Sadržaj

SAFF broj 312 

Sadržaj Hutbe 

iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na 

sebe klevetu i pravi grijeh 

Polumjesec 

Ruska ambasada u Sarajevu 

Harčenko je pravi ruski dobrovoljac, samo što umjesto vojne uniforme 

nosi diplomatsko odijelo 

Analiza 

Bosanskohercegovačka društvena zbilja 

Dok novinari napadaju reisa, Republika Srpska nesmetano nastavlja 

da “glumi” državu 

Duplerica 

Društvena mreža Facebook 

Nana Fata Orlović: Kako ću prodati kosti deset hiljada ubijenih za dva 

i po miliona? 

Kutak za islamsku omladinu 

Web televizija Zlatni ljiljan 

Alternativni medij koji će jačati patriotizam i ljubav prema našoj 

domovini RBiH 

Zelena transferzala 

Kosovo 

Neozbiljna ideja o ujedinjenju Albanije i Kosova 

Islamski svijet 

Iz knjige “Islam umjetnost i arhitektura” autori Markus Hattstein, 

Peter Delius, izdavač Könemann, i “Turistički vodič Sirije”, autor 

Ferdinand Ranft, izdavač “Marco Polo” 

Rituali i vjersko učenje alevita sadrže hrišćanske elemente 

Islambosna 

Islamske teme 

Čak i poslanici su imali nevolje i obraćali se Bogu 

9. mart - 16. rebiu-l-ahir 

3 

8 

10 

24 

34 

44 

48 

54 

57

Uvodnik 

Europski trijumf istine nad islamofobijom 

Propao je pokušaj Doris Pak da 

Europski parlament izglasa 

rezoluciju kojom će od Islamske 

zajednice tražiti da se “jasno negativno 

izrazi o rastu vehabizma”, 

čime bi Europa stala iza opasne 

izmišljotine srpskih i hrvatskih ultranacionalista 

po kojoj je tzv. vehabizam 

najveći problem BiH. Europa 

je na ovaj način posvjedočila ne 

samo da umije uvažiti istinu, već da 

je bez vjerskih predrasuda spremna 

i boriti se za tu istinu. Veliki je to 

i pozitivni signal za sve muslimane 

u Europi, ali i za sve europske različitosti, 

koje imaju razloga vjerovati 

kako islamofobija polahko gubi na 

snazi. Kao i svaka rezolucija, tako i 

ova koja je odbila laž Doris 

Pak o tzv. vehabizmu, i 

koja je podjednako osudila 

sve vrste ekstremizma na 

zapadnom Balkanu, imat 

će dalekosežne utjecaje na 

tretman ekstremizma, ali i 

na tretman izmišljotina o 

tzv. islamskom radikalizmu 

i tzv. vehabizmu. Bošnjake 

posebno zanima razotkrivanje 

istine o višegodišnjoj 

hajci na Islamsku 

zajednicu i reisu-l-ulemu Cerića, jer 

je odveć jasno kako se ti napadi, u 

izvedbi “sarajevskih medija”, dirigiraju 

većinom iz Beograda i Banja 

Luke, ali i iz Zagreba i “zapadnog 

Mostara”. Izmišljanje radikalizma 

u Bošnjaka bilo je priprema terena 

za genocid, kao što je danas čišćenje 

terena od počinjenog genocida, a za 

to su direktno zaniteresirani srpski 

i hrvatski obavještajni centri. Oformljeno 

je tržište izmišljotina, sa tarifom 

i bogatim nagradama, a na to 

tržište upecali su se mnogi Bošnjaci 

koji su za prljave pare više blata 

bacili po bošnjačkoj žrtvi, nego po 

ratnim zločincima. Vrijeme koje je 

pred nama će rezultirati velikim 

istraživanjima ovog fenomena – da 

se kompletna struktura dejtonske 

države, uz tzv. civilno društvo, stavi 

u službu proizvodnje jedne virtualne 

izmišljotine, o postojanju nečeg što 

ne postoji, a što je navodno najveća 

prijetnja stabilnosti zapadnog Balkana. 

Kakvi mladi četnici i neoustaše?! 

Njih niko više i ne vidi, od te 

silne izmišljotine o tzv. vehabijama. 

Činjenica da je Europski parlament 

odbio velikosrpsku podvalu Doris 

Pak govori o tome da se istina ipak 

zna, i da tu istinu europski parlamentarci 

ne uzimaju ni od Federalne 

televizije, ni od Dana, Oslobođenja 

i Slobodne Bosne, jer odatle jedino 

mogu čuti te plaćeničke izmišljotine. 

Jedini pouzdan i temeljit izvor 

istine koju je ispoštovao Europski 

parlament jeste nekoliko bošnjačkih 

medija, među kojima je i Saff 

u kome se godinama već razobličava 

ova velika podvala. To znači da su 

samoproglašeni tumači demokratije 

i medijskih sloboda, odakle je bilo 

najviše povika na tzv. vehabije, doživjeli 

veliki poraz, jer će upravo oni 

narednih godina biti izučavani kao 

primjer korupcije u medijima, gdje 

se za velikodržavne pare prodaje i 

prekraja istina o genocidu nad Bošnjacima. 

Naspram te jeftine 

komercijalizacije bosanskih 

i bošnjačkih interesa, izdižu 

se ljudski i antifašistički 

karakteri, kakav je slovenski 

liberalni zastupnik 

u Europskom parlamentu 

koji je izgovorio historijsku 

rečenicu: “Pričate o vehabijama, 

a šutite o genocidu 

u Srebrenici!” Upravo on 

je europske parlamentarce 

stavio pred veliku moralnu 

kušnju, da biraju između istine i laži, 

nakon čega se dogodio taj europski 

trijumf istine. Tako je udaren pečat 

srama na jedan zlobni pokušaj da se 

izmišljotina o tzv. vehabijama nadredi 

istini o genocidu u Srebrenici. 

Ljudska reakcija Jelka Kacina imat 

će dalekosežne efekte, jer će prilikom 

svakog spomena tzv. vehabizma 

ostati prizvuk da je to nešto što se 

pokušava nasilu gurati u ime zaborava 

najvećeg zločina u Europi nakon 

Drugog svjetskog rata. Tako i sam 

spomen tzv. vehabija dobija značenje 

saučešća u prikrivanju genocida nad 

Bošnjacima, a što i jeste bila suština 

cijele priče o tzv. vehabizmu. Snage 

koje su poražene ovom rezolucijom, 

a posebno tzv. “sarajevski (licemjerni) 

mediji”, neće mirovati, oni će i 

dalje tražiti priliku da služe svojim 

beogradskim i zagrebačkim gospodarima, 

na nekim drugim adresama 

sa kojih se mrzi Bosna i Hercegovina 

i njen najbrojniji narod. Upravo onako 

kako je to opisao Kur’an: A kad 

zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u 

tebe kolutajući svojim očima kao pred 

smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni 

vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti 

da učine bilo kakvo dobro. (Prijevod 

značenja, El-Ahzab, 19.). 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Naše slabosti su naš najveći neprijatelj 

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Uzvišeni 

U 

Allah u Kur’anu je ob- 

Ujavio: O vjernici, budite strpljivi 

Ui izdržljivi, na granicama bdijte 

i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! 

(Ali Imran, 200.). 

Sve izraženija i intenzivnija islamofobija 

i hajka na islam i muslimane, i, rekli 

bismo, opsadno stanje u kojem žive muslimani 

u Bosni i Hercegovini i šire, učinili 

su da se javni nastupi muslimanskih intelektualaca 

i autora koji se bave aktualnom 

problematikom islama i muslimana, 

uglavnom svode na kritike, jadikovanja, 

konstantna upozoravanja na zavjere i opasnost 

od našeg neprijatelja, kompariranja i 

procjene o moždabitnoj tragičnoj sudbini 

muslimana, ako se ovakav kurs nastavi, 

i sl. Dok se u isto vrijeme, veoma rijetko 

bavimo našim vlastitim slabostima koje 

su uveliko doprinijele našem nezavidnom 

položaju i namijenile nam, do daljnjeg, 

ulogu žrtve, te učinile da nas drugi tretiraju 

bez potrebnog respekta i uvažavanja. 

Zbog toga smatramo iznimno važnim 

ukazati na naše vlastite slabosti koje su 

zapravo jedan od glavnih uzroka našeg 

ponižavajućeg položaja i podređene uloge 

u svijetu u kojem živimo. Kao i na osobine 

koje bi morale da nas krase kao muslimane 

i kao sljedbenike Muhammeda, sallallahu 

alejhi ve sellem, a bez kojih je opet nezamisliv 

bilo kakav uspjeh, odnosno bez kojih je 

poniženje zagarantirano kao “prirodna’’ i 

direktna posljedica odstupanja od Poslanikovog, 

sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. 

Ovom prilikom ćemo spomenuti samo 

neke osobine koje nam, u većini slučajeva, 

fale, a koje su ključ uspjeha u životu na 

ovom, ali i sreće i spasa na budućem svijetu. 

To su: rad za islam i spremnost na žrtvu 

za ideal islama, poštenje, emanet, odgovornost 

i ustrajnost na putu istine. 

Budi vakuf drugim muslimanima 

Pod radom za islam ne mislimo samo na 

proučavanje i poznavanje islama, jer je samo 

poznavanje islama i njegovih propisa, bez 

težnje da se po njima živi i bez spremnosti 

na odricanje i žrtvu za ideal islama, kao tijelo 

bez duše. Koliko je danas onih koji imaju islamsko 

znanje ali neće prstom mrdnuti da 

nešto urade za islam. Od njihovog islama, 

čast izuzecima, primjetne su samo diplome 

i titule koje su stekli učeći islamske znanosti. 

Također, rad za islam ne znači ni misionarstvo 

koje podrazumijeva samo puko 

prenošenje i širenje islamske poruke, već 

ustrajan rad i borbu za adekvatan položaj 

muslimana u svijetu. Mora se priznati da 

na tom polju slabo rade svi, od političara, 

vladara, uleme, pa sve do običnih radnika. 

Dovoljno je naš (ne)rad za islam uporediti 

sa radom zapadnjaka, bez obzira na njihov 

društveni status i nivo obrazovanja, za ideju 

sekularizma i demokratije, zbog koje vode 

ratove, kojoj su prilagodili svoje ekonomije 

i sve drugo podredili, pa da se vidi koliko 

mi muslimani slabo radimo za ideju islama. 

Uopćeno govoreći, većina muslimana 

danas živi bez velikih ambicija 

i uzvišenih težnji, i svako od 

nas uglavnom živi samo za 

sebe. Zadovoljni smo onda 

kad nam je kao pojedincima 

dobro, kad se dokopamo dobrog 

posla i pozicije, i jedina 

briga je kako sačuvati taj posao 

i poziciju, posebno u ovim 

kriznim i kokuznim vremenima. 

Većina nas misli da se islam 

može pomoći, a da ne 

trpimo nikakva iskušenja ni 

koliko je ubod trna ili koliko je 

ružna i pakosna riječ od strane 

naših dušmana. Dok smo u 

isto vrijeme spremni trpiti 

svakodnevne kritike i uvrede 

zbog vlastitog posla, položaja i 

ugleda, pa čak i onda kada su 

te kritike opravdane. 

Poznati ashab Huzejfe ibn 

Jeman je muslimane koji slabo 

ili nikako ne rade za islam nazivao 

“živim mrtvacima’. Imam 

Gazalija u svom djelo Ihjau 

ulumid-din bilježi predaju u 

kojoj stoji da je Huzejfe, r.a., 

upitan o “živim mrtvacima’’, 

pa je rekao: “To su oni koji ne 

odvraćaju od zla ni rukom, ni 

jezikom, ni srcem.’’ Huzejfe, 

r.a., je dobro znao da nema 

uspjeha bez truda, odricanja i spremnosti 

na žrtvu na putu uzdizanja Allahove vjere. 

Kao da bi ashabi bili to što jesu, najbolja 

generacija muslimana, da nisu bili spremni 

za ideju islama, općeg dobra i prosperiteta, 

žrtvovati i svoj život i svoj imetak. 

U tom pogledu kod njih nije bilo dvojbe 

niti odustajanja. Jednom kad su sklopili 

“trgovinu’’ sa Allahom, nije više bilo 

povlačenja niti poništavanja tog ugovora. 

I uspjeh je bio zagarantiran. Upravo zbog 

toga su oni, kako reče jedan alim, imali 

siguran i dunjaluk i ahiret, a nama je danas 

nesiguran i dunjaluk i ahiret. 

Većina nas 

misli da se 

islam može 

pomoći, a da ne 

trpimo nikakva 

iskušenja ni 

koliko je ubod 

trna ili koliko je 

ružna i pakosna 

riječ od strane 

naših dušmana. 

Dok smo u 

isto vrijeme 

spremni trpiti 

svakodnevne 

kritike i uvrede 

zbog vlastitog 

posla, položaja i 

ugleda. 

Prvi halifa muslimana, Ebu Bekr, 

r.a., čije tri godine upravljanja islamskom 

državom i rada za islam, vrijede koliko 

nečijih sedamdeset godina života, o sebi je 

rekao i ovo: “Nisam nikad tako tvrdo zaspao, 

pa da sam sanjao, niti sam pogriješio, 

a da se u istom trenutku nisam korigirao. 

Ja s puta islama nikada nisam skretao.’’ 

Oni su vrijeme trošili u radu za islam i bili 

su vakuf ostalim muslimanima. 

Fatima bint Abdulmelik je, govoreći o 

svom mužu, halifi Omeru ibn Abdul-Azizu, 

između ostalog, kazala: “On 

je sebe u cijelosti dao muslimanima 

i stalno su mu oni bili na 

umu. Ako u jednom danu ne 

bi ispunio sve njihove zahtjeve, 

on bi noć pretvorio u dan i tako 

spajao svoje radno vrijeme.’’ 

Garantirajte mi šestero, ja 

vam garantiram Džennet 

Nezamisliv je uspjeh na 

dunjaluku bez motivacije i jake 

želje da se ostvari zacrtani cilj. 

Pa, zar postoji bolja motivacija 

od toga da kao muslimani 

služimo islamu, i zar postoji 

jača želja od vjerničke želje da 

stekne Allahovo zadovoljstvo 

i džennetsku nagradu?! A garancija 

za Džennet su vrline 

o kojima govorimo i koje je 

spomenuo Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, u sljedećem 

hadisu. 

Naime, od Ubade ibn 

Samita se prenosi da je Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

rekao: “Garantirajte mi šestero 

ja ću vama garantirati Džennet: 

da ćete govoriti samo istinu, 

da ćete, kada nešto obećate ispuniti 

obećanje, da ćete voditi 

brigu o povjerenim emanetima, 

da ćete čuvati vaša stidna mjesta, da 

ćete obarati pogled i da nećete činiti nasilje 

drugim ljudima.’’ (Hadis bilježi imam 

Ahmed, a šejh Albani ga je ocijenio kao 

hasen – dobar). 

Poštenje, poštivanje ugovora i čuvanje 

emaneta su osobine iskrenih vjernika i to je 

ono po čemu je prepoznatljiv cijeli njihov 

život. To su zapravo osobine i odlike islamskog 

društva, jer većina poslova među ljudima 

uglavnom je vezana za različite vrste 

ugovora, političko-diplomatske, kupoprodajne, 

itd., i za poštivanje ugovora i držanje 

do emaneta. Povjerljivost i poštenje je svo- 


6

jstvo koje Allah voli i hvali ga u Kur’anu. 

Njime se upotpunjava iman, čuva vjera, 

čast, ugled i imetak. 

U tom smislu je i hadis u kojem je 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“Istinski vjernik je onaj kojem ljudi mogu 

povjeriti svoj imetak i život.’’ (Ibn Madže). 

Kad u društvu ima emaneta, onda su 

društvene veze zdrave i jake, i to društvo 

mora napredovati u svakom pogledu. Na 

takvo društvo se spušta Allahova milost i 

berićet. 

I obrnuto, društvo u kojem fali 

poštenje i povjerenje, kao što fali danas, u 

konačnici je osuđeno na propast. Omer, 

r.a., je govorio: “Nemojte da vas zadivi i 

obmane nečija slatkorječivost, već onaj ko 

ispunjava emanet i ne napada na tuđu čast, 

to je ljudina.’’ (Zuhd Ibnul-Mubarek 

, 243. 

str.). 

Svi Poslanikovi, sallallahu alejhi ve 

sellem, ambasadori 

Među osobine koje su ključne za uspjeh, 

a koje nama danas fale, spada svakako 

i ispravno razumijevanje odgovornosti za 

poslove i funkcije koje su nam povjerene. 

Ukoliko bi napravili usporedbu između 

današnjih naprednih država i onih koje 

to nisu, vidjeli bi da je osnova napretka 

u ispravnom i preciznom razumijevanju 

odgovornosti kojoj islam, za razliku od 

današnjih muslimana, pridaje izuzetno veliki 

značaj. 

Kad je riječ o državničkoj odgovornosti, 

navest ćemo primjer Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ambasadora. 

Poznato je da je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve selelm, imao svoje ambasadore, 

koje je slao na različite strane svijeta u razne 

države i carevine. Ono što je primjetno 

kod izbora ambasadora jeste da su svi bili 

iz različitih plemena. Zanimljivo je da je, 

naprimjer, od sedam prvih ambasadora, 

samo jedan bio iz plemena Kurejš, i to 

Abdullah ibn Huzafa. Dok iz Poslanikove, 

sallallahu alejhi ve sellem, porodice, Benu 

Hašim, nije bilo ni jednog ambasadora. 

To nam govori da je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, prilikom izbora ljudi na 

određene funkcije, gledao na sposobnost, a 

ne na podobnost i plemensku pripadnost. 

Islam nas uči da se na odgovorna 

mjesta postavljaju sposobni i pošteni ljudi, 

koji će donijeti korist cijelom društvu, a ne 

samo sebi i svojoj porodici. Na opasnost od 

nepotizma, korupcije i pronevjere emaneta, 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio 

je, kako svojom praksom, tako isto 

i svojim riječima. Spominje se da je neki 

čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve 

sellem, i pitao ga: “Allahov Poslaniče, kada 

će Sudnji dan?’’ Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, odgovorio mu je: “Kad nestane 

emaneta.’’ “A kad će nestati emaneta?’’, 

čovjek je ponovo upitao. “Onda kad ljudi 

odgovorne funkcije povjere onima koji ih 

nisu dostojni’’, odgovorio je Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem. 

Taj uzvišeni islamski princip slijedile 

su pravedne halife poslije Muhammeda, 

sallallahu alejhi ve sellem. U jednoj predaji 

stoji da je halifa Omer, r.a., 

jedanput pozvao blagajnika u 

državnoj blagajni, Muajkiba, 

dok je kod njega sjedio njegov 

sin Asim ibn Omer, pa je 

Omer rekao blagajniku: “Znaš 

li šta je uradio ovaj pored mene 

(pokazujući na svog sina)? 

Otišao je u Irak i obavijestio je 

tamošnje stanovnike da je on 

halifin sin, pa su mu oni dali 

poklone u zlatu, srebru, hrani, 

i jednu lijepo izrađenu sablju.’’ 

Asim je na to rekao: “Nisam 

to uradio zbog toga, već kad 

su oni saznali da sam ja halifin 

sin oni su mi dali poklone.’’ 

Tada je Omer rekao Muajkibu: 

“Uzmi sve ovo što je donio i 

stavi u državnu blagajnu.’’ 

Njegov sin je govorio istinu, 

ali Omer, r.a., nije dozvolio da mu sin 

navikne na raskoš niti da uživa bilo kakve 

privilegije samo zato što je halifin sin. Bio 

je i ostao skroman i pošten i kao obični 

musliman i kao halifa, a mogao je uzeti 

iz državne blagajne koliko je htio. Da je 

Omer posegnuo za državnim imetkom, to 

bi se proširilo na druge. Na taj način bi se 

državni imetak trošio u svrhe za koje nije 

namijenjen i država bi propala, a narod bi 

bio nezadovoljan. 

Kako onda mi možemo očekivati napredak 

i propseritet u državi koju vode nezasite, 

pohlepne i korumpirane duše? I šta 

nama znače njihova muslimanska imena 

kad je njihov odnos prema emanetu koji 

im je povjeren u potpunoj suprotnosti sa 

islamom? Kakva je razlika između korumpiranog 

političara, doktora, direktora, profesora, 

nemuslimana i istog takvog kriminalca 

muslimana? Kakva je razlika između 

tiranina i zulumćara nemuslimana i tiranina 

muslimana? Razlika je samo u imenu 

i nacionalnoj (plemenskoj) pripadnosti i 

Na kakav se 

onda islam 

takvi pozivaju 

i o kakvom 

islamu oni mogu 

pričati? O onom 

i onakvom 

islamu, o 

kakvom je 

pričao Gadafi, 

Mubarek, Ben 

Ali, i ostali tirani 

koji su svoje 

narode u crno 

zavili. 

ništa više. Suštinske razlike među njima 

nema, a suština je da danas kod muslimana 

isto kao i kod nemuslimana nema pravde, 

poštenja i emaneta. Na kakav se onda islam 

takvi pozivaju i o kakvom islamu oni 

mogu pričati? O onom i onakvom islamu, 

o kakvom je pričao Gadafi, Mubarek, Ben 

Ali, i ostali tirani koji su svoje narode u crno 

zavili. 

S druge strane, gdje je odlučnost kod 

onih muslimana koji pri sebi imaju kvalitete 

koje smo spomenuli, a sigurno takvih ima 

dosta u Bosni i Hercegovini, da u ime Allaha, 

radeći za islam i dobrobit muslimana 

i svih građana naše države, poduzmu 

konkretne korake, prije 

svega na političkom, ali i na 

ekonomskom planu, kako se 

ne bi sve svelo samo na praznu 

priču i kritiku koja u konačnici 

ne pije vode. Zašto zatvaramo 

oči pred vlastitim mahanama i 

slabostima i za naše teško stanje 

krivimo stalno druge? Kao da 

nismo svjesni da time zapravo 

našim neprijateljima samo dajemo 

dodatnu snagu da nas 

savladaju. Zato je neophodno 

da prestanemo kukati i kriviti 

druge, već da prihvatimo odgovornost 

za naš vlastiti život. 

Neko je dobro rekao: 

“Čovjek ima dva načina da 

posjeduje najveću i najljepšu 

kuću: prvi je da poruši sve 

druge zgrade oko sebe, a drugi je da da 

gradi veće zgrade od drugih ljudi. Budimo 

od onih koji će uvijek graditi veće, 

ljepše i bolje kuće od drugih, a ne od onih 

koji će rušiti tuđe da bi njihove kuće bile 

‘najveće’.’’ 

Bodreći sebe i druge muslimane na 

rad i žrtvu za Allahovu vjeru, Ibn Kajjim 

je govorio: “O ti koji si neodlučan na put 

Istine, na kojem se umarao Adem, a.s., 

na kojem je Nuh, a.s., zavapio pomoć, 

na kojem je Ibrahim, a.s., bačen u vatru, 

na kojem je Ismail, a.s., trebao biti zaklan 

kao kurban, na kojem je Jusuf, a.s., bačen 

u bunar i zbog kojeg je ostao u zatvoru 

dugo godina, na kojem je su ubijeni poslanici 

Zekerija, a.s., i njegov sin Jahja, 

a.s., na kojem je Ejjuba, a.s., teška nevolja 

snašla, na kojem je suze lio Davud, a.s., na 

kojem je Isa, a.s., bio izgnan i vrijeđan, na 

kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve 

sellem, kušao glad, siromaštvo i strah! Pa, 

zar ti kao musliman da prevališ isti taj put 

u igri i zabavi?!’’ 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne 

zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh 

Hatib: Salih Ali Talib 

Preveo i sažeo: Semir 

Imamović 

Svaki musliman 

je kod Allaha 

zaštićen i ima 

svoju vrijednost. Allahov 

Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, 

rekao je: “Nestanak 

dunjaluka Allahu je 

manje važan od prolijevanja 

j krvi muslimana.” 

Šerijat je došao 

sa smjernicama, bontonom, 

zakonima i propisima 

koji štite i čuvaju sve 

ono što je sveto. Ti zakoni i 

propisi štite muslimana i od 

najmanjeg uznemiravanja, 

pa čak i njegove emocije i 

osjećaje. Islam je utemeljio 

princip bratstva, koji zahtijeva 

da se prema bratu po 

vjeri čini dobročinstvo i da 

ga ne uznemiravamo na bilo 

koji način. Uzvišeni Allah 

rekao je: Samo su pravi vjernici 

braća. (El-Hudžurat, 

10.). Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao je: “Ne zavidite 

jedni drugima, nemojte zlonamjerno 

podizati cijenu robe, ne namećite se 

jedni drugima u kupoprodaji. Budite, 

Allahovi robovi, braća! Musliman 

je brat drugom muslimanu: ne čini 

mu nepravdu, ne omalovažava ga, ne 

ostavlja ga na cjedilu. Bogobojaznost 

je ovdje” – pa je tri puta pokazao na 

svoja prsa. “Čovjeku je dovoljno zla 

da prezire svoga brata muslimana. 

Svakom muslimanu sveti su život, 

imetak i čast drugog muslimana.” 

(Muslim). Skrnaviti ovu svetost i nauditi 

muslimanu jedan je od najvećih 

grijeha. Uzvišeni Allah rekao je: Oni 

koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni 

to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i 

pravi grijeh. (El-Ahzab, 58.). Zločin i 

grijeh su još veći ako je uznemiravanje 

usmjereno prema Allahovim odabranim 

robovima. U hadisi-kudsijju koji 

se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi 

ve sellem, stoji da je Uzvišeni rekao: 

“Ko uznemiri Moga prijatelja, Ja mu 

objavljujem rat.” (Buharija). Poslanik, 

Onaj ko bude 

istraživao 

mahane 

svoga brata 

muslimana, 

Allah će 

istraživati 

njegove 

mahane, a 

kome Allah 

bude istraživao 

mahane, 

osramotit će ga 

čak i u njegovoj 

kući. 

sallallahu alejhi ve sellem, je 

upitan: “Koji musliman je 

najbolji?” Rekao je: “Onaj 

od čijeg su jezika i ruku sigurni 

(mirni) drugi muslimani.” 

Uznemiravanjem se 

smatra da im pričinjavamo 

neugodnosti na putu, na 

ja vnim mjestima, tako što 

ćemo bez ikakvog poštovanja 

i obzira bacati i ostavljati 

otpatke. Islam zabranjuje 

da se uznemirava i onaj ko 

živi pod zaštitom islamske 

države, a kamoli da se uznemirava 

vjernik – musliman. U najgori 

oblik uznemiravanja muslimana spada 

psovanje, grdnja, ogovaranje, prenošenje 

tuđih riječi i kaljanje časti. 

Uzvišeni Allah rekao je: ...i kad ste to 

jezicima svojim prepričavati stali i kad 

ste na sva usta govorili ono o čemu niste 

ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, 

ali je ono Allahu krupno. (En-Nur, 

15.). Prenosi Ibn Omer da se jednom 

prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, popeo na minber i povišenim 

glasom rekao: “O skupino onih koji 

su svojim jezicima povjerovali, a iman 

u njihova srca još nije ušao! Ne uznemiravajte 

muslimane, ne sramotite ih 

i ne tragajte za njihovim mahanama, 

jer onaj ko bude istraživao mahane 

svoga brata muslimana, Allah će istraživati 

njegove mahane, a kome Allah 

bude istraživao mahane, osramotit će 

ga čak i u njegovoj kući.” Prenosi se da 

je Ibn Omer jednom prilikom pogledao 

u Kabu i rekao: “O kako si velika 

i sveta, ali vjernik je svetiji od tebe.” 

(Tirmizi sa sahih senedom). 

El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

“Sitni’’ grijesi 

velikih posljedica 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Uzvišeni Allah voli one 

koji su Mu pokorni a 

prezire one koji su Mu 

nepokorni. Poslanik, s.a.v.s., rekao 

je: “Allah je ljubomoran, a Njegova 

ljubomora nastaje kada vjernik čini 

ono što mu je On zabranio.” (Buhari). 

Grijesi čovjeku pričinjavaju veliku 

štetu i na njega ostavljaju jako 

loše posljedice. Oni liče otrovu koji 

razara čovječije tijelo i uništava njegovo 

tkivo. Grijeha ima više vrsta, 

od onih koji ga izvode iz islama i 

uvode u nevjerstvo, preko onih koje 

se ubrajaju u velike grijehe ali ga ne 

izvode iz islama do onih koji su ispod 

tog nivoa. Neki od tih grijeha 

su naizgled vrlo “sitni” i čovjek ih 

počini u vrlo kratkom vremenu i 

uz vrlo malo truda i napora, međutim, 

kazna koja je obećana za 

njih je ogromna i njihovog počinitelja 

vrlo lahko može strovaliti u 

vatru džehennemsku. Jezik je jedan 

od glavnih alata kojim se najčešće 

čini ova vrsta grijeha. Ovdje 

nabrajamo neke: Pobožno dozivanje 

nekoga drugog mimo Allaha, 

bez obzira radilo se o idolima ili 

umrlim osobama: Ko je u većoj zabludi 

od onih koji se, umjesto Allahu, 

klanjaju onima koji im se do 

Sudnjeg dana neće odazvati i koji 

su prema njihovim molbama ravnodušni. 

(El-Ahkaf, 5); Ismijavanje i 

omalovažavanje islama i njegovih 

svetinja: Reci: “Zar se niste Allahu 

i riječima Njegovim i Poslaniku 

Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! 

Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili 

ste da ste vjernici…” (Et-Tevbe, 

65.-66.); Bavljenje magijom i sihirima: 

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: 

“Nama ne pripada onaj ko se bavi 

sihirom niti onaj u čije ime se sihr 

spravlja.” (Bezzar); Proricanje sudbine: 

Uzvišeni Allah je pojedinosti 

sudbine i Njegovog određenja 

učinio nepoznatim čak i Njegovim 

melekima: Reci: “Niko, osim 

Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne 

zna što će se dogoditi; i oni ne znaju 


8

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds) 

Zar se ne stidimo Allaha?! 

Jezik je jedan 

od glavnih 

alata kojim 

se najčešće 

čini ova vrsta 

grijeha. Ovdje 

nabrajamo 

neke: Pobožno 

dozivanje 

nekoga 

drugog mimo 

Allaha, bez 

obzira radilo 

se o idolima 

ili umrlim 

osobama. 

kada će oživljeni 

biti.” (En-Neml, 

65.). Svako onaj 

ko vjeruje da je 

istina ono što na 

bilo koji način 

proriču vračari, 

proroci i slični 

šarlatani, takav 

je uznevjerovao i 

kufr učinio. Rekao 

je Poslanik, 

s.a.v.s.: “Ko ode 

vračaru i povjeruje 

u ono što 

on govori, takav 

je porekao ono 

što je objavljeno 

Mu hammedu.” 

(Ebu Davud). Ako bude i spašen 

od ovih grijeha koje je tako lahko 

i jednostavno učiniti a koji čovjeka 

izvode iz vjere, šejtan ga često 

navede da učini druge grijehe koji 

nisu na nivou nevjerstva, ali koji 

su također vrlo opasni. I ovdje je 

jezik ponovno glavno sredstvo kojim 

čovjek samog sebe upropaštava. 

Tu prije svega spada vrijeđanje 

i omalovažavanje brata muslimana, 

kao i njegovo ogovaranje što 

se ubraja u velike grijehe. Rekao je 

Uzvišeni: … i ne ogovarajte jedni 

druge! Zar bi nekome od vas bilo 

drago da jede meso umrloga brata 

svoga – a vama je to odvratno… 

(El-Hudžurat, 12.). Isto tako, 

tu ubrajamo psovanje muslimana, 

njegovo proklinjanje, vrijeđanje, 

potvaranje za grijehe ili 

nevjerstvo, pričanje laži s ciljem 

nasmijavanja drugih, izmišljanje 

snova te njihovo pričanje drugima 

tvrdeći da je uistinu sanjao nešto 

tako, traženje materijalne pomoći 

od drugih bez neke velike potrebe, 

prisluškivanje tuđih razgovora 

znajući da oni s time nisu zadovoljni 

itd. 

Hatib: Jusuf Ebu Senine 

Preveo i sažeo: Esad 

Mahovac 

Allahovi 

A 

robovi, 

Aprisjetite se Al- 

Alahove blagoda- 

ti prema vama kada vas je 

odabrao da na ovom svetom 

mjestu Njemu ibadet 

činite i da čuvate ovu zemlju. 

Opravdajte ukazanu vam počast 

i zahvaljujte Allahu kroz činjenje 

dobrih djela i istinski stid od Allaha. 

Sa minbera Allahova Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, Ebu Bekr, 

radijallallahu anhu, obraća se ljudima 

i poziva ih na stid od Allaha, 

pa kaže: “O ljudi, istinski se Allaha 

postidite. Tako mi Allaha, zaista ja 

kada želim da obavim svoju potrebu 

prekrijem glavu odjećom iz stida od 

svoga Gospodara.” Osman, radijallahu 

anhu, koji je dane provodio u postu 

a noć u plaču i namazu, i pored 

svojih velikih djela mnogo se stidio 

Allaha. Allahov Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, je rekao: “Od svih 

mojih sljedbenika najveći stid ima 

Osman b. Affan.” Naši najbogobojazniji 

prethodnici imali su stid od 

Allaha, a šta bi tek trebali reći za one 

čija su djela poput naših?! Kako bi se 

Allaha trebali stidjeti oni koji u Siriji 

ubijaju nedužne muslimane, ženu i 

Naši 

neprijatelji 

žele da 

zaboravimo 

svoju Knjigu, 

svoju historiju 

i tradiciju, a da 

zauzvrat učimo 

ono što pripada 

njima. 

djecu?! Takvim, kao i onim 

koji u ćutnji sve to posmatraju, 

poručujem: stidite 

se Allaha i stidite se svojih 

djela. Allahovi robovi, iako 

smo sićušni i bespomoćni, 

ipak u našim je rukama 

najjače oružje koje često 

zaboravimo upotrijebiti. 

Allah Uzvišeni kaže: Molite 

me i Ja ću vam se odazvati. 

Ne dozvolite da prođe i jedan momenat, 

a posebno zadnja trećina noći, a 

da ne dovite za svoju braću čija se krv 

danas prolijeva u Siriji i drugim mjestima. 

Molite Allaha da ih nahrani, 

sačuva i oslobodi iz ropstva Allahovih 

neprijatelja. 

Allahovi robovi, zar stanje u koje 

smo se doveli ne nalaže da se postidimo 

Allaha i vratimo Njegovoj Knjizi 

koju smo napustili. Naši neprijatelji 

žele da zaboravimo svoju Knjigu, 

svoju historiju i tradiciju, a da zauzvrat 

učimo ono što pripada njima. 

Još veće je zlo što među nama samim 

ima onih koji otvoreno služe neprijateljskom 

sistemu i bore se protiv svoje 

braće. I nemojte zaboraviti da naša 

borba neće prestati, jer Allah Uzvišeni 

kaže: Oni će se neprestano boriti 

protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, 

ako budu mogli. (El-Bekare, 217.). 

Zato mi moramo imati jedinstvene 

i čvrste redove i slogu među sobom. 


9

Polumjesec 

Medijske struje u BiH 

Otkad postoji FTV njen 

gospodar je SDP, tako 

je bilo i tako će ostati, 

sve dok to želi Zlatko 

Lagumdžija 

Krajina 

Fikret Abdić: Tata međubošnjačkog krajiškog rata 

Ovih dana obilježena je deveta 

godišnjica preseljena na ahiret 

generala Mehmeda Alagića, heroja 

odbrane Bosne i Hercegovine i poslijeratne 

obnove života u Krajini. 

Rijetki su oni koji se danas sjećaju velikih 

djela rahmetli Mehmeda Alagića. 

Umjesto sjećanja na velikog heroja 

odbrane BiH, Krajina ovih dana najviše 

priča o ratnom zločincu Fikretu 

Abdiću koji je ovih dana oslobođen 

iz zatvora u Hrvatskoj. To su apsurdi 

bosanskohercegovačke stvarnosti. 

Ratni zločinci još uvijek imaju ogroman 

utjecaj na kreiranje javnog mnijenja 

i podsticanje novih mržnji prema 

Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. 

Ratko Mladić, Radovan Karadžić, 

Fikret Abdić, Dobrica Ćosić i drugi 

još uvijek vode svoje ratove protiv naše 

zemlje. Fikret Abdić danas je nemoćni 

starac, međutim dok god je živ on će 

biti uvijek tata ratnih zločina i zločinačkih 

namjera prema BiH. 

Mnogo se medijske prašine 

podiglo ovih dana 

oko objavljenog video priloga 

u kojem Zlatko Lagum džija, 

predsjednik SDP-a daje instrukcije 

Darijanu Babiću, 

voditelju Dnevnika Federalne 

televizije kako da uredi prilog 

o pres konferenciji koju je Lagumdžija 

prethodno održao. 

Navedeni događaj je najočitiji 

primjer kako i koliko SDP 

suvereno vlada Federalnom 

televizijom. Iako je navedeni 

događaj izazvao žestoke reakcije 

brojnih novinara u Bosni 

i Hercegovini, ne treba nas 

čuditi to što SDP gospodari 

Federalnom televizijom. Moramo 

biti svjesni da je SDP 

danas vlast i da kao takvi 

imaju dovoljnu moć da vladaju 

bilo kojim medijem. Uostalom, 

SDP je suvereno vladao 

Federalnom televizijom još 

dok je bio neuticajna opozicija. 

Otkad postoji FTV njen 

gospodar je SDP. Tako je bilo 

i tako će ostati, sve dok tako 

želi SDP. 

Ruska ambasada u Sarajevu 

Harčenko je pravi ruski dobrovoljac, samo što umjesto 

vojne uniforme nosi diplomatsko odijelo 

Ambasador Ruske Federacije u BiH 

AAleksandar Bocan-Harčenko po- 

Anovo se otvoreno stavio na stranu 

Republike Srpske kada je ovih dana, bez 

imalo diplomatskog uvijanja, izjavio da 

Srebrenici ne treba davati poseban status 

za naredne lokalne izbore u Bosni i 

Hercegovini. Ovim činom ambasador 

Harčenko je još jednom podsjetio bosanskohercegovačku 

javnost kakve su mu 

namjere prema našoj zemlji a naročito 

prema Bošnjacima. Kada se sabere sav 

ambasadorski učinak Aleksandra Bocan- 

Harčenka u odbrani srpskih ciljeva a na 

štetu Bosne i Hercegovine iz nebesa se 

vidi da je Harčenko pravi ruski dobrovoljac, 

koji umjesto vojne uniforme nosi 

diplomatsko odijelo. 


10

Velikosrpska politika 

Zloćko Ćosić 

Ovih dana u Beogradu 

je promovirana nova 

knjiga jg velikosrpskog ideologa 

Dobrice Ćosića pod 

nazivom “Bosanski rat”. 

Ova knjiga će krajem 

marta biti promovirana 

u Narodnoj i univerzitetskoj 

biblioteci Republike 

Srpske u Banjaluci. Ne 

treba biti previše informiran 

pa znati da je i ova 

Ćosićeva knjiga prepu- 

na laži i prevara. Ko ne 

zna o kakvom se zločinačkom 

umu radi, te ko 

bi ga doživljavao prema 

imenu Dobrica lahko bi 

se prevario. Mi Bošnjaci 

ćemo dugo pamtiti ovo 

ime. Zbog svih zločina 

koje je naš narod pretrpio p 

od Ćosićevih sljedbeni- 

ka Bošnjaci bi ga ubuduće 

trebali preimenovati u 

Zloćka Ćosića. 

Foto islamneta 


11 

Sarajevo 

Dok je SDP na vlasti 

nijedna Bošnjakinja 

više neće moći biti na 

direktorskoj poziciji JU 

“Djeca Sarajeva” 

Vlada Kantona Sarajevo dala 

je saglasnost Upravnom odboru 

JU Djeca Sarajeva da se 

Mirjana Jovanović-Halilović, 

diplomirani psiholog, imenuje 

za direktoricu ove ustanove. 

Mirjana Jovanović Halilović 

je osvojila isti broj bodova kao 

Vasva Jajetović, koja je bila na 

funkciji vršiteljice dužnosti direktora 

JU “Djeca Sarajeva” 

nakon smjene bivše direktorici 

JU “Djeca Sarajeva” Arzije 

Mahmutović. Nakon što su imale 

isti broj bodova Upravni odbor 

JU “Djeca Sarajeva” izabrao je 

Mirjanu Jovanović – Halilović. 

Kada se uzme u obzir da Mirjana 

Jovanović-Halilović nema iskustva 

s radom u ovakvoj ustanovi, 

odnosno kad se uzme u obzir 

ogromno iskustvo Vasve Jajetović, 

nekako je nelogično da Upravni 

odbor JU “Djeca Sarajeva” svoj 

glas da osobi koja zbog iskustva 

ima manje kvaliteta od Vasve 

Jajetović. Međutim, za sarajevsku 

ateističku vlast oličenu u 

SDP-u najvažniji kvalitet Mirjane 

Jovanović – Halilović izgleda je 

njeno ime. SDP-u je očito bilo 

važno da ovom institucijom više 

ne upravljaju Vasve, Arzije ili 

neke druge Bošnjakinje.

Solo Fahir, predsjednik Džematskog odbora Piljužići 

Nadamo se, uz Allahovu pomoć, 

da će se ovo brzo završiti 

Šta je istina o dešavanjima 

u Piljužićima, kako 

je nastao problem sa 

imamom, uloga Federalne 

televizije u širenju 

neistina o Piljužićima, ima 

li vehabija u Piljužićima, 

pitanja su na koja 

odgovore tražimo od 

Solo Fahira, predsjednika 

Džematskog odbora 

Piljužići 

Razgovarao: Ezher Beganović 

Piljužići kod Tešnja danas 

su jedno od najpoznatijih 

bosanskohercegovačkih 

sela. Zahvaljujući Federalnoj televiziji 

ovo selo je poznato u cijeloj 

regiji. Nažalost, spomenuta FTV je 

Piljužiće ciljano predstavila u veoma 

negativnom svjetlu. U želji da 

javnosti pružimo priliku da čuju i 

drugu stranu i istinu o dešavanjima 

u Piljužićima razgovaramo sa Solo 

Fahirom, predsjednik Džematskog 

odbora Piljužići. 

Za početak recite nam nešto više 

o džematu Piljužići? 

Solo Fahir: Piljužići kao mjesna 

zajednica općine Tešanj broji oko 

2.500 (dvije hiljade i petsto) stanovnika, 

od toga broja skoro svi su članovi 

džemata Piljužići. Naš džemat je 

star stoljećima. Današnja struktura 

džemata je veoma napredna, vjerski 

život u džematu Piljužići je također 

usklađen sa tradicijom. U našem džematu 

imamo veliki broj obrazovanih 

kadrova iz svih oblasti. Imamo doktore 

nauka, zatim danas imamo oko 

70 (sedamdeset) osoba koje su u 

procesu sticanja fakultetskih diploma. 

Pored toga u džematu se nalazi 

značajan broj bizmismena. U našem 

džematu imamo značajan broj osoba 

sa visokom vjerskom naobrazbom sa 

završenim medresama, fakultetima, 

doktoratima, te zbog svega navedenog 

prema kategorizaciji džemat spada u 

prvu kategoriju. 

Kako funkcionira vaš džematski 

odbor? 

Solo Fahir: Džematski odbor je 

maksimalno ozbiljno shvatio svoju 

dužnost i obavezu. Mi smo na posljednim 

izborima (10.12.2010. god.) 

dobili snažnu podršku džematlija. Tu 

podršku smo shvatili kao svoj emanet 

i od prvog dana prihvatili smo se posla. 

Naši prethodnici, raniji džematski odbori, 

su radili mnogo i mi nastavljamo 

gdje su oni stali. Neka ih Allah, dž.š., 

nagradi za njihov trud i rad. 

E sada, kako je nastao problem sa 

imamo u džematu? 

Solo Fahir: Problem sa 

imamom u našem džematu 

traje već nekoliko godina. 

Mnogo prije nas, raniji džematski 

odbori su imali problema 

sa imamom. Ti problemi 

su bili različite prirode. 

Prije svega on nije poštovao 

niti uvažavao svoje saradnike. 

Sa zadnja 3 (tri) predsjednika 

džemata on ne komunicira, 

ne dozvoljava da mu se sugeriše, 

te je sebe smatrao iznad 

Džematskog odbora. Ta ista 

praksa u njegovom radu je 

nastavljena i kada je izabran 

novi Džematski odbor na 

čelu sa mnom. Svaki prekid 

saradnje sa novim Džematskim 

odborom nastao je kada 

smo na zahtjev MIZ-a Tešanj 

ukinuli honorar po mektepskim 

punktovima imamu 

isplaćivan nepravilno i nezasluženo. 

Shvatili smo da je 

imam prepreka razvoju našeg džemata. 

Izloženi strahu od mogućih incidenata, 

ali i poniženju koje nam priređuje imam, 

posljedice ovakvog stanja ispaštaju djeca 

jer ne pohađaju mektepsku pouku ali i 

džematlije koje ne žele da klanjaju za 

ovakvim imamom. 

Koje su vaše glavne zamjerke na 

rad imama? 

Solo Fahir: U odgovoru na prethodno 

pitanje rekao sam da je svim 

džematskim odborima bilo teško raditi 

Nažalost FTV 

je u našem 

slučaju bila 

neprofesionalna 

i nedorasla 

našem 

problemu. Od 

ukupno do 

sada 9 (devet) 

priloga samo 

je jedan bio 

objektivan. Svi 

ostali prilozi su 

bili jednostrani 

i uticali su na 

pogoršanje 

stanja. Time je i 

u našem slučaju 

FTV pokazala 

islamofobičnost. 

s njim. Međutim, treba reći da su probleme 

sa njim imale i brojne džematlije. 

Glavne zamjerke na njegov rad bile 

su zbog: 

a) narušavanja međuljudskih 

odnosa; 

b) loših rezultata u mektepskoj 

nastavi; 

c) zbog nasilja u radu sa djecom; 

d) nepoštivanja institucija IZ-e; 

e) propusta u radu i nedoličnog 

ponašanja; 

f) loše vođene evidencije džemata; 

g) nekorištenja cjenovnika vanrednih 

usluga imama; 

h) neodgovarajuće stručne spreme. 

Konkretno govoreći vrlo 

često je vrijeđao džematlije 

ružnim nadimcima, zatim 

vrlo često raznim prijetnjama, 

koje ne dolikuju jednom 

imamu. Pored toga naš 

džemat je sa jakom vjerskom 

tradicijom dugo godina, ali 

uprkos tome mi nemamo 

tradicionalni mevlud niti Še- 

hidski mevlud. Ostvaruje loše 

rezultate u učenju djece. Naš 

džemat je po rezultatima u 

mektebu među zadnjima na 

području tešanjskog džemata. 

Nije mu strano da djecu 

zlostavlja i da je dijete završilo 

na hirurgiji. Pored navedenog, 

on se toliko osilio da je 

sa mimbere govorio: “Ja sam 

vaš reis”. Ovo je samo dio problema 

zbog čega je Džematski 

odbor nezadovoljan radom 

ovog imama, a treba reći da 

svoje nezadovoljstvo njegovim 

radom je ranije izražavao i Glavni 

imam MIZ-a Tešanj. U nekoliko 

navrata izricane su mu odgojno-disciplinske 

mjere. Međutim, sve to nije 

bilo dovoljno za njega i kap je prelila 

čašu. Džematski odbor je većinom glasova 

izrazio nezadovoljstvo njegovim 

radom i pokrenuo prema MIZ-u Tešanj 

proceduru za njegovo razriješenje. 

MIZ Tešanj je prihvatio naš zahtjev 

i procedura za njegovo razriješenje je 

pokrenuta (28.02.2011god). 


12

Kako je tekao odgojno – disciplinski 

postupak protiv imama 

Ahmed ef. Omerbašića? 

Solo Fahir: Mi smo u Džematskom 

odboru izglasali nepovjerenje 

prema ovom imamu i uputili MIZ-e 

Tešanj, koji je jednoglasno prihvatio 

naš zahtjev i prvobitno mu ponudio 

3 (tri) prijedloga rješenja: a) Premještaj 

u drugi džemat; b) Nudilo mu se 

nekoliko plata unaprijed i da on sebi 

sam traži novi džemat; c) Disciplinska 

komisija. Imam našeg džemata 

je izabrao treće rješenje. Disciplinska 

komisija mu je oduzela Dekret 

za džemat Piljužiće. Nakon što je 

odbio da sprovede odluku Islamske 

zajednice dana 20.01.2012. god. od 

strane Rijaseta trajno mu je oduzet 

Dekret, zbog toga što je svojim negativnim 

djelovanjem unio razdor 

u džemat Piljužići i omeo rad organa 

IZ-e. Time je potvrdio naše ranije 

navode da on ne trpi i ne uvažava 

instituciju. Kako god nije trpio i 

poštovao džematske odbore, on danas 

tako isto ne poštuje ni MIZ-e 

Tešanj, ni muftiju ni Rijaset u BiH 

kao ni našeg vrhovnog poglavara, dr. 

Mustafu ef. Cerića. 

Federalna televizija uporno prikazuje 

da Ahmed ef. Omerbašić ima 

podršku džematlija, je li to tako? 

Solo Fahir: Tačno je da ga podržava 

jedan manji broj džematlija 

sa kojima on manipuliše. Riječ je o 

ženama i djeci koje on forsira i stavlja 

ispred sebe i na taj način zloupotrebljava 

iste. Sve to radi sa osobama 

koje nisu upućene u njegov nerad, sa 

osobama koje ne razumiju srž problema. 

Sramno je i za svaku je osudu 

način kako on to radi. U našoj 

BiH, to je dosad neviđeno da se na 

takav način isturaju žene i djeca i da 

se time šalje ružna slika o nama. Nikada 

se na ovakav neadekvatan način 

nije desilo da u ovako ozbiljan problem 

budu uključena i manipulisana 

djeca. U zadnjem prilogu FTV-e čak 

su djeca korištena kao taoci i organizacije 

za zaštitu prava djece bi trebale 

da reaguju i da osude ovakav čin. 

Kakva je po vama stvarna uloga 

Federalne televizije u cijelom ovom 

problemu? 

Solo Fahir: Nažalost FTV je u 

našem slučaju bila neprofesionalna i 

nedorasla našem problemu. Od ukupno 

do sada 9 (devet) priloga samo je 

jedan bio objektivan. Svi ostali prilozi 

su bili jednostrani i uticali su na pogoršanje 

stanja. Time je i u našem slučaju 

FTV pokazala islamofobičnost. Smatramo 

da nije bilo potrebe za tolikim 

brojem priloga kao i to da su oni bili 

huškački. Prvo su izvještavali o vehabizmu, 

a onda o umiješanosti politike. 

Tako da se može zaključiti da je uloga 

FTV-a bila kontraproduktivna, da nije 

doprinosila rješavanju problema, nego 

je samo dezinformisala kako domaću 

tako i širu javnost. Time je FTV izgubila 

svoj ugled i njihovo izvještavanje 

ne prihvata se ozbiljno. 

Jeste li optimista da će se ovaj 

problem u Piljužićima uskoro privesti 

kraju? 

Solo Fahir: Naravno, imamu je 

oduzet Dekret i on je završio svoju priču. 

Da je slušao glas razuma, da je slušao 

Džematski odbor, glavnog imama, 

U Piljužićima nema vehabija, 

FTV kroz priču o vehabizmu 

laže javnost 

FTV u svojim prilozima izvještava 

da vehabije pokušavaju preoteti 

džamiju u Piljužićima, je li to istina 

i ima li vehabija u vašem džematu? 

Solo Fahir: To nema veze sa našom 

realnošću. Kakve vehabije, to je 

samo izgovor, te se priča o vehabizmu 

koristi samo kao maska, jer to je 

muftiju i Rijaset do ovog problema ne 

bi ni došlo. Međutim, on je radio po 

svom hiru i umjesto da bude u društvu 

čestitih Allahovih robova, imama, hatiba, 

mualima, on je sebi za vođu izabrao 

šejtana prokletog i zato me čudi 

njegova nehumana uloga u svemu do 

sada, kao i to kako će se sve završiti. 

Naša obaveza je animirati džematlije 

da uzmu aktivno učešće u kreiranju 

povoljne situacije u džematu. U toku 

je sudski proces kojim se želi zabraniti 

pristup razriješenom imamu vjerskim 

objektima u džematu tako da se nadamo, 

uz Allahovu pomoć, da će se ovo 

brzo završiti. 

dana priča koja lahko prolazi i služi 

za razne zloupotrebe i manipuliranje. 

Priča o vehabizmu je pogodna 

da se optuži neko i da bude osuđen, 

ali i zato da se prikrije nerad. U 

našoj MZ-i u kojoj su prisutne sve 

političke stranke (SDA, SDP, BPS, 

SZBiH) jednoglasno je donešen stav 

da u Piljužićima nema nikakvih 

vehabija, sa čime su upoznate naše 

institucije vlasti. To je prava istina. 

Dakle FTV kroz priču o vehabizmu 

laže javnost, time nanosi štetu svim 

Bošnjacima. 


13

Politika i društvo 

Kuda ide Mostar 

Mostar je klju 

ljuč Bosne i Hercegovin ercegovine 

Određivanje statusa Grada 

Mostara najvažnija je 

politička tema u Bosni 

i Hercegovini. Ako se 

udovolji volji mostarskih 

Hrvata, Bošnjaci će teško 

opstati u ovom dijelu 

BiH. O ovoj važnoj temi 

za Saff piše Adis Zilić, 

profesor historije i vijećnik 

u Gradskom vijeću Grada 

Mostara 

Piše: Adis Zilić 

Neposredno 

N 

pred predstoje- 

Nće lokalne izbore ponovo je 

Naktualizirano pitanje statusa 

Grada Mostara zahvaljujući odluci 

Ustavnog suda, kojom je rečeno da pojedine 

odredbe nametnutog statuta Grada 

nisu ustavne. Odmah na početku ovoga 

teksta treba istaći da je po pitanju statusa 

Mostara Međunarodna zajednica 

učinila presedan u dosadašnjoj praksi, 

dopuštajući bosanskohercegovačkim 

sudovima preispitivanje odluke Visokog 

predstavnika. Bitna odlika intelektualca 

jeste da razmišlja i širi svoje misli, a odgovornost 

je utoliko veća ukoliko se radi 

o izabranom zvaničniku u Gradskom vijeću 

Grada Mostara, kao što je slučaj sa 

autorom teksta. Da bi čitaoci bolje razumjeli 

problematiku u gradu na Neretvi, 

nužno je u najkraćim crtama upoznati 

ih sa zbivanjima u proteklih dvadesetak 

godina. 

Visoki predstavnik Paddy Ashdown 

I pored teških razaranja, dvostruke 

agresije i velikih žrtava u Mostaru tokom 

rata, grad je odbranjen. Tokom mirovnih 

pregovora njegov status ugrađen je 

u Vašingtonski i Dejtonski mirovni sporazum. 

Poslijeratni Mostar imao je šest 

općina, te su ga kao takvog prihvatile 

zainteresirane strane kroz Prijelazni (tzv. 

Košnikov) statut. Tadašnje uređenje Gra- 

da Mostara dozvoljavalo je ravnomjeran 

razvoj svih nekadašnjih općina, bez 

ikakvih uvjetovanja. Najbolji primjer za 

to je bivša općina Sjever, sada Gradsko 

područje, nekada najuspješnija općina 

u BiH, a danas Gradsko područje 

koje se od 2004. godine 

više ne razvija. Bošnjaci 

su bez problema dolazili i na 

čelnu poziciju gradonačelnika 

ili dogradonačelnika na nivou 

Grada, zbog ustaljenog pravila 

rotacije svake dvije godine. 

Od 2004. godine stanje se 

mijenja nagore. Visoki predstavnik 

Paddy Ashdown nameće 

sadašnji statut Grada, 

koji nakon toga nikad nije 

usvojen u Gradskom vijeću. 

Nametnut je protivno političkoj 

volji Bošnjaka, uz iskazano 

nezadovoljstvo Hrvata. 

Krajnje je licemjerna izjava 

aktuelnog Visokog predstavnika 

Valentina Inzka, koju je 

dao prije nekoliko dana, kako 

nametnuti statut “nije prihvatila 

samo jedna stranka”. Pri 

tom je zanemario činjenicu 

da “samo jedna stranka” (radi 

se o SDA) okuplja oko sebe 

apsolutnu većinu biračkog 

tijela Bošnjaka u Mostaru. 

Ipak, sadašnji statut sprječava 

dominaciju jednog naroda 

nad drugim, što jasno stoji u 

njegovoj preambuli i on je, u 

biti, kompromis, što je i bio 

zaključak Vijeća za implementaciju 

mira. Posmatrano 

kroz prizmu mirovnih sporazuma, 

Mostar je postao dio 

rješenja, a ne problema. 

Kako je vrijeme odmicalo, 

od 2004. godine do 

danas, pokazalo se kako Međunarodna 

zajednica nije bila 

iskrena u svom odnosu prema 

Mostaru. Klub Hrvata 

u Gradskom vijeću pokreće 

2009. godine proceduru preko 

Kluba Hrvata u Domu 

naroda, u cilju izmjene statuta, 

želeći time osigurati 

svome narodu dominaciju 

nad Mostarom u političkom, 

ekonomskom i svakom drugom 

smislu. I Međunarodna 

zajednica ide u tom pravcu, 

želeći time riješiti tzv. hrvatsko 

pitanje u BiH. Stalno 

Stalno se, 

naime, provlači 

teza kako su 

Hrvati ugrožen 

narod u BiH, 

dok činjenice 

govore sasvim 

suprotno. Hrvati 

su, naprotiv, 

povlašten 

narod u BiH, što 

se jasno vidi 

iz slijedećeg: 

desetak 

procenata 

stanovništva 

BiH ima 1/3 

zastupnika 

u Vijeću 

ministara, 

zatim 1/3 u 

Domu naroda, 

te adekvatan 

broj zaposlenih 

u državnim 

institucijama. U 

svim državnim 

institucijama 

koje egzistiraju 

u Mostaru, 

apsolutna 

većina 

zaposlenih 

su Hrvati. 

Izgleda da je 

glavni problem 

„ugroženosti“ 

Hrvata taj što 

nemaju trećeg 

entiteta. 

se, naime, provlači teza kako su Hrvati 

ugrožen narod u BiH, dok činjenice govore 

sasvim suprotno. Hrvati 

su, naprotiv, povlašten narod 

u BiH, što se jasno vidi iz 

slijedećeg: desetak procenata 

stanovništva BiH ima 1/3 zastupnika 

u Vijeću ministara, 

zatim 1/3 u Domu naroda, 

te adekvatan broj zaposlenih 

u državnim institucijama. U 

svim državnim institucijama 

koje egzistiraju u Mostaru, 

apsolutna većina zaposlenih 

su Hrvati. Izgleda da je glavni 

problem “ugroženosti” 

Hrvata taj što nemaju trećeg 

entiteta. Na njihovu žalost, 

aktuelna ustavna rješenja 

potpisali su hrvatski politički 

predstavnici u Dejtonu. 

Predsjednik susjedne države 

g. Franjo Tuđman je u ime 

bh. Hrvata pregovarao i potpisao 

mirovni sporazum, što 

je, opet, priča za sebe i govori, 

u biti, o karakteru posljednjeg 

rata. 

Iz de facto stanja u de jure 

Nova eventualna izmjena 

statuta, ukoliko bi ga Visoki 

predstavnik opet nametnuo, 

novi “kompromis“ nakon 

već jednom uspostavljenog, 

bio bi jasan korak u pravcu 

stvaranja trećeg entiteta. Famozni 

treći entitet sa stolnim 

gradom postojao bi de facto, a 

onda je samo pitanje vremena 

kada i de jure. Pokazalo bi se 

time da je nametanje statuta 

od strane Visokog predstavnika 

2004. godine bio samo 

prvi korak u tom pravcu, a 

sada bi trebao uslijediti drugi 

i završni. Od Mostara bi se 

napravio novi Stolac, još veći 

“grad slučaj”. Kako bi izgledao 

“stolni grad”, najbolje 

govore trenutni nazivi ulica 

u njegovom zapadnom dijelu, 

koje nose imena “istaknutih” 

fašista iz Drugog svjetskog 

rata ili, npr., prijeteći vjerski 

simboli istaknuti na lokacijama 

sa kojih se istočni dio 


14

grada rušio i palio. Očito je da pitanje 

Mostara nije samo problem lokalne zajednice 

Bošnjaka jer od sudbine ovog 

grada zavisi i sudbina Federacije BiH, 

a time i države BiH, te je jasno zašto 

je samo Mostar, uz Brčko, bio u fokusu 

mirovnih pregovora, čime je postao 

zaštićen po postignutim sporazumima. 

Međunarodna zajednica se krije iza 

odluke Ustavnog suda, iako su odluke 

Visokog predstavnika lex spetialis. Prema 

tome, trebalo je braniti svoj dokument 

i istrajati u njegovoj implementaciji, 

a ne pozivati se na odluku Ustavnog 

suda. U odluci se Ustavni sud, također, 

poziva na promijenjene okolnosti u 

Mostaru u odnosu na 2004. godinu, 

što nikako nije tačno. I dalje imamo, 

npr., podijeljena javna preduzeća. U 

momentu kada Ashdown nameće statut, 

tvrdi da “politički organi na nivou 

Grada i gradskih općina do sada nisu 

uspjeli izvršiti ujedinjenje Grada Mostara 

u skladu sa navedenim Prijelaznim 

statutom, nego su, umjesto toga, iskoristili 

gradske općine u svrhu stvaranja 

paralelnih institucija i podjele Grada”. 

Iako je proteklo punih osam godina od 

nametanja Statuta, stanje se nije nimalo 

promijenilo nabolje. 

Klub Hrvata tvrdi da su Hrvati 

oštećeni jer svih šest gradskih područja 

daju po tri vijećnika. No, Gradsko vijeće 

Mostara ipak ima skoro duplo više od 18 

vijećnika, ukupno ih je 35. Zahvaljujući 

kompenzacionoj listi ublažava se razlika 

u broju stanovnika između pojedinih 

gradskih područja, pa tako ne daju 

gradska područja Jugozapad i Jugoistok 

po tri vijećnika, kako tvrde, nego sa Jugozapada 

dolazi devet, a sa Jugoistoka 

četiri vijećnika. Poređenja radi, sve sarajevske 

općine daju po sedam vijećnika u 

Gradsko vijeće, a nemaju kompenzacione 

liste kao Mostar, iako je, npr., omjer 

stanovništva između pojedinih općina 

u Sarajevu čak 3:1. Dalje, iz Hercegovačko-neretvanskog 

kantona u Dom 

naroda Federalnog parlamenta ulazi jedan 

Bošnjak i tri Hrvata. Takav omjer 

je zbog fiksno određenog broja delegata 

u Domu naroda Parlamenta FBiH po 

formuli 17 Bošnjaka, 17 Srba, 17 Hrvata 

i 7 ostalih. Ako bi se striktno poštovao 

omjer stanovništva u kantonu, trebala bi 

biti zastupljena dva Bošnjaka i dva Hrvata, 

ali to nije slučaj. 

Visoki predstavnik je nametnuo odluku 

kojom je ukinuo općine, jedinice 

lokalne samouprave, oštetivši time Bošnjake 

u Mostaru. Tako je direktno prekršen 

član 5 Evropske povelje o lokalnoj 

samoupravi, koju je usvojio i Parlament 

BiH, čime je ova povelja postala sastavni 

dio zakonodavstva BiH. Zbog toga se 

nameće pitanje ustavnosti odluke Visokog 

predstavnika o ukidanju općina 

prije nametanja statuta. 

Posmatrano sa lokalnog aspekta, 

Međunarodna zajednica ima dvostruke 

aršine prema Bošnjacima i Hrvatima. 

Uzet ćemo za primjer općine Žepče i 

Usora u Zeničko-dobojskom kantonu. 

Visoki predstavnik je, također, svojom 


15 

odlukom promijenio administrativne 

granice općine Žepče, pridodavši joj hr- 

vatska sela iz susjednih općina Maglaj 

i Zavidovići, čime je vještačkim putem 

stvorena većinska hrvatska općina. Općina 

Usora, koja uopće nema urbane 

sredine, izdvojena je iz općine Tešanj 

i dijelova općine Doboj-jug, čime je 

stvorena hrvatska općina sa nekoliko 

sela. Poređenja radi, obična mjesna zajednica 

u Gradskom području Stari 

grad Mostar ima više stanovnika od 

općine Usora. U BiH postoje općine sa 

1.000-2.000 stanovnika, a Bošnjaci u 

Mostaru nametnutom odlukom Visokog 

predstavnika ne mogu imati jedinicu 

lokalne samouprave, iako ih u tom 

gradu živi ca. 50.000. Izgleda da nas 

Međunarodna zajednica tretira poput 

nekih domorodaca u zemljama trećeg 

svijeta ili nam, možda, želi namijeniti 

sudbinu američkih Indijanaca sabijenih 

u rezervate. 

Da li Mostaru ponovo prijeti nova 

nametnuta odluka Visokog predstavnika, 

koja u perspektivi ponovo može 

biti ocijenjena neustavnom ili će stavljanje 

van snage aktuelnog statuta vratiti 

stanje prethodnog rješenja, koje je 

već ranije ocijenjeno ustavnim i koje su 

svojevremeno prihvatile obje zainteresirane 

strane. Evidentno je da Mostar 

nije grad samo jednog naroda, nego 

svih njegovih građana i takav treba i 

ostati. Na nama ostaje obaveza da se 

za takav Mostar borimo i na tom putu 

istrajemo.

Intervju 

Enes Hotić, autor dokumentarnog filma “Muslimani pod opsadom” 

Ljudi trebaju shvatiti da islam nije u muslimanima, 

Za samo tri dana, trailer 

dokumentarnog filma “Muslimani 

pod opsadom” u produkciji 

medijskog web portala Muslim - 

media pogledan preko 30.000 puta. 

Kao i za svaku drugu stvar, reakcije 

su različite. Filma “Muslimani 

pod opsadom” bit će dostupan 

široj javnosti za mjesec dana. 

Prije objavljivanja spomenutog 

filma razgovaramo sa Enesom 

Hotićem, autorom dokumentarnog 

filma “Muslimani pod opsadom” i 

urednikom www.muslim-media.org 


16 

Kako je nastao dokumentarni 

Kfilm “Muslimani pod opsa- 

Kdom’’? KHotić: Ideja o filmu izrodila se iz moje 

ljudske potrebe da dam svoj doprinos jednom 

pravednijem i sigurnijem društvu. Kažem 

“pravednijem’’ jer su muslimani Bošnjaci 

danas žrtve mnogobrojnih nepravdi, pa i one 

medijske, gdje se najčešće ne biraju sredstva niti 

načini putem kojih se naši predstavnici, na čelu 

sa reisu-l-ulemom, svakodnevno sataniziraju, 

omalovažavaju i pljuju. Pitam sebe, ali i vas: 

“Zaslužuje li to narod nad kojim je samo prije 

15-tak godina izvršen strašan genocid’’? Ovaj 

film tretira četiri vrlo kompleksne teme; tzv. 

vehabije, islamofobiju, terorizam i tekfir ideologiju. 

Ne želeći zaista da budem subjektivan, 

smatram da je ovo prvi film koji studiozno 

pristupa ovako osjetljivim temama, držeći se 

pritom daleko od favoriziranja bilo koga i čeka. 

Cilj nam je da u ovom filmu iznesemo argumente, 

a na gledateljstvu je da donese konačni 

sud. O tzv. novim muslimanima ili “vehabijama’’, 

imali smo priliku slušati od drugih, ali ne 

i od ljudi koji su u našem društvu etiketirani 

kao takvi. S obzirom da mišljenja i stavovi ovih 

ljudi na svijet i dešavanja oko sebe, do sada 

nisu imala priliku da u ovdašnjem medijskom 

prostoru budu popularizirana, ovo je ujedno i 

prva prilika putem koje ćemo se upoznati sa 

ovim, priznat ćete, javnosti još uvijek nedovoljno 

poznatim ljudima. Islamofobija je, rekao 

bih “groznica 21. vijeka’’, koja se svakodnevno 

potvrđuje na svjetskoj sceni, ali nažalost i na 

našim prostorima. Kada se kao rezultat islamofobije 

na našim prostorima desi krvavi epilog, 

oličen u, recimo, ubistvu Magdija Dizdarevića,

i urednik www.muslim-media.org 

nego su muslimani u islamu 

onda se tome jednostavno ne pridaje neki poseban 

značaj. Takve stvari se guraju pod tepih 

u našem društvu. Jeste li možda imali priliku 

na ovdašnjim televizijama pogledati ijednu 

emisiju koja je bila posvećena ovom svirepom 

događaju? Zašto ne govoriti o ovim stvarima? 

Nije li to obaveza svakog čestitog čovjeka, bez 

obzira kojoj konfesiji on pripadao? Nepravda 

je nešto što nas sve zajedno isto boli, bez obzira 

na vjersku i svaku drugu pripadnost - barem 

bi tako trebalo da bude.Kada je riječ o terorizmu, 

siguran sam da se na primjerima te 

pošasti najjasnije uviđaju dvostruki standardi. 

Pa, recimo, kada neko poput Braivika počini 

terorističko djelo i javno, u svome manifestu, 

kaže kako je to uradio u ime kršćanstva kako bi 

spriječio navalu islama, onda se tako nešto ni u 

jednom mediju neokarakteriše kao “kršćanski 

terorizam’’, nego se slučaj istog “riješi’’ na način 

što se dotična osoba proglasi kao “lud’’. S druge 

stane, kada neko poput Mevlida zapuca po 

Sarajevu i na taj način zabije nož u leđa svim 

Bošnjacima muslimanima, onda se njegovo 

nedjelo na sva zvona eksploatiše kao “napad 

vehabija’’. Kako samo bombastično ovakvi i 

slični naslovi zvuče... Evo sav sam se naježio... 

O čemu nam ovakvi i slični primjeri govore, 

osim o dvostrukim aršinima? Treba li neko da 

bude lud, pa da ne zapazi sve ovo? Naravno, u 

filmu smo progovorili i o tekfir ideologiji koja 

služi kao savršen repromaterijal islamofobima, 

kako bi potkrijepili svoje teorije o nekim novim 

i opasnim muslimanima, tzv. vehabijama, 

bijeloj el-kaidi, selefijama, te IZ Bošnjaka koja 

podržava ove ljude. Cilj nam je ukazati da i 

među muslimanima postoje delikventi, ali da 

su oni pojedinci ili manje skupine, te da nema 

niko pravo da stavlja znak jednakosti između 

muslimana i takvih nečasnih pojedinaca, što se 

upravo najčešće dešava. Ljudi trebaju konačno 

shvatiti da islam nije u muslimanima, nego su 

muslimani u islamu. 

Ko je finansirao ovaj film? 

Hotić: Film je finansiran sa jako skromnim 

budžetom. Otpočeli smo rad na filmu 

sa vlastitim sredstvima, da bi nam se ubrzo, 

nakon što su uvidjeli ozbiljnost i korist jednog 

ovakvog projekta, pridružili i pomogli Bošnjaci 

iz dijaspore. Ovom prilikom dugujem veliku 

zahvalu mome prijatelju pj j Elviru Bajraktareviću 

koji je trenutno nastanjen u Švedskoj, a koji je 

pokazao veliku požrtvovanost kada je u pitanju 

promidžba ovog projekta. Naravno, zahvaljujem 

se i svim učesnicima filma, ljudima koji su 

govorili u filmu, bez kojih ovaj film jednostavno 

ne bi ugledao svjetlo dana. Veliku tehničku 

podršku film je imao od strane ljudi koje ovom 

prilikom moram spomenuti, gospodina Danijala-Anesa 

Karabegovića i Elvira Čolakovića. 

Kakve su reakcije na film “Muslimani 

pod opsadom’’? 

Hotić: O reakcijama na film 

još uvijek ne mogu govoriti, jer 

film još uvijek nije dostupan široj 

javnosti, ali mogu govoriti o 

reakcijama na trailer koji je dostupan 

na youtube. Za samo tri 

dana, trailer je pogledan preko 

30.000 puta. Kao i za svaku drugu 

stvar, reakcije su različite. Postoje 

bh. portali koji su ovu vijest 

prenijeli na profesionalan i realan 

način, ne pokušavajući praviti 

bilo kakve konstrukcije u vezi 

s tim. Naravno, ni ovoga puta 

nije izostala očekivana rekacija 

od strane određenih medijskih 

kuća i portala iz bh. manjeg entiteta. 

Treći dan po objavljivanju 

trailera, osvanuli su naslovi tipa: 

“Šokantno - Propagandni 

dokumentarac Islamske 

zajednice BiH. Reis Cerić 

brani vehabije!’’ - u kojima se 

tvrdi kako su “Islamska zajednica 

u BiH i njen poglavar 

Mustafa Cerić pokrenuli propagandnu 

kampanju čiji je 

cilj da ‘nove muslimane’, kako 


17 

Ono što je 

također 

interesantno, 

jeste i činjenica 

da smo već 

treći dan po 

objavljivanju 

trailera, imali 

nekoliko poziva 

iz Banjaluke, 

od strane 

EUFOR-a, gdje 

su predstavnici 

istih izrazili 

veliku želju 

da se njihovi 

pretpostavljeni 

sastanu 

sa nama i 

razgovaraju 

o Muslim- 

Mediji i filmu 

“Muslimani pod 

opsadom”. 

Cerić naziva vehabije, predstavi 

kao bolji 

deo muslimanske populacije i kao neodvojivi 

deo verske organizacije koja predstavlja 

muslimane u BiH!” Šta kazati na 

ovakve stvari? Jako maštovito… Naravno da 

su ovo nebuloze, te da IZ, kao i reis efendija 

nemaju nikakve veze sa ovim filmom, u 

smislu inicijative, koncepta, te davanja bilo 

kakvih smjernica vezano za film i sl. Ono 

što je također interesantno, jeste 

i činjenica da smo već treći dan 

po objavljivanju trailera, imali 

nekoliko poziva iz Banjaluke, 

od strane EUFOR-a, gdje su 

predstavnici istih izrazili veliku 

želju da se njihovi pretpostavljeni 

sastanu sa nama i razgovaraju o 

Muslim-Mediji i filmu “Muslimani 

pod opsadom”. Bilo nam 

je veoma drago što smo ovakvim 

filmom pridobili pozornost i 

ljudi koji nisu državljani BiH... 

Naravno, pristali smo na jedan 

takav razgovor, objasnivši im pritom 

našu standardizaciju takvih 

susreta, a koja se ogleda u tome 

da se isti u potpunosti zabilježe 

kamerom, te postave na internet, 

i na taj način daju na uvid 

široj javnosti, jer naša je vodilja 

TRANSPARENTNOST. Istog 

dana su nas ponovo kontaktirali 

iz EUFOR-a, objasnivši nam 

kako im je žao jer kapetan 

koji se trebao sastati sa nam, 

jednostavno u ovom momentu 

nije u mogućnosti... 

www.muslim-media.org gdje bi se svi naši filmovi mogli naći. 

O 

Muslim-mediu čini nekoliko entuzijasta 

koji žele da pruže svoj doprinos 

vaj film je projekat medijskog 

web portala Muslim-media. Za na polju afirmacije svih društvenih 

veoma kratko vrijeme ovaj portal je vrijednosti. Čovječanstvo je danas zapalo 

u moralnu krizu kojoj se nažalost 

uradio veliki broj kvalitetnih medijskih 

projekata čime je zaslužio privlačenje 

ogromne pažnje javnosti. multimedijalni pristup, praveći kratke, 

ne nazire kraj. Naša je želja da kroz 

Recite nam nešto više o ovom portalu? 

određene pojave u društvu, te da na 

kao i duže video-uratke, elaboriramo 

Hotić: Muslim-media je plod dugogodišnje 

videoprodukcije Omladinskog šenje. Neki naši video-klipovi su sarka- 

iste pružimo svojevrstan odgovor - rje- 

kulturnog centra “Atis” iz S. Mosta, stični i ironični, jer cijenimo da je takav 

pristup stvarima u određenim situ- 

koji je u saradnji sa Fondacijom “Zlatni 

ljiljan”, napravio dokumentarni acijama najadekvatniji. Našim radom 

film koji govori o jednoj od najboljih ne ostvarujemo lični profit, s toga sve 

brigada Armije BiH, 505. bužimskoj donacije koje eventualno primimo, bit 

viteškoj udarnoj brigadi, a koji je do će utrošene isključivo u projekte koje 

sada prikazan u nekoliko zemalja širom 

svijeta. Nakon određenog vre- 

pozivamo sve one koji smatraju da na 

realiziramo. Naravno, ovom prilikom 

menskog perioda, osjetili smo potrebu bilo koji način mogu biti od koristi 

da našu videoprodukciju podignemo jednom ovakvom projektu, da nam se 

na “viši level”, te smo smatrali da bi jedan 

od koraka u tom pravcu, upravo promicanju istinskih vrijednosti, kako 

pridruže, te da budu dio našeg tima u 

bio osnivanje i podizanje jedne zasebne 

stranice www.muslim-media.org bilo 

bi nam svima naše zajedničko sutra 

bolje.

Kolumna 

Borba za opstanak 

Učenjem protiv genocid enocida 

SDP-ov udar na školstvo 

istovremeno je udar na 

bošnjačke nacionalne 

interese, i na ona 

najsvjetlija osjećanja koje 

Bošnjak danas nosi, a 

koja proizilaze iz nagona 

da se trauma genocida 

prevazilazi podizanjem 

djece. Ono što su nam bili 

borci prije desetak godina, 

danas su nam nastavnici 

i profesori, jer su oni 

kormilari te naše nade u 

pravednije sutra 

Piše: Fatmir Alispahić 

Štrajk prosvjetnih radnika u 

Federaciji ogolio je suštinu 

nenarodne i lafinaške vlasti 

koju predvodi SDP. U ime lažnih 

reformi i fraza o socijalnoj pravdi, 

SDP je nakon deset godina ponovo 

dobio povjerenje bošnjačkih birača, 

da bi se kao i prošli put ispostavilo 

da se radi o jednoj kriminogenoj 

strukturi kojoj programska obećanja 

služe samo za prevaru. A narod 

je zaboravio kako je taj SDP vladao 

prije deset godina, da se i tada sva 

vladavina svela na politikanstvo, 

po kome je dovoljno izmišljati tzv. 

islamski terorizam da bi nosio lentu 

“reformiste”. Tadašnja SDP-Alijansa 

je toliko bila uvjerena u svoju vječnost, 

da se maksimalno opustila u 

vrijeđanju svojih birača, dakle, Bošnjaka, 

koji su odjednom saznali da 

je Armija RBiH leglo “terorista”, da 

su omiljeni generali, poput rahmetli 

Alagića, možebit ratni zločinci, kao 

što je i Ratko Mladić, da se demokrata 

postaje tako što se javno bori 

sa ukidanje “selama u Maglaju”, za 

zabranu predstave “Hasanaginica”, 

ili tako što se u selima oko Gračanice 

i Lukavca, u svečanom mimohodu, 

oko džamija pronose pečena 

krmad na ražnju, sve u slavu nove, 

krmeće demokratije. Dogodilo se 

mnoštvo sličnih gafova te navodne 

reformističke vlasti, iz čega se vidjelo 

da ta vlast neće ništa drugo 

ni raditi do li se baviti omalovažavanjem 

Bošnjaka. Ali, Bošnjaci su 

tada imali nekoliko medija u kojima 

su kritički sasijecani ovi izljevi 

islamofobijskog šovinizma, tako da 

je ta nenarodna vlast već 

2002. godine zbačena sa 

ranjenih bošnjačkih leđa. 

Nakon što se dogodilo gašenje 

nekoliko patriotskih 

medija (Ljiljan, Walter), 

realizirana je unutarnja 

okupacija Federalne tv od 

strane velikosrpskih i velikohrvatskih 

plaćenika, 

usljed čega su Bošnjaci 

postali žrtve indoktrinacije 

koja je rezultirala zaboravom 

onoga što se moralo 

pamtiti, kako se više 

nikad ne bi dogodilo da 

Bošnjaci glasaju za SDP. 

Kao što velikosrpska ideja 

genocida nije doživjela 

svesrpsku osudu, pa i danas 

živi i djeluje, tako ni 

SDP-ovska ideja progona 

Bošnjaka nije doživjela 

bošnjačku osudu, pa je 

postala politički standard, 

nešto što se smatra demokratskom 

vrlinom. S obzirom da je SDP podršku 

međunarodnog faktora, te 

Beograda i Zagreba, zavrijedio 

samo svojim antibošnjačkim opredjeljenjem, 

time nije bio u obavezi 

da pokazuje senzibilitet za socijalna 

ili antikorupciona pitanja. Dovoljno 

je osmotriti nepotizam tog premijera 

Nikšića, lidera im Lagumdžije, 

a da ne redamo sve druge SDP-ove 

funkcionere, njihove kriminalne i 

familijarne mreže. U tom uvjerenju 

SDP-ovih funkcionera, da je važna 

podobnost, a ne sposobnost, da je 

važno služenje islamofobijskom fašizmu, 

a ne služenje bh. građanima 

i narodima - nalazi se odgonetka na 

uzroke i posljedice štrajka prosvjetnih 

radnika u Federaciji, a poglavito 

u Tuzlanskom kantonu. 

Samo glupost, 

zloba, 

siledžijstvo, 

primitivizam 

mogu izroditi 

plan da se 

prosvjetnim 

radnicima plate 

umanje za 6,5 

odsto, a i onako 

su mizerne. 

Svjetionik znanja 

Prije desetak godina SDP-ov 

premijer Federacije je borce Armije 

RBiH nazvao “falangistima”. Potom 

je lider SDP-a borce Armije RBiH 

uporedio sa četničkom ruljom koja 

je u Banjoj Luci kamenovala i ubila 

Murata Badića. Zatim je SDP-ov guverner 

Tuzlanskog kantona poručio 

borcima Armije RBiH da 

će ostvariti svoja socijalna 

prava – ali u panjevima. 

Borci su u znak protesta u 

traktoru dovezli stotinjak 

panjeva i ostavili ih pred 

zgradom kantonalne vlade. 

A borci su tada bili važniji i 

priznatiji nego što su sada. 

Jer, tada su još bile svježe 

ratne rane i boračke zasluge 

za odbranu BiH. Zamislite 

onda kakva je drskost zjapila 

iz ovih SDP-ovih funkcionera, 

kad su se usudili 

tako javno vrijeđati borce! 

Očito je da su se osjećali 

važnijim od zakona i od 

patriotskih osjećanja, s obzirom 

da je SDP od Kruga 

99 proglašen za – vlast koja 

nema alternative. Naravno, 

srpskim i hrvatskim nacionalistima 

i ne treba ništa 

drugo do li vlast koja će u 

njihovo ime vrijeđati i minorizirati 

Bošnjake. Kako jučer, tako i danas. 

Iako štrajk prosvjetnih radnika 

ne nosi etnonacionalne predznake – i 

dobro je što je tako – činjenica je da 

su njime najviše pogođeni bošnjački 

prosvjetari i bošnjački učenici. Ne 

može se izbijeći taj prizvuk kontinuiteta 

u SDP-ovom ugrožavanju važnih 

bošnjačkih interesa, bilo da se radi o 

dopuštanju ekonomske kolonizacije 

ovog frtalja bh. teritorije, od strane 

velikohrvatskih firmi, ili o oblicima 

kulturne minorizacije znakova bošnjačkog 

identiteta. Nemanje senzibilnosti 

za probleme obrazovanja, 

kao najosjetljivijeg područja društvene 

zbilje, samo potvrđuje pretpostavke 

da SDP-om upravljaju tuđinski 

interesi, s ciljem rastakanja Bosne i 

Bošnjaka. 


18

Kao što su prije desetak godina 

borci bili posljednje mjesto na 

kome se smije pokazati bahatost, 

tako su to danas prosvjetni radnici, 

s obzirom da se, u Bošnjaka barem, 

iskristalisalo uvjerenje kako naša 

djeca bez dobrog obrazovanja nemaju 

nikakve šanse, ni u Bosni, ni 

izvan Bosne. Hrvatsko dijete se uvijek 

može konektovati na nacionalni 

kontinent, na mrežu katoličkih škola, 

dobrotvornih udruga i fondacija, 

a tako je i sa srpskom djecom. Bošnjačka 

djeca nemaju taj kontinent i 

jedino se mogu uzdati u znanje koje 

steknu i koje će im valjati na tržištu 

rada. U protivnom, završavat će kao 

sezonski radnici po Širokom Brijegu. 

U Bošnjaka je oprisutnjen taj osjećaj 

izoliranosti, getoiziranosti, zbog 

čega mnogi roditelji grčevito traže 

izlaz, pa pristaju na razbošnjačenje 

sebe i svoje djece. Ogromna većina, 

pak, nastoji djeci objasniti važnost 

škole, jer je školovanje jedina preostala 

nada, i za roditelje, i za djecu. 

Dobar inžinjer, zubar, informatičar, 

električar, uvijek će naći posla, makar 

i izvan Bosne, ali neće biti konjušar 

srpskim i hrvatskim šovinistima. 

Otud škola u Bošnjaka ima 

znatno važnije mjesto nego što bi to 

trebalo, jer se oko škole vrte bezmalo 

svi planovi i sva nadanja za našu djecu. 

Zato je SDP-ov udar na školstvo 

istovremeno udar na bošnjačke nacionalne 

interese, i na ona najsvjetlija 

osjećanja koje Bošnjak danas nosi, a 

koja proizilaze iz nagona da se trauma 

genocida prevazilazi podizanjem 

djece. I drugi narodi imaju djecu, ali 

u zapadnoj demokratiji imaju i kerove, 

kao zamjenu za djecu, imaju i 

istospolne brakove u kojima 

se uzgajaju kanarinci, 

dok u Bošnjaka i brakovi, 

i djeca, i obrazovanje djece, 

imaju važnost nacionalnog 

opstanka i zanavljanja 

života koji je gušen 

u genocidu. Nama je i do 

djece, i do njihovog odgoja, 

stalo više nego drugim 

narodima, jer u tome vidimo 

dokaz o svome životu. 

Hiljade naših očeva i majki 

su pobijeni i protjerani, 

a hiljade djece je ostalo 

nerođeno zbog genocida 

kojim se htio, i kojim se 

hoće, zatrijeti život u Bošnjaka. 

Samo zlobna ili ishitrena 

misao može nam zamjeriti 

što obnavljamo džamije, kao svjetionike 

našeg opstanka, i što u podizanju 

djece vidimo više značenja nego 

drugi narodi, jer su naša djeca dokaz 

da smo opstali, i da će nas biti. 

Ova značenja proizilaze iz kolektivne 

svijesti žrtve genocida, koja nema 

drugog načina da zadovolji osjećaj za 

pravdu, nego tako što će obnavljati 

porušeno, i kad se radi o džamijama, 

i kad se radi o potomstvu. Mi otprilike 

znamo koliko nas je pobijeno i 

protjerano, ali nikad nećemo saznati, 

a hoćemo osjećati, koliko nas je 

nerođenih, neuspravljenih, neojačalih... 

Zamislimo samo gdje bi prelijepoj 

Palestini bio kraj da na njenoj teritoriji, 

u njenom domaćinstvu, nije 

silom umetnuta sintetička država 

Izrael?! I gdje bi nama bio kraj da je 

Bosna i Hercegovina nastavila renesansu 

koja je započela Olimpijskim 

igrama 1984. u Sarajevu? Sve ono 

U ime lažnih 

reformi i fraza 

o socijalnoj 

pravdi, SDP je 

nakon deset 

godina ponovo 

dobio povjerenje 

bošnjačkih 

birača, da bi se 

kao i prošli put 

ispostavilo da 

se radi o jednoj 

kriminogenoj 

strukturi kojoj 

programska 

obećanja 

služe samo za 

prevaru. 

što bismo bili, a što nismo, 

treba računati u žrtvu genocida! 

Kao što u žrtvu genocida 

računamo sve svoje 

silom preseljene ljude! 

Ruke u vatri 

Po izreci da sit gladnom 

ne vjeruje, danas mnogi ne 

mogu razumjeti kako narod 

koji je bio žrtvom genocida 

drukčije vidi vrijeme 

i prostor, jer se oba pojma 

rasprostiru i izvan ovih 

života, a naročito izvan 

prostora na koji su trenutno 

stjerani Bošnjaci. Sama 

činjenica da više od pola 

Bošnjaka, prostorno, živi u svijetu 

uspomena, u Višegradu, u Prijedoru, 

u Trebinju, kazuje da ovaj narod gleda 

i izvan onoga gdje trenutno jeste. 

Možda bi neko ko je imao ruku, pa 

je više nema, mogao razumjeti kako 

je to pripadati narodu kojeg je bilo, 

pa ga sada nema, za tu jednu ruku, 

ili više. Neovisno od toga kako nas 

drugi vide, mi sebe sve ubjedjivije 

vidimo u svjetlu onoga što jesmo, a 

ne onoga što bi drugi htjeli da nismo. 

Očekivanja da je poslije genocida 

moguće živjeti kao da se ništa 

nije dogodilo – jalova su, ponajprije 

jer nas okružuje genocidna realnost, 

koja nas stalno podsjeća da nam je 

namijenjen status bivšeg naroda. U 

ime otpora prema poniženju nestanka, 

u Bošnjaka se javlja poseban odnos 

prema budućnosti, koja je jedina 

kadra izmijeniti nepravde sadašnjice. 

Bošnjačka djeca - odgojena, obrazovana, 

samosvjesna - čine tu viziju že- 


19

ljene satisfakcije. Udariti na tu našu 

djecu, znači udariti na bošnjačku 

nadu u opstanak i u pravdu. Ono što 

su nam bili borci prije desetak godina, 

danas su nam nastavnici i profesori, 

jer su oni kormilari te naše nade 

u pravednije sutra. 

Samo glupost, zloba, siledžijstvo, 

primitivizam mogu izroditi plan da 

se prosvjetnim radnicima plate umanje 

za 6,5 odsto, a i onako su mizerne. 

Kako je uopće toj SDP-ovoj 

vlasti moglo naumpasti da svoju nesposobnost 

namiruje tako što će staviti 

ruku u džep onima koji obrazuju 

našu djecu? Ovo je stavljanje ruke 

u vatru, jer je budućnost naše djece 

posljednje mjesto koje smije biti 

napadnuto. A da se radi o napadu, 

govori podatak da su sindikati obrazovanja 

mjesecima prije upozoravali 

SDP-ovu vlast da neće ustuknuti u 

odbrani svojih prava, i da će rezultat 

biti štrajk, u kome će najveći gubitnici 

biti učenici. Bahatost sa kojom 

je SDP-ova vlast odbacila ova upozorenja 

pokazuje da su oni namjerili 

da pokradu nastavničke plate i da ih 

uopće ne zanimaju posljedice. Vrhunac 

SDP-ovog barbarizma je izjava 

jednog visokog dužnosnika koji je 

zaprijetio prosvjetarima da će biti 

otpuštani s posla, ako budu štrajkovali, 

a da će na njihovo mjesto biti 

dovođeni ljudi sa biroa za zapošljavanje. 

Ne viđosmo da je iko reagirao 

na tako skandaloznu prijetnju, 

zapravo iznudu, koja ruši postulate 

pravnog i demokratskog poretka, 

jer legitimira političko nasilje kao 

princip rada. Helsinški komitet, kao 

filijala SDP-a, naravno šuti! Ta kriminalna 

prijetnja proizilazi iz istog 

osjećanja svemoći iz kojeg je borcima, 

koji traže socijalna prava, poručeno 

da će ih dobiti u panjevima, 

što znači da SDP-ova vlast nije promijenila 

ni ćud, ni dlaku, 

kada je riječ o vrijeđanju 

stubova našeg nacionalnog 

ponosa, jučer oličenog 

u borcima, a danas u 

prosvjetarima. 

Čini se da ni ratna vre- 

mena opsade, granatiranja 

i snajperisanja nisu imala 

tako isprekidanu školsku 

godinu u kojoj je pored 

kontinuiteta u nastavi, 

poljuljan i autoritet škole, 

Znaju li te SDPove 

štetočine 

da prosvjetni 

radnici imaju 

dušu, da 

imaju ponos, 

i da kvalitet 

njihovog rada 

ovisi od stupnja 

poštovanja koje 

im iskazuje 

društvo? 

kao najvažnije ustanove u dječijim 

životima, za koju se ispostavlja da 

može, a i ne mora raditi. Nakon 

raspusta, došao je prisilni raspust 

zbog vremenske nepogode, a nakon 

sedam dana škole, još sedam ili 

više dana prisilnog raspusta, zbog 

štrajka. Razmišljaju li ti SDP-ovi 

dunđeri koliko će teško biti ponovo 

uozbiljiti učenike i ubijediti ih 

u autoritet škole? Na šta li će ličiti 

nastava kad krenu junske nadoknade? 

Znaju li te SDP-ove štetočine 

da prosvjetni radnici imaju dušu, 

da imaju ponos, i da kvalitet njihovog 

rada ovisi od stupnja poštovanja 

koje im iskazuje društvo? A ovo 

društvo, koje su uzjahali 

SDP-ovci, sa svojim jadnim 

satelitima, definitivno 

nema poštovanja prema 

onome što je našem 

narodu najvažnije – prema 

djeci. Jer da razumiju, 

ovo što ne razumiju, nikada 

im ne bi naumpalo da 

kradu pare od prosvjetnih 

radnika i da tako vrijeđaju 

ljude koji uče našu djecu i 

grade našu budućnost. 


20

Reportaža 

Prođoh Hercegovinom kroz gradove - Kupres 

Malobrojna bošnjačka populacija 

sa Visoke ravnine 

Život Bošnjaka u 

Piše: Ezher Beganović 

Hercegovini, naročito 

Kupres 

K 

je jedan od najljepših 

na onim dijelovima Kgradova u Bosni i Herce- 

Hercegovine gdje Kgovini. U pjesmi Kupres je 

“visoka ravnina“, mjesto sa prelijepim 

su Bošnjaci danas 

Kupreškim poljem koje je dugačko 

apsolutna manjina 

24 a široko 10 kilometara. U samom 

prikrajku podugačkog i poširokog Kupreškog 

polja, u džepu planine Plaze- 

odvija se daleko od 

medijske pozornice. nice i na 1.200 metara nadmorske visine 

smjestio se maleni gradić Kupres. 

Mostarski muftija Seid U ovom gradu danas živi oko 2.600 

ef. Smajkić nedavno stanovnika (prema popisu iz 1991. 

god. u općini Kupres živjelo je oko 

je upozorio javnost da 12.000 stanovnika), i to uglavnom hrvatske 

nacionalnosti. Kupres se nalazi 

se bošnjačko biće u 

u Kantonu 10 (tzv. Hercegbosanska 

Hercegovini postepeno županija), a općinske vlasti predvodi 

topi i da sve ide u 

HDZ. Prije agresije na BiH u ovom 

gradu živjelo je oko hiljadu Bošnjaka, 

pravcu brisanja tragova a danas ih ima tek 160. Ratna dešavanja 

su ostavila trag i na Kupres koji 

bošnjačke egzistencije 

je od prijeratne jake privredne sredine 

uopće. Od ovog broja danas postao neperspektivna općina. 

krećemo Hercegovinom Građani Kupresa danas žive od sječe 

šume, stočarstva i turizma. Kupreški 

kroz gradove, u posjetu kraj prati trend nezaposlenosti i naglog 

bošnjačkim zajednicima. iseljavanja stanovništva a pogotovo 

mladih, što je naročito primjetno kod 

Prvo smo svratili u hrvatskog puka. Mladi kupreški Hrvati 

konstantno napuštaju Kupres i nase- 

Kupres 

ljavaju se u Hrvatskoj. 

Bošnjaci u Kupresu, osim malobrojnosti, 

imaju niz drugih problema. Kao i u 

drugim povratničkim bošnjačkim sredinama 

u Kupresu se o Bošnjacima jedino brine 

Islamska zajednica koju u ovom gradu 

predvodi vrijedni imam Miralem ef. Duzen. 

Efendija Duzen ujedno ima najviše 

informacija o životu Bošnjaka u Kupresu. 

Zato smo Miralem efendiju Duzena odabrali 

sa sagovornika. Razgovor počinjemo 

o vjerskom životu bošnjačke zajednice u 

Kupresu. “Jedina vedrina za povratnike 

Bošnjake Kupresa predstavlja IZ BiH, institucija 

koja nikada nije zaboravila Bošnjake 

i brigu o njima. Mi smo džemat koji je 

u sastvu Medžlisa IZ-e Bugojno i pripadamo 

Travničkom muftijstvu. Sa masovnijim 

povratkom Bošnjaka Medžlis IZ-e Bugojno 

je zajedno sa povratnicima Bošnjacima 

iznova organizirao džemat. Odmah po uspostavljanju 

organizacije džemata krenulo 

se u obnovu vjerskih objekata i vjerskog života. 

Odmah smo krenuli u obnovu dvije 

porušene džamije, jedne u gradu a druge u 

selu Kute. Malobrojni bošnjački povratnici 

nisu u stanju finansirati džemat tako da je 

tu ulogu preuzeo Medžlis IZ-e Bugojno. 

Važno je napomenuti da su se uz pokretanje 

inicijative o ponovnom uspostavljanju 

vjerskog života od strane Medžlisa, u obnovi 

džamija najviše isticala dva pojedinca: 

u gradu hadžija Mandžuka Muhamed sa 

svojom hanumom hadžinicom Fazilom, a 

u selu Kute Džemil Ugarak sa svojom obitelji 

i svojom firmom koji su inače vakifi i 

na drugim stranama a inače vuku korijene 

iz Kupresa”, kaže na početku našeg razgo- 


21

Bošnjački kosibaša na takmičenju kosaca na Kupreškom polju 

vora efendija Duzen te nastavlja 

dalje. “Džemat Islamske zajednice 

počeo je sa radom 2000. 

godine. I do sada funkcioniše 

na način jedan imam dvije 

džamije (u selu Kute za mjesec 

ramazan bude angažiran teravih 

imam), mektebi u gradu i 

u selu Kute (dva punkta). Broj 

upisane djece u mektebu je 13 

(10 u gradu, 3 u selu Kute). 

Razlog zbog nejednakog broja 

djece koji pohađaju vjeronauk i 

upisane djece u mekteb je zbog 

faktora udaljenosti kućanstava 

od džamija, a ta djeca koja nisu 

upisana u mekteb svoje znanje 

o islamu nadopunjuju kroz sate 

vjeronauke. Odaziv na mektepsku 

nastavu je 70 posto, a razlog 

je što je ovo stočarski kraj i ovdje 

djeca još uvijek pomažu u 

privređivanju za svoja kućanstva, međutim 

mi se trudimo da to nekako nadomjestimo 

İnače vjerski život se nadopunjuje i 

time što u sklopu JU Radio Kupres imamo 

termine petkom u jutarnjim satima, 

emisiju posvećenu islamu vodim ja”. Nakon 

vjerskog života zamolili smo efendiju 

Duzena da nam objasni od čega žive bošnjački 

povratnici. “Svi građani Kupresa teško 

dolaze do posla a naročito povratnici. 

Većina Bošnjaka živi na selu gdje se bave 

stočarstvom i poljoprivredom. Kupres je 

inače stočarski kraj koji se nalazi na visoravni 

na 1.200 m nadmorske visine, predio sa 

Naša bošnjačka 

djeca idu 

zajedno sa 

većinskom 

hrvatskom. 

Diskriminacije 

u školama 

nema osim što 

nema ni jednog 

uposlenog 

Bošnjaka i što 

se nastava 

odvija po 

hrvatskom planu 

i programu i 

što je sve u 

znaku katoličke 

ideologije i 

ikonografije 

(križevi u 

učionicama). 

puno pašnjaka pa je pogodan 

za uzgoj ovaca i krava. Također 

to je i turističko mjesto sa 

jako dobrom infrastrukturom 

za zimski turizam, što također 

utiče na dodatnu zaradu pa i 

samih povrtanika Bošnjaka. 

Jedan manji broj naših povratnika 

pokušava zaraditi za 

život u turizmu. U gradskoj 

zoni uglavnom žive povratnici 

koji su penzioneri. Kada je u 

pitanju uposlenost Bošnjaka u 

javnim ustanovama onda je situacija 

sljedeća. U Policiji rade 

dvojica Bošnjaka kao i u Općini, 

a od tog broja samo je jedan 

nastanjen u Kupresu, tako da 

taj broj oslikava najbolje stanje 

zaposlenosti. 

Dužnost imama 

u Kupresu 

obavljam sedam i po 

godina i u tom vremnu 

nijedan Bošnjak ili Bošnjakinja 

se nisu zaposlili. 

Inače zaposliti Bošnjaka u 

javne ustanove u Kupresu 

je jednostavno nemoguće. 

Nažalost, općinska HDZ 

vlast na svaki mogući način 

opstruira bilo kakvo mogućenost 

zapošljavanja bošnjačkih 

povratnika. Treba 

iskreno reći, općinske vlasti 

u Kupresu skoro nikako ne 

pomažu sve građane, ni hr- 


22 

vatske nacionalnosti, a kamoli bošnjačke, 

a što se tiče kantonalnih vlasti i one zapostavljaju 

kupreški kraj. Jedan od razloga 

takvog stanja je to što u skupštini Kantona 

tek na posljednjim izborima Kupres ima 

jednog delegata iz HDZ-a”. 

Problem asimilacije ionako malog broja 

kupreških Bošnjaka je evidentan. To se 

najviše održava kroz obrazovni sistem gdje 

bošnjačka djeca nemaju izbora i moraju 

pohađati škole sa hrvatskim planom 

i programom. Miralem efendija Duzen 

obavlja i dužnost vjeroučitelja u kupreškoj 

osnovnoj i srednjoj školi. “Naša bošnjačka 

djeca idu zajedno sa većinskom hrvatskom 

djecom (ima tu i poneko srpsko dijete po 

mojoj procjeni dvoje ih ima u osnovnoj a 

dvoje u srednjoj školi). Kao i u čitavom 

Kantonu škole rade po hrvatskom planu i 

Polaganje kamena temeljca za izgradnju 

džamije u selu Kute

programu. Broj bošnjačke djece u Osnovnoj 

školi fra Miroslav Džaja je 19, a u Srednjoj 

školi Kupres je 5. U Osnovnoj školi 

fra Miroslav Džaja djeca imaju dva časa 

vjeronauke sedmično i nastava se odvija 

u dvije grupe, što ukupno iznosi 4 časa 

vjeronauke, dok u Srednjoj školi Kupres 

zbog malog broja učenika nema nastave 

iz islamske vjeronauke. Diskriminacije u 

školama nema osim što nema ni jednog 

uposlenog Bošnjaka i što se nastava odvija 

po hrvatskom planu i programu i što je sve 

u znaku katoličke ideologije i ikonografije 

(križevi u učionicama)”. 

Odnos bošnjačke politike prema 

potrebama bošnjačke povratničke populacije 

sličan je situaciji u ostalim gradovima 

u Bosni i Hercegovini gdje žive bošnjački 

povratnici. Dakle, bošnjačka politika nema 

vremena niti volje da se bavi problemima 

povratničke populacije. “Odnos bošnjačke 

politike prema potrebama bošnjačke 

povratničke populacije je identičan odnosu 

kojeg je opisao mostarski muftija nedavno 

u slučaju Mostar, jednostavno ponašanje je 

takvo da su ove teritorije prepuštene nekim 

prećutnim dogovorom hrvatskim vlastima. 

Na području Općine egzistiraju dvije 

bošnjačke stranke: SDA i SBiH koje obje 

imaju po jednog vijećnika u Općinskom 

vijeću i po mom mišljenju ta dva vijećnika 

čine i bore se koliko su u mogućnosti za 

bošnjački narod, međutim ta dva vijećnika 

nisu u stanju ništa činiti nasuprot velikog 

broja hrvatskih vijećnika”. Kulturni život 

Bošnjaka u Kupresu skoro da ne postoji. 

Iako u Kupresu postoji Bošnjačka zajednica 

kulture “Preporod” situacija sa kulturnim 

aktivnostima je zabrinjavajuća. O 

tom problemu Miralem efendija Duzen 

kaže: “Na području općine Kupres, kod 

Bošnjaka od kulturnih i nevladinih organizacija 

postoje SDD ‘Merhamet’ i 

BZK ‘Preporod’. Ja ne znam za njihove 

aktivnosti, ako djeluju to je za mene nepoznato, 

jer na žalost te dvije organizacije 

djeluju kao društvo jednog lica i ja kao 

imam koji drži Bošnjake na okupu bez 

ikakvih stranačkih i ideoloških podjela, ne 

znam i ne poznajem način rada niti ko je 

predsjednik, niti članove skupština tih organizacija, 

što je velika sramota za nas a to 

je nažalost pokazatelj stanja kod Bošnjaka 

gdje god su se vratili u malom broju, što 

također treba da bude alarm za naše centre 

da pomognu Bošnjake u organizaciji kako 

na kulturnom tako i na političkom planu”, 

završava na kraju Miralem efendija Duzen. 

Iz navedenog stanja i položaja bošnjačke 

populacije u Kupresu jasno se uviđa potvrda 

onog upozorenja mostarskog muftije 

Seid ef. Smajkića iz podnaslova ovog teksta. 

Bošnjačka populacija u Hercegovini 

zajedno sa Kupresom postepeno se topi i 

sve ide u pravcu brisanja tragova bošnjačke 

egzistencije uopće na ovim područjima. 

Ahmed Fadil-pašina džamija u Kupresu 

Imamska kuća u gradu 

Na času islamske vjeronauke 


23

Analiza 

Bosanskohercegovačka društvena zbilja 

Dok novinari napadaju reisa, 

Republika Srpska nesmetan esmetano 

nastavlja a da “glumi” državu 

Kada god se govori o ovakvim 

stvarima, odmah se nameće 

paralela sa Kosovom. Naravno, 

suštinski tu nema sličnosti jer 

Kosovo, kao administrativno i 

teritorijalno zasebna cjelina, 

nije nastalo na genocidu kao 

Republika Srpska. Ali, ako se 

šutke bude prelazilo preko 

ovakvih stvari, imat ćemo 

situaciju upravo kakvu smo 

imali sa Kosovom prije nekoliko 

godina kada je formalno 

Kosovo bilo u sastavu Srbije, a 

de fakto je funkcioniralo kao 

potpuno nezavisna države. 

Tako je trajalo godinama i svi 

su se navikli na to 

Piše: Fahrudin Sinanović 

Neki novinari haman da ne 

umiju, ili ne mogu, da napišu 

tekst ako u njemu ne 

spomenu reisa prof. dr. Mustafu ef. 

Cerića. Kao da reis Mustafa ef. Cerić 

donosi Ustav i sve zakone. Kao da 

usvaja odluke o komunalnim taksama. 

Kao da je on zadužen za održavanje 

puteva i komunalnog reda po našim 

gradovima. Kao da on, a ne FERK 

određuje cijenu električne energije. 

Kao da reis odlučuje koji će lijekovi 

biti na esencijlanoj listi. Kao da je reis 

kriv što imamo katastrofalne puteve. 

Kao da je reis kriv za korupciju u skoro 

svim državnim institucijama... 

Prava rafalna paljba 

Ipak, najčešća tema napada ovdašnjih 

novinara upravo je prof. dr. Mustafa 

ef. Cerić. Najbolji primjer tome 

je list Oslobođenje. U nešto više od 

desetak dana, tačnije od 15. februara 

do 27. februara, letimičnim 

pregledom smo uočili osam 

tekstova, glavnih novinara 

ovoga lista u kojima se napada 

vjerski poglavar bosanskih 

muslimana. Bila je 

to prava rafalna paljba. Kažemo 

da smo izvršili samo 

letimičan, a ne detaljan pregled 

novina iz tog perioda, 

što znači da je sigurno tih 

tekstova bilo i više. 

Posebno vrijedan u napadima 

na uvaženog reis-lulemu 

prof. dr. Mustafu ef. 

Cerića bio je Josip Vričko, 

koji je u tom periodu objavio 

tri takva s naslovima: 

“Uostalom, mislim da Republiku 

Srpsku treba razoriti” 

(15. 02. 2012), “Krv, 

med i slična s.anja” (22. 02. 

2012) i “Što je ne pusti da 

pije, crni Mirsade?!” (26. 

02. 2012). Gojko Berić se dotakao reisa 

u tekstu “Šta je život bez dušmana” 

(23. 02. 2012), a naš vjerski vođa je 

spomenut i u intervjuu književnika 

Veselina Gatala, objavljenom pod naslovom 

“Za mir je potreban kompromis”. 

Sve ovo nije moglo biti objavljeno 

bez saglasnosti urednice Vildane Selimbegović, 

koja se također potrudila 

da da svoj puni doprinos u nasrtajima 

na prof. dr. Mustafu ef. Cerića, 

kojeg u negativnom kontekstu spominje 

u tekstu “Država za reisa” (27. 

Nekome se 

može činiti 

da su ovo tek 

sitnice, no, 

ako znamo 

za izjave 

Milorad Dodika, 

predsjednika 

RS-a, koji se 

ne libi kazati 

da je RS samo 

privremeno u 

sastavu BiH, 

onda se ovim 

“sitnicama” 

vrlo oprezno 

treba 

pozabaviti. 

02. 2012). Cijeli ovaj tekst je zapravo 

posvećen reisu prof. dr. Mustafi Ceriću. 

U jednoj rečenici Selimbegovićka 

doslovce kaže: “Izuzetno je aktivan u 

političkom životu (“Definitivno, najmoćnija 

politička faca u bošnjačkom 

narodu”, Milorad Dodik o efendiji 

Ceriću) i sklon pridikama 

o moralu”. Treba posebnu 

pažnu obratiti na sintagmu 

“sklon pridikama o moralu”. 

Do sada se reisu spočitavalo 

miješanje u politiku, 

a sada mu, eto, spočitava 

i što priča o moralu! Vrla 

urednica Vildana Selimbegović 

nije na miru ostavila 

ni naibu reisa hafiza Ismeta 

ef. Spahića, kojeg spominje 

u tekstu “Ko danas siluje 

Bošnjake” (20. 02. 2012). 

Jadan Mujo, tužan Mujo, 

šta će s tobom biti 

Naravno, sve ovo nije 

moglo proći bez vodećeg 

balkanskog pisca viceva 

Borisa Dežulovića, koji 

u Oslobođenju od 23. 02. 

2012. u tekstu “Angelina 

Jolie i besmisao slobode” također 

nije mogao biti a da ne spomene reisa. 

Kada je već u istoj novini pokušavao 

ismijavati Allaha, dž.š., uopće 

ne čude njegovi nasrtaju na vjerskog 

poglavara muslimana. Nije ovo prvi 

put da Dežulović ismijava muslimane, 

muslimanske svetinje, muslimanske 

vođe, Bosnu i Bosance. To nas i 

ne čudi. Ali, čudi nas da Dežulović, 

koji niti je musliman, niti je Bosanac, 

takve povraćotine objavljuje u novini 

čiji je vlasnik i Bosanac i musliman 

(makar bi to po imenu trebao biti) 


24

Mujo Selimović. I još Mujo 

plaća Borisu Dežuloviću, Hrvatu, 

državljaninu Hrvatske, 

nemuslimanu, da u njegovoj, 

Mujinoj, novini ismijava Mujinu 

vjeru i Mujinu državu. 

Doduše, Mujo se jednom naljutio 

na Dežulovića kada je 

u lošem kontekstu spominjao 

njegov biznis, tačnije prodaju 

njegove vode na seansama šarlatana 

Torabija. I nije mu taj 

tekst objavio u Oslobođenju. 

Znači, Mujin moto je: možeš 

ismijavati Allaha, dž.š., muslimane, 

reisa, Bosnu, Bosance, 

ali u pare mi ne diraj! Jadan 

Mujo, tužan Mujo, šta će s tobom 

biti. 

Helem, naši novinari će 

napadati reisa prof. dr. Mustafu 

ef. Cerića sve dok, kako 

je to odlično napisao u prošlom broju 

Saffa Fatmir Alispahić, ne dobiju reisa 

po svojoj mjeri. 

I dok novinari napadaju reisa, Republika 

Srpska nesmetano nastavlja 

da “glumi” državu. 

Tome smo ponovo svjedočili nedavno, 

kada je u Banjoj Luci održan 

sastanak premijera regiona na kojem 

se razgovaralo o izradi plana i koordiniranju 

aktivnosti na sprječavanju 

posljedica mogućih vremenskih nepogoda 

i o jačanju regionalne saradnje. 

Sastanku u Banjoj Luci su prisustvovali 

predsjednik Vlade RS-a 

Aleksandar Džombić, premijer F BiH 

Nermin Nikšić, predsjedavajući Vijeća 

ministara BiH Vjekoslav Bevanda, 

predsjednici vlada Srbije Mirko Cvetković 

i Crne Gore Igor Lukšić, te izaslanik 

predsjednika Vlade Hrvatske i 

ministar unutrašnjih poslova Ranko 

Ostojić. Ovu vijest prenijeli su svi 

elektornski i printani mediji. 

Zanimljiv raspored fotelja 

Dobro je što se na regionalnom 

nivou razgovaralo o sprječavanju šteta 

od poplava, ali cijeli sastanak je imao 

i jednu drugu dimenziju. Naime, iako 

se sastanak održavao u Banjoj Luci, 

domaćin je morao biti Vjekoslav Bevanda, 

premijer Vijeća ministara BiH, 

a ne Aleksandar Džombić, predsjednik 

Vlade RS-a, koji je, kako se moglo 

vidjeti u televizijskim izvještajima, 

dočekivao premijere Srbije i Crne 

Gore, te izaslanika hrvatske Vlade. 

Bosna i Hercegovina jeste sastavljena 

iz dva entiteta, ali na ovakvim međudržavnim 

sastancima domaćin ne 

može biti entitetski premijer pored 

živog državnog premijera. 

Zanimljiva je i fotografija 

koju su mediji objavili 

sa sastanka premijera. Prva 

zanimljivost se odnosi na 

raspored fotelja učesnika 

sastanka. Naime, na fotografiji 

se lijepo vidi kako 

Bevanda i Nikšić sjede jedan 

do drugoga, do njih 

je premijer Srbije Mirko 

Cvetković, a do premijera 

Srbije, odvojen od kolega 

iz BiH, sjedio je Aleksandar 

Džombić, predsjednik 

Vlade RS-a. Kao da je i 

on premijer neke države. 

Ili, kao da je on premijer 

entiteta koji pripada Srbiji 

i Mirku Cvetkoviću, a ne 

BiH i Bevandi. 

Druga zanimljivost na fotografiji 

odnosi se na geografsku kartu 

koja se nalazi iza leđa Vjekoslava 

Bevande i Mirka Cvetkovića. Na 

karti je, iako je riječ o međudržavnom 

sastanku, sa grbom predstavljena 

Republika Srpska. 

Nekome se može činiti da su 

ovo tek sitnice, no, ako znamo za 

izjave Milorad Dodika, predsjednika 

RS-a, koji se ne libi kazati da je 

RS samo privremeno u sastavu BiH, 

onda se ovim “sitnicama” vrlo oprezno 

treba pozabaviti. 

Milorad Dodik, Šimon Perez i 

Zlatko Lagumdžija 

Ponavljamo, možda ovo nekome 

može izgledati kao cjepidlačenje, 

kao dizanje buke zbog ničega. 

Ali, stvar nije nimalo bezazlena. 

I na ovaj način Republika Srpska 

mudro i lukavo nastavlja da “glu- 

Naime, na 

fotografiji se 

lijepo vidi kako 

Bevanda i Nikšić 

sjede jedan do 

drugoga, do 

njih je premijer 

Srbije Mirko 

Cvetković, a 

do premijera 

Srbije, odvojen 

od kolega iz 

BiH, sjedio je 

Aleksandar 

Džombić, 

predsjednik 

Vlade RS-a. 

Kao da je i on 

premijer neke 

države. 

mi” državu i malo po 

malo stvara naviku prihvatanja 

RS kao zasebne 

države. Uostalom, ne ide 

li i Dodik u posjete drugim 

državama u kojima 

ga kao pravog državnika 

dočekuju predsjednici 

tih država. Tako je bilo 

u Izraelu, gdje ga je dočekao 

predsjednik Izraela 

Šimon Perez. Znamo i za 

otvaranje predstavništava 

RS u Briselu i drugim 

evropskim destinacijama. 

Kada god se govori o 

ovakvim stvarima, odmah 

se nameće paralela sa Kosovom. 

Naravno, suštinski 

tu nema sličnosti jer 

Kosovo, kao administrativno i teritorijalno 

zasebna cjelina, nije nastalo 

na genocidu kao Republika Srpska. 

Ali, ako se šutke bude prelazilo 

preko ovakvih stvari, imat ćemo 

situaciju upravo kakvu smo imali 

sa Kosovom prije nekoliko godina 

kada je formalno Kosovo bilo u sastavu 

Srbije, a de fakto je funkcioniralo 

kao potpuno nezavisna države. 

Tako je trajalo godinama i svi 

su se navikli na to. A onda su i međunarodni 

faktori odlučili da takvo 

stanje prihvate i de fakto i de jure. 

Ako o ovoj štetnoj navici ne budu 

vodili računa bosanski političari i 

ne budu reagirali, sigurno neće ni 

oni iz međunarodne zajednice. Navika 

je čudna i moćna stvar. Svemu 

ovome, “podržavljenju” Republike 

Srpske, svoj obol dao je i ministar 

vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija 

svojom zvaničnom posjetom Republici 

Srpskoj. 


25

Pogledi 

“Obavještajno-istraživačke” halucinacije 

“Islamistički teroriza 

erorizam” 

po peru Margetića Domagoj 

omagoja 

Margetić, samoproglašeni 

“predsjednik Alternativne 

Vlade Herceg-Bosne” 

i predsjednik Stranke 

hrvatskih branitelja, premda 

u ratu i nije sudjelovao, je 

svojevremeno u zamjenu za 

podršku “trećem entitetu” 

u BiH obećao “postrojbu 

hercegovačkih Hrvata” kao 

ispomoć Izraelu u borbi protiv 

“islamskih terorista”, dakle, u 

prvom redu protiv Palestinaca, 

kojima su Izraelci oteli 

preko 80% države, međutim, 

obećano nije ispunjeno 

Piše: Ale Kamber, Livno 

05.03.2012.god 

Uposljednje 

U 

vrijeme sve je pop- 

Uularnije pisati, zapravo pis- 

Ukarati, o kojekakvim zavjerama, 

terorizmima, fundamentalizmima i 

svakovrsnim opasnostima, posebno onima 

koje dolaze iz “muslimanskih redova”, 

ma gdje bili. I ma koje nacije, klase, 

rase, uzrasta, spola i nivoa obrazovanja 

da su. U tim piskaranjima su posebno 

ažurni i žestoki “domoljubi”, “euroljubi” 

i “svjetoljubi” na tzv. “predziđu 

kršćanstva i hrišćanstva”. Oni se svesrdno 

i bespoštedno, ne štedeći pozamašna 

sredstva kojim ih sponzori finansiraju, 

žrtvuju da, ako uopće i nema negdje terorizma 

iz redova muslimana, da ga izmisle 

i isfabrikuju, kako bi mogli izvršiti svoju 

“svetu dužnost” zaštite od onih “koji su 

izdali pradjedovsku vjeru i prađedovsku 

veru”. Jedan od revnosnijih po tom pitanju 

je kontraverzni hrvatski novinar i 

nacionalist Domagoj Margetić, predratni 

Titov omladinac i predsjednik “Hrvatske 

mladeži”, i kažu, sin bivšeg KOS-ovca, a 

danas zagriženi velikohrvatski i “hercegbosanski” 

nacionalist. Dovoljno je isčitati 

samo jedan od njegovih radova da se to 

potvrdi. Radi se o knjizi-pamfletu pod 

nazivom “Islamistički terorizam na jugu 

Evrope” čiji je autor ujedno i izdavač, a 

knjiga je uredno registrovana u katalogizaciji 

Nacionalne i sveučilišne biblioteke 

Zagreb, 2006. godine. Može se naći i na 

internetu ukucavanjem naziva knjige i 

imena autora. 

Kosovac u raljama Mosada? 

Na prvi pogled knjiga se 

doima zanimljivom i intrigantnom 

jer autor, na sebi 

svojstven način “analizira” 

“islamistički terorizam”, počevši 

od vehabija, Arabije, 

Turske, Palestine, Irana, Če- 

čenije, Albanije, Kosova i većine 

drugih zemalja gdje ima 

muslimana, pa sve do BiH, u 

koju je, kako zaključuje, “terorizam 

uvezen tokom i nakon 

rata pod plaštom humanitarnih 

organizacija”. Autor se 

pišući spušta i do “hercegbosanskog” 

Livna, Glamoča i 

Kupresa u kojima je preostala 

šačica muslimana, pa čak i 

do livanjskog multietničkog 

Centra mladih u kojemu većinu 

čine Hrvati ali, po Margetiću, 

“fundamentalistički” 

i “islamistički nastrojeni”, jer nisu po 

Kome će 

Margetić sve 

morati platiti za 

“iskipavanje” 

“obavještajnoistraživačkih” 

balvana 

pokazaće 

vrijeme. A 

sa sudovima 

je već imao 

posla zbog 

malverzacija 

oko upravljanja 

orintološkim 

rezervatom 

Crna Mlaka. 

njegovoj šovinističko-velikohrvatskokosovskoj 

mjeri, zbog čega ga neki na 

portalima čak svrstavaju u “mosadovca 

i cionistu” koji “provodi njihovu fašističku 

ideologiju pod plaštom borbe protiv 

antisemitizma”. Knjiga je zanimljiva i 

intrigantna dok se čitanjem ne zađe u 

suštinu kad uglavnom postaje antiislamska, 

pamfletska i degutantna. Margetić 

ne razlučuje istinske teroriste, kojih ima i 

među muslimanima, i obične mirne i civilizirane 

muslimane širom svijeta. Njegova 

teorija je generalizacija i podvođenje 

većine muslimana pod isti “teroristički” 

predznak, a knjiga kao gomila iskipanih 

balvana od kojih se ne pravi ništa i koji su 

prestali biti stablo a nisu u stanju biti proizvod, 

truhnući i bivajući hrana za crve. 

Ovo Margetićevo “iskipavanje balvana”, 

tendenciozno i brošuraško-komesarski 

nazvano “islamistički terorizam”, me 

podsjetilo na jednog Livnjaka kojemu je 

dotjeran pun kamion uglja i koji je kad 

ga je vozač upitao gdje će istovariti, rekao 

“pred garažu”, što je ovaj i učinio. Nakon 

samo minut-dva dotični je “ćumurdžija” 

morao na posao automobilom 

koji je ostao zatrpan iskipanim 

ugljom ispred garaže, pa 

je morao platiti drugome da 

ga odveze. Kome će Margetić 

sve morati platiti za “iskipavanje” 

“obavještajno-istraživačkih” 

balvana pokazaće 

vrijeme. A sa sudovima je već 

imao posla zbog malverzacija 

oko upravljanja orintološkim 

rezervatom Crna Mlaka, 

pa i sa Haškim tribunalom 

zbog objavljivanja svjedočenja 

zaštićenog svjedoka Stjepana 

Mesića u procesu protiv 

Tihomira Blaškića, kojeg je 

nazvao “mafijaškim šefom 

Balkana povezanog sa islamistima”, 

a tužila ga je i Karla 

Del Ponte zbog otkrivanja 

zaštićenih svjedoka. Odgovarao 

je i za još neka djela, bio u 

zatvoru i plaćao novčane kazne u “lijepoj 

njegovoj” Hrvatskoj. 

Istraživačko-obavještajne improvizacije 

Margetić, samoproglašeni “predsjednik 

Alternativne Vlade Herceg-Bosne” i 

predsjednik Stranke hrvatskih branitelja, 

premda u ratu i nije sudjelovao, je svojevremeno 

u zamjenu za podršku “trećem 

entitetu” u BiH obećao “postrojbu herce- 


26

govačkih Hrvata” kao ispomoć Izraelu u 

borbi protiv “islamskih terorista”, dakle, 

u prvom redu protiv Palestinaca, kojima 

su Izraelci oteli preko 80% države, međutim, 

obećano nije ispunjeno. Ali zato 

je on ispunio knjigu udbaški detaljno 

i poput Nikoletine Bursaća neotesano 

bez ikakve metodologije, proizvoljno i 

u velikom broju slučajeva netačno i tendenciozno. 

Za Margetića je i jedini ratni 

livanjski imam, rahmetli hadži Sabir ef. 

Dizdarević “terorist” i “mozak” Aktivne 

islamske omladine (AIO) po njemu 

osnovane 21.12.2000. godine u prostorijama 

Merhameta u Livnu, a kojem su, 

kako navodi “pomagali djevojka visoka 

165-170 cm, smeđa, i mladić Meho dobi 

25-30 godina” i čiji je zadatak “zbijanje 

muslimanskih redova i glorifikovanje 

lika Alije Izetbegovića, te život po strogim 

islamskim pravilima”. Margetić kao 

da je bio tu i sam, ili imao svoje doušnike, 

što nije isključeno prema navodima, kaže 

da je livanjska AIO u porastu. Neinformirani 

Margetić je čak u knjizi pogrešno 

naveo i prezime rahmetli ef.Sabira, navodeći 

“Dizdar” umjesto Dizdarević. A 

kao “vrstan obavještajac” morao bi znati 

da se izvori moraju višestruko provjeravati 

pa plasirati. Za njega su “islamski 

ekstremisti” i članovi Parlamenta mladih 

Livna koji je prije nekoliko godina djelovao 

sasvim legalno pod pokroviteljstvom 

OSCE-a u sklopu Parlamenta mladih 

Hercegovine, bez obzira na činjenicu da 

je u njegovom sastavu bilo više Hrvata 

od Bošnjaka, a Srba i ostalih skoro koliko 

Bošnjaka. Ali, eto, “ekstremisti” su jer su 

bili evropski i istinski bosanskohercegovački 

orijentirani, a ne bobanovsko-kordićevsko-margetićevski, 

u “povijesnom 

hrvatskom Livnu”, gradu u kojem su do 

posljednjeg rata Bošnjaci bili većina, što 

nakon rata i “hercegbosanskih” prekrajanja 

međa grada i progona velikog dijela 

Bošnjaka i većine Srba više nisu, premda 

su u čitavoj općini apsolutna 

većina bili i prije rata a i danas 

su. Ali među njima je, na 

žalost Margetićevu, sve više 

Hrvata antimargetićevaca, antibobanovaca, 

antihercegbosanaca, 

antikosovaca i antimosadovaca. 

Margetić kao “islamskofundamentalističku” 

proziva 

i multietničku NVO Centar 

mladih Livno, zdravo jezgro 

koje pokušava godinama 

čaršiji vratiti predratni ljudski 

sjaj i zajedništvo, makar 

među mladima. Plašeći se te 

tendencije koja neminovno 

vodi zajedništvu i građanskoj 

BiH, državi svih njenih građana 

i naroda, a ne podijeljenu 

na etničke torove, Margetić 

“herceg-bosanac” i velikohrvat, koji ljubi 

velikosrbe zato što mrze muslimane i 

vole cioniste i Ruse, sve članove Centra 

mladih Livno, njihov Internet-kafe kojeg 

vodi Denis Jandrić, te članove rok grupe 

“Helios” (uglavnom Hrvate) i muzičara 

Mišu Bartulicu, oženjenog Majdom, 

trpa u “narkomane” ili u “rasturače opijata”. 

Nije poštedio ni predsjednicu BZK 

“Preporod” Glamoč, Nurku Bašić, profesoricu 

engleskog i arapskog jezika, koja 

je, kako piše, išla i u Saudijsku Arabiju 

po pomoć ovoj bošnjačkoj instituciji koju 

su najprije opustošili glamočki četnici, pa 

potom hrvatski i “hercegbosanski osloboditelji”, 

braneći i jedni i drugi godinama 

da se obnovi. Jednako tako Margetić 

proziva i predsjednika BZK “Preporod” 

Kupres Safeta Pilića, pionira bošnjačkog 

povratka, “kupreškog Braciku”, jer 

se valjda on kao “matica” nije trebao ni 

vraćati, a time nijedan Bošnjak, niti Srbin 

u “hrvatski Kupres” u kojem su po 

popisu 1991. Srbi i Bošnjaci činili 51% 

stanovništva. Navodi da je Pilić i vla- 

Jedan od 

revnosnijih po 

tom pitanju je 

kontraverzni 

hrvatski 

novinar i 

nacionalist 

Domagoj 

Margetić, 

predratni Titov 

omladinac i 

predsjednik 

“Hrvatske 

mladeži”, 

i kažu, sin 

bivšeg KOSovca, 

a danas 

zagriženi 

velikohrvatski i 

“hercegbosanski” 

nacionalist. 

Prozvan i Saff 

snik Auto škole koju umjesto 

“Safo” naziva “Signal”. Autoškola 

“Signal” postoji, ali nije 

Pilićeva, što je samo još jedno 

u nizu basanja “informiranog” 

Margetića koji navodi da 

je Preporod “KUD”, što nije, 

već BZK (Bošnjačka zajednica 

kulture). Ili je sam Margetić 

kao “špijun” bio predaleko u 

“prikupljanju podataka”, ili su 

mu doušnici i paraobavještajci 

bez barem jednog ispravnog 

uha i oka, jer je većinu događaja 

čuo i vidio, pa zabilježio u 

najboljem slučaju polovično, a 

najčešće pogrešno, barem kad 

su u pitanju njegovi navodi 

vezani za BiH, a posebno za 

Livno, Glamoč i Kupres. 

Margetić nije poštedio ni magazin 

Safff 

odnosno, kako navodi “GIP Saff kao 

printano glasilo brojnih letaka, brošura, 

knjiga, magazina… u okviru sveukupne 

islamističke (čitaj: “terorističke”) organizacije 

na jugu Evrope”. Prebacuje mu 

i što prevodi arapske i druge muslimanske 

tekstove. Nabraja i sve terorističke 

i “terorističke” organizacije do kojih je 

sam i uz pomoć svojih doušničkih pipaka 

došao, potom počinjene zločine i žrtve ali 

samo nad Hrvatima, iskaze svjedoka i druge 

materijale, na kojima bi mu pozavidili 

i CIA, KGB, Mosad…, a među kojima 

je podosta i “obavještajno-istraživačkih” 

halucinacija nastalih u ozračju fatamorgana 

HB paradržave o kojoj Margetić još 

sanja na daljinski iz Zagreba, posvećujući 

svoju knjigu “prabaki iz Bijeljine, te Dariju 

Kordiću i obitelji”, što je više nego 

“znakovito”, što bi rekli njemu omiljeni 

“hercegbosanci”, “rabeći” reinkarnirani 

starohrvatski “izričaj”. 


27

Društvo 

Šta djeca čitaju u osnovnim školama!? 

Skandalozn kandalozno: o: Časopis s “5 plus” 

ohrabruje nastavnike da 

seksualno uznemiravaju učenice 

Ako je ovo što objavljuje 

“5 plus” pedagoški, onda 

teško našoj djeci. Nije 

ovo jedini propust ovog 

i sličnih časopisa koji se 

distribuiraju u osnovnim 

školama 

Piše: Fahrudin Sinanović 

Časopis za djecu i školu “5 

plus”, kojeg izdaje NIK 

“Sezam” iz Sarajeva, u 

martovskom broju, u rubrici u kojoj 

djeca, učenici osnovnih škola, 

postavljaju pitanja o problemima 

koji ih tište, objavio je pismo djevojčice 

koja je napisala da je “zaljubljena 

u nastavnika fizičkog koji 

ima 29 godina”, te da “sva zadrhti 

kada je dodirne prilikom vježbi”. 

Ovu šokantnu vijest prvi je objavio 

najposjećeniji portal na području 

Tuzlanskog kantona www.bportal.ba 

a objavivši i navodno pismo 

učenice i odgovor redakcije časopisa. 

U pismu djevojčica je napisala: 

- Zaljubljena sam u svog nastavnika 

fizičkog, on je veoma lijep 

i zgodan, ima 29 godina i sve 

djevojčice iz razreda zaljubljene 

su u njega. Jedva čekam njegove 

časove i kada me dodirne prilikom 

vježbi, sva zadrhtim. Prije nekoliko 

dana mi se učinilo da ni on nije 

ravnodušan. Molim vas pomozite 

mi, ne znam šta da radim, da li da 

mu priznam svoju ljubav ili mi se 

samo čini da se i ja njemu sviđam, 

navela je djevojčica. 

“Tebe drmaju hormoni...” 

U odgovoru na ovo šokantno 

pitanje, “5 plus” odgovara: 

-Draga moja V... Teške su 

tvoje godine, prava muka. Tebe 

drmaju hormoni, na 

prelazu si iz djevojčice 

u djevojku, a na vidiku 

je zgodan muškarac uz 

to i svaki dan prisutan 

u snovima tvojim isto 

kao i u snovima tvojih 

drugarica. Pusti neka 

sve ostane u snovima, 

oni su lijepi. A java nije 

- on je mnogo stariji, ti 

si maloljetna. Čak i da 

se stvarno zaljubi u tebe, 

donijelo bi to njemu 

mnogo teških problema. 

Ti si, mila moja, za 

njega zabranjeno voće. 

Zato sanjaj, samo sanjaj. 

Uskoro će doći vrijeme 

kad će se pojaviti onaj 

pravi.” 

Elvir Huremović, 

urednik bportala, osim 

što ukazuje na neprimjeren 

jezik koji se koristi 

u školskom časopisu, 

a pogotovo u odgovoru 

jednoj djevojčici 

(“drmaju hormoni”, 

“zabranjeno voće”...), 

smatra da bi se ovim što 

je objavio magazin “5 

plus” trebali pozabaviti 

kompetentni ljudi, psiholozi 

i drugi stručnjaci jer se svi 

nastavnici fizičkog proglašavaju 

potencijalnim pedofilima. 

Zaljubljena 

sam u svog 

nastavnika 

fizičkog, on je 

veoma lijep i 

zgodan, ima 

29 godina i 

sve djevojčice 

iz razreda 

zaljubljene su 

u njega. Jedva 

čekam njegove 

časove i kada 

me dodirne 

prilikom 

vježbi, sva 

zadrhtim. Prije 

nekoliko dana 

mi se učinilo 

da ni on nije 

ravnodušan. 

Molim vas 

pomozite mi, 

ne znam šta 

da radim, da li 

da mu priznam 

svoju ljubav ili 

mi se samo čini 

da se i ja njemu 

sviđam, navela 

je djevojčica. 

Ako ih, pak, ne proglašavaju 

pedofilima, sigurno je da ih objavljivanjem 

ovakvog pisma jedne 

učenice ohrabruju na seksualno 

uzmeniravanje djevojčica. Naime, 

u pitanju djevojčice nastavnicima 

se sugeriše, daje 

do znanja da, praktično, 

djevojčice to žele, da im 

nije mrsko kad ih dodiruju. 

Da jedva čekaju takve 

situacije i da zadrhte kad 

ih nastavnici dodiruju! 

Za postupak magazina 

“5 plus” se doista nema 

šta drugo reći nego da je 

skandalozan, šokantan, 

kretenski, idiotski... 

Objavljivanje ovakvog 

pisma i odgovora u 

školskom listu za osnovne 

škole osudio je Amir 

Bašić, diplomirani pedagog-psiholog. 

- Osobe koje učestvuju 

u kreiranju časopisa su 

dužne da sve tekstove, pa 

i odgovore na dječija pitanja, 

prilagode dječijem 

uzrastu i njima razumljivom 

jeziku. Odgovor 

časopisa na postavljeno 

pitanje je očigledno pisan 

nestručnim jezikom i 

koristeći se izrazima koji 

čak i direktno vrijeđaju i 

djevojčicu, i nastavnika 

i ozbiljan problem sa kojim 

se djevojčica j suočava. 

Čak i ako se radi o loše 

formuliranom mišljenju, šteta je 

ista, nažalost, po dijete u razvoju, 

istakao je Amir Bašić. 


28

5 plus Pismo učenice i odgovor 

Obustaviti distribuciju ovog u našim školama, kazao je Suad njenom djecom! Eto, takvu osobu 

časopisa po školama 

Hasanović, direktor OŠ “Kalesija”, 

kao uzora našoj djeci name- 

dodajući da bi nereagiranje na ovaj ću časopisi poput magazina “5 

Na ispravan način je reagirao namjerni ili nenamjerni sadržaj plus”. Mnogi zaboravljaju da su 

i Suad Hasanović, zamjenik bilo neoprostivo i da bi to značilo škole odgojno-obrazovne ustanove. 

Dakle i odgojne, a ne samo 

predsjednika Aktiva direktora saučešće u lošem odgoju djece. 

osnovnih škola Tuzlanskog kantona, 

koji je naglasio da će Aktiv I narkomanke nude djeci za na bilo koji način rade sa djecom 

obrazovne ustanove. Svi oni koji 

direktora razmatrati mogućnost uzore 

u školama nipošto ne bi smjeli da 

da se potpuno obustavi distrubucija 

po osnovnim školama maga- 

U vezi sa cijelim ovim slu- 

“ulica”, razni mediji, a naročito 

se povode za onim što nameće 

zina za djecu i školu “5 plus”, u čajem, Emir Vučijak, gl. i odg. televizijski programi koji vrve od 

čijem je posljednjem broju objavljen, 

najblaže kazano, šokantan da su “nažalost, pismo i odgovor je i sličnih negativnih sadržaja. 

urednik magazina “5 plus”, kaže vulgarnosti, nasilja, pornografi- 

sadržaj. 

neki pogrešno protumačili, vjerovatno 

u strahu za svoju djecu, bali da trasiraju put kojim će kro- 

Umjesto toga, oni bi morali i tre- 

- Tema je obrađena na vrlo stupidan 

način, neprofesionalno i vrlo a u strahu su velike oči. To samo čiti mladi naraštaji - put znanja 

neprimjereno. U vremenu kada pokazuje koliko je potrebno raditi 

s djecom i praktično im, i 

i nauke. 

se vrlo često, u javnosti otkrivaju 

i obznanjuju slučajevi pedofi 

lije, dječiji list “5 plus” ovakvim činjenice koje su u vezi sa sva- 

kod kuće, i u školi, objašnjavati 

sadržajem indirektno podstiče kodnevnim problemima. Zato 

ovaj sociološko-psihološki problem. 

Iz tog razloga ćemo, na na- 

sva slična pisma koja dopiru do 

mi u Redakciji pažljivo pratimo 

rednom sastanku Aktiva direktora nas i reagujemo pedagoški, konsultirajući 

stručnjake”, naveo je 

osnovnih škola općina Kalesija, 

Sapna i Teočak, kao i na sastanku u svom odgovoru Vučijak. 

Aktiva direktora osnovnih škola Ako je ovo što objavljuje “5 

TK-a, ukazati na ovaj problem, plus” pedagoški, onda teško našoj 

djeci. Nije ovo jedini propust 

tražiti od Pedagoškog zavoda TK-a 

i MONKS TK-a da daju svoje ovog i sličnih časopisa koji se distribuiraju 

u osnovnim školama. 

mišljenje, odnosno pokrenuti pitanje 

saglasnosti na distribuciju Većina njih u časopsima objavljuju 

postere, između ostalih, i, 

ovog lista u osnovnim školama. 

Dok se to ne desi, izdavaču ćemo recimo, pjevačice Madone, narkomanke 

kojoj je i američki sud 

uputiti pismo kritike i privremeno 

obustaviti distribuciju ovog lista oduzeo pravo starateljstva nad 

Suad Hasanović 


29

Društvo 

Livanjski Dar al-hadis 

Prije 4 stoljeća Livno imalo višu 

školu-Medresu internatsko 

nternatskog tipa 

Zgrada livanjske Medrese, Dar 

al-hadisa kojeg odavno nema, 

bila je na lokalitetu Medresa u 

blizini džamije Hadži Ahmeta 

Dukatara na Glavici i preko 

puta džamije Džumanuše, a 

u istom sklopu su se nalazile i 

mektebske učionice. Medresa, 

koja je bila zapravo Viša 

škola, je mala 16 soba i veliku 

prostoriju za predavanje (dershanu). 

Prostorije su bile tako 

raspoređene da se iz svake 

posebnim izlazom pristupalo 

sali za predavanje 

Piše: Ale Kamber, Livno 

03.03.2012. god. 

Poznato je da su Osmanlije dosta 

pažnje posvećivale razvoju 

obrazovanja na području čitavog 

carstva što se odrazilo na BiH i 

Livno u njoj. Livno kao sjedište Kliškog 

sandžaka je jedno od značajnijih mjesta 

iz tog perioda koji su uz niže škole imali 

i višu. Dar al-hadis u Livnu, zadužbinu 

Mustafa-bega Ibrahimagića iz Livna, 

po svemu možemo svrstati u rang više 

škole u kojoj su predavanja išla po strogo 

utvrđenom redu. 

dakle, akademski zaokružen, za što je 

dnevno, prema vakuf-nami; primao 40 

akči (vrijednost zlatnika ili dvije ovce) što 

je mjesečna plaća današnjeg 

profesora. Profesori livanjskog 

Dar al-hadisa su bili plaćeni 

kao oni u Dar al-hadisu Mustafe 

II u Edirni/Jedreni. 

Studentima kao današnjim 

profesorima 

Koliko se cijenilo obrazovanje 

i odgoj u doba livanjskog 

Dar al-hadisa najbolje svjedoči 

podatak da su plaćeni bili i 

studenti škole. Oni su dnevno 

imali 5 akči pa bi četverodnevnom 

uštedom mogli kupiti 

ovcu, odnosno imali su 

mjesečna primanja kao zaposleni 

portir u školi ili približno 

kao današnji profesori. Bili su 

apsolutno rasterećeni po pitanju 

materijalnog obrazovanja, 

dovoljno je bilo samo da su 

Ostalo je 

nepoznato 

zbog čega je 

i kada nestao 

livanjski Dar 

al-hadis, koliko 

je generacija 

iškolovao, da 

li je u njemu 

bilo znamenitih 

pojedinaca, 

kamo je vakuf 

nestao, gdje je 

i kada ukopan 

dobrotvor. 

talentovani, disciplinirani, odani vjeri, 

dobro odgojeni i marljivi. Njihovo je bilo 

samo da uče. O ishrani, režijama, školskom 

priboru i ostalom nisu 

morali puno razmišljati. Sve je 

bilo do perfekcije organizirano 

i osigurano. Bili su smješteni 

u prostorije internatskog tipa 

i imali na raspolaganju imaret 

(kuhinju). 

Između džamija 

Zgrada livanjske Medrese, 

Dar al-hadisa kojeg odavno 

nema, bila je na lokalitetu 

Medresa u blizini džamije 

Hadži Ahmeta Dukatara na 

Glavici i preko puta džamije 

Džumanuše, a u istom sklopu 

su se nalazile i mektepske 

učionice. Medresa, koja je bila 

zapravo Viša škola, je mala 16 

soba i veliku prostoriju za predavanje 

(ders-hanu). Prostorije 

su bile tako raspoređene da se 

Profesorima dnevno kao današnjim 

mjesečno 

Predavanja su počinjala odmah iza 

sabah-namaza i to iz hadisa, potom iz 

islamskog prava, a onda iz ostalih oblasti. 

Profesori nisu kao današnji bili specijalisti 

samo za određenu oblast, niti su kao većina 

današnjih prednost davali obrazovanju 

zanemarujući odgoj. Profesor je morao 

biti kompletna ličnost i dobar poznavalac 

Kur’ana i hadisa, prava, poetike, stilistike, 

retorike, logike, filozofije, apologetike…, 

Lokalitet Medresa u Staroj čaršiji 


30

Ostaci Džumanuše i Topovi-Medresa 

Kuvajćani u mektepskoj učionici 

Svjetlost Topova 

iz svake posebnim izlazom pristupalo 

sali za predavanje. Zgrada je noću bila 

osvijetljena kandiljom, a jedan od kandilja 

bio je i na Velikim vratima. Svaki 

student je imao vlastitu sobu i izuzetan 

komfor u njoj. Vodilo se dosta računa 

o disciplini i profesor je sam mogao kazniti 

i isključiti studenta, a sam ih je po 

strogim kriterijima i primao pri čemu su 

prednost imali kandidati 

Mejtef je 

donekle 

kompenziran 

mektepskom 

učionicom u 

zgradi čiju je 

rekonstrukciju i 

dogradnju prije 

nekoliko godina 

finansirao 

vakuf Kuvajta, 

ali većina 

kroz stoljeća 

izgubljenog 

livanjskog 

vakufa nije 

ni vraćena ni 

obnovljena. 

iz udaljenijih mjesta kako 

bi se širio obrazovni kadar. 

Nije bilo “po babi i 

po ami džama” ili po partijskim, 

komitetskim i 

staleškim vezama, niti uz 

“podmazivanje prijema” 

roditeljskim kajmakom, 

sirom, ili novcem, kao što 

to danas ima slučajeva. 

Kriteriji za prijem su bili 

strogi, ali pošteni, zato je 

livanjska Medresa, poput 

sličnih u tadašnjem 

turskom carstvu, davala 

izvanredan kadar koji se 

zapošljavao širom carevine. 

Na livanjski Dar alhadis, 

pa i niže škole toga 

vremena, najznačajniji 

utjecaj je vršila škola iz 

Edirne/Jedrena, kao što 

je to činila i u slučajevima ostalih škola 

hadisa u Foči, Pruscu, Nevesinju, u Sarajevu..., 

gdje se islamska tradicija izučavala 

na 10 mjesta, ali bez posebne škole za to. 

Livno je u to vrijeme bilo jedan od stubova 

širenja islamske tradicije i odbrane 

carstva koje je sezalo na krajnjem jugozapadu 

sve do Kozjaka i Klisa. A njegovi 

ponajveći bošnjačko-muslimanski umovi 

školovali su se upravo u livanjskoj Medresi, 

mnogi nastavivši i dalje na višim 

carskim nivoima i odgojno-obrazovnim 

centrima. 

O standardu livanjskih studenata 

najbolje govori podatak da su sa pet akči 

dnevno imali primanja duplo veća od 

tadašnjih poslanika Gazi Husref-begove 

medrese u Sarajevu koji su primali 

dnevno po 2,5 akči. Mustafa-beg je 

za potrebe Dar al-hadisa kupio imanje 

Mehmed-bega Ibrahimovića i spahije 

Mehmeda Ahmetovića u mahali Kethoda-zade 

Mehmedagića, a protezalo 

se između posjeda Mehmeda Čelebije 

Ha džibalića, hadži Murata Jusufovića, 

hadži Saliha Sinanovića, hadži Mustafe 

Isovića i Mehmeda-čelebije Alića. S 

druge dvije strane imanje je bilo ograničeno 

javnim putevima. Na imanju je 

novi vlasnik sagradio Dar al-hadis sa 16 

soba i salom za predavanje, uz to još i 30 

dućana na istom zemljištu uz dvije postojeće 

kuće i Dar al-hadis i sve uvakufio, a 


31

Topovi i ruže 

Mejtef-nacionalizirani vakuf 

podigao je i uvakufio i osnovnu školu uz 

Lala-pašinu džamiju na Begluku ustupivši 

svoj imetak vrijedan 600.000 akči 

uz određene uvjete da se trgovine daju 

u zakup samo trgovcima koji mogu platiti, 

da uz studente u zgardi u zasebnoj 

prostoriji stanuje i portir, da se drži do 

discipline u školi i da se na ovom polju ne 

sarađuje sa stanovnicima drugih naselja. 

Vakufnama Mustafe-bega sačinjena 

je u julu mjesecu 1642. godine ili 1052. 

h.god. 

Izgubljeni vakuf 

Ostalo je nepoznato zbog čega je i 

kada nestao livanjski Dar al-hadis, koliko 

je generacija iškolovao, da li je u njemu 

bilo znamenitih pojedinaca, kamo 

je vakuf nestao, gdje je i kada ukopan 

dobrotvor. Sve su prilike da je odgovore 

na ova pitanja zamelo vrijeme ispunjeno 

burnim događanjima. Dio odgovora 

je možda i u tadašnjem opadanju 

vrijednosti akče, u nestabilnostima i 

nesigurnostima koje su zavladale i kod 

vakufskog mutevelije i dužnika, ali i u 

ukupnom okruženju u kojemu je gotovina 

mogla iščeznuti koncem XVII 

stoljeća kad su od ukupno 48 bosanskih 

kadiluka još samo tri-četiri bila pod 

turskom stvarnom vlašću, a ostali padali 

i propadali pod naletom ustanika i u nadolazećem 

haosu u kojem su vjerovatno i 

sredstva nestala i škola prestala. Dolaskom 

novog, Austro-ugarskog carstva, potom 

velikosrpsko-hrvatskog kraljevinsko-banovinskog, 

te izbijanjem Prvog i Drugog 

svjetskog rata i uspostavom komunističkog 

režima, one familije i njihovi nasljednici 

koji su se eventualno i dokopali 

vakufske gotovine iz vremena procvata 

livanjskog Dar al-hadisa i Osmanskog 

carstva na izmaku, nisu se morali brinuti 

da će ih tražiti antiosmanski utjerivači 

dugova, antiosmanske žandarmerije i antišerijatski 

sudovi, koji podjednako nisu 

voljeli ni Osmanlije, ni muslimansko 

Livno, ni njegov bogati vakuf s iznimno 

vrijednim Dar al-hadisom, kojeg su i sami 

stoljećima harčili zamećući mu trag, između 

ostaloga i nacionalizacijom, poput 

ruševne zgrade Mejtefa u kojoj, umjesto 

da se uče djeca, stanuje nekoliko familija 

i/ili zidajući na vakufu ili Dar al-hadisu 

i privatne kuće, poput lokacije na kojoj je 

bila livanjska Medresa. Mejtef je donekle 

kompenziran mektepskom učionicom u 

zgradi čiju je rekonstrukciju i dogradnju 

prije nekoliko godina finansirao vakuf 

Kuvajta, ali većina kroz stoljeća izgubljenog 

livanjskog vakufa nije ni vraćena ni 

obnovljena. 

Lala pašina džamija-imala i 

osnovnu školu 

Hor MIZ-e Livno u mektepskoj učionici 


32

Religija i društvo 

Razmišljanja 

Vjera i vjersko obrazovanj 

brazovanje je javna stvar 

Čitajući brojne tekstove 

antagonista religije, stekao 

sam dojam da ova fraza 

i njima slične ne može 

poslužiti kao valjan argument 

nosiocima neprijateljstva 

prema vjerskom učenju. 

Eksponetima rigidnog 

razumijevanja sekularizma 

neophodno je rasvijetliti da 

je religija, a napose islam, 

sveobuhvatan koncept 

življenja koji zadire u sve 

pore ljudskog života 

Piše: Nihad Salihović 

Uovom turbulentnom svijetu 

konstantno se vodi 

borba između dobra i zla. 

S jedne strane, pobornici neistine, 

vještački ubijeđeni da je istina ono 

što govore, koriste se raznim perfidnim 

sredstvima i metodama kako bi 

ubijedili javnost u neistinu koju im 

plasiraju. S druge strane postoje ljudi 

koji su vođeni istinom, te s jakim argumentima 

uspjevaju rasvijetliti ono 

što je tačno i ispravno. Naime, suviše 

je otrcana fraza da je vjera privatna 

stvar. Čitajući brojne tekstove antago- 

nista religije, stekao sam dojam da ova 

fraza i njima slične ne može poslužiti 

kao valjan argument nosiocima neprijateljstva 

prema vjerskom učenju. 

Eksponetima rigidnog razumijevanja 

sekularizma neophodno je rasvijetliti 

da je religija, a napose 

islam, sveobuhvatan koncept 

življenja koji zadire u sve pore 

ljudskog života. Apsurdno je 

konstrukciju “vjera je privatna 

stvar” koristiti kao argument 

protiv vjeronauke koja je jedan 

od dokaza da je vjera zadobila 

status javnosti. Da li su svjesni 

ti tekstopisci poput sociologa 

Duška Trninića i drugih da 

ovakvim izjavama dovode sebe 

u kontradikciju. Naime, vjera 

je i privatna stvar u smislu da 

se ne hvalimo svojom religioznošću 

i da je ne ističemo, ali i ne 

u kontekstu vjerske edukacije. Samo 

površno razumijevanje pojedinih tekstopisaca 

rezultira upotrebu negativno 

konotiranih fraza “vjera je privatna 

stvar”. 

Jedna od također ustaljenih rečenica 

je i sljedeća: “Vjera je u sukobu 

sa sekularizmom”. Ova fraza nije uopšte 

uvjerljiva niti tačna. Neosporno je 

pravo na vjersko ubjeđenje i to niko 

razuman ne može zabraniti. Ako se 

pak u navedenom stereotipu misli da 

je vjerska edukacija u sukobu sa sekularizmom, 

onda to nije tačno, jer 

sekularizam podržava stjecanje znanja. 

Ako bi sekularizam bio protiv 

vjerske edukacije, doveo bi sam sebe 

u koliziju, jer sekularistički koncept 

podrazumijeva i podržava 

stjecanje bilo kojeg znanja. 

Jedan od vidova napada na 

religiju je i nasrtaj na vjersku 

edukaciju u školama uz 

istovremeno isticanje kulture 

religija. Svakako da 

je model “kultura religija” 

zvučan i koristan u nekom 

smislu, ali je apsurdan bez 

konfesionalnog modela 

koji je duboko ukorijenjen 

u obrazovnom sistemu Bosne 

i Hercegovine. Naime, 

nužno je da učenici vjere, 

napose mlade osobe izgrade 

vjerski identitet u vlastitoj 

vjeri kroz koncept from religion, 

ili učenje iz vjere pa 

tek onda da se otvore i uče 

o drugim religijama - about 

religion, za koje su veoma 

bitni dobro educirani učitelji. 

Ukoliko bi se isključivo 

Ako smo svjesni 

da je neko 

oblikovan u 

određenom 

svjetonazoru, 

vjerskom ili 

ateističkom, 

ništa ne 

možemo 

pozitivno postići 

uznemiravanjem 

pripadnika 

drugačijeg 

svjetonazora. 

prihvatio model učenja o religijama, 

takav sistem religijskog obrazovanja bi 

prouzročio ravnodušnost prema vlastitoj 

religiji. Pozivam sve one koji ne 

slušaju samo sebe, već imaju razumijevanja 

za drugog i drugačijeg da bez 

predrasuda i pažljivo promotre vrijednosti 

vjere i da bar istaknu ono što im 

se čini najpozitivnije u njoj. Pogrešno 

je sa predrasudama prilaziti ljudima i 

religijama. Potrebno je da razvijamo 

kulturu isticanja pozitivnog u svemu. 

Na žalost, kod nekih ljudi koji pripadaju 

određenom svjetonazoru, teističkom 

ili ateističkom, evidentna je 

praksa omalovažavanja drugačijeg. Ja 

kao musliman tvrdim da ima dobrih i 

ateista i kršćana i Jevreja i muslimana 

i drugih. Ako smo dobre volje, doslovno 

ćemo slijediti latinski 

glagol tolere, što znači 

trpiti drugog, a istovremeno 

ga i prihvatati. Ako smo 

svjesni da je neko oblikovan 

u određenom svjetonazoru, 

vjerskom ili ateističkom, 

ništa ne možemo pozitivno 

postići uznemiravanjem 

pripadnika drugačijeg svjetonazora. 

Zato je potrebno 

tolerirati druge i drugačije, 

imajući u vidu da je i njih 

Dragi Bog stvorio. 

Stvoritelj nam je pružio 

izbor u životu i omogućio 

nam da uzmemo liniju 

opredjeljenja koju želimo. 

Zašto i mi kao ljudi ne bismo 

uvažili svačiji izbor, pa 

i izbor vjere. Kao dobra paradigma 

vjerske i nacionalne 

tolerancije mogu nam 

poslužiti SAD koje imaju 

mnoštvo nacija i vjera, ali 

istovremeno dobro razvijen 

menadžment različitosti i 

međusobno razumijevanje. 

Francuska i Njemačka kao i 

neke druge države Evropske 

unije su bile u dugogodišnjem 

sukobu i neprijateljstvu, ali su 

se ipak ujedinili radi zajedničkog 

interesa. Svi ljudi, bez 

obzira na liniju vjerskog opredjeljenja, 

imaju mnogo toga 

zajedničkog, zato je potrebno 

da rade na onome oko čega se 

slažu a da se uvažavaju na onome 

oko čega se ne slažu. 


33

Duplerica 

Društvena mreža FACEBOOK 

Nana Fata Orlović: Kako ću prodati kosti 

deset hiljada ubijenih za dva i po miliona 

Imeđu Bosancima i Hercegovcima 

sve je više korisnika društvene 

mreže Facebook. Na različite načine 

se koristi ova društvena mreža. Neki 

su tu radi upoznavanja, neki radi razmjene 

iskustava i podataka, neki radi plasiranja 

obavještenja, nekima je ovo dobra 

mogućnost komuniciranja sa rodbinom i 

prijateljima, neki su tu radi mogućnosti 

reklame, a neki jednostavno žele da sa 

drugima podijele svoja razmišljanja, svoje 

stavove i slično... 

U ovom broju donosimo izbor nekoliko 

zanimljivih statusa korisnika facebooka. 


34


35

Online komentar polumjeseca 

Pogled iz Srbije 

Zašto volim Bosnu 

Srbija je pokušala da ubije 

Bosnu i Hercegovinu. 

Ubijajući Bosnu, Srbija 

je ubijala i sebe, jer 

se ekstremizam iz 

Republike Srpske vraćao 

kao bumerang ubijajući 

građansku Srbiju. Nadam 

se da će Bosanci oprostiti 

našim potomcima. Takođe 

se nadam da naši potomci 

nikada neće oprostiti 

svojim precima. Neka nam 

drugi oproste naše ludilo. 

Mi sami sebi nikada ne 

smemo oprostiti. Ubili 

smo deo svog naroda u 

Bosni 

Piše: Damjan Pavlica 

Izvor: Peščanik.net, 01.03.2012. 

Bosnu volim prvenstveno 

zbog uporedog postojanja 

njenih različitih tradicija. 

Decenijama uoči poslednjeg krvavog 

rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su 

najnormalnije živeli zajedno. Trenutno 

stanje u Bosni i Hercegovini, gde je 

celokupna ljudska situacija uslovljena 

etno-religijskom pripadnošću, je bolesno 

stanje. 

Prošao sam Bosnu uzduž i popreko 

i uverio se da Bosna nije višejezična 

sredina. U gradovima i selima ljudi 

govore istim jezikom, iako nas velikaši, 

proklete im duše, uporno ubeđuju 

da govorimo različitim jezicima i da 

su razlike među nama nepomirljive. 

Pritom, veoma je diskutabilno da li 

je Bosna i Hercegovina višenacionalna 

sredina. Odrednice Srbin, Hrvat i 

Bošnjak se mogu, sa gotovo stoprocentnom 

izvesnošću, koristiti kao sinonimi 

za versku pripadnost, umesto 

reči pravoslavac, katolik i musliman 

našeg jezika. 

Istorijski osvrt 

Tokom istorije, u Bosni je uporno opstajao 

višereligijski suživot, dok je u Srbiji 

preovladala jednoobraznost. U srednjevekovnoj 

Srbiji je zakon nalagao versku 

isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća 

pravoslavna religija nije tolerisala 

postojanje drugih vera. 

U srednjevekovnoj Bosni su 

zajedno živeli katolici, pravoslavci 

i bogumili. Dok su u 

Raškoj besneli verski progoni, 

Bosna je prihvatala ljude različitih 

vera. Dok je Stefan Nemanja 

proganjao naše pretke, 

dobri Ban Kulin im je pružao 


36 

Velika je stvar 

što Bosna i 

Hercegovina 

još uvek 

postoji. 

Kao jedina 

višenacionalna 

država na 

Balkanu, ona je 

trn u oku svim 

nacionalistima, 

posebno nakon 

raspada naše 

zajedničke 

države SFRJ. 

utočište. Ko je od našeg naroda 

tražio slobodu, taj je išao 

u Bosnu. U Raškoj su vladali 

samodržavlje i verski progoni. 

Tokom svoje vladavine, muslimani 

su se ipak pokazali tolerantnijima 

od pravoslavaca. 

Iako su krajem srednjeg veka 

muslimani na ove prostore 

došli kao zavojevači, jedna je 

činjenica neosporna – dozvolili 

su da druge vere postoje i da 

pravoslavne bogomolje vekovima 

ostanu čitave. Otomanski 

sistem religijskog pluralizma 

definitivno predstavlja civilizacijski 

iskorak u odnosu na 

versku isključivost nemanjićke 

Srbije. Uprkos tome, Srbi su 

u XIX veku, od svog ustanka 

do sticanja državnosti, uništili gotovo sve 

džamije na području tadašnje kneževine 

Srbije. Tako su u Užicu porušene 34 džamije, 

u Smederevu 24, a u Beogradu na 

desetine njih. Slično se ponovilo i tokom 

rata u Bosni. 

Bosna i Hercegovina je kolevka našeg 

zajedničkog jezika. Jezik srednjevekovne 

srpske države, koji poznajemo uglavnom 

preko vladarskih povelja i crkvenih spisa, 

prilično se razlikuje od današnjeg srpskog 

jezika. Jezik srednjevekovne Bosne i 

Huma, koji poznajemo preko natpisa sa 

stećaka, je prilično sličan jeziku kojim danas 

govorimo, i uglavnom razumljiv bez 

prevođenja. Ovo nimalo ne iznenađuje, 

uzme li se u obzir da je upravo hercegovački 

govor Bečkim književnim dogovorom 

1850. godine određen za zajednički književni 

jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih 

Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik. 

Na hercegovskom govoru počiva čitava jezička 

reforma Vuka Karadžića, na temelju 

koje su nastali savremeni srpski, hrvatski, 

bosanski i crnogorski jezički standard. 

Bosna i Hercegovina je kolevka partizanskog 

otpora. Tokom Drugog svetskog 

rata Bosna i Hercegovina je predstavljala 

središte otpora nacionalističkom ludilu 

i međuetničkom istrebljenju. Dok su u 

Srbiji i Hrvatskoj preovladale ekstremno 

nacionalističke snage, u Bosni su partizani 

uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga, 

za ponovno ujedinjenje raskomadane 

domovine. Igman, Kozara, Neretva, 

Sutjeska, Jajce, Drvar, samo su 

neki od toponima koji podsećaju 

na upornu borbu naših 

naroda u Bosni i Hercegovini. 

Možda je kobna greška partizana 

bila što su nakon oslobođenja 

uzeli Beograd, a ne višenacionalno 

Sarajevo za glavni 

grad SFR Jugoslavije. 

Rat u Bosni i Hercegovini 

Nije tajna da je Srbija stvorila 

Republiku Srpsku, kada je 

1992. godine poslala vojsku, 

specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, 

naoružala i organizovala 

Srbe u Bosni i Hercegovini. 

Čitave oblasti jedne mul- 

tikulturne države su vojskom 

zaposednute, etnički očišćene 

i proglašene srpskom teritorijom. 

Tzv. Republika Srpska, ta 

žalosna tvorevina koja pokušava 

da bude srpskija od same 

Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti 

za zajednički život, poštovanje 

bližnjega i prihvatanje različitosti. 

Ovo patološko stanje 

je urodilo stravičnim progonima 

i pokoljima naše inoverne braće, koje 

istorija pamti kao bosanski genocid. 

Tokom rata su na teritorijama pod 

srpskom kontrolom džamije sistematski 

uništavane. Frapantan primer je Banja 

Luka, u kojoj su sve gradske džamije (njih 

šesnaest) uništene uz sadejstvo gradskih 

vlasti, iako u gradu nije bilo izravnih ratnih 

dejstava. S druge strane, u Sarajevu, 

koje je godinama bilo pod srpskom opsadom, 

iako neke srpske crkve jesu uništene 

(neke usled samog srpskog granatiranja), 

one nisu sistematski uništavane. 

U Bosni nije okončan rat, u Bosni je 

zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan 

pogled na međuentitetske granice Bosne i 

Hercegovine da bismo videli da je to samo 

zaleđena linija fronta u bratoubilačkom 

građanskom ratu. Rat u Bosni i Hercego-

vini nikada nije završen. Danas se vodi 

putem politike da bi sutra ponovo mogao 

oružano eskalirati. Bosni je potreban 

trajan, pravedan i održiv mir. Tzv. 

Dejtonski mir je suštinski nepravedan, 

jer je zacementirao rezultate etničkog 

čišćenja nesrpskog stanovništva Višegrada, 

Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče, 

Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne 

i Hercegovine. Tragičnim spletom 

događaja, Srebrenica danas pripada Republici 

Srpskoj. Srbija mora jasno osuditi 

zaposedanje teritorije istrebljenjem, 

da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom 

širenja teritorije, koja je predugo 

usmeravala njenu unutrašnju i vanjsku 

politiku. Srbija zaista nema razloga da 

podržava Republiku Srpsku, taj ostatak 

njene nesrećne politike 1990-ih. 

Srbija je pokušala da ubije Bosnu i 

Hercegovinu. Ubijajući Bosnu, Srbija 

je ubijala i sebe, jer se ekstremizam iz 

Republike Srpske vraćao kao bumerang 

ubijajući građansku Srbiju. Nadam se 

da će Bosanci oprostiti našim potomcima. 

Takođe se nadam da naši potomci 

nikada neće oprostiti svojim precima. 

Neka nam drugi oproste naše ludilo. Mi 

sami sebi nikada ne smemo oprostiti. 

Ubili smo deo svog naroda u Bosni. 

Civilizacijske perspektive 

Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost 

našeg zajedničkog života, pravoslavaca, 

katolika i muslimana istog jezika. 

Politička ideja Bosne i Hercegovine je 

načelo suživota naspram plemenske podeljenosti, 

verska trpeljivost naspram verske 

isključivosti. 

Mnogi građani Bosne i Hercegovine 

su dospeli u tužnu situaciju da pod uticajem 

huškačke propagande prezru svoju 

domovinu. Poznajem mnoge bosanske 

Srbe koji preziru Bosnu a obožavaju 

Srbiju. Oni grdno greše. Kao pripadnik 

srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem 

mojim sunarodnicima, Srbima 

iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša 

majka je Bosna. Nemojte prezirati zemlju 

naših otaca. U Bosni naš narod 

živi već vekovima. U srednjem veku, 

kada Srbija nije ni postojala, već samo 

vazalna kneževina Raška, naši preci su u 

kraljevini Bosni odolevali raznim moćnicima 

sa istoka i zapada. 

Bosna nikada nije bila u sastavu Srbije, 

i ukoliko ima pravde, nikada neće ni biti. 

Najmoćniji srpski srednjevekovni vladari, 

kao što su Stefan Nemanja i Dušan Silnik, 

nisu uspeli da uključe Bosnu u svoju državu. 

Vekovima kasnije, to nije pošlo za 

rukom ni Slobodanu Miloševiću. Srbija ni 

ne treba da teži da osvaja i pripaja Bosnu, 

već treba da bude sa njom u zajednici na 

ravnopravnim osnovama. 

Srbija od Bosne treba da 

nauči različitost. Za razliku od 

Srbije, Bosna ima dugu tradiciju 

multikulturalnosti. Koncept 

bosanstva počiva na suživotu 

različitih verskih tradicija i ima 

kapaciteta da integriše ljude različitih 

etno-religijskih tradicija 

koji dele isti geografski prostor. 

Koncept srpstva, nažalost, 

nema taj kapacitet, jer počiva 

na principu verske isključivosti. 

On je isključiv u svojoj biti, 

ne samo prema drugim narodima, 

već i prema sunarodnicima koji 

ne pripadaju pravoslavlju. Logičan ishod 

politike isključivosti je istrebljenje. Nije 

slučajno što je srpstvo definisao upravo 

episkop Njegoš u kontekstu istrebljenja 

domaćih muslimana (tzv. “istraga poturica”). 

Ovaj koncept deluje dezintegrativno 

čak i po samu Srbiju, onemogućujući joj 

da postane država svih svojih građana, 

odnosno moderna politička nacija. Stoga 

neki kritičari predlažu redefinisanje koncepta 

srpstva na principu integracije. 

Sarajevo često nazivaju balkanskim Jerusalimom, 

jer se u njegovom centru jedna 

do druge nalaze islamska, pravoslavna, 

katolička i jevrejska bogomolja. Beograd 

se, nažalost, ne može pohvaliti takvim 

poštovanjem svojih različitih nasleđa – beogradska 

sinagoga i džamija su skrivene i 

getoizirane, beogradski budistički hram, 

jedan od prvih u Evropi, odavno je zapušten 

i srušen. Pejzažom Beograda suvereno 

dominiraju isključivo pravoslavni hramovi. 

Beograd se uporno odriče sopstvene 

prošlosti – od nekadašnjih dvestotinjak 

džamija u Beogradu, opstala je samo jedna, 

a i ona je spaljivana. Izgleda da naš 

grad još uvek nije dovoljno zreo da vidno 

istakne svoje različite tradicije. Da bi 

Bosna je srce 

Balkana. Bosna 

i Hercegovina 

je geografsko, 

jezičko i 

etničko središte 

našeg naroda 

podeljenog 

religijom, dok 

su Hrvatska i 

Srbija zapadna 

i istočna 

periferija. 

izrastao u istinsku metropolu, 

Beograd mora prihvatiti svoju 

različitost. 

Bosna je srce Balkana. Bosna 

i Hercegovina je geografsko, 

jezičko i etničko središte 

našeg naroda podeljenog religijom, 

dok su Hrvatska i Srbija 

zapadna i istočna periferija. 

Ukoliko se muslimani, katolici 

i pravoslavci našeg jezika odluče 

na suživot u Bosni i Hercegovini, 

to će se blagotvorno 

odraziti na sve susedne države. 

Zajednička Bosna i Hercegovina 

trenutno ne postoji. Varvari još od rata 

pokušavaju da raskomadaju Bosnu i 

Hercegovinu na zavađene etno-religijske 

entitete, predstavljajući politiku aparthejda 

i segregacije kao nešto poželjno. Od 

polovine višereligijske države je napravljena 

verski isključiva paradržava Republika 

Srpska. U ostalim delovima je uspostavljena 

prevlast Bošnjaka ili Hrvata. Stvarnost 

je premašila najluđa predviđanja sarajevskih 

nadrealista, uključujući izmišljanje 

novih jezika i podelu dece po nacionalnoj 

osnovi u vrtićima i školama. Izlaz iz ovakvog 

stanja treba tražiti u ukidanju ratnih 

entiteta i okretanju oblasnim autonomijama, 

nevezanim za nacionalnu pripad- 

p 

nost. Živela zajednička Bosna i Herce- 

govina, u čijim će se školama učiti jedan 

jezik, jer se jedan jezik govori u narodu. 

Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još 

uvek postoji. Kao jedina višenacionalna 

država na Balkanu, ona je trn u oku svim 

nacionalistima, posebno nakon raspada 

naše zajedničke države SFRJ. Neuspehom 

Jugoslavije pali smo jedan veliki ispit iz suživota. 

Za zajednički život nam je preostala 

još samo Bosna i Hercegovina. 

Bosna nam je jedina nada! 


37

Od našeg dopisnika 

Egipat: Politički islam pobijedio i na izborima 

za Gornji dom 

Mogu li islamisti izvesti 

Egipat na pravi put? 

Da li su Egipćani izgubili 

nadu u bolje sutra? Jesu li 

očekivali promjene preko 

noći nakon formiranja 

Narodne skupštine? Hoće li 

islamisti moći izvući Egipat 

iz sadašnjeg stanja, koje 

je bliže beznađu, nego 

normalnoj situaciji? Na 

sva ova, a i druga pitanja, 

možemo davati predviđanja, 

a odgovore će dati vrijeme 

Piše: Jusuf Džafić 

Udržavama 

U 

sa normalnim 

Uuređenjem i sređenom so- 

Ucio-ekonomskom situacijom 

izbori predstavljaju izuzetno važan društveni 

događaj, medijski itekako popraćen. 

Takoreći, nekoliko dana uoči izbora, 

tokom dana izbora, te u danima nakon 

izbora, kada se sabiru rezultati, sve se 

vrti oko izbora. No, u državama poput 

Egipta, gdje, iskreno rečeno, normalno 

postaje abnormalno, a abnormalno 

normalno, gdje izbori traju po nekoliko 

mjeseci, gdje ljude more kudikamo veći 

problemi, ne treba da čudi da izbori nisu 

udarna vijest, čak ni tokom samih dana 

održavanja izbora. Takav je slučaj sa izborima 

za Gornji dom egipatskog parlamenta 

(Savjetodavno vijeće). 

Nezainteresiranost za još jedne izbore 

Izbori za Savjetodavno vijeće, koji su 

počeli 29. januara, trajali su samo do 22 

februara, a ne do 12. marta, kako je prvobitno 

bilo planirano, sve s ciljem da bi 

se prenos vlasti na civilnu vladu što prije 

ostvario. Tako su se ovi izbori održali 

“samo” u dva kruga: prvi krug 29. i 30. januara 

(prva faza kada bivaju izabrani samo 

kandidati koji osvoje preko 50 posto glasova), 

odnosno 5. i 6. februara (druga faza 

kada se biraju kandidati koji nisu osvojili 

preko 50 posto glasova), te drugi krug 

14. i 15. februar (prva faza), odnosno 21. 

i 22. februar (druga faza). Pravo glasa za 

Savjetodavno vijeće ima oko 25 miliona 

ljudi. Egipćani su birali 180 parlamentaraca 

Gornjeg doma, dok će preostalih 90 

naknadno imenovati budući predsjednik 

Egipta. Prva konstitutivna sjednica novog 

doma održana je 28. februara. Gornji 

dom nema ovlaštenja kao Donji, ali njegovu 

uloga ne treba potcijeniti, poglavito 

uzevši u obzir da je glavna uloga 

Gornjeg doma razmatranje 

svih promjena ustava, kao i 

sporazuma i ugovora koji se 

tiču egipatskog suvereniteta i 

integriteta. 

Kao što je već na početku 

načeto, izbori za Savjetodavno 

vijeće su prohujali, a da se 

na njih nije ni obratila neka 

posebna pažnja, kako medijska 

tako i društvena. Razlika 

između Egipta za vrijeme izbora 

za Narodnu skupštinu 

i Egitpa tokom izbora za Savjetodavno 

vijeće je očevidna. 

Pored primjetno slabijih kampanja 

svih političkih partija 

(manje predizbornih skupova, 

medijskih obraćanja, plakata 

itd.), ni sami glasači nisu nešto 

bili posebno zainteresovani. Dok je izlaznost 

na izborima za Narodnu skupštinu 

bila oko 54% (preko 27 miliona izašlih 

birača), izlaznost na sadašnjim izborima 

je, ne bi bilo pretjerano reći, zanemarljiva 

– 15% (oko 3,75 miliona), odnosno 8% 

u prvom krugu, te 12,2 % (svega oko 3 

miliona) u prvoj fazi drugog kruga. Nije 

bilo ni uobičajenih “izbornih” saobraćajnih 

gužvi (npr. izbornog dana 5. decembra 

2011. godine, zadnjeg dana u prvom 

izbornom krugu za Narodnu skupštinu, 

bila je takva gužva u Kairu da su i najstariji 

i najiskusniji taksisti rekli za nju da je 

najveća gužva ikada viđena). 


38 

Razumno je za 

očekivati da 

će se islamisti 

pozivati na 

religiju tokom 

kampanje. Ta 

zar nisu dobili 

ime islamisti 

upravo 

zbog svojih 

programa koji 

se baziraju 

na islamskim 

relgijskim 

vrijednostima?! 

No, i ovakva mala izlaznost nije pokolebala 

pobjedu islamista, uprkos stalnoj 

antiislamističkoj kampanji (kao i 

sve kampanje uglavno posredna, a ne 

direktna) zapadnih medija i njihovih služinskih 

medija u Egiptu a i širom svijeta. 

Podijelit ćemo s vama preliminarne rezultate 

prvog kruga izbora, objavljene na 

zvaničnoj državnoj stranici pod imenom 

Savjetodavno vijeće, izbori 2012 (eng. 

Shura Council, elections 2012, arap. 

Intihabat medžlis eš-šura 2012): Stranka 

Slobode i pravde - 41 mjesto (50%), 

Stranka svjetlosti - 27 mjesto (32,9%), 

Egipatski blok – 5 mjesta (6,1%), Vefd 

partija – 3 mjesta (3,7%), Stranka demokratskog 

mira – 1 mjesto (1,2%), Stranka 

slobode – 1 mjesto (1,2%). 

Više je faktora koji su uzrok ovako 

slabom izbornom odzivu. Dočim, svi se 

oni mogu podijeliti u dvije skupine: faktori 

čisto političke prirode i faktori sociodruštvene 

prirode. 

Liberalna i koptska politika 

Najprije, da razmotrimo faktore čisto 

političke prirode. Pored već spomenute 

sveopće narodne zasićenosti dugotrajnim 

izborima, tu su još neki vrlo 

zanimljivi faktori povezani sa 

nadmoćnošću islamista. Naime, 

dok su islamisti osvajali, 

te nakon što su osvojili 74% 

na izborima za Narodnu 

skupštinu, mnogi liberali i 

hrišćani (političari, simpatizeri 

ili obični građani), su se 

iznenadili pobjedom islamista, 

te postepeno, kako je vrijeme 

i pobjeda islamista bila 

sve očitija, gubili samopouzdanje, 

optimizam i entuzijazam. 

To je poprimilo ekstremne 

razmjere, tako da mnogi 

liberalni i hrišćanski glasači 

nisu ni izašli na izbore, pogotovo 

nakon poteza Stranke 

slobodnih Egipćana (Hizb elmisrijine 

el-ahrar, inače nju 

uglavnom podržavaju liberali 

i hrišćani), koja je bojkotovala izbore za 

Savjetodavno vijeće. Ne možemo ostati 

ravnodušni, a da ne navedemo i ne prokomentarišemo, 

iskreno rečeno maliciozne 

i perfidne razloge, koje su glasnogovrnici 

ove stranke dali kao razlog za 

bojkot: 

- Povreda predizborne šutnje tokom 

48 sahata uoči izbora. Prvo, izborna 

komisija je ocijenila te povrede kao minorne 

bez uticaja na sveukupne rezlutate 

izbora. Drugo, žalba na povredu predizborne 

šutnje dolazi od stranke čiji su aktivisti 

takođe primijećeni kako krše predizbornu 

šutnju. Štaviše, većina Egipćana

je ubijeđena da je Egipatski blok, čiji je 

član i Stranka slobodnih Egipćana, prva 

prekršila predizobrnu sumnju, agitujući 

u nekim crkvama ljude da glasaju za njihovu 

koaliciju. 

- Neke partije su se koristile religijskim 

govorima toliko intezivno da su se 

izbori za parlament pretvorili u religijsku 

borbu. Ova optužba je indirektno upućena 

na račun islamista. Razumno je za 

očekivati da će se islamisti pozivati na religiju 

tokom kampanje. Ta zar nisu dobili 

ime islamisti upravo zbog svojih programa 

koji se baziraju na islamskim relgijskim 

vrijednostima?! Optuživati islamiste 

da se koriste religijom tokom kampanje, 

koja je osnova njihovog političkog pravca 

i programa, je isto kao optuživati socijaliste 

da se koriste socijalizmom, liberale 

da se koriste liberalizmom, nacionaliste 

da se koriste nacionalizmom. Što se tiče 

inteziteta religijskog diskursa (govora) 

korištenog tokom izborne kampanje, 

islamisti su ga koristili umjereno, a ne 

pretjerano kako dotična stranka hoće da 

prikaže. Da islamisti nisu bili fanatični 

(ovdje upotrebljavamo dotičnu riječ u 

značenju kakvom se upotrebljava na Zapadu 

– onaj koji je privržen vjeri, odnosno 

fanatičan), dovoljno govori činjenica 

da među osnivačima Stranke slobode i 

razvoja ima i nekoliko stotina egipatskih 

hrišćana - Kopta. Dapače, potpredsjednik 

stranke je ni manje ni više jedan Kopt 

– Refik Habib, poznati koptski mislilac. 

- Savjetodavno vijeće nema značajnu 

zakonodavnu ulogu i usporava 

proces demokratskih 

promjena. Ovdje nećemo raspravljati 

o stepenu važnosti 

Savjetodavnog vijeća; samo 

ćemo reći da ako Stranka slobodnih 

Egipćana ne želi da 

učestvuje u izborima za dotično 

vijeće, trebala je to reći 

onog trenutka kada je iznijela 

svoj stranački program. Naime, 

besjediti sada takve izjave, 

kada je sigurno ko je pobijedio, 

a ko izgubio na izborima, 

predstavlja povredu “fer pleja”. 

Naposljetku, ovaj medijski 

istup, odnosno bojkot Stranke 

slobodnih Egipćana je jedna 

loše odrađena pozorišna 

predstava, tačnije diletantska 

maskarada. Bolje je časno izgubiti, 

priznajući poraz, te 

analizirati zašto se poraz zbio, 

U periodu od 12. 

do 18. februara, 

kako prenose 

eg. novine 

Ahbar el-jevm, 

egipatska 

policija je 

zaplijenila čak 

122 miliona 

tableta opojnih 

sredstava!!! 

Koliko je 

cifra velika i 

upozoravajuća, 

govori podatak 

da je tokom 

cijele 2010. 

godine 

zaplijenjeno 

svega 132 

miliona 

tableta opojnih 

sredstava. 

a ne potcjenjivati pobjedu uspješnijeg. 

Sociolozi imaju jedan dobar naziv za ovaj 

postupak dotične stranke – kiselo grožđe, 

tj. kada se nešto ne može postići, onda 

se to nepostignuto potcjenjuje, a sve u 

cilju kako bi se umanjio nesupjeh, odnosno 

kako bi se opravdalo 

pred samim sobom. Bolje bi 

bilo da dotična stranka malo 

više poradi na pristupu narodu, 

jer je bjelodano da nisu 

spoznali dušu Egipćana. Da je 

poznaju, znali bi da su Egipćani, 

kako muslimani tako i 

hrišćani, izuzetno pobožan, a 

ne liberalan narod. 

Primjer ove stranke i njenih 

političara podsjetio je 

Muhammeda Kapu, jednog 

od naših studenata na El- 

Azharu, na primjer većine 

bosanskohercegovačkih političara, 

te je naveo jednu zanimljivu 

asocijaciju: “Kao da 

je političare Stranke slobodnih 

Egipćana i naše bosanskohercegovačke 

političare 

rodila jedna majka – i jedni 

i drugi traže izgovor za svoj 

politički neuspjeh.” 


39

Procvat kriminala 

Sada, da razmotrimo faktore sociodruštvene 

prirode koji su, vjerovatno, 

uticali na slab odziv birača na izbore za 

Savjetodavno vijeće. Naime, međunarodno 

je poznato da je Egipat u velikoj 

ekonomskoj, političkoj, bezbjedonosnoj, 

sistemskoj (birokratskoj), ali i moralnoj 

krizi. Krivce za ovakvo stanje trebamo 

tražiti na dvije adrese – Zapadu i 

sada već bivšem Mubarakovom režimu. 

Na Zapadu iz dva glavna razloga. Prvi 

se ogleda u podršci sa Zapada koju je 

uživao Mubarakov tiranski režim, prikazujući 

ga kao demokratski režim. Mubarakov 

režim je bio demokratski u zapadnom 

stilu – vladavina bogate oligarhije 

koja eksploatiše manjinu (sama Amerika 

koja važi za najrazvijeniju zemlju ima 

stopu od 17% siromašnih krajem 2011. 

godine, kako navodi znanstveni institut 

Brookings). Mubarakovi ljudi, da ih 

tako nazovemo, rabili su državni novac, 

državne firme, od državnog novca prali 

svoja mala tajkunska kraljevstva. Koliko 

su tačno pokrali egipatskog novca teško 

je reći, ali sljedeći primjeri, procjene 

pokradenog državnog imetka, pokazuju 

da su tu u pitanju stotine milijardi: Mubarak 

i njegova porodica – 70 milijardi 

dolara; Ahmed Izz, generalni sekretar 

bivšeg NDP – 18 milijardi; Zuhejr Džirana, 

bivši ministar turizma – 13 milijardi; 

Ahmed el-Magribi, bivši ministar 

stambene izgradnje – 11 milijardi; Habib 

Adli, bivši ministar unutrašnjih poslova 

– “svega” 8 milijardi itd. 

Drugi razlog zašto je Zapad uzrok 

sveopće krize Egipta je zapadna propaganda 

putem televizije, posebice preko 

filmova i serija holivudske produkcije, te 

jazbine svih poroka, te holivudskih satelita 

u Egipt. Možemo li da zamislimo 

kakav uticaj može imati zapadni film na 

polupismenog egipatskog seljaka? Dosadašnje 

posljedice je teško precizno analizirati, 

a kamoli predvidjeti buduće. Ako 

je vjerovati riječima nekolicine kairskih 

profesora, koji su porijeklom sa sela, a 

s kojima sam na dotičnu temu diskutovao, 

pola egipatskih seljaka je ostavilo 

obrađivanje zemlje zbog zapadnih filmova 

i serija. 

O krivici Mubarakovog režima za 

sadašnje stanje u Egiptu, već smo prodiskutovali 

razmatrajući ulogu Zapada 

u huškanju egipatske sveopće krize. 

Preostalo je još da navedemo nekoliko 

upečatljivih primjera te krize. 

Pored već starih podataka u znaku 

50-ke (50% nezaposlenih, 50% siromašnih, 

50% nepismenih, doduše najvjerovatnije 

da su cifre niže (npr. jedna 

druga procjena – 9.4 % nezaposlenih 

prema oficijelnim državnim podacima, 

20% siromašnih, 33,6% 

nepismenih prema UN-u), 

podijelit ćemo najnovije podatake 

koje se tiče organizovanog 

kriminala u Egiptu. U 

periodu od 12. do 18. februara, 

kako prenose eg. novine 

Ahbar el-jevm, egipatska policija 

je zaplijenila čak 122 

miliona tableta opojnih sredstava!!! 

Koliko je cifra velika i 

upozoravajuća, govori podatak 

da je tokom cijele 2010. 

godine zaplijenjeno svega 

132 miliona tableta opojnih 

sredstava. Koliko god tražili 

opravdanja, kao npr. čista 

slučajnost ili policijske akcije širokih 

razmjera, toliki broj, sigurno, nije puka 

slučajnost; to je samo pokazatelj da je 

kriminal u Egiptu procvjetao u zadnje 

vrijeme. Da je kriminal, zaista, uzeo 

zamaha, govore i podaci koje s nama 

na džumanskoj hutbi podijelio lokalni 

imam, govoreći o razvoju kriminala u 

kvartu, koji inače važi za jedan od najsigurnijih 

u Kairu. On je, između ostalog, 

spomenuo da se u zadnje vrijeme povećava 

maloljetnička delikvencija, da su se 

pojavile grupe mladića koje od 9 do 11 

U zadnje 

vrijeme 

povećava se 

maloljetnička 

delikvencija, 

pojavile su se 

grupe mladića 

koje od 9 do 

11 ujutru na 

dan džume, 

kada većina 

ljudi odlazi na 

džumu, idu od 

vrata do vrata, 

tražeći prazne 

stanove koje bi 

opljačkali. 

ujutru na dan džume, kada 

većina ljudi odlazi na džumu, 

idu od vrata do vrata, tražeći 

prazne stanove koje bi opljačkali, 

da su jednom džematliji 

ukrali pozamašnu svotu 

novca dok se kupao... I ovih 

nekoliko podataka su zaista 

poražavajući za Egipat, koja 

važi za jednu od najpobožnijih 

i najmoralnijih država na 

svijetu. 

Nakon razmatranja političkih 

i sociodruštvenih 

razloga postaje jasnije zašto 

je samo 10-15 % Egipćana 

izašlo na izbore za Savjetodavno 

vijeće, naspram 54% na izborima 

za Narodnu skupštinu. Da li su 

Egipćani izgubili nadu u bolje sutra? 

Jesu li očekivali promjene preko noći 

nakon formiranja Narodne skupštine? 

Hoće li islamisti moći izvući Egipat iz 

sadašnjeg stanja, koje je bliže beznađu, 

nego normalnoj situaciji? Mogu li 

islamisti izvesti Egipat na pravi put? 

Na sva ova, a i druga pitanja, možemo 

davati predviđanja, a odgovore će 

dati vrijeme. No, ipak je sve u Božijim 

rukama. 


40

Islamske teme 

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima 

Amputirani (odstranjen dstranjeni) dio ljudskog 

ili životinjskog tijela, tretira se kao njegova strv (leš) 

Jedino na što, tom 

prilikom, treba obratiti 

pažnju, i što je sa vjerskog 

stanovišta poželjno, jeste 

da postupak amputacije 

bude izveden u skladu sa 

najvišim profesionalnim 

standardima, i da se 

koriste one metode koje će 

osigurati da životinji bude 

nanešena što manja bol 

Piše: Semir Imamović 

Prenosi Ebu-Vakid el-Lejsi, 

radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, 

sallallahu ‘alejhi ve 

sellem, kazao: “Ako se živoj životinji 

odstrani jedan dio tijela, taj dio (u 

pravnom smislu) tretira se kao i njena 

strv (leš).’’ 

Ocjena hadisa 

Hadis je zabilježio Ebu-Davud, 

Knjiga o lovu, Poglavlje: “O lovini 

kojoj je odsječen jedan dio tijela”, br. 

2858; Tirmizi, Knjiga o hrani, Poglavlje: 

“Odstranjeni dio tijela (sa živog 

bića) tretira se kao i lešina”, br. 1480. 

Tirmizi je ovaj hadis ocijenio dobrim. 

Povod hadisa 

Po dolasku u Medinu, a nakon prvih 

izravnih kontakata sa širom medinskom 

zajednicom Poslanik, sallallahu ‘alejhi 

ve sellem, je uočio da je tamošnja praksa, 

prije svega ona normativna, još uvijek 

pod snažnim utjecajem prethodnog 

društvenog sistema, starih (paganskih) 

vjerovanja, običaja i tradicije, što je, 

uzme li se u obzir višestoljetna vezanost, 

a u značajnoj mjeri, i omeđenost arapskog 

(pustinjskog) čovjeka tim i takvim 

vrijednostima, bilo sasvim razumljivo. 

Skoro u svim životnim aspektima (međuljudskim 

odnosima, proslavama i 

praznicima, poslovnim transakcijama, 

svakodnevnim društvenim aktivnostima) 

mogli su se primijetiti ostaci paganske 

kulture. To je, s njegove strane, 

iziskivalo odlučnu i čvrstu reakciju, koja 

je, prije svega, trebala biti usmjerena u 

pravcu podizanja nivoa vjerske svijesti, 

moralnog i vjerskog preustroja i upućivanja 

u osnove islamske pravne i etičke 

regulative. A da je Poslanik, sallallahu 

‘alejhi ve sellem, ovaj problem shvatio 

krajnje ozbiljno, govore mnogobrojni 

hadisi u kojima se on direktno obraća 

stanovnicima Medine i traži od njih da 

svoju praksu usklade sa islamskim principima 

i odbace sve one oblike ponašanja 

koji su bili nespojivi sa njihovim 

novim, islamskim, identitetom. Ovaj 

hadis spada u red takvih hadisa. On se 

bavi pitanjem odsijecanja (odstranjivanja) 

pojedinih dijelova tijela životinje i 

njihovo korištenje u proizvodnji kućnih 

potrepština, u ovom slučaju masti (maziva). 

Izricanjem gornjeg suda, upravo 

tim povodom, Poslanik, sallallahu 

‘alejhi ve sellem, je pojasnio, kakav je 

šerijatsko-pravni tretman takvih običaja 

(prakse), odnosno, ukazao je na njihovu 

neispravnost i neutemeljenost. U hadiskoj 

i tefsirskoj nauci posebna pažnja 

posvećuje se istraživanju povoda zbog 


41 

kojeg je određeni ajet ili hadis objavljen 

i izrečen. Zapravo, poznavanje ovog povoda 

važan je, ako ne i presudan, preduvjet 

za njihovo ispravno razumijevanje. 

U to ćemo se najbolje uvjeriti na primjeru 

sljedećeg ajeta. Naime, Allah, dželle 

šanuhu, u suri El-Bekare za obredni hod 

(s’aj) j između Safe i Merve, kaže: Safa i 

Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj 

koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne 

čini nikakav prijestup ako krene oko njih. 

A onaj koji drage volje učini kakvo dobro 

djelo - pa, Allah je doista blagodaran 

i sve zna. 1 Ukoliko bismo se, prilikom 

razumijevanja ovog ajeta, zadržali na 

njegovom jezičkom izrazu, bez dubljeg 

poznavanja povoda kojim je objavljen, 

došli bi do zaključka da sa’j između Safe 

i Merve spada u onu kategoriju postupaka 

koji se u šerijatskom pravu kategoriziraju 

kao dopuštena (mubah) djela, 

koja čovjek može a ne mora uraditi, 

ili čije ostavljanje ne izaziva nikakve 

pravne posljedice u smislu ogrješenja 

o Božiji propis, međutim ako ovom 

ajetu pristupimo iz ugla specifičnog 

povoda, zbog kojeg je i objavljen i zbog 

kojeg je prvenstveno poprimio ovakvu 

formu, a koji se ogledao u tome da su 

neki hodočasnici (hadžije) izbjegavali

sa’j između Safe i Merve, 

iz straha da ne bi zapali u 

oponašanje paganskih rituala 

koji si izvođeni na tom 

prostoru, bit će nam jasno 

da se ajetom ne cilja izvorna 

dopustivost (ibaha), kao 

jedna od kategorija pravne 

norme, nego se njime želi 

ukazati da je ovakva vrsta 

straha neopravdana i da 

nema nikakvog grijeha u 

obavljanju sa’ja na prostoru 

na kojem su predislamski 

Arapi izvodili svoje ritaule. 2 

Opća pravna pitanja 

U Poslanikovom, sallallahu 

‘alejhi ve sellem, 

postupku, da ljudima na 

vrijeme ukaže na neispravnost 

određenog njihovog 

postupka ili prakse, prepoznajemo 

obavezu vjerskih 

autoriteta (učenjaka), 

u svakom vremenu i na 

svakom prostoru, da svojim 

kontinuiranim prisustvom 

u društvu i praćenjem svih 

njegovih važnijih tokova, 

uzmu aktivno učešće u 

kreiranju što moralnijeg 

i vjerskim principima usklađenijeg 

društvenog ambijenta. Ne smije se desiti 

da islamski učenjak bude samo nijemi 

posmatrač društvenih dešavanja, jer je 

to u suprotnosti sa njegovim pozivom 

i njegovom ulogom direktnog Poslanikovog, 

sallallahu ‘alejhi ve sellem, 

duhovnog nasljednika, i kao onoga ko 

je, nakon poslanika, najpozvaniji da svijet 

mijenja na bolje. Odgovornost je, u 

islamu, uvijek proporcionalna stvarnim 

mogućnostima, društvenom statusu i 

personalnim pretpostavkama i kvalitetima, 

koji određenu osobu dovode u 

privilegovan položaj u odnosu na druge, 

ali im daju i priliku da, sa pozicije 

na kojoj se nalaze, a to je uglavnom 

pozicija autoriteta, izravno djeluju na 

društvene tokove. S obzirom da islamskim 

učenjacima, po prirodi stvari, pripada 

pozicija vrhovne vjerske vlasti, da 

se na njih gleda sa posebnim respektom 

i da njihova riječ ima posebnu težinu, 

sasvim je razumljivo da i njihova odgovornost 

bude na tom nivou. Ovu 

činjenicu nalazimo jasno naglašenu u 

kur’anskim i hadiskim tekstovima koji 

se izravno bave ovim pitanjem. U jednom 

dijelu tih tekstova ukazuje se na 

važnost i ulogu učenjaka, njihov neprikosnoveni 

autoritet 3 , poseban stepen 

straha i strahopoštovanja (el-hašje), e na 

kojima oni grade svoj odnos prema Allahu, 

dželle šenuhu 4 , na njihovu 

nedostižnu prednost u 

odnosu na druge ljude 5 , dok 

se u drugom djelu govori o 

njihovoj posebnoj odgovornosti 

pred Uzvišenom Bogom 

i pred ljudima, a koja 

je u potpunoj harmoniji sa 

spomenutim blagodatima 6 . 

Islamski pravnici su, na 

osnovu ovoga hadisa, ustanovili 

opće pravilo (šerijatskopravni 

princip) koje glasi: 

Ma ubine min hajj fehuve 

ke mejtetihi i (Amputirani/ 

odstranjeni dio ljudskog ili 

životinjskog tijela, ima istu 

pravnu kvalifikaciju kao i 

njegova strv/leš). Da bi se 

ovo pravilo ispravno razumjelo, 

potrebno je znati 

da se u klasičnoj islamskoj 

pravnoj nauci, lešina dijeli u dvije vrste: 

čistu i nečistu. U prvu vrstu spadaju: 

ljudski leš i lešina morskih životinja, 

a u drugu: lešina kopnenih životinja 7 . 

O tome, kojoj od ove dvije kategorije 

pripada živo biće, ovisi pravni tretman 

njegovog amputiranog dijela. Amputirani 

dio ljudskog ili tijela morske 

životinje je čist, jer se, u pravnom smislu, 

njihova lešina smatra čistom, dok je 

amputirani dio tijela kopnene životinje 

Što se tiče 

amputacije 

ljudskih 

udova, ona 

je dozvoljena 

u slučaju 

krajanje nužde 

(darure), kada 

je ona u funkciji 

spašavanja 

ljudskog života, 

zaustavljanja 

(ublaživanje) 

teških ili 

nesnošljivih 

bolova, ali i 

sprečavanja 

širenja bolesti 

na ostale 

dijelove tijela. 

nečist, s obzirom da se 

njen leš smatra nečistim. U 

različitim pravnim školama 

općeprihvaćena je praksa 

preformulacije zakonskih 

tekstova u posebna pravila 

(opće šerijatsko-pravne 

principe), koja bi trebala 

biti u funkciji iznalaženja 

pravnih rješenja (normi) 

za što širi krug pitanja koja 

nisu definirana posebnim 

zakonskim tekstom. To što 

pojedina pravila imaju šire 

značenjske implikacije od 

samog teksta iz kojeg su 

izvedena, ne dovodi u pitanje 

njihovu ispravnost, jer 

je forma zakonskog teksta 

često uvjetovana specijalnim 

povodom i specifičnim 

okolnostima, i predstavlja 

odgovor na konkretnu dilemu, 

ali je, u najvećem broju 

slučajeva, primjenjiva i na 

druge slične situacije. 8 U 

prilog tome govori i poznato 

usulsko načelo: U obzir 

se uzima općenitost izraza, 

a ne specifičnost povoda (El- 

’ibretu bi ‘umumi-l-lafzi la 

bi hususi-s-sebebi) 9 . Evo još 

nekih primjera zakonskih 

tekstova koji su preformulirani 

u posebna pravila: A 

onome ko bude primoran, ali 

ne iz želje, samo toliko da glad 

utoli, Gospodar tvoj će doista 

oprostiti i milostiv biti. 10 

(preformulisan je u pravilo: 

“Nužda zakon mijenja’’, ili 

“U nuždi je dozvoljeno ono 

što je inače zabranjeno’’); 

“Djela se cijene (vrednuju) 

prema namjerama’’ ’ 11 (preformuliran 

u pravilo: “O djelima 

subjekta se presuđuje na 

osnovu njegove namjere’’); 

“Nema (nanošenja) štete, niti 

uzvraćanja štetom.’’ ’ 12 (Preformulisan 

je u istoimeno 

pravilo); i dr. 

Propisi 

Iz navednog pravila naučili smo da 

amputirani dio ljudskog ili životinjskog 

tijela ima identičan pravni tretman 

kao i njihova strv (lešina), a ono što 

nas ovdje interesuje jeste da li i pod 

kojim uvjetima je dozvoljeno amputirati 

dio ljudskog ili životinjskog tijela. 

Što se tiče amputacije ljudskih udova, 

ona je dozvoljena u slučaju krajanje 

nužde (darure), e kada je ona u funkciji 

spašavanja ljudskog života, zaustavljanja 


42

(ublaživanje) teških ili nesnošljivih bolova, 

ali i sprječavanja širenja bolesti na 

ostale dijelove tijela 13 . Situacija je sasvim 

drugačija kada je u pitanju amputacija 

životinjskih organa. Naime, njena dozvola 

nije uvjetovana strogim kriterijima, 

odnosno postojanjem krajnje potrebe, 

nego je dovoljna čvrsta pretpostavka da 

se time ostvaruje legitiman interes, kao 

što je poboljšanje kvalitete 

mesa, prekraćivanje boli 

životinje i sl. Jedino na što, 

tom prilikom, treba obratiti 

pažnju, i što je sa vjerskog 

stanovišta poželjno, 

jeste da postupak amputacije 

bude izveden u 

skladu sa najvišim profesionalnim 

standardima, i 

da se koriste one metode 

koje će osigurati da 

životinji bude nanešena 

što manja bol. Uporište 

za ovakvo stajalište, nalazimo 

u Poslanikovoj 

praksi da deve, koje su 

prikupljene na ime zekata, 

obilježi posebnim 

Amputirani dio 

ljudskog ili tijela 

morske životinje 

je čist, jer se, 

u pravnom 

smislu, njihova 

lešina smatra 

čistom, dok je 

amputirani dio 

tijela kopnene 

životinje nečist, 

obzirom da se 

njen leš smatra 

nečistim. 

znakovima, a koja se ogledala 

u tome da se zagrijanim 

željeznim predmetom, na 

vidljivo mjesto, utisne poseban 

žig. 14 j 

Također, u Poslanikovo, 

sallallahu ‘alejhi 

ve sellem, vrijeme bila je raširena 

praksa uškopljivanja kurbana. Sam 

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, 

je, kao što stoji u jednom hadisu, 

kao kurbane, zaklao dva uškopljena 

ovna. 15 

Bilješke 

1 - Prijevod značenja, El-Bekare, 158. 

2 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 

1/137. 

3 - Ovo se najjasnije očituje u riječima Poslanika, 

sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Učenjaci su nasljednici 

Allahovih Poslanika” (Ahmed, 21 207., Ebu-Davud, 

3641., Tirmizi, 2682., Ibn-Madže, 223., i drugi. El- 

Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim u Sahihu-ldžamiu, 

br. 6297.). 

4 - U tom smislu su riječi Uzvišenog, u prijevodu 

značenja: A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni 

(Fatir, 27.). 

5 - Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ovu prednost, 

prema jednom predanju, uporedio sa prednošću koju 

Mjesec, u noći uštapa, ima u odnosu na ostale zvijezde 

(Ahmed, 21 207., Ebu-Davud, 3641., Tirmizi, 2682., 

Ibn-Madže, 223., i drugi), a prema drugoj verziji, sa 

prednošću koju on, kao Poslanik, ima u odnosu na druge 

ljude (Tirmizi, 2685.). 

6 - Učenjak koji je izigrao ukazano mu povjerenje 

i blagodati, na Sudnjem danu će, prema riječima 

Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, među prvima 

okusiti gorčinu poniženja i na vlastitoj koži osjetiti 

žestinu džehhennemske vatre. U hadisu kojeg 

bilježi Muslim navodi se da će Allah, dželle šanuhu, 

džehennemsku vatru potpaliti sa tri osobe: učačem 

Kur’ana (učenjakom), borcem koji je poginuo u borbi na 

Allahovom putu, i imućnim čovjekom. Allah će pitati 

učenjaka: “Priznaješ li Moje blagodati, kojima sam te 

obdario?” “Priznajem”, odgovorit će on. “A šta si uradio 

s tim blagodatima” – upitat će ga ponovo. “Sve što sam 

naučio, i čemu sam druge podučavao, uradio sam radi 

tvog rizaluka i u Tvoje ime. Također, učio sam Kur’an 

samo kako bi stekao Tvoju naklonost” – pravdat će se 

učenjak. “Ne, tvoja jedina želja je bila da postigneš ugled 

u društvu i da se o tebi priča kao učenom čovjeku” – bit 

će Allahove riječi, nakon kojih će On narediti melekima 

da ga, licem okrenutim prema zemlji, bace u Vatru. 

7 - Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 

1/136., 137. 

8 - U konkretnom slučaju pojam behime (životinja), 

koji je naveden u hadisu, preformulisan je u opći pojam 

“hajj” (živo biće), jer ova dva pojma dijele zajedničku 

karakteristiku a ona je život. 

9 - Ajeti o li’anu (međusobnom proklinjanju supružnika 

u slučaju kada čovjek optuži svoju ženu za preljubu a nije 

u stanju da to pred sudom potvrdi sa četiri pravno valjana 

svjedoka) objavljeni su povodom ‘Uvejmira el-Adžlanija 

i njegove supruge koju je ‘Uvejmir optužio za preljubu, 

ali je njihovo značenje opće, što i sama forma, u kojoj 

su objavljeni, jasno potvrđuje. Naime, odnosna zamjenica 

ellezine (oni koji), spada u red općih izraza, koji kada se 

spominju u kontekstu određenog propisa, impliciraju 

njegovu općenitost. 

10 - Prijevod značenja, El-En’am, 145. 

11 - Buharija, 1., Muslim, 5036. 

12 - Ahmed, 1/313., Ibn-Madže, 2/784. 

13 - El-Kava’idu ve-d-davabitu-l-fikhijje-l-muessire 

fi ahkami-l-’ameli-t-tibbijji, dr. Hani ibn ‘Abdullah el- 

Džubejr, http://www.saaid.net/Doat/hani/13.htm. 

14 - Buharija, 1052., Muslim, 2119. 

15 - Ebu-Ja’la, 2/105, El-Bejheki, 9/268. Prema 

mišljenju El-Albanija, lanac ovog hadisa je dobar. 

(Irvau-l-galil, br. 1147.). 


43

Kutak za islamsku omladinu 

FIN, NGO Svitanje, Udruženje Kewser 

Celebrate Mercy-organizacija grupnog 

gledanja online eventa u Sarajevu 

rajem prošlog mjeseca u Sarajevu, u prostorijama Fa- 

Kkulteta K islamskih nauka organizirano je prvo grupno 

gledanje online predavanja u sklopu sve popularnije online 

mreže Celebrate Mercy. Celebrate Mercy je internet mreža 

na koju je se potrebno registrirati kako bi se uživo i grupno 

pratilo online predavanje. Tema februarskog eventa bila je: 

“Ljubav & Voljeni, Muhammed: Lekcije iz njegovog bračnog 

života”. Svjetski poznati učenjaci, umjetnici, komičari, 

javne ličnosti, politički aktivisti – govorili su o Onome ko je 

poslat kao milost svjetovima. Program su pratili ljudi iz oko 

80 zemalja svijeta, i muslimani i nemuslimani. Uobičajeno 

je da se između prezentacija govornika, uživo kamerama javljaju 

i gledaoci. U izvještaju udruženog tima grupnog gledanja 

Celebrate Mercy eventa u Sarajevu navodi se sljedeće. 

“U prostorijama mesdžida FIN-a organizovano je klanjanje 

akšam-namaza. Event je počeo u 18h učenjem ašere / Abdel 

Rahim Sultan/ i obraćanjem organizatora /Selma Sendo i Fazlić 

Fikret/. 

Nakon toga počelo je javljanje organizatora Tarik el Messidi 

direktno iz New York-a. Najviše zemalja u online prijenosu 

bilo je upravo ovaj dan – evropske i azijske zemlje pratile su 

online predavanja. Organizator je unutar prezentacija islamskih 

učenjaka organizovao i kviz za sve učesnike. Pitanja su 

bila iz Poslanikove sire i možemo se pohvaliti veoma dobrim 

znanjem naših učesnika. U okviru eventa planirana su javljanja 

uživo sa grupnog gledanja Celebrate Mercy. Ove godine 

najavljeno a je i posebno javljanje iz Sarajeva – uživo smo se javili 

iz amfiteatra u Sarajevu, poslali poruku uz selame da smo zadovoljni 

predavanjem i da ih pratimo iz Sarajeva. Javljanje uživo je 

trajalo jednu minute što je i maksimalno trajanje. Moderator je 

posebno poselamio naše učesnike uz komentar da mu je drago da 

nas vidi u velikom broju jer zna da je u Bosni i Hercegovini pao 

veliki snijeg i da nas nije omeo u dolasku i organizaciji gledanja 

ovog eventa. Svim učesnicima poslat ćemo mailove sa linkovima 

prezentacija koje su mogli pratiti tokom eventa. Predavači: Amr 

Khaled, Tariq Ramadan, Dalia Mogahed, Hamza Yusuf, Dawud 

Wharsnby, Suhaib Webb, Yasmin Mogahed – samo su neka od 

imena 30 potvrđenih govornika. Napomena: Kotizacija ze seminar 

je bila na dobrovoljnoj osnovi i ukupno je skupljeno 188,00 

KM. Iznos će biti uplaćen na račun Celebrate Mercy”. 

Web televizija Zlatni ljiljan 

Alternativni medij koji će jačati patriotizam i ljubav prema našoj domovini RBiH 

Ovih dana promovirana je web televizija Zlatni ljiljan. 

Iz prvih kadrova video prezentacije vidi se da 

je ovaj projekat postavljen na jake noge. “Web televizija 

Zlatni ljiljan je po svojoj osnovi patriotsko-vjerskog karaktera. 

Naši programi su podjeljeni u 4 kategorije: Informativni 

program, politički program, vjerski program 

i program za djecu. Želimo raditi na stvaranju alterna- 

tivnog medija koji će jačati patriotizam i ljubav prema 

našoj domovini RBiH te raditi na jačanju vjerske svijesti 

Bošnjaka muslimana. Poštovani, pomozite naš rad 

vašim donacijama kako bismo mogli uspješno nastaviti 

raditi na ovom projektu i učiniti ga još boljim i kvalitetnijim“, 

kaže su u prvoj najavnoj špici Web televizija 

Zlatni ljiljan. 


44

Udruženje “Svjetlo” 

Pomoć povratnicima u Vlasenici, Cerskoj i Milićima 

Predstavnici udruženja “Svjetlo” su 24.01.2012 i 

25.02.2012. godine u prohladnim zimskim danima 

obišli naše povratnike u istočnoj Bosni i to u mjestima: Vlasenica, 

Cerska i Opštinu Milići i tom prilikom povratnicima 

u Vlasenici uručili pakete nove i polovne odjeće koja je 

prikupljena u Fahdovoj džamiji i prostorijama Udruženja 

“Svjetlo”, dok su hranu koja je također prikupljenja u Fahdovoj 

džamiji i od pojedinaca koji su mimo džamije donirali 

veću količinu hrane za ovu akciju, podijelili našim povratnicima 

u Cerskoj i selima na području Opštine Milići. 

Ovom prilikom bi se zahvalili svima onima koji su donirali 

hranu i odjeću kao i onima koji su na bilo koji način pomogli 

da se ove akcije sprovedu i da se pomoć dostavi našem 

napuštenom narodu u istočnoj Bosni uz dovu Allaha, dž.š.: 

“Gospodaru, uvećaj im imetak na dunjaluku i obilno ih 

nagradi na ahiretu”. 

S obzirom na teško matrijalno i financijsko stanje naših 

povratnika u ovom dijelu naše prelijepe Bosne, odlučili smo 

pokrenuti nove humanitarne akcije s ciljem pomoći našim 

povratnicima u istočnoj Bosni. 

Ovom prilikom pozivamo Vas da zajednički, uz Božiji pomoć, 

u okviru vlastitih mogućnosti i na bilo koji način učestvujemo 

u ovim humanitarnim aktivnostima. Mjesto skupljanja 

hrane, odjeće i obuće će biti u Fahdovoj džamiji ili u 

prostorijama Udruženja “Svjetlo” - u ul. Ramiza Salčina br. 

110 na Vojničkom polju. 

Sve dodatne informacije možete dobiti na kontakt telefone: 

062 912-536, 062 812-118. 

Poziv u raj 

Asocijacija udruženja posjetila kabinet reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića 

Asocijacija udruženja, organizacija i servisa koju sačinjava- 

Aju Udruženje “Poziv u raj” Bosne i Hercegovine, Huma- 

Anitarna organizacija “Dirhem”, Predškolska ustanova “Alem” 

iz Zenice, Omladinski kulturni centar “Atis” iz Sanskog Mosta, 

Studio za medijsku produkciju “Muslim medija” i Servis 

za kreativna rješenja iz Tuzle, imala je priliku da posjeti kabinet 

reisu-l-uleme Bosne i Hercegovine, 

gospodina Mustafu ef. 

Cerića. 

Posjeta je za cilj imala da se kabinet 

reisu-l-uleme upozna sa 

ciljevima, misijom, planom i 

programom, kao i dosadašnjim 

aktivnostima koje su se održale 

pod pokroviteljstvom Asocijacije. 

Naznačen je poseban cilj Asocijacije 

da se svim ljudima kako u 

Bosni i Hercegovini, tako i van 

granica naše države predstave 

osnovne islamske vrijednosti u 

najljepšem svjetlu. Ukratko su 

navedeni najznačajniji projekti 

45 

u proteklih godinu dana svake pojedine članice Asocijacije. 

Nakon našeg obraćanja, uvaženi reisu-l-ulema Mustafa ef. 

Cerić, bio je pozitivno iznenađen rezultatima našeg rada. 

Očekivao je da će susret biti jedan u nizu od onih koje je 

do sada imao sa mnogim udruženjima, ali je posebno obradovan 

činjenicom da postoje institucije koje su ispravno razumjele 

islam, prakticiraju ga u 

svome životu, te da način putem 

kojeg pristupamo radu daje veliki 

pozitivni utjecaj na okruženje 

u kojem egzistiramo. Istakao je 

kako je počašćen time što smo se 

upoznali, razmijenili iskustva, te 

da je susret sa nama, citriramo, 

“Uljepšao mi današnji dan”. Uvaženi 

reis Cerić je dao punu podršku 

rada Asocijacije i svih njezinih 

programskih sadržaja, a posebno 

se osvrnuo na važnost jačanja 

identiteta i jedinstva Bošnjaka 

muslimana te jačanju institucija i 

države Bosne i Hercegovine. 

9. mart - 16. rebiu-l-ahir

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima 

Radovan Stanković 

ih je neprestano silova 

ilovao 

Nastavljamo sa 

objavljivanjem 

svjedočenja Srba o 

ratnim zločinima nad 

Bošnjacima tokom 

agresije na Bosnu i 

Hercegovinu. I ova 

svjedočenja koja ćemo 

objaviti dogodila su se u 

sklopu sudskih procesa 

pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima nastavljamo 

svjedočenjem Dragana 

Zelenovića, rođenog 12. februara 1961. 

u Foči, u istočnoj Bosni i Hercegovini. 

Prije 1992. radio je kao električar u 

Miljevini. Dragan Zelenović je bio pripadnik 

jedinice “Dragan Nikolić”, vojne 

jedinice u Foči koja je na početku rata 

bila dio TO bosanskih Srba, a od ljeta 

1992. nadalje dio Vojske Republike Srpske. 

Zelenović je bio vojnik i, de facto, 

vojni policajac. “Dragan Zelenović je 

obavijestio Pretresno vijeće da je počeo 

da osjeća kajanje kad je protiv njega 

podignuta Optužnica 1996. godine. 

Međutim, tada se nije dobrovoljno predao 

Međunarodnom sudu. Godine 2000. 

ili 2001. pobjegao je iz Foče u Rusiju, 

gdje su ga 2005. uhapsile ruske vlasti. 

Odatle je 10. juna 2006. prebačen na 

Međunarodni sud, preko Bosne i Hercegovine. 

Prilikom drugog ponovnog pristupanja 

Sudu 14. jula 2006., Zelenović 

se izjasnio da nije kriv. Zatim je nastavio 

da osporava Optužnicu i učestvuje u 

postupku u skladu sa zahtjevom podnijetim 

u skladu s pravilom 11bis. Strane 

u postupku su tek 14. decembra 2006. 

dostavile Sporazum o izjašnjavanju o 

krivici i Zelenović se 17. januara 2007. 

zvanično potvrdno izjasnio o krivici”. 

Zelenović se složio sa Tužilaštvom da 

su krivična djela i propusti koje je on 

počinio bili dio široko rasprostranjenog 

ili sistematskog napada na civilno 

stanovništvo, naročito na muslimansko 

stanovništvo opštine Foča. Na kraju, 

Zelenović je priznao da mu je bila poznata 

činjenica da je u toku oružani sukob i 

široko rasprostranjen ili sistematski napad 

na nesrpsko, prije svega muslimansko, 

civilno stanovništvo, kao i činjenica 

da je on postupao u okviru tog napada 

i da mu je doprinio. Zelenović je izjavio 

da je kriv za podržavanje i pomaganje 

krivičnog djela silovanja FWS-75 i za silovanje 

FWS-87 kao mučenje i silovanje 

kao zločine protiv čovječnosti (tačke 5 

i 6), za saizvršenje silovanja FWS-87 i 

dvije neidentifikovane žene, za trostruko 

silovanje FWS-75 i trostruko silovanje 

FWS-87 kao mučenje i silovanje kao 

zločine protiv čovječnosti (tačke 13 i 14). 

Dragan Zelenović se izjasnio krivim i za 

silovanje kao zločine protiv čovječnosti. 

Nastavljamo drugi dio svjedočenja 

Bošnjakinja koje se navode u ovom tekstu 

pod šiframa a koje je silovao Dragan 

Zelenović. 

FWS-75 

FWS-75 je u svom iskazu rekla da 

su sve četiri djevojke koje su odvedene 

u stan Radomira Kovača bile seksualno 

zlostavljane i silovane. Samu FWS-75 

Kovač je silovao jedan dan nakon što je 

stigla u taj stan. Kovač ju je uz to silovao 

svake večeri tokom prvog tjedna njenog 

boravka tamo, jednom prilikom zajedno 

s FWS-87, i to uz muziku iz “Labuđeg 

jezera”. Radomir Kovač je u tom stanu 

silovao i A.B., što je A.B. sama ispričala 

FWS- 75. Vojkan Jadžić je rekao FWS- 

75 i A.B. da će morati ići u kuću u blizini 

Hotela “Zelengora”, gdje će morati kuhati 

i čistiti za neke druge ljude. Nakon 

nekoliko dana FWS-75 i A.B. su tamo 

odvedene i nakon toga su u toj kući u 

blizini Hotela “Zelengora” provele otprilike 

15 dana, gdje ih je neprestano silovalo 

10 do 15 vojnika iz Srbije. Radomir 

Kovač je povremeno navraćao da vidi 

kako su i pretvarao se da mu ih je žao. 

Srpski vojnici su iz te kuće odveli FWS- 

75 i A.B. u jedan drugi stan u Pod Masali, 

gdje su morale ostati sedam do deset 

dana i gdje je FWS-75 bila ponovno seksualno 

zlostavljana, ali tamo nije vidjela 

optuženog Radomira Kovača. Potom je 

Vojkan Jadžić odveo FWS-75 i A.B. natrag 

u “Brenu” u stan Radomira Kovača 

i po svom dolasku vidjele su da su FWS- 

87 i A.S. još uvijek tamo. Silovanja su se 

nastavila i nakon njihovog povratka. One 

večeri kada su se vratile, Vojkan Jadžić je 

pokušao silovati FWS-87, što je Radomir 

Kovač spriječio, iako mu je prethodno 

obećao da će moći spavati s njom. Jedan 

drugi srpski vojnik, “Željko”, zlostavljao 

je A.B., a Jagoš Kostić je silovao A.S. 

Tokom te noći “Željko” je odveo A.B. u 

stan u Pod Masali, a Jagoš Kostić je A.S. 

odveo u stan u Donjem Polju. Sljedećeg 

jutra, dok su Kovač i Vojkan Jadžić još 

spavali nakon noći pijančevanja, DP l 

je ušao stan i odveo FWS-75 i FWS-87. 

Vojkan Jadžić, koji se probudio, pošao 

je za njima. Odvedene su u stan DP l s 

druge strane zgade “Brena”, gdje je Vojkan 

Jadžić “navalio da siluje” FWS-87. 

Oko podneva Kovač se pojavio u stanu 

s nožem i naredio FWS-87 i FWS-75 da 

ustanu i krenu s njim. Ni Vojkan Jadžić 

ni DP l nisu se tome suprotstavili. FWS- 

75 i FWS-87 su na kraju vraćene natrag 

u stan u Pod Masali, gdje je čekala A.B. 

FWS-75 se sjeća da su nakon povratka u 

stan u Pod Masali one (FWS-75 i FWS- 

87) tamo zatekle A.B. Sve tri morale su 

skinuti svu odjeću i stajati na stolu otprilike 

pola sata, dok je Radomir Kovač 

ležao na sofi. Nakon toga ih je Radomir 

Kovač, još uvijek nage, odveo do Drine 

i zaprijetio da će ih zaklati i baciti u rijeku. 

Jagoš Kostić ga je spriječio da izvrši 

tu prijetnju i žene su vraćene u stan. 

FWS-75 se sjeća da je provela otprilike 

mjesec dana u stanu Radomira Kovača, 

uključujući i razdoblja provedena u kući 

u blizini Hotela “Zelengora” i u Pod 

Masali. Tokom tog razdoblja djevojke su 

morale obavljati kućanske poslove kao 

što su čišćenje, kuhanje i pranje odjeće 

muškarcima. Kada muškarci nisu bili 

prisutni, bile su zaključane u stanu. 

Konačno, jednog jutra Radomir 

Kovač je najavio da će A.B. biti prodana 

izvjesnom “Dragecu”, a da će FWS-75 

odvesti DP l i izvjesni “Zelja”. “Dragec” 

je došao, platio 200 njemačkih maraka 

za A.B. i odveo je. Kasnije tog dana DP 

l i Zelja odveli su FWS-75 u “Dragecov” 

stan, gdje joj je “Dragec” rekao da joj je 

spasio život jer su se spremali da je ubiju. 

Dok su bile tamo, “Dragec” ih je iznajm- 


46

ljivao drugima kao prostitutke. Nakon 

nekog vremena (u iskazu svjedokinje to 

razdoblje varira između 15 dana i otprilike 

dva mjeseca) provedenog u “Dragecovom” 

stanu, Jasko Gadžić je odveo 

A.B., koju nakon toga niko više nije vidio. 

FWS-75 je na kraju prodana izvjesnom 

Todoviću koji ju je držao u stanu u 

dijelu Foče koji se zove Masala. Iz Foče je 

uspjela pobjeći 5. marta 1993., uz pomoć 

dvojice Srba. 

FWS-87, FWS-62, FWS-50 i FWS- 

95 su među onima koje se sjećaju da su 

tokom boravka u Srednjoškolskom centru 

Foča žene bile veoma često izvođene 

i seksualno zlostavljane. 577 FWS-87 se 

konkretno sjeća da je FWS-75 bila među 

ženama koje su prozivane, te da su silovane 

u istoj učionici u Srednjoškolskom 

centru Foča tokom incidenta koji je 

opisala FWS-87. FWS-95 se takođe 

sjeća da je FWS-75 bilo naređeno da 

izađe te noći, ali se nije mogla sjetiti što 

se s drugim ženama u učionici događalo 

dok je nju silovao DP 1. D.B. se sjeća da 

ju je Dragoljub Kunarac zajedno s FWS- 

75 izveo iz “Partizana” i odveo u ulicu 

Osmana Đikića br. 16.Obje svjedokinje, 

FWS-75 i D.B., sjetile su se da je grupa 

vojnika već čekala kad su one došle. D.B. 

je posvjedočila, isto kao i FWS- 75, da 

je izgledalo da Dragoljub Kunarac ima 

kontrolu nad tim vojnicima u kući. D.B. 

je nadalje potvrdila svjedočenje FWS- 

75 o tome da su njih dvije bile odvedene 

u zasebne sobe u toj kući. D.B. je 

takođe rekla da je FWS-75 jedva mogla 

hodati i da je izgledala jako 

uplašeno kada su djevojke 

nakon tog incidenta zajedno 

vraćene u “Partizan”. D.B. 

se nadalje sjeća da ju je zajedno 

s FWS-75 u Miljevinu 

odveo Dragoljub Kunarac. 

FWS-87, A.S. i FWS-132 

sjećaju se da je FWS-75 boravila 

s njima u Karamanovoj 

kući. Svjedočenje FWS-75 

o neprestanim silovanjima 

koja su ona i ostale žene morale 

trpjeti dok su ih držali u 

Karamanovoj kući odražava 

se i u drugim iskazima. 

FWS-87 i A.S. sjećaju se da 

su bile neprestano silovane. 

D.B. je slično tome izjavila da 

ju je neprestance silovao Radovan 

Stanković. 

Svjedočenje A.S. 

A. S., koja je imala otprilike 19 godina 

u vrijeme tih događaja i kćerka je 

FWS- 152, sjeća se daje vidjela FWS-87, 

FWS-75, A.B., D.B. i J.G. u Karamanovoj 

kući. A.S. je prije rata živjela veoma 

blizu te kuće i identificirala ju je na fotografiji 

u sudnici. A.S. se uopšte nije sjetila 

nikoga u toj kući ko se zvao “Žaga” ili 

Dragoljub Kunarac. A.S. su neprestano 

silovali dok je živjela u toj kući. Morala 

je obavljati kućanske poslove i nije 

smjela ići kamo je htjela. Svjedokinja A. 

S. je u svom iskazu rekla da je, nakon 

Sve tri morale 

su skinuti 

svu odjeću i 

stajati na stolu 

otprilike pola 

sata, dok je 

Radomir Kovač 

ležao na sofi. 

Nakon toga ih je 

Radomir Kovač, 

još uvijek nage, 

odveo do Drine 

i zaprijetio da 

će ih zaklati i 

baciti u rijeku. 

Jagoš Kostić 

ga je spriječio 

da izvrši tu 

prijetnju i žene 

su vraćene u 

stan. 

što su njoj i ostalim ženama 

iz njenog sela Miljevina naredili 

da napuste svoje kuće 

i odvođenja u “Partizan” 

negdje sredinom augusta, u 

samom “Partizanu” provela 

otprilike jedan do tri mjeseca. 

Nije mogla biti preciznija 

u pogledu vremena. Odande 

je DP l odveo nju, FWS-87 i 

vjerojatno A.B. u jedan stan, 

gdje ih je predstavio dvojici 

vojnika s kojima im je rečeno 

da moraju ostati. Ne sjeća se 

je li i FWS-75 takođe bila 

odvedena tom prilikom, ni 

kada je tačno stigla A.B. Ta 

dvojica muškaraca, “Jagoš” 

i “Klanfa”, odveli su ih u 

jedan stan u zgradi “Lepa 

Brena” koju je identificirala 

na fotografiji tužilaštva. A.S. 

je u stanu Radomira Kovača ostala otprilike 

mjesec ili dva, a viđala ga je gotovo 

svakodnevno. Ona je spavala s Jagošem 

Kostićem u jednoj sobi dok je Radomir 

Kovač u drugoj sobi spavao s FWS-87. 

A.S. je pred Pretresnim vijećem ispričala 

kako ju je tokom prvog dana u tom 

stanu Jagoš Kostić natjerao da izađe s 

njim u grad i da ga pritom drži ispod 

ruke. Odvedena je u jedan kafić, a zatim 

vraćena u stan. U međuvremenu je Radomir 

Kovač očito silovao FWS-87, što 

joj je FWS-87 kasnije i potvrdila. A.S. je 

tog prvog dana takođe silovana, a to je 

učinio Jagoš Kostić. 


47

Zelena transferzala 

Islamska zajednica u Hrvatskoj - Medžlis IZ Split 

Splitski Bošnjaci obilježili Dan nezavisnosti BiH 

Crna Gora 

Crnogorski modalitet vjeroispovjesti - “muslimanska” i “islamska” 

Nakon rezultata Popisa stanovništva 2011. godine, Mešihat 

Islamske zajednice u Crnoj Gori, reagovao je na pogrešku 

počinjenu ovom prilikom, kojom se u rubrici koja tretira 

vjeroispovjest, za pripadnike Islama tretiraju dva modaliteta 

pripadnosti “muslimanska” i “islamska”. Reis Rifat ef. Fejzić je 

tom prilikom u Reagovanju naglasio da će se Islamska zajednica 

ograditi od rezultata Popisa, ako ova pogreška ne bude korigovana. 

O ovom pitanju, reis Fejzić je razgovarao i sa premijerom 

Igorom Lukšićem, i napor Islamske zajednice je naišao na pozitivan 

prijem i razumijevanje. Na adresu Mešihata Islamske zajednice, 

reisu Fejziću je od strane direktorice MONSTAT-a, mr. 

Gordane Radojević, upućeno obavještenje o ispravci pomenutog 

propusta. 

Kosovo 

Neozbiljna ideja o ujedinjenju Albanije i Kosova 

Albanski premijer Salji Beriša kaže da ne smatra ozbiljnim poslanike 

sa Kosova koji teže ka ujedinjenju Kosova i Albanije. Beriša je u razgovoru 

sa austrijskim novinarima u Tirani, kako prenosi APA, rekao da 

Albanija podržava dogovor o regionalnom predstavljanju Kosova. “To je 

bio veoma važan dogovor, čime Srbija zvanično prihvata, javno i de fakto 

i de jure nezavisnost Kosova”, rekao je Beriša. Dogovorom, kako je dodao, 

nastaje nova klima u regionu i evropska perspektiva Srbije i Kosova 

ostaju očuvane. Ograničenja kroz fusnotu, prema njegovom mišljenju, 

za Kosovo nisu suštinska. Beriša je dalje istakao da ne smatra ozbiljnim 

poslanike sa Kosova koji teže ka ujedinjenju Kosova i Albanije. “Oni nisu 

relevantni”, ocjenio je on, dodajući da je pristupanje EU najvažniji i najveći 

projekat njegove zemlje. Ujedinjenje sa Kosovom, prema njegovim 

riječima, stara je ideja, uz koju je odrastao i kojoj je posvetio svoj život. 

“Međutim, kasnije sam spoznao da na Kosovu postoje i druge okolnosti 

i zbog toga sam u potpunosti podržao nezavisnost Kosova”, objasnio je 

Beriša. 

48 

Splitski su Bošnjaci ove godine posebno su obilježili 

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.Splitski 

su Bošnjaci ove godine za Dan nezavisnosti Bosne i 

Hercegovine pripremili čak dva kulturna događaja, a 

oba su se održala 02.03.2012.godine u dvorani Kazališta 

Mladih Split s početkom u 18:00 sati. Nakon 

intoniranja himni skupu se obratila dogradonačenica 

grada Splita gospođa Anđela Visković istaknuvši da 

Grad Split sve čini i da će i ubuduće sve činiti da se 

sve nacionalne manjine u Splitu mogu osjećati sretno i 

zadovoljno u svakom smislu. Izrazila je i svoje osobno 

zadovoljstvo što će večeras biti i družiti se sa mnogim 

Bošnjacima koje poznaje, završavajući svoje obraćanje 

još jednom čestitkom svim Bosancima i Hercegovcima 

Dan nezavisnosti njihove Domovine Bosne i Hercegovine. 

U nastavku programa odličan govor o Danu 

nezavisnosti Bosne i Hercegovine održao je prof. dr. 

Ibrahim Kajan. Govoreći o značenju toga praznika, 

podsjećajući nas i na događaje u Sarajevu prije 20 godina, 

krvavoj i teškoj borbi Bošnjaka ali i drugih naroda 

Bosne i Hercegovine da sačuvaju u amanet Bosnu i 

Hercegovinu i sve njene vrijednosti. 


Srbija 

Revija “Sandžak” – Glas istine i pobune! 

Prije 80 godina, tj. 1. februara 

1932. godine, u Prijepolju se pojavio 

prvi broj lista „Sandžak“. Taj 

datum je historijski omeđio početak 

medijske publicistike i žurnalistike u 

širem kontekstu razvoja stvaralaštva 

u Sandžaku. Tijekom šestogodišnjeg izlaženja (1932- 

1938) u Kraljevini Jugoslaviji, s ovim glasilom su sarađivali 

najprogresivniji i najugledniji ljudi toga vremena. 

Među saradnicima bili su i mnogi profesori Beogradskog 

univerziteta, kao i lideri najznačajnijih opozicionih stranaka 

toga vremena. Na taj način „Sandžak“ je postao 

nepresušni rasadnik ideja, misija, vizija i strategija svojevrsne 

nedemokratske tribine i truba probuđenih želja 

i stremljenja malobrojnih prosvijećenih slojeva onovremenog 

jugoslovenskog društva, kako su isticali urednici 

u svojim kolumnama. 

Ključni osnivači lista, njegovi pasionirani poštovaoci su se 

već u jednom od prvih brojeva „Sandžaka“, putem javnog 

proglasa pod nazivom „Sandžaklijama i prijateljima Sandžaka“, 

obratili te daleke 1932. god. javnom mnijenju, 

ukazujući na programsku orijentaciju 

ovog glasila: „Potreban je bio odavno 

jedan list u kome bi našao pisanog 

izlaza cio javni život našega Sandžaka. 

Potrebno je podstaći ljude da nekakav 

kulturno značajan posao otpočne. Potrebno 

je bilo da se naši školovani ljudi zainteresiraju za 

javne poslove rodnog kraja, da se unese nešto duhovnog 

života u naše zaspale gradove i prošire pokret na naše sandžačko 

selo. Zbog toga je pokrenut list ‘Sandžak.’ Poreknut 

ne da on sam sve to sredi, nego da pomogne, ponegdje 

podstakne, dovede u međusobnu vezu one koji to 

hoće da rade…“ 

Zacijelo, ovaj apel kao da je danas napisan, a ne prije 80 

godina. Toliko djeluje svježe i toliko govori o nama koliko 

se nismo mnogo udaljili od tog prvog datuma! Drugim 

riječima, utemeljivači glasila „Sanadžak“, pokretači lista, 

željeli su da izvrše integraciju svih progresivnih snaga oko 

svoje opoziciono koncipirane političke platforme, što je 

bio više nego hrabar i riskantan poduhvat za vrijeme kralja 

Aleksandra Karađorđevića. (prof. dr. Šefket Krcić) 

Medijima u BiH i Makedoniji - saopćenje za javnost-protestno pismo 

Albansko-bosansko Udruženje građana “Dardania” u Tuzli 

49 

Povodom hladnokrvnog dvostrukog ubistva, koje je 

počinio makedonski policajac 28. 02. 2012 u Gostivaru 

(Makedonija), Albansko-bosansko Udruženje građana 

TK “Dardania” izdaje saopćenje za javnost u kojem 

najoštrije osuđuje ovaj čin i izražava protest zbog zvanične 

izjave portparola MUP-a Makedonije Ive Kostevski da 

su ubistva izvršena u “samoodbrani”. Svi Albanci širom 

svijeta šokirani su hladnokrvnim i nemilosrdnim ubistvom 

dva Albanca. Ovaj tragičan slučaj, nažalost, ima i 

međunacionalnu dimenziju, a portparol MUP-a ne vodi 

računa o međunacionalnim odnosima. Naime, podsjećanja 

radi, dana 28. 02. 2012, 

u Gostivaru (Makedonija) zbog 

banalne prepirke, oko parkiranja 

auta, makedonski policajac 

- koji nije bio na službenoj 

dužnosti - svojim službenim 

pištoljem ispalio je sedam hitaca 

i ubio dva Albanca.Albanci 

BiH protestiraju protiv izjave 

portparola MUP-a Makedonije 

da je policajac izvršio krivično 

djelo ubistvo u “samoodbrani”. 

Stoga, pitamo portparola MUPa, 

da li je samoodbrana ubistvo 

dva civilna nenaoružana građanina? 

Gospodo, to je zločin i u 

ratno vrijeme, a kamoli u miru! 

Zaista, smatramo, da je ova 

izjava bez osnova, nemilosrdna, 

cinična, amoralna i dezintegrirajuća. 

Ovom izjavom, mi smo 

zaprepašteni jer MUP Makedonije 

motivira i ostale makedonske 

policajce kako da se ponašaju u sličnim situacijama 

prema Albancima u Makedoniji. Apeliramo na sve, vladine 

i nevladine organizacije i na medije da ova svirepa 

ubistva ostave da procesuiraju nadležni sudski organi 

bez ikakvih prejudiciranja, a od nadležnih sudskih organa 

tražimo da počinioca kazne najoštrijom zakonskom 

kaznom.Kakva god presuda bude, Sud nikada neće nadoknaditi 

gubitak muža njihovim suprugama, oca njihovoj 

djeci, sina njihovim roditeljima... Treba podsjesiti da 

2012. godina nije ni 1994, ni 1997, ni 2001. godina, a 

Makedonija nije Palestina. 


Islamnet 

Izrael 

Zašto niko nije zabrinut 

zbog izraelskih atomskih 

bombi? 

Iranska nuklerna kriza je trenutno 

najaktuelnije političko 

pitanje u svijetu. Izrael i Amerika 

uporno proizvode krizu jer 

Iran navodno proizvodi atomsko 

naoružanje. Osim Izraela i 

Amerike i druge zemlje se bave 

istim pitanjem. Recimo, britanski 

premijer David Cameron izjavi 

ovih dana neviđenu glupost. 

Naime, Cameron je upozorio Britance 

da Iran pravi raketu kojom 

će moći gađati Veliku Britaniju. 

I dok se diže buka oko iranskog 

nuklearnog naoružanja niko ne 

postavlja pitanje šta je sa izraelskim 

atomskim bombama. Zašto 

svjetska javnost, posebno muslimani 

ne problematiziraju izraelsko 

nuklearno naoružanje? 

Izrael je jedina država u svijetu 

koja otvoreno podržava terorizam 

i koja opstaje zahvaljujući 

činjenju terorističkih napada koje 

izvode širom svijeta. Teroristička 

država Izrael posjeduje atomsko 

naoružanje. Izrael uopće ne krije 

da posjeduje atomsko naoružanje. 

Ono što je najzabrinjavajuće kada 

je u pitanju izraelska atomska 

bomba jeste istina da je Izrael 

svoje atomsko naoružanje usmjerio 

ka muslimanskim ciljevima u 

regiji, odnosno Izrael je napravio 

atomsku bombu, ne kako bi se 

zaštitio od eventualne sigurnosne 

prijetnje, već da bi jednog dana, 

kada im to cionistički ciljevi budu 

naložili, istim tim atomskim 

bombama gađali muslimane u 

komšiluku. I pored toga nijedna 

muslimanska zemlja ni prstom ne 

mrda da se takva situacija promijeni. 

Povijest islama 

Kolekcija kovanog novca muslimanskih vladara 

Abbasidski hilafet, Egipat, 

halifa Abul Qasim Ungur 

(946.-961.), Dinar 334 AH 

(946. AD), Fustat 

Abbasidski hilafet, novac 

Harun al-Rashida 

(786.-809. AD), Dinar 

Abbasidski hilafet, halifa 

Khumarawayh ibn Ahmad 

(884.-896. AD), Dinar 

Abbasidski hilafet, Jemen 

al-Mutadid (892.-901. AD), 

Dinar 

Tokom stoljetnih vladavina brojni muslimanski 

vladari su iza sebe ostavili 

veliku kolekciju kovanog novca. Ovaj vid 

muslimanske ostavštine danas se nalazi 

razasut po brojnim svjetskim muzejskim 

institucijama. “Muslimani, kao i predislamski 

Arapi, u svim društvenim poslovima 

koristili su monetu (novac) stranih 

(drugih) država. U to vrijeme, novac 

koji je bio u opticaju, bio je kovanoga 

tipa, a porijeklo mu je bilo iz Bizantije 

(bizantski dinar), Perzije (perzijski dirhem), 

te bakreni novčići (el-fulus ennuhasije) 

koji su također bili bizantskog 

porijekla. Za vrijeme Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, i njegovog prvog 

halife, Ebu-Bekra, radijallahu anhu, nije 

bilo izrade novih valuta, najvjerovatnije 

zbog slabog ekonomskog priliva sredstava 

i zbog stalnih ratova, pa zbog toga i 

nije bilo potrebe mijenjati novac koji je 

već duže vrijeme u opticaju među narodom, 

jer je islamska država u to vrijeme 

bila opterećena prioritetnijim obavezama, 

pogotovo za vrijeme hilafeta Ebu- 

Bekra, radijallahu anhu, kada su murtedi 

(otpadnici) pokušali uništiti plodove 

poslaničke misije. Međutim, za vrijeme 

hilafeta Omera b. Hattaba, radijallahu 

anhu, novčani prihodi od zekata, džizje i 

harača, uveliko su se povećali, tako da se 

znalo često desiti da novac koji je prikupljen 

u navedene svrhe, bude falsifikovan 

i krivotvoren. Da bi stao u kraj ovakvim 

kriminalnim radnjama i prevarama i da 

bi zaštitio državnu blagajnu (bejtu-lmal), 

Omer, radijallahu anhu, naređuje 

da se izradi novac na kojem će pisati “pozitivne 

riječi” i koje će upućivati na čist 

i ispravan imetak (novac). Pa je tako na 

izrađenom novcu za vrijeme Omera, radijallahu 

anhu, pisalo: tajjib-dobar, džaizdozvoljen 

i vafi-dovoljan i potpun, s tim 

da je pored ovih riječi, Omer, radijallahu 

anhu, dodao i riječi islamskog sadržaja, 

kao što su: el-hamdu lillahi-hvala Allahu, 

Muhammedun resulullah-Muhammed je 

Allahov poslanik i bismillah-u ime Allaha. 

Ovakav novac je bio u funkciji i za vrijeme Osmana i Alije, 

radijallahu anhuma. Dolaskom Muavije, radijallahu anhu, 


50

dolazi do izrade 

novog kovanoga 

novca na području 

Iraka, Damaska i 

Mekke. Bez obzira 

na određene promjene 

koje su uradili 

Omer i Muavija, 

radijallahu 

anhuma, perzijski 

i bizantski novac 

ostao je najjača i 

najaktivnija valuta 

u islamskoj državi. 

Međutim, dolaskom 

Abdulmelik 

b. Mervana, 

dolazi do pojave 

čiste islamske valute, 

koja će postati 

jak protivnik bizantskom 

dinaru i 

perzijskom dirhemu”, 

piše Cokoja 

Saudin u časopisu 

Asr. Nakon halife 

Abdulmelika b. 

Mervana i brojni 

drugi islamski 

vladari su kovali 

novac. Objavljujemo 

najznačajniju 

kolekciju kovanog 

novca islamskih 

vladara. 

Kovani novac Suleimana I 

Veličanstvenog 

Španija i sjeverna Afrika u 

vrijeme Almoravidsa, Dinar 

Egipat i Sirija, vladavina 

Ayyubida, vladar 

Al-Kamil (1218.-1237. AD), 

Dinar 

Alžir 

Zbog parlamentarnih izbora prekida se fudbalsko prvenstvo 

Kovani novac emevijskog 

halife Abd al-Malik 

Kovani novac Mehmeda 

el-Fatiha 

Španija i sjeverna Afrika u 

vrijeme Almohadsa, Abd 

al-Mumin (1130.–1163.), 

Dinar 

Arapska revolucija je rušenjem dik- 

Atatora u Egiptu, Tunisu i Libiji 

Aomogućila javnosti uvid u mnoge tajne 

arapskih diktatorskih režima. Bez 

obzira ne sve otkrivene tajne srušenih 

arapskih diktatora, još uvijek aktivni 

arapski diktatori, kao što je slučaj 

sa diktatorskim režimom u Alžiru, 

i dalje su dosljedni svojim diktatorskim 

metodama vladanja. Alžirska 

diktatorska vlast je nedavno nametnula 

dekret o prekidu alžirskog 

fudbalskog prvenstva u vrijeme 

predstojećih parlamentarnih izbora. 

U strahu da bi fudbalske utakmice 

mogle biti iskorištene za organiziranje 

protesta protiv vlasti alžirska vlada 

je zabranila održavanje svih fudbalskih 

mečeva u prvoj polovici maja ove godine 

kada će se održati parlamentarni 

izbori. 

Europa 

Stvaranje krovnog 

evropskog fašističkog 

pokreta 

Zadnjeg dana ovog mjeseca u 

Danskoj će se održati susret 

evropskih profašističkih ekstremističkih 

organizacija. “Evropska 

odbrambena liga i drugi antidžihadski 

pokreti susret će se 

31. marta u Aarhusu u Danskoj”, 

stoji u obavijesti o održavanju 

navedenog skupa. Tema navedenog 

sastanka bit će Šerijat, halal 

hrana i islamizacija evropskih 

zemalja. Predstavnici profašističkih 

organizacija iz Engleske, kao 

što je Engleska odbrambena liga, 

Švedske, Norveške (Norvešku će 

predstavljati saborci teroriste Andersa 

Breivika), Amerike, Italije, 

Poljske, Finske, vjerovatno će se 

tu naći i naši balkanski fašisti, 

okupljanje u Danskoj iskoristit 

će za osnivanje jedne krovne profašističke, 

odnosno antiislamske 

mreže. Weyman Bennett, glasnogovornik 

organizacije Ujedinjeni 

protiv fašizma kaže da je spomenuto 

okupljanje profašističkih 

organizacija prvo ovakve vrste i 

da je ovo okupljanje opasna najava 

promjene evropskog društva. 

“Evropske lige su nova opasnost. 

Ne smijemo zaboraviti da je Norveška 

odbrambena liga izrodila 

jednog Andersa Breivika. Rast 

utjecaja pokreta kao što su evropske 

odbrambene lige u vrijeme 

ekonomske krize zabrinjavajuća 

su najava ponovnog rađanja fašističkih 

uličnih armija koje bi mogle 

uništiti evropsko demokratsko 

društvo”, zaključuje Weyman 

Bennett. 


51

Nigerija 

Sanusi Lamido: Islamsko 

bankarstvo postaje globalni 

način bankarstva, 

pogotovo u uvjetima aktuelne 

dužničke krize 

Sanusi Lamido, 50-godišnji 

guverner Nigerijske centralne 

banke, čovjek kojeg je američki 

magazin The Times uvrstio 

među stotinu najutjecajnijih ljudi 

na svijetu u prošloj godini, jedan 

je od najutjecajnijih zagovornika 

uvođenja islamskog bankarstva 

u svjetske finansijske tokove. 

Ovako Sanusi govori o islamskom 

bankarstvu: “Kod islamskog bankarstva 

ne radi se o religiji, već o 

proizvodima, zapravo, cijelom kolažu 

namijenjenom ljudima koji 

imaju drukčiju perspektivu na 

konvencionalno bankarstvo. Naime, 

ima ljudi koji se ne žele koristiti 

konvencionalnim bankarstvom 

iz religijskih razloga, te se 

onda za njih kreiraju usluge koje 

imaju drukčiju raspodjelu profita. 

Islamsko bankarstvo slično je u 

osnovnoj ideji mikrofinancijskom 

bankarstvu. Kao što mikrofinanciranje 

osnažuje ljude u siromašnim 

područjima, posebice žene u 

pokretanju vlastitog posla, tako je 

i islamsko bankarstvo ili bezinteresno 

bankarstvo samo novi proizvod 

dostupan na tržištu. Ne radi 

se samo o muslimanskim zemljama, 

štaviše, tržište islamskog bankarstva 

vrijedno je bilion dolara, a 

takve ponude su razvile i banke u 

Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj... 

primjerice, Deutsche Bank i 

HSBC razvile su cijelu paletu takvih 

usluga, što znači da islamsko 

bankarstvo postaje globalni način 

bankarstva, pogotovo u uvjetima 

aktuelne dužničke krize”. 

SAD 

Nakon 11. septembra do danas u Americi izgrađeno 897 

islamskih centara i džamija 

Nakon 11. septembra 

2001. godine, odnosno 

u zadnjih deset godina 

u Sjedinjenim Američkim 

Državama izgrađen je veliki 

broj islamskih centara i 

džamija. Prije 11. septembra 

2001. godine u Americi je 

bilo 1.209 islamskih centara 

i džamija ( 1994. godine 

SAD je imala 962 islamskih 

cenatara i džamija), a danas 

desetak godina kasnije 

u SAD ima tačno 2.106 

islamskih centara i džamija. 

Najveći broj islamskih 

centara i džamija ima New 

Yorku. U ovoj američkoj 

saveznoj državi danas ima 257 islamskih 

cenatara i džamija, nakon New 

Yorka slijedi California sa 246 islamskih 

objekata, Texas 166, Florida 118. 

Pored ovolikog broja zvaničnih islamskih 

centara i džamija u Americi egzistira 

hiljade mesdžida koji se nalaze u 

improviziranim i za te svrhe prilagođenim 

oblektima i prostorima. Pored 

vjerskih objekata američki muslimani 

grade i osnivaju bolnice, islamske škole 

i druge objekte i institucije. 

Izrael 

Šta cionisti poručuju katolicima: “Smrt kršćanima” i 

“Razapet ćemo vas na krst” 

Poznato je da katolički, 

odnosno kršćanski svijet 

svesrdno podržava politiku 

Izraela prema Palestini. 

Po tome su posebno poznati 

američki kršćani. Međutim, 

cionisti u Izraelu ne drže 

mnogo do te podrške. Štaviše, 

cionisti sa istim žarom 

mrze katolike i sve kršćane 

kao i muslimane i islam. Najbolji 

primjer su sve učestaliji 

napadi na katoličke svetinje 

u Izraelu. Zbog tih napada 

ovih dana je Pierbattista 

Pizzaballa, visoki katolički zvaničnik u Izraelu uputio pismo izraelskom 

predsjedniku Šimon Peresu, u kojem je zatražio da se zaustave napadi na 

kršćanska sveta mjesta. 

Čuvar “Svete zemlje” Pierbattista Pizzaballa je naveo da su napadači na cr- 

kvi u Jerusalemu po zidovima ispisali grafite “Smrt Kršćanima” i “Razapet 

ćemo vas na krst”, dodajući kako je i pravoslavni manastir u istom gradu 

bio meta ispisavanja sličnih natpisa mržnje. 

Ističući da su “pređene crvene linije preko kojih se nije trebalo prelaziti”, 

Pizzaballa je u svom pismu zatražio pomoć kako bi se “ovaj opasni incident 

okončao”. U izvještajima stoji da iz Peresovog ureda nisu objavili zvaničnu 

izjavu o ovom pitanju. 


52

Afganistan 

Afganistanska djeca su najbrojnije žrtve gladi u svijetu 

Prema najnovijem izvještaju Svjetske 

banke afganistanska djeca su najbrojnije 

žrtve gladi u svijetu. “Preko 

50 % afganistanske djece mlađe od pet 

godina nemaju šta jesti, iako Afganistan 

prima milijarde američkih dolara 

na ime humanitarne pomoći. Iako u 

Afganistanu posljednjih deset godina 

traje žestoki rat, što bi mogao biti jedan 

od mogućih razloga velike gladi kojom 

su pogođeni mali Afganistanci, prema 

izvještaju Svjetske banke najveći stepen 

gladi je u mirnim afganistanskim 

provincijama gdje korumpirani domaći 

dužnosnici i okupacijske snage svu humanitarnu 

pomoć zadržavaju za sebe. 

Foto islamneta 

Palestinske snježene radosti 

Palestina: Snijeg rijetko pada u Palestini. Ovaj put snijeg je pao 

na veliku radost palestinske omladine. 

Libija 

Buduće federalne jedinice 

Libije: Tripolitanija, Berka 

i Fezzan 

Prije 

nekoliko 

dana u 

libijskom gradu 

Benghaziju proglašena 

je autonomna 

jedinca Berka 

(Sirinajka). Za proglašenje Sirinajke 

federalnom jedinicom glasali su sve 

plemenske starješine na istoku zemlje, 

te mnogi političari i aktivisti. Tako se u 

utorak 6. marta na proglašenju savezne 

jedinice Libije okupilo oko tri hiljade 

plemenskih poglavara, političara i aktivista 

različitih udruga. Područje Sirinajke 

proteže se od egipatske granice na 

istoku do grada Sirta na zapadu. Federalna 

jedinica Sirinajka svoje pravo na 

političko i teritorijalno određenje polaže 

iz Ustava iz doba kralja Idrisa Senusija iz 

1951. godine. Politički aktivista Fejsal el- 

Ubejdi kaže da je to vraćanje nepravično 

oduzete autonomije na temelju ustavnog 

rješenja prigodom osnivanja države Libije. 

On smatra da je centralizam uzrok 

propasti svake države, pa tako i Libije za 

proteklih 40 godina njenog postojanja 

za vrijeme pukovnika Gadafija. I predsjednik 

civilnog udruženja u Sirinajki 

Kerim Ber’asi tvrdi da je centralizam 

glavni i jedini krivac što se narod istočne 

Libije odlučio za vraćanje ustavnom rješenju 

Libije iz doba kralja Idrisa Drugog 

Senusija. Na optužbe iz Tripolisa da su 

libijski disidenti krenuli stopama Južnog 

Sudana koji se odcijepio od Sjevernog i 

da je to američko-izraelska zavjera protiv 

arapskog svijeta, zagovornici nezavisnosti 

Sirinajke uzvraćaju optužbom da je 

jedini i isključivi krivac ponovni pokušaj 

tvrde centralizacije zemlje. Bivši predsjednik 

vlade iz vremena kraljevine Mustafa 

bin Halim Libije odbija autonomiju 

Sirinajke i osuđuje njene pobornike, 

i da federalizacija zemlje vodi u podjelu 

zemlje. 

Novinski izvještaji pišu o opasnim namjerama 

nekih krugova u Benghaziju 

koji žele zemlju podijeliti u pet oblasti 

i to: Sirinajku na čijoj oblasti se nalaze 

svi izvori nafte, Misuratu, Tripolitaniju, 

Fezzan i Džebel Nufuse. 

Nad Libijom su se nanijeli crni oblaci, 

što je potvrdio i sam predsjednik Nacionalnog 

prijelaznog vijeća Mustafa Abdul 

Dželil rekavši da je u Benghaziju na 

djelu opasna podjela zemlje. 


53

Islamski svijet 

Iz knjige “Islam umjetnost i arhitektura” autori Markus Hattstein, 

Peter Delius, izdavač Könemann, i “Turistički vodič Sirije”, autor 

Ferdinand Ranft, izdavač “Marco Polo” 

Rituali i vjersko učenje alevita 

sadrže hrišćanske element 

lemente 

Aleviti su ekstremna šiitska 

grupacija, koja se izdvojila 

od šiita-ismailija (onih koji 

slijede sedmog imama). 

Hazreti Alija, r.a., se smatra 

Božijim otjelovljenjem 

i kao takav se obožava. 

Tradicionalni muslimani 

sunniti zbog toga smatraju 

alevite idolopoklonicima 

(mušricima). Otprilike pet 

posto stanovništva Sirije su 

aleviti. Islamska opozicija 

ih optužuje da su pripadnici 

jednog bezbožnog kulta. 

U političkom vođstvu Sirije 

se nalaze mnogi Aleviti, ali 

vjerska zajednica ne vlada 

zemljom, kako glasi parola 

“Alevitskog vođstva”, koju 

su bez kritika preuzeli i 

zapadni mediji 

Prijevod: Edin Mešanović 

Vrijeme “četverice pravednih halifa” 

(632.-661.) 

Razdoblje 

R 

između smrti po- 

Rsljednjeg Božijeg poslanika 

RMuhameda, sallalahu alejhi 

ve selleme, i preuzimanja halifata 

od strane emevijske dinastije je za 

opstojanost islama bilo veoma važno. 

U sunitskim predajama vrijeme “četverice 

pravednih halifa” je označeno 

kao zlatno doba islama, gdje se mladom 

islamskom državom (ummah) 

vladalo pravedno i blago, po sunnetu 

Poslanika Muhameda, sallalahu alejhi 

ve sellem, i kada počinje širenje 

islama. Međutim, šiiti smatraju prvu 

trojicu halifa (hazreti Ebu Bekra, h. 

Omera i h. Osmana, radijallahu anhum) 

kao obične uzurpatore i jedino 

priznaju četvrtog halifu hazreti Aliju, 

r.a., direktnog nasljednika Poslanika, 

s.a.v.s., kao predvodnika halifata i to 

još uvijek zastupaju. Uistinu je vrijeme 

“četverice pravednih halifa” veoma 

važno u međuislamskim diskusijama 

radi boljeg i pravednijeg uspostavljanja 

društvenih odnosa i poretka. 

Preseljenje Muhameda, s.a.v.s, na 

ahiret, je u mladoj islamskoj državi 

– halifatu u Medini (Jesribu), prvenstveno 

izazvalo šok, jer se to desilo 

nakon kratke i teške bolesti, a i zbog 

toga što Poslanik, s.a.v.s., nije odredio 

ko će biti halifa poslije njega. Za prvog 

halifu (arap.khalifa “predstavnik”) je 

šurom izabran Ebu Bekr, r.a., (632.- 

634.) koji je potjecao iz ugledne trgo- 


54 

vačke porodice. Ebu 

Bekr, r.a., je bio među 

prvima koji je primio 

islam, zajedno je sa 

Poslanikom, s.a.v.s., 

učinio Hidžru (622.), 

bio je njegov punac jer 

je Muhamed, s.a.v.s., 

bio oženjen Aišom, 

r.a., kćerkom hazreti 

Ebu Bekra, r.a..Riječima 

“Muhamed, 

s.a.v.s., je mrtav, ali 

Allah dželle šannuhu 

živi” je obznanio budući 

put ummeta, i već 

je tokom bolesti Poslanika, 

s.a.v.s, vodio sve 

važne poslove mlade 

islamske države, tako 

da je izabran za halifu. 

Njegov autoritet mu je 

omogućio da odmetnuta 

plemena, djelimično i vojnom silomm, 

povrati pod okrilje islama i da 

ih ujedini pod jednom zastavom. Ebu 

Bekr je prvi primio islam, a da nije bio 

iz Poslanikove, s.a.v.s., porodice, i to 

sunniti veoma poštuju. Također punac 

i jedan od prisnijih ashaba i savjetnika 

Muhemeda, s.av.s., je bio drugi 

halifa hazreti Omer ibn Hattab, r.a., 

koji je jednoglasno izabran. Omer, 

r.a., se može smatrati najutjecajnijim 

halifom. Bezbrojne su predaje koje govore 

o njegovoj hrabrosti, jakoj volji, 

ali i pobožnosti i skromnosti. Zajedno 

sa ashabima Halidom ibn Velidom, 

Amr ibn al-Asom, i Sadom ibn Ebu 

Wekkasom, Omer, r.a., je u stvarnosti 

utemeljitelj svjetskog islamskog halifata. 

Planirao je i osposobio jake islamske 

garnizone i posjedovao je pronicljivost 

velikog državnika s ambicijama za 

budućnost, što mu je pojačalo autoritet 

među ponosnim vođama plemena. 

Osnovao je 637. godine u islamskom 

halifatu savjet za podjelu zemlje musli-

manima, uveo je penzioni sistem kao i 

porez za nemuslimane (džizju) i mnoge 

druge ugovore. On je također uveo 

naziv uz halifu “vođa vjernika” (amir 

al-muminin), 644. je ubijen od strane 

krišćanina na putu prema džamiji. 

Treći halifa Osman ibn Affan, jedan 

od najbogatijih trgovaca Mekke 

je veoma brzo primio islam pred Muhamedom, 

s.a.v.s., i nešto poslije toga 

je postao njegov zet. Njegov karakter 

se može označiti kao; jako pobožan, 

skroman, ponizan, ali i popustljiv i povučen. 

Nije imao ličnih ambicija i jaku 

karizmatičnu ličnost jednog vođe. S 

namjerom da se izabere posebno pobožan 

čovjek za halifu, njegov izbor je 

bio iznenađenje, ali je Osmanu, r.a., 

od samog početka nedostajao politički 

autoritet. Pojedini namjesnici su 

jednostavno ignorisali njegove naredbe. 

Osman, r.a., je postavio u Mekki 

i Medini na pojedine administrativne 

funkcije svoje rođake, što je izazvalo 

negodovanje u određenim krugovima 

unutar mlade islamske države. Čak se 

u određenim momentima protiv njega 

postavila i Aiša, r.a.. Nezadovoljstvo se 

povećavalo i kulminiralo je zahtjevom 

za predajom mjesta halife. Iako već 

osamdesetogodišnjak, on je odbio, što 

je rezultiralo njegovom smrću u njegovoj 

kući. Osman r.a., je preselio učeći 

Kur’an. 

Njegova je izuzetna zasluga za skupljanje 

j kur’anskih sura u jednu cjelinu. 

Četvrti halifa Alija ibn Ebu Talib 

je bio rođak i zet poslanika Muhameda, 

s.a.v.s, oženio je Fatimu, r.a., 

kćerku Muhameda, s.a.v.s. On je 

među prvima primio islam, odmah 

poslije Hatidže, r.a.. Za šiite je veoma 

važan zbog porodične veze s Poslanikom, 

s.a.v.s. Poslije smrti Muhameda, 

s.a.v.s., imao je već priličan broj pristalica 

koji su htjeli da mu osiguraju halifat 

(imamat), (što je hazreti Alija, r.a., 

odbio). Oni su sebe zvali “šiat Ali”, što 

znači Alijina partija, pa odatle i potječe 

naziv “šiiti”. 656. godine izabran 

je za halifu, otkazuju mu poslušnost 

kako Aiša, r.a., i njene pristalice (koje 

je Alija, r.a., pobijedio u poznatoj “bici 

kamila”), tako i Osmanova, r.a., porodica 

i ne priznaju ga kao halifu. 

U vrijeme njegovog izbora za halifu, 

mlada islamska država se nalazila 

u izuzetno teškoj i složenoj situaciji. 

Hazreti Alija, r.a., je bio hrabar i skroman, 

a uz to pravedan i velikodušan, 

bio je pjesnički nadaren i bio je izuzetan 

govornik, vrline koje su potjecale 

iz čvrstog etničkog ubjeđenja. Mnoge 

njegove izreke su izvor islamskog pjesničkog 

izražavanja. Politički i vojno 

nije bio dorastao protivnicima jer se 

predomišljao i sustezao se 

od prolijevanja muslimanske 

krvi. Jakog protvnika 

je dobio u Osmanovom, 

r.a., rođaku, Muaviji (657.), 

namjesniku Sirije (Šama), 

kojem je islamski sud presudio 

po pitanju prava na vođstvo 

halifatom. Alija, r.a., 

je pristao na to iz straha od 

muslimanskog građanskog 

rata. Ovim činom je došlo 

do prvog trajnog razdvajanja 

u islamu. Jedna grupa 

se izdvaja između ostalih, 

tzv. “haridžije” (oni koji su 

se izdvojili), nezadovoljni s 

tim da se jedan halifa spušta 

na nivo jednog namjesnika, 

izabiraju svog halifu i prelaze u otvorenu 

i direktnu pobunu. Alija, r.a., je 

658. pobijedio haridžije na otvorenom 

bojnom polju, ali je nakon toga u januaru 

661. na putu prema džamiji na 

namaz, ubijen od strane jednog haridžije. 

Sunniti i šiiti - halife vs. imami 

Većina muslimana (ca. 88-90%) 

su sunniti, riječ potječe iz arapskog 

jezika (sunnah), što znači “uobičajena 

radnja, praksa”, i prvenstveno je 

označavalo u hadisima opisanu praksu 

Muhameda, s.a.v.s., i njegovih ashaba. 

Kod muslimana (sunnita), su Kur’an 

i Poslanikov, s.a.v.s., sunnet, na prva 

dva mjesta po kojima oni djeluju i 

uređuju svoj svakodnevni život. U neslaganju 

sa odstupajućim pravcima i 

strujanjima, posebno sa haridžijama i 

šiitima, većina muslimana slijedi pravac 

i tradiciju četverice pravednih ha- 

Većina 

muslimana 

(ca. 88-90%) 

su sunniti, 

riječ potječe 

iz arapskog 

jezika (sunnah), 

što znači 

“uobičajena 

radnja, praksa”, 

i prvenstveno 

je označavalo 

u hadisima 

opisanu praksu 

Muhameda, 

s.a.v.s., i 

njegovih 

ashaba. 

lifa i njihovih nasljednika i 

nazivaju se “ljudi sunneta i 

zajednice (džemata)”. 

Pojava šiita se događa 

u vrijeme neslaganja oko 

legitimnog nasljednika Poslanika 

Muhameda, s.a.v.s., 

tj. halife. “Šiat Ali” (Alijeva 

partija) zagovara principe jedinog 

legitimnog nasljednika 

Muhameda, s.a.v.s., kao 

rođaka i zeta, Alije, r.a., i 

Fatime, r.a., i njihovih potomaka. 

Po njima, nasljednik 

(halifa) treba da bude iz 

Poslanikove, s.a.v.s., porodice. 

Šiiti čine manjinu u 

islamu, ali su kroz čitavu 

historiju imali veliki utjecaj 

na duhovni i politički život islama. Za 

njih Alija, r.a., i njegovo potomstvo 

važe kao “nepogrješivi” imami, koji 

se skoro vole, cijene i poštuju kao i 

sam poslednji poslanik Muhammed, 

sallalahu alejhi ve selleme. Historijat 

šiita ja stvarno komplikovana i 

popraćena je mnogobrojnim razdvajanjima, 

progonima i pobunama. 

Tokom čitavog nastanka šiizma, a i 

poslije, bio je utočište apokaliptičnih, 

socio-revolucionarnih i mističnih (tajanstvenih) 

strujanja nasuprot tradicionalnoj 

većini sunnita. Način rada i 

djelovanja šiitskih “vjerskih boraca” je 

često popraćen revolucionarnim nestrpljenjem. 

Jedan izraženi mučenički kult spaja 

ih sa pogibijom trećeg imama Huseina, 

Alijinog, r.a., sina kod Kerbele, 

10. muharrema 680. koji je jednostavno 

izdan od strane njegovih saveznika 

i ostavljen na cjedilu tokom 

ustanka protiv vladajućih Emevija. 


55

Šiiti Iraka i Irana taj dan obilježavaju 

samosječenjem i samobičevanjem do 

krvi, i taj običaj je postao njihov centralni 

identitet, jer se smatraju kao 

“progonjeni i pravi” nasljednici Poslanika, 

s.a.v.s., i Alije, r.a.. 

Ako se izuzmu razni ekstremni 

pravci kod šiita, tzv. ghalija (oni koji 

pretjeruju), mogu se podijeliti u tri 

grupe. 

-Zaidije (oni koji slijede petog imama), 

(Liban, dijelovi Jemena) 

-Ismailije (oni koji slijede sedmog 

imama), (Sirija) 

-Imamije (oni koji slijede dvanaestog 

imama), (Iran,Irak). 

Jedna velika razlika između sunnita 

i šiita ogleda se i na političkom 

području. Sunniti priznaju kao nasljednike 

Muhameda, s.a.v.s., halife, 

koji su nakon četverice pravednih halifa 

došli iz porodice Emevija (661.- 

750.) i Abbasija (750.-1258.). Halifa 

je nosio naziv “vođa vjernika”, a dolaskom 

na vlast Abbasija više se koristio 

naziv “Božija sjena na Zemlji”, što 

je naglašavalo više Božansko vođstvo 

islamskom državom, a ne samo puko 

nasljedstvo. Nasuprot tome, poslije 

ubistva Alije, r.a, šiiti ne priznaju 

više vladajuće halife, nego ih smatraju 

uzurpatorima i priznaju samo direktne 

potomke Alije, r.a., kao imame (vođe), 

iako su pri tome imami izuzeti od 

stvarne vlasti. 

Sunnitski pravci (mezhebi ili pravne 

škole) 

Hanefijski mezheb (pravac) je 

nazvan po njegovom osnivaču Ebu 

Hanifi (699.-767.). To je ujedno i najstariji 

mezheb i važi kao fleksibilan 

i u osnovi liberalan, jer daje dosta 

prostora sopstvenom prosuđivanju i 

razumu. Sklonost jurističkim finesama 

se oštro kritikuje od njegovih 

protivnika, ali je većina metoda rada 

i razmišljanja, kao i pravnih postupaka 

u ovoj pravnoj školi utjecalo na 

ostale mezhebe. Kao državni mezheb 

Abbasija i Osmanlija proširio se na 

njihove nekadašnje pokrajine, kao i 

u Centralnoj Aziji, Pakistanu i Indiji. 

Jedna trećina muslimana pripada 

hanefijskom pravcu. 

Malikijski mezheb (pravac) je 

nazvan po Maliku ibn Enesu (715.- 

795.). U odnosu na hanefijski 

mezheb, ovaj mezheb je konzervativan 

i orijentiran je snažno na način 

rada i djelovanja za vrijeme Poslanika, 

s.a.v.s., u Medini. Posebnost 

ovog mezheba je rad i djelovanje 

svakog pojedinca za sveopće dobro 

muslimanskog ummeta. Kao državni 

mezheb islamske Španije i zemalja 

Magreba, danas je prevladavajući 

islamski pravni pravac i u Mauritaniji, 

Nigeriji, Sudanu, ali također i u 

Kuvajtu. 

Šafijski mezheb (pravac)je nazvan 

po Aš-Šafiji (767.-820.), učeniku 

gore navedenih mezheba i u osnovi 

zauzima srednji pravac između hanefijskog 

i malikijskog mezheba. To je 

najsistemačniji i najrazličitiji mezheb 

koji se zalaže za isključenje “proizvoljnog” 

pravnog sistema u islamu, i 

zbog toga se Aš-Šafija može smatrati 

pravim osnivačem islamskog prava. 

Kao državni mezheb Ejubida i Memluka, 

preovladava u Jordanu, Palestini, 

dijelovima Egipta, i u Libanu, 

kao i u jugoistočnoj j Aziji (Indonezija, 

Malezija, Šri Lanka). 

Hanbelijski mezheb (pravac) je 

nazvan po Ahmedu ibn Hanbelu 

(780.-855.). To je najmanji i najkonzervativniji 

sunnitski mezheb, koji 

slijedi strogi, bezkompromisni tradicionalizam 

i pobožnost i nastupa 

skoro filozofski protiv racionalizma 

u islamu. Zbog krutosti ovog pravca, 

on se nije mnogo raširio. Međutim, 

služio je uvijek kao duhovna podloga 

mnogim reformskim pokretima, 

između ostalim i Abdul el-Wehabu 

(1703.-1792.), u Saudijskoj Arabiji, 

gdje je i zvanični mezheb, kao i 

drugim zemljama gdje postoje manje 

zajednice, npr.Sirija, Alžir, Irak, 

Afghanistan. 


56 

Šiitska pravna škola (pravac) 

To je Džafarijska pravna škola, nazvana 

po šestom imamu, Džafaru as- 

Sadiku (umro 765.). Ovaj pravac ima 

nekoliko posebnosti naspram sunnitskih 

mezheba (pravaca). On između 

ostalog održava pravo mišljenja (idžtihada), 

i racionalizam ranog islama, 

kao i instituciju “braka na određeno 

vrijeme” (tzv.muta-brak), zatim određivanje 

dodatnih poreza, očekivanje 

povratka (petog) skrivenog imama. Od 

početka vladavine Saffavida (1501.) to 

je državni pravac u Iranu, kao i u Libanu, 

ali i na Indijskom potkontinentu. 

Dodatak: Aleviti (Alevije) – (ghalije, 

ili jedni od onih koji pretjeruju) 

Ekstremna šiitska grupacija, koja 

se izdvojila od šiita-ismailija (onih koji 

slijede sedmog imama). Rituali i vjersko 

učenje sadrže i hrišćanske elemente. 

Hazreti Alija, r.a., se smatra Božijim 

otjelovljenjem i kao takav se obožava. 

Tradicionalni muslimani sunniti zbog 

toga smatraju alevite idolopoklonicima 

(mušricima). Otprilike pet posto 

stanovništva Sirije su aleviti. Islamska 

opozicija ih optužuje da su pripadnici 

jednog bezbožnog kulta. U političkom 

vođstvu Sirije se nalaze mnogi Aleviti, 

ali vjerska zajednica ne vlada zemljom, 

kako glasi parola “Alevitskog vođstva”, 

koju su bez kritika preuzeli i zapadni 

mediji.

Islamske teme 

Stepeni šejtanovog zavođenja 

Od kada je Uzvišeni Allah stvorio 

Adema, šejtan mu je obja- 

Ovio rat i zakleo se Allahom 

Uzvišenim da će ga zavoditi. Uzvišeni Allah 

na više mjesta u Kur’anu govori o tom Iblisovom 

neprijateljstvu prema čovjeku. U 

suri Sad kaže: “O Iblisu!” - rekao je On - “šta 

te je navelo da se ne pokloniš onome koga sam 

sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si 

uzvišen?” “Bolji sam od njega” - rekao je on - 

“mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.” 

“E, izlazi onda iz Dženneta! - reče On - “proklet 

da si! Moje prokletstvo će te do Sudnjeg 

dana pratiti!” “Gospodaru moj!” - reče on - 

“daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni 

biti!” “Dajem ti” - reče On - “do Dana 

već određenog.” “E tako mi dostojanstva Tvoga,” 

- reče - “sigurno ću ih sve na stranputicu 

navesti, osim Tvojih među njima robova 

iskrenih!” “Istinom se kunem i istinu govorim” 

- reče Allah - “sigurno ću sa svima, tobom i 

onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem 

napuniti!” (Prijevod značenja Sad, 

75.-85.). Allah nas je upozorio i na Iblisovo 

zlo i otvoreno neprijateljstvo: O sinovi Ademovi, 

zar vam nisam naredio: “Ne klanjajte 

se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već 

se klanjate Meni; to je Put pravi. On je mnoge 

od vas u zabludu odveo, kako niste pameti 

imali?!” (Prijevod značenja Jasin, 60.-62.). 

Kada je Adem bio tijelo bez duše, Iblis 

je prošao kroz njega, dobro ga upoznao i 

uočio sve njegove slabosti. Imami Ahmed 

i Muslim bilježe od Enesa, r.a., da je Resulullah, 

sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“Nakon što je Uzvišeni Allah oblikovao 

Adema u Džennetu, ostavio ga je onoliko 

koliko je htio da ga ostavi. Iblis je počeo da 

kruži njime i oko njega te ga je promatrao. I 

kada je vidio da je šupalj, shvatio je da je on 

stvorenje koje se ne može obuzdati.” Uz to, 

Allah mu je omogućio da nas vidi odande 

odakle mi njega i ne vidimo. Uzvišeni kaže: 

O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede 

šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta 

izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im 

stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, 

on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. 

Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji 

ne vjeruju. (Prijevod značenja El-‘Araf, 27.). 

Zla koja šejtan nanosi čovjeku nije 

moguće obuhvatiti 

Imam Ibn El-Kajjim, rahimehullah, 

u svojoj knjizi Beda’u el-Feva’id, iznosi ovu 

konstataciju i navodi neka od neprijateljstava 

koja Iblis ispoljava prema čovjeku: 

- Od njegova zla je i to što robu kada 

ide na spavanje u njegovom potiljku zaveže 

čvorove sprječavajući ga time da se probudi. 

Imami Buhari, Muslim, Ebu Davud, 

El-Nesa’i i Ahmed bilježe od Ebu Hurejre, 

radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao: “Kada legnete spavati, 

šejtan na zatioku svakog od vas zaveže 

tri čvora. Svaki čvor udari govoreći: ‘Pred 

tobom je duga noći pa spavaj’. Ako se rob 

probudi i spomene Allaha, odriješi se jedan 

čvor. Ako uzme abdest, odriješi se još jedan 

čvor. A ako i klanja, odriješe se svi ti čvorovi 

te osvane energičan i veseo (dobre volje). U 

protivnom, osvane neraspoložan i lijen.” 

- Od njegova zla je i to što on mokri 

u uši roba kako bi sve do zore prespavao. 

Bilježe Buhari i Muslim od Abdullaha ibn 

Mes’uda, radijallahu anhu, da je u Vjerovjesnikovom, 

sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu 

spomenut čovjek za koga je rečeno 

da spava sve dok ne osvane i da ne klanja 

(sabah), pa je rekao: “Šejtan se pomokrio u 

njegovo uho.” 

- Od njegova zla je i to što presreće 

roba na svim putevima hajra i odvraća ga 

od toga. Pokušava ga usmjeriti na neke druge 

puteve, ubjeđuje ga da su drugi putevi 

bolji, unosniji, prihvatljiviji, lakši... Dovoljno 

je njegovog zla to što se Allahom zakleo 

da će presretati čovjeka na njegovom Pravom 

putu. Zakleo se da će ljudima prilaziti 

sa svih strana: i sprijeda, i straga, i zdesna, 

i slijeva. Brutalnost svoga zla manifestirao 

je onda kada je izveo Adema iz Dženneta. 

Međutim, nije stao na tome, nego je iz 

Ademovog potomstva uspio apsolutnu većinu 

– od svake hiljade po devetsto devedest 

i devet, prema hadisu kod imama Buharije 

i Muslima – navesti na Džehennem. I ne 

staje na tome: uporno pokušava odvratiti 

od pozivanja ka Allahovom putu kako bi 

se pozivalo njemu. Bodri na to da se on 

obožava, a ne Allah. Ulaže krajnje napore 

da ugasi Allahovo svjetlo, da uništi Allahov 

poziv, da uspostavi dominaciju nevjerstva i 

višeboštva te da uništi monoteizam i njegove 

svjetionike na Zemlji. Prokletnik se 

ispriječio Ibrahimu, alejhis-selam, Halilur- 

Rahmanu (Allahovom prijatelju) sve dok 

nije naveo njegov narod da ga iz katapulta 

bace u vatru. No, Uzvišeni Allah je odbio 

njihovu spletku te učinio da ta vatra 

Njegovom miljeniku bude hladna i spas. 

Ispriječio se Mesihu, alejhis-selam, tako da 

je naveo židove na to da su ga htjeli ubiti i 

razapeti. I njihovu je spletku Allah Uzvišeni 

odbio te Mesiha, alejhis-selam, sačuvao 

i Sebi ga uzdigao. Ispriječio se Zekerijjau 

i Jahjau sve dok nisu bili ubijeni. Huškao 

je faraona toliko da mu je uljepšao veliki 

nered na Zemlji i tvrdnju da je on njihov 

najuzvišeniji gospodar. Ispriječio se i našem 

Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te 

svim svojim naporima pomagao nevjernike 

kako bi ga ubili, pa ga je Uzvišeni Allah ponizio 

i odbio, a on sav jadan i prezren ostao. 

Vatrenom buktinjom nasrnuo je na Poslanika, 

sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio 

u namazu, želeći ga njime gađati, pa ga je 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo 

riječima: “Proklinjem te Allahovim prokletstvom”. 

(Muslim hadis br. 542). Također, 

on je pomagao židovima da opsihre Vjerovjesnika, 

sallallahu alejhi ve sellem. 

Šest vrsta šejtanovog zla 

S obzirom na očitost i pogubnost šejtanovog 

zla, jedini način da se čovjek spasi 

od njega jeste uz Allahovu pomoć, Njegovu 

potporu i zaštitu. Nemoguće je obuhvatiti 

sve vrste njegovog zla, a kamoli obuhvatiti 

sve pojedinosti njegovog djelovanja, jer na 

ovom svijetu ne postoji zlo a da ga ne uzrokuje 

šejtan. Njegovo zlo moguće je sažeti u 

šest vrsta i on ne prestaje pratiti čovjeka sve 

dok ga ne navede na jednu ili više tih vrsta: 

- Zlo nevjerovanja, višeboštva i neprijateljstva 

prema Allahu i Njegovom Poslaniku, 

sallallahu alejhi ve sellem, je prvi stepen. 

Ovo je prvo što on želi od roba, te ga neprestano 

prati sve dok ga na to ne navede. A 

kada ga na to navede, pretvori ga u jednog 

od svoje vojske iz svog tabora, te ga opunomoći 

kao svoga predstavnika nad njemu 

sličnim. Tako on postane jedan od Iblisovih 

misionara i zastupnika. 

- A ako izgubi nadu da će ga moći navratiti 

na to, jer mu je islam određen dok je 

još bio u utrobi svoje majke, onda ga nagovori 

na drugi stepen zla, a to je novotarija, 

i ona mu je draža i od griješenja i od nepokornosti 

jer njeno zlo udara na samu vjeru, 

a to je zlo koje je prijelazno (obuhvata i druge) 

i grijeh od kojeg se ne kaje. Novotarija 

je oprečna pozivu svih poslanika i poziv je 

na suprotstavljanje svemu onome sa čime 

su oni došli. Novotarija je kapija nevjerstva i 

višeboštva. Pa kada ga navede na novotariju 

i pretvori ga u sljedbenike novotarije, time 

on i dalje ostaje njegov zastupnik i jedan od 

njegovih misionara. 

- A ako bude nemoćan pred ovim stepenom 

i rob bude od onih kome je Allah 

od prije odredio da bude nadaren sunnetom 

i neprijateljstvom prema novotarima i 

zabludjelima, on ga navede na treći stepen 

zla, a to su veliki grijesi (el-keba’ir) sa svim 

svojim raznolikostima. Izrazito je uporan 

da ga strovali u njih, a pogotovo ako je dotični 

učenjak (alim) koji se slijedi. Šejtan 

je uporan u tome kako bi odagnao ljude 

od njega, a onda proširio njegove grijehe i 

nepokornost među ljude. Tada on od njih 

uzme svoje zastupnike koji će to proširiti i 

razglašavati tvrdeći da to rade iz predanosti 

i približavanja Allahu Uzvišenom. On tako 


57

postaje Iblisov zastupnik a da to i ne 

osjeća jer one koji vole da se o vjernicima 

šire bestidne glasine čeka bolna kazna. 

Dakle, ova kazna ih čeka u slučaju da 

vole širenje i razglašavanje bestidnih glasina, 

a kako je tek kada i sami preuzmu 

ulogu njihovog širenja i razglašavanja, ne 

u vidu savjeta, nego u vidu pokornosti 

Iblisu i vidu njegovog zastupništva?! Sve 

to samo da bi ljude odvratio od njega 

(učenjaka) i od okorištavanja njime. Grijesi 

ovakvog čovjeka, makar dosegli nebeske 

horizonte, lakši su od grijeha ovih 

drugih jer njegovi grijesi predstavljaju 

zulum prema samome sebi i ukoliko zatraži 

oprost od Allaha i pokaje se, Allah će 

njegovu tevbu prihvatiti i hrđava djela mu 

dobrim zamijeniti. A što se tiče grijeha ovih 

drugih, pa to je zulum prema vjernicima, 

istraživanje njihovih mahana i njihovo ciljano 

sramoćenje. No, Uzvišeni Allah nad 

svim motri, nisu Mu skrivene ni tajnovitosti 

srca, a ni spletke duša. 

- Ako šejtan bude nemoćan i pred 

ovim stepenom, onda ga navede na četvrti 

stepen, a to su mali grijesi (el-saga’ir) koji 

kada se okupe i namnože, možda i unište 

svoga počinitelja, kao što to kaže Vjerovjesnik, 

sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte 

se malih grijeha jer je primjer toga poput 

ljudi koji odsjednu u nekoj dolini te ovaj 

donese jedno drvo i onaj donese jedno drvo 

sve dok ne raspale vatru kojom ispeku svoj 

hljeb. Jer, uistinu, mali grijesi, kada im se 

čovjek preda, unište ga.” (Bilježi ga imam 

Ahmed u svom Musnedu i drugi od Sehla 

ibn Se’ada, radijallahu anhu. Hafiz Ibn 

Hadžer u Fethu el-Bari, 11/337, kaže da je 

isnad (lanac prenosilaca) ovog hadisa dobar 

i dodaje: “Sličnu predaju prenose i El-Nesai 

i Ibn Madže od Aiše, radijallahu anha, 

u kojoj stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao: “O Aiša, čuvaj se 

malih grijeha jer oni imaju od Allaha onoga 

ko ih prati.” (Ibn Hibban je ovu predaju 

ocijenio sahihom.). Spomenuo je da je svaki 

od njih donio po jednu granu drveta sve 

dok nisu rasplamsali ogromnu vatru na kojoj 

su kuhali i pržili hranu. Tako on (šejtan) 

neprestano robu olakšava male grijehe sve 

dok ih ne počne omalovažavati tako da počinitelj 

velikog grijeha, zbog kojeg strahuje, 

bude u boljem stanju od njega. 

- A ako ga rob onemogući kod ovog 

stepena, on ga navede na peti stepen, a to je 

da ga zaposli dozvoljenim stvarima za koje 

nema ni nagrade ni kazne. Već je kazna za 

njih to što ga mimoiđe nagrada koju upropasti 

svojom zauzetošću tim stvarima. 

- A ako ga rob – dobro znajući vrijednost 

svojih udisaja i njihov kraj kao i ono 

što dolazi naspram toga od užitka i kazne 

– i kod ovog stepena onemogući te bude 

pohlepno čuvao svoje vrijeme, on (šejtan) 

ga navede na šesti stepen, a to je da ga zaposli 

nekim djelom koje je manje vrijedno 

nego neko drugo djelo, kako bi ga lišio vrijednosti 

i naveo ga da ga mimoiđe nagrada 

nekog dobrog djela. Ovo postiže tako što 

mu naredi da radi drugo dobro djelo koje je 

manje vrijedno i na koje ga bodri i uljepšava 

mu ga kako bi osigurao ostavljanje onoga 

što je bolje i uzvišenije, a malo ko od ljudi 

na to obraća pažnju. Pa kada kod njega vidi 

jak poticaj i ono što ga pokreće prema nekom 

vidu pokornosti za koju ne sumnja 

da je to pokornost i dobro djelo koje ga 

približi Allahu, on nikada neće reći: ‘Ovo 

je poticaj od šejtana’, jer šejtan ne naređuje 

dobro, već smatra da je to dobro i govori: 

‘Ovo je poticaj od Allaha’. No, on ima 

opravdanje jer ne zna da mu šejtan naređuje 

sedamdeset kapija od kapija dobra, 

bilo da ga time dovede na samo jednu kapiju 

zla, bilo da ga navede kako bi ga mimoišlo 

neko dobro koje je bolje, uzvišenije 

i vrednije od svih tih sedamdeset kapija. 

A do spoznaje ovoga ne stiže se nikako 

drugačije nego nurom od Allaha koji 

On ubaci u srce roba, što postaje njegov 

put ka dosljednom slijeđenju Resula, sallallahu 

alejhi ve sellem, i čvrstini njegove 

brige o stepenima dobrih djela kod Allaha 

i to koja su djela Allahu najdraža, kojima 

je On najzadovoljniji, koja su najkorisnija 

robu i koja su najobuhvatnija kao savjet 

za Allaha Uzvišenog, Njegovog Poslanika, 

Njegovu Knjigu i sve vjernike. I ovo 

ne razumije niko drugo osim onoga ko 

je od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve 

sellem, nasljednika, njegovih zastupnika 

u ummetu i njegovih namjesnika na Zemlji. 

Većina stvorenja su zaklonjena od 

ovoga te im ni na um ne pada. A Uzvišeni 

Allah, Svojom blagodati, daruje od Svojih 

robova one koje On hoće”. (Pogledati: 

Ibn el-Kajjim el-Dževzijje, Beda’iu el- 

Feva’id, 2/799). 

Prva četiri stepena šejtanovog zavođenja 

sasvim su očita i nije ih teško prepoznati, 

detektirati i pokušati im se oduprijeti. 

Ono što posebno čini zanimljivim ove 

Ibn el-Kajjimove, rahimehullah, primjedbe 

jesu peti i šesti stepen šejtanovog zavođenja. 

Kod petog stepena on, rahimehullah, 

ukazuje na našu zaposlenost stvarima 

koje su u osnovi halal, ali od njih nikakve 


58 

koristi nema. Koliko samo vremena 

ljudi danas provedu pred TV ekranima, 

za kompjuterom, raznim igricama, 

internetom??!! Koliko samo vremena, 

svakodnevno, mnogi ljudi unište u 

praćenju raznih sportskih nadmetanja, 

beskorisnih TV emisija ili serija??!! 

Tako nam je mnogo stvari nadohvat 

ruke i tako nam je mnogo pogodnosti 

ovo vrijeme donijelo, a mi opet nismo 

u stanju nijednu kvalitetnu knjigu da 

napišemo. Prijašnji učenjaci napisali su 

stotine tomova vrhunskih enciklopedija, 

i to u raznim disciplinama i bez pisaćih 

mašina i bez kompjutera... Allah se 

smilovao Ibnul-Kajjimu! Kao da je znao 

za ovaj naš internet, a živio je prije sedam 

stoljeća. Slično je i sa šestim stepenom 

gdje šejtan vjernika bodri da radi neko 

dobro djelo samo da bi propustio izvršiti 

drugo dobro djelo koje je mnogo vrjednije 

i Allahu draže. Primjera za to ima jako 

mnogo. Zamislimo čovjeka koji rado prihvata 

da pomogne svome drugu, a zapostavlja 

dobročinstvo roditeljima i rodbini. 

Čitao bi razne knjige i časopise, a Kur’an 

teško da otvori. Interesiraju ga biografije 

raznih ličnosti, pa i Allahu nepokornih, a 

o najodabranijim ljudima ovog ummeta 

gotovo ništa ne zna. Po čitav dan bi da 

poziva ljude u islam putem interneta, a ni 

one najkraće sure iz Kur’ana nije naučio 

napamet.... 

I završit ću riječima imama Ibnul- 

Kajjima, rahimehullah, koji, govoreći o 

važnosti iskorištavanja ovog života u onome 

što je najkorisnije, kaže: “A što se tiče 

spoznaje dana, moguće je da se time misli 

na njegove dane koji su njemu osobeni 

kao i na ono što ga u njima prati kroz povećanje 

i manjkavost. I to da su oni zapravo 

samo ograničeni prolazni udisaji gdje 

svaki taj udisaj nasuprot sebi ima hiljadama 

i hiljadama godina u Kući vječnosti. A 

ovi prolazni dani ni u kojem slučaju nisu 

u srazmjeru sa danima vječnosti i rob je 

samo tjeran svojim vremenom, i za vrijeme 

života, ili u vječni užitak ili u patnju 

(Džehennem). I ti dani su poput trajanja 

sna, za onoga ko ima živ razum i svjesno 

srce, te mu nema ništa preče nego da svaki 

njihov uzdisaj (tren) utroši u onim djelima 

i poslovima koja su Allahu najdraža. 

Kada bi bilo koji udisaj utrošio u nečemu 

što Allah voli, a pritom propustio ono što 

je Njemu (Allahu) još draže, on bi bio rasipnik 

svoga vremena. Kakvim bi se tek 

trebao smatrati kada bi svoje vrijeme trošio 

na nešto beskorisno. A kakvim bi se 

tek smatrao kada bi ga trošio u nešto čime 

izaziva srdžbu svoga Gospodara. A Allah 

je Taj od kojeg se pomoć traži i nema snage 

osim kod Njega.” (Pogledati: Medaridžu 

el-salikin, 1/446) Vel-hamdu lillahi 

Rabbil-alemin! 

Priredio: Halil ef. Makić

Islamske teme 

Čak i poslanici su imali nevolje i obraćali se Bogu 

IslamBosna.ba – Poslanici su pravi 

uzori ponašanja za nas a njihovi 

životi nisu bili umnogome različiti 

od naših života. Koliko puta smo se mi 

osjetili očajnim? Koliko puta smo se osjetili 

fizički ili mentalno iscrpljenim da nam 

se činilo da više ne možemo nastaviti? 

Dova je oružje vjernika; stoga, nema 

potrebe da vjernici pribjegavaju očaju ili 

ljutnji jer način za olakšavanje i prevladavanje 

problema je da podijelimo svoju 

tugu s Bogom. 

Dova je srž obožavanja, pa postoje 

pravila obraćanja Bogu za bilo šta, i u momentima 

kada nam nešto treba i u momentima 

kada Ga hvalimo i zahvaljujemo 

Mu se. Stoga ćemo u ovom članku opisati 

način na koji su poslanici upućivali dove. 

Uzori ponašanja 

Kao što znamo, poslanici su uvijek imali 

posebnu i blisku vezu s Bogom. Oni su Mu 

se okretali u periodima nevolja i potrebe, i 

nikad nisu zaboravljali da Ga hvale i da Mu 

se zahvaljuju za nebrojene blagodati u svojim 

životima. Poslanici su bili svjesni značaja 

strpljenja i zahvalnosti, a iznad svega njihova 

veza s Bogom je formirana zbog njihove potpune 

i bezuvjetne predanosti Njegovoj volji. 

Međutim, i uz takvo povjerenje i ljubav, oni 

su ponekad bili uplašeni ili uznemireni, te su 

se osjećali usamljeno i umorno. 

Kao rezultat toga, poslanici su se obraćali 

Bogu i molili Ga da ih učini strpljivim i 

ustrajnim, molili Ga za pomoć u ovom životu 

i blaženstvo u drugom. Molili su Ga da 

učini njihove porodice i prijatelje pravednim 

i strpljivim, kao i zahvalnim i spokojnim. 

Iako Bog voli da Mu se obraćamo iskrenim 

riječima iz srca, riječi poslanika su potpunije 

i pokornije Božijoj volji. Upućivanje 

dova koje se nalaze u Kur’anu i autentičnoj 

tradiciji poslanika Muhammeda, a.s., može 

biti ljepše i ugodnije. 

Kada su Adem i Hava protjerani iz 

Dženneta, Adem se obratio Bogu u pokajanju: 

“Gospodaru naš” - rekoše oni - “sami 

smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne 

smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” 

(El-‘Araf, 23.). 

Ljudska bića i dalje griješe ali čine štetu 

samo sebi. Naši grijesi i greške ne čine 

štetu Bogu. Ali ako nam Bog ne oprosti i 

ne smiluje nam se, mi ćemo sigurno biti 

među izgubljenim. 

Kada se poslanik Junus, a.s., probudio 

u utrobi kita, mislio je da je mrtav i da leži 

u tami svog groba. Opipao je oko sebe i 

shvatio da to nije grob već utroba velikog 

kita. Uplašio se i obratio se Bogu: 

“Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, 

a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El- 

Enbija’, 87.). 

Poslanik Ejub, a.s., je cijeli život prolazio 

kroz mnoga iskušenja i testove, ali 

je ostao ustrajan, strpljiv i uvijek se obraćao 

Bogu za oprost. Čak i kada se osjećao 

potpuno bespomoćno, on se nije žalio 

već se okrenuo Bogu i molio Ga da mu 

oprosti. Rekao je: 

“Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih 

najmilostiviji!” (El-Enbija’, 83.). 

U Kur’anu se nalaze priče o ovim 

poslanicima kako bi nam to bila pouka. 

Poslanici su pravi uzori ponašanja za nas a 

njihovi životi nisu bili umnogome različiti 

od naših života. Koliko puta smo se mi 

osjetili očajnim? Koliko puta smo se osjetili 

fizički ili mentalno iscrpljenim da nam 

se činilo da više ne možemo nastaviti? 

Poslanik Musa 

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

Zarobljene Bošnjake u Srebrenici srpski 

vojnici su ubijali i ručnim bombama 

Tunis: Zabranili nikab na fakultetu 

Tekstovi 

Muškarci su zaštitnici žena i vode 

brigu o njima... (Prvi dio) 

Osmi mart - simbol poniženja 

Poslanik Musa, a.s., je bio primoran 

da bježi iz Egipta i krene u pustinju u 

neizvjesnu budućnost. Nakon što je hodao 

više od sedmicu dana kroz vreli pijesak, 

došao je do oaze. Na ovom mjestu 

je ovaj časni čovjek pomogao ženama na 

bunaru prije nego se bacio pod drvo i 

pozvao Boga da mu pomogne. 

Musa je znao da je Bog jedini koji ga 

može izbaviti iz nevolje, pa Mu se obratio, 

a i prije nego što je završio dovu, pomoć je 

Nauka i zanimljivo 

Snažna solarna oluja ide ka Zemlji 

Američki istraživač otkrio da se mozak 

za vrijeme molitve reprogramira 

Video: 

Videovijesti: Alevitska susjedstva u 

Homsu netaknuta 

IslamBosnaTV: Ekskluzivno - Hama 

masakr 1982. (Sirija) 

već bila na putu. Musa se vjerovatno nadao 

komadu hljeba ili šaci hurmi, a Bog mu je 

poslao sigurnost, nafaku i porodicu. 

“Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu 

dao, zaista mi je potrebna!” (El-Kasas, 

24.). 

Postoje lekcije za čovječanstvo u cijeloj 

priči o Musa, a.s. Kada ga je Bog poslao da 

se suoči sa faraonom, on se uplašio da neće 

moći ispoštovati Božije zahtjeve, ali umjesto 

da se žali ili očajava, Musa se obratio Bogu 

dovom: 

“Gospodaru moj” - reče Musa - “učini prostranim 

prsa moja (podari mi samopouzdanje 

i hrabrost). I olakšaj zadatak moj; odriješi 

uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor 

moj” (Ta-ha, 25.-28.). 

Nakon što je Musa saznao za veliko zlo 

koje je počinio njegov narod napravivši zlatno 

tele, bio je ljut. Međutim, čak i u takvom 

momentu, on se obratio Bogu i zamolio Ga 

da im se svima smiluje. 

“Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj 

nam se, jer Ti praštaš najviše; i dosudi nam 

milost na ovome svijetu, i na onome svijetu...” 

(El-‘Araf, 155.-156.). 

Poslanik Sulejman 

Kralj (i poslanik) Sulejman, a.s., je uvijek 

bio svjestan Božije moći. Hvalio Ga je u 

svim situacijama. On je govorio: 

“Hvala Allahu, koji nas je odlikovao 

iznad mnogih vjernika, robova Svojih” 

(En-Neml, 15.). 

Sulejman je shvatio da ne može imati 

snage ni moći dok to ne zatraži od Boga. 

Upućivao je dove i molio za nepobjedivo 

kraljevstvo. Bog mu je uslišio dovu i poslanik 

Sulejman je vladao carstvom kakvo ne 

možemo zamisliti. 

“Gospodaru moj” - rekao je - “oprosti mi 

i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće 

imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!” (Sad, 35.). 

Ove dove su mali primjer onoga kako 

su poslanici upućivali dove. Njihove priče 

i dove su prožete u cijelom Kur’anu. Kada 

čitamo priče o poslanicima Sulejmanu, Jusufu, 

Jakubu i Ibrahimu, nalazimo da su 

oni, kao i svi poslanici, bili potpuno predani 

Bogu. Dizali su ruke u dovi i molili samo 

Boga za pomoć. 

Kao vjernici ne smijemo nikad zaboraviti 

da Bog čuje naše dove i odgovara 

na njih. Ponekad ne možemo shvatiti 

mudrost u odgovorima na svoje dove 

ali Bog nam želi samo ono što je dobro 

za nas. Ako imamo povjerenje u Boga i 

predamo se Njegovoj volji, On će nam 

pomoći da prevladamo sve poteškoće i 

ostanemo uspravni uprkos svim nevoljama. 

Nikada nismo sami. 

Napisala: Aiša Stacey 

Izvor: islamreligion.com 

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba 


59

Naučni radovi 

Politička prava u islamu (I dio) 

Građani islamske države su Božiji i namjesnici 

na Zemlji, a vlastodršci su samo njihovi i zastupnici 

Islam nije nametnuo određeni 

politički sistem sa svim 

njegovim pojedinostima i 

detaljima, niti je tu oblast 

zanemario i prepustio je 

ljudskim hirovima, interesima 

i lokalnim običajima. Naprotiv, 

ponudio je čovječanstvu opća 

načela, principe i generalna 

pravila, dok je detalje, 

pojedinosti i praktičnu razradu 

i primjenu tih načela i principa 

ostavio ljudskom idžtihadu, u 

zavisnosti od vremena, sredine 

i društvenih okolnosti 

Piše: Abdulvaris Ribo 

Zapadni 

Z 

analitičari i autori iz obla- 

Zsti političkih nauka desetljećima 

Ztvrde i ističu kako u islamskom 

političkom sistemu ne postoji nešto što je u 

zapadnoj demokratiji poznato kao lična politička 

prava, odnosno pravo aktivnog učešća 

pojedinca u izboru vlasti i kreiranju politike. 

Dokaz za svoju tvrdnju nalaze u historiji 

islama koja je prepuna primjera monarhije, 

despotizma, diktatorskog i totalitarističkog 

oblika vladavine. Pored namjere da se islam, 

kao vjera, i njegov politički sistem ocrne i 

da se njegova univerzalnost ospori, zasigurno 

jedan od razloga ovakvog stajališta leži i 

u činjenici da je razvijanje političke misli u 

islamu počelo vrlo kasno i kretalo se u pogrešnom 

smjeru. 

Islamska politička misao se javlja u specifičnim 

i zamršenim okolnostima, u godinama 

prevrata u vlasti. U vrijeme vladavine 

abbasijskog halife Mensura islamska ulema 

počinje znanstveno raspravljati o pojmu vlasti. 

Po tada nastaloj definiciji vlasti, islamski 

vladar vlast preuzima direktno od Boga i 

stoga pokoravanje njemu znači i pokoravanje 

Bogu. Po ovome shvatanju, halife su 

predstavnici Božije volje. Time su pale u zaborav 

teorije i mišljenja po kojima Ummet 

predstavlja osnovni elemenat pri izboru 

halife i da je postavljenje imama prerogativ 

Ummeta. Tako je islamska politička misao 

u svome začetku, zbog političkog ambijenta 

u kojem se rađala, promijenila svoj kurs i 


60 

temelj nove političke misli postaje autoritet 

vladara. O tome Muhammed Asad kaže: 

“Vrlo je vjerovatno da je stoljetni nedostatak 

socijalne discipline i građanskoga duha u muslimanskoj 

zajednici ponajviše pridonio konfuziji 

(u njezinoj promjeni smjera, promjeni koja 

je prouzrokovana nizom nesretnog povijesnog 

razvoja) u pogledu konceptualnih osnova autoriteta 

inherentnog državi kao takvoj. Ova 

konfuzija ponekad, možda, može objasniti 

onu poniznost s kojom se muslimani stoljećima 

potčinjavaju svakoj vrsti opresije i eksploatacije 

koje nad njima vrše beskrupulozni vladari.” 1 

Najznačajnije ličnosti od muslimana iz 

oblasti političkih znanosti ranog perioda su: 

El-Farabi (870.-950.), El-Maverdi (974.- 

1058.), Nizamul-mulk (1018.-1092.) i 

Ibn Haldun (1332.-1406.). El-Maverdi, sa 

svojim djelima Sijasetul-mulk i El-Ahkam essultanijje 

smatra se utemeljiteljem islamskih 

političkih nauka, međutim, njegovo pisanje 

se svodi na to kako je u vrijeme abbasijske 

vlasti funkcionirala administrativna mašinerija. 

Jedno od ključnih pitanja u teoriji 

islamske političke misli je pitanje izbora 

vlasti i izvora njenog suvereniteta. Islamski 

politički sistem ta pitanja reguliše svojim univerzalnim 

principima i načelima koja su utemeljena 

Kur’anom i Sunnetom. Islam nije 

nametnuo određeni politički sistem sa svim 

njegovim pojedinostima i detaljima, niti je 

tu oblast zanemario i prepustio je ljudskim 

hirovima, interesima i lokalnim običajima. 

Naprotiv, ponudio je čovječanstvu opća 

načela, principe i generalna pravila, dok je 

detalje, pojedinosti i praktičnu razradu i primjenu 

tih načela i principa ostavio ljudskom 

idžtihadu, u zavisnosti od vremena, sredine 

i društvenih okolnosti. Nažalost, principi i 

pravila islamskog političkog sistema su primijenjeni 

samo u vrijeme četvorice pravednih 

halifa, a poslije toga ovaj Božanski sistem 

je zamijenjen monarhijskim sistemom. 

Iako je muslimanska politička misao 

u proteklom stoljeću dosta evoluirala, originalni 

islamski politički sistem još uvijek 

je u povoju. Muslimanski autor koji je dao 

najveći doprinos razvoju političke misli kod 

muslimana je, zasigurno, Muhammed Asad, 

sa svojom malom, ali vrijednom knjigom 

Principi države i vlasti u islamu. Knjiga je 

isključivo utemeljena na kur’anskim i hadiskim 

normama. U spomenutoj knjizi Asad 

naglašava da su svi građani islamske države 

Božiji namjesnici na Zemlji, a da su vlastodršci 

samo emiri koji zastupaju interese naroda 

i sprovode zakon, što potvrđuju mnogi 

kur’anski ajeti. Nažalost, ti ajeti su bili zanemareni 

tokom 1.300 godina islamske historije 

od strane muslimanskih vladara, koji su 

na taj način ostvarivali svoje lične interese i 

ambicije. 

U ovome eseju želim dokazati da pojedinac 

unutar islamskog političkog sistema 

uživa zavidna politička prava, te da je narod 

taj kome pripada pravo na upravljanje i vlast, 

a da su vlastodršci samo njihovi zastupnici u 

svemu tome. 

2. Kompatibilnost demokratije i 

islamskog političkog sistema 

Jedno od krucijalnih pitanja, kada govorimo 

o političkim pravima u islamu, je svakako 

pitanje kompatibilnosti islamskog političkog 

sistema sa demokratskim principima. p 

Činjenica je da danas u muslimanskim 

društvima još uvijek dominira antidemokratsko 

raspoloženje. Još uvijek u krugovima 

islamskih organizacija i pokreta vlada mišljenje 

da je demokratija širk (politeizam) i kufr 

(nevjerstvo). 

Prvi razlog takvog gledišta je, prije svega, 

krivo poimanje suštine demokratije i njenih 

principa. Muslimani danas odbacuju demokratiju 

zbog toga što vjeruju da se njeno 

osnovno načelo “vladavina naroda” kosi sa 

islamskim shvatanjem vlasti gdje suverenitet 

pripada samo Bogu. 

Drugi razlog ovakvog stava spram demokratije 

je i to što se muslimanski svijet sa 

demokratijom prvi put susreo u okolnostima 

kolonijalističke vlasti i dominacije, koja 

je, zajedno sa demokratijom, shvaćena kao 

neprijatelj muslimanske tradicije i struktura 

moći. 

Naći ćemo da neki muslimanski autori 

i mislioci smatraju da je neispravno i pogrešno 

neislamske termine poput demokratije, 

socijalizma i drugih, primjenjivati 

na islamsku ideologiju. Tako Muhammed 

Asad u svojoj knjizi Principi islamske države 

i vlasti kaže: 

“Ukratko, krajnje je pogrešno i zavaravajuće 

neislamske termine primjenjivati na 

islamske koncepte i institucije. Ideologija islama 

posjeduje društvenu orijentaciju koja je svojstvena 

samo njoj i koja se, u mnogim pogledima, 

razlikuje od one na savremenom Zapadu; nju 

je moguće uspješno interpretirati samo unutar 

njezina vlastitog konteksta i njezine vlastite ter-

minologije. Bilo kakvo odvajanje od ovog principa 

neminovno vodi u opskurno zaključivanje 

o islamskom zakonodavstvu u pogledu mnogih 

gorućih pitanja našega vremena.” 2 

Veliki broj savremenih autora i islamskih 

autoriteta smatra da je većina demokratskih 

principa kompatibilna sa islamom. Oni ističu 

da nije bitno ime i naziv, nego ono što 

čini suštinu demokratije, a to je: predstavnička 

vlast radi kontrole onih koji vladaju, putem 

mehanizma kao što su raspodjela vlasti, 

obavezno dogovaranje i povremeni reizbori. 

Ništa od ovoga, kako kažu, ne isključuje prihvatanje 

Allaha jedinog kao suverena, niti 

vladavinu Šerijata. 

Muhammed Asad, kao utemeljivač ideje 

o islamskoj demokratiji, nije ostao bez podrške 

i istomišljenika. U tome su ga podržali 

mnogi savremeni islamski mislioci i autoriteti, 

kao što su Fathi Osman, Hasan et-Turabi, 

Rašid el-Ganuši, koji su snažno zagovarali 

pluralistički i demokratski islam. 

Šejh Gannuši je o tome kazao sljedeće: 

“Mnogi islamisti dovode demokratiju u vezu 

sa stranom intervencijom i nevjerstvom. Ali 

demokratija je skup mehanizama za garantiranje 

slobode misli, slobode okupljanja i mirnog 

natjecanja za vlast putem biračkih kutija.... Mi 

u islamu nemamo modernog iskustva koje bi 

moglo zamijeniti demokratiju. Islamizacija 

demokratije je najbliža primjeni šure. Oni koji 

odbacuju ovu ideju nisu proizveli ništa različito 

od jednopartijskog sistema... Ja ne vidim nikakvog 

izbora pred nama nego da prihvatimo 

ideju demokratije. Štaviše, može biti opasno 

ignorirati demokratiju... Oni koji mogu imati 

najviše koristi od demokratije su muslimani.” 3 

3. Pravo glasa za izbor vlasti 

Uspostavljanje vlasti i sprovođenje Božijeg 

zakona na Zemlji radi sveopćeg reda i 

blagostanja, je kolektivna obaveza (fardi-kifaje) 

muslimanske zajednice. Kada spominje 

sprovođenje zakona, Uzvišeni Allah se obraća 

množini, odnosno zajednici. 

Tako kaže: One koji poštene žene za blud 

okrive, a ne dokažu to sa četiri svejdoka, sa 

osamdeset udaraca bičem izbičujte. ( En-Nur, 

4.). Međutim, pošto u vlasti ne može učestvovati 

cijela zajednica ili društvo, taj emanet 

i pravo se povjerava određenoj grupi ljudi 

ili zastupnicima koje sam narod izabere. 

O tome su islamski pravnici (fakihi) kazali 

sljedeće: “Za koga se muslimani slože da bude 

vođa (imam) i da mu se da prisega, time je potvrđen 

njegov imamet i obaveza ga je pomoći. 

” 

4 

Prema tome, suverenitet počiva na narodu 

i njegovo je pravo da, radi sprovedbe vlasti, 

izabere svoje zastupnike u vlasti. Pozicija predsjednika 

ili šefa države je pozicija onoga ko zastupa 

narod u vođenju i upravljanju državom. 

S obzirom da je “narodna saglasnost” posljedica 

njihova prihvatanja islama kao Božije 

vjere, onda je suverenitet koji im je time poklonjen, 

njihovo vlastito pravo. 5 

Kur’an kaže: Reci: “Allahu, Gospodaru sve 

vlasti, Ti darivaš vlast kome hoćeš, a oduzimaš 

je od koga hoćeš; Ti uzdižeš koga hoćeš, a ponižavaš 

koga hoćeš! U Tvojoj ruci je svako dobro, 

Ti, uistinu, imaš moć odlučivati o svemu.” ( Ali 

Imran, 26.). 

Znači, neosporno je da se volja naroda 

iskazuje kroz narodni izbor vladara. Međutim, 

postavlja se jedno praktično pitanje. Na 

koji način će narod realizirati i iskoristiti to 

svoje pravo? Da li će svaki pojedinac islamske 

države direktno svojim glasom birati šefa ili 

predsjednika države ili će to u njegovo ime 

učiniti određena grupa ljudi? Ako se vratimo 

u historiju, vidjet ćemo da su Četvori- 

ca halifa bili izabrani za muslimanske vođe 

kroz proces zvani bej’a (prisega). U kontekstu 

političkog nasljedstva bej’a označava čin 

prihvatanja i iskazivanja odanosti potencionalnom 

vladaru. Historijski, proces davanja 

prisege (bej’a) se odvijao u dvije faze. U prvoj 

fazi određen broj ljudi, zvanih ehlu-l-halli vel-’akdi 

(oni koji mogu sklopiti i razvrgnuti 

ugovor), je birao halifu i davao mu bej’u. 

Ovaj izbor je bio jednak nominaciji. U drugoj 

fazi narod je generalno davao bej’u odabranom 

kandidatu. 6 

Među islamskim pravnicima postoji razilaženje 

po pitanju, da li je akt ove intelektualne 

elite muslimanskog društva bio deklarativnog 

karaktera (nominacija) ili je bio definitivan izbor? 

Prije će biti da je ovo drugo. 7 

Neki pravnici smatraju da njihov izbor 

nije bio obična nominacija, već i stvarni izbor 

koji je narod potvrdio, zbog činjenice 

da je javnost imala tendenciju da najčešće 

prihvati izbor od strane ove elite. 8 U doba 

Četvorice halifa ovu biračku masu su, uglav- 

nom, predstavljali stanovnici Medine čije 

mišljenje su ostali muslimani prihvatali i na 

njih delegirali svoja prava. 9 

Ovaj proces izbora šefa države je bilo 

jednostavno realizirati u uvjetima koji su bili 

dovoljno jednostavni da nije bilo nikakvih 

restrikcija po pitanju broja onih koji bi se 

mogli svrstati u intelektualnu elitu društva 

(ehlu-l-halli ve-l-’akdi). Međutim, u današnjim 

uvjetima, kada u jednoj islamskoj nacionalnoj 

državi živi nekoliko desetina miliona 

ljudi, taj proces ne bi bio nimalo jednostavan, 

jer bi broj članova te elite mogao dostići 

i više miliona. 10 Zbog toga je neophodno razviti 

nove metode izbora, kako intelektualne 

elite, tako i samog predsjednika države, jer 

činjenica je da u priznatim izvorima islama 

ne nalazimo precizan i detaljan način izbora, 

što jasno upućuje da su pojedinosti toga procesa 

prepušteni samoj zajednici u zavisnosti 

od uvjeta, običaja i potreba vremena. 

3.1. Direktno i indirektno biranje 

S obzirom na ono što smo kazali u prethodnom 

naslovu, ostavljena je mogućnost 

direktnog i indirektnog izbora predsjednika 

i predstavnika u vlasti i ni jedan od ova dva 


61 

načina nije oprečan Šerijatu. Što se direktnog 

načina tiče, on je utemeljen na riječima 

Uzvišenog Allaha: I koji se o pitanjima svojim 

dogovaraju. ( Eš-Šura, 38.). Ovaj ajet upuću- 

je da svaki pojedinac u islamskoj državi ima 

pravo da se pita i konsultira o zajedničkim 

pitanjima i interesima, a svakako, u to spada 

i izbor predsjednika ili šefa države. Ovo potvrđuje 

i Er-Razijev komentar spomenutog 

ajeta u kojem kaže: 

“Kada se desi neki događaj sastanu se i dogovaraju, 

pa ih Uzvišeni Allah zbog toga pohvaljuje. 

Znači, ne sprovode sami svoje individualne 

stavove, nego se ne odlućuju ni za jedno 

mišljenje i stav dok se oko toga međusobno ne 

slože.” 11 

Što se, pak, indirektnog izbora tiče, 

njegovo šerijatsko utemeljenje nalazimo u 

historijskim događajima perioda Pravednih 

halifa, koji slovi za period najboljeg j razumijevanja 

islama. Poznato je da su Četvorica 

halifa izabrani od određene grupe ljudi, a ne 

od svih muslimana toga doba. Njihovu odluku 

su prihvatili ostali muslimani, kako u 

Medini, tako i u drugim krajevima islamske 

države i njihov pristanak je bio implicitan. 

U relativno maloj zajednici kakva je bila ova 

zajednica ashaba i prvih muslimana, takvo 

priznanje je bilo lahko ostvarivo. 

U današnje vrijeme, kada je veliki broj 

muslimanskih zemalja i kada broj muslimana 

premašuje cifru od milijardu i nekoliko 

stotina miliona, broj onih koji po svojim 

karakteristikama zaslužuju da se pridruže 

intelektualnoj eliti (ehlu-l-halli ve-l-’akdi), 

dostigao bi i višemilionsku cifru. Tako se nametala 

potreba iznalaženja novih metoda za 

izbor ove intelektualne elite, ali one nikada 

nisu razvijene. Ova grupa odabranih ljudi je 

trebala biti predstavnik cijele muslimanske 

zajednice, kako muškaraca tako i žena. Tako 

reprezentativan karakter se mogao postići 

samo putem slobodnih i općih izbora, uključujući 

pravo glasa i muškaraca i žena. U 

povijesti nikada se nisu desili opći izbori gdje 

su bili izabrani oni koji se zovu ehlu-l-halli 

ve-l-’akdi. Nažalost, muslimanska društva su 

zauzela sasvim drugačiji kurs. 12 

4. Pravo naroda da savjetuje i da 

bude konsultiran 

Jedan od temeljnih principa islamske 

vlasti je princip p šure ili savjetovanja j i konsultiranja. 

Šura se u Kur’anu spominje dva 

puta. U obliku naredbe upućene Poslaniku, 

sallallahu alejhi ve sellem, gdje Uzvišeni Allah 

kaže: I sa njima se dogovaraj. ( Ali Imran, 

159.). I na drugom mjestu, kada Uzvišeni 

opisuje vjernike i kaže: ...i koji se u poslovima 

svojim dogovaraju. (Eš-Šura, 38.). 

Većina islamskih pravnika (fukahaa 

) je na 

stanovištu da je konsultiranje sa narodom 

(šura 

a) obaveza vođe ili predsjednika države, 

a neki to smatraju čak i uvjetom ispravnosti 

njegove vlasti. 13 Šura (konsultiranje) je bila

stalna Poslanikova praksa i to u različitim 

pitanjima. Ibn Tejmijje je rekao: “Ni jedan 

vlastodržac nije neovisan o šuri, jer Uzvišeni 

Allah je šuru naredio i Svome Poslaniku, 

sallallahu alejhi ve sellem.” 14 

Prema tome, 

obaveza vladara je da se savjetuje sa narodom 

u pitanjima od zajedničkog interesa i 

to pitanje nije podložno tumačenju. Neki 

islamski učenjaci (pravnici) smatraju da zapostavljanje 

ovoga prava naroda od strane 

vladara i njegovo ignoriranje povlači obavezu 

muslimana da ga smijenu s te pozicije. 15 

4.1. Pitanja koja su predmet šure 

Pitanje šta sve spada pod princip šure 

je predmet idžtihada. Tako neki pravnici 

smatraju da je predmet šure sve ono za šta 

nema određenog kur’anskog propisa. Drugi 

su šuru ograničili na vojna pitanja, a treći 

su opet kazali da se šura odnosi na pitanja 

od posebne važnosti. 16 U svakom slučaju, 

konsultiranje bi se trebalo doticati različitih 

pitanja od općeg značaja i koristi. Vođa države 

bi se, prije svega, u šerijatskim pitanjima 

oko kojih nema jasnog teksta Kur’ana 

ili Sunneta, morao savjetovati i konsultirati 

sa islamskim učenjacima i ekspertima iz tih 

oblaste. U svjetovnim pitanjima koja su od 

posebne važnosti za narod i državu, kao što 

su pitanja ekonomije i privrede, vanjske 

politike, pokretanje ratova i potpisivanje 

primirja, predsjednik države bi se trebao savjetovati 

sa ekspertima iz tih oblasti. 17 

Islam je utemeljio princip šure (savjetovanja) 

i obavezao vladara da ga se 

pridržava da bi spriječio apsolutizam i samovolju. 

Šura ili savjetovanje može imati 

različite forme, u zavisnosti od vremena i 

prilika. Pojedinosti i detalje toga principa 

treba uskladiti sa okolnostima i mjestom, 

ali najvažnije je da u važnim pitanjima od 

posebnog značaja učestvuje narod, direktno 

ili indirektno preko svojih zastupnika. 

4.2. Koga će šef države konsultirati 

Nameće se jedno veoma važno pitanje 

vezano za šuru, a ono je: Koga će predsjednik 

konsultirati, cijeli narod, određenu 

grupu ljudi ili pojedince? Ako se vratimo 

na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, 

praksu, vidjet ćemo da je u različitim prilikama 

različito i postupao. U pitanjima koja se 

direktno tiču svih muslimana konsultirao je 

većinu, kao što je bio slučaj u Bici na Bedru. 

Tada je tražio mišljenje od većine prisutnih 

muslimana u Medini, da li da prihvati borbu 

ili ne. Kazao im je: “Ukažite mi kako da 

postupim.” 18 

U slučaju ratnog plijena iz rata sa plemenom 

Hevazin, Allahov Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, je tražio mišljenje svih učesnika 

u ratu. Nakon što je iznio svoj prijedlog, 

pitao je i druga plemena da li se slažu i da 

li prihvataju ponuđeno rješenje. 19 

U slučaju ponuđenog primirja od strane 

plemena Gatafan u Bici na Hendeku, 

Poslanik, alejhis-selam, je tražio mišljenje 

Sa’ada ibn Mu’aza i Sa’ada ibn Ubade i na 

kraju prihvatio njihov stav. 20 Na osnovu 

navedenih historijskih događaja možemo 

zaključiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, postupao različito, u zavisnosti od 

situacije i okolnosti u kojima se nalazio. 

4.3. Uspostavljanje i uloga medžlisišure 

u modernom dobu 

U onim pitanjima za koja Šerijat ne donosi 

detaljne propise, nego samo opće principe 

i načela, kao i za pitanja administracije, 

Ummet je obavezan da slobodnim promišljanjem 

(idžtihadom) iznađe detaljne propise 

u duhu islamskog zakonodavstva. Naravno 

da Ummet ili muslimanska zajednica kao 

cjelina nije u mogućnosti da smišlja i donosi 

te propise, nego će delegirati određen broj 

ljudi kojima će povjeriti tu obavezu i zadaću. 

To tijelo se u šerijatskopravnoj terminologiji 

naziva medžlisi-šura ili legislativno vijeće koje 

mora biti predstavnik cijele muslimanske zajednice, 

kako muškaraca tako i žena. Ovako 

reprezentativan karakter može biti postignut 

samo putem slobodnih i općih izbora. 21 

U ovom vremenu, najbolji i najefikasniji 

način uspostavljanja i funkcioniranja 

šure je da narod, na slobodnim izborima, 

izabere članove šure ili svoje predstavnike 

u vlasti, koje će vođa ili predsjednik države 

konsultirati u važnim pitanjima, i koji 

će imati pravo i ovlaštenje da postavljaju i 

smjenjuju samog predsjednika, naravno uz 

prethodnu saglasnost naroda. 

U pitanjima određene struke i specijalnosti 

predsjedniku treba prepustiti da konsultira 

stručnjake iz te oblasti pa makar ne 

bili članovi šure. U posebno važnim pitanjima 

predsjednik treba tražiti mišljenje cijelog 

naroda. Za sva ova pitanja i primjere, koji 

su vezani za šuru, izbor članova, konsultiranje, 

potrebno je postaviti jasan i precizan 

zakon koji će to regulirati i urediti, ali sve u 

skladu sa općim šerijatskim pravilima. Za 

ispravnost i regularnost izbora predsjednika 

i članova šure nije dovoljan samo dobar 

izborni zakon, nego je neophodno u narodu 

širiti svijest o islamskim vrijednostima i 

mjerilima, podizati nivo morala i odgajati 

pojedinca na bogobojaznosti. Samo tako 

će se postići da narod izabere onoga ko je 

uistinu najbolji i ko će svjesno i odgovorno, 

kako mu islam nalaže, izvršavati svoje obaveze 

i pošteno i pravedno zastupati narod. 22 

5. Pravo naroda da nadzire i kontrolira 

predsjednika 

S obzirom da je narod taj koji je izabrao 

svoga vođu, narod ima i pravo da nadzire i 

kontrolira njegove postupke u upravljanju 

državom, da bi bio siguran da ispravno i 


62 

pošteno obavlja svoju zadaću i zastupa njihove 

interese. Kontrola i nadzor su prije 

svega potrebni da bi se spriječila nepravda 

od strane vođe, njegovo nerazumno 

upravljanje državom i interesima naroda i 

njegovo skretanje sa puta i pravca islama. 

U procesu popravljanja vođe prvi korak je 

da mu se upućuju iskreni i dobronamjerni 

savjeti. Bilježi Imam Muslim od Temima 

ibn Evsa ed-Darija, r.a., da je Allahov 

Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjera je iskren 

odnos(nasihat).” Rekli smo: “Prema kome, 

Allahov Poslaniče?” “Prema Allahu i Njegovoj 

Knjizi i Njegovu Poslaniku, vođama 

muslimana i običnom svijetu”. 23 Iskren odnos 

prema vođi uključuje njegovo iskreno 

i dobronamjerno savjetovanje. Ako savjetovanje 

ne bude od koristi, onda je pravo 

naroda (Ummeta) da u popravljanju vođe 

ili predsjednika koristi i raspoloživu snagu 

i da ga tako odvrati od nepravde, nasilja i 

svih drugih vrsta devijacija. 

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili 

ćete naređivati dobro i odvraćati od zla ili će 

Allah uskoro poslati Svoju kaznu na vas, pa ćete 

Ga moliti , ali vam se neće odazvati.” (Tirmizi). 

A u drugom hadisu stoji: “Kada ljudi vide 

zalima (nasilnika) kako čini nepravdu, pa ga 

u tome ne spriječe, uskoro će Allah na sve njih 

poslati Svoju kaznu.” (Ebu Davud). 

Brojni su ajeti i Poslanikovi, sallallahu 

alejhi ve sellem, hadisi koji upućuju da je 

podizanje glasa protiv javnog zla, nepravde 

i nasilja jedna od najvećih obaveza svakoga 

muslimana, a naročito ako je onaj koji to zlo 

čini politički moćnik, kao što je državni vladar. 

U vezi s time Allahov Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, je rekao: “Najbolji džihad je 

kazati istinu u lice nepravednom vladaru.” 24 

U historiji islama uvijek je općepoznato 

i prihvaćeno da svaki musliman ima pravo 

i obavezu da ispravlja nepravdu i greške, pa 

makar se radilo i o samom halifi. Nadziranje 

vođe od strane naroda je posebno bilo 

zastupljeno u prvom periodu islama. Štaviše, 

sami vladari u islamskoj državi su pozivali 

narod da ih kontroliše i ispravlja ako 

pogriješe. Historija nam po ovom pitanju 

bilježi svijetle i vječne primjere pravičnosti 

i odgovornosti vođe. Obraćajući se narodu 

nakon dolaska na čelo hilafeta, Ebu Bekr, 

r.a., je rekao: “Ako budem dobro postupao 

pomozite me, a ako skrenem ispravite 

me” 25 I Omer, r.a., kada je došao na vlast, 

prisutnima je rekao: “Ko me vidi da krivo 

postupam, neka me ispravi”. Jedan od prisutnih 

mu reće: “Tako mi Allaha, ako kod tebe 

vidimo grešku ispravit ćemo je našim sabljama.” 

Omer, r.a., reče: “Hvala Allahu koji je 

u Muhammedovom ummetu dao one koji će 

Omera popraviti sabljom.” 

Jednom prilikom Omer, radijallahu 

anhu, je namjeravao ograničiti visinu vjenčanog 

dara (mehra), međutim, jedna starija 

žena se usprotivila toj njegovoj odluci i rekla:

“Ti nam ne možeš uskratiti ono što nam je Allah 

dao.” Omer je na to rekao: “ Žena je u pravu, 

Omer je pogriješio.” Iz ovoga zadnjega primjera 

se može zaključiti da svaki musliman, bez 

obzira na spol, rasu ili klasu, ima pravo glasa 

u državi i da je islamsko pravo iznad svakoga, 

pa makar bilo upotrijebljeno od običnog 

muslimana protiv vladara države. Nažalost, 

ova praksa,- da običan svijet javno savjetuje 

i ispravlja vladara,- bila je živa samo u prvim 

dekadama islama, da bi kasnije sa pojavom 

imperijalnog islama iščezla, kada su i najveći 

islamski autoriteti bili kažnjavani od strane 

vladara zbog svojih vjerskih stavova. 26 

6. Pravo na raskidanje ugovora 

(bej’e) i smjenu vladara 

Ako je neosporno pravo naroda da izabire 

i postavlja predsjednika ili vođu, onda 

je njegovo pravo i da ga smijeni i svrgne s 

vlasti. Međutim, da bi narod posegnuo za 

ovim pravom, neophodno je da za to ima 

opravdan šerijatski razlog. Islamski pravnici 

su o tome kazali sljedeće: “Narod ima 

pravo da svrgne i smijeni vođu ako postoji 

uzrok koji to dozvoljava, kao da, recimo, pri 

njemu nađe ono što ugrožava ili pogoršava 

stanje muslimana i unazađuje njihovu vjeru, 

kao što ima pravo da ga postavi na taj 

položaj radi uspostavljanja reda u državi i 

uzdizanja vjere.” 27 

Gorko iskustvo pobune protiv Osmana, 

radijallahu anhu, učinilo je islamske teologe i 

pravnike vrlo neodlučnim i rezerviranim po 

pitanju davanja podrške raskidanju bej’ata 

i svrgavanju imama. El-Bakillani, jedan od 

najpoznatijih eš’arijskih teologa, smatra da 

imam treba biti smijenjen ako pronevjeri, 

zapostavi izvršavanje namaza i poziva druge 

da to isto čine, ili postane fizički nesposoban. 

Većina pravnika i tradicionalista (ehlu-l-hadis) 

smatra da u takvom slučaju imama treba 

samo savjetovati i upozoriti, ili u krajnjem 

slučaju ne poslušati ga ako naređuje ono što 

je u suprotnosti sa islamskim principima. El- 

Maverdi smatra da je jedini prihvatljiv razlog 

za smjenu imama trajni gubitak mentalne ili 

fizičke sposobnosti, kao što je ludilo, sljepilo, 

amputacija obje ruke i noge. 28 

Postavlja se jedno veoma važno pitanje: 

Da li građani imaju pravo da smijene vlast, 

odnosno predsjednika, kad god se on ogriješi 

o šerijatske propise? Očigledno da ne, jer 

je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: 

“Onaj ko da prisegu (bej’at) imamu, pa mu 

iskreno i odano pruži ruku, neka mu bude poslušan 

koliko god bude u mogućnosti.” 29 

U drugom hadisu je rekao: “Ko kod svoga 

vođe vidi nešto što prezire, neka se strpi, jer, 

uistinu, ko god napusti zajednicu muslimana 

(džemat) koliko je i jedna pedalj, pa umre, 

umrijet će džahilijetskom smrću.” 31 

Opet ćemo se vratiti na prethodni 

citat gdje stoji: “Narod ima pravo da svrgne 

i smijeni vođu, ako postoji uzrok koji 

to dozvoljava, kao da, recimo, pri njemu 

nađe ono što ugrožava ili pogoršava stanje 

muslimana i unazađuje njihovu vjeru, kao 

što ima pravo da ga postavi na taj položaj 

radi uspostavljanja reda u državi i uzdizanja 

vjere.” 31 Prema tome pravo i dužnost 

naroda je da smijeni predsjednika 

ako prelazi granice svojih ovlaštenja ili je 

nesposoban i neodgovoran prema svojim 

obavezama, jer u pitanju je opća korist i 

interes. Tu zadaću će preuzeti medžlisišura 

ili narodni zastupnici u vlasti koji će 

predsjedniku uskratiti svoje povjerenje i 

povjerenje naroda i donijeti odluku o 

njegovoj smjeni. 32 

Neki islamski autori smatraju da se presjednik 

može smijeniti i putem općeg referenduma, 

ako se većina zajednice izjasni da 

mu uskraćuje povjerenje. 33 

6.1. Svrgavanje predsjednika silom 

Narod će svoga vođu smjenjivati preko 

svojih zastupnika u vlasti (ehlu-l-halli ve-lakdi), 

tako što će mu oni uskratiti svoje povjerenje 

i donijeti odluku o njegovoj smjeni. 

Međutim, problem je ako vođa ne prihvati 

takvu odluku i ne bude želio sići s vlasti. 

Bilješke 

1. Muhammed Asad, Principi države i vlasti 

u islamu, Glasnik Rijaseta IZ--e BiH, br. 

11-12/2004. (prijevod sa engleskog; Džemaludin 

Latić) 

2. Muhammed Asad, Principi islamske države 

i vlasti, str. 40, Zagreb, 2005. g. (prijevod s 

engleskog: Dr Džemaludin Latić.) 

3. Murad Wilfried Hofmann, Vlast u islamu 

i islamski politički sistem, www. alibasic.ba, 

02.12.2006. g. (prijevod s engleskog; A.Alibašić.) 

4. Ibn Kudame, El-Mugni, (8/106) 

5. Muhammed Asad, Principi islamske države 

i vlasti, str. 63. 

6. Vidi: Fikret Karčić i Enes Karić, Šerijatsko 

pravo u savremenim društvima, str.49.-50. 

7. Vidi: Halid Buljina, Islamska država, str. 34. 


pravo u svaremenim društvima, str. 83. 

9. Vidi: Halid Buljina, Islamska država, str. 34. 


pravo u svaremenim društvima, str. 83. 

11. Tefsir Er-Razi, (27/177) 


pravo u savremenim društvima, str. 85; Muhammed 

Asad, Principi islamske države i vlasti, 

str. 71; Abdu-l-Kerim Zejdan, Hukuku-l-efrad 

fi dari-l-islam, str. 10.-11. 

13. Vidi: Dr. Abdullah el-Hamid, Hukuku-l-insan 

bejne ‘adli-l-islam ve dževri-lhukkam, 

str. 105. 

14. Ibn Tejmijje, Es-Sijasetu-š-šer’ijje, str. 169. 

15. Tefsiru-l-Kurtubi, 4/249. Vidi; Fikret 

Karčić i Enes Karić, Šerijatsko pravo u savremenim 

društvima, str. 94. 

16. Vidi; Fikret Karčić i Enes Karić, Šerijatsko 

pravo u savremenim društvima, str. 94.-95. 

Kako u ovom slučaju postupiti? U ovom 

slučaju narodu je dozvoljeno da koristi i 

silu, ako za to postoji šerijatsko opravdanje, 

kao što je otvoreno i jasno nevjerstvo 

vođe. Prenosi se od Ubade ibn Samita, r.a., 

da je rekao: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., nas je pozvao, 

pa smo mu dali prisegu na poslušnost 

i pokornost i kad nam je drago i kad nam je 

mrsko, i kad nam je teško i kad nam je lahko, 

i kad se drugima daje prednost na našu 

štetu i da vlastodršcima nećemo uskraćivati 

vlast, osim ako kod njih vidimo jasno nevjerstvo 

za koje kod Allaha imamo dokaz.” 34 

Da bi narod pribjegao sili u svrgavanju 

svoga vođe ili predsjednika, neophodno je 

da posjeduje dovoljno snage i moći koja je za 

to potrebna i da preovladava mišljenje i nada 

da će u tome uspjeti. Ako nisu ispunjeni ovi 

uvjeti, onda upotreba sile može odvesti samo 

velikom krvoproliću, neredu i smutnji. 

Jedno od pravila naređivanja dobra i 

odvraćanje od zla je da sam taj čin ne smije 

prouzrokovati veće zlo i štetu, a nedovoljna 

snaga i spremnost naroda da silom svrgne 

nepravednog vladara može dovesti samo do 

prolijevanja nevine krvi, nereda i slabljenja 

države, a to je veće zlo od samog nepravednog 

vladara. 35 

17. Vidi; Abdu-l-Kerim Zejdan, Hukuku-lefrad 

fi dari-l-islam, str. 18. 

18. Vidi; Dija’ el-Umeri, Es-Siretu-n-nebevijjetu-s-sahiha, 

(2/354.) 

19. Vidi; Safiju-r-Rahman el-Mubarekfuri, 

Zapečaćeni džennetski napitak, str.480., (prijevod; 

Subhija Hadžimejlić-Skenderović) 

20. Vidi; Dija’ El-Umeri, Es-Siretu-n-nebevijjetu-s-sahiha, 

(2/378.) 

21. Vidi; Muhammed Asad, Principi islamske 

države i vlasti, str. 71. 


fi dari-l-islam, str. 20.-21. 

23. Muslim, Sahih, (1/237) 

24. Ahmed, (3/19 i 61), El-Hakim, (4/505- 

506) i drugi. Vidi; El-Albani, Es-silsiletussahiha, 

hadis broj: 491. 

25. Ibn Sa’d, Et-Tabekatu-l-Kubra, (3/183.) 

26. Vidi; ; Fikret Karčić i Enes Karić, 

Šerijatsko pravo u savremenim društvima, 

str. 98. 

27. Vidi; Dijau-d-din er-Rejjis, En-Nezarijat 

es-sijasijje el-islamijje, str.270. 

28. Vidi; Fethi Osman, Ugovor o postavljenju 

šefa islamske države, www. wikipedia. 

org. 08.01.2007. godine 

29. Muslim. 

30. Buhari i Muslim. 

31. Vidi; Dijau-d-din er-Rejjis, En-Nezarijat 

es-sijasijje el-islamijje, str.270. 


fi dari-l-islam, str. 26. i Muhammed 

Asad, Principi islamske države i vlasti, 

str.116. 

33. Vidi prethodni izvor, str. 117. 

34. Buhari. 

35. Vidi; Muhammed Asad, Principi islamske 

države i vlasti, str.117 


63

No comment 

Dva dana izvodili penale, 

pobjeda tek u 50. seriji i 

99. kaznenom udarcu 

Nakon što je meč između Bishop’s of 

La Jolla Higha i San Diego Crawford 

Higha poslije produžetaka završio 3-3, 

prišlo se izvođenju udaraca s bijele točke. 

Kako je utakmica počela u 15.30 

sati po lokalnom vremenu, sudac ju je 

zbog mraka prekinuo pri rezultatu 21- 

21 poslije 21 izvedene serije, odnosno 

ukupno 42 udarca. Na isto su se mjesto 

ekipe ponovno vratili dan kasnije, 

te nastavili maraton jedanaesteraca. 

Isti je napokon završio u 50. seriji, 

kada je Bishopov Matt Harris pogodio 

99. jedanaesterac, odnosno kada je, 

nakon njega, Crawfordov neimenovani 

izvođač promašio okvir gola. 

Dnevni avaz, 25. februar 2012. 

Bolje je biti diktator nego 

homoseksualac 

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar 

Lukašenko izjavio je da je “bolje 

biti diktator nego homoseksualac”. 

Lukašenko je pritom mislio na Guida 

Westerwellea, njemačkog ministra 

vanjskih poslova. 

Blin, 4.mart 2012. 

U centru Mostara pronađen 

kostur bez glave 

Pripadnici Policijske uprave Mostar 

pronašli su u centru ovog grada ljudski 

kostur bez glave. Kostur je pronađen 

tokom protekle noći, nedaleko od hotela 

“Mostar” na zapuštenoj lokaciji. 

Srna, 7. mart 2012. 

Zbog grudvanja navijača 

prekinut prijateljski 

meč Sarajevo-Olimpic 

Utakmica, koja je ekipama trebalo da 

posluži kao generalna proba za nastavak 

prvenstva, prekinuta je zbog loše organizacije, 

nakon što je dio navijača grudvama 

neprestano gađao aktere na terenu. 

Depo, 3. mart 2012. 

Hamdija Lipovača: 

Kad god prođem pored 

Parlamenta BiH, sebi 

kažem ‘Hamdo, budalo’! 

Dnevni avaz, 3. mart 2012. 

Policajci ostali bez službenog 

“golfa 6” tokom uviđaja 

Nesvakidašnja krađa dogodila se prije 

četiri dana u sarajevskom naselju Ciglane 

tokom policijskog uviđaja. Vjerovali ili 

ne, ukradeno je policijsko vozilo. Kako 

nezvanično saznajemo, policajci su došli 

na uviđaj zbog provalne krađe u jednom 

od okolnih objekata. Dok su oni prikupljali 

tragove, nepoznati lopovi su iskoristili 

priliku te su im ispred nosa ukrali 

službeni “golf 6”. 

Dnevni avaz, 7. mart 2012. 

Stevan N. krao drvene 

krstove sa groblja i koristio 

ih za ogrjev 

Policija je podnijela krivičnu prijavu 

protiv Stevana N. (39) iz Kovilja zbog 

krađe drvenih krstova sa seoskog groblja 

koje je koristio za ogrjev, saopštila 

je Policijska uprava Novi Sad. Stevan 

N. je ukrao 50 drvenih krstova sa seoskog 

groblja u selu Kovilje, a potom ih 

isjekao i koristio za ogrjev. 

Srna, 28. februar 2012. 

Prnjavor: Policija ulovila 

Srbina bjegunca naoružanog 

puškomitraljezom 

Prilikom hapšenja 5. marta Ružičić 

je pružio žestok otpor policiji, a u 

fizičkom obračunu jedan policajac je 

zadobio lakše tjelesne povrede. Ružičić 

je kod sebe imao puškomitraljez M-72 

kalibra sa okvirom od 24 metka i 

jednim metkom u cijevi, lovački nož, 

te alat za vršenje provalnih krađa. 

Nezavisne novine, 7. mart 2012. 

Deset najglupljih 

Guinnessovih rekorda 

Vožnja biciklom unazad, svirajući pritom 

violinu 

Rekord u ovoj smiješnoj kategoriji je 60 

kilometara, voženih i sviranih nešto više 

od pet sati. 

Najdulje dlake iz ušiju 

Ovaj gnjusan rekord drži Indijac 

Radhakant Bajpai. Bajpai je “blagoslovljen” 

izrazito dugim dlakama koje rastu 

iz njegovih ušiju, a rekord je oborio zbog 

nešto više od 13 centimetara dužine. 

Najveći broj puževa na licu u deset 

sekundi 

Alastari Galpin 2007. godine postavio 

je poprilično besmislen rekord. Naime, 

osam puževa je držao na licu deset sekundi, 

izdržavajući pritom njihovo puzanje. 

Najskuplji mobitel na svijetu 

Emanuel Gueit izradio je GoldVish, najskuplji 

mobitel na svijetu, koji se sastoji 

od 18-karatnog ružičastog, bijelog i žutog 

zlata, a košta milijun eura. Ukrašen je 

dijamantićima najveće kvalitete. Plodno 

tržište za mobitel nađeno je u Rusiji. 

Najopasnija ptica na svijetu 

Australski kazuar najopasnija je ptica na 

svijetu. Vrlo su nepredvidljive i agresivne, 

pogotovo ako osjete da su u opasnosti. 

Kazuari žive u Australiji i na Novoj 

Gvineji i zapravo su jako sramežljive. 

Najfunkcionalniji nož na svijetu 

Najfunkcionalniji nož na svijetu ima 87 

funkcija, a nazvan je Wei Ge. 

Najveća pizza na svijetu 

Izrađena je 1987. godine, a prekrila je površinu 

od 930 metara kvadratnih. Težila 

je 20 kilograma. 

Najviše topota u stepu u minuti 

Tony Adams plesao je step te je udario o 

pod više od 500 puta u minuti. 

Najdalji odbačaj prilikom automobilske 

nesreće 

Matthew McKnight vidio je 2001. godine 

automobilsku nesreću te je zaustavio auto 

i otišao pomoći žrtvama. Njegova dobrota 

mu se nije isplatila. Naime, automobil ga je 

udario, a on je letio 36 metara te tom prilikom 

slomio skoro popriličan broj kostiju. 

Najdulje ime nekog mjesta na svijetu 

Maleno selo u Walesu ima 58 slova u 

imenu: Llanfairpwllgwyngyll-gogerychwy 

rndrobwllllantysiliogogogoch. No, nijedno 

mjesto nije zaslužilo ovu titulu jer je pravi 

pobjednik Bangkok, čije tradicionalno ime 

ima 163 slova i glasi: Krungthepmahanakornamornratanakosinmahintarayutt 

hayamahadilokphopnopparatrajathaniburiromudomrajaniwesmahasatharnamornphimarnavatarnsathitsakkattiyavisanukamprasit. 

Index.hr, 8. mart 2012. 


64

Nauka 

Arktik postaje još ranjiviji 

Naučnici su nedavno izračunali 

da je ledeno prostranstvo na 

sjeveru naše planete dostiglo svoju do 

sada najmanju veličinu. Prema novim 

istraživanjima, najstariji led se brže 

topi od mladog - čime Arktik postaje 

još ranjiviji, s obzirom na to da je stariji 

led istovremeno i najdeblji. Istovremeno 

se povećava temperatura na površini 

Arktika, tako da sezone formiranja 

leda postaju sve kraće. 

Vilica od titanijuma “po mjeri” 

Dio donje vilice koji je jednoj 

pacijentkinji usljed 

infekcije potpuno bio propao tim 

belgijskih naučnika rekonstruirao 

je od titanijuma koristeći lasersku 

tehnologiju. Implantat omogućava 

zamjenu kosti i istih je dimenzija 

kao i original. Oblik lica je potpuno 

rekonstruiran, a vilica je u 

punoj mjeri pokretna. Operacija 

je izvedena u junu 2011. ali je tek 

sada objavljena. Pacijentkinja će na 

kraju dobiti nove zube čime se oporavak 

završava. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Potkožni čip umjesto 

injekcije 

Za nekoliko godina se lahko može 

desiti da, kada vam ljekar napiše 

recept, u apoteci ne dobijete bočicu 

sa tabletama već mikročip koji se 

ugrađuje pod kožu. Prva klinička ispitivanja, 

započeta u Danskoj prošle 

godine, obavljena su na grupi pacijentkinja 

j oboljelih od osteoporoze - i 

dala su pozitivne rezultate. Čip je že- 

nama implantiran pod lokalnom anestezijom, 

zahvatom koji u ljekarskoj 

ordinaciji traje 30 minuta. 

Vakcina protiv heroina 

Tim 

meksičkih 

stručnjaka s 

Nacionalnog instituta 

za psihijatriju otkrio 

je da je uspješno testirao 

vakcinu protiv 

heroina na miševima i 

da se sprema nastaviti 

ispitivanje na ljudima. 

Vakcina, koja je 

patentirana u SAD-u, 

djeluje tako što organizam 

čini otpornim 

na dejstvo heroina pa 

korisnici više ne osjećaju 

zadovoljstvo kada 

šmrču ili ubrizgavaju 

dotičnu drogu. 

Nar - dragulj među 

plodovima 

Prema tvrdnjama stručnjaka, na 

probleme sa holesterolom, naslagama 

u krvnim sudovima i povišenim 

krvnim pritiskom možemo 

zaboraviti ukoliko nar konzumiramo 

redovno. Na impresivnom spisku blagotvornih 

sastojaka ovog voća nalaze 

se vitamini C i B5, kalijum, vlakna, 

razni polifenoli. Na isti način na koji 

se bori sa “talogom” u arterijama, nar 

bez milosti štiti zube od štetnih naslaga 

ispod kojih caruju štetni mikroorganizmi. 


65

Sadržaj

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?