30.08.2015 Views

Sadržaj

U - Saff.ba

U - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

SAFF broj 309<br />

<strong>Sadržaj</strong><br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

Lijepo ophođenje među supružnicima<br />

8<br />

Polumjesec<br />

Kuće ljudskih prava u BiH<br />

Vrijeme je za osnivanje organizacije za zaštitu muslimanskih prava od<br />

Helsinškog komiteta u BiH<br />

10<br />

Pogledi<br />

Sakib Kliko – planinar i neimar<br />

I munare imaju čehru<br />

30<br />

Društvo<br />

U iščekivanju nediskriminatorskog školstva u BiH : Šta nam govori<br />

svjedočanstvo izdato Stipi Tadiću 1901. o završenom razredu<br />

Trgovačke škole<br />

Bosanski jezik i u Livnu, ali prije 112 i više godina<br />

34<br />

Kutak za islamsku omladinu<br />

Udruženje “Izvor Selsebil” Živinice<br />

Nezim ef. Halilović Muderris: Ne smijemo zaboraviti žrtvu koju su<br />

podnijeli naši šehidi<br />

38<br />

Zelena transferzala<br />

Sandžak<br />

CHR “Hajrat” iz Sandžaka pomaže Srebreničke povratnike<br />

42<br />

Svijet medija<br />

Nacionalsocijalističko podzemlje<br />

Država pognute glave<br />

48<br />

Islambosna<br />

Vijesti iz svijeta<br />

Izraelski satirični program potiče mržnju prema muslimanima u Evropi<br />

54<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

3


Uvodnik<br />

Ko se vrato, vratio se<br />

Ko je zainteresiran za brisanje člana dijela Dejtonskog sporazuma stižu sa svih<br />

K48 iz Prijedloga zakona o pop- strana... U upravo objavljenom izvještaju<br />

Kisu stanovništva, domaćinstava i Human Rights Watch o stanju ljudskih<br />

Kstanova u BiH, a koji se nalazi u proceduri<br />

prava u BiH u 2011. godini govori se i<br />

Parlamenta BiH? Kad se zna da je<br />

član 48 predviđao da će prilikom formiranja<br />

vlasti i dalje važiti etnička struktura<br />

prema popisu iz 1991. godine i to<br />

sve do potpunog provođenja Aneksa 7<br />

Dejtonskog sporazuma – onda je jasno<br />

čiji je interes da se legalizira stanje na<br />

terenu proizvedeno genocidom. Ali, zar<br />

je to i bošnjački interes?! Kako se uopće<br />

moglo dogoditi da bošnjačke političke<br />

elite, u koju spada i SDP, pošto egzistira<br />

od bošnjačkih glasova - pristanu na<br />

ovo očigledno saučesništvo u<br />

genocidu nad Bošnjacima?!<br />

Jer, genocid nije samo ubijanje<br />

i protjerivanje ljudi, genocid<br />

je i kada se rezultatima tog<br />

zločina daju legalne dimenzije<br />

i zakonska svojstva. Ambicija<br />

da se član 48 zauvijek pošalje u<br />

prošlost proizilazi iz uvjerenja<br />

da se od Aneksa 7 nema šta<br />

više očekivati – ko se vratio,<br />

vratio se – te da je vrijeme<br />

konačno staviti tačku na priču<br />

o povratku. Činjenica da niko još ne smi-<br />

je izgovoriti istinu da je Aneks 7 propao,<br />

već se ta istina zamotava u brisanje člana<br />

48, ukazuje da se iza priznavanja te istine<br />

krije neki ozbiljan politički potencijal, koji<br />

bi mogao promijeniti strukturu uređenja<br />

u BiH. Zato se pokušava na mala vrata<br />

isposlovati legalizacija genocida, kako<br />

niko ne bi postavio pitanje o povratku na<br />

prethodno pravno stanje, kad se ustanovi<br />

da obaveze iz Dejtonskog sporazuma nisu<br />

realizirane. Trenutno je sve više činjenica<br />

koje ukazuju da povratak izbjeglica nije<br />

realiziran, a nije teško dokazati ni zašto –<br />

zato što su se vlasti RS-a i javnim i tajnim<br />

kanalima trudile da povratnicima učine<br />

o povratku izbjeglica, te se navodi da –<br />

“usvajanje revidirane strategije 2010. za<br />

podršku povratku izbjeglica i raseljenih<br />

lica nije skoro ništa pomoglo da se<br />

poveća broj povrataka”. Očito je kako<br />

je ova “revidirana strategija” bila još jedan<br />

vid bacanja prašine u oči, a možda<br />

i mlaćenja para i prazne slame, kako bi<br />

se još dublje zamaglila istina o propasti<br />

Aneksa 7. Podaci UNHCR-a kazuju da<br />

je samo 146 izbjeglica i 177 raseljenih<br />

lica vratilo se u svoje prebivalište od prije<br />

rata u prvih šest mjeseci 2011.<br />

godine. A u inostranstvu<br />

imamo 1.300.000 ljudi koji<br />

su se u trećim zemljama našli<br />

kao žrtve nasilja i etničkog<br />

čišćenja, kojima represivni<br />

mehanizmi u RS-u nisu<br />

omogućili povratak na svoja<br />

ognjišta. U izvještaju HRW<br />

se kaže da je polovinom 2011.<br />

registrirano 113.188 raseljenih<br />

lica, uključujući oko 7.000<br />

u kolektivnim centrima, od<br />

kojih 48.583 u FBiH i 64.359 u RS<br />

i 246 u Brčko distriktu. Sad bi sve te<br />

činjenice trebale da odu u prošlost, u interesu<br />

popisivanja i pravnog prihvatanja<br />

stanja na terenu, što je ništa drugo nego<br />

betoniranje genocida nad Bošnjacima.<br />

Bošnjačkim političkim oligarhijama je<br />

izgleda važnije da njihovi ministri zasjednu<br />

u, za njih i njihove porodice ali<br />

i partije, veoma isplative fotelje, glume<br />

nekakvu zajedničku vlast, nego da, bar<br />

na ovaj način (insistiranjem na usvajanju<br />

zakona u njegovoj prvobitnoj formi, zajedno<br />

sa članom 48), zaštite državu Bosnu<br />

i Hercegovinu i njegovu najobespravljeniju<br />

kategoriju, povratnike, i spriječe<br />

život nemogućim. I danas se mjesečno realizaciju karađorđevsko-genocidnih<br />

događa po nekoliko terorističkih napada<br />

na džamije, šalju se prijeteće poruke,<br />

a vlasti RS-a uporno pokazuju da ovaj<br />

entitet smatraju prostorom koji je slobodan<br />

samo za stanovnike pravoslavne<br />

vjere. Ako je to razlog zašto nije realiziran<br />

Aneks 7, onda taj razlog treba trpjeti i<br />

sankcije, u vidu ukidanja i povratka na<br />

stanje multietničke Republike BiH. Upravo<br />

da se to ne bi dogodilo, beogradski<br />

obavještajci su organizirali atmosferu za<br />

izglasavanje brisanja člana 48, kako bi<br />

se preduprijedilo pitanje odgovornosti i<br />

pravnih posljedica zbog propasti Aneksa<br />

7. A informacije o propasti ovog ključnog<br />

nauma, koji poprimaju sve prefinjeniju<br />

i perfidniju formu. Svojim “za” oni prihvataju<br />

odgovornost za sve što će se, kao<br />

neminovna posljedica usvajanja jednog<br />

ovakvog zakona, dešavati u budućnosti<br />

i za sve daljnje nepravde, obespravljenja<br />

i aparthejde koji će se, u ime srpstva, sv.<br />

Save, i inih “svetih” vrijednosti, provoditi<br />

nad, ionako dovoljno unesrećenim,<br />

bošnjačkim povratnicima. I na kraju,<br />

podsjećam ih na riječi Uzvišenog: I ne<br />

držite stranu onih koji nepravedno postupaju,<br />

pa da vas vatra prži; vi nemate drugih<br />

zaštitnika osim Allaha, inače, nema<br />

vam pomoći! (Hud, 113.).<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Bugojno<br />

part br: 6764162000885351;<br />

transakcijski: 1613000022234395<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

ISSN 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

5


Hutba<br />

Apostoli islamofobije<br />

Svoju pravu ćud, po ko zna koji<br />

put, pokazao je kardinal Vinko<br />

Puljić, kod kojeg su, u javnim<br />

nastupima u Bosni i Hercegovini,<br />

usta puna ljubavi, razumijevanja,<br />

suživota i pozivanja na učenje<br />

Allahovog poslanika Isaa, a.s. ili<br />

Isusa, a izvan BiH i po raznim bh.<br />

kuloarima, svakom svojom riječju<br />

skrnavi i obezvređuje Isaov, a.s.,<br />

nauk i otvoreno pokazuje svoju<br />

mržnju i pakost prema islamu i<br />

muslimanima<br />

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Uzvišeni<br />

U<br />

Allah u Kur’anu je ob-<br />

Ujavio: Ni Jevreji ni kršćani neće<br />

Uneće biti tobom zadovoljni sve<br />

dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: “Allahov<br />

put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti<br />

poveo za željama njihovim, nakon Objave<br />

koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao<br />

zaštititi niti odbraniti. (El-Bekara, 120.).<br />

Ovaj ajet je prije svega jasan dokaz<br />

nadnaravnosti Kur’ana kao posljednje i jedine<br />

autentične Allahove objave i u njemu<br />

se naglašava da je animozitet i mržnja koju<br />

nemuslimani nose i ispoljavaju prema islamu<br />

i muslimanima, utemeljena na vjeri<br />

ili ideologiji i da je ona trajna kategorija i<br />

“prirodna” osobina nemuslimanskih skupina,<br />

u ovom slučaju kršćana, koja se ne<br />

mijenja protokom vremena i smjenom<br />

generacija, niti zavisi od geografskih, historijskih,<br />

ili bilo kojih drugih uvjeta. Ona<br />

također ne zavisi od njihovog htijenja ili<br />

nehtijenja, već isključivo od mogućnosti,<br />

na što nas Kur’an eksplicitno upozorava:<br />

Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas<br />

odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. (El-<br />

Bekara, 217.). Ovu nepobitnu kur’ansku<br />

istinu potvrdili su ovih dana nadbiskup<br />

vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i opatica<br />

Ivanka Mihaljević, inače nadstojnica<br />

franjevačkog samostana Školskih sestara<br />

Krista Kralja u Sarajevu.<br />

Vuk dlaku mijenja, al’ ćud nikada<br />

Svoju pravu ćud, po ko zna koji put,<br />

pokazao je kardinal Vinko Puljić, kod kojeg<br />

su, u javnim nastupima u Bosni i Hercegovini,<br />

usta puna ljubavi, razumijevanja,<br />

suživota i pozivanja na učenje Allahovog<br />

poslanika Isaa, a.s., ili Isusa, a izvan BiH i<br />

po raznim bh. kuloarima, svakom svojom<br />

riječju skrnavi i obezvređuje Isaov, a.s.,<br />

nauk i otvoreno pokazuje svoju mržnju<br />

i pakost prema islamu i muslimanima.<br />

Da se imalo drži Isaovog poslaničkog<br />

naputka, on bi barem sačuvao svoj jezik<br />

od neistina, klevetanja i govora mržnje,<br />

jer je Isa, a.s., pazio na to šta će reći i<br />

životinjama, a kamoli ljudima. Naime,<br />

prenosi se da je Isa, a.s., jedanput naišao<br />

pored svinje, pa joj je rekao: “Hajde prođi,<br />

dobro te snašlo!” Rečeno mu<br />

je: “Zar se tako obraća svinji?’’<br />

Odgovorio je: “Plašim se da ne<br />

naviknem svoj jezik na ružan<br />

govor.” (Imam Malik, El-Muvetta’,<br />

II/985.).<br />

Očigledno je da kardinal<br />

Vinko Puljić ne drži do<br />

ovakvih savjeta, pa je svoj jezik,<br />

a prije toga svoje srce, navikao<br />

na licemjeran i ružan govor, na<br />

govor mržnje i sijanja smutnje.<br />

Možemo samo pretpostaviti<br />

šta sve govori o muslimanima<br />

iza leđa, kad je spreman da ih<br />

javno napada i vrijeđa.<br />

Tako je on prilikom nedavne<br />

posjete Njemačkoj iznio<br />

čitav niz neistina na račun Islamske<br />

zajednice i muslimana<br />

u Bosni i Hercegovini, kao i<br />

općeg društveno-političkog<br />

ambijenta koji je, po njemu,<br />

u znaku gušenja slobode i<br />

skrnavljenja svih prava Hrvatima<br />

od strane Bošnjaka.<br />

Ono što stvara dodatnu<br />

sumnju u kardinalove namjere i<br />

njegovu misiju jeste činjenica da<br />

je on te neistine izrekao upravo<br />

sada kad u našoj državi vlada<br />

ratno-huškačka atmosfera koju svjesno<br />

proizvode velikosrpski nacionalisti i koja<br />

podsjeća na predratne devedesete godine<br />

prošlog stoljeća, kao i činjenica da je to uradio<br />

samo nekoliko dana nakon razgovora sa<br />

reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem<br />

koji mu je došao na noge, pružene ruke i<br />

otvorenog srca, da razgovaraju o svim problemima<br />

koji se tiču dviju vjerskih zajednica<br />

koje oni predstavljaju i da zajedničkim<br />

snagama pokušaju dati doprinos u<br />

rješavanju tih problema, a na zadovoljstvo i<br />

u korist svih naroda i građana u BiH.<br />

Iz čitavog niza neistina i kleveta koje<br />

je kardinal Puljić iznio pred katolicima u<br />

Njemačkoj, tri se posebno izdvajaju. Prva<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

6<br />

Smatramo<br />

da ovo što su<br />

uradili Vinko<br />

Puljić i Ivanka<br />

Mihaljević nije<br />

nimalo slučajno,<br />

već će prija<br />

biti da je to dio<br />

pripremljene<br />

i osmišljene<br />

kampanje i<br />

strategije u<br />

borbi protiv<br />

islama i<br />

muslimana<br />

na ovim<br />

prostorima.<br />

je ona o ugroženosti Hrvata u BiH u<br />

svim sferama društvenog života: kod<br />

zapošljavanja, u obrazovanju, u zabrani<br />

izgradnje crkava, itd., a što, po kardinalovom<br />

mišljenju, ima za cilj natjerati<br />

Hrvate da napuste Bosnu i Hercegovinu.<br />

Druga neistina, a koja je usko povezana<br />

sa prvom, jeste nešto što za divno<br />

čudo većina domaće, a ni strane javnosti<br />

do sada nije znala, da je: “Katolička crkva<br />

jedina snaga u društvu koja nastoji<br />

da različite populacione grupe i religije<br />

žive u miru i ravnopravnosti”, i pored<br />

toga što su Hrvati manjina u BiH i što<br />

ih ima tek 10%.<br />

I treće, on je izrazio zabrinutost zbog<br />

sve veće islamizacije Bosne i Hercegovine<br />

i učestalu izgradnju džamija, posebno u<br />

Sarajevu i to petrodolarima iz Saudijske<br />

Arabije. I da stvar bude još<br />

gora, u Bosni i Hercegovini<br />

je, posredstvom tih Saudijskih<br />

petrodolara, niklo stablo tzv.<br />

vehabizma koje se svakim danom<br />

sve više grana i daje nove<br />

plodove u vidu radikalnih i<br />

militantnih vehabija, kojih sad<br />

za sad, kako tvrdi Vinko Puljić<br />

(koristeći policijske izvore),<br />

ima između 3 i 5 hiljada, sa<br />

tendencijom njihovog stalnog<br />

rasta i utjecaja u bh. društvu.<br />

Umrite od muke!<br />

U odgovoru na prvu neistinu<br />

ne treba trošiti puno riječi,<br />

dovoljno je samo proći gradovima<br />

Bosne i Hercegovine,<br />

(naravno sa izuzetkom RS-a,<br />

u kojoj, po Vinku Puljiću,<br />

Hrvati izgleda nisu ugroženi),<br />

pa čak i glavnim gradom Sarajevom,<br />

gdje Hrvati čine neznatan<br />

broj, pa se uvjeriti ko<br />

je vlasnik najvećih trgovačkih<br />

centara u tim gradovima. Jer,<br />

slika govori više od hiljadu<br />

riječi. Osim toga, općepoznato<br />

je da su Hrvati, kad je riječ o<br />

materijalno-finansijskoj situaciji, najbolje<br />

stali u Federaciji BiH. Zatim, kardinal je<br />

sam priznao da su Hrvati manjina u Bosni<br />

i Hercegovini i da ih ima 10 %, ako ih<br />

ima i toliko, ali su i pored toga dobili status<br />

konstitutivnog naroda i u vlasti, na svim<br />

nivoima, participiraju koliko i Bošnjaci<br />

kojih ima oko 50 %, a ne 40 %, kako bi<br />

možda volio kardinal. Čak su u raspodjeli<br />

ministarstava na državnom nivou dobili<br />

daleko važnija ministarstva od Bošnjaka,<br />

i opet se smatraju ugroženim.<br />

A kad je riječ o njegovoj tvrdnji da<br />

su katolici glavni faktor stabilnosti u bh.<br />

društvu, mi bismo iskreno voljeli da je<br />

tako, ali na žalost nije tako, kardinale!


Evo samo nekih primjera koji u potpunosti<br />

demantiraju kardinalovu tvrdnju.<br />

Hrvatska manjina sprovodi aparthejd nad<br />

Bošnjacima u Stocu i drugim gradovima<br />

gdje te manjine ima više nego Bošnjaka,<br />

hrvatska manjina ne priznaje državna<br />

obilježja kao ni Srbi u RS-u, i umjesto<br />

bh. državne zastave u insitutcijama u<br />

hercegovačkim gradovima visi zastava<br />

države Hrvatske, i političke snage iz dva<br />

HDZ-a konstantno rade na destabilizaciji<br />

stanja u našoj državi. Hrvatska manjina,<br />

a ne bošnjačka većina, je utemeljitelj dviju<br />

škola pod jednim krovom, jer ne žele da<br />

njihova djeca pohađaju nastavu zajedno sa<br />

bošnjačkom djecom. Hrvatska manjina u<br />

Livnu, gdje te manjine ima malo više, muslimanima<br />

ruši džamije, hrvatska manjina<br />

je krstačama ogradila i obilježila mjesta u<br />

kojima čine većinu, što je čista provokacije,<br />

jer ti krstovi ničemu drugom ne služe. Da<br />

ne nabrajamo zlodjela i vandalizme koje je<br />

počinila hrvatska manjina tamo gdje predstavljaju<br />

većinu, nakon rata pa do danas.<br />

Očito je da kardinalu Vinku Puljiću<br />

nije stalo do istine i ne obraća pažnju na<br />

činjenice, već on svojim ponašanjem traži<br />

i priziva nevolje i smutnju, što je ravno<br />

ludosti. I kako god je bio sklon da skriva<br />

i iskrivljuje prošlost, posebno onu iz vremena<br />

srpsko-hrvatske agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu, on želi iskriviti i sakriti i pravu<br />

sliku sadašnjosti, praveći sve građane u<br />

BiH budalama i slijepim kod očiju.<br />

U svom nerazumnom dolijevanju ulja<br />

na vatru, kardinal Puljić je, kao jedan od<br />

faktora ugrožavanja Hrvata u BiH, spomenuo<br />

i masovnu gradnju džamija i sve<br />

veću islamizaciju Bošnjaka. Njemu izgleda<br />

najteže pada vraćanje Bošnjaka islamu<br />

i njihovo usklađivanje života sa normama<br />

islama, posebno kod omladine, a kao<br />

deklarisanom vjerniku i vođi Katoličke<br />

crkve, to bi baš trebalo da ga raduje,<br />

zato što iskreni muslimani poštuju svoje<br />

komšije i nipošto neće oskrnaviti njihova<br />

prava koja im je Allah zagarantirao, jer bi<br />

u tom slučaju počinili veliki grijeh. Od<br />

njihovog islamijjeta komšije katolici, pravoslavci<br />

i drugi nemuslimani, mogu imati<br />

samo koristi, nikako štete. Naravno, kardinal<br />

svoju mržnju prema islamu ipak ne<br />

izražava direktnim i otvorenim napadima<br />

na islam i muslimane u Bosni i Hercegovini,<br />

već ju je zakamuflirao zabrinutošću<br />

zbog pojave ekstremnog oblika islama,<br />

tzv. vehabizma i mnoštva tzv. vehabija,<br />

koji su, zbog njihovih ekstremnih stavova,<br />

prijetnja našem društvu.<br />

Da kardinal Puljić ne uopćava i ne generalizira<br />

stvar i da se, govoreći o fenomenu<br />

tzv. vehabizma, na izrazito nepristojan i<br />

grub način ne petlja u problematiku islamske<br />

teologije što je isključivi domen Islamske<br />

zajednice, već da izrazi svoju ljudsku<br />

bojazan zbog pojave određenih slučajeva<br />

ekstremizma i incidenata koje su počinili<br />

neki ekstremisti iz muslimanskih redova,<br />

mi bismo ga i razumjeli, jer je ektremizam<br />

sam po sebi anomalija i zlo i treba na njega<br />

upozoriti i pokušati ga suzbiti. Međutim,<br />

problem je u tome što kardinal Vinko<br />

Puljić, sve “nove muslimane’’, kako ih naziva,<br />

svrstava među ekstremiste i vehabije i<br />

što, kao i ostali islamofobi, termin vehabizam<br />

koristi kao pokriće za svoju mržnju i<br />

napade na islam i muslimane.<br />

Što je samo potvrda<br />

njegovog licemjernog odnosa<br />

prema muslimanima i potvrda<br />

one kur’anske istine: Mržnja<br />

izbija iz njihovih usta, a još je<br />

gore ono što kriju njihova prsa.<br />

Mi vam iznosimo dokaze ako<br />

pameti imate. Vi njih volite, a<br />

oni vas ne vole, a vi vjerujete<br />

u sve Knjige. Kad vas sretnu,<br />

govore: “Vjerujemo!” – a čim se<br />

nađu nasamo, od srdžbe prema<br />

vama grizu vrhove prsta svojih.<br />

Reci: “Umrite od muke!” Allahu<br />

su dobro poznate misli svačije.<br />

(Ali Imran, 118.-119.).<br />

Prodali dušu đavolu<br />

Vinku Puljiću, u sijanju<br />

smutnje i širenju neistina,<br />

pridružile su se i katoličke<br />

opatice iz Sarajeva, tačnije Ivanka<br />

Mihaljević, koja je, čudne li koincidencije,<br />

također van Bosne i Hercegovine, prilikom<br />

posjete sjedištu katoličke dobrotvorne<br />

ustanove Pomoć crkvi u nevolji,<br />

u Njemačkoj, govorila kako su navodno<br />

opatice izložene svakodnevnoj diskriminaciji<br />

i ponižavanju od strane muslimana<br />

u Sarajevu. Pa im je zbog toga:<br />

“Svakodnevni život generalno sve teži.<br />

Sve više muslimanskih ekstremista emigrira<br />

iz Saudijske Arabije i otvara firme<br />

u BiH.” Svoju zabrinutost i strah izrazila<br />

je riječima koje znače zvono za uzbunu:<br />

“Iznova i iznova mi osjećamo da nismo<br />

dobrodošli, iako je to naš dom.”<br />

Smatramo da ovo što su uradili<br />

Vinko Puljić i Ivanka Mihaljević nije<br />

nimalo slučajno, već će prije biti da je to<br />

“Oni će se<br />

neprestano<br />

boriti protiv<br />

vas da vas<br />

odvrate od vjere<br />

vaše, ako budu<br />

mogli.” (El-<br />

Bekare, 217.).<br />

Ovu nepobitnu<br />

kur’ansku istinu<br />

potvrdili su ovih<br />

dana nadbiskup<br />

vrhbosanski<br />

kardinal<br />

Vinko Puljić i<br />

opatica Ivanka<br />

Mihaljević.<br />

dio pripremljene i osmišljene kampanje<br />

i strategije u borbi protiv islama i muslimana<br />

na ovim prostorima, a na temelju<br />

mržnje koju nose prema islamu, koja je<br />

spomenuta u ajetu na početku hutbe. U<br />

oba slučaja se radi o otvorenim i opasnim<br />

potvorama i lažima na muslimane<br />

u BiH, kako bi se oni, zbog određenih<br />

incidentnih slučajeva, okrivili za nasilje i<br />

diskriminaciju nad drugim i drugačijim.<br />

Znaju oni vrlo dobro da je normalno da<br />

se u jednom velikom gradu događaju<br />

raznorazni incidenti. Uostalom, zar ne<br />

gledamo i ne čitamo u crnim hronikama<br />

da svaki dan neko nekoga zbode u tramvaju,<br />

kafiću, na ulici, kao što je naprimjer<br />

izvjesni Branko neki dan u Sarajevu<br />

zboo jednog Bošnjaka. Zatim,<br />

incidenti kao što su pucnjave<br />

po školama, oružane pljačke,<br />

obijanje stanova i druge vrste<br />

kriminalnog i nasilničkog<br />

ponašanja. Dakle svi građani<br />

Sarajeva i BiH su izloženi istim<br />

uvjetima i opasnostima<br />

života, a samim tim i vjerski<br />

službenici i službenice.<br />

Štaviše, rijetki su slučajevi<br />

takvih incidenata u kojima<br />

su žrtve svećenici katoličke<br />

crkve u većinskim bošnjačkim<br />

sredinama. I da se Katolička<br />

crkva i njeni poglavari žale<br />

zbog gore spomenutih anomalija<br />

u našem društvu, mi<br />

bismo to također pozdravili<br />

i podržali. Međutim, ovdje<br />

se radi o zlonamjernim konstrukcijama<br />

i lažima s ciljem<br />

kaljanja ugleda i dovođenja u<br />

tešku situaciju muslimana u Bosni i Hercegovini.<br />

Kardinal Vinko Puljić i njegove<br />

opatice šalju poruke mržnje, posebno<br />

ako se ima u vidu to da su odaslate izvan<br />

naše domovine, u sredinama koje su ionako<br />

dovoljno zadojene islamofobijom i<br />

mržnjom prema islamu i muslimanima,<br />

pa je time njihov govor još opasniji i za<br />

svaku osudu.<br />

Zbog svega toga, kardinala Vinka<br />

Puljića i ostale predsavnike Katoličke<br />

crkve koji šire govor mržnje i siju smutnju<br />

u našem društvu, podsjećamo na<br />

još jednu mudrost i poslaničko uputstvo<br />

Isaa, a.s., ne bi li se opametili. Prenosi se<br />

da je Isa, a.s., svojim učenicima rekao:<br />

“Blago onome ko čuva svoj jezik, kome<br />

je njegova kuća dovoljna i ko plače nad<br />

svojim grijesima.”<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

Čovjek je po prirodi društveno biće<br />

Či u osnovi voli da egzistira u za-<br />

Čjednici, od rođenja pa sve do svoje Čsmrti. Prvo se druži sa roditeljima i članovima<br />

uže i šire porodice, da bi kasnije,<br />

kroz školovanje, zaposlenje ali i cjelokupan<br />

život, uvijek nanovo širio poznanstva<br />

i bivstvovao u nekom obliku zajednice.<br />

Uzvišeni Allah nam prenosi vapaj vjerovjesnika<br />

Zekerijja, a.s., koji ga zamoli:<br />

“Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a<br />

Ti si jedini vječan!” (El-Enbija,<br />

89.). Ipak, od svih zajednica<br />

kroz koje kroz život prodefiluje<br />

jedno ljudsko biće, brak je<br />

definitivno jedna od najvažnijih.<br />

On je nužan kako bi se<br />

zasnovala porodica koja je primarna<br />

ćelija jednog zdravog i<br />

uređenog društva. Zbog toga<br />

vjera islam braku, tj. mužu i<br />

ženi kao njegovim glavnim<br />

akterima, pridaje mnogo pažnje<br />

i brige, te obilje šerijatskih<br />

tekstova govori na temu braka<br />

i bračnih drugova. Brak je dakle<br />

jedna vrlo važna i krajnje<br />

ozbiljna institucija u islamu,<br />

koju treba maksimalno čuvati<br />

i raditi na njenoj afirmaciji<br />

među omladinom i očuvanju<br />

među onima koji su već u braku.<br />

Bračni drugovi, shodno<br />

islamskom pogledu na brak,<br />

treba prije svega da budu iskreni<br />

prijatelji i partneri, a nikako<br />

suprotstavljene strane koje<br />

jedna drugu drže u šaci onim što se zove<br />

“prava i obaveze’’. Istina je da je ono što<br />

se broji kao dobrobit muža u isto vrijeme<br />

dobrobit i za njegovu suprugu i suprotno,<br />

što ne shvataju oni koji slabo poznaju suštinu<br />

Šerijata i njegove intencije. Među-<br />

sobno razumijevanje i potpomaganje treba<br />

da su temelji na kojima grade i čuvaju<br />

svoj brak. Ispravno i iskreno vjerovanje,<br />

čistota i neukaljanost duše, obostrana ljubaznost,<br />

blagost i velika količina strpljenja,<br />

ključevi su sretnog i uspješnog braka,<br />

a ne imetak, visok položaj ili autokratsko<br />

ponašanje nekoga od bračnih drugova.<br />

Sasvim je izvjesno da su svi ljudi podložni<br />

ljutnji i srdžbi, a u tom stanju čovjek<br />

uglavnom postupa ružno i govori ono što<br />

nije lijepo. Tada dolaze greške i propusti,<br />

pa se zaboravljaju pozitivnosti<br />

a uveličavaju povremene negativnosti<br />

nekog od supružnika,<br />

te se, narodnim jezikom kazano,<br />

od muhe pravi medvjeda.<br />

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.:<br />

“Neka (muž) vjernik ne mrzi<br />

i ne prezire (suprugu) vjernicu.<br />

Ukoliko mu se ne dopada<br />

jedna njena osobina, pa bit će<br />

zadovoljan sa ostalim.’’ (Muslim).<br />

Zbog toga, iskreni vjernik<br />

uvijek treba biti staložen<br />

i krajnje razborit, te prelaziti<br />

preko povremenih grešaka i<br />

propusta bračnog druga, jer<br />

zbog ljutnje uzrokovane običnom<br />

sitnicom, može doći i do<br />

razvoda koji sa sobom uglavnom<br />

nosi ogromne posljedice.<br />

Najveća od tih posljedica je<br />

rastureno a često i u potpunosti<br />

uništeno djetinjstvo kćera i<br />

sinova, koji su kolateralna šteta nemara i<br />

greški njihovih roditelja. Odrastanje djece<br />

koja “šeću’’ između jednog i drugog roditelja<br />

veoma je teško i sumorno te ostavlja<br />

duboke rane na njihovim dušama, koje<br />

ne prestaju krvariti kroz čitav život. Čak<br />

se među svijetom kaže da je rastava supružnika<br />

uzrokovana smrću jednog od<br />

njih lakša i za živog supružnika i za djecu,<br />

od rastave uzrokovane razvodom, što je<br />

u većini slučajeva potpuno tačno. Pored<br />

toga, ukoliko nema nade u spas jednog<br />

braka, razvod je gorak ali halal lijek kojeg<br />

supružnici moraju kušati. Rekao je<br />

Uzvišeni: Puštanje može biti dvaput, pa<br />

ih (supruge) ili velikodušno zadržite ili<br />

im na lijep način talak (razvod) dajte…<br />

(El-Bekare, 229.).<br />

8<br />

El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />

(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />

Lijepo ophođenje među supružnicima Plemeniti, koji<br />

Hatib: Dr. Salih b. Humejd<br />

ljudima daje ono<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

što od Njega traže<br />

i što nisu tražili<br />

Ispravno<br />

i iskreno<br />

vjerovanje,<br />

čistota i<br />

neukaljanost<br />

duše, obostrana<br />

ljubaznost,<br />

blagost i<br />

velika količina<br />

strpljenja,<br />

ključevi su<br />

sretnog i<br />

uspješnog<br />

braka, a ne<br />

imetak, visok<br />

položaj ili<br />

autokratsko<br />

ponašanje<br />

nekoga od<br />

bračnih<br />

drugova.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

Hatib: šejh Abdulmuhsin el-Kasim<br />

Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />

Poštovana i cijenjena islamska<br />

braćo. Uzvišeni Allah, dželle<br />

šanuhu, je bogat i neovisan o<br />

Svojim stvorenjima. Njemu pripada<br />

apsolutno savršenstvo, u biću,<br />

atributima i postupcima. Njegova<br />

lijepa imena dostigla su vrhunac<br />

u ljepoti i sjaju, a Njegova savršena<br />

svojstva dostigla su vrhunac u<br />

uzvišenosti i veličanstvenosti. Jedno<br />

od Njegovih lijepih imena je El-<br />

Kerim, darežljivi, plemeniti. Daje<br />

ljudima ono što od Njega traže, i<br />

obasipa ih blagodatima koje nisu<br />

tražili. Njegova vrata su otvorena<br />

za onoga koji Mu se želi obratiti<br />

dovom, Njegova opskrba i riznice<br />

su nadohvat ruke, a Njegovoj darežljivosti<br />

nema kraja. Rekao je Allahov<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem: “Allahova je ruka (uvijek)<br />

puna. Njeno bogatstvo ne smanjuje<br />

j ni neprekidno, obilno i danonoćno<br />

dijeljenje. Šta mislite ko-<br />

liko je samo On podijelio, otkako<br />

je nebesa i Zemlju stvorio, a da se<br />

od onoga što je u desnici Njegovoj,<br />

ništa nije umanjilo?” (Muttefekun<br />

alejhi). On je blizu Svojih robova,<br />

između njihovih potreba i Njegovog<br />

uslišenja nema zastora, niti<br />

pregrade: A kada te robovi Moji<br />

za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,<br />

blizu: odazivam se molbi molitelja<br />

kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu<br />

Mome udovolje i neka vjeruju<br />

u Mene, da bi bili na Pravom putu.<br />

Štaviše, zabranio je skromnost u<br />

dovi i očekuje od onih koji Mu<br />

upućuju molbe, da traže najviše<br />

što mogu, jer Njegove riznice<br />

su nepresušne. Samo je potrebno<br />

da Mu ih predočiš, i one će biti<br />

uslišene. Rekao je Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem: “Ko od vas


El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)<br />

Obijesni neće uspjeti<br />

Preveo i sažeo: Esad Mahovac<br />

“Ko od vas bude<br />

upućivao dovu,<br />

neka ne kaže:<br />

‘Allahu moj,<br />

oprosti mi ako<br />

hoćeš’, nego,<br />

neka bude<br />

odlučan u molbi<br />

i želji, neka<br />

traži od Njega<br />

šta god mu<br />

duša poželi, jer<br />

Allahu ništa nije<br />

teško.’’<br />

bude upućivao<br />

dovu, neka ne<br />

kaže: ‘Allahu<br />

moj, oprosti<br />

mi ako hoćeš’,<br />

nego, neka<br />

bude odlučan<br />

u molbi i želji,<br />

neka traži od<br />

Njega šta god<br />

mu duša poželi,<br />

jer Allahu<br />

ništa nije<br />

teško.” (Muslim).<br />

I kada<br />

nagrađuje, On<br />

za malo dobro<br />

djelo daje višestruku nagradu. Ko<br />

uradi dobro djelo, bit će desetorostruko<br />

nagrađen, a ko uradi hrđavo<br />

djelo, bit će samo prema zasluzi<br />

kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.<br />

(El-En’am, 160.). A onome<br />

kome hoće daje i više od toga.<br />

Dovoljno je da čovjek samo naumi<br />

učiniti dobro djelo, pa da mu<br />

za to bude upisana puna nagrada.<br />

Onome ko Mu se u kratkom<br />

ovodunjalučkom životu bude pokoravao,<br />

pripremio je trajni užitak<br />

na budućem svijetu, i iznad svega<br />

toga, dat će mu priliku da gleda<br />

u Njegovo plemenito lice. Svojoj<br />

knjizi, Kur’anu, dao je epitet plemenite<br />

i časne knjige, ko god je<br />

bude čitao i postupao u skladu sa<br />

njenim upustvima, On će ga na<br />

časno i plemenito mjesto uzdići.<br />

Plemenitost je svojstvo zbog kojeg<br />

čovjek zaslužuje svako poštovanje<br />

i pohvalu, i jasan dokaz blistavosti<br />

srca i čistoće duše. Rekao<br />

je Ibn Tejmijje: “Najveće vrline<br />

kojima se čovjek može okititi su:<br />

znanje, pobožnost, plemenitost i<br />

hrabrost. Onoga kod koga se ove<br />

vrline nađu, Allah će uzdići na visoke<br />

stepene.”<br />

Današnji svijet, kao i onaj prijašnji,<br />

prepun je obijesti i<br />

oholosti. Mnogo je ljudi koji<br />

ne žele priznati istinu o sebi – istinu<br />

svoga postanka i svoga završetka.<br />

Smrt sama po sebi ponižava svakog<br />

oholog, no međutim i sam<br />

način smrti često u sebi<br />

nosi primjesu kazne i poniženja,<br />

a na Dan sudnji<br />

svako će dobiti nagradu za<br />

svoja djela. Ubejj b. Halef<br />

bio je posebno obijestan i<br />

ohol, čak toliko da je Allah<br />

Uzvišeni povodom njega u<br />

Kur’anu objavio: O čovječe,<br />

zašto da te obmanjuje to što je<br />

Gospodar tvoj plemenit, koji<br />

te je stvorio - pa učinio da si<br />

skladan i da si uspravan - i<br />

kakav je htio lik ti dao?... (El-<br />

Infitar, 6.-8.). Isti taj oholi<br />

pokušao je ubiti Allahovog<br />

Poslanika, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, pa je Allah dao<br />

na Dan Uhuda da Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

ubije njega. Prije toga, u<br />

Bici na Bedru, Allah je na<br />

čudan način kaznio mnoge<br />

obijesne i ohole glavešine.<br />

Ugledni ashab, oslobođeni<br />

rob Bilal ubio je svog bivšeg<br />

vlasnika Umejja b. Halefa<br />

koji ga je patio i na muke<br />

stavljao. Ebu Džehl je skončao od<br />

ruku Abdullaha b. Mes’uda koji mu<br />

je u Mekki čuvao stoku i uz to bio<br />

mučen i paćen. U smrtnim mukama,<br />

dok mu je Abdullah sjedio na prstima,<br />

potvrdio je svoju oholost i rekao: “Na<br />

visoko si se mjesto ispeo, čobančiću!”<br />

Ovo je svršetak koji Allah obećava<br />

oholima i obijesnim. Iako je oholost<br />

ružno svojstvo pri svakom, posebno<br />

je ružno i omraženo kada se nađe kod<br />

ljudi koji imaju vlast u svojim rukama.<br />

Tada štetnost ovoga svojstva ne ide<br />

samo na štetu njegovog vlasnika nego<br />

i na mnoge druge nedužne ljude koji<br />

su pod njegovom vladavinom. Mnogo<br />

je ratova koji su odnijeli milione žrtava<br />

potaknuto ovim svojstvom. Zbog toga<br />

je opljačkano mnogo dobara i porušeno<br />

mnogo domova. Nažalost mnoge<br />

Nikakva<br />

zamjena<br />

zemljišta o<br />

kojem se ovih<br />

dana govori ne<br />

dolazi u obzir,<br />

jer Kuds ne<br />

mogu prodavati<br />

i kupovati. Ovo<br />

je naslijeđe<br />

koje se mora<br />

sačuvati<br />

i stoga<br />

odgovorno<br />

tvrdim sa ovog<br />

mjesta da<br />

takve radnje<br />

Šerijat ne<br />

dozvoljava i na<br />

muslimanima<br />

je da se<br />

suprotstave toj<br />

odluci.<br />

arapske zemlje danas zasnovane<br />

su na obijesti i nepravdi<br />

i zato će Allah sigurno<br />

kazniti takve osobe i sisteme.<br />

Njihova će vlast otići u<br />

bespovrat, jer to je Allahov<br />

zakon koji se ne mijenja.<br />

Na drugoj strani imamo<br />

dobre generacije islamskog<br />

ummeta koje su vladale zemljom<br />

i širile red i mir, jer<br />

nisu poznavali oholost koju<br />

su Allah i Njegov Poslanik<br />

izričito zabranili. U njihovim<br />

ušima neprestano su<br />

odzvanjale Allahove riječi<br />

u kojima kaže: ...pa neka<br />

vas nikako život na ovom<br />

svijetu ne zavara i neka vas<br />

u Allaha šejtan ne pokoleba.<br />

(Lukman, 33.). Ili pak riječi<br />

Allahovog Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, koji<br />

kaže: “Neće ući u Džennet<br />

onaj u čijem srcu ima koliko trun<br />

oholosti.”<br />

U svojoj stvarnosti danas mi isto tako<br />

patimo od obijesti nekih ljudi koji<br />

žele da prodaju svoju vjeru, ali i uz to<br />

da prodaju našu zemlju. Nikakva zamjena<br />

zemljišta o kojem se ovih dana<br />

govori ne dolazi u obzir, jer Kuds ne<br />

mogu prodavati i kupovati. Ovo je<br />

naslijeđe koje se mora sačuvati i stoga<br />

odgovorno tvrdim sa ovog mjesta<br />

da takve radnje Šerijat ne dozvoljava<br />

i na muslimanima je da se suprotstave<br />

toj odluci, jer ovo je zemlja islama,<br />

a ne njihovih djedova. Isto ovo mogu<br />

reći i za 13 dunuma industrijske zone<br />

sa kojih naređuju da se isele vlasnici<br />

poslovnih prostora i obrta. Znajte, o<br />

muslimani, da je ovo zavjera koja se ne<br />

smije nijemo posmatrati.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

9


Polumjesec<br />

SDA na udaru SDP-a<br />

Tražili ste koaliciju sa<br />

SDP-om sad gledajte FTV<br />

Pozivamo Radio-televiziju Federacije<br />

BiH, kao javni servis da<br />

objektivno i profesionalno informiše<br />

javnost. Nezadovoljni smo, između<br />

ostalog, pristrasnim i tendecioznim<br />

izvještavanjima o aktivnostima<br />

SDA, a posebno iskrivljavanju političkih<br />

stavova SDA po pitanju nacrta<br />

Zakona o unutrašnjim poslovima<br />

Federacije BiH. Napominjemo da<br />

je dužnost i obaveza Federalne televizije<br />

da bude u službi svih njenih<br />

građana, a ne samo jedne političke<br />

partije, u ovom slučaju SDP-a,<br />

te pojedinačnih i grupnih interesa,<br />

navodi se u najnovijem saopćenju<br />

Stranke demokratske akcije. SDP je<br />

krenuo u otvoreni napad na SDA.<br />

Naravno, glavni izvođač radova je<br />

SDP-ov javni servis Federalna televizija.<br />

SDA je potpuno nemoćna,<br />

SDP ih rastura na svim nivoima.<br />

Ne pomažu im ni jadikovke koje<br />

upućuju svaki dan putem nekakvih<br />

svojih konferencija za medije. Vjerujemo<br />

da su članovi SDA ovih dana<br />

konačno spoznali kakvu im je štetu<br />

donio Sulejman Tihić koji je nakon<br />

višegodišnjeg nastojanja i ubjeđivanja<br />

uspio SDA uvući u politički<br />

brak sa SDP-om. Naravno, ovo je<br />

samo početak, pravi napad na SDA<br />

tek slijedi. Zato SDP želi svim silama<br />

zavladati federalnom policijom.<br />

Uz moćnu FTV i uz kontroliranu<br />

i moćnu Federalnu upravu policije<br />

SDP će narednih mjeseci rastaviti<br />

SDA po svim šavovima i ko od šale<br />

dobiti lokalne izbore. SDA je tražila<br />

koaliciju sa SDP-om a sad im preostaje<br />

da gledaju FTV i vide kako im<br />

se bliži kraj.<br />

Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije<br />

Stvarni motivi napada vladike Grigorija na reisa dr.<br />

Mustafu Cerića<br />

Vladika zahumsko-hercegovač-<br />

Vki i primorski Grigorije je go-<br />

Vstujući u programu TV1, prošlog<br />

mjeseca, kazao da je izjavama o<br />

Miloradu Dodiku reisu-l-ulema<br />

dr. Mustafa Cerić izašao iz svakog<br />

okvira ljudskog, kulturnog i vjerskog,<br />

da se ponaša kao da je BiH<br />

njegovo privatno vlasništvo, te istakao<br />

“on se potpuno izgubio, a to<br />

vjerovatno ima veze i sa izborima u<br />

Islamskoj zajednici”. Ovu sramnu<br />

izjavu vladika Grigorije dao je samo<br />

nekoliko dana nakon obilježavanja<br />

20. godišnjice genocidne tvorevine<br />

Republike Srpske, nakon izjave patrijarha<br />

Irineja da je RS najmlađa<br />

srpska država. Vladika Grigorije ne<br />

voli kada neko stalno javnost podsjeća<br />

kako je i na kakvom zločinu<br />

nastala Republika Srpska, naročito<br />

to ne voli kada to rade popularne<br />

ličnosti kao što je reis dr. Mustafa<br />

Cerić. Grigorije je prošle godine<br />

otkrio zašto mrzi svaki glas koji<br />

otkriva istinu o RS-u. “Poštujem<br />

i klanjam se svakoj kapi krvi prolivenoj<br />

za Republiku Srpsku”, rekao<br />

je vladika Grigorije za jedne<br />

beogradske novine u aprilu prošle<br />

godine. Osim što mrzi sve koji govore<br />

o istini koliko su Srbi prolili<br />

bošnjačke krvi da udare temelje<br />

svoje republike, vladika Grigorije<br />

napada reisa Cerića jer on ne zna<br />

i ne može da sakrije svoju mržnju<br />

prema islamu. Da ne govorimo iz<br />

hira i bez dokaza pozvaćemo se<br />

na njegove riječi koje je izgovorio<br />

prošle godine u emisiji “Oči u oči”<br />

na RTRS-u. Govoreći o muslimanima<br />

vladika Grigorije kaže: “Oni<br />

su u trenutku kad je srpska država<br />

bila premoćna, kad je bila ona prva<br />

Jugoslavija, poslije Prvog svjetskog<br />

rata, bili Srbi. Poslije bio komunizam,<br />

pa nije baš popularno bilo<br />

biti Srbin, pa su bili Jugoslaveni.<br />

Pa se raspala Jugoslavija, pa su gledali<br />

šta će da budu, pa su rekli sad<br />

smo mi Bošnjaci. Šta će biti sljede-<br />

će, vidjećemo.<br />

Tu je problem sa identitetom muslimana<br />

u Bosni. Oni su prelazili<br />

na islam zato što su htjeli da postanu<br />

Turci. Ne samo muslimani.<br />

Turci po logici nisu mogli priznati<br />

da su oni Turci. Govorili su im: “Vi<br />

ste muslimani, niste Turci zato što<br />

jednostavno niste Turci”. Oni su<br />

se našli u jednom problemu koji je<br />

Meša Selimović okarakterisao vrlo<br />

dramatično riječima: “Mi smo potok,<br />

koji se otkačio od svog izvora,<br />

a ušće ga ne prima”. Iza ovih riječi<br />

se kriju stvarni motivi napada vladike<br />

Grigorije na reisa dr. Mustafu<br />

Cerića.<br />

10


Gornja Maoča<br />

Hapšenja i policijske racije donose veliku<br />

popularnost Nusretu Imamoviću<br />

Po ko zna koji put stotine maskiranih<br />

specijalnih policajaca i više<br />

desetina policijskih inspektora i tužilaca<br />

izvršili su udar na Gornju Maoču.<br />

Sve je propraćeno velikom medijskom<br />

pompom. Najveći publicet dat je hapšenju<br />

Nusreta<br />

Imamovića. Dok<br />

ovo pišemo portparol<br />

Tužilaštva<br />

BiH Boris<br />

Grubešić je izvjestio<br />

javnost da<br />

Tužilaštvo BiH<br />

neće zatražiti<br />

mjere pritvora<br />

za trojicu uhapšeni<br />

u Gornjoj<br />

Maoči, među kojima<br />

je i Nusret<br />

I mamović.<br />

Dakle, sve<br />

je jasno kao<br />

dan. Policija,<br />

Tužilaštvo BiH i drugi svojim stalnim<br />

veliko-policijskim upadima<br />

samo maltretiraju stanovnike Gornje<br />

Maoče. Sve je ovo jedan opasan igrokaz.<br />

Posljedice ovakvog udruženog<br />

ponašanja Tužilaštva BiH, policije i<br />

medija prema stanovnicima Gornje<br />

Maoče je evidentan. Događaju se dvije<br />

ozbiljne posljedice. Prva je da se na<br />

ovaj vještački način u javnosti stalno<br />

nameće teza o postojanju opasnih<br />

www.muhsinrizvic.ba<br />

Pokrenuta web stranica Muhsina Rizvića<br />

Ovih dana je u Sarajevu pokrenuta<br />

web stranica o dr. Muhsinu Rizviću,<br />

književnom kritičaru i profesoru<br />

književnosti Filozofskog fakulteta<br />

u Sarajevu. Pored biografskih i bibliografskih<br />

podataka, stranica sadrži<br />

i galeriju fotografija, te mogućnost<br />

besplatnog download-a pojedinih djela<br />

prof. Rizvića, uključujući i knjigu<br />

“Bosanski Muslimani u Andrićevu<br />

svijetu” objavljenu posthumno 1995.<br />

godine. Stranicu je pokrenula, dizajnirala<br />

i administrira kćerka rahmetli<br />

Rizvića, doc. dr Selma Rizvić. U<br />

narednom periodu na stranicu će biti<br />

dodati i video materijali o Rizviću, a<br />

bit će kreirana i engleska verzija stranice,<br />

koja, pored ostalog, ima za cilj<br />

vehabija i terorista u BiH a druga<br />

je povećanje popularnosti Nusreta<br />

Imamovića u krugovima njegovih<br />

istomišljenika. Nakon prvog hapšenja<br />

Nusreta Imamovića, koje se dogodilo<br />

prije nešto više od godinu dana, popularnost<br />

Nusreta<br />

Imaovića u<br />

tekfirskim krugovima<br />

je izuzetno<br />

porasla.<br />

Nakon ovog<br />

zadnjeg hapšenja<br />

popularnost<br />

Nusreta<br />

Imamovića u<br />

tim krugovima<br />

je na nivou ličnosti<br />

kojeg treba<br />

nužno slijediti.<br />

Za pristalice<br />

Nusretovog poimanja<br />

islama on<br />

je na nivou najboljih<br />

ljudi koji su ikad živjeli, uzor<br />

koji se, ako se želi biti dobar musliman,<br />

obavezno mora slijediti. Nusretove<br />

pristalice će nas optužiti da žalimo<br />

što on nije završio u zatvoru. Naravno<br />

da to ne želimo nijednom muslimanu<br />

pa ni Nusretu Imamoviću. Međutim,<br />

jasno je da je Nusret Imamović nakon<br />

svakog odlaska u jednodnevni<br />

zatvorski boravak postaje tekfirska<br />

mega zvijezda.<br />

i intenziviranje prikupljanja sredstava<br />

za prevod djela Muhsina Rizvića<br />

na engleski jezik. Link na stranicu je<br />

www.muhsinrizvic.ba<br />

Razlozi diplomatskog bratstva<br />

RS-a i Izraela<br />

Temelji Republike Srpske<br />

i Izraela izgrađeni su na<br />

kostima ubijenih muslimana<br />

Predsjednik<br />

Republike<br />

Srpske Milorad Dodik sredinom<br />

prošlog mjeseca posjetio<br />

je Izrael gdje se sreo sa najvišim<br />

zvaničnicima Izraela. Po<br />

povratku kući Milorad Dodik<br />

je izvijestio javnost o spomenutoj<br />

posjeti uz posebnu napomenu<br />

da se Izrael i Republika<br />

Srpska veoma dobro razumiju<br />

i imaju iste stavove oko budućeg<br />

uređenja odnosa između<br />

Izraela i Palestine. Naime,<br />

Dodik je napomenuo da RS<br />

podržava izraelske zahtjeve<br />

teritorijalnih razgraničenja.<br />

Zašto se Izrael i Republika<br />

tako dobro razumiju? Odgovor<br />

na ovo pitanje je svima poznat.<br />

I Izrael i Republika Srpska su<br />

svoje teritorije stvorili etničkim<br />

čišćenjem muslimana.<br />

Osim toga, Izrael ima izuzetno<br />

dobro razrađen mehanizam<br />

negiranja činjenja zločina nad<br />

muslimanima a to je ono što<br />

je Republici Srpskoj ovih dana<br />

posebno potrebno. Izrael je<br />

postao, opstoji i svoju budućnost<br />

gradi na kostima etnički<br />

očišćenih palestinskih muslimana.<br />

Republika Srpska je postala,<br />

opstoji i ima namjeru da<br />

gradi svoju budućnost na kostima<br />

bosanskih muslimana.<br />

Zato je Izrael za Republiku<br />

Srpsku najznačajniji partner.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

11


Radosna vijest<br />

Prije tridesetak godina<br />

BiH je imala samo oko<br />

deset hafiza a danas ih<br />

ima preko 200<br />

Broj hafiza u BiH primjetno<br />

se povećava, a mr. Omerdić<br />

kaže da je BiH prije tridesetak godina<br />

imala oko deset a sada preko<br />

200 hafiza i to uglavnom mlađih.<br />

U 2011. promovirano je 13 hafiza<br />

iz različitih bh. gradova: Maid<br />

Ibrahimović, Mahira Begović,<br />

sestre Aiša i Fatima Bektaš iz<br />

Travnika, Lejla Mujčinović i Adha<br />

Begić iz Visokog, Mahir Ramić iz<br />

Gornjeg Vakufa, Fatima Mwalidi<br />

i Haludun Avdić iz Zavidovića,<br />

Alena Brković iz Tešnja, Merjema<br />

Aletić iz Kiseljaka, Abdul-Aziz<br />

Drkić iz Sarajeva i Nezir Šarić iz<br />

Čapljine.<br />

Šef Vjersko-prosvjetne službe mr.<br />

Muharem-ef. Omerdić o samoj<br />

praksi učenja hifza u BiH kaže:<br />

“Važno je istaći da je trend zanimanja<br />

za učenje hifza u porastu<br />

posebno u našim odgojno-obrazovnim<br />

institucijama a naročito<br />

u medresama. To jasno govori da<br />

se na ovom planu čine veliki napori<br />

kako bi se interes za učenje<br />

Kur’ana napamet povećao kod<br />

mladih. Nadamo se da će ovaj broj<br />

bar ostati ako se ne poveća. Ali,<br />

s obzirom na ulaganje Rijaseta,<br />

muhafiza i drugih koji pomažu na<br />

planu učenja hifza nadamo se da<br />

ćemo u 2012. godini imati i veći<br />

broj hafiza.”<br />

Katolička crkva u BiH<br />

Zašto katolički svećenici<br />

šire mržnju prema “novim<br />

muslimanima”?<br />

atolićki svećenici ovih dana pišu re-<br />

Kakcije K i daju izjavu za izjavom kako<br />

bi podržali kardinala Vinka Puljića u<br />

optužbama na račun islama i muslimana<br />

u BiH. Podsjećamo da je kardinal Puljić<br />

proteklih dana u Njemačkoj izrekao teške<br />

optužbe na račun muslimana u BiH. U<br />

svim tim reakcijama i izjavama katolički<br />

svećenici stalno barataju sa pojmom “novi<br />

muslimani” i “stari muslimani”. Za “nove<br />

muslimane” katolički svećenici kažu da<br />

su opasni a za “stare muslimane” imaju<br />

samo riječi hvale. Komentirajući optužbe<br />

kardinala Vinka Puljića, Željko Miličević,<br />

kolumnista www.bosnjaci.net je napisao<br />

sljedeće: “Ponovit ću, još jednom, moju<br />

izjavu iz teksta koji je bio objavljen na ovoj<br />

stranici pod naslovom “Slijepi kršćani<br />

Balkana” u kojem sam opisao moju posjetu<br />

hrvatskoj crkvi “Sv. Leopold Mandić”<br />

u Ottawi, u jesen 1991. godine, kad<br />

je Vukovar padao pod oružanim napadima<br />

pravoslavaca iz Srbije, dok su ga<br />

branili patrioti Vukovara sviju vjera, uz<br />

pomoć “cvijeta muslimanske mladosti”,<br />

dragovoljaca, ili dobrovoljaca, iz Bosne i<br />

Hercegovine, Sandžaka, Kosova... Kad<br />

sam ušao u vjerski ured crkve, u kojem<br />

su bili župnik Vinko (prezimena se ne<br />

Kuće ljudskih prava u BiH<br />

Vrijeme je za osnivanje organizacije za zaštitu<br />

muslimanskih prava od Helsinškog komiteta u BiH<br />

Organizacija Helsinški komitet za<br />

ljudska prava u BiH i njena predsjednica<br />

Vera Jovanović ne prestaju sa<br />

napadima na Islamsku zajednicu u BiH.<br />

U posljednje vrijeme Vera Jovanović<br />

koristi poziciju predsjednice spomenute<br />

organizacije i redovno, skoro svaki<br />

mjesec dana, učini poneki javni napad<br />

na Islamsku zajednicu i njene uglednike,<br />

na islam i muslimane u BiH. Bosna i<br />

Hercegovina je zemlja u kojoj se dnevno<br />

dogode brojni napadi na ljudska prava<br />

sjećam, on je nakon služenja u Ottawi<br />

otišao služiti u Njemačku) i Mile Šušak,<br />

brat Gojka Šuška, ondašnjeg ministra<br />

obrane Republike Hrvatske, na zidu sam<br />

vidio kartu Hrvatske iz 1918. godine,<br />

koja je uključivala Bosnu i Hercegovinu.<br />

Zgrozio sam se jer mi je odmah bilo<br />

jasno da će krv teći do koljena, i to većinom<br />

muslimana Bosne i Hercegovine.<br />

Rekao sam: “Vinko, zar se ovo želi postići?”<br />

I župnik Vinko i brat ministra obrane<br />

Hrvatske zamuknuli, niti jednu riječ da<br />

izvale. Ja sam se okrenuo i izišao iz vjerskog<br />

ureda hrvatske crkve “Sv. Leopold<br />

Mandić”, na Lyndale Avenue u Ottawi,<br />

gdje se više nikad nisam vratio”. Nakon<br />

te 1991. godine, naročito 1993. i 1994.,<br />

katolički svećenici u BiH su “stare muslimane”<br />

gledali kroz pušćane cijevi katila<br />

koji su nosili odore hrvatskih vojski. Zajedno<br />

sa pravoslavnim, katolički svećenici<br />

su zaslužni za nestanak najmanje stotinu<br />

hiljada “starih muslimana”. Nakon zvjerskog<br />

iživljavanja nad “starim muslimanima”<br />

u Mostaru, Katolička crkva je<br />

na brdu Hum sagradila najveći krst u<br />

Evropi. Krst na mostarskom brdu Hum<br />

je odraz simpatija i poštovanja Katoličke<br />

crkve prema “starim muslimanima”.<br />

Na web stranicama hrvatskih medija<br />

na kojima su objavljene izjave i reakcije<br />

katoličkih svećenika o opasnim “novim<br />

muslimanima” postavljeni su brojni komentari<br />

u kojima katolički puk otvoreno<br />

poziva na konačno čišćenje Bosne od<br />

svih muslimana. Mržnja koja se osjeti u<br />

reakcijama Katoličke crkve prema “novim<br />

muslimanima” je zabrinjavajuće<br />

upozorenje da bi Katolička crkva, da se<br />

ne daj Bože ponovo zarati, bila predvodnik<br />

novog ustaškog zločinima nad muslimanima<br />

u BiH.<br />

svih građana koji žive i rade u našoj zemlji.<br />

Umjesto da iskreno radi svoj posao<br />

i brani ljudska prava Vera Jovanović radije<br />

napada Islamsku zajednicu u BiH i<br />

time ugrožava prava muslimana u BiH.<br />

Ako Vera Jovanović, Almir Terzić i drugi<br />

uposlenici Helsinškog komiteta za<br />

ljudska prava u BiH ne prestanu sa napadom<br />

na muslimanske svetinje u BiH,<br />

muslimani će morati osnovati organizaciju<br />

za zaštitu muslimanskih prava od<br />

Helsinškog komiteta.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

12


Tajni dokumenti Vojske Republike Srpske<br />

Dokumentarni kontinuitet “vječite” muslimanske<br />

krivnje za ekstremizam<br />

Posljednjih godina u Bosni i<br />

Hercegovini je postalo popularno<br />

dijeliti muslimane na nove i stare.<br />

Za nove se kaže da su previše islamski<br />

opredijeljeni. Međutim, poznato je da su<br />

srpsko-hrvatski otimači bosanske zemlje<br />

u vrijeme agresije na BiH sve muslimane<br />

smatrali islamskim ekstremistima<br />

koji vode džihad. Pod tim izgovorom<br />

su počinjeni mnogi strašni zločini nad<br />

Bošnjacima. U nastavku prenosimo<br />

sadržaj tajnog dokumenta 1. krajiškog<br />

korpusa Vojske Republike Srpske o tajnom<br />

sastanku srpskih predstavnika sa<br />

bošnjačkim i hrvatskim predstavnicima<br />

iz Tuzle i okolnih gradova koji je održan<br />

u Tuzli 23. novembra 1992. godine. U<br />

tom se dokumentu Bošnjaci identifikuju<br />

kroz džihad i islamski ekstremizam.<br />

Osim toga, u tekstu se navodi kako je<br />

Selim Bešlagić vodio pregovore oko izdvajanja<br />

tuzlanske regije iz, kako se to<br />

navodi, Alijine Bosne i Hercegovine.<br />

“Delegacija ispred naše strane bila je u sastavu:<br />

major Stanković Milovan, Paravac<br />

Borislav, Kuprešanin Vojo i Tihomir<br />

Gligorić, a sa ustaško-muslimanske strane<br />

prisutni su bili: Knez Željko, Puškar<br />

Osman, predsjednik SO-e Tuzla Selim,<br />

predsjednik SO-e Gračanica Husein<br />

Vikalo i predsjednik SO-e Srebrenik...<br />

U razgovorima je istaknuto da tuzlanska<br />

regija hoće se da izvuče iz sveg košmara u<br />

koji je uvučena politikom Izetbegovića i<br />

njegovih sljedbenika, da steknu autonomiju<br />

i da se uključe u novu Jugoslaviju.<br />

Protivnici su džihada, Patriotske lige i<br />

svih ekstremnih muslimanskih paravojnih<br />

formacija i politike”. Na kraju<br />

dokumenta major Mićić navodi šta se<br />

postiglo na osnovu njihovih pregovora<br />

sa predsjednikom Skupštine opštine<br />

Tuzla Selimom i drugima. “U Lukavcu<br />

su uhapsili predsjednika SO-e Lukavac i<br />

sve njegove sljedbenike koji su za džihad,<br />

Patriotsku ligu i ekstremne muslimanske<br />

organizacije”.<br />

Foto islamneta<br />

Biciklista napušta Islam Grčki i ulazi u Islam Latinski<br />

Hrvatska: Župa Islam Latinski je drevna ravnokotarska, manje<br />

selo Zadarske nadbiskupije, koje priprada općini Posedarje i<br />

dekanatu Novigrad. Udaljena je oko 25 km od Zadra. Sastavljena<br />

je od tri sela: Islam Latinski, Islam Grčki i Rupalj.<br />

Povodom dodjele nove nagrade<br />

za mir reisu dr. Mustafi Ceriću<br />

Reisofobi teško<br />

podnose kad reis Cerić<br />

dobije nagradu za mir<br />

i promoviranje dijaloga<br />

među ljudima<br />

Reisu-l-ulema<br />

Islamske<br />

zajednice u Bosni i<br />

Hercegovini dr. Mustafa Cerić<br />

postao je laureat još jednog<br />

međunarodnog priznanja.<br />

Italijanska “Fondacija Duči”<br />

donijela je odluku kojom će<br />

nagradu za mir za 2012. godinu<br />

dodijeliti reisu-l-ulemi.<br />

U pismu se kaže: “Uzimajući<br />

u obzir Vaše relevantno i razumno<br />

zalaganje na promoviranju<br />

dijaloga među religijama<br />

i kulturama, Naučni komitet<br />

Fondacije Ducci je donio odluku<br />

da Vam dodijeli Nagradu<br />

za mir Fondacije Ducci za<br />

2012. godine.” Podsjećamo da<br />

je reisu-l-ulema laureat najviših<br />

međunarodnih nagrada<br />

i priznanja za mir i doprinos<br />

međuvjerskom dijalogu.<br />

Domaći reisofobi veoma teško<br />

podnose svaku reisovu nagradu<br />

za mir i promoviranje dijaloga<br />

među ljudima. Tako je<br />

bilo i ovaj put.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

13


Anketa<br />

Kuda ide Bosna i Hercegovina? Mogu li rušitelji uspjeti u svojim nakanama?<br />

Ima li načina da se odbrani naša zemlja od separatističkih težnji?<br />

Najveća snaga Milorada Dodika jeste u<br />

Politička kriza vlada Bosnom i<br />

Hercegovinom zadnjih nekoliko<br />

godina. Po ocjeni mnogih<br />

ta politička kriza traje od 2006. godine<br />

od kada naša zemlja stalno nazaduje.<br />

Kada je riječ o početku krize, neki vole<br />

kazati da je sve počelo od rušenja tzv.<br />

“aprilskog paketa”. Ovu tezu najradije<br />

zastupa Sulejman Tihić jer na taj način<br />

najdirektnije optužuje Harisa Silajdžića,<br />

koji ga je te godine u oktobru, na izborima<br />

za bošnjačkog člana Predsjedništva,<br />

do nogu potukao. Argument onih koji<br />

zastupaju ovu tezu je da bi<br />

usvajanjem aprilskog paketa<br />

ustavnih promjena država<br />

BiH imala znatno više ovlasti,<br />

koje bi bile sa entitetskog<br />

prenesene na državni nivo.<br />

Zaboravlja se pri tom da je<br />

bilo dogovoreno da se usvajanjem<br />

aprilskog apketa iz BiH<br />

povlači OHR, odnosno međunarodna<br />

zajednica, što je<br />

predstavljalo veliku opasnost<br />

za BiH jer nije bio uspostavljen<br />

mehanizam deblokade<br />

državnih institucija. Bez obzira<br />

što bi mnoge ovlasti bile<br />

prenesene na državni nivo,<br />

moglo se, recimo, tada desi-<br />

Razjedinjeni,<br />

posvađani,<br />

poput rogova<br />

u vreći,<br />

zaokupljeni<br />

borbom za<br />

vlastitu poziciju<br />

i opterećeni<br />

vlastitim<br />

sujetama,<br />

bošnjački<br />

političari su<br />

značajno<br />

doprinijeli<br />

tome da<br />

danas imamo<br />

političku<br />

situaciju takva<br />

kakva jeste.<br />

ti da se srpski predstavnici jednostavno<br />

povuku iz državnih organa vlasti i da<br />

se začahure u “svome” entitetu. A ne bi<br />

bilo OHR-a da ih natjera da se vrate,<br />

kao što je to bio slučaj sa pokušajem<br />

HDZ-a prilikom tzv. “hrvatske samouprave”<br />

iz 2001. godine.<br />

Postoje, pak, i oni koji su spremni<br />

ustvrditi da politička kriza počinje sa<br />

dolaskom Milorada Dodika na vlast<br />

u Republici Srpskoj u februaru 2006.<br />

godine. Doveden je uz pomoć bošnjačkih<br />

glasova. Od tada je Milorad<br />

Dodik, koji se do tada<br />

“prodavao” kao evropski<br />

političar, počeo da srbuje,<br />

da igra na kartu nacionalnih<br />

osjećaja Srba, koja kod<br />

njih uvijek prolazi, da priča<br />

o ugroženosti, o osamostaljenju<br />

Republike Srpske, o<br />

referendumu… Takva priča<br />

mu je ojačala poziciju u srpskom<br />

narodu i mogao je da<br />

radi šta hoće.<br />

Koliko god Milorad Dodik<br />

danas bio jak, njegova<br />

najveća prednost, njegova<br />

najveća snaga jeste, zapravo,<br />

u slabosti bošnjačkog političkog faktora.<br />

Razjedinjeni, posvađani, poput<br />

rogova u vreći, zaokupljeni borbom za<br />

vlastitu poziciju i opterećeni vlastitim<br />

sujetama, bošnjački političari su značajno<br />

doprinijeli tome da danas imamo<br />

političku situaciju takva kakva jeste.<br />

Da imamo nagli porast političke krize,<br />

da se politička kriza odražava na skoro<br />

svako važno političko, ekonomsko,<br />

kulturno, sportsko pitanje. Došli smo<br />

u situaciju da mnogi ozbiljno upozoravaju<br />

da BiH ide ka raspadu. Posljednji<br />

u nizu spomenutih su bivši visoki<br />

predstavnici međunarodne zajednice u<br />

BiH Paddy Ashdown i Wolfgang Petrich.<br />

Medijska scena u našoj zemlji<br />

uveliko podsjeća na ratno doba, što je<br />

dovoljan pokazatelj da se naša država<br />

kreće u opasnom smjeru. Prema sadašnjem<br />

razvoju situacije, čini se, rušitelji<br />

Bosne i Hercegovine su u prednosti.<br />

Samo zato što su oni koji su za BiH u<br />

totalnoj defanzivi i rasulu.<br />

Ugledne Bošnjake iz javnog, političkog,<br />

medijskog i privrednog života<br />

pitali smo: Kuda ide Bosna i Hercegovina?<br />

Mogu li rušitelji uspjeti u svojim<br />

nakanama? Ima li načina da se odbrani<br />

naša zemlja od separatističkih težnji?<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

14


slabosti bošnjačkog političkog faktora<br />

Midhat Kasap, direktor Opće biblioteke Zenica:<br />

Međunarodna zajednica može posložiti<br />

kockice na svoja mjesta<br />

Dosta šansi već je prokockano i dosta izglednih prilika već su promašili<br />

nosioci vlasti iz tri najznačajnije stranke koje okupljaju Bošnjake<br />

i u čija je programska opredjeljenja, kao jedna od najbitnijih stavki, unesena<br />

i briga o opstojnosti Bosne i Hercegovine. Kada je malo nedostajalo da<br />

se učine odlučni koraci i Bosna i Hercegovina krene naprijed, onda su neki,<br />

koje, vjerovatno, još uvijek bole prsa od busanja za Bosnu i Hercegovinu,<br />

bili protiv. Tada je počeo strmoglav pad koji traje i koji mi u Bosni i Hercegovini<br />

sami ne možemo zaustaviti.<br />

Kako se boriti za Bosnu s onima koji se već dvije decenije ili više<br />

bore da Bosne ne bude?<br />

Oružje, pokazalo se to od 1992. do 1995. godine, nije rješenje. Međunarodna zajednica, ukoliko joj je stalo do<br />

mirne Bosne, može argumentima snage koju ima, a ta snaga nije samo u sili i oružju, posložiti kockice na svoja mjesta<br />

i primiriti one koji misle da se silom i bezobrazlukom može postići sve što se želi.<br />

Uloga međunarodne zajednice bila je i ostaje izuzetno velika, bolje reći ključna, kada je u pitanju postojanje<br />

države Bosne i Hercegovine. Potrebno je samo malo više dobre volje i ekonomije u mozgovima pa da svima bude<br />

bolje. Cijepanje Bosne nije izlaz i ono ne donosi dobro nikome, pogotovo ne onima koji ne mogu razlikovati male<br />

ribe od tvrdih oraha.<br />

Dr. Edin Ramić, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH<br />

Bakira Izetbegovića:<br />

Osnažiti probosanske snage u Republici Srpskoj<br />

Bosna ide jedinim mogućim pravcem, a to je kretanje prema Evropskoj uniji i<br />

NATO integracijama. Taj proces jeste usporen i otežan izjavama i stavovima koji<br />

su u suprotnosti sa svim ovim procesima i koji teže deklarativnom separatizmu. Međutim,<br />

i oni koji su nosioci takvih aktivnosti i izjava su svjesni da do takve situacije ne može doći,<br />

ali se ovakvo stanje svjesno zadržava i pokušava se na taj način obezbijediti nosiocima tih<br />

separatističkih ideja duži ostanak na političkoj sceni.<br />

Ono što je žalosno u svemu tome jeste da nakon svega onoga što smo preživjeli u proteklom<br />

periodu i dalje jedna takva retorika dobiva podršku naroda u jednom dijelu Bosne i Hercegovine.<br />

Taj narod se, nažalost, još nije otrijeznio i trebamo svi da živimo u potpunom siromaštvu kako bi<br />

shvatili da ta politička retorika nikome ne donosi koristi pa ni njima. Jasno je da sama takva retorika<br />

sa takvim stavovima ne može ugroziti poziciju Bosne i Hercegovine u okviru Dejtonskog mirovnog<br />

sporazuma, ali ostaje žaljenje za izgubljenim vremenom. Zbog svega toga gledamo dobre vijesti iz<br />

zemalja u regionu, a mi sami nismo u stanju građanima obezbijediti neki kvalitetniji i ugodniji život.<br />

Jedini mogući način za izlaz iz ove situacije jeste rad. Ne može se sjediti i čekati da se sudbina promijeni<br />

a da se ništa ne čini. Neophodan je snažniji politički aktivizam, pogotovo u entitetu Republika<br />

Srpska. Moramo imati snažniji plitički angažman Bošnjaka u tom dijelu BiH, osnažiti probosanske<br />

snage u Republici Srpskoj kako bismo na taj način pomogli Bosni i Hercegovini.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

15


Muhamed Velić, novinar lista “Preporod”:<br />

Bosna je bolesnik koji čeka<br />

pravu terapiju<br />

Prvo, u ovom povijesnom trenutku Bosna i Hercegovina<br />

nikuda ne ide. Evidentno na bolje ne ide, ali ne ide ni nagore,<br />

kao da ne može dublje potonuti?! Cinici bi rekli: Naprijed<br />

se ne može, a natrag se nema kud! No, tren utno su BiH ophrvale,<br />

doima se tako, izrazito opasne bolesti, zato je ona u stanju bolesnika<br />

koji leži u krevetu, koji zna svoju dijagnozu, a samo čeka<br />

pravu terapiju.<br />

Bosna i Hercegovina je kao ideja, neovisno od Dejtona, izrazito zdrava, realna i životna, zato će snagom vlastitog<br />

imuniteta prebroditi krizu i zaživjeti, kad-tad. Naravno, do toga bi mogli počekati, ali Povijest je neumoljiva,<br />

deset, pedeset, sto godina za nju je “ništa”. Vjerujem u njen oporavak i dugovječan život, bez obzira na sadašnju<br />

agoniju. Neke će generacije dočekati to, sasvim je izvjesno.<br />

Isto tako, i ovi što misle da su joj dohakali i da im samo još malo treba, grdno se varaju! Jer, mislili su tako ne<br />

davne 1992. da samo još preko Pofalića da pređu i da je sa Sarajevom gotovo, s Bosnom, ali su se prevarili, zar<br />

ne? Tako su isto mislili 1993. i 1994. da treba još samo Olovo uzeti pa je Bosna podijeljena i gotova, ali to “malo”<br />

toliko je to bilo “puno” i “previše”! Naravno, toga ima još!<br />

Džordž Vašington je rekao da je najbolji odgovor na nepravdu, zulum, klevete, prijetnje i napade koji ti se<br />

nanose – da šutiš i samo radiš svoj posao.<br />

Šutjeti, a ne kukati, raditi i boriti se.<br />

Zato, na koncu, poentirajmo u (ratnom) stihu, gotovo zaboravljenom: Nemoj ti plakati, sine, neće Bosna nigdje,<br />

a vala neće ni Hercegovina!<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

16


Adnan Ferhatbegović, magistar elektrotehnike:<br />

Bošnjačke stranke moraju usaglasiti stavove<br />

Svi smo frustrirani trenutnom situacijom u kojoj se nalazimo i koja nam je svima<br />

manje-više poznata. Posebno me deprimira politika naših bošnjačkih stranaka,<br />

gdje se nesposobni ljudi dovode na prilično uticajne pozicije. Takve osobe raspolažu<br />

budžetima mjerenim desetinama miliona maraka u svom mandate, a njihova sposobnost<br />

i znanje su katastrofalni. To zasigurno znam i to je, nažalost, tako. A ono što ne znam,<br />

je, bojim se, mnogo gore od toga. Najgore u svemu tome je što se ne nazire kvalitetna<br />

alternativa u mladim snagama. Kad vidim ko sve ulazi u politiku, smuči mi se. Uvlakači i<br />

držači sakoa trenutno dobro pozicioniranim političarima to sigurno nisu. Nisam po prirodi<br />

pesimista, ali imajući sve u vidu, teško je biti optimističan. Teško je kad u novinama<br />

pročitate članak o porodici koja nema šta da jede, a istovremeno znate za poteze nekih<br />

funkcionera koji se rasipaju državnim parama kao da im je to ćaćevina.<br />

Kada je riječ o separatizmu i suprotstavljanju tim težnjama, prije svega, bošnjačke<br />

stranke moraju usaglasiti stavove u vezi sa strateškim interesima Bošnjaka, početi sa praksom<br />

afirmisanja mladih, sposobnih i neiskvarenih ljudi koji nisu opterećeni kojekakvim<br />

ličnim interesima (šeme i šemice: “ima li mene tu”) jer svakako da loša ekonomska i svaka<br />

druga situacija pogoduje separatističkim nastojanjima. Mislim da tu još treba dodati i<br />

enormne napore u lobiranju u međunarodnoj zajednici i preko uticajnih prijatelja Bošnjaka<br />

(Turska, islamske zemlje).<br />

Meša Pargan, novinar i direktor BMG (Bosanska medijska grupa):<br />

Tendencije za razbijanje zemlje postoje oduvijek,<br />

Bošnjaci imaju najveću odgovornost<br />

da čuvaju Bosnu<br />

T<br />

endencije koje vode raspadu i(li) uništenju Bosne i Hercegovine, postoje valjda koliko i sama ova zemlja.<br />

Zato, ove posljednje, ne bih zasebno analizirao, niti bih im davao veći značaj nego što su ranije imale. Ali,<br />

ovdje bih kratko analizirao ambijent u kojem se to dešava.<br />

Bošnjaci muslimani kao najbrojniji narod u BiH, imaju i najveću odgovornost da čuvaju i štite Bosnu i Hercegovinu.<br />

Da li to i činimo? Potpuno sam uvjeren da Bošnjaci taj posao ne čine ni približno dobro, a prije svega<br />

mislim da je to posljedica jedne naše unutarnje amerikanizacije. O čemu se radi? U bošnjačkom narodu se desilo<br />

niz paralelnih emancipiranja, oslobađanja od viševjekovnih ili višegodišnjih okova, od političkih, pa do moralnih i<br />

vjerskih, teritorijalnih i brojnih drugih, i svako na svoj ih je način iskoristio, pri tome dovodeći do jednog procesa<br />

u kojem su se stvorile grupacije, grupe ili klanovi, koji nisu srasli u društveni ambijent koji funkcionira, već i danas<br />

postoje kao relativno izolovana pojava. Tako danas imamo jedan neuređen konglomerat u kojem međusobno<br />

se ne dodiruju Krug intelektualaca 99 i zajednica u Gornjoj Maoči, ne podnose se Sandžaklije i Sarajlije, mrze se<br />

vjernici i raskalašni kvaz-vjernici koji Bajram čekaju u kafani, i ne postoji mogućnost da imaju zajedničku tačku.<br />

Namjerno govorim o krajnjim granicama. U takvom konglomeratu, paralelnih svjetova u Bošnjaka, došlo je do te<br />

amerikanizacije, koja se po mome mišljenju najbolje očituje u našoj stalnoj potrebi da na drugoj strani, u drugom<br />

vjerskom, političkom ili nacionalnom, vidimo permanentnoga neprijatelja. Rekoh na početku, tendencije za razbijanje<br />

zemlje postoje oduvijek i postojat će, ali mi nismo iskoristili snagu ljubavi koju su pripadnici drugih naroda<br />

i vjera iskazali prema Bosni i Hercegovini. Oni su trebali i mogli biti nama dobar faktor stabilizacije i učvršćivanja<br />

odnosa sa njihovim sunarodnjacima u Srbiji i Hrvatskoj, ali i naš korektivni faktor unutar zemlje, jer narod koji<br />

se ne zna ponašati kao većina, imat će nezadovoljstvo, smatrat će da je ugnjetavan u svojoj zemlji, a takav odnos<br />

proizvodi radikalne i fašističke elemente u jednom narodu. Takvo što nama kroz povijest nije imanentno, ali ne<br />

znači da ne možemo postati vrlo brzo žrtve toga. Umjesto da “odgajamo” prijatelje, štaviše, svakodnevno nam se<br />

dokazani prijatelji BiH moraju dokazivati da su prijatelji, a pri tome mi sami pravimo takve propuste i greške, koji<br />

uopće nisu prijateljski prema Domovini. Ali mi to ne vidimo i ne prihvatamo da je greška. Upravo je isključivost,<br />

primarna osobina ovako podijeljenoga društva. Okrenimo se oko sebe – primijetit ćemo samo isključivost drugih<br />

ljudi, pojedinaca i grupa, a to je dokaz da smo i sami isključivi. Ja u ovakvom stanju naroda vidim opasnost, a ne<br />

u tendencijama sa istoka ili zapada.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

17


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Novo na tržištu: Iranske vehabij ehabije<br />

Nema nikakvog patriotizma<br />

u BiH izvan projekta<br />

vraćanja Ustava Republike<br />

Bosne i Hercegovine i<br />

stanja koje je temeljeno<br />

na legalitetu i legitimitetu<br />

referendumske volje preko<br />

63 odsto bh. građana. Onaj<br />

ko to zaobilazi, kao izlaz<br />

i kao rješenje za brisanje<br />

genocidne entitetske<br />

podjele, jednostavno, nije<br />

iskren<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Kako<br />

K<br />

je moguće da Federal-<br />

Kna televizija sa istom stra-<br />

Kšću progoni, s jedne strane,<br />

Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu Cerića,<br />

a s druge strane, sljedbenike Radovana<br />

Karadžića koji su 9. januara proslavljali<br />

20 godina genocidnog projekta<br />

Republike Srpske? Onaj ko stavlja znak<br />

jednakosti između jednog i drugog,<br />

mora u nečemu biti lažan. Kome može<br />

služiti konfrontacija Federalne televizije<br />

za javnošću Republike Srpske? Glavno<br />

marketinško uporište Milorada Dodika<br />

upravo jesu “napadi iz Federacije” koji<br />

se realiziraju preko FTV i policijskog<br />

magazina “60 minuta”. Nebrojeno puta<br />

se dokazalo da beogradski obavještajci<br />

plasiraju iste (dez)informacije kao i “60<br />

minuta”. Sjećamo se kako je beogradski<br />

APIS na svojoj web stranici objavljivao<br />

ekskluzivne fotografije sa Pogorelice,<br />

kada je u Sarajevu vođen taj sramni<br />

montirani proces, a u isto vrijeme je to<br />

plasirala i FTV. Zašto bismo sada vjerovali<br />

da iza FTV i Bakira Hadžiomerovića<br />

ponovo ne stoje beogradski obavještajci,<br />

koji konfrontiranjem Sarajeva<br />

i Banja Luke jačaju srpsko jedinstvo i<br />

poziciju Milorada Dodika? U Bosni i<br />

Hercegovini održana su tri javna protesta<br />

protiv 20 godina genocidnog projekta<br />

Republike Srpske, u Gračanici,<br />

Gradačcu i Kalesiji, ali ni jedan od ova<br />

tri skupa nije bio vijest u programima<br />

Federalne radio-televizije. Nekoliko<br />

protestnih skupova je održano i izvan<br />

BiH. Šta ćemo sad? Onaj ko je iskre-<br />

no, a ne lažno, protiv obilježavanja 20<br />

godina genocidnog projekta Republike<br />

Srpske, ne bi nikako mogao zaobići ove<br />

važne događaje. A Federalna tv, koja se<br />

navodno vatreno zalaže za BiH, apsolutno<br />

je prešutjela skupove u Gračanici,<br />

Gradačcu i Kalesiji. Stoga je navodna<br />

konfrontacija FTV protiv RS obična<br />

lakrdija, u kojoj narod treba<br />

da povjeruje da je FTV patriotski<br />

medij, a ne instrument<br />

velikosrpskih operacija, kao<br />

što je to u političkom smislu<br />

i SDP Zlatka Lagumdžije.<br />

Događaji iz Gradačca, Gračanice<br />

i Kalesije jednostavno<br />

nisu smjeli biti afirmirani u<br />

programima Federalne rtv,<br />

jer iza ovih događaja stoji<br />

iskrena, nepotkupljiva patriotska<br />

energija, čiji je cilj<br />

ukidanje dejtonske prevare<br />

i povratak Republike Bosne<br />

i Hercegovine, za razliku od<br />

mimikrije sa FTV čiji se cilj<br />

iscrpljuje služenjem Beogradu<br />

i Zagrebu u rastakanju<br />

Bosne i Bošnjaka. Višegodišnja<br />

islamofobijska haranga sa<br />

FTV neoboriv je dokaz iredentističkih<br />

ideloških opredjeljenja<br />

ovog medija.<br />

Industrija laži<br />

Jedan od momenata na<br />

kojima se može pratiti istovjetnost<br />

djelovanja beogradskih<br />

i većine sarajevskih<br />

medija, predvođenih FTV i Oslobođenjem,<br />

jeste pitanje tzv. vehabija. Odveć<br />

je jasno da su tzv. vehabije slamka spasa<br />

sa genocidne i agresorske projekte Beograda<br />

i Zagreba, jer se preko izmišljanja<br />

tzv. radikalnog islama nastoje relativizirati<br />

historijske činjenice i prikazati kako<br />

su Srbi i Hrvati bili prinuđeni etničkim<br />

čišćenjem se odvojiti od Bošnjaka, koji<br />

su navodno htjeli cijelu Bosnu pretvoriti<br />

u “šerijatsku državu”. Pa ako su htjeli,<br />

što je ne pretvoriše na ovom frtalju bh.<br />

teritorije, na kojoj je Alija Izetbegović<br />

potkraj 90-tih imao apsolutnu vlast?!<br />

Rahmetli Alija nije htio ukinuti ni Titovu<br />

ulicu u Sarajevu, da se ne zamjeri<br />

U ovoj završnoj<br />

fazi, u kojoj<br />

Bošnjaci ulaze<br />

u proces<br />

samouništenja,<br />

glavni zahvat<br />

je instaliranje<br />

lažnih<br />

patriotskih<br />

glasnogovornika,<br />

koji će navodno<br />

braniti Bosnu<br />

od Dodika i<br />

njemu sličnih.<br />

multietničkim i antifašističkim znakovima,<br />

a kamo li praviti teokratsku državu!<br />

No, historija nije ono što jeste,<br />

već ono što se napiše da jeste, pa se tako<br />

upravo ispisuje “historija” u kojoj su tzv.<br />

vehabije bile uzrok sveg belaja koji nas<br />

je zadesio. A do 2000. godine pojam<br />

“vehabija” se gotovo ne može pronaći u<br />

javnom i političkom diskursu, što znači<br />

da tzv. vehabije nisu proizvod Alijine<br />

vladavine, već se pojavljuju sa<br />

dolaskom na vlast SDP-Alijanse<br />

i Zlatka Lagumdžije.<br />

To znači da tzv. vehabije nisu<br />

ono što jesu, odnosno, što<br />

nisu, već su simulakrum koji<br />

je nastao za potrebe SDP-a,<br />

tj. velikodržavnih projekata<br />

Srbije i Hrvatske.<br />

U stilu Federalne televizije,<br />

beogradski mediji su<br />

nadigli hampu na tzv. vehabije<br />

optužujući njihovu<br />

virtualnost za pripremanje<br />

atentata na Milorada Dodika,<br />

prilikom obilježavanja<br />

“Dana RS” 9. januara u<br />

dvorani “Borik”. Kao što je<br />

poznato, riječ je o još jednoj<br />

lakrdiji u izvedbi policijskih<br />

organa s obje strane Drine:<br />

izvjesni hipik Božidar Stanišljević<br />

(61) osumnjičen je<br />

za terorizam, jer je za potrebe<br />

tzv. vehabija unio oružje<br />

u dvoranu u kojoj je kobejagi<br />

trebao biti ubijen Dodik,<br />

ali ne i Tadić, Kusturica,<br />

Irinej i mnogi drugi dodikolozi.<br />

Dosad se nanizalo<br />

više stotina ovakvih cirkusa<br />

(pogledaj knjigu “Teror antiterorizma”,<br />

2008.) preko kojih je Policija RS srozavala<br />

profesionalni kredibilitet. Kad<br />

bi se sad nešto i stvarno dešavalo, toj<br />

lažljivoj Policiji RS ne može se vjerovati.<br />

Pojavio se i niz očitih propagandnih<br />

konstrukcija, tipa da je izvjesni “Allahov<br />

ratnik” po tajnom imenu Bumbar<br />

poručio Dodiku da će ga “poslati na<br />

ahiret”. Kao da je Miloradu mjesto na<br />

ahiretu?! Ali, ono što potpuno delegitimizira<br />

ove izmišljotine o pripremama<br />

atentata jeste konstrukcija da je “oko<br />

hiljadu agenata iranske obavještajne<br />

službe” upetljano u isti posao sa tzv.<br />

vehabijama.<br />

18


Ovo nije prvi put da beogradska industrija<br />

laži spaja nespojivo, jer u njihovoj<br />

zatucanosti tzv. vehabije mogu dolaziti<br />

iz Teherana, pošto je sve to taj nekakav<br />

“radikalni islam”, pa je logično da Ahmedinedžad<br />

naređuje da se po Bosni nosaju<br />

duge brade i skraćene nogavice. Sreća je<br />

pa se preko ove neobrazovanosti mogu<br />

odmah ugledati lažovi i predvidjeti njihove<br />

krajnje namjere. Bezmalo prije jedanaest<br />

godina SDP je (2. III 2001.) objavio<br />

dokument pod naslovom “Revolucija finansirana<br />

iz Teherana”, a u dokumentu je<br />

navedeno da djeluje“opasna politička grupacija”<br />

koja “osim neonacističkog načina<br />

blokade zakonodavne, izvršne i sudske<br />

vlasti, neonacističkog način izmišljanja i<br />

gebelsovskog ponavljanja laži o ljudima iz<br />

Alijanse, ima i partijske odrede koje čine<br />

ekstremistički, agresivno i teroristički<br />

nastrojene Vehabije”, koji će “već sutra,<br />

nakon sukoba koje očekuju, biti graničari<br />

sa mudžahedinskim načinom političke i<br />

terorističke borbe”. U SDP-ovom dokumentu<br />

se dalje kaže: “Njihov boravak u<br />

Tuzli (Iranske ambasade, op.a.) i priča o<br />

revoluciji koja je, kasnije se pokazalo, bila<br />

i osnovni cilj njihovog boravka na ovim<br />

prostorima, objašnjavaju i porijeklo novca<br />

koji je ubačen u ovu kampanju i razloge<br />

zbog kojih su mete njihove kampanje lideri<br />

Alijanse ali i predstavnici međunarodne<br />

zajednice i to samo oni koji potiču<br />

iz Amerike i zapadne Evrope”.<br />

Prošle su mnoge godine, a nikakva se<br />

revolucija nije strefila, od svega što je SDP<br />

bombastično najavljivao ostala je tek<br />

opomena da su velikosrbi i velikohrvati<br />

iz SDP-a, i prije 11. septembra te 2001.<br />

godine, i svjetskog razmaha<br />

islamofobije, strateški ulagali<br />

u izmišljanje “neonacizma” i<br />

“vehabizma” u Bošnjaka. Tek<br />

desetak godina poslije pojavit<br />

će se iskompleksirani predgrađanin<br />

dr.plag. Enver Kazaz da<br />

izmišlja “fašizam u Bošnjaka”.<br />

A kako bi to “zgnječeni narod”<br />

mogao imati fašizam, pitao se<br />

rahmetli Nedžad Ibrišimović.<br />

Nikako, izuzev kao stigmu<br />

koju mu lijepe advokati genocida,<br />

ponizne bošnjačke sluge<br />

Ante Pavelića i Draže Mihailovića,<br />

koje u svome garibluku<br />

misle da Evropa počinje tamo<br />

gdje prestaje islam.<br />

Nulta tačka<br />

Ova transvremenska paralela<br />

između SDP-ovog optuživanja<br />

Iranske ambasade da finansira<br />

“teroristički nastrojene Vehabije” i nedavnog<br />

beogradskog izmišljanja združenog<br />

iransko-vehabijskog pripremanja atentata<br />

u Banjoj Luci, ukazuje na iste propagandističke<br />

modele koji se koriste s ciljem<br />

oljagavanja Bošnjaka i pravljenja žrtve od<br />

istinskih agresora. Prije desetak godina<br />

je SDP-Alijansa sebe pokušavala prikazati<br />

kao oslobodioca i spasioca, ali im se<br />

na meti nisu našle ni četničke ni ustaške<br />

asocijacije, već bh. patrioti, protiv kojih su<br />

povedeni montirani procesi, pod optužbama<br />

za “terorizam”. Dogodila se i zločinačka<br />

ekstradicija tzv. alžirske grupe. Desetak<br />

godina poslije narod je zaboravio, pa<br />

Laprdanje na<br />

relaciji Sarajevo<br />

– Banja Luka je<br />

krajnji domet<br />

ovog lažnog<br />

patriotizma<br />

SDP-a i FTV-a,<br />

jer bi se ozbiljna<br />

aktivnost na<br />

diskreditaciji<br />

genocidnog<br />

entiteta<br />

morala bazirati<br />

na rušenju<br />

Dejtonskog<br />

sporazuma<br />

kao ugovora<br />

koji je potpisan<br />

pod prisilom i<br />

ucjenom<br />

je glasao za svoje progonitelje,<br />

koji ponovo djeluju u koordinaciji<br />

sa beogradskim šefovima.<br />

Otud smo dobili realnost<br />

u kojoj i Zlatko Lagumdžija<br />

preko svojih medija, i Milorad<br />

Dodik preko svojih medija,<br />

diktiraju istragu tzv. vehabija<br />

kao ključ svih problema u<br />

BiH. Pri tome Bošnjaci bivaju<br />

uhvaćeni u medijsku klopku,<br />

jer počinju vjerovati kako je<br />

najbolje nemati nikakve veze<br />

sa svojom vjerom, pošto se i<br />

sama riječ islam može uzeti<br />

za “vehabizam”. Rezultat je<br />

nastavak genocida, u vidu sve<br />

većeg broja bošnjačke djece u<br />

katoličkim školama, i u stotinama<br />

drugih znakova koji pokazuju<br />

da Bošnjaci napuštaju<br />

svoj identitet, i zapravo, nestaju.<br />

Proces je otvoren i jedino<br />

još treba bdjeti nad simulacijom privida<br />

po kome nas ubice i progonitelji vode u<br />

bolju budućnost, u kojoj mi nećemo biti<br />

mi, već ćemo postajati oni. To je upravo<br />

neskrivena ambicija isprepadanih bošnjačkih<br />

roditelja koji od svoje djece prave<br />

katolike, islamofobe, postiđene muslimane<br />

i bivše Bošnjake. A između ubijenog<br />

Bošnjaka, i razbošnjačenog i razmuslimanjenog<br />

Bošnjaka – nema nikakve razlike.<br />

Zato je Dejton nastavak genocida!<br />

U ovoj završnoj fazi, u kojoj Bošnjaci<br />

ulaze u proces samouništenja, glavni<br />

zahvat je instaliranje lažnih patriotskih<br />

glasnogovornika, koji će navodno braniti<br />

Bosnu od Dodika i njemu sličnih. Istovre-<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

19


meno će napadati Islamsku zajednicu i<br />

reisu-l-ulemu, kako bi Bošnjak razumio<br />

da odbrana Bosne podrazumijeva odricanje<br />

od vjere kakvu predstavlja Islamska<br />

zajednica. Ta vjera treba da bude,<br />

čulo se mnogo puta, privatna stvar, što<br />

će reći, da bude nečujna i nevidljiva. U<br />

tom slučaju, ne bi se čuo glas protiv terorističkih<br />

napada na džamije i medijskog<br />

šovinizma protiv Bošnjaka. Smatralo<br />

bi se standardom da svi zajedno,<br />

složno, u bratstvu i jedinstvu,<br />

ismijavamo islam i pivskim<br />

flašama gađamo džamije.<br />

Zauzvrat Bošnjaci dobijaju<br />

zadovoljstvo da se Miloradu<br />

Dodiku sa Federalne tv kaže<br />

da je ‘vakav i ‘nakav, što njemu<br />

i treba, s obzirom da se<br />

od sarajevskog ćumura pokreće<br />

njegova parna lokomotiva.<br />

Laprdanje na relaciji Sarajevo<br />

– Banja Luka je krajnji<br />

domet ovog lažnog patriotizma<br />

SDP-a i FTV-a, jer bi se<br />

ozbiljna aktivnost na diskreditaciji<br />

genocidnog entiteta<br />

morala bazirati na rušenju<br />

Dejtonskog sporazuma kao<br />

ugovora koji je potpisan pod<br />

prisilom i ucjenom, i koji je<br />

ništavan samim tim što nije<br />

realiziran, posebno u pogledu<br />

aneksa sedam. Definitivno<br />

nema nikakvog patriotizma<br />

u BiH izvan projekta vraćanja<br />

Ustava Republike Bosne<br />

i Hercegovine, i stanja koje je<br />

temeljeno na legalitetu i legitimitetu<br />

referendumske volje<br />

preko 63 odsto bh. građana.<br />

Onaj ko to zaobilazi, kao<br />

izlaz i kao rješenje za brisanje genocidne<br />

entitetske podjele, jednostavno, nije<br />

iskren. SDP i njegovi sateliti, Federalna<br />

tv i njeni sateliti, imaju dovoljno snage<br />

da pokrenu proces propitivanja legaliteta<br />

Dejtonskog sporazuma, i da dokažu<br />

i našoj i međunarodnoj javnosti da nas<br />

rušenje Dejtonskog sporazuma vraća na<br />

prethodno pravno stanje, a to je Ustav<br />

RBiH, po kome nema ni entiteta, ni<br />

kantona, ni ma kakvih podjela u BiH,<br />

jer su svi građani jednaki pred univerzalnim<br />

zakonskim načelnima. Činjenica<br />

da SDP i FTV neće krenuti ovim putem<br />

najbolji je dokaz da ovaj politički<br />

i medijski subjekt radi za velikodržavne<br />

interese Beograda i Zagreba. Sve ostalo<br />

je teatar za naivne, kojima se sad serviraju<br />

i iranske vehabije, samo da ne spaze<br />

vlastiti nestanak. Naravno, ovo je otvoreni<br />

poziv na rušenje dejtonske prevare<br />

i povratak legaliteta Republike Bosne i<br />

Hercegovine. To je nulta tačka patriotske<br />

iskrenosti za sve.<br />

Jedan od<br />

momenata<br />

na kojima se<br />

može pratiti<br />

istovjetnost<br />

djelovanja<br />

beogradskih<br />

i većine<br />

sarajevskih<br />

medija,<br />

predvođenih<br />

FTV i<br />

“Oslobođenjem”,<br />

jeste pitanje<br />

tzv. vehabija.<br />

Odveć je<br />

jasno da su<br />

tzv. vehabije<br />

slamka spasa<br />

sa genocidne<br />

i agresorske<br />

projekte<br />

Beograda i<br />

Zagreba.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

20


Islamski svijet<br />

Šta su donijeli egipatski izbori?<br />

Voz demokratije<br />

muslimanske<br />

proizvodn roizvodne marke<br />

Kolika je pobjeda<br />

islamista ustvari moglo<br />

se i vidjeti 23. januara,<br />

kada se održala prva<br />

svečana sjednica Narodne<br />

skupštine. Osim što<br />

je bilo suza radosnica<br />

islamističkih poslanika,<br />

bilo je i suza radosnica<br />

običnog egipatskog naroda<br />

koji je dočekao da vidi<br />

svoj narodni parlament,<br />

a u njemu skoro sve žene<br />

islamski propisno odjevene,<br />

a skoro svi muškarci s<br />

bradama, kao da je u pitanju<br />

neko vijeće uleme i šejhova<br />

Piše: Jusuf Džafić<br />

Voz<br />

V<br />

demokratije je stigao na<br />

Vstanicu i izabrao prvu Na-<br />

Vrodnu skupštinu od 25-januarske<br />

revolucije, su sudbonosne riječi<br />

koje je u subotu, 21. januara, izgovorio<br />

Abdulmuizz Ibrahim, predsjednik<br />

Visoke izborne komisije, nakon objavljivanja<br />

zvaničnih rezultata izbora za<br />

Donji parlament ili Narodnu skupštinu.<br />

Narodna skupština je jedan od<br />

glavnih organa buduće vlasti koja će<br />

imati ključnu ulogu u kreiranju novog<br />

egipatskog ustava, kako je dogovoreno<br />

između prelaznog Vojnog vijeća i egipatskog<br />

naroda nakon 25-januarske<br />

revolucije.<br />

Dugi i komplicirani izbori<br />

Izuzetno dugi izbori<br />

za Narodnu skupštinu u<br />

Egiptu su trajali od 28. novembra<br />

do 11. januara, u<br />

tri izborne regije, u svakoj<br />

po dva kruga, svaki krug<br />

po dva dana – ukupno 12<br />

izbornih dana! Izborna komisija<br />

se izgovorila nemanjem<br />

dovoljnog kapaciteta<br />

za organizaciju istovremenih<br />

izbora u cijelom Egiptu.<br />

No, uzevši u obzir da<br />

su ovo prvi ikada slobodni<br />

izbori u Egiptu otkako je<br />

demokratija postala preovladavajući<br />

svjetski poredak,<br />

te da je izlaznost na<br />

prethodna dva namještena<br />

izbora 2005. (7,5 miliona)<br />

i 2010. godine (9,5 miliona)<br />

bila negdje oko mršavih<br />

20%, moglo je biti<br />

i gore. Međutim, uprkos<br />

svim problemima oko organizacije<br />

(npr. ljudima u<br />

svakoj izbornoj regiji bio<br />

je dat samo jedan slobodan<br />

dan tokom izbora),<br />

odziv ljudi je bio i više<br />

nego izvanredan – oko<br />

54% (27 miliona od 50<br />

miliona).<br />

Na izborima egipatski<br />

narod je mogao da izabere između<br />

čak 50 stranaka i koalicija različitih<br />

političkih orijentacija - socijalisti,<br />

socijal-demokrati, liberalisti,<br />

islamisti, nacionalisti itd. Većina<br />

tih stranaka su osnovane nakon<br />

25-januarske revolucije, s izuzetkom<br />

nekoliko stranaka koje su ili<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

21<br />

Pobjeda<br />

islamista<br />

iznenadila<br />

je zapadni<br />

svijet. To<br />

iznenađenje je<br />

prouzrokovano<br />

ničim drugim<br />

do medijskom<br />

propagandom<br />

zapadnih<br />

medija u korist<br />

liberalista koji<br />

su često na<br />

uštrb istine<br />

plasirali<br />

dezinformacije<br />

bazirane<br />

na lažima i<br />

smutnjama.<br />

već duže vremena pristutne na političkoj<br />

sceni ili su novoosnovane, ali<br />

vuku korijenje iz političkih pokreta<br />

ili organizacija koje odavno djeluju,<br />

kao npr. stranka Novi Vefd, osnovana<br />

1983. godine, koja vodi porijeklo<br />

od Vefd stranke (1919-1952)<br />

ili stranka Slobode i pravde, stranka<br />

organizacije Muslimanske braće,<br />

koja djeluje od 1928. godine. Egipatski<br />

narod je birao, a koga je izabrao<br />

dovoljno će pokazati sljedeći<br />

osvrt na zvanične rezultate izbora<br />

za Narodnu skupštinu, objelodanjene<br />

21. januara tekuće godine:<br />

1. Stranka slobode i pravde<br />

(Hizbu-l-hurijje ve-l-adale). Osvojila<br />

je 235 mjesta (uključujući 22<br />

mjesta ostalih stranaka iz Demokratske<br />

alijanse za Egipat) – 47%<br />

ukupnih mjesta. Stranka slobode i<br />

pravde je stranka Muslimanske braće<br />

(ihvanije), islamske organizacije,<br />

koja ima svoje ogranke<br />

širom islamskog svijeta.<br />

Crpi učenje iz rada i djela<br />

islamskog reformatora<br />

Hasana el-Benne (1906-<br />

1949), koji ju je i osnovao<br />

1928. godine. Stranka je<br />

osnovana 30. aprila 2011.<br />

godine. Na izbore je izašla<br />

u koaliciji sa još 10 stranaka,<br />

različitih političkih<br />

orijentacija (socijalisti,<br />

naseristi, socijal-demokrate,<br />

liberali i sl.), pod<br />

imenom Demokratska<br />

alijanska za Egipat. Zanimljivo<br />

je za spomenuti da<br />

su koalicije Islamski blok,<br />

Egipatski blok, te stranke<br />

Novi vefd, bile u početku<br />

članice Demokratske alijanse,<br />

ali da su istu napustili<br />

zbog nemogućnosti<br />

pronalaženja zajedničkog<br />

jezika sa Muslimanskom<br />

braćom. Tako je Demokratska<br />

alijansa, čiji su<br />

inicijatori bili Muslimanska<br />

braća, u početku brojala<br />

ni manje ni više nego<br />

čak 28 političke stranaka<br />

i koalicije, a u vrijeme vrhunca<br />

preko 40!<br />

Zapadni mediji različito<br />

prezentiraju Stranku<br />

slobode i pravde. Jedni je smatraju<br />

umjerenom, jedni ekstremnom,<br />

iako je broj onih zapadnih medija<br />

koji je smatraju ekstemnom i fundamentalnom<br />

za nijansu veći od<br />

onih koji je smatraju demokratskom,<br />

umjerenom. Često je upore-<br />

đuju sa turskom Ak partijom Tajiba


Erdogana. Dio zapadnim medija<br />

joj kače epitet teroristička zbog podržavanja<br />

nezavisnosti palestinske<br />

države. No, ono o čemu se rijetko<br />

ili skoro nikako ne može pročitati<br />

u zapadnim medijima jeste 30-godišnja<br />

borba Muslimanske braće za<br />

demokratiju tokom režima Husnija<br />

Mubaraka, saveznika SAD-a i zapadne<br />

“demokratije”.<br />

2. Stranka svjetlosti (Hizbu-nnur).<br />

Osvojila je 123 mjesta (uključujući<br />

13 mjesta ostalih stranaka iz<br />

Islamskog bloka) – 25% ukupnih<br />

mjesta. Stranka svjetlosti je stranka<br />

selefija, islamskog reformističkog<br />

pokreta kojeg je utemeljio islamski<br />

reformator Muhammed ibn<br />

Abdulvehhab (1700-1788). Na izbore<br />

stranka je izašla u koaliciji sa<br />

još dvije islamske partije (Stranka<br />

gradnje i razvoja i Stranka autentičnosti).<br />

Zapadni mediji su skoro jednoglasni<br />

u sataniziranju ove stranke.<br />

Skoro da nema zapadnog medija<br />

koji ovu stranku nije nazvao<br />

ekstremnom, konzervativnom,<br />

ultrakonzervativnom, fundamentalnom,<br />

tvrdolinijaškom i sličnim<br />

pogrdnim imenima. Prozivaju je da<br />

je produžena ruka Saudijske Arabije,<br />

da širi vehabijsku/selefijsku<br />

ideologiju u Egiptu, da podriva temelje<br />

demokratije. Optužuju je da<br />

poziva na rušenje koptskih crkava<br />

i sufijskih tekija i sl. Čitajući sve te<br />

optužbe, nije teško primijetiti da,<br />

kao po običaju, nijedan zapadni<br />

novinar nije donio ni jedan jedini<br />

dokaz za svoje optužbe. Štaviše, te<br />

iste selefije, i ta ista Stranka svjetlosti,<br />

zajedno sa Muslimanskom<br />

braćom, napravili su dobrovoljačke<br />

grupe koje su obezbjeđivale<br />

koptske crkve u Egiptu tokom<br />

proslave pravoslavnog Božića. Što<br />

se tiče opsega humanitarnog rada<br />

ove dvije stranke i ova dva pokreta<br />

(selefijski i ihvanijski) dovoljno je<br />

rekao narod davši im 3/4 mjesta u<br />

parlamentu.<br />

3. Stranka Novi vefd (Hizbu-lvefd<br />

el-džedid). Osvojila je 38 mjesta<br />

– 7,6% ukupnih mjesta. Stranka<br />

je osnovana 1983. godine, kao<br />

nastavak Vefd stranke (1919-1952).<br />

Stranka okuplja nacional-liberaliste.<br />

U vrhu stranke se nalazi grupa<br />

egipatskih biznismena i bogataša<br />

koji žele da Egipat približe zapadno-kapitalističkom<br />

sistemu.<br />

4. Egipatski blok (El-kutle-lmisrijje).<br />

Osvojio je 34 mjesta –<br />

6,8 % ukupnih mjesta. Blok broji<br />

tri stranke koje okupljaju liberale,<br />

socijal-demokrate i hrišćane.<br />

Blok je nastao kao<br />

protuteža islamistima, prvenstveno<br />

Muslimanskoj<br />

braći i njihovoj stranci,<br />

odnosno kao pokušaj liberalista<br />

da konsoliduju<br />

svoje redove (blok je<br />

u početku brojao čak 15<br />

stranaka). Ne treba da<br />

čudi da su zapadni mediji<br />

najviše navijali za ovu koaliciju.<br />

5. Nova stranka sredine<br />

(Hizbu-l-vesat eldžedid).<br />

Osvojila je 10<br />

mjesta – 2 % ukupnih<br />

mjesta. Stranku je osnovao<br />

bivši član Muslimanske<br />

braće još davne 1996.<br />

godine. Stranka okuplja<br />

islamiste-moderniste, tj.<br />

Nakon kratkog<br />

pregleda<br />

rezultata<br />

egipatskih<br />

izbora za donji<br />

parlament,<br />

odnosno<br />

Narodnu<br />

skupštinu ne<br />

može proći<br />

neopaženo da<br />

su islamisti<br />

osvojili čak<br />

74% mjesta<br />

u parlamentu<br />

(368 od 498<br />

mjesta), dok su<br />

s druge strane<br />

sekularisti<br />

zajedno osvojili<br />

jedva preko<br />

stotinu (107<br />

mjesta).<br />

sve one bivše pripadnike<br />

Muslimanske braće koji<br />

smatraju da su Muslimaska<br />

braća previše ekstremna<br />

u svojim stavovima.<br />

Inače, ti isti “ekstremisti”<br />

su osnivači već spomenute<br />

Demokratske alijanse za<br />

Egipat.<br />

6. Stranka reforme i<br />

razvoja (Hizbu-l-islah vet-tenmije).<br />

Osvojila je 9<br />

mjesta – 1,8% ukupnih<br />

mjesta. Stranku je 2009.<br />

godine osnovao Enver Sadat,<br />

nećak ubijenog egipatskog<br />

predsjednika Envera<br />

Sadata. Stranci se u<br />

junu 2011. godine pridružio<br />

i milijarder Rejmond<br />

(rođ. Rami) Lekeh, kontroverzni<br />

egipatski kato-<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

22


lik. Pored neplaćenih milionskih<br />

dugova zbog kojih je bio pobjegao<br />

u Francusku (2001-2010) i promijenio<br />

ime iz Rami u Rejmond. Lekeh<br />

će ostati poznat i po tome što su<br />

njegove francuske novine Francuska<br />

večer (France Soir) 2006. godi-<br />

ne objavile uvrjedljive karikature o<br />

Muhammedu, s.a.v.s.<br />

7. Revoloucija se nastavlja (Essevre<br />

el-mustemirre). Ova koalicija<br />

je osvojila 7 mjesta. -1,4% ukupnih<br />

mjesta. Koaliciju čini 7 stranaka<br />

– po dvije socijalističke, dvije liberalne<br />

i jedna liberal-islamistička<br />

stranka (bivši članovi Muslimanskog<br />

bratstva). Koalicija je formirana<br />

23. oktobra, dan prije zadnjeg<br />

roka za prijavu.<br />

Stranke od 8 do 14 mjesta po<br />

broju osvojenih mjesta u parlamenut<br />

su formirane od ostataka Nacionalne<br />

demokratske partije, stranke<br />

Mubarakovog režima.<br />

8. Egipatska nacionalna stranka.<br />

Osvojila 5 mjesta – 1% mjesta u<br />

parlamentu.<br />

9. Stranka slobode. Osvojila 4<br />

mjesta – 0,8 % mjesta u parlamentu.<br />

10. Egipatska građanska stranka.<br />

Osvojila 4 mjesta – 0,8% parlamenta.<br />

11. Stranka unije. Osvojila 2<br />

mjesta – 0,4% parlamenta.<br />

12. Stranka egipatskog saveza.<br />

Osvojila 1 mjesto – 0,2% parlamenta.<br />

13. Stranka demokratskog mira.<br />

Osvojila 1 mjesto – 0,2 % parlamenta.<br />

14. Konzervativna stranka.<br />

Osvojila 1 mjesto – 0,2 % u parlamentu.<br />

15. Stranka pravde. Osvojila 1<br />

mjesto – 0,2% mjesta u parlamentu.<br />

Stranka centra.<br />

Preostala 23 mjesta u parlamentu<br />

osvojili su nezavisni kandidati.<br />

Pored ovih 498 mjesta preostalo je<br />

još 10 mjesta koja namješta predsjednik,<br />

u ovom slučaju Vojno vijeće,<br />

odnosno tijelo koje zamjenjuje<br />

predsjednika.<br />

Pobjeda islamista iznenadila je<br />

zapadni svijet. To iznenađenje je<br />

prouzrokovano ničim drugim do<br />

medijskom propagandom zapadnih<br />

medija u korist liberalista koji su<br />

često na uštrb istine plasirali dezinformacije<br />

bazirane na lažima i<br />

smutnjama. Koliki je zamah uzelo<br />

dezinformisanje zapadnih medija<br />

može se zaključiti i na osnovu ovih<br />

nekoliko primjera:<br />

Uglavnom, sve procjene rezultata<br />

egipatskih izbora na Zapadu su davale<br />

Stranci slobode i pravde između<br />

10 i 40%, te Stranci svjetlosti ispod<br />

10%, dok su s druge strane davali<br />

prednost liberalnim partijama i<br />

strankama, prvenstveno Vefd stranci<br />

(neki su joj davali i do 30%) i Egipatskom<br />

bloku. Sve u svemu, nisu davali<br />

islamistima više od 30-40%. S druge<br />

strane procjena TV Al Jazeera je<br />

bila najpreciznija. Naime,<br />

Al Jazeera, kao protuteža<br />

zapadnim medijima, nije<br />

imala potrebe da agituje za<br />

interese zapadnih medija,<br />

te je dala sljedeću procjenu:<br />

Stranka slobode i pravde<br />

46%, Stranka svjetlosti<br />

27%, što otprilike i odgovara<br />

izbornim rezultatima.<br />

Skoro da nije bilo zapadnog<br />

stručnjaka koji<br />

nije najavljivao raspad<br />

Osim što je bilo<br />

suza radosnica<br />

islamističkih<br />

poslanika,<br />

bilo je i suza<br />

radosnica<br />

običnog<br />

egipatskog<br />

naroda koji je<br />

dočekao da vidi<br />

svoj narodni<br />

parlament, a u<br />

njemu skoro sve<br />

žene islamski<br />

propisno<br />

odjevene,<br />

a skoro svi<br />

muškarci s<br />

bradama, kao<br />

da je u pitanju<br />

neko vijeće<br />

uleme i šejhova.<br />

islamističkih stranaka,<br />

prvenstveno Stranke slobode<br />

i pravde, pred same<br />

izbore. Izbori su pokazali<br />

suprotno. Nijedna struja<br />

koja se odvojila od Muslimanske<br />

braće nije ostvarila<br />

zapažene rezultate.<br />

Napucana je priča o<br />

protuteži Muslimanskoj<br />

braći i selefijama, oličena<br />

u sufijskoj Stranci egipatskog<br />

oslobođenja, koju su zapadni<br />

mediji okarakterisali kao “umjerena<br />

islamska stranka”. Ipak, ta<br />

stranka nije osvojila niti jedno mjesto<br />

u parlamentu.<br />

Da su zapadni mediji nepristrasno<br />

izvještavali, onda bi ljudi na Zapadu<br />

znali da su islamisti imali najbolje<br />

organizovanu kampanju (npr.<br />

samo su oni imali tehničku podršku<br />

za birače), da su se posebno isticali u<br />

humanitarnom radu, da su kandidati<br />

islamističkih partija bili “bez dlake<br />

na jeziku”, kako bi naš bosanski<br />

narod rekao, odnosno da su to sve<br />

već isprofilisani ljudi, poznati kao<br />

ugledni, pošteni, sposobni u svojim<br />

zajednicama...<br />

Tako su nade zapadnih medija<br />

polagane u liberaliste, uprkos opsežnoj<br />

medijskoj propagandi (čitaj:<br />

laži), i zvanično “prohujale s vihorom”,<br />

kada je 21. januara<br />

objavljen rezultat izbora i<br />

potvrđena pobjeda islamista.<br />

Kolika je 3/4 pobjeda<br />

islamista ustvari moglo se<br />

i vidjeti 23. januara, kada<br />

se održala prva svečana<br />

sjednica Narodne skupštine.<br />

Osim što je bilo suza<br />

radosnica islamističkih<br />

poslanika, bilo je i suza<br />

radosnica običnog egipatskog<br />

naroda koji je dočekao<br />

da vidi svoj narodni<br />

parlament, a u njemu skoro<br />

sve žene islamski propisno<br />

odjevene, a skoro svi<br />

muškarci s bradama, kao<br />

da je u pitanju neko vijeće<br />

uleme i šejhova. Na osnovu<br />

svega do sada izrečenog<br />

dolazimo do sljedećeg<br />

zaključka: Egipatski voz<br />

demokratije je islamske<br />

proizvodne marke.<br />

Potvrđena pobjeda islamista<br />

Nakon kratkog pregleda rezultata<br />

egipatskih izbora za donji parlament,<br />

odnosno Narodnu skupštinu,<br />

ne može proći neopaženo da su<br />

islamisti osvojili čak 74% mjesta u<br />

parlamentu (368 od 498 mjesta),<br />

dok su s druge strane sekularisti<br />

zajedno osvojili jedva preko stotinu<br />

(107 mjesta).<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

23


Islamski svijet<br />

Egipat – Tunis: Postizborna očekivanja i neizvjesnosti<br />

Nakon izborne pobjede<br />

islamiste prava iskušenja tek očekuju<br />

Najslabija tačka<br />

muslimanskog političkog<br />

i svakog drugog<br />

aktivizma, slabost<br />

koja je toliko puta<br />

uništila muslimanske<br />

snove, karta na koju<br />

su neprijatelji islama i<br />

muslimana uvijek dobro<br />

odigrali je muslimansko<br />

nejedinstvo. Političko<br />

jedinstvo ili nejedinstvo<br />

bit će glavni razlog<br />

uspjeha ili propasti<br />

predizbornih obećanja<br />

islamističkih partija<br />

jer je politika jedan<br />

od najopasnijih<br />

uzroka razdora i<br />

razjedinjenosti<br />

muslimana. Hoće li<br />

egipatski i tunižanski<br />

islamisti pobijediti ovo<br />

iskušenje<br />

Piše: Ezher Beganović<br />

U<br />

ponedjeljak, 23.januara<br />

ove godine u<br />

Kairu su promovirani<br />

novoizabrani članovi Narodne<br />

skupštine Egipta. Video izvještaji<br />

u kojima su prikazani parlamentarci<br />

Narodne skupštine<br />

kako u koloni ulaze u Skupštinu<br />

na svečanu sjednicu pokazali su<br />

svu radost Egipćana. Izabrani<br />

islamisti nisu krili suze zbog velike<br />

pobjede na izborima. Velika<br />

pobjeda islamističkih političkih<br />

stranaka u Egiptu privukla je<br />

pažnju cijelog svijeta. Kada bi<br />

sumirali i tražili neki zajednički<br />

naslov za brojne reakcije u<br />

svijetu na pobjedu islamista u<br />

Egiptu to bi mogli uraditi ako<br />

bi se poslužili naslovom jednog<br />

američkog novinara koji je konstatirao:<br />

“Politički islam je došao,<br />

šta sada?”<br />

Historijska istina<br />

Pobjeda egipatskih islamističkih<br />

partija je kruna na prethodne<br />

izborne pobjede islamista<br />

u Tunisu i Maroku. Sličan razvoj<br />

situacije se uskoro očekuje u Libiji<br />

i Jemenu. Nakon navedenih<br />

islamističkih izbornih pobjeda<br />

ponovo se obistinila historijska<br />

činjenica da su Arapi, kad<br />

god su imali pravo slobode da<br />

biraju, uvijek birali islam i one<br />

koji su obećavali da će vladati<br />

na osnovu islamskog zakona,<br />

odnosno Šerijata. Vidjeli smo<br />

ovih dana kako u Libiji stotine<br />

hiljada Arapa na ulici traži da se<br />

u toj zemlji uvede Šerijat. Isto se<br />

događalo prije izbora u Tunisu<br />

i Egiptu. U modernoj historiji<br />

još samo jednom se dogodilo<br />

da Arapi imaju pravo izbora. I<br />

tada su birali i izabrali one koji<br />

su htjeli vladati na osnovu Šerijata.<br />

Naravno, riječ je o Alžiru.<br />

U junu 1990. godine Alžir<br />

je imao svoje prve višestranačke<br />

izbore od sticanja nezavisnosti.<br />

Tadašnja Bendžedidova vlada je<br />

dopustila Frontu islamskog spasa<br />

da učestvuje na izborima kao<br />

politička stranka. Mimo svih<br />

očekivanja, Front islamskog<br />

spasa je ubjedljivo pobijedio<br />

na izborima kontrolirajući 55%<br />

(853 od 1.551) općinskih vijeća<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

24


i dvije trećine (trideset dva) od<br />

četrdeset osam regionalnih. Svi<br />

znamo šta se dogodilo prije dvadeset<br />

godina, tačnije u januaru<br />

1992. godine kada je alžirska<br />

vojska po nalogu i uz podršku<br />

zapadnih zemalja izvšila brutalni<br />

vojni udar, poništila izbornu<br />

volju građana Alžira a članove<br />

Fronta islamskog spasa pohasila<br />

i protjerala iz zemlje. Od tada<br />

je arapskim zemljama na sjeveru<br />

Afrike ponovo zavladao potpuni<br />

mrak, diktatori su počeli da<br />

primjenjuju silu na svojim narodima.<br />

Prije nego što će biti pohapšeni,<br />

još dok su uživali u izbornoj<br />

pobjedi, političari Fronta<br />

islamskog spasa sa Abasom<br />

Medenijem na čelu, najavljivali<br />

su da će njihova pobjeda neminovno<br />

imati svoj nastavak i u<br />

drugim susjednim arapskim zemljama.<br />

“Alžir je načinio iskorak<br />

da najavi dolazak nove ere.<br />

Ova situacija će uskoro postati<br />

zajednički sadržalac u cijeloj<br />

arapskoj domovini. Neprekidne<br />

demonstracije, neposlušnost<br />

i protesti stotina hiljada svaki<br />

dan postat će stvarni problem za<br />

arapske vlade, bez obzira na njihove<br />

ideologije. Važnost Alžira<br />

kao pionirskog i vodećeg slučaja<br />

u ovoj univerzalnoj arapskoj<br />

ekonomskoj i političkoj transformaciji<br />

leži u iskustvu koje<br />

će ponuditi drugim narodima<br />

i zemljama.” Sve što su najavili<br />

dogodilo se, ali dvadeset godina<br />

kasnije. Na čelu tog islamskog<br />

revolucionarnog voza danas se<br />

nalazi Egipat a Alžir se, nažalost,<br />

nalazi na začelju.<br />

Razlozi uspjeha ili propasti<br />

Za razliku od alžirskog Fronta<br />

islamskog spasa, egipatski i<br />

tunižanski islamisti ne strahuju<br />

od vojnih udara. Gledajući sa<br />

tog aspekta situacija je poprilično<br />

dobra. Međutim, to ne znači<br />

da je pred njima period bez<br />

velikih iskušenja. Egipat, Tunis<br />

i druge muslimanske zemlje u<br />

regiji suočene su sa nizom teških<br />

političkih i ekonomskih<br />

problema. Toliko je problema<br />

da se situacija može razviti u<br />

raznim neočekivanim pravcima.<br />

Teško je predvidjeti kako<br />

će Amerika, Evropa,<br />

Izrael, Rusija i druge<br />

zemlje reagirati prema<br />

budućoj islamističkoj<br />

vlasti u Egiptu, Tunisu<br />

i drugim arapskim zemljama,<br />

kada se i ako<br />

se to dogodi. To ćemo<br />

ostaviti za neku drugu<br />

priliku. Ovaj put ćemo<br />

propitati najslabiju tačku<br />

muslimanskog političkog<br />

i svakog drugog<br />

aktivizma, slabost koja<br />

je toliko puta uništila<br />

muslimanske snove. Na<br />

tu kartu su neprijatelji<br />

islama i muslimana<br />

uvijek dobro odigrali.<br />

Naravno, riječ je o muslimanskom<br />

nejedinstvu. Političko<br />

jedinstvo ili nejedinstvo<br />

bit će glavni razlog uspjeha ili<br />

propasti predizbornih obećanja<br />

islamističkih partija. Tunižanski<br />

islamisti su poprilično<br />

U danima koji<br />

su pred nama<br />

vidjet ćemo u<br />

kom pravcu<br />

će krenuti<br />

egipatski<br />

islamisti.<br />

Egipat je uz<br />

Saudijsku<br />

Arabiju<br />

najvažnija<br />

arapska zemlja.<br />

Od razvoja<br />

situacije u<br />

Egiptu zavisi u<br />

kom smjeru će<br />

krenuti ostatak<br />

arapskog<br />

svijeta.<br />

jedinstveni, međutim<br />

to ne znači da ni tu<br />

neće biti problem. A<br />

kada je u pitanju Egipat<br />

stvar je potpuno<br />

drukčija. Na izborima<br />

u Egiptu nastupile su<br />

brojne islamske partije.<br />

Partija Muslimanske<br />

braće - Stranka slobode<br />

i pravde i selefijska<br />

stranka - Stranka svjetlosti<br />

su najjače i najvažnije<br />

islamske stranke<br />

u Egiptu. Nažalost,<br />

poznato je da su se<br />

ihvanije ( Muslimanska<br />

braća) i selefije oduvijek<br />

razilazili upravo po<br />

osnovu političkih stavova.<br />

Bit će zanimljivo kako će<br />

i hoće li ove dvije islamističke<br />

struje uspjeti uskladiti svoje političke<br />

stavove i postići kakvo<br />

takvo jedinstveno političko djelovanje.<br />

Poznato je da su egipat-<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

25


ske ihvanije i selefije već poduzeli<br />

neke korake na približavanju političkih<br />

stavova i sklapanja određenog<br />

jedinstvenog političkog<br />

djelovanja. Nakon prvog kruga<br />

izbora ihvanije i<br />

selefije organizirali<br />

su prošireni<br />

simpozij pod nazivom<br />

“Islamska<br />

struja (pokret)-<br />

jedinstvo i bratstvo”.<br />

Simpozij je<br />

organiziran s ciljem<br />

iznalaženja<br />

puteva i mogućnosti<br />

za saradnju<br />

i jedinstvo među<br />

islamski orijentiranim<br />

partijama,<br />

širenja umjerenog<br />

islamskog<br />

puta, poziva na<br />

jedinstvo i zajedništvo<br />

svih pri-<br />

Nakon prvog<br />

kruga izbora<br />

ihvanije<br />

i selefije<br />

organizirali<br />

su prošireni<br />

simpozij<br />

pod nazivom<br />

“Islamska<br />

struja (pokret)-<br />

jedinstvo i<br />

bratstvo”.<br />

Simpozij je<br />

organiziran<br />

s ciljem<br />

iznalaženja<br />

puteva i<br />

mogućnosti<br />

za saradnju<br />

i jedinstvo<br />

među islamski<br />

orjentiranim<br />

partijama.<br />

padnika islamskih<br />

struja, radi<br />

suzbijanja razdora<br />

i razilaženja<br />

koja vode propasti<br />

i neuspjehu.<br />

Jedan od zaključaka<br />

sa tog simpozija je isticanje<br />

da je jedinstvo muslimana obaveza,<br />

a da je razdor među islamistima<br />

strogo zabranjen. Također,<br />

skrenuta je pažnja da je političko<br />

djelovanje jedan od najopasnijih<br />

uzroka razdora i razjedinjenosti.<br />

Vidimo da su islamski političari<br />

u Egiptu svjesni iskušenja koje je<br />

pred njima. Naravno, ne može jedan<br />

ili dva simpozija riješiti sva<br />

razilaženja i dileme. U danima<br />

koji su pred nama vidjet ćemo u<br />

kom pravcu će krenuti egipatski<br />

islamisti. Egipat je uz Saudijsku<br />

Arabiju najvažnija arapska zemlja.<br />

Od razvoja situacije u Egiptu<br />

zavisi u kom smjeru će krenuti<br />

ostatak arapskog svijeta. Egipatski<br />

muslimani više od stotinu<br />

godina čekaju slobodu i pravo<br />

izbora da žive u skladu sa islamskim<br />

zakonima. Allah, dž.š., im<br />

je ispunio želje i dao priliku da<br />

se dokažu i do kraja ispune svoje<br />

snove. Od njih sada zavisi hoće<br />

li narednih sto godina uživati u<br />

islamskoj vlasti ili će morati sačekati<br />

još 100 godina na ispunjenje<br />

svojih snova.<br />

Selefije su nova svježa snaga političkog islama<br />

Odluka egipatskih selefija da osnuju političku stranku<br />

i uzmu učešće u borbi za političku vlast iznenadila<br />

je sve muslimane i nemuslimane u svijetu.<br />

Poznato je da su selefije, naročlito egipatske selefije, bili zakleti<br />

protivnici političkog djelovanja. Šejh Muhammed Hassan,<br />

najutjecajniji egipatski učenjak selefijske provinijencije nedavno<br />

je objasnio zašto su se selefije opirali političkom djelovanju<br />

i zašto su sada donijeli drukčiju odluku. Na pitanje novinara<br />

Al Jazeera: Znači, više ne mislite da je kandidiranje za<br />

zakonodavni organ po vjeri zabranjena stvar. Muslimanska<br />

braća su se često žalili na vas selefije, isticali su da ste<br />

im vi velika prepreka u njihovoj političkoj borbi protiv<br />

vlade? Šejh Hasan odgovara: Sada je to potpuno drukčije, jer<br />

je drukčija i stvarnost koju sada imamo. Ja sam lično bio od<br />

onih koji bi, kad bi ih neko upitao o izborima, odmahivali<br />

rukom i govorili: “Nema od toga ništa, to je prazna priča!”<br />

Mislili smo da je to stvar odlučena, da je ta igra već odigrana.<br />

“Ne izlazi na izbore!”, govorio sam ljudima.<br />

Istina, ja sam i ranije isticao da su o tome islamski učenjaci<br />

podijeljeni, i da se ne treba s nipodaštavanjem odnositi prema<br />

drukčijem mišljenju. Sada pak, nakon ovih događanja, u<br />

mnogim prigodama našim mladim ljudima govorim: “Moramo<br />

učestvovati na izborima, moramo imati pozitivan, ne negativan<br />

pristup tome...!” Štaviše, govorim im: “Nemoj biti ni<br />

indiferentan, već dadni svoj glas onome za koga pred Allahom<br />

misliš da je najprikladniji!”<br />

Ulazak egipatskih selefija u politiku za politički islam ima<br />

veoma važan značaj. Uostalom, bez selefija ne bi se postigla<br />

apsolutna islamistička predizborna pobjeda u Egiptu. Vjerujemo<br />

da će selefije dati novu snagu i donijeti nove pobjede<br />

političkom islamu.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

26


Bošnjačka dijaspora<br />

Asimilacijski tokovi Bošnjaka<br />

Ukoliko izgubimo bitku za jezik,<br />

izgubili smo bitku za identitet<br />

Nauka je pokazala da<br />

dijaspora koja uči svoj<br />

maternji jezik ima<br />

bolji prosjek ocjena<br />

od one djece koja ne<br />

uče svoj maternji jezik<br />

ili koja ne dolaze iz<br />

familije drugog etničkog<br />

porijekla.<br />

Švedski lingvista Keneth<br />

Hyltenstam je u svom<br />

naučnom izvještaju<br />

izdatom 2007. godine<br />

napisao da ukoliko je<br />

jedno dijete druge<br />

etničke pripadnosti<br />

razvilo svoj lingvistički<br />

riječnik vlastitog<br />

maternjeg jezika lakše<br />

mu je naučiti jezik<br />

države u kojoj trenutno<br />

boravi<br />

Piše: Muhamed Ferhatović<br />

UDanskoj je prije skoro<br />

10 godina povučen zakon<br />

koji je dijaspori<br />

omogućavao učenje maternjeg jezika<br />

u ovoj državi. To ne znači da<br />

bošnjačka djeca i omladina nemaju<br />

mogućnost pohađanja nastave bosanskog<br />

jezika ali općine u Danskoj<br />

zakonski nisu dužne da im ovo<br />

obezbijede.<br />

To je jedna od najvećih razlika<br />

između obrazovanja Švedske i<br />

Danske. Općine u Danskoj imaju<br />

mogućnost da obezbijede nastavu<br />

maternjeg jezika ali nisu dužne<br />

da to učine. “Ovim zakonom se<br />

uništavaju ljudska prava”, smatra<br />

Nijaz Selimović, nastavnik bosanskog<br />

jezika u Švedskoj, u gradu<br />

Halmstad.<br />

“Krše ljudska prava”<br />

“Očito je da krše ljudska<br />

prava ovim zakonom<br />

jer ne daju strancima<br />

pravo da uče svoj maternji<br />

jezik. Ovo je također<br />

ekstreman primjer<br />

uništavanja identiteta”,<br />

ističe Nijaz Selimović.<br />

U Švedskoj je situacija<br />

drugačija. Naime, u toj<br />

državi su općine dužne<br />

pružiti djeci i omladini<br />

drugog etniciteta mogućnost<br />

učenja svog maternjeg<br />

jezika. Općine su<br />

dužne finansirati nastavu<br />

maternjeg jezika kako bi<br />

škole mogle obezbijediti<br />

ovo za dijasporu u državi.<br />

Velika razlika između<br />

Švedske i Danske<br />

U Švedskoj i u Danskoj<br />

važe pravila Europske<br />

unije. Dakle, sva djeca<br />

koja imaju državljanstvo<br />

jedne države u Europskoj<br />

uniji imaju pravo<br />

na nastavu na maternjem jezika.<br />

No, ovaj zakon važi samo za djecu<br />

i omladinu koja ima etničko porijeklo<br />

jedne druge zemlje unutar<br />

Europske unije. Djeca i omladina<br />

koja nose bosanskohercegovačko<br />

porijeklo nemaju u Danskoj pravo<br />

da dobiju nastavu na maternjem<br />

jeziku. Općine u Danskoj imaju<br />

dakle pravo da kažu “Ne” predmetu<br />

maternjeg jezika. U Švedskoj su<br />

sve općine dužne pružiti nastavu<br />

na maternjem jezika djeci svih etniciteta.<br />

Bosanskohercegovačka<br />

djeca koja<br />

su rođena<br />

u Švedskoj<br />

pokazuju sve<br />

manje interesa<br />

za učenje<br />

bosanskog<br />

jezika, a<br />

roditelji ostaju,<br />

prema riječima<br />

Nijaza, manjeviše<br />

nemarni<br />

prema ovom<br />

problemu.<br />

Teži uvjeti u Danskoj<br />

U Švedskoj je dovoljno da postoji<br />

minimalno pet osoba koje žele ovakvu<br />

nastavu kako bi općina bila<br />

dužna udovoljiti njihovim potrebama.<br />

No u Danskoj mora biti minimalno<br />

12 djece ili omladine kako bi<br />

općina razmatrala njihov<br />

zahtjev i eventualno odobrila<br />

ili odbila.<br />

Nijaz Selimović je nastavnik<br />

bosanskog jezika<br />

u Švedskoj već 12 godina i<br />

ističe da je ovakva situacija<br />

dosta problematična.<br />

“To je asimilacija stranaca,<br />

jedan pokušaj uništavanja<br />

njihovog identiteta<br />

kako bi ih time ostavili<br />

bez korijena. A kad izgubiš<br />

identitet onda si nula.”<br />

Bolje ocjene sa maternjim<br />

jezikom<br />

Nauka je pokazala da<br />

dijaspora koja uči svoj<br />

maternji jezik ima bolji<br />

prosjek ocjena od one<br />

djece koja ne uči svoj<br />

maternji jezik ili koja ne<br />

dolaze iz familije drugog<br />

g etničkog porijekla.<br />

Švedski lingvista Keneth<br />

Hyltenstam je u svom<br />

naučnom izvještaju izdatom<br />

2007. godine napisao<br />

da ukoliko je jedno dijete druge<br />

etničke pripadnosti razvilo svoj<br />

lingvistički riječnik vlastitog maternjeg<br />

jezika lakše mu je naučiti<br />

jezik države u kojoj trenutno boravi.<br />

Rezultati kvantitativne studije<br />

napravljene od danske znanstvene<br />

institucije Anvendt Kommunal<br />

Forskning u novembru 2011. godine<br />

su pokazale da djeca drugih etniciteta<br />

imaju bolje ocjene i u matematici.<br />

Ovo sve zahvaljujući pohađanju<br />

nastave maternjeg jezika. Ova nauka<br />

je pokazala da što veći broj djece<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

27


i omladine ide na nastavu<br />

maternjeg jezika još je bolji<br />

prosjek ocjene u nastavi<br />

matematike.<br />

Švedska se brine o svojim<br />

etnitetima<br />

Švedska pridaje mnogo<br />

više pažnje kulturi i jeziku<br />

ljudi drugih etniteta koji<br />

borave u toj državi. Učiti<br />

svoj maternji jezik se smatra<br />

veoma važnim jer je on<br />

jako dobra podloga kako bi<br />

omladina naučila švedski<br />

jezik. U Švedskoj je čak<br />

moguće dobiti svu ili dio<br />

ostale nastave u školi na<br />

svom maternjem jeziku.<br />

Ovo kako bi se djeca u<br />

osnovnoj školi naučila lakše<br />

u raznim predmetima.<br />

Pravo na nastavu ne važi<br />

za privatne škole<br />

Iako su Šveđani dosta otvoreni prema<br />

djeci i omladini koja želi da uči svoj<br />

maternji jezik, ipak ima primjera gdje<br />

se i u ovoj državi u nekim slučajevima<br />

negira nekim učenicima ovakva nastava.<br />

Potrebno je da u svakoj općini<br />

ima minimalno petoro djece ili omladine<br />

kako bi škola bila primorana<br />

da omogući ovu nastavu. Ovaj zakon<br />

važi za sve općinske škole u državi.<br />

Ali postoji jedan manji problem. Privatne<br />

škole, bile one srednjoškolske<br />

ili osnovne, ne moraju se pridržavati<br />

ovog zakona u istoj mjeri kao državne<br />

ili općinske škole. Mats Wennerholm<br />

radi u Skolverket, odjelu za razvoj u<br />

državnoj instituciji za školska pitanja.<br />

“Ako postoji minimalno pet osoba<br />

u cijeloj općini koji traže nastavu<br />

na svom maternjem jeziku, i ako oni<br />

svi idu u općinske škole onda im se<br />

ovo mora obezbijediti. No, zakon je<br />

drugačiji prema privatnim školama.<br />

Mora biti minimalno pet osoba u okviru<br />

te privatne škole kako bi dotična<br />

škola bila primorana obezbijediti ovu<br />

nastavu.<br />

Mats Wennerholm ističe da iako<br />

postoje razlike između privatnih i<br />

državnih škola, one se sve ipak moraju<br />

pridržavati zakona na isti način. Ovo<br />

znači da svi imaju pravo da traže nastavu<br />

na svom maternjem jeziku ali<br />

da postoji mogućnost da dotična škola<br />

kaže “Ne” i da to bude u skladu sa<br />

zakonom. Djeca imaju mogućnost da<br />

pohađaju bosansku nastavu u nekoj<br />

drugoj školi u istom gradu ako njihova<br />

škola nema uvjeta ili neće da pruži tu<br />

nastavu. No u zakonu nije<br />

regulisano ako jedan učenik<br />

ima pravo ili treba da ide u<br />

drugu školu kako bi dobio<br />

svoju nastavu.<br />

“Krše se državni zakoni”<br />

Ukoliko se desi da jedna<br />

škola nekom učeniku odbije<br />

ovu nastavu, roditelji trebaju<br />

u tom slučaju direktoru<br />

škole ukazati na zakon koji<br />

garantira svakom učeniku<br />

ovu nastavu. Zakoni se<br />

mogu naći na adresi modersmal.skolverket.se.<br />

“Ako i nakon ukazivanja<br />

na državne zakone roditelji<br />

dobiju negativan odgovor,<br />

onda trebaju pita nje proslijediti<br />

na sud. Jer ukoliko škola nastavi<br />

odbijati ovu nastavu nekom učeniku<br />

onda se u tom momentu krše državni<br />

zakoni”, ističe Mats Wennerholm.<br />

“Stranci se gledaju drugačije”<br />

Nijaz Selimović, jedan od nastavnika<br />

bosanskog jezika u Švedskoj ističe<br />

da on u zadnje vrijeme nije primijetio<br />

da je neko negirao učenicima nastavu<br />

na maternjem jeziku no ipak ističe da<br />

održavati takvu nastavu nije baš jednostavno.<br />

“Učenici u nekim slučajevima moraju<br />

napustiti drugu nastavu kako bi<br />

došli da uče bosanski jezik, a to nekada<br />

zasmeta drugim učiteljima. Naravno,<br />

država ne može zabraniti nastavu na<br />

Statistika<br />

pokazuje da<br />

je između<br />

2000 godine<br />

pa do 2002<br />

pao interes<br />

pohađanja<br />

nastave<br />

bosanskog<br />

jezika za 10 %.<br />

Od 2002 godine<br />

pa do 2004 broj<br />

je porastao. Od<br />

595 bosanskohercegovačke<br />

djece u<br />

devetom<br />

razredu<br />

osnovne škole<br />

učestovalo je<br />

ukupno 316 na<br />

ovoj nastavi.<br />

bosanskom jeziku ali u svakoj<br />

državi se stranci gledaju<br />

drugačije”, kaže Nijaz i nastavlja.<br />

“Nekada se škole izvlače<br />

na tu neku ekonomsku<br />

stranu ali zna se da je država<br />

pokrovitelj svake nastave na<br />

maternjem jeziku. A ukoliko<br />

neka škola ipak učeniku<br />

negira ovu vrstu nastave,<br />

naravno moraju se kontaktirati<br />

odgovorne školske institucije<br />

kao što je Skolverket.”<br />

“Rak rana za dijasporu”<br />

Djeca koja su rođena<br />

u Švedskoj gube interes za<br />

učenje maternjeg jezika u<br />

školama. Ovo su riječi jednog<br />

od nastavnika bosanskog jezika<br />

u Švedskoj, Nijaza Selimovića. On<br />

ističe kako se roditelji moraju educirati<br />

o važnosti učenja bosanskog<br />

jezika.<br />

Iz švedske ustanove za statistiku<br />

pokazuju pad interesa kod bošnjačke<br />

dijaspore u pohađanju nastave na<br />

bosanskom jeziku. Statistika koja je<br />

priložena u tekstu odnosi se na svu<br />

bosansko-hercegovačku djecu u devetom<br />

razredu koja ima pravo na učenje<br />

bosanskog jezika, te koliki procenat<br />

od njih faktički se koristi tim pravom i<br />

ide na takvu nastavu. Statistika pokazuje<br />

da je između 2000. godine pa do<br />

2002. pao interes pohađanja nastave<br />

bosanskog jezika za 10 %. Od 2002.<br />

godine pa do 2004. broj je porastao.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

28


Od 595 bosansko-hercegovačke djece<br />

u devetom razredu osnovne škole<br />

učestovalo je ukupno 316 na ovoj nastavi.<br />

Sve manje učenika od 2004. godine<br />

Tada je 53 % djece koja su imala<br />

pravo na maternji jezik faktički<br />

pohađala ovu nastavu. Par godina<br />

kasnije broj opet opada i<br />

2006. godine skoro 49 % od<br />

bosanskohercegovačkih omladinaca<br />

uči bosanski jezik.<br />

U ovoj ustanovi trenutno<br />

nema podataka kakvo je<br />

stanje nakon 2006. godine<br />

ali u školskim klupama Nijaz<br />

Selimović vidi sve više<br />

praznih mjesta u odnosu na<br />

raniji period.<br />

”Dijaspora bi propala”<br />

“Mene najviše brinu roditelji<br />

i njihov odnos prema nastavi<br />

bosanskog jezika. Roditelje<br />

treba educirati o važnosti<br />

učenja maternog jezika, takvo<br />

nešto bi bilo poput penicilina<br />

za ovaj problem”, smatra Nijaz<br />

Selimović.<br />

On je zabrinut zbog ovakve situacije.<br />

Bosanskohercegovačka djeca koja su<br />

rođena u Švedskoj pokazuju sve manje<br />

interesa za učenje bosanskog jezika, a<br />

roditelji ostaju, prema riječima Nijaza,<br />

manje-više nemarni prema ovom problemu.<br />

“To bi bila rak rana za dijasporu<br />

ako bi im djeca zaboravila vlastiti jezik.<br />

Očito smo sami sebi najveći neprijatelji<br />

po ovom pitanju i jedini spas u ovoj situaciji<br />

je da maternji jezik bude obavezan<br />

za svu dijasporu. Sigurno je da bi<br />

dijaspora propala ako dođe do ovoga.”<br />

Mnogi mladi<br />

ljudi BiH<br />

porijekla<br />

smatraju da<br />

im se lakše<br />

izražavati na<br />

švedskom<br />

jeziku, pa čak<br />

i kada pričaju<br />

međusobno<br />

sa svojim<br />

zemljacima.<br />

Sa starijima<br />

se obično iz<br />

poštovanja<br />

razgovara na<br />

bosanskom.<br />

Lakše se izražavati na švedskom<br />

Mnogi omladinaci bh. porijekla<br />

smatraju da im se lakše izražavati na<br />

švedskom jeziku, pa čak i kada pričaju<br />

međusobno sa svojim zemljacima. Sa<br />

starijima se obično iz poštovanja razgovara<br />

na bosanskom. Još jedan razlog<br />

zašto neka omladina ne želi da uči<br />

bosanski jezik je zato što je ta nastava<br />

obično u kasnim poslijepodnevnim<br />

satima kada su svi drugi nastavnici i<br />

učenici otišli svojim kućama. Drugi<br />

učenici ne žele učiti svoj maternji jezik<br />

jer smatraju da nemaju koristi od ocjene<br />

iz tog predmeta.<br />

“Neće jezik ništa izgubiti, već onaj<br />

čiji je jezik. Roditelji su najviše krivi<br />

što je situacija ovakva.”<br />

“Bosna je pobijedila u našim srcima”<br />

Na stranici modersmal.skolverket.se mogu se pročitati<br />

neki pismeni radovi mlađih učenika bosanskog jezika.<br />

Jedna djevojčica koja ide u sedmi razred osnovne škole dobila<br />

je zadatak da napiše tekst o jednom svom zanimljivom<br />

događaju. Odlučila je pisati o svom putovanju u Pariz gdje<br />

je gledala fudbalsku utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine<br />

koja je igrala protiv Francuske u kvalifikacijama za<br />

Europsko prvenstvo 2012. godine. Nakon malo dužeg i jako<br />

finog teksta, djevojčica završava sa riječima: “Džeko je bio<br />

najtužniji, nije mogao sakriti svoje suze. Poželjela sam da ga<br />

utješim i da mu kažem da je naša Bosna pobijedila u našim<br />

srcima.”<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

29


Pogledi<br />

Sakib Kliko – planinar i neimar<br />

I munare imaju čehru<br />

“Čim sam stasao u mladića<br />

obuzele su me i prelijepe<br />

bosanske planine. Postao sam<br />

putnik bez razloga- planinar<br />

kojeg su na putu do planine<br />

posebno veselile munare koje bi<br />

u predvečerje ugledao u vrijeme<br />

kad je valjalo zanoćiti. Čim bih<br />

ugledao munaru ili začuo ezan<br />

znao sam reći prijateljima:<br />

“Ovdje ima konaka”.<br />

Piše: Ale Kamber, Livno<br />

15.01.2012.god.<br />

Jajčanina,<br />

J<br />

Sakiba Kliku, možda<br />

nikad ne bih upoznao da se obo-<br />

Jjica ne bavimo planinarenjem<br />

u skoro svakom slobodnom trenutku i sa<br />

kojim sam u društvu sa zajedničkim prijateljima<br />

iz Jajca i Livna i pohodio neke naše<br />

planine. I kad ne idemo na pohode zajedno,<br />

na koje Kliko ipak ide češće sa svojim<br />

Klubom “Prijatelji prirode” iz Jajca, čiji je<br />

predsjednik i osnivač, redovno mi pošalju<br />

izvještaje sa fotografijama. Njega ne zanimaju<br />

samo planinski vrhovi već i mnoštvo<br />

drugih stvari na koje kao “putnik bez razloga”<br />

u prirodi naiđe, od biljaka, reljefa,<br />

izvora, životinja, insekata, potoka, kulturno-historijskih<br />

znamenitosti, do podzemnih<br />

pećina koje rado fotografiše i slikovito<br />

opisuje u svojim zabilješkama. Kliko<br />

je već godinama poznat širom BiH kao<br />

vrstan planinar i ljubitelj cvijeća i lijepih<br />

avlija, kao bh. ratnik za oslobođenje domovine<br />

i svoga Jajca u posljednjem ratu,<br />

ali i u brojnim džematima, ponajviše kao<br />

vrsni graditelj mnogih munara, posebno<br />

onih koje su bile porušene u posljednjem<br />

ratu. Za vrijeme uspona na planine rado<br />

priča o džamijama i munarama, govoreći<br />

da ga katkad uspon, posebno stjenovitim<br />

vrletima, podsjeća na gradnju munare i<br />

na penjanje na munaru gdje visine sve više<br />

mame. A dok gradi munare, rado zamišlja<br />

prekrasne planinske vrhove i piramide poput<br />

onih na Magliću, na livanjskom Troglavu,<br />

Cincaru, Vitorogu, Šatoru, Vranu,<br />

Vranici, Vlašiću...ili Pješčane piramide u<br />

blizini Foče. Ezan sa munara i huk bistrog<br />

planinskog potoka koji se strmoglavljuje<br />

u zelenilu pod najplavljim nebeskim svo-<br />

dom na zemaljskoj kugli<br />

su najskladnija harmonija i<br />

najljepša melodija Sakibovom<br />

uhu i srcu. Evo samo<br />

jedne od njegovih priča o<br />

munarama okruženim prekrasnim<br />

planinama.<br />

Gradnju munara je,<br />

kaže, naučio od drugih, a<br />

ponajviše od imama hadži<br />

Zuhdije Imamovića kojeg<br />

svrstava u red bošnjačkih<br />

prvaka 20. stoljeća. Demobilizirani<br />

kapetan Armije<br />

RBiH Kliko, se u neimarske<br />

vode otisnuo po prestanku<br />

rata i po povratku<br />

u rodni kraj, u početku “iz<br />

nužde, da se preživi i familija<br />

nahrani, da se milostinja<br />

ničija ne traži”. S vremenom<br />

neimarstvo iz nužde<br />

preraslo je u nezamjenjivo<br />

zanimanje i veliku Sakibovu<br />

ljubav.<br />

Za gradnju munara<br />

po Sakibovom mišljenju<br />

potrebno je mnogo ljubavi,<br />

vjere u Svevišnjeg<br />

i neimarskog ushićenja<br />

i nadahnuća. “To je kao<br />

sadnja cvijeća u avliji, kao<br />

odgajanje djece u sretnom<br />

braku, kao osvajanje najvišeg<br />

vrha na svijetu, kao<br />

da dotičete nebo”, kaže<br />

Kliko.<br />

Raspoznavanje<br />

“I munare imaju čehru.<br />

Ja ih po tome i raspoznajem<br />

i razlikujem. Čim ugledam<br />

munaru, znam sa koliko je<br />

ljubavi i pažnje sazidana,<br />

koliko je truda u nju uloženo.<br />

Allahu, dž.š., sam zahvalan<br />

da sam imao u ovom<br />

poslu učitelja kakvog Bosna<br />

još nije upamtila, a riječ je o<br />

imamu Zuhdiji Imamoviću.<br />

On me je podučio ovom poslu<br />

i otkrio mnoge tajne lijepog<br />

graditeljstva kojeg nema<br />

bez ljubavi. Ja znam zidati svašta, ali<br />

munare radim sa najvećim zadovoljstvom,<br />

istina, u zadnje vrijeme nešto<br />

rjeđe. Nije svako stvoren za ovaj posao,<br />

Kao što svaki<br />

ponovni uspon<br />

na neku<br />

planinu sigurno<br />

znači zov za<br />

naredni, istom<br />

stazom, ali<br />

uvijek sa novim<br />

doživljajima,<br />

tako i<br />

obnovljena<br />

munara zove da<br />

joj se neimar<br />

vraća, posebno<br />

ako je bila u<br />

ratu porušena<br />

pa obnovljena.<br />

Djeca na munari<br />

pa se desi da naše džamije<br />

gube na tradiciji i ljepoti,<br />

da neke pate od inovacija.<br />

Munare ne može svako graditi.<br />

Za to treba imati dobre<br />

učitelje, biti i hrabar i<br />

maštovit, a veoma je važno<br />

biti pažljiv promatrač naših<br />

munara. Ljubav prema munarama<br />

nosim još od djetinjstva,<br />

posebno se sjećajući<br />

ezana u vrijeme akšama za<br />

vrijeme ramazana, nakon<br />

kojih bih otrčao neni, didi<br />

i roditeljima javiti radosnu<br />

vijest iftara. I danas kao da<br />

osjećam miris kocki šećera koje bi mi<br />

nena vadila iz njedara za akšamski muštuluk”,<br />

prisjeća se nostalgično Sakib<br />

djetinjstva i rahmetli nene.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

30


“Čim sam stasao u mladića obuzele su<br />

me i prelijepe bosanske planine. Postao sam<br />

putnik bez razloga- planinar kojeg su na<br />

putu do planine posebno veselile munare<br />

koje bi u predvečerje ugledao u vrijeme kad<br />

je valjalo zanoćiti. Čim bih ugledao munaru<br />

ili začuo ezan znao sam reći prijateljima:<br />

“Ovdje ima konaka”. Munare i ezani su<br />

mi oduvijek ulijevali samopouzdanje. Taj<br />

osjećaj sam mnogo puta doživio i tokom<br />

rata. Ako me pitate koja mi je munara od<br />

onih koje sam gradio najdraža, odgovorio<br />

bih vam- sve su mi podjednako drage.<br />

To je kao prsti na ruci, kao vlastita djeca,<br />

kao cvjetovi na planinskoj livadi, ili u botaničkoj<br />

bašti koju smo napravili. Kao što<br />

ni kao planinar ne mogu izdvojiti najljepšu<br />

planinu ili vrh, tako je i sa munarama.<br />

Svaka me je munara i svaki planinski vrh<br />

učinio sretnim. Uspon na stjenovite vrleti je<br />

kao penjanje na munaru. Isto su mi drage<br />

munare Hamzibegove džamije u Sanskom<br />

Mostu i Pšenika kod Jajca, premda sam sa<br />

Pšeničke radeći čak pao i podosta nastradao,<br />

ali je volim. Svaka munara koju sam<br />

sagradio posebna je priča, bilo da se radi<br />

o prve dvije, ili o džamiji u Selimovićima,<br />

u Sapni, Vinici, Divičanima, Semizovcu,<br />

Vraniću, Ključu, Gračanici, Gradačcu, u<br />

Rahiću i Brodu kod Brčkog, u Karauli kod<br />

Travnika, u G.Vakufu, Vitnici, Ramićima<br />

kod Ključa, Hrvaćanima kod Kotor Varoši,<br />

u Otoci, Lukavcu…Jednako će mi, ako<br />

Bog da, biti drage i sve ostale<br />

džamije i munare koje budem<br />

gradio ja ili bilo ko drugi, jer<br />

munara znači povratak i ostanak”,<br />

kaže Kliko, dodajući da<br />

je neimarstvo učio ne samo<br />

od imama Imamovića, već i<br />

od stručnjaka Pralić Armina iz<br />

Prozora, Dževada Ribića iz Jajca<br />

i drugih. “Posebno je zadovoljstvo<br />

popravljati devastirane<br />

munare. To je kao da ranjeniku<br />

ukazuješ prvu pomoć, kao da<br />

čovjeka izliječiš. Kad se ponovo<br />

ispravi i zablista munara, ezan<br />

začuje, suze je teško zadržati, a<br />

ja ih i ne krijem”, veli Sakib, jer<br />

po njemu “samo kamen nije nikad<br />

plakao, a možda i on zaplače,<br />

samo što to mi ne znamo”.<br />

Svaka munara<br />

znači povratak,<br />

slast povratka<br />

i prestanak<br />

gorčine<br />

prognanika.<br />

Znači ostanak<br />

i težinu<br />

ponovnog<br />

početka, po<br />

ko zna koji<br />

put za Bosnu<br />

i Bošnjake u<br />

njoj.<br />

Kliko - na čelu kolone<br />

Džemati na prvom mjestu<br />

“Ako me pitate o utiscima u brojnim<br />

džematima u kojima sam boravio, bilo<br />

kao planinar, ratnik, ili neimar, mogu<br />

vam reći da su svi naši džemati na prvom<br />

mjestu. Tek kada sam počeo da gradim<br />

munare i boravim u raznim mjestima u<br />

cijelosti sam spoznao veličinu Bošnjaka,<br />

dušu pripadnika islama, ljepotu života<br />

u džematu”, ističe Kliko. On kaže da ni<br />

sa jednog gradilišta nije otišao pognute<br />

Pšenička džamija<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

31


glave veće ponosan na svoje djelo i sretan<br />

što su džematlije zadovoljne. Često ga je<br />

neki džemat u kojem je gradio munaru<br />

preporučivao drugim džematima da i za<br />

njih gradi. Svaki rastanak sa bilo kojim<br />

od džemata u kojima je boravio i gradio<br />

teško mu je padao kao rastanak sa najmilijim,<br />

a kontakte, koliko je u stanju, sa<br />

svima održava barem povremeno.<br />

Kliko ne gradi samo munare, već prikuplja<br />

i građu o životu i običajima u džematima,<br />

posebno u rodnom Jajcu, o utjecaju<br />

islama na ovim prostorima, kulturnom blagu<br />

i prirodnim ljepotama koje neumorno<br />

istražuje sa svojim “Prijateljima prirode”,<br />

uzduž i poprijeko po cijeloj BiH:<br />

od Maglića i Pješčanih piramida<br />

kod Foče do Neuma, Dinare,<br />

Vrana, Čvrsnice, Vranice, Šatora,<br />

Vitoroga, Une... o čemu kani<br />

napisati knjigu. Sa prijateljima<br />

je uredio šetnicu na Dnolućkoj<br />

planini, markirao brojne druge<br />

staze, dodijelio ljubiteljima<br />

prirode brojna priznanja, oformio<br />

jajačku botaničku bašču.<br />

Nijet mu je i studiju o munarama<br />

štampati, planinarskoturistički<br />

vodič napraviti za<br />

čitavu BiH koju poznaje kao<br />

svoj džep. Nije nepoznato da<br />

su se i u osvajanju Vlašića od<br />

strane VII korpusa Armije<br />

BiH posebno istakli Jajčani<br />

koji su za slobodu domovine i<br />

ljepote Bosne nesebično mnogi<br />

žrtvovali i živote. Zato “Prijatelji<br />

prirode” i danas često posjete ovu<br />

prelijepu planinu i susjednu Galicu.<br />

Kao što svaki ponovni uspon na neku<br />

planinu sigurno znači zov za naredni, istom<br />

stazom, ali uvijek sa novim doživljajima,<br />

tako i obnovljena munara zove da joj se neimar<br />

vraća, posebno ako je bila u ratu porušena<br />

pa obnovljena. A Kliko im se često<br />

vraća i posebno uživa gledati u vitke bijele<br />

ukrase džamija širom BiH, kako “svoje”,<br />

tako i ostale sa okolnih visova: istočnobosanskih,<br />

krajiških, hercegovačkih i svojih<br />

srednjobosanskih.<br />

“vaka munara znači povratak, slast<br />

povratka i prestanak gorčine prognanika.<br />

Znači ostanak i težinu ponovnog početka,<br />

po ko zna koji put za Bosnu i Bošnjake<br />

u njoj. Volio bih kad bih mogao da uz svaku<br />

povratničku džamiju i munaru, barem<br />

uz one koje sam i sam gradio, sagradim i<br />

manje hair-djelo: česmu, šerefu, šadrvan,<br />

kapiju, da ogradim harem, popravim nišane,<br />

i da sa svojim prijateljima obilježim<br />

još mnogo staza duž naših prekrasnih planina<br />

i izletišta i da to prenesemo na mlade,<br />

da traje…Želio bih graditi munare i<br />

na Kosovu, ako nisu sve obnovljene, jer su<br />

doživjele bosansku sudbinu i sličnu tragediju<br />

kao i naše”, povjerio se Kliko.<br />

Munare i ezani<br />

su mi oduvijek<br />

ulijevali<br />

samopouzdanje.<br />

Taj osjećaj sam<br />

mnogo puta<br />

doživio i tokom<br />

rata. Ako me<br />

pitate koja mi<br />

je munara od<br />

onih koje sam<br />

gradio najdraža,<br />

odgovorio bih<br />

vam- sve su<br />

mi podjednako<br />

drage.<br />

Kliko među Pješčanim piramidama<br />

Kliko - Prijevor kao munara<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

32


Društvo<br />

U iščekivanju nediskriminatorskog školstva u BiH: Šta nam govori<br />

svjedočanstvo izdato Stipi Tadiću 1901. o završenom razredu<br />

Trgovačke škole<br />

Bosanski jezik i u Livnu,<br />

ali prije 112 i više godina<br />

“...mi moramo strahovati<br />

da nam se naš krasni<br />

jezik, najljepši među<br />

slovenskim jezicima,<br />

sasvim ne iskvari, ne<br />

izblijedi, ne izgubi svu onu<br />

svoju kristalnu jasnoću<br />

i ljupku zvučnost kojoj<br />

gotovo nema ravne. To<br />

nas, kao stare i dobre<br />

Bošnjane, mora boljeti,<br />

jer je naš jezik i u<br />

najstarija vremena bio<br />

neobično lijep i zvučan,<br />

mnogo ljepši i narodniji<br />

od jezika u istočnim<br />

srpskim zemljama, koji se<br />

je razvijao pod uticajem<br />

vizantijske kulture i grčke<br />

sintakse”. (Petar Kočić)<br />

Piše: Ale Kamber<br />

Livno, 15. 11. 2012<br />

Dok se moderni nacionalisti<br />

i “lingvisti” prepiru<br />

govore li Bošnjaci<br />

Bosanski jezik ili Bošnjački, Srpski<br />

ili Hrvatski, mi smo prelistavajući<br />

arhivu pronašli staro “Svjedočanstvo”<br />

o davno završenoj Trgovačkoj<br />

školi u Livnu izdato 1901.<br />

godine Stipi Tadiću, koji se školovao<br />

na prelazu između pretprošlog<br />

i prošlog stoljeća. U njemu, uz<br />

ostale predmete, stoji i ocjena iz<br />

Bosanskog jezika.<br />

Svjedodžba - Bosanski jezik 1900.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

34


Nema ni Srpskog, ni Hrvatskog,<br />

ni kombinacije ta dva jezika<br />

kao što je bilo u socijalizmu..<br />

Svi su prije stotinjak i više godina<br />

u BiH i u bosanskom Livnu učili<br />

Bosanski jezik, bez obzira na naciju.<br />

Tako je bilo i prije Austro-<br />

Ugarske, zapravo od kada je Bosne<br />

i Bošnjana. A tako će morati<br />

biti i nakon ulaska BiH u evroatlantske<br />

asocijacije, jer civilizirana<br />

Evropa i svijet žele jednu državu<br />

kao partnera i jedan jezik iz svake<br />

države kao jezik komunikacije, a<br />

taj može biti samo matični, dakle<br />

jezik izvorno nastao na teritoriju<br />

BiH (Bosanski jezik) koji je i po<br />

Vuku Karadžiću, i po Petru Kočiću,<br />

i po još mnogima, “najljepši<br />

i najčistiji južnoslavenski jezik”.<br />

Tu činjenicu su uvažavali i Turci<br />

i Austro-Ugarska, za razliku od<br />

kasnijih srpsko-hrvatskih kraljevsko-banovskih<br />

i komunističkih<br />

“oslobodilaca” BiH, koji su<br />

diobama i svojatanjima BiH negirali<br />

i Bosanski jezik i Bošnjake<br />

kao naciju pokušavajući ih kroz<br />

Svjedodžba Stipo Tadić - BJ<br />

nametnuti jezik, kulturu<br />

i historiju (srbizacijom,<br />

jugoslavenizacijom i kroatizacijom)<br />

predstaviti<br />

kao dio “svog naroda”,<br />

ili pak, kao “otpadnike”<br />

od istog. Do sada nisu<br />

uspjeli, a sve većim približavanjem<br />

evropskoj<br />

zajednici naroda, jezika i<br />

kultura, ta tendencije će<br />

konačno splasnuti a Bosanski<br />

jezik trijumfirati, čak i kod<br />

onih Bosanaca i Hercegovaca koji<br />

su ga se iz neznanja, zavedenosti,<br />

nacionalističke opijenisti, ili zbog<br />

drugih razloga, na privremeno bili<br />

odrekli. U tom smislu su već date<br />

jasne instrukcije od strane onih u<br />

čijem bi se okruženju rado vidjeli.<br />

Stipe Tadić, tada učenik drugog<br />

razreda, uz Bosanski jezik,<br />

imao je od predmeta još i Nauku<br />

o vjeri, Njemački jezik, Zemljopis,<br />

Računstvo, Povijest, Prirodopis,<br />

Fiziku, Geometriju, Crtanje i<br />

Krasopis. Izostanaka kao današnja<br />

djeca uopće nije imao.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

35<br />

Svi su prije<br />

stotinjak i više<br />

godina u BiH i<br />

u bosanskom<br />

Livnu učili<br />

Bosanski jezik,<br />

bez obzira na<br />

naciju. Tako<br />

je bilo i prije<br />

Austro-Ugarske,<br />

zapravo od<br />

kada je Bosne i<br />

Bošnjana.<br />

Svi su mu predmeti<br />

bili obligatni, dakle,<br />

obavezni, pa i Bosanski<br />

jezik. Neobligatnih predmeta<br />

nije imao. Vladao<br />

se “pohvalno” a razred<br />

završio “prvim redom”.<br />

Svjedočanstvo mu je<br />

izdato 30. juna 1901. godine<br />

pod brojem 21/281<br />

i ovjereno ovalnim pečatom<br />

škole na kojem je<br />

pisalo na njemačkom i<br />

bosanskom jeziku (latinicom<br />

i ćirilicom) “Direkcija trgovačke<br />

škole u Livnu”.<br />

U sredini pečata je jasan grb<br />

Kotromanjića, dakle, bosanskih<br />

srednjovjekovnih kraljeva, a ne hrvatska<br />

“šahovnica”, niti austrijski<br />

ili srpski orao, već grb Kotromanića,<br />

dakle, državnije obilježje od<br />

današnjih neustavnih “hercegbosanskih”<br />

pečata na svim dokumentima,<br />

pa i na svjedodžbama<br />

livanjskih i mnogih drugih učenika.<br />

Državnije i demokratskije i od<br />

aktuelnih, izrazito diskriminatorskih<br />

i susjednih republikosrpskih<br />

“jezikoslovlja” i obilježja.


Online komentar polumjeseca<br />

Gatanje kao nova univerzitetska disciplina<br />

Vidoviti Raspudić<br />

Ostaje nejasno kako<br />

je moguće da je neko<br />

univerzitetski profesor i da<br />

se bavi gatanjem? To dvoje<br />

je nespojivo. Biti profesor,<br />

a baviti se gatanjem su<br />

aktivnosti koje jedna drugu<br />

isključuju, jer jedno se<br />

temelji na egzaktnosti, a ovo<br />

drugo je stvar metafizike.<br />

A ako ćemo govoriti o<br />

standardima, ne stoji da se<br />

univerzitetski profesor bavi<br />

gatanjem<br />

Autor: Esmir Bašić, prof.<br />

Bosna i Hercegovina je prepoznatljiva<br />

kako domaćem<br />

tako i onom izvana stanovništvu<br />

po tome što u svojoj bogatoj<br />

turističkoj ponudi nudi i široku<br />

lepezu vračeva i vidovnjaka koji<br />

posjetiocu za kratko vrijeme ponude<br />

znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.<br />

Jedni ogledaju kroz gledanje<br />

u zvijezde, drugi se bave numerologijom,<br />

treći u kašike iz escajga,<br />

četvrti u grah tetovac...<br />

O tome koliko su tačni u svojim<br />

gatanjima i nagađanjima<br />

svjedoči jedan u nizu bisera koji<br />

se dogodio nedavno na televiziji.<br />

Nazvao gledalac vidovnjaka<br />

– astrologa u studiju i upita ga:<br />

Može li mu pomoći da otkrije ko<br />

mu je ukrao kamion?<br />

Ovaj kao samouvjeren da zna<br />

ko je to uradio postavlja gledaocu<br />

pitanja općenite naravi i onda da<br />

bi uvjerio gledaoca o nečemu konkretnom<br />

kaže: A, je li tvoj kamion<br />

slučajno plave boje? Gledalac odgovara<br />

da nije, nego je žute boje.<br />

Kako bi se izvukao iz situacije i<br />

dokazao kako on ipak nešto zna,<br />

na to odgovara gledaocu: Neka znate<br />

vaš kamion nije više žute boje,<br />

sada je plav, lopov ga je ofarbao.<br />

Tako jadne ljude varaju vrli vidovnjaci<br />

i gatari, uzimaju im novac i<br />

time povećaju njihovu muku. Za<br />

one koji ne znaju ovih dana otvoren<br />

je još jedan ured za gatanje i vračanje,<br />

ali ne u Bosni, nego u Hrvatskoj,<br />

tačnije u Zagrebu. Seanse nudi<br />

univerzitetski profesor Nino Raspudić.<br />

Inače njegova specijalnost je<br />

globalna politika u svijetu, a uža mu<br />

je specijalnost Bosna i Hercegovina.<br />

Nije još poznato u kakav grah gleda<br />

profesor, ali čini se da<br />

on od prve pogodi koje je<br />

boje kamion! Svi koji žele,<br />

a posebno političari, neka<br />

hitno zakažu termin kod<br />

profesora da im malo razbaci<br />

grah. Kod profesora<br />

je velika gužva, ovih dana<br />

su mu bili novinari iz srbijanskog<br />

Press-a. Dragi<br />

čitaoci, profesor je gledao,<br />

i u kašike, i u grah, i vjerovali<br />

ili ne, grah i kašike su<br />

potvrdile da će se Bosna i<br />

Hercegovina raspasti, čim<br />

odu stranci.<br />

Ostaje nejasno kako je<br />

moguće da je neko univerzitetski<br />

profesor i da se<br />

bavi gatanjem? To dvoje je<br />

nespojivo. Biti profesor, a<br />

baviti se gatanjem su aktivnosti<br />

koje jedna drugu<br />

isključuju, jer jedno se<br />

temelji na egzaktnosti, a<br />

ovo drugo je stvar metafizike.<br />

A ako ćemo govoriti<br />

o standardima, ne stoji da<br />

se univerzitetski profesor<br />

bavi gatanjem. Zaista bilo<br />

bi bolje za profesora da se<br />

lati katedre i da studentima ponudi<br />

kvalitetno obrazovanje, da ne bude<br />

“profesor raja”, koji ne traži puno, a<br />

još manje. Nego, manite se Vi profesore<br />

ćorava posla i zamajavanja<br />

javnosti, jer mogli biste pokvariti<br />

svoj ali i dignitet Sveučilišta. Svojim<br />

izjavama koje ste dali srbijanskom<br />

listu Press Vi ste kontaminirali medijski<br />

prostor. Nebuloznom izjavom<br />

da će se Bosna raspasti nakon odlaska<br />

stranaca, Vi ste najdirektnije doveli<br />

u pitanje svoj kredibilitet i prezir<br />

najbrojnijeg naroda u Bosni, ali i<br />

svih ljudi koji Bosnu i Hercegovinu<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

36<br />

Dakle, pitanje<br />

za Vas,<br />

profesore,<br />

protiv koga je<br />

to savezništvo,<br />

kao i kako je<br />

to prirodno i<br />

logično? Očito<br />

je da se Vi,<br />

profesore,<br />

gubite u<br />

vremenu i<br />

prostoru, i da<br />

imate i drugih<br />

problema pored<br />

amnezije.<br />

doživljaju kao svoju domovinu. Profesore,<br />

odakle Vam pravo da tako<br />

govorite o mojoj / našoj domovini?<br />

Profesore, pa Vi o Bosni pričate kao<br />

da je to mjesna zajednica, pa nemoguće<br />

je jednu mjesnu zajednicu tako<br />

jednostavno ukinuti, a kamoli državu<br />

koja je milenijskog postojanja.<br />

Profesore, kako biste se Vi osjećali<br />

da Vam neko kaže da će se 2021. godine<br />

raspasti Republika Hrvatska, a<br />

da taj neko bude sa bosanskom adresom?!<br />

Vjerovatno biste pomislili da<br />

je to neki ludak čim tako govori!?<br />

Profesore, da li Vi mislite dok govorite,<br />

ili ne mislite pa kažete onda ono<br />

što mislite? Profesore, Vaša izjava da<br />

će se Bosna raspasti, Vi se suprostavljate<br />

cijelom svijetu koji je priznao<br />

suverenitet i teritorijalni<br />

integritet moje domovine?<br />

Jeste li svjesni šta govorite?<br />

Očito je da niste. Predlažem<br />

Vam, bilo bi dobro da<br />

se ubuduće ne provaljujete<br />

i ne sramotite, predlažem<br />

da posjetite kredibilnog<br />

profesora Ivu Goldsteina<br />

pa ga zamolite da Vam<br />

da koji čas o geopolitici.<br />

Drugo - optužujete bošnjačku<br />

političku elitu za<br />

stanje u Bosni i Hercegovini,<br />

“velikobošnjački hegemonizam<br />

najodgovorniji<br />

za tešku političku krizu u<br />

BiH”. Profesore, Vi opet u<br />

klin, a cijeli svijet (Amerika<br />

i Zapad) u ploču, svi<br />

stanje vide na jedan način,<br />

a Vi, profesore, na drugi?<br />

Svi vide da je zastoj u<br />

Bosni zbog Dodikovog<br />

destruktivizma i Čoviće-<br />

ve isključivosti, a Vi opet<br />

buncate nešto po svom!?<br />

O kakvom Vi to govorite<br />

hegemonizmu, da li se to<br />

Vama nešto priviđa? Pa<br />

moglo bi se naći mnogo<br />

primjera da su Bošnjaci najdemokratičniji<br />

narod u Bosni. Među Bošnjacima<br />

jedino postoje multietničke<br />

stranke. Jedino se Bošnjacima desi<br />

da na mjesto ministra inostranih<br />

poslova imenuju nekoga iz drugih<br />

naroda itd. Kredibilni predstavnici<br />

sa Zapada su mišljenja da Bosna<br />

nije funkcionalna država a da<br />

bi bila treba da se ojačaju državne<br />

institucije i kada se Bošnjaci zalažu<br />

za funkcionalniju državu u kojoj su<br />

svi na dobitku za Vas to predstavlja<br />

velikobošnjački hegemonizam. Brzo<br />

ste zaboravili da su Bošnjaci jedini


narod nad kome je počinjen<br />

genocid u Evropi<br />

nakon Drugog svjetskog<br />

rata. Narod koji<br />

iako nije imao nikakvih<br />

velikodržavničkih pretenzija<br />

prema svojim<br />

susjedima, a njihovi susjedi<br />

su imali, i pored<br />

toga je doživio najveća<br />

stradanja u proteklom<br />

ratu. Narod koji nije<br />

planski vršio genocide<br />

i kulturocide kao što<br />

su to drugi činili. Bošnjaci<br />

se zalažu za neke<br />

normalne odnose. Kada<br />

se Bošnjaci bore da se<br />

vrate na svoja predratna<br />

imanja to je za Vas velikobošnjački<br />

hegemonizam.<br />

Po Vašoj logici<br />

mi onda na isti način<br />

možemo govoriti o velikohrvatskom<br />

hegemonizmu u<br />

Republici Hrvatskoj, nad ostalim<br />

narodima. Bošnjaci traže da Bosna<br />

i Hercegovina kao država bude normalna<br />

država kao što je to Hrvatska<br />

normalna država. Pa o kakvom Vi<br />

to hegemonizmu, profesore, pričate?<br />

Rekli ste, između ostalog, i to:<br />

U situaciji kad u zemlji imate na<br />

sceni agresivni bošnjački unitarizam<br />

i hegemonizam, za Hrvate je<br />

bilo logično tražiti saveznike tamo<br />

gde ih mogu naći. Savezništvo<br />

najjačih partija iz RS i dva HDZa<br />

je sasvim prirodno i logično.<br />

Profesore, Vi opet imate problema<br />

sa percepcijom stvarnosti, u Vas je<br />

u glavi pravi košmar. Vi stvari i dođaje<br />

ne vidite u cijelosti, nego sliku<br />

formirate na osnovu dijelova istine.<br />

Podmećete Bošnjacima agresivni<br />

bošnjački unitarizam i hegemonizam,<br />

pa Vi odista imate probleme<br />

sa predodžbama i rasuđivanjem.<br />

Vi, profesore, zamajavate stvarnost<br />

svojim suludim kvalifikacijama, Vi<br />

ste jedan od rijetkih koji izgovara<br />

ove smiješne podvale agresivni bošnjački<br />

unitarizam i hegemonizam.<br />

Pokušat ćemo (mi u BiH) da Vas i<br />

Vaše neznanje opravdamo Vašom<br />

distancom sa koje promatrate stvari,<br />

sigurno Vam je slaba dioptrija,<br />

zato ako želite da se bavite ozbiljno<br />

pitanjem Bosne i Hercegovine<br />

uslov vam je da se pravovaljano informišete,<br />

ne moraju to nužno biti<br />

bošnjački izvori, nego neka to budu<br />

relevantne međunarodne institucije.<br />

Za Vas se čini, profesore, logično<br />

i to što su HDZ-vi promijenili saveznike<br />

pa su izabrali one iz Banja<br />

Luke. Naravno da HDZvi<br />

imaju pravo da biraju s<br />

kim će i kako i dokle itd.,<br />

ali HDZ nije jednako što<br />

i hrvatski narod, to nije<br />

sporno, ali je sporan način<br />

kojim Vi pokušavate da<br />

pravdate to savezništvo, pa<br />

kažete: Za Hrvate je bilo<br />

logično tražiti saveznike<br />

tamo gde ih mogu naći.<br />

Savezništvo najjačih partija<br />

iz RS i dva HDZ-a je<br />

sasvim prirodno i logično.<br />

Dakle, pitanje za Vas, profesore,<br />

protiv koga je to savezništvo,<br />

kao i kako je to prirodno i<br />

logično? Očito je da se Vi, profesore,<br />

gubite u vremenu i prostoru, i da imate<br />

i drugih problema pored amnezije.<br />

Za kraj bi bilo važno da se profesor<br />

upozna sa današnjim stavovima o<br />

BiH iznesenim na zasjedanju Parlamentarne<br />

skupštine Vijeća Evrope,<br />

koja potvrđuje zablude profesora<br />

i demantuje njegove podvale. Danas<br />

je usvojena Rezolucija u Vijeću<br />

Evrope u STRASBOURGU o funkcioniranju<br />

demokratskih institucija<br />

u BiH. Rezolucija i Izvještaj Vijeća<br />

Evrope su usvojeni nadmoćnom<br />

većinom glasova, sa samo tri glasa<br />

protiv, što je rezultat koji pokazuje<br />

jasno opredjeljenje Vijeća Evrope<br />

kada je u pitanju BiH. Vijeće Evrope<br />

smatra da korištenje entitetskog glasanja,<br />

na način na koji se to koristi<br />

u BiH, predstavlja veoma značajnu<br />

prepreku za sve reformske procese,<br />

budući da se korištenjem enitetskog<br />

glasanja veoma često i bez<br />

ikakve mjere zaustavlja usvajanje ne<br />

Profesore,<br />

pa Vi o Bosni<br />

pričate kao da<br />

je to mjesna<br />

zajednica, pa<br />

nemoguće je<br />

jednu mjesnu<br />

zajednicu tako<br />

jednostavno<br />

ukinuti,<br />

a kamoli<br />

državu koja je<br />

milenijskog<br />

postojanja.<br />

samo zakona nego i drugih<br />

reformskih procesa.<br />

Nadam se da prof. Raspudić<br />

ne misli okriviti<br />

Bošnjake zbog usvajanja<br />

spomenute Rezolucije, ali<br />

me ne bi iznenadilo da<br />

to i uradi, jer mu se već<br />

desilo da je previđao i<br />

važnije činjenice. Dok se<br />

donosila spomenuta Rezolucija,<br />

istovremeno su<br />

danas odbijeni zajednički<br />

amandman SNSD-a,<br />

SDS-a i HDZ-a koji je<br />

išao za tim da u BiH ne<br />

treba sveobuhvatna izmjena ustava,<br />

nego samo rješavanje presude<br />

Evropskog suda za ljudska<br />

prava u predmetu “Sejdić-Finci”.<br />

“Prirodnim saveznicima” danas<br />

nije pošlo za rukom da pobijede<br />

“velikobošnjački hegemonizam<br />

i unitarizam”, ali su danas dobili<br />

i druge lekcije, naime, Vijeće<br />

Evrope smatra da se presuda “Sejdić-Finci”<br />

i njena implementacija<br />

trebaju posmatrati isključivo kao<br />

prvi korak u sveobuhvatnoj reformi<br />

ustava. Također, velikom većinom<br />

glasova je odbijen amandman<br />

SNSD-a, SDS-a i HDZ-a kojem je<br />

bila namjera da se kaže da se entitetsko<br />

glasanje ne zloupotrebljava.<br />

Profesore Raspudiću, ako niste<br />

imali pojma o stvarnim bosanskohercegovačkim<br />

problemima današnje<br />

zasjedanje Vijeća Evrope bi<br />

Vam moglo biti od pomoći da se<br />

oslobodite iluzija, i da pređete iz<br />

sfere magičnog i virtuelnog u realni<br />

svijet. (www.bosnjaci.net)<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

37


Kutak za islamsku omladinu<br />

Udruženje “Prosvjetitelj Muallim” Srebrenica<br />

Bošnjački san u Podrinju postao stvarnost<br />

a području Konjević Polja kod Bratunca posljednje dvije<br />

Ngodine N polahko se ostvaruje san prosječnog Bošnjaka Podrinja.<br />

Na putu iz Konjević Polja prema Milićima, nešto prije<br />

Nove Kasabe, na obalama rijeke Jadar raste proizvodni pogon.<br />

U početku je sve izgledalo kao mnogobrojni pokušaji od ranije,<br />

a koji su završavali neuspjehom, ali su odvažnost, upornost i inat<br />

ljudi koji su odlučili ralizirati svoj san, uz Allahovu pomoć, stvorili<br />

jednu od najsvjetlijih tačaka povratka Bošnjaka u Podrinje.<br />

Entuzijasti Senad Omerović i Safet Rizvić, inače vrijedni članovi<br />

Udruženja “Prosvijetitelj Mualim” krenuli su u veliki projekat<br />

proizvodnje jagodičastog voća i povrća u<br />

plastenicima.<br />

U početku je zakupljena manja njiva<br />

pored rijeke Jadar na duži period, ali po<br />

rastu proizvodnje povrća i povećanja potreba<br />

zakupljeno je 35 dunuma zemlje na<br />

5 odnosno 10 godina sa zakupninom po<br />

cijeni od 1.200 KM godišnje. Prve sezone<br />

podignuta su tri plastenika, ukupne<br />

površine 1.050 m 2 u kojem je proizvedeno<br />

15 tona povrća i koje je rasprodano<br />

do posljednjeg grama. Odmah poslije<br />

uviđanja potreba tržišta za kvalitetnom<br />

hranom koju daje podrinjska zemlja nabavljeni<br />

su novi plastenici, a zakupljene su i nove površine zemljišta.<br />

Danas u plastenicima ukupne površine 1.850 m 2 proizvode<br />

se razne sadnice povrća i to u dvije sezone: salata, špinat i luk kao<br />

zimska proizvodnja te paradajz, paprika i krastavac kao ljetnja<br />

proizvodnja. Na otvorenom polju uzgaja se jagoda, malina, grah,<br />

buranija, kukuruzni šećerac, kupus, zelena salata, špinat, luk, tikvice,<br />

pšenica, silažni kukuruz, silažni ječam, grahorica i travno<br />

djetelinske laguminoze. Tokom 2011. godine ukupno je proizvedeno<br />

36 tona povrća i jagodičastog voća, 30 hiljada presadnica<br />

raznog povrća, 5 tona kukuruzne silaže i 5 tona sijena.<br />

Danas na obalama Jadra pod pokroviteljstvom ambasade Malezije<br />

u BiH uz proizvodnju povrća i stočne hrane na plantaži,<br />

postoji i farma sa 5 krava muzara. Za samo tri mjeseca laktacije<br />

proizvedeno je 4.500 l mlijeka i odgojeno 4 zdrave i rasne teladi.<br />

Raznim firmama i pojedincima u ovoj godini prodano je 31<br />

tona povrća i jagodičastog voća, 2 hiljade presadnica povrća i<br />

Udruženje građana VATAN / DOMOVINA USK<br />

Plastenička proizvodnja povrća za demobilisane borce<br />

38<br />

4.500 l mlijeka proizvedenih u srcu srednjeg Podrinja u Konjević<br />

Polju na obalama rijeke Jadar. Slijedeći filozofiju “Prosvijetitelja”<br />

od nastanka Udruženja, odlučili smo našu radost i dio zarade<br />

podijeliti sa ostalom braćom muslimanima, kako bismo zajedno<br />

uživali u ovom uspjehu, pa je tako u 2011. godini donirano 5<br />

tona povrća raznim humano-socijalnim ustanovama i vjerskim<br />

zajednicama, 250 sadnica povrća osobama sa posebnim potrebama<br />

i 4 teladi siromašnim porodicama. Transparentan rad “Prosvijetitelja”<br />

i njegovih članova, direktno angažovanih na ovom<br />

projektu danas zapošljava pet stalnih radnika, a u sezoni berbe<br />

angažuje i po deset radnika. Početak je<br />

bio težak i na podizanju prvog plastenika<br />

i zakupljivanju prvih duluma zemlje bilo<br />

je honorarno angažovano dva člana ovog<br />

Udruženja. Bitno je napomenuti da samu<br />

podršku ovog projekta od ideje preko<br />

realizacije a i danas, nesebičnu novčanu,<br />

edukativnu pa i stručnu pomoć pružala<br />

i dalje pruža britanska nevladina organizacija<br />

“Muslim Aid”, koja i pored svog<br />

ogromnog angažmana od samog svog početka<br />

rada u Bosni, pruža nesebičnu podršku<br />

održivom povratku u Podrinje pa i<br />

u druge dijelove naše države.<br />

“Muslimani uvijek moraju biti zadovoljni uspjehom postignutim<br />

sopstvenim radom, ali isto tako naši članovi Udruženja svjesni su<br />

da muslimani nikada ne smiju stati na razvijanju svog bića, kako<br />

fizičkog tako i duhovnog. U skladu sa našim načelima imamo i<br />

planove za budućnost ovog pogona u Bratuncu. U naredne tri<br />

godine planiramo registrovati zemljoradničku zadrugu, izgraditi<br />

staklenik za proizvodnju presadnica, izgraditi moderan objekat<br />

za smještaj uposlenih, izgraditi najsavremniju garažu za smještaj<br />

poljoprivrednih mašina, uspostaviti pogon za proizvodnju humusa,<br />

povećati broj uposlenih, proširiti broj mliječnih grla, povećati<br />

površinu pod folijom izgradnjom novih plastenika, povećati<br />

površinu pod zakupom, kupiti kombi vozilo za prevoz i dostavu<br />

naših proizvoda, nabaviti mašine i priključke neophodne za efikasniju<br />

proizvodnju i usluge”, kazao je Senad Omerović, vođa<br />

projekta plasteničke proizvodnje i jagodičastog voća u Konjević<br />

Polju - Bratunac.<br />

Udruženje građana VATAN / DOMOVINA USK je otpočelo aktivnosti u novoj kalendarskoj godini nižući još<br />

jedno vrijedno spomena djelo, preko kojeg su u ovim burnim i neizvjesnim vremenima omogućili samozapošljavanje<br />

jednoj od porodica demobilisanih boraca na području općine Bosanska Krupa. U svojim redovnim aktivnostima,<br />

sumiranja rezultata u protekloj 2011. godini, članovi Upravnog odbora i predsjednik Udruženja su obišli<br />

na terenu realizaciju projekta na-<br />

mijenjenog j porodici Hadžipašić.<br />

Uz srdačan doček domaćina (Hadžipašić Šemse), druženje i<br />

obilazak plastenika u kojem su se<br />

ženja su proveli još jedan lijep<br />

zelenili plodovi, članovi Udru-<br />

i ugodan dan za koji se nadaju<br />

da će biti stavljen na vagu dobrih<br />

djela. U Udruženju građana VA-<br />

TAN / DOMOVINA USK se nadaju da će njihovo Udruženje<br />

u budućnosti imati još ovakvih<br />

i sličnih projekata, te se ovom<br />

prilikom zahvaljujemo svim par-<br />

tnerima u realizaciji projekta,<br />

donatorima i članovima Udruže-<br />

nja koji su prepoznali vrijednost<br />

i dali prednost u odabiru baš<br />

ovoga projekta.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel


“Izvor Selsebil” Živinice<br />

Nezim ef. Halilović Muderris: Ne smijemo zaboraviti žrtvu<br />

koju su podnijeli naši šehidi<br />

organizaciji Uta Rudar i Udruženja Medžlisa Islamske “Izvor Selsebil” zajednice U Živinice Živinice, u nedjelju<br />

džema-<br />

15.01.2012.godine u džamiji Ciljuge je održano predavanje na<br />

temu: “Budi na dunjaluku kao stranac”. Gost predavač je bio<br />

Nezim ef. Halilović Muderris, hatib<br />

džamije “Kralj Fahd” u Sarajevu. Predavanju,<br />

koje je počelo nakon jacijanamaza,<br />

je prisustvovalo oko 100 džematlija<br />

i ostalih posjetilaca. Nezim ef.<br />

Halilović, poznatiji kao Muderris, ima<br />

impozantnu biografiju - završio je Gazi<br />

Husrev-begovu medresu u Sarajevu,<br />

diplomirao na Al-Azharu u Kairu, u<br />

odbrani Republike Bosne i Hercegovine<br />

od agresije je dobio ratna prizanja<br />

- Zlatni ljiljan i Grb sa zlatnim mačevima,<br />

bio glavni imam u Konjicu a danas<br />

vrši dužnost rukovodioca Ureda za<br />

hadž pri Rijasetu IZ BiH. Nezim ef. je<br />

Ženska edukativna organizacija “Iskre” i Udruženje “Život”<br />

Odgoji dijete u islamu<br />

Usklopu serijala edukativno-odgojnih tribina “Snagom<br />

vjere do savršenstva duše” u organizaciji Udruženja<br />

“Život” iz Bihaća, Ženska edukativna organizacija “Iskre” i<br />

Udruženje “Život” su u utorak, 24. januara 2012., na Islam-<br />

skom pedagoškom fakultetu u Bihaću organizirali prvi<br />

forum o odgoju djece. Forum ima za cilj da kroz različita<br />

iskustva ljudi ponudi auditoriju mogućnost da nauče različite<br />

vještine u odgoju djeteta, ali i da čuje dobra i poučna<br />

iskustva onih koji su praktično učestvovali u procesu odgoja<br />

vlastite djece. Gosti su bili porodica Duraković; Mehmed,<br />

Zulejha, Amel i Mirzeta. Mehmed i Zulejha su diplomirani<br />

pravnici, roditelji troje djece; rahm. Kenana, Amela i Delile.<br />

Rahmetli Kenan je dao svoj život braneći RBiH, a i Amel je<br />

bio spreman na tako nešto i braneći svoju zemlju izgubio je<br />

ruku. Njih dvoje su pričali o svojim iskustvima u odgoju, o<br />

njihovom djetinjstvu i kako su njih njihovi roditelji odgajali<br />

u vremenu komunizma. “U<br />

mom vremenu, pored mojih<br />

roditelja, ključnu ulogu je<br />

imala kompletna moja okolina.<br />

U vrijeme kada sam<br />

ja odrastao, u Bužimu nije<br />

bilo osobe koja je javno jela<br />

ili pila u vrijeme ramazana.<br />

U vrijeme teravije nije bilo<br />

muške osobe koja nije bila<br />

u džamiji. U takvom ambijentu<br />

je bilo puno lakše<br />

odgojiti dijete u duhu islama.”<br />

– istakao je Mehmed.<br />

On je napomenuo da su tri<br />

elementa ključna u odgoju<br />

39<br />

kroz mnogobrojne citirane ajete i hadise govorio o prolaznosti<br />

ovog svijeta i potrebi razumijevanja života na dunjaluku onakvog<br />

kakav on doista jeste. Vrli predavač je podsjetio da Bošnjaci ne<br />

smiju zaboraviti žrtvu koju su podnijeli naši šehidi kako bismo<br />

mi danas bili bolji ljudi i bolji muslimani.<br />

U agresiji na Republiku Bosnu<br />

i Hercegovinu 1992.-1995. je poginulo<br />

200.000 Bošnjaka a 40.000 Bošnjakinja<br />

je silovano samo zato što su muslimani.<br />

Allah Uzvišeni nama, koji smo<br />

Njegovom voljom preživjeli rat, daje<br />

novu priliku da se popravimo i da se<br />

klonimo grijeha i okrenemo se Njemu.<br />

Muderris je na kraju uputio poruku<br />

svim Bošnjacima da ne smiju biti zadovoljni<br />

stanjem u narodu sve dok se ne<br />

iskorijene pošasti koje su nas napale sa<br />

svih strana: alkohol, prostitucija, droga,<br />

nemoral...<br />

djece: vlastiti primjer, dova i razgovor i druženje sa djecom.<br />

Zulejha je istakla da je naučiti djecu da budu skromni i zadovoljni<br />

veliki odgojni uspjeh. “U mom životu, pored mojih<br />

roditelja, ključnu ulogu je odigrao moj imam, koji nas je<br />

učio osnovama vjere i na najljepši mogući način usadio u<br />

naša srca ljubav prema vjeri.” – rekla je Zulejha.<br />

Nakon njih, svoja iskustva sa više od stotinu pedeset prisutnih<br />

je podijelio i njihov sin Amel sa svojom suprugom<br />

Mirzetom. Amel je profesor Vjeronauke u Bosanskoj Krupi,<br />

a njegova supruga je farmaceut koja radi u jednoj krupskoj<br />

apoteci. Njih dvoje su roditelji sedmero djece i veoma<br />

su zadovoljni zbog činjenice da ih je Milostivi Allah,<br />

dž.š., počastio sa takvom divnom djecom. Na pitanje kako<br />

uspjevaju uskladiti sve svoje obaveze sa obavezama odgoja,<br />

mlađi bračni par Duraković su odgovorili: “Najbitnija<br />

stvar je znati rasporediti vrijeme. Mi to, hvala Bogu, uspjevamo.<br />

Naši roditelji su<br />

nam od velike pomoći kao<br />

i naša cijela porodica.” Oni<br />

su, također, istakli da je<br />

neohodno da roditelji razgovaraju<br />

sa svojom djecom,<br />

da putuju zajedno, shodno<br />

mogućnostima, i napomenuli<br />

da djecu ne smijemo<br />

tjerati na neke obrede, već<br />

da im prije toga treba lijepim<br />

predstaviti ljepote islama<br />

i da će djeca nakon toga<br />

po automatizmu samoinicijativno<br />

praktikovati vjerske<br />

obrede.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel


Razmišljanja<br />

Stereotipi o islamu<br />

Najsretniji dan u životu<br />

Pitajte svaku majku koji<br />

joj je najsretniji dan u<br />

životu. Svaka će vam<br />

reći: rođenje djeteta!<br />

Eh, sad zamislite, kad<br />

neka majka ima 4 takva<br />

dana u odnosu na nekoga<br />

ko ne smije imati niti<br />

jedan. Pa gdje je tu<br />

ponižavanje muslimanki?<br />

Nema sretnije majke<br />

koja gleda kako joj<br />

djeca odrastaju u sretne,<br />

vesele, zdrave i DOBRE<br />

ljude, koji udjeljuju<br />

siromahu, pomažu jetime,<br />

koji su zahvalni na svim<br />

blagodatima<br />

Piše: Aida Sadiković<br />

Nedavno su ljekari<br />

iz Austri-<br />

je, Karra Britt i<br />

Roger Short poslali pismo<br />

Katoličkoj crkvi u kojem<br />

predlažu crkvi da dozvoli<br />

časnim sestrama da kon-<br />

zumiraju<br />

kontraceptivne<br />

pilule. Razlog je veoma<br />

prost: dokazano je da žene<br />

koje ne rađaju više oboli-<br />

jevaju j od malignih obo-<br />

ljenja, j u prvom redu kar-<br />

cinoma materice, grudi te<br />

jajnika, jj od žena koje ured-<br />

no rađaju tokom života.<br />

Čak postoje i tendencije<br />

da žene koje više rađaju, i<br />

to čak ako je trudnoća u<br />

malo kasnijim godinama,<br />

imaju duži životni vijek od<br />

žena koje nikako nisu ra-<br />

đale. Također, zanimljivo<br />

britansko istraživanje po-<br />

kazalo je da dojenje j uve-<br />

liko smanjuje j mogućnost<br />

nastanka karcinoma gru-<br />

di. Žene koje su dojile jednu godi-<br />

imaju djecu. Oni, također, tvrde<br />

nu života, smanjile su mogućnost<br />

da kontraceptivne pilule imaju za-<br />

nastanka karcinoma za 5 %. Iako štitni efekat od nastanka ovih ma-<br />

se procenat čini nizak, on ipak lignih oboljenja, j rizik od karcinoma<br />

pada za 50 do 60%, te zato<br />

nije zanemarujući. Dojenje j smanjuje<br />

j razvoj hormona koji uzro-<br />

mole Katoličku crkvu da njihove<br />

kuju nastanak malignih ćelija u vjernice zaštite od neminovne ra-<br />

organizmu, koje neminovno vode nije smrti. Iako Katolička crkva<br />

do karcinoma. Ovaj plemeniti ima 95.000 časnih sestara širom<br />

proces ima i niz drugih pozitiv-<br />

svijeta, strogo su zabranjene sve<br />

nih reakcija na majčin organizam,<br />

vrste kontracepcije.<br />

smanjuje j mogućnost nastanka Ovaj uvod nisam napisala kao<br />

raka jajnika, te smanju-<br />

kritiku Katoličke crkve,<br />

je mogućnost nastanka<br />

srčanih oboljenja j do Zanimljivo sestre, niti želim ostva-<br />

niti kao napad na časne<br />

25%. Upravo zbog ovih britansko riti puko kompariranje<br />

razloga, žene koje ne ra-<br />

istraživanje dvije religije: vama - vaša<br />

đaju su na udaru mnogih<br />

pokazalo je da vjera, a meni - moja! ( Elbolesti.<br />

U prvom redu, i dojenje uveliko Kafirun, 6.). Ovaj uvod<br />

možda najveća skupina<br />

smanjuje sam napisala kao uver-<br />

ovakvih žena jesu časne mogućnost tiru za ovo što slijedi, a<br />

sestre. Američko istraži-<br />

nastanka što je opet, kao i mnogi<br />

vanje koje je obuhvatilo karcinoma drugi, tekst o neznanju<br />

32.000 časnih sestara iz grudi. Žene naroda i o stereotipu koji<br />

Katoličke crkve zvanično<br />

je izjavilo da časne jednu godnu među širim ljudskim ma-<br />

koje su dojile vlada već dugo vremena<br />

sestre definitivno imaju<br />

života, smanjile sama, a koji bi se mogao<br />

veću smrtnu stopu od su mogućnost nazvati opet “potlačenost<br />

njihovih vršnjakinja koje nastanka žena u islamu”. Učeći iz<br />

karcinoma za svakodnevnih životnih<br />

5 %. situacija, dajem sebi za<br />

pravo da zaključim, da<br />

se cijela knjiga može na-<br />

pisati o različitim meto-<br />

dama kojim se žene tlače<br />

u islamu, naravno iz ugla<br />

neukih. Neka se ovaj jput,<br />

poglavlje te “knjige” od-<br />

nosi na ovo što sam napisala<br />

na početku rada. Sve<br />

više je i u našoj domovini<br />

prisutan stereotip koji su<br />

nametnuli, u prvom redu,<br />

mnogi mediji, a to je da,<br />

kada vide ženu musli-<br />

manku, sa čak i dvoje djece<br />

kažu: “Eh, jadna ona,<br />

samo ih rađa, a nema pra-<br />

va ni na šta drugo”. Skoro<br />

sam prisustvovala jednom<br />

divnom druženju sestara<br />

koje su pretežno sve udate<br />

i imaju dječicu, i dotakli<br />

smo se upravo ove teme, pa<br />

su sestre pričale svoja ži-<br />

votna iskustva. Sestri koja<br />

ima troje djece, ljudi su se<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

40


ibretili kao da u kući ima zoološki<br />

vrt; sestri koja ima samo jedno<br />

dijete, koje je vozala u kolicima na<br />

ulici širokoj najmanje tri metra,<br />

prilazili su i govorili kako se od<br />

nje, njenog hidžaba i njenog djeteta,<br />

više ni ulicom ne može proći,<br />

kažu: “Vidi je, sve je zauzela”.<br />

Prije par godina sam prisustvovala<br />

situaciji gdje doktorica nije htjela<br />

reći spol djeteta majci i ocu, jer su<br />

bili obučeni po sunnetu. Kaže: “E<br />

neću vala da im kažem, njima je<br />

samo bitno da je muško”. Ovakve<br />

svakodnevne situacije sa kojim se<br />

sreću naše sestre i braća, nalikuju<br />

na nepresušno vrelo. I dok i dalje<br />

naizgled pošten i demokratičan<br />

svijet oplakuje jadnice, zamotane<br />

i potlačene muslimanke, niko<br />

od njih se ne bi prenuo, pa makar<br />

proguglao i pronašao neke relevantne<br />

informacije, a da ne kažem,<br />

otvorio Kur’an ili neku zbirku<br />

hadisa. Pa evo, ukoliko se desi<br />

da neko od njih pročita ovaj tekst<br />

(ili neko od “opozicijskih” medija<br />

koji željno iščekuju neku riječ<br />

na kojoj će graditi svoje karijere)<br />

iznosim vam par zanimljivosti o<br />

položaju žene u islamu, upravo iz<br />

ovog ugla.<br />

U islamu je poznato da je jedna<br />

od karakteristika džennetskih<br />

žena “one koje mnogo rađaju“.<br />

Istina, primarna uloga navedenog<br />

jeste povećanje broja pripadnika<br />

islamskog ummeta. Ali,<br />

pogledajte ovdje Allahove<br />

milosti prema ženama.<br />

Time što žene produktivno<br />

utiču na rast Ummeta,<br />

time i smanjuju mogućnost<br />

nastanka malignih<br />

oboljenja. Žene koje rađaju<br />

nakon 30 godine,<br />

kažu naučnici, imaju duži<br />

životni vijek! Žene koje<br />

imaju više djece, automatski<br />

su (ukoliko je naravno<br />

sve uredu ), više i dojile,<br />

a onda se i u većim količinama<br />

i duži vremenski<br />

period smanjivao hormon<br />

koji izaziva nastanak malignih<br />

ćelija koje vode ka<br />

karcinomu. Pa nije li to<br />

Allahova milost! Vi rađate<br />

djecu koju ćete odgajati na Allahovom<br />

putu, a Allah vam uzvraća.<br />

Pri tom vam to ne predstavlja nikakvu<br />

obavezu, u smislu “ja dajem<br />

Ummetu djecu, a dobivam nešto<br />

i nazad”. Ne, to apsolutno nije<br />

nikakva obaveza, a sve je prožeto<br />

ljubavlju i najljepšim osjećanjima.<br />

Pitajte svaku majku koji joj je najsretniji<br />

dan u životu. Svaka će vam<br />

reći: rođenje djeteta! Eh sad zamislite,<br />

kad neka majka ima 4 takva<br />

dana u odnosu na nekoga ko ne<br />

smije imati niti jedan. Pa gdje je<br />

tu ponižavanje muslimanki? Nema<br />

sretnije majke koja gleda kako joj<br />

Žene koje<br />

rađaju nakon<br />

30 godine, kažu<br />

naučnici, imaju<br />

duži životni<br />

vijek! Žene<br />

koje imaju<br />

više djece,<br />

automatski<br />

su (ukoliko je<br />

naravno sve<br />

uredu ), više i<br />

dojile, a onda<br />

se i u većim<br />

količinama i<br />

duži vremenski<br />

period<br />

smanjivao<br />

hormon<br />

koji izaziva<br />

nastanak<br />

malignih čelija<br />

koje vode ka<br />

karcinomu.<br />

djeca odrastaju u sretne,<br />

vesele zdrave i DOBRE<br />

ljude, koji udjeljuju siromahu,<br />

pomažu jetime,<br />

koji su zahvalni na svim<br />

blagodatima. Dakle naučno<br />

je dokazano da dojenje<br />

smanjuje mogućnost nastanka<br />

karcinoma, a Allah<br />

uzvišeni u suri El-Bekara,<br />

ajet 233. kaže: Majke neka<br />

doje djecu svoju pune dvije<br />

godine onima koji žele<br />

da dojenje potpuno bude...<br />

Majka koja ima 4 djece, i<br />

svako doji po dvije godine,<br />

ima 8 godina aktivnog<br />

smanjivanja lučenja hormona<br />

koji uzrokuje karcinom.<br />

Ako se za jednu godinu<br />

dojenja, mogućnost<br />

da se oboli od ovih oboljenja pada<br />

za 5%, onda ova majka, ima 40%<br />

manju šansu da oboli. Molim vas,<br />

“napredni” svijete, objasnite nam,<br />

gdje je tu potlačenost? I na kraju,<br />

evo nešto zanimljvo. Kaže šejh<br />

Ekrem Nedevi:<br />

“Kao kćerka- ona otvara vrata<br />

Dženneta svome ocu.<br />

Kao supruga- ona upotpunjuje<br />

iman svoga supruga.<br />

Kao majka- pa Džennet leži<br />

pod njenim nogama!!!<br />

Kad bi znao istinski status žene<br />

u islamu i muškarac bi poželio<br />

biti žena.”<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

41


Zelena transferzala<br />

Sandžak<br />

CHR “Hajrat” iz Sandžaka pomaže srebreničke povratnike<br />

Selo Dolina nalazi se 10 km od općine Srebrenice u BiH.<br />

Ekipa CHR “Hajrat” je bila u tom mjestu da posjeti<br />

porodicu Delić koja živi u jednoj sobi. Majka Hajrija sa<br />

svoja četiri sina, snahom i unukom uspijeva prehraniti sedam<br />

članova u jednoj prostoriji. Zajedno sa pripadnicama<br />

Udruženja majki iz Srebrenice, posjetili su ovu porodicu<br />

kako bi sagledali situaciju u kojoj<br />

žive. Selo Dolina skoro da nema<br />

mještana. Porodice koje su tu naseljene<br />

uglavnom su povratnici koji<br />

nisu nigdje zaposleni i žive od penzija.<br />

Delići moraju sastavljati kraj sa<br />

krajem sa jednom penzijom. Njihov<br />

život je pravo ogledalo neimaštine.<br />

Za vrijeme rata izgubili su glavu<br />

kuće. Kao povratnici, bez ikakvog<br />

imetka, primorani su na život bez<br />

osnovnih životnih namirnica. Novi<br />

dom promijenio bi život nabolje<br />

Hrvatska<br />

Radno otvorenje Islamskog centra u Rijeci u aprilu 2012.<br />

Mešihat islamske zajednice u Srbiji<br />

Mali učači iz Škole Kur’ana Časnog<br />

eoma uspješna Škola Kur’ana Časnog, koja djeluje u okvi-<br />

Vru V Mešihata Islamske zajednice u Srbiji završila je uspješno<br />

prvo polugodište. Ova škola je u treću godinu svoga postojanja<br />

ušla sa velikim ambicijama. Do sada su osposobili<br />

stotine mladih za ispravno učenje Kur’ana. Ovaj put izdvajamo<br />

vijest o najslađim polaznicima Škola Kurana Časnog.<br />

U subotu, 21. januara 2012. održana je priredba povodom<br />

završetka prvog polugodišta. Tom prilikom najmlađi polaznici<br />

pokazali su dio svog znanja i vještina koje su stekli u<br />

ovoj obrazovnoj instituciji.<br />

Firma GP Krk, glavni izvođač radova izgradnje<br />

Islamskog centra u Rijeci pismeno su obavijesti-<br />

li Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, odnosno<br />

Medžlis Islamske zajednice u Rijeci da radovi za radno<br />

otvorenje Islamskog centra mogu biti gotovi potkraj<br />

aprila 2012. godine, pa se predviđa da će u tom roku<br />

i biti radno otvorenje. Sredstva za dovršetak radova za<br />

radno otvorenje Centra u visini od 6.900.000 kuna<br />

skoro su osigurana od Mešihata i Medžlisa u Rijeci,<br />

s tim što će Mešihat donirati milijun, a Medžlis u Ri-<br />

jeci 500.000. Međutim, sredstva za potpuno dovrše-<br />

nje objekta nisu osigurana, a u slučaju da se osigura-<br />

ju, potpuno dovršenje objekta bi bilo do 1. 6. 2012.<br />

godine. U tom slučaju Islamski centar bi svečano bio<br />

otvoren početkom septembra 2012. godine.<br />

42<br />

ovoj sedmočlanoj porodici koja će predstojeću zimu morati<br />

provesti u jednom sobičku. Nakon prve posjete i emitiranja<br />

priloga o ovoj porodici u emisiji “Hajrat TV”, porodici Delić<br />

je donirana krava. S obzirom da nisu imali nijednu domaću<br />

životinju, ovaj humani gest će im umnogome olakšati život.<br />

Suze radosnice na licu majke Hajrije govorile su više od riječi.<br />

Porodica Delić se zahvalila svima<br />

koji su imali osjećaja za njihov težak<br />

život na selu. Alija Delić više<br />

neće brinuti za mlijeko koje je svakog<br />

dana morao obezbijediti sinu,<br />

radeći za dnevnicu. Tajna uspjeha<br />

su naša dobra djela, koja su naša<br />

neminovna pobjeda na Sudnjem<br />

danu. Naučimo da se suočavamo<br />

za životom, da dijelimo pozitivne<br />

misli i budemo od koristi drugima.<br />

CHR “Hajrat” preuzeo je emanet<br />

da pomogne ovoj porodici.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel


Novi Pazar<br />

Bošnjaci su podvrgnuti procesu asimilacije kroz neprimjerene<br />

nastavne sadržaje<br />

Odbor za obrazovanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća<br />

održao je u Velikoj sali Mešihata Okrugli sto na temu<br />

“Obrazovanje u Sandžaku”. U prisustvu velikog broja intelektualaca,<br />

prosvjetnih radnika kao i delegacija Medrese,<br />

FIS-a, IUNP, BNV-a i BKZ-a svoje radove kao uvodničari<br />

ovog Okruglog stola izlagali su dr. Mustafa Fetić, profesor<br />

Zehnija Bulić i profesorica Azra Zatrić. Nakon iznesenih<br />

referata u kojima su se uvodničari saglasili da je obrazovnoodgojna<br />

dimenzija cjelokupnog obrazovnog sistema u Republici<br />

Srbiji degradirana, a da su posebno Bošnjaci ugroženi i<br />

podvrgnuti procesu asimilacije kroz neprimjerene nastavne<br />

sadržaje, otvorena je široka diskusija u kojoj su diskutanti<br />

iznijeli niz negativnih primjera iz obrazovne prakse. U<br />

diskusijama je dat i niz konstruktivnih<br />

prijedloga kako da<br />

se poboljša nivo obrazovanja i<br />

kako da se nastavni planovi i<br />

programi prilagode potrebama<br />

bošnjačke djece.<br />

Nakon diskusija i prijedloga<br />

usaglašeni su sljedeći zaključci:<br />

Bošnjaci Sandžaka imaju pravo<br />

i zaslužuju jednak tretman<br />

u obrazovnom sistemu R. Srbije,<br />

te adekvatnu zastupljenost u<br />

nastavnim sadržajima.<br />

Uz uvažavanje principa multietničkog<br />

i multikulturalnog života<br />

i tolerancije, neprihvatljiva<br />

je kulturna asimilacija Bošnjaka<br />

kroz školske programe, forsirajući<br />

stvaralaštvo, tradiciju i<br />

običaje većinskog naroda.<br />

Prizren<br />

Most pored mosta - je li to moguće?<br />

Svim mostovima na svijetu je zajedničko to što spajaju dvije suprotne obale i ljude koje na njima žive.Izgraditi<br />

most znači pružiti ruku prijateljstva i spojiti ono što priroda sama nije mogla da spoji. No interesantna<br />

stvar se desila krajem prošle godine kada je u ranim jesenjim mjesecima izgrađen most pored mosta i to u<br />

starom dijelu grada Prizrena na veliko iznenađenje ne<br />

samo građana već i gostiju ovog starog grada iz inostranstva.<br />

Tim novim mostom prolaze automobili te tako zagađuju<br />

okolinu gdje godinama nije prošlo auto, no vrijeme će pokazati<br />

ko je u pravu i da li ima gradskih moćnika kojima se<br />

može sve jer se u blizini tog novog mosta nalazi hotel koji,<br />

vjerovatno, njegovom izgradnjom privlači mnogo veći broj<br />

gostiju nego do sada. Normalno je reći da je čovjek od svih<br />

svjetskih građevina koje je izgradio najviše pažnje posvetio<br />

mostovima jer su oni nešto najvrjednije. Mostovi nisu živa<br />

bića i ne govore, ali svaki most ima svoju dušu.Njihova duša<br />

živi onoliko koliko se preko mosta može prelaziti. Ali izgraditi<br />

most pored mosta to je već za rubriku “vjerovali ili ne”.<br />

Uostalom fotografije sve govore... (Vinetu Ganić – www.<br />

bosnjak-ks.info)<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

43<br />

Bošnjaci Sandžaka imaju pravo školovanja na bosanskome<br />

jeziku, prilagođavanje nastavnih sadržaja iz oblasti<br />

historije nacionalnog identiteta i umjetnosti, te zastupljenosti<br />

bošnjačkih autora u obaveznoj nastavnoj literaturi.<br />

Odlučno se protivimo nametanju pravoslavne slave<br />

“Sveti Sava” kao školske slave, posebno u sandžačkim<br />

školama gdje su bošnjačka djeca većina, jer živimo u sekularnoj<br />

državi a škole su državne ustanove.<br />

Pozivamo sve obrazovne ustanove u Sandžaku, organizacije<br />

i udruženja, te bošnjačke intelektualce da daju<br />

puni doprinos u afirmaciji odgojno-obrazovnog procesa<br />

Bošnjaka Sandžaka.


Zločin<br />

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />

Obrenović: Moj komandant, Pandurević,<br />

tada je izdao naredbu da ih treba ubijati<br />

Nastavljamo sa objavljivanjem<br />

svjedočenja Srba o ratnim<br />

zločinima nad Bošnjacima<br />

tokom agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu. I ova svjedočenja<br />

koja ćemo objaviti dogodila<br />

su se u sklopu sudskih procesa<br />

pred Haškim tribunalom<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Srpsku stranu priče o ratnim zločinima<br />

nad Bošnjacima nastav-<br />

Sljamo svjedočenjem Dragana<br />

Obrenovića, rođen 12. aprila 1963. godine<br />

u Rogatici. Od decembra 1992. do<br />

novembra 1996. godine bio je načelnik<br />

štaba i zamjenik komandanta 1. zvorničke<br />

pješadijske brigade Drinskog korpusa vojske<br />

bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta<br />

1995. do 15. septembra 1995. i ponovo<br />

od 18. do 24. septembra 1995., bio vršilac<br />

dužnosti komandanta Zvorničke pješadijske<br />

brigade. Uhapšen 15. aprila 2001.<br />

godine, od strane Međunarodnih stabilizacionih<br />

snaga (SFOR). Sporazumno, 21.<br />

maja 2003. prihvatio krivicu za progone.<br />

10. decembra 2003. godine, osuđen na 17<br />

godina zatvora. 18. juna 2004. godine prebačen<br />

u Norvešku na izdržavanje ostatka<br />

kazne. U nastavku slijedi njegovo priznanje<br />

o počinjenom zločinu nad Bošnjacima.<br />

Kamioni i Ijudstvo 6. bataljona<br />

Zvorničke brigade<br />

Obje telefonske linije na komandnom<br />

mjestu 4. bataljona, i civilna i vojna, bile<br />

su presječene. Prije ovih događanja sa komandnog<br />

mjesta 4. bataljona stupio sam<br />

u vezu civilnom linijom sa Zvorničkom<br />

brigadom i tada su me obavijestili o granatiranju<br />

Zvornika. Tražio sam Pandurevića,<br />

ali me je pomoćnik dežurnog obavijestio<br />

da on nije tamo. Od trenutka kad smo odsječeni<br />

15. jula pa do našeg izvlačenja 16.<br />

jula učestvovali smo u žestokim borbama.<br />

Na kraju smo se uspjeli izvući iz tog rejona<br />

16. jula 1995. između 13:00 i 14:00 sati. U<br />

tim borbama naše srpske snage su imale<br />

30 do 40 poginulih i mnogo više ranjenih.<br />

Poslijepodne ili uveče 16. jula pozvao<br />

sam Pandurevića radio vezom, koju mi<br />

je poslao komandant 6. bataljona Ostoja<br />

Stanišić. Sa Stanišićem sam se vidio na terenu<br />

i nakratko sam s njim porazgovarao.<br />

Rekao mi je da mu je zamjenik ranjen i<br />

da je Beara doveo zarobljenike u obližnju<br />

školu. Bio je ljut jer posljednja grupa zarobljenika<br />

nije odvedena na branu na strijeljanje,<br />

nego su likvidirani tu kod škole,<br />

i zbog toga što su njegovi ljudi (pozadina<br />

6. bataljona) morali da počiste taj nered<br />

kod škole, uključujući j odvozenje leševa do<br />

brane. Što se tiče ubijanja zarobljenika na<br />

brani u Petkovcima, saznao sam kasnije<br />

da su pripadnici 10. diverzantskog, jedinica<br />

iz Vlasenice, učestvovali u strijeljanju.<br />

Znam i to da su kamioni i ljudstvo<br />

6. bataljona Zvorničke brigade korišteni<br />

za transport leševa iz škole u Petkovcima<br />

koji su ukopani u masovnoj jgrobnici kod<br />

brane. Što se tiče ubijanja zarobljenika na<br />

vojnoj ekonomiji Branjevo, saznao sam kasnije<br />

da su pripadnici bijeljinskog voda 10.<br />

diverzantskog odreda učestvovali u strijeljanju<br />

zajedno sa odabranim vojnicima<br />

iz Bratunca. Veče 16. jula proveo sam na<br />

isturenom komandnom mjestu brigade.<br />

Ujutro 17. jula 1995. putovao sam džipom<br />

sa svojim komandantom Vinkom Pandurevićem.<br />

Zajedno sa nama u vozilu bili su<br />

vozači dvojica i ljudi iz pratnje. Vozili smo<br />

se preko Kitovnice prema Orahovcu. Pored<br />

vode na livadi vidjeli smo leševe dvadesetak<br />

ljudi koji su ležali pored ceste. Rekao<br />

sam Pandureviću da imam informaciju da<br />

je Drago Nikolić lično učestvovao u ubijanjima<br />

na ovom mjestu. Pandurević nije<br />

ništa rekao, ali je jedan iz pratnje rekao da<br />

ovaj prizor sa leševima nije ništa u poredenju<br />

sa prizorom na putu za Konjević Polje<br />

i dalje. I jedan od ljudi u vozilu je takođe<br />

rekao da se vozio tim istim putem i da se<br />

nalazio na tom mjestu u Orahovcu kada je<br />

jedan čovjek iskočio ispred auta, da su ga<br />

oni udarili autom i on je poginuo.<br />

Dana 17. jula sam bio starješina na<br />

isturenom komandnom mjestu. Naši vojnici<br />

su pretresali teren u pokušaju da ljude<br />

koji su zaostali iza kolone potjeraju prema<br />

koridoru koji je otvoren šesnaestog, oko<br />

14:00 sati, da bi se kolona Muslimana<br />

izvukla na muslimansku teritoriju. Koridor<br />

je zatim zatvoren između 17:00 i 18:00<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

44<br />

sati tog istog dana. Ujutro 18. jula 1995.<br />

otišao sam u rejon 4. bataljona i proveo<br />

tamo veći dio dana u premještanju komande<br />

bataljona na novu lokaciju i njenoj<br />

reorganizaciji. Dana 18. jula informacije o<br />

ubijanjima zarobljenika su već bile raširene<br />

i svi su govorili o tome. Taj dan sam razgovarao<br />

sa Drinskim korpusom, ali ne o<br />

operaciji ubijanja. S njima sam razgovarao<br />

o operaciji pretresa terena.<br />

Mladićeva poruka<br />

Oko podneva 18. jula, Vinko Pandurević<br />

me je pozvao radiom i rekao mi da<br />

informišem trojicu starješina iz Glavnog<br />

štaba u vezi sa otvaranjem koridora za kolonu.<br />

Sreo sam te oficire na putu iznad doline<br />

gdje su se vodile najžešće borbe i gdje<br />

smo izgubili 38 ili 39 ljudi. Bili su prisutni<br />

pukovnik Sladojević, pukovnik Trkulja,<br />

koji je bio načelnik oklopnih jedinica<br />

Glavnog štaba, i pukovnik Stanković, koji<br />

je bio ili iz obezbjeđenja ili iz policije. Na<br />

osnovu pitanja koja je ova grupa postavljala<br />

stekao sam utisak da se komandant<br />

brigade našao pod istragom zbog otvaranja<br />

koridora da prođe kolona. Pitali su me<br />

da li bismo mogli držati linije da je napao<br />

2. korpus i da su nas Muslimani u to vrijeme<br />

granatirali. Imao sam utisak da su oni<br />

mislili da nismo uopšte pružali otpor 28.<br />

diviziji i da smo ih samo pustili da prođu.<br />

Bili su iznenađeni kad su čuli za naše gubitke,<br />

ali nisu izveli nikakve zaključke dok<br />

sam ja bio tamo. Ja sam stigao nakon što<br />

je sastanak već počeo, a otišao sam prije<br />

nego što je završen. Dana 18. jula Vinko<br />

Pandurević je izdao naređenje. Ta naredba<br />

je izdata nakon pogibije jednog od naših<br />

vojnika. Dana 18. jula jedan naš vojnik je<br />

poginuo dok je pokušao da privede neke<br />

zarobljenike u toku operacije pretresa. Moj<br />

komandant, Pandurević, tada je izdao naredbu<br />

da ih treba ubijati i da se ne rizikuje<br />

njihovim hvatanjem. Nakon što je izdata<br />

ova naredba neke jedinice iz brigade više<br />

nisu uzimale zarobljenike. Pandurević je<br />

promijenio tu naredbu nekoliko dana kasnije,<br />

oko 21. jula. Ta naredba je došla putem<br />

radija, a rečeno je da se svi zarobljenici<br />

moraju privesti i obraditi po standardnom<br />

postupku. Oko tog datuma smo ponovo<br />

počeli da privodimo zarobljenike.


Uveče 18. jula vratio sam<br />

se u komandu Zvorničke brigade.<br />

Otprilike nakon 20. jula<br />

1995. dobio sam naredbu od<br />

komandanta Vinka Pandurevića.<br />

Naredio mi je da obiđem<br />

stacionar u “Standardu” i zarobljenike<br />

koji su tamo liječeni.<br />

Znao sam da se tamo nalaze<br />

zarobljenici koji su tu prebačeni<br />

po uputama pukovnika<br />

iz sanitetske uprave. Meni je<br />

rečeno da obavijestim osoblje<br />

stacionara i da osiguram da<br />

nema nikakvih problema vezano<br />

za pacijente. Postojala je bojazan da<br />

može doći do problema jer su naši ranjenici<br />

bili smješteni u sobi pored njihove. Rekao<br />

sam doktoru i medicinskim tehničarima<br />

da ne smiju dozvoliti nikome da ulazi u<br />

tu sobu. Rekao sam im da će zarobljenici,<br />

kako se budu oporavljali biti prebacivani<br />

do Bijeljine. Malo sam pogledao uokolo i<br />

otišao odatle. Pandurević je tokom referisanja<br />

neprestano spominjao ove zarobljenike<br />

i rekao je Drinskom korpusu da oni<br />

moraju biti odvedeni odatle. Otprilike 23.<br />

jula oko 08:00 sati, Pandurević je nazvao<br />

Drinski korpus da riješi pitanje ovih zarobljenika.<br />

Kasnije smo dobili informaciju iz<br />

Drinskog korpusa da će pukovnik Popović<br />

doći da završi posao oko zarobljenika. Tada<br />

sam znao da zarobljenici vjerovatno neće<br />

biti odvedeni u Bijeljinu kao što je ranije<br />

rečeno. Rano jednog jutra, vojni policajci<br />

so odveli zarobljenike i pobili ih vatrenim<br />

oružjem. Nisam siguran jesu li to bili vojni<br />

policajci Zvorničke brigade ili Drinskog<br />

korpusa. Pitao sam komandanta za ove<br />

zarobljenike na jutarnjem referisanju onog<br />

dana kada su nestali. Rekao mi je da je<br />

Popović prenio Dragi Nikoliću Mladićevu<br />

naredbu da se ovi pacijenti moraju likvidirati<br />

i da je Popović pritom postupio<br />

u svojstvu kurira. Jednog dana u avgustu<br />

1995. general Krstić došao je u Zvornik i<br />

tražio je da ga odvedem na teren vojnicima<br />

Kad se vratio<br />

iz Drinskog<br />

korpusa,<br />

Pandurević<br />

mi je rekao da<br />

će Popović i<br />

njegovi ljudi<br />

raditi na<br />

ponovnom<br />

pokapanju<br />

Muslimana<br />

zarobljenika<br />

ukopanih nakon<br />

što su pobijeni.<br />

koji su učestvovali u najžešćim<br />

bitkama. Odlučio sam da ga<br />

odvedem do desnog boka 7.<br />

bataljona gdje su ljudi držali<br />

položaje u rovovima. Stajao<br />

sam sa generalom Krstićem<br />

pored rova gdje je jedan vojnik<br />

slušao mali tranzistorski radio.<br />

Na programu koji je emitovala<br />

Radio Tuzla, jedan od preživjelih<br />

sa strijeljanja je govorio<br />

o tome šta mu se desilo. Stajali<br />

smo tu oko dva minuta i slušali<br />

preživjelog, a zatim je general<br />

Krstić naredio da se ugasi radio<br />

i rekao da ne treba da slušamo neprijateljski<br />

radio. Pitao me je da li sam izdao<br />

naredbu da se ne sluša neprijateljski radio i<br />

ja sam mu rekao da nisam. Na putu nazad<br />

razmišljao sam o priči ovog preživjelog na<br />

radiju i to me je navelo da pitam generala<br />

Krstića zašto su se desila ta ubistva. Rekao<br />

sam da znamo da su ti ljudi koji su pobijeni<br />

bili obični ljudi i pitao sam ga zašto<br />

su morali biti pobijeni. Rekao sam mu da<br />

bi, čak i da je toliko pilića pobijeno, morao<br />

za to postojati neki razlog. General Krstić<br />

me pitao gdje sam ja bio. Rekao sam mu<br />

da sam bio na terenu na Snagovu kao što<br />

mi je naređeno. Krstić me prekinuo i rekao<br />

mi da o tome više nema priče. Dana<br />

14. septembra 1995., vratio sam se sa terena<br />

u Zvorničku brigadu. Dežurni oficir<br />

me obavijestio da je zvao dežurni iz Drinskog<br />

korpusa da Trbić treba da preuzme<br />

pet tona goriva za zadatak. Nazvao sam<br />

Drinski korpus i razgovarao sa dežurnim,<br />

ali on nije ništa znao o gorivu. Oko pet do<br />

deset minuta kasnije, nazvao me Popović<br />

koji me je pitao kako ja znam za to gorivo.<br />

Rekao sam da mi je to rekao dežurni<br />

oficir. Popović mi je rekao da su dežurni<br />

nesposobni i da su pogriješili. Pandurević<br />

je stigao sljedećeg dana, 15. septembra,<br />

i ja sam mu ispričao priču o gorivu. Pošto<br />

je išao u Drinski korpus, rekao je da<br />

će to provjeriti. Kad se vratio iz Drinskog<br />

korpusa, Pandurević mi je rekao da će Popović<br />

i njegovi ljudi raditi na ponovnom<br />

pokapanju Muslimana zarobljenika ukopanih<br />

nakon što su pobijeni. Dana 26.<br />

septembra 1995. spremao sam se da krenem<br />

iz brigade na zadatak u Krajinu. Oko<br />

09:00 sati tog jutra vidio sam Popovića na<br />

ulazu u zgradu komande Zvorničke brigade.<br />

Pod miškom je imao smotanu kartu.<br />

Otišao je uz stepenice. . . Kasnije, kada<br />

sam se 20. oktobra vratio iz Krajine, čuo<br />

sam da su nekoliko pripadnika inžinjerijske<br />

jedinice iz brigade, neki pripadnici<br />

vojne policije i Drago Nikolić učestvovali<br />

u ponovnom pokapanju zarobljenika<br />

koji su pobijeni o julu 1995. Ostale koji su<br />

učestvovali je doveo Popović, uključujući<br />

neke pripadnike vojne policije Drinskog<br />

korpusa koja je obezbjeđivala područje i<br />

regulisala saobraćaj na mjestima gdje su se<br />

vršila ponovna pokapanja. Čuo sam da je<br />

Popović u toku ove operacije nosio civilnu<br />

odjeću. Čuo sam da su neke mašine za<br />

zemljane radove i ljudstvo Zvorničke brigade<br />

učestvovali u prvobitnom pokapanju<br />

i iskopavanju, ali nemam informacija da<br />

li su učestvovali u stvaranju sekundarnih<br />

grobnica. Čuo sam takođe da su Popović i<br />

Drago Nikolić mijenjali vozače kamiona u<br />

pravilnim razmacima, da su neki inžinjeri<br />

Zvorničke brigade tovarili leševe iz primarnih<br />

grobnica. Čuo sam i to da su i Popović<br />

i Beara nadzirali radove za vrijeme operacije<br />

ponovnog ukopavanja, ali da su nosili<br />

civilnu odjeću.<br />

U toku 1998. obavio sam razgovor sa<br />

Dragom Nikolićem koji mi je tada rekao<br />

za lokacije dvije sekundarne grobnice,<br />

kamo su preneseni posmrtni ostaci ljudi<br />

koji su pobijeni u julu 1995.<br />

Znam za sastanke koji su se održali u<br />

Zvorniku nakon što su ljudi dobili pozive<br />

od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu<br />

Jugoslaviju da prisustvuju razgovorima<br />

vezanim za događaje u Srebrenici. Nisam<br />

bio prisutan na tim sastancima pošto sam<br />

imao predavanja u Beogradu. (Kraj)<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

45


Svijet medija<br />

Djevojka iz Emslanda s mahramom na glavi: Farina Stockamp pronašla<br />

put ka islamu prilikom učenja jezika<br />

U islamu našla odgovore na svoje dileme<br />

“O islamu do tada<br />

nisam praktično znala<br />

ništa”, objašnjava<br />

Stockamp. Priznaje i da<br />

je imala predrasude:<br />

“Htjela sam saznati<br />

više, suočila sam se sa<br />

svojim predrasudama i<br />

pročitala sam Kur’an”.<br />

Za razliku od kršćanskog<br />

učenja, islamsko<br />

učenje ju je uvjerilo.<br />

Ova konvertitkinja<br />

smatra naprimjer<br />

nevjerodostojnim da Bog<br />

može imati sina, kao<br />

što to vjeruju kršćani. I<br />

islamski stav da je Bog<br />

jedan smatra ispravnim,<br />

Allah je bog a Muhammed,<br />

s.a.v.s., kao i Isa, a.s., su<br />

Njegovi poslanici, i to je<br />

za djevojku iz Papenburga<br />

logičnije<br />

Farinina porodica je protestanska.<br />

“U svakodnevnom životu religija<br />

kod nas nije nikada imala veliku<br />

ulogu”, nastavlja Farina. Svoj<br />

prelazak na islam Farina ne smatra<br />

tako neobičnim. Kod kuće se, naprimjer,<br />

nisu nikada molili prije jela<br />

ili navečer, a u školi je svakako sa<br />

svojom ranijom konfesijom (evangelističko-luteranska)<br />

bila<br />

manjina. Zavisno od ponude,<br />

posjećivala je časove<br />

evangelističke ili katoličke<br />

religije. Kasnije, u gimnaziji<br />

u Papenburgu, izabrala<br />

je etički predmet “vrijednosti<br />

i norme”.<br />

Uvjerljivost islama<br />

Islam je otkrila sasvim<br />

slučajno, kaže Stockamp.<br />

“Ili je islam otkrio mene.”<br />

Desilo se to u vremenu<br />

mature. U fazi kada se gimazijalisti<br />

uglavnom pripremaju<br />

za diplomu koja<br />

Svoj prelazak<br />

na islam Farina<br />

ne smatra tako<br />

neobičnim.<br />

Kod kuće se,<br />

naprimjer,<br />

nisu nikada<br />

molili prije jela<br />

ili navečer,<br />

a u školi je<br />

svakako sa<br />

svojom ranijom<br />

konfesijom<br />

(evangelističkoluteranska)<br />

bila<br />

manjina.<br />

im omogućava dalje školovanje, Farina<br />

se upisuje na kurs arapskog jezika.<br />

Zašto? “Volim jezike”, kaže ona.<br />

Nakon što je u školi pored latinskog<br />

i engleskog naučila francuski i španski,<br />

htjela je po svaku cijenu uraditi<br />

nešto što se ne uklapa u stereotipe.<br />

Nije joj smetalo istovremeno učenje<br />

jezika i učenje za maturu, naprotiv.<br />

Iskreno govoreći, vrijeme<br />

u kojem je imala dva sata<br />

sedmično kurs arapskog<br />

joj je prolazilo jako sporo,<br />

tako da se Stockamp bacila<br />

na beskrajne mogućnosti<br />

interneta tražeći stranice<br />

gdje je mogla učiti arapski.<br />

Na internetu je mnogo<br />

toga objašnjeno uz pomoć<br />

Kur’ana. “O islamu do<br />

tada nisam praktično znala<br />

ništa”, objašnjava Stockamp.<br />

Priznaje i da je imala<br />

predrasude: “Htjela sam<br />

saznati više, suočila sam se<br />

sa svojim predrasudama i<br />

pročitala sam Kur’an”.<br />

Izvor: Neue Osnabrücker Zeitung<br />

10.01.2012<br />

Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović<br />

Stavi mahramu, i ljudi će<br />

te odmah smatrati drugom<br />

osobom. Upravo to<br />

je Farina Stockamp iz Papenburga<br />

doživjela više puta. U njenoj domovini.<br />

“Već su mi se obraćali na<br />

‘turističkom turskom’, ili ‘ali vi dobro<br />

govorite njemački’”, objašnjava<br />

21-godišnjakinja. “Pripadnost<br />

religiji nije automatski povezana s<br />

nacijom”, kaže ona, čudeći se da je<br />

zbog mahrame ponekad ne smatraju<br />

Njemicom.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

46


Za razliku od kršćanskog učenja,<br />

islamsko učenje ju je uvjerilo. Ova<br />

konvertitkinja smatra naprimjer nevjerodostojnim<br />

da Bog može imati<br />

sina, kao što to vjeruju kršćani. I<br />

islamski stav da je Bog jedan smatra<br />

ispravnim, Allah je bog a Muhammed,<br />

s.a.v.s., kao i Isa, a.s., su<br />

Njegovi poslanici, i to je za djevojku<br />

iz Papenburga logičnije.<br />

Također, ono što je Farinu uvjerilo<br />

su i pravila koja su prihvatljivija<br />

u stvarnom životu. Stoga ona naglašava:<br />

“Ne postoji nasljedni grijeh.<br />

Svako je odgovoran za ono što sam<br />

učini”. Ta pravila joj pomažu pri<br />

tome da ne bude ometana nebitnim<br />

stvarima. “Upravo u današnje vrijeme<br />

bivamo preplavljeni utiscima koji<br />

lahko mogu dovesti da se skrene sa<br />

pravoga puta.”<br />

Zato su za nju pet dnevnih namaza,<br />

u tačno određenim vremenima,<br />

oaze mira u svakodnevnici. “Oni<br />

danu daju čvrstu strukturu.” Farina<br />

se pridržava vremena za namaze, kao<br />

uostalom i posta mjeseca ramazana.<br />

Također, ni sa ostalim životnim pravilima<br />

iz Kur’ana, poput zabrane alkohola<br />

i svinjskog mesa, Farina nije<br />

imala problema. Kaže da još prije<br />

prelaska na islam skoro nikako nije<br />

koristila ništa od toga, i da je već<br />

osam godina vegetarijanka.<br />

Razvoj religioznosti je za<br />

studenticu ipak jedan nezavršen<br />

proces. To uključuje<br />

i pokrivanje. Farina se pokrila<br />

tek prije godinu dana.<br />

Mahrama je za nju nešto što<br />

je obavezno. “Ja se ne stidim<br />

svoje religije”, kaže 21-godišnjakinja.<br />

Po mahrami se<br />

prepoznaje njena vjera. “Ali,<br />

ona ne govori ništa o tome<br />

kakav je neko kao osoba.”<br />

Stockamp nosi mahramu<br />

kada je u prisustvu muškaraca<br />

ili nepoznatih osoba.<br />

Kod kuće, pred familijom<br />

ili kada je u društvu sa ženama, tada<br />

je ne nosi. I ipak je trebalo duže vremena<br />

dok su se njeni roditelji i njena<br />

mlađa braća, 17 i 19 godina, navikli<br />

na Farinin prelazak na islam. “Srećom,<br />

moja porodica je vrlo tolerantna”, kaže<br />

studentica. Njena majka je socijalna<br />

radnica, i od novembra, ispred Stranke<br />

zelenih iz Papenburga sjedi u gradskom<br />

vijeću. Njen otac je inžinjer hortikulture.<br />

Brzo je postalo jasno ko su<br />

Farinini iskreni prijatelji van familije.<br />

Pazi, bomba!<br />

Na potajne poglede drugih, naprimjer<br />

prilikom jogginga, ili došaptavanja<br />

iza leđa se Farina već<br />

Na potajne<br />

poglede drugih,<br />

naprimjer<br />

prilikom<br />

jogginga, ili<br />

došaptavanja<br />

iza leđa se<br />

Farina već<br />

navikla. “Mogu<br />

razumjeti<br />

površno<br />

odbacujući<br />

stav jer sam<br />

i sama imala<br />

predrasude.”<br />

navikla. “Mogu razumjeti<br />

površno odbacujući stav<br />

jer sam i sama imala predrasude.”<br />

Na negativne<br />

konfrontacije pokušava<br />

uglavnom uzvratiti s ljubaznošću.<br />

“Zaželim im<br />

lijep dan i pokušam da se<br />

smiješim. Do sada sam u<br />

tome imala uspjeha.”<br />

Jednom je neko zaista<br />

povikao: “Pazi, bomba!”,<br />

kada je vidio Farinu.<br />

“Ma, to je sigurno<br />

bio neki klošar”, kaže<br />

ona i sada se može smijati<br />

tome. No, ne osjeća se kao da<br />

je već svrstana u fundametalističke<br />

fanatike. “Ne vjerujem da me<br />

neko zaista može smatrati islamističkim<br />

teroristom.” Uostalom,<br />

Kur’an nema ništa s fundamentalizmom,<br />

smatra Farina. Također,<br />

po njenom mišljenju to važi i za<br />

atentatore koji navodno rade u ime<br />

Allaha, kao i za prisilno udavanje<br />

muslimanskih žena.<br />

Zbog toga se Farina raduje svaki<br />

put kada čuje interesante razgovore<br />

u vezi s vanjskim znakom njene vjere.<br />

“Prije nego me neko samo glupo<br />

pogleda, bolje bi bilo da mi se direktno<br />

obrati i pita. Rado ću odgovoriti”,<br />

kaže ona.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

47


Svijet medija<br />

Nacionalsocijalističko podzemlje<br />

Država pognute glave<br />

Prije nekoliko sedmica<br />

je otkrivena najkrvavija<br />

serija političkih ubistva,<br />

od ljevičarskog terorizma<br />

organizacije RAF u 70-im<br />

godinama prošlog stoljeća.<br />

Posljedice? Ostavke<br />

odgovornih? Ništa od toga.<br />

Umjesto toga Njemačka<br />

se obavija mantilom<br />

samoobmane<br />

Piše: Marion Kraske<br />

Izvor: Magazin CICERO 13.01.2012<br />

Prijevod s njemačkog: Sejfuddin<br />

Dizdarević<br />

Šta se to desilo prošle godine?<br />

Ah da, nešto kao bagatelni<br />

delikt. Prije nekoliko<br />

sedmica je, sasvim slučajno, otkrivena<br />

neonacistička teroristička ćelija<br />

Umjesto da<br />

procesuira<br />

brojne napade<br />

na imigrante,<br />

federalna<br />

ministrica<br />

za familije,<br />

Kristina<br />

Schröder<br />

(kršćanski<br />

demokrati)<br />

se razmetala<br />

navodnom<br />

“mržnjom<br />

prema<br />

Nijemcima”.<br />

po imenu “Nationalsozialistischer<br />

Untergrund” (nacionalsocijalističko<br />

podzemlje – NSU). Godinama<br />

su ovi teroristi iz<br />

Istočne Njemačke češljali<br />

zemlju i ubijali migrante.<br />

Krojače, prodavače cvijeća,<br />

vlasnike kioska – ljude koji<br />

su imali posao i koji su imali<br />

peh da budu na krivom mjestu<br />

u krivo vrijeme. Njihovo<br />

porijeklo im je bila kobna<br />

osobina koja je presudila da<br />

budu ubijeni.<br />

Deset ubistava. U deset<br />

godina. Najkrvavija serija<br />

terorističkih ubistava od<br />

RAF-a. Rasizam i mržnju<br />

prema strancima, koji su<br />

do prije nekoliko godina<br />

bjesnili u gradovima<br />

Rostocku i Möllnu, smatrali<br />

smo prevaziđenima<br />

a zemlja holokausta kao<br />

“clean”, koja nije inficirana virusom<br />

rasističke ideologije. Da je od 1990.<br />

godine do danas oko 180 ljudi ubijeno<br />

iz rasističkih motiva – ta činjenica<br />

je potisnuta iz javnog mijenja. Zbog<br />

toga je i zgražavanje među<br />

Njemcima bilo veliko<br />

kada se saznalo sa kakvom<br />

brutalnošću su bjesnili<br />

desni ekstremisti. Nakon<br />

toga javnost je bila kao paralizirana,<br />

pogođena i, iako<br />

prilično kasno, se solidarisala<br />

sa žrtvama.<br />

A sada: muk<br />

Zamislite sljedeću situaciju:<br />

da žrtve nisu<br />

imigranti nego bankari i<br />

biznismeni, navodne elite<br />

ove države. Ne lažimo<br />

sebe: histerija i osuda ubistava<br />

bi bili intenzivniji,<br />

eho dugotrajniji. Takva<br />

ubistva bi promijenila ovu<br />

zemlju. Ali ubistva deset<br />

stranaca? Ni izbliza nisu rasvijetljeni<br />

svi detalji nacističkih ubistava<br />

– umješanost brojnih doušnika<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

48


kao i nejasna uloga Ureda za zaštitu<br />

ustavnog poretka pokrajine Tiringije<br />

- a već se u javnosti pojavila<br />

nezainteresiranost da se cijela afera<br />

rasvijetli. U Tiringiji doduše<br />

mrzovoljno zasjeda istražna komisija<br />

ali njezini rezultati su do sada<br />

više nego razočaravajući. Doduše i<br />

predsjednik Bundestaga je izrekao<br />

nekoliko riječi opomene. Ali pored<br />

toga? Sveobuhvatno rasvjetljava nje<br />

okolnosti ubistava, velika pouka<br />

koju bi politika i društvo trebali<br />

uzeti iz terorističkih ubistava ili<br />

čak posljedice – sve to se uzaludno<br />

traži.<br />

Terorizam nije izolirani fenomen<br />

Povoda bi bilo dovoljno. Jer<br />

pored samih ubica, ni ophođenje<br />

prema njima ne baca dobro svjetlo<br />

na unutrašnje stanje ove zemlje.<br />

Odlučujući korektivni organi ne<br />

funkcionišu, kada država financira<br />

desetine doušnika, koji su neprijatelji<br />

demokratije, ali koji navodno<br />

nisu ništa znali o ubicama među<br />

desnim ekstremistima. Kada se godinama<br />

porodice ubijenih stavljaju<br />

pod generalnu sumnju i kada se od<br />

žrtava refleksno prave ubice. Kada<br />

policija patološki migrante gura u<br />

blizinu mafije. Gdje je tada u Ustavu<br />

zagarantirana jednakost pred<br />

zakonom? Da li su Nijemci i imigranti<br />

uistinu jednaki u ovoj našoj<br />

Njemačkoj?<br />

Javnost izbjegava dati odgovor na<br />

ova pitanja. I tako se debata polahko<br />

zatišava i izostaje generalna analiza<br />

ove, kako je tiringijski ministar<br />

unutrašnjih poslova Jörg Geibert naziva,<br />

“najveće serije zločina u historiji<br />

savezne republike Njemačke”.<br />

Način kako njemačka javnost<br />

poima ubistva neonacista je krajnje<br />

neiskrena: politika i mediji se<br />

prema ovoj vrsti terora ophode kao<br />

da se radi o izoliranom fenomenu.<br />

Poduzima se neka vrsta pogrešnog<br />

rascjepa, kojeg posmatra i stručnjak<br />

za desničarski terorizam iz Bilefelda,<br />

Wilhelm Heitmeyer. Po njemu je to<br />

“samoobmana”. On kaže da “radikalizirani<br />

miljei ne padaju s neba”.<br />

Oni se poslužuju iz širokog sprektra<br />

ideologija koje se nalaze u društvu.<br />

Troje neonacističkih ubica: Uwe<br />

Böhnhardt, Uwe Mundlos i Beate<br />

Zschäpe su smatrali svoju ideologiju<br />

konformnom sa preovladavajućim<br />

mišljenjem j elita u društvu.<br />

Činjenica je da su u Njemačkoj<br />

rasizam i mržnja prema strancima<br />

široko rasprostranjeni. To su pokazale<br />

Što i ne čudi: jedna studija Fried-<br />

rich Ebert fondacije po imenu “Die<br />

Mitte in der Krise” (sredina u krizi)<br />

dokazuje da su desno ekstremističke<br />

pozicije stigle u središte društva. U<br />

zapadnom dijelu Njemačke, svaki<br />

četvrti stanovnik podržava desno<br />

ekstremističke izjave. U istočnom<br />

dijelu je to čak svaki treći.<br />

Prije da se radi o kolektivnom<br />

poginjanju glave nego o nezainteresiranosti<br />

i koje objašnjava prilično<br />

brzo zamiranje pozornosti za ubistva<br />

neonacista: zločini su isuviše svirepi,<br />

a pouke koje bi iz njih trebali izvući su<br />

isuviše neudobne za našu društvenu<br />

zajednicu. Umjesto da se nađu uzroci,<br />

postoje pokušaji “društvenog<br />

auto-rasterećenja”, smatra stručnjak<br />

za desničarski terorizam Heitmeyer.<br />

Po njemu društvo smatra terorizam<br />

krivim, ali društvo ne krivi sebe iz<br />

čije sredine se ovaj teror rađa.<br />

Ali bez tačnih pouka koje bismo<br />

trebali izvući iz problematičnog<br />

razvoja kroz koji prolazi dio ovog<br />

društva, bez pritiska javnosti, upitno<br />

je da li će doći do katarze i uspješne<br />

borbe protiv ksenofobije, da li će ikada<br />

biti otkrivena moguća umješanost<br />

Ureda za zaštitu ustava u ova ubistva.<br />

Na ovaj način prevencija budućih<br />

neonacističkih zločina ne može biti<br />

uspješno odrađena.<br />

i simpatije za rasističke ideje<br />

bivšeg senatora Berlina,<br />

Thilo Sarrazina. Doduše<br />

je nauka (u vidu studije<br />

Humboldt univerziteta u<br />

Berlinu) argumentirano<br />

opovrgnula većinu njegovih<br />

teza ali ipak njegova<br />

knjiga sa apokaliptičkim<br />

tezama o nestanku<br />

njemačke rase i nacije još<br />

uvijek pada na plodno tlo.<br />

Krivicu za ovo<br />

zakazivanje<br />

snosi i politika<br />

zbog svoga<br />

ideološkog<br />

sljepila, i<br />

načina kako<br />

su se nosili sa<br />

problemom<br />

desnog<br />

ekstremizma.<br />

O krivici njemačke<br />

politike<br />

Krivicu za ovo zakazivanje<br />

snosi i politika zbog svoga<br />

ideološkog sljepila, i načina<br />

kako su se nosili sa problemom<br />

desnog ekstremizma.<br />

Prije svega se na račun<br />

kršćansko-liberalne vlade<br />

odnosi optužba da su sistematski<br />

potcijenili opasnost<br />

od desnog ekstremizma. Umjesto da<br />

procesuira brojne napade na imigrante,<br />

federalna ministrica za familije, Kristina<br />

Schröder (kršćanski demokrati) se<br />

razmetala navodnom “mržnjom prema<br />

Nijemcima”. Video na portalu youtube<br />

podgrijava sumnje u njezinu ministarsku<br />

kompetenciju. I njezino ministarstvo<br />

je bilo to koje je uvelo tzv.klauzulu o<br />

ekstremizmu, koja je, po stručnjacima,<br />

dugoročno oslabila rad udruženja i inicijativa<br />

protiv desničarskog ekstremizma.<br />

To nisu izolirani slučajevi. Ministar<br />

unutrašnjih poslova pokrajine Niedersachsen,<br />

Uwe Schünemann (kršćanski<br />

demokrati) je nakon serije sabotažnih<br />

akata na šine njemačke željeznice,<br />

proklamirao novi “ljevičarski terorizam”.<br />

Predsjednik Saveznog ureda<br />

za zaštitu ustava, Heinz Fromm je na<br />

kraju morao intervenirati i izjaviti da u<br />

Njemačkoj ne postoji ta vrsta terorizma.<br />

Ali i pored toga početkom 2010. godine<br />

je Savezni ured za pravosuđe izdao jedan<br />

formular, po kojemu ne samo žrtve<br />

desničarskog nego i žrtve ljevičarskog<br />

terora mogu podnijeti zahtjev za<br />

novčanu pomoć. Ta inicijativa bi bila za<br />

pozdraviti ako bi ljevičarski terorizam<br />

uistinu postojao. Ali statistika govori<br />

drugim jezikom: 2010. godine zahtjev<br />

je podnijelo 95 žrtava desnog ekstremizma,<br />

dok nije bilo ni jedne žrtve<br />

ljevičarskog ekstremizma.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

49


Islamnet<br />

Turska<br />

Turska postavlja<br />

novu normu<br />

Dok iz mnogih zemalja<br />

u svijetu dolaze veoma<br />

zabrinjavajuće vijesti o teškoj<br />

ekonomskoj krizi iz Turske dolaze<br />

samo lijepe i veoma ohrabrujuće<br />

vijesti. Turski ministar ekonomije<br />

Zafer Caglayan je novinarima<br />

rekao da je izvoz u prošloj, 2011.<br />

godini porastao čak 18,2 posto.<br />

U prvoj četvrtini prošle 2011. godine<br />

Turska je ostavila za sobom<br />

Kinu i Argentinu i postala država<br />

sa najvećim ekonomskim porastom<br />

u ovom razdoblju. U turskim<br />

aerodromima prošle je godine<br />

zabilježen rekordan broj putnika.<br />

Čak oko 118 miliona putnika<br />

prevezeno je mahom sa aerodroma<br />

u Istanbulu i Ankari, a to je<br />

povećanje od 14,4 posto u odnosu<br />

na 2010. godinu. Od 2004. godine<br />

snažno je povećan izvoz voća<br />

i povrća iz Turske. Proizvodnja<br />

voća povećana je za 25 posto, a<br />

najviše se izvoze banane, jabuke,<br />

grožđe, marelice i trešnje. Zanimljiv<br />

je i podatak da se turske serije<br />

prikazuju u više od 20 zamalja.<br />

Samo u 2011. godini Turska je na<br />

serijama zaradila oko 46 miliona<br />

eura. Zbog turskog ekonomskog<br />

čuda neki analitičari kažu kako<br />

treba zaboraviti zamah zemalja<br />

BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija<br />

i Kina) jer stiže TIMBI koji će<br />

predvoditi upravo Turska, zatim<br />

Meksiko, Indonezija. Američki<br />

dnevni list Washington Post objavio<br />

je ovih dana članak o Turskoj.<br />

Naslov članka glasi “Turska<br />

postavlja novu normu”. Članak<br />

opisuje premijera Erdogana kao<br />

jednog od najpouzdanijih lidera,<br />

s kojim je predsjednik Obama u<br />

čestom kontaktu.<br />

Evropa<br />

Ekstremizam osvaja Evropu<br />

asistički izgredi u Grčkoj i Mađar-<br />

Rskoj, R loš tretman Roma i arapskih<br />

migranata i muslimana osumnjičenih<br />

za terorizam na tlu Evrope, te mlake<br />

reakcije institucija EU ukazuju na zabrinjavajuće<br />

jačanje desnice, ocjenjuje<br />

Human rigths watch. “Najgori desničarsko-ekstremistički<br />

napad u 2011. bio<br />

je u Norveškoj kada je Anders Breivik<br />

ubio 77 ljudi rekavši da brani Evropu<br />

od islama. Napad ekstremnih desničara<br />

u maju na Pakistance u Grčkoj jedan je<br />

od incidenata o kojima je manje pisano”,<br />

navodi HRV u svom izvještaju. U Mađarskoj<br />

je u aprilu Crveni krst evakuisao<br />

277 Roma pošto su desničari organizovali<br />

“vojni” marš pored njihovih kuća.<br />

Human rigths watch ekstremističke<br />

incidente dovodi u vezu s lošom politikom<br />

vladajućih evropskih garnitura.”<br />

Breivikov napad predstavlja “eho glavne<br />

debate u Evropi i ističe opasnosti<br />

od netolerancije koja je uzela maha u<br />

zemljama kao što je Francuska, čija je<br />

Vlada zabranila nošenje nikaba u javnosti,<br />

i Holandija, gde je Gert Vilders<br />

dobio odriješene ruke da zagovara antiislamističke<br />

ideje”. U HRV izvještaju<br />

se još navodi da Francuska, Njemačka,<br />

Grčka, Mađarska, Italija, Holandija,<br />

Poljska, Španija i Velika Britanija prave<br />

zaokret udesno kada je riječ o mnogim<br />

društvenim pojavama.<br />

Francuska, Njemačka, Španija i Velika<br />

Britanija drže u pritvoru mahom<br />

muslimane koji su optuženi za terorizam<br />

bez suđenja i zabranjuju im normalan<br />

pristup advokatima. Human<br />

rigths watch optužuje institucije EU<br />

da ne čine ništa da zaustave ekstremistički<br />

trend. “Evropska komisija nije<br />

izvršila svoju dužnost i zagarantovala<br />

poštovanje osnovnih prava.” Benjamin<br />

Word iz HRV-a izjavio je da<br />

ukoliko Evropska komisija ne bude<br />

hrabrija, situacija u vezi s ljudskim<br />

pravima unutar EU će biti sve gora.<br />

On je upozorio da postoji opasnost da<br />

će bez koordinisane inicijative vlada<br />

sljedeća generacija Evropljana shvatati<br />

ljudska prava kao opciju, a ne kao suštinsku<br />

vrijednost.<br />

SAD<br />

Pedeset miliona Amerikanaca umno bolesni<br />

ladin izvještaj iz 2011., Uprava<br />

Vza borbu protiv narkotika, od<br />

V19.01.2012. ističe da svaki peti Amerikanac,<br />

odnosno 50 miliona njih su<br />

umno bolesni. Najviše je bolesnih<br />

među ženama i mladima. Uprava<br />

za borbu protiv narkotika i zaštitu<br />

mentalnog zdravlja 5% Amerikanaca<br />

i Amerikanki ili 11,4 milijuna odraslih<br />

pati od teških oblika duševnih<br />

bolesti. Od ukupnog broja bolesnih,<br />

žene su zastupljene između 16,8% do<br />

23%, dok je broj mladih pogođenih<br />

duševnom bolešću 18%, a 25% bolesnih<br />

je s 50 i više godina života.<br />

Zastrašujući je broj onih Amerikanaca<br />

koji ozbiljno razmišljaju o samoubistvu,<br />

a njih je 8,7 miliona, dok je<br />

2,5 miliona njih pripremalo samoubistvo,<br />

a 1,1 milion je pokušalo ubistvo.<br />

Najveći broj duševno bolesnih Amerikanaca<br />

i Amerikanki je rezultat<br />

uzimanja narkotika. Šokantna je či-<br />

njenica da je 8% bolesnih između 12<br />

i 17 godina ili 1,9 miliona.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

50


Izrael<br />

Jevrejsko-arapska mreža za šverc drogom<br />

Izraelsko – arapski odnosi su poznati<br />

čitavom svijetu. Nema nijedne stvari<br />

u kojoj se slažu Izraelćani i Arapi. Naravno,<br />

uvijek u svemu<br />

ima izuzetaka.<br />

Tako je i ovaj put,<br />

kriminal je jedina<br />

dodirna tačka između<br />

pojedinih Jevreja<br />

iz Izraela i Arapa.<br />

Izraelska policija je<br />

ovih dana razotkrila<br />

izraelsko-arapsku<br />

mrežu za šverc<br />

drogom u Izraelu i<br />

okolnim arapskim<br />

zemljama. Ova mreža<br />

je otkrivena na<br />

Zapadnoj Obali.<br />

Naime, jevrejski doseljenici<br />

iz područja<br />

Tapuch Junctiona<br />

na Zapadnoj Obali<br />

Švicarska<br />

Islamsko centralno vijeće<br />

Islamsko centralno vijeće Švicarske,<br />

najveća i najutjecajnija j j j organizacija<br />

muslimana u Švicarskoj<br />

bilježi stalni napredak u organizacijskom<br />

smislu. Na čelu Islamskog<br />

centralnog vijeće Švicarske nala-<br />

zi se Nicolas Blancho, mladić koji<br />

je prije nekoliko godina prihvatio<br />

islam. Islamsko centralno vijeće<br />

Švicarske ovih dana pokreće proje-<br />

kat prve islamske televizije u Švi-<br />

carskoj. Planirano je da televizija<br />

su otkriveni u kupovini droge od palestinskih<br />

susjeda iz susjednog sela Hawara,<br />

južno od grada Nablusa. Ono što je<br />

posebno zanimljivo<br />

u ovom slučaju jeste<br />

činjenica da su navedena<br />

dva sela poznata<br />

po stalnim međusobnim<br />

sukobima.<br />

Jevrejski doseljenici<br />

iz Tapuch Junctiona<br />

često napadaju Palestince<br />

iz sela Hawara.<br />

U martu prošle<br />

godine je stotine naoružanih<br />

jevrejskih<br />

doseljenika napalo<br />

na palestinsko selo<br />

Hawara. Iako teško<br />

sukobljeni, jevrejsko-arapski<br />

narko<br />

dileri su našli zajed-<br />

nički jezik.<br />

bude pokrenuta na ljeto ove godine.<br />

Osim pokretanja televizije Islamsko<br />

centralno vijeće Švicarske kreće<br />

u izgradnju najveće džamije u ovoj<br />

zemlji, zatim izgradnju islamske<br />

škole i osnivanje putničke agencije<br />

za hodočašće u Mekku i Medinu.<br />

Ne treba posebno naglašavati da su<br />

se švicarski mediji odmah dali na<br />

posao i počeli sa blaćenjem ugleda<br />

predsjednika Nicolasa Blanchoa i<br />

njegovih saradnika.<br />

SAD<br />

Film “Treći džihad” za<br />

obučavanje policajaca da<br />

mrze islam i muslimane<br />

Američki list The New York<br />

Times objavio je tekst u kojem<br />

se iznose detalji kako je njujorška<br />

policija obučavala svoje<br />

oficire prikazujući im dokumentarni<br />

film “Treći džihad” u kojem<br />

se na veoma opasan način<br />

govori o islamu i muslimanima u<br />

Americi i ostatku svijeta. Spomenuti<br />

dokumentarni film prikazan<br />

je u sklopu obuke i pripremanja<br />

detektiva, inspektora i policijskih<br />

pozornika za borbu protiv<br />

terorizma. Film je prikazivan tri<br />

mjeseca a na njemu se obučavalo<br />

1.500 policajaca. Film je producirala<br />

nepoznata nevladina organizacija.<br />

Uvodna špica spomenutog<br />

dokumentarnog filma protiče<br />

kroz slike u kojima muslimanski<br />

terorista puca u glavu kršćaninu,<br />

ubija dijete, eksplodira autobomba<br />

a na kraju ide scena u kojoj<br />

islamski bajrak visi na Bijeloj<br />

kući. Zatim, spiker govori “ovo je<br />

prava agenda islama u Americi –<br />

strategija infiltriranja i dominacije<br />

Amerikom... Ovo je rat koji<br />

vi ne poznajete”. Ostatak filma je<br />

prepun laži o islamu i muslimanima.<br />

Vidi se da je produciran od<br />

strane islamofobičnih snaga, snaga<br />

koje se otvoreno bore protiv<br />

islama, a takvih u Americi danas<br />

ima dosta. Nakon gledanja filma<br />

“Treći džihad”, njujorški policajci<br />

su dopingovani izuzetnom<br />

mržnjom prema islamu i muslimanima.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

51


Saudijska Arabija<br />

Doktor Yasir: Mnoge<br />

žene su mi tražile da im<br />

promijenim spol kako bi<br />

dobile više imovine<br />

Profesor dr. Yassir Saleh Jamal,<br />

šef hirurškog centra<br />

bolnice Kralj Abdulaziz iznio<br />

je ovih dana podatak da je u<br />

svojoj 30-godišnoj doktorskoj<br />

karijeru obavio 450 operacija<br />

promjene spola. Doktor kaže da<br />

je tri žene operisao nakon čega<br />

su one postale muškarci. Sve<br />

operacije koje je obavio doktor<br />

Yasir, kako kaže, obavio je zbog<br />

zdravstveno-seksualnih problema<br />

a nikako radi neprirodnih<br />

prohtjeva ljudi. On navodi da je<br />

bilo mnogo onih koji su tražili<br />

da im promijeni spol, međutim<br />

on je to odbio jer to islam na<br />

taj način strogo zabranjuje. Posebno<br />

su zanimljivi njegovi navodi<br />

da je imao brojne zahtjeve<br />

žena koje su od njega tražile da<br />

ih operiše da postanu muškarci<br />

kako bi, kao muškarci, imale<br />

priliku da učestvuju u podjeli<br />

imovine i da dobiju veći dio<br />

naslijeđa (Po islamskom zakonu<br />

muškom nasljedniku pripada<br />

koliko dvoma ženskim).<br />

U slučajevima koje je operisao<br />

dr. Yassir Saleh Jamal navodi<br />

kako je to uradio jer se radilo<br />

o osobama koje su imale zdravstvene<br />

probleme.<br />

Palestina<br />

Palestinci u Gazi imaju Ministarstvo za kopanje tunela<br />

Da li ste znali da Palestinci u<br />

Gazi imaju Ministarstvo za<br />

kopanje tunela? Ovo ministarstvo<br />

je jednako važno kao i druga<br />

ministarstva u Hamasovoj administraciji.<br />

Bez tunela Palestinci<br />

u pojasu Gaza ne bi mogli preživjeti<br />

nametnutu izraelsku blokadu.<br />

Na kopanju tunela zaposlen<br />

je značajan broj radnika. Ujedno,<br />

kopanje tunela za snabdijevanje<br />

Gaze osnovnih prehrambenim i<br />

energetskim proizvodima<br />

je rijetka<br />

prilika za<br />

dobivanje posla u<br />

pojasu Gazi. Uposleni<br />

kopači tunela<br />

dnevno zarade oko<br />

10 američkih dolara.<br />

Ovaj posao je<br />

izuzetno opasan.<br />

Osim čestih obrušavanja,<br />

izraelska<br />

vlada često sprovodi<br />

akcije miniranja,<br />

bombardiranja<br />

i rušenja<br />

Usvijetu je poznata sankcija<br />

deportacije stranaca koji su<br />

nelegalno ušli u neku zemlju ili<br />

su u toj zemlji počinili neko krivično,<br />

odnosno kriminalno djelo.<br />

Međutim, islamofobija, koja<br />

je zahvatila cijeli svijet, donosi<br />

nova pravila. Šri Lanka je prva<br />

zemlja koja je protjerala 161 osobu<br />

zbog optužbe da<br />

su propagirali islam.<br />

U zvaničnom saopćenju<br />

vlasti u Šri<br />

Lanki navodi se da<br />

su protjerane osobe<br />

pripadnici islamskog<br />

pokreta “Teblig džemata”,<br />

porijeklom su<br />

iz Indije, Pakistana,<br />

Bangladeša, Maldiva<br />

i nekoliko arapskih<br />

zemalja. U istom saopćenju<br />

navodi se da<br />

tunela. Nažalost, tom prilikom<br />

mnogi Palestinci bivaju živi zakopani<br />

u srušenim tunelima. Ujedno,<br />

Palestinci su jedini narod na<br />

svijetu koji je primoran kopati tunele<br />

kako bi došao do hrane, vode<br />

i gasa. Nažalost, niko u svijetu ne<br />

želi ni prstom da mrdne da se zaustavi<br />

Izrael. Da su Arapi prinudili<br />

Jevreje da moraju kopati tunele<br />

kako bi došli do hrane i vode čitav<br />

svijet se digao na noge.<br />

Šri Lanka<br />

Protjerani zbog propagiranja islama<br />

su protjerani pripadnici “Teblig<br />

džemata” u Šri Lanku došli kao<br />

turisti te da su kasnije otkriveni<br />

kako propagiraju islam u mjestima<br />

gdje su odsjeli. Šri Lanka<br />

ima 20 miliona stanovnika. U Šri<br />

Lanki živi oko milion i po muslimana<br />

ostalo su budisti, hindusi,<br />

kršćani i drugi.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

52


Rusija<br />

Rusija naoružava Basharov režim<br />

Ruski list Kommersant piše<br />

da je Rusija sklopila sporazum<br />

sa Sirijom o prodaji modernog<br />

naoružanja ovoj zemlji.<br />

Potpisani sporazum podrazumijeva<br />

da će Sirija od Rusije kupiti<br />

savremeno oružje za koje će<br />

izdvojiti 550 miliona<br />

američkih<br />

dolara. U sklopu<br />

ovog aranžmana<br />

Rusi će Siriji<br />

prodati i 36 borbenih<br />

trening<br />

aviona Yak-130.<br />

U prošloj 2011.<br />

godini Rusi su<br />

Siriji prodali<br />

oružja u iznosu<br />

preko milijarde<br />

dolara. Sirija je<br />

prošle godine<br />

kupila ruskog<br />

oružja u iznosu<br />

Foto islamneta<br />

oko 7 % posto od ukupne ruske<br />

godišnje proizvodnje oružja. Uz<br />

kupljeno oružje, vjerovatno, Sirija<br />

je kupila i Rusku podršku u<br />

Ujedinjenim nacijama i drugim<br />

svjetskim institucijama i relacijama.<br />

Efendija Frederik Kanute<br />

Frederik Kanute, igrač španske Sevilje, predvodi<br />

namaz ispred svojih učenika<br />

Grčka<br />

Muslimanski grad<br />

iz Osmanskog perioda<br />

Komotini ili Komotene je<br />

grad na sjeveroistoku Grčke.<br />

Komotini je glavni grad periferije<br />

Istočna Makedonija i Trakija i<br />

prefekture Rodopi. Grad je i sjedište<br />

Demokritovog sveučilišta<br />

Trakija, osnovanog 1973. godine.<br />

Komotini je jedini grad u Grčkoj<br />

sa značajnom muslimanskom<br />

većinom. Posjetiti Komotini je<br />

kao da odputujete u historiju, u<br />

dane Osmanske imperije. U Komotini<br />

i danas ima veliki broj<br />

ulica, kuća i dućana koje su stare<br />

po 150 godina. Osim sačuvane<br />

arhitekture u Komotini ima još<br />

dosta stvari koje kod posjetioca<br />

ostavljaju utisak da je to prava<br />

muslimanska kasaba. U vrijeme<br />

namaza ulice odjekuju ezanima,<br />

na ulicama se mogu vidjeti brojne<br />

muslimanke u hidžabima. Komotini<br />

ima svog muftiju Cemalia<br />

Metzoa koji vodi računa o sprovođenju<br />

Šerijata među muslimanima,<br />

naravno onog dijela koji se<br />

tiče porodičnog i nasljednog prava.<br />

Muftija Camali ima svoj šerijatski<br />

ured u Komotini. Većina<br />

muslimana u Komotini su porijeklom<br />

Turci i oni govore turskim<br />

jezikom. Nažalost, stanovnici<br />

Komotine su od strane državnih<br />

vlasti diskriminirani po brojnim<br />

pitanjima a najveća diskriminacija<br />

iskazuje se kroz školstvo i nezaposlenost.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

53


Ožiljci vremena<br />

Mladi Muslimani Sandžaka<br />

- 63 godine od montiranog procesa<br />

Bio<br />

B<br />

sam musliman i to ću ostati.<br />

BOsjećao sam se borcem za stvar<br />

Bislama u svijetu i time ću se osjećati<br />

do kraja života. Jer islam je za mene bio<br />

drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i<br />

ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost<br />

muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu<br />

i slobodi, jednom riječju i za sve<br />

ono što je po mom uvjerenju bilo vrijedno<br />

živjeti” – Alija Izetbegović[1]<br />

Odmah nakon rata partizanske jedinice<br />

su počele sa sistematskom pljačkom<br />

bošnjačkog stanovništva. Tada se uvodi<br />

rekvizicija, koja je podrazumijevala nasilno<br />

oduzimanje pokretne i nepokretne<br />

imovine da bi se njima doprinijelo razvoju<br />

državnog sistema ili za pomaganje vojske u<br />

ratnim situacijama. Nova partizanska vlast<br />

u Sandžaku je rekviziciju uvela ponajprije u<br />

Novom Pazaru, decembra 1944. i istovremeno<br />

počela sa likvidacijom najuglednijih<br />

sandžačkih Bošnjaka i nasilno ukidanja zari-feredže,<br />

tj. tradicionalne nošnje sandžačkih<br />

Bošnjakinja.[2]<br />

Strijeljanje sandžačkih Bošnjaka se vršilo<br />

noću, bez svjedoka, po kratkom postupku,<br />

bez mogućnosti dokazivanja nevinosti.<br />

U narodu je ostala priča da je na Hadžetu<br />

u Pazaru strijeljano od 1.500 do 2.000 Bošnjaka,<br />

a to su potvrdili i brojni autori. Po<br />

svojoj svireposti je ostao upamćen partizanski<br />

oficir Đorđe Peruničić, koji je od partizanske<br />

vojske proglašen herojem i kome je<br />

podignut spomenik u Pljevljima.<br />

Bošnjaci Sandžaka, oni koji su pretekli,<br />

koji nisu strijeljani ili prognani za Tursku,<br />

su bili svjesni da je njihov biološki opstanak<br />

jako ugrožen, a i islam se nasilno zamjenjivao<br />

ateizmom. U sličnoj situaciji su bili<br />

i Bošnjaci Bosne i Hercegovine. U nedostatku<br />

nacionalnih prava oni su se odlučili<br />

oformiti organizaciju pod imenom “Mladi<br />

Muslimani”, čiji je osnovni cilj bio: “Očuvati<br />

još to malo muslimana što je preteklo”.<br />

Oni su hapšeni, mučeni, dugo maltretirani<br />

u zatvorima i mnogi osuđivani na smrt.<br />

Sličnu sudbinu su imali i sandžački<br />

Bošnjaci. Organizacija “Mladi Muslimani<br />

Sandžaka” je osnovana u Bor džamiji u<br />

Novom Pazaru. Glavni inicijator osnivanja<br />

ove organizacije bio je Sulejman Kačar<br />

iz Novog Pazar. Do odluke o osnivanju je<br />

došlo sa džuma-namaza uz prisustvo Nurije,<br />

vojnika iz Banja Luke, koji je služio vojni<br />

rok u Novom Pazaru, ali redovno klanjao<br />

džuma-namaz u Bor džamiji. Tada je Nurija<br />

predstavio “Mlade Muslimane” širom<br />

Bosne i Hercegovine, predočio im na koji<br />

način se bore za svoj opstanak i predložio<br />

da Bošnjaci Sandžaka učine isto.<br />

Prva grupa “Mladih Muslimana<br />

Sandžaka”<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

54<br />

17. aprila 1946. se oformljuje organizacija<br />

“Mladi Muslimani Sandžaka”,<br />

a kao njen pokrovitelj i zaštitnik biva<br />

Ismail ef. Filibalić, jedan od najvećih<br />

alima svog vremena u Sandžaku. Bio je<br />

imam Bor džamije i čitav svoj život je<br />

posvetio podučavanju bošnjačke omladine<br />

islamu i tako ti omladinci postaju prvi<br />

članovi organizacije “Mladi Muslimani<br />

Sandžaka”.[3]<br />

Tada “Mladi Muskimani Sandžaka”<br />

počinju dizati glas za prava sandžačkih<br />

Bošnjaka. Borili su se da partizanska vlast<br />

dozvoli Bošnjakinjama nošenje zar-i-feredže,<br />

zatim da se u narodu razbije strah od<br />

terora komunističke vlasti, da se vjernici<br />

vrate u džamije, djeca u mektebe, da se<br />

spriječi iseljavanje Bošnjaka za Tursku, da<br />

se prekine sa likvidacijama uglednih Bošnjaka.<br />

Nakon smrti velikog alima Ismail ef.<br />

Filibalića, obavještajna služba, u narodu poznata<br />

kao UDB-a, nakon dvije i po godine<br />

djelovanja mladomuslimanskog pokreta<br />

u Sandžaku, tačnije avgusta 1948., je otkrila<br />

organizaciju i njene namjere. Tako je<br />

Okružni sud u Novom Pazaru podigao optužnice<br />

protiv otkrivenih članova i osuđeni<br />

su na višegodišnje kazne zatvora. Osuđeni<br />

članovi tzv. Prve grpe “Mladih Muslimana<br />

Sandžaka” bili su:<br />

Sulejman Kačar, sa 18 god. – osuđen<br />

na 8 godina zatvora,<br />

Ismet Bektašević, sa 16 god. – osu-


đen na 10 godina zavora,<br />

Ahmet Kolašinac, sa 19 god. – osuđen<br />

na 8 godina zatvora,<br />

Ibro Draževičanin, sa 15 god. – osuđen<br />

na 9 godina zatvora,<br />

Hasan Gicić, sa 19 god – osuđen na 4<br />

godine zatvora<br />

Nazim Radetinac, sa 16 god. – osuđen<br />

na 3 godine zatvora,<br />

Zejnel Drndić, sa 23 god. – osuđen<br />

na 9 mjeseci zatvora,<br />

Smajo Kavazović sa 20 god. – osuđen<br />

na 9 mjeseci zatvora,<br />

Arif Radetinac, sa 18 god. – osuđen<br />

na 6 mjeseci zatvora<br />

Ćamil Filibalić, sin Ismail ef., je iz<br />

političkih razloga oslobođen optužnice,<br />

Milenković Milijam, Srbin iz Novog<br />

Pazara, je zbog pomaganja i saučesništva<br />

proglašen članom pokreta i osudili<br />

su ga kada je imao 26 god. na 2 godine<br />

zatvora. .[4]<br />

Druga grupa “Mladih Muslimana<br />

Sandžaka”<br />

Iako su kazne bile rigorozne, mladomuslimanski<br />

pokret nije prestao. Nasljednici<br />

su se divili hrabrosti i odvažnosti svojih<br />

prethodnika, pa tako vođstvo “Mladih<br />

Muslimana Sandžaka” preuzima Ibrahim<br />

Dupljak.<br />

Ovaj put su se mladomuslimani bolje<br />

organizovali, a i bili su svjesni da su ovaj<br />

put pod većim nadzorom komunističkih<br />

tajnih službi. Organizacija u Pazaru je<br />

imala veliki broj članova i zbog efikasnosti<br />

radilo se odvojeno po grupama, za svaku<br />

mahalu određena grupa i nije se znalo ko<br />

su članovi grupa u drugim mahalama.<br />

Kao najistaknutije grupe spominju se u<br />

mahalama Potok, Lug i Hadžet.<br />

Ostao je zapisan govor Ibrahima Dupljaka<br />

koji je održan na tajnom sastanku<br />

kod turbeta na groblju Gazilar:<br />

“Iz dana u dan sve je veći broj onih<br />

muslimana koji umiru pod četničkom<br />

batinom. Naše majke i sestre su natjerali<br />

da skinu zar-i-feredžu. Naše džamije su<br />

skoro prazne jer se ljudi progone i hapse.<br />

Sve nas to navodi da ustanemo i zaštitimo<br />

svoju vjeru i život ili da sramno i postepeno<br />

umiremo pod četničkom kamom.<br />

Govore da smo mi muslimani Srbi, a ja<br />

vas lijepo pitam sada da li među nama<br />

ima ko god ovdje da je zaista Srbin? Naravno<br />

da nema, ali oni hoće da nas pretope<br />

u Srbe oduzimajući nam vjeru i rušeći<br />

u našim roditeljima biće islama. Zato je<br />

dužnost nas – njihove djece, muslimanske<br />

djece – da se organizujemo i kroz rad<br />

ovakve organizacije, Mladih Muslimana,<br />

stanemo na put toj nepravdi koja nas<br />

uništava i zove nepostojećim narodom.<br />

Ako ništa drugo da bar sačuvamo din i<br />

iman, jer valja nam mrijeti, pa bolje<br />

da umremo kao ljudi vjernici, nego li<br />

kao fukare i izrodi. To neka nam bude<br />

zadatak i da budemo kao jedna duša i<br />

jedno tijelo i da se borimo za naše ako<br />

treba i životima.”[5]<br />

UDB-a je nastavila sa intenzivnijem<br />

praćenjem omladinaca. Hapšenje se desilo<br />

zbog neiskustva jednog od članova,<br />

5. aprila 1952. Osuđeni članovi tzv.<br />

Druge grupe “Mladih Muslimana Sandžaka”<br />

ovaj put bili su:<br />

Ibrahim Dupljak – osuđen na 10 go-<br />

dina zatvora,<br />

Mahmut Buzgović – osuđen na 7<br />

godina zatvora,<br />

Sadrija Ugljanin – osuđen na 5 godina<br />

zatvora,<br />

Husko Hadžibrahimović – osuđen<br />

na 5 godina zatvora,<br />

Faik Rovčanin – osuđen na 4 godine<br />

zatvora,<br />

Ejup Bogarić – osuđen na 2 godine<br />

<br />

zatvora,<br />

Hamid Rebronja – osuđen na 1 godinu<br />

i 6 mjeseci zatvora,<br />

Mesud Hajdinović – osuđen na 3<br />

mjeseca zatvora.[6]<br />

Starosno doba i Druge grupe je bilo od<br />

15 do 23 god. Poslije hapšenja ove grupe<br />

bilo je još manjih pokušaja da se nastavi sa<br />

ovim aktivnostima, međutim 1954. nastupa<br />

strašno doba Aleksandra Rankovića<br />

i sve do 1990. god., kada se osniva Stranka<br />

demokratske akcije Sandžaka, Bošnjaci<br />

Sandžaka su mučeni, tlačeni, ubijani i proganjani,<br />

bez prilike da se odupru beogradskom<br />

zulumu.<br />

Jusuf ef. Zumberović iz Delimeđa kod<br />

Tutina<br />

Među onim koji su proganjani i osuđivani<br />

bio je i imam džamije u Delimeđu.<br />

Njega su uhapsili samo zato što je kod svog<br />

Bilješke<br />

džemata izrazio protest i negodovanje što je<br />

vlast pohapsila mlade ljude i djecu.<br />

On je, zato što je u zatvoru u vrijeme<br />

ramazana klanjao teraviju sa još 30 zatvorenika,<br />

doživio posebnu torturu od Hrana<br />

Bogdanovića i još nekih bošnjačkih špijuna.<br />

Novopazarski sud ga je osudio na 7<br />

god. stroge robije![7]<br />

Rasim Hajradinović iz Bagačića kod<br />

Sjenice<br />

U Sandžaku je ostao upamćen slučaj<br />

hrabrog i čvrstog heroja Rasima Hajradinovića.<br />

On je mobilisan 1945. kao vojnik<br />

partizanske vojske. Odredište mu je bilo<br />

Čačak.<br />

Jedan od oficira je tjerao nasilno Albance<br />

i Bošnjake da jedu svinjsko meso. Kada<br />

je došao red na Rasima, on je oštro odbio.<br />

Tada je oficir počeo da ga psuje i dohvativši<br />

ga za vrat pokušao je da ga udavi.<br />

Tada je prebačen u Užice na ispitivanje.<br />

Prenosi se da je tamo doživio veliku torturu.<br />

Morao je svaki dan od 8 do 12h da stoji,<br />

a istražitelj mu je prijetio: “Nećeš Turčine<br />

svinjetinu, ješćeš, ješćeš ….” On uspijeva<br />

da pobjegne iz Užica i ode u svoje rodno<br />

Bagačiće na Pešteru.<br />

Tamo uspijeva da se krije 2 god. dok<br />

ga nije uhapsila Narodna milicija, njih oko<br />

30 je učestvovalo u akciji hapšenja. Tada je<br />

prebačen u Kragujevac. Tamo je robijao u<br />

okovima na rukama, nogama i oko glave.<br />

Živio je na hljebu i vodi, oko mjesec dana,<br />

odakle je poslan u Pazar na istragu gdje mu<br />

se izriče presuda od 13 godina teške robije<br />

u niškom zatvoru i sve to zato što je rekao<br />

“NE” svinjetini.<br />

Rasim je pričao da ga je spasila vjera u<br />

Allaha, dž.š., a inače ništa na tom mjestu ne<br />

bi moglo da pretekne. Sa 125 kg je sišao na<br />

35kg, ali nikada nije pristao da jede svinjetinu![8]<br />

Autor: Usame Zukorlić<br />

sandzakpress.net<br />

[1] Alija Izetbegović, “Sjećanja”, 2002.<br />

[2] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Kako se kalio Sandžak”, Frankfurt<br />

na Majni, 2005. (str. 477)<br />

[3] Isto (str. 486)<br />

[4] Isto (str. 487)<br />

[5] Rifat Dupljak, “Mladi Muslimani u Sandžaku”<br />

[6] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Kako se kalio Sandžak”, Frankfurt<br />

na Majni, 2005. (str. 477)<br />

[7] Isto<br />

[8] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Sandžak, porobljena zemlja”,<br />

Frankfurt na Majni, 2001. (str. 477)<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

55


Vijesti iz svijeta<br />

Izraelski satirični program potiče<br />

mržnju prema muslimanima u Evropi<br />

IslamBosna.ba- Popularna<br />

izraelska televizija Latma<br />

TV producirala je muzički<br />

video klip koji sadrži sirove antimuslimanske<br />

stereotipe i ismijava<br />

Evropljane što su dozvolili da<br />

njihove zemlje “preuzmu” muslimani<br />

i pretvore Evropu u Eurarabiju.<br />

U jednoj sekvenci, otac,<br />

Norvežanin, govori svojoj plavoj<br />

kćerci o muslimanima:<br />

“Kada te siluju ne prigovaraj<br />

jer je to politički nekorektno”.<br />

Fantazije o tome da “obojeni”<br />

siluju bijele žene ostao je jedan<br />

od najstarijih rasističkih izraza u<br />

prenesenom smislu te je često izgovor<br />

za linč muškaraca i dječaka<br />

crne puti u Sjedinjenim Državama.<br />

Ova mržnja utemeljena na<br />

strahu dovela je do te mjere da u<br />

Izraelu “spašavaju” jevrejske žene<br />

zabranjujući im zakonom da izlaze<br />

s Arapima.<br />

Sam naziv video klipa “Christmas<br />

in Eurabia” odnosi se na teoriju<br />

zavjere da će kršćanska Evropa<br />

sistematski biti preuzeta od<br />

imigrantskih “horda tamnoputih<br />

muslimana” iz Afrike, Srednjeg<br />

istoka i Južne Azije. Ukrštanje<br />

Evrope i Arabije u jedan pojam je<br />

anti-arapski i islamofobični ekvivalent<br />

recimo “Jew York-u”.<br />

Prošlog ljeta kršćanski terorista<br />

i deklarisani islamofob Anders<br />

Breivik masakrirao je desetine<br />

djece i mladih u Norveškoj<br />

navodno da bi spriječio da Norvešku<br />

preuzmu muslimani. Ovaj<br />

novi izraelski video čini se da<br />

afirimira Breikove fantaziju da je<br />

bijela, uslovno rečeno arijevska,<br />

Evropa pod opasnošću od muslimanske<br />

invazije.<br />

LatmaTV je popularna u Izraelu<br />

i pod vođstvom je zamjenice<br />

urednika Jerusalem Posta Caroline<br />

Glik. Ona je Amerikanka odrasla<br />

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

Uhapšen Nusret Imamović, njegov<br />

brat Eldin i još jedna osoba<br />

Novo vještačenje psihičkog stanja<br />

Andersa Breivika<br />

Tekstovi<br />

Zejneb el-Gazali rhm- “Moji<br />

zatvorski dani u Egiptu”<br />

Bošnjačke autonomije – Od<br />

Gradaščevića do Zukorlića<br />

u Chicagu, a u Palestinu se doselila<br />

1991. godine, i pet i po godina<br />

provela je u izraelskoj vojsci.<br />

LatmaTV je projekat neokonzervativnog<br />

“Center for<br />

Security Policy” (CSP) sa sjedištem<br />

u Sjedinjenim Američkim<br />

Državama gdje se Glikova<br />

nalazi na mjestu savjetnika.<br />

Glickova stoji također iza zloglasnog<br />

videa “We con the world” u<br />

kojem se ismijavaju žrtve izraelskog<br />

napada na Mavi Marmaru<br />

u kojem su se također koristili<br />

sirovi rasistički cionistički stereotipi,<br />

naravno sve u cilju islamofobije.<br />

A važno je i spomenuti<br />

da je ured vlade Izraela stranim<br />

novinarima dijelio navedeni video<br />

klip.<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Petina Amerikanaca<br />

mentalno je poremećena<br />

Kako žene djeluju na muški<br />

mozak?<br />

Video:<br />

IslamBosna TV: Muzika kao<br />

oružje<br />

Dokumentarni film o patnjama<br />

Mladih Muslimana - Je li ti žao?<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

56


Iz arhiva<br />

Es-Sunen (Poslanikova praksa)<br />

Osam stvari od kojih<br />

se trebamo utjecati<br />

Allahu, dželle šanuhu<br />

Brojna su znastvena<br />

polja na kojima se<br />

okušao Mehmed ef.<br />

Handžić, u, može se<br />

reći, relativno kratkom<br />

životnom vijeku. Jedno<br />

od polja, kojem je ovaj<br />

istaknuti bošnjački<br />

alim posvetio značajan<br />

dio svoje naučnoistraživačke<br />

karijere i<br />

na kojem je pokazao<br />

svu širinu svojih<br />

znanstvenih obzorja, je<br />

svakako polje hadiske<br />

nauke. Handžić se,<br />

između ostalog, bavio<br />

hadiskim zbirkama,<br />

njihovim autorima,<br />

prenosiocima hadisa,<br />

ali i tumačenjem i<br />

pojašnjenjem odabranih<br />

Poslanikovih izreka<br />

(hadisa). Za ovu priliku<br />

izdvojili smo njegov<br />

komentar na hadis o<br />

dugu i dugovanju<br />

Piše: Mehmed Handžić<br />

UEbu Davudovu<br />

Sunenu stoji slijedeći<br />

hadis:<br />

Ebu Seid el-Hudri (jedan od<br />

Alejhisselamovih drugova)<br />

kaže da je Alejhisselam jednog<br />

dana unišao u džamiju,<br />

kad li u džamiji sjedi jedan<br />

čovjek od ensarija, zvani<br />

Ebu Umame.<br />

- Odakle da te vidim u<br />

džamiji, kad nije vrijeme<br />

namaza? - reče mu Alejhisselam.<br />

- Brige me okupile i dugovi,<br />

- odgovori mu Ebu<br />

Umame.<br />

- Hoćeš li, da te naučim<br />

nekoliko riječi, kada ih izgovoriš,<br />

Bog će te spasiti brige i<br />

otplatiti tvoje dugove? - upita<br />

ga Alejhisselam.<br />

- Hoću, Božiji Poslaniče,<br />

- reče Ebu Umame.<br />

Kada osvaneš i kada<br />

omrkneš, reci: “Bože, utječem<br />

Ti se od brige i tuge,<br />

utječem Ti se od nemoći i<br />

lijenosti, utječem Ti se od<br />

škrtosti i straha, utječem Ti<br />

se od toga da me savlada dug<br />

i nadvladaju ljudi!” - reče mu Alejhisselam.<br />

Kaže Ebu Umame: “Ja sam to govorio<br />

i Bog me je spasio brige i otplatio<br />

mi dug.”<br />

Dužni smo Boga moliti<br />

U ovom hadisu vidimo da je Alejhisselam<br />

uputio Ebu Umamu da navedene<br />

riječi uputi Bogu dž. š. kao molbu,<br />

pa će ga Bog dž. š. spasiti brige i pomoći<br />

mu da otplati dugove koji su ga<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

58<br />

Strah je pak<br />

previše škrtariti<br />

sa svojim<br />

životom i<br />

previše se bojati<br />

samu sebi.<br />

Ovo je jedna<br />

velika mahana<br />

za čovjeka.<br />

Strašljiv čovjek<br />

nije ni za kakvu<br />

ideju. Čovjek<br />

ne treba da se<br />

previše sebi<br />

boji, naročito<br />

kad se radi o<br />

vjeri.<br />

pritisli. Ebu Umame je postupio prema<br />

Alejhisselamovu savjetu i spasio se<br />

brige i duga. Kao Ebu Umame, tako<br />

treba da se vlada svaki musliman kad<br />

ga okupe teške brige i teret dugova.<br />

Treba u tom slučaju da se obrati Uzvišenom<br />

Allahu, te da jutrom i večerom<br />

moli Allaha za pomoć i olakšicu. Bog<br />

će molbi udovoljiti, ako čovjek udovolji<br />

uvjetima.<br />

Prvi je uvjet, koji se kod molbe traži,<br />

da i čovjek svojim djelom nastoji i<br />

radi oko onoga što je od Boga dž. š.<br />

molio. Nije dovoljno samo izgovoriti<br />

riječi, a djelom se njima protiviti. Dovi<br />

ili molbi je sličan i tevekkul. Tevekkul<br />

znači na Boga dž. š. se osloniti. Da tevekkul<br />

bude valjan, uvjet je uložiti trud<br />

i slobodnu volju, a onda stvar predati<br />

Bogu i na Boga se osloniti. Najprije težak<br />

treba da obradi zemlju kako treba,<br />

uredi je i posije, a onda se na<br />

Boga osloni. Kad bi težak<br />

tvrdio da se na Boga oslonio<br />

ne obradivši zemlju i ne posijavši,<br />

ne bismo ga mogli računati<br />

pametnim čovjekom.<br />

Tako je isto i dova i molba.<br />

Dužni smo Boga moliti, ali i<br />

djelom trebamo nastojati da<br />

se ono što molimo, ispuni.<br />

U ovom našem slučaju,<br />

ako čovjek želi da se spasi<br />

brige i duga, treba da postupi<br />

po zahtjevu svoje molbe.<br />

Treba da se kloni od navedenih<br />

osam stvari, od kojih<br />

se Bogu utječe i traži, da ga<br />

Bog dž. š. od njih spasi. Treba<br />

da se kloni same brige i<br />

tuge. Treba se kloniti nemoći,<br />

lijenosti, škrtosti, straha,<br />

duga i svega što prouzrokuje,<br />

da ga neko pobijedi i savlada.<br />

A da bi se mogao kloniti<br />

navedenih stvari, treba da ih<br />

poznaje i da poznaje kakvo<br />

stanovište vjera prema njima<br />

zauzima. Zato ću ja svaku<br />

od spomenutih stvari ovdje<br />

objasniti.<br />

Na prvom mjestu išćemo<br />

da nas Allah sačuva<br />

brige i tuge. Briga je duševno stanje<br />

koje se nađe kod čovjeka kada ga čeka<br />

neki zamašit posao. Briga čovjeka tišti<br />

i pati i ne da mu mira. Ona sama<br />

ne pomaže i ne unapređuje posao koji<br />

čovjeka čeka, nego često bude na štetu<br />

tome poslu. Ovakvu brigu ne možemo<br />

smatrati drugim, nego jednom<br />

duševnom bolešću. Briga, koja čovjeka<br />

tjera, da se stara oko posla i da pripremi<br />

što za posao treba, pohvaljena<br />

je i ona ne spada ovdje, jer bez nje čovjek<br />

ne može ni biti.


Tuga je pak duševno stanje koje<br />

se pojavi kod čovjeka nakon što mu<br />

se dogodi nešto što mu je neugodno.<br />

Kao, naprimjer, kada mu neko umre,<br />

ili kada mu imetak strada ili kada ga<br />

zadesi kakva bilo nesreća u zdravlju,<br />

imetku i rodu. Tuga čovjeka ništi, od<br />

nje ni kakve koristi nema. Mjesto tuge<br />

treba da se musliman strpi. Jer ako se<br />

muževno ne strpi, kada mu naprimjer<br />

neko bližnji umre, utješit će se kroz<br />

neko vrijeme kao što se i životinja za<br />

svojim mladim utješi i zaboravi ga. Pa<br />

bolje se je muževno strpiti, nego li se<br />

životinjski, utješiti.<br />

Poslije nesreće i gotova djela, treba<br />

čovjek da se sjeti da mu je to od Boga<br />

određeno bilo i da ga nije moglo mašiti.<br />

Kada ovo promotri, umanjit će<br />

sebi žalost i tugu i neće, pribavljajući<br />

sebi tugu, povećavati i potencirati<br />

svoju nesreću. Kur’ani kerim u ovom<br />

pogledu veli: “Nema nijedne nesreće<br />

koja zadesi zemlju ili vas, a da nije zapisana<br />

u Knjizi prije negoli je stvorimo.<br />

To je Bogu lahko. To je (učinio i<br />

vama rastumačio) da se ne žalostite i<br />

ne rastužite za ono što vam prođe i da<br />

se previše ne veselite za ono što vam<br />

dadne, jer Bog ne voli onoga, koji se<br />

uzdiže i ponosi.”<br />

Također treba čovjek da se<br />

sjeti da on ne može na ovom<br />

prolaznom svijetu mirno živjeti<br />

a da ga ništa ne uznemiruje.<br />

Život je pun nezgoda i patnji.<br />

Uvijek je čovjek u kušnji i u<br />

tome se pokazuje njegova vjera<br />

i stalnost. Allah dž. š. kaže:<br />

“Zar ljudi misle da će biti<br />

puštani da reknu: mi vjerovasmo,<br />

a da ne zapadaju u muku<br />

i kušnju? Mi smo u kušnju<br />

stavljali i one, koji bijahu prije<br />

njih, pa će Bog znati one koji<br />

su iskreni, a znat će i lašce.”<br />

Čudan je primjer vjernika<br />

Kad bi težak<br />

tvrdio da se na<br />

Boga oslonio ne<br />

obradivši zemlju<br />

i ne posijavši,<br />

ne bismo ga<br />

mogli računati<br />

pametnim<br />

čovjekom.<br />

Tako je isto i<br />

dova i molba.<br />

Dužni smo Boga<br />

moliti, ali i<br />

djelom trebamo<br />

nastojati da se<br />

ono što molimo,<br />

ispuni.<br />

Kada čovjek shvati da je sve što mu se<br />

dogodi unaprijed Bog dž. š. predvidio i<br />

zapisao, da se drukčije ne može dogoditi,<br />

da je ovaj svijet i život pun muke i poteškoća<br />

i da se svaki čovjek treba na svemu<br />

što ga zadesi strpjeti i time dokazati svoju<br />

iskrenost i stalnost u vjeri, onda će mu<br />

nesreća mnogo lakša biti i neće je s tugom<br />

i beskorisnom žalošću sebi otežavati<br />

i povećavati. Alejhisselam veli:<br />

“Čudnovata je stvar vjernika! Svaka<br />

je njegova stvar njemu dobro, a to tako<br />

nije nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi<br />

radost, on Bogu zahvali<br />

i bude mu dobro. Ako ga zadesi<br />

šteta i tegoba, on se strpi<br />

i bude mu dobro.”<br />

Na drugom mjestu Alejhisselam<br />

nas uči da od Boga<br />

tražimo da nas sačuva nemoći<br />

i lijenosti. Ko je slab<br />

i bez snage, makar u kom<br />

pogledu bilo, kažemo mu<br />

da je nemoćan. Ko pak ima<br />

moć i snagu, ali je ne upotrebljava<br />

čemu ju je Bog dž.<br />

š. stvorio, nego je zapušta,<br />

mi mu kažemo da je lijen, a<br />

to njegovo svojstvo zovemo<br />

lijenošću. Nemoć i lijenost<br />

su dva vrlo štetna svojstva.<br />

Štetna su, kako za pojedinca, tako i za<br />

zajednicu. Zato nas Alejhisselam i podučava<br />

da Boga molimo da nas sačuva<br />

od ova dva štetna svojstva. Pored molbe<br />

od Boga, mi treba da se klonimo svih<br />

onih uzroka koji nam donose nemoć i<br />

lijenost. Trebamo da na sve moguće načine<br />

u sebi oživljavamo i jačamo snagu<br />

i radinost. Lijen čovjek ne vrši svojih<br />

dužnosti, nego uživa u besposličenju.<br />

Pa i onda, kada izvrši svoju dužnost, izvrši<br />

je s nehajem i možda da nije ostalih<br />

ljudi da ne bi ni te dužnosti izvršio. Bog<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

59


dž. š. kudi ovakve ljude i veli: “Oni ne<br />

obavljaju namaz, nego lijeno i ne dijele,<br />

nego preko volje.”<br />

U drugom ajetu Allah dž. š. kaže:<br />

“Kada ustaju na namaz, ustaju lijeno,<br />

nastojeći da ih svijet vidi i ne sjećaju se<br />

Boga osim samo malo.”<br />

Na trećem mjestu Alejhisselam nas<br />

upućuje, da se Bogu dž. š. utječemo<br />

od škrtosti i straha. Škrt čovjek škrtari<br />

svojim imetkom. Ne troši ga niti u<br />

svoju korist, niti u korist zajednice. On<br />

misli da je najveća sreća u samom gomilanju<br />

imetka, a ne zna da je u tome<br />

prava njegova nesreća na budućem svijetu,<br />

a često puta, pa i u velikoj većini<br />

slučajeva, i na ovom svijetu. Kur’an<br />

kaže:<br />

“Neka ne misle oni što škrtare<br />

dobrom, koje im je Bog dao, da je to<br />

njima dobro! To je njima zlo. Na Sudnjem<br />

danu će dobiti okove od onoga<br />

što su škrtarili njime.”<br />

Najveći grijeh<br />

Strah je pak previše škrtariti sa svojim<br />

životom i previše se bojati samu<br />

sebi. Ovo je jedna velika mahana za<br />

čovjeka. Strašljiv čovjek nije ni za kakvu<br />

ideju. Čovjek ne treba da se previše<br />

sebi boji, naročito kad se radi o<br />

vjeri. Pravom muslimanu je vjera iznad<br />

života i iznad svega. Vrlo su slabi oni<br />

muslimani koji žale za vjeru žrtvovati<br />

imetak i život. Allah dž. š. veli: “Pravi<br />

muslimani su samo oni koju vjeruju u<br />

Boga i Božijeg Poslanika, a iza toga ne<br />

sumnjaju i bore se i imecima i životom<br />

na Božijem putu. To su iskreni muslimani.”<br />

Na četvrtom mjestu tražimo od<br />

Uzvišenog Allaha da nas sačuva teška<br />

duga i prevlasti neprijatelja. Dug je vrlo<br />

teška stvar. Pored toga, što dug ponizi<br />

čovjeka na ovom svijetu, on je ako<br />

ga čovjek ne vrati, veliki grijeh i kod<br />

Boga. Alejhisselam kaže:<br />

“Najveći grijeh s kojim<br />

će rob pred Boga izaći, iza<br />

velikih grijeha koje je Bog<br />

zabranio, je da umre čovjek<br />

pod dugom, a ne ostavi čim<br />

će se njegov dug podmiriti.”<br />

Alejhisselam bi običavao<br />

reći: “Utječem se Bogu od<br />

bezvjerstva i duga!” Pa su<br />

mu rekli: “Zar izravnjavaš<br />

dug sa bezvjerstvom?” A on<br />

odgovori: “Da!” (Ovaj se<br />

hadis nalazi u Nesaijinoj i<br />

Hakimovoj zbirci.) Pa i kad<br />

čovjek bude prinuđen da pozajmi,<br />

treba da gleda da vrati<br />

čim prije mogne. U ovom<br />

slučaju će mu Bog pomoći.<br />

Poslije nesreće<br />

i gotova djela,<br />

treba čovjek<br />

da se sjeti da<br />

mu je to od<br />

Boga određeno<br />

bilo i da ga<br />

nije moglo<br />

mašiti. Kada<br />

ovo promotri,<br />

umanjit će<br />

sebi žalost i<br />

tugu i neće,<br />

pribavljajući<br />

sebi tugu,<br />

povećavati i<br />

potencirati<br />

svoju nesreću.<br />

Alejhisselam kaže: “Ko uzme<br />

svjetski imetak s namjerom da ga<br />

vrati, Bog će za njega vratiti i pomoći<br />

mu. A ko uzme svjetski imetak s<br />

namjerom da ga uništi, Bog će njega<br />

uništiti.”<br />

Koliko je pak štetna i strašna prevlast<br />

neprijatelja, kako za pojedince,<br />

tako i za zajednice, to je sasvim svakome<br />

jasno, te prema tome ne treba<br />

daljnjeg tumačenja.<br />

Eto, to je osam stvari za koje nam<br />

Alejhisselam nareduje da Boga dž. š.<br />

molimo da nas od njih sačuva. Nije<br />

dovoljno, kako sam i prije<br />

napomenuo, samo jezikom<br />

Boga moliti. Potrebno je<br />

razumjeti štetnost i opasnost<br />

navedenih stvari, pa<br />

i djelom nastojati da ih od<br />

sebe otklonimo, a uz to ne<br />

zaboravljati ni Boga ni Njegovu<br />

neograničenu moć i<br />

milost. Ljudi, koji ovako<br />

postupe, zaslužuju da im<br />

Bog pomogne, i posljedica,<br />

koju Alejhisselam spominje<br />

od ovakve molbe, kod njih<br />

će se ostvariti. Oni će biti<br />

sretni i napredni u svakom<br />

pogledu na oba svijeta.<br />

Bože, Ti nas učini ovakim<br />

ljudima!<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

60


Kur’an<br />

Žene spomenute u Kur’anu, direktno ili indirektno<br />

U kazivanjima o njima je pouka za razumom obadrene<br />

Kur’an govori o ženama<br />

i objašnjava propise koji<br />

se tiču žena. Govori o<br />

ženama kada nam kazuje o<br />

ličnostima kao što su kraljica<br />

od Sabe, Merjema, r.a.,<br />

Merjemina majka, Musaova<br />

majka ... Govori o ženama<br />

kada objašnjava propise koji<br />

se tiču nasljedstva, bračnog<br />

života, razvoda... Kur’an,<br />

također, spominje “dobre” I<br />

“negativne” primjere žena<br />

Pripremila: Aiša Purak<br />

Jedina žena spomenuta po imenu<br />

u Kur’anu je Merjem, r.a., Isaova,<br />

a.s., majka. Međutim, ovo nikako Jne predstavlja inferiornost žene u islamu,<br />

kako se to ponekad tumači od strane manje<br />

informisanih, nego Kur’an inače ne<br />

spominje vlastita imena osoba spomenutih<br />

u Kur’anu, osim imena poslanika ili<br />

ako se želi naglasiti neki šerijatski propis,<br />

kao što je primjer Zejda, r.a. Njegovo<br />

ime se spominje radi objašnjenja šerijatskog<br />

propisa: I pošto je Zejd s njom živio<br />

i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali<br />

kako se vjernici ne bi ustručavali više da<br />

se žene ženama posinaka svojih kad se oni<br />

od njih razvedu. (El-Ahzab, 37.). Važno<br />

je razumjeti da je Kur’an knjiga prava,<br />

zakona i propisa koja spominje i navodi<br />

događaje i kazivanja iz prošlosti radi uspostavljanja<br />

i razumijevanja Šerijata, tako<br />

da vlastita imena ljudi ili žena su irelevantna.<br />

Žene se u Kur’anu spominju po<br />

njihovim familijama, što je bila tradicija<br />

tadašnje arapske kulture, osim jednog<br />

izuzetka - Merjem, r.a.<br />

Merjem, r.a., je jedina žena spomenuta<br />

po svome vlasitom imenu i prema<br />

objašnjenu poznatog islamskog učenjaka<br />

iz Kordove, Ibn Hazma kao i nekolicine<br />

drugih učenjaka, njeno ime je spomenuto<br />

u Kur’anu zato što je bila vjerovjesnik.<br />

Svoje mišljenje potkrepljuju razgovorom<br />

koji su s njom vodili meleki: I kada meleki<br />

rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao<br />

i čistom stvorio, i boljom od svih žena<br />

na svijetu učinio.” (Ali Imran, 42.). On<br />

smatra i da je i majka Musaova, a.s., bila<br />

vjerovjesnik, a kao dokaz navodi ajet: I<br />

Mi objavismo Musaovoj majci: “Doji ga,<br />

a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u<br />

rijeku...” (El-Kasas, 7.). Ibn Hazm smatra<br />

da su svi kojima je objava dolazila i sa<br />

kojima su meleki razgovarali vjerovjesnici,<br />

ali su samo muškarci bivali zaduženi<br />

poslanstvom kojeg su morali dostaviti i<br />

objasniti svojim narodima. Međutim,<br />

apsolutna većina islamskih učenjaka ipak<br />

je zauzela stav da je poslanstvo i vjerovjesništvo<br />

Allah, dž.š., davao<br />

samo muškarcima i kao dokaz<br />

navode ajet: A Mi smo i prije<br />

tebe samo muškarce slali (kao<br />

poslanike) kojima smo objave<br />

objavljivali. (Jusuf, 109.).<br />

Kur’an govori o ženama<br />

i objašnjava propise koji se<br />

tiču žena. Govori o ženama<br />

kada nam kazuje o ličnostima<br />

kao što su kraljica od<br />

Sabe, Merjema, r.a., Merjemina<br />

majka, Musaova<br />

majka ... Govori o ženama<br />

kada objašnjava propise koji<br />

se tiču nasljedstva, bračnog<br />

života, razvoda...Kur’an, također,<br />

spominje “dobre” I<br />

“negativne” primjere žena.<br />

Žene indirektno spomenute<br />

u Kur’anu se uglavnom spominju<br />

u kontekstu događaja<br />

vezanih za muškarce. One se rijetko<br />

proučavaju samostalno kako bi saznali<br />

kakvu pouku ili poruku nam Allah,<br />

s.w.t., upućuje kroz primjere ovih<br />

žena. Njihova imena najčešće saznajemo<br />

preko hadisa i isralijata. Žene koje<br />

se indirektno spominju u Kur’anu su<br />

sljedeće:<br />

Hava, prva žena na zemlji i spomenuta<br />

je u Kur’anu kao “Ademova<br />

supruga”. A ti, O Ademe, i žena tvoja u<br />

Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite,<br />

samo se ovom drvetu ne približujte,<br />

da se prema sebi ne ogriješite! - I Šejtan<br />

im poče bajati... “Gospodar vaš vam zabranjuje<br />

ovo drvo samo zato da ne biste<br />

meleci postali ili da ne biste besmrtni<br />

bili.” - I zaklinjaše im se: “Ja sam vam,<br />

zaista, savjetnik iskreni!” - A kad oni ono<br />

drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se<br />

ukazaše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!”<br />

- zovnu ih Gospodar njihov... Oni<br />

rekoše, “Gospodaru naš, sami smo sebi<br />

krivi i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ<br />

nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”<br />

(El-‘Araf, 19.-25.).<br />

Važno je<br />

razumjeti da je<br />

Kur’an knjiga<br />

prava, zakona<br />

i propisa koja<br />

spominje<br />

i navodi<br />

događaje i<br />

kazivanja iz<br />

prošlosti radi<br />

uspostavljanja<br />

i razumijevanja<br />

Šerijata, tako<br />

da vlastita<br />

imena ljudi<br />

ili žena su<br />

irelevantna.<br />

Sara, r.a., žena Ibrahima, a.s, spomenuta<br />

je u Kur’anu kao “žena njegova”.<br />

A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo<br />

Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom,<br />

i ona se osmjehnu. “Jadna ja!”, reče, “zar<br />

da rodim ovako stara, a i moj muž je star.<br />

Ovo je zaista nešto neobično!” “Zar se čudiš<br />

Allahovoj moći?”, rekoše oni, “Allahova milost<br />

i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji<br />

vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On<br />

je plemenit!” (Hud, 69.-73.).<br />

Hadžera, r.a., supruga<br />

Ibrahima, a.s., i majka Ismaila,<br />

a.s. U Kur’anu se spominje u<br />

ovom ajetu: “Gospodaru moj,<br />

učini ovaj grad bezbjednim...<br />

Gospodaru naš, ja sam neke potomke<br />

svoje naselio u kotlini u<br />

kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga<br />

časnoga hrama, da bi, Gospodaru<br />

naš, molitvu obavljali; zato<br />

učini da srca nekih ljudi čeznu<br />

za njima i opskrbi ih raznim<br />

plodovima da bi zahvalni bili.’’<br />

(Ibrahim, 35.-37.).<br />

Zulejha, r.a., žena egipatskog<br />

kralja koja je volila<br />

Jusufa, a.s., i pokušala ga zavesti.<br />

Kur’an je spominje u<br />

suri Jusuf: “Hodi!” - “Sačuvaj<br />

Bože!“, uzviknu on, “vlasnik me<br />

moj lijepo pazi; a oni koji dobro<br />

uzvrate zlim neće nikad uspjeti.”<br />

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju<br />

poželio da od Gospodara svoga nije opomenu<br />

ugledao, tako bi, da odvratimo od njega<br />

izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš<br />

iskreni rob. (Jusuf, 23.-24.).<br />

Eucabid, r.a., Musaova, a.s., majka.<br />

Spomenuta je u Kur’anu u sljedećem<br />

ajetu: I Mi nadahnusmo Musaovu majku:<br />

“Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život,<br />

baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi<br />

ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga<br />

učiniti.” (El-Kasas, 7.).<br />

Asija, r.a., žena faraona i spomenuta<br />

je u Kur’anu u sljedećem ajetu: A onima<br />

koji vjeruju – Allah kao pouku navodi<br />

ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru<br />

moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu<br />

i spasi me od faraona i mučenja njegova,<br />

i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-<br />

Tahrim, 11.).<br />

Safura, r.a., – žena Musa, a.s.<br />

Indirektno je spmenuta u Kur’anu u<br />

sljedećem ajetu: “O, oče moj,” - reče<br />

jedna od njih - “uzmi ga u najam, najbolje<br />

da unajmiš snažna i pouzdana.”<br />

(El-Kasas, 26.).<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

62


Belkisa, r.a., kraljica od Sabe. Spomenuta<br />

je u Kur’anu sljedećem ajetu: “I kad<br />

ona dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto<br />

tvoj?” “Kao da je on!”, uzviknu ona. “A<br />

nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo<br />

muslimani.” A da nije ispravno vjerovala,<br />

nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha,<br />

klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom<br />

pripadala. “Uđi u dvoranu!”, bi joj rečeno.<br />

I kad ona pogleda, pomisli da je duboka<br />

voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova<br />

je dvorana uglačanim staklom popločana!”,<br />

reče on. “Gospodaru moj”, uzviknu ona, “ja<br />

sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa<br />

Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru<br />

svjetova!” (En-Neml, 42.-44.).<br />

Merjem bint Imran, r.a., se spominje<br />

u Kur’anu kao Isaova, a.s., majka.<br />

Nesumnjivo najcjenjenija žena u islamu.<br />

Jedina žena po vlastitom imenu spomenuta<br />

u Kur’anu, u kojem postoji cijela<br />

sura nazvana po njoj. Poslanik, s.a.v.s., ju<br />

je spomenuo kao jednu od četiri najbolje<br />

žene koje će prve ući u Džennet. I kada<br />

meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah<br />

odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih<br />

žena na svijetu učinio.” (Ali Imran, 42.).<br />

Aiša bint Abdullah, r.a. – Majka<br />

vjernika, kćerka prvog halife Ebu Bekra<br />

i jedna od najučenijih žena u islamu. Jedan<br />

od munafika toga vremena, Abdullah<br />

bin Ubejj bin Ebi Selul je izmislio<br />

potvoru na Majku vjernika kako je učinila<br />

blud sa Safvan bin Muattal es-Sulemijem.<br />

Ova potvora se brzo raširila u<br />

Medini. U prvo vrijeme Aiša, r.a., i nije<br />

znala za nju. Međutim, ova laž je bila<br />

doprla do svih... Aiša, r.a., je danju-noću<br />

plakala i upućivala dove Allahu Uzvišenom.<br />

Učila je ajet iz Kur’ana: “...i ja se<br />

neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć<br />

protiv ovoga što vi iznosite.” (Jusuf, 18.).<br />

Među vama je bilo onih koji su iznosili<br />

potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po<br />

vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih<br />

bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio,<br />

a onoga od njih koji je to najviše činio,<br />

čeka patnja velika. (En-Nur, 11.).<br />

Zejneb bint Džahš, r.a., – Majka<br />

vjernika je bila udata za oslobođenim<br />

robom i usvojenim sinom Božijeg Poslanika,<br />

a.s., Zejd ibn Harisom. Njih<br />

dvoje su se kasnije razveli i kako u<br />

islamu nema usvajanja, u Kur’anu je<br />

objavljen jedan ajet kojim se Poslaniku<br />

nalaže da oženi Zejnebu: I pošto je<br />

Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi<br />

smo je za tebe udali kako se vjernici ne<br />

bi ustručavali više da se žene ženama<br />

posinaka svojih kad se oni od njih razvedu.<br />

(El-Ahzab, 37.).<br />

Žena Nuhova, a.s. – U Kur’anu<br />

se spominje kao “žena Nuha”. Ona<br />

je zajedno za ženom Luta, a.s., spomenuta<br />

u negativnom kontestu u<br />

Kur’anu. Allah navodi kao pouku<br />

onima koji ne vjeruju ženu<br />

Nuhovu i ženu Lutovu: bile<br />

su udate za dva čestita roba<br />

Naša, pa su ih prevarile, i<br />

njih dvojica im neće ništa<br />

moći kod Allaha pomoći, i<br />

reći će se: “Ulazite vas dvije<br />

u vatru, sa onima koji ulaze!”<br />

(Et-Tahrim, 10.).<br />

Žena Luta, a.s. Ona je<br />

također opisana u Kur’anu<br />

kao žena nevjernik i u braku<br />

s poslanikom Lutom,<br />

a.s. ...samo ćemo svu Lutovu<br />

čeljad (tj. Njegove sljedbe-<br />

nike p.p.) spasiti, osim žene<br />

njegove, ona će, odlučili smo,<br />

sa ostalima kaznu iskusiti.<br />

(El-Hidžr, 59.-60.).<br />

Ummu Džemila el-Avra.<br />

Ebu Lehebova žena, amidže Božijeg<br />

Poslanika, s.a.v.s., i jedan od najžešćih<br />

neprijatelja Božijeg Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem. Spomenuta je u<br />

Kur’anu, u suri Plamen, u petom ajetu:<br />

Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!<br />

Neće mu biti od koristi blago njegovo,<br />

a ni ono što je stekao, ući će on sigurno<br />

u vatru rasplamsalu, i žena njegova<br />

koja spletkari;. o vratu njenu bit će uže<br />

od ličine usukane! (El-Leheb, 1.-5.).<br />

Ovo je lista žena koje su direktno<br />

ili indirektno spomenute u Časnom<br />

Kur’anu. Važno je još napomenuti da<br />

je nekoliko žena bilo direktan uzrok<br />

objavljivanja ajeta. Jedan od primjera je<br />

primjer Ummu Seleme koja je bila povod<br />

objavljivanju ajeta: Muslimanima i<br />

muslimankama, i vjernicima i vjernicama,<br />

i poslušnim muškarcima i poslušnim<br />

ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim<br />

ženama, i strpljivim muškarcima<br />

i strpljivim ženama, i poniznim<br />

Žene indirektno<br />

spomenute<br />

u Kur’anu se<br />

uglavnom<br />

spominju u<br />

kontekstu<br />

događaja<br />

vezanih za<br />

muškarce.<br />

One se rijetko<br />

proučavaju<br />

samostalno<br />

kako bi saznali<br />

kakvu pouku<br />

ili poruku nam<br />

Allah, s.w.t.,<br />

upućuje kroz<br />

prmjere ovih<br />

žena.<br />

muškarcima i poniznim<br />

ženama, i muškarcima koji<br />

dijele zekat i ženama koje<br />

dijele zekat i muškarcima<br />

koji poste i ženama koje poste,<br />

i muškarcima koji o svojim<br />

stidnim mjestima vode brigu<br />

i ženama koje o svojim stidnim<br />

mjestima vode brigu, i<br />

muškarcima koji često spominju<br />

Allaha i ženama koje<br />

često spominju Allaha, - Allah<br />

je, doista, za sve njih oprost i<br />

veliku nagradu pripremio....<br />

(El-Ahzab, 35.), jer je pitala<br />

zašto se Kur’an časni obraća<br />

muškarcima bez spominjanja<br />

žena. Uzvišeni Allah, dž.š.,<br />

objavljuje ovaj ajet kao odgovor<br />

na njeno pitanje.<br />

Drugi primjer je primjer Havle<br />

bint Sa’lebe koja je došla Poslaniku,<br />

s.a.v.s., pa se požalila na svoga muža (…<br />

čovjek koji je rekao svojoj žene: “Ti si<br />

mi kao leđa moje majke’’, riječi koje su<br />

koristili Arapi prije islama...), riječima:<br />

“Allahov Poslaniče, on je moju mladost<br />

potrošio. U svojoj utrobi sam mu zaredom<br />

nosila djecu sve dok nisam zašla u<br />

godine, a rađanje djece prestalo, da bi<br />

mi onda rekao: ‘Ti si mi kao leđa moje<br />

majke.’ Allahu, ja se Tebi na njega<br />

žalim.” Nije mnogo prošlo, a Džibril,<br />

a.s., dođe sa ovim ajetima: Allah je čuo<br />

riječi one koja se s tobom o mužu svome<br />

raspravljala. (El-Mudžadele, 1.).<br />

Inšallah, u sljedećem dijelu ću<br />

malo opširnije pisati o svakoj od ovih<br />

žena, kako bi se malo bolje upoznali sa<br />

ženama koje su direktno ili indirektno<br />

spomenute u Kur’anu, ili su bile sebeb<br />

objave pojedinih kur’anskih ajeta ili<br />

propisa.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

63


No comment<br />

Svi klanjaju, samo je Huso<br />

ost’o prava komunjara<br />

Za vrijeme rata ‘Crveni križ’ je zbog potpune<br />

izolovanosti napadnutih građana BiH, bio<br />

jedan od rijetkih načina komunikacije sa rodbinom<br />

i prijateljima, kako onim u BiH, tako i<br />

sa onima van naše zemlje. Neke od tih poruka<br />

ugledale su svjetlost dana na internetu.<br />

“...Prvo da te pitam jesi’l naučio čitati,<br />

ako nisi da ti ne pišem dalje...”<br />

“...Daidža Atif je umro. Evo vam adresa<br />

pa mu se javite...”<br />

“...Ne dolazi. Oženio sam se...”<br />

“...Ne brinite se ništa za staru, umrla je<br />

prirodnom smrću...”<br />

“...Babo je otišo sa halikopterom...”<br />

“...Eto, nemoj puno da se brineš, žena ti<br />

je ugušena u konvoju...”<br />

“...Mati samo plače i štrika...”<br />

“...Uze malo papira da ti napišem svoju<br />

iskrenost prema tebi...”<br />

“...Prekuhala sam kosu...” (Dala je mini-val)<br />

“...što i vama želim u ovim teškim i ratnim<br />

slučajevima...”<br />

“...Dom za nezaboravljenu djecu...”<br />

“...Miralem nije bolov’o. Samo je rek’o:<br />

“Hamko, okrenu mi se mozak!” to je<br />

bilo sve...”<br />

“...Piši mi, molim te, da li ti je porasla frizura...”<br />

“... Edo je porast’o k’o konj...”<br />

“...Kadira je smršala, ostala je samo futrola<br />

od nje...”<br />

“...Što se tiče nene, stvarno je slaba . Jezik<br />

joj okraćo, jedva se razumije šta priča...”<br />

“...Toliko sam te poželila da te očima ne<br />

mogu nacrtat...”<br />

“...Nemoj da me nosiš u uspomenama<br />

k’o kamen u bubregu...”<br />

“...Ne idem više u školu, idem samo u<br />

džamiju i na igranke...”<br />

“...Mamo, pošalji vešova unutrašnjih...”<br />

“...Između mene i Damira je bilo nešto.<br />

(Metak)...”<br />

“...ALAVIJU” ( I love you)<br />

“...Svi klanjaju, samo je Huso ost’o prava<br />

komunjara...”<br />

“...Stivena su osunetili...”<br />

“...Kako te služi konj i šta s’njim radiš...”<br />

“...čuvaj svoj porodični brak...”<br />

“...Nemoj da ti se pamet mijenja prema meni...”<br />

“...Išla sam kod živčanog doktora...”<br />

(kod psihijatra)<br />

“...Konvoji iz Hrvatske su progulili...”<br />

“...Babo, poželio sam te k’o zemaljsku kuglu...”<br />

“...Nadam se da ćeš ovo moći sam pročitati<br />

jer sam pis’o školskim slovima...”<br />

“...Pošalji iz Kladnja diplome od znanja...”<br />

“...Ne znam više ni kako izgledaš, sjećam se<br />

samo da si ostala iza mene mršava k’o svraka...”<br />

“...Dijete nam je pravo lijepo, isto umproforac...“<br />

Depo.ba, 14. januar 2012.<br />

Paćenika iz Srbije žena<br />

tukla godinama<br />

Vladimira Latinkića iz Zmajeva u<br />

Srbiji Vera Pilipović, s kojom je bio u<br />

braku od 1999. godine, godinama je<br />

zlostavljala verbalno, ali i fizički. “Za<br />

sedam godina braka i šest godina od<br />

razvoda preživio sam pravi pakao.<br />

Supruga me tukla metalnom štanglom,<br />

pljuvala, psovala, prijetila, tukla<br />

je i moju majku, ali i djecu“.<br />

Blic, 23. januar 2012.<br />

Institut “Batut”: Redovno<br />

se kupa samo polovina<br />

građana Srbije<br />

Građani Srbije ne vode baš savršeno<br />

računa o higijeni. Prema istraživanju<br />

instituta “Batut”, građani Srbije<br />

redovno peru ruke, ali se manje redovno<br />

kupaju i još rjeđe peru usta<br />

i zube.<br />

Blic, 20. januar 2012.<br />

Od RTL-a traže da<br />

prevode filmove sa<br />

srpskog na hrvatski<br />

jezik!?<br />

Hrvatska Agencije za elektronske medije<br />

uputila je opomenu televiziji RTL<br />

jer nije prevodila srpske filmove na hrvatski<br />

jezik.<br />

Bportal.ba, 20. januar 2012.<br />

Puška ispala iz traktora,<br />

opalila i na mjestu<br />

ubila vozača<br />

U mjestu Amajlije kod Bijeljine danas<br />

je pronađeno beživotno tijelo muškarca<br />

čiji su inicijali M.J. Smrt nastupila<br />

usljed samoopaljenja lovačke puške,<br />

koja je tokom vožnje ispala iz traktora<br />

i opalila.<br />

Dnevni avaz, 20. januar 2012.<br />

Zagreb: Za 200.000<br />

eura naručio ubojstvo<br />

roditelja<br />

Na Županijskom sudu u Zagrebu sudi<br />

se Z.B.-u kojega se tereti da je za 200<br />

hiljada eura od poznanika naručio<br />

smaknuće svojih roditelja. Na to se navodno<br />

odlučio kako bi naslijedio roditeljsku<br />

imovinu.<br />

Poskok.info, 23. januar 2012.<br />

Zemlja koja izvozi oči<br />

Šri Lanka je i prva na planeti po izvozu<br />

rožnjača! Prema zvaničnim podacima,<br />

godišnje se iz ove ostrvske zemlje<br />

u Indijskom okeanu izveze čak 3.000<br />

rožnjača u 57 država.<br />

Radiosarajevo.ba, 23. januar 2012.<br />

Kanada: Bračni par dočekao<br />

100. unuka<br />

Bračni par iz Kanada, Viktor i Aneta<br />

Urih, dočekali su svoje stoto unuče.<br />

Imaju 16 dece koji i sami imaju brojne<br />

porodice.<br />

Večernje novosti, 10. januar 2012.<br />

Prijedor: Prijeteći nožem<br />

oteo deset maraka<br />

Nezavisne novine, 18. janura 2012.<br />

Zadar: U mjestu Islam<br />

Latinski lopovi ukrali<br />

crkveno zvono teško<br />

100 kg<br />

Slobodna Dalmacija, 24. januar 2012.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

64


Nauka<br />

Teleskop ispod površine mora<br />

Ogroman teleskop dužine<br />

oko 800 metara bit će postavljen<br />

tri kilometra<br />

ispod površine Sredozemnog<br />

mora. Cilj<br />

mu je pomoći naučnicima<br />

u otkrivanju<br />

tajni svemira i promjena<br />

oko Zemlje.<br />

Kodno mu je ime<br />

KM3NeT, a vrijedan<br />

Nikotinska terapija ne garantira odvikavanje<br />

Tim stručnjaka sa Harvarda ustanovio<br />

je da žvake, flasteri i nazalni<br />

sprejevi sa nikotinom ne pomažu<br />

na duži rok osobama koje se žele odvići<br />

od pušenja. Najstrastveniji pušači, koji<br />

su koristili neku od terapija zamjene nikotina,<br />

nerijetko su se vraćali toj lošoj<br />

navici. Štaviše, teški pušači koji su kori-<br />

stili neku od terapija zamjene nikotina<br />

su čak bili pod dvostruko većim rizikom<br />

da se vrate duhanu nego oni koji<br />

su ostavili cigarete bez ove terapije.<br />

Oprezno sa energetskim pićima<br />

Uprkos čestim savjetima stručnjaka<br />

da prekomjeran unos<br />

šteti zdravlju, kao i da može dovesti do<br />

ozbiljnih neželjenih posljedica, od kada<br />

su se energetska pića pojavila broj onih<br />

koji u njima uživaju stalno raste. Kao<br />

posljedice dužeg konzumiranja navode<br />

se i nesanica, uznemirenost i jako lupanje<br />

srca. Stručnjaci upozoravaju na<br />

ozbiljnu štetnost za mentalno i fizičko<br />

zdravlje i veliki značaj prevencije koja<br />

Fizička aktivnost štiti od<br />

infarkta<br />

Ukoliko “ne izlazite” iz automobila ili<br />

Use ne odvajate od televizora, šanse da<br />

Udobijete srčani udar su mnogo veće, pokazala<br />

nova studija švedskih naučnika.<br />

Istraživanje sprovedeno u 52 zemlje na<br />

šest kontinenata potvrdilo je da je fizička<br />

aktivnost usko povezana sa smanjenjem<br />

rizika od srčanog udara. Smanjenje rizika<br />

bilo je uočljivo bez obzira na to da li je fizička<br />

aktivnost bila sastavni dio posla, ili je<br />

upražnjavana tokom slobodnog vremena.<br />

je 210 miliona eura. Teleskop s hiljadama<br />

optičkih senzora bilježit<br />

će tragove neutrino<br />

čestica iz udaljenih<br />

astrofizičkih izvora.<br />

Pratit će gama zrake,<br />

supernove ili sudaranje<br />

zvijezda, te će biti<br />

moćan alat u potrazi<br />

za tamnom tvari u<br />

svemiru.<br />

se sastoji u smanjenju dostupnosti tih<br />

pića i psihoaktivnih supstanci.<br />

Uskoro krema koja liječi<br />

rak kože<br />

Karcinom kože bi se uskoro mogao<br />

liječiti bez operacije. Britanski<br />

naučnici su napravili kremu<br />

koja se u dosadašnjim ispitivanjima<br />

pokazala efikasnom u suzbijanju ove<br />

bolesti. Treba je nanijeti na kancerozno<br />

tkivo, ostaviti da djeluje dva sata<br />

i pacijent je izliječen. Naučnici tvrde<br />

da postoje minimalni rizici kontraindikacija,<br />

a tretman ne ostavlja nikakve<br />

ožiljke.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Veći rizik od hroničnih<br />

bolesti zbog razvoda<br />

Čak ni novi brak ne može potpuno<br />

poništiti štetu koju je<br />

zdravlju nanio razvod. Krah bračne<br />

zajednice donosi veći rizik od<br />

hroničnih bolesti, što stručnici<br />

objašnjavaju utjecajem pada prihoda<br />

i većom izloženošću stresu poslije<br />

razvoda. Osobe koje su se razvele<br />

i zatim ponovo stupile u brak<br />

imaju 12 posto više hroničnih bolesti<br />

od svojih vršnjaka koji nikad<br />

nisu bili u braku. Uz to, poznato<br />

je da brak ima pozitivan utjecaj na<br />

zdravlje, jer se može dovesti u vezu<br />

sa usvajanjem zdravijih životnih<br />

navika.<br />

Čitanjem se liječe mnogi<br />

poremećaji<br />

Stručnjaci su ustanovili da je biblioterapija<br />

(terapija čitanjem)<br />

efikasna u liječenju poremećaja<br />

ishrane, raspoloženja, straha od<br />

otvorenog prostora, alkoholizma,<br />

raznih vidova zavisnosti, stresa i<br />

anksioznosti. Sve više se koristi kao<br />

dodatak tradicionalnoj psihoterapiji.<br />

Kod djece može dobro utjecati<br />

na njihovo samopouzdanje, a što se<br />

tiče učenika, biblioterapija se pokazala<br />

odličnom kao pomoć kod<br />

zadirkivanja, ismijavanja, strahova,<br />

seksualnih promjena, tjeskobe i<br />

smrti bliskih osoba.<br />

27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!