje više nego ijedan događaj takve<br />
vrste u posljednje vrijeme i sigurnosnih<br />
mjera kao da se igra najrizičnija sportska<br />
utakmica između Srbije i Hrvatske,<br />
ili Srbije i Federacije BiH (bez Republike<br />
Srpske).<br />
Smokvin list<br />
političkog<br />
poštenja je pao<br />
pod naletom<br />
Jovanovića<br />
koji je sasvim<br />
otvoreno<br />
potvrdio da<br />
je Republika<br />
Srpska nastala<br />
na genocide<br />
i etničkom<br />
čišćenju, u<br />
prvom redu<br />
Bošnjaka.<br />
Voždove gestikulacije<br />
Dodik i junior - dva troprsta<br />
Utak mica između<br />
gostujućeg Dodika Beogradu,<br />
kojeg jg voli više od BiH<br />
iz koje dolazi i Čedomira<br />
Jovanovića, koji voli Srbiju,<br />
ali i ne mrzi BiH, počela je od<br />
prve žestoko i na prvu. Sa faulovima<br />
od strane Dodika, ali<br />
Dodik - prst prijetnje i podrške<br />
bez crvenih kartona. Odigrao je vašarski<br />
grubo do kraja i uspjenušao sljedbenike<br />
četničke, velikosrpske i miloševićevsko-<br />
SANU-ovske fašističke politike sa znatnim<br />
primjesama rigidnog komunizma<br />
u njoj. Dodik je, pokazujući znakovito<br />
ispružene dlanove u visini sljepočnice,<br />
prijeteće kažiprste i troprste u emisiji (i<br />
ne samo u njoj) te stiskanje šaka kao da<br />
će BiH o kojoj govori a koju mrzi, te sa-<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
31
govornika kojeg najčešće i ne gleda kao<br />
ni kameru, ni voditeljicu, zdrobiti, potpuno<br />
razotkrio svoje psihosocijalne reference.<br />
Gestikulacijama, stilom i načinom<br />
govora, bahatošću, prekostokilaškim<br />
fizičkim i jedvaprosječnim intelektualnim<br />
šepurenjem pred kamerama i<br />
omalovažavanjem sagovornika i voditeljice<br />
(dakle i cijelog auditorija koji ga je u<br />
tom momentu gledao) neodoljivo je<br />
podsjećao na svog učitelja. Ne Antu<br />
Markovića, čiji je delegat ispred Saveza<br />
reformskih snaga bio u Skupštini Republike<br />
BiH nakon prvih demokratskih<br />
izbora 1990. godine, već na<br />
sljedećeg učitelja- Slobodana<br />
Miloševića-srbijanskog velikosrpskog<br />
socijaliste i “malog<br />
Staljina” u čijem beogradskom<br />
okruženju je svojevremeno i<br />
bio, a i studirao je političke<br />
nauke u tom “demokratskom<br />
gradu” u kojem je od<br />
nekadašnjih dvjestotinjak<br />
džamija preostala jedva jedna<br />
zapaljena i sa podijeljenim<br />
muslimanima u njoj na<br />
prosarajevsko-sandžačke i<br />
probeogradske. Jedni su se dakle<br />
sigurno divili Bosancu Dodiku<br />
kako brani Srbiju u Beogradu<br />
od Srbina Beograđanina,<br />
i kako kaže da voli više Srbiju<br />
od BiH i Sarajeva u koje ide izvan<br />
na genocidu nastale Republike Srpske<br />
samo, kako kaže, kad mora. U nedostatku<br />
argumenata i kulture dijaloga u duelu sa<br />
potpuno nepristranim i objektivnim<br />
Jovanovićem morao je pokazati sve svoje<br />
grimase i gestikulirati i više nego je<br />
naučio. Branio se od Jovanovićevih riječi<br />
i argumenata kao potpuno go u osinjaku<br />
od osa. A ogoljen je ovoga puta zaista bio<br />
do gola. Smokvin list političkog poštenja<br />
je pao pod naletom Jovanovića koji je sasvim<br />
otvoreno potvrdio da je Republika<br />
Srpska nastala na genocidu i etničkom<br />
čišćenju, u prvom redu Bošnjaka.<br />
Mašući rukama da se odbrani Dodik<br />
je ustvrdio da je RS stvorena 3 godine<br />
prije nego se desio zločinu Srebrenici,<br />
za kojeg tvrdi da nije bio genocid, te da<br />
je, kako je ustvrdio, na spomen ploči u<br />
Potočarima preko 500 živih muslimana<br />
koji su prikazani kao mrtvi. U emisiji je<br />
Dodik priznao da je i sam bio dio pokreta<br />
za Republiku Srpsku izbjegavajući diretno<br />
odgovoriti na pitanja o zločinu i genocidu<br />
u BiH počinjenom od strane paravojnih<br />
snaga RS i JNA, svaki put pokušavajući<br />
izjednačiti “sve tri strane”. Potvrdio je da<br />
je RS od početka težila nezavisnosti, što<br />
je ujedno i potvrda da su upravo velikosrbi<br />
od Ćosića i SANU preko Miloševića,<br />
Šešelja, Karadžića, Mladića…to isto<br />
težili, odnosno, oni razbijali Jugoslaviju<br />
Kao što rado<br />
voli pokazati tri<br />
prsta pa čak i sa<br />
malim juniorima<br />
u duetu, Dodik<br />
voli pokazati<br />
i primati i<br />
odlikovanja.<br />
Za sada je<br />
primio tri žešća<br />
ordena za sve<br />
što je učinio i<br />
čini za srpski<br />
narod.<br />
stvarajući paravojske u Hrvatskoj<br />
i BiH, te i zajedničku JNA<br />
etnički očistivši su pretvorili<br />
u svoju “antijugoslavensku”<br />
velikosrpsku paravojsku koje<br />
su skupa izvršile agresiju i na<br />
Hrvatsku i BiH.<br />
Tri ordena<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
32<br />
Duel na TANJUG-u<br />
Kao što rado voli pokazati<br />
tri prsta pa čak i sa malim<br />
juniorima u duetu, Dodik voli pokazati<br />
i primati i odlikovanja. Za sada je<br />
primio tri žešća ordena za sve što je<br />
učinio i čini za srpski narod, od čega<br />
jedan srpski i dva ruska: Orden Svetog<br />
Save od SPC, Orden družbe za<br />
razvoj saradnje Rusije i RS (od Medvedova)<br />
i Orden Prvog stepena za zasluge<br />
pred otadžbinom i kozaštvom. Voli<br />
ih i podijeliti. Između osalog ih je za<br />
posljednje republikosrpske slave podijelio<br />
i čelnicima HDZ BiH i biskupu<br />
banjalučkom Franji Komarici. Osim<br />
HDZ BiH, Komarice i predstavnika<br />
Ruske Federacije, niko mu drugi i nije<br />
došao na “Dan RS-a” 9. januara.<br />
Ako je RS država BiH nije<br />
Jovanović je bio decidan ustvrdivši:<br />
“Ako je RS država, BiH nije, ako BiH<br />
nije država Bošnjaci nisu narod. Bos-<br />
Dodik - šaka kršiteljska i objediniteljska
Dodikov kažiprst<br />
Milošević drži Dodika<br />
na je lonac i Srbija treba<br />
da preuzme odgovornost<br />
zato što je to tako. Dejtonsku<br />
Bosnu nije pravio<br />
Izetbegović i Karadžić<br />
nego Milošević, tako što<br />
je njegov glas vrijedio dva.<br />
Jesu li kreatori Dejtonske<br />
BiH završili u Hagu,<br />
gospodine Dodik? Upitao<br />
je direktno Jovanović, na<br />
što mu je Dodik cinično<br />
i mrtav hladan odgovorio:<br />
“Ne znam pitajte njih”,<br />
dodajući “da je Karadžić<br />
imao svojih grešaka, ali je zaslužan<br />
što postoji RS”, čestitajući mu na<br />
hrabrosti 1992. godine.<br />
Jovanović mu je uzvratio da će s<br />
tom vrstom pameti stići isto daleko<br />
kao Božidar Vučurević koji je rekao<br />
da će Dubrovnik napraviti i ljepšim<br />
i starijim, zbog čega se Srbija sada<br />
Dubrovčanima izvinjava. Podsjetio<br />
je Dodika na njegove ranije izjave da<br />
U emisiji je<br />
Dodik priznao<br />
da je i sam bio<br />
dio pokreta<br />
za Republiku<br />
Srpsku<br />
izbjegavajući<br />
diretno<br />
odgovoriti na<br />
pitanja o zločinu<br />
i genocidu u<br />
BiH počinjenom<br />
od strane<br />
paravojnih<br />
snaga RS i JNA.<br />
Dodik - troprst oslonac<br />
se u Srebrenici desio genocid,<br />
te da je i Karadžića nazivao<br />
zločincem, što mu je<br />
poslužilo da se probije na vrh<br />
RS “kao normalan Srbin”.<br />
Ali se kasnije predomislio<br />
shvativši šta želi da čuje<br />
njegova glasačka baza. Ako<br />
joj bude podilazio na način<br />
kako je “vascelom srpstvu”<br />
podilazio u spomenutom<br />
duelu više mu neće trebati<br />
međnarodna podrška da pobijedi.<br />
Dovoljno će mu biti<br />
da laže i svoj narod i sebe<br />
(ako sebe uopće i laže). I uspijevaće<br />
dok ne sazrije svijest kod većine da u<br />
nacionalističkim i fašističkim teorijama<br />
krvi i tla nema perspektive, već u<br />
hrabrosti, znanju i poštenju političara<br />
poput Dodikove sušte suprotnosti -<br />
Čedomira Jovanovića- srbijanskog<br />
Vilija Branta kojeg zasad većina Srbije<br />
neće, a Dodika-bh. Miloševića, većina<br />
RS hoće.<br />
Načertanije po Dodiku<br />
Pola Milorad, pola Radovan<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
33
Politika i država<br />
Upisivanje bošnjačke djece u katoličke škole<br />
Sistematsko<br />
pokatoličavanje<br />
Bošnjaka<br />
Piše: Ramiz Hodžić<br />
Činjenica da sve više<br />
bošnjačkih roditelja svoju<br />
djecu upisuje u katoličke<br />
škole, koje djeluju pod<br />
sloganom “Sustav katoličkih<br />
škola za Europu”, ukazuje<br />
da katolički školski centri<br />
imaju misiju razbošnjačenja,<br />
razmuslimanjenja i<br />
pokrštavanja bošnjačke<br />
djece. Insistiranje da su<br />
ove škole “za Europu”,<br />
podrazumijeva da druge<br />
nisu, te da posebno<br />
bošnjačka djeca, sa<br />
diplomom katoličkih škola,<br />
imaju šansu da budu više<br />
ravnopravna, nego što su<br />
to ako ne završe katoličku<br />
školu.<br />
Unašoj zemlji su katolički<br />
školski centari<br />
(Sarajevo, Žepče,<br />
Travnik, Zenica, Tuzla, Bihać,<br />
Banja Luka) osnivani još u ratna<br />
i neposredna poratna<br />
vremena na teritorijama<br />
gdje katolici nisu u većini,<br />
što znači da bi ove<br />
škole trebale imati misiju<br />
očuvanja katoličkog<br />
i hrvatskog identiteta.<br />
Zašto se katoličke<br />
škole ne osnivaju u Livnu<br />
ili Čapljini, ako već<br />
nemaju političku misiju?<br />
Ali, činjenica da sve<br />
više bošnjačkih roditelja<br />
svoju djecu upisuje<br />
u katoličke škole, koje<br />
djeluju pod sloganom<br />
“Sustav katoličkih škola<br />
za Europu”, ukazuje<br />
da katolički školski<br />
centri imaju misiju razbošnjačenja,<br />
razmuslimanjenja<br />
i pokrštavanja<br />
bošnjačke djece. Insistiranje<br />
da su ove škole “za Europu”,<br />
podrazumijeva da druge<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
34<br />
Zamisli da<br />
u Hrvatskoj<br />
neko svoje<br />
dijete pošalje<br />
u bošnjačku<br />
školu na<br />
bosanskom<br />
jeziku. Hrvati<br />
neće da im<br />
djeca budu<br />
zajedno sa<br />
bošnjačkom<br />
djecom, a<br />
kamoli da im<br />
djeca uče po<br />
bosanskom<br />
planu i<br />
programu.<br />
nisu, te da posebno bošnjačka<br />
djeca, sa diplomom katoličkih<br />
škola, imaju šansu da budu više<br />
ravnopravna, nego što su to ako<br />
ne završe katoličku školu. Ovo<br />
ne znači da katolici ne trebaju<br />
imati, ako to žele, svoje škole,<br />
ali znači da Bošnjaci imaju pravo<br />
biti osjetljivi na činjenicu da<br />
bošnjački roditelji pokatoličavaju<br />
i pokrštavaju svoju djecu<br />
ubacujući ih u sistem u kome<br />
im nad glavom stoji raspelo, u<br />
kome ih pohodi Sveti Nikola,<br />
i gdje im časove drže časne sestre<br />
i katolički svećenici. Glas<br />
otpora protiv ovakvog nastavka<br />
uništavanja Bošnjaka, ne znači<br />
oduzimanje prava bošnjačkim<br />
roditeljima da svoju djecu<br />
usmjeravaju kako žele, ali znači<br />
jedan veliki znak za uzbunu<br />
svima nama koji smo<br />
dopustili da dejtonski<br />
sistem do te mjere raspameti<br />
bošnjačke roditelje,<br />
pa da oni pomisle<br />
kako je za njihovu<br />
djecu najbolje j da budu<br />
katolici. Činjenica da je<br />
u prvi razred Osnovne<br />
katoličke škole u Sarajevu<br />
upisano duplo više<br />
djece nego u svim drugim<br />
osnovnim školama<br />
u Sarajevu, ukazuje da<br />
te razrede nisu popunila<br />
katolička, već muslimanska<br />
djeca, koja tako<br />
zauvijek odlaze iz svog<br />
naroda i iz svoje vjere.<br />
Ovim tekstom mi najavljujemo<br />
jedno permanentno<br />
istraživanje i<br />
praćenje ove pojave, koja će biti<br />
tumačena kao nastavak genocida.
Zanimljiva rasprava o KŠC-u na jednom<br />
internetskom forumu<br />
* Zanimljiv je podatak da su dominantnu<br />
učeničku populaciju s početkom osnivanja<br />
(od ‘94.god.) KŠC “Sv. Josip” činila<br />
bošnjačka, etničko religijski čista djeca.<br />
Dok su građanska djeca pohađala nastavu tih<br />
ratnih i postratnih godina po podrumima, kafanama,<br />
domovima zdravlja, stanovima i svugdje<br />
više nego u školama, muslimanska djeca su dijelila<br />
izuzetno uvjetan školski ambijent sa nemuslimanima.<br />
Nije li čudno, il’ je pak indikativno<br />
da se jedno dijete odgojeno u muslimanskom<br />
duhu svakodnevno, neizbježno susreće sa Isusovim<br />
raspećem u školskom holu?<br />
* Porazno je da država sponzoriše (na bilo<br />
koji način) “obrazovni” centar koji 1) radi po<br />
obraznom planu i programu tuđe države, 2) ima<br />
vjersku komponentu (“katolički”) u svom nazivu<br />
i radu. Da je ovo 100% privatna škola, finansirana<br />
iz džepa roditelja (a ne iz državne kase),<br />
naziv i vjeronauk ne bi bio upitan, ali činjenica<br />
da se predaje po tuđem planu i programu je i<br />
dalje više nego problematična.*<br />
* KŠC je ekstra dobra škola. EKSTRA! Veliki<br />
broj djece Bošnjaka je pohađaju jer valja!<br />
* Segregacija djece. To je KŠC. A Bošnjaci<br />
koji šalju svoju djecu u katoličku školu bi zaista<br />
trebali obaviti neurološki pregled svoje glave, jer<br />
takva erozija ličnog i kulturološkog identiteta<br />
zaista spada u medicinske fenomene.<br />
* U mom razredu je bilo najviše djece iz mješanih<br />
brakova i muslimana a najmanje katolika.<br />
Da, i to je tužna strana našeg mentaliteta i stanja<br />
društva u kojem se nalazimo. Zamisli da u<br />
Hrvatskoj neko svoje dijete pošalje u bošnjačku<br />
školu na bosanskom jeziku. Hrvati neće da im<br />
djeca budu zajedno sa bošnjačkom djecom, a kamoli<br />
da im djeca uče po bosanskom planu i programu.<br />
I zato postavljam pitanje: koliko mora<br />
biti šizofreno i degradirano stanje identiteta jedne<br />
bošnjačke porodice da svoje dijete koje je rođeno<br />
i raste u BiH pošalje u katoličku školu po<br />
nastavnom planu i programu susjedne države.<br />
* Ovdje nekim pojedincima ne smeta KŠC<br />
kao škola, njih boli što nisu uspjeli napraviti<br />
islamsku republiku... KŠC im bode oči svaki<br />
dan i podsjeća ih na neuspjeh ...kako drugačije<br />
objasniti napade na KŠC zbog odvajanja (iako<br />
je u njoj 40 % muslimana) a nitko ne napada<br />
bošnjačku školu (a u njoj su 100% muslimani).<br />
* U KŠC ima više srpske i bošnjačke nego<br />
hrvatske djece, roditelji ih tamo upisuju iz raznoraznih<br />
razloga, uglavnom zbog kvalitetnog<br />
nastavnog kadra. I žalosno je što, jedna zvanično<br />
katolička škola, ima više onog starog “sarajevskog<br />
duha” nego većina državnih škola u Sarajevu.<br />
* Sama priča da nema razlike, a škola se zove<br />
Katolički školski centar “Sveti Josip“. Mislim da<br />
nema smisla dalje naglabati o tome, isto tako<br />
Prva bošnjacka gimnazija (zamislite još tome<br />
dodati naziv Muhamed A.S.) i reći da tu nema<br />
razlike među djecom, je isto tako smiješna.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
35
Islamski svijet<br />
Egipatski donji dom parlamenta<br />
Skupština političkih zatvorenika<br />
ili mensa intelektualaca<br />
Biranjem prve demokratske<br />
skupštine ikada u modernoj<br />
egipatskoj historiji, egipatski<br />
građanin je izabrao ono<br />
za čim je žudio tokom<br />
30-godišnje Mubarakove<br />
američke “demokratije” –<br />
slobodu. Izabrao je slobodu<br />
da može bez ikakve bojazni<br />
reći što misli, bez da ga<br />
iko zatvori zbog terorizma<br />
(SAD, primjer šejha Ali et-<br />
Temimija koji je zatvoren,<br />
jer je koristio svoje osnovno<br />
ljudsko pravo – slobodu<br />
govora) ili verbalnog delikta<br />
(bivša Jugoslavija)<br />
Piše: Jusuf Džafić<br />
Ponedjeljak, 23. januar 2011.<br />
godine po Isau, a.s., odnosno<br />
28. safer 1433. godine<br />
poslije Hidžre, ostat će zapisan zlatnim<br />
slovima u povijesnim analima Ummeta<br />
Muhammeda, s.a.v.s., najodabranijeg<br />
Božijeg poslanika, koji je došao<br />
da izvede ljude iz robovanja ljudima u<br />
robovanje Gospodaru ljudi. Tog, naizgled<br />
sasvim običnog dana, održana je<br />
prva, konstituirajuća sjednica egipatske<br />
narodne skupštine, koju je narod<br />
na proteklim demokratskim izborima<br />
izabrao.<br />
Biranjem prve demokratske skupštine<br />
ikada u modernoj egipatskoj historiji,<br />
egipatski građanin je izabrao<br />
ono za čim je žudio tokom 30-godišnje<br />
Mubarakove američke “demokratije”<br />
– slobodu. Izabrao je slobodu da<br />
može bez ikakve bojazni reći što misli,<br />
bez da ga iko zatvori zbog terorizma<br />
(SAD, primjer šejha Ali et-Temimija<br />
koji je zatvoren, jer je koristio svoje<br />
osnovno ljudsko pravo – slobodu<br />
govora) ili verbalnog delikta (bivša<br />
Jugoslavija). Opredijelio se da može<br />
slobodno bez ikakvih poteškoća i zapreka<br />
robovati svome Gospodaru, ne<br />
strepeći da će mu neko nekada zabraniti<br />
odlazak u džamiju, jer<br />
ima ispod 45 godina ili je<br />
neoženjen (Izrael), da će mu<br />
neko uskratiti učenje ezana<br />
na razlgas (sva Evropa osim<br />
Balkana, Austrije, Belgije<br />
i Španije), praviti proble-<br />
me njegovoj ženi, kćerci,<br />
sestri zato što su pokrivene<br />
(Francuska, Njemačka,<br />
Belgija, Turska, Bosna, Srbija<br />
itd.), staviti van zakona<br />
klanje životinja na šerijatski<br />
način (Švajcarska, Holandi-<br />
ja, baltičke i skandinavske<br />
zemlje), j) učiniti ilegalnim<br />
gradnju munara (Švajcar-<br />
ska)... Odabrao je islamski<br />
koncept demokratije oličen<br />
u selefijskom pokretu (koji<br />
se kod nas pogrdno naziva<br />
vehabijski pokret) i njihovoj<br />
Stranci svjetlosti, te organizaciji<br />
Muslimanske braće<br />
(ihvanije) i njihovoj Stranci<br />
slobode i razvoja, davši njihovim<br />
kandidatima ¾ parlamentarnih<br />
mjesta.<br />
Ako<br />
promotrimo<br />
ove podatke,<br />
otkrivamo još<br />
jedan dodatni<br />
razlog zašto<br />
je egipatski<br />
narod izabrao<br />
upravo ovakav<br />
parlament,<br />
sastavljen od<br />
hafiza Kur’ana,<br />
hafiza Hadisa,<br />
doktora nauka,<br />
magistara<br />
i političkih<br />
zatvorenika.<br />
Hafizi i doktori<br />
O razlozima zašto su Egipćani izabrali<br />
baš ihvanije i selefije, govorili smo<br />
ranije, ali nismo se doticali nekih novih<br />
činjenica, do kojih se dolazi iz biografija<br />
498 člana Donjeg doma<br />
parlamenta (ne računajući 10<br />
parlamentaraca koji nisu birani<br />
na izborima), koje otkrivaju<br />
sljedeće, zanimljive, ali također<br />
i nevjerovatne podataka:<br />
- Preko 140 parlamentaraca<br />
su hafizi, tj. znaju cijeli<br />
Kur’an napamet.<br />
- Više od 180 parlamentaraca<br />
zna pola Kur’ana napamet.<br />
Znači preko 320 parlamentaraca<br />
zna ili pola ili cijeli<br />
Kur’an napamet.<br />
- Preko 100 članova parlamenta<br />
zna napamet 10.000 i<br />
više hadisa Božijeg poslanika<br />
Muhammeda, s.a.v.s. Koliki<br />
je taj broj, dovoljno govori<br />
podatak da je ukupan broj<br />
hadisa Božijeg Poslanika oko<br />
12.000, ne ubrajajući ponovljene<br />
i nevjerodostojne.<br />
- Više od 170 članova<br />
parlamenta su doktori nauka.<br />
Možemo pretpostaviti<br />
da je broj magistara veći od<br />
broja doktora nauka.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
36
- Preko 50 parlamentaraca ne posjeduje<br />
auto. To znači da će se oni,<br />
navjerovatnije, u parlament prevoziti<br />
gradskim prijevozom (metroom,<br />
autobusom, tramvajem, mikrobusem<br />
i sl.).<br />
- Više od 350 parlamentaraca je<br />
bilo u zatvoru između 6 mjeseci i 10<br />
godina. Ovdje se ne ubrajaju oni koji<br />
su u zatvoru bili kraće od 6 mjeseca,<br />
kao npr. novoizabrani predsjednik<br />
parlamenta. Naravno, svi oni su bili<br />
politički zatvorenici.<br />
Ako promotrimo ove podatke,<br />
otkrivamo još jedan razlog više zašto<br />
je egipatski narod izabrao upravo<br />
ovakav parlament, sastavljen od hafiza<br />
Kur’ana, hafiza Hadisa, doktora<br />
nauka, magistara i političkih zatvorenika.<br />
Očevidno je da je taj razlog<br />
intelektualni kapacitet i samopožrtvovanje<br />
izabranih članova koji, ne<br />
samo da su ulagali trud i vrijeme<br />
u svoju edukaciju i intelektualni<br />
razvoj, nego nisu prezali ni od političko-društvenog<br />
djelovanja kako<br />
bi omogućili svom narodu bolju i<br />
prosperitetniju budućnost, što se i<br />
vidi iz njihovih “zatvorskih karijera”.<br />
Naravno, njihovi sugrađani su<br />
njihov intelektualno-društveni rad<br />
prema zaslugama i nagradili, glasavši<br />
za njih. Slobodno možemo reći da<br />
su najzaslužniji i najkompetentniji i<br />
ušli u parlament.<br />
Prvu konstitutivnu sjednicu<br />
Narodne skupštine je<br />
otvorio najstariji parlamentarac<br />
81-godišnji Mahmud<br />
es-Seka’, član Vefd stranke<br />
minutom šutnje za šehide<br />
poginule tokom 25-januarske<br />
revoluciji. Zatim<br />
se pojedinačno svaki član<br />
ukratko predstavio rekavši<br />
svoje ime, te položio zakletvu.<br />
Nakon polaganja zakletve<br />
uslijedila su glasanja za<br />
predsjednika parlamenta,<br />
te njegovog prvog i drugog<br />
zamjenika. Za predsjednika<br />
parlamenta je izabran Sa’d<br />
Ketatni, ispred Stranke slobode<br />
i pravde, nakon osvojenih<br />
399 glasova, dok su dva njegova<br />
protukandidata, Isam Sultan, ispred<br />
Stranke sredine (islamistička stranka)<br />
i Jusuf el-Bedri, nezavisni kandidat,<br />
osvojili 87, odnosno 10 glasova. Za<br />
prvog potpredsjednika parlamenta je<br />
izabran Ešref Sabit, iz Stranke svjetlosti,<br />
osvojivši 429 glasova. Njegovi protivkandidati<br />
Ejmen Ebu Ala’, Egipatski<br />
blok, i Ihab Remzi Hena’, Stranka<br />
slobode, dobili su 19, odnosno 17<br />
glasova. Kao drugi zamjenika izabran<br />
je Muhammed Abdul iz Vefd partije,<br />
osvojivši 459 glasova, dok je njegov<br />
protivnik Nasir Sejjid dobio samo dva<br />
glasa nakon povlačenja kandidature.<br />
Zapadni mediji,<br />
predvođeni New<br />
York Timesom,<br />
London<br />
Timesom,<br />
Reutersom,<br />
Guardianom i<br />
drugima, su se<br />
svojski potrudili<br />
kako bi, svojim<br />
kritikama i<br />
zlonamjernim<br />
opaskama, u<br />
očima zapadnog<br />
čovjeka umanjili<br />
važnost novog<br />
egipatskog<br />
parlamenta.<br />
Kozmetički Zapad<br />
Naravno, kao što se moglo<br />
i pretpostaviti, zapadni<br />
mediji, predvođeni New York<br />
Timesom, London Timesom,<br />
Reutersom, Guardianom i<br />
drugima, su se svojski potrudili<br />
kako bi, svojim kritikama<br />
i zlonamjernim opaskama,<br />
u očima zapadnog čovjeka<br />
umanjili važnost novog egipatskog<br />
parlamenta, jer nikako<br />
ne mogu da podnesu<br />
činjenicu da islamisti čine<br />
ni manje ni više nego ¾ egipatskog<br />
parlamenta. Kad bi<br />
egipatski donji parlament bio<br />
sastavljen pretežno od liberalista,<br />
onda skoro da ne bi bilo medija<br />
na Zapadu koji ne bi izrekao neki laudij<br />
u slavu pobjede liberalista, tih “pravih<br />
boraca za demokratiju”. Liberalista, koji<br />
od novembra skoro neprestano protestiraju<br />
na Tahriru, pritom hvataju zjale,<br />
te tu i tamo prirede kakvu cirkusku ili<br />
estradnu tačku, kakvih nije nedostajalo<br />
25. januara ove godine na Tahriru prilikom<br />
proslave godišnjice.<br />
S druge strane, imamo te islamiste,<br />
čiju pobjedu zapadni i prozapadni mediji<br />
himbeno vole upoređivati sa pobjedama<br />
Mubarakove režimske NDP<br />
(Nacionalna demokratska partija) na<br />
izborima 2005. i 2010. godine, citira-<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
37
jući izjave poput sljedeće izjave Husama<br />
Hamelavija, pobornika ljevice (jedan od<br />
egipatskih SDP-ovaca), koju je Reuters<br />
(jedan od američkih Oslobođenja) naveo<br />
u svome tekstu o egipatskom parlamentu,<br />
a koji je izjavio: “Ja nemam nekih<br />
velikih očekivanja od ovog parlamenta,<br />
zbog sastava političkih snaga u njemu...<br />
Čini mi se da će iznova obnoviti stari re-<br />
žim s nekoliko sitnih kozmetičkih promjena”.<br />
Glas manjine, odnosno glas egipatskih<br />
liberala na Zapadu se kriomice<br />
predstavlja kao glas većine, slično kao<br />
što se nekad Mubarakova vlast interpretirala<br />
kao demokratska, tj. kao vlast<br />
narodne većine. Pak, glas većine na zapadu<br />
se neizravno predstavlja kao glas<br />
manjine, poručujući da su islamisti pobijedili<br />
samo zato što su iskoristili podršku<br />
narod. Ta zar stranke na izborima<br />
ne pobjeđuju, koristeći se podrškom naroda?!<br />
Odgovor zapadnih medija na ovo<br />
pitanje, iako oni to nikada neće priznati,<br />
biljurno jasan iz njihovih zlonamjernih<br />
opaski je: Da, pobjeđuju, ali to ne<br />
važi za islamiste. Izleda da čak i ova vrlo<br />
ubjedljiva pobjeda islamista, iza koje<br />
stoje doktori nauka i magistri, filantropi,<br />
pregaoci, ljudi koji su zbog slobode<br />
čamili po zatvorima, nije dovoljna zapadnim<br />
medijima da citiraju koju izjavu<br />
te egipatske većine.<br />
Kad bi zapadni mediji bili iole nepristrasni<br />
njihove novine bi bile krcate<br />
egipatskim pohvalama novih parlamentaraca<br />
i parlamenta. Nedavno sam upitao<br />
jednog svog prijatelja Egipćanina,<br />
studenta: “Za koga si glasao?” On je<br />
rekao: “Glasao sam za jednog kandidata<br />
Stranke svjetlosti.” “Glasao si za njega,<br />
jer je selefija?”, radoznalo ga upitah.<br />
“Ne, nisam glasao za njega zato što je<br />
selefija, već zato što će me Allah pitati<br />
kome sam dao glas, te sam glasao za<br />
onoga koga sam smatrao da je najsposobniji.”<br />
Ovo je samo jedna od mnogih<br />
izjava, koje se na Zapadu citiraju rijetko<br />
ili se uopće ne citiraju.<br />
Bilo bi nepravedno, a da ne pohvalimo<br />
neke medije, kao što su egipatske novine<br />
El-Ehram ,(الأهرام arap. (eng. Ahram,<br />
te katarska Al Jazeera, koji se trude da<br />
u ovom moru dezinformacija plasiraju<br />
koju informaciju. Kao dovoljan primjer<br />
njihove transparentnosti i nepristrasnosti<br />
navest ćemo jedan lijep članak koji<br />
govori o novom egipatskom parlamentu,<br />
dostupan na internetu i na arapskom i na<br />
engleskom, objavljen u El-Ahramu pod<br />
naslovom: “El-Ketatni: Od zatvorenika<br />
do predsjednika parlamenta”.<br />
Naposljetku, osvrnuo bih se na<br />
novog predsjednika egipatske narodne<br />
skupštine El-Ketatnija. Rođen je u<br />
Gornjem Egiptu, u pokrajini Suhadž,<br />
4. marta 1952. godine. Po zanimanju<br />
je mikrobiolog. Radio je kao profesor<br />
na Fakultetu znanosti na Univerzitetu<br />
u Minji od 1994. do 1998. godine.<br />
Pridružio se pokretu Muslimanska<br />
braća 1981. godine. Izabran je u<br />
Savjetodavno vijeće pokreta 2008.<br />
godine. Predstavljao je Muslimansku<br />
braću u parlamentu u jednom mandatu<br />
od 2005. do 2010. godine. Od 1990.<br />
do 2006. godine obnašao je funkciju<br />
generalnog sekretara Odbora za nastavu<br />
na Minja univerzitetu. Zajedno sa<br />
stotine drugih članova Bratstva zatvoren<br />
je 27. januara 2010. godine, kao<br />
posljedica Mubarakovih reprekusija u<br />
cilju slabljenja novonastale revolucije.<br />
Pušten je iz zatvora 10. februara, dan<br />
uoči pada Mubaraka. Savjetodavno<br />
vijeće je napustio kad je izabran za<br />
generalnog sekretara Stranke slobode i<br />
pravde. Na ovoj funkciji ostaje sve dok<br />
nije izabran za predsjednika parlamenta.<br />
Biografija El-Ketatnija priča sama za<br />
sebe, pogotovo ostavka na mjesto u<br />
Savjetodavno vijeće, kada<br />
je izabran za generalnog<br />
sekretara stranke, te ostavka<br />
na tu službu, kada je<br />
odabran da bude predsjednik<br />
parlamenta – stvari vrlo<br />
rijetke kod naših političara.<br />
Za kraj, mjesto zaključka,<br />
poslužio bih se odlomcima iz<br />
Ketatnijevog govora nakon<br />
izbora na mjesto predsjednika<br />
parlamenta:<br />
U ime Allaha, Svemilosnog,<br />
Samilosnog.<br />
Gospodo, članovi parlamenta<br />
velikog egipatskog naroda. Svi<br />
moramo zahvaliti Bogu na<br />
Njegovoj darežljivosti i dobroti,<br />
Njegovoj milosti i blagoslovu<br />
Preko 140<br />
parlamentaraca<br />
su hafizi,<br />
tj. znaju<br />
cijeli Kur’an<br />
napamet.<br />
Više od 180<br />
parlamentaraca<br />
zna pola<br />
Kur’ana<br />
napamet. Znači<br />
preko 320<br />
parlamentaraca<br />
zna ili pola ili<br />
cijeli Kur’an<br />
napamet.<br />
prema narodu Egiptu tokom velike bijele<br />
revolucije koja je zbacila korumpirani<br />
režim, iskorijenivši zla nepravde, tiranije i<br />
korupcije.<br />
Sa ovog podijuma, iz ove časne<br />
vijećnice, mi najavljujemo egipatskom<br />
narodu i cijelome svijetu da će se naša<br />
revolucija nastaviti, a mi se nećemo<br />
odmoriti, pokleknuti ili se povući sve dok<br />
svi ciljevi revolucije ne budu u potpunosti<br />
ostvareni, oduživši se šehidima, brzim,<br />
efikasnim i poštenim suđenjima. I zajedno<br />
ćemo nanovo izgraditi novi Egipat,<br />
ustavni, građanski, demokratski, moderni<br />
Egipat.<br />
U ovom historijskom trenutku,<br />
i pošto počinjemo raditi u novom<br />
poslijerevolucionarnom parlamentu, mi<br />
težimo da sažmemo svitanje novih nada<br />
koje je Egipat čekao desetljećima. Moramo<br />
da učinimo iskren, posvećeni napor kako bi<br />
donijeli dobrotu i sreću narodu Egipta koji<br />
nam je dao ovu odgovornost da ga zastupamo,<br />
da držimo njihove nacionalne interese iznad<br />
svega drugog. Prilikom traženja svega ovoga,<br />
mi smo potpomognuti stvarnom<br />
demokratskom klimom, koju<br />
je uspostavila veličanstvena<br />
egipatska revolucija.<br />
Gospodo, cijenjeni članovi<br />
parlamenta.<br />
Na kraju, upućujem vam<br />
svima moje tople pozdrave i<br />
poštovanje.<br />
Još jednom, srdačno vam<br />
čestitam na zadobijanju<br />
vrijednog narodnog povjerenja.<br />
Sada, zavrnite rukave<br />
i spremite se za ogroman<br />
parlamentarni zadatak koji vas<br />
čeka.<br />
Upućujemo dovu Svemogućem<br />
Bogu da nas vodi zbog<br />
dobra Egipta.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
38
Online komentar polumjeseca<br />
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije<br />
Zašto Republika Hrvatska<br />
ne procesuira Milorada Dodika?<br />
Međunarodni institut za<br />
bliskoistočne i balkanske studije<br />
(IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija,<br />
redovno analizira događanja<br />
na Bliskom istoku i Balkanu.<br />
IFIMES analizira ulogu Milorada<br />
Dodika, predsjednika Republike<br />
Srpske (RS), koji posljednjih<br />
nekoliko godina svojim političkim<br />
djelovanjem predstavlja ozbiljnu<br />
prijetnju europskoj sigurnosti.<br />
Iz opširne analize sa naslovom<br />
“ZAŠTO REPUBLIKA HRVATSKA<br />
NE PROCESUIRA MILORADA<br />
DODIKA?” izdvajamo najvažnije i<br />
najzanimljivije dijelove<br />
Od 2006. godine u Bosni i Hercegovini<br />
(BiH) i regiji zapadnog<br />
Balkana nije zabilježen evidentniji<br />
napredak. Ključni politički lider, koji je najodgovorniji<br />
za takvo stanje je aktualni predsjednik<br />
Republike Srpske Milorad Dodik (SNSD), kojem<br />
je u tome svojim političkim potezima vrlo<br />
često asistirao Haris Silajdžić (SBiH) sve do<br />
debakla na izborima 2010. godine. IFIMES je<br />
objavio analizu o stanju u BiH 18. maja 2011.<br />
godine link: http://www.ifimes.org/default.<br />
cfm?Jezik=Ba&Kat=10&ID=602<br />
Savez nezavisnih socijaldemokrata<br />
(SNSD), čiji je predsjednik Milorad Dodik čak<br />
je i član Socijalističke internacionale iako njegova<br />
politika i djelovanje od 2006. godine do danas<br />
nemaju vrijednosnih dodirnih tačaka sa Socijalističkom<br />
internacionalnom. Zbog toga je<br />
pokrenut postupak za isključenje SNSD iz Socijalističke<br />
internacionale i trenutno je SNSD<br />
suspendirana iz te organizacije. Ipak, oprezniji<br />
su bili u Stranci evropskih socijaldemokrata<br />
(PES), koji su onemogućili članstvo SNSD u<br />
evropskoj porodici socijaldemokrata. Politika<br />
Dodika i SNSD-a je u mnogu čemu bliža politici<br />
francuskog ultranacionaliste Jean-Marie Le<br />
Pena ili pokojnog austrijskog političara Jörga<br />
Haidera. Zbog toga se u ovoj godini očekuje<br />
definitivno isključenje SNSD-a iz Socijalističke<br />
internacionale, koja će ubuduće morati voditi<br />
više računa koga prima u svoje članstvo.<br />
Zloupotreba ustavne strukture BiH<br />
Ustavna struktura BiH utemeljena je na<br />
aneksu IV Daytonskog mirovnog sporazuma<br />
kao njen ustav, prilično je krhka i<br />
na nivou države Bosne i Hercegovine<br />
omogućava različite opstrukcije<br />
i blokade. Dodik i njegova SNSD<br />
gotovo redovito zloupotrebljavaju<br />
postojeću ustavnu strukturu i<br />
blokiraju djelovanje države Bosne<br />
i Hercegovine. To se pokazalo prilikom<br />
donošenja niza zakona, koji<br />
su važni za funkcioniranje države<br />
BiH, ali i prilikom formiranja Vijeća<br />
ministara BiH, koje još uvijek<br />
nije formirano iako su parlamentarni<br />
izbori održani 3.10.2010.<br />
godine,ponajviše zahvaljujući blokadama<br />
koje dolaze od strane SN-<br />
SD-a i političkih stranaka iz RS. U<br />
posljednje vrijeme to je najvidljivije<br />
kroz pritiske, koji dolaze od strane<br />
Dodikovog establišmenta i kroz<br />
pokrenutu proceduru u Parlamentu<br />
BiH za ukidanje Suda i Tužilaštva<br />
Bosne i Hercegovine. Umjesto<br />
pokretanja inicijative za formiranje<br />
Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine<br />
pokušava se ukinuti Sud i Tužilaštvo<br />
BiH, koji se bave procesuiranjem počinjenih<br />
ratnih zločina i procesuiranjem počinitelja<br />
organiziranog kriminala. Te institucije potrebno<br />
je ojačati, a ne ukidati.<br />
Razlog za ukidanje Suda i Tužilaštva BiH,<br />
između ostaloga, je u činjenici da značajan broj<br />
vodećih funkcija obnašaju pojedinci koji su nosioci<br />
kriminala i/ili su povezani sa organiziranim<br />
kriminalom. Upravo zbog toga su Sud i Tužilaštvo<br />
BiH snažna prepreka Miloradu Dodiku.<br />
Dodik je 2004. godine bio optužen po 33 tačke<br />
optužnice, kasnije u sudskom procesu oslobođen<br />
tih optužbi. Međutim, kasnije je utvrđeno, da je<br />
mnogobrojne dokaze falsificirao i vršio pritisak<br />
na svjedoke, koji su kasnije nagrađeni funkcijama<br />
u njegovom režimu. Slučaj Dodik još uvijek nije<br />
zaključen u Tužilaštvu BiH.<br />
Upravo SNSD<br />
blokira<br />
promjenu<br />
ustava BiH na<br />
osnovu presude<br />
Suda za<br />
ljudska prava<br />
iz Strazbura<br />
u slučaju<br />
“Sejdić-Finci”,<br />
kojom bi se<br />
omogućilo da<br />
i predstavnici<br />
manjina<br />
(Jevreji, Romi<br />
i ostali) imaju<br />
pravo da budu<br />
izabrani u<br />
Predsjedništvo<br />
BiH.<br />
Zloupotreba entitetskog glasanja je redovita<br />
pojava u Parlamentu BiH, koja uglavnom<br />
dolazi iz Republike Srpske. Koristi se svaka<br />
prigoda da se opstruira djelovanje države BiH<br />
i tako pokaže, da je BiH nefunkcionalna i neodrživa<br />
država. Kada bi se ponašanje i djelovanje<br />
poput Dodikovog toleriralo u drugim državama,<br />
mnoge od tih država vrlo brzo bi postale<br />
nefunkcionalne. Sve to upućuje da je postojeća<br />
ustavna struktura kamen spoticanja<br />
za napredak Bosne i Hercegovine,<br />
kojoj su potrebne korjenite<br />
ustavne promjene kojima bi se<br />
došlo do novog ustavnog uređenja<br />
BiH, jer je Daytonski mirovni<br />
sporazum u mnogim aspektima<br />
nadživljen.<br />
Dodik podržao bombardiranje<br />
Zagreba 1995. godine<br />
Izborom Ive Josipovića za<br />
predsjednika Republike Hrvatske<br />
uspostavili su se prijateljski odnosi<br />
između Josipovića i Dodika. Za<br />
bolje razumijevanje odnosa u BiH<br />
i regiji potrebno je razotkriti ulogu<br />
Dodika tijekom rata u Bosni i<br />
Hercegovini 1992.-1995. godine.<br />
Dodik se međunarodnoj zajednici<br />
tijekom i poslije rata predstavljao<br />
kao borac protiv Radovana Karadžića<br />
i Srpske demokratske stranke<br />
(SDS). U osnovi njegov sukob sa<br />
SDS-om, posebno tijekom rata,<br />
postojao je zbog njegovog kriminala i krijumčarenja<br />
visokotarifnim robama, a ne zbog političkog<br />
neslaganja. Kada analiziramo zapisnike<br />
ratnih sjednica Narodne skupštine Republike<br />
Srpske jasno je, da se Dodik nije suprotstavljao<br />
politici SDS-a kada su u pitanju ratni zločini i<br />
odnos prema nesrpskom stanovništvu. Posebno<br />
zabrinjava činjenica da je Dodik javno podržavao<br />
raketiranje Zagreba 2. i 3. maja 1995.<br />
godine, što je evidentno iz transkripata sa 3.<br />
vanredne sjednice Narodne skupštine Republike<br />
Srpske održane 23. i 24. maja 1995. godine<br />
pod predsjedavanjem osuđenika za ratne<br />
zločine Momčila Krajišnika. Iz transkripta, čija<br />
je autentičnost ovjerena na haaškom Tribunalu,<br />
je jasno da je Dodik podržavao bombardiranje<br />
Zagreba, između ostalog, javno izrečenim rije-<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
39
čima na sjednici Narodne skupštine Republike<br />
Srpske riječima: “Ono oko bombardovanja Zagreba,<br />
ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali<br />
ne smijemo to reći, ako je to trebalo da se kaže,<br />
ne na onaj način se prenijeti, to je morao da<br />
bude oprezan urednik koji je to pušto...”<br />
Za zločin granatiranja Zagreba je pravosnažnom<br />
odlukom Haaškog suda Milan<br />
Martić osuđen na 35 godina zatvora, jer je<br />
planirao, podsticao, naredio, počinio ili na<br />
drugi način pomagao i podržavao planiranje,<br />
pripremu ili izvršenje granatiranja civilnih dijelova<br />
grada Zagreba i civilnog stanovništva<br />
tog grada, pri čemu su mnogi civili ubijeni<br />
i ranjeni.<br />
Zašto Milorad Dodik nije procesiran od<br />
strane Republike Hrvatske? Otvoreno se postavlja<br />
pitanje kakva je uloga u tome Milorada<br />
Pupovca (SDSS) i aktualnog predsjednika<br />
Republike Hrvatske Ive Josipovića, kojeg je<br />
Dodik prošle godine putem svog režimskog<br />
medija “(Ne)zavisnih novina” iz Banja Luke<br />
proglasio “Ličnošću godine u Republici Srpskoj”.<br />
Kakva je uloga banjalučkog biskupa<br />
Franje Komarice, kojeg je Dodik nedavno<br />
odlikovao ordenom časti Republike Srpske i<br />
kojeg je biskup sa zadovoljstvom primio, a pri<br />
tome je zaboravio povijesnu činjenicu da zaslugom<br />
vlasti Republike Srpske, čiji je Dodikov<br />
režim pravni nasljednik, u Republici Srpskoj<br />
živi svega 5% prijeratnog stanovništva<br />
hrvatske nacionalnosti. Kako je u cijelu priču<br />
uvučena i Katolička crkva? Da li će Republika<br />
Hrvatska pokrenuti krivični postupak protiv<br />
Dodika zbog poticanja i podržavanja ratnog<br />
zločina ili će ga aktualna vlast u Hrvatskoj<br />
abolirati?<br />
Kada je u pitanju “slučaj Dodik” pred<br />
najvećim iskušenjem naći će se hrvatsko pravosuđe,<br />
od kojeg se očekuje da na osnovu već<br />
postojećih dokaza pokrene procesuiranje Dodika<br />
zbog njegovog poticanja i javne podrške<br />
Martićevom bombardiranju Zagreba 1995.<br />
godine.<br />
Dodik prijetnja europskoj sigurnosti<br />
Postojanje (para)obavještajnih i (para)vojnih<br />
formacija u Republici Srpskoj pod kontrolom<br />
Milorada Dodika nisu nikakva tajna. Dio<br />
formacija su registrirane kao zaštitarske tvrtke,<br />
dok ostale djeluju na druge načine. Jake (para)<br />
obavještajne i (para)vojne snage nalaze se u<br />
blizini Brčko Distrikta, jer bi u slučaju svojih<br />
novih političkih avantura Dodik sa tim snagama<br />
pokušao osigurati neometeni koridor preko<br />
Brčkog, preko kojeg bi zapadni dio Republike<br />
Srpske bio povezan sa istočnim dijelom i tako<br />
sa Republikom Srbijom.<br />
Podrška osuđenicima i optuženima za<br />
ratne zločine je redovita praksa Milorada<br />
Dodika. Još uvijek nitko u Bosni i Hercegovini<br />
nije pokrenuo inicijativu, da se svim<br />
licima, koja su osuđena ili su bila osuđivana<br />
za ratne zločine trajno oduzmu pojedina<br />
građanska prava.<br />
Da Dodik predstavlja istinsku<br />
prijetnju europskoj sigurnosti<br />
je i činjenica njegove povezanosti<br />
sa događajima na sjeveru Kosova.<br />
Dodik strateški ima “svoje prste”<br />
u tim događajima i tako najneposrednije<br />
šteti Srbiji. Na sjeveru<br />
Kosova, koji predstavlja teritorij<br />
za različite oblike kriminala, osigurava<br />
povoljne poslove, a istovremeno<br />
usmjerava pozornost<br />
međunarodne zajednice umjesto<br />
na sebe na sjever Kosova. Stabilizacijom<br />
prilika na sjeveru Kosova<br />
međunarodna zajednica bi svoju<br />
snagu usmjerila na definitivni<br />
obračun sa Dodikom.<br />
Posljednjih nekoliko godina<br />
Banja Luka je postala jedan<br />
od glavnih uporišta i centar za<br />
kriminalce u regiji pod pokroviteljstvom<br />
aktualnog režima.<br />
Tome svjedoče i mnogobrojni međusobni<br />
oružani obračuni između kriminalaca u<br />
Banja Luci, koja je prema procjenama jedan<br />
od najnesigurnijih gradova u regiji.<br />
Međunarodni institut IFIMES istražuje<br />
ulogu Milorada Dodika i bivšeg guvernera<br />
Centralne banke BiH Petera Nicholla<br />
(Australija, kasnije državljanin BiH) u<br />
nestanku znatne količine novca prilikom<br />
konverzije tzv. srpskih dinara u bh. konvertibilne<br />
marke. Gdje su nestali milioni i<br />
u čije privatne džepove su otišli? U ovom<br />
slučaju Dodik pokazuje dvoličnost kada<br />
su u pitanju međunarodni predstavnici u<br />
BiH. Oni koji koriste Dodikovim interesima<br />
nisu smetnja, dok drugi predstavljaju<br />
smetnju i traži se njihov odlazak iz BiH.<br />
Također, istražujemo koji su međunarodni<br />
zvaničnici uključeni u korupciju od strane<br />
Dodikovog režima.<br />
Dodik<br />
predstavljajući<br />
sebe kao<br />
navodnog<br />
borca protiv<br />
navodne<br />
islamske<br />
prijetnje u<br />
BiH pokušava<br />
pridobiti<br />
jeftine poene<br />
u ekstremnim<br />
jevrejskim<br />
krugovima.<br />
Postaje<br />
zabrinjavajuće,<br />
da je Dodik<br />
u takve<br />
insinuacije<br />
uspio uvući<br />
i izraelskog<br />
predsjednika.<br />
Zloupotreba tragedije<br />
jevrejskog naroda<br />
Dodik u svom političkom<br />
djelovanju često zloupotrebljava<br />
tragediju jevrejskog naroda. Dodik<br />
negiranjem počinjenog genocida<br />
u Srebrenici pokušava se u Izraelu<br />
dodvoriti određenim ekstremnim<br />
krugovima i predstaviti se kao<br />
veliki prijatelj Jevreja, dok istovremeno<br />
negira genocid u Srebrenici.<br />
Trenutni predsjednik bosanskohercegovačkog<br />
entiteta, Republike<br />
Srpske, Milorad Dodik, negira genocid<br />
u Srebrenici usprkos presudi<br />
haaškog Tribunala, koji je zločin u<br />
Srebrenici okvalificirao kao genocid<br />
i činjenici da je Europski parlament<br />
15. januara 2009. usvojio<br />
Rezoluciju kojom se od članica<br />
Europske unije i zemalja Zapadnog<br />
Balkana traži obilježavanje 11. jula kao<br />
Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Narodna<br />
Skupština Republike Srpske još uvijek nije<br />
prihvatila rezoluciju EP o Srebrenici.<br />
Jula 1995. godine je na području opštine<br />
Srebrenica u svega nekoliko dana ubijeno<br />
preko 8.000 Bošnjaka civila uglavnom muškaraca<br />
i djece. Prema presudi Međudržavnog<br />
suda u Haagu iz februara 2007. godine zločin<br />
su izvršili Vojska i Policija Republike Srpske.<br />
Odgovornost za genocid snose tadašnji organi<br />
Republike Srpske. Vlada Republike Srpske je<br />
pravni nasljednik tadašnje vlade. Dodik je tokom<br />
rata u BiH bio poslanik u Karadžićevoj<br />
Narodnoj skupštini Republike Srpske i tako je<br />
participirao u tadašnjoj političkoj strukturi RS.<br />
Dodika je za ratne zasluge odlikovao Radovan<br />
Karadžić ordenom Nemanjića. U presudi Suda<br />
u Haagu, zbog nepreduzimanja mjera za sprječavanje<br />
genocida, navedena je odgovornost<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
40
Republike Srbije. Ne postoje jasni dokazi,<br />
da je se Dodik suprotstavio tadašnjoj vlasti<br />
Republike Srpske, koja je vršila sistematski i<br />
organizirani progon nesrpskog stanovništva.<br />
Njegov sukob sa ratnim rukovodstvom RS<br />
odnosno Srpskom demokratskom strankom<br />
(SDS) proizašao je zbog njegovih kriminalnih<br />
aktivnosti odnosno zbog krijumčarenja<br />
cigareta, naftnih derivata i neplaćanja poreza,<br />
a ne zbog njegovih političkih stavova.<br />
Dodik predstavljajući sebe kao navodnog<br />
borca protiv navodne islamske prijetnje u<br />
BiH pokušava pridobiti jeftine poene u ekstremnim<br />
jevrejskim krugovima. Postaje zabrinjavajuće,<br />
da je Dodik u takve insinuacije<br />
uspio uvući i izraelskog predsjednika nobelovca<br />
Shimona Peresa.<br />
Evidentirano je nekoliko antisemitskih<br />
izjava članova njegove stranke SNSD. Primjeri<br />
su: Nikola Špirić, Dubravko Suvara i<br />
Rajko Vasić.<br />
Slučaj jpredsjedavajućeg j Vijeća ministara<br />
BiH Nikole Špirića (SNSD), koji je javno izra-<br />
žavao antisemitizam prema ministru vanjskih<br />
poslova BiH Svenu Alkalaju, Jevreju, izjavljujući,<br />
da je Alkalaj “ministar koji nikome ne treba”.<br />
Poslije parlamentarnih izbora održanih 1.<br />
oktobra/listopada 2006. godine zabilježen je<br />
slučaj antisemitizma izražen od predsjednika<br />
Mladih SNSD-a Dubravka Suvare prema<br />
Miroslavu Mikešu, Jevreju, uglednom advokatu<br />
iz Banja Luke. Suvara je medijima izjavio,<br />
da je etničko čišćenje Mikeša iz redova<br />
ove partije “već gotova stvar koja će se desiti u<br />
naredna 24 časa”.<br />
Miroslav Mikeš, pripadnik jevrejskog<br />
naroda, je tom prilikom medijima izjavio<br />
precizno ukazujući da je progonjen zbog nacionalne<br />
pripadnosti, od antisemita u redovima<br />
SNSD-a i dodao: “Ipak sam Jevrej, ipak<br />
sam nacionalna manjina i iskreno mislim da<br />
većina ljudi nisu takvi. Ima pojedinaca kojima<br />
to smeta, vi ste u potpunosti u pravu. Da<br />
li je slučajno da nema nijednog nesrbina u<br />
rukovodstvu partije (SNSD). Ja ne želim da<br />
razmišljam na takav način”, izjavio je Mikeš<br />
medijima optužujući direktno neke članove<br />
SNSD-a za antisemitizam, ali ne navodeći<br />
njihova imena. Istovremeno, on je SNSD,<br />
kojem je htio pomoći na svoj “mali, mini<br />
skromni način”, teško optužio za nacionalnu<br />
netrpeljivost i supremaciju jednog naroda,<br />
iako u ovoj stranci tvrde da su otvoreni za sve.<br />
Zbog toga ne iznenađuje i izjava izvršnog<br />
sekretara SNSD-a Rajka Vasića, da Jevrej ne<br />
može biti predsjednik Bosne i Hercegovine.<br />
Upravo SNSD blokira promjenu ustava<br />
BiH na osnovu presude Suda za ljudska<br />
prava iz Strazbura u slučaju “Sejdić-Finci”,<br />
kojom bi se omogućilo da i predstavnici manjina<br />
(Jevreji, Romi i ostali) imaju pravo da<br />
budu izabrani u Predsjedništvo BiH. Dakle,<br />
neminovnost je, da postojeće Predsjedništvo<br />
BiH umjesto tri ima i četvrtog člana, koji<br />
bi predstavljao manjine odnosno nekonstitutivne<br />
narode.<br />
Opravdanim se postavlja pitanje, da li je<br />
antisemitizam sastavni dio politike SNSD i<br />
da li je kao takav prisutan čak i među članovima<br />
podmlatka ove stranke odnosno da li je<br />
duboko ukorijenjen među pojedinim članovima<br />
SNSD-a?<br />
Blokada računa SNSD-a<br />
Američka administracija je februara/veljače<br />
2008. godine uvela “tihe” sankcije prema<br />
SNSD-u, tako da su tri agencije Sjedinjenih<br />
Američkih Država, uključujući agenciju za<br />
međunarodni razvoj (USAID), američki nacionalni<br />
demokratski institut (NDI) i međunarodni<br />
republikanski institut (IRI) prestali pružati<br />
pomoć SNSD-u, čiji je predsjednik Milorad<br />
Dodik. Vlada SAD je odlučila da prekine<br />
financiranje, jer je ocijenila da SNSD više ne<br />
ispunjava kriterije za program USAID pomoći<br />
političkim strankama, pošto<br />
američka administracija ne pruža<br />
financijsku ili tehničku pomoć<br />
nijednoj političkoj i/ili nacionalističkoj<br />
stranci u Bosni i Hercegovini<br />
zasnovanoj na etnicitetu ili<br />
nacionalizmu. Program SNSD-a<br />
nije u suglasnosti sa opredjeljenjem<br />
BiH za euroatlantske integracije.<br />
Administracija je ocijenila,<br />
da postupci i izjave SNSD-a<br />
nisu doprinijele napretku BiH, i<br />
da nisu u skladu sa Daytonom i<br />
da podrivaju državne institucije<br />
neophodne za ostvarivanje euroatlantskih<br />
ciljeva BiH.<br />
Američka administracija je<br />
uvela sankcije protiv SNSD-a.<br />
Međutim, očito da sankcije te<br />
vrste nisu urodile plodom. Blokada<br />
računa SNSD-a kao prva<br />
faza pokrenula bi niz pozitivnih<br />
procesa unutar SNSD-a u vrijeme<br />
dok unutar te stranke traju žestoke<br />
borbe za dominaciju. Druga<br />
faza je zabrana putovanja za Dodika i vidljivije<br />
predstavnike njegovog režima i članove njihovih<br />
porodica u države EU i SAD-a. Zabrana<br />
ulaska u EU automatski bi se odnosila i na zabranu<br />
putovanja u države Zapadnog Balkana.<br />
Tako se ne bi dogodilo, da Dodik nedavno<br />
javno zabranjuje dolazak u RS jednom članu<br />
Europskog parlamenta, umjesto da EU njemu<br />
i njegovim suradnicima zabrani ulazak u EU.<br />
Potrebno je istražiti kako je Dodik došao<br />
do enormnog bogatstva čija se vrijednost<br />
procjenjuje na preko 500 miliona eura,<br />
dok je nezaposlenost u RS 42%, budžetski<br />
deficit preko milijardu KM. Obavještajne<br />
agencije najuticajnih država došle su do saznanja<br />
da je Dodik prebacio znatnu količinu<br />
novca u jednu od baltičkih država. SNSD<br />
jer stranka-konglomerat od mnogobrojnih<br />
članova, koji su prebjegli iz SDS-a i Socijalističke<br />
partije i dobrim dijelom preuzeli su<br />
vođenje te stranke.<br />
Zloupotreba<br />
entitetskog<br />
glasanja je<br />
redovita pojava<br />
u Parlamentu<br />
BiH, koja<br />
uglavnom dolazi<br />
iz Republike<br />
Srpske. Koristi<br />
se svaka<br />
prigoda, da<br />
se opstruira<br />
djelovanje<br />
države BiH i<br />
tako pokaže,<br />
da je BiH<br />
nefunkcionalna<br />
i neodrživa<br />
država.<br />
Kada je 2009. godine bila već gotovo najavljena<br />
inauguracija novog srpskog vođe u BiH<br />
Igora Radojičića došlo je do naglog zaokreta, jer<br />
je Dodik osujetio pokušaj tadašnjih najbližih<br />
suradnika da ga se riješe, a kasnije vjerovatno<br />
i procesuiraju. Posljednjih nekoliko godina su<br />
Igor Radojičić, nekadašnji Socijalista i Nikola<br />
Špirić intenzivirali česte mnogobrojne tajne su-<br />
srete sa predstavnicima međunarodne zajednice<br />
nudeći se kao alternativa za Dodika. Pošto Radojičić<br />
i Špirić to rade svako za svoj račun bilo bi<br />
korisnije kada bi njihovo djelovanje imalo sinergetske<br />
efekte odnosno kada bi se Igor Radojičić<br />
i Nikola Špirić udružili i zajednički reformirali<br />
SNSD. Problem se pojavljuje ko bi od njih dvojice<br />
postao novi srpski vođa broj 1.<br />
Međunarodne vojne, policijske i obavještajne<br />
strukture moraju izvršiti detaljan nadzor<br />
u Republici Srpskoj posebno na lokalitetima<br />
oko Banja Luke, Brčko Distrikta i na širem području<br />
Romanije.<br />
O kakvom se tipu političara<br />
radi kazuje Dodikovo ponašanje<br />
prema svojim koalicionim partnerima<br />
Socijalističkoj partiji (SP) i<br />
Demokratskom narodnom savezu<br />
(DNS), koji su potpisom Povelje<br />
za budućnost 2005. godine izrazili<br />
podršku i kroz vidove zajedničke<br />
suradnje dali značajan doprinos<br />
njegovom povratku na vlast. Dodikov<br />
odnos do SP-a i DNS-a nije<br />
na očekivanom nivou, vrlo često<br />
je ignorantski i podcjenjivački.<br />
Dodik ima pripremljenu zamjenu<br />
za svoje dosadašnje koalicione partnera<br />
SP i DNS i priprema ulazak<br />
SDS-a u Vladu RS. Na sličan način<br />
u Federaciji BiH SDP pokušava<br />
eliminirati SDA i uvesti u vlast<br />
Savez za bolju budućnost BiH<br />
(SBBBiH). Dodik se vrlo često<br />
koristi zamjenom teza i prebacivanjem<br />
odgovornosti na druge.<br />
Međunarodni institut IFI-<br />
MES smatra, da EU i SAD ne smiju podcijeniti<br />
Dodikovu prijetnju europskoj sigurnosti<br />
i da je potrebno pokrenuti dodatne aktivnosti<br />
kako bi se pravovremeno spriječile negativne<br />
konsekvence Dodikovog djelovanja.<br />
Neophodno je izvršiti reviziju sudskog<br />
postupka protiv Dodika iz 2004. godine zbog<br />
falsificiranja dokaza u sudskom postupku.<br />
Izuzetno je važno obnoviti i proširi optužnicu<br />
protiv Milorada Dodika, koja je tada sadržavala<br />
33 tačke. U proteklom sudskom procesu,<br />
koji je završen 2005. godine došlo do falsificiranja<br />
dokumenata i vršeni su pritisci na svjedoke<br />
o čemu postoje saznanja i dokazi.<br />
Visoki predstavnik u BiH zajedno sa ambasadorima<br />
država članica Vijeća za implementaciju<br />
mira (PIC) treba da sankcioniraju<br />
svako političko djelovanje i retoriku, koja narušava<br />
odnose unutar BiH i koja nije u funkciji<br />
jačanja države BiH na njenom putu ka<br />
članstvu u NATO i EU.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
41
Razmišljanja<br />
Studentski patriotizam<br />
Zašto im smeta riječ Bošnjak?<br />
Zar ne mogu da ponude<br />
barem 5 razloga ostanka<br />
i oživljavanja patriotizma?<br />
Postoje dvije opcije zašto<br />
ovog nema, ili im to ne<br />
odgovara, ili razloga za<br />
ostanak nema! A čak<br />
i ako razloga nema,<br />
opet se mladima mogu<br />
obratiti: “Draga omladino<br />
Bosne nam ponosne,<br />
razloga da vi ostanete<br />
ovđe, nema, ali vi i<br />
dalje imate mogućnost<br />
ostanka, studiranja,<br />
borbe, pa ko zna, možda<br />
nekad i spasite Bosnu i<br />
bosanski narod”<br />
Piše: Aida Sadiković<br />
Mnogi su mi rekli “Piši o<br />
studentima”. Pokušala<br />
sam, u par navrata. Bezuspješno.<br />
Zašto? Iz jednog prostog<br />
razloga, ne postoji nijedna zanimljiva<br />
tema. Osim možda jedne, ove. Pitam<br />
se koliko je zapravo samo i isključivo<br />
kritika, to što mladi odlaze iz Bosne<br />
i Hercegovine? Sve te propagande,<br />
ankete, savjetovanja, razlozi, da li je<br />
to zaista sa ciljem da mladi ne idu iz<br />
BiH? Da li postoji šansa da to bude<br />
reklama odlaska? Nešto kao skrivena<br />
turistička ponuda upakovana u neimaštinu,<br />
korupciju i nemogućnost<br />
boljeg sutra, kao razloge najčešćeg<br />
odlaska studenata. Ne kaže li se uzalud,<br />
da je svaka reklama, dobra reklama?!<br />
Htjeli su da pišem o studentima,<br />
pa evo, pišem. Studente u BiH<br />
mogu podijeliti u dvije velike kategorije:<br />
one koji uče, i oni koji - ne<br />
uče. Oni koji uče, najčešće uče što<br />
bolje, kako bi nakon studija mogli<br />
otići u neku od velikih zemalja, znate<br />
tamo, gdje je sve savršeno, El- Dorado,<br />
kao što Volter opisuje. Tamo<br />
gdje imate kuću sa bazenom, vrt sa<br />
tropskim voćem i sobaricu koja vam<br />
svako jutro servira topao čaj kraj velikog<br />
prozora sa kojeg vidite cijeli<br />
grad. Ima još “vrsta onih koji uče”,<br />
oni koji se potajno nadaju da će jednog<br />
dana imati, eto makar bazen,<br />
ako ne vrt i sobaricu, i to u BiH.<br />
Ima onih koji uče samo radi vlastite<br />
naobrazbe, radi potrebe za znanjem,<br />
radi mijenjanja svijeta nabolje, radi<br />
ljubavi prema domovini, radi zanimanja<br />
za nešto što nikada<br />
iznevjerilo nije - znanje. Ti<br />
su, istina, rijetki. Oni koji<br />
ne uče, ne uče iz nekoliko<br />
razloga. Jedni ne uče jer ne<br />
vole učiti, drugi ne uče jer<br />
misle da ne vole učiti (nikada<br />
nisu ništa naučili),<br />
treći ne uče jer misle da im<br />
to neće trebati, četvrti ne<br />
uče jer misle da znaju, peti<br />
ne uče jer misle da nikada<br />
neće znati, ni sa znanjem,<br />
ni bez njega, šesti ne uče<br />
jer kažu: “Nema fajde od<br />
škole u BiH, dići će babuka<br />
kredit pa ću raditi u<br />
istoj firmi k’o onaj hajvan<br />
sa desetkama”, a sedmi dijele<br />
mišljenje sa šestim, al’<br />
ne žele da dižu kredit i da<br />
na nepošten način dođu do<br />
hljeba, oni vam se, znate,<br />
k’o vukovi na samrti, povuku<br />
u svoje odaje i čekaju<br />
ili smrt ili lijek. E sad ne mogu a da<br />
ne upitam, odgovaraju li šesti i sedmi<br />
političkoj situaciji u BiH? Možda<br />
i ovi koji uče, pod kategorijom 1,<br />
također odgovaraju BiH. A ovi koji<br />
uče radi vlastitog znanja i pokušaja<br />
mijenjanja onog što ne valja, da li to<br />
odgovara BiH?<br />
Začarani trokut<br />
Prošlog mjeseca je bila zanimljiva<br />
emisija na televiziji, u kojoj je bilo<br />
govora o tome kako se određeni<br />
srpski studenti fokusiraju na svoje<br />
znanje i napredovanje isključivo<br />
radi mogućnosti manipuliranja Bošnjacima,<br />
muslimanima. Nastoje biti<br />
pametniji i zreliji kako bi radili na<br />
uništenju jednog naroda? I dok je<br />
I dok ja završih<br />
tekst, trojka je<br />
vrijedno radila<br />
i od Bosne je<br />
ostalo samo<br />
slovo P. Kako<br />
P, pitate se? Pa<br />
pojeli su donji<br />
stomačić slova<br />
B. Većina će<br />
misliti da će<br />
uskoro ostati<br />
slovo I, ali<br />
ja ne mislim<br />
tako. U slovu<br />
P, vidim nešto<br />
drugo. Divno je<br />
to slovo, P kao<br />
PRILIKA.<br />
Srbija gajila ovako visoko “ambiciozne”<br />
ljude (ne možemo poreći da<br />
je i to jedna vrsta ambicije), Bosna i<br />
Hercegovina i dalje pravi žalopojke<br />
o tome kako studenti, kako učenici,<br />
kako mladi ljudi odlaze iz BiH! Zar<br />
ne mogu napraviti makar jedan parlamentarni<br />
govor, konferenciju za<br />
mlade ili pak petominutnu emisiju<br />
o tome zašto studenti trebaju ostati<br />
u BiH? Zar ne mogu da ponude barem<br />
5 razloga ostanka i oživljavanja<br />
patriotizma? Postoje dvije<br />
opcije zašto ovog nema;<br />
ili im to ne odgovara, ili<br />
razloga za ostanak nema!<br />
A čak i ako razloga nema,<br />
opet se mladima mogu<br />
obratiti: “Draga omladino<br />
Bosne nam ponosne, razloga<br />
da vi ostanete ovdje,<br />
nema, ali vi i dalje imate<br />
mogućnost ostanka, studiranja,<br />
borbe, pa ko zna,<br />
možda nekad i spasite Bosnu<br />
i Bosanski narod”. Eh,<br />
problem trokuta se i ovdje<br />
javlja. Da se ovako nešto<br />
treba iznijeti u javnost,<br />
hm, ko onda od trojke da<br />
kaže? Ako ih kaže Bošnjak,<br />
reći će žele nas poturčiti<br />
skroz-naskroz! To<br />
znači “napredujte studenti<br />
Federacije, napredujte muslimani”.<br />
Ako izađe Srbin,<br />
prvenstveno će se obratiti<br />
svojima, iz RS-a, a ako izađe Hrvat,<br />
u govor će, sasvim slučajno, unijeti<br />
i priču o ugroženosti njegovog naroda.<br />
Zato uvažena trojka odluči da<br />
“program razvijanja patriotizma kod<br />
mladih” ostavi za rednu tačku bezbroj,<br />
sastanak otkaže do daljnjeg, a<br />
fokusira se na bitnije stvari, kako dokrajčiti<br />
ovo B što od Bosne ostade. I<br />
tako, studenti, čak i oni koji teže da<br />
se opredijele u koji ugao trokuta da<br />
stanu, čak i oni koji su svjesni da u<br />
jedan moraju da stanu, a čak i oni<br />
koji ne žele ni u jedan, koje možemo<br />
nazvati “ubodna tačka šestara” ovog<br />
našeg istostraničnog trougla, moraju<br />
da se bore sami sa sobom, sa svojim<br />
željama, ciljevima i mogućnostima,<br />
bez bilo kakvog putokaza ili znaka<br />
“stop, ostani ovdje, ili se bar vrati,<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
42
ovo je tvoja domovina!” Eh, to je to!<br />
To je to što Bosna želi! Strpati mlade<br />
u gustu šumu beznađa, nek’ traže<br />
putokaze i vrte se u krug, a mi ćemo<br />
se igrati politike, sve dok nam duša<br />
ne dođe do grla, pa se ni pokajanje<br />
tada ne prima! A šta ako koja mlada<br />
osoba, koja već napamet zna priču<br />
Ivice i Marice, umjesto mrvica baca<br />
kamenčiće pa se izmigolji na čistu<br />
površinu?<br />
Pustite nas na miru<br />
Ovom prilikom molim studente<br />
pripadnike ostala dva ugla trokuta,<br />
posebno srpskog ugla S, koji vode sasvim<br />
normalne živote i BiH smatraju<br />
svojom domovinom da mi halale, i<br />
da se ni u kom slučaju ne nađu uvrijeđeni,<br />
ali ja moram iznijeti nešto,<br />
što me već duže vrijeme muči. Zašto<br />
mrze kada mladi spomenu riječ Bošnjak?<br />
Zašto mrze kada mladi kažu:<br />
“Ja sam Bošnjak”! Zašto mrze kada<br />
mladi Bošnjaci kažu: “Ja sam musliman<br />
i ponosim se!”, a uz to obavezno<br />
moraju dodati i: “I’am Muslim,<br />
don’t panic!”. Zar nakon onih krvavih<br />
nesretnih godina nismo zaslužili<br />
makar, to, da imamo pravo na riječ<br />
BOŠNJAK? Je li istinski problem<br />
koji je Boris iz Oslobođenja prepoznao<br />
u mom tekstu o slavljenju Nove<br />
godine, “bespotrebno neslavljenje<br />
Nove godine”, ili pak riječ “Bošnjaci”<br />
koju sam upotrijebila, i koju je<br />
kao takvu jedino izdvojio i naveo u<br />
tekstu. (zanemarujući činjenicu da<br />
ostalo vjerovatno i nije pročitao, jer<br />
da jeste, vidio bi da biskupa<br />
Nikolu nipošto nisam<br />
osuđivala niti nazivala<br />
“najpodmuklijim” od svih<br />
kršćana). Leži li istinski<br />
problem u tome, da neko<br />
sa 22 godine kaže: “Ja sam<br />
Bošnjak, ja volim ovu državu<br />
i boriću se za nju, tako<br />
mi Allaha, kao što su se<br />
naši očevi i djedovi borili.<br />
Kao oni čiji mezari se bijele<br />
poput nepreglednih sniježnih<br />
padina, i kao oni čije kosti su zakopane<br />
po jarcima i kanalima, predhodno<br />
raskomadane i unakažene”.<br />
U čemu je problem ako kažem, da<br />
neću dozvoliti ni da Srbin, niti Hrvat<br />
niti Rom niti Jevrej uništi moju<br />
Bosnu i Hercegovinu, ali neću dati<br />
ni da je, nesposobni Bošnjak uništi.<br />
Hoću li biti vehabija, fanatik ili pak<br />
umnoporemećena osoba? Hoću li se<br />
zbog jedne riječi razvlačiti po jeftinim<br />
portalima, ispod kojih će biti<br />
500 komentara sa riječima “ostavite<br />
Bošnjake na miru” , misleći pri tome<br />
da su Bošnjaci samo oni koji mirno<br />
posmatraju i mole Boga da ih se ne<br />
uništi, a ako krene da ih se uništi,<br />
onda okrivljuju što niko nije javno<br />
rekao. “Bosne će biti, Bošnjaka će<br />
biti.” Da, bojim se da je to jedan<br />
od ključnih problema... tišina i muk<br />
koji je nastao nakon grozota koje su<br />
nam uradili, nudeći dvadesetak godina<br />
natezanja, kao utješnu nagradu<br />
za sve što smo proplakali, proživjeli.<br />
“A sada šutite, i ako vam ko kaže ko<br />
ste, promijenite temu, ne izazivajte.”<br />
Strpati mlade<br />
u gustu šumu<br />
beznađa, nek’<br />
traže putokaze<br />
i vrte se u krug,<br />
a mi ćemo se<br />
igrati politike,<br />
sve dok nam<br />
duša ne dođe<br />
do grla, pa se<br />
ni pokajanje<br />
tada ne prima!<br />
Nije to izazivanje, ako oni<br />
imaju pravo da budu homoseksualci,<br />
demokrate,<br />
vegetarijanci, imam i ja<br />
pravo da budem Bošnjak.<br />
I nemojte me poistovijetiti<br />
sa gore navedenom trojkom,<br />
koja se bori samo i<br />
isključivo za svoje. Ne, ne<br />
bore se oni za nas, oni se<br />
bore za sebe, i to je razlika<br />
između mog bošnjaštva, i<br />
njihovog. I nemojte me poistovijetiti<br />
sa nacionalistom, u mom<br />
uglu B, ima mjesta za sve članove<br />
ugla S i H koji poštuju što sam ja B,<br />
kao što ja poštujem što su oni S i H,<br />
ima mjesta za sve one Srbe i Hrvate,<br />
koji znaju cijeniti proplakane godine,<br />
dobru volju, želju za bolje sutra<br />
i koji znaju i osjećaju, šta je to domovina.<br />
I na kraju se pitam, koliko<br />
studenata razmišlja o tome ko su, i<br />
treba li zaboraviti one ratne godine,<br />
i šutiti, prilagođavati se tiraniji, misleći<br />
da će tako izbjeći ponavljanje<br />
historije?<br />
I dok ja završih tekst, trojka je<br />
vrijedno radila i od Bosne je ostalo<br />
samo slovo P. Kako P, pitate se?<br />
Pa pojeli su donji stomačić slova B.<br />
Većina će misliti da će uskoro ostati<br />
slovo I, ali ja ne mislim tako. U slovu<br />
P, vidim nešto drugo. Divno je to<br />
slovo, P kao PRILIKA, P kao PO-<br />
KUŠAJ, P kao PATRIOTA, P kao<br />
PATRIOTIZAM, P kao univerzalno<br />
slovo koje nije ni B ni S ni H,<br />
P kao PRILIKA da se POKAŽEMO<br />
kao neko ko može učiniti nešto više.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel
Kutak za islamsku omladinu<br />
Zavidovići<br />
Njemački islamski misionari Kai, Michael i Marko<br />
Organizacija “Svjetlo BiH”, Općinski odbor Zavidovići<br />
i Udruženje građana “Oaza” Zavidovići<br />
održali su protekle nedjelje, 29. januara 2012. godine<br />
u Centru za kulturu Zavidovići, kulturnu manifestaciju<br />
“Zato što On tebe voli”. Uz učešće oko pet<br />
stotina gostiju program je trajao tri sata. Posebno interesiranje<br />
učesnici manifestacije su iskazali za predavanje<br />
o islamu “Zato što On tebe voli” od profesora<br />
Muhammed Seyfudin Ciftci-ja porijeklom iz Turske<br />
a koji trenutno radi i živi u Njemačkoj. Nakon predavanja<br />
uslijedila je veoma zanimljiva programska tačka<br />
gostiju iz Njemačke koji su kazivali o svom primanju<br />
islama. Prvi je govorio mladić Kai Charly Kruger bivši<br />
aktivista njemačkog<br />
nacističkog pokreta.<br />
On je kazivao o svojim<br />
saznanjima o racionalnoj<br />
prirodnosti islama<br />
zbog čega se zainteresirao<br />
za upoznavanje<br />
ove vjere. Govorio je<br />
o svom životu i humanitarnom<br />
radu u kome<br />
iako je nalazio veliko<br />
zadovoljstvo nikada<br />
nije pronašao konačnu<br />
sreću. Nakon upoznavanja<br />
islama primio je<br />
ovu vjeru i postao aktivista<br />
njenog širenja<br />
u Njemačkoj. Potom<br />
se obratio Michael<br />
Hassicke, mladić koji<br />
je bio ministrant u<br />
Mekka<br />
Osman Smajlović: Prvi magistar iz BiH na Univerzitetu “Ummul-Qura” u Mekki<br />
Zahvaljujući Svevišnjem Gospodaru, Allahu, tebareke ve<br />
te’ala, prvi put u historiji Bosne i Hercegovine i prvi put<br />
u historiji Univerziteta “Ummul-Qura” u Mekki el-Mukerremi,<br />
u zvanje magistra islamskih nauka promoviran<br />
je Bosanac, naš brat Osman Smajlović. U tom kontekstu<br />
veoma bitno je spomenuti i to da je Osman Smajlović ocijenjen<br />
najvećom ocjenom (A+). Ovaj mubarek događaj desio<br />
se u nedjelju 6. rebiu-l-evvela 1433. h. g., što odgovara 29.<br />
januaru 2012. god. Osman Smajlović<br />
odbranio je magistarski rad na temu<br />
“Vakia es-sekafeti el-islamije ve et-tehaddijat<br />
elleti tuvadžihuha fi el-Busneti<br />
vel-Hersek” / “Islamska kultura<br />
u Bosni i Hercegovini danas i izazovi<br />
sa kojima se susreće”. Pri pisanju ovog<br />
djela, Osman Smajlović je kao izvore<br />
koristio čak 149 knjiga na arapskom<br />
jeziku, zatim 48 knjiga na bosanskom<br />
jeziku, potom 52 časopisa – magazina,<br />
te 70 internetskih stranica.<br />
44<br />
jednoj katoličkoj crkvi u Poljskoj. On je govorio o<br />
životu njegove porodice koja je bila izrazito privržena<br />
katoličanstvu i koja ga je odgajala kao primjernog<br />
katolika. Nakon što je upoznao čisti monoteizam u<br />
islamu, našao je i odgovore na mnoge kontradiktornosti<br />
crkvenog učenja. Nakon kontaktiranja sa muslimanima<br />
i praktičnog upoznavanja njihove vjere<br />
prihvatio je islam. Danas nakon primanja islama živi<br />
i radi u Njemačkoj. Njegovo interesiranje za islam i<br />
prihvatanje ove vjere otkrilo mu je smisao života i put<br />
Božije istine. Treći gost koji se obratio na manifestaciji<br />
bio je Marko Korbik (48). Kazivao je o pojavi da<br />
se mnogi muslimani zovu samo imenom muslimani<br />
a da od prakticiranja<br />
vjere nemaju ništa ili<br />
samo malo. Spomenuo<br />
je svoju suprugu koja<br />
se kao jedna od takvih<br />
muslimanki porijeklom<br />
sa Kosova, udala<br />
za njega kao kršćanina.<br />
Potom ga je njegov šura<br />
pozivao u Islam o čemu<br />
je razmišljao a zatim<br />
pokušao naći sreću u<br />
ovoj vjeri. Upoznao je<br />
islam i postao musliman.<br />
Njegova supruga<br />
je potom počela prakticirati<br />
islamske dužnosti,<br />
pokrila se i postala<br />
primjerna muslimanka.<br />
Njihovoj kćerki dali su<br />
novo ime Merjem.<br />
Osman Smajlović rođen je 1975. godine u Novom Šeheru<br />
kod Maglaja, gdje je završio osnovno i srednje<br />
obrazovanje. Već pri prvim pucnjima na našim prostorima,<br />
dobrovoljno se prijavljuje u redove odbrambenih<br />
snaga Bosne i Hercegovine. Godine 2001. primljen je<br />
na Univerzitet “Ummul-Qura” u Mekki el-Mukerremi<br />
na kojem uspješno završava Institut arapskog jezika, a<br />
potom upisuje Fakultet da’ve i usuli-dina na Odsjeku<br />
za akidu. Nakon završenog studija<br />
akide, primljen je, među rijetkim<br />
stranim studentima, na postdiplomski<br />
studij na Odsjeku za islamsku<br />
kulturu.<br />
Raduje nas činjenica da, od danas,<br />
na polju da’ve imamo stručnjaka<br />
koji će lahko pokazati i dokazati<br />
navedenu superiornost Allahovog<br />
zakona i Njegove veličanstvene vjere<br />
u odnosu na sve druge zakone i<br />
pravne sisteme.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel
Udruženje “Svitanje”<br />
Pedagogija Muhammeda, s.a.v.s.<br />
Udruženje “Svitanje” je 31. 01. 2012 godine, u suradnji sa<br />
UKC Kralj Fahd, organizirao tribinu pod nazivom “Pedagogija<br />
ggj Muhammeda, s.a.v.s.”. Pored toga, promovirana je istoimena<br />
knjiga prof. dr. Šefika Kurdića koji je zajedno sa hfz.<br />
prof. dr. Safvetom Halilovićem održao<br />
predavanje na spomenutu temu. Na<br />
tribini je prisustvovalo oko 250 gostiju,<br />
a na kraju programa prisutni su imali<br />
priliku da se druže uz zakusku koja<br />
je bila obezbijeđena. Prof. Kurdić se u<br />
jednosatnom razgovoru dotakao Muhammeda,<br />
s.a.v.s., kao najboljeg odgajatelja.<br />
Kroz lijepe primjere, učesnici su<br />
imali priliku doživjeti kakav je to Poslanik<br />
bio učitelj, te kakvu generaciju<br />
ljudi je ostavio iza sebe. “Pored velikog<br />
ulaganja sredstava i energije u usavršavanje<br />
nauka koje se bave odgojem u<br />
Malezija<br />
Fahret Kadrić: Najmlađi magistar komparativnog prava u BiH<br />
45<br />
modernom društvu, čovjek sve više srlja u moralnu propast. To<br />
je znak da se koristi pogrešna metodologija. Neka se osvrnu i<br />
pogledaju kako je to Poslanik, s.a.v.s., radio sa krutim i nepristupačnim<br />
prirodama pustinjaka, u to vrijeme. Od takvih ljudi<br />
je napravio sjajne neiscrpne primjere<br />
kojima se i danas divimo”, između<br />
ostalog je rekao dr. Kurdić. Nakon<br />
prvog izlaganja, o knjizi je govorio dr.<br />
Safvet Halilović. Kao recenzent ove<br />
knjige na jedan lijep i slikovit način<br />
je prisutnima približio tematiku ovog<br />
djela. Pored toga doktor se također<br />
dotakao duhovne krize našeg društva<br />
i ponudio rješenja kroz metodologiju<br />
odgoja Muhammeda, s.a.v.s. “Zajedničkim<br />
radom na temelju univerzalnih<br />
vrijednosti, odgojimo generaciju<br />
budućnosti.”<br />
Predstavljamo<br />
Udruženje studenata Bošnjaka Islamskog univerziteta u Medini – USBIUM<br />
Udruženje studenata Bošnjaka Islamskog univerziteta u Me-<br />
Udini – USBIUM osnovano je 1420. h. / 1999. godine s<br />
Uciljem nadomještanja udaljenosti od svoje domovine<br />
i zajedničkog rješavanja raznovrsnih<br />
poteškoća sa kojima se studenti susreću. Udruženje<br />
okuplja studente Bošnjake iz svih krajeva<br />
svijeta koji studiraju na Islamskom univerzitetu<br />
u Medini. Ovi vrijedni mladići, okupljeni<br />
oko ovog udruženja, imaju jednu posebno<br />
važnu ulogu a to je da svake godine organizirano<br />
dočekuju Allahove goste, bosanske hadžije<br />
i pružaju im pomoć tokom njihovog boravka u<br />
svetim gradovima. Ta pomoć se ogleda u sljedećem: Doček hadžija<br />
i njihovo raspoređivanje po hotelima, upoznavanje hadžija<br />
sa svetim gradovima i znamenitim mjestima u<br />
njima, organiziranje sijela sa vodičima i organizatorima<br />
hadža, prevođenje, šerijatski savjeti,<br />
pomaganje u obavljanju hadžskih obreda i dr.<br />
Pored navedenog, Udruženje studenata Bošnjaka<br />
Islamskog univerziteta u Medini –<br />
USBIUM ima još niz zanimljivih aktivnosti i<br />
projekata. Detaljnije informacije o njima mogu<br />
se pronaći na njihovoj web stranici www. usbium.net<br />
Fahret Kadrić rođen je 1984. godine u Zenici, prije nekoliko<br />
dana je završio postdiplomski studij na Internacionalnom<br />
islamskom univerzitetu u Maleziji i stekao<br />
zvanje magistra komparativnog prava. Magistarski studij<br />
okončao je sa zavidnim prosjekom (3,74 od maksimalnih<br />
4) i ocijenjen je odličnom ocjenom (J). U toku studija napisao<br />
je nekoliko akademskih članaka<br />
od kojih su dva odabrana i bit će<br />
objavljena u prestižnom Malezijskom<br />
pravnom žurnalu. Također, autor je<br />
jednog poglavlja u knjizi koja govori o<br />
islamskom bankarstvu i finansijama,<br />
koja će uskoro ugledati svjetlo dana.<br />
Bitno je napomenuti da je kompletan<br />
studij i sve vezano za njega na engleskom<br />
jeziku.<br />
Magistrat komparativnog prava pri<br />
Internacionalnom univerzitetu u Maleziji,<br />
koji je naš novi magistar završio, koncipiran je na takav<br />
način da se na njemu komparativno izučavaju postojeći<br />
pravni sistemi u svijetu. Posmatrajući te sisteme, oni se<br />
mogu podijeliti u dvije grupe:<br />
Prvu grupu čine svi pravni sistemi u svijetu koji su produkt<br />
ljudskog uma. Primjer ovakvih sistema su anglosaksonsko<br />
običajno pravo (common law), te kontinentalno<br />
(civilno) pravo.<br />
Drugu grupu čine pravni sistemi koji<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
su utemeljeni na vjerskim doktrinama.<br />
U ovoj grupi, islamsko pravo (Šerijat)<br />
svakako je najpoznatiji pravni sistem.<br />
Cilj ovog komparativnog načina izučavanja<br />
svjetskih pravnih sistema jeste<br />
da se pokaže superiornost i veličanstvenost<br />
Allahovog vjerozakona nad<br />
svim ostalim zakonima koji su produkt<br />
ograničenog ljudskog uma.
Zločin<br />
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />
Dragan Zelenović<br />
Nastavljamo sa<br />
objavljivanjem svjedočenja<br />
Srba o ratnim zločinima nad<br />
Bošnjacima tokom agresije<br />
na Bosnu i Hercegovinu. I<br />
ova svjedočenja koja ćemo<br />
objaviti dogodila su se u<br />
sklopu sudskih procesa pred<br />
Haškim tribunalom<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Srpsku stranu priče o ratnim<br />
zločinima nad Bošnjacima<br />
nastavljamo svjedočenjem<br />
Dragana Zelenovića, rođenog 12. februara<br />
1961. u Foči, u istočnoj Bosni i<br />
Hercegovini. Prije 1992. radio je kao<br />
električar u Miljevini. Dragan Zelenović<br />
je bio pripadnik “jedinice Dragan<br />
Nikolić”, vojne jedinice u Foči koja je<br />
na početku rata bila dio TO bosanskih<br />
Srba, a od ljeta 1992. nadalje dio Vojske<br />
Republike Srpske. Zelenović je bio<br />
vojnik i, de facto, vojni policajac. “Dragan<br />
Zelenović je obavijestio Pretresno<br />
vijeće da je počeo da osjeća kajanje kad<br />
je protiv njega podignuta Optužnica<br />
1996. godine. Međutim, tada se nije<br />
dobrovoljno predao Međunarodnom<br />
sudu. Godine 2000. ili 2001. pobjegao<br />
je iz Foče u Rusiju, gdje su ga 2005.<br />
uhapsile ruske vlasti. Odatle je 10. juna<br />
2006. prebačen na Menunarodni sud,<br />
preko Bosne i Hercegovine. Prilikom<br />
drugog ponovnog pristupanja Sudu 14.<br />
jula 2006. Zelenović se izjasnio da nije<br />
kriv. Zatim je nastavio da osporava Optužnicu<br />
i učestvuje u postupku u skladu<br />
sa zahtjevom podnijetim u skladu<br />
s pravilom 11bis. Strane u postupku su<br />
tek 14. decembra 2006. dostavile Sporazum<br />
o izjašnjavanju o krivici i Zelenović<br />
se 17. januara 2007. zvanično<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
46<br />
potvrdno izjasnio o krivici”. Zelenović<br />
se složio sa Tužilaštvom da su krivična<br />
djela i propusti koje je on počinio bili<br />
dio široko rasprostranjenog ili sistematskog<br />
napada na civilno stanovništvo,<br />
naročito na muslimansko stanovništvo<br />
opštine Foča. Na kraju, Zelenović je<br />
priznao da mu je bila poznata činjenica<br />
da su u toku oružani sukob i široko<br />
rasprostranjen ili sistematski napad na<br />
nesrpsko, prije svega muslimansko, civilno<br />
stanovništvo, kao i činjenica da je<br />
on postupao u okviru tog napada i da<br />
mu je doprinio. Zelenović je izjavio da<br />
je kriv za podržavanje i pomaganje krivičnog<br />
djela silovanja FWS-75 i za silovanje<br />
FWS-87 kao mučenje i silovanje<br />
kao zločine protiv čovječnosti (tačke 5<br />
i 6), za saizvršenje silovanja FWS-87 i<br />
dvije neidentifikovane žene, za trostruko<br />
silovanje FWS-75 i trostruko silovanje<br />
FWS-87 kao mučenje i silovanje<br />
kao zločine protiv čovječnosti (tačke 13
i 14). Dragan Zelenović se izjasnio<br />
krivim i za silovanje kao zločine protiv<br />
čovječnosti.<br />
Činjenični osnov<br />
Prema vlastitiom priznanju “dana<br />
3. jula 1992., Dragan Zelenović i neki<br />
drugi muškarci uhapsili su grupu od<br />
oko 60 muslimanskih žena, djece i<br />
starijih muškaraca iz Tošnja i Mješaje<br />
i odveli ih u privremeni zatočenički<br />
objekat zvani Buk Bijela. U zatočeničkom<br />
centru Zelenović i drugi muškarci<br />
su razdvojili žene od djece i ispitivali<br />
ih gdje se kriju muškarci iz sela i gdje<br />
je sakriveno oružje. Prijetili su ženama<br />
da će ih seksualno zlostavljati i pobiti.<br />
Dana 3. jula 1992., ili otprilike toga<br />
datuma, Zelenović i jedan drugi čovjek<br />
ispitivali su FWS-75 o njenom<br />
selu i pitali je imaju li stanovnici sela<br />
oružje. FWS-75 je taj drugi čovjek zaprijetio<br />
da će je vojnici silovati i nakon<br />
toga ubiti ako ne kaže istinu. Tokom ispitivanja<br />
jedan vojnik ju je odveo u drugu<br />
prostoriju, gdje ju je redom silovalo<br />
deset vojnika. Dragan Zelenović je znao<br />
da su njegovo činjenje u pogledu ispitivanja<br />
i nečinjenje u pogledu prijetnji<br />
silovanjem i smrću i konačno odvođenje<br />
FWS-75 u prostoriju gdje je silovana<br />
bitno pomogli počinjenju ovog zločina.<br />
Zelenović se izjasnio da je kriv za pomaganje<br />
i podržavanje ovog silovanja<br />
FWS-75”, navodi se u presudi Haškog<br />
tribunala koja se upotpunosti temelji<br />
na onom što je priznao i i spričao Zelenović<br />
a u kojoj je Dragan Zelenović za<br />
navedene zločine osuđen na 15 godina<br />
robije. U nastavku presude još se navodi.<br />
“Dana 3. jula ili otprilike toga datuma,<br />
Zelenović i još tri neidentifikovana<br />
vojnika ispitivali su petnaestogodišnju<br />
FWS-87 u jednoj prostoriji u Buk Bijeloj.<br />
Tokom ispitivanja Zelenović i tri<br />
vojnika optužili su djevojčicu da ne govori<br />
istinu i zatim je silovali.<br />
Tokom silovanja jedan od vojnika<br />
prijetio je FWS-87 prislonivši joj pištolj<br />
na glavu. Dragan Zelenović se izjasnio<br />
da je kriv za počinjenje ovog silovanja<br />
FWS-87. Između 3. i 13. jula 1992.,<br />
grupa žena, djece i starijih muškaraca,<br />
koji su bili zatočeni u Buk Bijeloj premještena<br />
je i zatočena zajedno s drugim<br />
osobama u dvije učionice u gimnaziji u<br />
Foči. Dana 6. ili 7. jula 1992. Zelenović<br />
je, u saradnji s drugim muškarcima,<br />
izabrao četiri žene i djevojke iz tih učionica,<br />
među njima FWS-75 i FWS-87.<br />
Zelenović ih je odveo u drugu učionicu,<br />
gdje su čekali vojnici. Zatim je odlučio<br />
koja žena će ići s kojim vojnikom. Zelenović<br />
je silovao FWS-75, a drugi saizvršioci<br />
su silovali druge žene i djevojke.<br />
Zelenović se izjasnio krivim<br />
za počinjenje silovanja četiri<br />
žene kao glavni izvršilac i<br />
kao saizvršilac.<br />
Između 8. i 13. jula<br />
1992. u tri navrata, FWS-<br />
75 i FWS-87 odvedene su<br />
iz gimnazije u Foči na razne<br />
lokacije. U prvoj prilici žene<br />
su odveli u stan u vlasništvu<br />
Zelenovića.<br />
Tamo su Zelenović i još<br />
tri čovjeka silovali FWS-75.<br />
Dragan Zelenović je silovao<br />
i FWS-87 tom prilikom.<br />
Drugi put su FWS-75 i<br />
FWS-87 odvedene u neki<br />
drugi stan, gdje ih je Zelenović<br />
ponovo silovao. Treći<br />
put je Zelenović odveo<br />
FWS-75 i FWS-87 u neku napuštenu<br />
kuću u Gornjem Polju, gdje je silovao<br />
FWS-87. Dragan Zelenović se izjasnio<br />
krivim za počinjenje dva silovanja<br />
FWS-75 i tri silovanja FWS-87”.<br />
Deportacija u Crnu Goru<br />
“Fizičko i psihičko zdravlje velikog<br />
broja pritvorenih žena ozbiljno je pogoršano<br />
usljed seksualnog zlostavljanja.<br />
Pritvorenice su živjele u stalnom<br />
strahu, a neke od seksualno zlostavljanih<br />
žena pomišljale su na samoubistvo.<br />
Druge su postale ravnodušne<br />
prema onome što im se događalo i<br />
patile su od depresije. Dana 13. jula<br />
1992. pritvorenici iz gimnazije u Foči<br />
premješteni su u sportsku dvoranu<br />
“Partizan”, gdje su bili pritvoreni do<br />
13. avgusta 1992., nakon čega je većina<br />
pritvorenika deportovana u Crnu<br />
Goru. Pritvorenici, njih otprilike 70,<br />
Zelenović<br />
je izjavio da<br />
je kriv za<br />
podržavanje<br />
i pomaganje<br />
krivičnog<br />
djela silovanja<br />
FWS-75 i za<br />
silovanje<br />
FWS-87 kao<br />
mučenje i<br />
silovanje kao<br />
zločine protiv<br />
čovječnosti<br />
(tačke 5 i 6),<br />
za saizvršenje<br />
silovanja<br />
FWS-87 i dvije<br />
neidentifikovane<br />
žene...<br />
bili su svi muslimanski civili<br />
iz sela u opštini Foča.<br />
Uslovi života u sportskoj<br />
dvorani “Partizan” bili su<br />
okrutni i taj pritvor su karakterisali<br />
nečovječno postupanje,<br />
nehigijenski uslovi,<br />
pretrpanost prostorija,<br />
izgladnjivanje, te fizičko i<br />
psihičko mučenje, uključujući<br />
seksualno zlostavljanje.<br />
Tokom jula 1992. Zelenović<br />
i drugi muškarci izvodili<br />
su FWS-87 iz sportske<br />
dvorane “Partizan” i silovali<br />
je. Zelenović se izjasnio krivim<br />
za počinjenje silovanja<br />
FWS-87”. Dana 3. avgusta<br />
1992. ili otprilike toga datuma,<br />
FWS-87 i FWS-75<br />
su odvedene iz sportske dvorane “Partizan”<br />
i pritvorene su u jednoj kući u<br />
blizini hotela “Miljevina” poznatoj<br />
kao Karamanova kuća. Dana 30. oktobra<br />
1992. ili otprilike toga datuma,<br />
Zelenović i još dva muškarca odveli<br />
su FWS-87, FWS-75 i još dvije žene<br />
iz te kuće u neki stan u gradu Foči.<br />
Tamo je Zelenović silovao FWS-87, a<br />
druga dva muškarca silovala su druge<br />
žene. Žene su ostale pritvorene u ne-<br />
koliko kuća i stanova, a razne grupe<br />
vojnika nastavile su da ih seksualno<br />
zlostavljaju. Zelenović se izjasnio krivim<br />
za počinjenje silovanja te četiri<br />
žene kao glavni izvršilac i kao saizvršilac”.<br />
Od idućeg broja objavljujemo detalje<br />
svjedočenja Bošnjakinja koje se<br />
navode u ovom tekstu pod šiframa a<br />
koje je silovao Dragan Zelenović. Također,<br />
u tim izjavama se spominju i<br />
drugi srpski ratni zločinci.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
47
Zelena transferzala<br />
Rijeka<br />
Prva halal klaonica i mesnica u Hrvatskoj<br />
Split<br />
Splitski mesdžid: Srednjoškolci s Bola i Brača<br />
naučili kako Kur’an govori o Isusu i Mariji<br />
Upetak 27.01.2012. u 09:00 u najavljeni posjet mesdžidu stigli su učenici<br />
prvih razreda Opće gimnazije i Turističke škole iz Bola na Braču, predvođeni<br />
svojim profesorima Brankom Banićem (vjeroučitelj) i Anom Ursić<br />
(prof. hrvatskog jezika). Kao i kod dosadašnjih posjeta, prvo je uslijedio<br />
obilazak mesdžida i upoznavanje sa osnovnim karakteristikama istog da bi<br />
u novouređenoj klupskoj prostoriji pri mesdžidu gl. imam Vahid ef. Ha džić,<br />
koji ih je i dočekao, održao prezentaciju osnovnih značajki islama. Istaknuo<br />
je posebno činjenicu na koji način naša sveta Knjiga Kur’an govori o Isusu i<br />
Mariji (Isau, a.s., i h. Merjemi). Prema reakcijama i pažnji posjetitelja stekao<br />
se je dojam da su bili zadovoljni onim što su vidjeli i čuli.<br />
Prizren<br />
Konjska komunalna služba<br />
Građani Prizrena svakog dana ili večeri bacaju ogromne količine đubreta ili otpada. To se đubre onda odlaže na gradske<br />
ili divlje deponije van grada. U Prizrenu postoje neka naselja koja su pretežno smještena na brdima oko staroga dijela<br />
grada ili prigradskih naselja. U nekim djelovima grada đubre se do kante ili kontejnera za smeće koju, kad se ona napuni<br />
gradski komunalci voze za deponiju van grada, odnosi na starinski način i<br />
to na konju na kojem vise dvije manje kante. Đubretar obilazi to naselje ili<br />
određenu ulicu, sakupi đubre te ga odveze do kontejnera. On za svoju djelatnost<br />
prima minimalni lični dohodak od opštine. No prava je umjetnost<br />
kako obići ulice koje su većinom zaleđene a da konj ne padne i ne povrijedi<br />
se. Vjerujemo da gradski čelnici trebaju više obratiti pažnju na ove radnike<br />
te ih svakako trebaju novčano nagraditi za svoj trud. Recimo i to da se u<br />
Njemačkoj reciklira 32 odsto đubreta, u Japanu čak 86 odsto, a kod nas<br />
samo 4 odsto. Većina građana Prizrena ne znaju da postoji razvrstavanje<br />
različitih kategorija đubreta te ne znaju da se đubre može unovčiti. Recimo<br />
i to da je, npr. jednoj plastičnoj flaši potrebno od 80 do 100 godina da se<br />
raspadne a za to vrijeme ima veoma štetne efekte na okolinu i zdravlje ljudi.<br />
(Vinetu Ganić)<br />
48<br />
Uprostorijama Medžlisa Islamske zajednice Pula u srijedu<br />
je održana svečana dodjela halal certifikata, koji je<br />
tvrtki Produkt Komerc iz Pazina uručio doc. dr. sc. Aziz<br />
Hasanović, ravnatelj Centra za certificiranje halal kvalitete i<br />
zamjenik muftije u Republici Hrvatskoj. Produkt Komerc iz<br />
Pazina prva je hrvatska klaonica koja je dobila ovaj certifikat,<br />
i to za uzgoj i klanje krupne stoke te proizvodnju i prodaju<br />
svježeg crvenog mesa. Nakon provedene edukacije za<br />
interne auditore halal kvalitete početkom 2011. godine uslijedila<br />
je prilagodba klaonice Produkt Komerc halal standardu<br />
te izrada dokumentacije, integrirane u sustav upravljanja.<br />
Certifikacijski audit proveo je Centar za certificiranje halal<br />
kvalitete, a njime je dokazano da su ispoštovani svi zahtjevi<br />
halal standarda. Dr. Hasanović je naveo da se stoka po halal<br />
principu tovi hranom bez prisustva GMO-a, aditiva i svinjske<br />
masti, odnosno 100 posto zdravo i prirodno. Stoga halal<br />
oznaka, kako je napomenuo, jamči kvalitetu i ostalim potrošačima,<br />
a ne samo muslimanima, te su halal proizvode u<br />
svijetu prepoznali i nemuslimani. Inače, do sada je halal certifikat<br />
u Hrvatskoj<br />
dobilo 35 proizvođača,<br />
i to za oko<br />
2.500 proizvoda,<br />
dok ga u Istri ima<br />
šest tvrtki, s time<br />
da su u tokku pregovori<br />
sa sedmom. Osim prehrambenih proizvoda, oznaku<br />
halal kvalitete mogu dobiti i restorani te hoteli, a njeno dobivanje<br />
će im sada, kada i u Hrvatskoj mogu doći do halal<br />
mesa, biti itekako olakšano. Halal certifikat, napomenuo je<br />
dr. Hasanović, ujedno je i ulaznica za 44 zemlje u kojima je<br />
on obvezan za pristup tržištu pa proizvođačima koji ga imaju<br />
otvara veliku šansu za izvoz. Dalibor Hreljak, direktor<br />
Produkt Komerca, iskazao je zadovoljstvo dobivanjem ovog<br />
certifikata, koji im je, kako je rekao, veliko priznanje, posebice<br />
zato što su upravo oni prva klaonica po halal standardima<br />
u Hrvatskoj. Trenutno im je u planu, naveo je, otvoriti<br />
mesnicu s halal mesom u Pazinu, Rijeci i Puli.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel
Kosovo<br />
Džemat kosovskih Bošnjaka u Švicarskoj<br />
Prije par mjeseci udruženje “Džemat kosovskih<br />
Bošnjaka” u Wallisellenu kod Ciriha, Švicar-<br />
ska, uputilo je zahtjev Ministarstvu dijaspore Vla-<br />
de Republike Kosova za isporuku određenog broja<br />
udžbenika na bosanskom jeziku od prvog do petog<br />
razreda osnovne škole za dopunsku nastavu, koju<br />
planiraju da održavaju u prostorijama svog centra<br />
sa djecom porijeklom s Kosova. Ministarstvo di-<br />
jaspore je zahtjev proslijedilo Ministarstvu obra-<br />
zovanja, nauke i trehnologije, gj koje je obezbijedilo<br />
tražene udžbenike od prvog do petog razreda OŠ.<br />
Čak i neke dodatne, pored traženih početnica i či-<br />
tanki za predmet bosanski jezik i udžbenika pozna-<br />
vanje prirode i društva, poput p građanskog g<br />
vaspita-<br />
nja. Tokom posjete u centru Bošnjačkog džemata<br />
u Wallisellenu od strane zamjenika ministra u Mi-<br />
nistarstvu dijaspore Ćerima Bajramija, j s kojim je<br />
u pratnji bio i spoljni savjetnik MD Ahmet Asani,<br />
izvršena je svečana primopredaja udžbenika.<br />
Tokom primiporeda-<br />
p<br />
je Bajrami je zasebno<br />
istakao da ideološki<br />
i kulturološki sadržaj<br />
bošnjačkih udžbenika<br />
ne odudara puno od<br />
onih koji su vjerskog<br />
sadržaja na bosan-<br />
skom jeziku, s koji-<br />
ma inače obiluje ovaj<br />
džemat. Zasebno je<br />
istakao riječi koje je<br />
njemu nekada rekao<br />
bivši ministar obrazo-<br />
vanja Vlade Federacije<br />
BiH, dr. Fahrudin<br />
Rizvanbegović,<br />
to-<br />
kom kontakata Baj-<br />
ramija prilikom is-<br />
poruke udžbenika za<br />
bošnjačke učenike<br />
Sjenica<br />
Mirsad i Omer na skijama do 21 km udaljenog bolesnika Ljubiše<br />
Snježna mećava je zavejala cijeli region. Sjenica je<br />
jedan od najugroženijih j gradova na prostoru bivše<br />
Jugoslavije. U ovim teškim vremenim do izražaja do-<br />
laze hrabri ljudi koji ne žale svoje živote da pomognu<br />
ugroženim bolesnim i starim ljudima. Takvi i su i Mir-<br />
sad i Omer iz Sjenice. Mirsad i Omer Hodžić, članovi<br />
Gorske službe spasavanja Opštine Sjenica napravili su<br />
podvig na koji bi se malo ko usudio. Oni su krećući<br />
se na skijama odnijeli lijekove teško bolesnom Ljubi-<br />
ši Sekuliću u selu Šipovik koje je preko 21 kilometar<br />
udaljeno od Sjenice. Borba se vejavicom je trajala više<br />
od deset sati, a oni su na kraju stigli do odsječenog j sela i starim Sekulićima isporučili lijekove koji im ži-<br />
vot znače.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
49<br />
na Kosovu, septembra 1999. godine: “Gospodine<br />
Bajrami, na Kosovu ćete ponijeti udžbenike na<br />
bosanskom jeziku iz Sarajeva koji su pisani krvlju<br />
bošnjačkih šehida”. Dodatno je pojasnio da je tek<br />
hrabrom bošnjačkom odbranom Bosne od krvave<br />
agresije, omogućeno Bošnjacima da mogu sami sebi<br />
pisati udžbenike sa pretežno svojom kulturom i hi-<br />
storijom u njima. Takođe je uputio poziv prisutni-<br />
ma da svoju djecu šalju na dopunsku nastavu bo-<br />
sanskog gjezika i bošnjačke kulture, jer će tako, uz<br />
već dobro prisustvo na vjerskoj j nastavi u džematu,<br />
koju izvodi imam Muamer ef. Elezi, na najbolji j<br />
na-<br />
čin sačuvati njihov identitet. Ovaj skromni iskorak,<br />
prvi za Bošnjake van Kosova, inače je u okviru šireg<br />
plana Ministarstva dijaspore za pokretanje dopun-<br />
ske nastave u svim kantonima u Švicarskoj jg gdje žive<br />
Kosovari, kao i u ostalim zapadnim zemljama, te<br />
njeno institucionaliziranje preko saradnje sa lokal-<br />
nim vlastima Švicarske i drugih država.
Islamnet<br />
Rusija<br />
Ruski veto u UN-u<br />
Sirija plaća desetinama<br />
milijardi dolara<br />
Sergei Lavrov, ruski ministar<br />
vanjskih poslova posjetio je<br />
ovih dana Siriju gdje je dao svu<br />
potrebnu podršku Basharu al Asadu.<br />
Lavrov je u Siriji dočekan<br />
kao veliki heroj. Sirija, odnosno<br />
Bashar al Asad nije krio zadovoljstvo<br />
posjetom Lavrova te<br />
ruskim vetom u UN-u protiv<br />
nametanja sankcija Siriji. Rusija<br />
vješto vlada sirijskom krizom.<br />
Na ime podrške Basharovom<br />
režimu Rusija ubire velike plodove.<br />
Sirija se Rusiji za ovu uslugu<br />
odužuje milijardama dolara.<br />
Bashar al Asad je svjestan da mu<br />
nagomilane milijarde neće ništa<br />
koristiti ako završi kao Hosni<br />
Mubarak ili Muamer Gadafi.<br />
Zato nemilice plaća Rusima da<br />
ih zastupaju i brane od NATO<br />
snaga. Tako je Sirija posljednjih<br />
sedmica dala desetak milijardi<br />
dolara Rusiji na ime kupovine<br />
savremenog naoružanja. Ovdje<br />
se neće završiti ovakav odnos<br />
između Sirije i Rusije. Ne treba<br />
sumnjati da Rusi očekuju<br />
još mnogo milijardi dolara od<br />
Bashara al Asada. Uspješnim<br />
manevrom sa Rusima Bashar al<br />
Asad se vješto brani od NATO-a<br />
i produžava stanje u kojem on i<br />
njegova teško naoružana vojska<br />
nemilice mogu nastaviti ubijati<br />
goloruki sirijski narod.<br />
Holandija<br />
Islamski demokrati traže da se zabrani držanje<br />
pasa u kućama<br />
H<br />
asan Kucuk, vijećnik u<br />
holandskom<br />
parlamentu<br />
i član muslimanske stranke<br />
Islamski demokrati zatražio<br />
je da se donese<br />
zakon o zabrani<br />
držanja pasa kao<br />
kućnih ljubima-<br />
ca. Hasan Ku-<br />
cuk i njegova<br />
stranka su na<br />
ovaj<br />
način<br />
reagirali<br />
na<br />
parlamentar-<br />
nu raspravu<br />
koju je inici-<br />
rala Stranka za<br />
životinje a koja je<br />
tražila više prava<br />
za pse. Prema Islam-<br />
skim demokratama životinjama<br />
je mjesto u prirodi a ne<br />
u kući. “Držanje pasa u kući<br />
kao kućne ljubimce treba<br />
kriminalizirati, odno-<br />
sno zakonski sankcionirati”,<br />
kaže<br />
Hasan Kucuk.<br />
Pojedini holandski<br />
vjećnici su<br />
odgovorili Ha-<br />
sanu Kucuku i<br />
njegovim istomišljenicima<br />
da je Holandi-<br />
ja zemlja kuć-<br />
nih ljubimaca,<br />
a kome se to “ne<br />
sviđa, može da napusti<br />
Holandiju”.<br />
Iran<br />
Petnaest hiljada iranskih gardista ratuje u Siriji<br />
List Al Arabiya izvještava da<br />
je Iran poslao petnaest hi-<br />
ljada vojnika, pripadnika p Revo-<br />
lucionarne garde kao ispomoć<br />
sirijskom predsjedniku Basharu<br />
al Asadu u borbi protiv sirijskog<br />
naroda. “Kassam Salimani, ko-<br />
mandant iranske Revolucionarne<br />
garde, odnosno specijalnih snaga<br />
Quds nedavno je stigao u Siriju<br />
gdje je počeo sa vođenjem kam-<br />
panje pomoći i zaštite Asadovog<br />
režima. Upravo Salimani sada<br />
vodi vojne operacije protiv sirij-<br />
ske opozicije i sirijskog naroda.<br />
Specijalne snage Quds su aktivne<br />
u čitavoj regiji. Ove snage vode<br />
brigu o vojnim kapacitetima<br />
Hezbollaha u Libanonu”, piše list<br />
Al Arabiya. Hassan Nasrallah,<br />
vjerski lider libanonskih šiija i<br />
lider libanonskog Hezbollaha<br />
priznao je ovih dana da Iran fi-<br />
nansira i vojno oprema i obučava<br />
Hezbollah. Iranski mediji ovih<br />
dana vole da pišu da se Iran brani<br />
u Siriji. Zato je Revolucionarna<br />
garda aktivna u Siriji.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
50
Njemačka<br />
Muslimanski taxi<br />
Grupa njemačkih muslimana je<br />
osnovala taksi firmu “Muslimanski<br />
taxi”. “Mnogi muslimani su nam<br />
se žalili da ne mogu da koriste taksi<br />
vozila zbog neprilagođenosti sa islamskom<br />
i muslimanskom tradicijom”,<br />
kaže Selim Reid, 24- godišnji<br />
taksista iz Norderstedta,<br />
grada koji se nalazi<br />
blizu Hamburga. U izjavi<br />
za njemački list Hamburger<br />
Abendblatt, Selim Reid<br />
je objasnio da se na ovakav<br />
potez odlučio i nakon ličnih<br />
iskustava. Prema njegovom<br />
svjedočenju, njegov otac i<br />
majka su se doselili u Njemačku<br />
1996. godine. Prvi<br />
susret sa Njemačkom imali<br />
su sa taksistom koji je bio<br />
antiislamski nastrojen i koji<br />
Sirija<br />
Asad je nemilosrdni ubica djece<br />
Najmanje 400 dece ubijeno je u<br />
Siriji od marta 2011. godine,<br />
kada je počela pobuna protiv Asada,<br />
saopštio je ovih dana UNICEF.<br />
“Ima izveštaja prema kojima su djeca<br />
bila protivzakonito pritvarana, i<br />
potom seksualno zlostavljana”, rekla<br />
je Mariksi Merkado, glasnogovornica<br />
UNICEF-a. Ona je kazala<br />
da je UNICEF posebno zabrinut<br />
zbog situacije u Homsu. Ovaj strašni<br />
zločin samo djelimično otkriva<br />
je za cijelo vrijeme vožnje kritizirao<br />
islam i njegove roditelje. Muslimanski<br />
taxi mogu koristiti i nemuslimani,<br />
naročito oni koji žele da saznaju više<br />
informacija o islamu i muslimanima<br />
u Njemačkoj.<br />
svu okrutnost Asadovog režima.<br />
Nažalost, masakr nad sirijskim<br />
muslimanima se nastavlja i očekivati<br />
je da će se povećati broj ubijene<br />
djece kao i svih drugih kategorija<br />
sirijskog stanovništva. Svijet nijemo<br />
posmatra ovaj strašni zločin.<br />
Naročito je zabrinjavajuće što su<br />
Arapi ravnodušni spram navedenih<br />
zločina. Jasno je da će Asadov režim<br />
jednog dana, nadamo se veoma<br />
brzo, doživjeti svoj kraj.<br />
Kašmir<br />
Zakon za iživljavanje<br />
nad muslimanima<br />
svijetu je postalo “normalno”<br />
da se donose nenor-<br />
U<br />
malni i nehumani zakoni protiv<br />
muslimana i nemuslimana. Znamo<br />
da Amerika, Britanija i druge<br />
zapadne zemlje imaju brojne<br />
antiterorističke zakone koji se<br />
najviše lome po leđima muslimana.<br />
O Izraelu i cionističkim antiislamskim<br />
i antimuslimanskim<br />
zakonima je sve poznato. Naravno,<br />
Rusi na Kavkazu rade šta im<br />
je volja. Međutim, ponašanje Indije<br />
prema muslimanima u Kashmiru<br />
je prevršilo svaku mjeru.<br />
Naime, Indija je proteklih dana<br />
donijela zakon koji daje posebna<br />
ovlaštenja indijskim vojnim snagama<br />
stacioniranim u Kashmiru.<br />
Zakon, poznat pod skraćenicom<br />
AFSPA (Armed Forces Special<br />
Powers Act), daje policiji i vojnicima<br />
u Kashmiru gotovo neograničene<br />
ovlasti pri navodnom<br />
održavanju reda, uključujući i<br />
oduzimanje života, zadržavanje<br />
zatvorenika na neograničeno vrijeme<br />
i upad u bilo koji objekat<br />
radi pretraživanja. Posebno, ovaj<br />
zakon daje policajcima i vojnicima<br />
imunitet od kaznenog progona.<br />
Bez obzira na njihove postupke,<br />
ne mogu biti privedeni<br />
pred sud. Kashmirski muslimani<br />
su i bez ovog zakona bili u teškom<br />
stanju. Zadojeni mržnjom<br />
prema islamu i muslimanima indijski<br />
vojnici će se nakon donošenja<br />
ovog zakona iživljavati nad<br />
kashmirskim muslimanima.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
51
Kanada<br />
Jevreji odali počast<br />
muslimanskim<br />
“Pravednicima”<br />
iz Albanije<br />
Kanadska Jevrejska federacija<br />
je 27. januara, povodom<br />
Dana holokausta organizirala<br />
izložbu o albanskim<br />
muslimanima koji su u vrijeme<br />
nacizma izložili svoj život<br />
štiteći Jevreje. Izložba je nazvana<br />
“Besa – kod časti”. Također,<br />
na ovoj izložbi izložene<br />
su slike albanskih muslimana<br />
koje je napravio fotograf Norman<br />
H. Gershman koji je prove<br />
četiri godine u Albaniji sa<br />
muslimanskim familijama čiji<br />
su članovi pomogli Jevrejima<br />
u vrijeme nacizma u Drugom<br />
svjetskom ratu. Izrael je odlikovao<br />
63 albanska muslimana<br />
i muslimanke ordenom<br />
“Pravednik”, ordenom koji se<br />
daje nejevrejima koji su spasili<br />
nekog od Jevreja u Drugom<br />
svjetskom ratu. Jevrejska zajednica<br />
u Kanadi ovom izložbom,<br />
osim odavanja počasti<br />
albanskim muslimanima, želi<br />
da doprinese boljoj komunikaciji<br />
i suživotu između onih<br />
koji žive i rade u ovoj zemlji.<br />
Izrael<br />
Jevrejski rabini: Gaza i Sinaj dio obećane<br />
zemlje “Veliki Izrael”<br />
Shmuel Shapira, najutjecajniji vjerski<br />
lider Jevreja u Izraelu izjavio je prije<br />
nego što je u decembru 2011. godine<br />
umro da su Gaza i Sinaj budući dio<br />
države “Veliki Izrael”.<br />
Pismo rabina Shapira<br />
objavljeno je ovih dana<br />
u izraelskim medijima a<br />
kojem se navodi da nema<br />
diskusije oko granica zemlje<br />
Izrael. Rabin Shapira<br />
navodi da je cijeli dio<br />
okupirane Palestine do<br />
egipatskog grada Arish<br />
dio Izraela, odnosno da<br />
je sve “Veliki Izrael” od<br />
egipatskog grada Arish<br />
do rijeke Eufrat. Pozivajući<br />
se na stav rabina<br />
Shapira grupa utjecajnih Jevreja uputila<br />
je zahtjev izraelskoj vladi da se u<br />
izraelskim školama izučava predmet o<br />
obećanoj zemlji “Veliki Izrael”.<br />
Afrika<br />
Sahara pokrivena sa 80 centimetara snijega<br />
Olujna evropska zima proširila se<br />
i na sjevernu Afriku. Prvi put u<br />
posljednjih 50 godina snijeg je pao u<br />
Tunisu, čak i u južnim pustinjskim<br />
gradovima Tatauin i Matmata, a<br />
prema izvještaju lokalnih medija, u<br />
sjeverozapadnom gradu Ain Draham<br />
bijeli pokrivač je dostigao debljinu od<br />
čak 80 centimetara. Snijeg je iznenadio<br />
i Libiju i potpuno prekrio grad<br />
Garijan, oko 70 kilometra južno od<br />
Tripolija. Dok se Evropljani hvataju<br />
za glavu Afrikancima je snijeg dobro<br />
došao. Prema riječima lokalnih farmera<br />
snijeg je dobar za uništavanje<br />
parazita na palmama. Naravno, snijeg<br />
u Sahari je prava senzacija koja<br />
privlači pažnju cijelog svijata.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
52
Turska<br />
Turski vojnici polažu zakletvu izgovaranjem šehadeta<br />
i učenjem Fatihe<br />
Londonska televizija “Islam<br />
Channel” objavila je ekskluzivni<br />
snimak sa polaganja zakletve<br />
turskih vojnika koji, kao dio zakletve,<br />
svi uglas izgovaraju šehadet<br />
(svjedočenje da nema drugog boga<br />
osim Allaha i da je Muhamed Allahov<br />
poslanik) i uče suru iz Kurana -<br />
Fatihu. Prizor je zaista senzacionalan.<br />
U velikoj sportskoj dvorani više<br />
stotina vojnika složno izgovaraju<br />
šehadet i uče Fatihu. Video prilog<br />
o ovom velikom događaju možete<br />
vidjeti na ovom linku.<br />
Izrael<br />
Izraelski jevrejski<br />
doseljenici bi rado etnički<br />
očistili čitavu planetu<br />
Zemlju od svih nejevreja<br />
Foto islamneta<br />
Posljednje kondicione pripreme sirijskih boraca<br />
za slobodu<br />
Sirija: Pripadnici Slobodne sirijske vojske obavljaju<br />
posljednje kondicione pripreme pred finanlni obračun<br />
sa zločincima Bashara al Asada<br />
Jevrejski doseljenici prošle<br />
sedmice, u utorak su<br />
napali hrišćanski manastir<br />
u Jerusalemu i uglednu mješovitu<br />
školu koju pohađaju<br />
jevrejski i arapski učenici.<br />
“Smrt hrišćanima”, “Grci<br />
napolje” i drugi grafiti na<br />
hebrejskom jeziku ispisani<br />
su po grčkom pravoslavnom<br />
manastiru u Jerusalemu, dok<br />
je grafit “Smrt Arapima” ispisan<br />
na zidu ispred dvojezične<br />
škole “Ruka u ruci” u<br />
drugom kvartu grada, prenosi<br />
AP. Izraelska policija<br />
saopćila je da istražuje oba<br />
incidenta. Ovaj incident nije<br />
usamljen. Izraelske vlasti<br />
vješto sakrivaju informacije<br />
o sličnim napadima. Jevrejski<br />
doseljenici ne mrze<br />
samo muslimane, oni mrze<br />
sve koji nisu Jevreji. Sudeći<br />
po sličnim incidentima izraelski<br />
jevrejski doseljenici bi<br />
rado etnički očistili čitavu<br />
planetu Zemlju od svih nejevreja.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
53
Svijet medija<br />
Dvostruka igra<br />
Evropa u očima Arapa<br />
Zapade,<br />
otkači!<br />
Evropa je drugačija. To mi<br />
kažemo, ali nam niko više ne<br />
vjeruje. Alaa Muhammed, 23,<br />
je snimatelj iz Aleksandrije,<br />
i svakog petka izlazi na<br />
ulicu boreći se za novi<br />
Egipat. “Evropa nas je u<br />
toku revolucije ostavila na<br />
cjedilu, razumjeli smo to, jer<br />
ste htjeli Mubaraka”, kaže<br />
Alaa. Zbog toga što evropske<br />
zemlje nakon revolucije nisu<br />
ispunile svoja obećanja,<br />
dovelo je do konačnog<br />
gubljenja povjerenja u njih<br />
Piše: Gerald Drissner<br />
Izvor: Frankfurter Allegemeine<br />
Sonntagszeitung<br />
Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović<br />
Bezbroj puta sam pokušao<br />
svom učitelju arapskog u<br />
Egiptu da objasnim zašto je<br />
u Njemačkoj jedan ministar vanjskih<br />
poslova peder, zašto živimo s psima u<br />
kućama, kao i šta je kompostna vrećica<br />
za organski otpad. Rado sam<br />
branio zapadne vrijednosti i<br />
objašnjavao ih. Ali, onda je<br />
došlo to prijepodne, u proljeće<br />
prošle godine. Moj učitelj<br />
je ljutito lijepio novinske<br />
isječke na tablu. Optužujućim<br />
tonom je počeo da čita:<br />
“Firma sa sjedištem u Minhenu<br />
je egipatskoj državnoj bezbjednosti<br />
dostavila software<br />
u vrijednosti nekoliko stotina<br />
hiljada eura pomoću kojeg<br />
se nadzire e-mail saobraćaj<br />
Gmail, Yahoo i hotmail računa,<br />
i s kojim se mogu prisluškivati<br />
razgovori na Skype-u”.<br />
Učitelj je tada htio da<br />
čuje moje mišljenje. Šta sam<br />
trebao da kažem na to? Svakako<br />
ne ono što bi njemačka<br />
vlada u ovakvim slučajevima<br />
rado poručila: “U slučaju kršenja<br />
zakona, sudovi su nadležni<br />
da se brinu o tome”.<br />
Bilo me je stid. Uz pomoć<br />
ovog alata “made in Germany”<br />
su bloggeri i kritičari režima otkriveni,<br />
zatim su u podzemnim komorama<br />
mučeni, ubijani ili bar ušutkani. I prije<br />
nego sam se mogao za to izviniti, učitelj<br />
je citirao arapsku poslovicu: “O,<br />
ti pčelo, nit’ želim tvoj ujed niti tvoj<br />
med”. Na njemačkom bi to značilo<br />
“Zapade, otkači!”<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
54<br />
Šta možemo<br />
učiniti da bi<br />
ljudi opet<br />
htjeli naš<br />
med, kao što<br />
kaže arapska<br />
poslovica?<br />
Možda zvuči<br />
banalno i<br />
naivno, ali,<br />
trebamo živjeti<br />
naše vrijednosti<br />
i vjerodostojno<br />
ih predstavljati.<br />
Pa i jeste apsurdno. Zabranjujemo<br />
izvoz mačijih i psećih krzna jer suosjećamo<br />
sa životinjama, i kada je postalo<br />
jasno da je EHEC stigao iz Egipta,<br />
odmah smo zatvorili sve granice. Trgovinu<br />
sa špijunskim softwerom, koja<br />
nipodaštava skoro sve za što se zalažemo,<br />
i do danas dopuštamo, gubeći<br />
tako svaki vid vjerodostojnosti.<br />
Onda se ne trebamo čuditi što su<br />
na Tahriri trgu u toku revolucije uzvikivali:<br />
“Radije ću poginuti od egipatskog<br />
metka nego da me brani zapad!”.<br />
Krajem decembra, kada su policajci<br />
upali u urede NVO-a, između ostalog<br />
i u kancelarije fondacije Konrad-Adenauer,<br />
u Kairu se moglo čuti više aplauza<br />
negoli kritike. Većina Egipćana bi<br />
strance najradije odmah istjerala iz zemlje.<br />
I to ne zato što oni odbijaju naš<br />
liberalni način života koji je katkad u<br />
proturječnosti islamskim načelima.<br />
Oni su u nas izgubili povjerenje i<br />
nervira ih što mi naše vrijednosti nekada<br />
sprovodimo sudskim putem, a<br />
nekad ih jednostavno zaboravimo.<br />
Primjera ima napretek: zapadnjačke<br />
obavještajne agencije otpremaju<br />
optuženike za Libiju i Egipat<br />
da bi tamo mogli raditi<br />
ono što je na domaćem tlu<br />
zabranjeno. Posmatrali smo<br />
kako saudijske vlasti u Bahreinu<br />
napadaju mirne demonstrante,<br />
jer nismo htjeli<br />
da se kačimo sa Saudijskom<br />
Arabijom. Ljude u Jemenu,<br />
koji se žele osloboditi od tiranina<br />
koji je za zapadnjački<br />
novac dopustio da američke<br />
bespilotne letjelice tutnjaju<br />
preko njihove zemlje,<br />
već mjesecima ostavljamo<br />
same. Ali šta zaboravljamo<br />
– arapske agencije još uvijek<br />
izvještavaju o užasnom<br />
stanju u Jemenu. Podsjećaju<br />
redovno na obećanje Baraka<br />
Obame da će Guantanamo<br />
biti zatvoren, i dokumentiraju<br />
kako američke fi rme u<br />
Kairo isporučuju posebno<br />
agresivan suzavac. U jesen<br />
se pojavila i jedna depeša<br />
Wikileaks-a koja potvrđuje<br />
da su američke diplomate pokušale da<br />
primoraju Al Jazeeru da ne pokazuje<br />
uznemiravajuće snimke iz Iraka. Sve<br />
to potkopava zapadnjačku vjerodostojnost.<br />
Evropa je drugačija. To mi kažemo,<br />
ali nam niko više ne vjeruje.<br />
Alaa Muhammed, 23, je snimatelj iz<br />
Aleksandrije, i svakog petka izlazi na
ulicu boreći se za novi Egipat. “Evropa<br />
nas je u toku revolucije ostavila<br />
na cjedilu, razumjeli smo to, jer ste<br />
htjeli Mubaraka”, kaže Alaa. Zbog<br />
toga što evropske zemlje nakon revolucije<br />
nisu ispunile svoja obećanja,<br />
dovelo je do konačnog gubljenja povjerenja<br />
u njih. Jer kada je egipatski<br />
predsjednik dao ostavku, skoro sve<br />
zemlje su obećavale podršku. Novac<br />
korumpiranih poslovnih ljudi će<br />
biti zamrznut i vraćen, pomoći će se<br />
i pri razrješavanju zločina. Egipćani<br />
su se zasigurno osjećali namagarčeno<br />
kada su britanske novine objavile<br />
članak da je Yussuf Butros Ghali<br />
viđen prilikom šetnje u Londonu.<br />
Zbog duboke umiješanosti u Mubarakov<br />
koruptivni sistem kairski<br />
su suci u odsustvu osudili nećaka<br />
bivšeg sekretara UN-a na 30 godina<br />
zatvora. Ali on je čak i na “London<br />
School of Economics” održao predavanje,<br />
i tik pred kraj predavanja napustio<br />
dvoranu kroz stražnja vrata.<br />
Nešto slično se dogodilo i u slučaju<br />
Husseina Salema. 78-godišnji poduzetnik<br />
je u Egiptu najtraženiji čovjek<br />
jer je uz Mubarakov blagoslov<br />
dobivao jeftino naftu, a zatim je po<br />
“prijateljskoj cijeni” prodavao dalje<br />
- Izraelu. Po najnižim procjenama je<br />
pranjem novca i prevarama stekao<br />
dvije milijarde dolara. Uhapšen je<br />
sredinom juna u svojoj vili u predgrađu<br />
Madrida. I uprkos molbama,<br />
nije isporučen u Kairo. Naime, Hussein<br />
već od 2008. godine posjeduje<br />
španski pasoš.<br />
Svakako, takvi slučajevi se ne<br />
mogu jednostavno riješiti, ni pravno<br />
ni diplomatski. Ali zapadu bi bilo<br />
bolje da šuti kada se radi o žigosanju<br />
drugih zemalja koje kriminalcima<br />
daju utočište, jer u principu, i mi<br />
isto radimo.<br />
Đavolji vrt<br />
Njemački političari bi<br />
trebali pripaziti i kada pričaju<br />
o “historijskoj odgovornosti”<br />
na Bliskom istoku. Oni<br />
tada sigurno ne govore o<br />
17,5 miliona nagaznih mina<br />
zakopanih po egipatskim<br />
pustinjama u toku Drugog<br />
svjetskog rata. “Đavolji vrt”,<br />
tako mještani nazivaju zonu<br />
smrti između gradića Al<br />
Alameina i Libije, u kojem je njemački<br />
general Erwin Rommel sakrio veliku<br />
količinu eksplozivnog materijala.<br />
Nakon Drugog svjetskog rata je više<br />
od 8.000 ljudi ranjeno ili ubijeno njemačkim,<br />
britanskim i italijanskim minama.<br />
Ipak, umjesto da vrt deminira,<br />
Njemačka na internet stranici Ministarstva<br />
vanjskih poslova upozorava na<br />
“neadekvantno označena minska polja”<br />
u Egiptu. Može biti da je to pravno<br />
ispravno, ali moralno sigurno nije.<br />
Ljudi sa Nila se osjećaju ostavljenim<br />
na cjedilu, i povjerenja imaju samo u<br />
Boga. Zapad se nameće pri uvođenju<br />
demokratije, a to je ustvari isti onaj Zapad<br />
koji je s despotima decenijama gajio<br />
dobre odnose i znatnim novčanim<br />
sumama upravljao njima. Na korzu u<br />
Alexandriji je napisan grafit na arapskom<br />
jeziku koji bi se mogao prevesti:<br />
“Ameriko, ne mrzimo te zbog tvoje<br />
slobode. Mrzimo te jer je nama uskraćuješ”.<br />
To je sažetak dugogodišnje bliskoistočne<br />
politike, one kakvu je podržavala<br />
i Evropa, i koja se raspala prije<br />
godinu dana. Mladi Egipćani tačno<br />
znaju šta hoće: novu zemlju s vlastitim<br />
pravilima, a ne zemlju konstruisanu po<br />
Na korzu u<br />
Alexandriji je<br />
napisan grafit<br />
na arapskom<br />
jeziku koji<br />
bi se mogao<br />
prevesti:<br />
“Ameriko, ne<br />
mrzimo te zbog<br />
tvoje slobode.<br />
Mrzimo te<br />
jer je nama<br />
uskraćuješ”.<br />
mjerama Zapada.<br />
Šta možemo učiniti da bi ljudi opet<br />
htjeli naš med, kao što kaže arapska<br />
poslovica? Možda zvuči banalno i naivno,<br />
ali, trebamo živjeti naše<br />
vrijednosti i vjerodostojno ih<br />
predstavljati. Kada se radi o<br />
vjerskoj slobodi u Egiptu,<br />
uvijek brzopleto potrčimo<br />
da damo opomenu. I to je<br />
dobro. Samo bi trebali i dati<br />
uvjerljiva objašnjenja zašto<br />
nam smeta mahrama i zašto<br />
Švicarci zabranjuju izgradnju<br />
minareta. To baš i nema veze<br />
sa zapadnjačkom slobodom,<br />
tolerancijom i jednakošću,<br />
iako sve to uvijek naglašavamo.<br />
U jednoj diskusiji mi je učitelj arapskog<br />
rekao da mi Evropljani trebamo<br />
konačno shvatiti da na ovom svijetu ne<br />
želi svako da živi onako kako to Zapad<br />
demonstrira. “Mi muslimani smo<br />
protiv bikinija jer su bikiniji protiv dostojanstva<br />
žena”, rekao je. “Međutim,<br />
smatramo da upravo mahrama ženi<br />
može dati dostojanstvo i poštovanje.”<br />
Teško nam pada da to razumijemo.<br />
Ubijeđeni smo da je zapadni koncept<br />
života najbolji i jedini ispravni. Ali, u<br />
jednom muslimanskom društvu koje<br />
je ubijeđeno da ima najbolju religiju, to<br />
ne prolazi. I još smo ponosni kako ljudi<br />
ovdje mogu da žive onako kako žele da<br />
žive. Ministar vanjskih poslova Gudio<br />
Westerwelle je govorio da je “arapsko<br />
proljeće počelo sa čežnjom naroda za<br />
slobodom i pravom glasa”.<br />
I to je tačno. A da li to znači da<br />
Egipćani mogu učestvovati u oblikovanju<br />
svoje zemlje, kao što hoće, ostaje<br />
da vidimo. Na parlamentarnim izborima<br />
su najviše glasova dobile upravo<br />
one stranke koje se zalažu za islamsku<br />
zemlju i islamski način života.<br />
To je za nas nezgodno, ali to moramo<br />
poštovati. Reakcija Zapada u<br />
narednih par mjeseci će pokazati da li<br />
nas Egipćani smatraju vjerodostojnim.<br />
Ili ćemo morati što brže da otkačimo.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
55
Intervju: Noam Chomsky<br />
Tko koga zapravo teroriše<br />
IZVOR: webpublicapress.net<br />
S<br />
obzirom na nestabilnost u Iranu i<br />
Sdugoročno gledajući, vidite li po-<br />
Stencijal za Treći svjetski rat, budući<br />
da čovječanstvu prijeti oskudica prirodnih<br />
resursa i izgledne su nestašice hrane, vode i<br />
nafte?<br />
Ne mislim da nam se bliži međunarodni<br />
rat oko resursa, ali problem prirodnih resursa je<br />
ozbiljan. Što se tiče fosilnih goriva, nije da nam<br />
ih ponestaje – ustvari su odveć lako dostupna.<br />
Korištenje fosilnih goriva ima vrlo stvaran utjecaj<br />
na izglede za opstanak. Nedavni izvještaji o<br />
emisijama Međunarodne agencije za energiju<br />
i Ministarstva energetike SAD-a pokazuju da<br />
su najcrnji scenariji Međuvladina panela o klimatskim<br />
promjenama bili previše konzervativni.<br />
Možda nam je preostalo još svega nekoliko<br />
godina dok ne dođemo do točke u kojoj se<br />
prozor zatvara i više ništa ne možemo učiniti.<br />
To je ozbiljna stvar. Nove tehnike produljenja<br />
primjene fosilnih goriva, hidrauličko lomljenje<br />
i tome slično s plinom iz škriljevca i bitumenskim<br />
pijeskom u Kanadi, iznimno su opasne.<br />
Ne samo jer produljuju upotrebu fosilnih goriva,<br />
već i jer imaju štetne lokalne posljedice po<br />
okoliš. Zahtijevaju obilnu upotrebu vode, koja<br />
je i sama sve oskudniji izvor. Ne samo da crpe<br />
vodu, već i truju lokalnu vodu kemikalijama. Ta<br />
su nastojanja, j mislim, prilično zloslutna.<br />
Što se tiče Irana, teško je išta predvidjeti, ali<br />
možemo pokušati shvatiti što se događa. Tako<br />
se, primjerice, u onome što nazivamo međunarodnom<br />
zajednicom – a to znači Sjedinjene Države<br />
i onaj tko se u tom trenutku s njima slaže<br />
(obično mala svjetska manjina) – Iran opisuje<br />
kao glavna prijetnja miru i svjetskom poretku.<br />
Ali većina ljudi na svijetu uopće s time nije<br />
suglasna. Tako su nesvrstane zemlje, koje sačinjavaju<br />
većinu svjetskog stanovništva, snažno<br />
podržale pravo Irana da obogaćuje uran i razvija<br />
nuklearnu energiju kao potpisnik sporazuma o<br />
neširenju atomskog naoružanja.<br />
Zanimljivo pitanje, dakle, koje si možemo<br />
postaviti glasi: zašto vide Iran kao prijetnju?<br />
j<br />
Čini se da postoji autoritativni odgovor na to<br />
– naime, odgovor koji nude Pentagon i američke<br />
obavještajne službe u svojim podnescima<br />
Kongresu na temu globalne sigurnosti. Oni su<br />
vrlo jasni – kažu da Iran ne predstavlja vojnu<br />
prijetnju; ima nisku vojnu potrošnju i praktički<br />
nikakav kapacitet za razmještaj snaga izvan<br />
svog teritorija. Njegove su vojne strategije, kažu,<br />
obrambene i usmjerene ka odvraćanju napada<br />
do nastupa diplomacije; i kažu da bi, ako Iran<br />
razvija nuklearnu strategiju, ona bila dio sustava<br />
odvraćanja. Ipak zaključuju da je ta zemlja<br />
najgora moguća prijetnja. Zemljama koje smatraju<br />
da imaju pravo rabiti silu po volji gdje god<br />
požele sustav odvraćanja je, naravno, prijetnja.<br />
Analiza se nastavlja tvrdnjom da Iran destabilizira<br />
regiju u blizini svog teritorija. Što to točno<br />
znači? Destabiliziramo li mi Srednju Ameriku<br />
šireći ondje svoj utjecaj?<br />
Ali razlozi koje navodi međunarodna zajednica<br />
su da bi Iran s nuklearnim oružjem,<br />
koji je i bez bombe već destabilizirao Irak i<br />
Afganistan, bio velika prijetnja Izraelu, a doveo<br />
bi i do daljnje destabilizacije regije utoliko<br />
što bi sve obližnje zemlje, uključujući Saudijsku<br />
Arabiju, također poželjele bombu?<br />
Pretpostavka je da, kada napadamo i uništavamo<br />
zemlje koje graniče s Iranom, to znači<br />
da ih stabiliziramo – a kada Iran širi svoj utjecaj<br />
na zemlje blizu svoje granice, on ih destabilizira.<br />
To nam govori mnogo o nama samima.<br />
Sumnjam da bi Saudijska Arabija poželjela<br />
nuklearno oružje osim radi prestiža, a ionako<br />
se već nalazi pod nuklearnom zaštitom SAD-a.<br />
Zamisao da bi Iran ikada upotrijebio nuklearno<br />
oružje toliko je suluda da mislim da na svijetu<br />
ne postoji vojni analitičar koji uopće vjeruje u<br />
tu mogućnost. Kada bi samo jedan projektil<br />
opremili nuklearnom glavom, cijela bi zemlja<br />
vjerojatno bila izbrisana. Jedini slučaj iranske<br />
invazije u prošlom stoljeću bio je pod šahom, s<br />
potporom SAD-a, kada je osvojio par arapskih<br />
otoka u Perzijskom zaljevu. To je to. S druge<br />
strane, Izrael je pet puta napao svog sjevernog<br />
susjeda Libanon i provodi nezakonite naseljeničke<br />
aktivnosti na okupiranim područjima, a<br />
ima stotine komada nuklearnog oružja. Tko tu<br />
kome prijeti? Ne radi se o točki gledišta; radi se<br />
o pretpostavci da posjedujemo svijet. Sagledate<br />
li tu pretpostavku, ona izgleda smiješno. Usput,<br />
to ne znači da Iran nije prijetnja. On je strašna<br />
prijetnja za vlastito stanovništvo, na primjer, ali<br />
ne može se reći da je u tome usamljen slučaj.<br />
Koliko će tih problema povezanih s nestašicom<br />
prirodnih resursa prema vašim<br />
očekivanjima riješiti ljudska domišljatost i<br />
moderna tehnologija – drugim riječima, je li<br />
moderna Utopija moguća?<br />
To nitko ne može predvidjeti, ali svaka-<br />
ko postoje teoretske mogućnosti. Na primjer,<br />
kada bi alternativna održiva energija gj mogla<br />
doseći dovoljne razmjere – moguće je, u na-<br />
čelu, prevladati nestašicu vode desalinizaci-<br />
jom. Ali vrlo smo daleko od tog postignuća.<br />
U međuvremenu, imamo iznimno ozbiljne<br />
probleme. Moje jutarnje j novine danas su izvi-<br />
jestile o vrlo sumornim posljedicama suše koja<br />
se čini najgorom u povijesti Meksika. Naglo<br />
kolebanje klime, koje su predvidjeli globalni<br />
modeli promjene, bilo je posljednjih j godina<br />
prilično upadljivo. Mi se time ne bavimo. U<br />
stvari, Kongres SAD-a nedavno je zapriječio<br />
svaku istragu o tome imaju li klimatski ek-<br />
stremi u prethodnih nekoliko godina ikakve<br />
veze s globalnim zatopljenjem. j A kažu i zašto,<br />
kažu: “Ako dopustimo istragu, mogli bismo<br />
svratiti pažnju na tu prijevaru od globalnog g<br />
zatopljenja”. j Ne žele priznati da se odvija glo-<br />
balno zatopljenje j ili da ono ima išta s ljudskim<br />
djelovanjem. j Ako je to slučaj u najbogatijoj j j i<br />
najmoćnijoj zemlji na svijetu, tada smo baš<br />
kao leminzi koji skaču sa stijene.<br />
Mislite li da postoji dojam da nekim<br />
strankama odgovara globalno zatopljenje<br />
jer bi to moglo otvoriti nova područja za<br />
iskorištavanje fosilnih goriva i minerala –<br />
mislite li da to igra ulogu u guranju glave<br />
u pijesak kojem mnogi pribjegavaju kada<br />
se govori o klimatskim promjenama?<br />
Pa, izvlačenje dodatnih količina fosilnih goriva<br />
je kao dolijevanje benzina na vatru. Moglo<br />
bi donijeti više potrebnih minerala, ali škodljivi<br />
učinci globalnog zatopljenja mogli bi biti razorni.<br />
Države članice Europske unije poput<br />
Ujedinjenog Kraljevstva otvaraju tržištu javne<br />
nacionalne zdravstvene službe i aktivno<br />
traže američke tvrtke za zdravstvenu skrb kao<br />
potencijalne pružatelje usluga. Je li to prema<br />
vašem mišljenju dobra ideja kada sustav u<br />
Sjedinjenim Državama ne uspijeva skrbiti za<br />
mnoge milijune ljudi bez adekvatnog zdravstvenog<br />
osiguranja? I, općenitije, ima li nekih<br />
pouka koje europski sustavi socijalne skrbi i<br />
javnih službi mogu izvući od SAD-a?<br />
Pa, mogu naučiti što treba izbjegavati. Činjenice<br />
su prilično jasne i nimalo kontroverzne.<br />
Troškovi zdravstvene skrbi per capita dvostruko<br />
su viši nego u drugim zemljama članicama<br />
Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.<br />
Rezultati nisu među najboljima. U stvari, često<br />
su prilično slabi. I, kako rekoste, milijuni ljudi<br />
nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje. Štoviše,<br />
milijuni su umrli zbog manjka zdravstvene<br />
skrbi. Postoje dijelovi američkog sustava koji su<br />
jednako učinkoviti kao u Europi – Administracija<br />
veterana, primjerice, a razlog tome je što je<br />
ona nacionalizirani program zdravstvene skrbi s<br />
preventivnom skrbi i drugim mjerama. Državi<br />
je, prema tome, dopušteno pregovarati o cijenama<br />
lijekova. Ali to joj je zakonom onemogućeno<br />
u privatiziranom sustavu, s očitim posljedicama.<br />
Privatni sustav nema tu redukciju cijena<br />
i poticanje pozitivnih rezultata kao nacionalni.<br />
Stoga, ako je pitanje treba li Europa prijeći<br />
na vrlo nefunkcionalni sustav sa sustava koji<br />
funkcionira prilično dobro, tada je teško razumjeti<br />
zašto se to pitanje uopće postavlja. Pravo<br />
pitanje mora biti treba li SAD prijeći na sustav<br />
kakav imaju druge industrijalizirane zemlje po<br />
dvostruko nižoj cijeni per capita i s općenito<br />
boljim rezultatima. Postoji dobar razlog zašto<br />
je američki sustav toliko neučinkovit: zato što<br />
je to jedini privatizirani sustav. Ipak su privatne<br />
osiguravateljske tvrtke biznisi. Njihov je cilj zaraditi<br />
novac, a ne izliječiti ljude.<br />
Proširimo li temu rasprave, u američkom<br />
sustavu visokog obrazovanja težište je više na<br />
primijenjenim nego na temeljnim istraživanjima.<br />
Kako se Europa okreće sličnom akademskom<br />
modelu kao u SAD-u kroz marketizaciju<br />
sveučilišta, biste li im savjetovali da<br />
to ne čine?<br />
Prvo, na američkim sveučilištima postoje<br />
opsežna temeljna istraživanja. Patenti, publikacije,<br />
Nobelove nagrade i tako dalje iz područja<br />
temeljnih istraživanja ponajviše potječu iz SADa.<br />
Uzmimo moje sveučilište, Massachusetts<br />
Institute of Technology, koje to dobro ilustrira<br />
– kada sam 1950-ih godina došao ovamo, to je<br />
bila inženjerska škola gdje su studenti učili kako<br />
primijeniti tada dostupnu tehnologiju. Tijekom<br />
godina načinila je značajan pomak ka fakultetu<br />
zasnovanom na znanosti. Ovdašnji studenti od<br />
1960-ih godina ne pohađaju kolegije specijaliziranih<br />
inženjerskih vještina, poput civilnog ili<br />
mehaničkog inženjerstva. Upisuju samo kolegije<br />
iz temeljnih istraživanja, i to iz dobrih razloga.<br />
Tehnološke su promjene postale mnogo brže i<br />
morate razumjeti osnovnu znanost kako biste<br />
držali korak s budućim događajima.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
56
Ali Amerika je puno bolja u stvaranju<br />
kompanija proizašlih iz sveučilišta i plasiranju<br />
proizvoda na tržište. SAD se čini mnogo<br />
proaktivnijom u uključivanju ulagača rizičnog<br />
kapitala u stimulativno financiranje i<br />
tako dalje.<br />
Način na koji sistem ovdje u osnovi funkcionira<br />
jest da državni sektor, koji je ekonomski<br />
dinamičan, pribavlja sredstva i razvija jezgru<br />
znanosti i tehnologije putem vladinih laboratorija<br />
i javno financiranih sveučilišta kao i putem<br />
opskrbe, značajnog oblika razvoja. Jednom<br />
kada se obavi temeljni posao, uglavnom unutar<br />
javnog sektora, predaje se privatnom kapitalu<br />
radi komercijalizacije i profita. U tom stadiju<br />
nastupa rizični kapital. Uzmimo revoluciju u<br />
informacijskoj tehnologiji – računala, internet<br />
i satelite. To je desetljećima bio dio državnog<br />
sustava. Prvi digitalni kompjuteri bili su proizvedeni<br />
1950-ih godina i nisu bili upotrebljivi<br />
u poslovnom svijetu. Kompjuteri su konačno<br />
postali komercijalno utrživi kasnih 70-ih godina,<br />
to je puno vremena. Internet je bio prisutan<br />
u javnom sektoru gotovo 30 godina prije nego<br />
što je postao dostupan za ostvarenje privatnog<br />
profita. To uvelike vrijedi i za farmaceutske proizvode.<br />
Komercijalna upotreba slijedi mnogo<br />
kasnije od temeljnih istraživanja. To je sustav<br />
koji donekle funkcionira.<br />
Ovdje u Europi upravo smo posvjedočili<br />
još jednom summitu EU koji je postigao vrlo<br />
malo u smislu iznalaženja radikalnih rješenja<br />
za krizu eurozone. Gledajući izvana, kakav<br />
je vaš dojam o Europskoj uniji; kako vidite<br />
njezine institucije i države članice; i mislite li<br />
da je ekonomska kriza eurozone argument u<br />
korist Sjedinjenih država Europe?<br />
Kriza eurozone rađa samu sebe. Europa pokušava<br />
nametnuti štednju u doba skore, ako ne<br />
i već prisutne recesije. To je recept za katastrofu.<br />
Svaki ekonomist to zna. U stvari, Međunarodni<br />
monetarni fond upravo je objavio studiju 150<br />
slučajeva štednje pod recesijom i svi su katastrofalni.<br />
To upravo možete vidjeti u Velikoj<br />
Britaniji; ekonomski pad sada traje dulje nego<br />
u doba Velike depresije. Štednja samo pogoršava<br />
stvari. Potrebna je ekonomska stimulacija za<br />
koju Europa ima sredstava, a koja bi omogućila<br />
zemljama da prerastu situaciju i prebrode pad.<br />
Doduše, situacija u Europi jako varira, a<br />
Grčka ima posebne probleme. Ali pogledajmo,<br />
recimo, Španjolsku. Do puknuća balona nekretnina,<br />
ta zemlja je imala proračunski višak.<br />
Probleme ne uzrokuju dugoročne vladine mjere<br />
potrošnje. Španjolskom balonu nekretnina,<br />
dakako, nikada nije trebalo biti dopušteno da<br />
potraje. Ali to je bio uglavnom lokalni problem,<br />
a ne temeljni problem vladine potrošnje i sa stimulacijom<br />
ekonomije Španjolska bi ga trebala<br />
moći prevladati.<br />
Ako Europu u budućnosti ne čeka nastavak<br />
i produbljenje integracije, koja je alternativa?<br />
I kako Europa može razriješiti trenutnu<br />
ekonomsku krizu?<br />
Pravi potez bio bi ekonomska stimulacija<br />
i napuštanje krutog pravila Europske središnje<br />
banke o stopi inflacije od 2%. Jedini argument<br />
koji vidim za to je klasni rat. To oslabljuje radništvo<br />
i pomaže u uništenju socijalne države, ali<br />
nije izlaz iz europskih ekonomskih problema.<br />
ESB je uvelike pod kontrolom Njemačke –<br />
iako, moram reći da je u posljednjih nekoliko<br />
tjedana pomalo ublažio svoju politiku, ali treba<br />
učiniti još mnogo više. Njemačka je ekonomija<br />
u posljednje vrijeme vrlo uspješna, a velik dio<br />
njezina uspjeha oslanja se na činjenicu da ima<br />
europsko tržište. Ona sada ima odgovornost<br />
povesti sustav u smjeru rasta i razvoja, a ne ga<br />
još dublje potopiti u začaran krug štednje, stagnacije<br />
rasta, nemogućnosti otplate duga i tako<br />
dalje – a upravo se to događa. Što se tiče ovog<br />
vakuuma vodstva među europskim čelnicima –<br />
pa, bojim se da tu zasad nema nekih naznaka<br />
promjene.<br />
Koja su vaša gledišta na takozvani “rat<br />
protiv terorizma” i prijetnju koju zapadnim<br />
nacijama sada predstavljaju islamski fundamentalisti?<br />
Iranski student drži protuamerički plakat<br />
na nedavnom prosvjedu, održanom u znak podrške<br />
iranskom nuklearnom programu. Cijeli<br />
koncept rata protiv terorizma prilično je intrigantan.<br />
Rat protiv terorizma prvi je proglasio<br />
Ronald Reagan 1981. godine. Kada je njegova<br />
administracija stupila na dužnost, najavili su da<br />
će im u središtu pažnje biti ono što su nazvali<br />
državno upravljanim međunarodnim terorizmom.<br />
Nazvali su ga kugom modernog doba,<br />
povratkom barbarstva u naše vrijeme i tako dalje.<br />
Velik dio reaganovske politike bio je aktivno<br />
vođen tim načelom.<br />
Tako je, primjerice, 1988. godine Reaganova<br />
administracija proglasila Afrički nacionalni<br />
kongres jednom od najzloglasnijih terorističkih<br />
skupina na svijetu. To je bilo opravdanje za<br />
potporu apartheidu u Južnoj Africi, ne samo za<br />
njegove zločine u zemlji već i u inozemstvu, koji<br />
su vjerojatno odnijeli više od milijun života. U<br />
Srednjoj Americi, koja je bila glavna meta Reaganova<br />
rata protiv terorizma, to je dovelo do<br />
stravičnih zločina. U Gvatemali je poklano oko<br />
100.000 Maja u nečemu što je zapravo bio genocid.<br />
Bio je to državni teror. U Salvadoru je<br />
ubijeno približno 75.000 ljudi. Bio je tu i napad<br />
na Nikaragvu i SAD su bile izložene osudi zbog<br />
nezakonite upotrebe sile, što znači terorizma.<br />
SAD su u stvari posvuda pokrenule veliki teroristički<br />
rat pod oznakom rata protiv terorizma. To<br />
je gotovo izbrisano iz povijesti jer je neprivlačno<br />
o tome razmišljati, ali je činjenica. Nastavlja se i<br />
dalje, zapadnjački državni teror ostaje značajan<br />
fenomen.<br />
No, postoji i islamski teror. To je istina. I,<br />
naravno, na to se koncentriramo jer teror je ono<br />
što oni čine nama, a ne ono što mi činimo njima.<br />
To je vrlo uska i ograničena definicija. Problem<br />
islamskog terora svjesno preuveličavaju<br />
SAD, Britanija, Francuska i drugi. Na primjer<br />
invazija na Irak, obavještajne službe – CIA,<br />
MI6, sve – predvidjele su da će ona vjerojatno<br />
pojačati teror, što se i dogodilo. Teror se u prvoj<br />
godini povećao oko sedam puta, prema statistikama<br />
vlade SAD-a. Mnogo je toga nedavno<br />
izašlo na vidjelo u Chilcotovoj istrazi u Velikoj<br />
Britaniji, ali znalo se i prije. Akcije kojima se pojačava<br />
terorizam jednostavno nisu način borbe<br />
protiv terora.<br />
Nakon napada al-Qaide 11. rujna, postojao<br />
je izbor. Napadi su bili prilično oštro osuđeni<br />
unutar džihadskog pokreta, bilo je fatvi<br />
na britanskim sveučilištima i tako dalje. Sve<br />
je to dobro proučeno u akademskoj literaturi.<br />
Dakle, izbor je bio: ili pokušati izolirati al-Qaidu<br />
odvajajući je od skupine do koje pokušava<br />
doprijeti – džihadskog pokreta, muslimanskog<br />
stanovništva i tako dalje – i zatim je napasti, ako<br />
to ima smisla. Ili drugi izbor, koji je u osnovi bio<br />
slijediti naredbe Osame bin Ladena i započeti<br />
ratove u muslimanskom svijetu koji bi bili shvaćeni<br />
kao ratovi protiv islama i stoga mobilizirali<br />
još više terorista. Ovo slučajno nije samo moje<br />
mišljenje. Zapravo citiram vodeće američke<br />
obavještajne specijaliste. SAD su slijedile bin<br />
Ladenov recept; njegovi su najbolji saveznici bili<br />
u Washingtonu. Prijetnja terorizma nije trivijalna<br />
i postoje načini da se s njom izađe na kraj,<br />
ako želite umanjiti prijetnju, a postoje i drugi<br />
načini reagiranja ako vas nije briga za terorizam<br />
i želite produljiti prijetnju. Na žalost, to su oni<br />
koje slijedimo.<br />
U međuvremenu, i sami obilato provodimo<br />
teror. O tome se ne govori mnogo, ali<br />
pogledajmo, primjerice, zapadnu hemisferu.<br />
Najgori prekršitelj ljudskih prava na zapadnoj<br />
hemisferi svakako je Kolumbija. Samo u posljednjih<br />
nekoliko godina, prema kolumbijskoj<br />
vladi, gotovo je 140.000 ljudi ubijeno u paravojnom<br />
teroru blisko povezanom s vojskom<br />
koju obilato financira SAD. U stvari, američko<br />
financiranje Kolumbije daleko nadmašuje financiranje<br />
drugih zemalja zapadne hemisfere i<br />
postoji dugotrajna korelacija, dokazana u akademskoj<br />
literaturi, da je američka pomoć u vrlo<br />
bliskoj vezi s kršenjima ljudskih prava. Znači, s<br />
državnim terorom i drugim vrstama represije.<br />
Ima i mnoštvo drugih primjera. 1990-ih godina<br />
jedan od najgorih terora u europskoj regiji vršen<br />
je u jugoistočnoj Turskoj, koja je dio Organizacije<br />
Sjevernoatlantskog ugovora.<br />
A redovito vidimo izvještaje da se takve<br />
stvari još i danas događaju u Turskoj.<br />
Da, ponovo uzima maha, ali 90-ih je bilo<br />
uistinu strašno. Na tisuće gradova i sela je uništeno,<br />
deseci tisuća ljudi ubijeni, a milijuni<br />
izbjeglica protjerani. A sve to u sklopu NATOa,<br />
80% oružja dolazilo je iz SAD-a, a sudjelovale<br />
su i europske zemlje. No, njih za to nije bilo<br />
briga. Bilo ih je briga za stvari koje su činili drugi<br />
– Srbi, na primjer – ali ne i za ono što smo činili<br />
mi sami. To čak nisu ni dvostruki standardi.<br />
U neku ruku, to je jedan jedini standard – ono<br />
što mi radimo njima je u redu, ono što oni rade<br />
nama je nepodnošljivo.<br />
Osvrćući se na prošlogodišnje glasovanje<br />
UN-a o palestinskom statusu države,<br />
jeste li bili razočarani ili iznenađeni nedostatkom<br />
potpore Palestini od strane Europe<br />
i SAD-a?<br />
Sa strane SAD-a to je bilo predvidljivo i<br />
nimalo iznenađujuće. Ali Europa se, mislio<br />
sam, ponijela iznenađujuće kukavički. Europa<br />
je naprosto pokleknula pod pritiskom SAD-a,<br />
a nije morala. Pomislio sam kako postoji šansa<br />
da Europa pokaže hrabrost i integritet i zauzme<br />
samostalno stajalište. Ali nije, popustila je.<br />
I konačno, koja su glavna nova istraživačka<br />
područja na kojima sada radite?<br />
Pišem, radim i govorim o dugoročnijim<br />
pitanjima. Na primjer, dogodila se značajna<br />
promjena u SAD-u i, dapače, u globalnim<br />
ekonomijama. U SAD-u je nakon 1970-ih<br />
godina uslijedio nagli preokret stotina godina<br />
američke povijesti, koja je svjedočila ne baš<br />
ugodnim usponima i padovima, ali je u cjelini<br />
imala putanju u smjeru razvoja, ekonomskog<br />
rasta, industrijalizacije i napretka, ljudskih prava<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
57
i tako dalje. Na tom je putu bilo neugodnih<br />
varijacija, ali to je bila općenita tendencija.<br />
To se 1970-ih počelo obrtati. Ekonomija se<br />
pomakla ka financijalizaciji, golemom porastu<br />
uloge financijskog kapitala i seljenja<br />
proizvodnje na prekomorske lokacije. Tako<br />
se proizvodnja nastavlja i imate iste vlasnike<br />
i upravitelje, ali proizvodite u Kini umjesto u<br />
Ohiju. To su bile velike promjene koje sežu i<br />
izvan Amerike.<br />
Njemačka je zadržala snažnu proizvodnju<br />
i izvoznu ekonomiju, ali drugdje<br />
u Europi došlo je do promjena u mnogim<br />
pogledima. Neki su komentatori opisali financijske<br />
institucije kao ličinku koja izjeda<br />
ekonomiju iznutra. Mislim da je to točno.<br />
Te promjene pokrenule su začarani krug u<br />
kojem ubrzana koncentracija bogatstva –<br />
uglavnom u financijskom sektoru i sitnom<br />
segmentu društva – vodi do koncentracije<br />
političke i zakonodavne moći, što nastavlja<br />
krug prema fiskalnoj politici i deregulaciji.<br />
Tada imate državu koju se redovito<br />
poziva da priskoči u pomoć u ekonomskim<br />
krizama i izravne posljedice tih procesa<br />
koji se odvijaju još od vremena Reagana i<br />
Thatcherove. To su privatizacija profita i<br />
socijalizacija j<br />
duga.<br />
U međuvremenu, politički sustav ras-<br />
pada se na komadiće. Troškovi izbora strahovito<br />
su porasli i to tjera političke stranke<br />
sve dublje u korporativne profite do te<br />
mjere da sada, ako želite utjecajno j mjesto u<br />
Kongresu, morate ga kupiti. Nekada bi vas<br />
do položaja predsjednika odbora dovelo<br />
iskustvo i zasluge. Sve to vodi ka stvarima<br />
kao što je farsa koju upravo sada proma-<br />
trate na republikanskim predizborima i to<br />
je opasno. Konačno je došlo do neke javne<br />
reakcije na te procese i to bi moglo biti<br />
značajno.<br />
S obzirom na to, kakva su Vaša pred-<br />
viđanja, kojim bi smjerom mogla krenuti<br />
predsjednička utrka u SAD-u?<br />
Ako samo pogledate financiranje, koje<br />
obično određuje ishode izbora, prilično je<br />
jasno da republikanski establišment podu-<br />
pire Mitta Romneyja i da će suzbiti svaku<br />
opoziciju. Nakon toga, teško je predvidjeti,<br />
možemo samo pratiti ankete. To će u stvari<br />
ovisiti o načinu mobilizacije snaga, kao i o<br />
ekonomiji.<br />
Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
Avaz se probio do Mostara: Mostarci<br />
tope snijeg da bi došli do vode!<br />
Sirija: “Ne možemo više ni brojati<br />
mrtve, žele nas dokrajčiti!”<br />
Tekstovi<br />
Frédéric Omar Kanouté - Život<br />
uspješnog sportiste muslimana<br />
Sirijski režim čini najveća<br />
zlodjela protiv svog naroda<br />
Nađa Dizdarević<br />
Kad Međunarodni sud<br />
prestane biti narodni<br />
Najnovija<br />
N<br />
presuda Međunarodog<br />
NSuda u Strazburu zbunjuje i sva-<br />
Nkog laika koji iole poznaje pravo.<br />
Ovom presudom se zabranjuje deportacija<br />
brata Ali Husin Imada (Abu Hamze) u Siriju,<br />
ali se u isto vrijeme ostavlja mogućnost deportacije<br />
u neku treću zemlju čime bi svakako<br />
došlo do povrede prava na porodicu i dom.<br />
Istom presudom je utvrđeno kako nema<br />
smetnji za deportaciju Saaid Awad Al-Hamdani<br />
u Irak i to u onaj isti Irak iz koga svakodnevno<br />
stižu snimci stravičnog nasilja<br />
nad Sunitima čijoj skupini pripada brat<br />
Fadhil Saaid Awad Al-Hamdani. On potiče<br />
iz mjesta Kirkuk u kome se vrši najveće nasilje,<br />
zbog čega je UNHCR poslao smjernice<br />
po kome (citiram): “...svim iračkim tražiteljima<br />
azila iz oblasti Bagdada, Diyale, Kirkuka,<br />
Ninewe i Salah Al-Dina potrebna međunarodna<br />
zaštita. U onim zemljama gdje<br />
je broj tražilaca azila iz Iraka iz ovih pet<br />
oblasti toliki da individualno određivanje<br />
statusa nije izvodljivo, UNHCR podstiče<br />
‘prima facie’ pristup u određivanju statusa.<br />
Kad su u pitanju zemlje koje su potpisnice<br />
Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine<br />
i njenog protokola iz 1967. godine ili<br />
relevantnih regionalnih instrumenata i koje<br />
imaju uspostavljene postupke određivanja<br />
statusa izbjeglica na individualnoj osnovi,<br />
iračke tražioce azila iz 5 gore navedenih<br />
oblasti Iraka, treba smatrati izbjeglicama.“<br />
Ima li potrebe ponovo podsjetiti da<br />
Fadhil Saaid Awad Al-Hamdani nije bio<br />
opasan po ovu zemlju punih 35 godina,<br />
niti je bio opasan kada je branio ovu zemlju,<br />
ali je postao opasan onog trenutka<br />
kada su “opasni” došli na položaje da se brinu<br />
o sigurnosti građana ove zemlje.<br />
Ova ista Odluka Strazbura nas obavještava<br />
da su ova ista braća bila protivpravno<br />
i nezakonito pritvorena sve ove godine,<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Objavljena demografska<br />
statistika Turske za 2011.<br />
Kako prepoznati promrzlu i<br />
pothlađenu osobu i kako joj<br />
pomoći<br />
Video:<br />
IslamBosnaTv: “Gospodaru<br />
moj, povrati me...” (Kur’an)<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
58<br />
sve do dana kada je pokrenut postupak o<br />
deportaciji (ekstradiciji), a taj postupak je<br />
pokrenut 2011. godine pa se opravdano<br />
postavlja pitanje, šta je taj isti Strazbur, koji<br />
je imao ove predmete pred sobom od početka<br />
njihovog zarobljenišva, čekao sve ove<br />
godine, da nas sada, kada to “više nije nezakonito”,<br />
obavijesti o nezakonitosti koja je<br />
prošla. Znači da taj isti Sud nije radio po<br />
svojim dužnostima i ovlašenjima i da nije<br />
blagovremeno djelovao na nezakonite radnje<br />
Službe za poslove sa strancima!!!!<br />
Kažu: “Time je zapravo utvrđena neusklađenost<br />
Zakona o kretanju i boravku<br />
stranaca u BiH sa Konvencijom o ljudskim<br />
pravima, jer spomenuti zakon daje<br />
mogućnost Službi za poslove sa strancima<br />
da i prije donošenja odluke o protjerivanju<br />
stranom državljaninu odredi mjeru<br />
stavljanja pod nadzor, što nije u skladu sa<br />
Konvencijom o ljudskim pravima.” Naravno,<br />
iza ovog će uslijediti hitna promjena<br />
zakonske procedure kojom će se legalizirati<br />
kriminal i totrure nad građanima ove zemlje<br />
pa će opet prozivati Nađu Dizdarević<br />
i govoriti kako je “preuveličana” tvrdnja da<br />
je puno zajedničkog u tzv. Imigracionom<br />
centru Bosnatanamu i Gvatnamom Bay na<br />
Kubi....<br />
Ovo je poziv da se probudimo i da ne<br />
damo našu braću i da ne dozvolimo da im<br />
traže nikakve treće zemlje. Za ovoliku nepravdu<br />
koju su načinili njima i njihovim<br />
porodicama, najmanja satsfakcija bi bila da<br />
jedna i jedina zemlja treba i mora da bude<br />
BiH, jer nema te zemlje koja može garantirati<br />
sigurnost građana koji budu protjerani<br />
sa epitetom “opasni po nacionalnu sigurnost”,<br />
jer nema te zemlje koja će razumjeti<br />
da u jednoj zemlji na Balkanu postoje ljudi<br />
koji su nekad jedni protiv drugih ratovali<br />
puškama, a sada ti isti agresori odlučuju o<br />
moralu i vrijednostima onih koji su branili<br />
nedužni narod od njihovg pokolja. Nema<br />
te zemlje koja će razumjeti zašto najveća<br />
opasnost po sigurnost ove zemlje odlučuje<br />
o sigurnosti drugih građana.<br />
To je dovoljno razloga da se ovi ljudi<br />
zasluženo odmore sa svojim porodicama u<br />
zemlji u kojoj su krv prolili za njenu slobodu<br />
i o tome treba i moraju da odlučuju<br />
građani te iste zemlje a ne agresori!!!<br />
Ukoliko bi se pak desilo njihovo kidnapovanje,<br />
to bi bilo najveće poniženje svakom<br />
članu državnih instituacija, koji imalo<br />
ima ljudskosti u sebi, jer to bi bilo njihovo<br />
očigledno izigravanje od strane agresora.<br />
Mi to ne smijemo nijemo posmatrati<br />
i učestvovati u tom zulumu. Mi moramo<br />
zaustaviti ovu hajku na muslimane sada,<br />
jednom i zauvijek!!!! Uzalud misle da bi se<br />
njihovom deportacijom riješili muslimana,<br />
jer svi smo mi jedno!!!
Iz arhiva<br />
“Vazovi”: Čuvanje muslimanskih običaja (Pisano 1943. god.)<br />
Islam ne trpi da se u njega<br />
uvlači bilo šta iz druge vjer<br />
jere<br />
Stoga je baš Alejhisselam<br />
i nastojao da zapriječi put<br />
uvođenju tuđih običaja i<br />
osobina drugih vjera, pa<br />
je rekao: “Ko oponaša<br />
neki narod, on pripada<br />
njemu!” U ovoj oštroj osudi<br />
Alejhisselam kaže, da onaj,<br />
koji bi želio kao članovi<br />
neke druge zajednice,<br />
da primi njihove običaje,<br />
njihove osobine, on ispada<br />
iz islamske zajednice, a<br />
pripada onoj koju oponaša.<br />
Kao da samo napuštanje<br />
islamskih običaja,<br />
simpatisanje tuđih osobina,<br />
znači da u srcu nema<br />
pravog čvrstog islamskog<br />
vjerovanja, što je, uistinu,<br />
i uzrok da se tuđe osobine<br />
simpatišu<br />
Piše: Mehmed Handžić<br />
Jedna<br />
J<br />
od važnih dužnosti svakog<br />
muslimana je, da čuva muslimanske<br />
običaje i da ih se uvijek<br />
pridržava, a da se kloni i izbjegava<br />
svaki nemuslimanski običaj, koje bilo<br />
vrste on bio. Muslimanski običaji su nekada<br />
i vjerski propisi, a nekada su jaka<br />
ograda koja čuva vjerske propise, i ne da<br />
da se počnu osipati. Naša vjera od nas<br />
traži da ne primamo nikakve običaje koji<br />
služe kao obilježje druge vjere.<br />
Alejhisselam kaže: “Razlikujte se od<br />
nevjernika!” U ovome hadisu Alejhisselam<br />
od nas zahtijeva da ne primamo nikakve<br />
nemuslimanske običaje koji služe<br />
kao isključivo obilježje nemuslimana,<br />
i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana.<br />
To je za zajednicu vrlo važna<br />
stvar. To joj čuva cjelinu od raspadanja i<br />
njenu samostalnost. Napustivši to, zajednica<br />
se počne rasipati, a cjelina raspadati.<br />
U obrnutom slučaju, držeći se<br />
strogo toga, čuvamo i jačamo<br />
svoju zajednicu i cjelinu. Da je<br />
ovo vrlo važno, vidi se iz toga,<br />
što i svaka druga zajednica<br />
polaže ovome veliku pažnju<br />
i nastoji da se njezini običaji<br />
ne samo čuvaju, nego ponekad<br />
pokušava svoje običaje i<br />
drugima naturiti, želeći time<br />
broj svoje zajednice uvećati.<br />
Jurjev i Aliđun<br />
Stoga je baš Alejhisselam i<br />
nastojao da zapriječi put uvođenju<br />
tuđih običaja i osobina<br />
drugih vjera, pa je rekao: “Ko<br />
oponaša neki narod, on pripada<br />
njemu!” U ovoj oštroj<br />
osudi Alejhisselam kaže, da<br />
onaj, koji bi želio kao članovi<br />
neke druge zajednice, da primi<br />
njihove običaje, njihove<br />
osobine, on ispada iz islamske<br />
zajednice, a pripada onoj<br />
koju oponaša. Kao da samo<br />
napuštanje islamskih običaja,<br />
simpatisanje tuđih osobina,<br />
znači da u srcu nema pravog<br />
čvrstog islamskog vjerovanja,<br />
što je, uistinu, i uzrok da se<br />
tuđe osobine simpatišu. Kao<br />
da onaj, koji gazi islamske<br />
običaje, a prima tuđe gazi i<br />
islamsku vjeru. Zaista je u<br />
ovom hadisu izrečena vrlo oštra osuda<br />
za one koji na ovu stvar ne paze.<br />
Pa kada je ovako stroga osuda izrečena<br />
za onoga, koji prihvaća samo običaje i<br />
osobine druge vjerske zajednice, možete<br />
pomisliti, kakva će osuda biti za one, koji<br />
prihvaćaju čisto vjerske stvari druge vjere.<br />
Kao npr.: proslavljaju svetkovine drugih<br />
vjera, prisustvuju raznim nemusliman-<br />
Oživljavanje<br />
uspomene na<br />
nemuslimanske<br />
svetkovine i<br />
učestvovanje<br />
u raznim<br />
nemuslimanskim<br />
vjerskim<br />
proslavama<br />
znači<br />
udaljavanje od<br />
pravog puta, a<br />
približavanje<br />
putu onih, na<br />
“koje se je<br />
Allah rasrdio<br />
i zamrzio ih,<br />
i puta onih,<br />
koji su u<br />
očitu zabludu<br />
zapali.”<br />
skim vjerskim ceremonijama itd. I kod<br />
nas se iz našeg džahilijjeta-predislamskog<br />
doba, radi našeg džehaleta-neznanja, ponegdje<br />
zadržalo po koje takvo djelo. Npr.<br />
svetkovanje Jurjeva, Aliđuna, i sličnih<br />
dana. To se naročito održalo među neukim<br />
seljaštvom, a naročito u<br />
onim mjestima, gdje nije bilo<br />
vrijednih i agilnih ljudi-učitelja<br />
vjere. Na nekim mjestima<br />
seljaci svetkuju i neke druge<br />
dane baš na sličan način kao<br />
i nemuslimani. Oni npr. u taj<br />
dan na polju ne rade, sijeno<br />
ne kupe i slične poslove ne<br />
vrše. Sve ovo, bez i najmanje<br />
sumnje, vjerom je strogo zabranjeno.<br />
Ovakve naše džehalete<br />
neki danas podupiru,<br />
a često puta ih upotrebljavaju<br />
i za dokaze, da i muslimani<br />
poštivaju toga i toga svetog<br />
čovjeka druge vjere. Takav<br />
ima dokaz u protuvjerskom<br />
postupku neznalica, koji ne<br />
poznaje ustanovu svoje uzvišene<br />
vjere?!<br />
Eto, braćo, vidite koliko<br />
nam štete donosi neznanje i<br />
nepoznavanje svoje vjere, koliko<br />
nam najtežeg zla pribavljaju<br />
glupi postupci neznalica<br />
u vjeri! Islam ne trpi da se u<br />
njega uvlači bilo šta iz druge<br />
vjere. Ne trpi da se obavljaju<br />
kakve svetkovine koje nisu<br />
islamskog porijekla. Evo šta<br />
stoji u “Sunenu” Ebu Davudovom.<br />
Priča Enes ibn Malik, r.a.,<br />
Alejhisselamov drug: “Kada<br />
je Alejhisselam došao u Medinu,<br />
zatekao je kod stanovnika Medine<br />
dva dana u kojima su se igrali i veselili.<br />
Pitao ih je Alejhisselam o tim danima, a<br />
oni mu odgovore da datiraju još iz džahilijjeta<br />
(predislamskog doba). Na to im<br />
je Alejhisselam rekao: “Allah vam ih je<br />
zamijenio dvama boljim danima, dvama<br />
bajramima: adha i fitr.” Iz ovog hadisa<br />
se jasno vidi, da je Alejhisselam nastojao<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
59
dokinuti sve svetkovine nemuslimanske,<br />
pa makar one bile i narodne arapske.<br />
Muslimani imaju svoje vjerske svetkovine:<br />
petak, bajrame itd. Njih treba da<br />
se drže, a odbace sve drugo. Iz našeg<br />
džahilijjeta postoje među neznalicama<br />
i neukim neki tragovi, koji se moraju<br />
odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete.<br />
Također, stoji u “Sunenu” Ebu Davudovom:<br />
“Jedan se čovjek za vremena<br />
Alejhisselamova zavjetovao da zakolje<br />
nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane,<br />
pa je došao Alejhisselamu da ga pita<br />
može li to izvršiti. Alejhisselam ga je na<br />
prvom mjestu upitao, da li je tu u predislamsko<br />
doba bio kakav kip, a kada<br />
mu je odgovorio da nije, pitao je, da li je<br />
tu bila kakva nemuslimanska svetkovina,<br />
a kada mu je i na to odgovorio da nije<br />
bila, on reče: “Ispuni svoj zavjet, a znaj<br />
da ne treba ispunjavati onog zavjeta kojim<br />
bi čovjek zgrješio, a niti onoga kada<br />
se zavjetuje što nije moguće izvršiti!”<br />
U ovom hadisu Alejhisselam naziva svako<br />
oživljavanje uspomene na nemuslimanske<br />
svetkovine grijehom, koji bi bio<br />
u stanju oboriti i dužnost ispunjavanja<br />
zavjeta.<br />
Oživljavanje nemuslimanskih<br />
svetkovina<br />
Oživljavanje uspomene na nemuslimanske<br />
svetkovine i učestvovanje u raznim<br />
nemuslimanskim vjerskim proslavama<br />
znači udaljavanje od pravog puta,<br />
a približavanje putu onih, na “koje se je<br />
Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih,<br />
koji su u očitu zabludu zapali.” Onaj,<br />
koji bi to učinio, on bi zaludu u namazu,<br />
već ako ga klanja, ponavljao: “Allahu,<br />
uputi nas na pravi put, put onih, koje<br />
si Ti obasuo blagodatima, a ne na put<br />
onih, na koje si se rasrdio, niti onih koji<br />
su zalutali!” Uzalud je da ti tako od Allaha<br />
tražiš, kad sam sebe bacaš u Allahovu<br />
srdžbu i očitu zabludu.<br />
Sam hazreti Omer, koji je kako treba<br />
razumjevao islam i u djelo ga primjenjivao,<br />
običavao je reći, kako to preko<br />
pouzdane predaje priča islamski učenjak<br />
Bejhekija: “Klonite se nemuslimanskih<br />
svetkovina!” Hazreti Omer je znao koliko<br />
to štete može nanijeti, pa je to tako<br />
kategorički i zabranjivao. Allah, dž.š.,<br />
hvali dobre muslimane i ističe njihova<br />
svojstva, pa o njima kaže: “... i oni, koji<br />
kada neistini ne prisustvuju.” Ugledni<br />
islamski učenjaci i poznati komentatori<br />
Kur’ana iz prvih doba islama: Ibn Sirin,<br />
Mudžahid, Ikrime, Dahhak, i dr.,<br />
tumače šta se misli pod neistinom, pa<br />
kažu: “To su nevjerničke svetkovine.”<br />
Sam je Alejhisselam jedno doba običavao<br />
postiti subotu i nedjelju, a kada<br />
bi ga tko upitao rekao bi: “To su dva<br />
dana svetkovine i veselja nemuslimanska,<br />
pa ja volim da im se protivim.”<br />
Na temelju svega toga, i na temelju drugih<br />
vjerskih dokaza, islamski učenjaci su<br />
zabranili svako prisustvovanje<br />
i veličanje nemuslimanskih<br />
svetkovina i sličnih nemuslimanskih<br />
vjerskih običaja. O<br />
tome su neki napisali zasebna<br />
djela, a neki su toj stvari posvetili<br />
po nekoliko stranica u<br />
svojim knjigama.<br />
Tako je Ibnul Hadž u<br />
svom “El-Medhalu” posvetio<br />
toj stvari oko četrnaest stranica.<br />
Tekijjuddin Ibn Tejmije<br />
još više govori u svom djelu<br />
“Iktidaus-Siratil-Mustekim”,<br />
Ebul Hasan el-Amidi donosi<br />
u svom djelu “Umdetulhadir<br />
ve kifajetul-musafir” o<br />
tome zasebno poglavlje pod<br />
naslovom: “Poglavlje o tome<br />
da nije dozvoljeno prisustvovati<br />
kršćanskim i židovskim<br />
svetkovinama.” Također, El-<br />
Hallal u svom “El-Džami’u”<br />
donosi o tome posebno poglavlje pod<br />
naslovom: “Poglavlje o zabrani sudjelovanja<br />
muslimana u nemuslimanskim<br />
svetkovinama.” Kada bi istakli sve, šta<br />
su muslimanski učenjaci o tome napisali<br />
vrlo bi nas daleko odvelo. Samo smo ovo<br />
naveli, da se vidi, da je to kod muslimana<br />
svih mezheba, opštepoznata stvar koja<br />
dalje ne trpi rasprave ni diskusije.<br />
I onako se ne držimo glavnih vjerskih<br />
propisa. Nema kod nas onog pravog vjerskog<br />
bratstva, koje je ustanovljeno uzvišenim<br />
Allahovim riječima: “Muslimani<br />
Možda će se<br />
mnogi izgovarati<br />
time, da ovo<br />
šteti napretku<br />
pojedinaca i<br />
ometa njihovo<br />
razvijanje. Ali,<br />
po Bogu brate,<br />
to je mizeran<br />
čovjek, koji<br />
svoju vjeru<br />
žrtvuje za<br />
nešto malo<br />
svoga prividnog<br />
napretka<br />
i jadnog<br />
razvijanja.<br />
su samo braća.” Nema da se svojski međusobno<br />
pomažemo. Mnogi od nas ne<br />
obavljaju ni propisanog nužnog namaza<br />
niti drugih tjelesnih dužnosti. Mnogi se<br />
žene nemuslimankama, a to,<br />
iako je u osnovi dozvoljeno,<br />
ipak je po nas u današnjim<br />
prilikama štetno. Mnogi<br />
odustaju od muslimanskih<br />
imena. I kada još budemo<br />
primali nemuslimanske običaje<br />
i osobine u djelu i drugim<br />
sličnim stvarima, a zatim<br />
i u vjerskim stvarima, to za<br />
nas, za našu zajednicu, ne<br />
znači drugo, nego li rasulo i<br />
propast. Ta, kada ne bi takav<br />
postupak u nas bio vjerom zabranjen,<br />
trebao bi da nas opameti<br />
i osvijesti postupak drugih<br />
i nastojanje, koje ne ide<br />
samo za održanjem zajednice,<br />
nego i za njenim širenjem i<br />
jačanjem.<br />
Prividni napredak<br />
Možda će se mnogi izgovarati time,<br />
da ovo šteti napretku pojedinaca i ometa<br />
njihovo razvijanje. Ali, po Bogu brate,<br />
to je mizeran čovjek, koji svoju vjeru<br />
žrtvuje za nešto malo svoga prividnog<br />
napretka i jadnog razvijanja. Inače to je<br />
najveća zapreka pravom našem napretku<br />
i stvarnom razvijanju, to nam ometa<br />
našu sreću na obadva svijeta, to ne šteti<br />
samo tim pojedincima, nego šteti cijeloj<br />
muslimanskoj zajednici. Ovakvi ljudi bi<br />
trebali svojski promotriti uzvišeni sadržaj<br />
Allahovih rijeci “Ni jevreji, ni kršćani<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
60
neće biti tobom zadovoljni sve dok ne<br />
prihvatiš njihovu vjeru. Reci: ‘Allahov<br />
put je jedini pravi put!’ A ako bi se<br />
ti poveo za željama njihovim, nakon<br />
Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko<br />
ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.”<br />
To su vjerski propisi, koji se odnose na<br />
ovu stvar i kojih se bezuvjetno mora<br />
držati svatko. Prema tim vjerskim propisima<br />
ne smije ni jedan musliman prisustvovati<br />
nikakvoj proslavi, nikakvoj<br />
svetkovini, nikakvoj svečanosti niti bilo<br />
kojem činu koji nosi obilježje nemuslimanske<br />
vjere. Potpuno je svejedno gdje<br />
se taj čin, koji ima obilježje druge vjere,<br />
obavlja: u običnoj zgradi, u školi ili bogomolji<br />
dotične vjere.<br />
Svoje vjerske propise može svako,<br />
tko želi biti musliman, slobodno<br />
vršiti, a da ga niko u tome ne smeta,<br />
jer je pozitivnim pravom naše države,<br />
zajamčena sloboda vjere, a čl.<br />
108. Ustava islamske vjerske zajednice<br />
glasi: “Pripadnici islama ne mogu<br />
se prinuđivati da surađuju ili prisustvuju<br />
kojem činu ili svečanosti, koja<br />
nosi obilježje isključivo druge vjere.”<br />
Draga bracćo, vas je Allah, dž.š., usrecio<br />
i naputio vas na pravu vjeru islam,<br />
vjeru prvog čovjeka na Zemlji, vjeru<br />
svih Allahovih pejgambera i ugodnih<br />
Allahovih robova, vjeru istine i svjetla,<br />
vjeru nauke i razuma! Time budite ponosni<br />
i čuvajte nadasve tu svoju uzvišenu<br />
vjeru! Njene običaje držite svetinjom,<br />
ako želite da sebe sačuvate!<br />
Bojte se Allaha kako treba da Ga se<br />
bojite, i umirite jedino kao dobri muslimani!<br />
Sjetite se oporuka velikih Allahovih<br />
pejgambera, koje su u Kur’anu, a.š.,<br />
iznesene u ovim ajetima: “Tko će odustati<br />
od vjere Ibrahimove, osim onoga,<br />
koji sebe ludo upropasti! Mi smo njega<br />
odabrali na ovom svijetu, a na drugom<br />
će svijetu biti u broju dobrih.<br />
Kad mu njegov Gospodar<br />
reče ‘Budi odan Meni!’,<br />
on odgovori: ‘Ja sam odan<br />
Gospodaru svih svjetova.’ To<br />
je vjerovanje Ibrahim oporučio<br />
svojim sinovima, a i Jakub<br />
je to učinio. On im reče:<br />
‘O moji sinovi, Allah vam je<br />
izabrao pravu vjeru, pa nemojte<br />
umrijeti, nego jedino<br />
kao muslimani (Allahu odani)!’<br />
Jeste li vi bili prisutni,<br />
kad je Jakub bio na samrti<br />
i kada reče svojim sinovima:<br />
‘Šta ćete obožavati iza<br />
Prema tim<br />
vjerskim<br />
propisima ne<br />
smije ni jedan<br />
musliman<br />
prisustvovati<br />
nikakvoj<br />
proslavi,<br />
nikakvoj<br />
svetkovini,<br />
nikakvoj<br />
svečanosti<br />
niti bilo kojem<br />
činu koji<br />
nosi obilježje<br />
nemuslimanske<br />
vjere.<br />
mene?’ Oni rekoše: ‘Mi ćemo obožavati<br />
tvoga Boga, Boga tvojih otaca Ibrahima,<br />
Ismaila i Ishaka, Boga jedinoga<br />
i mi smo Njemu odani (muslimani).’”<br />
To je, braćo, vaša djedovska vjera, koju<br />
su svi Pejgameri širili i iza sebe je kao<br />
najveći emanet svojim sinovima ostavljali.<br />
Te se vjere vi morate držati, ako<br />
sebi dobro želite! Tu bi vjeru trebao<br />
svako čuvati i prigrliti je, jer je ona najstarija<br />
vjera, vjera prvih ljudi i jedina<br />
od Allaha objavljena vjera!<br />
Allahu, Ti nam daj da budemo vrijedni<br />
nosioci ove vjere, da je sa svega<br />
srca ljubimo, da se njome<br />
ponosno dičimo, da nam<br />
ona bude najmilija, a i njeni<br />
običaji da nam budu slatki i<br />
da u njima uživamo. Naputi<br />
nas na pravi put, put onih<br />
velikih Pejgambera, kojima<br />
si obilje Svojih blagodati<br />
dao! A sačuvaj nas od krivog<br />
puta, puta na kome su<br />
oni na koje si se Ti rasrdio<br />
i koje si u Svoju nemilost<br />
bacio, tako isto i put onih<br />
koji su u očitu zabludu zapali,<br />
i stranputicom krenuli.<br />
Amin.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
61
No comment<br />
Opština Bosansko<br />
Grahovo ima najveći<br />
procenat prirodnog priraštaja<br />
u BiH, prošle<br />
godine rođeno devetoro,<br />
a preminulo petoro<br />
Grahovljana<br />
Večernje novosti, 29. januar 2012.<br />
Kiseli kupus izazvao<br />
haos na autoputu u<br />
Njemačkoj<br />
Gomile kiselog kupusa koji je ispao<br />
iz kamiona na jednom od najprometnijih<br />
njemačkih autoputeva izazvale<br />
su danas nezapamćeni saobraćajni<br />
haos.<br />
Tanjug, 8. februar 2012.<br />
Beograd: Policija tukla<br />
i pohapsila čistače<br />
snega<br />
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih<br />
poslova angažovani na obezbeđenju<br />
Skupštine grada Beograda tukli su<br />
građane koji su se odazvali na poziv<br />
Dragana Đilasa da čiste zavejani<br />
Beograd, a zatim, kada su im promrzli<br />
građani uzvratili, pozvali svoje<br />
kolege koji su čistače snega strpali<br />
u dve marice i priveli u policijsku<br />
stanicu.<br />
E-novine, 8. februar 2012.<br />
Komšije se u Banjoj<br />
Luci potukle lopatama<br />
za snijeg<br />
Dnevni avaz, 6. februar 2012.<br />
Nisam nasilan, samo sam<br />
je četiri puta ošamario<br />
D. Pavlović o nasilju nad svojom suprugom<br />
Aldijanom: Mi se jesmo posvađali,<br />
ali nisam bio nasilan. Samo<br />
sam je četiri puta ošamario i to je bilo<br />
sve!<br />
Dnevni avaz, 6. februar 2012.<br />
Monstruozno: Psu odsjekao<br />
sve četiri noge<br />
Mještani sela Donje Žapsko, kod<br />
Vranja, pronašli su psa mješanca<br />
kome su bile odsječene sve četiri<br />
noge.<br />
Nezavisne novine, 4. februar 2012.<br />
Meso se uvozi deklarisano<br />
kao krompir<br />
Vladimir Usorac, predsjednik<br />
Udruženja poljoprivrednih proizvođača<br />
Republike Srpske: Ako se vrši kontrola,<br />
kao što on kaže, kako su ušla 52<br />
šlepera loja, a u stvari, radi se o mesu,<br />
je li moguće da neki veterinari ne razlikuju<br />
loj od mesa, kako je moguće i<br />
kako se kontroliše meso koje ulazi deklarisano<br />
kao krompir.<br />
Nezavisne novine, 4. februar 2012.<br />
Srbija: U Leskovcu kineski<br />
u osnovnim školama<br />
Glas Srpske, 4. februar 2012.<br />
Potukle se starice u<br />
Sarajevu<br />
Dvije starice su se potukle u Sarajevu<br />
poslije svađe u vezi s dimnjakom u<br />
zgradi, nakon čega je jedna od njih<br />
prebačena u bolnicu Koševo s teškim<br />
povredama.<br />
Sarajevo-x.com, 8. februar 2012.<br />
Stihovi turbo – folk<br />
pjesama<br />
Evo nekoliko najzanimljivijih stihova<br />
turbo folk pjesama sa prostora bivše<br />
Jugoslavije:<br />
Lažeš kao pas, gledaš me ko zver, stvarno<br />
nije fer.<br />
Sve, sve, sve, sve ćeš da mi daš, al ja<br />
neću s tobom jer si mafijaš.<br />
Ajde Jelo šmrći belo, pa nek vidi celo<br />
selo.<br />
Plitak potok, a voda duboka???<br />
Mala lezi tuku mitraljezi!<br />
Oću kući da te vodim, ali ja sam izbjeglica<br />
nemam kuće Bože Bože zar ja<br />
tražim nemoguće?<br />
Zbog nje su me zvali papak? ja to nisam<br />
znaoooo<br />
Jel te peku u daljini moje suze na<br />
haljini?<br />
Skočit ću sa sedmoga sprata, rodila mi<br />
žena a ja nisam tata.<br />
Moj se dragi u autu voza a ja jadna u<br />
šumi kod koza!!!!<br />
Kažu nismo par zato što si podstanar?<br />
Što na kafu zoveš mene kada nemaš<br />
samlevene!<br />
Nemoj da plačeš na mom pragu da mi<br />
vrata ne povuku vlagu.<br />
Ti ode na zeleno ja osta na crveno, rastavi<br />
nas semafooor?<br />
Nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamoli<br />
decu da mi čuvaš.<br />
Da dogovor kuću gradi rek’o je nek’o,<br />
s tobom kako stvari stoje temelj je<br />
daleko..<br />
Jedva čekam da sa’ranim majku pa u<br />
kuću da dovedem Rajku.<br />
Kuće laje a ja mislim ti si, otiš’o si sarmu<br />
probo nisi.<br />
Cveta cveće listaju banderre, ja te volim,<br />
ti si mi devojka!?<br />
Ja sam svoju Raziju miniro, poginut će<br />
ko je bude diro.<br />
Mala moja na vrh sela moga, ti živiš u<br />
oblacima, ja živim u opancima ??<br />
Ja ti kažem odlazi pokido se lanac, a ti<br />
ne razumeš ko da si Bosanac.<br />
Rodno mesto Banja Luka, jedem ćevap<br />
s mnogo luka...<br />
Suzama sam lepio tapete kada ode i<br />
odvede dete<br />
Ja sam mladić od pedeset ljeta, šta sam<br />
mator ništa mi ne smeta, sve me cure u<br />
mom selu jure, kaže majka da je zbog<br />
frizure<br />
Bhmagazin.com, 9. februar 2012.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
64
Nauka<br />
Testiranje novih metoda učenja na morskim puževima<br />
Američki istraživači<br />
koriste morske<br />
puževe kako bi testirali<br />
novu metodu učenja koja<br />
eventualno može poboljšati<br />
pamćenje kod ljudi.<br />
Mekušac Aplysia Californica<br />
koristi se za istraživanje<br />
funkcija mozga<br />
jer poseduje mnogo toga<br />
zajedničkog sa drugim<br />
vrstama, uključujući i<br />
ljude. Naučnici su stvorili<br />
matematički model<br />
koji usmjerava istraživače<br />
koji je segment aktivnosti<br />
ovih proteina najbolji za učenje.<br />
Ova otkrića mogu biti od koristi<br />
ljudima sa različitim oštećenjima<br />
Limun je lijek za sve<br />
Plivanjem do boljeg krvnog pritiska<br />
Plivanje nekoliko puta sedmično<br />
može pomoći u snižavanju<br />
sistolnog (gornjeg) krvnog pritiska,<br />
pokazala su nova istraživanja. Umjereno<br />
- iscrpljujući treninzi nisu poželjni,<br />
ali ni izležavanje na površini vode.<br />
Ovi rezultati su dobijeni praćenjem 43<br />
ispitanika koji su u prosjeku imali 60<br />
godina. Ispitanici su plivali tri do četiri<br />
puta nedjeljno po 45 minuta. Ultrazvučnim<br />
pregledom je utvrđeno i da<br />
plivanje dovodi do poboljšanja funkcije<br />
krvnih sudova.<br />
koja su rezultat starosti, moždanog<br />
udara, traumatskih povreda mozga<br />
ili urođenih kognitivnih oštećenja.<br />
Osim toga što je najpoznatiji izvor<br />
vitamina C, limun i njegov<br />
svježi sok sadrže i brojne druge ljekovite<br />
sastojke. Ovo voće<br />
pomaže ne samo kod<br />
prehlade, nego i kod<br />
mnogih drugih bolesti,<br />
regulira metabolizam<br />
i usporava<br />
starenje. Korišćenje<br />
svježeg limuna u<br />
svakodnevnoj ishrani<br />
je izuzetno korisno,<br />
bez obzira na<br />
godišnje doba, ali ga<br />
se najčešće sjetimo<br />
zimi. Sok, jezgro, ili<br />
kora, podjednako su<br />
bogati vitaminima.<br />
Zbog visokog sadržaja<br />
kalcijuma, bakra, gvožđa, magnezijuma,<br />
fosfora i kalijuma, te vitamina<br />
C i B nazivaju ga “lijekom za sve”.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Pregledom krvi mogu<br />
predvidjeti ko će živjeti<br />
duže od 100 godina<br />
Stručnjaci Bostonskog univerziteta<br />
proučavali su DNK 801 osoba<br />
koje su napunile 100 godina paralelno<br />
sa kontrolnom grupom 914 zdravih<br />
osoba različite starosti pri čemu<br />
su utvrdili postojanje 281 genetske<br />
varijacije kod stogodišnjaka. Genetski<br />
markeri omogućili su naučnicima<br />
da urade pregled kojim će predvideti<br />
mogu li ljudi živjeti duže od 100<br />
godina sa tačnošću između 60 i 85<br />
posto. Tačnost rezultata povećava se<br />
sa starošću ispitanika što znači da, što<br />
je starija osoba koja se testira, pouzdaniji<br />
je i rezultat o tome koliko će<br />
dugo živeti.<br />
Svađe sa prijateljima su<br />
opasne po zdravlje<br />
Naučnici sa “UCLA” medicinskog<br />
fakulteta u Kaliforniji, otkrili su<br />
da loši odnosi sa prijateljima mogu<br />
dovesti do upala koje uvećavaju rizik<br />
od raka, srčanih oboljenja i visokog<br />
krvnog pritiska. Osobe koje su se<br />
svađale s prijateljima imaju viši nivo<br />
proteina u krvi, koji je odgovoran za<br />
visok krvni pritisak, depresiju i razne<br />
vrste raka. Slično se dešavalo kada su<br />
učesnici bili izloženi stresnim upitnicima,<br />
kao i u trenucima kada je trebalo<br />
da imaju javni nastup.<br />
10. februar - 18. rebiu-l-evvel<br />
65
Change language