Sadržaj

SAFF broj 309 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Lijepo ophođenje među supružnicima 

8 

Polumjesec 

Kuće ljudskih prava u BiH 

Vrijeme je za osnivanje organizacije za zaštitu muslimanskih prava od 

Helsinškog komiteta u BiH 

10 

Pogledi 

Sakib Kliko – planinar i neimar 

I munare imaju čehru 

30 

Društvo 

U iščekivanju nediskriminatorskog školstva u BiH : Šta nam govori 

svjedočanstvo izdato Stipi Tadiću 1901. o završenom razredu 

Trgovačke škole 

Bosanski jezik i u Livnu, ali prije 112 i više godina 

34 

Kutak za islamsku omladinu 

Udruženje “Izvor Selsebil” Živinice 

Nezim ef. Halilović Muderris: Ne smijemo zaboraviti žrtvu koju su 

podnijeli naši šehidi 

38 

Zelena transferzala 

Sandžak 

CHR “Hajrat” iz Sandžaka pomaže Srebreničke povratnike 

42 

Svijet medija 

Nacionalsocijalističko podzemlje 

Država pognute glave 

48 

Islambosna 

Vijesti iz svijeta 

Izraelski satirični program potiče mržnju prema muslimanima u Evropi 

54 

27. januar - 4. rebiu-l-evvel 

3

Uvodnik 

Ko se vrato, vratio se 

Ko je zainteresiran za brisanje člana dijela Dejtonskog sporazuma stižu sa svih 

K48 iz Prijedloga zakona o pop- strana... U upravo objavljenom izvještaju 

Kisu stanovništva, domaćinstava i Human Rights Watch o stanju ljudskih 

Kstanova u BiH, a koji se nalazi u proceduri 

prava u BiH u 2011. godini govori se i 

Parlamenta BiH? Kad se zna da je 

član 48 predviđao da će prilikom formiranja 

vlasti i dalje važiti etnička struktura 

prema popisu iz 1991. godine i to 

sve do potpunog provođenja Aneksa 7 

Dejtonskog sporazuma – onda je jasno 

čiji je interes da se legalizira stanje na 

terenu proizvedeno genocidom. Ali, zar 

je to i bošnjački interes?! Kako se uopće 

moglo dogoditi da bošnjačke političke 

elite, u koju spada i SDP, pošto egzistira 

od bošnjačkih glasova - pristanu na 

ovo očigledno saučesništvo u 

genocidu nad Bošnjacima?! 

Jer, genocid nije samo ubijanje 

i protjerivanje ljudi, genocid 

je i kada se rezultatima tog 

zločina daju legalne dimenzije 

i zakonska svojstva. Ambicija 

da se član 48 zauvijek pošalje u 

prošlost proizilazi iz uvjerenja 

da se od Aneksa 7 nema šta 

više očekivati – ko se vratio, 

vratio se – te da je vrijeme 

konačno staviti tačku na priču 

o povratku. Činjenica da niko još ne smi- 

je izgovoriti istinu da je Aneks 7 propao, 

već se ta istina zamotava u brisanje člana 

48, ukazuje da se iza priznavanja te istine 

krije neki ozbiljan politički potencijal, koji 

bi mogao promijeniti strukturu uređenja 

u BiH. Zato se pokušava na mala vrata 

isposlovati legalizacija genocida, kako 

niko ne bi postavio pitanje o povratku na 

prethodno pravno stanje, kad se ustanovi 

da obaveze iz Dejtonskog sporazuma nisu 

realizirane. Trenutno je sve više činjenica 

koje ukazuju da povratak izbjeglica nije 

realiziran, a nije teško dokazati ni zašto – 

zato što su se vlasti RS-a i javnim i tajnim 

kanalima trudile da povratnicima učine 

o povratku izbjeglica, te se navodi da – 

“usvajanje revidirane strategije 2010. za 

podršku povratku izbjeglica i raseljenih 

lica nije skoro ništa pomoglo da se 

poveća broj povrataka”. Očito je kako 

je ova “revidirana strategija” bila još jedan 

vid bacanja prašine u oči, a možda 

i mlaćenja para i prazne slame, kako bi 

se još dublje zamaglila istina o propasti 

Aneksa 7. Podaci UNHCR-a kazuju da 

je samo 146 izbjeglica i 177 raseljenih 

lica vratilo se u svoje prebivalište od prije 

rata u prvih šest mjeseci 2011. 

godine. A u inostranstvu 

imamo 1.300.000 ljudi koji 

su se u trećim zemljama našli 

kao žrtve nasilja i etničkog 

čišćenja, kojima represivni 

mehanizmi u RS-u nisu 

omogućili povratak na svoja 

ognjišta. U izvještaju HRW 

se kaže da je polovinom 2011. 

registrirano 113.188 raseljenih 

lica, uključujući oko 7.000 

u kolektivnim centrima, od 

kojih 48.583 u FBiH i 64.359 u RS 

i 246 u Brčko distriktu. Sad bi sve te 

činjenice trebale da odu u prošlost, u interesu 

popisivanja i pravnog prihvatanja 

stanja na terenu, što je ništa drugo nego 

betoniranje genocida nad Bošnjacima. 

Bošnjačkim političkim oligarhijama je 

izgleda važnije da njihovi ministri zasjednu 

u, za njih i njihove porodice ali 

i partije, veoma isplative fotelje, glume 

nekakvu zajedničku vlast, nego da, bar 

na ovaj način (insistiranjem na usvajanju 

zakona u njegovoj prvobitnoj formi, zajedno 

sa članom 48), zaštite državu Bosnu 

i Hercegovinu i njegovu najobespravljeniju 

kategoriju, povratnike, i spriječe 

život nemogućim. I danas se mjesečno realizaciju karađorđevsko-genocidnih 

događa po nekoliko terorističkih napada 

na džamije, šalju se prijeteće poruke, 

a vlasti RS-a uporno pokazuju da ovaj 

entitet smatraju prostorom koji je slobodan 

samo za stanovnike pravoslavne 

vjere. Ako je to razlog zašto nije realiziran 

Aneks 7, onda taj razlog treba trpjeti i 

sankcije, u vidu ukidanja i povratka na 

stanje multietničke Republike BiH. Upravo 

da se to ne bi dogodilo, beogradski 

obavještajci su organizirali atmosferu za 

izglasavanje brisanja člana 48, kako bi 

se preduprijedilo pitanje odgovornosti i 

pravnih posljedica zbog propasti Aneksa 

7. A informacije o propasti ovog ključnog 

nauma, koji poprimaju sve prefinjeniju 

i perfidniju formu. Svojim “za” oni prihvataju 

odgovornost za sve što će se, kao 

neminovna posljedica usvajanja jednog 

ovakvog zakona, dešavati u budućnosti 

i za sve daljnje nepravde, obespravljenja 

i aparthejde koji će se, u ime srpstva, sv. 

Save, i inih “svetih” vrijednosti, provoditi 

nad, ionako dovoljno unesrećenim, 

bošnjačkim povratnicima. I na kraju, 

podsjećam ih na riječi Uzvišenog: I ne 

držite stranu onih koji nepravedno postupaju, 

pa da vas vatra prži; vi nemate drugih 

zaštitnika osim Allaha, inače, nema 

vam pomoći! (Hud, 113.). 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Apostoli islamofobije 

Svoju pravu ćud, po ko zna koji 

put, pokazao je kardinal Vinko 

Puljić, kod kojeg su, u javnim 

nastupima u Bosni i Hercegovini, 

usta puna ljubavi, razumijevanja, 

suživota i pozivanja na učenje 

Allahovog poslanika Isaa, a.s. ili 

Isusa, a izvan BiH i po raznim bh. 

kuloarima, svakom svojom riječju 

skrnavi i obezvređuje Isaov, a.s., 

nauk i otvoreno pokazuje svoju 

mržnju i pakost prema islamu i 

muslimanima 

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Uzvišeni 

U 

Allah u Kur’anu je ob- 

Ujavio: Ni Jevreji ni kršćani neće 

Uneće biti tobom zadovoljni sve 

dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: “Allahov 

put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti 

poveo za željama njihovim, nakon Objave 

koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao 

zaštititi niti odbraniti. (El-Bekara, 120.). 

Ovaj ajet je prije svega jasan dokaz 

nadnaravnosti Kur’ana kao posljednje i jedine 

autentične Allahove objave i u njemu 

se naglašava da je animozitet i mržnja koju 

nemuslimani nose i ispoljavaju prema islamu 

i muslimanima, utemeljena na vjeri 

ili ideologiji i da je ona trajna kategorija i 

“prirodna” osobina nemuslimanskih skupina, 

u ovom slučaju kršćana, koja se ne 

mijenja protokom vremena i smjenom 

generacija, niti zavisi od geografskih, historijskih, 

ili bilo kojih drugih uvjeta. Ona 

također ne zavisi od njihovog htijenja ili 

nehtijenja, već isključivo od mogućnosti, 

na što nas Kur’an eksplicitno upozorava: 

Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas 

odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. (El- 

Bekara, 217.). Ovu nepobitnu kur’ansku 

istinu potvrdili su ovih dana nadbiskup 

vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i opatica 

Ivanka Mihaljević, inače nadstojnica 

franjevačkog samostana Školskih sestara 

Krista Kralja u Sarajevu. 

Vuk dlaku mijenja, al’ ćud nikada 

Svoju pravu ćud, po ko zna koji put, 

pokazao je kardinal Vinko Puljić, kod kojeg 

su, u javnim nastupima u Bosni i Hercegovini, 

usta puna ljubavi, razumijevanja, 

suživota i pozivanja na učenje Allahovog 

poslanika Isaa, a.s., ili Isusa, a izvan BiH i 

po raznim bh. kuloarima, svakom svojom 

riječju skrnavi i obezvređuje Isaov, a.s., 

nauk i otvoreno pokazuje svoju mržnju 

i pakost prema islamu i muslimanima. 

Da se imalo drži Isaovog poslaničkog 

naputka, on bi barem sačuvao svoj jezik 

od neistina, klevetanja i govora mržnje, 

jer je Isa, a.s., pazio na to šta će reći i 

životinjama, a kamoli ljudima. Naime, 

prenosi se da je Isa, a.s., jedanput naišao 

pored svinje, pa joj je rekao: “Hajde prođi, 

dobro te snašlo!” Rečeno mu 

je: “Zar se tako obraća svinji?’’ 

Odgovorio je: “Plašim se da ne 

naviknem svoj jezik na ružan 

govor.” (Imam Malik, El-Muvetta’, 

II/985.). 

Očigledno je da kardinal 

Vinko Puljić ne drži do 

ovakvih savjeta, pa je svoj jezik, 

a prije toga svoje srce, navikao 

na licemjeran i ružan govor, na 

govor mržnje i sijanja smutnje. 

Možemo samo pretpostaviti 

šta sve govori o muslimanima 

iza leđa, kad je spreman da ih 

javno napada i vrijeđa. 

Tako je on prilikom nedavne 

posjete Njemačkoj iznio 

čitav niz neistina na račun Islamske 

zajednice i muslimana 

u Bosni i Hercegovini, kao i 

općeg društveno-političkog 

ambijenta koji je, po njemu, 

u znaku gušenja slobode i 

skrnavljenja svih prava Hrvatima 

od strane Bošnjaka. 

Ono što stvara dodatnu 

sumnju u kardinalove namjere i 

njegovu misiju jeste činjenica da 

je on te neistine izrekao upravo 

sada kad u našoj državi vlada 

ratno-huškačka atmosfera koju svjesno 

proizvode velikosrpski nacionalisti i koja 

podsjeća na predratne devedesete godine 

prošlog stoljeća, kao i činjenica da je to uradio 

samo nekoliko dana nakon razgovora sa 

reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem 

koji mu je došao na noge, pružene ruke i 

otvorenog srca, da razgovaraju o svim problemima 

koji se tiču dviju vjerskih zajednica 

koje oni predstavljaju i da zajedničkim 

snagama pokušaju dati doprinos u 

rješavanju tih problema, a na zadovoljstvo i 

u korist svih naroda i građana u BiH. 

Iz čitavog niza neistina i kleveta koje 

je kardinal Puljić iznio pred katolicima u 

Njemačkoj, tri se posebno izdvajaju. Prva 


6 

Smatramo 

da ovo što su 

uradili Vinko 

Puljić i Ivanka 

Mihaljević nije 

nimalo slučajno, 

već će prija 

biti da je to dio 

pripremljene 

i osmišljene 

kampanje i 

strategije u 

borbi protiv 

islama i 

muslimana 

na ovim 

prostorima. 

je ona o ugroženosti Hrvata u BiH u 

svim sferama društvenog života: kod 

zapošljavanja, u obrazovanju, u zabrani 

izgradnje crkava, itd., a što, po kardinalovom 

mišljenju, ima za cilj natjerati 

Hrvate da napuste Bosnu i Hercegovinu. 

Druga neistina, a koja je usko povezana 

sa prvom, jeste nešto što za divno 

čudo većina domaće, a ni strane javnosti 

do sada nije znala, da je: “Katolička crkva 

jedina snaga u društvu koja nastoji 

da različite populacione grupe i religije 

žive u miru i ravnopravnosti”, i pored 

toga što su Hrvati manjina u BiH i što 

ih ima tek 10%. 

I treće, on je izrazio zabrinutost zbog 

sve veće islamizacije Bosne i Hercegovine 

i učestalu izgradnju džamija, posebno u 

Sarajevu i to petrodolarima iz Saudijske 

Arabije. I da stvar bude još 

gora, u Bosni i Hercegovini 

je, posredstvom tih Saudijskih 

petrodolara, niklo stablo tzv. 

vehabizma koje se svakim danom 

sve više grana i daje nove 

plodove u vidu radikalnih i 

militantnih vehabija, kojih sad 

za sad, kako tvrdi Vinko Puljić 

(koristeći policijske izvore), 

ima između 3 i 5 hiljada, sa 

tendencijom njihovog stalnog 

rasta i utjecaja u bh. društvu. 

Umrite od muke! 

U odgovoru na prvu neistinu 

ne treba trošiti puno riječi, 

dovoljno je samo proći gradovima 

Bosne i Hercegovine, 

(naravno sa izuzetkom RS-a, 

u kojoj, po Vinku Puljiću, 

Hrvati izgleda nisu ugroženi), 

pa čak i glavnim gradom Sarajevom, 

gdje Hrvati čine neznatan 

broj, pa se uvjeriti ko 

je vlasnik najvećih trgovačkih 

centara u tim gradovima. Jer, 

slika govori više od hiljadu 

riječi. Osim toga, općepoznato 

je da su Hrvati, kad je riječ o 

materijalno-finansijskoj situaciji, najbolje 

stali u Federaciji BiH. Zatim, kardinal je 

sam priznao da su Hrvati manjina u Bosni 

i Hercegovini i da ih ima 10 %, ako ih 

ima i toliko, ali su i pored toga dobili status 

konstitutivnog naroda i u vlasti, na svim 

nivoima, participiraju koliko i Bošnjaci 

kojih ima oko 50 %, a ne 40 %, kako bi 

možda volio kardinal. Čak su u raspodjeli 

ministarstava na državnom nivou dobili 

daleko važnija ministarstva od Bošnjaka, 

i opet se smatraju ugroženim. 

A kad je riječ o njegovoj tvrdnji da 

su katolici glavni faktor stabilnosti u bh. 

društvu, mi bismo iskreno voljeli da je 

tako, ali na žalost nije tako, kardinale!

Evo samo nekih primjera koji u potpunosti 

demantiraju kardinalovu tvrdnju. 

Hrvatska manjina sprovodi aparthejd nad 

Bošnjacima u Stocu i drugim gradovima 

gdje te manjine ima više nego Bošnjaka, 

hrvatska manjina ne priznaje državna 

obilježja kao ni Srbi u RS-u, i umjesto 

bh. državne zastave u insitutcijama u 

hercegovačkim gradovima visi zastava 

države Hrvatske, i političke snage iz dva 

HDZ-a konstantno rade na destabilizaciji 

stanja u našoj državi. Hrvatska manjina, 

a ne bošnjačka većina, je utemeljitelj dviju 

škola pod jednim krovom, jer ne žele da 

njihova djeca pohađaju nastavu zajedno sa 

bošnjačkom djecom. Hrvatska manjina u 

Livnu, gdje te manjine ima malo više, muslimanima 

ruši džamije, hrvatska manjina 

je krstačama ogradila i obilježila mjesta u 

kojima čine većinu, što je čista provokacije, 

jer ti krstovi ničemu drugom ne služe. Da 

ne nabrajamo zlodjela i vandalizme koje je 

počinila hrvatska manjina tamo gdje predstavljaju 

većinu, nakon rata pa do danas. 

Očito je da kardinalu Vinku Puljiću 

nije stalo do istine i ne obraća pažnju na 

činjenice, već on svojim ponašanjem traži 

i priziva nevolje i smutnju, što je ravno 

ludosti. I kako god je bio sklon da skriva 

i iskrivljuje prošlost, posebno onu iz vremena 

srpsko-hrvatske agresije na Bosnu i 

Hercegovinu, on želi iskriviti i sakriti i pravu 

sliku sadašnjosti, praveći sve građane u 

BiH budalama i slijepim kod očiju. 

U svom nerazumnom dolijevanju ulja 

na vatru, kardinal Puljić je, kao jedan od 

faktora ugrožavanja Hrvata u BiH, spomenuo 

i masovnu gradnju džamija i sve 

veću islamizaciju Bošnjaka. Njemu izgleda 

najteže pada vraćanje Bošnjaka islamu 

i njihovo usklađivanje života sa normama 

islama, posebno kod omladine, a kao 

deklarisanom vjerniku i vođi Katoličke 

crkve, to bi baš trebalo da ga raduje, 

zato što iskreni muslimani poštuju svoje 

komšije i nipošto neće oskrnaviti njihova 

prava koja im je Allah zagarantirao, jer bi 

u tom slučaju počinili veliki grijeh. Od 

njihovog islamijjeta komšije katolici, pravoslavci 

i drugi nemuslimani, mogu imati 

samo koristi, nikako štete. Naravno, kardinal 

svoju mržnju prema islamu ipak ne 

izražava direktnim i otvorenim napadima 

na islam i muslimane u Bosni i Hercegovini, 

već ju je zakamuflirao zabrinutošću 

zbog pojave ekstremnog oblika islama, 

tzv. vehabizma i mnoštva tzv. vehabija, 

koji su, zbog njihovih ekstremnih stavova, 

prijetnja našem društvu. 

Da kardinal Puljić ne uopćava i ne generalizira 

stvar i da se, govoreći o fenomenu 

tzv. vehabizma, na izrazito nepristojan i 

grub način ne petlja u problematiku islamske 

teologije što je isključivi domen Islamske 

zajednice, već da izrazi svoju ljudsku 

bojazan zbog pojave određenih slučajeva 

ekstremizma i incidenata koje su počinili 

neki ekstremisti iz muslimanskih redova, 

mi bismo ga i razumjeli, jer je ektremizam 

sam po sebi anomalija i zlo i treba na njega 

upozoriti i pokušati ga suzbiti. Međutim, 

problem je u tome što kardinal Vinko 

Puljić, sve “nove muslimane’’, kako ih naziva, 

svrstava među ekstremiste i vehabije i 

što, kao i ostali islamofobi, termin vehabizam 

koristi kao pokriće za svoju mržnju i 

napade na islam i muslimane. 

Što je samo potvrda 

njegovog licemjernog odnosa 

prema muslimanima i potvrda 

one kur’anske istine: Mržnja 

izbija iz njihovih usta, a još je 

gore ono što kriju njihova prsa. 

Mi vam iznosimo dokaze ako 

pameti imate. Vi njih volite, a 

oni vas ne vole, a vi vjerujete 

u sve Knjige. Kad vas sretnu, 

govore: “Vjerujemo!” – a čim se 

nađu nasamo, od srdžbe prema 

vama grizu vrhove prsta svojih. 

Reci: “Umrite od muke!” Allahu 

su dobro poznate misli svačije. 

(Ali Imran, 118.-119.). 

Prodali dušu đavolu 

Vinku Puljiću, u sijanju 

smutnje i širenju neistina, 

pridružile su se i katoličke 

opatice iz Sarajeva, tačnije Ivanka 

Mihaljević, koja je, čudne li koincidencije, 

također van Bosne i Hercegovine, prilikom 

posjete sjedištu katoličke dobrotvorne 

ustanove Pomoć crkvi u nevolji, 

u Njemačkoj, govorila kako su navodno 

opatice izložene svakodnevnoj diskriminaciji 

i ponižavanju od strane muslimana 

u Sarajevu. Pa im je zbog toga: 

“Svakodnevni život generalno sve teži. 

Sve više muslimanskih ekstremista emigrira 

iz Saudijske Arabije i otvara firme 

u BiH.” Svoju zabrinutost i strah izrazila 

je riječima koje znače zvono za uzbunu: 

“Iznova i iznova mi osjećamo da nismo 

dobrodošli, iako je to naš dom.” 

Smatramo da ovo što su uradili 

Vinko Puljić i Ivanka Mihaljević nije 

nimalo slučajno, već će prije biti da je to 

“Oni će se 

neprestano 

boriti protiv 

vas da vas 

odvrate od vjere 

vaše, ako budu 

mogli.” (El- 

Bekare, 217.). 

Ovu nepobitnu 

kur’ansku istinu 

potvrdili su ovih 

dana nadbiskup 

vrhbosanski 

kardinal 

Vinko Puljić i 

opatica Ivanka 

Mihaljević. 

dio pripremljene i osmišljene kampanje 

i strategije u borbi protiv islama i muslimana 

na ovim prostorima, a na temelju 

mržnje koju nose prema islamu, koja je 

spomenuta u ajetu na početku hutbe. U 

oba slučaja se radi o otvorenim i opasnim 

potvorama i lažima na muslimane 

u BiH, kako bi se oni, zbog određenih 

incidentnih slučajeva, okrivili za nasilje i 

diskriminaciju nad drugim i drugačijim. 

Znaju oni vrlo dobro da je normalno da 

se u jednom velikom gradu događaju 

raznorazni incidenti. Uostalom, zar ne 

gledamo i ne čitamo u crnim hronikama 

da svaki dan neko nekoga zbode u tramvaju, 

kafiću, na ulici, kao što je naprimjer 

izvjesni Branko neki dan u Sarajevu 

zboo jednog Bošnjaka. Zatim, 

incidenti kao što su pucnjave 

po školama, oružane pljačke, 

obijanje stanova i druge vrste 

kriminalnog i nasilničkog 

ponašanja. Dakle svi građani 

Sarajeva i BiH su izloženi istim 

uvjetima i opasnostima 

života, a samim tim i vjerski 

službenici i službenice. 

Štaviše, rijetki su slučajevi 

takvih incidenata u kojima 

su žrtve svećenici katoličke 

crkve u većinskim bošnjačkim 

sredinama. I da se Katolička 

crkva i njeni poglavari žale 

zbog gore spomenutih anomalija 

u našem društvu, mi 

bismo to također pozdravili 

i podržali. Međutim, ovdje 

se radi o zlonamjernim konstrukcijama 

i lažima s ciljem 

kaljanja ugleda i dovođenja u 

tešku situaciju muslimana u Bosni i Hercegovini. 

Kardinal Vinko Puljić i njegove 

opatice šalju poruke mržnje, posebno 

ako se ima u vidu to da su odaslate izvan 

naše domovine, u sredinama koje su ionako 

dovoljno zadojene islamofobijom i 

mržnjom prema islamu i muslimanima, 

pa je time njihov govor još opasniji i za 

svaku osudu. 

Zbog svega toga, kardinala Vinka 

Puljića i ostale predsavnike Katoličke 

crkve koji šire govor mržnje i siju smutnju 

u našem društvu, podsjećamo na 

još jednu mudrost i poslaničko uputstvo 

Isaa, a.s., ne bi li se opametili. Prenosi se 

da je Isa, a.s., svojim učenicima rekao: 

“Blago onome ko čuva svoj jezik, kome 

je njegova kuća dovoljna i ko plače nad 

svojim grijesima.” 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Čovjek je po prirodi društveno biće 

Či u osnovi voli da egzistira u za- 

Čjednici, od rođenja pa sve do svoje Čsmrti. Prvo se druži sa roditeljima i članovima 

uže i šire porodice, da bi kasnije, 

kroz školovanje, zaposlenje ali i cjelokupan 

život, uvijek nanovo širio poznanstva 

i bivstvovao u nekom obliku zajednice. 

Uzvišeni Allah nam prenosi vapaj vjerovjesnika 

Zekerijja, a.s., koji ga zamoli: 

“Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a 

Ti si jedini vječan!” (El-Enbija, 

89.). Ipak, od svih zajednica 

kroz koje kroz život prodefiluje 

jedno ljudsko biće, brak je 

definitivno jedna od najvažnijih. 

On je nužan kako bi se 

zasnovala porodica koja je primarna 

ćelija jednog zdravog i 

uređenog društva. Zbog toga 

vjera islam braku, tj. mužu i 

ženi kao njegovim glavnim 

akterima, pridaje mnogo pažnje 

i brige, te obilje šerijatskih 

tekstova govori na temu braka 

i bračnih drugova. Brak je dakle 

jedna vrlo važna i krajnje 

ozbiljna institucija u islamu, 

koju treba maksimalno čuvati 

i raditi na njenoj afirmaciji 

među omladinom i očuvanju 

među onima koji su već u braku. 

Bračni drugovi, shodno 

islamskom pogledu na brak, 

treba prije svega da budu iskreni 

prijatelji i partneri, a nikako 

suprotstavljene strane koje 

jedna drugu drže u šaci onim što se zove 

“prava i obaveze’’. Istina je da je ono što 

se broji kao dobrobit muža u isto vrijeme 

dobrobit i za njegovu suprugu i suprotno, 

što ne shvataju oni koji slabo poznaju suštinu 

Šerijata i njegove intencije. Među- 

sobno razumijevanje i potpomaganje treba 

da su temelji na kojima grade i čuvaju 

svoj brak. Ispravno i iskreno vjerovanje, 

čistota i neukaljanost duše, obostrana ljubaznost, 

blagost i velika količina strpljenja, 

ključevi su sretnog i uspješnog braka, 

a ne imetak, visok položaj ili autokratsko 

ponašanje nekoga od bračnih drugova. 

Sasvim je izvjesno da su svi ljudi podložni 

ljutnji i srdžbi, a u tom stanju čovjek 

uglavnom postupa ružno i govori ono što 

nije lijepo. Tada dolaze greške i propusti, 

pa se zaboravljaju pozitivnosti 

a uveličavaju povremene negativnosti 

nekog od supružnika, 

te se, narodnim jezikom kazano, 

od muhe pravi medvjeda. 

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: 

“Neka (muž) vjernik ne mrzi 

i ne prezire (suprugu) vjernicu. 

Ukoliko mu se ne dopada 

jedna njena osobina, pa bit će 

zadovoljan sa ostalim.’’ (Muslim). 

Zbog toga, iskreni vjernik 

uvijek treba biti staložen 

i krajnje razborit, te prelaziti 

preko povremenih grešaka i 

propusta bračnog druga, jer 

zbog ljutnje uzrokovane običnom 

sitnicom, može doći i do 

razvoda koji sa sobom uglavnom 

nosi ogromne posljedice. 

Najveća od tih posljedica je 

rastureno a često i u potpunosti 

uništeno djetinjstvo kćera i 

sinova, koji su kolateralna šteta nemara i 

greški njihovih roditelja. Odrastanje djece 

koja “šeću’’ između jednog i drugog roditelja 

veoma je teško i sumorno te ostavlja 

duboke rane na njihovim dušama, koje 

ne prestaju krvariti kroz čitav život. Čak 

se među svijetom kaže da je rastava supružnika 

uzrokovana smrću jednog od 

njih lakša i za živog supružnika i za djecu, 

od rastave uzrokovane razvodom, što je 

u većini slučajeva potpuno tačno. Pored 

toga, ukoliko nema nade u spas jednog 

braka, razvod je gorak ali halal lijek kojeg 

supružnici moraju kušati. Rekao je 

Uzvišeni: Puštanje može biti dvaput, pa 

ih (supruge) ili velikodušno zadržite ili 

im na lijep način talak (razvod) dajte… 

(El-Bekare, 229.). 

8 

El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Lijepo ophođenje među supružnicima Plemeniti, koji 

Hatib: Dr. Salih b. Humejd 

ljudima daje ono 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

što od Njega traže 

i što nisu tražili 

Ispravno 

i iskreno 

vjerovanje, 

čistota i 

neukaljanost 

duše, obostrana 

ljubaznost, 

blagost i 

velika količina 

strpljenja, 

ključevi su 

sretnog i 

uspješnog 

braka, a ne 

imetak, visok 

položaj ili 

autokratsko 

ponašanje 

nekoga od 

bračnih 

drugova. 


Hatib: šejh Abdulmuhsin el-Kasim 

Preveo i sažeo: Semir Imamović 

Poštovana i cijenjena islamska 

braćo. Uzvišeni Allah, dželle 

šanuhu, je bogat i neovisan o 

Svojim stvorenjima. Njemu pripada 

apsolutno savršenstvo, u biću, 

atributima i postupcima. Njegova 

lijepa imena dostigla su vrhunac 

u ljepoti i sjaju, a Njegova savršena 

svojstva dostigla su vrhunac u 

uzvišenosti i veličanstvenosti. Jedno 

od Njegovih lijepih imena je El- 

Kerim, darežljivi, plemeniti. Daje 

ljudima ono što od Njega traže, i 

obasipa ih blagodatima koje nisu 

tražili. Njegova vrata su otvorena 

za onoga koji Mu se želi obratiti 

dovom, Njegova opskrba i riznice 

su nadohvat ruke, a Njegovoj darežljivosti 

nema kraja. Rekao je Allahov 

Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem: “Allahova je ruka (uvijek) 

puna. Njeno bogatstvo ne smanjuje 

j ni neprekidno, obilno i danonoćno 

dijeljenje. Šta mislite ko- 

liko je samo On podijelio, otkako 

je nebesa i Zemlju stvorio, a da se 

od onoga što je u desnici Njegovoj, 

ništa nije umanjilo?” (Muttefekun 

alejhi). On je blizu Svojih robova, 

između njihovih potreba i Njegovog 

uslišenja nema zastora, niti 

pregrade: A kada te robovi Moji 

za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, 

blizu: odazivam se molbi molitelja 

kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu 

Mome udovolje i neka vjeruju 

u Mene, da bi bili na Pravom putu. 

Štaviše, zabranio je skromnost u 

dovi i očekuje od onih koji Mu 

upućuju molbe, da traže najviše 

što mogu, jer Njegove riznice 

su nepresušne. Samo je potrebno 

da Mu ih predočiš, i one će biti 

uslišene. Rekao je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem: “Ko od vas

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds) 

Obijesni neće uspjeti 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

“Ko od vas bude 

upućivao dovu, 

neka ne kaže: 

‘Allahu moj, 

oprosti mi ako 

hoćeš’, nego, 

neka bude 

odlučan u molbi 

i želji, neka 

traži od Njega 

šta god mu 

duša poželi, jer 

Allahu ništa nije 

teško.’’ 

bude upućivao 

dovu, neka ne 

kaže: ‘Allahu 

moj, oprosti 

mi ako hoćeš’, 

nego, neka 

bude odlučan 

u molbi i želji, 

neka traži od 

Njega šta god 

mu duša poželi, 

jer Allahu 

ništa nije 

teško.” (Muslim). 

I kada 

nagrađuje, On 

za malo dobro 

djelo daje višestruku nagradu. Ko 

uradi dobro djelo, bit će desetorostruko 

nagrađen, a ko uradi hrđavo 

djelo, bit će samo prema zasluzi 

kažnjen, i neće im se učiniti nepravda. 

(El-En’am, 160.). A onome 

kome hoće daje i više od toga. 

Dovoljno je da čovjek samo naumi 

učiniti dobro djelo, pa da mu 

za to bude upisana puna nagrada. 

Onome ko Mu se u kratkom 

ovodunjalučkom životu bude pokoravao, 

pripremio je trajni užitak 

na budućem svijetu, i iznad svega 

toga, dat će mu priliku da gleda 

u Njegovo plemenito lice. Svojoj 

knjizi, Kur’anu, dao je epitet plemenite 

i časne knjige, ko god je 

bude čitao i postupao u skladu sa 

njenim upustvima, On će ga na 

časno i plemenito mjesto uzdići. 

Plemenitost je svojstvo zbog kojeg 

čovjek zaslužuje svako poštovanje 

i pohvalu, i jasan dokaz blistavosti 

srca i čistoće duše. Rekao 

je Ibn Tejmijje: “Najveće vrline 

kojima se čovjek može okititi su: 

znanje, pobožnost, plemenitost i 

hrabrost. Onoga kod koga se ove 

vrline nađu, Allah će uzdići na visoke 

stepene.” 

Današnji svijet, kao i onaj prijašnji, 

prepun je obijesti i 

oholosti. Mnogo je ljudi koji 

ne žele priznati istinu o sebi – istinu 

svoga postanka i svoga završetka. 

Smrt sama po sebi ponižava svakog 

oholog, no međutim i sam 

način smrti često u sebi 

nosi primjesu kazne i poniženja, 

a na Dan sudnji 

svako će dobiti nagradu za 

svoja djela. Ubejj b. Halef 

bio je posebno obijestan i 

ohol, čak toliko da je Allah 

Uzvišeni povodom njega u 

Kur’anu objavio: O čovječe, 

zašto da te obmanjuje to što je 

Gospodar tvoj plemenit, koji 

te je stvorio - pa učinio da si 

skladan i da si uspravan - i 

kakav je htio lik ti dao?... (El- 

Infitar, 6.-8.). Isti taj oholi 

pokušao je ubiti Allahovog 

Poslanika, sallallahu alejhi 

ve sellem, pa je Allah dao 

na Dan Uhuda da Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

ubije njega. Prije toga, u 

Bici na Bedru, Allah je na 

čudan način kaznio mnoge 

obijesne i ohole glavešine. 

Ugledni ashab, oslobođeni 

rob Bilal ubio je svog bivšeg 

vlasnika Umejja b. Halefa 

koji ga je patio i na muke 

stavljao. Ebu Džehl je skončao od 

ruku Abdullaha b. Mes’uda koji mu 

je u Mekki čuvao stoku i uz to bio 

mučen i paćen. U smrtnim mukama, 

dok mu je Abdullah sjedio na prstima, 

potvrdio je svoju oholost i rekao: “Na 

visoko si se mjesto ispeo, čobančiću!” 

Ovo je svršetak koji Allah obećava 

oholima i obijesnim. Iako je oholost 

ružno svojstvo pri svakom, posebno 

je ružno i omraženo kada se nađe kod 

ljudi koji imaju vlast u svojim rukama. 

Tada štetnost ovoga svojstva ne ide 

samo na štetu njegovog vlasnika nego 

i na mnoge druge nedužne ljude koji 

su pod njegovom vladavinom. Mnogo 

je ratova koji su odnijeli milione žrtava 

potaknuto ovim svojstvom. Zbog toga 

je opljačkano mnogo dobara i porušeno 

mnogo domova. Nažalost mnoge 

Nikakva 

zamjena 

zemljišta o 

kojem se ovih 

dana govori ne 

dolazi u obzir, 

jer Kuds ne 

mogu prodavati 

i kupovati. Ovo 

je naslijeđe 

koje se mora 

sačuvati 

i stoga 

odgovorno 

tvrdim sa ovog 

mjesta da 

takve radnje 

Šerijat ne 

dozvoljava i na 

muslimanima 

je da se 

suprotstave toj 

odluci. 

arapske zemlje danas zasnovane 

su na obijesti i nepravdi 

i zato će Allah sigurno 

kazniti takve osobe i sisteme. 

Njihova će vlast otići u 

bespovrat, jer to je Allahov 

zakon koji se ne mijenja. 

Na drugoj strani imamo 

dobre generacije islamskog 

ummeta koje su vladale zemljom 

i širile red i mir, jer 

nisu poznavali oholost koju 

su Allah i Njegov Poslanik 

izričito zabranili. U njihovim 

ušima neprestano su 

odzvanjale Allahove riječi 

u kojima kaže: ...pa neka 

vas nikako život na ovom 

svijetu ne zavara i neka vas 

u Allaha šejtan ne pokoleba. 

(Lukman, 33.). Ili pak riječi 

Allahovog Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, koji 

kaže: “Neće ući u Džennet 

onaj u čijem srcu ima koliko trun 

oholosti.” 

U svojoj stvarnosti danas mi isto tako 

patimo od obijesti nekih ljudi koji 

žele da prodaju svoju vjeru, ali i uz to 

da prodaju našu zemlju. Nikakva zamjena 

zemljišta o kojem se ovih dana 

govori ne dolazi u obzir, jer Kuds ne 

mogu prodavati i kupovati. Ovo je 

naslijeđe koje se mora sačuvati i stoga 

odgovorno tvrdim sa ovog mjesta 

da takve radnje Šerijat ne dozvoljava 

i na muslimanima je da se suprotstave 

toj odluci, jer ovo je zemlja islama, 

a ne njihovih djedova. Isto ovo mogu 

reći i za 13 dunuma industrijske zone 

sa kojih naređuju da se isele vlasnici 

poslovnih prostora i obrta. Znajte, o 

muslimani, da je ovo zavjera koja se ne 

smije nijemo posmatrati. 


9

Polumjesec 

SDA na udaru SDP-a 

Tražili ste koaliciju sa 

SDP-om sad gledajte FTV 

Pozivamo Radio-televiziju Federacije 

BiH, kao javni servis da 

objektivno i profesionalno informiše 

javnost. Nezadovoljni smo, između 

ostalog, pristrasnim i tendecioznim 

izvještavanjima o aktivnostima 

SDA, a posebno iskrivljavanju političkih 

stavova SDA po pitanju nacrta 

Zakona o unutrašnjim poslovima 

Federacije BiH. Napominjemo da 

je dužnost i obaveza Federalne televizije 

da bude u službi svih njenih 

građana, a ne samo jedne političke 

partije, u ovom slučaju SDP-a, 

te pojedinačnih i grupnih interesa, 

navodi se u najnovijem saopćenju 

Stranke demokratske akcije. SDP je 

krenuo u otvoreni napad na SDA. 

Naravno, glavni izvođač radova je 

SDP-ov javni servis Federalna televizija. 

SDA je potpuno nemoćna, 

SDP ih rastura na svim nivoima. 

Ne pomažu im ni jadikovke koje 

upućuju svaki dan putem nekakvih 

svojih konferencija za medije. Vjerujemo 

da su članovi SDA ovih dana 

konačno spoznali kakvu im je štetu 

donio Sulejman Tihić koji je nakon 

višegodišnjeg nastojanja i ubjeđivanja 

uspio SDA uvući u politički 

brak sa SDP-om. Naravno, ovo je 

samo početak, pravi napad na SDA 

tek slijedi. Zato SDP želi svim silama 

zavladati federalnom policijom. 

Uz moćnu FTV i uz kontroliranu 

i moćnu Federalnu upravu policije 

SDP će narednih mjeseci rastaviti 

SDA po svim šavovima i ko od šale 

dobiti lokalne izbore. SDA je tražila 

koaliciju sa SDP-om a sad im preostaje 

da gledaju FTV i vide kako im 

se bliži kraj. 

Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije 

Stvarni motivi napada vladike Grigorija na reisa dr. 

Mustafu Cerića 

Vladika zahumsko-hercegovač- 

Vki i primorski Grigorije je go- 

Vstujući u programu TV1, prošlog 

mjeseca, kazao da je izjavama o 

Miloradu Dodiku reisu-l-ulema 

dr. Mustafa Cerić izašao iz svakog 

okvira ljudskog, kulturnog i vjerskog, 

da se ponaša kao da je BiH 

njegovo privatno vlasništvo, te istakao 

“on se potpuno izgubio, a to 

vjerovatno ima veze i sa izborima u 

Islamskoj zajednici”. Ovu sramnu 

izjavu vladika Grigorije dao je samo 

nekoliko dana nakon obilježavanja 

20. godišnjice genocidne tvorevine 

Republike Srpske, nakon izjave patrijarha 

Irineja da je RS najmlađa 

srpska država. Vladika Grigorije ne 

voli kada neko stalno javnost podsjeća 

kako je i na kakvom zločinu 

nastala Republika Srpska, naročito 

to ne voli kada to rade popularne 

ličnosti kao što je reis dr. Mustafa 

Cerić. Grigorije je prošle godine 

otkrio zašto mrzi svaki glas koji 

otkriva istinu o RS-u. “Poštujem 

i klanjam se svakoj kapi krvi prolivenoj 

za Republiku Srpsku”, rekao 

je vladika Grigorije za jedne 

beogradske novine u aprilu prošle 

godine. Osim što mrzi sve koji govore 

o istini koliko su Srbi prolili 

bošnjačke krvi da udare temelje 

svoje republike, vladika Grigorije 

napada reisa Cerića jer on ne zna 

i ne može da sakrije svoju mržnju 

prema islamu. Da ne govorimo iz 

hira i bez dokaza pozvaćemo se 

na njegove riječi koje je izgovorio 

prošle godine u emisiji “Oči u oči” 

na RTRS-u. Govoreći o muslimanima 

vladika Grigorije kaže: “Oni 

su u trenutku kad je srpska država 

bila premoćna, kad je bila ona prva 

Jugoslavija, poslije Prvog svjetskog 

rata, bili Srbi. Poslije bio komunizam, 

pa nije baš popularno bilo 

biti Srbin, pa su bili Jugoslaveni. 

Pa se raspala Jugoslavija, pa su gledali 

šta će da budu, pa su rekli sad 

smo mi Bošnjaci. Šta će biti sljede- 

će, vidjećemo. 

Tu je problem sa identitetom muslimana 

u Bosni. Oni su prelazili 

na islam zato što su htjeli da postanu 

Turci. Ne samo muslimani. 

Turci po logici nisu mogli priznati 

da su oni Turci. Govorili su im: “Vi 

ste muslimani, niste Turci zato što 

jednostavno niste Turci”. Oni su 

se našli u jednom problemu koji je 

Meša Selimović okarakterisao vrlo 

dramatično riječima: “Mi smo potok, 

koji se otkačio od svog izvora, 

a ušće ga ne prima”. Iza ovih riječi 

se kriju stvarni motivi napada vladike 

Grigorije na reisa dr. Mustafu 

Cerića. 

10

Gornja Maoča 

Hapšenja i policijske racije donose veliku 

popularnost Nusretu Imamoviću 

Po ko zna koji put stotine maskiranih 

specijalnih policajaca i više 

desetina policijskih inspektora i tužilaca 

izvršili su udar na Gornju Maoču. 

Sve je propraćeno velikom medijskom 

pompom. Najveći publicet dat je hapšenju 

Nusreta 

Imamovića. Dok 

ovo pišemo portparol 

Tužilaštva 

BiH Boris 

Grubešić je izvjestio 

javnost da 

Tužilaštvo BiH 

neće zatražiti 

mjere pritvora 

za trojicu uhapšeni 

u Gornjoj 

Maoči, među kojima 

je i Nusret 

I mamović. 

Dakle, sve 

je jasno kao 

dan. Policija, 

Tužilaštvo BiH i drugi svojim stalnim 

veliko-policijskim upadima 

samo maltretiraju stanovnike Gornje 

Maoče. Sve je ovo jedan opasan igrokaz. 

Posljedice ovakvog udruženog 

ponašanja Tužilaštva BiH, policije i 

medija prema stanovnicima Gornje 

Maoče je evidentan. Događaju se dvije 

ozbiljne posljedice. Prva je da se na 

ovaj vještački način u javnosti stalno 

nameće teza o postojanju opasnih 

www.muhsinrizvic.ba 

Pokrenuta web stranica Muhsina Rizvića 

Ovih dana je u Sarajevu pokrenuta 

web stranica o dr. Muhsinu Rizviću, 

književnom kritičaru i profesoru 

književnosti Filozofskog fakulteta 

u Sarajevu. Pored biografskih i bibliografskih 

podataka, stranica sadrži 

i galeriju fotografija, te mogućnost 

besplatnog download-a pojedinih djela 

prof. Rizvića, uključujući i knjigu 

“Bosanski Muslimani u Andrićevu 

svijetu” objavljenu posthumno 1995. 

godine. Stranicu je pokrenula, dizajnirala 

i administrira kćerka rahmetli 

Rizvića, doc. dr Selma Rizvić. U 

narednom periodu na stranicu će biti 

dodati i video materijali o Rizviću, a 

bit će kreirana i engleska verzija stranice, 

koja, pored ostalog, ima za cilj 

vehabija i terorista u BiH a druga 

je povećanje popularnosti Nusreta 

Imamovića u krugovima njegovih 

istomišljenika. Nakon prvog hapšenja 

Nusreta Imamovića, koje se dogodilo 

prije nešto više od godinu dana, popularnost 

Nusreta 

Imaovića u 

tekfirskim krugovima 

je izuzetno 

porasla. 

Nakon ovog 

zadnjeg hapšenja 

popularnost 

Nusreta 

Imamovića u 

tim krugovima 

je na nivou ličnosti 

kojeg treba 

nužno slijediti. 

Za pristalice 

Nusretovog poimanja 

islama on 

je na nivou najboljih 

ljudi koji su ikad živjeli, uzor 

koji se, ako se želi biti dobar musliman, 

obavezno mora slijediti. Nusretove 

pristalice će nas optužiti da žalimo 

što on nije završio u zatvoru. Naravno 

da to ne želimo nijednom muslimanu 

pa ni Nusretu Imamoviću. Međutim, 

jasno je da je Nusret Imamović nakon 

svakog odlaska u jednodnevni 

zatvorski boravak postaje tekfirska 

mega zvijezda. 

i intenziviranje prikupljanja sredstava 

za prevod djela Muhsina Rizvića 

na engleski jezik. Link na stranicu je 

www.muhsinrizvic.ba 

Razlozi diplomatskog bratstva 

RS-a i Izraela 

Temelji Republike Srpske 

i Izraela izgrađeni su na 

kostima ubijenih muslimana 

Predsjednik 

Republike 

Srpske Milorad Dodik sredinom 

prošlog mjeseca posjetio 

je Izrael gdje se sreo sa najvišim 

zvaničnicima Izraela. Po 

povratku kući Milorad Dodik 

je izvijestio javnost o spomenutoj 

posjeti uz posebnu napomenu 

da se Izrael i Republika 

Srpska veoma dobro razumiju 

i imaju iste stavove oko budućeg 

uređenja odnosa između 

Izraela i Palestine. Naime, 

Dodik je napomenuo da RS 

podržava izraelske zahtjeve 

teritorijalnih razgraničenja. 

Zašto se Izrael i Republika 

tako dobro razumiju? Odgovor 

na ovo pitanje je svima poznat. 

I Izrael i Republika Srpska su 

svoje teritorije stvorili etničkim 

čišćenjem muslimana. 

Osim toga, Izrael ima izuzetno 

dobro razrađen mehanizam 

negiranja činjenja zločina nad 

muslimanima a to je ono što 

je Republici Srpskoj ovih dana 

posebno potrebno. Izrael je 

postao, opstoji i svoju budućnost 

gradi na kostima etnički 

očišćenih palestinskih muslimana. 

Republika Srpska je postala, 

opstoji i ima namjeru da 

gradi svoju budućnost na kostima 

bosanskih muslimana. 

Zato je Izrael za Republiku 

Srpsku najznačajniji partner. 


11

Radosna vijest 

Prije tridesetak godina 

BiH je imala samo oko 

deset hafiza a danas ih 

ima preko 200 

Broj hafiza u BiH primjetno 

se povećava, a mr. Omerdić 

kaže da je BiH prije tridesetak godina 

imala oko deset a sada preko 

200 hafiza i to uglavnom mlađih. 

U 2011. promovirano je 13 hafiza 

iz različitih bh. gradova: Maid 

Ibrahimović, Mahira Begović, 

sestre Aiša i Fatima Bektaš iz 

Travnika, Lejla Mujčinović i Adha 

Begić iz Visokog, Mahir Ramić iz 

Gornjeg Vakufa, Fatima Mwalidi 

i Haludun Avdić iz Zavidovića, 

Alena Brković iz Tešnja, Merjema 

Aletić iz Kiseljaka, Abdul-Aziz 

Drkić iz Sarajeva i Nezir Šarić iz 

Čapljine. 

Šef Vjersko-prosvjetne službe mr. 

Muharem-ef. Omerdić o samoj 

praksi učenja hifza u BiH kaže: 

“Važno je istaći da je trend zanimanja 

za učenje hifza u porastu 

posebno u našim odgojno-obrazovnim 

institucijama a naročito 

u medresama. To jasno govori da 

se na ovom planu čine veliki napori 

kako bi se interes za učenje 

Kur’ana napamet povećao kod 

mladih. Nadamo se da će ovaj broj 

bar ostati ako se ne poveća. Ali, 

s obzirom na ulaganje Rijaseta, 

muhafiza i drugih koji pomažu na 

planu učenja hifza nadamo se da 

ćemo u 2012. godini imati i veći 

broj hafiza.” 

Katolička crkva u BiH 

Zašto katolički svećenici 

šire mržnju prema “novim 

muslimanima”? 

atolićki svećenici ovih dana pišu re- 

Kakcije K i daju izjavu za izjavom kako 

bi podržali kardinala Vinka Puljića u 

optužbama na račun islama i muslimana 

u BiH. Podsjećamo da je kardinal Puljić 

proteklih dana u Njemačkoj izrekao teške 

optužbe na račun muslimana u BiH. U 

svim tim reakcijama i izjavama katolički 

svećenici stalno barataju sa pojmom “novi 

muslimani” i “stari muslimani”. Za “nove 

muslimane” katolički svećenici kažu da 

su opasni a za “stare muslimane” imaju 

samo riječi hvale. Komentirajući optužbe 

kardinala Vinka Puljića, Željko Miličević, 

kolumnista www.bosnjaci.net je napisao 

sljedeće: “Ponovit ću, još jednom, moju 

izjavu iz teksta koji je bio objavljen na ovoj 

stranici pod naslovom “Slijepi kršćani 

Balkana” u kojem sam opisao moju posjetu 

hrvatskoj crkvi “Sv. Leopold Mandić” 

u Ottawi, u jesen 1991. godine, kad 

je Vukovar padao pod oružanim napadima 

pravoslavaca iz Srbije, dok su ga 

branili patrioti Vukovara sviju vjera, uz 

pomoć “cvijeta muslimanske mladosti”, 

dragovoljaca, ili dobrovoljaca, iz Bosne i 

Hercegovine, Sandžaka, Kosova... Kad 

sam ušao u vjerski ured crkve, u kojem 

su bili župnik Vinko (prezimena se ne 

Kuće ljudskih prava u BiH 

Vrijeme je za osnivanje organizacije za zaštitu 

muslimanskih prava od Helsinškog komiteta u BiH 

Organizacija Helsinški komitet za 

ljudska prava u BiH i njena predsjednica 

Vera Jovanović ne prestaju sa 

napadima na Islamsku zajednicu u BiH. 

U posljednje vrijeme Vera Jovanović 

koristi poziciju predsjednice spomenute 

organizacije i redovno, skoro svaki 

mjesec dana, učini poneki javni napad 

na Islamsku zajednicu i njene uglednike, 

na islam i muslimane u BiH. Bosna i 

Hercegovina je zemlja u kojoj se dnevno 

dogode brojni napadi na ljudska prava 

sjećam, on je nakon služenja u Ottawi 

otišao služiti u Njemačku) i Mile Šušak, 

brat Gojka Šuška, ondašnjeg ministra 

obrane Republike Hrvatske, na zidu sam 

vidio kartu Hrvatske iz 1918. godine, 

koja je uključivala Bosnu i Hercegovinu. 

Zgrozio sam se jer mi je odmah bilo 

jasno da će krv teći do koljena, i to većinom 

muslimana Bosne i Hercegovine. 

Rekao sam: “Vinko, zar se ovo želi postići?” 

I župnik Vinko i brat ministra obrane 

Hrvatske zamuknuli, niti jednu riječ da 

izvale. Ja sam se okrenuo i izišao iz vjerskog 

ureda hrvatske crkve “Sv. Leopold 

Mandić”, na Lyndale Avenue u Ottawi, 

gdje se više nikad nisam vratio”. Nakon 

te 1991. godine, naročito 1993. i 1994., 

katolički svećenici u BiH su “stare muslimane” 

gledali kroz pušćane cijevi katila 

koji su nosili odore hrvatskih vojski. Zajedno 

sa pravoslavnim, katolički svećenici 

su zaslužni za nestanak najmanje stotinu 

hiljada “starih muslimana”. Nakon zvjerskog 

iživljavanja nad “starim muslimanima” 

u Mostaru, Katolička crkva je 

na brdu Hum sagradila najveći krst u 

Evropi. Krst na mostarskom brdu Hum 

je odraz simpatija i poštovanja Katoličke 

crkve prema “starim muslimanima”. 

Na web stranicama hrvatskih medija 

na kojima su objavljene izjave i reakcije 

katoličkih svećenika o opasnim “novim 

muslimanima” postavljeni su brojni komentari 

u kojima katolički puk otvoreno 

poziva na konačno čišćenje Bosne od 

svih muslimana. Mržnja koja se osjeti u 

reakcijama Katoličke crkve prema “novim 

muslimanima” je zabrinjavajuće 

upozorenje da bi Katolička crkva, da se 

ne daj Bože ponovo zarati, bila predvodnik 

novog ustaškog zločinima nad muslimanima 

u BiH. 

svih građana koji žive i rade u našoj zemlji. 

Umjesto da iskreno radi svoj posao 

i brani ljudska prava Vera Jovanović radije 

napada Islamsku zajednicu u BiH i 

time ugrožava prava muslimana u BiH. 

Ako Vera Jovanović, Almir Terzić i drugi 

uposlenici Helsinškog komiteta za 

ljudska prava u BiH ne prestanu sa napadom 

na muslimanske svetinje u BiH, 

muslimani će morati osnovati organizaciju 

za zaštitu muslimanskih prava od 

Helsinškog komiteta. 


12

Tajni dokumenti Vojske Republike Srpske 

Dokumentarni kontinuitet “vječite” muslimanske 

krivnje za ekstremizam 

Posljednjih godina u Bosni i 

Hercegovini je postalo popularno 

dijeliti muslimane na nove i stare. 

Za nove se kaže da su previše islamski 

opredijeljeni. Međutim, poznato je da su 

srpsko-hrvatski otimači bosanske zemlje 

u vrijeme agresije na BiH sve muslimane 

smatrali islamskim ekstremistima 

koji vode džihad. Pod tim izgovorom 

su počinjeni mnogi strašni zločini nad 

Bošnjacima. U nastavku prenosimo 

sadržaj tajnog dokumenta 1. krajiškog 

korpusa Vojske Republike Srpske o tajnom 

sastanku srpskih predstavnika sa 

bošnjačkim i hrvatskim predstavnicima 

iz Tuzle i okolnih gradova koji je održan 

u Tuzli 23. novembra 1992. godine. U 

tom se dokumentu Bošnjaci identifikuju 

kroz džihad i islamski ekstremizam. 

Osim toga, u tekstu se navodi kako je 

Selim Bešlagić vodio pregovore oko izdvajanja 

tuzlanske regije iz, kako se to 

navodi, Alijine Bosne i Hercegovine. 

“Delegacija ispred naše strane bila je u sastavu: 

major Stanković Milovan, Paravac 

Borislav, Kuprešanin Vojo i Tihomir 

Gligorić, a sa ustaško-muslimanske strane 

prisutni su bili: Knez Željko, Puškar 

Osman, predsjednik SO-e Tuzla Selim, 

predsjednik SO-e Gračanica Husein 

Vikalo i predsjednik SO-e Srebrenik... 

U razgovorima je istaknuto da tuzlanska 

regija hoće se da izvuče iz sveg košmara u 

koji je uvučena politikom Izetbegovića i 

njegovih sljedbenika, da steknu autonomiju 

i da se uključe u novu Jugoslaviju. 

Protivnici su džihada, Patriotske lige i 

svih ekstremnih muslimanskih paravojnih 

formacija i politike”. Na kraju 

dokumenta major Mićić navodi šta se 

postiglo na osnovu njihovih pregovora 

sa predsjednikom Skupštine opštine 

Tuzla Selimom i drugima. “U Lukavcu 

su uhapsili predsjednika SO-e Lukavac i 

sve njegove sljedbenike koji su za džihad, 

Patriotsku ligu i ekstremne muslimanske 

organizacije”. 

Foto islamneta 

Biciklista napušta Islam Grčki i ulazi u Islam Latinski 

Hrvatska: Župa Islam Latinski je drevna ravnokotarska, manje 

selo Zadarske nadbiskupije, koje priprada općini Posedarje i 

dekanatu Novigrad. Udaljena je oko 25 km od Zadra. Sastavljena 

je od tri sela: Islam Latinski, Islam Grčki i Rupalj. 

Povodom dodjele nove nagrade 

za mir reisu dr. Mustafi Ceriću 

Reisofobi teško 

podnose kad reis Cerić 

dobije nagradu za mir 

i promoviranje dijaloga 

među ljudima 

Reisu-l-ulema 

Islamske 

zajednice u Bosni i 

Hercegovini dr. Mustafa Cerić 

postao je laureat još jednog 

međunarodnog priznanja. 

Italijanska “Fondacija Duči” 

donijela je odluku kojom će 

nagradu za mir za 2012. godinu 

dodijeliti reisu-l-ulemi. 

U pismu se kaže: “Uzimajući 

u obzir Vaše relevantno i razumno 

zalaganje na promoviranju 

dijaloga među religijama 

i kulturama, Naučni komitet 

Fondacije Ducci je donio odluku 

da Vam dodijeli Nagradu 

za mir Fondacije Ducci za 

2012. godine.” Podsjećamo da 

je reisu-l-ulema laureat najviših 

međunarodnih nagrada 

i priznanja za mir i doprinos 

međuvjerskom dijalogu. 

Domaći reisofobi veoma teško 

podnose svaku reisovu nagradu 

za mir i promoviranje dijaloga 

među ljudima. Tako je 

bilo i ovaj put. 


13

Anketa 

Kuda ide Bosna i Hercegovina? Mogu li rušitelji uspjeti u svojim nakanama? 

Ima li načina da se odbrani naša zemlja od separatističkih težnji? 

Najveća snaga Milorada Dodika jeste u 

Politička kriza vlada Bosnom i 

Hercegovinom zadnjih nekoliko 

godina. Po ocjeni mnogih 

ta politička kriza traje od 2006. godine 

od kada naša zemlja stalno nazaduje. 

Kada je riječ o početku krize, neki vole 

kazati da je sve počelo od rušenja tzv. 

“aprilskog paketa”. Ovu tezu najradije 

zastupa Sulejman Tihić jer na taj način 

najdirektnije optužuje Harisa Silajdžića, 

koji ga je te godine u oktobru, na izborima 

za bošnjačkog člana Predsjedništva, 

do nogu potukao. Argument onih koji 

zastupaju ovu tezu je da bi 

usvajanjem aprilskog paketa 

ustavnih promjena država 

BiH imala znatno više ovlasti, 

koje bi bile sa entitetskog 

prenesene na državni nivo. 

Zaboravlja se pri tom da je 

bilo dogovoreno da se usvajanjem 

aprilskog apketa iz BiH 

povlači OHR, odnosno međunarodna 

zajednica, što je 

predstavljalo veliku opasnost 

za BiH jer nije bio uspostavljen 

mehanizam deblokade 

državnih institucija. Bez obzira 

što bi mnoge ovlasti bile 

prenesene na državni nivo, 

moglo se, recimo, tada desi- 

Razjedinjeni, 

posvađani, 

poput rogova 

u vreći, 

zaokupljeni 

borbom za 

vlastitu poziciju 

i opterećeni 

vlastitim 

sujetama, 

bošnjački 

političari su 

značajno 

doprinijeli 

tome da 

danas imamo 

političku 

situaciju takva 

kakva jeste. 

ti da se srpski predstavnici jednostavno 

povuku iz državnih organa vlasti i da 

se začahure u “svome” entitetu. A ne bi 

bilo OHR-a da ih natjera da se vrate, 

kao što je to bio slučaj sa pokušajem 

HDZ-a prilikom tzv. “hrvatske samouprave” 

iz 2001. godine. 

Postoje, pak, i oni koji su spremni 

ustvrditi da politička kriza počinje sa 

dolaskom Milorada Dodika na vlast 

u Republici Srpskoj u februaru 2006. 

godine. Doveden je uz pomoć bošnjačkih 

glasova. Od tada je Milorad 

Dodik, koji se do tada 

“prodavao” kao evropski 

političar, počeo da srbuje, 

da igra na kartu nacionalnih 

osjećaja Srba, koja kod 

njih uvijek prolazi, da priča 

o ugroženosti, o osamostaljenju 

Republike Srpske, o 

referendumu… Takva priča 

mu je ojačala poziciju u srpskom 

narodu i mogao je da 

radi šta hoće. 

Koliko god Milorad Dodik 

danas bio jak, njegova 

najveća prednost, njegova 

najveća snaga jeste, zapravo, 

u slabosti bošnjačkog političkog faktora. 

Razjedinjeni, posvađani, poput 

rogova u vreći, zaokupljeni borbom za 

vlastitu poziciju i opterećeni vlastitim 

sujetama, bošnjački političari su značajno 

doprinijeli tome da danas imamo 

političku situaciju takva kakva jeste. 

Da imamo nagli porast političke krize, 

da se politička kriza odražava na skoro 

svako važno političko, ekonomsko, 

kulturno, sportsko pitanje. Došli smo 

u situaciju da mnogi ozbiljno upozoravaju 

da BiH ide ka raspadu. Posljednji 

u nizu spomenutih su bivši visoki 

predstavnici međunarodne zajednice u 

BiH Paddy Ashdown i Wolfgang Petrich. 

Medijska scena u našoj zemlji 

uveliko podsjeća na ratno doba, što je 

dovoljan pokazatelj da se naša država 

kreće u opasnom smjeru. Prema sadašnjem 

razvoju situacije, čini se, rušitelji 

Bosne i Hercegovine su u prednosti. 

Samo zato što su oni koji su za BiH u 

totalnoj defanzivi i rasulu. 

Ugledne Bošnjake iz javnog, političkog, 

medijskog i privrednog života 

pitali smo: Kuda ide Bosna i Hercegovina? 

Mogu li rušitelji uspjeti u svojim 

nakanama? Ima li načina da se odbrani 

naša zemlja od separatističkih težnji? 


14

slabosti bošnjačkog političkog faktora 

Midhat Kasap, direktor Opće biblioteke Zenica: 

Međunarodna zajednica može posložiti 

kockice na svoja mjesta 

Dosta šansi već je prokockano i dosta izglednih prilika već su promašili 

nosioci vlasti iz tri najznačajnije stranke koje okupljaju Bošnjake 

i u čija je programska opredjeljenja, kao jedna od najbitnijih stavki, unesena 

i briga o opstojnosti Bosne i Hercegovine. Kada je malo nedostajalo da 

se učine odlučni koraci i Bosna i Hercegovina krene naprijed, onda su neki, 

koje, vjerovatno, još uvijek bole prsa od busanja za Bosnu i Hercegovinu, 

bili protiv. Tada je počeo strmoglav pad koji traje i koji mi u Bosni i Hercegovini 

sami ne možemo zaustaviti. 

Kako se boriti za Bosnu s onima koji se već dvije decenije ili više 

bore da Bosne ne bude? 

Oružje, pokazalo se to od 1992. do 1995. godine, nije rješenje. Međunarodna zajednica, ukoliko joj je stalo do 

mirne Bosne, može argumentima snage koju ima, a ta snaga nije samo u sili i oružju, posložiti kockice na svoja mjesta 

i primiriti one koji misle da se silom i bezobrazlukom može postići sve što se želi. 

Uloga međunarodne zajednice bila je i ostaje izuzetno velika, bolje reći ključna, kada je u pitanju postojanje 

države Bosne i Hercegovine. Potrebno je samo malo više dobre volje i ekonomije u mozgovima pa da svima bude 

bolje. Cijepanje Bosne nije izlaz i ono ne donosi dobro nikome, pogotovo ne onima koji ne mogu razlikovati male 

ribe od tvrdih oraha. 

Dr. Edin Ramić, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH 

Bakira Izetbegovića: 

Osnažiti probosanske snage u Republici Srpskoj 

Bosna ide jedinim mogućim pravcem, a to je kretanje prema Evropskoj uniji i 

NATO integracijama. Taj proces jeste usporen i otežan izjavama i stavovima koji 

su u suprotnosti sa svim ovim procesima i koji teže deklarativnom separatizmu. Međutim, 

i oni koji su nosioci takvih aktivnosti i izjava su svjesni da do takve situacije ne može doći, 

ali se ovakvo stanje svjesno zadržava i pokušava se na taj način obezbijediti nosiocima tih 

separatističkih ideja duži ostanak na političkoj sceni. 

Ono što je žalosno u svemu tome jeste da nakon svega onoga što smo preživjeli u proteklom 

periodu i dalje jedna takva retorika dobiva podršku naroda u jednom dijelu Bosne i Hercegovine. 

Taj narod se, nažalost, još nije otrijeznio i trebamo svi da živimo u potpunom siromaštvu kako bi 

shvatili da ta politička retorika nikome ne donosi koristi pa ni njima. Jasno je da sama takva retorika 

sa takvim stavovima ne može ugroziti poziciju Bosne i Hercegovine u okviru Dejtonskog mirovnog 

sporazuma, ali ostaje žaljenje za izgubljenim vremenom. Zbog svega toga gledamo dobre vijesti iz 

zemalja u regionu, a mi sami nismo u stanju građanima obezbijediti neki kvalitetniji i ugodniji život. 

Jedini mogući način za izlaz iz ove situacije jeste rad. Ne može se sjediti i čekati da se sudbina promijeni 

a da se ništa ne čini. Neophodan je snažniji politički aktivizam, pogotovo u entitetu Republika 

Srpska. Moramo imati snažniji plitički angažman Bošnjaka u tom dijelu BiH, osnažiti probosanske 

snage u Republici Srpskoj kako bismo na taj način pomogli Bosni i Hercegovini. 


15

Muhamed Velić, novinar lista “Preporod”: 

Bosna je bolesnik koji čeka 

pravu terapiju 

Prvo, u ovom povijesnom trenutku Bosna i Hercegovina 

nikuda ne ide. Evidentno na bolje ne ide, ali ne ide ni nagore, 

kao da ne može dublje potonuti?! Cinici bi rekli: Naprijed 

se ne može, a natrag se nema kud! No, tren utno su BiH ophrvale, 

doima se tako, izrazito opasne bolesti, zato je ona u stanju bolesnika 

koji leži u krevetu, koji zna svoju dijagnozu, a samo čeka 

pravu terapiju. 

Bosna i Hercegovina je kao ideja, neovisno od Dejtona, izrazito zdrava, realna i životna, zato će snagom vlastitog 

imuniteta prebroditi krizu i zaživjeti, kad-tad. Naravno, do toga bi mogli počekati, ali Povijest je neumoljiva, 

deset, pedeset, sto godina za nju je “ništa”. Vjerujem u njen oporavak i dugovječan život, bez obzira na sadašnju 

agoniju. Neke će generacije dočekati to, sasvim je izvjesno. 

Isto tako, i ovi što misle da su joj dohakali i da im samo još malo treba, grdno se varaju! Jer, mislili su tako ne 

davne 1992. da samo još preko Pofalića da pređu i da je sa Sarajevom gotovo, s Bosnom, ali su se prevarili, zar 

ne? Tako su isto mislili 1993. i 1994. da treba još samo Olovo uzeti pa je Bosna podijeljena i gotova, ali to “malo” 

toliko je to bilo “puno” i “previše”! Naravno, toga ima još! 

Džordž Vašington je rekao da je najbolji odgovor na nepravdu, zulum, klevete, prijetnje i napade koji ti se 

nanose – da šutiš i samo radiš svoj posao. 

Šutjeti, a ne kukati, raditi i boriti se. 

Zato, na koncu, poentirajmo u (ratnom) stihu, gotovo zaboravljenom: Nemoj ti plakati, sine, neće Bosna nigdje, 

a vala neće ni Hercegovina! 


16

Adnan Ferhatbegović, magistar elektrotehnike: 

Bošnjačke stranke moraju usaglasiti stavove 

Svi smo frustrirani trenutnom situacijom u kojoj se nalazimo i koja nam je svima 

manje-više poznata. Posebno me deprimira politika naših bošnjačkih stranaka, 

gdje se nesposobni ljudi dovode na prilično uticajne pozicije. Takve osobe raspolažu 

budžetima mjerenim desetinama miliona maraka u svom mandate, a njihova sposobnost 

i znanje su katastrofalni. To zasigurno znam i to je, nažalost, tako. A ono što ne znam, 

je, bojim se, mnogo gore od toga. Najgore u svemu tome je što se ne nazire kvalitetna 

alternativa u mladim snagama. Kad vidim ko sve ulazi u politiku, smuči mi se. Uvlakači i 

držači sakoa trenutno dobro pozicioniranim političarima to sigurno nisu. Nisam po prirodi 

pesimista, ali imajući sve u vidu, teško je biti optimističan. Teško je kad u novinama 

pročitate članak o porodici koja nema šta da jede, a istovremeno znate za poteze nekih 

funkcionera koji se rasipaju državnim parama kao da im je to ćaćevina. 

Kada je riječ o separatizmu i suprotstavljanju tim težnjama, prije svega, bošnjačke 

stranke moraju usaglasiti stavove u vezi sa strateškim interesima Bošnjaka, početi sa praksom 

afirmisanja mladih, sposobnih i neiskvarenih ljudi koji nisu opterećeni kojekakvim 

ličnim interesima (šeme i šemice: “ima li mene tu”) jer svakako da loša ekonomska i svaka 

druga situacija pogoduje separatističkim nastojanjima. Mislim da tu još treba dodati i 

enormne napore u lobiranju u međunarodnoj zajednici i preko uticajnih prijatelja Bošnjaka 

(Turska, islamske zemlje). 

Meša Pargan, novinar i direktor BMG (Bosanska medijska grupa): 

Tendencije za razbijanje zemlje postoje oduvijek, 

Bošnjaci imaju najveću odgovornost 

da čuvaju Bosnu 

T 

endencije koje vode raspadu i(li) uništenju Bosne i Hercegovine, postoje valjda koliko i sama ova zemlja. 

Zato, ove posljednje, ne bih zasebno analizirao, niti bih im davao veći značaj nego što su ranije imale. Ali, 

ovdje bih kratko analizirao ambijent u kojem se to dešava. 

Bošnjaci muslimani kao najbrojniji narod u BiH, imaju i najveću odgovornost da čuvaju i štite Bosnu i Hercegovinu. 

Da li to i činimo? Potpuno sam uvjeren da Bošnjaci taj posao ne čine ni približno dobro, a prije svega 

mislim da je to posljedica jedne naše unutarnje amerikanizacije. O čemu se radi? U bošnjačkom narodu se desilo 

niz paralelnih emancipiranja, oslobađanja od viševjekovnih ili višegodišnjih okova, od političkih, pa do moralnih i 

vjerskih, teritorijalnih i brojnih drugih, i svako na svoj ih je način iskoristio, pri tome dovodeći do jednog procesa 

u kojem su se stvorile grupacije, grupe ili klanovi, koji nisu srasli u društveni ambijent koji funkcionira, već i danas 

postoje kao relativno izolovana pojava. Tako danas imamo jedan neuređen konglomerat u kojem međusobno 

se ne dodiruju Krug intelektualaca 99 i zajednica u Gornjoj Maoči, ne podnose se Sandžaklije i Sarajlije, mrze se 

vjernici i raskalašni kvaz-vjernici koji Bajram čekaju u kafani, i ne postoji mogućnost da imaju zajedničku tačku. 

Namjerno govorim o krajnjim granicama. U takvom konglomeratu, paralelnih svjetova u Bošnjaka, došlo je do te 

amerikanizacije, koja se po mome mišljenju najbolje očituje u našoj stalnoj potrebi da na drugoj strani, u drugom 

vjerskom, političkom ili nacionalnom, vidimo permanentnoga neprijatelja. Rekoh na početku, tendencije za razbijanje 

zemlje postoje oduvijek i postojat će, ali mi nismo iskoristili snagu ljubavi koju su pripadnici drugih naroda 

i vjera iskazali prema Bosni i Hercegovini. Oni su trebali i mogli biti nama dobar faktor stabilizacije i učvršćivanja 

odnosa sa njihovim sunarodnjacima u Srbiji i Hrvatskoj, ali i naš korektivni faktor unutar zemlje, jer narod koji 

se ne zna ponašati kao većina, imat će nezadovoljstvo, smatrat će da je ugnjetavan u svojoj zemlji, a takav odnos 

proizvodi radikalne i fašističke elemente u jednom narodu. Takvo što nama kroz povijest nije imanentno, ali ne 

znači da ne možemo postati vrlo brzo žrtve toga. Umjesto da “odgajamo” prijatelje, štaviše, svakodnevno nam se 

dokazani prijatelji BiH moraju dokazivati da su prijatelji, a pri tome mi sami pravimo takve propuste i greške, koji 

uopće nisu prijateljski prema Domovini. Ali mi to ne vidimo i ne prihvatamo da je greška. Upravo je isključivost, 

primarna osobina ovako podijeljenoga društva. Okrenimo se oko sebe – primijetit ćemo samo isključivost drugih 

ljudi, pojedinaca i grupa, a to je dokaz da smo i sami isključivi. Ja u ovakvom stanju naroda vidim opasnost, a ne 

u tendencijama sa istoka ili zapada. 


17

Kolumna 

Borba za opstanak 

Novo na tržištu: Iranske vehabij ehabije 

Nema nikakvog patriotizma 

u BiH izvan projekta 

vraćanja Ustava Republike 

Bosne i Hercegovine i 

stanja koje je temeljeno 

na legalitetu i legitimitetu 

referendumske volje preko 

63 odsto bh. građana. Onaj 

ko to zaobilazi, kao izlaz 

i kao rješenje za brisanje 

genocidne entitetske 

podjele, jednostavno, nije 

iskren 

Piše: Fatmir Alispahić 

Kako 

K 

je moguće da Federal- 

Kna televizija sa istom stra- 

Kšću progoni, s jedne strane, 

Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu Cerića, 

a s druge strane, sljedbenike Radovana 

Karadžića koji su 9. januara proslavljali 

20 godina genocidnog projekta 

Republike Srpske? Onaj ko stavlja znak 

jednakosti između jednog i drugog, 

mora u nečemu biti lažan. Kome može 

služiti konfrontacija Federalne televizije 

za javnošću Republike Srpske? Glavno 

marketinško uporište Milorada Dodika 

upravo jesu “napadi iz Federacije” koji 

se realiziraju preko FTV i policijskog 

magazina “60 minuta”. Nebrojeno puta 

se dokazalo da beogradski obavještajci 

plasiraju iste (dez)informacije kao i “60 

minuta”. Sjećamo se kako je beogradski 

APIS na svojoj web stranici objavljivao 

ekskluzivne fotografije sa Pogorelice, 

kada je u Sarajevu vođen taj sramni 

montirani proces, a u isto vrijeme je to 

plasirala i FTV. Zašto bismo sada vjerovali 

da iza FTV i Bakira Hadžiomerovića 

ponovo ne stoje beogradski obavještajci, 

koji konfrontiranjem Sarajeva 

i Banja Luke jačaju srpsko jedinstvo i 

poziciju Milorada Dodika? U Bosni i 

Hercegovini održana su tri javna protesta 

protiv 20 godina genocidnog projekta 

Republike Srpske, u Gračanici, 

Gradačcu i Kalesiji, ali ni jedan od ova 

tri skupa nije bio vijest u programima 

Federalne radio-televizije. Nekoliko 

protestnih skupova je održano i izvan 

BiH. Šta ćemo sad? Onaj ko je iskre- 

no, a ne lažno, protiv obilježavanja 20 

godina genocidnog projekta Republike 

Srpske, ne bi nikako mogao zaobići ove 

važne događaje. A Federalna tv, koja se 

navodno vatreno zalaže za BiH, apsolutno 

je prešutjela skupove u Gračanici, 

Gradačcu i Kalesiji. Stoga je navodna 

konfrontacija FTV protiv RS obična 

lakrdija, u kojoj narod treba 

da povjeruje da je FTV patriotski 

medij, a ne instrument 

velikosrpskih operacija, kao 

što je to u političkom smislu 

i SDP Zlatka Lagumdžije. 

Događaji iz Gradačca, Gračanice 

i Kalesije jednostavno 

nisu smjeli biti afirmirani u 

programima Federalne rtv, 

jer iza ovih događaja stoji 

iskrena, nepotkupljiva patriotska 

energija, čiji je cilj 

ukidanje dejtonske prevare 

i povratak Republike Bosne 

i Hercegovine, za razliku od 

mimikrije sa FTV čiji se cilj 

iscrpljuje služenjem Beogradu 

i Zagrebu u rastakanju 

Bosne i Bošnjaka. Višegodišnja 

islamofobijska haranga sa 

FTV neoboriv je dokaz iredentističkih 

ideloških opredjeljenja 

ovog medija. 

Industrija laži 

Jedan od momenata na 

kojima se može pratiti istovjetnost 

djelovanja beogradskih 

i većine sarajevskih 

medija, predvođenih FTV i Oslobođenjem, 

jeste pitanje tzv. vehabija. Odveć 

je jasno da su tzv. vehabije slamka spasa 

sa genocidne i agresorske projekte Beograda 

i Zagreba, jer se preko izmišljanja 

tzv. radikalnog islama nastoje relativizirati 

historijske činjenice i prikazati kako 

su Srbi i Hrvati bili prinuđeni etničkim 

čišćenjem se odvojiti od Bošnjaka, koji 

su navodno htjeli cijelu Bosnu pretvoriti 

u “šerijatsku državu”. Pa ako su htjeli, 

što je ne pretvoriše na ovom frtalju bh. 

teritorije, na kojoj je Alija Izetbegović 

potkraj 90-tih imao apsolutnu vlast?! 

Rahmetli Alija nije htio ukinuti ni Titovu 

ulicu u Sarajevu, da se ne zamjeri 

U ovoj završnoj 

fazi, u kojoj 

Bošnjaci ulaze 

u proces 

samouništenja, 

glavni zahvat 

je instaliranje 

lažnih 

patriotskih 

glasnogovornika, 

koji će navodno 

braniti Bosnu 

od Dodika i 

njemu sličnih. 

multietničkim i antifašističkim znakovima, 

a kamo li praviti teokratsku državu! 

No, historija nije ono što jeste, 

već ono što se napiše da jeste, pa se tako 

upravo ispisuje “historija” u kojoj su tzv. 

vehabije bile uzrok sveg belaja koji nas 

je zadesio. A do 2000. godine pojam 

“vehabija” se gotovo ne može pronaći u 

javnom i političkom diskursu, što znači 

da tzv. vehabije nisu proizvod Alijine 

vladavine, već se pojavljuju sa 

dolaskom na vlast SDP-Alijanse 

i Zlatka Lagumdžije. 

To znači da tzv. vehabije nisu 

ono što jesu, odnosno, što 

nisu, već su simulakrum koji 

je nastao za potrebe SDP-a, 

tj. velikodržavnih projekata 

Srbije i Hrvatske. 

U stilu Federalne televizije, 

beogradski mediji su 

nadigli hampu na tzv. vehabije 

optužujući njihovu 

virtualnost za pripremanje 

atentata na Milorada Dodika, 

prilikom obilježavanja 

“Dana RS” 9. januara u 

dvorani “Borik”. Kao što je 

poznato, riječ je o još jednoj 

lakrdiji u izvedbi policijskih 

organa s obje strane Drine: 

izvjesni hipik Božidar Stanišljević 

(61) osumnjičen je 

za terorizam, jer je za potrebe 

tzv. vehabija unio oružje 

u dvoranu u kojoj je kobejagi 

trebao biti ubijen Dodik, 

ali ne i Tadić, Kusturica, 

Irinej i mnogi drugi dodikolozi. 

Dosad se nanizalo 

više stotina ovakvih cirkusa 

(pogledaj knjigu “Teror antiterorizma”, 

2008.) preko kojih je Policija RS srozavala 

profesionalni kredibilitet. Kad 

bi se sad nešto i stvarno dešavalo, toj 

lažljivoj Policiji RS ne može se vjerovati. 

Pojavio se i niz očitih propagandnih 

konstrukcija, tipa da je izvjesni “Allahov 

ratnik” po tajnom imenu Bumbar 

poručio Dodiku da će ga “poslati na 

ahiret”. Kao da je Miloradu mjesto na 

ahiretu?! Ali, ono što potpuno delegitimizira 

ove izmišljotine o pripremama 

atentata jeste konstrukcija da je “oko 

hiljadu agenata iranske obavještajne 

službe” upetljano u isti posao sa tzv. 

vehabijama. 

18

Ovo nije prvi put da beogradska industrija 

laži spaja nespojivo, jer u njihovoj 

zatucanosti tzv. vehabije mogu dolaziti 

iz Teherana, pošto je sve to taj nekakav 

“radikalni islam”, pa je logično da Ahmedinedžad 

naređuje da se po Bosni nosaju 

duge brade i skraćene nogavice. Sreća je 

pa se preko ove neobrazovanosti mogu 

odmah ugledati lažovi i predvidjeti njihove 

krajnje namjere. Bezmalo prije jedanaest 

godina SDP je (2. III 2001.) objavio 

dokument pod naslovom “Revolucija finansirana 

iz Teherana”, a u dokumentu je 

navedeno da djeluje“opasna politička grupacija” 

koja “osim neonacističkog načina 

blokade zakonodavne, izvršne i sudske 

vlasti, neonacističkog način izmišljanja i 

gebelsovskog ponavljanja laži o ljudima iz 

Alijanse, ima i partijske odrede koje čine 

ekstremistički, agresivno i teroristički 

nastrojene Vehabije”, koji će “već sutra, 

nakon sukoba koje očekuju, biti graničari 

sa mudžahedinskim načinom političke i 

terorističke borbe”. U SDP-ovom dokumentu 

se dalje kaže: “Njihov boravak u 

Tuzli (Iranske ambasade, op.a.) i priča o 

revoluciji koja je, kasnije se pokazalo, bila 

i osnovni cilj njihovog boravka na ovim 

prostorima, objašnjavaju i porijeklo novca 

koji je ubačen u ovu kampanju i razloge 

zbog kojih su mete njihove kampanje lideri 

Alijanse ali i predstavnici međunarodne 

zajednice i to samo oni koji potiču 

iz Amerike i zapadne Evrope”. 

Prošle su mnoge godine, a nikakva se 

revolucija nije strefila, od svega što je SDP 

bombastično najavljivao ostala je tek 

opomena da su velikosrbi i velikohrvati 

iz SDP-a, i prije 11. septembra te 2001. 

godine, i svjetskog razmaha 

islamofobije, strateški ulagali 

u izmišljanje “neonacizma” i 

“vehabizma” u Bošnjaka. Tek 

desetak godina poslije pojavit 

će se iskompleksirani predgrađanin 

dr.plag. Enver Kazaz da 

izmišlja “fašizam u Bošnjaka”. 

A kako bi to “zgnječeni narod” 

mogao imati fašizam, pitao se 

rahmetli Nedžad Ibrišimović. 

Nikako, izuzev kao stigmu 

koju mu lijepe advokati genocida, 

ponizne bošnjačke sluge 

Ante Pavelića i Draže Mihailovića, 

koje u svome garibluku 

misle da Evropa počinje tamo 

gdje prestaje islam. 

Nulta tačka 

Ova transvremenska paralela 

između SDP-ovog optuživanja 

Iranske ambasade da finansira 

“teroristički nastrojene Vehabije” i nedavnog 

beogradskog izmišljanja združenog 

iransko-vehabijskog pripremanja atentata 

u Banjoj Luci, ukazuje na iste propagandističke 

modele koji se koriste s ciljem 

oljagavanja Bošnjaka i pravljenja žrtve od 

istinskih agresora. Prije desetak godina 

je SDP-Alijansa sebe pokušavala prikazati 

kao oslobodioca i spasioca, ali im se 

na meti nisu našle ni četničke ni ustaške 

asocijacije, već bh. patrioti, protiv kojih su 

povedeni montirani procesi, pod optužbama 

za “terorizam”. Dogodila se i zločinačka 

ekstradicija tzv. alžirske grupe. Desetak 

godina poslije narod je zaboravio, pa 

Laprdanje na 

relaciji Sarajevo 

– Banja Luka je 

krajnji domet 

ovog lažnog 

patriotizma 

SDP-a i FTV-a, 

jer bi se ozbiljna 

aktivnost na 

diskreditaciji 

genocidnog 

entiteta 

morala bazirati 

na rušenju 

Dejtonskog 

sporazuma 

kao ugovora 

koji je potpisan 

pod prisilom i 

ucjenom 

je glasao za svoje progonitelje, 

koji ponovo djeluju u koordinaciji 

sa beogradskim šefovima. 

Otud smo dobili realnost 

u kojoj i Zlatko Lagumdžija 

preko svojih medija, i Milorad 

Dodik preko svojih medija, 

diktiraju istragu tzv. vehabija 

kao ključ svih problema u 

BiH. Pri tome Bošnjaci bivaju 

uhvaćeni u medijsku klopku, 

jer počinju vjerovati kako je 

najbolje nemati nikakve veze 

sa svojom vjerom, pošto se i 

sama riječ islam može uzeti 

za “vehabizam”. Rezultat je 

nastavak genocida, u vidu sve 

većeg broja bošnjačke djece u 

katoličkim školama, i u stotinama 

drugih znakova koji pokazuju 

da Bošnjaci napuštaju 

svoj identitet, i zapravo, nestaju. 

Proces je otvoren i jedino 

još treba bdjeti nad simulacijom privida 

po kome nas ubice i progonitelji vode u 

bolju budućnost, u kojoj mi nećemo biti 

mi, već ćemo postajati oni. To je upravo 

neskrivena ambicija isprepadanih bošnjačkih 

roditelja koji od svoje djece prave 

katolike, islamofobe, postiđene muslimane 

i bivše Bošnjake. A između ubijenog 

Bošnjaka, i razbošnjačenog i razmuslimanjenog 

Bošnjaka – nema nikakve razlike. 

Zato je Dejton nastavak genocida! 

U ovoj završnoj fazi, u kojoj Bošnjaci 

ulaze u proces samouništenja, glavni 

zahvat je instaliranje lažnih patriotskih 

glasnogovornika, koji će navodno braniti 

Bosnu od Dodika i njemu sličnih. Istovre- 


19

meno će napadati Islamsku zajednicu i 

reisu-l-ulemu, kako bi Bošnjak razumio 

da odbrana Bosne podrazumijeva odricanje 

od vjere kakvu predstavlja Islamska 

zajednica. Ta vjera treba da bude, 

čulo se mnogo puta, privatna stvar, što 

će reći, da bude nečujna i nevidljiva. U 

tom slučaju, ne bi se čuo glas protiv terorističkih 

napada na džamije i medijskog 

šovinizma protiv Bošnjaka. Smatralo 

bi se standardom da svi zajedno, 

složno, u bratstvu i jedinstvu, 

ismijavamo islam i pivskim 

flašama gađamo džamije. 

Zauzvrat Bošnjaci dobijaju 

zadovoljstvo da se Miloradu 

Dodiku sa Federalne tv kaže 

da je ‘vakav i ‘nakav, što njemu 

i treba, s obzirom da se 

od sarajevskog ćumura pokreće 

njegova parna lokomotiva. 

Laprdanje na relaciji Sarajevo 

– Banja Luka je krajnji 

domet ovog lažnog patriotizma 

SDP-a i FTV-a, jer bi se 

ozbiljna aktivnost na diskreditaciji 

genocidnog entiteta 

morala bazirati na rušenju 

Dejtonskog sporazuma kao 

ugovora koji je potpisan pod 

prisilom i ucjenom, i koji je 

ništavan samim tim što nije 

realiziran, posebno u pogledu 

aneksa sedam. Definitivno 

nema nikakvog patriotizma 

u BiH izvan projekta vraćanja 

Ustava Republike Bosne 

i Hercegovine, i stanja koje je 

temeljeno na legalitetu i legitimitetu 

referendumske volje 

preko 63 odsto bh. građana. 

Onaj ko to zaobilazi, kao 

izlaz i kao rješenje za brisanje genocidne 

entitetske podjele, jednostavno, nije 

iskren. SDP i njegovi sateliti, Federalna 

tv i njeni sateliti, imaju dovoljno snage 

da pokrenu proces propitivanja legaliteta 

Dejtonskog sporazuma, i da dokažu 

i našoj i međunarodnoj javnosti da nas 

rušenje Dejtonskog sporazuma vraća na 

prethodno pravno stanje, a to je Ustav 

RBiH, po kome nema ni entiteta, ni 

kantona, ni ma kakvih podjela u BiH, 

jer su svi građani jednaki pred univerzalnim 

zakonskim načelnima. Činjenica 

da SDP i FTV neće krenuti ovim putem 

najbolji je dokaz da ovaj politički 

i medijski subjekt radi za velikodržavne 

interese Beograda i Zagreba. Sve ostalo 

je teatar za naivne, kojima se sad serviraju 

i iranske vehabije, samo da ne spaze 

vlastiti nestanak. Naravno, ovo je otvoreni 

poziv na rušenje dejtonske prevare 

i povratak legaliteta Republike Bosne i 

Hercegovine. To je nulta tačka patriotske 

iskrenosti za sve. 

Jedan od 

momenata 

na kojima se 

može pratiti 

istovjetnost 

djelovanja 

beogradskih 

i većine 

sarajevskih 

medija, 

predvođenih 

FTV i 

“Oslobođenjem”, 

jeste pitanje 

tzv. vehabija. 

Odveć je 

jasno da su 

tzv. vehabije 

slamka spasa 

sa genocidne 

i agresorske 

projekte 

Beograda i 

Zagreba. 


20

Islamski svijet 

Šta su donijeli egipatski izbori? 

Voz demokratije 

muslimanske 

proizvodn roizvodne marke 

Kolika je pobjeda 

islamista ustvari moglo 

se i vidjeti 23. januara, 

kada se održala prva 

svečana sjednica Narodne 

skupštine. Osim što 

je bilo suza radosnica 

islamističkih poslanika, 

bilo je i suza radosnica 

običnog egipatskog naroda 

koji je dočekao da vidi 

svoj narodni parlament, 

a u njemu skoro sve žene 

islamski propisno odjevene, 

a skoro svi muškarci s 

bradama, kao da je u pitanju 

neko vijeće uleme i šejhova 

Piše: Jusuf Džafić 

Voz 

V 

demokratije je stigao na 

Vstanicu i izabrao prvu Na- 

Vrodnu skupštinu od 25-januarske 

revolucije, su sudbonosne riječi 

koje je u subotu, 21. januara, izgovorio 

Abdulmuizz Ibrahim, predsjednik 

Visoke izborne komisije, nakon objavljivanja 

zvaničnih rezultata izbora za 

Donji parlament ili Narodnu skupštinu. 

Narodna skupština je jedan od 

glavnih organa buduće vlasti koja će 

imati ključnu ulogu u kreiranju novog 

egipatskog ustava, kako je dogovoreno 

između prelaznog Vojnog vijeća i egipatskog 

naroda nakon 25-januarske 

revolucije. 

Dugi i komplicirani izbori 

Izuzetno dugi izbori 

za Narodnu skupštinu u 

Egiptu su trajali od 28. novembra 

do 11. januara, u 

tri izborne regije, u svakoj 

po dva kruga, svaki krug 

po dva dana – ukupno 12 

izbornih dana! Izborna komisija 

se izgovorila nemanjem 

dovoljnog kapaciteta 

za organizaciju istovremenih 

izbora u cijelom Egiptu. 

No, uzevši u obzir da 

su ovo prvi ikada slobodni 

izbori u Egiptu otkako je 

demokratija postala preovladavajući 

svjetski poredak, 

te da je izlaznost na 

prethodna dva namještena 

izbora 2005. (7,5 miliona) 

i 2010. godine (9,5 miliona) 

bila negdje oko mršavih 

20%, moglo je biti 

i gore. Međutim, uprkos 

svim problemima oko organizacije 

(npr. ljudima u 

svakoj izbornoj regiji bio 

je dat samo jedan slobodan 

dan tokom izbora), 

odziv ljudi je bio i više 

nego izvanredan – oko 

54% (27 miliona od 50 

miliona). 

Na izborima egipatski 

narod je mogao da izabere između 

čak 50 stranaka i koalicija različitih 

političkih orijentacija - socijalisti, 

socijal-demokrati, liberalisti, 

islamisti, nacionalisti itd. Većina 

tih stranaka su osnovane nakon 

25-januarske revolucije, s izuzetkom 

nekoliko stranaka koje su ili 


21 

Pobjeda 

islamista 

iznenadila 

je zapadni 

svijet. To 

iznenađenje je 

prouzrokovano 

ničim drugim 

do medijskom 

propagandom 

zapadnih 

medija u korist 

liberalista koji 

su često na 

uštrb istine 

plasirali 

dezinformacije 

bazirane 

na lažima i 

smutnjama. 

već duže vremena pristutne na političkoj 

sceni ili su novoosnovane, ali 

vuku korijenje iz političkih pokreta 

ili organizacija koje odavno djeluju, 

kao npr. stranka Novi Vefd, osnovana 

1983. godine, koja vodi porijeklo 

od Vefd stranke (1919-1952) 

ili stranka Slobode i pravde, stranka 

organizacije Muslimanske braće, 

koja djeluje od 1928. godine. Egipatski 

narod je birao, a koga je izabrao 

dovoljno će pokazati sljedeći 

osvrt na zvanične rezultate izbora 

za Narodnu skupštinu, objelodanjene 

21. januara tekuće godine: 

1. Stranka slobode i pravde 

(Hizbu-l-hurijje ve-l-adale). Osvojila 

je 235 mjesta (uključujući 22 

mjesta ostalih stranaka iz Demokratske 

alijanse za Egipat) – 47% 

ukupnih mjesta. Stranka slobode i 

pravde je stranka Muslimanske braće 

(ihvanije), islamske organizacije, 

koja ima svoje ogranke 

širom islamskog svijeta. 

Crpi učenje iz rada i djela 

islamskog reformatora 

Hasana el-Benne (1906- 

1949), koji ju je i osnovao 

1928. godine. Stranka je 

osnovana 30. aprila 2011. 

godine. Na izbore je izašla 

u koaliciji sa još 10 stranaka, 

različitih političkih 

orijentacija (socijalisti, 

naseristi, socijal-demokrate, 

liberali i sl.), pod 

imenom Demokratska 

alijanska za Egipat. Zanimljivo 

je za spomenuti da 

su koalicije Islamski blok, 

Egipatski blok, te stranke 

Novi vefd, bile u početku 

članice Demokratske alijanse, 

ali da su istu napustili 

zbog nemogućnosti 

pronalaženja zajedničkog 

jezika sa Muslimanskom 

braćom. Tako je Demokratska 

alijansa, čiji su 

inicijatori bili Muslimanska 

braća, u početku brojala 

ni manje ni više nego 

čak 28 političke stranaka 

i koalicije, a u vrijeme vrhunca 

preko 40! 

Zapadni mediji različito 

prezentiraju Stranku 

slobode i pravde. Jedni je smatraju 

umjerenom, jedni ekstremnom, 

iako je broj onih zapadnih medija 

koji je smatraju ekstemnom i fundamentalnom 

za nijansu veći od 

onih koji je smatraju demokratskom, 

umjerenom. Često je upore- 

đuju sa turskom Ak partijom Tajiba

Erdogana. Dio zapadnim medija 

joj kače epitet teroristička zbog podržavanja 

nezavisnosti palestinske 

države. No, ono o čemu se rijetko 

ili skoro nikako ne može pročitati 

u zapadnim medijima jeste 30-godišnja 

borba Muslimanske braće za 

demokratiju tokom režima Husnija 

Mubaraka, saveznika SAD-a i zapadne 

“demokratije”. 

2. Stranka svjetlosti (Hizbu-nnur). 

Osvojila je 123 mjesta (uključujući 

13 mjesta ostalih stranaka iz 

Islamskog bloka) – 25% ukupnih 

mjesta. Stranka svjetlosti je stranka 

selefija, islamskog reformističkog 

pokreta kojeg je utemeljio islamski 

reformator Muhammed ibn 

Abdulvehhab (1700-1788). Na izbore 

stranka je izašla u koaliciji sa 

još dvije islamske partije (Stranka 

gradnje i razvoja i Stranka autentičnosti). 

Zapadni mediji su skoro jednoglasni 

u sataniziranju ove stranke. 

Skoro da nema zapadnog medija 

koji ovu stranku nije nazvao 

ekstremnom, konzervativnom, 

ultrakonzervativnom, fundamentalnom, 

tvrdolinijaškom i sličnim 

pogrdnim imenima. Prozivaju je da 

je produžena ruka Saudijske Arabije, 

da širi vehabijsku/selefijsku 

ideologiju u Egiptu, da podriva temelje 

demokratije. Optužuju je da 

poziva na rušenje koptskih crkava 

i sufijskih tekija i sl. Čitajući sve te 

optužbe, nije teško primijetiti da, 

kao po običaju, nijedan zapadni 

novinar nije donio ni jedan jedini 

dokaz za svoje optužbe. Štaviše, te 

iste selefije, i ta ista Stranka svjetlosti, 

zajedno sa Muslimanskom 

braćom, napravili su dobrovoljačke 

grupe koje su obezbjeđivale 

koptske crkve u Egiptu tokom 

proslave pravoslavnog Božića. Što 

se tiče opsega humanitarnog rada 

ove dvije stranke i ova dva pokreta 

(selefijski i ihvanijski) dovoljno je 

rekao narod davši im 3/4 mjesta u 

parlamentu. 

3. Stranka Novi vefd (Hizbu-lvefd 

el-džedid). Osvojila je 38 mjesta 

– 7,6% ukupnih mjesta. Stranka 

je osnovana 1983. godine, kao 

nastavak Vefd stranke (1919-1952). 

Stranka okuplja nacional-liberaliste. 

U vrhu stranke se nalazi grupa 

egipatskih biznismena i bogataša 

koji žele da Egipat približe zapadno-kapitalističkom 

sistemu. 

4. Egipatski blok (El-kutle-lmisrijje). 

Osvojio je 34 mjesta – 

6,8 % ukupnih mjesta. Blok broji 

tri stranke koje okupljaju liberale, 

socijal-demokrate i hrišćane. 

Blok je nastao kao 

protuteža islamistima, prvenstveno 

Muslimanskoj 

braći i njihovoj stranci, 

odnosno kao pokušaj liberalista 

da konsoliduju 

svoje redove (blok je 

u početku brojao čak 15 

stranaka). Ne treba da 

čudi da su zapadni mediji 

najviše navijali za ovu koaliciju. 

5. Nova stranka sredine 

(Hizbu-l-vesat eldžedid). 

Osvojila je 10 

mjesta – 2 % ukupnih 

mjesta. Stranku je osnovao 

bivši član Muslimanske 

braće još davne 1996. 

godine. Stranka okuplja 

islamiste-moderniste, tj. 

Nakon kratkog 

pregleda 

rezultata 

egipatskih 

izbora za donji 

parlament, 

odnosno 

Narodnu 

skupštinu ne 

može proći 

neopaženo da 

su islamisti 

osvojili čak 

74% mjesta 

u parlamentu 

(368 od 498 

mjesta), dok su 

s druge strane 

sekularisti 

zajedno osvojili 

jedva preko 

stotinu (107 

mjesta). 

sve one bivše pripadnike 

Muslimanske braće koji 

smatraju da su Muslimaska 

braća previše ekstremna 

u svojim stavovima. 

Inače, ti isti “ekstremisti” 

su osnivači već spomenute 

Demokratske alijanse za 

Egipat. 

6. Stranka reforme i 

razvoja (Hizbu-l-islah vet-tenmije). 

Osvojila je 9 

mjesta – 1,8% ukupnih 

mjesta. Stranku je 2009. 

godine osnovao Enver Sadat, 

nećak ubijenog egipatskog 

predsjednika Envera 

Sadata. Stranci se u 

junu 2011. godine pridružio 

i milijarder Rejmond 

(rođ. Rami) Lekeh, kontroverzni 

egipatski kato- 


22

lik. Pored neplaćenih milionskih 

dugova zbog kojih je bio pobjegao 

u Francusku (2001-2010) i promijenio 

ime iz Rami u Rejmond. Lekeh 

će ostati poznat i po tome što su 

njegove francuske novine Francuska 

večer (France Soir) 2006. godi- 

ne objavile uvrjedljive karikature o 

Muhammedu, s.a.v.s. 

7. Revoloucija se nastavlja (Essevre 

el-mustemirre). Ova koalicija 

je osvojila 7 mjesta. -1,4% ukupnih 

mjesta. Koaliciju čini 7 stranaka 

– po dvije socijalističke, dvije liberalne 

i jedna liberal-islamistička 

stranka (bivši članovi Muslimanskog 

bratstva). Koalicija je formirana 

23. oktobra, dan prije zadnjeg 

roka za prijavu. 

Stranke od 8 do 14 mjesta po 

broju osvojenih mjesta u parlamenut 

su formirane od ostataka Nacionalne 

demokratske partije, stranke 

Mubarakovog režima. 

8. Egipatska nacionalna stranka. 

Osvojila 5 mjesta – 1% mjesta u 

parlamentu. 

9. Stranka slobode. Osvojila 4 

mjesta – 0,8 % mjesta u parlamentu. 

10. Egipatska građanska stranka. 

Osvojila 4 mjesta – 0,8% parlamenta. 

11. Stranka unije. Osvojila 2 

mjesta – 0,4% parlamenta. 

12. Stranka egipatskog saveza. 

Osvojila 1 mjesto – 0,2% parlamenta. 

13. Stranka demokratskog mira. 

Osvojila 1 mjesto – 0,2 % parlamenta. 

14. Konzervativna stranka. 

Osvojila 1 mjesto – 0,2 % u parlamentu. 

15. Stranka pravde. Osvojila 1 

mjesto – 0,2% mjesta u parlamentu. 

Stranka centra. 

Preostala 23 mjesta u parlamentu 

osvojili su nezavisni kandidati. 

Pored ovih 498 mjesta preostalo je 

još 10 mjesta koja namješta predsjednik, 

u ovom slučaju Vojno vijeće, 

odnosno tijelo koje zamjenjuje 

predsjednika. 

Pobjeda islamista iznenadila je 

zapadni svijet. To iznenađenje je 

prouzrokovano ničim drugim do 

medijskom propagandom zapadnih 

medija u korist liberalista koji su 

često na uštrb istine plasirali dezinformacije 

bazirane na lažima i 

smutnjama. Koliki je zamah uzelo 

dezinformisanje zapadnih medija 

može se zaključiti i na osnovu ovih 

nekoliko primjera: 

Uglavnom, sve procjene rezultata 

egipatskih izbora na Zapadu su davale 

Stranci slobode i pravde između 

10 i 40%, te Stranci svjetlosti ispod 

10%, dok su s druge strane davali 

prednost liberalnim partijama i 

strankama, prvenstveno Vefd stranci 

(neki su joj davali i do 30%) i Egipatskom 

bloku. Sve u svemu, nisu davali 

islamistima više od 30-40%. S druge 

strane procjena TV Al Jazeera je 

bila najpreciznija. Naime, 

Al Jazeera, kao protuteža 

zapadnim medijima, nije 

imala potrebe da agituje za 

interese zapadnih medija, 

te je dala sljedeću procjenu: 

Stranka slobode i pravde 

46%, Stranka svjetlosti 

27%, što otprilike i odgovara 

izbornim rezultatima. 

Skoro da nije bilo zapadnog 

stručnjaka koji 

nije najavljivao raspad 

Osim što je bilo 

suza radosnica 

islamističkih 

poslanika, 

bilo je i suza 

radosnica 

običnog 

egipatskog 

naroda koji je 

dočekao da vidi 

svoj narodni 

parlament, a u 

njemu skoro sve 

žene islamski 

propisno 

odjevene, 

a skoro svi 

muškarci s 

bradama, kao 

da je u pitanju 

neko vijeće 

uleme i šejhova. 

islamističkih stranaka, 

prvenstveno Stranke slobode 

i pravde, pred same 

izbore. Izbori su pokazali 

suprotno. Nijedna struja 

koja se odvojila od Muslimanske 

braće nije ostvarila 

zapažene rezultate. 

Napucana je priča o 

protuteži Muslimanskoj 

braći i selefijama, oličena 

u sufijskoj Stranci egipatskog 

oslobođenja, koju su zapadni 

mediji okarakterisali kao “umjerena 

islamska stranka”. Ipak, ta 

stranka nije osvojila niti jedno mjesto 

u parlamentu. 

Da su zapadni mediji nepristrasno 

izvještavali, onda bi ljudi na Zapadu 

znali da su islamisti imali najbolje 

organizovanu kampanju (npr. 

samo su oni imali tehničku podršku 

za birače), da su se posebno isticali u 

humanitarnom radu, da su kandidati 

islamističkih partija bili “bez dlake 

na jeziku”, kako bi naš bosanski 

narod rekao, odnosno da su to sve 

već isprofilisani ljudi, poznati kao 

ugledni, pošteni, sposobni u svojim 

zajednicama... 

Tako su nade zapadnih medija 

polagane u liberaliste, uprkos opsežnoj 

medijskoj propagandi (čitaj: 

laži), i zvanično “prohujale s vihorom”, 

kada je 21. januara 

objavljen rezultat izbora i 

potvrđena pobjeda islamista. 

Kolika je 3/4 pobjeda 

islamista ustvari moglo se 

i vidjeti 23. januara, kada 

se održala prva svečana 

sjednica Narodne skupštine. 

Osim što je bilo suza 

radosnica islamističkih 

poslanika, bilo je i suza 

radosnica običnog egipatskog 

naroda koji je dočekao 

da vidi svoj narodni 

parlament, a u njemu skoro 

sve žene islamski propisno 

odjevene, a skoro svi 

muškarci s bradama, kao 

da je u pitanju neko vijeće 

uleme i šejhova. Na osnovu 

svega do sada izrečenog 

dolazimo do sljedećeg 

zaključka: Egipatski voz 

demokratije je islamske 

proizvodne marke. 

Potvrđena pobjeda islamista 

Nakon kratkog pregleda rezultata 

egipatskih izbora za donji parlament, 

odnosno Narodnu skupštinu, 

ne može proći neopaženo da su 

islamisti osvojili čak 74% mjesta u 

parlamentu (368 od 498 mjesta), 

dok su s druge strane sekularisti 

zajedno osvojili jedva preko stotinu 

(107 mjesta). 


23

Islamski svijet 

Egipat – Tunis: Postizborna očekivanja i neizvjesnosti 

Nakon izborne pobjede 

islamiste prava iskušenja tek očekuju 

Najslabija tačka 

muslimanskog političkog 

i svakog drugog 

aktivizma, slabost 

koja je toliko puta 

uništila muslimanske 

snove, karta na koju 

su neprijatelji islama i 

muslimana uvijek dobro 

odigrali je muslimansko 

nejedinstvo. Političko 

jedinstvo ili nejedinstvo 

bit će glavni razlog 

uspjeha ili propasti 

predizbornih obećanja 

islamističkih partija 

jer je politika jedan 

od najopasnijih 

uzroka razdora i 

razjedinjenosti 

muslimana. Hoće li 

egipatski i tunižanski 

islamisti pobijediti ovo 

iskušenje 

Piše: Ezher Beganović 

U 

ponedjeljak, 23.januara 

ove godine u 

Kairu su promovirani 

novoizabrani članovi Narodne 

skupštine Egipta. Video izvještaji 

u kojima su prikazani parlamentarci 

Narodne skupštine 

kako u koloni ulaze u Skupštinu 

na svečanu sjednicu pokazali su 

svu radost Egipćana. Izabrani 

islamisti nisu krili suze zbog velike 

pobjede na izborima. Velika 

pobjeda islamističkih političkih 

stranaka u Egiptu privukla je 

pažnju cijelog svijeta. Kada bi 

sumirali i tražili neki zajednički 

naslov za brojne reakcije u 

svijetu na pobjedu islamista u 

Egiptu to bi mogli uraditi ako 

bi se poslužili naslovom jednog 

američkog novinara koji je konstatirao: 

“Politički islam je došao, 

šta sada?” 

Historijska istina 

Pobjeda egipatskih islamističkih 

partija je kruna na prethodne 

izborne pobjede islamista 

u Tunisu i Maroku. Sličan razvoj 

situacije se uskoro očekuje u Libiji 

i Jemenu. Nakon navedenih 

islamističkih izbornih pobjeda 

ponovo se obistinila historijska 

činjenica da su Arapi, kad 

god su imali pravo slobode da 

biraju, uvijek birali islam i one 

koji su obećavali da će vladati 

na osnovu islamskog zakona, 

odnosno Šerijata. Vidjeli smo 

ovih dana kako u Libiji stotine 

hiljada Arapa na ulici traži da se 

u toj zemlji uvede Šerijat. Isto se 

događalo prije izbora u Tunisu 

i Egiptu. U modernoj historiji 

još samo jednom se dogodilo 

da Arapi imaju pravo izbora. I 

tada su birali i izabrali one koji 

su htjeli vladati na osnovu Šerijata. 

Naravno, riječ je o Alžiru. 

U junu 1990. godine Alžir 

je imao svoje prve višestranačke 

izbore od sticanja nezavisnosti. 

Tadašnja Bendžedidova vlada je 

dopustila Frontu islamskog spasa 

da učestvuje na izborima kao 

politička stranka. Mimo svih 

očekivanja, Front islamskog 

spasa je ubjedljivo pobijedio 

na izborima kontrolirajući 55% 

(853 od 1.551) općinskih vijeća 


24

i dvije trećine (trideset dva) od 

četrdeset osam regionalnih. Svi 

znamo šta se dogodilo prije dvadeset 

godina, tačnije u januaru 

1992. godine kada je alžirska 

vojska po nalogu i uz podršku 

zapadnih zemalja izvšila brutalni 

vojni udar, poništila izbornu 

volju građana Alžira a članove 

Fronta islamskog spasa pohasila 

i protjerala iz zemlje. Od tada 

je arapskim zemljama na sjeveru 

Afrike ponovo zavladao potpuni 

mrak, diktatori su počeli da 

primjenjuju silu na svojim narodima. 

Prije nego što će biti pohapšeni, 

još dok su uživali u izbornoj 

pobjedi, političari Fronta 

islamskog spasa sa Abasom 

Medenijem na čelu, najavljivali 

su da će njihova pobjeda neminovno 

imati svoj nastavak i u 

drugim susjednim arapskim zemljama. 

“Alžir je načinio iskorak 

da najavi dolazak nove ere. 

Ova situacija će uskoro postati 

zajednički sadržalac u cijeloj 

arapskoj domovini. Neprekidne 

demonstracije, neposlušnost 

i protesti stotina hiljada svaki 

dan postat će stvarni problem za 

arapske vlade, bez obzira na njihove 

ideologije. Važnost Alžira 

kao pionirskog i vodećeg slučaja 

u ovoj univerzalnoj arapskoj 

ekonomskoj i političkoj transformaciji 

leži u iskustvu koje 

će ponuditi drugim narodima 

i zemljama.” Sve što su najavili 

dogodilo se, ali dvadeset godina 

kasnije. Na čelu tog islamskog 

revolucionarnog voza danas se 

nalazi Egipat a Alžir se, nažalost, 

nalazi na začelju. 

Razlozi uspjeha ili propasti 

Za razliku od alžirskog Fronta 

islamskog spasa, egipatski i 

tunižanski islamisti ne strahuju 

od vojnih udara. Gledajući sa 

tog aspekta situacija je poprilično 

dobra. Međutim, to ne znači 

da je pred njima period bez 

velikih iskušenja. Egipat, Tunis 

i druge muslimanske zemlje u 

regiji suočene su sa nizom teških 

političkih i ekonomskih 

problema. Toliko je problema 

da se situacija može razviti u 

raznim neočekivanim pravcima. 

Teško je predvidjeti kako 

će Amerika, Evropa, 

Izrael, Rusija i druge 

zemlje reagirati prema 

budućoj islamističkoj 

vlasti u Egiptu, Tunisu 

i drugim arapskim zemljama, 

kada se i ako 

se to dogodi. To ćemo 

ostaviti za neku drugu 

priliku. Ovaj put ćemo 

propitati najslabiju tačku 

muslimanskog političkog 

i svakog drugog 

aktivizma, slabost koja 

je toliko puta uništila 

muslimanske snove. Na 

tu kartu su neprijatelji 

islama i muslimana 

uvijek dobro odigrali. 

Naravno, riječ je o muslimanskom 

nejedinstvu. Političko 

jedinstvo ili nejedinstvo 

bit će glavni razlog uspjeha ili 

propasti predizbornih obećanja 

islamističkih partija. Tunižanski 

islamisti su poprilično 

U danima koji 

su pred nama 

vidjet ćemo u 

kom pravcu 

će krenuti 

egipatski 

islamisti. 

Egipat je uz 

Saudijsku 

Arabiju 

najvažnija 

arapska zemlja. 

Od razvoja 

situacije u 

Egiptu zavisi u 

kom smjeru će 

krenuti ostatak 

arapskog 

svijeta. 

jedinstveni, međutim 

to ne znači da ni tu 

neće biti problem. A 

kada je u pitanju Egipat 

stvar je potpuno 

drukčija. Na izborima 

u Egiptu nastupile su 

brojne islamske partije. 

Partija Muslimanske 

braće - Stranka slobode 

i pravde i selefijska 

stranka - Stranka svjetlosti 

su najjače i najvažnije 

islamske stranke 

u Egiptu. Nažalost, 

poznato je da su se 

ihvanije ( Muslimanska 

braća) i selefije oduvijek 

razilazili upravo po 

osnovu političkih stavova. 

Bit će zanimljivo kako će 

i hoće li ove dvije islamističke 

struje uspjeti uskladiti svoje političke 

stavove i postići kakvo 

takvo jedinstveno političko djelovanje. 

Poznato je da su egipat- 


25

ske ihvanije i selefije već poduzeli 

neke korake na približavanju političkih 

stavova i sklapanja određenog 

jedinstvenog političkog 

djelovanja. Nakon prvog kruga 

izbora ihvanije i 

selefije organizirali 

su prošireni 

simpozij pod nazivom 

“Islamska 

struja (pokret)- 

jedinstvo i bratstvo”. 

Simpozij je 

organiziran s ciljem 

iznalaženja 

puteva i mogućnosti 

za saradnju 

i jedinstvo među 

islamski orijentiranim 

partijama, 

širenja umjerenog 

islamskog 

puta, poziva na 

jedinstvo i zajedništvo 

svih pri- 

Nakon prvog 

kruga izbora 

ihvanije 

i selefije 

organizirali 

su prošireni 

simpozij 

pod nazivom 

“Islamska 

struja (pokret)- 

jedinstvo i 

bratstvo”. 

Simpozij je 

organiziran 

s ciljem 

iznalaženja 

puteva i 

mogućnosti 

za saradnju 

i jedinstvo 

među islamski 

orjentiranim 

partijama. 

padnika islamskih 

struja, radi 

suzbijanja razdora 

i razilaženja 

koja vode propasti 

i neuspjehu. 

Jedan od zaključaka 

sa tog simpozija je isticanje 

da je jedinstvo muslimana obaveza, 

a da je razdor među islamistima 

strogo zabranjen. Također, 

skrenuta je pažnja da je političko 

djelovanje jedan od najopasnijih 

uzroka razdora i razjedinjenosti. 

Vidimo da su islamski političari 

u Egiptu svjesni iskušenja koje je 

pred njima. Naravno, ne može jedan 

ili dva simpozija riješiti sva 

razilaženja i dileme. U danima 

koji su pred nama vidjet ćemo u 

kom pravcu će krenuti egipatski 

islamisti. Egipat je uz Saudijsku 

Arabiju najvažnija arapska zemlja. 

Od razvoja situacije u Egiptu 

zavisi u kom smjeru će krenuti 

ostatak arapskog svijeta. Egipatski 

muslimani više od stotinu 

godina čekaju slobodu i pravo 

izbora da žive u skladu sa islamskim 

zakonima. Allah, dž.š., im 

je ispunio želje i dao priliku da 

se dokažu i do kraja ispune svoje 

snove. Od njih sada zavisi hoće 

li narednih sto godina uživati u 

islamskoj vlasti ili će morati sačekati 

još 100 godina na ispunjenje 

svojih snova. 

Selefije su nova svježa snaga političkog islama 

Odluka egipatskih selefija da osnuju političku stranku 

i uzmu učešće u borbi za političku vlast iznenadila 

je sve muslimane i nemuslimane u svijetu. 

Poznato je da su selefije, naročlito egipatske selefije, bili zakleti 

protivnici političkog djelovanja. Šejh Muhammed Hassan, 

najutjecajniji egipatski učenjak selefijske provinijencije nedavno 

je objasnio zašto su se selefije opirali političkom djelovanju 

i zašto su sada donijeli drukčiju odluku. Na pitanje novinara 

Al Jazeera: Znači, više ne mislite da je kandidiranje za 

zakonodavni organ po vjeri zabranjena stvar. Muslimanska 

braća su se često žalili na vas selefije, isticali su da ste 

im vi velika prepreka u njihovoj političkoj borbi protiv 

vlade? Šejh Hasan odgovara: Sada je to potpuno drukčije, jer 

je drukčija i stvarnost koju sada imamo. Ja sam lično bio od 

onih koji bi, kad bi ih neko upitao o izborima, odmahivali 

rukom i govorili: “Nema od toga ništa, to je prazna priča!” 

Mislili smo da je to stvar odlučena, da je ta igra već odigrana. 

“Ne izlazi na izbore!”, govorio sam ljudima. 

Istina, ja sam i ranije isticao da su o tome islamski učenjaci 

podijeljeni, i da se ne treba s nipodaštavanjem odnositi prema 

drukčijem mišljenju. Sada pak, nakon ovih događanja, u 

mnogim prigodama našim mladim ljudima govorim: “Moramo 

učestvovati na izborima, moramo imati pozitivan, ne negativan 

pristup tome...!” Štaviše, govorim im: “Nemoj biti ni 

indiferentan, već dadni svoj glas onome za koga pred Allahom 

misliš da je najprikladniji!” 

Ulazak egipatskih selefija u politiku za politički islam ima 

veoma važan značaj. Uostalom, bez selefija ne bi se postigla 

apsolutna islamistička predizborna pobjeda u Egiptu. Vjerujemo 

da će selefije dati novu snagu i donijeti nove pobjede 

političkom islamu. 


26

Bošnjačka dijaspora 

Asimilacijski tokovi Bošnjaka 

Ukoliko izgubimo bitku za jezik, 

izgubili smo bitku za identitet 

Nauka je pokazala da 

dijaspora koja uči svoj 

maternji jezik ima 

bolji prosjek ocjena 

od one djece koja ne 

uče svoj maternji jezik 

ili koja ne dolaze iz 

familije drugog etničkog 

porijekla. 

Švedski lingvista Keneth 

Hyltenstam je u svom 

naučnom izvještaju 

izdatom 2007. godine 

napisao da ukoliko je 

jedno dijete druge 

etničke pripadnosti 

razvilo svoj lingvistički 

riječnik vlastitog 

maternjeg jezika lakše 

mu je naučiti jezik 

države u kojoj trenutno 

boravi 

Piše: Muhamed Ferhatović 

UDanskoj je prije skoro 

10 godina povučen zakon 

koji je dijaspori 

omogućavao učenje maternjeg jezika 

u ovoj državi. To ne znači da 

bošnjačka djeca i omladina nemaju 

mogućnost pohađanja nastave bosanskog 

jezika ali općine u Danskoj 

zakonski nisu dužne da im ovo 

obezbijede. 

To je jedna od najvećih razlika 

između obrazovanja Švedske i 

Danske. Općine u Danskoj imaju 

mogućnost da obezbijede nastavu 

maternjeg jezika ali nisu dužne 

da to učine. “Ovim zakonom se 

uništavaju ljudska prava”, smatra 

Nijaz Selimović, nastavnik bosanskog 

jezika u Švedskoj, u gradu 

Halmstad. 

“Krše ljudska prava” 

“Očito je da krše ljudska 

prava ovim zakonom 

jer ne daju strancima 

pravo da uče svoj maternji 

jezik. Ovo je također 

ekstreman primjer 

uništavanja identiteta”, 

ističe Nijaz Selimović. 

U Švedskoj je situacija 

drugačija. Naime, u toj 

državi su općine dužne 

pružiti djeci i omladini 

drugog etniciteta mogućnost 

učenja svog maternjeg 

jezika. Općine su 

dužne finansirati nastavu 

maternjeg jezika kako bi 

škole mogle obezbijediti 

ovo za dijasporu u državi. 

Velika razlika između 

Švedske i Danske 

U Švedskoj i u Danskoj 

važe pravila Europske 

unije. Dakle, sva djeca 

koja imaju državljanstvo 

jedne države u Europskoj 

uniji imaju pravo 

na nastavu na maternjem jezika. 

No, ovaj zakon važi samo za djecu 

i omladinu koja ima etničko porijeklo 

jedne druge zemlje unutar 

Europske unije. Djeca i omladina 

koja nose bosanskohercegovačko 

porijeklo nemaju u Danskoj pravo 

da dobiju nastavu na maternjem 

jeziku. Općine u Danskoj imaju 

dakle pravo da kažu “Ne” predmetu 

maternjeg jezika. U Švedskoj su 

sve općine dužne pružiti nastavu 

na maternjem jezika djeci svih etniciteta. 

Bosanskohercegovačka 

djeca koja 

su rođena 

u Švedskoj 

pokazuju sve 

manje interesa 

za učenje 

bosanskog 

jezika, a 

roditelji ostaju, 

prema riječima 

Nijaza, manjeviše 

nemarni 

prema ovom 

problemu. 

Teži uvjeti u Danskoj 

U Švedskoj je dovoljno da postoji 

minimalno pet osoba koje žele ovakvu 

nastavu kako bi općina bila 

dužna udovoljiti njihovim potrebama. 

No u Danskoj mora biti minimalno 

12 djece ili omladine kako bi 

općina razmatrala njihov 

zahtjev i eventualno odobrila 

ili odbila. 

Nijaz Selimović je nastavnik 

bosanskog jezika 

u Švedskoj već 12 godina i 

ističe da je ovakva situacija 

dosta problematična. 

“To je asimilacija stranaca, 

jedan pokušaj uništavanja 

njihovog identiteta 

kako bi ih time ostavili 

bez korijena. A kad izgubiš 

identitet onda si nula.” 

Bolje ocjene sa maternjim 

jezikom 

Nauka je pokazala da 

dijaspora koja uči svoj 

maternji jezik ima bolji 

prosjek ocjena od one 

djece koja ne uči svoj 

maternji jezik ili koja ne 

dolaze iz familije drugog 

g etničkog porijekla. 

Švedski lingvista Keneth 

Hyltenstam je u svom 

naučnom izvještaju izdatom 

2007. godine napisao 

da ukoliko je jedno dijete druge 

etničke pripadnosti razvilo svoj 

lingvistički riječnik vlastitog maternjeg 

jezika lakše mu je naučiti 

jezik države u kojoj trenutno boravi. 

Rezultati kvantitativne studije 

napravljene od danske znanstvene 

institucije Anvendt Kommunal 

Forskning u novembru 2011. godine 

su pokazale da djeca drugih etniciteta 

imaju bolje ocjene i u matematici. 

Ovo sve zahvaljujući pohađanju 

nastave maternjeg jezika. Ova nauka 

je pokazala da što veći broj djece 


27

i omladine ide na nastavu 

maternjeg jezika još je bolji 

prosjek ocjene u nastavi 

matematike. 

Švedska se brine o svojim 

etnitetima 

Švedska pridaje mnogo 

više pažnje kulturi i jeziku 

ljudi drugih etniteta koji 

borave u toj državi. Učiti 

svoj maternji jezik se smatra 

veoma važnim jer je on 

jako dobra podloga kako bi 

omladina naučila švedski 

jezik. U Švedskoj je čak 

moguće dobiti svu ili dio 

ostale nastave u školi na 

svom maternjem jeziku. 

Ovo kako bi se djeca u 

osnovnoj školi naučila lakše 

u raznim predmetima. 

Pravo na nastavu ne važi 

za privatne škole 

Iako su Šveđani dosta otvoreni prema 

djeci i omladini koja želi da uči svoj 

maternji jezik, ipak ima primjera gdje 

se i u ovoj državi u nekim slučajevima 

negira nekim učenicima ovakva nastava. 

Potrebno je da u svakoj općini 

ima minimalno petoro djece ili omladine 

kako bi škola bila primorana 

da omogući ovu nastavu. Ovaj zakon 

važi za sve općinske škole u državi. 

Ali postoji jedan manji problem. Privatne 

škole, bile one srednjoškolske 

ili osnovne, ne moraju se pridržavati 

ovog zakona u istoj mjeri kao državne 

ili općinske škole. Mats Wennerholm 

radi u Skolverket, odjelu za razvoj u 

državnoj instituciji za školska pitanja. 

“Ako postoji minimalno pet osoba 

u cijeloj općini koji traže nastavu 

na svom maternjem jeziku, i ako oni 

svi idu u općinske škole onda im se 

ovo mora obezbijediti. No, zakon je 

drugačiji prema privatnim školama. 

Mora biti minimalno pet osoba u okviru 

te privatne škole kako bi dotična 

škola bila primorana obezbijediti ovu 

nastavu. 

Mats Wennerholm ističe da iako 

postoje razlike između privatnih i 

državnih škola, one se sve ipak moraju 

pridržavati zakona na isti način. Ovo 

znači da svi imaju pravo da traže nastavu 

na svom maternjem jeziku ali 

da postoji mogućnost da dotična škola 

kaže “Ne” i da to bude u skladu sa 

zakonom. Djeca imaju mogućnost da 

pohađaju bosansku nastavu u nekoj 

drugoj školi u istom gradu ako njihova 

škola nema uvjeta ili neće da pruži tu 

nastavu. No u zakonu nije 

regulisano ako jedan učenik 

ima pravo ili treba da ide u 

drugu školu kako bi dobio 

svoju nastavu. 

“Krše se državni zakoni” 

Ukoliko se desi da jedna 

škola nekom učeniku odbije 

ovu nastavu, roditelji trebaju 

u tom slučaju direktoru 

škole ukazati na zakon koji 

garantira svakom učeniku 

ovu nastavu. Zakoni se 

mogu naći na adresi modersmal.skolverket.se. 

“Ako i nakon ukazivanja 

na državne zakone roditelji 

dobiju negativan odgovor, 

onda trebaju pita nje proslijediti 

na sud. Jer ukoliko škola nastavi 

odbijati ovu nastavu nekom učeniku 

onda se u tom momentu krše državni 

zakoni”, ističe Mats Wennerholm. 

“Stranci se gledaju drugačije” 

Nijaz Selimović, jedan od nastavnika 

bosanskog jezika u Švedskoj ističe 

da on u zadnje vrijeme nije primijetio 

da je neko negirao učenicima nastavu 

na maternjem jeziku no ipak ističe da 

održavati takvu nastavu nije baš jednostavno. 

“Učenici u nekim slučajevima moraju 

napustiti drugu nastavu kako bi 

došli da uče bosanski jezik, a to nekada 

zasmeta drugim učiteljima. Naravno, 

država ne može zabraniti nastavu na 

Statistika 

pokazuje da 

je između 

2000 godine 

pa do 2002 

pao interes 

pohađanja 

nastave 

bosanskog 

jezika za 10 %. 

Od 2002 godine 

pa do 2004 broj 

je porastao. Od 

595 bosanskohercegovačke 

djece u 

devetom 

razredu 

osnovne škole 

učestovalo je 

ukupno 316 na 

ovoj nastavi. 

bosanskom jeziku ali u svakoj 

državi se stranci gledaju 

drugačije”, kaže Nijaz i nastavlja. 

“Nekada se škole izvlače 

na tu neku ekonomsku 

stranu ali zna se da je država 

pokrovitelj svake nastave na 

maternjem jeziku. A ukoliko 

neka škola ipak učeniku 

negira ovu vrstu nastave, 

naravno moraju se kontaktirati 

odgovorne školske institucije 

kao što je Skolverket.” 

“Rak rana za dijasporu” 

Djeca koja su rođena 

u Švedskoj gube interes za 

učenje maternjeg jezika u 

školama. Ovo su riječi jednog 

od nastavnika bosanskog jezika 

u Švedskoj, Nijaza Selimovića. On 

ističe kako se roditelji moraju educirati 

o važnosti učenja bosanskog 

jezika. 

Iz švedske ustanove za statistiku 

pokazuju pad interesa kod bošnjačke 

dijaspore u pohađanju nastave na 

bosanskom jeziku. Statistika koja je 

priložena u tekstu odnosi se na svu 

bosansko-hercegovačku djecu u devetom 

razredu koja ima pravo na učenje 

bosanskog jezika, te koliki procenat 

od njih faktički se koristi tim pravom i 

ide na takvu nastavu. Statistika pokazuje 

da je između 2000. godine pa do 

2002. pao interes pohađanja nastave 

bosanskog jezika za 10 %. Od 2002. 

godine pa do 2004. broj je porastao. 


28

Od 595 bosansko-hercegovačke djece 

u devetom razredu osnovne škole 

učestovalo je ukupno 316 na ovoj nastavi. 

Sve manje učenika od 2004. godine 

Tada je 53 % djece koja su imala 

pravo na maternji jezik faktički 

pohađala ovu nastavu. Par godina 

kasnije broj opet opada i 

2006. godine skoro 49 % od 

bosanskohercegovačkih omladinaca 

uči bosanski jezik. 

U ovoj ustanovi trenutno 

nema podataka kakvo je 

stanje nakon 2006. godine 

ali u školskim klupama Nijaz 

Selimović vidi sve više 

praznih mjesta u odnosu na 

raniji period. 

”Dijaspora bi propala” 

“Mene najviše brinu roditelji 

i njihov odnos prema nastavi 

bosanskog jezika. Roditelje 

treba educirati o važnosti 

učenja maternog jezika, takvo 

nešto bi bilo poput penicilina 

za ovaj problem”, smatra Nijaz 

Selimović. 

On je zabrinut zbog ovakve situacije. 

Bosanskohercegovačka djeca koja su 

rođena u Švedskoj pokazuju sve manje 

interesa za učenje bosanskog jezika, a 

roditelji ostaju, prema riječima Nijaza, 

manje-više nemarni prema ovom problemu. 

“To bi bila rak rana za dijasporu 

ako bi im djeca zaboravila vlastiti jezik. 

Očito smo sami sebi najveći neprijatelji 

po ovom pitanju i jedini spas u ovoj situaciji 

je da maternji jezik bude obavezan 

za svu dijasporu. Sigurno je da bi 

dijaspora propala ako dođe do ovoga.” 

Mnogi mladi 

ljudi BiH 

porijekla 

smatraju da 

im se lakše 

izražavati na 

švedskom 

jeziku, pa čak 

i kada pričaju 

međusobno 

sa svojim 

zemljacima. 

Sa starijima 

se obično iz 

poštovanja 

razgovara na 

bosanskom. 

Lakše se izražavati na švedskom 

Mnogi omladinaci bh. porijekla 

smatraju da im se lakše izražavati na 

švedskom jeziku, pa čak i kada pričaju 

međusobno sa svojim zemljacima. Sa 

starijima se obično iz poštovanja razgovara 

na bosanskom. Još jedan razlog 

zašto neka omladina ne želi da uči 

bosanski jezik je zato što je ta nastava 

obično u kasnim poslijepodnevnim 

satima kada su svi drugi nastavnici i 

učenici otišli svojim kućama. Drugi 

učenici ne žele učiti svoj maternji jezik 

jer smatraju da nemaju koristi od ocjene 

iz tog predmeta. 

“Neće jezik ništa izgubiti, već onaj 

čiji je jezik. Roditelji su najviše krivi 

što je situacija ovakva.” 

“Bosna je pobijedila u našim srcima” 

Na stranici modersmal.skolverket.se mogu se pročitati 

neki pismeni radovi mlađih učenika bosanskog jezika. 

Jedna djevojčica koja ide u sedmi razred osnovne škole dobila 

je zadatak da napiše tekst o jednom svom zanimljivom 

događaju. Odlučila je pisati o svom putovanju u Pariz gdje 

je gledala fudbalsku utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine 

koja je igrala protiv Francuske u kvalifikacijama za 

Europsko prvenstvo 2012. godine. Nakon malo dužeg i jako 

finog teksta, djevojčica završava sa riječima: “Džeko je bio 

najtužniji, nije mogao sakriti svoje suze. Poželjela sam da ga 

utješim i da mu kažem da je naša Bosna pobijedila u našim 

srcima.” 


29

Pogledi 

Sakib Kliko – planinar i neimar 

I munare imaju čehru 

“Čim sam stasao u mladića 

obuzele su me i prelijepe 

bosanske planine. Postao sam 

putnik bez razloga- planinar 

kojeg su na putu do planine 

posebno veselile munare koje bi 

u predvečerje ugledao u vrijeme 

kad je valjalo zanoćiti. Čim bih 

ugledao munaru ili začuo ezan 

znao sam reći prijateljima: 

“Ovdje ima konaka”. 

Piše: Ale Kamber, Livno 

15.01.2012.god. 

Jajčanina, 

J 

Sakiba Kliku, možda 

nikad ne bih upoznao da se obo- 

Jjica ne bavimo planinarenjem 

u skoro svakom slobodnom trenutku i sa 

kojim sam u društvu sa zajedničkim prijateljima 

iz Jajca i Livna i pohodio neke naše 

planine. I kad ne idemo na pohode zajedno, 

na koje Kliko ipak ide češće sa svojim 

Klubom “Prijatelji prirode” iz Jajca, čiji je 

predsjednik i osnivač, redovno mi pošalju 

izvještaje sa fotografijama. Njega ne zanimaju 

samo planinski vrhovi već i mnoštvo 

drugih stvari na koje kao “putnik bez razloga” 

u prirodi naiđe, od biljaka, reljefa, 

izvora, životinja, insekata, potoka, kulturno-historijskih 

znamenitosti, do podzemnih 

pećina koje rado fotografiše i slikovito 

opisuje u svojim zabilješkama. Kliko 

je već godinama poznat širom BiH kao 

vrstan planinar i ljubitelj cvijeća i lijepih 

avlija, kao bh. ratnik za oslobođenje domovine 

i svoga Jajca u posljednjem ratu, 

ali i u brojnim džematima, ponajviše kao 

vrsni graditelj mnogih munara, posebno 

onih koje su bile porušene u posljednjem 

ratu. Za vrijeme uspona na planine rado 

priča o džamijama i munarama, govoreći 

da ga katkad uspon, posebno stjenovitim 

vrletima, podsjeća na gradnju munare i 

na penjanje na munaru gdje visine sve više 

mame. A dok gradi munare, rado zamišlja 

prekrasne planinske vrhove i piramide poput 

onih na Magliću, na livanjskom Troglavu, 

Cincaru, Vitorogu, Šatoru, Vranu, 

Vranici, Vlašiću...ili Pješčane piramide u 

blizini Foče. Ezan sa munara i huk bistrog 

planinskog potoka koji se strmoglavljuje 

u zelenilu pod najplavljim nebeskim svo- 

dom na zemaljskoj kugli 

su najskladnija harmonija i 

najljepša melodija Sakibovom 

uhu i srcu. Evo samo 

jedne od njegovih priča o 

munarama okruženim prekrasnim 

planinama. 

Gradnju munara je, 

kaže, naučio od drugih, a 

ponajviše od imama hadži 

Zuhdije Imamovića kojeg 

svrstava u red bošnjačkih 

prvaka 20. stoljeća. Demobilizirani 

kapetan Armije 

RBiH Kliko, se u neimarske 

vode otisnuo po prestanku 

rata i po povratku 

u rodni kraj, u početku “iz 

nužde, da se preživi i familija 

nahrani, da se milostinja 

ničija ne traži”. S vremenom 

neimarstvo iz nužde 

preraslo je u nezamjenjivo 

zanimanje i veliku Sakibovu 

ljubav. 

Za gradnju munara 

po Sakibovom mišljenju 

potrebno je mnogo ljubavi, 

vjere u Svevišnjeg 

i neimarskog ushićenja 

i nadahnuća. “To je kao 

sadnja cvijeća u avliji, kao 

odgajanje djece u sretnom 

braku, kao osvajanje najvišeg 

vrha na svijetu, kao 

da dotičete nebo”, kaže 

Kliko. 

Raspoznavanje 

“I munare imaju čehru. 

Ja ih po tome i raspoznajem 

i razlikujem. Čim ugledam 

munaru, znam sa koliko je 

ljubavi i pažnje sazidana, 

koliko je truda u nju uloženo. 

Allahu, dž.š., sam zahvalan 

da sam imao u ovom 

poslu učitelja kakvog Bosna 

još nije upamtila, a riječ je o 

imamu Zuhdiji Imamoviću. 

On me je podučio ovom poslu 

i otkrio mnoge tajne lijepog 

graditeljstva kojeg nema 

bez ljubavi. Ja znam zidati svašta, ali 

munare radim sa najvećim zadovoljstvom, 

istina, u zadnje vrijeme nešto 

rjeđe. Nije svako stvoren za ovaj posao, 

Kao što svaki 

ponovni uspon 

na neku 

planinu sigurno 

znači zov za 

naredni, istom 

stazom, ali 

uvijek sa novim 

doživljajima, 

tako i 

obnovljena 

munara zove da 

joj se neimar 

vraća, posebno 

ako je bila u 

ratu porušena 

pa obnovljena. 

Djeca na munari 

pa se desi da naše džamije 

gube na tradiciji i ljepoti, 

da neke pate od inovacija. 

Munare ne može svako graditi. 

Za to treba imati dobre 

učitelje, biti i hrabar i 

maštovit, a veoma je važno 

biti pažljiv promatrač naših 

munara. Ljubav prema munarama 

nosim još od djetinjstva, 

posebno se sjećajući 

ezana u vrijeme akšama za 

vrijeme ramazana, nakon 

kojih bih otrčao neni, didi 

i roditeljima javiti radosnu 

vijest iftara. I danas kao da 

osjećam miris kocki šećera koje bi mi 

nena vadila iz njedara za akšamski muštuluk”, 

prisjeća se nostalgično Sakib 

djetinjstva i rahmetli nene. 


30

“Čim sam stasao u mladića obuzele su 

me i prelijepe bosanske planine. Postao sam 

putnik bez razloga- planinar kojeg su na 

putu do planine posebno veselile munare 

koje bi u predvečerje ugledao u vrijeme kad 

je valjalo zanoćiti. Čim bih ugledao munaru 

ili začuo ezan znao sam reći prijateljima: 

“Ovdje ima konaka”. Munare i ezani su 

mi oduvijek ulijevali samopouzdanje. Taj 

osjećaj sam mnogo puta doživio i tokom 

rata. Ako me pitate koja mi je munara od 

onih koje sam gradio najdraža, odgovorio 

bih vam- sve su mi podjednako drage. 

To je kao prsti na ruci, kao vlastita djeca, 

kao cvjetovi na planinskoj livadi, ili u botaničkoj 

bašti koju smo napravili. Kao što 

ni kao planinar ne mogu izdvojiti najljepšu 

planinu ili vrh, tako je i sa munarama. 

Svaka me je munara i svaki planinski vrh 

učinio sretnim. Uspon na stjenovite vrleti je 

kao penjanje na munaru. Isto su mi drage 

munare Hamzibegove džamije u Sanskom 

Mostu i Pšenika kod Jajca, premda sam sa 

Pšeničke radeći čak pao i podosta nastradao, 

ali je volim. Svaka munara koju sam 

sagradio posebna je priča, bilo da se radi 

o prve dvije, ili o džamiji u Selimovićima, 

u Sapni, Vinici, Divičanima, Semizovcu, 

Vraniću, Ključu, Gračanici, Gradačcu, u 

Rahiću i Brodu kod Brčkog, u Karauli kod 

Travnika, u G.Vakufu, Vitnici, Ramićima 

kod Ključa, Hrvaćanima kod Kotor Varoši, 

u Otoci, Lukavcu…Jednako će mi, ako 

Bog da, biti drage i sve ostale 

džamije i munare koje budem 

gradio ja ili bilo ko drugi, jer 

munara znači povratak i ostanak”, 

kaže Kliko, dodajući da 

je neimarstvo učio ne samo 

od imama Imamovića, već i 

od stručnjaka Pralić Armina iz 

Prozora, Dževada Ribića iz Jajca 

i drugih. “Posebno je zadovoljstvo 

popravljati devastirane 

munare. To je kao da ranjeniku 

ukazuješ prvu pomoć, kao da 

čovjeka izliječiš. Kad se ponovo 

ispravi i zablista munara, ezan 

začuje, suze je teško zadržati, a 

ja ih i ne krijem”, veli Sakib, jer 

po njemu “samo kamen nije nikad 

plakao, a možda i on zaplače, 

samo što to mi ne znamo”. 

Svaka munara 

znači povratak, 

slast povratka 

i prestanak 

gorčine 

prognanika. 

Znači ostanak 

i težinu 

ponovnog 

početka, po 

ko zna koji 

put za Bosnu 

i Bošnjake u 

njoj. 

Kliko - na čelu kolone 

Džemati na prvom mjestu 

“Ako me pitate o utiscima u brojnim 

džematima u kojima sam boravio, bilo 

kao planinar, ratnik, ili neimar, mogu 

vam reći da su svi naši džemati na prvom 

mjestu. Tek kada sam počeo da gradim 

munare i boravim u raznim mjestima u 

cijelosti sam spoznao veličinu Bošnjaka, 

dušu pripadnika islama, ljepotu života 

u džematu”, ističe Kliko. On kaže da ni 

sa jednog gradilišta nije otišao pognute 

Pšenička džamija 


31

glave veće ponosan na svoje djelo i sretan 

što su džematlije zadovoljne. Često ga je 

neki džemat u kojem je gradio munaru 

preporučivao drugim džematima da i za 

njih gradi. Svaki rastanak sa bilo kojim 

od džemata u kojima je boravio i gradio 

teško mu je padao kao rastanak sa najmilijim, 

a kontakte, koliko je u stanju, sa 

svima održava barem povremeno. 

Kliko ne gradi samo munare, već prikuplja 

i građu o životu i običajima u džematima, 

posebno u rodnom Jajcu, o utjecaju 

islama na ovim prostorima, kulturnom blagu 

i prirodnim ljepotama koje neumorno 

istražuje sa svojim “Prijateljima prirode”, 

uzduž i poprijeko po cijeloj BiH: 

od Maglića i Pješčanih piramida 

kod Foče do Neuma, Dinare, 

Vrana, Čvrsnice, Vranice, Šatora, 

Vitoroga, Une... o čemu kani 

napisati knjigu. Sa prijateljima 

je uredio šetnicu na Dnolućkoj 

planini, markirao brojne druge 

staze, dodijelio ljubiteljima 

prirode brojna priznanja, oformio 

jajačku botaničku bašču. 

Nijet mu je i studiju o munarama 

štampati, planinarskoturistički 

vodič napraviti za 

čitavu BiH koju poznaje kao 

svoj džep. Nije nepoznato da 

su se i u osvajanju Vlašića od 

strane VII korpusa Armije 

BiH posebno istakli Jajčani 

koji su za slobodu domovine i 

ljepote Bosne nesebično mnogi 

žrtvovali i živote. Zato “Prijatelji 

prirode” i danas često posjete ovu 

prelijepu planinu i susjednu Galicu. 

Kao što svaki ponovni uspon na neku 

planinu sigurno znači zov za naredni, istom 

stazom, ali uvijek sa novim doživljajima, 

tako i obnovljena munara zove da joj se neimar 

vraća, posebno ako je bila u ratu porušena 

pa obnovljena. A Kliko im se često 

vraća i posebno uživa gledati u vitke bijele 

ukrase džamija širom BiH, kako “svoje”, 

tako i ostale sa okolnih visova: istočnobosanskih, 

krajiških, hercegovačkih i svojih 

srednjobosanskih. 

“vaka munara znači povratak, slast 

povratka i prestanak gorčine prognanika. 

Znači ostanak i težinu ponovnog početka, 

po ko zna koji put za Bosnu i Bošnjake 

u njoj. Volio bih kad bih mogao da uz svaku 

povratničku džamiju i munaru, barem 

uz one koje sam i sam gradio, sagradim i 

manje hair-djelo: česmu, šerefu, šadrvan, 

kapiju, da ogradim harem, popravim nišane, 

i da sa svojim prijateljima obilježim 

još mnogo staza duž naših prekrasnih planina 

i izletišta i da to prenesemo na mlade, 

da traje…Želio bih graditi munare i 

na Kosovu, ako nisu sve obnovljene, jer su 

doživjele bosansku sudbinu i sličnu tragediju 

kao i naše”, povjerio se Kliko. 

Munare i ezani 

su mi oduvijek 

ulijevali 

samopouzdanje. 

Taj osjećaj sam 

mnogo puta 

doživio i tokom 

rata. Ako me 

pitate koja mi 

je munara od 

onih koje sam 

gradio najdraža, 

odgovorio bih 

vam- sve su 

mi podjednako 

drage. 

Kliko među Pješčanim piramidama 

Kliko - Prijevor kao munara 


32

Društvo 

U iščekivanju nediskriminatorskog školstva u BiH: Šta nam govori 

svjedočanstvo izdato Stipi Tadiću 1901. o završenom razredu 

Trgovačke škole 

Bosanski jezik i u Livnu, 

ali prije 112 i više godina 

“...mi moramo strahovati 

da nam se naš krasni 

jezik, najljepši među 

slovenskim jezicima, 

sasvim ne iskvari, ne 

izblijedi, ne izgubi svu onu 

svoju kristalnu jasnoću 

i ljupku zvučnost kojoj 

gotovo nema ravne. To 

nas, kao stare i dobre 

Bošnjane, mora boljeti, 

jer je naš jezik i u 

najstarija vremena bio 

neobično lijep i zvučan, 

mnogo ljepši i narodniji 

od jezika u istočnim 

srpskim zemljama, koji se 

je razvijao pod uticajem 

vizantijske kulture i grčke 

sintakse”. (Petar Kočić) 

Piše: Ale Kamber 

Livno, 15. 11. 2012 

Dok se moderni nacionalisti 

i “lingvisti” prepiru 

govore li Bošnjaci 

Bosanski jezik ili Bošnjački, Srpski 

ili Hrvatski, mi smo prelistavajući 

arhivu pronašli staro “Svjedočanstvo” 

o davno završenoj Trgovačkoj 

školi u Livnu izdato 1901. 

godine Stipi Tadiću, koji se školovao 

na prelazu između pretprošlog 

i prošlog stoljeća. U njemu, uz 

ostale predmete, stoji i ocjena iz 

Bosanskog jezika. 

Svjedodžba - Bosanski jezik 1900. 


34

Nema ni Srpskog, ni Hrvatskog, 

ni kombinacije ta dva jezika 

kao što je bilo u socijalizmu.. 

Svi su prije stotinjak i više godina 

u BiH i u bosanskom Livnu učili 

Bosanski jezik, bez obzira na naciju. 

Tako je bilo i prije Austro- 

Ugarske, zapravo od kada je Bosne 

i Bošnjana. A tako će morati 

biti i nakon ulaska BiH u evroatlantske 

asocijacije, jer civilizirana 

Evropa i svijet žele jednu državu 

kao partnera i jedan jezik iz svake 

države kao jezik komunikacije, a 

taj može biti samo matični, dakle 

jezik izvorno nastao na teritoriju 

BiH (Bosanski jezik) koji je i po 

Vuku Karadžiću, i po Petru Kočiću, 

i po još mnogima, “najljepši 

i najčistiji južnoslavenski jezik”. 

Tu činjenicu su uvažavali i Turci 

i Austro-Ugarska, za razliku od 

kasnijih srpsko-hrvatskih kraljevsko-banovskih 

i komunističkih 

“oslobodilaca” BiH, koji su 

diobama i svojatanjima BiH negirali 

i Bosanski jezik i Bošnjake 

kao naciju pokušavajući ih kroz 

Svjedodžba Stipo Tadić - BJ 

nametnuti jezik, kulturu 

i historiju (srbizacijom, 

jugoslavenizacijom i kroatizacijom) 

predstaviti 

kao dio “svog naroda”, 

ili pak, kao “otpadnike” 

od istog. Do sada nisu 

uspjeli, a sve većim približavanjem 

evropskoj 

zajednici naroda, jezika i 

kultura, ta tendencije će 

konačno splasnuti a Bosanski 

jezik trijumfirati, čak i kod 

onih Bosanaca i Hercegovaca koji 

su ga se iz neznanja, zavedenosti, 

nacionalističke opijenisti, ili zbog 

drugih razloga, na privremeno bili 

odrekli. U tom smislu su već date 

jasne instrukcije od strane onih u 

čijem bi se okruženju rado vidjeli. 

Stipe Tadić, tada učenik drugog 

razreda, uz Bosanski jezik, 

imao je od predmeta još i Nauku 

o vjeri, Njemački jezik, Zemljopis, 

Računstvo, Povijest, Prirodopis, 

Fiziku, Geometriju, Crtanje i 

Krasopis. Izostanaka kao današnja 

djeca uopće nije imao. 


35 

Svi su prije 

stotinjak i više 

godina u BiH i 

u bosanskom 

Livnu učili 

Bosanski jezik, 

bez obzira na 

naciju. Tako 

je bilo i prije 

Austro-Ugarske, 

zapravo od 

kada je Bosne i 

Bošnjana. 

Svi su mu predmeti 

bili obligatni, dakle, 

obavezni, pa i Bosanski 

jezik. Neobligatnih predmeta 

nije imao. Vladao 

se “pohvalno” a razred 

završio “prvim redom”. 

Svjedočanstvo mu je 

izdato 30. juna 1901. godine 

pod brojem 21/281 

i ovjereno ovalnim pečatom 

škole na kojem je 

pisalo na njemačkom i 

bosanskom jeziku (latinicom 

i ćirilicom) “Direkcija trgovačke 

škole u Livnu”. 

U sredini pečata je jasan grb 

Kotromanjića, dakle, bosanskih 

srednjovjekovnih kraljeva, a ne hrvatska 

“šahovnica”, niti austrijski 

ili srpski orao, već grb Kotromanića, 

dakle, državnije obilježje od 

današnjih neustavnih “hercegbosanskih” 

pečata na svim dokumentima, 

pa i na svjedodžbama 

livanjskih i mnogih drugih učenika. 

Državnije i demokratskije i od 

aktuelnih, izrazito diskriminatorskih 

i susjednih republikosrpskih 

“jezikoslovlja” i obilježja.

Online komentar polumjeseca 

Gatanje kao nova univerzitetska disciplina 

Vidoviti Raspudić 

Ostaje nejasno kako 

je moguće da je neko 

univerzitetski profesor i da 

se bavi gatanjem? To dvoje 

je nespojivo. Biti profesor, 

a baviti se gatanjem su 

aktivnosti koje jedna drugu 

isključuju, jer jedno se 

temelji na egzaktnosti, a ovo 

drugo je stvar metafizike. 

A ako ćemo govoriti o 

standardima, ne stoji da se 

univerzitetski profesor bavi 

gatanjem 

Autor: Esmir Bašić, prof. 

Bosna i Hercegovina je prepoznatljiva 

kako domaćem 

tako i onom izvana stanovništvu 

po tome što u svojoj bogatoj 

turističkoj ponudi nudi i široku 

lepezu vračeva i vidovnjaka koji 

posjetiocu za kratko vrijeme ponude 

znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 

Jedni ogledaju kroz gledanje 

u zvijezde, drugi se bave numerologijom, 

treći u kašike iz escajga, 

četvrti u grah tetovac... 

O tome koliko su tačni u svojim 

gatanjima i nagađanjima 

svjedoči jedan u nizu bisera koji 

se dogodio nedavno na televiziji. 

Nazvao gledalac vidovnjaka 

– astrologa u studiju i upita ga: 

Može li mu pomoći da otkrije ko 

mu je ukrao kamion? 

Ovaj kao samouvjeren da zna 

ko je to uradio postavlja gledaocu 

pitanja općenite naravi i onda da 

bi uvjerio gledaoca o nečemu konkretnom 

kaže: A, je li tvoj kamion 

slučajno plave boje? Gledalac odgovara 

da nije, nego je žute boje. 

Kako bi se izvukao iz situacije i 

dokazao kako on ipak nešto zna, 

na to odgovara gledaocu: Neka znate 

vaš kamion nije više žute boje, 

sada je plav, lopov ga je ofarbao. 

Tako jadne ljude varaju vrli vidovnjaci 

i gatari, uzimaju im novac i 

time povećaju njihovu muku. Za 

one koji ne znaju ovih dana otvoren 

je još jedan ured za gatanje i vračanje, 

ali ne u Bosni, nego u Hrvatskoj, 

tačnije u Zagrebu. Seanse nudi 

univerzitetski profesor Nino Raspudić. 

Inače njegova specijalnost je 

globalna politika u svijetu, a uža mu 

je specijalnost Bosna i Hercegovina. 

Nije još poznato u kakav grah gleda 

profesor, ali čini se da 

on od prve pogodi koje je 

boje kamion! Svi koji žele, 

a posebno političari, neka 

hitno zakažu termin kod 

profesora da im malo razbaci 

grah. Kod profesora 

je velika gužva, ovih dana 

su mu bili novinari iz srbijanskog 

Press-a. Dragi 

čitaoci, profesor je gledao, 

i u kašike, i u grah, i vjerovali 

ili ne, grah i kašike su 

potvrdile da će se Bosna i 

Hercegovina raspasti, čim 

odu stranci. 

Ostaje nejasno kako je 

moguće da je neko univerzitetski 

profesor i da se 

bavi gatanjem? To dvoje je 

nespojivo. Biti profesor, a 

baviti se gatanjem su aktivnosti 

koje jedna drugu 

isključuju, jer jedno se 

temelji na egzaktnosti, a 

ovo drugo je stvar metafizike. 

A ako ćemo govoriti 

o standardima, ne stoji da 

se univerzitetski profesor 

bavi gatanjem. Zaista bilo 

bi bolje za profesora da se 

lati katedre i da studentima ponudi 

kvalitetno obrazovanje, da ne bude 

“profesor raja”, koji ne traži puno, a 

još manje. Nego, manite se Vi profesore 

ćorava posla i zamajavanja 

javnosti, jer mogli biste pokvariti 

svoj ali i dignitet Sveučilišta. Svojim 

izjavama koje ste dali srbijanskom 

listu Press Vi ste kontaminirali medijski 

prostor. Nebuloznom izjavom 

da će se Bosna raspasti nakon odlaska 

stranaca, Vi ste najdirektnije doveli 

u pitanje svoj kredibilitet i prezir 

najbrojnijeg naroda u Bosni, ali i 

svih ljudi koji Bosnu i Hercegovinu 


36 

Dakle, pitanje 

za Vas, 

profesore, 

protiv koga je 

to savezništvo, 

kao i kako je 

to prirodno i 

logično? Očito 

je da se Vi, 

profesore, 

gubite u 

vremenu i 

prostoru, i da 

imate i drugih 

problema pored 

amnezije. 

doživljaju kao svoju domovinu. Profesore, 

odakle Vam pravo da tako 

govorite o mojoj / našoj domovini? 

Profesore, pa Vi o Bosni pričate kao 

da je to mjesna zajednica, pa nemoguće 

je jednu mjesnu zajednicu tako 

jednostavno ukinuti, a kamoli državu 

koja je milenijskog postojanja. 

Profesore, kako biste se Vi osjećali 

da Vam neko kaže da će se 2021. godine 

raspasti Republika Hrvatska, a 

da taj neko bude sa bosanskom adresom?! 

Vjerovatno biste pomislili da 

je to neki ludak čim tako govori!? 

Profesore, da li Vi mislite dok govorite, 

ili ne mislite pa kažete onda ono 

što mislite? Profesore, Vaša izjava da 

će se Bosna raspasti, Vi se suprostavljate 

cijelom svijetu koji je priznao 

suverenitet i teritorijalni 

integritet moje domovine? 

Jeste li svjesni šta govorite? 

Očito je da niste. Predlažem 

Vam, bilo bi dobro da 

se ubuduće ne provaljujete 

i ne sramotite, predlažem 

da posjetite kredibilnog 

profesora Ivu Goldsteina 

pa ga zamolite da Vam 

da koji čas o geopolitici. 

Drugo - optužujete bošnjačku 

političku elitu za 

stanje u Bosni i Hercegovini, 

“velikobošnjački hegemonizam 

najodgovorniji 

za tešku političku krizu u 

BiH”. Profesore, Vi opet u 

klin, a cijeli svijet (Amerika 

i Zapad) u ploču, svi 

stanje vide na jedan način, 

a Vi, profesore, na drugi? 

Svi vide da je zastoj u 

Bosni zbog Dodikovog 

destruktivizma i Čoviće- 

ve isključivosti, a Vi opet 

buncate nešto po svom!? 

O kakvom Vi to govorite 

hegemonizmu, da li se to 

Vama nešto priviđa? Pa 

moglo bi se naći mnogo 

primjera da su Bošnjaci najdemokratičniji 

narod u Bosni. Među Bošnjacima 

jedino postoje multietničke 

stranke. Jedino se Bošnjacima desi 

da na mjesto ministra inostranih 

poslova imenuju nekoga iz drugih 

naroda itd. Kredibilni predstavnici 

sa Zapada su mišljenja da Bosna 

nije funkcionalna država a da 

bi bila treba da se ojačaju državne 

institucije i kada se Bošnjaci zalažu 

za funkcionalniju državu u kojoj su 

svi na dobitku za Vas to predstavlja 

velikobošnjački hegemonizam. Brzo 

ste zaboravili da su Bošnjaci jedini

narod nad kome je počinjen 

genocid u Evropi 

nakon Drugog svjetskog 

rata. Narod koji 

iako nije imao nikakvih 

velikodržavničkih pretenzija 

prema svojim 

susjedima, a njihovi susjedi 

su imali, i pored 

toga je doživio najveća 

stradanja u proteklom 

ratu. Narod koji nije 

planski vršio genocide 

i kulturocide kao što 

su to drugi činili. Bošnjaci 

se zalažu za neke 

normalne odnose. Kada 

se Bošnjaci bore da se 

vrate na svoja predratna 

imanja to je za Vas velikobošnjački 

hegemonizam. 

Po Vašoj logici 

mi onda na isti način 

možemo govoriti o velikohrvatskom 

hegemonizmu u 

Republici Hrvatskoj, nad ostalim 

narodima. Bošnjaci traže da Bosna 

i Hercegovina kao država bude normalna 

država kao što je to Hrvatska 

normalna država. Pa o kakvom Vi 

to hegemonizmu, profesore, pričate? 

Rekli ste, između ostalog, i to: 

U situaciji kad u zemlji imate na 

sceni agresivni bošnjački unitarizam 

i hegemonizam, za Hrvate je 

bilo logično tražiti saveznike tamo 

gde ih mogu naći. Savezništvo 

najjačih partija iz RS i dva HDZa 

je sasvim prirodno i logično. 

Profesore, Vi opet imate problema 

sa percepcijom stvarnosti, u Vas je 

u glavi pravi košmar. Vi stvari i dođaje 

ne vidite u cijelosti, nego sliku 

formirate na osnovu dijelova istine. 

Podmećete Bošnjacima agresivni 

bošnjački unitarizam i hegemonizam, 

pa Vi odista imate probleme 

sa predodžbama i rasuđivanjem. 

Vi, profesore, zamajavate stvarnost 

svojim suludim kvalifikacijama, Vi 

ste jedan od rijetkih koji izgovara 

ove smiješne podvale agresivni bošnjački 

unitarizam i hegemonizam. 

Pokušat ćemo (mi u BiH) da Vas i 

Vaše neznanje opravdamo Vašom 

distancom sa koje promatrate stvari, 

sigurno Vam je slaba dioptrija, 

zato ako želite da se bavite ozbiljno 

pitanjem Bosne i Hercegovine 

uslov vam je da se pravovaljano informišete, 

ne moraju to nužno biti 

bošnjački izvori, nego neka to budu 

relevantne međunarodne institucije. 

Za Vas se čini, profesore, logično 

i to što su HDZ-vi promijenili saveznike 

pa su izabrali one iz Banja 

Luke. Naravno da HDZvi 

imaju pravo da biraju s 

kim će i kako i dokle itd., 

ali HDZ nije jednako što 

i hrvatski narod, to nije 

sporno, ali je sporan način 

kojim Vi pokušavate da 

pravdate to savezništvo, pa 

kažete: Za Hrvate je bilo 

logično tražiti saveznike 

tamo gde ih mogu naći. 

Savezništvo najjačih partija 

iz RS i dva HDZ-a je 

sasvim prirodno i logično. 

Dakle, pitanje za Vas, profesore, 

protiv koga je to savezništvo, 

kao i kako je to prirodno i 

logično? Očito je da se Vi, profesore, 

gubite u vremenu i prostoru, i da imate 

i drugih problema pored amnezije. 

Za kraj bi bilo važno da se profesor 

upozna sa današnjim stavovima o 

BiH iznesenim na zasjedanju Parlamentarne 

skupštine Vijeća Evrope, 

koja potvrđuje zablude profesora 

i demantuje njegove podvale. Danas 

je usvojena Rezolucija u Vijeću 

Evrope u STRASBOURGU o funkcioniranju 

demokratskih institucija 

u BiH. Rezolucija i Izvještaj Vijeća 

Evrope su usvojeni nadmoćnom 

većinom glasova, sa samo tri glasa 

protiv, što je rezultat koji pokazuje 

jasno opredjeljenje Vijeća Evrope 

kada je u pitanju BiH. Vijeće Evrope 

smatra da korištenje entitetskog glasanja, 

na način na koji se to koristi 

u BiH, predstavlja veoma značajnu 

prepreku za sve reformske procese, 

budući da se korištenjem enitetskog 

glasanja veoma često i bez 

ikakve mjere zaustavlja usvajanje ne 

Profesore, 

pa Vi o Bosni 

pričate kao da 

je to mjesna 

zajednica, pa 

nemoguće je 

jednu mjesnu 

zajednicu tako 

jednostavno 

ukinuti, 

a kamoli 

državu koja je 

milenijskog 

postojanja. 

samo zakona nego i drugih 

reformskih procesa. 

Nadam se da prof. Raspudić 

ne misli okriviti 

Bošnjake zbog usvajanja 

spomenute Rezolucije, ali 

me ne bi iznenadilo da 

to i uradi, jer mu se već 

desilo da je previđao i 

važnije činjenice. Dok se 

donosila spomenuta Rezolucija, 

istovremeno su 

danas odbijeni zajednički 

amandman SNSD-a, 

SDS-a i HDZ-a koji je 

išao za tim da u BiH ne 

treba sveobuhvatna izmjena ustava, 

nego samo rješavanje presude 

Evropskog suda za ljudska 

prava u predmetu “Sejdić-Finci”. 

“Prirodnim saveznicima” danas 

nije pošlo za rukom da pobijede 

“velikobošnjački hegemonizam 

i unitarizam”, ali su danas dobili 

i druge lekcije, naime, Vijeće 

Evrope smatra da se presuda “Sejdić-Finci” 

i njena implementacija 

trebaju posmatrati isključivo kao 

prvi korak u sveobuhvatnoj reformi 

ustava. Također, velikom većinom 

glasova je odbijen amandman 

SNSD-a, SDS-a i HDZ-a kojem je 

bila namjera da se kaže da se entitetsko 

glasanje ne zloupotrebljava. 

Profesore Raspudiću, ako niste 

imali pojma o stvarnim bosanskohercegovačkim 

problemima današnje 

zasjedanje Vijeća Evrope bi 

Vam moglo biti od pomoći da se 

oslobodite iluzija, i da pređete iz 

sfere magičnog i virtuelnog u realni 

svijet. (www.bosnjaci.net) 


37

Kutak za islamsku omladinu 

Udruženje “Prosvjetitelj Muallim” Srebrenica 

Bošnjački san u Podrinju postao stvarnost 

a području Konjević Polja kod Bratunca posljednje dvije 

Ngodine N polahko se ostvaruje san prosječnog Bošnjaka Podrinja. 

Na putu iz Konjević Polja prema Milićima, nešto prije 

Nove Kasabe, na obalama rijeke Jadar raste proizvodni pogon. 

U početku je sve izgledalo kao mnogobrojni pokušaji od ranije, 

a koji su završavali neuspjehom, ali su odvažnost, upornost i inat 

ljudi koji su odlučili ralizirati svoj san, uz Allahovu pomoć, stvorili 

jednu od najsvjetlijih tačaka povratka Bošnjaka u Podrinje. 

Entuzijasti Senad Omerović i Safet Rizvić, inače vrijedni članovi 

Udruženja “Prosvijetitelj Mualim” krenuli su u veliki projekat 

proizvodnje jagodičastog voća i povrća u 

plastenicima. 

U početku je zakupljena manja njiva 

pored rijeke Jadar na duži period, ali po 

rastu proizvodnje povrća i povećanja potreba 

zakupljeno je 35 dunuma zemlje na 

5 odnosno 10 godina sa zakupninom po 

cijeni od 1.200 KM godišnje. Prve sezone 

podignuta su tri plastenika, ukupne 

površine 1.050 m 2 u kojem je proizvedeno 

15 tona povrća i koje je rasprodano 

do posljednjeg grama. Odmah poslije 

uviđanja potreba tržišta za kvalitetnom 

hranom koju daje podrinjska zemlja nabavljeni 

su novi plastenici, a zakupljene su i nove površine zemljišta. 

Danas u plastenicima ukupne površine 1.850 m 2 proizvode 

se razne sadnice povrća i to u dvije sezone: salata, špinat i luk kao 

zimska proizvodnja te paradajz, paprika i krastavac kao ljetnja 

proizvodnja. Na otvorenom polju uzgaja se jagoda, malina, grah, 

buranija, kukuruzni šećerac, kupus, zelena salata, špinat, luk, tikvice, 

pšenica, silažni kukuruz, silažni ječam, grahorica i travno 

djetelinske laguminoze. Tokom 2011. godine ukupno je proizvedeno 

36 tona povrća i jagodičastog voća, 30 hiljada presadnica 

raznog povrća, 5 tona kukuruzne silaže i 5 tona sijena. 

Danas na obalama Jadra pod pokroviteljstvom ambasade Malezije 

u BiH uz proizvodnju povrća i stočne hrane na plantaži, 

postoji i farma sa 5 krava muzara. Za samo tri mjeseca laktacije 

proizvedeno je 4.500 l mlijeka i odgojeno 4 zdrave i rasne teladi. 

Raznim firmama i pojedincima u ovoj godini prodano je 31 

tona povrća i jagodičastog voća, 2 hiljade presadnica povrća i 

Udruženje građana VATAN / DOMOVINA USK 

Plastenička proizvodnja povrća za demobilisane borce 

38 

4.500 l mlijeka proizvedenih u srcu srednjeg Podrinja u Konjević 

Polju na obalama rijeke Jadar. Slijedeći filozofiju “Prosvijetitelja” 

od nastanka Udruženja, odlučili smo našu radost i dio zarade 

podijeliti sa ostalom braćom muslimanima, kako bismo zajedno 

uživali u ovom uspjehu, pa je tako u 2011. godini donirano 5 

tona povrća raznim humano-socijalnim ustanovama i vjerskim 

zajednicama, 250 sadnica povrća osobama sa posebnim potrebama 

i 4 teladi siromašnim porodicama. Transparentan rad “Prosvijetitelja” 

i njegovih članova, direktno angažovanih na ovom 

projektu danas zapošljava pet stalnih radnika, a u sezoni berbe 

angažuje i po deset radnika. Početak je 

bio težak i na podizanju prvog plastenika 

i zakupljivanju prvih duluma zemlje bilo 

je honorarno angažovano dva člana ovog 

Udruženja. Bitno je napomenuti da samu 

podršku ovog projekta od ideje preko 

realizacije a i danas, nesebičnu novčanu, 

edukativnu pa i stručnu pomoć pružala 

i dalje pruža britanska nevladina organizacija 

“Muslim Aid”, koja i pored svog 

ogromnog angažmana od samog svog početka 

rada u Bosni, pruža nesebičnu podršku 

održivom povratku u Podrinje pa i 

u druge dijelove naše države. 

“Muslimani uvijek moraju biti zadovoljni uspjehom postignutim 

sopstvenim radom, ali isto tako naši članovi Udruženja svjesni su 

da muslimani nikada ne smiju stati na razvijanju svog bića, kako 

fizičkog tako i duhovnog. U skladu sa našim načelima imamo i 

planove za budućnost ovog pogona u Bratuncu. U naredne tri 

godine planiramo registrovati zemljoradničku zadrugu, izgraditi 

staklenik za proizvodnju presadnica, izgraditi moderan objekat 

za smještaj uposlenih, izgraditi najsavremniju garažu za smještaj 

poljoprivrednih mašina, uspostaviti pogon za proizvodnju humusa, 

povećati broj uposlenih, proširiti broj mliječnih grla, povećati 

površinu pod folijom izgradnjom novih plastenika, povećati 

površinu pod zakupom, kupiti kombi vozilo za prevoz i dostavu 

naših proizvoda, nabaviti mašine i priključke neophodne za efikasniju 

proizvodnju i usluge”, kazao je Senad Omerović, vođa 

projekta plasteničke proizvodnje i jagodičastog voća u Konjević 

Polju - Bratunac. 

Udruženje građana VATAN / DOMOVINA USK je otpočelo aktivnosti u novoj kalendarskoj godini nižući još 

jedno vrijedno spomena djelo, preko kojeg su u ovim burnim i neizvjesnim vremenima omogućili samozapošljavanje 

jednoj od porodica demobilisanih boraca na području općine Bosanska Krupa. U svojim redovnim aktivnostima, 

sumiranja rezultata u protekloj 2011. godini, članovi Upravnog odbora i predsjednik Udruženja su obišli 

na terenu realizaciju projekta na- 

mijenjenog j porodici Hadžipašić. 

Uz srdačan doček domaćina (Hadžipašić Šemse), druženje i 

obilazak plastenika u kojem su se 

ženja su proveli još jedan lijep 

zelenili plodovi, članovi Udru- 

i ugodan dan za koji se nadaju 

da će biti stavljen na vagu dobrih 

djela. U Udruženju građana VA- 

TAN / DOMOVINA USK se nadaju da će njihovo Udruženje 

u budućnosti imati još ovakvih 

i sličnih projekata, te se ovom 

prilikom zahvaljujemo svim par- 

tnerima u realizaciji projekta, 

donatorima i članovima Udruže- 

nja koji su prepoznali vrijednost 

i dali prednost u odabiru baš 

ovoga projekta. 

27. januar - 4. rebiu-l-evvel

“Izvor Selsebil” Živinice 

Nezim ef. Halilović Muderris: Ne smijemo zaboraviti žrtvu 

koju su podnijeli naši šehidi 

organizaciji Uta Rudar i Udruženja Medžlisa Islamske “Izvor Selsebil” zajednice U Živinice Živinice, u nedjelju 

džema- 

15.01.2012.godine u džamiji Ciljuge je održano predavanje na 

temu: “Budi na dunjaluku kao stranac”. Gost predavač je bio 

Nezim ef. Halilović Muderris, hatib 

džamije “Kralj Fahd” u Sarajevu. Predavanju, 

koje je počelo nakon jacijanamaza, 

je prisustvovalo oko 100 džematlija 

i ostalih posjetilaca. Nezim ef. 

Halilović, poznatiji kao Muderris, ima 

impozantnu biografiju - završio je Gazi 

Husrev-begovu medresu u Sarajevu, 

diplomirao na Al-Azharu u Kairu, u 

odbrani Republike Bosne i Hercegovine 

od agresije je dobio ratna prizanja 

- Zlatni ljiljan i Grb sa zlatnim mačevima, 

bio glavni imam u Konjicu a danas 

vrši dužnost rukovodioca Ureda za 

hadž pri Rijasetu IZ BiH. Nezim ef. je 

Ženska edukativna organizacija “Iskre” i Udruženje “Život” 

Odgoji dijete u islamu 

Usklopu serijala edukativno-odgojnih tribina “Snagom 

vjere do savršenstva duše” u organizaciji Udruženja 

“Život” iz Bihaća, Ženska edukativna organizacija “Iskre” i 

Udruženje “Život” su u utorak, 24. januara 2012., na Islam- 

skom pedagoškom fakultetu u Bihaću organizirali prvi 

forum o odgoju djece. Forum ima za cilj da kroz različita 

iskustva ljudi ponudi auditoriju mogućnost da nauče različite 

vještine u odgoju djeteta, ali i da čuje dobra i poučna 

iskustva onih koji su praktično učestvovali u procesu odgoja 

vlastite djece. Gosti su bili porodica Duraković; Mehmed, 

Zulejha, Amel i Mirzeta. Mehmed i Zulejha su diplomirani 

pravnici, roditelji troje djece; rahm. Kenana, Amela i Delile. 

Rahmetli Kenan je dao svoj život braneći RBiH, a i Amel je 

bio spreman na tako nešto i braneći svoju zemlju izgubio je 

ruku. Njih dvoje su pričali o svojim iskustvima u odgoju, o 

njihovom djetinjstvu i kako su njih njihovi roditelji odgajali 

u vremenu komunizma. “U 

mom vremenu, pored mojih 

roditelja, ključnu ulogu je 

imala kompletna moja okolina. 

U vrijeme kada sam 

ja odrastao, u Bužimu nije 

bilo osobe koja je javno jela 

ili pila u vrijeme ramazana. 

U vrijeme teravije nije bilo 

muške osobe koja nije bila 

u džamiji. U takvom ambijentu 

je bilo puno lakše 

odgojiti dijete u duhu islama.” 

– istakao je Mehmed. 

On je napomenuo da su tri 

elementa ključna u odgoju 

39 

kroz mnogobrojne citirane ajete i hadise govorio o prolaznosti 

ovog svijeta i potrebi razumijevanja života na dunjaluku onakvog 

kakav on doista jeste. Vrli predavač je podsjetio da Bošnjaci ne 

smiju zaboraviti žrtvu koju su podnijeli naši šehidi kako bismo 

mi danas bili bolji ljudi i bolji muslimani. 

U agresiji na Republiku Bosnu 

i Hercegovinu 1992.-1995. je poginulo 

200.000 Bošnjaka a 40.000 Bošnjakinja 

je silovano samo zato što su muslimani. 

Allah Uzvišeni nama, koji smo 

Njegovom voljom preživjeli rat, daje 

novu priliku da se popravimo i da se 

klonimo grijeha i okrenemo se Njemu. 

Muderris je na kraju uputio poruku 

svim Bošnjacima da ne smiju biti zadovoljni 

stanjem u narodu sve dok se ne 

iskorijene pošasti koje su nas napale sa 

svih strana: alkohol, prostitucija, droga, 

nemoral... 

djece: vlastiti primjer, dova i razgovor i druženje sa djecom. 

Zulejha je istakla da je naučiti djecu da budu skromni i zadovoljni 

veliki odgojni uspjeh. “U mom životu, pored mojih 

roditelja, ključnu ulogu je odigrao moj imam, koji nas je 

učio osnovama vjere i na najljepši mogući način usadio u 

naša srca ljubav prema vjeri.” – rekla je Zulejha. 

Nakon njih, svoja iskustva sa više od stotinu pedeset prisutnih 

je podijelio i njihov sin Amel sa svojom suprugom 

Mirzetom. Amel je profesor Vjeronauke u Bosanskoj Krupi, 

a njegova supruga je farmaceut koja radi u jednoj krupskoj 

apoteci. Njih dvoje su roditelji sedmero djece i veoma 

su zadovoljni zbog činjenice da ih je Milostivi Allah, 

dž.š., počastio sa takvom divnom djecom. Na pitanje kako 

uspjevaju uskladiti sve svoje obaveze sa obavezama odgoja, 

mlađi bračni par Duraković su odgovorili: “Najbitnija 

stvar je znati rasporediti vrijeme. Mi to, hvala Bogu, uspjevamo. 

Naši roditelji su 

nam od velike pomoći kao 

i naša cijela porodica.” Oni 

su, također, istakli da je 

neohodno da roditelji razgovaraju 

sa svojom djecom, 

da putuju zajedno, shodno 

mogućnostima, i napomenuli 

da djecu ne smijemo 

tjerati na neke obrede, već 

da im prije toga treba lijepim 

predstaviti ljepote islama 

i da će djeca nakon toga 

po automatizmu samoinicijativno 

praktikovati vjerske 

obrede. 


Razmišljanja 

Stereotipi o islamu 

Najsretniji dan u životu 

Pitajte svaku majku koji 

joj je najsretniji dan u 

životu. Svaka će vam 

reći: rođenje djeteta! 

Eh, sad zamislite, kad 

neka majka ima 4 takva 

dana u odnosu na nekoga 

ko ne smije imati niti 

jedan. Pa gdje je tu 

ponižavanje muslimanki? 

Nema sretnije majke 

koja gleda kako joj 

djeca odrastaju u sretne, 

vesele, zdrave i DOBRE 

ljude, koji udjeljuju 

siromahu, pomažu jetime, 

koji su zahvalni na svim 

blagodatima 

Piše: Aida Sadiković 

Nedavno su ljekari 

iz Austri- 

je, Karra Britt i 

Roger Short poslali pismo 

Katoličkoj crkvi u kojem 

predlažu crkvi da dozvoli 

časnim sestrama da kon- 

zumiraju 

kontraceptivne 

pilule. Razlog je veoma 

prost: dokazano je da žene 

koje ne rađaju više oboli- 

jevaju j od malignih obo- 

ljenja, j u prvom redu kar- 

cinoma materice, grudi te 

jajnika, jj od žena koje ured- 

no rađaju tokom života. 

Čak postoje i tendencije 

da žene koje više rađaju, i 

to čak ako je trudnoća u 

malo kasnijim godinama, 

imaju duži životni vijek od 

žena koje nikako nisu ra- 

đale. Također, zanimljivo 

britansko istraživanje po- 

kazalo je da dojenje j uve- 

liko smanjuje j mogućnost 

nastanka karcinoma gru- 

di. Žene koje su dojile jednu godi- 

imaju djecu. Oni, također, tvrde 

nu života, smanjile su mogućnost 

da kontraceptivne pilule imaju za- 

nastanka karcinoma za 5 %. Iako štitni efekat od nastanka ovih ma- 

se procenat čini nizak, on ipak lignih oboljenja, j rizik od karcinoma 

pada za 50 do 60%, te zato 

nije zanemarujući. Dojenje j smanjuje 

j razvoj hormona koji uzro- 

mole Katoličku crkvu da njihove 

kuju nastanak malignih ćelija u vjernice zaštite od neminovne ra- 

organizmu, koje neminovno vode nije smrti. Iako Katolička crkva 

do karcinoma. Ovaj plemeniti ima 95.000 časnih sestara širom 

proces ima i niz drugih pozitiv- 

svijeta, strogo su zabranjene sve 

nih reakcija na majčin organizam, 

vrste kontracepcije. 

smanjuje j mogućnost nastanka Ovaj uvod nisam napisala kao 

raka jajnika, te smanju- 

kritiku Katoličke crkve, 

je mogućnost nastanka 

srčanih oboljenja j do Zanimljivo sestre, niti želim ostva- 

niti kao napad na časne 

25%. Upravo zbog ovih britansko riti puko kompariranje 

razloga, žene koje ne ra- 

istraživanje dvije religije: vama - vaša 

đaju su na udaru mnogih 

pokazalo je da vjera, a meni - moja! ( Elbolesti. 

U prvom redu, i dojenje uveliko Kafirun, 6.). Ovaj uvod 

možda najveća skupina 

smanjuje sam napisala kao uver- 

ovakvih žena jesu časne mogućnost tiru za ovo što slijedi, a 

sestre. Američko istraži- 

nastanka što je opet, kao i mnogi 

vanje koje je obuhvatilo karcinoma drugi, tekst o neznanju 

32.000 časnih sestara iz grudi. Žene naroda i o stereotipu koji 

Katoličke crkve zvanično 

je izjavilo da časne jednu godnu među širim ljudskim ma- 

koje su dojile vlada već dugo vremena 

sestre definitivno imaju 

života, smanjile sama, a koji bi se mogao 

veću smrtnu stopu od su mogućnost nazvati opet “potlačenost 

njihovih vršnjakinja koje nastanka žena u islamu”. Učeći iz 

karcinoma za svakodnevnih životnih 

5 %. situacija, dajem sebi za 

pravo da zaključim, da 

se cijela knjiga može na- 

pisati o različitim meto- 

dama kojim se žene tlače 

u islamu, naravno iz ugla 

neukih. Neka se ovaj jput, 

poglavlje te “knjige” od- 

nosi na ovo što sam napisala 

na početku rada. Sve 

više je i u našoj domovini 

prisutan stereotip koji su 

nametnuli, u prvom redu, 

mnogi mediji, a to je da, 

kada vide ženu musli- 

manku, sa čak i dvoje djece 

kažu: “Eh, jadna ona, 

samo ih rađa, a nema pra- 

va ni na šta drugo”. Skoro 

sam prisustvovala jednom 

divnom druženju sestara 

koje su pretežno sve udate 

i imaju dječicu, i dotakli 

smo se upravo ove teme, pa 

su sestre pričale svoja ži- 

votna iskustva. Sestri koja 

ima troje djece, ljudi su se 


40

ibretili kao da u kući ima zoološki 

vrt; sestri koja ima samo jedno 

dijete, koje je vozala u kolicima na 

ulici širokoj najmanje tri metra, 

prilazili su i govorili kako se od 

nje, njenog hidžaba i njenog djeteta, 

više ni ulicom ne može proći, 

kažu: “Vidi je, sve je zauzela”. 

Prije par godina sam prisustvovala 

situaciji gdje doktorica nije htjela 

reći spol djeteta majci i ocu, jer su 

bili obučeni po sunnetu. Kaže: “E 

neću vala da im kažem, njima je 

samo bitno da je muško”. Ovakve 

svakodnevne situacije sa kojim se 

sreću naše sestre i braća, nalikuju 

na nepresušno vrelo. I dok i dalje 

naizgled pošten i demokratičan 

svijet oplakuje jadnice, zamotane 

i potlačene muslimanke, niko 

od njih se ne bi prenuo, pa makar 

proguglao i pronašao neke relevantne 

informacije, a da ne kažem, 

otvorio Kur’an ili neku zbirku 

hadisa. Pa evo, ukoliko se desi 

da neko od njih pročita ovaj tekst 

(ili neko od “opozicijskih” medija 

koji željno iščekuju neku riječ 

na kojoj će graditi svoje karijere) 

iznosim vam par zanimljivosti o 

položaju žene u islamu, upravo iz 

ovog ugla. 

U islamu je poznato da je jedna 

od karakteristika džennetskih 

žena “one koje mnogo rađaju“. 

Istina, primarna uloga navedenog 

jeste povećanje broja pripadnika 

islamskog ummeta. Ali, 

pogledajte ovdje Allahove 

milosti prema ženama. 

Time što žene produktivno 

utiču na rast Ummeta, 

time i smanjuju mogućnost 

nastanka malignih 

oboljenja. Žene koje rađaju 

nakon 30 godine, 

kažu naučnici, imaju duži 

životni vijek! Žene koje 

imaju više djece, automatski 

su (ukoliko je naravno 

sve uredu ), više i dojile, 

a onda se i u većim količinama 

i duži vremenski 

period smanjivao hormon 

koji izaziva nastanak malignih 

ćelija koje vode ka 

karcinomu. Pa nije li to 

Allahova milost! Vi rađate 

djecu koju ćete odgajati na Allahovom 

putu, a Allah vam uzvraća. 

Pri tom vam to ne predstavlja nikakvu 

obavezu, u smislu “ja dajem 

Ummetu djecu, a dobivam nešto 

i nazad”. Ne, to apsolutno nije 

nikakva obaveza, a sve je prožeto 

ljubavlju i najljepšim osjećanjima. 

Pitajte svaku majku koji joj je najsretniji 

dan u životu. Svaka će vam 

reći: rođenje djeteta! Eh sad zamislite, 

kad neka majka ima 4 takva 

dana u odnosu na nekoga ko ne 

smije imati niti jedan. Pa gdje je 

tu ponižavanje muslimanki? Nema 

sretnije majke koja gleda kako joj 

Žene koje 

rađaju nakon 

30 godine, kažu 

naučnici, imaju 

duži životni 

vijek! Žene 

koje imaju 

više djece, 

automatski 

su (ukoliko je 

naravno sve 

uredu ), više i 

dojile, a onda 

se i u većim 

količinama i 

duži vremenski 

period 

smanjivao 

hormon 

koji izaziva 

nastanak 

malignih čelija 

koje vode ka 

karcinomu. 

djeca odrastaju u sretne, 

vesele zdrave i DOBRE 

ljude, koji udjeljuju siromahu, 

pomažu jetime, 

koji su zahvalni na svim 

blagodatima. Dakle naučno 

je dokazano da dojenje 

smanjuje mogućnost nastanka 

karcinoma, a Allah 

uzvišeni u suri El-Bekara, 

ajet 233. kaže: Majke neka 

doje djecu svoju pune dvije 

godine onima koji žele 

da dojenje potpuno bude... 

Majka koja ima 4 djece, i 

svako doji po dvije godine, 

ima 8 godina aktivnog 

smanjivanja lučenja hormona 

koji uzrokuje karcinom. 

Ako se za jednu godinu 

dojenja, mogućnost 

da se oboli od ovih oboljenja pada 

za 5%, onda ova majka, ima 40% 

manju šansu da oboli. Molim vas, 

“napredni” svijete, objasnite nam, 

gdje je tu potlačenost? I na kraju, 

evo nešto zanimljvo. Kaže šejh 

Ekrem Nedevi: 

“Kao kćerka- ona otvara vrata 

Dženneta svome ocu. 

Kao supruga- ona upotpunjuje 

iman svoga supruga. 

Kao majka- pa Džennet leži 

pod njenim nogama!!! 

Kad bi znao istinski status žene 

u islamu i muškarac bi poželio 

biti žena.” 


41

Zelena transferzala 

Sandžak 

CHR “Hajrat” iz Sandžaka pomaže srebreničke povratnike 

Selo Dolina nalazi se 10 km od općine Srebrenice u BiH. 

Ekipa CHR “Hajrat” je bila u tom mjestu da posjeti 

porodicu Delić koja živi u jednoj sobi. Majka Hajrija sa 

svoja četiri sina, snahom i unukom uspijeva prehraniti sedam 

članova u jednoj prostoriji. Zajedno sa pripadnicama 

Udruženja majki iz Srebrenice, posjetili su ovu porodicu 

kako bi sagledali situaciju u kojoj 

žive. Selo Dolina skoro da nema 

mještana. Porodice koje su tu naseljene 

uglavnom su povratnici koji 

nisu nigdje zaposleni i žive od penzija. 

Delići moraju sastavljati kraj sa 

krajem sa jednom penzijom. Njihov 

život je pravo ogledalo neimaštine. 

Za vrijeme rata izgubili su glavu 

kuće. Kao povratnici, bez ikakvog 

imetka, primorani su na život bez 

osnovnih životnih namirnica. Novi 

dom promijenio bi život nabolje 

Hrvatska 

Radno otvorenje Islamskog centra u Rijeci u aprilu 2012. 

Mešihat islamske zajednice u Srbiji 

Mali učači iz Škole Kur’ana Časnog 

eoma uspješna Škola Kur’ana Časnog, koja djeluje u okvi- 

Vru V Mešihata Islamske zajednice u Srbiji završila je uspješno 

prvo polugodište. Ova škola je u treću godinu svoga postojanja 

ušla sa velikim ambicijama. Do sada su osposobili 

stotine mladih za ispravno učenje Kur’ana. Ovaj put izdvajamo 

vijest o najslađim polaznicima Škola Kurana Časnog. 

U subotu, 21. januara 2012. održana je priredba povodom 

završetka prvog polugodišta. Tom prilikom najmlađi polaznici 

pokazali su dio svog znanja i vještina koje su stekli u 

ovoj obrazovnoj instituciji. 

Firma GP Krk, glavni izvođač radova izgradnje 

Islamskog centra u Rijeci pismeno su obavijesti- 

li Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, odnosno 

Medžlis Islamske zajednice u Rijeci da radovi za radno 

otvorenje Islamskog centra mogu biti gotovi potkraj 

aprila 2012. godine, pa se predviđa da će u tom roku 

i biti radno otvorenje. Sredstva za dovršetak radova za 

radno otvorenje Centra u visini od 6.900.000 kuna 

skoro su osigurana od Mešihata i Medžlisa u Rijeci, 

s tim što će Mešihat donirati milijun, a Medžlis u Ri- 

jeci 500.000. Međutim, sredstva za potpuno dovrše- 

nje objekta nisu osigurana, a u slučaju da se osigura- 

ju, potpuno dovršenje objekta bi bilo do 1. 6. 2012. 

godine. U tom slučaju Islamski centar bi svečano bio 

otvoren početkom septembra 2012. godine. 

42 

ovoj sedmočlanoj porodici koja će predstojeću zimu morati 

provesti u jednom sobičku. Nakon prve posjete i emitiranja 

priloga o ovoj porodici u emisiji “Hajrat TV”, porodici Delić 

je donirana krava. S obzirom da nisu imali nijednu domaću 

životinju, ovaj humani gest će im umnogome olakšati život. 

Suze radosnice na licu majke Hajrije govorile su više od riječi. 

Porodica Delić se zahvalila svima 

koji su imali osjećaja za njihov težak 

život na selu. Alija Delić više 

neće brinuti za mlijeko koje je svakog 

dana morao obezbijediti sinu, 

radeći za dnevnicu. Tajna uspjeha 

su naša dobra djela, koja su naša 

neminovna pobjeda na Sudnjem 

danu. Naučimo da se suočavamo 

za životom, da dijelimo pozitivne 

misli i budemo od koristi drugima. 

CHR “Hajrat” preuzeo je emanet 

da pomogne ovoj porodici. 


Novi Pazar 

Bošnjaci su podvrgnuti procesu asimilacije kroz neprimjerene 

nastavne sadržaje 

Odbor za obrazovanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća 

održao je u Velikoj sali Mešihata Okrugli sto na temu 

“Obrazovanje u Sandžaku”. U prisustvu velikog broja intelektualaca, 

prosvjetnih radnika kao i delegacija Medrese, 

FIS-a, IUNP, BNV-a i BKZ-a svoje radove kao uvodničari 

ovog Okruglog stola izlagali su dr. Mustafa Fetić, profesor 

Zehnija Bulić i profesorica Azra Zatrić. Nakon iznesenih 

referata u kojima su se uvodničari saglasili da je obrazovnoodgojna 

dimenzija cjelokupnog obrazovnog sistema u Republici 

Srbiji degradirana, a da su posebno Bošnjaci ugroženi i 

podvrgnuti procesu asimilacije kroz neprimjerene nastavne 

sadržaje, otvorena je široka diskusija u kojoj su diskutanti 

iznijeli niz negativnih primjera iz obrazovne prakse. U 

diskusijama je dat i niz konstruktivnih 

prijedloga kako da 

se poboljša nivo obrazovanja i 

kako da se nastavni planovi i 

programi prilagode potrebama 

bošnjačke djece. 

Nakon diskusija i prijedloga 

usaglašeni su sljedeći zaključci: 

Bošnjaci Sandžaka imaju pravo 

i zaslužuju jednak tretman 

u obrazovnom sistemu R. Srbije, 

te adekvatnu zastupljenost u 

nastavnim sadržajima. 

Uz uvažavanje principa multietničkog 

i multikulturalnog života 

i tolerancije, neprihvatljiva 

je kulturna asimilacija Bošnjaka 

kroz školske programe, forsirajući 

stvaralaštvo, tradiciju i 

običaje većinskog naroda. 

Prizren 

Most pored mosta - je li to moguće? 

Svim mostovima na svijetu je zajedničko to što spajaju dvije suprotne obale i ljude koje na njima žive.Izgraditi 

most znači pružiti ruku prijateljstva i spojiti ono što priroda sama nije mogla da spoji. No interesantna 

stvar se desila krajem prošle godine kada je u ranim jesenjim mjesecima izgrađen most pored mosta i to u 

starom dijelu grada Prizrena na veliko iznenađenje ne 

samo građana već i gostiju ovog starog grada iz inostranstva. 

Tim novim mostom prolaze automobili te tako zagađuju 

okolinu gdje godinama nije prošlo auto, no vrijeme će pokazati 

ko je u pravu i da li ima gradskih moćnika kojima se 

može sve jer se u blizini tog novog mosta nalazi hotel koji, 

vjerovatno, njegovom izgradnjom privlači mnogo veći broj 

gostiju nego do sada. Normalno je reći da je čovjek od svih 

svjetskih građevina koje je izgradio najviše pažnje posvetio 

mostovima jer su oni nešto najvrjednije. Mostovi nisu živa 

bića i ne govore, ali svaki most ima svoju dušu.Njihova duša 

živi onoliko koliko se preko mosta može prelaziti. Ali izgraditi 

most pored mosta to je već za rubriku “vjerovali ili ne”. 

Uostalom fotografije sve govore... (Vinetu Ganić – www. 

bosnjak-ks.info) 


43 

Bošnjaci Sandžaka imaju pravo školovanja na bosanskome 

jeziku, prilagođavanje nastavnih sadržaja iz oblasti 

historije nacionalnog identiteta i umjetnosti, te zastupljenosti 

bošnjačkih autora u obaveznoj nastavnoj literaturi. 

Odlučno se protivimo nametanju pravoslavne slave 

“Sveti Sava” kao školske slave, posebno u sandžačkim 

školama gdje su bošnjačka djeca većina, jer živimo u sekularnoj 

državi a škole su državne ustanove. 

Pozivamo sve obrazovne ustanove u Sandžaku, organizacije 

i udruženja, te bošnjačke intelektualce da daju 

puni doprinos u afirmaciji odgojno-obrazovnog procesa 

Bošnjaka Sandžaka.

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Obrenović: Moj komandant, Pandurević, 

tada je izdao naredbu da ih treba ubijati 

Nastavljamo sa objavljivanjem 

svjedočenja Srba o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

tokom agresije na Bosnu i 

Hercegovinu. I ova svjedočenja 

koja ćemo objaviti dogodila 

su se u sklopu sudskih procesa 

pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima nastav- 

Sljamo svjedočenjem Dragana 

Obrenovića, rođen 12. aprila 1963. godine 

u Rogatici. Od decembra 1992. do 

novembra 1996. godine bio je načelnik 

štaba i zamjenik komandanta 1. zvorničke 

pješadijske brigade Drinskog korpusa vojske 

bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta 

1995. do 15. septembra 1995. i ponovo 

od 18. do 24. septembra 1995., bio vršilac 

dužnosti komandanta Zvorničke pješadijske 

brigade. Uhapšen 15. aprila 2001. 

godine, od strane Međunarodnih stabilizacionih 

snaga (SFOR). Sporazumno, 21. 

maja 2003. prihvatio krivicu za progone. 

10. decembra 2003. godine, osuđen na 17 

godina zatvora. 18. juna 2004. godine prebačen 

u Norvešku na izdržavanje ostatka 

kazne. U nastavku slijedi njegovo priznanje 

o počinjenom zločinu nad Bošnjacima. 

Kamioni i Ijudstvo 6. bataljona 

Zvorničke brigade 

Obje telefonske linije na komandnom 

mjestu 4. bataljona, i civilna i vojna, bile 

su presječene. Prije ovih događanja sa komandnog 

mjesta 4. bataljona stupio sam 

u vezu civilnom linijom sa Zvorničkom 

brigadom i tada su me obavijestili o granatiranju 

Zvornika. Tražio sam Pandurevića, 

ali me je pomoćnik dežurnog obavijestio 

da on nije tamo. Od trenutka kad smo odsječeni 

15. jula pa do našeg izvlačenja 16. 

jula učestvovali smo u žestokim borbama. 

Na kraju smo se uspjeli izvući iz tog rejona 

16. jula 1995. između 13:00 i 14:00 sati. U 

tim borbama naše srpske snage su imale 

30 do 40 poginulih i mnogo više ranjenih. 

Poslijepodne ili uveče 16. jula pozvao 

sam Pandurevića radio vezom, koju mi 

je poslao komandant 6. bataljona Ostoja 

Stanišić. Sa Stanišićem sam se vidio na terenu 

i nakratko sam s njim porazgovarao. 

Rekao mi je da mu je zamjenik ranjen i 

da je Beara doveo zarobljenike u obližnju 

školu. Bio je ljut jer posljednja grupa zarobljenika 

nije odvedena na branu na strijeljanje, 

nego su likvidirani tu kod škole, 

i zbog toga što su njegovi ljudi (pozadina 

6. bataljona) morali da počiste taj nered 

kod škole, uključujući j odvozenje leševa do 

brane. Što se tiče ubijanja zarobljenika na 

brani u Petkovcima, saznao sam kasnije 

da su pripadnici 10. diverzantskog, jedinica 

iz Vlasenice, učestvovali u strijeljanju. 

Znam i to da su kamioni i ljudstvo 

6. bataljona Zvorničke brigade korišteni 

za transport leševa iz škole u Petkovcima 

koji su ukopani u masovnoj jgrobnici kod 

brane. Što se tiče ubijanja zarobljenika na 

vojnoj ekonomiji Branjevo, saznao sam kasnije 

da su pripadnici bijeljinskog voda 10. 

diverzantskog odreda učestvovali u strijeljanju 

zajedno sa odabranim vojnicima 

iz Bratunca. Veče 16. jula proveo sam na 

isturenom komandnom mjestu brigade. 

Ujutro 17. jula 1995. putovao sam džipom 

sa svojim komandantom Vinkom Pandurevićem. 

Zajedno sa nama u vozilu bili su 

vozači dvojica i ljudi iz pratnje. Vozili smo 

se preko Kitovnice prema Orahovcu. Pored 

vode na livadi vidjeli smo leševe dvadesetak 

ljudi koji su ležali pored ceste. Rekao 

sam Pandureviću da imam informaciju da 

je Drago Nikolić lično učestvovao u ubijanjima 

na ovom mjestu. Pandurević nije 

ništa rekao, ali je jedan iz pratnje rekao da 

ovaj prizor sa leševima nije ništa u poredenju 

sa prizorom na putu za Konjević Polje 

i dalje. I jedan od ljudi u vozilu je takođe 

rekao da se vozio tim istim putem i da se 

nalazio na tom mjestu u Orahovcu kada je 

jedan čovjek iskočio ispred auta, da su ga 

oni udarili autom i on je poginuo. 

Dana 17. jula sam bio starješina na 

isturenom komandnom mjestu. Naši vojnici 

su pretresali teren u pokušaju da ljude 

koji su zaostali iza kolone potjeraju prema 

koridoru koji je otvoren šesnaestog, oko 

14:00 sati, da bi se kolona Muslimana 

izvukla na muslimansku teritoriju. Koridor 

je zatim zatvoren između 17:00 i 18:00 


44 

sati tog istog dana. Ujutro 18. jula 1995. 

otišao sam u rejon 4. bataljona i proveo 

tamo veći dio dana u premještanju komande 

bataljona na novu lokaciju i njenoj 

reorganizaciji. Dana 18. jula informacije o 

ubijanjima zarobljenika su već bile raširene 

i svi su govorili o tome. Taj dan sam razgovarao 

sa Drinskim korpusom, ali ne o 

operaciji ubijanja. S njima sam razgovarao 

o operaciji pretresa terena. 

Mladićeva poruka 

Oko podneva 18. jula, Vinko Pandurević 

me je pozvao radiom i rekao mi da 

informišem trojicu starješina iz Glavnog 

štaba u vezi sa otvaranjem koridora za kolonu. 

Sreo sam te oficire na putu iznad doline 

gdje su se vodile najžešće borbe i gdje 

smo izgubili 38 ili 39 ljudi. Bili su prisutni 

pukovnik Sladojević, pukovnik Trkulja, 

koji je bio načelnik oklopnih jedinica 

Glavnog štaba, i pukovnik Stanković, koji 

je bio ili iz obezbjeđenja ili iz policije. Na 

osnovu pitanja koja je ova grupa postavljala 

stekao sam utisak da se komandant 

brigade našao pod istragom zbog otvaranja 

koridora da prođe kolona. Pitali su me 

da li bismo mogli držati linije da je napao 

2. korpus i da su nas Muslimani u to vrijeme 

granatirali. Imao sam utisak da su oni 

mislili da nismo uopšte pružali otpor 28. 

diviziji i da smo ih samo pustili da prođu. 

Bili su iznenađeni kad su čuli za naše gubitke, 

ali nisu izveli nikakve zaključke dok 

sam ja bio tamo. Ja sam stigao nakon što 

je sastanak već počeo, a otišao sam prije 

nego što je završen. Dana 18. jula Vinko 

Pandurević je izdao naređenje. Ta naredba 

je izdata nakon pogibije jednog od naših 

vojnika. Dana 18. jula jedan naš vojnik je 

poginuo dok je pokušao da privede neke 

zarobljenike u toku operacije pretresa. Moj 

komandant, Pandurević, tada je izdao naredbu 

da ih treba ubijati i da se ne rizikuje 

njihovim hvatanjem. Nakon što je izdata 

ova naredba neke jedinice iz brigade više 

nisu uzimale zarobljenike. Pandurević je 

promijenio tu naredbu nekoliko dana kasnije, 

oko 21. jula. Ta naredba je došla putem 

radija, a rečeno je da se svi zarobljenici 

moraju privesti i obraditi po standardnom 

postupku. Oko tog datuma smo ponovo 

počeli da privodimo zarobljenike.

Uveče 18. jula vratio sam 

se u komandu Zvorničke brigade. 

Otprilike nakon 20. jula 

1995. dobio sam naredbu od 

komandanta Vinka Pandurevića. 

Naredio mi je da obiđem 

stacionar u “Standardu” i zarobljenike 

koji su tamo liječeni. 

Znao sam da se tamo nalaze 

zarobljenici koji su tu prebačeni 

po uputama pukovnika 

iz sanitetske uprave. Meni je 

rečeno da obavijestim osoblje 

stacionara i da osiguram da 

nema nikakvih problema vezano 

za pacijente. Postojala je bojazan da 

može doći do problema jer su naši ranjenici 

bili smješteni u sobi pored njihove. Rekao 

sam doktoru i medicinskim tehničarima 

da ne smiju dozvoliti nikome da ulazi u 

tu sobu. Rekao sam im da će zarobljenici, 

kako se budu oporavljali biti prebacivani 

do Bijeljine. Malo sam pogledao uokolo i 

otišao odatle. Pandurević je tokom referisanja 

neprestano spominjao ove zarobljenike 

i rekao je Drinskom korpusu da oni 

moraju biti odvedeni odatle. Otprilike 23. 

jula oko 08:00 sati, Pandurević je nazvao 

Drinski korpus da riješi pitanje ovih zarobljenika. 

Kasnije smo dobili informaciju iz 

Drinskog korpusa da će pukovnik Popović 

doći da završi posao oko zarobljenika. Tada 

sam znao da zarobljenici vjerovatno neće 

biti odvedeni u Bijeljinu kao što je ranije 

rečeno. Rano jednog jutra, vojni policajci 

so odveli zarobljenike i pobili ih vatrenim 

oružjem. Nisam siguran jesu li to bili vojni 

policajci Zvorničke brigade ili Drinskog 

korpusa. Pitao sam komandanta za ove 

zarobljenike na jutarnjem referisanju onog 

dana kada su nestali. Rekao mi je da je 

Popović prenio Dragi Nikoliću Mladićevu 

naredbu da se ovi pacijenti moraju likvidirati 

i da je Popović pritom postupio 

u svojstvu kurira. Jednog dana u avgustu 

1995. general Krstić došao je u Zvornik i 

tražio je da ga odvedem na teren vojnicima 

Kad se vratio 

iz Drinskog 

korpusa, 

Pandurević 

mi je rekao da 

će Popović i 

njegovi ljudi 

raditi na 

ponovnom 

pokapanju 

Muslimana 

zarobljenika 

ukopanih nakon 

što su pobijeni. 

koji su učestvovali u najžešćim 

bitkama. Odlučio sam da ga 

odvedem do desnog boka 7. 

bataljona gdje su ljudi držali 

položaje u rovovima. Stajao 

sam sa generalom Krstićem 

pored rova gdje je jedan vojnik 

slušao mali tranzistorski radio. 

Na programu koji je emitovala 

Radio Tuzla, jedan od preživjelih 

sa strijeljanja je govorio 

o tome šta mu se desilo. Stajali 

smo tu oko dva minuta i slušali 

preživjelog, a zatim je general 

Krstić naredio da se ugasi radio 

i rekao da ne treba da slušamo neprijateljski 

radio. Pitao me je da li sam izdao 

naredbu da se ne sluša neprijateljski radio i 

ja sam mu rekao da nisam. Na putu nazad 

razmišljao sam o priči ovog preživjelog na 

radiju i to me je navelo da pitam generala 

Krstića zašto su se desila ta ubistva. Rekao 

sam da znamo da su ti ljudi koji su pobijeni 

bili obični ljudi i pitao sam ga zašto 

su morali biti pobijeni. Rekao sam mu da 

bi, čak i da je toliko pilića pobijeno, morao 

za to postojati neki razlog. General Krstić 

me pitao gdje sam ja bio. Rekao sam mu 

da sam bio na terenu na Snagovu kao što 

mi je naređeno. Krstić me prekinuo i rekao 

mi da o tome više nema priče. Dana 

14. septembra 1995., vratio sam se sa terena 

u Zvorničku brigadu. Dežurni oficir 

me obavijestio da je zvao dežurni iz Drinskog 

korpusa da Trbić treba da preuzme 

pet tona goriva za zadatak. Nazvao sam 

Drinski korpus i razgovarao sa dežurnim, 

ali on nije ništa znao o gorivu. Oko pet do 

deset minuta kasnije, nazvao me Popović 

koji me je pitao kako ja znam za to gorivo. 

Rekao sam da mi je to rekao dežurni 

oficir. Popović mi je rekao da su dežurni 

nesposobni i da su pogriješili. Pandurević 

je stigao sljedećeg dana, 15. septembra, 

i ja sam mu ispričao priču o gorivu. Pošto 

je išao u Drinski korpus, rekao je da 

će to provjeriti. Kad se vratio iz Drinskog 

korpusa, Pandurević mi je rekao da će Popović 

i njegovi ljudi raditi na ponovnom 

pokapanju Muslimana zarobljenika ukopanih 

nakon što su pobijeni. Dana 26. 

septembra 1995. spremao sam se da krenem 

iz brigade na zadatak u Krajinu. Oko 

09:00 sati tog jutra vidio sam Popovića na 

ulazu u zgradu komande Zvorničke brigade. 

Pod miškom je imao smotanu kartu. 

Otišao je uz stepenice. . . Kasnije, kada 

sam se 20. oktobra vratio iz Krajine, čuo 

sam da su nekoliko pripadnika inžinjerijske 

jedinice iz brigade, neki pripadnici 

vojne policije i Drago Nikolić učestvovali 

u ponovnom pokapanju zarobljenika 

koji su pobijeni o julu 1995. Ostale koji su 

učestvovali je doveo Popović, uključujući 

neke pripadnike vojne policije Drinskog 

korpusa koja je obezbjeđivala područje i 

regulisala saobraćaj na mjestima gdje su se 

vršila ponovna pokapanja. Čuo sam da je 

Popović u toku ove operacije nosio civilnu 

odjeću. Čuo sam da su neke mašine za 

zemljane radove i ljudstvo Zvorničke brigade 

učestvovali u prvobitnom pokapanju 

i iskopavanju, ali nemam informacija da 

li su učestvovali u stvaranju sekundarnih 

grobnica. Čuo sam takođe da su Popović i 

Drago Nikolić mijenjali vozače kamiona u 

pravilnim razmacima, da su neki inžinjeri 

Zvorničke brigade tovarili leševe iz primarnih 

grobnica. Čuo sam i to da su i Popović 

i Beara nadzirali radove za vrijeme operacije 

ponovnog ukopavanja, ali da su nosili 

civilnu odjeću. 

U toku 1998. obavio sam razgovor sa 

Dragom Nikolićem koji mi je tada rekao 

za lokacije dvije sekundarne grobnice, 

kamo su preneseni posmrtni ostaci ljudi 

koji su pobijeni u julu 1995. 

Znam za sastanke koji su se održali u 

Zvorniku nakon što su ljudi dobili pozive 

od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu 

Jugoslaviju da prisustvuju razgovorima 

vezanim za događaje u Srebrenici. Nisam 

bio prisutan na tim sastancima pošto sam 

imao predavanja u Beogradu. (Kraj) 


45

Svijet medija 

Djevojka iz Emslanda s mahramom na glavi: Farina Stockamp pronašla 

put ka islamu prilikom učenja jezika 

U islamu našla odgovore na svoje dileme 

“O islamu do tada 

nisam praktično znala 

ništa”, objašnjava 

Stockamp. Priznaje i da 

je imala predrasude: 

“Htjela sam saznati 

više, suočila sam se sa 

svojim predrasudama i 

pročitala sam Kur’an”. 

Za razliku od kršćanskog 

učenja, islamsko 

učenje ju je uvjerilo. 

Ova konvertitkinja 

smatra naprimjer 

nevjerodostojnim da Bog 

može imati sina, kao 

što to vjeruju kršćani. I 

islamski stav da je Bog 

jedan smatra ispravnim, 

Allah je bog a Muhammed, 

s.a.v.s., kao i Isa, a.s., su 

Njegovi poslanici, i to je 

za djevojku iz Papenburga 

logičnije 

Farinina porodica je protestanska. 

“U svakodnevnom životu religija 

kod nas nije nikada imala veliku 

ulogu”, nastavlja Farina. Svoj 

prelazak na islam Farina ne smatra 

tako neobičnim. Kod kuće se, naprimjer, 

nisu nikada molili prije jela 

ili navečer, a u školi je svakako sa 

svojom ranijom konfesijom (evangelističko-luteranska) 

bila 

manjina. Zavisno od ponude, 

posjećivala je časove 

evangelističke ili katoličke 

religije. Kasnije, u gimnaziji 

u Papenburgu, izabrala 

je etički predmet “vrijednosti 

i norme”. 

Uvjerljivost islama 

Islam je otkrila sasvim 

slučajno, kaže Stockamp. 

“Ili je islam otkrio mene.” 

Desilo se to u vremenu 

mature. U fazi kada se gimazijalisti 

uglavnom pripremaju 

za diplomu koja 

Svoj prelazak 

na islam Farina 

ne smatra tako 

neobičnim. 

Kod kuće se, 

naprimjer, 

nisu nikada 

molili prije jela 

ili navečer, 

a u školi je 

svakako sa 

svojom ranijom 

konfesijom 

(evangelističkoluteranska) 

bila 

manjina. 

im omogućava dalje školovanje, Farina 

se upisuje na kurs arapskog jezika. 

Zašto? “Volim jezike”, kaže ona. 

Nakon što je u školi pored latinskog 

i engleskog naučila francuski i španski, 

htjela je po svaku cijenu uraditi 

nešto što se ne uklapa u stereotipe. 

Nije joj smetalo istovremeno učenje 

jezika i učenje za maturu, naprotiv. 

Iskreno govoreći, vrijeme 

u kojem je imala dva sata 

sedmično kurs arapskog 

joj je prolazilo jako sporo, 

tako da se Stockamp bacila 

na beskrajne mogućnosti 

interneta tražeći stranice 

gdje je mogla učiti arapski. 

Na internetu je mnogo 

toga objašnjeno uz pomoć 

Kur’ana. “O islamu do 

tada nisam praktično znala 

ništa”, objašnjava Stockamp. 

Priznaje i da je imala 

predrasude: “Htjela sam 

saznati više, suočila sam se 

sa svojim predrasudama i 

pročitala sam Kur’an”. 

Izvor: Neue Osnabrücker Zeitung 

10.01.2012 

Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović 

Stavi mahramu, i ljudi će 

te odmah smatrati drugom 

osobom. Upravo to 

je Farina Stockamp iz Papenburga 

doživjela više puta. U njenoj domovini. 

“Već su mi se obraćali na 

‘turističkom turskom’, ili ‘ali vi dobro 

govorite njemački’”, objašnjava 

21-godišnjakinja. “Pripadnost 

religiji nije automatski povezana s 

nacijom”, kaže ona, čudeći se da je 

zbog mahrame ponekad ne smatraju 

Njemicom. 


46

Za razliku od kršćanskog učenja, 

islamsko učenje ju je uvjerilo. Ova 

konvertitkinja smatra naprimjer nevjerodostojnim 

da Bog može imati 

sina, kao što to vjeruju kršćani. I 

islamski stav da je Bog jedan smatra 

ispravnim, Allah je bog a Muhammed, 

s.a.v.s., kao i Isa, a.s., su 

Njegovi poslanici, i to je za djevojku 

iz Papenburga logičnije. 

Također, ono što je Farinu uvjerilo 

su i pravila koja su prihvatljivija 

u stvarnom životu. Stoga ona naglašava: 

“Ne postoji nasljedni grijeh. 

Svako je odgovoran za ono što sam 

učini”. Ta pravila joj pomažu pri 

tome da ne bude ometana nebitnim 

stvarima. “Upravo u današnje vrijeme 

bivamo preplavljeni utiscima koji 

lahko mogu dovesti da se skrene sa 

pravoga puta.” 

Zato su za nju pet dnevnih namaza, 

u tačno određenim vremenima, 

oaze mira u svakodnevnici. “Oni 

danu daju čvrstu strukturu.” Farina 

se pridržava vremena za namaze, kao 

uostalom i posta mjeseca ramazana. 

Također, ni sa ostalim životnim pravilima 

iz Kur’ana, poput zabrane alkohola 

i svinjskog mesa, Farina nije 

imala problema. Kaže da još prije 

prelaska na islam skoro nikako nije 

koristila ništa od toga, i da je već 

osam godina vegetarijanka. 

Razvoj religioznosti je za 

studenticu ipak jedan nezavršen 

proces. To uključuje 

i pokrivanje. Farina se pokrila 

tek prije godinu dana. 

Mahrama je za nju nešto što 

je obavezno. “Ja se ne stidim 

svoje religije”, kaže 21-godišnjakinja. 

Po mahrami se 

prepoznaje njena vjera. “Ali, 

ona ne govori ništa o tome 

kakav je neko kao osoba.” 

Stockamp nosi mahramu 

kada je u prisustvu muškaraca 

ili nepoznatih osoba. 

Kod kuće, pred familijom 

ili kada je u društvu sa ženama, tada 

je ne nosi. I ipak je trebalo duže vremena 

dok su se njeni roditelji i njena 

mlađa braća, 17 i 19 godina, navikli 

na Farinin prelazak na islam. “Srećom, 

moja porodica je vrlo tolerantna”, kaže 

studentica. Njena majka je socijalna 

radnica, i od novembra, ispred Stranke 

zelenih iz Papenburga sjedi u gradskom 

vijeću. Njen otac je inžinjer hortikulture. 

Brzo je postalo jasno ko su 

Farinini iskreni prijatelji van familije. 

Pazi, bomba! 

Na potajne poglede drugih, naprimjer 

prilikom jogginga, ili došaptavanja 

iza leđa se Farina već 

Na potajne 

poglede drugih, 

naprimjer 

prilikom 

jogginga, ili 

došaptavanja 

iza leđa se 

Farina već 

navikla. “Mogu 

razumjeti 

površno 

odbacujući 

stav jer sam 

i sama imala 

predrasude.” 

navikla. “Mogu razumjeti 

površno odbacujući stav 

jer sam i sama imala predrasude.” 

Na negativne 

konfrontacije pokušava 

uglavnom uzvratiti s ljubaznošću. 

“Zaželim im 

lijep dan i pokušam da se 

smiješim. Do sada sam u 

tome imala uspjeha.” 

Jednom je neko zaista 

povikao: “Pazi, bomba!”, 

kada je vidio Farinu. 

“Ma, to je sigurno 

bio neki klošar”, kaže 

ona i sada se može smijati 

tome. No, ne osjeća se kao da 

je već svrstana u fundametalističke 

fanatike. “Ne vjerujem da me 

neko zaista može smatrati islamističkim 

teroristom.” Uostalom, 

Kur’an nema ništa s fundamentalizmom, 

smatra Farina. Također, 

po njenom mišljenju to važi i za 

atentatore koji navodno rade u ime 

Allaha, kao i za prisilno udavanje 

muslimanskih žena. 

Zbog toga se Farina raduje svaki 

put kada čuje interesante razgovore 

u vezi s vanjskim znakom njene vjere. 

“Prije nego me neko samo glupo 

pogleda, bolje bi bilo da mi se direktno 

obrati i pita. Rado ću odgovoriti”, 

kaže ona. 


47

Svijet medija 

Nacionalsocijalističko podzemlje 

Država pognute glave 

Prije nekoliko sedmica 

je otkrivena najkrvavija 

serija političkih ubistva, 

od ljevičarskog terorizma 

organizacije RAF u 70-im 

godinama prošlog stoljeća. 

Posljedice? Ostavke 

odgovornih? Ništa od toga. 

Umjesto toga Njemačka 

se obavija mantilom 

samoobmane 

Piše: Marion Kraske 

Izvor: Magazin CICERO 13.01.2012 

Prijevod s njemačkog: Sejfuddin 

Dizdarević 

Šta se to desilo prošle godine? 

Ah da, nešto kao bagatelni 

delikt. Prije nekoliko 

sedmica je, sasvim slučajno, otkrivena 

neonacistička teroristička ćelija 

Umjesto da 

procesuira 

brojne napade 

na imigrante, 

federalna 

ministrica 

za familije, 

Kristina 

Schröder 

(kršćanski 

demokrati) 

se razmetala 

navodnom 

“mržnjom 

prema 

Nijemcima”. 

po imenu “Nationalsozialistischer 

Untergrund” (nacionalsocijalističko 

podzemlje – NSU). Godinama 

su ovi teroristi iz 

Istočne Njemačke češljali 

zemlju i ubijali migrante. 

Krojače, prodavače cvijeća, 

vlasnike kioska – ljude koji 

su imali posao i koji su imali 

peh da budu na krivom mjestu 

u krivo vrijeme. Njihovo 

porijeklo im je bila kobna 

osobina koja je presudila da 

budu ubijeni. 

Deset ubistava. U deset 

godina. Najkrvavija serija 

terorističkih ubistava od 

RAF-a. Rasizam i mržnju 

prema strancima, koji su 

do prije nekoliko godina 

bjesnili u gradovima 

Rostocku i Möllnu, smatrali 

smo prevaziđenima 

a zemlja holokausta kao 

“clean”, koja nije inficirana virusom 

rasističke ideologije. Da je od 1990. 

godine do danas oko 180 ljudi ubijeno 

iz rasističkih motiva – ta činjenica 

je potisnuta iz javnog mijenja. Zbog 

toga je i zgražavanje među 

Njemcima bilo veliko 

kada se saznalo sa kakvom 

brutalnošću su bjesnili 

desni ekstremisti. Nakon 

toga javnost je bila kao paralizirana, 

pogođena i, iako 

prilično kasno, se solidarisala 

sa žrtvama. 

A sada: muk 

Zamislite sljedeću situaciju: 

da žrtve nisu 

imigranti nego bankari i 

biznismeni, navodne elite 

ove države. Ne lažimo 

sebe: histerija i osuda ubistava 

bi bili intenzivniji, 

eho dugotrajniji. Takva 

ubistva bi promijenila ovu 

zemlju. Ali ubistva deset 

stranaca? Ni izbliza nisu rasvijetljeni 

svi detalji nacističkih ubistava 

– umješanost brojnih doušnika 


48

kao i nejasna uloga Ureda za zaštitu 

ustavnog poretka pokrajine Tiringije 

- a već se u javnosti pojavila 

nezainteresiranost da se cijela afera 

rasvijetli. U Tiringiji doduše 

mrzovoljno zasjeda istražna komisija 

ali njezini rezultati su do sada 

više nego razočaravajući. Doduše i 

predsjednik Bundestaga je izrekao 

nekoliko riječi opomene. Ali pored 

toga? Sveobuhvatno rasvjetljava nje 

okolnosti ubistava, velika pouka 

koju bi politika i društvo trebali 

uzeti iz terorističkih ubistava ili 

čak posljedice – sve to se uzaludno 

traži. 

Terorizam nije izolirani fenomen 

Povoda bi bilo dovoljno. Jer 

pored samih ubica, ni ophođenje 

prema njima ne baca dobro svjetlo 

na unutrašnje stanje ove zemlje. 

Odlučujući korektivni organi ne 

funkcionišu, kada država financira 

desetine doušnika, koji su neprijatelji 

demokratije, ali koji navodno 

nisu ništa znali o ubicama među 

desnim ekstremistima. Kada se godinama 

porodice ubijenih stavljaju 

pod generalnu sumnju i kada se od 

žrtava refleksno prave ubice. Kada 

policija patološki migrante gura u 

blizinu mafije. Gdje je tada u Ustavu 

zagarantirana jednakost pred 

zakonom? Da li su Nijemci i imigranti 

uistinu jednaki u ovoj našoj 

Njemačkoj? 

Javnost izbjegava dati odgovor na 

ova pitanja. I tako se debata polahko 

zatišava i izostaje generalna analiza 

ove, kako je tiringijski ministar 

unutrašnjih poslova Jörg Geibert naziva, 

“najveće serije zločina u historiji 

savezne republike Njemačke”. 

Način kako njemačka javnost 

poima ubistva neonacista je krajnje 

neiskrena: politika i mediji se 

prema ovoj vrsti terora ophode kao 

da se radi o izoliranom fenomenu. 

Poduzima se neka vrsta pogrešnog 

rascjepa, kojeg posmatra i stručnjak 

za desničarski terorizam iz Bilefelda, 

Wilhelm Heitmeyer. Po njemu je to 

“samoobmana”. On kaže da “radikalizirani 

miljei ne padaju s neba”. 

Oni se poslužuju iz širokog sprektra 

ideologija koje se nalaze u društvu. 

Troje neonacističkih ubica: Uwe 

Böhnhardt, Uwe Mundlos i Beate 

Zschäpe su smatrali svoju ideologiju 

konformnom sa preovladavajućim 

mišljenjem j elita u društvu. 

Činjenica je da su u Njemačkoj 

rasizam i mržnja prema strancima 

široko rasprostranjeni. To su pokazale 

Što i ne čudi: jedna studija Fried- 

rich Ebert fondacije po imenu “Die 

Mitte in der Krise” (sredina u krizi) 

dokazuje da su desno ekstremističke 

pozicije stigle u središte društva. U 

zapadnom dijelu Njemačke, svaki 

četvrti stanovnik podržava desno 

ekstremističke izjave. U istočnom 

dijelu je to čak svaki treći. 

Prije da se radi o kolektivnom 

poginjanju glave nego o nezainteresiranosti 

i koje objašnjava prilično 

brzo zamiranje pozornosti za ubistva 

neonacista: zločini su isuviše svirepi, 

a pouke koje bi iz njih trebali izvući su 

isuviše neudobne za našu društvenu 

zajednicu. Umjesto da se nađu uzroci, 

postoje pokušaji “društvenog 

auto-rasterećenja”, smatra stručnjak 

za desničarski terorizam Heitmeyer. 

Po njemu društvo smatra terorizam 

krivim, ali društvo ne krivi sebe iz 

čije sredine se ovaj teror rađa. 

Ali bez tačnih pouka koje bismo 

trebali izvući iz problematičnog 

razvoja kroz koji prolazi dio ovog 

društva, bez pritiska javnosti, upitno 

je da li će doći do katarze i uspješne 

borbe protiv ksenofobije, da li će ikada 

biti otkrivena moguća umješanost 

Ureda za zaštitu ustava u ova ubistva. 

Na ovaj način prevencija budućih 

neonacističkih zločina ne može biti 

uspješno odrađena. 

i simpatije za rasističke ideje 

bivšeg senatora Berlina, 

Thilo Sarrazina. Doduše 

je nauka (u vidu studije 

Humboldt univerziteta u 

Berlinu) argumentirano 

opovrgnula većinu njegovih 

teza ali ipak njegova 

knjiga sa apokaliptičkim 

tezama o nestanku 

njemačke rase i nacije još 

uvijek pada na plodno tlo. 

Krivicu za ovo 

zakazivanje 

snosi i politika 

zbog svoga 

ideološkog 

sljepila, i 

načina kako 

su se nosili sa 

problemom 

desnog 

ekstremizma. 

O krivici njemačke 

politike 

Krivicu za ovo zakazivanje 

snosi i politika zbog svoga 

ideološkog sljepila, i načina 

kako su se nosili sa problemom 

desnog ekstremizma. 

Prije svega se na račun 

kršćansko-liberalne vlade 

odnosi optužba da su sistematski 

potcijenili opasnost 

od desnog ekstremizma. Umjesto da 

procesuira brojne napade na imigrante, 

federalna ministrica za familije, Kristina 

Schröder (kršćanski demokrati) se 

razmetala navodnom “mržnjom prema 

Nijemcima”. Video na portalu youtube 

podgrijava sumnje u njezinu ministarsku 

kompetenciju. I njezino ministarstvo 

je bilo to koje je uvelo tzv.klauzulu o 

ekstremizmu, koja je, po stručnjacima, 

dugoročno oslabila rad udruženja i inicijativa 

protiv desničarskog ekstremizma. 

To nisu izolirani slučajevi. Ministar 

unutrašnjih poslova pokrajine Niedersachsen, 

Uwe Schünemann (kršćanski 

demokrati) je nakon serije sabotažnih 

akata na šine njemačke željeznice, 

proklamirao novi “ljevičarski terorizam”. 

Predsjednik Saveznog ureda 

za zaštitu ustava, Heinz Fromm je na 

kraju morao intervenirati i izjaviti da u 

Njemačkoj ne postoji ta vrsta terorizma. 

Ali i pored toga početkom 2010. godine 

je Savezni ured za pravosuđe izdao jedan 

formular, po kojemu ne samo žrtve 

desničarskog nego i žrtve ljevičarskog 

terora mogu podnijeti zahtjev za 

novčanu pomoć. Ta inicijativa bi bila za 

pozdraviti ako bi ljevičarski terorizam 

uistinu postojao. Ali statistika govori 

drugim jezikom: 2010. godine zahtjev 

je podnijelo 95 žrtava desnog ekstremizma, 

dok nije bilo ni jedne žrtve 

ljevičarskog ekstremizma. 


49

Islamnet 

Turska 

Turska postavlja 

novu normu 

Dok iz mnogih zemalja 

u svijetu dolaze veoma 

zabrinjavajuće vijesti o teškoj 

ekonomskoj krizi iz Turske dolaze 

samo lijepe i veoma ohrabrujuće 

vijesti. Turski ministar ekonomije 

Zafer Caglayan je novinarima 

rekao da je izvoz u prošloj, 2011. 

godini porastao čak 18,2 posto. 

U prvoj četvrtini prošle 2011. godine 

Turska je ostavila za sobom 

Kinu i Argentinu i postala država 

sa najvećim ekonomskim porastom 

u ovom razdoblju. U turskim 

aerodromima prošle je godine 

zabilježen rekordan broj putnika. 

Čak oko 118 miliona putnika 

prevezeno je mahom sa aerodroma 

u Istanbulu i Ankari, a to je 

povećanje od 14,4 posto u odnosu 

na 2010. godinu. Od 2004. godine 

snažno je povećan izvoz voća 

i povrća iz Turske. Proizvodnja 

voća povećana je za 25 posto, a 

najviše se izvoze banane, jabuke, 

grožđe, marelice i trešnje. Zanimljiv 

je i podatak da se turske serije 

prikazuju u više od 20 zamalja. 

Samo u 2011. godini Turska je na 

serijama zaradila oko 46 miliona 

eura. Zbog turskog ekonomskog 

čuda neki analitičari kažu kako 

treba zaboraviti zamah zemalja 

BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija 

i Kina) jer stiže TIMBI koji će 

predvoditi upravo Turska, zatim 

Meksiko, Indonezija. Američki 

dnevni list Washington Post objavio 

je ovih dana članak o Turskoj. 

Naslov članka glasi “Turska 

postavlja novu normu”. Članak 

opisuje premijera Erdogana kao 

jednog od najpouzdanijih lidera, 

s kojim je predsjednik Obama u 

čestom kontaktu. 

Evropa 

Ekstremizam osvaja Evropu 

asistički izgredi u Grčkoj i Mađar- 

Rskoj, R loš tretman Roma i arapskih 

migranata i muslimana osumnjičenih 

za terorizam na tlu Evrope, te mlake 

reakcije institucija EU ukazuju na zabrinjavajuće 

jačanje desnice, ocjenjuje 

Human rigths watch. “Najgori desničarsko-ekstremistički 

napad u 2011. bio 

je u Norveškoj kada je Anders Breivik 

ubio 77 ljudi rekavši da brani Evropu 

od islama. Napad ekstremnih desničara 

u maju na Pakistance u Grčkoj jedan je 

od incidenata o kojima je manje pisano”, 

navodi HRV u svom izvještaju. U Mađarskoj 

je u aprilu Crveni krst evakuisao 

277 Roma pošto su desničari organizovali 

“vojni” marš pored njihovih kuća. 

Human rigths watch ekstremističke 

incidente dovodi u vezu s lošom politikom 

vladajućih evropskih garnitura.” 

Breivikov napad predstavlja “eho glavne 

debate u Evropi i ističe opasnosti 

od netolerancije koja je uzela maha u 

zemljama kao što je Francuska, čija je 

Vlada zabranila nošenje nikaba u javnosti, 

i Holandija, gde je Gert Vilders 

dobio odriješene ruke da zagovara antiislamističke 

ideje”. U HRV izvještaju 

se još navodi da Francuska, Njemačka, 

Grčka, Mađarska, Italija, Holandija, 

Poljska, Španija i Velika Britanija prave 

zaokret udesno kada je riječ o mnogim 

društvenim pojavama. 

Francuska, Njemačka, Španija i Velika 

Britanija drže u pritvoru mahom 

muslimane koji su optuženi za terorizam 

bez suđenja i zabranjuju im normalan 

pristup advokatima. Human 

rigths watch optužuje institucije EU 

da ne čine ništa da zaustave ekstremistički 

trend. “Evropska komisija nije 

izvršila svoju dužnost i zagarantovala 

poštovanje osnovnih prava.” Benjamin 

Word iz HRV-a izjavio je da 

ukoliko Evropska komisija ne bude 

hrabrija, situacija u vezi s ljudskim 

pravima unutar EU će biti sve gora. 

On je upozorio da postoji opasnost da 

će bez koordinisane inicijative vlada 

sljedeća generacija Evropljana shvatati 

ljudska prava kao opciju, a ne kao suštinsku 

vrijednost. 

SAD 

Pedeset miliona Amerikanaca umno bolesni 

ladin izvještaj iz 2011., Uprava 

Vza borbu protiv narkotika, od 

V19.01.2012. ističe da svaki peti Amerikanac, 

odnosno 50 miliona njih su 

umno bolesni. Najviše je bolesnih 

među ženama i mladima. Uprava 

za borbu protiv narkotika i zaštitu 

mentalnog zdravlja 5% Amerikanaca 

i Amerikanki ili 11,4 milijuna odraslih 

pati od teških oblika duševnih 

bolesti. Od ukupnog broja bolesnih, 

žene su zastupljene između 16,8% do 

23%, dok je broj mladih pogođenih 

duševnom bolešću 18%, a 25% bolesnih 

je s 50 i više godina života. 

Zastrašujući je broj onih Amerikanaca 

koji ozbiljno razmišljaju o samoubistvu, 

a njih je 8,7 miliona, dok je 

2,5 miliona njih pripremalo samoubistvo, 

a 1,1 milion je pokušalo ubistvo. 

Najveći broj duševno bolesnih Amerikanaca 

i Amerikanki je rezultat 

uzimanja narkotika. Šokantna je či- 

njenica da je 8% bolesnih između 12 

i 17 godina ili 1,9 miliona. 


50

Izrael 

Jevrejsko-arapska mreža za šverc drogom 

Izraelsko – arapski odnosi su poznati 

čitavom svijetu. Nema nijedne stvari 

u kojoj se slažu Izraelćani i Arapi. Naravno, 

uvijek u svemu 

ima izuzetaka. 

Tako je i ovaj put, 

kriminal je jedina 

dodirna tačka između 

pojedinih Jevreja 

iz Izraela i Arapa. 

Izraelska policija je 

ovih dana razotkrila 

izraelsko-arapsku 

mrežu za šverc 

drogom u Izraelu i 

okolnim arapskim 

zemljama. Ova mreža 

je otkrivena na 

Zapadnoj Obali. 

Naime, jevrejski doseljenici 

iz područja 

Tapuch Junctiona 

na Zapadnoj Obali 

Švicarska 

Islamsko centralno vijeće 

Islamsko centralno vijeće Švicarske, 

najveća i najutjecajnija j j j organizacija 

muslimana u Švicarskoj 

bilježi stalni napredak u organizacijskom 

smislu. Na čelu Islamskog 

centralnog vijeće Švicarske nala- 

zi se Nicolas Blancho, mladić koji 

je prije nekoliko godina prihvatio 

islam. Islamsko centralno vijeće 

Švicarske ovih dana pokreće proje- 

kat prve islamske televizije u Švi- 

carskoj. Planirano je da televizija 

su otkriveni u kupovini droge od palestinskih 

susjeda iz susjednog sela Hawara, 

južno od grada Nablusa. Ono što je 

posebno zanimljivo 

u ovom slučaju jeste 

činjenica da su navedena 

dva sela poznata 

po stalnim međusobnim 

sukobima. 

Jevrejski doseljenici 

iz Tapuch Junctiona 

često napadaju Palestince 

iz sela Hawara. 

U martu prošle 

godine je stotine naoružanih 

jevrejskih 

doseljenika napalo 

na palestinsko selo 

Hawara. Iako teško 

sukobljeni, jevrejsko-arapski 

narko 

dileri su našli zajed- 

nički jezik. 

bude pokrenuta na ljeto ove godine. 

Osim pokretanja televizije Islamsko 

centralno vijeće Švicarske kreće 

u izgradnju najveće džamije u ovoj 

zemlji, zatim izgradnju islamske 

škole i osnivanje putničke agencije 

za hodočašće u Mekku i Medinu. 

Ne treba posebno naglašavati da su 

se švicarski mediji odmah dali na 

posao i počeli sa blaćenjem ugleda 

predsjednika Nicolasa Blanchoa i 

njegovih saradnika. 

SAD 

Film “Treći džihad” za 

obučavanje policajaca da 

mrze islam i muslimane 

Američki list The New York 

Times objavio je tekst u kojem 

se iznose detalji kako je njujorška 

policija obučavala svoje 

oficire prikazujući im dokumentarni 

film “Treći džihad” u kojem 

se na veoma opasan način 

govori o islamu i muslimanima u 

Americi i ostatku svijeta. Spomenuti 

dokumentarni film prikazan 

je u sklopu obuke i pripremanja 

detektiva, inspektora i policijskih 

pozornika za borbu protiv 

terorizma. Film je prikazivan tri 

mjeseca a na njemu se obučavalo 

1.500 policajaca. Film je producirala 

nepoznata nevladina organizacija. 

Uvodna špica spomenutog 

dokumentarnog filma protiče 

kroz slike u kojima muslimanski 

terorista puca u glavu kršćaninu, 

ubija dijete, eksplodira autobomba 

a na kraju ide scena u kojoj 

islamski bajrak visi na Bijeloj 

kući. Zatim, spiker govori “ovo je 

prava agenda islama u Americi – 

strategija infiltriranja i dominacije 

Amerikom... Ovo je rat koji 

vi ne poznajete”. Ostatak filma je 

prepun laži o islamu i muslimanima. 

Vidi se da je produciran od 

strane islamofobičnih snaga, snaga 

koje se otvoreno bore protiv 

islama, a takvih u Americi danas 

ima dosta. Nakon gledanja filma 

“Treći džihad”, njujorški policajci 

su dopingovani izuzetnom 

mržnjom prema islamu i muslimanima. 


51

Saudijska Arabija 

Doktor Yasir: Mnoge 

žene su mi tražile da im 

promijenim spol kako bi 

dobile više imovine 

Profesor dr. Yassir Saleh Jamal, 

šef hirurškog centra 

bolnice Kralj Abdulaziz iznio 

je ovih dana podatak da je u 

svojoj 30-godišnoj doktorskoj 

karijeru obavio 450 operacija 

promjene spola. Doktor kaže da 

je tri žene operisao nakon čega 

su one postale muškarci. Sve 

operacije koje je obavio doktor 

Yasir, kako kaže, obavio je zbog 

zdravstveno-seksualnih problema 

a nikako radi neprirodnih 

prohtjeva ljudi. On navodi da je 

bilo mnogo onih koji su tražili 

da im promijeni spol, međutim 

on je to odbio jer to islam na 

taj način strogo zabranjuje. Posebno 

su zanimljivi njegovi navodi 

da je imao brojne zahtjeve 

žena koje su od njega tražile da 

ih operiše da postanu muškarci 

kako bi, kao muškarci, imale 

priliku da učestvuju u podjeli 

imovine i da dobiju veći dio 

naslijeđa (Po islamskom zakonu 

muškom nasljedniku pripada 

koliko dvoma ženskim). 

U slučajevima koje je operisao 

dr. Yassir Saleh Jamal navodi 

kako je to uradio jer se radilo 

o osobama koje su imale zdravstvene 

probleme. 

Palestina 

Palestinci u Gazi imaju Ministarstvo za kopanje tunela 

Da li ste znali da Palestinci u 

Gazi imaju Ministarstvo za 

kopanje tunela? Ovo ministarstvo 

je jednako važno kao i druga 

ministarstva u Hamasovoj administraciji. 

Bez tunela Palestinci 

u pojasu Gaza ne bi mogli preživjeti 

nametnutu izraelsku blokadu. 

Na kopanju tunela zaposlen 

je značajan broj radnika. Ujedno, 

kopanje tunela za snabdijevanje 

Gaze osnovnih prehrambenim i 

energetskim proizvodima 

je rijetka 

prilika za 

dobivanje posla u 

pojasu Gazi. Uposleni 

kopači tunela 

dnevno zarade oko 

10 američkih dolara. 

Ovaj posao je 

izuzetno opasan. 

Osim čestih obrušavanja, 

izraelska 

vlada često sprovodi 

akcije miniranja, 

bombardiranja 

i rušenja 

Usvijetu je poznata sankcija 

deportacije stranaca koji su 

nelegalno ušli u neku zemlju ili 

su u toj zemlji počinili neko krivično, 

odnosno kriminalno djelo. 

Međutim, islamofobija, koja 

je zahvatila cijeli svijet, donosi 

nova pravila. Šri Lanka je prva 

zemlja koja je protjerala 161 osobu 

zbog optužbe da 

su propagirali islam. 

U zvaničnom saopćenju 

vlasti u Šri 

Lanki navodi se da 

su protjerane osobe 

pripadnici islamskog 

pokreta “Teblig džemata”, 

porijeklom su 

iz Indije, Pakistana, 

Bangladeša, Maldiva 

i nekoliko arapskih 

zemalja. U istom saopćenju 

navodi se da 

tunela. Nažalost, tom prilikom 

mnogi Palestinci bivaju živi zakopani 

u srušenim tunelima. Ujedno, 

Palestinci su jedini narod na 

svijetu koji je primoran kopati tunele 

kako bi došao do hrane, vode 

i gasa. Nažalost, niko u svijetu ne 

želi ni prstom da mrdne da se zaustavi 

Izrael. Da su Arapi prinudili 

Jevreje da moraju kopati tunele 

kako bi došli do hrane i vode čitav 

svijet se digao na noge. 

Šri Lanka 

Protjerani zbog propagiranja islama 

su protjerani pripadnici “Teblig 

džemata” u Šri Lanku došli kao 

turisti te da su kasnije otkriveni 

kako propagiraju islam u mjestima 

gdje su odsjeli. Šri Lanka 

ima 20 miliona stanovnika. U Šri 

Lanki živi oko milion i po muslimana 

ostalo su budisti, hindusi, 

kršćani i drugi. 


52

Rusija 

Rusija naoružava Basharov režim 

Ruski list Kommersant piše 

da je Rusija sklopila sporazum 

sa Sirijom o prodaji modernog 

naoružanja ovoj zemlji. 

Potpisani sporazum podrazumijeva 

da će Sirija od Rusije kupiti 

savremeno oružje za koje će 

izdvojiti 550 miliona 

američkih 

dolara. U sklopu 

ovog aranžmana 

Rusi će Siriji 

prodati i 36 borbenih 

trening 

aviona Yak-130. 

U prošloj 2011. 

godini Rusi su 

Siriji prodali 

oružja u iznosu 

preko milijarde 

dolara. Sirija je 

prošle godine 

kupila ruskog 

oružja u iznosu 

Foto islamneta 

oko 7 % posto od ukupne ruske 

godišnje proizvodnje oružja. Uz 

kupljeno oružje, vjerovatno, Sirija 

je kupila i Rusku podršku u 

Ujedinjenim nacijama i drugim 

svjetskim institucijama i relacijama. 

Efendija Frederik Kanute 

Frederik Kanute, igrač španske Sevilje, predvodi 

namaz ispred svojih učenika 

Grčka 

Muslimanski grad 

iz Osmanskog perioda 

Komotini ili Komotene je 

grad na sjeveroistoku Grčke. 

Komotini je glavni grad periferije 

Istočna Makedonija i Trakija i 

prefekture Rodopi. Grad je i sjedište 

Demokritovog sveučilišta 

Trakija, osnovanog 1973. godine. 

Komotini je jedini grad u Grčkoj 

sa značajnom muslimanskom 

većinom. Posjetiti Komotini je 

kao da odputujete u historiju, u 

dane Osmanske imperije. U Komotini 

i danas ima veliki broj 

ulica, kuća i dućana koje su stare 

po 150 godina. Osim sačuvane 

arhitekture u Komotini ima još 

dosta stvari koje kod posjetioca 

ostavljaju utisak da je to prava 

muslimanska kasaba. U vrijeme 

namaza ulice odjekuju ezanima, 

na ulicama se mogu vidjeti brojne 

muslimanke u hidžabima. Komotini 

ima svog muftiju Cemalia 

Metzoa koji vodi računa o sprovođenju 

Šerijata među muslimanima, 

naravno onog dijela koji se 

tiče porodičnog i nasljednog prava. 

Muftija Camali ima svoj šerijatski 

ured u Komotini. Većina 

muslimana u Komotini su porijeklom 

Turci i oni govore turskim 

jezikom. Nažalost, stanovnici 

Komotine su od strane državnih 

vlasti diskriminirani po brojnim 

pitanjima a najveća diskriminacija 

iskazuje se kroz školstvo i nezaposlenost. 


53

Ožiljci vremena 

Mladi Muslimani Sandžaka 

- 63 godine od montiranog procesa 

Bio 

B 

sam musliman i to ću ostati. 

BOsjećao sam se borcem za stvar 

Bislama u svijetu i time ću se osjećati 

do kraja života. Jer islam je za mene bio 

drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i 

ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost 

muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu 

i slobodi, jednom riječju i za sve 

ono što je po mom uvjerenju bilo vrijedno 

živjeti” – Alija Izetbegović[1] 

Odmah nakon rata partizanske jedinice 

su počele sa sistematskom pljačkom 

bošnjačkog stanovništva. Tada se uvodi 

rekvizicija, koja je podrazumijevala nasilno 

oduzimanje pokretne i nepokretne 

imovine da bi se njima doprinijelo razvoju 

državnog sistema ili za pomaganje vojske u 

ratnim situacijama. Nova partizanska vlast 

u Sandžaku je rekviziciju uvela ponajprije u 

Novom Pazaru, decembra 1944. i istovremeno 

počela sa likvidacijom najuglednijih 

sandžačkih Bošnjaka i nasilno ukidanja zari-feredže, 

tj. tradicionalne nošnje sandžačkih 

Bošnjakinja.[2] 

Strijeljanje sandžačkih Bošnjaka se vršilo 

noću, bez svjedoka, po kratkom postupku, 

bez mogućnosti dokazivanja nevinosti. 

U narodu je ostala priča da je na Hadžetu 

u Pazaru strijeljano od 1.500 do 2.000 Bošnjaka, 

a to su potvrdili i brojni autori. Po 

svojoj svireposti je ostao upamćen partizanski 

oficir Đorđe Peruničić, koji je od partizanske 

vojske proglašen herojem i kome je 

podignut spomenik u Pljevljima. 

Bošnjaci Sandžaka, oni koji su pretekli, 

koji nisu strijeljani ili prognani za Tursku, 

su bili svjesni da je njihov biološki opstanak 

jako ugrožen, a i islam se nasilno zamjenjivao 

ateizmom. U sličnoj situaciji su bili 

i Bošnjaci Bosne i Hercegovine. U nedostatku 

nacionalnih prava oni su se odlučili 

oformiti organizaciju pod imenom “Mladi 

Muslimani”, čiji je osnovni cilj bio: “Očuvati 

još to malo muslimana što je preteklo”. 

Oni su hapšeni, mučeni, dugo maltretirani 

u zatvorima i mnogi osuđivani na smrt. 

Sličnu sudbinu su imali i sandžački 

Bošnjaci. Organizacija “Mladi Muslimani 

Sandžaka” je osnovana u Bor džamiji u 

Novom Pazaru. Glavni inicijator osnivanja 

ove organizacije bio je Sulejman Kačar 

iz Novog Pazar. Do odluke o osnivanju je 

došlo sa džuma-namaza uz prisustvo Nurije, 

vojnika iz Banja Luke, koji je služio vojni 

rok u Novom Pazaru, ali redovno klanjao 

džuma-namaz u Bor džamiji. Tada je Nurija 

predstavio “Mlade Muslimane” širom 

Bosne i Hercegovine, predočio im na koji 

način se bore za svoj opstanak i predložio 

da Bošnjaci Sandžaka učine isto. 

Prva grupa “Mladih Muslimana 

Sandžaka” 


54 

17. aprila 1946. se oformljuje organizacija 

“Mladi Muslimani Sandžaka”, 

a kao njen pokrovitelj i zaštitnik biva 

Ismail ef. Filibalić, jedan od najvećih 

alima svog vremena u Sandžaku. Bio je 

imam Bor džamije i čitav svoj život je 

posvetio podučavanju bošnjačke omladine 

islamu i tako ti omladinci postaju prvi 

članovi organizacije “Mladi Muslimani 

Sandžaka”.[3] 

Tada “Mladi Muskimani Sandžaka” 

počinju dizati glas za prava sandžačkih 

Bošnjaka. Borili su se da partizanska vlast 

dozvoli Bošnjakinjama nošenje zar-i-feredže, 

zatim da se u narodu razbije strah od 

terora komunističke vlasti, da se vjernici 

vrate u džamije, djeca u mektebe, da se 

spriječi iseljavanje Bošnjaka za Tursku, da 

se prekine sa likvidacijama uglednih Bošnjaka. 

Nakon smrti velikog alima Ismail ef. 

Filibalića, obavještajna služba, u narodu poznata 

kao UDB-a, nakon dvije i po godine 

djelovanja mladomuslimanskog pokreta 

u Sandžaku, tačnije avgusta 1948., je otkrila 

organizaciju i njene namjere. Tako je 

Okružni sud u Novom Pazaru podigao optužnice 

protiv otkrivenih članova i osuđeni 

su na višegodišnje kazne zatvora. Osuđeni 

članovi tzv. Prve grpe “Mladih Muslimana 

Sandžaka” bili su: 

Sulejman Kačar, sa 18 god. – osuđen 

na 8 godina zatvora, 

Ismet Bektašević, sa 16 god. – osu-

đen na 10 godina zavora, 

Ahmet Kolašinac, sa 19 god. – osuđen 


Ibro Draževičanin, sa 15 god. – osuđen 


Hasan Gicić, sa 19 god – osuđen na 4 

godine zatvora 

Nazim Radetinac, sa 16 god. – osuđen 

na 3 godine zatvora, 

Zejnel Drndić, sa 23 god. – osuđen 

na 9 mjeseci zatvora, 

Smajo Kavazović sa 20 god. – osuđen 

na 9 mjeseci zatvora, 

Arif Radetinac, sa 18 god. – osuđen 

na 6 mjeseci zatvora 

Ćamil Filibalić, sin Ismail ef., je iz 

političkih razloga oslobođen optužnice, 

Milenković Milijam, Srbin iz Novog 

Pazara, je zbog pomaganja i saučesništva 

proglašen članom pokreta i osudili 

su ga kada je imao 26 god. na 2 godine 

zatvora. .[4] 

Druga grupa “Mladih Muslimana 

Sandžaka” 

Iako su kazne bile rigorozne, mladomuslimanski 

pokret nije prestao. Nasljednici 

su se divili hrabrosti i odvažnosti svojih 

prethodnika, pa tako vođstvo “Mladih 

Muslimana Sandžaka” preuzima Ibrahim 

Dupljak. 

Ovaj put su se mladomuslimani bolje 

organizovali, a i bili su svjesni da su ovaj 

put pod većim nadzorom komunističkih 

tajnih službi. Organizacija u Pazaru je 

imala veliki broj članova i zbog efikasnosti 

radilo se odvojeno po grupama, za svaku 

mahalu određena grupa i nije se znalo ko 

su članovi grupa u drugim mahalama. 

Kao najistaknutije grupe spominju se u 

mahalama Potok, Lug i Hadžet. 

Ostao je zapisan govor Ibrahima Dupljaka 

koji je održan na tajnom sastanku 

kod turbeta na groblju Gazilar: 

“Iz dana u dan sve je veći broj onih 

muslimana koji umiru pod četničkom 

batinom. Naše majke i sestre su natjerali 

da skinu zar-i-feredžu. Naše džamije su 

skoro prazne jer se ljudi progone i hapse. 

Sve nas to navodi da ustanemo i zaštitimo 

svoju vjeru i život ili da sramno i postepeno 

umiremo pod četničkom kamom. 

Govore da smo mi muslimani Srbi, a ja 

vas lijepo pitam sada da li među nama 

ima ko god ovdje da je zaista Srbin? Naravno 

da nema, ali oni hoće da nas pretope 

u Srbe oduzimajući nam vjeru i rušeći 

u našim roditeljima biće islama. Zato je 

dužnost nas – njihove djece, muslimanske 

djece – da se organizujemo i kroz rad 

ovakve organizacije, Mladih Muslimana, 

stanemo na put toj nepravdi koja nas 

uništava i zove nepostojećim narodom. 

Ako ništa drugo da bar sačuvamo din i 

iman, jer valja nam mrijeti, pa bolje 

da umremo kao ljudi vjernici, nego li 

kao fukare i izrodi. To neka nam bude 

zadatak i da budemo kao jedna duša i 

jedno tijelo i da se borimo za naše ako 

treba i životima.”[5] 

UDB-a je nastavila sa intenzivnijem 

praćenjem omladinaca. Hapšenje se desilo 

zbog neiskustva jednog od članova, 

5. aprila 1952. Osuđeni članovi tzv. 

Druge grupe “Mladih Muslimana Sandžaka” 

ovaj put bili su: 

Ibrahim Dupljak – osuđen na 10 go- 

dina zatvora, 

Mahmut Buzgović – osuđen na 7 

godina zatvora, 

Sadrija Ugljanin – osuđen na 5 godina 

zatvora, 

Husko Hadžibrahimović – osuđen 


Faik Rovčanin – osuđen na 4 godine 

zatvora, 

Ejup Bogarić – osuđen na 2 godine 

 

zatvora, 

Hamid Rebronja – osuđen na 1 godinu 

i 6 mjeseci zatvora, 

Mesud Hajdinović – osuđen na 3 

mjeseca zatvora.[6] 

Starosno doba i Druge grupe je bilo od 

15 do 23 god. Poslije hapšenja ove grupe 

bilo je još manjih pokušaja da se nastavi sa 

ovim aktivnostima, međutim 1954. nastupa 

strašno doba Aleksandra Rankovića 

i sve do 1990. god., kada se osniva Stranka 

demokratske akcije Sandžaka, Bošnjaci 

Sandžaka su mučeni, tlačeni, ubijani i proganjani, 

bez prilike da se odupru beogradskom 

zulumu. 

Jusuf ef. Zumberović iz Delimeđa kod 

Tutina 

Među onim koji su proganjani i osuđivani 

bio je i imam džamije u Delimeđu. 

Njega su uhapsili samo zato što je kod svog 

Bilješke 

džemata izrazio protest i negodovanje što je 

vlast pohapsila mlade ljude i djecu. 

On je, zato što je u zatvoru u vrijeme 

ramazana klanjao teraviju sa još 30 zatvorenika, 

doživio posebnu torturu od Hrana 

Bogdanovića i još nekih bošnjačkih špijuna. 

Novopazarski sud ga je osudio na 7 

god. stroge robije![7] 

Rasim Hajradinović iz Bagačića kod 

Sjenice 

U Sandžaku je ostao upamćen slučaj 

hrabrog i čvrstog heroja Rasima Hajradinovića. 

On je mobilisan 1945. kao vojnik 

partizanske vojske. Odredište mu je bilo 

Čačak. 

Jedan od oficira je tjerao nasilno Albance 

i Bošnjake da jedu svinjsko meso. Kada 

je došao red na Rasima, on je oštro odbio. 

Tada je oficir počeo da ga psuje i dohvativši 

ga za vrat pokušao je da ga udavi. 

Tada je prebačen u Užice na ispitivanje. 

Prenosi se da je tamo doživio veliku torturu. 

Morao je svaki dan od 8 do 12h da stoji, 

a istražitelj mu je prijetio: “Nećeš Turčine 

svinjetinu, ješćeš, ješćeš ….” On uspijeva 

da pobjegne iz Užica i ode u svoje rodno 

Bagačiće na Pešteru. 

Tamo uspijeva da se krije 2 god. dok 

ga nije uhapsila Narodna milicija, njih oko 

30 je učestvovalo u akciji hapšenja. Tada je 

prebačen u Kragujevac. Tamo je robijao u 

okovima na rukama, nogama i oko glave. 

Živio je na hljebu i vodi, oko mjesec dana, 

odakle je poslan u Pazar na istragu gdje mu 

se izriče presuda od 13 godina teške robije 

u niškom zatvoru i sve to zato što je rekao 

“NE” svinjetini. 

Rasim je pričao da ga je spasila vjera u 

Allaha, dž.š., a inače ništa na tom mjestu ne 

bi moglo da pretekne. Sa 125 kg je sišao na 

35kg, ali nikada nije pristao da jede svinjetinu![8] 

Autor: Usame Zukorlić 

sandzakpress.net 

[1] Alija Izetbegović, “Sjećanja”, 2002. 

[2] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Kako se kalio Sandžak”, Frankfurt 

na Majni, 2005. (str. 477) 

[3] Isto (str. 486) 

[4] Isto (str. 487) 

[5] Rifat Dupljak, “Mladi Muslimani u Sandžaku” 

[6] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Kako se kalio Sandžak”, Frankfurt 

na Majni, 2005. (str. 477) 

[7] Isto 

[8] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Sandžak, porobljena zemlja”, 

Frankfurt na Majni, 2001. (str. 477) 


55

Vijesti iz svijeta 

Izraelski satirični program potiče 

mržnju prema muslimanima u Evropi 

IslamBosna.ba- Popularna 

izraelska televizija Latma 

TV producirala je muzički 

video klip koji sadrži sirove antimuslimanske 

stereotipe i ismijava 

Evropljane što su dozvolili da 

njihove zemlje “preuzmu” muslimani 

i pretvore Evropu u Eurarabiju. 

U jednoj sekvenci, otac, 

Norvežanin, govori svojoj plavoj 

kćerci o muslimanima: 

“Kada te siluju ne prigovaraj 

jer je to politički nekorektno”. 

Fantazije o tome da “obojeni” 

siluju bijele žene ostao je jedan 

od najstarijih rasističkih izraza u 

prenesenom smislu te je često izgovor 

za linč muškaraca i dječaka 

crne puti u Sjedinjenim Državama. 

Ova mržnja utemeljena na 

strahu dovela je do te mjere da u 

Izraelu “spašavaju” jevrejske žene 

zabranjujući im zakonom da izlaze 

s Arapima. 

Sam naziv video klipa “Christmas 

in Eurabia” odnosi se na teoriju 

zavjere da će kršćanska Evropa 

sistematski biti preuzeta od 

imigrantskih “horda tamnoputih 

muslimana” iz Afrike, Srednjeg 

istoka i Južne Azije. Ukrštanje 

Evrope i Arabije u jedan pojam je 

anti-arapski i islamofobični ekvivalent 

recimo “Jew York-u”. 

Prošlog ljeta kršćanski terorista 

i deklarisani islamofob Anders 

Breivik masakrirao je desetine 

djece i mladih u Norveškoj 

navodno da bi spriječio da Norvešku 

preuzmu muslimani. Ovaj 

novi izraelski video čini se da 

afirimira Breikove fantaziju da je 

bijela, uslovno rečeno arijevska, 

Evropa pod opasnošću od muslimanske 

invazije. 

LatmaTV je popularna u Izraelu 

i pod vođstvom je zamjenice 

urednika Jerusalem Posta Caroline 

Glik. Ona je Amerikanka odrasla 

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

Uhapšen Nusret Imamović, njegov 

brat Eldin i još jedna osoba 

Novo vještačenje psihičkog stanja 

Andersa Breivika 

Tekstovi 

Zejneb el-Gazali rhm- “Moji 

zatvorski dani u Egiptu” 

Bošnjačke autonomije – Od 

Gradaščevića do Zukorlića 

u Chicagu, a u Palestinu se doselila 

1991. godine, i pet i po godina 

provela je u izraelskoj vojsci. 

LatmaTV je projekat neokonzervativnog 

“Center for 

Security Policy” (CSP) sa sjedištem 

u Sjedinjenim Američkim 

Državama gdje se Glikova 

nalazi na mjestu savjetnika. 

Glickova stoji također iza zloglasnog 

videa “We con the world” u 

kojem se ismijavaju žrtve izraelskog 

napada na Mavi Marmaru 

u kojem su se također koristili 

sirovi rasistički cionistički stereotipi, 

naravno sve u cilju islamofobije. 

A važno je i spomenuti 

da je ured vlade Izraela stranim 

novinarima dijelio navedeni video 

klip. 

Nauka i zanimljivo 

Petina Amerikanaca 

mentalno je poremećena 

Kako žene djeluju na muški 

mozak? 

Video: 

IslamBosna TV: Muzika kao 

oružje 

Dokumentarni film o patnjama 

Mladih Muslimana - Je li ti žao? 


56

Iz arhiva 

Es-Sunen (Poslanikova praksa) 

Osam stvari od kojih 

se trebamo utjecati 

Allahu, dželle šanuhu 

Brojna su znastvena 

polja na kojima se 

okušao Mehmed ef. 

Handžić, u, može se 

reći, relativno kratkom 

životnom vijeku. Jedno 

od polja, kojem je ovaj 

istaknuti bošnjački 

alim posvetio značajan 

dio svoje naučnoistraživačke 

karijere i 

na kojem je pokazao 

svu širinu svojih 

znanstvenih obzorja, je 

svakako polje hadiske 

nauke. Handžić se, 

između ostalog, bavio 

hadiskim zbirkama, 

njihovim autorima, 

prenosiocima hadisa, 

ali i tumačenjem i 

pojašnjenjem odabranih 

Poslanikovih izreka 

(hadisa). Za ovu priliku 

izdvojili smo njegov 

komentar na hadis o 

dugu i dugovanju 

Piše: Mehmed Handžić 

UEbu Davudovu 

Sunenu stoji slijedeći 

hadis: 

Ebu Seid el-Hudri (jedan od 

Alejhisselamovih drugova) 

kaže da je Alejhisselam jednog 

dana unišao u džamiju, 

kad li u džamiji sjedi jedan 

čovjek od ensarija, zvani 

Ebu Umame. 

- Odakle da te vidim u 

džamiji, kad nije vrijeme 

namaza? - reče mu Alejhisselam. 

- Brige me okupile i dugovi, 

- odgovori mu Ebu 

Umame. 

- Hoćeš li, da te naučim 

nekoliko riječi, kada ih izgovoriš, 

Bog će te spasiti brige i 

otplatiti tvoje dugove? - upita 

ga Alejhisselam. 

- Hoću, Božiji Poslaniče, 

- reče Ebu Umame. 

Kada osvaneš i kada 

omrkneš, reci: “Bože, utječem 

Ti se od brige i tuge, 

utječem Ti se od nemoći i 

lijenosti, utječem Ti se od 

škrtosti i straha, utječem Ti 

se od toga da me savlada dug 

i nadvladaju ljudi!” - reče mu Alejhisselam. 

Kaže Ebu Umame: “Ja sam to govorio 

i Bog me je spasio brige i otplatio 

mi dug.” 

Dužni smo Boga moliti 

U ovom hadisu vidimo da je Alejhisselam 

uputio Ebu Umamu da navedene 

riječi uputi Bogu dž. š. kao molbu, 

pa će ga Bog dž. š. spasiti brige i pomoći 

mu da otplati dugove koji su ga 


58 

Strah je pak 

previše škrtariti 

sa svojim 

životom i 

previše se bojati 

samu sebi. 

Ovo je jedna 

velika mahana 

za čovjeka. 

Strašljiv čovjek 

nije ni za kakvu 

ideju. Čovjek 

ne treba da se 

previše sebi 

boji, naročito 

kad se radi o 

vjeri. 

pritisli. Ebu Umame je postupio prema 

Alejhisselamovu savjetu i spasio se 

brige i duga. Kao Ebu Umame, tako 

treba da se vlada svaki musliman kad 

ga okupe teške brige i teret dugova. 

Treba u tom slučaju da se obrati Uzvišenom 

Allahu, te da jutrom i večerom 

moli Allaha za pomoć i olakšicu. Bog 

će molbi udovoljiti, ako čovjek udovolji 

uvjetima. 

Prvi je uvjet, koji se kod molbe traži, 

da i čovjek svojim djelom nastoji i 

radi oko onoga što je od Boga dž. š. 

molio. Nije dovoljno samo izgovoriti 

riječi, a djelom se njima protiviti. Dovi 

ili molbi je sličan i tevekkul. Tevekkul 

znači na Boga dž. š. se osloniti. Da tevekkul 

bude valjan, uvjet je uložiti trud 

i slobodnu volju, a onda stvar predati 

Bogu i na Boga se osloniti. Najprije težak 

treba da obradi zemlju kako treba, 

uredi je i posije, a onda se na 

Boga osloni. Kad bi težak 

tvrdio da se na Boga oslonio 

ne obradivši zemlju i ne posijavši, 

ne bismo ga mogli računati 

pametnim čovjekom. 

Tako je isto i dova i molba. 

Dužni smo Boga moliti, ali i 

djelom trebamo nastojati da 

se ono što molimo, ispuni. 

U ovom našem slučaju, 

ako čovjek želi da se spasi 

brige i duga, treba da postupi 

po zahtjevu svoje molbe. 

Treba da se kloni od navedenih 

osam stvari, od kojih 

se Bogu utječe i traži, da ga 

Bog dž. š. od njih spasi. Treba 

da se kloni same brige i 

tuge. Treba se kloniti nemoći, 

lijenosti, škrtosti, straha, 

duga i svega što prouzrokuje, 

da ga neko pobijedi i savlada. 

A da bi se mogao kloniti 

navedenih stvari, treba da ih 

poznaje i da poznaje kakvo 

stanovište vjera prema njima 

zauzima. Zato ću ja svaku 

od spomenutih stvari ovdje 

objasniti. 

Na prvom mjestu išćemo 

da nas Allah sačuva 

brige i tuge. Briga je duševno stanje 

koje se nađe kod čovjeka kada ga čeka 

neki zamašit posao. Briga čovjeka tišti 

i pati i ne da mu mira. Ona sama 

ne pomaže i ne unapređuje posao koji 

čovjeka čeka, nego često bude na štetu 

tome poslu. Ovakvu brigu ne možemo 

smatrati drugim, nego jednom 

duševnom bolešću. Briga, koja čovjeka 

tjera, da se stara oko posla i da pripremi 

što za posao treba, pohvaljena 

je i ona ne spada ovdje, jer bez nje čovjek 

ne može ni biti.

Tuga je pak duševno stanje koje 

se pojavi kod čovjeka nakon što mu 

se dogodi nešto što mu je neugodno. 

Kao, naprimjer, kada mu neko umre, 

ili kada mu imetak strada ili kada ga 

zadesi kakva bilo nesreća u zdravlju, 

imetku i rodu. Tuga čovjeka ništi, od 

nje ni kakve koristi nema. Mjesto tuge 

treba da se musliman strpi. Jer ako se 

muževno ne strpi, kada mu naprimjer 

neko bližnji umre, utješit će se kroz 

neko vrijeme kao što se i životinja za 

svojim mladim utješi i zaboravi ga. Pa 

bolje se je muževno strpiti, nego li se 

životinjski, utješiti. 

Poslije nesreće i gotova djela, treba 

čovjek da se sjeti da mu je to od Boga 

određeno bilo i da ga nije moglo mašiti. 

Kada ovo promotri, umanjit će 

sebi žalost i tugu i neće, pribavljajući 

sebi tugu, povećavati i potencirati 

svoju nesreću. Kur’ani kerim u ovom 

pogledu veli: “Nema nijedne nesreće 

koja zadesi zemlju ili vas, a da nije zapisana 

u Knjizi prije negoli je stvorimo. 

To je Bogu lahko. To je (učinio i 

vama rastumačio) da se ne žalostite i 

ne rastužite za ono što vam prođe i da 

se previše ne veselite za ono što vam 

dadne, jer Bog ne voli onoga, koji se 

uzdiže i ponosi.” 

Također treba čovjek da se 

sjeti da on ne može na ovom 

prolaznom svijetu mirno živjeti 

a da ga ništa ne uznemiruje. 

Život je pun nezgoda i patnji. 

Uvijek je čovjek u kušnji i u 

tome se pokazuje njegova vjera 

i stalnost. Allah dž. š. kaže: 

“Zar ljudi misle da će biti 

puštani da reknu: mi vjerovasmo, 

a da ne zapadaju u muku 

i kušnju? Mi smo u kušnju 

stavljali i one, koji bijahu prije 

njih, pa će Bog znati one koji 

su iskreni, a znat će i lašce.” 

Čudan je primjer vjernika 

Kad bi težak 

tvrdio da se na 

Boga oslonio ne 

obradivši zemlju 

i ne posijavši, 

ne bismo ga 

mogli računati 

pametnim 

čovjekom. 

Tako je isto i 

dova i molba. 

Dužni smo Boga 

moliti, ali i 

djelom trebamo 

nastojati da se 

ono što molimo, 

ispuni. 

Kada čovjek shvati da je sve što mu se 

dogodi unaprijed Bog dž. š. predvidio i 

zapisao, da se drukčije ne može dogoditi, 

da je ovaj svijet i život pun muke i poteškoća 

i da se svaki čovjek treba na svemu 

što ga zadesi strpjeti i time dokazati svoju 

iskrenost i stalnost u vjeri, onda će mu 

nesreća mnogo lakša biti i neće je s tugom 

i beskorisnom žalošću sebi otežavati 

i povećavati. Alejhisselam veli: 

“Čudnovata je stvar vjernika! Svaka 

je njegova stvar njemu dobro, a to tako 

nije nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi 

radost, on Bogu zahvali 

i bude mu dobro. Ako ga zadesi 

šteta i tegoba, on se strpi 

i bude mu dobro.” 

Na drugom mjestu Alejhisselam 

nas uči da od Boga 

tražimo da nas sačuva nemoći 

i lijenosti. Ko je slab 

i bez snage, makar u kom 

pogledu bilo, kažemo mu 

da je nemoćan. Ko pak ima 

moć i snagu, ali je ne upotrebljava 

čemu ju je Bog dž. 

š. stvorio, nego je zapušta, 

mi mu kažemo da je lijen, a 

to njegovo svojstvo zovemo 

lijenošću. Nemoć i lijenost 

su dva vrlo štetna svojstva. 

Štetna su, kako za pojedinca, tako i za 

zajednicu. Zato nas Alejhisselam i podučava 

da Boga molimo da nas sačuva 

od ova dva štetna svojstva. Pored molbe 

od Boga, mi treba da se klonimo svih 

onih uzroka koji nam donose nemoć i 

lijenost. Trebamo da na sve moguće načine 

u sebi oživljavamo i jačamo snagu 

i radinost. Lijen čovjek ne vrši svojih 

dužnosti, nego uživa u besposličenju. 

Pa i onda, kada izvrši svoju dužnost, izvrši 

je s nehajem i možda da nije ostalih 

ljudi da ne bi ni te dužnosti izvršio. Bog 


59

dž. š. kudi ovakve ljude i veli: “Oni ne 

obavljaju namaz, nego lijeno i ne dijele, 

nego preko volje.” 

U drugom ajetu Allah dž. š. kaže: 

“Kada ustaju na namaz, ustaju lijeno, 

nastojeći da ih svijet vidi i ne sjećaju se 

Boga osim samo malo.” 

Na trećem mjestu Alejhisselam nas 

upućuje, da se Bogu dž. š. utječemo 

od škrtosti i straha. Škrt čovjek škrtari 

svojim imetkom. Ne troši ga niti u 

svoju korist, niti u korist zajednice. On 

misli da je najveća sreća u samom gomilanju 

imetka, a ne zna da je u tome 

prava njegova nesreća na budućem svijetu, 

a često puta, pa i u velikoj većini 

slučajeva, i na ovom svijetu. Kur’an 

kaže: 

“Neka ne misle oni što škrtare 

dobrom, koje im je Bog dao, da je to 

njima dobro! To je njima zlo. Na Sudnjem 

danu će dobiti okove od onoga 

što su škrtarili njime.” 

Najveći grijeh 

Strah je pak previše škrtariti sa svojim 

životom i previše se bojati samu 

sebi. Ovo je jedna velika mahana za 

čovjeka. Strašljiv čovjek nije ni za kakvu 

ideju. Čovjek ne treba da se previše 

sebi boji, naročito kad se radi o 

vjeri. Pravom muslimanu je vjera iznad 

života i iznad svega. Vrlo su slabi oni 

muslimani koji žale za vjeru žrtvovati 

imetak i život. Allah dž. š. veli: “Pravi 

muslimani su samo oni koju vjeruju u 

Boga i Božijeg Poslanika, a iza toga ne 

sumnjaju i bore se i imecima i životom 

na Božijem putu. To su iskreni muslimani.” 

Na četvrtom mjestu tražimo od 

Uzvišenog Allaha da nas sačuva teška 

duga i prevlasti neprijatelja. Dug je vrlo 

teška stvar. Pored toga, što dug ponizi 

čovjeka na ovom svijetu, on je ako 

ga čovjek ne vrati, veliki grijeh i kod 

Boga. Alejhisselam kaže: 

“Najveći grijeh s kojim 

će rob pred Boga izaći, iza 

velikih grijeha koje je Bog 

zabranio, je da umre čovjek 

pod dugom, a ne ostavi čim 

će se njegov dug podmiriti.” 

Alejhisselam bi običavao 

reći: “Utječem se Bogu od 

bezvjerstva i duga!” Pa su 

mu rekli: “Zar izravnjavaš 

dug sa bezvjerstvom?” A on 

odgovori: “Da!” (Ovaj se 

hadis nalazi u Nesaijinoj i 

Hakimovoj zbirci.) Pa i kad 

čovjek bude prinuđen da pozajmi, 

treba da gleda da vrati 

čim prije mogne. U ovom 

slučaju će mu Bog pomoći. 

Poslije nesreće 

i gotova djela, 

treba čovjek 

da se sjeti da 

mu je to od 

Boga određeno 

bilo i da ga 

nije moglo 

mašiti. Kada 

ovo promotri, 

umanjit će 

sebi žalost i 

tugu i neće, 

pribavljajući 

sebi tugu, 

povećavati i 

potencirati 

svoju nesreću. 

Alejhisselam kaže: “Ko uzme 

svjetski imetak s namjerom da ga 

vrati, Bog će za njega vratiti i pomoći 

mu. A ko uzme svjetski imetak s 

namjerom da ga uništi, Bog će njega 

uništiti.” 

Koliko je pak štetna i strašna prevlast 

neprijatelja, kako za pojedince, 

tako i za zajednice, to je sasvim svakome 

jasno, te prema tome ne treba 

daljnjeg tumačenja. 

Eto, to je osam stvari za koje nam 

Alejhisselam nareduje da Boga dž. š. 

molimo da nas od njih sačuva. Nije 

dovoljno, kako sam i prije 

napomenuo, samo jezikom 

Boga moliti. Potrebno je 

razumjeti štetnost i opasnost 

navedenih stvari, pa 

i djelom nastojati da ih od 

sebe otklonimo, a uz to ne 

zaboravljati ni Boga ni Njegovu 

neograničenu moć i 

milost. Ljudi, koji ovako 

postupe, zaslužuju da im 

Bog pomogne, i posljedica, 

koju Alejhisselam spominje 

od ovakve molbe, kod njih 

će se ostvariti. Oni će biti 

sretni i napredni u svakom 

pogledu na oba svijeta. 

Bože, Ti nas učini ovakim 

ljudima! 


60

Kur’an 

Žene spomenute u Kur’anu, direktno ili indirektno 

U kazivanjima o njima je pouka za razumom obadrene 

Kur’an govori o ženama 

i objašnjava propise koji 

se tiču žena. Govori o 

ženama kada nam kazuje o 

ličnostima kao što su kraljica 

od Sabe, Merjema, r.a., 

Merjemina majka, Musaova 

majka ... Govori o ženama 

kada objašnjava propise koji 

se tiču nasljedstva, bračnog 

života, razvoda... Kur’an, 

također, spominje “dobre” I 

“negativne” primjere žena 

Pripremila: Aiša Purak 

Jedina žena spomenuta po imenu 

u Kur’anu je Merjem, r.a., Isaova, 

a.s., majka. Međutim, ovo nikako Jne predstavlja inferiornost žene u islamu, 

kako se to ponekad tumači od strane manje 

informisanih, nego Kur’an inače ne 

spominje vlastita imena osoba spomenutih 

u Kur’anu, osim imena poslanika ili 

ako se želi naglasiti neki šerijatski propis, 

kao što je primjer Zejda, r.a. Njegovo 

ime se spominje radi objašnjenja šerijatskog 

propisa: I pošto je Zejd s njom živio 

i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali 

kako se vjernici ne bi ustručavali više da 

se žene ženama posinaka svojih kad se oni 

od njih razvedu. (El-Ahzab, 37.). Važno 

je razumjeti da je Kur’an knjiga prava, 

zakona i propisa koja spominje i navodi 

događaje i kazivanja iz prošlosti radi uspostavljanja 

i razumijevanja Šerijata, tako 

da vlastita imena ljudi ili žena su irelevantna. 

Žene se u Kur’anu spominju po 

njihovim familijama, što je bila tradicija 

tadašnje arapske kulture, osim jednog 

izuzetka - Merjem, r.a. 

Merjem, r.a., je jedina žena spomenuta 

po svome vlasitom imenu i prema 

objašnjenu poznatog islamskog učenjaka 

iz Kordove, Ibn Hazma kao i nekolicine 

drugih učenjaka, njeno ime je spomenuto 

u Kur’anu zato što je bila vjerovjesnik. 

Svoje mišljenje potkrepljuju razgovorom 

koji su s njom vodili meleki: I kada meleki 

rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao 

i čistom stvorio, i boljom od svih žena 

na svijetu učinio.” (Ali Imran, 42.). On 

smatra i da je i majka Musaova, a.s., bila 

vjerovjesnik, a kao dokaz navodi ajet: I 

Mi objavismo Musaovoj majci: “Doji ga, 

a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u 

rijeku...” (El-Kasas, 7.). Ibn Hazm smatra 

da su svi kojima je objava dolazila i sa 

kojima su meleki razgovarali vjerovjesnici, 

ali su samo muškarci bivali zaduženi 

poslanstvom kojeg su morali dostaviti i 

objasniti svojim narodima. Međutim, 

apsolutna većina islamskih učenjaka ipak 

je zauzela stav da je poslanstvo i vjerovjesništvo 

Allah, dž.š., davao 

samo muškarcima i kao dokaz 

navode ajet: A Mi smo i prije 

tebe samo muškarce slali (kao 

poslanike) kojima smo objave 

objavljivali. (Jusuf, 109.). 

Kur’an govori o ženama 

i objašnjava propise koji se 

tiču žena. Govori o ženama 

kada nam kazuje o ličnostima 

kao što su kraljica od 

Sabe, Merjema, r.a., Merjemina 

majka, Musaova 

majka ... Govori o ženama 

kada objašnjava propise koji 

se tiču nasljedstva, bračnog 

života, razvoda...Kur’an, također, 

spominje “dobre” I 

“negativne” primjere žena. 

Žene indirektno spomenute 

u Kur’anu se uglavnom spominju 

u kontekstu događaja 

vezanih za muškarce. One se rijetko 

proučavaju samostalno kako bi saznali 

kakvu pouku ili poruku nam Allah, 

s.w.t., upućuje kroz primjere ovih 

žena. Njihova imena najčešće saznajemo 

preko hadisa i isralijata. Žene koje 

se indirektno spominju u Kur’anu su 

sljedeće: 

Hava, prva žena na zemlji i spomenuta 

je u Kur’anu kao “Ademova 

supruga”. A ti, O Ademe, i žena tvoja u 

Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, 

samo se ovom drvetu ne približujte, 

da se prema sebi ne ogriješite! - I Šejtan 

im poče bajati... “Gospodar vaš vam zabranjuje 

ovo drvo samo zato da ne biste 

meleci postali ili da ne biste besmrtni 

bili.” - I zaklinjaše im se: “Ja sam vam, 

zaista, savjetnik iskreni!” - A kad oni ono 

drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se 

ukazaše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” 

- zovnu ih Gospodar njihov... Oni 

rekoše, “Gospodaru naš, sami smo sebi 

krivi i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ 

nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” 

(El-‘Araf, 19.-25.). 

Važno je 

razumjeti da je 

Kur’an knjiga 

prava, zakona 

i propisa koja 

spominje 

i navodi 

događaje i 

kazivanja iz 

prošlosti radi 

uspostavljanja 

i razumijevanja 

Šerijata, tako 

da vlastita 

imena ljudi 

ili žena su 

irelevantna. 

Sara, r.a., žena Ibrahima, a.s, spomenuta 

je u Kur’anu kao “žena njegova”. 

A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo 

Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, 

i ona se osmjehnu. “Jadna ja!”, reče, “zar 

da rodim ovako stara, a i moj muž je star. 

Ovo je zaista nešto neobično!” “Zar se čudiš 

Allahovoj moći?”, rekoše oni, “Allahova milost 

i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji 

vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On 

je plemenit!” (Hud, 69.-73.). 

Hadžera, r.a., supruga 

Ibrahima, a.s., i majka Ismaila, 

a.s. U Kur’anu se spominje u 

ovom ajetu: “Gospodaru moj, 

učini ovaj grad bezbjednim... 

Gospodaru naš, ja sam neke potomke 

svoje naselio u kotlini u 

kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga 

časnoga hrama, da bi, Gospodaru 

naš, molitvu obavljali; zato 

učini da srca nekih ljudi čeznu 

za njima i opskrbi ih raznim 

plodovima da bi zahvalni bili.’’ 

(Ibrahim, 35.-37.). 

Zulejha, r.a., žena egipatskog 

kralja koja je volila 

Jusufa, a.s., i pokušala ga zavesti. 

Kur’an je spominje u 

suri Jusuf: “Hodi!” - “Sačuvaj 

Bože!“, uzviknu on, “vlasnik me 

moj lijepo pazi; a oni koji dobro 

uzvrate zlim neće nikad uspjeti.” 

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju 

poželio da od Gospodara svoga nije opomenu 

ugledao, tako bi, da odvratimo od njega 

izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš 

iskreni rob. (Jusuf, 23.-24.). 

Eucabid, r.a., Musaova, a.s., majka. 

Spomenuta je u Kur’anu u sljedećem 

ajetu: I Mi nadahnusmo Musaovu majku: 

“Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, 

baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi 

ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga 

učiniti.” (El-Kasas, 7.). 

Asija, r.a., žena faraona i spomenuta 

je u Kur’anu u sljedećem ajetu: A onima 

koji vjeruju – Allah kao pouku navodi 

ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru 

moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu 

i spasi me od faraona i mučenja njegova, 

i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et- 

Tahrim, 11.). 

Safura, r.a., – žena Musa, a.s. 

Indirektno je spmenuta u Kur’anu u 

sljedećem ajetu: “O, oče moj,” - reče 

jedna od njih - “uzmi ga u najam, najbolje 

da unajmiš snažna i pouzdana.” 

(El-Kasas, 26.). 


62

Belkisa, r.a., kraljica od Sabe. Spomenuta 

je u Kur’anu sljedećem ajetu: “I kad 

ona dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto 

tvoj?” “Kao da je on!”, uzviknu ona. “A 

nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo 

muslimani.” A da nije ispravno vjerovala, 

nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, 

klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom 

pripadala. “Uđi u dvoranu!”, bi joj rečeno. 

I kad ona pogleda, pomisli da je duboka 

voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova 

je dvorana uglačanim staklom popločana!”, 

reče on. “Gospodaru moj”, uzviknu ona, “ja 

sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa 

Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru 

svjetova!” (En-Neml, 42.-44.). 

Merjem bint Imran, r.a., se spominje 

u Kur’anu kao Isaova, a.s., majka. 

Nesumnjivo najcjenjenija žena u islamu. 

Jedina žena po vlastitom imenu spomenuta 

u Kur’anu, u kojem postoji cijela 

sura nazvana po njoj. Poslanik, s.a.v.s., ju 

je spomenuo kao jednu od četiri najbolje 

žene koje će prve ući u Džennet. I kada 

meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah 

odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih 

žena na svijetu učinio.” (Ali Imran, 42.). 

Aiša bint Abdullah, r.a. – Majka 

vjernika, kćerka prvog halife Ebu Bekra 

i jedna od najučenijih žena u islamu. Jedan 

od munafika toga vremena, Abdullah 

bin Ubejj bin Ebi Selul je izmislio 

potvoru na Majku vjernika kako je učinila 

blud sa Safvan bin Muattal es-Sulemijem. 

Ova potvora se brzo raširila u 

Medini. U prvo vrijeme Aiša, r.a., i nije 

znala za nju. Međutim, ova laž je bila 

doprla do svih... Aiša, r.a., je danju-noću 

plakala i upućivala dove Allahu Uzvišenom. 

Učila je ajet iz Kur’ana: “...i ja se 

neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć 

protiv ovoga što vi iznosite.” (Jusuf, 18.). 

Među vama je bilo onih koji su iznosili 

potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po 

vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih 

bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, 

a onoga od njih koji je to najviše činio, 

čeka patnja velika. (En-Nur, 11.). 

Zejneb bint Džahš, r.a., – Majka 

vjernika je bila udata za oslobođenim 

robom i usvojenim sinom Božijeg Poslanika, 

a.s., Zejd ibn Harisom. Njih 

dvoje su se kasnije razveli i kako u 

islamu nema usvajanja, u Kur’anu je 

objavljen jedan ajet kojim se Poslaniku 

nalaže da oženi Zejnebu: I pošto je 

Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi 

smo je za tebe udali kako se vjernici ne 

bi ustručavali više da se žene ženama 

posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. 

(El-Ahzab, 37.). 

Žena Nuhova, a.s. – U Kur’anu 

se spominje kao “žena Nuha”. Ona 

je zajedno za ženom Luta, a.s., spomenuta 

u negativnom kontestu u 

Kur’anu. Allah navodi kao pouku 

onima koji ne vjeruju ženu 

Nuhovu i ženu Lutovu: bile 

su udate za dva čestita roba 

Naša, pa su ih prevarile, i 

njih dvojica im neće ništa 

moći kod Allaha pomoći, i 

reći će se: “Ulazite vas dvije 

u vatru, sa onima koji ulaze!” 

(Et-Tahrim, 10.). 

Žena Luta, a.s. Ona je 

također opisana u Kur’anu 

kao žena nevjernik i u braku 

s poslanikom Lutom, 

a.s. ...samo ćemo svu Lutovu 

čeljad (tj. Njegove sljedbe- 

nike p.p.) spasiti, osim žene 

njegove, ona će, odlučili smo, 

sa ostalima kaznu iskusiti. 

(El-Hidžr, 59.-60.). 

Ummu Džemila el-Avra. 

Ebu Lehebova žena, amidže Božijeg 

Poslanika, s.a.v.s., i jedan od najžešćih 

neprijatelja Božijeg Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem. Spomenuta je u 

Kur’anu, u suri Plamen, u petom ajetu: 

Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! 

Neće mu biti od koristi blago njegovo, 

a ni ono što je stekao, ući će on sigurno 

u vatru rasplamsalu, i žena njegova 

koja spletkari;. o vratu njenu bit će uže 

od ličine usukane! (El-Leheb, 1.-5.). 

Ovo je lista žena koje su direktno 

ili indirektno spomenute u Časnom 

Kur’anu. Važno je još napomenuti da 

je nekoliko žena bilo direktan uzrok 

objavljivanja ajeta. Jedan od primjera je 

primjer Ummu Seleme koja je bila povod 

objavljivanju ajeta: Muslimanima i 

muslimankama, i vjernicima i vjernicama, 

i poslušnim muškarcima i poslušnim 

ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim 

ženama, i strpljivim muškarcima 

i strpljivim ženama, i poniznim 

Žene indirektno 

spomenute 

u Kur’anu se 

uglavnom 

spominju u 

kontekstu 

događaja 

vezanih za 

muškarce. 

One se rijetko 

proučavaju 

samostalno 

kako bi saznali 

kakvu pouku 

ili poruku nam 

Allah, s.w.t., 

upućuje kroz 

prmjere ovih 

žena. 

muškarcima i poniznim 

ženama, i muškarcima koji 

dijele zekat i ženama koje 

dijele zekat i muškarcima 

koji poste i ženama koje poste, 

i muškarcima koji o svojim 

stidnim mjestima vode brigu 

i ženama koje o svojim stidnim 

mjestima vode brigu, i 

muškarcima koji često spominju 

Allaha i ženama koje 

često spominju Allaha, - Allah 

je, doista, za sve njih oprost i 

veliku nagradu pripremio.... 

(El-Ahzab, 35.), jer je pitala 

zašto se Kur’an časni obraća 

muškarcima bez spominjanja 

žena. Uzvišeni Allah, dž.š., 

objavljuje ovaj ajet kao odgovor 

na njeno pitanje. 

Drugi primjer je primjer Havle 

bint Sa’lebe koja je došla Poslaniku, 

s.a.v.s., pa se požalila na svoga muža (… 

čovjek koji je rekao svojoj žene: “Ti si 

mi kao leđa moje majke’’, riječi koje su 

koristili Arapi prije islama...), riječima: 

“Allahov Poslaniče, on je moju mladost 

potrošio. U svojoj utrobi sam mu zaredom 

nosila djecu sve dok nisam zašla u 

godine, a rađanje djece prestalo, da bi 

mi onda rekao: ‘Ti si mi kao leđa moje 

majke.’ Allahu, ja se Tebi na njega 

žalim.” Nije mnogo prošlo, a Džibril, 

a.s., dođe sa ovim ajetima: Allah je čuo 

riječi one koja se s tobom o mužu svome 

raspravljala. (El-Mudžadele, 1.). 

Inšallah, u sljedećem dijelu ću 

malo opširnije pisati o svakoj od ovih 

žena, kako bi se malo bolje upoznali sa 

ženama koje su direktno ili indirektno 

spomenute u Kur’anu, ili su bile sebeb 

objave pojedinih kur’anskih ajeta ili 

propisa. 


63

No comment 

Svi klanjaju, samo je Huso 

ost’o prava komunjara 

Za vrijeme rata ‘Crveni križ’ je zbog potpune 

izolovanosti napadnutih građana BiH, bio 

jedan od rijetkih načina komunikacije sa rodbinom 

i prijateljima, kako onim u BiH, tako i 

sa onima van naše zemlje. Neke od tih poruka 

ugledale su svjetlost dana na internetu. 

“...Prvo da te pitam jesi’l naučio čitati, 

ako nisi da ti ne pišem dalje...” 

“...Daidža Atif je umro. Evo vam adresa 

pa mu se javite...” 

“...Ne dolazi. Oženio sam se...” 

“...Ne brinite se ništa za staru, umrla je 

prirodnom smrću...” 

“...Babo je otišo sa halikopterom...” 

“...Eto, nemoj puno da se brineš, žena ti 

je ugušena u konvoju...” 

“...Mati samo plače i štrika...” 

“...Uze malo papira da ti napišem svoju 

iskrenost prema tebi...” 

“...Prekuhala sam kosu...” (Dala je mini-val) 

“...što i vama želim u ovim teškim i ratnim 

slučajevima...” 

“...Dom za nezaboravljenu djecu...” 

“...Miralem nije bolov’o. Samo je rek’o: 

“Hamko, okrenu mi se mozak!” to je 

bilo sve...” 

“...Piši mi, molim te, da li ti je porasla frizura...” 

“... Edo je porast’o k’o konj...” 

“...Kadira je smršala, ostala je samo futrola 

od nje...” 

“...Što se tiče nene, stvarno je slaba . Jezik 

joj okraćo, jedva se razumije šta priča...” 

“...Toliko sam te poželila da te očima ne 

mogu nacrtat...” 

“...Nemoj da me nosiš u uspomenama 

k’o kamen u bubregu...” 

“...Ne idem više u školu, idem samo u 

džamiju i na igranke...” 

“...Mamo, pošalji vešova unutrašnjih...” 

“...Između mene i Damira je bilo nešto. 

(Metak)...” 

“...ALAVIJU” ( I love you) 

“...Svi klanjaju, samo je Huso ost’o prava 

komunjara...” 

“...Stivena su osunetili...” 

“...Kako te služi konj i šta s’njim radiš...” 

“...čuvaj svoj porodični brak...” 

“...Nemoj da ti se pamet mijenja prema meni...” 

“...Išla sam kod živčanog doktora...” 

(kod psihijatra) 

“...Konvoji iz Hrvatske su progulili...” 

“...Babo, poželio sam te k’o zemaljsku kuglu...” 

“...Nadam se da ćeš ovo moći sam pročitati 

jer sam pis’o školskim slovima...” 

“...Pošalji iz Kladnja diplome od znanja...” 

“...Ne znam više ni kako izgledaš, sjećam se 

samo da si ostala iza mene mršava k’o svraka...” 

“...Dijete nam je pravo lijepo, isto umproforac...“ 

Depo.ba, 14. januar 2012. 

Paćenika iz Srbije žena 

tukla godinama 

Vladimira Latinkića iz Zmajeva u 

Srbiji Vera Pilipović, s kojom je bio u 

braku od 1999. godine, godinama je 

zlostavljala verbalno, ali i fizički. “Za 

sedam godina braka i šest godina od 

razvoda preživio sam pravi pakao. 

Supruga me tukla metalnom štanglom, 

pljuvala, psovala, prijetila, tukla 

je i moju majku, ali i djecu“. 

Blic, 23. januar 2012. 

Institut “Batut”: Redovno 

se kupa samo polovina 

građana Srbije 

Građani Srbije ne vode baš savršeno 

računa o higijeni. Prema istraživanju 

instituta “Batut”, građani Srbije 

redovno peru ruke, ali se manje redovno 

kupaju i još rjeđe peru usta 

i zube. 

Blic, 20. januar 2012. 

Od RTL-a traže da 

prevode filmove sa 

srpskog na hrvatski 

jezik!? 

Hrvatska Agencije za elektronske medije 

uputila je opomenu televiziji RTL 

jer nije prevodila srpske filmove na hrvatski 

jezik. 

Bportal.ba, 20. januar 2012. 

Puška ispala iz traktora, 

opalila i na mjestu 

ubila vozača 

U mjestu Amajlije kod Bijeljine danas 

je pronađeno beživotno tijelo muškarca 

čiji su inicijali M.J. Smrt nastupila 

usljed samoopaljenja lovačke puške, 

koja je tokom vožnje ispala iz traktora 

i opalila. 

Dnevni avaz, 20. januar 2012. 

Zagreb: Za 200.000 

eura naručio ubojstvo 

roditelja 

Na Županijskom sudu u Zagrebu sudi 

se Z.B.-u kojega se tereti da je za 200 

hiljada eura od poznanika naručio 

smaknuće svojih roditelja. Na to se navodno 

odlučio kako bi naslijedio roditeljsku 

imovinu. 

Poskok.info, 23. januar 2012. 

Zemlja koja izvozi oči 

Šri Lanka je i prva na planeti po izvozu 

rožnjača! Prema zvaničnim podacima, 

godišnje se iz ove ostrvske zemlje 

u Indijskom okeanu izveze čak 3.000 

rožnjača u 57 država. 

Radiosarajevo.ba, 23. januar 2012. 

Kanada: Bračni par dočekao 

100. unuka 

Bračni par iz Kanada, Viktor i Aneta 

Urih, dočekali su svoje stoto unuče. 

Imaju 16 dece koji i sami imaju brojne 

porodice. 

Večernje novosti, 10. januar 2012. 

Prijedor: Prijeteći nožem 

oteo deset maraka 

Nezavisne novine, 18. janura 2012. 

Zadar: U mjestu Islam 

Latinski lopovi ukrali 

crkveno zvono teško 

100 kg 

Slobodna Dalmacija, 24. januar 2012. 


64

Nauka 

Teleskop ispod površine mora 

Ogroman teleskop dužine 

oko 800 metara bit će postavljen 

tri kilometra 

ispod površine Sredozemnog 

mora. Cilj 

mu je pomoći naučnicima 

u otkrivanju 

tajni svemira i promjena 

oko Zemlje. 

Kodno mu je ime 

KM3NeT, a vrijedan 

Nikotinska terapija ne garantira odvikavanje 

Tim stručnjaka sa Harvarda ustanovio 

je da žvake, flasteri i nazalni 

sprejevi sa nikotinom ne pomažu 

na duži rok osobama koje se žele odvići 

od pušenja. Najstrastveniji pušači, koji 

su koristili neku od terapija zamjene nikotina, 

nerijetko su se vraćali toj lošoj 

navici. Štaviše, teški pušači koji su kori- 

stili neku od terapija zamjene nikotina 

su čak bili pod dvostruko većim rizikom 

da se vrate duhanu nego oni koji 

su ostavili cigarete bez ove terapije. 

Oprezno sa energetskim pićima 

Uprkos čestim savjetima stručnjaka 

da prekomjeran unos 

šteti zdravlju, kao i da može dovesti do 

ozbiljnih neželjenih posljedica, od kada 

su se energetska pića pojavila broj onih 

koji u njima uživaju stalno raste. Kao 

posljedice dužeg konzumiranja navode 

se i nesanica, uznemirenost i jako lupanje 

srca. Stručnjaci upozoravaju na 

ozbiljnu štetnost za mentalno i fizičko 

zdravlje i veliki značaj prevencije koja 

Fizička aktivnost štiti od 

infarkta 

Ukoliko “ne izlazite” iz automobila ili 

Use ne odvajate od televizora, šanse da 

Udobijete srčani udar su mnogo veće, pokazala 

nova studija švedskih naučnika. 

Istraživanje sprovedeno u 52 zemlje na 

šest kontinenata potvrdilo je da je fizička 

aktivnost usko povezana sa smanjenjem 

rizika od srčanog udara. Smanjenje rizika 

bilo je uočljivo bez obzira na to da li je fizička 

aktivnost bila sastavni dio posla, ili je 

upražnjavana tokom slobodnog vremena. 

je 210 miliona eura. Teleskop s hiljadama 

optičkih senzora bilježit 

će tragove neutrino 

čestica iz udaljenih 

astrofizičkih izvora. 

Pratit će gama zrake, 

supernove ili sudaranje 

zvijezda, te će biti 

moćan alat u potrazi 

za tamnom tvari u 

svemiru. 

se sastoji u smanjenju dostupnosti tih 

pića i psihoaktivnih supstanci. 

Uskoro krema koja liječi 

rak kože 

Karcinom kože bi se uskoro mogao 

liječiti bez operacije. Britanski 

naučnici su napravili kremu 

koja se u dosadašnjim ispitivanjima 

pokazala efikasnom u suzbijanju ove 

bolesti. Treba je nanijeti na kancerozno 

tkivo, ostaviti da djeluje dva sata 

i pacijent je izliječen. Naučnici tvrde 

da postoje minimalni rizici kontraindikacija, 

a tretman ne ostavlja nikakve 

ožiljke. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Veći rizik od hroničnih 

bolesti zbog razvoda 

Čak ni novi brak ne može potpuno 

poništiti štetu koju je 

zdravlju nanio razvod. Krah bračne 

zajednice donosi veći rizik od 

hroničnih bolesti, što stručnici 

objašnjavaju utjecajem pada prihoda 

i većom izloženošću stresu poslije 

razvoda. Osobe koje su se razvele 

i zatim ponovo stupile u brak 

imaju 12 posto više hroničnih bolesti 

od svojih vršnjaka koji nikad 

nisu bili u braku. Uz to, poznato 

je da brak ima pozitivan utjecaj na 

zdravlje, jer se može dovesti u vezu 

sa usvajanjem zdravijih životnih 

navika. 

Čitanjem se liječe mnogi 

poremećaji 

Stručnjaci su ustanovili da je biblioterapija 

(terapija čitanjem) 

efikasna u liječenju poremećaja 

ishrane, raspoloženja, straha od 

otvorenog prostora, alkoholizma, 

raznih vidova zavisnosti, stresa i 

anksioznosti. Sve više se koristi kao 

dodatak tradicionalnoj psihoterapiji. 

Kod djece može dobro utjecati 

na njihovo samopouzdanje, a što se 

tiče učenika, biblioterapija se pokazala 

odličnom kao pomoć kod 

zadirkivanja, ismijavanja, strahova, 

seksualnih promjena, tjeskobe i 

smrti bliskih osoba. 


65

Sadržaj

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?