Sadržaj
U - Saff.ba
U - Saff.ba
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
SAFF broj 309<br />
<strong>Sadržaj</strong><br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Lijepo ophođenje među supružnicima<br />
8<br />
Polumjesec<br />
Kuće ljudskih prava u BiH<br />
Vrijeme je za osnivanje organizacije za zaštitu muslimanskih prava od<br />
Helsinškog komiteta u BiH<br />
10<br />
Pogledi<br />
Sakib Kliko – planinar i neimar<br />
I munare imaju čehru<br />
30<br />
Društvo<br />
U iščekivanju nediskriminatorskog školstva u BiH : Šta nam govori<br />
svjedočanstvo izdato Stipi Tadiću 1901. o završenom razredu<br />
Trgovačke škole<br />
Bosanski jezik i u Livnu, ali prije 112 i više godina<br />
34<br />
Kutak za islamsku omladinu<br />
Udruženje “Izvor Selsebil” Živinice<br />
Nezim ef. Halilović Muderris: Ne smijemo zaboraviti žrtvu koju su<br />
podnijeli naši šehidi<br />
38<br />
Zelena transferzala<br />
Sandžak<br />
CHR “Hajrat” iz Sandžaka pomaže Srebreničke povratnike<br />
42<br />
Svijet medija<br />
Nacionalsocijalističko podzemlje<br />
Država pognute glave<br />
48<br />
Islambosna<br />
Vijesti iz svijeta<br />
Izraelski satirični program potiče mržnju prema muslimanima u Evropi<br />
54<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
3
Uvodnik<br />
Ko se vrato, vratio se<br />
Ko je zainteresiran za brisanje člana dijela Dejtonskog sporazuma stižu sa svih<br />
K48 iz Prijedloga zakona o pop- strana... U upravo objavljenom izvještaju<br />
Kisu stanovništva, domaćinstava i Human Rights Watch o stanju ljudskih<br />
Kstanova u BiH, a koji se nalazi u proceduri<br />
prava u BiH u 2011. godini govori se i<br />
Parlamenta BiH? Kad se zna da je<br />
član 48 predviđao da će prilikom formiranja<br />
vlasti i dalje važiti etnička struktura<br />
prema popisu iz 1991. godine i to<br />
sve do potpunog provođenja Aneksa 7<br />
Dejtonskog sporazuma – onda je jasno<br />
čiji je interes da se legalizira stanje na<br />
terenu proizvedeno genocidom. Ali, zar<br />
je to i bošnjački interes?! Kako se uopće<br />
moglo dogoditi da bošnjačke političke<br />
elite, u koju spada i SDP, pošto egzistira<br />
od bošnjačkih glasova - pristanu na<br />
ovo očigledno saučesništvo u<br />
genocidu nad Bošnjacima?!<br />
Jer, genocid nije samo ubijanje<br />
i protjerivanje ljudi, genocid<br />
je i kada se rezultatima tog<br />
zločina daju legalne dimenzije<br />
i zakonska svojstva. Ambicija<br />
da se član 48 zauvijek pošalje u<br />
prošlost proizilazi iz uvjerenja<br />
da se od Aneksa 7 nema šta<br />
više očekivati – ko se vratio,<br />
vratio se – te da je vrijeme<br />
konačno staviti tačku na priču<br />
o povratku. Činjenica da niko još ne smi-<br />
je izgovoriti istinu da je Aneks 7 propao,<br />
već se ta istina zamotava u brisanje člana<br />
48, ukazuje da se iza priznavanja te istine<br />
krije neki ozbiljan politički potencijal, koji<br />
bi mogao promijeniti strukturu uređenja<br />
u BiH. Zato se pokušava na mala vrata<br />
isposlovati legalizacija genocida, kako<br />
niko ne bi postavio pitanje o povratku na<br />
prethodno pravno stanje, kad se ustanovi<br />
da obaveze iz Dejtonskog sporazuma nisu<br />
realizirane. Trenutno je sve više činjenica<br />
koje ukazuju da povratak izbjeglica nije<br />
realiziran, a nije teško dokazati ni zašto –<br />
zato što su se vlasti RS-a i javnim i tajnim<br />
kanalima trudile da povratnicima učine<br />
o povratku izbjeglica, te se navodi da –<br />
“usvajanje revidirane strategije 2010. za<br />
podršku povratku izbjeglica i raseljenih<br />
lica nije skoro ništa pomoglo da se<br />
poveća broj povrataka”. Očito je kako<br />
je ova “revidirana strategija” bila još jedan<br />
vid bacanja prašine u oči, a možda<br />
i mlaćenja para i prazne slame, kako bi<br />
se još dublje zamaglila istina o propasti<br />
Aneksa 7. Podaci UNHCR-a kazuju da<br />
je samo 146 izbjeglica i 177 raseljenih<br />
lica vratilo se u svoje prebivalište od prije<br />
rata u prvih šest mjeseci 2011.<br />
godine. A u inostranstvu<br />
imamo 1.300.000 ljudi koji<br />
su se u trećim zemljama našli<br />
kao žrtve nasilja i etničkog<br />
čišćenja, kojima represivni<br />
mehanizmi u RS-u nisu<br />
omogućili povratak na svoja<br />
ognjišta. U izvještaju HRW<br />
se kaže da je polovinom 2011.<br />
registrirano 113.188 raseljenih<br />
lica, uključujući oko 7.000<br />
u kolektivnim centrima, od<br />
kojih 48.583 u FBiH i 64.359 u RS<br />
i 246 u Brčko distriktu. Sad bi sve te<br />
činjenice trebale da odu u prošlost, u interesu<br />
popisivanja i pravnog prihvatanja<br />
stanja na terenu, što je ništa drugo nego<br />
betoniranje genocida nad Bošnjacima.<br />
Bošnjačkim političkim oligarhijama je<br />
izgleda važnije da njihovi ministri zasjednu<br />
u, za njih i njihove porodice ali<br />
i partije, veoma isplative fotelje, glume<br />
nekakvu zajedničku vlast, nego da, bar<br />
na ovaj način (insistiranjem na usvajanju<br />
zakona u njegovoj prvobitnoj formi, zajedno<br />
sa članom 48), zaštite državu Bosnu<br />
i Hercegovinu i njegovu najobespravljeniju<br />
kategoriju, povratnike, i spriječe<br />
život nemogućim. I danas se mjesečno realizaciju karađorđevsko-genocidnih<br />
događa po nekoliko terorističkih napada<br />
na džamije, šalju se prijeteće poruke,<br />
a vlasti RS-a uporno pokazuju da ovaj<br />
entitet smatraju prostorom koji je slobodan<br />
samo za stanovnike pravoslavne<br />
vjere. Ako je to razlog zašto nije realiziran<br />
Aneks 7, onda taj razlog treba trpjeti i<br />
sankcije, u vidu ukidanja i povratka na<br />
stanje multietničke Republike BiH. Upravo<br />
da se to ne bi dogodilo, beogradski<br />
obavještajci su organizirali atmosferu za<br />
izglasavanje brisanja člana 48, kako bi<br />
se preduprijedilo pitanje odgovornosti i<br />
pravnih posljedica zbog propasti Aneksa<br />
7. A informacije o propasti ovog ključnog<br />
nauma, koji poprimaju sve prefinjeniju<br />
i perfidniju formu. Svojim “za” oni prihvataju<br />
odgovornost za sve što će se, kao<br />
neminovna posljedica usvajanja jednog<br />
ovakvog zakona, dešavati u budućnosti<br />
i za sve daljnje nepravde, obespravljenja<br />
i aparthejde koji će se, u ime srpstva, sv.<br />
Save, i inih “svetih” vrijednosti, provoditi<br />
nad, ionako dovoljno unesrećenim,<br />
bošnjačkim povratnicima. I na kraju,<br />
podsjećam ih na riječi Uzvišenog: I ne<br />
držite stranu onih koji nepravedno postupaju,<br />
pa da vas vatra prži; vi nemate drugih<br />
zaštitnika osim Allaha, inače, nema<br />
vam pomoći! (Hud, 113.).<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Bugojno<br />
part br: 6764162000885351;<br />
transakcijski: 1613000022234395<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />
Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
5
Hutba<br />
Apostoli islamofobije<br />
Svoju pravu ćud, po ko zna koji<br />
put, pokazao je kardinal Vinko<br />
Puljić, kod kojeg su, u javnim<br />
nastupima u Bosni i Hercegovini,<br />
usta puna ljubavi, razumijevanja,<br />
suživota i pozivanja na učenje<br />
Allahovog poslanika Isaa, a.s. ili<br />
Isusa, a izvan BiH i po raznim bh.<br />
kuloarima, svakom svojom riječju<br />
skrnavi i obezvređuje Isaov, a.s.,<br />
nauk i otvoreno pokazuje svoju<br />
mržnju i pakost prema islamu i<br />
muslimanima<br />
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Uzvišeni<br />
U<br />
Allah u Kur’anu je ob-<br />
Ujavio: Ni Jevreji ni kršćani neće<br />
Uneće biti tobom zadovoljni sve<br />
dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: “Allahov<br />
put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti<br />
poveo za željama njihovim, nakon Objave<br />
koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao<br />
zaštititi niti odbraniti. (El-Bekara, 120.).<br />
Ovaj ajet je prije svega jasan dokaz<br />
nadnaravnosti Kur’ana kao posljednje i jedine<br />
autentične Allahove objave i u njemu<br />
se naglašava da je animozitet i mržnja koju<br />
nemuslimani nose i ispoljavaju prema islamu<br />
i muslimanima, utemeljena na vjeri<br />
ili ideologiji i da je ona trajna kategorija i<br />
“prirodna” osobina nemuslimanskih skupina,<br />
u ovom slučaju kršćana, koja se ne<br />
mijenja protokom vremena i smjenom<br />
generacija, niti zavisi od geografskih, historijskih,<br />
ili bilo kojih drugih uvjeta. Ona<br />
također ne zavisi od njihovog htijenja ili<br />
nehtijenja, već isključivo od mogućnosti,<br />
na što nas Kur’an eksplicitno upozorava:<br />
Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas<br />
odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. (El-<br />
Bekara, 217.). Ovu nepobitnu kur’ansku<br />
istinu potvrdili su ovih dana nadbiskup<br />
vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i opatica<br />
Ivanka Mihaljević, inače nadstojnica<br />
franjevačkog samostana Školskih sestara<br />
Krista Kralja u Sarajevu.<br />
Vuk dlaku mijenja, al’ ćud nikada<br />
Svoju pravu ćud, po ko zna koji put,<br />
pokazao je kardinal Vinko Puljić, kod kojeg<br />
su, u javnim nastupima u Bosni i Hercegovini,<br />
usta puna ljubavi, razumijevanja,<br />
suživota i pozivanja na učenje Allahovog<br />
poslanika Isaa, a.s., ili Isusa, a izvan BiH i<br />
po raznim bh. kuloarima, svakom svojom<br />
riječju skrnavi i obezvređuje Isaov, a.s.,<br />
nauk i otvoreno pokazuje svoju mržnju<br />
i pakost prema islamu i muslimanima.<br />
Da se imalo drži Isaovog poslaničkog<br />
naputka, on bi barem sačuvao svoj jezik<br />
od neistina, klevetanja i govora mržnje,<br />
jer je Isa, a.s., pazio na to šta će reći i<br />
životinjama, a kamoli ljudima. Naime,<br />
prenosi se da je Isa, a.s., jedanput naišao<br />
pored svinje, pa joj je rekao: “Hajde prođi,<br />
dobro te snašlo!” Rečeno mu<br />
je: “Zar se tako obraća svinji?’’<br />
Odgovorio je: “Plašim se da ne<br />
naviknem svoj jezik na ružan<br />
govor.” (Imam Malik, El-Muvetta’,<br />
II/985.).<br />
Očigledno je da kardinal<br />
Vinko Puljić ne drži do<br />
ovakvih savjeta, pa je svoj jezik,<br />
a prije toga svoje srce, navikao<br />
na licemjeran i ružan govor, na<br />
govor mržnje i sijanja smutnje.<br />
Možemo samo pretpostaviti<br />
šta sve govori o muslimanima<br />
iza leđa, kad je spreman da ih<br />
javno napada i vrijeđa.<br />
Tako je on prilikom nedavne<br />
posjete Njemačkoj iznio<br />
čitav niz neistina na račun Islamske<br />
zajednice i muslimana<br />
u Bosni i Hercegovini, kao i<br />
općeg društveno-političkog<br />
ambijenta koji je, po njemu,<br />
u znaku gušenja slobode i<br />
skrnavljenja svih prava Hrvatima<br />
od strane Bošnjaka.<br />
Ono što stvara dodatnu<br />
sumnju u kardinalove namjere i<br />
njegovu misiju jeste činjenica da<br />
je on te neistine izrekao upravo<br />
sada kad u našoj državi vlada<br />
ratno-huškačka atmosfera koju svjesno<br />
proizvode velikosrpski nacionalisti i koja<br />
podsjeća na predratne devedesete godine<br />
prošlog stoljeća, kao i činjenica da je to uradio<br />
samo nekoliko dana nakon razgovora sa<br />
reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem<br />
koji mu je došao na noge, pružene ruke i<br />
otvorenog srca, da razgovaraju o svim problemima<br />
koji se tiču dviju vjerskih zajednica<br />
koje oni predstavljaju i da zajedničkim<br />
snagama pokušaju dati doprinos u<br />
rješavanju tih problema, a na zadovoljstvo i<br />
u korist svih naroda i građana u BiH.<br />
Iz čitavog niza neistina i kleveta koje<br />
je kardinal Puljić iznio pred katolicima u<br />
Njemačkoj, tri se posebno izdvajaju. Prva<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
6<br />
Smatramo<br />
da ovo što su<br />
uradili Vinko<br />
Puljić i Ivanka<br />
Mihaljević nije<br />
nimalo slučajno,<br />
već će prija<br />
biti da je to dio<br />
pripremljene<br />
i osmišljene<br />
kampanje i<br />
strategije u<br />
borbi protiv<br />
islama i<br />
muslimana<br />
na ovim<br />
prostorima.<br />
je ona o ugroženosti Hrvata u BiH u<br />
svim sferama društvenog života: kod<br />
zapošljavanja, u obrazovanju, u zabrani<br />
izgradnje crkava, itd., a što, po kardinalovom<br />
mišljenju, ima za cilj natjerati<br />
Hrvate da napuste Bosnu i Hercegovinu.<br />
Druga neistina, a koja je usko povezana<br />
sa prvom, jeste nešto što za divno<br />
čudo većina domaće, a ni strane javnosti<br />
do sada nije znala, da je: “Katolička crkva<br />
jedina snaga u društvu koja nastoji<br />
da različite populacione grupe i religije<br />
žive u miru i ravnopravnosti”, i pored<br />
toga što su Hrvati manjina u BiH i što<br />
ih ima tek 10%.<br />
I treće, on je izrazio zabrinutost zbog<br />
sve veće islamizacije Bosne i Hercegovine<br />
i učestalu izgradnju džamija, posebno u<br />
Sarajevu i to petrodolarima iz Saudijske<br />
Arabije. I da stvar bude još<br />
gora, u Bosni i Hercegovini<br />
je, posredstvom tih Saudijskih<br />
petrodolara, niklo stablo tzv.<br />
vehabizma koje se svakim danom<br />
sve više grana i daje nove<br />
plodove u vidu radikalnih i<br />
militantnih vehabija, kojih sad<br />
za sad, kako tvrdi Vinko Puljić<br />
(koristeći policijske izvore),<br />
ima između 3 i 5 hiljada, sa<br />
tendencijom njihovog stalnog<br />
rasta i utjecaja u bh. društvu.<br />
Umrite od muke!<br />
U odgovoru na prvu neistinu<br />
ne treba trošiti puno riječi,<br />
dovoljno je samo proći gradovima<br />
Bosne i Hercegovine,<br />
(naravno sa izuzetkom RS-a,<br />
u kojoj, po Vinku Puljiću,<br />
Hrvati izgleda nisu ugroženi),<br />
pa čak i glavnim gradom Sarajevom,<br />
gdje Hrvati čine neznatan<br />
broj, pa se uvjeriti ko<br />
je vlasnik najvećih trgovačkih<br />
centara u tim gradovima. Jer,<br />
slika govori više od hiljadu<br />
riječi. Osim toga, općepoznato<br />
je da su Hrvati, kad je riječ o<br />
materijalno-finansijskoj situaciji, najbolje<br />
stali u Federaciji BiH. Zatim, kardinal je<br />
sam priznao da su Hrvati manjina u Bosni<br />
i Hercegovini i da ih ima 10 %, ako ih<br />
ima i toliko, ali su i pored toga dobili status<br />
konstitutivnog naroda i u vlasti, na svim<br />
nivoima, participiraju koliko i Bošnjaci<br />
kojih ima oko 50 %, a ne 40 %, kako bi<br />
možda volio kardinal. Čak su u raspodjeli<br />
ministarstava na državnom nivou dobili<br />
daleko važnija ministarstva od Bošnjaka,<br />
i opet se smatraju ugroženim.<br />
A kad je riječ o njegovoj tvrdnji da<br />
su katolici glavni faktor stabilnosti u bh.<br />
društvu, mi bismo iskreno voljeli da je<br />
tako, ali na žalost nije tako, kardinale!
Evo samo nekih primjera koji u potpunosti<br />
demantiraju kardinalovu tvrdnju.<br />
Hrvatska manjina sprovodi aparthejd nad<br />
Bošnjacima u Stocu i drugim gradovima<br />
gdje te manjine ima više nego Bošnjaka,<br />
hrvatska manjina ne priznaje državna<br />
obilježja kao ni Srbi u RS-u, i umjesto<br />
bh. državne zastave u insitutcijama u<br />
hercegovačkim gradovima visi zastava<br />
države Hrvatske, i političke snage iz dva<br />
HDZ-a konstantno rade na destabilizaciji<br />
stanja u našoj državi. Hrvatska manjina,<br />
a ne bošnjačka većina, je utemeljitelj dviju<br />
škola pod jednim krovom, jer ne žele da<br />
njihova djeca pohađaju nastavu zajedno sa<br />
bošnjačkom djecom. Hrvatska manjina u<br />
Livnu, gdje te manjine ima malo više, muslimanima<br />
ruši džamije, hrvatska manjina<br />
je krstačama ogradila i obilježila mjesta u<br />
kojima čine većinu, što je čista provokacije,<br />
jer ti krstovi ničemu drugom ne služe. Da<br />
ne nabrajamo zlodjela i vandalizme koje je<br />
počinila hrvatska manjina tamo gdje predstavljaju<br />
većinu, nakon rata pa do danas.<br />
Očito je da kardinalu Vinku Puljiću<br />
nije stalo do istine i ne obraća pažnju na<br />
činjenice, već on svojim ponašanjem traži<br />
i priziva nevolje i smutnju, što je ravno<br />
ludosti. I kako god je bio sklon da skriva<br />
i iskrivljuje prošlost, posebno onu iz vremena<br />
srpsko-hrvatske agresije na Bosnu i<br />
Hercegovinu, on želi iskriviti i sakriti i pravu<br />
sliku sadašnjosti, praveći sve građane u<br />
BiH budalama i slijepim kod očiju.<br />
U svom nerazumnom dolijevanju ulja<br />
na vatru, kardinal Puljić je, kao jedan od<br />
faktora ugrožavanja Hrvata u BiH, spomenuo<br />
i masovnu gradnju džamija i sve<br />
veću islamizaciju Bošnjaka. Njemu izgleda<br />
najteže pada vraćanje Bošnjaka islamu<br />
i njihovo usklađivanje života sa normama<br />
islama, posebno kod omladine, a kao<br />
deklarisanom vjerniku i vođi Katoličke<br />
crkve, to bi baš trebalo da ga raduje,<br />
zato što iskreni muslimani poštuju svoje<br />
komšije i nipošto neće oskrnaviti njihova<br />
prava koja im je Allah zagarantirao, jer bi<br />
u tom slučaju počinili veliki grijeh. Od<br />
njihovog islamijjeta komšije katolici, pravoslavci<br />
i drugi nemuslimani, mogu imati<br />
samo koristi, nikako štete. Naravno, kardinal<br />
svoju mržnju prema islamu ipak ne<br />
izražava direktnim i otvorenim napadima<br />
na islam i muslimane u Bosni i Hercegovini,<br />
već ju je zakamuflirao zabrinutošću<br />
zbog pojave ekstremnog oblika islama,<br />
tzv. vehabizma i mnoštva tzv. vehabija,<br />
koji su, zbog njihovih ekstremnih stavova,<br />
prijetnja našem društvu.<br />
Da kardinal Puljić ne uopćava i ne generalizira<br />
stvar i da se, govoreći o fenomenu<br />
tzv. vehabizma, na izrazito nepristojan i<br />
grub način ne petlja u problematiku islamske<br />
teologije što je isključivi domen Islamske<br />
zajednice, već da izrazi svoju ljudsku<br />
bojazan zbog pojave određenih slučajeva<br />
ekstremizma i incidenata koje su počinili<br />
neki ekstremisti iz muslimanskih redova,<br />
mi bismo ga i razumjeli, jer je ektremizam<br />
sam po sebi anomalija i zlo i treba na njega<br />
upozoriti i pokušati ga suzbiti. Međutim,<br />
problem je u tome što kardinal Vinko<br />
Puljić, sve “nove muslimane’’, kako ih naziva,<br />
svrstava među ekstremiste i vehabije i<br />
što, kao i ostali islamofobi, termin vehabizam<br />
koristi kao pokriće za svoju mržnju i<br />
napade na islam i muslimane.<br />
Što je samo potvrda<br />
njegovog licemjernog odnosa<br />
prema muslimanima i potvrda<br />
one kur’anske istine: Mržnja<br />
izbija iz njihovih usta, a još je<br />
gore ono što kriju njihova prsa.<br />
Mi vam iznosimo dokaze ako<br />
pameti imate. Vi njih volite, a<br />
oni vas ne vole, a vi vjerujete<br />
u sve Knjige. Kad vas sretnu,<br />
govore: “Vjerujemo!” – a čim se<br />
nađu nasamo, od srdžbe prema<br />
vama grizu vrhove prsta svojih.<br />
Reci: “Umrite od muke!” Allahu<br />
su dobro poznate misli svačije.<br />
(Ali Imran, 118.-119.).<br />
Prodali dušu đavolu<br />
Vinku Puljiću, u sijanju<br />
smutnje i širenju neistina,<br />
pridružile su se i katoličke<br />
opatice iz Sarajeva, tačnije Ivanka<br />
Mihaljević, koja je, čudne li koincidencije,<br />
također van Bosne i Hercegovine, prilikom<br />
posjete sjedištu katoličke dobrotvorne<br />
ustanove Pomoć crkvi u nevolji,<br />
u Njemačkoj, govorila kako su navodno<br />
opatice izložene svakodnevnoj diskriminaciji<br />
i ponižavanju od strane muslimana<br />
u Sarajevu. Pa im je zbog toga:<br />
“Svakodnevni život generalno sve teži.<br />
Sve više muslimanskih ekstremista emigrira<br />
iz Saudijske Arabije i otvara firme<br />
u BiH.” Svoju zabrinutost i strah izrazila<br />
je riječima koje znače zvono za uzbunu:<br />
“Iznova i iznova mi osjećamo da nismo<br />
dobrodošli, iako je to naš dom.”<br />
Smatramo da ovo što su uradili<br />
Vinko Puljić i Ivanka Mihaljević nije<br />
nimalo slučajno, već će prije biti da je to<br />
“Oni će se<br />
neprestano<br />
boriti protiv<br />
vas da vas<br />
odvrate od vjere<br />
vaše, ako budu<br />
mogli.” (El-<br />
Bekare, 217.).<br />
Ovu nepobitnu<br />
kur’ansku istinu<br />
potvrdili su ovih<br />
dana nadbiskup<br />
vrhbosanski<br />
kardinal<br />
Vinko Puljić i<br />
opatica Ivanka<br />
Mihaljević.<br />
dio pripremljene i osmišljene kampanje<br />
i strategije u borbi protiv islama i muslimana<br />
na ovim prostorima, a na temelju<br />
mržnje koju nose prema islamu, koja je<br />
spomenuta u ajetu na početku hutbe. U<br />
oba slučaja se radi o otvorenim i opasnim<br />
potvorama i lažima na muslimane<br />
u BiH, kako bi se oni, zbog određenih<br />
incidentnih slučajeva, okrivili za nasilje i<br />
diskriminaciju nad drugim i drugačijim.<br />
Znaju oni vrlo dobro da je normalno da<br />
se u jednom velikom gradu događaju<br />
raznorazni incidenti. Uostalom, zar ne<br />
gledamo i ne čitamo u crnim hronikama<br />
da svaki dan neko nekoga zbode u tramvaju,<br />
kafiću, na ulici, kao što je naprimjer<br />
izvjesni Branko neki dan u Sarajevu<br />
zboo jednog Bošnjaka. Zatim,<br />
incidenti kao što su pucnjave<br />
po školama, oružane pljačke,<br />
obijanje stanova i druge vrste<br />
kriminalnog i nasilničkog<br />
ponašanja. Dakle svi građani<br />
Sarajeva i BiH su izloženi istim<br />
uvjetima i opasnostima<br />
života, a samim tim i vjerski<br />
službenici i službenice.<br />
Štaviše, rijetki su slučajevi<br />
takvih incidenata u kojima<br />
su žrtve svećenici katoličke<br />
crkve u većinskim bošnjačkim<br />
sredinama. I da se Katolička<br />
crkva i njeni poglavari žale<br />
zbog gore spomenutih anomalija<br />
u našem društvu, mi<br />
bismo to također pozdravili<br />
i podržali. Međutim, ovdje<br />
se radi o zlonamjernim konstrukcijama<br />
i lažima s ciljem<br />
kaljanja ugleda i dovođenja u<br />
tešku situaciju muslimana u Bosni i Hercegovini.<br />
Kardinal Vinko Puljić i njegove<br />
opatice šalju poruke mržnje, posebno<br />
ako se ima u vidu to da su odaslate izvan<br />
naše domovine, u sredinama koje su ionako<br />
dovoljno zadojene islamofobijom i<br />
mržnjom prema islamu i muslimanima,<br />
pa je time njihov govor još opasniji i za<br />
svaku osudu.<br />
Zbog svega toga, kardinala Vinka<br />
Puljića i ostale predsavnike Katoličke<br />
crkve koji šire govor mržnje i siju smutnju<br />
u našem društvu, podsjećamo na<br />
još jednu mudrost i poslaničko uputstvo<br />
Isaa, a.s., ne bi li se opametili. Prenosi se<br />
da je Isa, a.s., svojim učenicima rekao:<br />
“Blago onome ko čuva svoj jezik, kome<br />
je njegova kuća dovoljna i ko plače nad<br />
svojim grijesima.”<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Čovjek je po prirodi društveno biće<br />
Či u osnovi voli da egzistira u za-<br />
Čjednici, od rođenja pa sve do svoje Čsmrti. Prvo se druži sa roditeljima i članovima<br />
uže i šire porodice, da bi kasnije,<br />
kroz školovanje, zaposlenje ali i cjelokupan<br />
život, uvijek nanovo širio poznanstva<br />
i bivstvovao u nekom obliku zajednice.<br />
Uzvišeni Allah nam prenosi vapaj vjerovjesnika<br />
Zekerijja, a.s., koji ga zamoli:<br />
“Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a<br />
Ti si jedini vječan!” (El-Enbija,<br />
89.). Ipak, od svih zajednica<br />
kroz koje kroz život prodefiluje<br />
jedno ljudsko biće, brak je<br />
definitivno jedna od najvažnijih.<br />
On je nužan kako bi se<br />
zasnovala porodica koja je primarna<br />
ćelija jednog zdravog i<br />
uređenog društva. Zbog toga<br />
vjera islam braku, tj. mužu i<br />
ženi kao njegovim glavnim<br />
akterima, pridaje mnogo pažnje<br />
i brige, te obilje šerijatskih<br />
tekstova govori na temu braka<br />
i bračnih drugova. Brak je dakle<br />
jedna vrlo važna i krajnje<br />
ozbiljna institucija u islamu,<br />
koju treba maksimalno čuvati<br />
i raditi na njenoj afirmaciji<br />
među omladinom i očuvanju<br />
među onima koji su već u braku.<br />
Bračni drugovi, shodno<br />
islamskom pogledu na brak,<br />
treba prije svega da budu iskreni<br />
prijatelji i partneri, a nikako<br />
suprotstavljene strane koje<br />
jedna drugu drže u šaci onim što se zove<br />
“prava i obaveze’’. Istina je da je ono što<br />
se broji kao dobrobit muža u isto vrijeme<br />
dobrobit i za njegovu suprugu i suprotno,<br />
što ne shvataju oni koji slabo poznaju suštinu<br />
Šerijata i njegove intencije. Među-<br />
sobno razumijevanje i potpomaganje treba<br />
da su temelji na kojima grade i čuvaju<br />
svoj brak. Ispravno i iskreno vjerovanje,<br />
čistota i neukaljanost duše, obostrana ljubaznost,<br />
blagost i velika količina strpljenja,<br />
ključevi su sretnog i uspješnog braka,<br />
a ne imetak, visok položaj ili autokratsko<br />
ponašanje nekoga od bračnih drugova.<br />
Sasvim je izvjesno da su svi ljudi podložni<br />
ljutnji i srdžbi, a u tom stanju čovjek<br />
uglavnom postupa ružno i govori ono što<br />
nije lijepo. Tada dolaze greške i propusti,<br />
pa se zaboravljaju pozitivnosti<br />
a uveličavaju povremene negativnosti<br />
nekog od supružnika,<br />
te se, narodnim jezikom kazano,<br />
od muhe pravi medvjeda.<br />
Rekao je Poslanik, s.a.v.s.:<br />
“Neka (muž) vjernik ne mrzi<br />
i ne prezire (suprugu) vjernicu.<br />
Ukoliko mu se ne dopada<br />
jedna njena osobina, pa bit će<br />
zadovoljan sa ostalim.’’ (Muslim).<br />
Zbog toga, iskreni vjernik<br />
uvijek treba biti staložen<br />
i krajnje razborit, te prelaziti<br />
preko povremenih grešaka i<br />
propusta bračnog druga, jer<br />
zbog ljutnje uzrokovane običnom<br />
sitnicom, može doći i do<br />
razvoda koji sa sobom uglavnom<br />
nosi ogromne posljedice.<br />
Najveća od tih posljedica je<br />
rastureno a često i u potpunosti<br />
uništeno djetinjstvo kćera i<br />
sinova, koji su kolateralna šteta nemara i<br />
greški njihovih roditelja. Odrastanje djece<br />
koja “šeću’’ između jednog i drugog roditelja<br />
veoma je teško i sumorno te ostavlja<br />
duboke rane na njihovim dušama, koje<br />
ne prestaju krvariti kroz čitav život. Čak<br />
se među svijetom kaže da je rastava supružnika<br />
uzrokovana smrću jednog od<br />
njih lakša i za živog supružnika i za djecu,<br />
od rastave uzrokovane razvodom, što je<br />
u većini slučajeva potpuno tačno. Pored<br />
toga, ukoliko nema nade u spas jednog<br />
braka, razvod je gorak ali halal lijek kojeg<br />
supružnici moraju kušati. Rekao je<br />
Uzvišeni: Puštanje može biti dvaput, pa<br />
ih (supruge) ili velikodušno zadržite ili<br />
im na lijep način talak (razvod) dajte…<br />
(El-Bekare, 229.).<br />
8<br />
El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />
(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />
Lijepo ophođenje među supružnicima Plemeniti, koji<br />
Hatib: Dr. Salih b. Humejd<br />
ljudima daje ono<br />
Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />
što od Njega traže<br />
i što nisu tražili<br />
Ispravno<br />
i iskreno<br />
vjerovanje,<br />
čistota i<br />
neukaljanost<br />
duše, obostrana<br />
ljubaznost,<br />
blagost i<br />
velika količina<br />
strpljenja,<br />
ključevi su<br />
sretnog i<br />
uspješnog<br />
braka, a ne<br />
imetak, visok<br />
položaj ili<br />
autokratsko<br />
ponašanje<br />
nekoga od<br />
bračnih<br />
drugova.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
Hatib: šejh Abdulmuhsin el-Kasim<br />
Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />
Poštovana i cijenjena islamska<br />
braćo. Uzvišeni Allah, dželle<br />
šanuhu, je bogat i neovisan o<br />
Svojim stvorenjima. Njemu pripada<br />
apsolutno savršenstvo, u biću,<br />
atributima i postupcima. Njegova<br />
lijepa imena dostigla su vrhunac<br />
u ljepoti i sjaju, a Njegova savršena<br />
svojstva dostigla su vrhunac u<br />
uzvišenosti i veličanstvenosti. Jedno<br />
od Njegovih lijepih imena je El-<br />
Kerim, darežljivi, plemeniti. Daje<br />
ljudima ono što od Njega traže, i<br />
obasipa ih blagodatima koje nisu<br />
tražili. Njegova vrata su otvorena<br />
za onoga koji Mu se želi obratiti<br />
dovom, Njegova opskrba i riznice<br />
su nadohvat ruke, a Njegovoj darežljivosti<br />
nema kraja. Rekao je Allahov<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem: “Allahova je ruka (uvijek)<br />
puna. Njeno bogatstvo ne smanjuje<br />
j ni neprekidno, obilno i danonoćno<br />
dijeljenje. Šta mislite ko-<br />
liko je samo On podijelio, otkako<br />
je nebesa i Zemlju stvorio, a da se<br />
od onoga što je u desnici Njegovoj,<br />
ništa nije umanjilo?” (Muttefekun<br />
alejhi). On je blizu Svojih robova,<br />
između njihovih potreba i Njegovog<br />
uslišenja nema zastora, niti<br />
pregrade: A kada te robovi Moji<br />
za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,<br />
blizu: odazivam se molbi molitelja<br />
kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu<br />
Mome udovolje i neka vjeruju<br />
u Mene, da bi bili na Pravom putu.<br />
Štaviše, zabranio je skromnost u<br />
dovi i očekuje od onih koji Mu<br />
upućuju molbe, da traže najviše<br />
što mogu, jer Njegove riznice<br />
su nepresušne. Samo je potrebno<br />
da Mu ih predočiš, i one će biti<br />
uslišene. Rekao je Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem: “Ko od vas
El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)<br />
Obijesni neće uspjeti<br />
Preveo i sažeo: Esad Mahovac<br />
“Ko od vas bude<br />
upućivao dovu,<br />
neka ne kaže:<br />
‘Allahu moj,<br />
oprosti mi ako<br />
hoćeš’, nego,<br />
neka bude<br />
odlučan u molbi<br />
i želji, neka<br />
traži od Njega<br />
šta god mu<br />
duša poželi, jer<br />
Allahu ništa nije<br />
teško.’’<br />
bude upućivao<br />
dovu, neka ne<br />
kaže: ‘Allahu<br />
moj, oprosti<br />
mi ako hoćeš’,<br />
nego, neka<br />
bude odlučan<br />
u molbi i želji,<br />
neka traži od<br />
Njega šta god<br />
mu duša poželi,<br />
jer Allahu<br />
ništa nije<br />
teško.” (Muslim).<br />
I kada<br />
nagrađuje, On<br />
za malo dobro<br />
djelo daje višestruku nagradu. Ko<br />
uradi dobro djelo, bit će desetorostruko<br />
nagrađen, a ko uradi hrđavo<br />
djelo, bit će samo prema zasluzi<br />
kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.<br />
(El-En’am, 160.). A onome<br />
kome hoće daje i više od toga.<br />
Dovoljno je da čovjek samo naumi<br />
učiniti dobro djelo, pa da mu<br />
za to bude upisana puna nagrada.<br />
Onome ko Mu se u kratkom<br />
ovodunjalučkom životu bude pokoravao,<br />
pripremio je trajni užitak<br />
na budućem svijetu, i iznad svega<br />
toga, dat će mu priliku da gleda<br />
u Njegovo plemenito lice. Svojoj<br />
knjizi, Kur’anu, dao je epitet plemenite<br />
i časne knjige, ko god je<br />
bude čitao i postupao u skladu sa<br />
njenim upustvima, On će ga na<br />
časno i plemenito mjesto uzdići.<br />
Plemenitost je svojstvo zbog kojeg<br />
čovjek zaslužuje svako poštovanje<br />
i pohvalu, i jasan dokaz blistavosti<br />
srca i čistoće duše. Rekao<br />
je Ibn Tejmijje: “Najveće vrline<br />
kojima se čovjek može okititi su:<br />
znanje, pobožnost, plemenitost i<br />
hrabrost. Onoga kod koga se ove<br />
vrline nađu, Allah će uzdići na visoke<br />
stepene.”<br />
Današnji svijet, kao i onaj prijašnji,<br />
prepun je obijesti i<br />
oholosti. Mnogo je ljudi koji<br />
ne žele priznati istinu o sebi – istinu<br />
svoga postanka i svoga završetka.<br />
Smrt sama po sebi ponižava svakog<br />
oholog, no međutim i sam<br />
način smrti često u sebi<br />
nosi primjesu kazne i poniženja,<br />
a na Dan sudnji<br />
svako će dobiti nagradu za<br />
svoja djela. Ubejj b. Halef<br />
bio je posebno obijestan i<br />
ohol, čak toliko da je Allah<br />
Uzvišeni povodom njega u<br />
Kur’anu objavio: O čovječe,<br />
zašto da te obmanjuje to što je<br />
Gospodar tvoj plemenit, koji<br />
te je stvorio - pa učinio da si<br />
skladan i da si uspravan - i<br />
kakav je htio lik ti dao?... (El-<br />
Infitar, 6.-8.). Isti taj oholi<br />
pokušao je ubiti Allahovog<br />
Poslanika, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, pa je Allah dao<br />
na Dan Uhuda da Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
ubije njega. Prije toga, u<br />
Bici na Bedru, Allah je na<br />
čudan način kaznio mnoge<br />
obijesne i ohole glavešine.<br />
Ugledni ashab, oslobođeni<br />
rob Bilal ubio je svog bivšeg<br />
vlasnika Umejja b. Halefa<br />
koji ga je patio i na muke<br />
stavljao. Ebu Džehl je skončao od<br />
ruku Abdullaha b. Mes’uda koji mu<br />
je u Mekki čuvao stoku i uz to bio<br />
mučen i paćen. U smrtnim mukama,<br />
dok mu je Abdullah sjedio na prstima,<br />
potvrdio je svoju oholost i rekao: “Na<br />
visoko si se mjesto ispeo, čobančiću!”<br />
Ovo je svršetak koji Allah obećava<br />
oholima i obijesnim. Iako je oholost<br />
ružno svojstvo pri svakom, posebno<br />
je ružno i omraženo kada se nađe kod<br />
ljudi koji imaju vlast u svojim rukama.<br />
Tada štetnost ovoga svojstva ne ide<br />
samo na štetu njegovog vlasnika nego<br />
i na mnoge druge nedužne ljude koji<br />
su pod njegovom vladavinom. Mnogo<br />
je ratova koji su odnijeli milione žrtava<br />
potaknuto ovim svojstvom. Zbog toga<br />
je opljačkano mnogo dobara i porušeno<br />
mnogo domova. Nažalost mnoge<br />
Nikakva<br />
zamjena<br />
zemljišta o<br />
kojem se ovih<br />
dana govori ne<br />
dolazi u obzir,<br />
jer Kuds ne<br />
mogu prodavati<br />
i kupovati. Ovo<br />
je naslijeđe<br />
koje se mora<br />
sačuvati<br />
i stoga<br />
odgovorno<br />
tvrdim sa ovog<br />
mjesta da<br />
takve radnje<br />
Šerijat ne<br />
dozvoljava i na<br />
muslimanima<br />
je da se<br />
suprotstave toj<br />
odluci.<br />
arapske zemlje danas zasnovane<br />
su na obijesti i nepravdi<br />
i zato će Allah sigurno<br />
kazniti takve osobe i sisteme.<br />
Njihova će vlast otići u<br />
bespovrat, jer to je Allahov<br />
zakon koji se ne mijenja.<br />
Na drugoj strani imamo<br />
dobre generacije islamskog<br />
ummeta koje su vladale zemljom<br />
i širile red i mir, jer<br />
nisu poznavali oholost koju<br />
su Allah i Njegov Poslanik<br />
izričito zabranili. U njihovim<br />
ušima neprestano su<br />
odzvanjale Allahove riječi<br />
u kojima kaže: ...pa neka<br />
vas nikako život na ovom<br />
svijetu ne zavara i neka vas<br />
u Allaha šejtan ne pokoleba.<br />
(Lukman, 33.). Ili pak riječi<br />
Allahovog Poslanika, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, koji<br />
kaže: “Neće ući u Džennet<br />
onaj u čijem srcu ima koliko trun<br />
oholosti.”<br />
U svojoj stvarnosti danas mi isto tako<br />
patimo od obijesti nekih ljudi koji<br />
žele da prodaju svoju vjeru, ali i uz to<br />
da prodaju našu zemlju. Nikakva zamjena<br />
zemljišta o kojem se ovih dana<br />
govori ne dolazi u obzir, jer Kuds ne<br />
mogu prodavati i kupovati. Ovo je<br />
naslijeđe koje se mora sačuvati i stoga<br />
odgovorno tvrdim sa ovog mjesta<br />
da takve radnje Šerijat ne dozvoljava<br />
i na muslimanima je da se suprotstave<br />
toj odluci, jer ovo je zemlja islama,<br />
a ne njihovih djedova. Isto ovo mogu<br />
reći i za 13 dunuma industrijske zone<br />
sa kojih naređuju da se isele vlasnici<br />
poslovnih prostora i obrta. Znajte, o<br />
muslimani, da je ovo zavjera koja se ne<br />
smije nijemo posmatrati.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
9
Polumjesec<br />
SDA na udaru SDP-a<br />
Tražili ste koaliciju sa<br />
SDP-om sad gledajte FTV<br />
Pozivamo Radio-televiziju Federacije<br />
BiH, kao javni servis da<br />
objektivno i profesionalno informiše<br />
javnost. Nezadovoljni smo, između<br />
ostalog, pristrasnim i tendecioznim<br />
izvještavanjima o aktivnostima<br />
SDA, a posebno iskrivljavanju političkih<br />
stavova SDA po pitanju nacrta<br />
Zakona o unutrašnjim poslovima<br />
Federacije BiH. Napominjemo da<br />
je dužnost i obaveza Federalne televizije<br />
da bude u službi svih njenih<br />
građana, a ne samo jedne političke<br />
partije, u ovom slučaju SDP-a,<br />
te pojedinačnih i grupnih interesa,<br />
navodi se u najnovijem saopćenju<br />
Stranke demokratske akcije. SDP je<br />
krenuo u otvoreni napad na SDA.<br />
Naravno, glavni izvođač radova je<br />
SDP-ov javni servis Federalna televizija.<br />
SDA je potpuno nemoćna,<br />
SDP ih rastura na svim nivoima.<br />
Ne pomažu im ni jadikovke koje<br />
upućuju svaki dan putem nekakvih<br />
svojih konferencija za medije. Vjerujemo<br />
da su članovi SDA ovih dana<br />
konačno spoznali kakvu im je štetu<br />
donio Sulejman Tihić koji je nakon<br />
višegodišnjeg nastojanja i ubjeđivanja<br />
uspio SDA uvući u politički<br />
brak sa SDP-om. Naravno, ovo je<br />
samo početak, pravi napad na SDA<br />
tek slijedi. Zato SDP želi svim silama<br />
zavladati federalnom policijom.<br />
Uz moćnu FTV i uz kontroliranu<br />
i moćnu Federalnu upravu policije<br />
SDP će narednih mjeseci rastaviti<br />
SDA po svim šavovima i ko od šale<br />
dobiti lokalne izbore. SDA je tražila<br />
koaliciju sa SDP-om a sad im preostaje<br />
da gledaju FTV i vide kako im<br />
se bliži kraj.<br />
Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije<br />
Stvarni motivi napada vladike Grigorija na reisa dr.<br />
Mustafu Cerića<br />
Vladika zahumsko-hercegovač-<br />
Vki i primorski Grigorije je go-<br />
Vstujući u programu TV1, prošlog<br />
mjeseca, kazao da je izjavama o<br />
Miloradu Dodiku reisu-l-ulema<br />
dr. Mustafa Cerić izašao iz svakog<br />
okvira ljudskog, kulturnog i vjerskog,<br />
da se ponaša kao da je BiH<br />
njegovo privatno vlasništvo, te istakao<br />
“on se potpuno izgubio, a to<br />
vjerovatno ima veze i sa izborima u<br />
Islamskoj zajednici”. Ovu sramnu<br />
izjavu vladika Grigorije dao je samo<br />
nekoliko dana nakon obilježavanja<br />
20. godišnjice genocidne tvorevine<br />
Republike Srpske, nakon izjave patrijarha<br />
Irineja da je RS najmlađa<br />
srpska država. Vladika Grigorije ne<br />
voli kada neko stalno javnost podsjeća<br />
kako je i na kakvom zločinu<br />
nastala Republika Srpska, naročito<br />
to ne voli kada to rade popularne<br />
ličnosti kao što je reis dr. Mustafa<br />
Cerić. Grigorije je prošle godine<br />
otkrio zašto mrzi svaki glas koji<br />
otkriva istinu o RS-u. “Poštujem<br />
i klanjam se svakoj kapi krvi prolivenoj<br />
za Republiku Srpsku”, rekao<br />
je vladika Grigorije za jedne<br />
beogradske novine u aprilu prošle<br />
godine. Osim što mrzi sve koji govore<br />
o istini koliko su Srbi prolili<br />
bošnjačke krvi da udare temelje<br />
svoje republike, vladika Grigorije<br />
napada reisa Cerića jer on ne zna<br />
i ne može da sakrije svoju mržnju<br />
prema islamu. Da ne govorimo iz<br />
hira i bez dokaza pozvaćemo se<br />
na njegove riječi koje je izgovorio<br />
prošle godine u emisiji “Oči u oči”<br />
na RTRS-u. Govoreći o muslimanima<br />
vladika Grigorije kaže: “Oni<br />
su u trenutku kad je srpska država<br />
bila premoćna, kad je bila ona prva<br />
Jugoslavija, poslije Prvog svjetskog<br />
rata, bili Srbi. Poslije bio komunizam,<br />
pa nije baš popularno bilo<br />
biti Srbin, pa su bili Jugoslaveni.<br />
Pa se raspala Jugoslavija, pa su gledali<br />
šta će da budu, pa su rekli sad<br />
smo mi Bošnjaci. Šta će biti sljede-<br />
će, vidjećemo.<br />
Tu je problem sa identitetom muslimana<br />
u Bosni. Oni su prelazili<br />
na islam zato što su htjeli da postanu<br />
Turci. Ne samo muslimani.<br />
Turci po logici nisu mogli priznati<br />
da su oni Turci. Govorili su im: “Vi<br />
ste muslimani, niste Turci zato što<br />
jednostavno niste Turci”. Oni su<br />
se našli u jednom problemu koji je<br />
Meša Selimović okarakterisao vrlo<br />
dramatično riječima: “Mi smo potok,<br />
koji se otkačio od svog izvora,<br />
a ušće ga ne prima”. Iza ovih riječi<br />
se kriju stvarni motivi napada vladike<br />
Grigorije na reisa dr. Mustafu<br />
Cerića.<br />
10
Gornja Maoča<br />
Hapšenja i policijske racije donose veliku<br />
popularnost Nusretu Imamoviću<br />
Po ko zna koji put stotine maskiranih<br />
specijalnih policajaca i više<br />
desetina policijskih inspektora i tužilaca<br />
izvršili su udar na Gornju Maoču.<br />
Sve je propraćeno velikom medijskom<br />
pompom. Najveći publicet dat je hapšenju<br />
Nusreta<br />
Imamovića. Dok<br />
ovo pišemo portparol<br />
Tužilaštva<br />
BiH Boris<br />
Grubešić je izvjestio<br />
javnost da<br />
Tužilaštvo BiH<br />
neće zatražiti<br />
mjere pritvora<br />
za trojicu uhapšeni<br />
u Gornjoj<br />
Maoči, među kojima<br />
je i Nusret<br />
I mamović.<br />
Dakle, sve<br />
je jasno kao<br />
dan. Policija,<br />
Tužilaštvo BiH i drugi svojim stalnim<br />
veliko-policijskim upadima<br />
samo maltretiraju stanovnike Gornje<br />
Maoče. Sve je ovo jedan opasan igrokaz.<br />
Posljedice ovakvog udruženog<br />
ponašanja Tužilaštva BiH, policije i<br />
medija prema stanovnicima Gornje<br />
Maoče je evidentan. Događaju se dvije<br />
ozbiljne posljedice. Prva je da se na<br />
ovaj vještački način u javnosti stalno<br />
nameće teza o postojanju opasnih<br />
www.muhsinrizvic.ba<br />
Pokrenuta web stranica Muhsina Rizvića<br />
Ovih dana je u Sarajevu pokrenuta<br />
web stranica o dr. Muhsinu Rizviću,<br />
književnom kritičaru i profesoru<br />
književnosti Filozofskog fakulteta<br />
u Sarajevu. Pored biografskih i bibliografskih<br />
podataka, stranica sadrži<br />
i galeriju fotografija, te mogućnost<br />
besplatnog download-a pojedinih djela<br />
prof. Rizvića, uključujući i knjigu<br />
“Bosanski Muslimani u Andrićevu<br />
svijetu” objavljenu posthumno 1995.<br />
godine. Stranicu je pokrenula, dizajnirala<br />
i administrira kćerka rahmetli<br />
Rizvića, doc. dr Selma Rizvić. U<br />
narednom periodu na stranicu će biti<br />
dodati i video materijali o Rizviću, a<br />
bit će kreirana i engleska verzija stranice,<br />
koja, pored ostalog, ima za cilj<br />
vehabija i terorista u BiH a druga<br />
je povećanje popularnosti Nusreta<br />
Imamovića u krugovima njegovih<br />
istomišljenika. Nakon prvog hapšenja<br />
Nusreta Imamovića, koje se dogodilo<br />
prije nešto više od godinu dana, popularnost<br />
Nusreta<br />
Imaovića u<br />
tekfirskim krugovima<br />
je izuzetno<br />
porasla.<br />
Nakon ovog<br />
zadnjeg hapšenja<br />
popularnost<br />
Nusreta<br />
Imamovića u<br />
tim krugovima<br />
je na nivou ličnosti<br />
kojeg treba<br />
nužno slijediti.<br />
Za pristalice<br />
Nusretovog poimanja<br />
islama on<br />
je na nivou najboljih<br />
ljudi koji su ikad živjeli, uzor<br />
koji se, ako se želi biti dobar musliman,<br />
obavezno mora slijediti. Nusretove<br />
pristalice će nas optužiti da žalimo<br />
što on nije završio u zatvoru. Naravno<br />
da to ne želimo nijednom muslimanu<br />
pa ni Nusretu Imamoviću. Međutim,<br />
jasno je da je Nusret Imamović nakon<br />
svakog odlaska u jednodnevni<br />
zatvorski boravak postaje tekfirska<br />
mega zvijezda.<br />
i intenziviranje prikupljanja sredstava<br />
za prevod djela Muhsina Rizvića<br />
na engleski jezik. Link na stranicu je<br />
www.muhsinrizvic.ba<br />
Razlozi diplomatskog bratstva<br />
RS-a i Izraela<br />
Temelji Republike Srpske<br />
i Izraela izgrađeni su na<br />
kostima ubijenih muslimana<br />
Predsjednik<br />
Republike<br />
Srpske Milorad Dodik sredinom<br />
prošlog mjeseca posjetio<br />
je Izrael gdje se sreo sa najvišim<br />
zvaničnicima Izraela. Po<br />
povratku kući Milorad Dodik<br />
je izvijestio javnost o spomenutoj<br />
posjeti uz posebnu napomenu<br />
da se Izrael i Republika<br />
Srpska veoma dobro razumiju<br />
i imaju iste stavove oko budućeg<br />
uređenja odnosa između<br />
Izraela i Palestine. Naime,<br />
Dodik je napomenuo da RS<br />
podržava izraelske zahtjeve<br />
teritorijalnih razgraničenja.<br />
Zašto se Izrael i Republika<br />
tako dobro razumiju? Odgovor<br />
na ovo pitanje je svima poznat.<br />
I Izrael i Republika Srpska su<br />
svoje teritorije stvorili etničkim<br />
čišćenjem muslimana.<br />
Osim toga, Izrael ima izuzetno<br />
dobro razrađen mehanizam<br />
negiranja činjenja zločina nad<br />
muslimanima a to je ono što<br />
je Republici Srpskoj ovih dana<br />
posebno potrebno. Izrael je<br />
postao, opstoji i svoju budućnost<br />
gradi na kostima etnički<br />
očišćenih palestinskih muslimana.<br />
Republika Srpska je postala,<br />
opstoji i ima namjeru da<br />
gradi svoju budućnost na kostima<br />
bosanskih muslimana.<br />
Zato je Izrael za Republiku<br />
Srpsku najznačajniji partner.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
11
Radosna vijest<br />
Prije tridesetak godina<br />
BiH je imala samo oko<br />
deset hafiza a danas ih<br />
ima preko 200<br />
Broj hafiza u BiH primjetno<br />
se povećava, a mr. Omerdić<br />
kaže da je BiH prije tridesetak godina<br />
imala oko deset a sada preko<br />
200 hafiza i to uglavnom mlađih.<br />
U 2011. promovirano je 13 hafiza<br />
iz različitih bh. gradova: Maid<br />
Ibrahimović, Mahira Begović,<br />
sestre Aiša i Fatima Bektaš iz<br />
Travnika, Lejla Mujčinović i Adha<br />
Begić iz Visokog, Mahir Ramić iz<br />
Gornjeg Vakufa, Fatima Mwalidi<br />
i Haludun Avdić iz Zavidovića,<br />
Alena Brković iz Tešnja, Merjema<br />
Aletić iz Kiseljaka, Abdul-Aziz<br />
Drkić iz Sarajeva i Nezir Šarić iz<br />
Čapljine.<br />
Šef Vjersko-prosvjetne službe mr.<br />
Muharem-ef. Omerdić o samoj<br />
praksi učenja hifza u BiH kaže:<br />
“Važno je istaći da je trend zanimanja<br />
za učenje hifza u porastu<br />
posebno u našim odgojno-obrazovnim<br />
institucijama a naročito<br />
u medresama. To jasno govori da<br />
se na ovom planu čine veliki napori<br />
kako bi se interes za učenje<br />
Kur’ana napamet povećao kod<br />
mladih. Nadamo se da će ovaj broj<br />
bar ostati ako se ne poveća. Ali,<br />
s obzirom na ulaganje Rijaseta,<br />
muhafiza i drugih koji pomažu na<br />
planu učenja hifza nadamo se da<br />
ćemo u 2012. godini imati i veći<br />
broj hafiza.”<br />
Katolička crkva u BiH<br />
Zašto katolički svećenici<br />
šire mržnju prema “novim<br />
muslimanima”?<br />
atolićki svećenici ovih dana pišu re-<br />
Kakcije K i daju izjavu za izjavom kako<br />
bi podržali kardinala Vinka Puljića u<br />
optužbama na račun islama i muslimana<br />
u BiH. Podsjećamo da je kardinal Puljić<br />
proteklih dana u Njemačkoj izrekao teške<br />
optužbe na račun muslimana u BiH. U<br />
svim tim reakcijama i izjavama katolički<br />
svećenici stalno barataju sa pojmom “novi<br />
muslimani” i “stari muslimani”. Za “nove<br />
muslimane” katolički svećenici kažu da<br />
su opasni a za “stare muslimane” imaju<br />
samo riječi hvale. Komentirajući optužbe<br />
kardinala Vinka Puljića, Željko Miličević,<br />
kolumnista www.bosnjaci.net je napisao<br />
sljedeće: “Ponovit ću, još jednom, moju<br />
izjavu iz teksta koji je bio objavljen na ovoj<br />
stranici pod naslovom “Slijepi kršćani<br />
Balkana” u kojem sam opisao moju posjetu<br />
hrvatskoj crkvi “Sv. Leopold Mandić”<br />
u Ottawi, u jesen 1991. godine, kad<br />
je Vukovar padao pod oružanim napadima<br />
pravoslavaca iz Srbije, dok su ga<br />
branili patrioti Vukovara sviju vjera, uz<br />
pomoć “cvijeta muslimanske mladosti”,<br />
dragovoljaca, ili dobrovoljaca, iz Bosne i<br />
Hercegovine, Sandžaka, Kosova... Kad<br />
sam ušao u vjerski ured crkve, u kojem<br />
su bili župnik Vinko (prezimena se ne<br />
Kuće ljudskih prava u BiH<br />
Vrijeme je za osnivanje organizacije za zaštitu<br />
muslimanskih prava od Helsinškog komiteta u BiH<br />
Organizacija Helsinški komitet za<br />
ljudska prava u BiH i njena predsjednica<br />
Vera Jovanović ne prestaju sa<br />
napadima na Islamsku zajednicu u BiH.<br />
U posljednje vrijeme Vera Jovanović<br />
koristi poziciju predsjednice spomenute<br />
organizacije i redovno, skoro svaki<br />
mjesec dana, učini poneki javni napad<br />
na Islamsku zajednicu i njene uglednike,<br />
na islam i muslimane u BiH. Bosna i<br />
Hercegovina je zemlja u kojoj se dnevno<br />
dogode brojni napadi na ljudska prava<br />
sjećam, on je nakon služenja u Ottawi<br />
otišao služiti u Njemačku) i Mile Šušak,<br />
brat Gojka Šuška, ondašnjeg ministra<br />
obrane Republike Hrvatske, na zidu sam<br />
vidio kartu Hrvatske iz 1918. godine,<br />
koja je uključivala Bosnu i Hercegovinu.<br />
Zgrozio sam se jer mi je odmah bilo<br />
jasno da će krv teći do koljena, i to većinom<br />
muslimana Bosne i Hercegovine.<br />
Rekao sam: “Vinko, zar se ovo želi postići?”<br />
I župnik Vinko i brat ministra obrane<br />
Hrvatske zamuknuli, niti jednu riječ da<br />
izvale. Ja sam se okrenuo i izišao iz vjerskog<br />
ureda hrvatske crkve “Sv. Leopold<br />
Mandić”, na Lyndale Avenue u Ottawi,<br />
gdje se više nikad nisam vratio”. Nakon<br />
te 1991. godine, naročito 1993. i 1994.,<br />
katolički svećenici u BiH su “stare muslimane”<br />
gledali kroz pušćane cijevi katila<br />
koji su nosili odore hrvatskih vojski. Zajedno<br />
sa pravoslavnim, katolički svećenici<br />
su zaslužni za nestanak najmanje stotinu<br />
hiljada “starih muslimana”. Nakon zvjerskog<br />
iživljavanja nad “starim muslimanima”<br />
u Mostaru, Katolička crkva je<br />
na brdu Hum sagradila najveći krst u<br />
Evropi. Krst na mostarskom brdu Hum<br />
je odraz simpatija i poštovanja Katoličke<br />
crkve prema “starim muslimanima”.<br />
Na web stranicama hrvatskih medija<br />
na kojima su objavljene izjave i reakcije<br />
katoličkih svećenika o opasnim “novim<br />
muslimanima” postavljeni su brojni komentari<br />
u kojima katolički puk otvoreno<br />
poziva na konačno čišćenje Bosne od<br />
svih muslimana. Mržnja koja se osjeti u<br />
reakcijama Katoličke crkve prema “novim<br />
muslimanima” je zabrinjavajuće<br />
upozorenje da bi Katolička crkva, da se<br />
ne daj Bože ponovo zarati, bila predvodnik<br />
novog ustaškog zločinima nad muslimanima<br />
u BiH.<br />
svih građana koji žive i rade u našoj zemlji.<br />
Umjesto da iskreno radi svoj posao<br />
i brani ljudska prava Vera Jovanović radije<br />
napada Islamsku zajednicu u BiH i<br />
time ugrožava prava muslimana u BiH.<br />
Ako Vera Jovanović, Almir Terzić i drugi<br />
uposlenici Helsinškog komiteta za<br />
ljudska prava u BiH ne prestanu sa napadom<br />
na muslimanske svetinje u BiH,<br />
muslimani će morati osnovati organizaciju<br />
za zaštitu muslimanskih prava od<br />
Helsinškog komiteta.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
12
Tajni dokumenti Vojske Republike Srpske<br />
Dokumentarni kontinuitet “vječite” muslimanske<br />
krivnje za ekstremizam<br />
Posljednjih godina u Bosni i<br />
Hercegovini je postalo popularno<br />
dijeliti muslimane na nove i stare.<br />
Za nove se kaže da su previše islamski<br />
opredijeljeni. Međutim, poznato je da su<br />
srpsko-hrvatski otimači bosanske zemlje<br />
u vrijeme agresije na BiH sve muslimane<br />
smatrali islamskim ekstremistima<br />
koji vode džihad. Pod tim izgovorom<br />
su počinjeni mnogi strašni zločini nad<br />
Bošnjacima. U nastavku prenosimo<br />
sadržaj tajnog dokumenta 1. krajiškog<br />
korpusa Vojske Republike Srpske o tajnom<br />
sastanku srpskih predstavnika sa<br />
bošnjačkim i hrvatskim predstavnicima<br />
iz Tuzle i okolnih gradova koji je održan<br />
u Tuzli 23. novembra 1992. godine. U<br />
tom se dokumentu Bošnjaci identifikuju<br />
kroz džihad i islamski ekstremizam.<br />
Osim toga, u tekstu se navodi kako je<br />
Selim Bešlagić vodio pregovore oko izdvajanja<br />
tuzlanske regije iz, kako se to<br />
navodi, Alijine Bosne i Hercegovine.<br />
“Delegacija ispred naše strane bila je u sastavu:<br />
major Stanković Milovan, Paravac<br />
Borislav, Kuprešanin Vojo i Tihomir<br />
Gligorić, a sa ustaško-muslimanske strane<br />
prisutni su bili: Knez Željko, Puškar<br />
Osman, predsjednik SO-e Tuzla Selim,<br />
predsjednik SO-e Gračanica Husein<br />
Vikalo i predsjednik SO-e Srebrenik...<br />
U razgovorima je istaknuto da tuzlanska<br />
regija hoće se da izvuče iz sveg košmara u<br />
koji je uvučena politikom Izetbegovića i<br />
njegovih sljedbenika, da steknu autonomiju<br />
i da se uključe u novu Jugoslaviju.<br />
Protivnici su džihada, Patriotske lige i<br />
svih ekstremnih muslimanskih paravojnih<br />
formacija i politike”. Na kraju<br />
dokumenta major Mićić navodi šta se<br />
postiglo na osnovu njihovih pregovora<br />
sa predsjednikom Skupštine opštine<br />
Tuzla Selimom i drugima. “U Lukavcu<br />
su uhapsili predsjednika SO-e Lukavac i<br />
sve njegove sljedbenike koji su za džihad,<br />
Patriotsku ligu i ekstremne muslimanske<br />
organizacije”.<br />
Foto islamneta<br />
Biciklista napušta Islam Grčki i ulazi u Islam Latinski<br />
Hrvatska: Župa Islam Latinski je drevna ravnokotarska, manje<br />
selo Zadarske nadbiskupije, koje priprada općini Posedarje i<br />
dekanatu Novigrad. Udaljena je oko 25 km od Zadra. Sastavljena<br />
je od tri sela: Islam Latinski, Islam Grčki i Rupalj.<br />
Povodom dodjele nove nagrade<br />
za mir reisu dr. Mustafi Ceriću<br />
Reisofobi teško<br />
podnose kad reis Cerić<br />
dobije nagradu za mir<br />
i promoviranje dijaloga<br />
među ljudima<br />
Reisu-l-ulema<br />
Islamske<br />
zajednice u Bosni i<br />
Hercegovini dr. Mustafa Cerić<br />
postao je laureat još jednog<br />
međunarodnog priznanja.<br />
Italijanska “Fondacija Duči”<br />
donijela je odluku kojom će<br />
nagradu za mir za 2012. godinu<br />
dodijeliti reisu-l-ulemi.<br />
U pismu se kaže: “Uzimajući<br />
u obzir Vaše relevantno i razumno<br />
zalaganje na promoviranju<br />
dijaloga među religijama<br />
i kulturama, Naučni komitet<br />
Fondacije Ducci je donio odluku<br />
da Vam dodijeli Nagradu<br />
za mir Fondacije Ducci za<br />
2012. godine.” Podsjećamo da<br />
je reisu-l-ulema laureat najviših<br />
međunarodnih nagrada<br />
i priznanja za mir i doprinos<br />
međuvjerskom dijalogu.<br />
Domaći reisofobi veoma teško<br />
podnose svaku reisovu nagradu<br />
za mir i promoviranje dijaloga<br />
među ljudima. Tako je<br />
bilo i ovaj put.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
13
Anketa<br />
Kuda ide Bosna i Hercegovina? Mogu li rušitelji uspjeti u svojim nakanama?<br />
Ima li načina da se odbrani naša zemlja od separatističkih težnji?<br />
Najveća snaga Milorada Dodika jeste u<br />
Politička kriza vlada Bosnom i<br />
Hercegovinom zadnjih nekoliko<br />
godina. Po ocjeni mnogih<br />
ta politička kriza traje od 2006. godine<br />
od kada naša zemlja stalno nazaduje.<br />
Kada je riječ o početku krize, neki vole<br />
kazati da je sve počelo od rušenja tzv.<br />
“aprilskog paketa”. Ovu tezu najradije<br />
zastupa Sulejman Tihić jer na taj način<br />
najdirektnije optužuje Harisa Silajdžića,<br />
koji ga je te godine u oktobru, na izborima<br />
za bošnjačkog člana Predsjedništva,<br />
do nogu potukao. Argument onih koji<br />
zastupaju ovu tezu je da bi<br />
usvajanjem aprilskog paketa<br />
ustavnih promjena država<br />
BiH imala znatno više ovlasti,<br />
koje bi bile sa entitetskog<br />
prenesene na državni nivo.<br />
Zaboravlja se pri tom da je<br />
bilo dogovoreno da se usvajanjem<br />
aprilskog apketa iz BiH<br />
povlači OHR, odnosno međunarodna<br />
zajednica, što je<br />
predstavljalo veliku opasnost<br />
za BiH jer nije bio uspostavljen<br />
mehanizam deblokade<br />
državnih institucija. Bez obzira<br />
što bi mnoge ovlasti bile<br />
prenesene na državni nivo,<br />
moglo se, recimo, tada desi-<br />
Razjedinjeni,<br />
posvađani,<br />
poput rogova<br />
u vreći,<br />
zaokupljeni<br />
borbom za<br />
vlastitu poziciju<br />
i opterećeni<br />
vlastitim<br />
sujetama,<br />
bošnjački<br />
političari su<br />
značajno<br />
doprinijeli<br />
tome da<br />
danas imamo<br />
političku<br />
situaciju takva<br />
kakva jeste.<br />
ti da se srpski predstavnici jednostavno<br />
povuku iz državnih organa vlasti i da<br />
se začahure u “svome” entitetu. A ne bi<br />
bilo OHR-a da ih natjera da se vrate,<br />
kao što je to bio slučaj sa pokušajem<br />
HDZ-a prilikom tzv. “hrvatske samouprave”<br />
iz 2001. godine.<br />
Postoje, pak, i oni koji su spremni<br />
ustvrditi da politička kriza počinje sa<br />
dolaskom Milorada Dodika na vlast<br />
u Republici Srpskoj u februaru 2006.<br />
godine. Doveden je uz pomoć bošnjačkih<br />
glasova. Od tada je Milorad<br />
Dodik, koji se do tada<br />
“prodavao” kao evropski<br />
političar, počeo da srbuje,<br />
da igra na kartu nacionalnih<br />
osjećaja Srba, koja kod<br />
njih uvijek prolazi, da priča<br />
o ugroženosti, o osamostaljenju<br />
Republike Srpske, o<br />
referendumu… Takva priča<br />
mu je ojačala poziciju u srpskom<br />
narodu i mogao je da<br />
radi šta hoće.<br />
Koliko god Milorad Dodik<br />
danas bio jak, njegova<br />
najveća prednost, njegova<br />
najveća snaga jeste, zapravo,<br />
u slabosti bošnjačkog političkog faktora.<br />
Razjedinjeni, posvađani, poput<br />
rogova u vreći, zaokupljeni borbom za<br />
vlastitu poziciju i opterećeni vlastitim<br />
sujetama, bošnjački političari su značajno<br />
doprinijeli tome da danas imamo<br />
političku situaciju takva kakva jeste.<br />
Da imamo nagli porast političke krize,<br />
da se politička kriza odražava na skoro<br />
svako važno političko, ekonomsko,<br />
kulturno, sportsko pitanje. Došli smo<br />
u situaciju da mnogi ozbiljno upozoravaju<br />
da BiH ide ka raspadu. Posljednji<br />
u nizu spomenutih su bivši visoki<br />
predstavnici međunarodne zajednice u<br />
BiH Paddy Ashdown i Wolfgang Petrich.<br />
Medijska scena u našoj zemlji<br />
uveliko podsjeća na ratno doba, što je<br />
dovoljan pokazatelj da se naša država<br />
kreće u opasnom smjeru. Prema sadašnjem<br />
razvoju situacije, čini se, rušitelji<br />
Bosne i Hercegovine su u prednosti.<br />
Samo zato što su oni koji su za BiH u<br />
totalnoj defanzivi i rasulu.<br />
Ugledne Bošnjake iz javnog, političkog,<br />
medijskog i privrednog života<br />
pitali smo: Kuda ide Bosna i Hercegovina?<br />
Mogu li rušitelji uspjeti u svojim<br />
nakanama? Ima li načina da se odbrani<br />
naša zemlja od separatističkih težnji?<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
14
slabosti bošnjačkog političkog faktora<br />
Midhat Kasap, direktor Opće biblioteke Zenica:<br />
Međunarodna zajednica može posložiti<br />
kockice na svoja mjesta<br />
Dosta šansi već je prokockano i dosta izglednih prilika već su promašili<br />
nosioci vlasti iz tri najznačajnije stranke koje okupljaju Bošnjake<br />
i u čija je programska opredjeljenja, kao jedna od najbitnijih stavki, unesena<br />
i briga o opstojnosti Bosne i Hercegovine. Kada je malo nedostajalo da<br />
se učine odlučni koraci i Bosna i Hercegovina krene naprijed, onda su neki,<br />
koje, vjerovatno, još uvijek bole prsa od busanja za Bosnu i Hercegovinu,<br />
bili protiv. Tada je počeo strmoglav pad koji traje i koji mi u Bosni i Hercegovini<br />
sami ne možemo zaustaviti.<br />
Kako se boriti za Bosnu s onima koji se već dvije decenije ili više<br />
bore da Bosne ne bude?<br />
Oružje, pokazalo se to od 1992. do 1995. godine, nije rješenje. Međunarodna zajednica, ukoliko joj je stalo do<br />
mirne Bosne, može argumentima snage koju ima, a ta snaga nije samo u sili i oružju, posložiti kockice na svoja mjesta<br />
i primiriti one koji misle da se silom i bezobrazlukom može postići sve što se želi.<br />
Uloga međunarodne zajednice bila je i ostaje izuzetno velika, bolje reći ključna, kada je u pitanju postojanje<br />
države Bosne i Hercegovine. Potrebno je samo malo više dobre volje i ekonomije u mozgovima pa da svima bude<br />
bolje. Cijepanje Bosne nije izlaz i ono ne donosi dobro nikome, pogotovo ne onima koji ne mogu razlikovati male<br />
ribe od tvrdih oraha.<br />
Dr. Edin Ramić, savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH<br />
Bakira Izetbegovića:<br />
Osnažiti probosanske snage u Republici Srpskoj<br />
Bosna ide jedinim mogućim pravcem, a to je kretanje prema Evropskoj uniji i<br />
NATO integracijama. Taj proces jeste usporen i otežan izjavama i stavovima koji<br />
su u suprotnosti sa svim ovim procesima i koji teže deklarativnom separatizmu. Međutim,<br />
i oni koji su nosioci takvih aktivnosti i izjava su svjesni da do takve situacije ne može doći,<br />
ali se ovakvo stanje svjesno zadržava i pokušava se na taj način obezbijediti nosiocima tih<br />
separatističkih ideja duži ostanak na političkoj sceni.<br />
Ono što je žalosno u svemu tome jeste da nakon svega onoga što smo preživjeli u proteklom<br />
periodu i dalje jedna takva retorika dobiva podršku naroda u jednom dijelu Bosne i Hercegovine.<br />
Taj narod se, nažalost, još nije otrijeznio i trebamo svi da živimo u potpunom siromaštvu kako bi<br />
shvatili da ta politička retorika nikome ne donosi koristi pa ni njima. Jasno je da sama takva retorika<br />
sa takvim stavovima ne može ugroziti poziciju Bosne i Hercegovine u okviru Dejtonskog mirovnog<br />
sporazuma, ali ostaje žaljenje za izgubljenim vremenom. Zbog svega toga gledamo dobre vijesti iz<br />
zemalja u regionu, a mi sami nismo u stanju građanima obezbijediti neki kvalitetniji i ugodniji život.<br />
Jedini mogući način za izlaz iz ove situacije jeste rad. Ne može se sjediti i čekati da se sudbina promijeni<br />
a da se ništa ne čini. Neophodan je snažniji politički aktivizam, pogotovo u entitetu Republika<br />
Srpska. Moramo imati snažniji plitički angažman Bošnjaka u tom dijelu BiH, osnažiti probosanske<br />
snage u Republici Srpskoj kako bismo na taj način pomogli Bosni i Hercegovini.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
15
Muhamed Velić, novinar lista “Preporod”:<br />
Bosna je bolesnik koji čeka<br />
pravu terapiju<br />
Prvo, u ovom povijesnom trenutku Bosna i Hercegovina<br />
nikuda ne ide. Evidentno na bolje ne ide, ali ne ide ni nagore,<br />
kao da ne može dublje potonuti?! Cinici bi rekli: Naprijed<br />
se ne može, a natrag se nema kud! No, tren utno su BiH ophrvale,<br />
doima se tako, izrazito opasne bolesti, zato je ona u stanju bolesnika<br />
koji leži u krevetu, koji zna svoju dijagnozu, a samo čeka<br />
pravu terapiju.<br />
Bosna i Hercegovina je kao ideja, neovisno od Dejtona, izrazito zdrava, realna i životna, zato će snagom vlastitog<br />
imuniteta prebroditi krizu i zaživjeti, kad-tad. Naravno, do toga bi mogli počekati, ali Povijest je neumoljiva,<br />
deset, pedeset, sto godina za nju je “ništa”. Vjerujem u njen oporavak i dugovječan život, bez obzira na sadašnju<br />
agoniju. Neke će generacije dočekati to, sasvim je izvjesno.<br />
Isto tako, i ovi što misle da su joj dohakali i da im samo još malo treba, grdno se varaju! Jer, mislili su tako ne<br />
davne 1992. da samo još preko Pofalića da pređu i da je sa Sarajevom gotovo, s Bosnom, ali su se prevarili, zar<br />
ne? Tako su isto mislili 1993. i 1994. da treba još samo Olovo uzeti pa je Bosna podijeljena i gotova, ali to “malo”<br />
toliko je to bilo “puno” i “previše”! Naravno, toga ima još!<br />
Džordž Vašington je rekao da je najbolji odgovor na nepravdu, zulum, klevete, prijetnje i napade koji ti se<br />
nanose – da šutiš i samo radiš svoj posao.<br />
Šutjeti, a ne kukati, raditi i boriti se.<br />
Zato, na koncu, poentirajmo u (ratnom) stihu, gotovo zaboravljenom: Nemoj ti plakati, sine, neće Bosna nigdje,<br />
a vala neće ni Hercegovina!<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
16
Adnan Ferhatbegović, magistar elektrotehnike:<br />
Bošnjačke stranke moraju usaglasiti stavove<br />
Svi smo frustrirani trenutnom situacijom u kojoj se nalazimo i koja nam je svima<br />
manje-više poznata. Posebno me deprimira politika naših bošnjačkih stranaka,<br />
gdje se nesposobni ljudi dovode na prilično uticajne pozicije. Takve osobe raspolažu<br />
budžetima mjerenim desetinama miliona maraka u svom mandate, a njihova sposobnost<br />
i znanje su katastrofalni. To zasigurno znam i to je, nažalost, tako. A ono što ne znam,<br />
je, bojim se, mnogo gore od toga. Najgore u svemu tome je što se ne nazire kvalitetna<br />
alternativa u mladim snagama. Kad vidim ko sve ulazi u politiku, smuči mi se. Uvlakači i<br />
držači sakoa trenutno dobro pozicioniranim političarima to sigurno nisu. Nisam po prirodi<br />
pesimista, ali imajući sve u vidu, teško je biti optimističan. Teško je kad u novinama<br />
pročitate članak o porodici koja nema šta da jede, a istovremeno znate za poteze nekih<br />
funkcionera koji se rasipaju državnim parama kao da im je to ćaćevina.<br />
Kada je riječ o separatizmu i suprotstavljanju tim težnjama, prije svega, bošnjačke<br />
stranke moraju usaglasiti stavove u vezi sa strateškim interesima Bošnjaka, početi sa praksom<br />
afirmisanja mladih, sposobnih i neiskvarenih ljudi koji nisu opterećeni kojekakvim<br />
ličnim interesima (šeme i šemice: “ima li mene tu”) jer svakako da loša ekonomska i svaka<br />
druga situacija pogoduje separatističkim nastojanjima. Mislim da tu još treba dodati i<br />
enormne napore u lobiranju u međunarodnoj zajednici i preko uticajnih prijatelja Bošnjaka<br />
(Turska, islamske zemlje).<br />
Meša Pargan, novinar i direktor BMG (Bosanska medijska grupa):<br />
Tendencije za razbijanje zemlje postoje oduvijek,<br />
Bošnjaci imaju najveću odgovornost<br />
da čuvaju Bosnu<br />
T<br />
endencije koje vode raspadu i(li) uništenju Bosne i Hercegovine, postoje valjda koliko i sama ova zemlja.<br />
Zato, ove posljednje, ne bih zasebno analizirao, niti bih im davao veći značaj nego što su ranije imale. Ali,<br />
ovdje bih kratko analizirao ambijent u kojem se to dešava.<br />
Bošnjaci muslimani kao najbrojniji narod u BiH, imaju i najveću odgovornost da čuvaju i štite Bosnu i Hercegovinu.<br />
Da li to i činimo? Potpuno sam uvjeren da Bošnjaci taj posao ne čine ni približno dobro, a prije svega<br />
mislim da je to posljedica jedne naše unutarnje amerikanizacije. O čemu se radi? U bošnjačkom narodu se desilo<br />
niz paralelnih emancipiranja, oslobađanja od viševjekovnih ili višegodišnjih okova, od političkih, pa do moralnih i<br />
vjerskih, teritorijalnih i brojnih drugih, i svako na svoj ih je način iskoristio, pri tome dovodeći do jednog procesa<br />
u kojem su se stvorile grupacije, grupe ili klanovi, koji nisu srasli u društveni ambijent koji funkcionira, već i danas<br />
postoje kao relativno izolovana pojava. Tako danas imamo jedan neuređen konglomerat u kojem međusobno<br />
se ne dodiruju Krug intelektualaca 99 i zajednica u Gornjoj Maoči, ne podnose se Sandžaklije i Sarajlije, mrze se<br />
vjernici i raskalašni kvaz-vjernici koji Bajram čekaju u kafani, i ne postoji mogućnost da imaju zajedničku tačku.<br />
Namjerno govorim o krajnjim granicama. U takvom konglomeratu, paralelnih svjetova u Bošnjaka, došlo je do te<br />
amerikanizacije, koja se po mome mišljenju najbolje očituje u našoj stalnoj potrebi da na drugoj strani, u drugom<br />
vjerskom, političkom ili nacionalnom, vidimo permanentnoga neprijatelja. Rekoh na početku, tendencije za razbijanje<br />
zemlje postoje oduvijek i postojat će, ali mi nismo iskoristili snagu ljubavi koju su pripadnici drugih naroda<br />
i vjera iskazali prema Bosni i Hercegovini. Oni su trebali i mogli biti nama dobar faktor stabilizacije i učvršćivanja<br />
odnosa sa njihovim sunarodnjacima u Srbiji i Hrvatskoj, ali i naš korektivni faktor unutar zemlje, jer narod koji<br />
se ne zna ponašati kao većina, imat će nezadovoljstvo, smatrat će da je ugnjetavan u svojoj zemlji, a takav odnos<br />
proizvodi radikalne i fašističke elemente u jednom narodu. Takvo što nama kroz povijest nije imanentno, ali ne<br />
znači da ne možemo postati vrlo brzo žrtve toga. Umjesto da “odgajamo” prijatelje, štaviše, svakodnevno nam se<br />
dokazani prijatelji BiH moraju dokazivati da su prijatelji, a pri tome mi sami pravimo takve propuste i greške, koji<br />
uopće nisu prijateljski prema Domovini. Ali mi to ne vidimo i ne prihvatamo da je greška. Upravo je isključivost,<br />
primarna osobina ovako podijeljenoga društva. Okrenimo se oko sebe – primijetit ćemo samo isključivost drugih<br />
ljudi, pojedinaca i grupa, a to je dokaz da smo i sami isključivi. Ja u ovakvom stanju naroda vidim opasnost, a ne<br />
u tendencijama sa istoka ili zapada.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
17
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Novo na tržištu: Iranske vehabij ehabije<br />
Nema nikakvog patriotizma<br />
u BiH izvan projekta<br />
vraćanja Ustava Republike<br />
Bosne i Hercegovine i<br />
stanja koje je temeljeno<br />
na legalitetu i legitimitetu<br />
referendumske volje preko<br />
63 odsto bh. građana. Onaj<br />
ko to zaobilazi, kao izlaz<br />
i kao rješenje za brisanje<br />
genocidne entitetske<br />
podjele, jednostavno, nije<br />
iskren<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Kako<br />
K<br />
je moguće da Federal-<br />
Kna televizija sa istom stra-<br />
Kšću progoni, s jedne strane,<br />
Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu Cerića,<br />
a s druge strane, sljedbenike Radovana<br />
Karadžića koji su 9. januara proslavljali<br />
20 godina genocidnog projekta<br />
Republike Srpske? Onaj ko stavlja znak<br />
jednakosti između jednog i drugog,<br />
mora u nečemu biti lažan. Kome može<br />
služiti konfrontacija Federalne televizije<br />
za javnošću Republike Srpske? Glavno<br />
marketinško uporište Milorada Dodika<br />
upravo jesu “napadi iz Federacije” koji<br />
se realiziraju preko FTV i policijskog<br />
magazina “60 minuta”. Nebrojeno puta<br />
se dokazalo da beogradski obavještajci<br />
plasiraju iste (dez)informacije kao i “60<br />
minuta”. Sjećamo se kako je beogradski<br />
APIS na svojoj web stranici objavljivao<br />
ekskluzivne fotografije sa Pogorelice,<br />
kada je u Sarajevu vođen taj sramni<br />
montirani proces, a u isto vrijeme je to<br />
plasirala i FTV. Zašto bismo sada vjerovali<br />
da iza FTV i Bakira Hadžiomerovića<br />
ponovo ne stoje beogradski obavještajci,<br />
koji konfrontiranjem Sarajeva<br />
i Banja Luke jačaju srpsko jedinstvo i<br />
poziciju Milorada Dodika? U Bosni i<br />
Hercegovini održana su tri javna protesta<br />
protiv 20 godina genocidnog projekta<br />
Republike Srpske, u Gračanici,<br />
Gradačcu i Kalesiji, ali ni jedan od ova<br />
tri skupa nije bio vijest u programima<br />
Federalne radio-televizije. Nekoliko<br />
protestnih skupova je održano i izvan<br />
BiH. Šta ćemo sad? Onaj ko je iskre-<br />
no, a ne lažno, protiv obilježavanja 20<br />
godina genocidnog projekta Republike<br />
Srpske, ne bi nikako mogao zaobići ove<br />
važne događaje. A Federalna tv, koja se<br />
navodno vatreno zalaže za BiH, apsolutno<br />
je prešutjela skupove u Gračanici,<br />
Gradačcu i Kalesiji. Stoga je navodna<br />
konfrontacija FTV protiv RS obična<br />
lakrdija, u kojoj narod treba<br />
da povjeruje da je FTV patriotski<br />
medij, a ne instrument<br />
velikosrpskih operacija, kao<br />
što je to u političkom smislu<br />
i SDP Zlatka Lagumdžije.<br />
Događaji iz Gradačca, Gračanice<br />
i Kalesije jednostavno<br />
nisu smjeli biti afirmirani u<br />
programima Federalne rtv,<br />
jer iza ovih događaja stoji<br />
iskrena, nepotkupljiva patriotska<br />
energija, čiji je cilj<br />
ukidanje dejtonske prevare<br />
i povratak Republike Bosne<br />
i Hercegovine, za razliku od<br />
mimikrije sa FTV čiji se cilj<br />
iscrpljuje služenjem Beogradu<br />
i Zagrebu u rastakanju<br />
Bosne i Bošnjaka. Višegodišnja<br />
islamofobijska haranga sa<br />
FTV neoboriv je dokaz iredentističkih<br />
ideloških opredjeljenja<br />
ovog medija.<br />
Industrija laži<br />
Jedan od momenata na<br />
kojima se može pratiti istovjetnost<br />
djelovanja beogradskih<br />
i većine sarajevskih<br />
medija, predvođenih FTV i Oslobođenjem,<br />
jeste pitanje tzv. vehabija. Odveć<br />
je jasno da su tzv. vehabije slamka spasa<br />
sa genocidne i agresorske projekte Beograda<br />
i Zagreba, jer se preko izmišljanja<br />
tzv. radikalnog islama nastoje relativizirati<br />
historijske činjenice i prikazati kako<br />
su Srbi i Hrvati bili prinuđeni etničkim<br />
čišćenjem se odvojiti od Bošnjaka, koji<br />
su navodno htjeli cijelu Bosnu pretvoriti<br />
u “šerijatsku državu”. Pa ako su htjeli,<br />
što je ne pretvoriše na ovom frtalju bh.<br />
teritorije, na kojoj je Alija Izetbegović<br />
potkraj 90-tih imao apsolutnu vlast?!<br />
Rahmetli Alija nije htio ukinuti ni Titovu<br />
ulicu u Sarajevu, da se ne zamjeri<br />
U ovoj završnoj<br />
fazi, u kojoj<br />
Bošnjaci ulaze<br />
u proces<br />
samouništenja,<br />
glavni zahvat<br />
je instaliranje<br />
lažnih<br />
patriotskih<br />
glasnogovornika,<br />
koji će navodno<br />
braniti Bosnu<br />
od Dodika i<br />
njemu sličnih.<br />
multietničkim i antifašističkim znakovima,<br />
a kamo li praviti teokratsku državu!<br />
No, historija nije ono što jeste,<br />
već ono što se napiše da jeste, pa se tako<br />
upravo ispisuje “historija” u kojoj su tzv.<br />
vehabije bile uzrok sveg belaja koji nas<br />
je zadesio. A do 2000. godine pojam<br />
“vehabija” se gotovo ne može pronaći u<br />
javnom i političkom diskursu, što znači<br />
da tzv. vehabije nisu proizvod Alijine<br />
vladavine, već se pojavljuju sa<br />
dolaskom na vlast SDP-Alijanse<br />
i Zlatka Lagumdžije.<br />
To znači da tzv. vehabije nisu<br />
ono što jesu, odnosno, što<br />
nisu, već su simulakrum koji<br />
je nastao za potrebe SDP-a,<br />
tj. velikodržavnih projekata<br />
Srbije i Hrvatske.<br />
U stilu Federalne televizije,<br />
beogradski mediji su<br />
nadigli hampu na tzv. vehabije<br />
optužujući njihovu<br />
virtualnost za pripremanje<br />
atentata na Milorada Dodika,<br />
prilikom obilježavanja<br />
“Dana RS” 9. januara u<br />
dvorani “Borik”. Kao što je<br />
poznato, riječ je o još jednoj<br />
lakrdiji u izvedbi policijskih<br />
organa s obje strane Drine:<br />
izvjesni hipik Božidar Stanišljević<br />
(61) osumnjičen je<br />
za terorizam, jer je za potrebe<br />
tzv. vehabija unio oružje<br />
u dvoranu u kojoj je kobejagi<br />
trebao biti ubijen Dodik,<br />
ali ne i Tadić, Kusturica,<br />
Irinej i mnogi drugi dodikolozi.<br />
Dosad se nanizalo<br />
više stotina ovakvih cirkusa<br />
(pogledaj knjigu “Teror antiterorizma”,<br />
2008.) preko kojih je Policija RS srozavala<br />
profesionalni kredibilitet. Kad<br />
bi se sad nešto i stvarno dešavalo, toj<br />
lažljivoj Policiji RS ne može se vjerovati.<br />
Pojavio se i niz očitih propagandnih<br />
konstrukcija, tipa da je izvjesni “Allahov<br />
ratnik” po tajnom imenu Bumbar<br />
poručio Dodiku da će ga “poslati na<br />
ahiret”. Kao da je Miloradu mjesto na<br />
ahiretu?! Ali, ono što potpuno delegitimizira<br />
ove izmišljotine o pripremama<br />
atentata jeste konstrukcija da je “oko<br />
hiljadu agenata iranske obavještajne<br />
službe” upetljano u isti posao sa tzv.<br />
vehabijama.<br />
18
Ovo nije prvi put da beogradska industrija<br />
laži spaja nespojivo, jer u njihovoj<br />
zatucanosti tzv. vehabije mogu dolaziti<br />
iz Teherana, pošto je sve to taj nekakav<br />
“radikalni islam”, pa je logično da Ahmedinedžad<br />
naređuje da se po Bosni nosaju<br />
duge brade i skraćene nogavice. Sreća je<br />
pa se preko ove neobrazovanosti mogu<br />
odmah ugledati lažovi i predvidjeti njihove<br />
krajnje namjere. Bezmalo prije jedanaest<br />
godina SDP je (2. III 2001.) objavio<br />
dokument pod naslovom “Revolucija finansirana<br />
iz Teherana”, a u dokumentu je<br />
navedeno da djeluje“opasna politička grupacija”<br />
koja “osim neonacističkog načina<br />
blokade zakonodavne, izvršne i sudske<br />
vlasti, neonacističkog način izmišljanja i<br />
gebelsovskog ponavljanja laži o ljudima iz<br />
Alijanse, ima i partijske odrede koje čine<br />
ekstremistički, agresivno i teroristički<br />
nastrojene Vehabije”, koji će “već sutra,<br />
nakon sukoba koje očekuju, biti graničari<br />
sa mudžahedinskim načinom političke i<br />
terorističke borbe”. U SDP-ovom dokumentu<br />
se dalje kaže: “Njihov boravak u<br />
Tuzli (Iranske ambasade, op.a.) i priča o<br />
revoluciji koja je, kasnije se pokazalo, bila<br />
i osnovni cilj njihovog boravka na ovim<br />
prostorima, objašnjavaju i porijeklo novca<br />
koji je ubačen u ovu kampanju i razloge<br />
zbog kojih su mete njihove kampanje lideri<br />
Alijanse ali i predstavnici međunarodne<br />
zajednice i to samo oni koji potiču<br />
iz Amerike i zapadne Evrope”.<br />
Prošle su mnoge godine, a nikakva se<br />
revolucija nije strefila, od svega što je SDP<br />
bombastično najavljivao ostala je tek<br />
opomena da su velikosrbi i velikohrvati<br />
iz SDP-a, i prije 11. septembra te 2001.<br />
godine, i svjetskog razmaha<br />
islamofobije, strateški ulagali<br />
u izmišljanje “neonacizma” i<br />
“vehabizma” u Bošnjaka. Tek<br />
desetak godina poslije pojavit<br />
će se iskompleksirani predgrađanin<br />
dr.plag. Enver Kazaz da<br />
izmišlja “fašizam u Bošnjaka”.<br />
A kako bi to “zgnječeni narod”<br />
mogao imati fašizam, pitao se<br />
rahmetli Nedžad Ibrišimović.<br />
Nikako, izuzev kao stigmu<br />
koju mu lijepe advokati genocida,<br />
ponizne bošnjačke sluge<br />
Ante Pavelića i Draže Mihailovića,<br />
koje u svome garibluku<br />
misle da Evropa počinje tamo<br />
gdje prestaje islam.<br />
Nulta tačka<br />
Ova transvremenska paralela<br />
između SDP-ovog optuživanja<br />
Iranske ambasade da finansira<br />
“teroristički nastrojene Vehabije” i nedavnog<br />
beogradskog izmišljanja združenog<br />
iransko-vehabijskog pripremanja atentata<br />
u Banjoj Luci, ukazuje na iste propagandističke<br />
modele koji se koriste s ciljem<br />
oljagavanja Bošnjaka i pravljenja žrtve od<br />
istinskih agresora. Prije desetak godina<br />
je SDP-Alijansa sebe pokušavala prikazati<br />
kao oslobodioca i spasioca, ali im se<br />
na meti nisu našle ni četničke ni ustaške<br />
asocijacije, već bh. patrioti, protiv kojih su<br />
povedeni montirani procesi, pod optužbama<br />
za “terorizam”. Dogodila se i zločinačka<br />
ekstradicija tzv. alžirske grupe. Desetak<br />
godina poslije narod je zaboravio, pa<br />
Laprdanje na<br />
relaciji Sarajevo<br />
– Banja Luka je<br />
krajnji domet<br />
ovog lažnog<br />
patriotizma<br />
SDP-a i FTV-a,<br />
jer bi se ozbiljna<br />
aktivnost na<br />
diskreditaciji<br />
genocidnog<br />
entiteta<br />
morala bazirati<br />
na rušenju<br />
Dejtonskog<br />
sporazuma<br />
kao ugovora<br />
koji je potpisan<br />
pod prisilom i<br />
ucjenom<br />
je glasao za svoje progonitelje,<br />
koji ponovo djeluju u koordinaciji<br />
sa beogradskim šefovima.<br />
Otud smo dobili realnost<br />
u kojoj i Zlatko Lagumdžija<br />
preko svojih medija, i Milorad<br />
Dodik preko svojih medija,<br />
diktiraju istragu tzv. vehabija<br />
kao ključ svih problema u<br />
BiH. Pri tome Bošnjaci bivaju<br />
uhvaćeni u medijsku klopku,<br />
jer počinju vjerovati kako je<br />
najbolje nemati nikakve veze<br />
sa svojom vjerom, pošto se i<br />
sama riječ islam može uzeti<br />
za “vehabizam”. Rezultat je<br />
nastavak genocida, u vidu sve<br />
većeg broja bošnjačke djece u<br />
katoličkim školama, i u stotinama<br />
drugih znakova koji pokazuju<br />
da Bošnjaci napuštaju<br />
svoj identitet, i zapravo, nestaju.<br />
Proces je otvoren i jedino<br />
još treba bdjeti nad simulacijom privida<br />
po kome nas ubice i progonitelji vode u<br />
bolju budućnost, u kojoj mi nećemo biti<br />
mi, već ćemo postajati oni. To je upravo<br />
neskrivena ambicija isprepadanih bošnjačkih<br />
roditelja koji od svoje djece prave<br />
katolike, islamofobe, postiđene muslimane<br />
i bivše Bošnjake. A između ubijenog<br />
Bošnjaka, i razbošnjačenog i razmuslimanjenog<br />
Bošnjaka – nema nikakve razlike.<br />
Zato je Dejton nastavak genocida!<br />
U ovoj završnoj fazi, u kojoj Bošnjaci<br />
ulaze u proces samouništenja, glavni<br />
zahvat je instaliranje lažnih patriotskih<br />
glasnogovornika, koji će navodno braniti<br />
Bosnu od Dodika i njemu sličnih. Istovre-<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
19
meno će napadati Islamsku zajednicu i<br />
reisu-l-ulemu, kako bi Bošnjak razumio<br />
da odbrana Bosne podrazumijeva odricanje<br />
od vjere kakvu predstavlja Islamska<br />
zajednica. Ta vjera treba da bude,<br />
čulo se mnogo puta, privatna stvar, što<br />
će reći, da bude nečujna i nevidljiva. U<br />
tom slučaju, ne bi se čuo glas protiv terorističkih<br />
napada na džamije i medijskog<br />
šovinizma protiv Bošnjaka. Smatralo<br />
bi se standardom da svi zajedno,<br />
složno, u bratstvu i jedinstvu,<br />
ismijavamo islam i pivskim<br />
flašama gađamo džamije.<br />
Zauzvrat Bošnjaci dobijaju<br />
zadovoljstvo da se Miloradu<br />
Dodiku sa Federalne tv kaže<br />
da je ‘vakav i ‘nakav, što njemu<br />
i treba, s obzirom da se<br />
od sarajevskog ćumura pokreće<br />
njegova parna lokomotiva.<br />
Laprdanje na relaciji Sarajevo<br />
– Banja Luka je krajnji<br />
domet ovog lažnog patriotizma<br />
SDP-a i FTV-a, jer bi se<br />
ozbiljna aktivnost na diskreditaciji<br />
genocidnog entiteta<br />
morala bazirati na rušenju<br />
Dejtonskog sporazuma kao<br />
ugovora koji je potpisan pod<br />
prisilom i ucjenom, i koji je<br />
ništavan samim tim što nije<br />
realiziran, posebno u pogledu<br />
aneksa sedam. Definitivno<br />
nema nikakvog patriotizma<br />
u BiH izvan projekta vraćanja<br />
Ustava Republike Bosne<br />
i Hercegovine, i stanja koje je<br />
temeljeno na legalitetu i legitimitetu<br />
referendumske volje<br />
preko 63 odsto bh. građana.<br />
Onaj ko to zaobilazi, kao<br />
izlaz i kao rješenje za brisanje genocidne<br />
entitetske podjele, jednostavno, nije<br />
iskren. SDP i njegovi sateliti, Federalna<br />
tv i njeni sateliti, imaju dovoljno snage<br />
da pokrenu proces propitivanja legaliteta<br />
Dejtonskog sporazuma, i da dokažu<br />
i našoj i međunarodnoj javnosti da nas<br />
rušenje Dejtonskog sporazuma vraća na<br />
prethodno pravno stanje, a to je Ustav<br />
RBiH, po kome nema ni entiteta, ni<br />
kantona, ni ma kakvih podjela u BiH,<br />
jer su svi građani jednaki pred univerzalnim<br />
zakonskim načelnima. Činjenica<br />
da SDP i FTV neće krenuti ovim putem<br />
najbolji je dokaz da ovaj politički<br />
i medijski subjekt radi za velikodržavne<br />
interese Beograda i Zagreba. Sve ostalo<br />
je teatar za naivne, kojima se sad serviraju<br />
i iranske vehabije, samo da ne spaze<br />
vlastiti nestanak. Naravno, ovo je otvoreni<br />
poziv na rušenje dejtonske prevare<br />
i povratak legaliteta Republike Bosne i<br />
Hercegovine. To je nulta tačka patriotske<br />
iskrenosti za sve.<br />
Jedan od<br />
momenata<br />
na kojima se<br />
može pratiti<br />
istovjetnost<br />
djelovanja<br />
beogradskih<br />
i većine<br />
sarajevskih<br />
medija,<br />
predvođenih<br />
FTV i<br />
“Oslobođenjem”,<br />
jeste pitanje<br />
tzv. vehabija.<br />
Odveć je<br />
jasno da su<br />
tzv. vehabije<br />
slamka spasa<br />
sa genocidne<br />
i agresorske<br />
projekte<br />
Beograda i<br />
Zagreba.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
20
Islamski svijet<br />
Šta su donijeli egipatski izbori?<br />
Voz demokratije<br />
muslimanske<br />
proizvodn roizvodne marke<br />
Kolika je pobjeda<br />
islamista ustvari moglo<br />
se i vidjeti 23. januara,<br />
kada se održala prva<br />
svečana sjednica Narodne<br />
skupštine. Osim što<br />
je bilo suza radosnica<br />
islamističkih poslanika,<br />
bilo je i suza radosnica<br />
običnog egipatskog naroda<br />
koji je dočekao da vidi<br />
svoj narodni parlament,<br />
a u njemu skoro sve žene<br />
islamski propisno odjevene,<br />
a skoro svi muškarci s<br />
bradama, kao da je u pitanju<br />
neko vijeće uleme i šejhova<br />
Piše: Jusuf Džafić<br />
Voz<br />
V<br />
demokratije je stigao na<br />
Vstanicu i izabrao prvu Na-<br />
Vrodnu skupštinu od 25-januarske<br />
revolucije, su sudbonosne riječi<br />
koje je u subotu, 21. januara, izgovorio<br />
Abdulmuizz Ibrahim, predsjednik<br />
Visoke izborne komisije, nakon objavljivanja<br />
zvaničnih rezultata izbora za<br />
Donji parlament ili Narodnu skupštinu.<br />
Narodna skupština je jedan od<br />
glavnih organa buduće vlasti koja će<br />
imati ključnu ulogu u kreiranju novog<br />
egipatskog ustava, kako je dogovoreno<br />
između prelaznog Vojnog vijeća i egipatskog<br />
naroda nakon 25-januarske<br />
revolucije.<br />
Dugi i komplicirani izbori<br />
Izuzetno dugi izbori<br />
za Narodnu skupštinu u<br />
Egiptu su trajali od 28. novembra<br />
do 11. januara, u<br />
tri izborne regije, u svakoj<br />
po dva kruga, svaki krug<br />
po dva dana – ukupno 12<br />
izbornih dana! Izborna komisija<br />
se izgovorila nemanjem<br />
dovoljnog kapaciteta<br />
za organizaciju istovremenih<br />
izbora u cijelom Egiptu.<br />
No, uzevši u obzir da<br />
su ovo prvi ikada slobodni<br />
izbori u Egiptu otkako je<br />
demokratija postala preovladavajući<br />
svjetski poredak,<br />
te da je izlaznost na<br />
prethodna dva namještena<br />
izbora 2005. (7,5 miliona)<br />
i 2010. godine (9,5 miliona)<br />
bila negdje oko mršavih<br />
20%, moglo je biti<br />
i gore. Međutim, uprkos<br />
svim problemima oko organizacije<br />
(npr. ljudima u<br />
svakoj izbornoj regiji bio<br />
je dat samo jedan slobodan<br />
dan tokom izbora),<br />
odziv ljudi je bio i više<br />
nego izvanredan – oko<br />
54% (27 miliona od 50<br />
miliona).<br />
Na izborima egipatski<br />
narod je mogao da izabere između<br />
čak 50 stranaka i koalicija različitih<br />
političkih orijentacija - socijalisti,<br />
socijal-demokrati, liberalisti,<br />
islamisti, nacionalisti itd. Većina<br />
tih stranaka su osnovane nakon<br />
25-januarske revolucije, s izuzetkom<br />
nekoliko stranaka koje su ili<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
21<br />
Pobjeda<br />
islamista<br />
iznenadila<br />
je zapadni<br />
svijet. To<br />
iznenađenje je<br />
prouzrokovano<br />
ničim drugim<br />
do medijskom<br />
propagandom<br />
zapadnih<br />
medija u korist<br />
liberalista koji<br />
su često na<br />
uštrb istine<br />
plasirali<br />
dezinformacije<br />
bazirane<br />
na lažima i<br />
smutnjama.<br />
već duže vremena pristutne na političkoj<br />
sceni ili su novoosnovane, ali<br />
vuku korijenje iz političkih pokreta<br />
ili organizacija koje odavno djeluju,<br />
kao npr. stranka Novi Vefd, osnovana<br />
1983. godine, koja vodi porijeklo<br />
od Vefd stranke (1919-1952)<br />
ili stranka Slobode i pravde, stranka<br />
organizacije Muslimanske braće,<br />
koja djeluje od 1928. godine. Egipatski<br />
narod je birao, a koga je izabrao<br />
dovoljno će pokazati sljedeći<br />
osvrt na zvanične rezultate izbora<br />
za Narodnu skupštinu, objelodanjene<br />
21. januara tekuće godine:<br />
1. Stranka slobode i pravde<br />
(Hizbu-l-hurijje ve-l-adale). Osvojila<br />
je 235 mjesta (uključujući 22<br />
mjesta ostalih stranaka iz Demokratske<br />
alijanse za Egipat) – 47%<br />
ukupnih mjesta. Stranka slobode i<br />
pravde je stranka Muslimanske braće<br />
(ihvanije), islamske organizacije,<br />
koja ima svoje ogranke<br />
širom islamskog svijeta.<br />
Crpi učenje iz rada i djela<br />
islamskog reformatora<br />
Hasana el-Benne (1906-<br />
1949), koji ju je i osnovao<br />
1928. godine. Stranka je<br />
osnovana 30. aprila 2011.<br />
godine. Na izbore je izašla<br />
u koaliciji sa još 10 stranaka,<br />
različitih političkih<br />
orijentacija (socijalisti,<br />
naseristi, socijal-demokrate,<br />
liberali i sl.), pod<br />
imenom Demokratska<br />
alijanska za Egipat. Zanimljivo<br />
je za spomenuti da<br />
su koalicije Islamski blok,<br />
Egipatski blok, te stranke<br />
Novi vefd, bile u početku<br />
članice Demokratske alijanse,<br />
ali da su istu napustili<br />
zbog nemogućnosti<br />
pronalaženja zajedničkog<br />
jezika sa Muslimanskom<br />
braćom. Tako je Demokratska<br />
alijansa, čiji su<br />
inicijatori bili Muslimanska<br />
braća, u početku brojala<br />
ni manje ni više nego<br />
čak 28 političke stranaka<br />
i koalicije, a u vrijeme vrhunca<br />
preko 40!<br />
Zapadni mediji različito<br />
prezentiraju Stranku<br />
slobode i pravde. Jedni je smatraju<br />
umjerenom, jedni ekstremnom,<br />
iako je broj onih zapadnih medija<br />
koji je smatraju ekstemnom i fundamentalnom<br />
za nijansu veći od<br />
onih koji je smatraju demokratskom,<br />
umjerenom. Često je upore-<br />
đuju sa turskom Ak partijom Tajiba
Erdogana. Dio zapadnim medija<br />
joj kače epitet teroristička zbog podržavanja<br />
nezavisnosti palestinske<br />
države. No, ono o čemu se rijetko<br />
ili skoro nikako ne može pročitati<br />
u zapadnim medijima jeste 30-godišnja<br />
borba Muslimanske braće za<br />
demokratiju tokom režima Husnija<br />
Mubaraka, saveznika SAD-a i zapadne<br />
“demokratije”.<br />
2. Stranka svjetlosti (Hizbu-nnur).<br />
Osvojila je 123 mjesta (uključujući<br />
13 mjesta ostalih stranaka iz<br />
Islamskog bloka) – 25% ukupnih<br />
mjesta. Stranka svjetlosti je stranka<br />
selefija, islamskog reformističkog<br />
pokreta kojeg je utemeljio islamski<br />
reformator Muhammed ibn<br />
Abdulvehhab (1700-1788). Na izbore<br />
stranka je izašla u koaliciji sa<br />
još dvije islamske partije (Stranka<br />
gradnje i razvoja i Stranka autentičnosti).<br />
Zapadni mediji su skoro jednoglasni<br />
u sataniziranju ove stranke.<br />
Skoro da nema zapadnog medija<br />
koji ovu stranku nije nazvao<br />
ekstremnom, konzervativnom,<br />
ultrakonzervativnom, fundamentalnom,<br />
tvrdolinijaškom i sličnim<br />
pogrdnim imenima. Prozivaju je da<br />
je produžena ruka Saudijske Arabije,<br />
da širi vehabijsku/selefijsku<br />
ideologiju u Egiptu, da podriva temelje<br />
demokratije. Optužuju je da<br />
poziva na rušenje koptskih crkava<br />
i sufijskih tekija i sl. Čitajući sve te<br />
optužbe, nije teško primijetiti da,<br />
kao po običaju, nijedan zapadni<br />
novinar nije donio ni jedan jedini<br />
dokaz za svoje optužbe. Štaviše, te<br />
iste selefije, i ta ista Stranka svjetlosti,<br />
zajedno sa Muslimanskom<br />
braćom, napravili su dobrovoljačke<br />
grupe koje su obezbjeđivale<br />
koptske crkve u Egiptu tokom<br />
proslave pravoslavnog Božića. Što<br />
se tiče opsega humanitarnog rada<br />
ove dvije stranke i ova dva pokreta<br />
(selefijski i ihvanijski) dovoljno je<br />
rekao narod davši im 3/4 mjesta u<br />
parlamentu.<br />
3. Stranka Novi vefd (Hizbu-lvefd<br />
el-džedid). Osvojila je 38 mjesta<br />
– 7,6% ukupnih mjesta. Stranka<br />
je osnovana 1983. godine, kao<br />
nastavak Vefd stranke (1919-1952).<br />
Stranka okuplja nacional-liberaliste.<br />
U vrhu stranke se nalazi grupa<br />
egipatskih biznismena i bogataša<br />
koji žele da Egipat približe zapadno-kapitalističkom<br />
sistemu.<br />
4. Egipatski blok (El-kutle-lmisrijje).<br />
Osvojio je 34 mjesta –<br />
6,8 % ukupnih mjesta. Blok broji<br />
tri stranke koje okupljaju liberale,<br />
socijal-demokrate i hrišćane.<br />
Blok je nastao kao<br />
protuteža islamistima, prvenstveno<br />
Muslimanskoj<br />
braći i njihovoj stranci,<br />
odnosno kao pokušaj liberalista<br />
da konsoliduju<br />
svoje redove (blok je<br />
u početku brojao čak 15<br />
stranaka). Ne treba da<br />
čudi da su zapadni mediji<br />
najviše navijali za ovu koaliciju.<br />
5. Nova stranka sredine<br />
(Hizbu-l-vesat eldžedid).<br />
Osvojila je 10<br />
mjesta – 2 % ukupnih<br />
mjesta. Stranku je osnovao<br />
bivši član Muslimanske<br />
braće još davne 1996.<br />
godine. Stranka okuplja<br />
islamiste-moderniste, tj.<br />
Nakon kratkog<br />
pregleda<br />
rezultata<br />
egipatskih<br />
izbora za donji<br />
parlament,<br />
odnosno<br />
Narodnu<br />
skupštinu ne<br />
može proći<br />
neopaženo da<br />
su islamisti<br />
osvojili čak<br />
74% mjesta<br />
u parlamentu<br />
(368 od 498<br />
mjesta), dok su<br />
s druge strane<br />
sekularisti<br />
zajedno osvojili<br />
jedva preko<br />
stotinu (107<br />
mjesta).<br />
sve one bivše pripadnike<br />
Muslimanske braće koji<br />
smatraju da su Muslimaska<br />
braća previše ekstremna<br />
u svojim stavovima.<br />
Inače, ti isti “ekstremisti”<br />
su osnivači već spomenute<br />
Demokratske alijanse za<br />
Egipat.<br />
6. Stranka reforme i<br />
razvoja (Hizbu-l-islah vet-tenmije).<br />
Osvojila je 9<br />
mjesta – 1,8% ukupnih<br />
mjesta. Stranku je 2009.<br />
godine osnovao Enver Sadat,<br />
nećak ubijenog egipatskog<br />
predsjednika Envera<br />
Sadata. Stranci se u<br />
junu 2011. godine pridružio<br />
i milijarder Rejmond<br />
(rođ. Rami) Lekeh, kontroverzni<br />
egipatski kato-<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
22
lik. Pored neplaćenih milionskih<br />
dugova zbog kojih je bio pobjegao<br />
u Francusku (2001-2010) i promijenio<br />
ime iz Rami u Rejmond. Lekeh<br />
će ostati poznat i po tome što su<br />
njegove francuske novine Francuska<br />
večer (France Soir) 2006. godi-<br />
ne objavile uvrjedljive karikature o<br />
Muhammedu, s.a.v.s.<br />
7. Revoloucija se nastavlja (Essevre<br />
el-mustemirre). Ova koalicija<br />
je osvojila 7 mjesta. -1,4% ukupnih<br />
mjesta. Koaliciju čini 7 stranaka<br />
– po dvije socijalističke, dvije liberalne<br />
i jedna liberal-islamistička<br />
stranka (bivši članovi Muslimanskog<br />
bratstva). Koalicija je formirana<br />
23. oktobra, dan prije zadnjeg<br />
roka za prijavu.<br />
Stranke od 8 do 14 mjesta po<br />
broju osvojenih mjesta u parlamenut<br />
su formirane od ostataka Nacionalne<br />
demokratske partije, stranke<br />
Mubarakovog režima.<br />
8. Egipatska nacionalna stranka.<br />
Osvojila 5 mjesta – 1% mjesta u<br />
parlamentu.<br />
9. Stranka slobode. Osvojila 4<br />
mjesta – 0,8 % mjesta u parlamentu.<br />
10. Egipatska građanska stranka.<br />
Osvojila 4 mjesta – 0,8% parlamenta.<br />
11. Stranka unije. Osvojila 2<br />
mjesta – 0,4% parlamenta.<br />
12. Stranka egipatskog saveza.<br />
Osvojila 1 mjesto – 0,2% parlamenta.<br />
13. Stranka demokratskog mira.<br />
Osvojila 1 mjesto – 0,2 % parlamenta.<br />
14. Konzervativna stranka.<br />
Osvojila 1 mjesto – 0,2 % u parlamentu.<br />
15. Stranka pravde. Osvojila 1<br />
mjesto – 0,2% mjesta u parlamentu.<br />
Stranka centra.<br />
Preostala 23 mjesta u parlamentu<br />
osvojili su nezavisni kandidati.<br />
Pored ovih 498 mjesta preostalo je<br />
još 10 mjesta koja namješta predsjednik,<br />
u ovom slučaju Vojno vijeće,<br />
odnosno tijelo koje zamjenjuje<br />
predsjednika.<br />
Pobjeda islamista iznenadila je<br />
zapadni svijet. To iznenađenje je<br />
prouzrokovano ničim drugim do<br />
medijskom propagandom zapadnih<br />
medija u korist liberalista koji su<br />
često na uštrb istine plasirali dezinformacije<br />
bazirane na lažima i<br />
smutnjama. Koliki je zamah uzelo<br />
dezinformisanje zapadnih medija<br />
može se zaključiti i na osnovu ovih<br />
nekoliko primjera:<br />
Uglavnom, sve procjene rezultata<br />
egipatskih izbora na Zapadu su davale<br />
Stranci slobode i pravde između<br />
10 i 40%, te Stranci svjetlosti ispod<br />
10%, dok su s druge strane davali<br />
prednost liberalnim partijama i<br />
strankama, prvenstveno Vefd stranci<br />
(neki su joj davali i do 30%) i Egipatskom<br />
bloku. Sve u svemu, nisu davali<br />
islamistima više od 30-40%. S druge<br />
strane procjena TV Al Jazeera je<br />
bila najpreciznija. Naime,<br />
Al Jazeera, kao protuteža<br />
zapadnim medijima, nije<br />
imala potrebe da agituje za<br />
interese zapadnih medija,<br />
te je dala sljedeću procjenu:<br />
Stranka slobode i pravde<br />
46%, Stranka svjetlosti<br />
27%, što otprilike i odgovara<br />
izbornim rezultatima.<br />
Skoro da nije bilo zapadnog<br />
stručnjaka koji<br />
nije najavljivao raspad<br />
Osim što je bilo<br />
suza radosnica<br />
islamističkih<br />
poslanika,<br />
bilo je i suza<br />
radosnica<br />
običnog<br />
egipatskog<br />
naroda koji je<br />
dočekao da vidi<br />
svoj narodni<br />
parlament, a u<br />
njemu skoro sve<br />
žene islamski<br />
propisno<br />
odjevene,<br />
a skoro svi<br />
muškarci s<br />
bradama, kao<br />
da je u pitanju<br />
neko vijeće<br />
uleme i šejhova.<br />
islamističkih stranaka,<br />
prvenstveno Stranke slobode<br />
i pravde, pred same<br />
izbore. Izbori su pokazali<br />
suprotno. Nijedna struja<br />
koja se odvojila od Muslimanske<br />
braće nije ostvarila<br />
zapažene rezultate.<br />
Napucana je priča o<br />
protuteži Muslimanskoj<br />
braći i selefijama, oličena<br />
u sufijskoj Stranci egipatskog<br />
oslobođenja, koju su zapadni<br />
mediji okarakterisali kao “umjerena<br />
islamska stranka”. Ipak, ta<br />
stranka nije osvojila niti jedno mjesto<br />
u parlamentu.<br />
Da su zapadni mediji nepristrasno<br />
izvještavali, onda bi ljudi na Zapadu<br />
znali da su islamisti imali najbolje<br />
organizovanu kampanju (npr.<br />
samo su oni imali tehničku podršku<br />
za birače), da su se posebno isticali u<br />
humanitarnom radu, da su kandidati<br />
islamističkih partija bili “bez dlake<br />
na jeziku”, kako bi naš bosanski<br />
narod rekao, odnosno da su to sve<br />
već isprofilisani ljudi, poznati kao<br />
ugledni, pošteni, sposobni u svojim<br />
zajednicama...<br />
Tako su nade zapadnih medija<br />
polagane u liberaliste, uprkos opsežnoj<br />
medijskoj propagandi (čitaj:<br />
laži), i zvanično “prohujale s vihorom”,<br />
kada je 21. januara<br />
objavljen rezultat izbora i<br />
potvrđena pobjeda islamista.<br />
Kolika je 3/4 pobjeda<br />
islamista ustvari moglo se<br />
i vidjeti 23. januara, kada<br />
se održala prva svečana<br />
sjednica Narodne skupštine.<br />
Osim što je bilo suza<br />
radosnica islamističkih<br />
poslanika, bilo je i suza<br />
radosnica običnog egipatskog<br />
naroda koji je dočekao<br />
da vidi svoj narodni<br />
parlament, a u njemu skoro<br />
sve žene islamski propisno<br />
odjevene, a skoro svi<br />
muškarci s bradama, kao<br />
da je u pitanju neko vijeće<br />
uleme i šejhova. Na osnovu<br />
svega do sada izrečenog<br />
dolazimo do sljedećeg<br />
zaključka: Egipatski voz<br />
demokratije je islamske<br />
proizvodne marke.<br />
Potvrđena pobjeda islamista<br />
Nakon kratkog pregleda rezultata<br />
egipatskih izbora za donji parlament,<br />
odnosno Narodnu skupštinu,<br />
ne može proći neopaženo da su<br />
islamisti osvojili čak 74% mjesta u<br />
parlamentu (368 od 498 mjesta),<br />
dok su s druge strane sekularisti<br />
zajedno osvojili jedva preko stotinu<br />
(107 mjesta).<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
23
Islamski svijet<br />
Egipat – Tunis: Postizborna očekivanja i neizvjesnosti<br />
Nakon izborne pobjede<br />
islamiste prava iskušenja tek očekuju<br />
Najslabija tačka<br />
muslimanskog političkog<br />
i svakog drugog<br />
aktivizma, slabost<br />
koja je toliko puta<br />
uništila muslimanske<br />
snove, karta na koju<br />
su neprijatelji islama i<br />
muslimana uvijek dobro<br />
odigrali je muslimansko<br />
nejedinstvo. Političko<br />
jedinstvo ili nejedinstvo<br />
bit će glavni razlog<br />
uspjeha ili propasti<br />
predizbornih obećanja<br />
islamističkih partija<br />
jer je politika jedan<br />
od najopasnijih<br />
uzroka razdora i<br />
razjedinjenosti<br />
muslimana. Hoće li<br />
egipatski i tunižanski<br />
islamisti pobijediti ovo<br />
iskušenje<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
U<br />
ponedjeljak, 23.januara<br />
ove godine u<br />
Kairu su promovirani<br />
novoizabrani članovi Narodne<br />
skupštine Egipta. Video izvještaji<br />
u kojima su prikazani parlamentarci<br />
Narodne skupštine<br />
kako u koloni ulaze u Skupštinu<br />
na svečanu sjednicu pokazali su<br />
svu radost Egipćana. Izabrani<br />
islamisti nisu krili suze zbog velike<br />
pobjede na izborima. Velika<br />
pobjeda islamističkih političkih<br />
stranaka u Egiptu privukla je<br />
pažnju cijelog svijeta. Kada bi<br />
sumirali i tražili neki zajednički<br />
naslov za brojne reakcije u<br />
svijetu na pobjedu islamista u<br />
Egiptu to bi mogli uraditi ako<br />
bi se poslužili naslovom jednog<br />
američkog novinara koji je konstatirao:<br />
“Politički islam je došao,<br />
šta sada?”<br />
Historijska istina<br />
Pobjeda egipatskih islamističkih<br />
partija je kruna na prethodne<br />
izborne pobjede islamista<br />
u Tunisu i Maroku. Sličan razvoj<br />
situacije se uskoro očekuje u Libiji<br />
i Jemenu. Nakon navedenih<br />
islamističkih izbornih pobjeda<br />
ponovo se obistinila historijska<br />
činjenica da su Arapi, kad<br />
god su imali pravo slobode da<br />
biraju, uvijek birali islam i one<br />
koji su obećavali da će vladati<br />
na osnovu islamskog zakona,<br />
odnosno Šerijata. Vidjeli smo<br />
ovih dana kako u Libiji stotine<br />
hiljada Arapa na ulici traži da se<br />
u toj zemlji uvede Šerijat. Isto se<br />
događalo prije izbora u Tunisu<br />
i Egiptu. U modernoj historiji<br />
još samo jednom se dogodilo<br />
da Arapi imaju pravo izbora. I<br />
tada su birali i izabrali one koji<br />
su htjeli vladati na osnovu Šerijata.<br />
Naravno, riječ je o Alžiru.<br />
U junu 1990. godine Alžir<br />
je imao svoje prve višestranačke<br />
izbore od sticanja nezavisnosti.<br />
Tadašnja Bendžedidova vlada je<br />
dopustila Frontu islamskog spasa<br />
da učestvuje na izborima kao<br />
politička stranka. Mimo svih<br />
očekivanja, Front islamskog<br />
spasa je ubjedljivo pobijedio<br />
na izborima kontrolirajući 55%<br />
(853 od 1.551) općinskih vijeća<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
24
i dvije trećine (trideset dva) od<br />
četrdeset osam regionalnih. Svi<br />
znamo šta se dogodilo prije dvadeset<br />
godina, tačnije u januaru<br />
1992. godine kada je alžirska<br />
vojska po nalogu i uz podršku<br />
zapadnih zemalja izvšila brutalni<br />
vojni udar, poništila izbornu<br />
volju građana Alžira a članove<br />
Fronta islamskog spasa pohasila<br />
i protjerala iz zemlje. Od tada<br />
je arapskim zemljama na sjeveru<br />
Afrike ponovo zavladao potpuni<br />
mrak, diktatori su počeli da<br />
primjenjuju silu na svojim narodima.<br />
Prije nego što će biti pohapšeni,<br />
još dok su uživali u izbornoj<br />
pobjedi, političari Fronta<br />
islamskog spasa sa Abasom<br />
Medenijem na čelu, najavljivali<br />
su da će njihova pobjeda neminovno<br />
imati svoj nastavak i u<br />
drugim susjednim arapskim zemljama.<br />
“Alžir je načinio iskorak<br />
da najavi dolazak nove ere.<br />
Ova situacija će uskoro postati<br />
zajednički sadržalac u cijeloj<br />
arapskoj domovini. Neprekidne<br />
demonstracije, neposlušnost<br />
i protesti stotina hiljada svaki<br />
dan postat će stvarni problem za<br />
arapske vlade, bez obzira na njihove<br />
ideologije. Važnost Alžira<br />
kao pionirskog i vodećeg slučaja<br />
u ovoj univerzalnoj arapskoj<br />
ekonomskoj i političkoj transformaciji<br />
leži u iskustvu koje<br />
će ponuditi drugim narodima<br />
i zemljama.” Sve što su najavili<br />
dogodilo se, ali dvadeset godina<br />
kasnije. Na čelu tog islamskog<br />
revolucionarnog voza danas se<br />
nalazi Egipat a Alžir se, nažalost,<br />
nalazi na začelju.<br />
Razlozi uspjeha ili propasti<br />
Za razliku od alžirskog Fronta<br />
islamskog spasa, egipatski i<br />
tunižanski islamisti ne strahuju<br />
od vojnih udara. Gledajući sa<br />
tog aspekta situacija je poprilično<br />
dobra. Međutim, to ne znači<br />
da je pred njima period bez<br />
velikih iskušenja. Egipat, Tunis<br />
i druge muslimanske zemlje u<br />
regiji suočene su sa nizom teških<br />
političkih i ekonomskih<br />
problema. Toliko je problema<br />
da se situacija može razviti u<br />
raznim neočekivanim pravcima.<br />
Teško je predvidjeti kako<br />
će Amerika, Evropa,<br />
Izrael, Rusija i druge<br />
zemlje reagirati prema<br />
budućoj islamističkoj<br />
vlasti u Egiptu, Tunisu<br />
i drugim arapskim zemljama,<br />
kada se i ako<br />
se to dogodi. To ćemo<br />
ostaviti za neku drugu<br />
priliku. Ovaj put ćemo<br />
propitati najslabiju tačku<br />
muslimanskog političkog<br />
i svakog drugog<br />
aktivizma, slabost koja<br />
je toliko puta uništila<br />
muslimanske snove. Na<br />
tu kartu su neprijatelji<br />
islama i muslimana<br />
uvijek dobro odigrali.<br />
Naravno, riječ je o muslimanskom<br />
nejedinstvu. Političko<br />
jedinstvo ili nejedinstvo<br />
bit će glavni razlog uspjeha ili<br />
propasti predizbornih obećanja<br />
islamističkih partija. Tunižanski<br />
islamisti su poprilično<br />
U danima koji<br />
su pred nama<br />
vidjet ćemo u<br />
kom pravcu<br />
će krenuti<br />
egipatski<br />
islamisti.<br />
Egipat je uz<br />
Saudijsku<br />
Arabiju<br />
najvažnija<br />
arapska zemlja.<br />
Od razvoja<br />
situacije u<br />
Egiptu zavisi u<br />
kom smjeru će<br />
krenuti ostatak<br />
arapskog<br />
svijeta.<br />
jedinstveni, međutim<br />
to ne znači da ni tu<br />
neće biti problem. A<br />
kada je u pitanju Egipat<br />
stvar je potpuno<br />
drukčija. Na izborima<br />
u Egiptu nastupile su<br />
brojne islamske partije.<br />
Partija Muslimanske<br />
braće - Stranka slobode<br />
i pravde i selefijska<br />
stranka - Stranka svjetlosti<br />
su najjače i najvažnije<br />
islamske stranke<br />
u Egiptu. Nažalost,<br />
poznato je da su se<br />
ihvanije ( Muslimanska<br />
braća) i selefije oduvijek<br />
razilazili upravo po<br />
osnovu političkih stavova.<br />
Bit će zanimljivo kako će<br />
i hoće li ove dvije islamističke<br />
struje uspjeti uskladiti svoje političke<br />
stavove i postići kakvo<br />
takvo jedinstveno političko djelovanje.<br />
Poznato je da su egipat-<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
25
ske ihvanije i selefije već poduzeli<br />
neke korake na približavanju političkih<br />
stavova i sklapanja određenog<br />
jedinstvenog političkog<br />
djelovanja. Nakon prvog kruga<br />
izbora ihvanije i<br />
selefije organizirali<br />
su prošireni<br />
simpozij pod nazivom<br />
“Islamska<br />
struja (pokret)-<br />
jedinstvo i bratstvo”.<br />
Simpozij je<br />
organiziran s ciljem<br />
iznalaženja<br />
puteva i mogućnosti<br />
za saradnju<br />
i jedinstvo među<br />
islamski orijentiranim<br />
partijama,<br />
širenja umjerenog<br />
islamskog<br />
puta, poziva na<br />
jedinstvo i zajedništvo<br />
svih pri-<br />
Nakon prvog<br />
kruga izbora<br />
ihvanije<br />
i selefije<br />
organizirali<br />
su prošireni<br />
simpozij<br />
pod nazivom<br />
“Islamska<br />
struja (pokret)-<br />
jedinstvo i<br />
bratstvo”.<br />
Simpozij je<br />
organiziran<br />
s ciljem<br />
iznalaženja<br />
puteva i<br />
mogućnosti<br />
za saradnju<br />
i jedinstvo<br />
među islamski<br />
orjentiranim<br />
partijama.<br />
padnika islamskih<br />
struja, radi<br />
suzbijanja razdora<br />
i razilaženja<br />
koja vode propasti<br />
i neuspjehu.<br />
Jedan od zaključaka<br />
sa tog simpozija je isticanje<br />
da je jedinstvo muslimana obaveza,<br />
a da je razdor među islamistima<br />
strogo zabranjen. Također,<br />
skrenuta je pažnja da je političko<br />
djelovanje jedan od najopasnijih<br />
uzroka razdora i razjedinjenosti.<br />
Vidimo da su islamski političari<br />
u Egiptu svjesni iskušenja koje je<br />
pred njima. Naravno, ne može jedan<br />
ili dva simpozija riješiti sva<br />
razilaženja i dileme. U danima<br />
koji su pred nama vidjet ćemo u<br />
kom pravcu će krenuti egipatski<br />
islamisti. Egipat je uz Saudijsku<br />
Arabiju najvažnija arapska zemlja.<br />
Od razvoja situacije u Egiptu<br />
zavisi u kom smjeru će krenuti<br />
ostatak arapskog svijeta. Egipatski<br />
muslimani više od stotinu<br />
godina čekaju slobodu i pravo<br />
izbora da žive u skladu sa islamskim<br />
zakonima. Allah, dž.š., im<br />
je ispunio želje i dao priliku da<br />
se dokažu i do kraja ispune svoje<br />
snove. Od njih sada zavisi hoće<br />
li narednih sto godina uživati u<br />
islamskoj vlasti ili će morati sačekati<br />
još 100 godina na ispunjenje<br />
svojih snova.<br />
Selefije su nova svježa snaga političkog islama<br />
Odluka egipatskih selefija da osnuju političku stranku<br />
i uzmu učešće u borbi za političku vlast iznenadila<br />
je sve muslimane i nemuslimane u svijetu.<br />
Poznato je da su selefije, naročlito egipatske selefije, bili zakleti<br />
protivnici političkog djelovanja. Šejh Muhammed Hassan,<br />
najutjecajniji egipatski učenjak selefijske provinijencije nedavno<br />
je objasnio zašto su se selefije opirali političkom djelovanju<br />
i zašto su sada donijeli drukčiju odluku. Na pitanje novinara<br />
Al Jazeera: Znači, više ne mislite da je kandidiranje za<br />
zakonodavni organ po vjeri zabranjena stvar. Muslimanska<br />
braća su se često žalili na vas selefije, isticali su da ste<br />
im vi velika prepreka u njihovoj političkoj borbi protiv<br />
vlade? Šejh Hasan odgovara: Sada je to potpuno drukčije, jer<br />
je drukčija i stvarnost koju sada imamo. Ja sam lično bio od<br />
onih koji bi, kad bi ih neko upitao o izborima, odmahivali<br />
rukom i govorili: “Nema od toga ništa, to je prazna priča!”<br />
Mislili smo da je to stvar odlučena, da je ta igra već odigrana.<br />
“Ne izlazi na izbore!”, govorio sam ljudima.<br />
Istina, ja sam i ranije isticao da su o tome islamski učenjaci<br />
podijeljeni, i da se ne treba s nipodaštavanjem odnositi prema<br />
drukčijem mišljenju. Sada pak, nakon ovih događanja, u<br />
mnogim prigodama našim mladim ljudima govorim: “Moramo<br />
učestvovati na izborima, moramo imati pozitivan, ne negativan<br />
pristup tome...!” Štaviše, govorim im: “Nemoj biti ni<br />
indiferentan, već dadni svoj glas onome za koga pred Allahom<br />
misliš da je najprikladniji!”<br />
Ulazak egipatskih selefija u politiku za politički islam ima<br />
veoma važan značaj. Uostalom, bez selefija ne bi se postigla<br />
apsolutna islamistička predizborna pobjeda u Egiptu. Vjerujemo<br />
da će selefije dati novu snagu i donijeti nove pobjede<br />
političkom islamu.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
26
Bošnjačka dijaspora<br />
Asimilacijski tokovi Bošnjaka<br />
Ukoliko izgubimo bitku za jezik,<br />
izgubili smo bitku za identitet<br />
Nauka je pokazala da<br />
dijaspora koja uči svoj<br />
maternji jezik ima<br />
bolji prosjek ocjena<br />
od one djece koja ne<br />
uče svoj maternji jezik<br />
ili koja ne dolaze iz<br />
familije drugog etničkog<br />
porijekla.<br />
Švedski lingvista Keneth<br />
Hyltenstam je u svom<br />
naučnom izvještaju<br />
izdatom 2007. godine<br />
napisao da ukoliko je<br />
jedno dijete druge<br />
etničke pripadnosti<br />
razvilo svoj lingvistički<br />
riječnik vlastitog<br />
maternjeg jezika lakše<br />
mu je naučiti jezik<br />
države u kojoj trenutno<br />
boravi<br />
Piše: Muhamed Ferhatović<br />
UDanskoj je prije skoro<br />
10 godina povučen zakon<br />
koji je dijaspori<br />
omogućavao učenje maternjeg jezika<br />
u ovoj državi. To ne znači da<br />
bošnjačka djeca i omladina nemaju<br />
mogućnost pohađanja nastave bosanskog<br />
jezika ali općine u Danskoj<br />
zakonski nisu dužne da im ovo<br />
obezbijede.<br />
To je jedna od najvećih razlika<br />
između obrazovanja Švedske i<br />
Danske. Općine u Danskoj imaju<br />
mogućnost da obezbijede nastavu<br />
maternjeg jezika ali nisu dužne<br />
da to učine. “Ovim zakonom se<br />
uništavaju ljudska prava”, smatra<br />
Nijaz Selimović, nastavnik bosanskog<br />
jezika u Švedskoj, u gradu<br />
Halmstad.<br />
“Krše ljudska prava”<br />
“Očito je da krše ljudska<br />
prava ovim zakonom<br />
jer ne daju strancima<br />
pravo da uče svoj maternji<br />
jezik. Ovo je također<br />
ekstreman primjer<br />
uništavanja identiteta”,<br />
ističe Nijaz Selimović.<br />
U Švedskoj je situacija<br />
drugačija. Naime, u toj<br />
državi su općine dužne<br />
pružiti djeci i omladini<br />
drugog etniciteta mogućnost<br />
učenja svog maternjeg<br />
jezika. Općine su<br />
dužne finansirati nastavu<br />
maternjeg jezika kako bi<br />
škole mogle obezbijediti<br />
ovo za dijasporu u državi.<br />
Velika razlika između<br />
Švedske i Danske<br />
U Švedskoj i u Danskoj<br />
važe pravila Europske<br />
unije. Dakle, sva djeca<br />
koja imaju državljanstvo<br />
jedne države u Europskoj<br />
uniji imaju pravo<br />
na nastavu na maternjem jezika.<br />
No, ovaj zakon važi samo za djecu<br />
i omladinu koja ima etničko porijeklo<br />
jedne druge zemlje unutar<br />
Europske unije. Djeca i omladina<br />
koja nose bosanskohercegovačko<br />
porijeklo nemaju u Danskoj pravo<br />
da dobiju nastavu na maternjem<br />
jeziku. Općine u Danskoj imaju<br />
dakle pravo da kažu “Ne” predmetu<br />
maternjeg jezika. U Švedskoj su<br />
sve općine dužne pružiti nastavu<br />
na maternjem jezika djeci svih etniciteta.<br />
Bosanskohercegovačka<br />
djeca koja<br />
su rođena<br />
u Švedskoj<br />
pokazuju sve<br />
manje interesa<br />
za učenje<br />
bosanskog<br />
jezika, a<br />
roditelji ostaju,<br />
prema riječima<br />
Nijaza, manjeviše<br />
nemarni<br />
prema ovom<br />
problemu.<br />
Teži uvjeti u Danskoj<br />
U Švedskoj je dovoljno da postoji<br />
minimalno pet osoba koje žele ovakvu<br />
nastavu kako bi općina bila<br />
dužna udovoljiti njihovim potrebama.<br />
No u Danskoj mora biti minimalno<br />
12 djece ili omladine kako bi<br />
općina razmatrala njihov<br />
zahtjev i eventualno odobrila<br />
ili odbila.<br />
Nijaz Selimović je nastavnik<br />
bosanskog jezika<br />
u Švedskoj već 12 godina i<br />
ističe da je ovakva situacija<br />
dosta problematična.<br />
“To je asimilacija stranaca,<br />
jedan pokušaj uništavanja<br />
njihovog identiteta<br />
kako bi ih time ostavili<br />
bez korijena. A kad izgubiš<br />
identitet onda si nula.”<br />
Bolje ocjene sa maternjim<br />
jezikom<br />
Nauka je pokazala da<br />
dijaspora koja uči svoj<br />
maternji jezik ima bolji<br />
prosjek ocjena od one<br />
djece koja ne uči svoj<br />
maternji jezik ili koja ne<br />
dolaze iz familije drugog<br />
g etničkog porijekla.<br />
Švedski lingvista Keneth<br />
Hyltenstam je u svom<br />
naučnom izvještaju izdatom<br />
2007. godine napisao<br />
da ukoliko je jedno dijete druge<br />
etničke pripadnosti razvilo svoj<br />
lingvistički riječnik vlastitog maternjeg<br />
jezika lakše mu je naučiti<br />
jezik države u kojoj trenutno boravi.<br />
Rezultati kvantitativne studije<br />
napravljene od danske znanstvene<br />
institucije Anvendt Kommunal<br />
Forskning u novembru 2011. godine<br />
su pokazale da djeca drugih etniciteta<br />
imaju bolje ocjene i u matematici.<br />
Ovo sve zahvaljujući pohađanju<br />
nastave maternjeg jezika. Ova nauka<br />
je pokazala da što veći broj djece<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
27
i omladine ide na nastavu<br />
maternjeg jezika još je bolji<br />
prosjek ocjene u nastavi<br />
matematike.<br />
Švedska se brine o svojim<br />
etnitetima<br />
Švedska pridaje mnogo<br />
više pažnje kulturi i jeziku<br />
ljudi drugih etniteta koji<br />
borave u toj državi. Učiti<br />
svoj maternji jezik se smatra<br />
veoma važnim jer je on<br />
jako dobra podloga kako bi<br />
omladina naučila švedski<br />
jezik. U Švedskoj je čak<br />
moguće dobiti svu ili dio<br />
ostale nastave u školi na<br />
svom maternjem jeziku.<br />
Ovo kako bi se djeca u<br />
osnovnoj školi naučila lakše<br />
u raznim predmetima.<br />
Pravo na nastavu ne važi<br />
za privatne škole<br />
Iako su Šveđani dosta otvoreni prema<br />
djeci i omladini koja želi da uči svoj<br />
maternji jezik, ipak ima primjera gdje<br />
se i u ovoj državi u nekim slučajevima<br />
negira nekim učenicima ovakva nastava.<br />
Potrebno je da u svakoj općini<br />
ima minimalno petoro djece ili omladine<br />
kako bi škola bila primorana<br />
da omogući ovu nastavu. Ovaj zakon<br />
važi za sve općinske škole u državi.<br />
Ali postoji jedan manji problem. Privatne<br />
škole, bile one srednjoškolske<br />
ili osnovne, ne moraju se pridržavati<br />
ovog zakona u istoj mjeri kao državne<br />
ili općinske škole. Mats Wennerholm<br />
radi u Skolverket, odjelu za razvoj u<br />
državnoj instituciji za školska pitanja.<br />
“Ako postoji minimalno pet osoba<br />
u cijeloj općini koji traže nastavu<br />
na svom maternjem jeziku, i ako oni<br />
svi idu u općinske škole onda im se<br />
ovo mora obezbijediti. No, zakon je<br />
drugačiji prema privatnim školama.<br />
Mora biti minimalno pet osoba u okviru<br />
te privatne škole kako bi dotična<br />
škola bila primorana obezbijediti ovu<br />
nastavu.<br />
Mats Wennerholm ističe da iako<br />
postoje razlike između privatnih i<br />
državnih škola, one se sve ipak moraju<br />
pridržavati zakona na isti način. Ovo<br />
znači da svi imaju pravo da traže nastavu<br />
na svom maternjem jeziku ali<br />
da postoji mogućnost da dotična škola<br />
kaže “Ne” i da to bude u skladu sa<br />
zakonom. Djeca imaju mogućnost da<br />
pohađaju bosansku nastavu u nekoj<br />
drugoj školi u istom gradu ako njihova<br />
škola nema uvjeta ili neće da pruži tu<br />
nastavu. No u zakonu nije<br />
regulisano ako jedan učenik<br />
ima pravo ili treba da ide u<br />
drugu školu kako bi dobio<br />
svoju nastavu.<br />
“Krše se državni zakoni”<br />
Ukoliko se desi da jedna<br />
škola nekom učeniku odbije<br />
ovu nastavu, roditelji trebaju<br />
u tom slučaju direktoru<br />
škole ukazati na zakon koji<br />
garantira svakom učeniku<br />
ovu nastavu. Zakoni se<br />
mogu naći na adresi modersmal.skolverket.se.<br />
“Ako i nakon ukazivanja<br />
na državne zakone roditelji<br />
dobiju negativan odgovor,<br />
onda trebaju pita nje proslijediti<br />
na sud. Jer ukoliko škola nastavi<br />
odbijati ovu nastavu nekom učeniku<br />
onda se u tom momentu krše državni<br />
zakoni”, ističe Mats Wennerholm.<br />
“Stranci se gledaju drugačije”<br />
Nijaz Selimović, jedan od nastavnika<br />
bosanskog jezika u Švedskoj ističe<br />
da on u zadnje vrijeme nije primijetio<br />
da je neko negirao učenicima nastavu<br />
na maternjem jeziku no ipak ističe da<br />
održavati takvu nastavu nije baš jednostavno.<br />
“Učenici u nekim slučajevima moraju<br />
napustiti drugu nastavu kako bi<br />
došli da uče bosanski jezik, a to nekada<br />
zasmeta drugim učiteljima. Naravno,<br />
država ne može zabraniti nastavu na<br />
Statistika<br />
pokazuje da<br />
je između<br />
2000 godine<br />
pa do 2002<br />
pao interes<br />
pohađanja<br />
nastave<br />
bosanskog<br />
jezika za 10 %.<br />
Od 2002 godine<br />
pa do 2004 broj<br />
je porastao. Od<br />
595 bosanskohercegovačke<br />
djece u<br />
devetom<br />
razredu<br />
osnovne škole<br />
učestovalo je<br />
ukupno 316 na<br />
ovoj nastavi.<br />
bosanskom jeziku ali u svakoj<br />
državi se stranci gledaju<br />
drugačije”, kaže Nijaz i nastavlja.<br />
“Nekada se škole izvlače<br />
na tu neku ekonomsku<br />
stranu ali zna se da je država<br />
pokrovitelj svake nastave na<br />
maternjem jeziku. A ukoliko<br />
neka škola ipak učeniku<br />
negira ovu vrstu nastave,<br />
naravno moraju se kontaktirati<br />
odgovorne školske institucije<br />
kao što je Skolverket.”<br />
“Rak rana za dijasporu”<br />
Djeca koja su rođena<br />
u Švedskoj gube interes za<br />
učenje maternjeg jezika u<br />
školama. Ovo su riječi jednog<br />
od nastavnika bosanskog jezika<br />
u Švedskoj, Nijaza Selimovića. On<br />
ističe kako se roditelji moraju educirati<br />
o važnosti učenja bosanskog<br />
jezika.<br />
Iz švedske ustanove za statistiku<br />
pokazuju pad interesa kod bošnjačke<br />
dijaspore u pohađanju nastave na<br />
bosanskom jeziku. Statistika koja je<br />
priložena u tekstu odnosi se na svu<br />
bosansko-hercegovačku djecu u devetom<br />
razredu koja ima pravo na učenje<br />
bosanskog jezika, te koliki procenat<br />
od njih faktički se koristi tim pravom i<br />
ide na takvu nastavu. Statistika pokazuje<br />
da je između 2000. godine pa do<br />
2002. pao interes pohađanja nastave<br />
bosanskog jezika za 10 %. Od 2002.<br />
godine pa do 2004. broj je porastao.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
28
Od 595 bosansko-hercegovačke djece<br />
u devetom razredu osnovne škole<br />
učestovalo je ukupno 316 na ovoj nastavi.<br />
Sve manje učenika od 2004. godine<br />
Tada je 53 % djece koja su imala<br />
pravo na maternji jezik faktički<br />
pohađala ovu nastavu. Par godina<br />
kasnije broj opet opada i<br />
2006. godine skoro 49 % od<br />
bosanskohercegovačkih omladinaca<br />
uči bosanski jezik.<br />
U ovoj ustanovi trenutno<br />
nema podataka kakvo je<br />
stanje nakon 2006. godine<br />
ali u školskim klupama Nijaz<br />
Selimović vidi sve više<br />
praznih mjesta u odnosu na<br />
raniji period.<br />
”Dijaspora bi propala”<br />
“Mene najviše brinu roditelji<br />
i njihov odnos prema nastavi<br />
bosanskog jezika. Roditelje<br />
treba educirati o važnosti<br />
učenja maternog jezika, takvo<br />
nešto bi bilo poput penicilina<br />
za ovaj problem”, smatra Nijaz<br />
Selimović.<br />
On je zabrinut zbog ovakve situacije.<br />
Bosanskohercegovačka djeca koja su<br />
rođena u Švedskoj pokazuju sve manje<br />
interesa za učenje bosanskog jezika, a<br />
roditelji ostaju, prema riječima Nijaza,<br />
manje-više nemarni prema ovom problemu.<br />
“To bi bila rak rana za dijasporu<br />
ako bi im djeca zaboravila vlastiti jezik.<br />
Očito smo sami sebi najveći neprijatelji<br />
po ovom pitanju i jedini spas u ovoj situaciji<br />
je da maternji jezik bude obavezan<br />
za svu dijasporu. Sigurno je da bi<br />
dijaspora propala ako dođe do ovoga.”<br />
Mnogi mladi<br />
ljudi BiH<br />
porijekla<br />
smatraju da<br />
im se lakše<br />
izražavati na<br />
švedskom<br />
jeziku, pa čak<br />
i kada pričaju<br />
međusobno<br />
sa svojim<br />
zemljacima.<br />
Sa starijima<br />
se obično iz<br />
poštovanja<br />
razgovara na<br />
bosanskom.<br />
Lakše se izražavati na švedskom<br />
Mnogi omladinaci bh. porijekla<br />
smatraju da im se lakše izražavati na<br />
švedskom jeziku, pa čak i kada pričaju<br />
međusobno sa svojim zemljacima. Sa<br />
starijima se obično iz poštovanja razgovara<br />
na bosanskom. Još jedan razlog<br />
zašto neka omladina ne želi da uči<br />
bosanski jezik je zato što je ta nastava<br />
obično u kasnim poslijepodnevnim<br />
satima kada su svi drugi nastavnici i<br />
učenici otišli svojim kućama. Drugi<br />
učenici ne žele učiti svoj maternji jezik<br />
jer smatraju da nemaju koristi od ocjene<br />
iz tog predmeta.<br />
“Neće jezik ništa izgubiti, već onaj<br />
čiji je jezik. Roditelji su najviše krivi<br />
što je situacija ovakva.”<br />
“Bosna je pobijedila u našim srcima”<br />
Na stranici modersmal.skolverket.se mogu se pročitati<br />
neki pismeni radovi mlađih učenika bosanskog jezika.<br />
Jedna djevojčica koja ide u sedmi razred osnovne škole dobila<br />
je zadatak da napiše tekst o jednom svom zanimljivom<br />
događaju. Odlučila je pisati o svom putovanju u Pariz gdje<br />
je gledala fudbalsku utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine<br />
koja je igrala protiv Francuske u kvalifikacijama za<br />
Europsko prvenstvo 2012. godine. Nakon malo dužeg i jako<br />
finog teksta, djevojčica završava sa riječima: “Džeko je bio<br />
najtužniji, nije mogao sakriti svoje suze. Poželjela sam da ga<br />
utješim i da mu kažem da je naša Bosna pobijedila u našim<br />
srcima.”<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
29
Pogledi<br />
Sakib Kliko – planinar i neimar<br />
I munare imaju čehru<br />
“Čim sam stasao u mladića<br />
obuzele su me i prelijepe<br />
bosanske planine. Postao sam<br />
putnik bez razloga- planinar<br />
kojeg su na putu do planine<br />
posebno veselile munare koje bi<br />
u predvečerje ugledao u vrijeme<br />
kad je valjalo zanoćiti. Čim bih<br />
ugledao munaru ili začuo ezan<br />
znao sam reći prijateljima:<br />
“Ovdje ima konaka”.<br />
Piše: Ale Kamber, Livno<br />
15.01.2012.god.<br />
Jajčanina,<br />
J<br />
Sakiba Kliku, možda<br />
nikad ne bih upoznao da se obo-<br />
Jjica ne bavimo planinarenjem<br />
u skoro svakom slobodnom trenutku i sa<br />
kojim sam u društvu sa zajedničkim prijateljima<br />
iz Jajca i Livna i pohodio neke naše<br />
planine. I kad ne idemo na pohode zajedno,<br />
na koje Kliko ipak ide češće sa svojim<br />
Klubom “Prijatelji prirode” iz Jajca, čiji je<br />
predsjednik i osnivač, redovno mi pošalju<br />
izvještaje sa fotografijama. Njega ne zanimaju<br />
samo planinski vrhovi već i mnoštvo<br />
drugih stvari na koje kao “putnik bez razloga”<br />
u prirodi naiđe, od biljaka, reljefa,<br />
izvora, životinja, insekata, potoka, kulturno-historijskih<br />
znamenitosti, do podzemnih<br />
pećina koje rado fotografiše i slikovito<br />
opisuje u svojim zabilješkama. Kliko<br />
je već godinama poznat širom BiH kao<br />
vrstan planinar i ljubitelj cvijeća i lijepih<br />
avlija, kao bh. ratnik za oslobođenje domovine<br />
i svoga Jajca u posljednjem ratu,<br />
ali i u brojnim džematima, ponajviše kao<br />
vrsni graditelj mnogih munara, posebno<br />
onih koje su bile porušene u posljednjem<br />
ratu. Za vrijeme uspona na planine rado<br />
priča o džamijama i munarama, govoreći<br />
da ga katkad uspon, posebno stjenovitim<br />
vrletima, podsjeća na gradnju munare i<br />
na penjanje na munaru gdje visine sve više<br />
mame. A dok gradi munare, rado zamišlja<br />
prekrasne planinske vrhove i piramide poput<br />
onih na Magliću, na livanjskom Troglavu,<br />
Cincaru, Vitorogu, Šatoru, Vranu,<br />
Vranici, Vlašiću...ili Pješčane piramide u<br />
blizini Foče. Ezan sa munara i huk bistrog<br />
planinskog potoka koji se strmoglavljuje<br />
u zelenilu pod najplavljim nebeskim svo-<br />
dom na zemaljskoj kugli<br />
su najskladnija harmonija i<br />
najljepša melodija Sakibovom<br />
uhu i srcu. Evo samo<br />
jedne od njegovih priča o<br />
munarama okruženim prekrasnim<br />
planinama.<br />
Gradnju munara je,<br />
kaže, naučio od drugih, a<br />
ponajviše od imama hadži<br />
Zuhdije Imamovića kojeg<br />
svrstava u red bošnjačkih<br />
prvaka 20. stoljeća. Demobilizirani<br />
kapetan Armije<br />
RBiH Kliko, se u neimarske<br />
vode otisnuo po prestanku<br />
rata i po povratku<br />
u rodni kraj, u početku “iz<br />
nužde, da se preživi i familija<br />
nahrani, da se milostinja<br />
ničija ne traži”. S vremenom<br />
neimarstvo iz nužde<br />
preraslo je u nezamjenjivo<br />
zanimanje i veliku Sakibovu<br />
ljubav.<br />
Za gradnju munara<br />
po Sakibovom mišljenju<br />
potrebno je mnogo ljubavi,<br />
vjere u Svevišnjeg<br />
i neimarskog ushićenja<br />
i nadahnuća. “To je kao<br />
sadnja cvijeća u avliji, kao<br />
odgajanje djece u sretnom<br />
braku, kao osvajanje najvišeg<br />
vrha na svijetu, kao<br />
da dotičete nebo”, kaže<br />
Kliko.<br />
Raspoznavanje<br />
“I munare imaju čehru.<br />
Ja ih po tome i raspoznajem<br />
i razlikujem. Čim ugledam<br />
munaru, znam sa koliko je<br />
ljubavi i pažnje sazidana,<br />
koliko je truda u nju uloženo.<br />
Allahu, dž.š., sam zahvalan<br />
da sam imao u ovom<br />
poslu učitelja kakvog Bosna<br />
još nije upamtila, a riječ je o<br />
imamu Zuhdiji Imamoviću.<br />
On me je podučio ovom poslu<br />
i otkrio mnoge tajne lijepog<br />
graditeljstva kojeg nema<br />
bez ljubavi. Ja znam zidati svašta, ali<br />
munare radim sa najvećim zadovoljstvom,<br />
istina, u zadnje vrijeme nešto<br />
rjeđe. Nije svako stvoren za ovaj posao,<br />
Kao što svaki<br />
ponovni uspon<br />
na neku<br />
planinu sigurno<br />
znači zov za<br />
naredni, istom<br />
stazom, ali<br />
uvijek sa novim<br />
doživljajima,<br />
tako i<br />
obnovljena<br />
munara zove da<br />
joj se neimar<br />
vraća, posebno<br />
ako je bila u<br />
ratu porušena<br />
pa obnovljena.<br />
Djeca na munari<br />
pa se desi da naše džamije<br />
gube na tradiciji i ljepoti,<br />
da neke pate od inovacija.<br />
Munare ne može svako graditi.<br />
Za to treba imati dobre<br />
učitelje, biti i hrabar i<br />
maštovit, a veoma je važno<br />
biti pažljiv promatrač naših<br />
munara. Ljubav prema munarama<br />
nosim još od djetinjstva,<br />
posebno se sjećajući<br />
ezana u vrijeme akšama za<br />
vrijeme ramazana, nakon<br />
kojih bih otrčao neni, didi<br />
i roditeljima javiti radosnu<br />
vijest iftara. I danas kao da<br />
osjećam miris kocki šećera koje bi mi<br />
nena vadila iz njedara za akšamski muštuluk”,<br />
prisjeća se nostalgično Sakib<br />
djetinjstva i rahmetli nene.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
30
“Čim sam stasao u mladića obuzele su<br />
me i prelijepe bosanske planine. Postao sam<br />
putnik bez razloga- planinar kojeg su na<br />
putu do planine posebno veselile munare<br />
koje bi u predvečerje ugledao u vrijeme kad<br />
je valjalo zanoćiti. Čim bih ugledao munaru<br />
ili začuo ezan znao sam reći prijateljima:<br />
“Ovdje ima konaka”. Munare i ezani su<br />
mi oduvijek ulijevali samopouzdanje. Taj<br />
osjećaj sam mnogo puta doživio i tokom<br />
rata. Ako me pitate koja mi je munara od<br />
onih koje sam gradio najdraža, odgovorio<br />
bih vam- sve su mi podjednako drage.<br />
To je kao prsti na ruci, kao vlastita djeca,<br />
kao cvjetovi na planinskoj livadi, ili u botaničkoj<br />
bašti koju smo napravili. Kao što<br />
ni kao planinar ne mogu izdvojiti najljepšu<br />
planinu ili vrh, tako je i sa munarama.<br />
Svaka me je munara i svaki planinski vrh<br />
učinio sretnim. Uspon na stjenovite vrleti je<br />
kao penjanje na munaru. Isto su mi drage<br />
munare Hamzibegove džamije u Sanskom<br />
Mostu i Pšenika kod Jajca, premda sam sa<br />
Pšeničke radeći čak pao i podosta nastradao,<br />
ali je volim. Svaka munara koju sam<br />
sagradio posebna je priča, bilo da se radi<br />
o prve dvije, ili o džamiji u Selimovićima,<br />
u Sapni, Vinici, Divičanima, Semizovcu,<br />
Vraniću, Ključu, Gračanici, Gradačcu, u<br />
Rahiću i Brodu kod Brčkog, u Karauli kod<br />
Travnika, u G.Vakufu, Vitnici, Ramićima<br />
kod Ključa, Hrvaćanima kod Kotor Varoši,<br />
u Otoci, Lukavcu…Jednako će mi, ako<br />
Bog da, biti drage i sve ostale<br />
džamije i munare koje budem<br />
gradio ja ili bilo ko drugi, jer<br />
munara znači povratak i ostanak”,<br />
kaže Kliko, dodajući da<br />
je neimarstvo učio ne samo<br />
od imama Imamovića, već i<br />
od stručnjaka Pralić Armina iz<br />
Prozora, Dževada Ribića iz Jajca<br />
i drugih. “Posebno je zadovoljstvo<br />
popravljati devastirane<br />
munare. To je kao da ranjeniku<br />
ukazuješ prvu pomoć, kao da<br />
čovjeka izliječiš. Kad se ponovo<br />
ispravi i zablista munara, ezan<br />
začuje, suze je teško zadržati, a<br />
ja ih i ne krijem”, veli Sakib, jer<br />
po njemu “samo kamen nije nikad<br />
plakao, a možda i on zaplače,<br />
samo što to mi ne znamo”.<br />
Svaka munara<br />
znači povratak,<br />
slast povratka<br />
i prestanak<br />
gorčine<br />
prognanika.<br />
Znači ostanak<br />
i težinu<br />
ponovnog<br />
početka, po<br />
ko zna koji<br />
put za Bosnu<br />
i Bošnjake u<br />
njoj.<br />
Kliko - na čelu kolone<br />
Džemati na prvom mjestu<br />
“Ako me pitate o utiscima u brojnim<br />
džematima u kojima sam boravio, bilo<br />
kao planinar, ratnik, ili neimar, mogu<br />
vam reći da su svi naši džemati na prvom<br />
mjestu. Tek kada sam počeo da gradim<br />
munare i boravim u raznim mjestima u<br />
cijelosti sam spoznao veličinu Bošnjaka,<br />
dušu pripadnika islama, ljepotu života<br />
u džematu”, ističe Kliko. On kaže da ni<br />
sa jednog gradilišta nije otišao pognute<br />
Pšenička džamija<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
31
glave veće ponosan na svoje djelo i sretan<br />
što su džematlije zadovoljne. Često ga je<br />
neki džemat u kojem je gradio munaru<br />
preporučivao drugim džematima da i za<br />
njih gradi. Svaki rastanak sa bilo kojim<br />
od džemata u kojima je boravio i gradio<br />
teško mu je padao kao rastanak sa najmilijim,<br />
a kontakte, koliko je u stanju, sa<br />
svima održava barem povremeno.<br />
Kliko ne gradi samo munare, već prikuplja<br />
i građu o životu i običajima u džematima,<br />
posebno u rodnom Jajcu, o utjecaju<br />
islama na ovim prostorima, kulturnom blagu<br />
i prirodnim ljepotama koje neumorno<br />
istražuje sa svojim “Prijateljima prirode”,<br />
uzduž i poprijeko po cijeloj BiH:<br />
od Maglića i Pješčanih piramida<br />
kod Foče do Neuma, Dinare,<br />
Vrana, Čvrsnice, Vranice, Šatora,<br />
Vitoroga, Une... o čemu kani<br />
napisati knjigu. Sa prijateljima<br />
je uredio šetnicu na Dnolućkoj<br />
planini, markirao brojne druge<br />
staze, dodijelio ljubiteljima<br />
prirode brojna priznanja, oformio<br />
jajačku botaničku bašču.<br />
Nijet mu je i studiju o munarama<br />
štampati, planinarskoturistički<br />
vodič napraviti za<br />
čitavu BiH koju poznaje kao<br />
svoj džep. Nije nepoznato da<br />
su se i u osvajanju Vlašića od<br />
strane VII korpusa Armije<br />
BiH posebno istakli Jajčani<br />
koji su za slobodu domovine i<br />
ljepote Bosne nesebično mnogi<br />
žrtvovali i živote. Zato “Prijatelji<br />
prirode” i danas često posjete ovu<br />
prelijepu planinu i susjednu Galicu.<br />
Kao što svaki ponovni uspon na neku<br />
planinu sigurno znači zov za naredni, istom<br />
stazom, ali uvijek sa novim doživljajima,<br />
tako i obnovljena munara zove da joj se neimar<br />
vraća, posebno ako je bila u ratu porušena<br />
pa obnovljena. A Kliko im se često<br />
vraća i posebno uživa gledati u vitke bijele<br />
ukrase džamija širom BiH, kako “svoje”,<br />
tako i ostale sa okolnih visova: istočnobosanskih,<br />
krajiških, hercegovačkih i svojih<br />
srednjobosanskih.<br />
“vaka munara znači povratak, slast<br />
povratka i prestanak gorčine prognanika.<br />
Znači ostanak i težinu ponovnog početka,<br />
po ko zna koji put za Bosnu i Bošnjake<br />
u njoj. Volio bih kad bih mogao da uz svaku<br />
povratničku džamiju i munaru, barem<br />
uz one koje sam i sam gradio, sagradim i<br />
manje hair-djelo: česmu, šerefu, šadrvan,<br />
kapiju, da ogradim harem, popravim nišane,<br />
i da sa svojim prijateljima obilježim<br />
još mnogo staza duž naših prekrasnih planina<br />
i izletišta i da to prenesemo na mlade,<br />
da traje…Želio bih graditi munare i<br />
na Kosovu, ako nisu sve obnovljene, jer su<br />
doživjele bosansku sudbinu i sličnu tragediju<br />
kao i naše”, povjerio se Kliko.<br />
Munare i ezani<br />
su mi oduvijek<br />
ulijevali<br />
samopouzdanje.<br />
Taj osjećaj sam<br />
mnogo puta<br />
doživio i tokom<br />
rata. Ako me<br />
pitate koja mi<br />
je munara od<br />
onih koje sam<br />
gradio najdraža,<br />
odgovorio bih<br />
vam- sve su<br />
mi podjednako<br />
drage.<br />
Kliko među Pješčanim piramidama<br />
Kliko - Prijevor kao munara<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
32
Društvo<br />
U iščekivanju nediskriminatorskog školstva u BiH: Šta nam govori<br />
svjedočanstvo izdato Stipi Tadiću 1901. o završenom razredu<br />
Trgovačke škole<br />
Bosanski jezik i u Livnu,<br />
ali prije 112 i više godina<br />
“...mi moramo strahovati<br />
da nam se naš krasni<br />
jezik, najljepši među<br />
slovenskim jezicima,<br />
sasvim ne iskvari, ne<br />
izblijedi, ne izgubi svu onu<br />
svoju kristalnu jasnoću<br />
i ljupku zvučnost kojoj<br />
gotovo nema ravne. To<br />
nas, kao stare i dobre<br />
Bošnjane, mora boljeti,<br />
jer je naš jezik i u<br />
najstarija vremena bio<br />
neobično lijep i zvučan,<br />
mnogo ljepši i narodniji<br />
od jezika u istočnim<br />
srpskim zemljama, koji se<br />
je razvijao pod uticajem<br />
vizantijske kulture i grčke<br />
sintakse”. (Petar Kočić)<br />
Piše: Ale Kamber<br />
Livno, 15. 11. 2012<br />
Dok se moderni nacionalisti<br />
i “lingvisti” prepiru<br />
govore li Bošnjaci<br />
Bosanski jezik ili Bošnjački, Srpski<br />
ili Hrvatski, mi smo prelistavajući<br />
arhivu pronašli staro “Svjedočanstvo”<br />
o davno završenoj Trgovačkoj<br />
školi u Livnu izdato 1901.<br />
godine Stipi Tadiću, koji se školovao<br />
na prelazu između pretprošlog<br />
i prošlog stoljeća. U njemu, uz<br />
ostale predmete, stoji i ocjena iz<br />
Bosanskog jezika.<br />
Svjedodžba - Bosanski jezik 1900.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
34
Nema ni Srpskog, ni Hrvatskog,<br />
ni kombinacije ta dva jezika<br />
kao što je bilo u socijalizmu..<br />
Svi su prije stotinjak i više godina<br />
u BiH i u bosanskom Livnu učili<br />
Bosanski jezik, bez obzira na naciju.<br />
Tako je bilo i prije Austro-<br />
Ugarske, zapravo od kada je Bosne<br />
i Bošnjana. A tako će morati<br />
biti i nakon ulaska BiH u evroatlantske<br />
asocijacije, jer civilizirana<br />
Evropa i svijet žele jednu državu<br />
kao partnera i jedan jezik iz svake<br />
države kao jezik komunikacije, a<br />
taj može biti samo matični, dakle<br />
jezik izvorno nastao na teritoriju<br />
BiH (Bosanski jezik) koji je i po<br />
Vuku Karadžiću, i po Petru Kočiću,<br />
i po još mnogima, “najljepši<br />
i najčistiji južnoslavenski jezik”.<br />
Tu činjenicu su uvažavali i Turci<br />
i Austro-Ugarska, za razliku od<br />
kasnijih srpsko-hrvatskih kraljevsko-banovskih<br />
i komunističkih<br />
“oslobodilaca” BiH, koji su<br />
diobama i svojatanjima BiH negirali<br />
i Bosanski jezik i Bošnjake<br />
kao naciju pokušavajući ih kroz<br />
Svjedodžba Stipo Tadić - BJ<br />
nametnuti jezik, kulturu<br />
i historiju (srbizacijom,<br />
jugoslavenizacijom i kroatizacijom)<br />
predstaviti<br />
kao dio “svog naroda”,<br />
ili pak, kao “otpadnike”<br />
od istog. Do sada nisu<br />
uspjeli, a sve većim približavanjem<br />
evropskoj<br />
zajednici naroda, jezika i<br />
kultura, ta tendencije će<br />
konačno splasnuti a Bosanski<br />
jezik trijumfirati, čak i kod<br />
onih Bosanaca i Hercegovaca koji<br />
su ga se iz neznanja, zavedenosti,<br />
nacionalističke opijenisti, ili zbog<br />
drugih razloga, na privremeno bili<br />
odrekli. U tom smislu su već date<br />
jasne instrukcije od strane onih u<br />
čijem bi se okruženju rado vidjeli.<br />
Stipe Tadić, tada učenik drugog<br />
razreda, uz Bosanski jezik,<br />
imao je od predmeta još i Nauku<br />
o vjeri, Njemački jezik, Zemljopis,<br />
Računstvo, Povijest, Prirodopis,<br />
Fiziku, Geometriju, Crtanje i<br />
Krasopis. Izostanaka kao današnja<br />
djeca uopće nije imao.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
35<br />
Svi su prije<br />
stotinjak i više<br />
godina u BiH i<br />
u bosanskom<br />
Livnu učili<br />
Bosanski jezik,<br />
bez obzira na<br />
naciju. Tako<br />
je bilo i prije<br />
Austro-Ugarske,<br />
zapravo od<br />
kada je Bosne i<br />
Bošnjana.<br />
Svi su mu predmeti<br />
bili obligatni, dakle,<br />
obavezni, pa i Bosanski<br />
jezik. Neobligatnih predmeta<br />
nije imao. Vladao<br />
se “pohvalno” a razred<br />
završio “prvim redom”.<br />
Svjedočanstvo mu je<br />
izdato 30. juna 1901. godine<br />
pod brojem 21/281<br />
i ovjereno ovalnim pečatom<br />
škole na kojem je<br />
pisalo na njemačkom i<br />
bosanskom jeziku (latinicom<br />
i ćirilicom) “Direkcija trgovačke<br />
škole u Livnu”.<br />
U sredini pečata je jasan grb<br />
Kotromanjića, dakle, bosanskih<br />
srednjovjekovnih kraljeva, a ne hrvatska<br />
“šahovnica”, niti austrijski<br />
ili srpski orao, već grb Kotromanića,<br />
dakle, državnije obilježje od<br />
današnjih neustavnih “hercegbosanskih”<br />
pečata na svim dokumentima,<br />
pa i na svjedodžbama<br />
livanjskih i mnogih drugih učenika.<br />
Državnije i demokratskije i od<br />
aktuelnih, izrazito diskriminatorskih<br />
i susjednih republikosrpskih<br />
“jezikoslovlja” i obilježja.
Online komentar polumjeseca<br />
Gatanje kao nova univerzitetska disciplina<br />
Vidoviti Raspudić<br />
Ostaje nejasno kako<br />
je moguće da je neko<br />
univerzitetski profesor i da<br />
se bavi gatanjem? To dvoje<br />
je nespojivo. Biti profesor,<br />
a baviti se gatanjem su<br />
aktivnosti koje jedna drugu<br />
isključuju, jer jedno se<br />
temelji na egzaktnosti, a ovo<br />
drugo je stvar metafizike.<br />
A ako ćemo govoriti o<br />
standardima, ne stoji da se<br />
univerzitetski profesor bavi<br />
gatanjem<br />
Autor: Esmir Bašić, prof.<br />
Bosna i Hercegovina je prepoznatljiva<br />
kako domaćem<br />
tako i onom izvana stanovništvu<br />
po tome što u svojoj bogatoj<br />
turističkoj ponudi nudi i široku<br />
lepezu vračeva i vidovnjaka koji<br />
posjetiocu za kratko vrijeme ponude<br />
znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.<br />
Jedni ogledaju kroz gledanje<br />
u zvijezde, drugi se bave numerologijom,<br />
treći u kašike iz escajga,<br />
četvrti u grah tetovac...<br />
O tome koliko su tačni u svojim<br />
gatanjima i nagađanjima<br />
svjedoči jedan u nizu bisera koji<br />
se dogodio nedavno na televiziji.<br />
Nazvao gledalac vidovnjaka<br />
– astrologa u studiju i upita ga:<br />
Može li mu pomoći da otkrije ko<br />
mu je ukrao kamion?<br />
Ovaj kao samouvjeren da zna<br />
ko je to uradio postavlja gledaocu<br />
pitanja općenite naravi i onda da<br />
bi uvjerio gledaoca o nečemu konkretnom<br />
kaže: A, je li tvoj kamion<br />
slučajno plave boje? Gledalac odgovara<br />
da nije, nego je žute boje.<br />
Kako bi se izvukao iz situacije i<br />
dokazao kako on ipak nešto zna,<br />
na to odgovara gledaocu: Neka znate<br />
vaš kamion nije više žute boje,<br />
sada je plav, lopov ga je ofarbao.<br />
Tako jadne ljude varaju vrli vidovnjaci<br />
i gatari, uzimaju im novac i<br />
time povećaju njihovu muku. Za<br />
one koji ne znaju ovih dana otvoren<br />
je još jedan ured za gatanje i vračanje,<br />
ali ne u Bosni, nego u Hrvatskoj,<br />
tačnije u Zagrebu. Seanse nudi<br />
univerzitetski profesor Nino Raspudić.<br />
Inače njegova specijalnost je<br />
globalna politika u svijetu, a uža mu<br />
je specijalnost Bosna i Hercegovina.<br />
Nije još poznato u kakav grah gleda<br />
profesor, ali čini se da<br />
on od prve pogodi koje je<br />
boje kamion! Svi koji žele,<br />
a posebno političari, neka<br />
hitno zakažu termin kod<br />
profesora da im malo razbaci<br />
grah. Kod profesora<br />
je velika gužva, ovih dana<br />
su mu bili novinari iz srbijanskog<br />
Press-a. Dragi<br />
čitaoci, profesor je gledao,<br />
i u kašike, i u grah, i vjerovali<br />
ili ne, grah i kašike su<br />
potvrdile da će se Bosna i<br />
Hercegovina raspasti, čim<br />
odu stranci.<br />
Ostaje nejasno kako je<br />
moguće da je neko univerzitetski<br />
profesor i da se<br />
bavi gatanjem? To dvoje je<br />
nespojivo. Biti profesor, a<br />
baviti se gatanjem su aktivnosti<br />
koje jedna drugu<br />
isključuju, jer jedno se<br />
temelji na egzaktnosti, a<br />
ovo drugo je stvar metafizike.<br />
A ako ćemo govoriti<br />
o standardima, ne stoji da<br />
se univerzitetski profesor<br />
bavi gatanjem. Zaista bilo<br />
bi bolje za profesora da se<br />
lati katedre i da studentima ponudi<br />
kvalitetno obrazovanje, da ne bude<br />
“profesor raja”, koji ne traži puno, a<br />
još manje. Nego, manite se Vi profesore<br />
ćorava posla i zamajavanja<br />
javnosti, jer mogli biste pokvariti<br />
svoj ali i dignitet Sveučilišta. Svojim<br />
izjavama koje ste dali srbijanskom<br />
listu Press Vi ste kontaminirali medijski<br />
prostor. Nebuloznom izjavom<br />
da će se Bosna raspasti nakon odlaska<br />
stranaca, Vi ste najdirektnije doveli<br />
u pitanje svoj kredibilitet i prezir<br />
najbrojnijeg naroda u Bosni, ali i<br />
svih ljudi koji Bosnu i Hercegovinu<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
36<br />
Dakle, pitanje<br />
za Vas,<br />
profesore,<br />
protiv koga je<br />
to savezništvo,<br />
kao i kako je<br />
to prirodno i<br />
logično? Očito<br />
je da se Vi,<br />
profesore,<br />
gubite u<br />
vremenu i<br />
prostoru, i da<br />
imate i drugih<br />
problema pored<br />
amnezije.<br />
doživljaju kao svoju domovinu. Profesore,<br />
odakle Vam pravo da tako<br />
govorite o mojoj / našoj domovini?<br />
Profesore, pa Vi o Bosni pričate kao<br />
da je to mjesna zajednica, pa nemoguće<br />
je jednu mjesnu zajednicu tako<br />
jednostavno ukinuti, a kamoli državu<br />
koja je milenijskog postojanja.<br />
Profesore, kako biste se Vi osjećali<br />
da Vam neko kaže da će se 2021. godine<br />
raspasti Republika Hrvatska, a<br />
da taj neko bude sa bosanskom adresom?!<br />
Vjerovatno biste pomislili da<br />
je to neki ludak čim tako govori!?<br />
Profesore, da li Vi mislite dok govorite,<br />
ili ne mislite pa kažete onda ono<br />
što mislite? Profesore, Vaša izjava da<br />
će se Bosna raspasti, Vi se suprostavljate<br />
cijelom svijetu koji je priznao<br />
suverenitet i teritorijalni<br />
integritet moje domovine?<br />
Jeste li svjesni šta govorite?<br />
Očito je da niste. Predlažem<br />
Vam, bilo bi dobro da<br />
se ubuduće ne provaljujete<br />
i ne sramotite, predlažem<br />
da posjetite kredibilnog<br />
profesora Ivu Goldsteina<br />
pa ga zamolite da Vam<br />
da koji čas o geopolitici.<br />
Drugo - optužujete bošnjačku<br />
političku elitu za<br />
stanje u Bosni i Hercegovini,<br />
“velikobošnjački hegemonizam<br />
najodgovorniji<br />
za tešku političku krizu u<br />
BiH”. Profesore, Vi opet u<br />
klin, a cijeli svijet (Amerika<br />
i Zapad) u ploču, svi<br />
stanje vide na jedan način,<br />
a Vi, profesore, na drugi?<br />
Svi vide da je zastoj u<br />
Bosni zbog Dodikovog<br />
destruktivizma i Čoviće-<br />
ve isključivosti, a Vi opet<br />
buncate nešto po svom!?<br />
O kakvom Vi to govorite<br />
hegemonizmu, da li se to<br />
Vama nešto priviđa? Pa<br />
moglo bi se naći mnogo<br />
primjera da su Bošnjaci najdemokratičniji<br />
narod u Bosni. Među Bošnjacima<br />
jedino postoje multietničke<br />
stranke. Jedino se Bošnjacima desi<br />
da na mjesto ministra inostranih<br />
poslova imenuju nekoga iz drugih<br />
naroda itd. Kredibilni predstavnici<br />
sa Zapada su mišljenja da Bosna<br />
nije funkcionalna država a da<br />
bi bila treba da se ojačaju državne<br />
institucije i kada se Bošnjaci zalažu<br />
za funkcionalniju državu u kojoj su<br />
svi na dobitku za Vas to predstavlja<br />
velikobošnjački hegemonizam. Brzo<br />
ste zaboravili da su Bošnjaci jedini
narod nad kome je počinjen<br />
genocid u Evropi<br />
nakon Drugog svjetskog<br />
rata. Narod koji<br />
iako nije imao nikakvih<br />
velikodržavničkih pretenzija<br />
prema svojim<br />
susjedima, a njihovi susjedi<br />
su imali, i pored<br />
toga je doživio najveća<br />
stradanja u proteklom<br />
ratu. Narod koji nije<br />
planski vršio genocide<br />
i kulturocide kao što<br />
su to drugi činili. Bošnjaci<br />
se zalažu za neke<br />
normalne odnose. Kada<br />
se Bošnjaci bore da se<br />
vrate na svoja predratna<br />
imanja to je za Vas velikobošnjački<br />
hegemonizam.<br />
Po Vašoj logici<br />
mi onda na isti način<br />
možemo govoriti o velikohrvatskom<br />
hegemonizmu u<br />
Republici Hrvatskoj, nad ostalim<br />
narodima. Bošnjaci traže da Bosna<br />
i Hercegovina kao država bude normalna<br />
država kao što je to Hrvatska<br />
normalna država. Pa o kakvom Vi<br />
to hegemonizmu, profesore, pričate?<br />
Rekli ste, između ostalog, i to:<br />
U situaciji kad u zemlji imate na<br />
sceni agresivni bošnjački unitarizam<br />
i hegemonizam, za Hrvate je<br />
bilo logično tražiti saveznike tamo<br />
gde ih mogu naći. Savezništvo<br />
najjačih partija iz RS i dva HDZa<br />
je sasvim prirodno i logično.<br />
Profesore, Vi opet imate problema<br />
sa percepcijom stvarnosti, u Vas je<br />
u glavi pravi košmar. Vi stvari i dođaje<br />
ne vidite u cijelosti, nego sliku<br />
formirate na osnovu dijelova istine.<br />
Podmećete Bošnjacima agresivni<br />
bošnjački unitarizam i hegemonizam,<br />
pa Vi odista imate probleme<br />
sa predodžbama i rasuđivanjem.<br />
Vi, profesore, zamajavate stvarnost<br />
svojim suludim kvalifikacijama, Vi<br />
ste jedan od rijetkih koji izgovara<br />
ove smiješne podvale agresivni bošnjački<br />
unitarizam i hegemonizam.<br />
Pokušat ćemo (mi u BiH) da Vas i<br />
Vaše neznanje opravdamo Vašom<br />
distancom sa koje promatrate stvari,<br />
sigurno Vam je slaba dioptrija,<br />
zato ako želite da se bavite ozbiljno<br />
pitanjem Bosne i Hercegovine<br />
uslov vam je da se pravovaljano informišete,<br />
ne moraju to nužno biti<br />
bošnjački izvori, nego neka to budu<br />
relevantne međunarodne institucije.<br />
Za Vas se čini, profesore, logično<br />
i to što su HDZ-vi promijenili saveznike<br />
pa su izabrali one iz Banja<br />
Luke. Naravno da HDZvi<br />
imaju pravo da biraju s<br />
kim će i kako i dokle itd.,<br />
ali HDZ nije jednako što<br />
i hrvatski narod, to nije<br />
sporno, ali je sporan način<br />
kojim Vi pokušavate da<br />
pravdate to savezništvo, pa<br />
kažete: Za Hrvate je bilo<br />
logično tražiti saveznike<br />
tamo gde ih mogu naći.<br />
Savezništvo najjačih partija<br />
iz RS i dva HDZ-a je<br />
sasvim prirodno i logično.<br />
Dakle, pitanje za Vas, profesore,<br />
protiv koga je to savezništvo,<br />
kao i kako je to prirodno i<br />
logično? Očito je da se Vi, profesore,<br />
gubite u vremenu i prostoru, i da imate<br />
i drugih problema pored amnezije.<br />
Za kraj bi bilo važno da se profesor<br />
upozna sa današnjim stavovima o<br />
BiH iznesenim na zasjedanju Parlamentarne<br />
skupštine Vijeća Evrope,<br />
koja potvrđuje zablude profesora<br />
i demantuje njegove podvale. Danas<br />
je usvojena Rezolucija u Vijeću<br />
Evrope u STRASBOURGU o funkcioniranju<br />
demokratskih institucija<br />
u BiH. Rezolucija i Izvještaj Vijeća<br />
Evrope su usvojeni nadmoćnom<br />
većinom glasova, sa samo tri glasa<br />
protiv, što je rezultat koji pokazuje<br />
jasno opredjeljenje Vijeća Evrope<br />
kada je u pitanju BiH. Vijeće Evrope<br />
smatra da korištenje entitetskog glasanja,<br />
na način na koji se to koristi<br />
u BiH, predstavlja veoma značajnu<br />
prepreku za sve reformske procese,<br />
budući da se korištenjem enitetskog<br />
glasanja veoma često i bez<br />
ikakve mjere zaustavlja usvajanje ne<br />
Profesore,<br />
pa Vi o Bosni<br />
pričate kao da<br />
je to mjesna<br />
zajednica, pa<br />
nemoguće je<br />
jednu mjesnu<br />
zajednicu tako<br />
jednostavno<br />
ukinuti,<br />
a kamoli<br />
državu koja je<br />
milenijskog<br />
postojanja.<br />
samo zakona nego i drugih<br />
reformskih procesa.<br />
Nadam se da prof. Raspudić<br />
ne misli okriviti<br />
Bošnjake zbog usvajanja<br />
spomenute Rezolucije, ali<br />
me ne bi iznenadilo da<br />
to i uradi, jer mu se već<br />
desilo da je previđao i<br />
važnije činjenice. Dok se<br />
donosila spomenuta Rezolucija,<br />
istovremeno su<br />
danas odbijeni zajednički<br />
amandman SNSD-a,<br />
SDS-a i HDZ-a koji je<br />
išao za tim da u BiH ne<br />
treba sveobuhvatna izmjena ustava,<br />
nego samo rješavanje presude<br />
Evropskog suda za ljudska<br />
prava u predmetu “Sejdić-Finci”.<br />
“Prirodnim saveznicima” danas<br />
nije pošlo za rukom da pobijede<br />
“velikobošnjački hegemonizam<br />
i unitarizam”, ali su danas dobili<br />
i druge lekcije, naime, Vijeće<br />
Evrope smatra da se presuda “Sejdić-Finci”<br />
i njena implementacija<br />
trebaju posmatrati isključivo kao<br />
prvi korak u sveobuhvatnoj reformi<br />
ustava. Također, velikom većinom<br />
glasova je odbijen amandman<br />
SNSD-a, SDS-a i HDZ-a kojem je<br />
bila namjera da se kaže da se entitetsko<br />
glasanje ne zloupotrebljava.<br />
Profesore Raspudiću, ako niste<br />
imali pojma o stvarnim bosanskohercegovačkim<br />
problemima današnje<br />
zasjedanje Vijeća Evrope bi<br />
Vam moglo biti od pomoći da se<br />
oslobodite iluzija, i da pređete iz<br />
sfere magičnog i virtuelnog u realni<br />
svijet. (www.bosnjaci.net)<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
37
Kutak za islamsku omladinu<br />
Udruženje “Prosvjetitelj Muallim” Srebrenica<br />
Bošnjački san u Podrinju postao stvarnost<br />
a području Konjević Polja kod Bratunca posljednje dvije<br />
Ngodine N polahko se ostvaruje san prosječnog Bošnjaka Podrinja.<br />
Na putu iz Konjević Polja prema Milićima, nešto prije<br />
Nove Kasabe, na obalama rijeke Jadar raste proizvodni pogon.<br />
U početku je sve izgledalo kao mnogobrojni pokušaji od ranije,<br />
a koji su završavali neuspjehom, ali su odvažnost, upornost i inat<br />
ljudi koji su odlučili ralizirati svoj san, uz Allahovu pomoć, stvorili<br />
jednu od najsvjetlijih tačaka povratka Bošnjaka u Podrinje.<br />
Entuzijasti Senad Omerović i Safet Rizvić, inače vrijedni članovi<br />
Udruženja “Prosvijetitelj Mualim” krenuli su u veliki projekat<br />
proizvodnje jagodičastog voća i povrća u<br />
plastenicima.<br />
U početku je zakupljena manja njiva<br />
pored rijeke Jadar na duži period, ali po<br />
rastu proizvodnje povrća i povećanja potreba<br />
zakupljeno je 35 dunuma zemlje na<br />
5 odnosno 10 godina sa zakupninom po<br />
cijeni od 1.200 KM godišnje. Prve sezone<br />
podignuta su tri plastenika, ukupne<br />
površine 1.050 m 2 u kojem je proizvedeno<br />
15 tona povrća i koje je rasprodano<br />
do posljednjeg grama. Odmah poslije<br />
uviđanja potreba tržišta za kvalitetnom<br />
hranom koju daje podrinjska zemlja nabavljeni<br />
su novi plastenici, a zakupljene su i nove površine zemljišta.<br />
Danas u plastenicima ukupne površine 1.850 m 2 proizvode<br />
se razne sadnice povrća i to u dvije sezone: salata, špinat i luk kao<br />
zimska proizvodnja te paradajz, paprika i krastavac kao ljetnja<br />
proizvodnja. Na otvorenom polju uzgaja se jagoda, malina, grah,<br />
buranija, kukuruzni šećerac, kupus, zelena salata, špinat, luk, tikvice,<br />
pšenica, silažni kukuruz, silažni ječam, grahorica i travno<br />
djetelinske laguminoze. Tokom 2011. godine ukupno je proizvedeno<br />
36 tona povrća i jagodičastog voća, 30 hiljada presadnica<br />
raznog povrća, 5 tona kukuruzne silaže i 5 tona sijena.<br />
Danas na obalama Jadra pod pokroviteljstvom ambasade Malezije<br />
u BiH uz proizvodnju povrća i stočne hrane na plantaži,<br />
postoji i farma sa 5 krava muzara. Za samo tri mjeseca laktacije<br />
proizvedeno je 4.500 l mlijeka i odgojeno 4 zdrave i rasne teladi.<br />
Raznim firmama i pojedincima u ovoj godini prodano je 31<br />
tona povrća i jagodičastog voća, 2 hiljade presadnica povrća i<br />
Udruženje građana VATAN / DOMOVINA USK<br />
Plastenička proizvodnja povrća za demobilisane borce<br />
38<br />
4.500 l mlijeka proizvedenih u srcu srednjeg Podrinja u Konjević<br />
Polju na obalama rijeke Jadar. Slijedeći filozofiju “Prosvijetitelja”<br />
od nastanka Udruženja, odlučili smo našu radost i dio zarade<br />
podijeliti sa ostalom braćom muslimanima, kako bismo zajedno<br />
uživali u ovom uspjehu, pa je tako u 2011. godini donirano 5<br />
tona povrća raznim humano-socijalnim ustanovama i vjerskim<br />
zajednicama, 250 sadnica povrća osobama sa posebnim potrebama<br />
i 4 teladi siromašnim porodicama. Transparentan rad “Prosvijetitelja”<br />
i njegovih članova, direktno angažovanih na ovom<br />
projektu danas zapošljava pet stalnih radnika, a u sezoni berbe<br />
angažuje i po deset radnika. Početak je<br />
bio težak i na podizanju prvog plastenika<br />
i zakupljivanju prvih duluma zemlje bilo<br />
je honorarno angažovano dva člana ovog<br />
Udruženja. Bitno je napomenuti da samu<br />
podršku ovog projekta od ideje preko<br />
realizacije a i danas, nesebičnu novčanu,<br />
edukativnu pa i stručnu pomoć pružala<br />
i dalje pruža britanska nevladina organizacija<br />
“Muslim Aid”, koja i pored svog<br />
ogromnog angažmana od samog svog početka<br />
rada u Bosni, pruža nesebičnu podršku<br />
održivom povratku u Podrinje pa i<br />
u druge dijelove naše države.<br />
“Muslimani uvijek moraju biti zadovoljni uspjehom postignutim<br />
sopstvenim radom, ali isto tako naši članovi Udruženja svjesni su<br />
da muslimani nikada ne smiju stati na razvijanju svog bića, kako<br />
fizičkog tako i duhovnog. U skladu sa našim načelima imamo i<br />
planove za budućnost ovog pogona u Bratuncu. U naredne tri<br />
godine planiramo registrovati zemljoradničku zadrugu, izgraditi<br />
staklenik za proizvodnju presadnica, izgraditi moderan objekat<br />
za smještaj uposlenih, izgraditi najsavremniju garažu za smještaj<br />
poljoprivrednih mašina, uspostaviti pogon za proizvodnju humusa,<br />
povećati broj uposlenih, proširiti broj mliječnih grla, povećati<br />
površinu pod folijom izgradnjom novih plastenika, povećati<br />
površinu pod zakupom, kupiti kombi vozilo za prevoz i dostavu<br />
naših proizvoda, nabaviti mašine i priključke neophodne za efikasniju<br />
proizvodnju i usluge”, kazao je Senad Omerović, vođa<br />
projekta plasteničke proizvodnje i jagodičastog voća u Konjević<br />
Polju - Bratunac.<br />
Udruženje građana VATAN / DOMOVINA USK je otpočelo aktivnosti u novoj kalendarskoj godini nižući još<br />
jedno vrijedno spomena djelo, preko kojeg su u ovim burnim i neizvjesnim vremenima omogućili samozapošljavanje<br />
jednoj od porodica demobilisanih boraca na području općine Bosanska Krupa. U svojim redovnim aktivnostima,<br />
sumiranja rezultata u protekloj 2011. godini, članovi Upravnog odbora i predsjednik Udruženja su obišli<br />
na terenu realizaciju projekta na-<br />
mijenjenog j porodici Hadžipašić.<br />
Uz srdačan doček domaćina (Hadžipašić Šemse), druženje i<br />
obilazak plastenika u kojem su se<br />
ženja su proveli još jedan lijep<br />
zelenili plodovi, članovi Udru-<br />
i ugodan dan za koji se nadaju<br />
da će biti stavljen na vagu dobrih<br />
djela. U Udruženju građana VA-<br />
TAN / DOMOVINA USK se nadaju da će njihovo Udruženje<br />
u budućnosti imati još ovakvih<br />
i sličnih projekata, te se ovom<br />
prilikom zahvaljujemo svim par-<br />
tnerima u realizaciji projekta,<br />
donatorima i članovima Udruže-<br />
nja koji su prepoznali vrijednost<br />
i dali prednost u odabiru baš<br />
ovoga projekta.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel
“Izvor Selsebil” Živinice<br />
Nezim ef. Halilović Muderris: Ne smijemo zaboraviti žrtvu<br />
koju su podnijeli naši šehidi<br />
organizaciji Uta Rudar i Udruženja Medžlisa Islamske “Izvor Selsebil” zajednice U Živinice Živinice, u nedjelju<br />
džema-<br />
15.01.2012.godine u džamiji Ciljuge je održano predavanje na<br />
temu: “Budi na dunjaluku kao stranac”. Gost predavač je bio<br />
Nezim ef. Halilović Muderris, hatib<br />
džamije “Kralj Fahd” u Sarajevu. Predavanju,<br />
koje je počelo nakon jacijanamaza,<br />
je prisustvovalo oko 100 džematlija<br />
i ostalih posjetilaca. Nezim ef.<br />
Halilović, poznatiji kao Muderris, ima<br />
impozantnu biografiju - završio je Gazi<br />
Husrev-begovu medresu u Sarajevu,<br />
diplomirao na Al-Azharu u Kairu, u<br />
odbrani Republike Bosne i Hercegovine<br />
od agresije je dobio ratna prizanja<br />
- Zlatni ljiljan i Grb sa zlatnim mačevima,<br />
bio glavni imam u Konjicu a danas<br />
vrši dužnost rukovodioca Ureda za<br />
hadž pri Rijasetu IZ BiH. Nezim ef. je<br />
Ženska edukativna organizacija “Iskre” i Udruženje “Život”<br />
Odgoji dijete u islamu<br />
Usklopu serijala edukativno-odgojnih tribina “Snagom<br />
vjere do savršenstva duše” u organizaciji Udruženja<br />
“Život” iz Bihaća, Ženska edukativna organizacija “Iskre” i<br />
Udruženje “Život” su u utorak, 24. januara 2012., na Islam-<br />
skom pedagoškom fakultetu u Bihaću organizirali prvi<br />
forum o odgoju djece. Forum ima za cilj da kroz različita<br />
iskustva ljudi ponudi auditoriju mogućnost da nauče različite<br />
vještine u odgoju djeteta, ali i da čuje dobra i poučna<br />
iskustva onih koji su praktično učestvovali u procesu odgoja<br />
vlastite djece. Gosti su bili porodica Duraković; Mehmed,<br />
Zulejha, Amel i Mirzeta. Mehmed i Zulejha su diplomirani<br />
pravnici, roditelji troje djece; rahm. Kenana, Amela i Delile.<br />
Rahmetli Kenan je dao svoj život braneći RBiH, a i Amel je<br />
bio spreman na tako nešto i braneći svoju zemlju izgubio je<br />
ruku. Njih dvoje su pričali o svojim iskustvima u odgoju, o<br />
njihovom djetinjstvu i kako su njih njihovi roditelji odgajali<br />
u vremenu komunizma. “U<br />
mom vremenu, pored mojih<br />
roditelja, ključnu ulogu je<br />
imala kompletna moja okolina.<br />
U vrijeme kada sam<br />
ja odrastao, u Bužimu nije<br />
bilo osobe koja je javno jela<br />
ili pila u vrijeme ramazana.<br />
U vrijeme teravije nije bilo<br />
muške osobe koja nije bila<br />
u džamiji. U takvom ambijentu<br />
je bilo puno lakše<br />
odgojiti dijete u duhu islama.”<br />
– istakao je Mehmed.<br />
On je napomenuo da su tri<br />
elementa ključna u odgoju<br />
39<br />
kroz mnogobrojne citirane ajete i hadise govorio o prolaznosti<br />
ovog svijeta i potrebi razumijevanja života na dunjaluku onakvog<br />
kakav on doista jeste. Vrli predavač je podsjetio da Bošnjaci ne<br />
smiju zaboraviti žrtvu koju su podnijeli naši šehidi kako bismo<br />
mi danas bili bolji ljudi i bolji muslimani.<br />
U agresiji na Republiku Bosnu<br />
i Hercegovinu 1992.-1995. je poginulo<br />
200.000 Bošnjaka a 40.000 Bošnjakinja<br />
je silovano samo zato što su muslimani.<br />
Allah Uzvišeni nama, koji smo<br />
Njegovom voljom preživjeli rat, daje<br />
novu priliku da se popravimo i da se<br />
klonimo grijeha i okrenemo se Njemu.<br />
Muderris je na kraju uputio poruku<br />
svim Bošnjacima da ne smiju biti zadovoljni<br />
stanjem u narodu sve dok se ne<br />
iskorijene pošasti koje su nas napale sa<br />
svih strana: alkohol, prostitucija, droga,<br />
nemoral...<br />
djece: vlastiti primjer, dova i razgovor i druženje sa djecom.<br />
Zulejha je istakla da je naučiti djecu da budu skromni i zadovoljni<br />
veliki odgojni uspjeh. “U mom životu, pored mojih<br />
roditelja, ključnu ulogu je odigrao moj imam, koji nas je<br />
učio osnovama vjere i na najljepši mogući način usadio u<br />
naša srca ljubav prema vjeri.” – rekla je Zulejha.<br />
Nakon njih, svoja iskustva sa više od stotinu pedeset prisutnih<br />
je podijelio i njihov sin Amel sa svojom suprugom<br />
Mirzetom. Amel je profesor Vjeronauke u Bosanskoj Krupi,<br />
a njegova supruga je farmaceut koja radi u jednoj krupskoj<br />
apoteci. Njih dvoje su roditelji sedmero djece i veoma<br />
su zadovoljni zbog činjenice da ih je Milostivi Allah,<br />
dž.š., počastio sa takvom divnom djecom. Na pitanje kako<br />
uspjevaju uskladiti sve svoje obaveze sa obavezama odgoja,<br />
mlađi bračni par Duraković su odgovorili: “Najbitnija<br />
stvar je znati rasporediti vrijeme. Mi to, hvala Bogu, uspjevamo.<br />
Naši roditelji su<br />
nam od velike pomoći kao<br />
i naša cijela porodica.” Oni<br />
su, također, istakli da je<br />
neohodno da roditelji razgovaraju<br />
sa svojom djecom,<br />
da putuju zajedno, shodno<br />
mogućnostima, i napomenuli<br />
da djecu ne smijemo<br />
tjerati na neke obrede, već<br />
da im prije toga treba lijepim<br />
predstaviti ljepote islama<br />
i da će djeca nakon toga<br />
po automatizmu samoinicijativno<br />
praktikovati vjerske<br />
obrede.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel
Razmišljanja<br />
Stereotipi o islamu<br />
Najsretniji dan u životu<br />
Pitajte svaku majku koji<br />
joj je najsretniji dan u<br />
životu. Svaka će vam<br />
reći: rođenje djeteta!<br />
Eh, sad zamislite, kad<br />
neka majka ima 4 takva<br />
dana u odnosu na nekoga<br />
ko ne smije imati niti<br />
jedan. Pa gdje je tu<br />
ponižavanje muslimanki?<br />
Nema sretnije majke<br />
koja gleda kako joj<br />
djeca odrastaju u sretne,<br />
vesele, zdrave i DOBRE<br />
ljude, koji udjeljuju<br />
siromahu, pomažu jetime,<br />
koji su zahvalni na svim<br />
blagodatima<br />
Piše: Aida Sadiković<br />
Nedavno su ljekari<br />
iz Austri-<br />
je, Karra Britt i<br />
Roger Short poslali pismo<br />
Katoličkoj crkvi u kojem<br />
predlažu crkvi da dozvoli<br />
časnim sestrama da kon-<br />
zumiraju<br />
kontraceptivne<br />
pilule. Razlog je veoma<br />
prost: dokazano je da žene<br />
koje ne rađaju više oboli-<br />
jevaju j od malignih obo-<br />
ljenja, j u prvom redu kar-<br />
cinoma materice, grudi te<br />
jajnika, jj od žena koje ured-<br />
no rađaju tokom života.<br />
Čak postoje i tendencije<br />
da žene koje više rađaju, i<br />
to čak ako je trudnoća u<br />
malo kasnijim godinama,<br />
imaju duži životni vijek od<br />
žena koje nikako nisu ra-<br />
đale. Također, zanimljivo<br />
britansko istraživanje po-<br />
kazalo je da dojenje j uve-<br />
liko smanjuje j mogućnost<br />
nastanka karcinoma gru-<br />
di. Žene koje su dojile jednu godi-<br />
imaju djecu. Oni, također, tvrde<br />
nu života, smanjile su mogućnost<br />
da kontraceptivne pilule imaju za-<br />
nastanka karcinoma za 5 %. Iako štitni efekat od nastanka ovih ma-<br />
se procenat čini nizak, on ipak lignih oboljenja, j rizik od karcinoma<br />
pada za 50 do 60%, te zato<br />
nije zanemarujući. Dojenje j smanjuje<br />
j razvoj hormona koji uzro-<br />
mole Katoličku crkvu da njihove<br />
kuju nastanak malignih ćelija u vjernice zaštite od neminovne ra-<br />
organizmu, koje neminovno vode nije smrti. Iako Katolička crkva<br />
do karcinoma. Ovaj plemeniti ima 95.000 časnih sestara širom<br />
proces ima i niz drugih pozitiv-<br />
svijeta, strogo su zabranjene sve<br />
nih reakcija na majčin organizam,<br />
vrste kontracepcije.<br />
smanjuje j mogućnost nastanka Ovaj uvod nisam napisala kao<br />
raka jajnika, te smanju-<br />
kritiku Katoličke crkve,<br />
je mogućnost nastanka<br />
srčanih oboljenja j do Zanimljivo sestre, niti želim ostva-<br />
niti kao napad na časne<br />
25%. Upravo zbog ovih britansko riti puko kompariranje<br />
razloga, žene koje ne ra-<br />
istraživanje dvije religije: vama - vaša<br />
đaju su na udaru mnogih<br />
pokazalo je da vjera, a meni - moja! ( Elbolesti.<br />
U prvom redu, i dojenje uveliko Kafirun, 6.). Ovaj uvod<br />
možda najveća skupina<br />
smanjuje sam napisala kao uver-<br />
ovakvih žena jesu časne mogućnost tiru za ovo što slijedi, a<br />
sestre. Američko istraži-<br />
nastanka što je opet, kao i mnogi<br />
vanje koje je obuhvatilo karcinoma drugi, tekst o neznanju<br />
32.000 časnih sestara iz grudi. Žene naroda i o stereotipu koji<br />
Katoličke crkve zvanično<br />
je izjavilo da časne jednu godnu među širim ljudskim ma-<br />
koje su dojile vlada već dugo vremena<br />
sestre definitivno imaju<br />
života, smanjile sama, a koji bi se mogao<br />
veću smrtnu stopu od su mogućnost nazvati opet “potlačenost<br />
njihovih vršnjakinja koje nastanka žena u islamu”. Učeći iz<br />
karcinoma za svakodnevnih životnih<br />
5 %. situacija, dajem sebi za<br />
pravo da zaključim, da<br />
se cijela knjiga može na-<br />
pisati o različitim meto-<br />
dama kojim se žene tlače<br />
u islamu, naravno iz ugla<br />
neukih. Neka se ovaj jput,<br />
poglavlje te “knjige” od-<br />
nosi na ovo što sam napisala<br />
na početku rada. Sve<br />
više je i u našoj domovini<br />
prisutan stereotip koji su<br />
nametnuli, u prvom redu,<br />
mnogi mediji, a to je da,<br />
kada vide ženu musli-<br />
manku, sa čak i dvoje djece<br />
kažu: “Eh, jadna ona,<br />
samo ih rađa, a nema pra-<br />
va ni na šta drugo”. Skoro<br />
sam prisustvovala jednom<br />
divnom druženju sestara<br />
koje su pretežno sve udate<br />
i imaju dječicu, i dotakli<br />
smo se upravo ove teme, pa<br />
su sestre pričale svoja ži-<br />
votna iskustva. Sestri koja<br />
ima troje djece, ljudi su se<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
40
ibretili kao da u kući ima zoološki<br />
vrt; sestri koja ima samo jedno<br />
dijete, koje je vozala u kolicima na<br />
ulici širokoj najmanje tri metra,<br />
prilazili su i govorili kako se od<br />
nje, njenog hidžaba i njenog djeteta,<br />
više ni ulicom ne može proći,<br />
kažu: “Vidi je, sve je zauzela”.<br />
Prije par godina sam prisustvovala<br />
situaciji gdje doktorica nije htjela<br />
reći spol djeteta majci i ocu, jer su<br />
bili obučeni po sunnetu. Kaže: “E<br />
neću vala da im kažem, njima je<br />
samo bitno da je muško”. Ovakve<br />
svakodnevne situacije sa kojim se<br />
sreću naše sestre i braća, nalikuju<br />
na nepresušno vrelo. I dok i dalje<br />
naizgled pošten i demokratičan<br />
svijet oplakuje jadnice, zamotane<br />
i potlačene muslimanke, niko<br />
od njih se ne bi prenuo, pa makar<br />
proguglao i pronašao neke relevantne<br />
informacije, a da ne kažem,<br />
otvorio Kur’an ili neku zbirku<br />
hadisa. Pa evo, ukoliko se desi<br />
da neko od njih pročita ovaj tekst<br />
(ili neko od “opozicijskih” medija<br />
koji željno iščekuju neku riječ<br />
na kojoj će graditi svoje karijere)<br />
iznosim vam par zanimljivosti o<br />
položaju žene u islamu, upravo iz<br />
ovog ugla.<br />
U islamu je poznato da je jedna<br />
od karakteristika džennetskih<br />
žena “one koje mnogo rađaju“.<br />
Istina, primarna uloga navedenog<br />
jeste povećanje broja pripadnika<br />
islamskog ummeta. Ali,<br />
pogledajte ovdje Allahove<br />
milosti prema ženama.<br />
Time što žene produktivno<br />
utiču na rast Ummeta,<br />
time i smanjuju mogućnost<br />
nastanka malignih<br />
oboljenja. Žene koje rađaju<br />
nakon 30 godine,<br />
kažu naučnici, imaju duži<br />
životni vijek! Žene koje<br />
imaju više djece, automatski<br />
su (ukoliko je naravno<br />
sve uredu ), više i dojile,<br />
a onda se i u većim količinama<br />
i duži vremenski<br />
period smanjivao hormon<br />
koji izaziva nastanak malignih<br />
ćelija koje vode ka<br />
karcinomu. Pa nije li to<br />
Allahova milost! Vi rađate<br />
djecu koju ćete odgajati na Allahovom<br />
putu, a Allah vam uzvraća.<br />
Pri tom vam to ne predstavlja nikakvu<br />
obavezu, u smislu “ja dajem<br />
Ummetu djecu, a dobivam nešto<br />
i nazad”. Ne, to apsolutno nije<br />
nikakva obaveza, a sve je prožeto<br />
ljubavlju i najljepšim osjećanjima.<br />
Pitajte svaku majku koji joj je najsretniji<br />
dan u životu. Svaka će vam<br />
reći: rođenje djeteta! Eh sad zamislite,<br />
kad neka majka ima 4 takva<br />
dana u odnosu na nekoga ko ne<br />
smije imati niti jedan. Pa gdje je<br />
tu ponižavanje muslimanki? Nema<br />
sretnije majke koja gleda kako joj<br />
Žene koje<br />
rađaju nakon<br />
30 godine, kažu<br />
naučnici, imaju<br />
duži životni<br />
vijek! Žene<br />
koje imaju<br />
više djece,<br />
automatski<br />
su (ukoliko je<br />
naravno sve<br />
uredu ), više i<br />
dojile, a onda<br />
se i u većim<br />
količinama i<br />
duži vremenski<br />
period<br />
smanjivao<br />
hormon<br />
koji izaziva<br />
nastanak<br />
malignih čelija<br />
koje vode ka<br />
karcinomu.<br />
djeca odrastaju u sretne,<br />
vesele zdrave i DOBRE<br />
ljude, koji udjeljuju siromahu,<br />
pomažu jetime,<br />
koji su zahvalni na svim<br />
blagodatima. Dakle naučno<br />
je dokazano da dojenje<br />
smanjuje mogućnost nastanka<br />
karcinoma, a Allah<br />
uzvišeni u suri El-Bekara,<br />
ajet 233. kaže: Majke neka<br />
doje djecu svoju pune dvije<br />
godine onima koji žele<br />
da dojenje potpuno bude...<br />
Majka koja ima 4 djece, i<br />
svako doji po dvije godine,<br />
ima 8 godina aktivnog<br />
smanjivanja lučenja hormona<br />
koji uzrokuje karcinom.<br />
Ako se za jednu godinu<br />
dojenja, mogućnost<br />
da se oboli od ovih oboljenja pada<br />
za 5%, onda ova majka, ima 40%<br />
manju šansu da oboli. Molim vas,<br />
“napredni” svijete, objasnite nam,<br />
gdje je tu potlačenost? I na kraju,<br />
evo nešto zanimljvo. Kaže šejh<br />
Ekrem Nedevi:<br />
“Kao kćerka- ona otvara vrata<br />
Dženneta svome ocu.<br />
Kao supruga- ona upotpunjuje<br />
iman svoga supruga.<br />
Kao majka- pa Džennet leži<br />
pod njenim nogama!!!<br />
Kad bi znao istinski status žene<br />
u islamu i muškarac bi poželio<br />
biti žena.”<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
41
Zelena transferzala<br />
Sandžak<br />
CHR “Hajrat” iz Sandžaka pomaže srebreničke povratnike<br />
Selo Dolina nalazi se 10 km od općine Srebrenice u BiH.<br />
Ekipa CHR “Hajrat” je bila u tom mjestu da posjeti<br />
porodicu Delić koja živi u jednoj sobi. Majka Hajrija sa<br />
svoja četiri sina, snahom i unukom uspijeva prehraniti sedam<br />
članova u jednoj prostoriji. Zajedno sa pripadnicama<br />
Udruženja majki iz Srebrenice, posjetili su ovu porodicu<br />
kako bi sagledali situaciju u kojoj<br />
žive. Selo Dolina skoro da nema<br />
mještana. Porodice koje su tu naseljene<br />
uglavnom su povratnici koji<br />
nisu nigdje zaposleni i žive od penzija.<br />
Delići moraju sastavljati kraj sa<br />
krajem sa jednom penzijom. Njihov<br />
život je pravo ogledalo neimaštine.<br />
Za vrijeme rata izgubili su glavu<br />
kuće. Kao povratnici, bez ikakvog<br />
imetka, primorani su na život bez<br />
osnovnih životnih namirnica. Novi<br />
dom promijenio bi život nabolje<br />
Hrvatska<br />
Radno otvorenje Islamskog centra u Rijeci u aprilu 2012.<br />
Mešihat islamske zajednice u Srbiji<br />
Mali učači iz Škole Kur’ana Časnog<br />
eoma uspješna Škola Kur’ana Časnog, koja djeluje u okvi-<br />
Vru V Mešihata Islamske zajednice u Srbiji završila je uspješno<br />
prvo polugodište. Ova škola je u treću godinu svoga postojanja<br />
ušla sa velikim ambicijama. Do sada su osposobili<br />
stotine mladih za ispravno učenje Kur’ana. Ovaj put izdvajamo<br />
vijest o najslađim polaznicima Škola Kurana Časnog.<br />
U subotu, 21. januara 2012. održana je priredba povodom<br />
završetka prvog polugodišta. Tom prilikom najmlađi polaznici<br />
pokazali su dio svog znanja i vještina koje su stekli u<br />
ovoj obrazovnoj instituciji.<br />
Firma GP Krk, glavni izvođač radova izgradnje<br />
Islamskog centra u Rijeci pismeno su obavijesti-<br />
li Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, odnosno<br />
Medžlis Islamske zajednice u Rijeci da radovi za radno<br />
otvorenje Islamskog centra mogu biti gotovi potkraj<br />
aprila 2012. godine, pa se predviđa da će u tom roku<br />
i biti radno otvorenje. Sredstva za dovršetak radova za<br />
radno otvorenje Centra u visini od 6.900.000 kuna<br />
skoro su osigurana od Mešihata i Medžlisa u Rijeci,<br />
s tim što će Mešihat donirati milijun, a Medžlis u Ri-<br />
jeci 500.000. Međutim, sredstva za potpuno dovrše-<br />
nje objekta nisu osigurana, a u slučaju da se osigura-<br />
ju, potpuno dovršenje objekta bi bilo do 1. 6. 2012.<br />
godine. U tom slučaju Islamski centar bi svečano bio<br />
otvoren početkom septembra 2012. godine.<br />
42<br />
ovoj sedmočlanoj porodici koja će predstojeću zimu morati<br />
provesti u jednom sobičku. Nakon prve posjete i emitiranja<br />
priloga o ovoj porodici u emisiji “Hajrat TV”, porodici Delić<br />
je donirana krava. S obzirom da nisu imali nijednu domaću<br />
životinju, ovaj humani gest će im umnogome olakšati život.<br />
Suze radosnice na licu majke Hajrije govorile su više od riječi.<br />
Porodica Delić se zahvalila svima<br />
koji su imali osjećaja za njihov težak<br />
život na selu. Alija Delić više<br />
neće brinuti za mlijeko koje je svakog<br />
dana morao obezbijediti sinu,<br />
radeći za dnevnicu. Tajna uspjeha<br />
su naša dobra djela, koja su naša<br />
neminovna pobjeda na Sudnjem<br />
danu. Naučimo da se suočavamo<br />
za životom, da dijelimo pozitivne<br />
misli i budemo od koristi drugima.<br />
CHR “Hajrat” preuzeo je emanet<br />
da pomogne ovoj porodici.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel
Novi Pazar<br />
Bošnjaci su podvrgnuti procesu asimilacije kroz neprimjerene<br />
nastavne sadržaje<br />
Odbor za obrazovanje Bošnjačkog nacionalnog vijeća<br />
održao je u Velikoj sali Mešihata Okrugli sto na temu<br />
“Obrazovanje u Sandžaku”. U prisustvu velikog broja intelektualaca,<br />
prosvjetnih radnika kao i delegacija Medrese,<br />
FIS-a, IUNP, BNV-a i BKZ-a svoje radove kao uvodničari<br />
ovog Okruglog stola izlagali su dr. Mustafa Fetić, profesor<br />
Zehnija Bulić i profesorica Azra Zatrić. Nakon iznesenih<br />
referata u kojima su se uvodničari saglasili da je obrazovnoodgojna<br />
dimenzija cjelokupnog obrazovnog sistema u Republici<br />
Srbiji degradirana, a da su posebno Bošnjaci ugroženi i<br />
podvrgnuti procesu asimilacije kroz neprimjerene nastavne<br />
sadržaje, otvorena je široka diskusija u kojoj su diskutanti<br />
iznijeli niz negativnih primjera iz obrazovne prakse. U<br />
diskusijama je dat i niz konstruktivnih<br />
prijedloga kako da<br />
se poboljša nivo obrazovanja i<br />
kako da se nastavni planovi i<br />
programi prilagode potrebama<br />
bošnjačke djece.<br />
Nakon diskusija i prijedloga<br />
usaglašeni su sljedeći zaključci:<br />
Bošnjaci Sandžaka imaju pravo<br />
i zaslužuju jednak tretman<br />
u obrazovnom sistemu R. Srbije,<br />
te adekvatnu zastupljenost u<br />
nastavnim sadržajima.<br />
Uz uvažavanje principa multietničkog<br />
i multikulturalnog života<br />
i tolerancije, neprihvatljiva<br />
je kulturna asimilacija Bošnjaka<br />
kroz školske programe, forsirajući<br />
stvaralaštvo, tradiciju i<br />
običaje većinskog naroda.<br />
Prizren<br />
Most pored mosta - je li to moguće?<br />
Svim mostovima na svijetu je zajedničko to što spajaju dvije suprotne obale i ljude koje na njima žive.Izgraditi<br />
most znači pružiti ruku prijateljstva i spojiti ono što priroda sama nije mogla da spoji. No interesantna<br />
stvar se desila krajem prošle godine kada je u ranim jesenjim mjesecima izgrađen most pored mosta i to u<br />
starom dijelu grada Prizrena na veliko iznenađenje ne<br />
samo građana već i gostiju ovog starog grada iz inostranstva.<br />
Tim novim mostom prolaze automobili te tako zagađuju<br />
okolinu gdje godinama nije prošlo auto, no vrijeme će pokazati<br />
ko je u pravu i da li ima gradskih moćnika kojima se<br />
može sve jer se u blizini tog novog mosta nalazi hotel koji,<br />
vjerovatno, njegovom izgradnjom privlači mnogo veći broj<br />
gostiju nego do sada. Normalno je reći da je čovjek od svih<br />
svjetskih građevina koje je izgradio najviše pažnje posvetio<br />
mostovima jer su oni nešto najvrjednije. Mostovi nisu živa<br />
bića i ne govore, ali svaki most ima svoju dušu.Njihova duša<br />
živi onoliko koliko se preko mosta može prelaziti. Ali izgraditi<br />
most pored mosta to je već za rubriku “vjerovali ili ne”.<br />
Uostalom fotografije sve govore... (Vinetu Ganić – www.<br />
bosnjak-ks.info)<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
43<br />
Bošnjaci Sandžaka imaju pravo školovanja na bosanskome<br />
jeziku, prilagođavanje nastavnih sadržaja iz oblasti<br />
historije nacionalnog identiteta i umjetnosti, te zastupljenosti<br />
bošnjačkih autora u obaveznoj nastavnoj literaturi.<br />
Odlučno se protivimo nametanju pravoslavne slave<br />
“Sveti Sava” kao školske slave, posebno u sandžačkim<br />
školama gdje su bošnjačka djeca većina, jer živimo u sekularnoj<br />
državi a škole su državne ustanove.<br />
Pozivamo sve obrazovne ustanove u Sandžaku, organizacije<br />
i udruženja, te bošnjačke intelektualce da daju<br />
puni doprinos u afirmaciji odgojno-obrazovnog procesa<br />
Bošnjaka Sandžaka.
Zločin<br />
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />
Obrenović: Moj komandant, Pandurević,<br />
tada je izdao naredbu da ih treba ubijati<br />
Nastavljamo sa objavljivanjem<br />
svjedočenja Srba o ratnim<br />
zločinima nad Bošnjacima<br />
tokom agresije na Bosnu i<br />
Hercegovinu. I ova svjedočenja<br />
koja ćemo objaviti dogodila<br />
su se u sklopu sudskih procesa<br />
pred Haškim tribunalom<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Srpsku stranu priče o ratnim zločinima<br />
nad Bošnjacima nastav-<br />
Sljamo svjedočenjem Dragana<br />
Obrenovića, rođen 12. aprila 1963. godine<br />
u Rogatici. Od decembra 1992. do<br />
novembra 1996. godine bio je načelnik<br />
štaba i zamjenik komandanta 1. zvorničke<br />
pješadijske brigade Drinskog korpusa vojske<br />
bosanskih Srba (VRS); od 8. avgusta<br />
1995. do 15. septembra 1995. i ponovo<br />
od 18. do 24. septembra 1995., bio vršilac<br />
dužnosti komandanta Zvorničke pješadijske<br />
brigade. Uhapšen 15. aprila 2001.<br />
godine, od strane Međunarodnih stabilizacionih<br />
snaga (SFOR). Sporazumno, 21.<br />
maja 2003. prihvatio krivicu za progone.<br />
10. decembra 2003. godine, osuđen na 17<br />
godina zatvora. 18. juna 2004. godine prebačen<br />
u Norvešku na izdržavanje ostatka<br />
kazne. U nastavku slijedi njegovo priznanje<br />
o počinjenom zločinu nad Bošnjacima.<br />
Kamioni i Ijudstvo 6. bataljona<br />
Zvorničke brigade<br />
Obje telefonske linije na komandnom<br />
mjestu 4. bataljona, i civilna i vojna, bile<br />
su presječene. Prije ovih događanja sa komandnog<br />
mjesta 4. bataljona stupio sam<br />
u vezu civilnom linijom sa Zvorničkom<br />
brigadom i tada su me obavijestili o granatiranju<br />
Zvornika. Tražio sam Pandurevića,<br />
ali me je pomoćnik dežurnog obavijestio<br />
da on nije tamo. Od trenutka kad smo odsječeni<br />
15. jula pa do našeg izvlačenja 16.<br />
jula učestvovali smo u žestokim borbama.<br />
Na kraju smo se uspjeli izvući iz tog rejona<br />
16. jula 1995. između 13:00 i 14:00 sati. U<br />
tim borbama naše srpske snage su imale<br />
30 do 40 poginulih i mnogo više ranjenih.<br />
Poslijepodne ili uveče 16. jula pozvao<br />
sam Pandurevića radio vezom, koju mi<br />
je poslao komandant 6. bataljona Ostoja<br />
Stanišić. Sa Stanišićem sam se vidio na terenu<br />
i nakratko sam s njim porazgovarao.<br />
Rekao mi je da mu je zamjenik ranjen i<br />
da je Beara doveo zarobljenike u obližnju<br />
školu. Bio je ljut jer posljednja grupa zarobljenika<br />
nije odvedena na branu na strijeljanje,<br />
nego su likvidirani tu kod škole,<br />
i zbog toga što su njegovi ljudi (pozadina<br />
6. bataljona) morali da počiste taj nered<br />
kod škole, uključujući j odvozenje leševa do<br />
brane. Što se tiče ubijanja zarobljenika na<br />
brani u Petkovcima, saznao sam kasnije<br />
da su pripadnici 10. diverzantskog, jedinica<br />
iz Vlasenice, učestvovali u strijeljanju.<br />
Znam i to da su kamioni i ljudstvo<br />
6. bataljona Zvorničke brigade korišteni<br />
za transport leševa iz škole u Petkovcima<br />
koji su ukopani u masovnoj jgrobnici kod<br />
brane. Što se tiče ubijanja zarobljenika na<br />
vojnoj ekonomiji Branjevo, saznao sam kasnije<br />
da su pripadnici bijeljinskog voda 10.<br />
diverzantskog odreda učestvovali u strijeljanju<br />
zajedno sa odabranim vojnicima<br />
iz Bratunca. Veče 16. jula proveo sam na<br />
isturenom komandnom mjestu brigade.<br />
Ujutro 17. jula 1995. putovao sam džipom<br />
sa svojim komandantom Vinkom Pandurevićem.<br />
Zajedno sa nama u vozilu bili su<br />
vozači dvojica i ljudi iz pratnje. Vozili smo<br />
se preko Kitovnice prema Orahovcu. Pored<br />
vode na livadi vidjeli smo leševe dvadesetak<br />
ljudi koji su ležali pored ceste. Rekao<br />
sam Pandureviću da imam informaciju da<br />
je Drago Nikolić lično učestvovao u ubijanjima<br />
na ovom mjestu. Pandurević nije<br />
ništa rekao, ali je jedan iz pratnje rekao da<br />
ovaj prizor sa leševima nije ništa u poredenju<br />
sa prizorom na putu za Konjević Polje<br />
i dalje. I jedan od ljudi u vozilu je takođe<br />
rekao da se vozio tim istim putem i da se<br />
nalazio na tom mjestu u Orahovcu kada je<br />
jedan čovjek iskočio ispred auta, da su ga<br />
oni udarili autom i on je poginuo.<br />
Dana 17. jula sam bio starješina na<br />
isturenom komandnom mjestu. Naši vojnici<br />
su pretresali teren u pokušaju da ljude<br />
koji su zaostali iza kolone potjeraju prema<br />
koridoru koji je otvoren šesnaestog, oko<br />
14:00 sati, da bi se kolona Muslimana<br />
izvukla na muslimansku teritoriju. Koridor<br />
je zatim zatvoren između 17:00 i 18:00<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
44<br />
sati tog istog dana. Ujutro 18. jula 1995.<br />
otišao sam u rejon 4. bataljona i proveo<br />
tamo veći dio dana u premještanju komande<br />
bataljona na novu lokaciju i njenoj<br />
reorganizaciji. Dana 18. jula informacije o<br />
ubijanjima zarobljenika su već bile raširene<br />
i svi su govorili o tome. Taj dan sam razgovarao<br />
sa Drinskim korpusom, ali ne o<br />
operaciji ubijanja. S njima sam razgovarao<br />
o operaciji pretresa terena.<br />
Mladićeva poruka<br />
Oko podneva 18. jula, Vinko Pandurević<br />
me je pozvao radiom i rekao mi da<br />
informišem trojicu starješina iz Glavnog<br />
štaba u vezi sa otvaranjem koridora za kolonu.<br />
Sreo sam te oficire na putu iznad doline<br />
gdje su se vodile najžešće borbe i gdje<br />
smo izgubili 38 ili 39 ljudi. Bili su prisutni<br />
pukovnik Sladojević, pukovnik Trkulja,<br />
koji je bio načelnik oklopnih jedinica<br />
Glavnog štaba, i pukovnik Stanković, koji<br />
je bio ili iz obezbjeđenja ili iz policije. Na<br />
osnovu pitanja koja je ova grupa postavljala<br />
stekao sam utisak da se komandant<br />
brigade našao pod istragom zbog otvaranja<br />
koridora da prođe kolona. Pitali su me<br />
da li bismo mogli držati linije da je napao<br />
2. korpus i da su nas Muslimani u to vrijeme<br />
granatirali. Imao sam utisak da su oni<br />
mislili da nismo uopšte pružali otpor 28.<br />
diviziji i da smo ih samo pustili da prođu.<br />
Bili su iznenađeni kad su čuli za naše gubitke,<br />
ali nisu izveli nikakve zaključke dok<br />
sam ja bio tamo. Ja sam stigao nakon što<br />
je sastanak već počeo, a otišao sam prije<br />
nego što je završen. Dana 18. jula Vinko<br />
Pandurević je izdao naređenje. Ta naredba<br />
je izdata nakon pogibije jednog od naših<br />
vojnika. Dana 18. jula jedan naš vojnik je<br />
poginuo dok je pokušao da privede neke<br />
zarobljenike u toku operacije pretresa. Moj<br />
komandant, Pandurević, tada je izdao naredbu<br />
da ih treba ubijati i da se ne rizikuje<br />
njihovim hvatanjem. Nakon što je izdata<br />
ova naredba neke jedinice iz brigade više<br />
nisu uzimale zarobljenike. Pandurević je<br />
promijenio tu naredbu nekoliko dana kasnije,<br />
oko 21. jula. Ta naredba je došla putem<br />
radija, a rečeno je da se svi zarobljenici<br />
moraju privesti i obraditi po standardnom<br />
postupku. Oko tog datuma smo ponovo<br />
počeli da privodimo zarobljenike.
Uveče 18. jula vratio sam<br />
se u komandu Zvorničke brigade.<br />
Otprilike nakon 20. jula<br />
1995. dobio sam naredbu od<br />
komandanta Vinka Pandurevića.<br />
Naredio mi je da obiđem<br />
stacionar u “Standardu” i zarobljenike<br />
koji su tamo liječeni.<br />
Znao sam da se tamo nalaze<br />
zarobljenici koji su tu prebačeni<br />
po uputama pukovnika<br />
iz sanitetske uprave. Meni je<br />
rečeno da obavijestim osoblje<br />
stacionara i da osiguram da<br />
nema nikakvih problema vezano<br />
za pacijente. Postojala je bojazan da<br />
može doći do problema jer su naši ranjenici<br />
bili smješteni u sobi pored njihove. Rekao<br />
sam doktoru i medicinskim tehničarima<br />
da ne smiju dozvoliti nikome da ulazi u<br />
tu sobu. Rekao sam im da će zarobljenici,<br />
kako se budu oporavljali biti prebacivani<br />
do Bijeljine. Malo sam pogledao uokolo i<br />
otišao odatle. Pandurević je tokom referisanja<br />
neprestano spominjao ove zarobljenike<br />
i rekao je Drinskom korpusu da oni<br />
moraju biti odvedeni odatle. Otprilike 23.<br />
jula oko 08:00 sati, Pandurević je nazvao<br />
Drinski korpus da riješi pitanje ovih zarobljenika.<br />
Kasnije smo dobili informaciju iz<br />
Drinskog korpusa da će pukovnik Popović<br />
doći da završi posao oko zarobljenika. Tada<br />
sam znao da zarobljenici vjerovatno neće<br />
biti odvedeni u Bijeljinu kao što je ranije<br />
rečeno. Rano jednog jutra, vojni policajci<br />
so odveli zarobljenike i pobili ih vatrenim<br />
oružjem. Nisam siguran jesu li to bili vojni<br />
policajci Zvorničke brigade ili Drinskog<br />
korpusa. Pitao sam komandanta za ove<br />
zarobljenike na jutarnjem referisanju onog<br />
dana kada su nestali. Rekao mi je da je<br />
Popović prenio Dragi Nikoliću Mladićevu<br />
naredbu da se ovi pacijenti moraju likvidirati<br />
i da je Popović pritom postupio<br />
u svojstvu kurira. Jednog dana u avgustu<br />
1995. general Krstić došao je u Zvornik i<br />
tražio je da ga odvedem na teren vojnicima<br />
Kad se vratio<br />
iz Drinskog<br />
korpusa,<br />
Pandurević<br />
mi je rekao da<br />
će Popović i<br />
njegovi ljudi<br />
raditi na<br />
ponovnom<br />
pokapanju<br />
Muslimana<br />
zarobljenika<br />
ukopanih nakon<br />
što su pobijeni.<br />
koji su učestvovali u najžešćim<br />
bitkama. Odlučio sam da ga<br />
odvedem do desnog boka 7.<br />
bataljona gdje su ljudi držali<br />
položaje u rovovima. Stajao<br />
sam sa generalom Krstićem<br />
pored rova gdje je jedan vojnik<br />
slušao mali tranzistorski radio.<br />
Na programu koji je emitovala<br />
Radio Tuzla, jedan od preživjelih<br />
sa strijeljanja je govorio<br />
o tome šta mu se desilo. Stajali<br />
smo tu oko dva minuta i slušali<br />
preživjelog, a zatim je general<br />
Krstić naredio da se ugasi radio<br />
i rekao da ne treba da slušamo neprijateljski<br />
radio. Pitao me je da li sam izdao<br />
naredbu da se ne sluša neprijateljski radio i<br />
ja sam mu rekao da nisam. Na putu nazad<br />
razmišljao sam o priči ovog preživjelog na<br />
radiju i to me je navelo da pitam generala<br />
Krstića zašto su se desila ta ubistva. Rekao<br />
sam da znamo da su ti ljudi koji su pobijeni<br />
bili obični ljudi i pitao sam ga zašto<br />
su morali biti pobijeni. Rekao sam mu da<br />
bi, čak i da je toliko pilića pobijeno, morao<br />
za to postojati neki razlog. General Krstić<br />
me pitao gdje sam ja bio. Rekao sam mu<br />
da sam bio na terenu na Snagovu kao što<br />
mi je naređeno. Krstić me prekinuo i rekao<br />
mi da o tome više nema priče. Dana<br />
14. septembra 1995., vratio sam se sa terena<br />
u Zvorničku brigadu. Dežurni oficir<br />
me obavijestio da je zvao dežurni iz Drinskog<br />
korpusa da Trbić treba da preuzme<br />
pet tona goriva za zadatak. Nazvao sam<br />
Drinski korpus i razgovarao sa dežurnim,<br />
ali on nije ništa znao o gorivu. Oko pet do<br />
deset minuta kasnije, nazvao me Popović<br />
koji me je pitao kako ja znam za to gorivo.<br />
Rekao sam da mi je to rekao dežurni<br />
oficir. Popović mi je rekao da su dežurni<br />
nesposobni i da su pogriješili. Pandurević<br />
je stigao sljedećeg dana, 15. septembra,<br />
i ja sam mu ispričao priču o gorivu. Pošto<br />
je išao u Drinski korpus, rekao je da<br />
će to provjeriti. Kad se vratio iz Drinskog<br />
korpusa, Pandurević mi je rekao da će Popović<br />
i njegovi ljudi raditi na ponovnom<br />
pokapanju Muslimana zarobljenika ukopanih<br />
nakon što su pobijeni. Dana 26.<br />
septembra 1995. spremao sam se da krenem<br />
iz brigade na zadatak u Krajinu. Oko<br />
09:00 sati tog jutra vidio sam Popovića na<br />
ulazu u zgradu komande Zvorničke brigade.<br />
Pod miškom je imao smotanu kartu.<br />
Otišao je uz stepenice. . . Kasnije, kada<br />
sam se 20. oktobra vratio iz Krajine, čuo<br />
sam da su nekoliko pripadnika inžinjerijske<br />
jedinice iz brigade, neki pripadnici<br />
vojne policije i Drago Nikolić učestvovali<br />
u ponovnom pokapanju zarobljenika<br />
koji su pobijeni o julu 1995. Ostale koji su<br />
učestvovali je doveo Popović, uključujući<br />
neke pripadnike vojne policije Drinskog<br />
korpusa koja je obezbjeđivala područje i<br />
regulisala saobraćaj na mjestima gdje su se<br />
vršila ponovna pokapanja. Čuo sam da je<br />
Popović u toku ove operacije nosio civilnu<br />
odjeću. Čuo sam da su neke mašine za<br />
zemljane radove i ljudstvo Zvorničke brigade<br />
učestvovali u prvobitnom pokapanju<br />
i iskopavanju, ali nemam informacija da<br />
li su učestvovali u stvaranju sekundarnih<br />
grobnica. Čuo sam takođe da su Popović i<br />
Drago Nikolić mijenjali vozače kamiona u<br />
pravilnim razmacima, da su neki inžinjeri<br />
Zvorničke brigade tovarili leševe iz primarnih<br />
grobnica. Čuo sam i to da su i Popović<br />
i Beara nadzirali radove za vrijeme operacije<br />
ponovnog ukopavanja, ali da su nosili<br />
civilnu odjeću.<br />
U toku 1998. obavio sam razgovor sa<br />
Dragom Nikolićem koji mi je tada rekao<br />
za lokacije dvije sekundarne grobnice,<br />
kamo su preneseni posmrtni ostaci ljudi<br />
koji su pobijeni u julu 1995.<br />
Znam za sastanke koji su se održali u<br />
Zvorniku nakon što su ljudi dobili pozive<br />
od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu<br />
Jugoslaviju da prisustvuju razgovorima<br />
vezanim za događaje u Srebrenici. Nisam<br />
bio prisutan na tim sastancima pošto sam<br />
imao predavanja u Beogradu. (Kraj)<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
45
Svijet medija<br />
Djevojka iz Emslanda s mahramom na glavi: Farina Stockamp pronašla<br />
put ka islamu prilikom učenja jezika<br />
U islamu našla odgovore na svoje dileme<br />
“O islamu do tada<br />
nisam praktično znala<br />
ništa”, objašnjava<br />
Stockamp. Priznaje i da<br />
je imala predrasude:<br />
“Htjela sam saznati<br />
više, suočila sam se sa<br />
svojim predrasudama i<br />
pročitala sam Kur’an”.<br />
Za razliku od kršćanskog<br />
učenja, islamsko<br />
učenje ju je uvjerilo.<br />
Ova konvertitkinja<br />
smatra naprimjer<br />
nevjerodostojnim da Bog<br />
može imati sina, kao<br />
što to vjeruju kršćani. I<br />
islamski stav da je Bog<br />
jedan smatra ispravnim,<br />
Allah je bog a Muhammed,<br />
s.a.v.s., kao i Isa, a.s., su<br />
Njegovi poslanici, i to je<br />
za djevojku iz Papenburga<br />
logičnije<br />
Farinina porodica je protestanska.<br />
“U svakodnevnom životu religija<br />
kod nas nije nikada imala veliku<br />
ulogu”, nastavlja Farina. Svoj<br />
prelazak na islam Farina ne smatra<br />
tako neobičnim. Kod kuće se, naprimjer,<br />
nisu nikada molili prije jela<br />
ili navečer, a u školi je svakako sa<br />
svojom ranijom konfesijom (evangelističko-luteranska)<br />
bila<br />
manjina. Zavisno od ponude,<br />
posjećivala je časove<br />
evangelističke ili katoličke<br />
religije. Kasnije, u gimnaziji<br />
u Papenburgu, izabrala<br />
je etički predmet “vrijednosti<br />
i norme”.<br />
Uvjerljivost islama<br />
Islam je otkrila sasvim<br />
slučajno, kaže Stockamp.<br />
“Ili je islam otkrio mene.”<br />
Desilo se to u vremenu<br />
mature. U fazi kada se gimazijalisti<br />
uglavnom pripremaju<br />
za diplomu koja<br />
Svoj prelazak<br />
na islam Farina<br />
ne smatra tako<br />
neobičnim.<br />
Kod kuće se,<br />
naprimjer,<br />
nisu nikada<br />
molili prije jela<br />
ili navečer,<br />
a u školi je<br />
svakako sa<br />
svojom ranijom<br />
konfesijom<br />
(evangelističkoluteranska)<br />
bila<br />
manjina.<br />
im omogućava dalje školovanje, Farina<br />
se upisuje na kurs arapskog jezika.<br />
Zašto? “Volim jezike”, kaže ona.<br />
Nakon što je u školi pored latinskog<br />
i engleskog naučila francuski i španski,<br />
htjela je po svaku cijenu uraditi<br />
nešto što se ne uklapa u stereotipe.<br />
Nije joj smetalo istovremeno učenje<br />
jezika i učenje za maturu, naprotiv.<br />
Iskreno govoreći, vrijeme<br />
u kojem je imala dva sata<br />
sedmično kurs arapskog<br />
joj je prolazilo jako sporo,<br />
tako da se Stockamp bacila<br />
na beskrajne mogućnosti<br />
interneta tražeći stranice<br />
gdje je mogla učiti arapski.<br />
Na internetu je mnogo<br />
toga objašnjeno uz pomoć<br />
Kur’ana. “O islamu do<br />
tada nisam praktično znala<br />
ništa”, objašnjava Stockamp.<br />
Priznaje i da je imala<br />
predrasude: “Htjela sam<br />
saznati više, suočila sam se<br />
sa svojim predrasudama i<br />
pročitala sam Kur’an”.<br />
Izvor: Neue Osnabrücker Zeitung<br />
10.01.2012<br />
Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović<br />
Stavi mahramu, i ljudi će<br />
te odmah smatrati drugom<br />
osobom. Upravo to<br />
je Farina Stockamp iz Papenburga<br />
doživjela više puta. U njenoj domovini.<br />
“Već su mi se obraćali na<br />
‘turističkom turskom’, ili ‘ali vi dobro<br />
govorite njemački’”, objašnjava<br />
21-godišnjakinja. “Pripadnost<br />
religiji nije automatski povezana s<br />
nacijom”, kaže ona, čudeći se da je<br />
zbog mahrame ponekad ne smatraju<br />
Njemicom.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
46
Za razliku od kršćanskog učenja,<br />
islamsko učenje ju je uvjerilo. Ova<br />
konvertitkinja smatra naprimjer nevjerodostojnim<br />
da Bog može imati<br />
sina, kao što to vjeruju kršćani. I<br />
islamski stav da je Bog jedan smatra<br />
ispravnim, Allah je bog a Muhammed,<br />
s.a.v.s., kao i Isa, a.s., su<br />
Njegovi poslanici, i to je za djevojku<br />
iz Papenburga logičnije.<br />
Također, ono što je Farinu uvjerilo<br />
su i pravila koja su prihvatljivija<br />
u stvarnom životu. Stoga ona naglašava:<br />
“Ne postoji nasljedni grijeh.<br />
Svako je odgovoran za ono što sam<br />
učini”. Ta pravila joj pomažu pri<br />
tome da ne bude ometana nebitnim<br />
stvarima. “Upravo u današnje vrijeme<br />
bivamo preplavljeni utiscima koji<br />
lahko mogu dovesti da se skrene sa<br />
pravoga puta.”<br />
Zato su za nju pet dnevnih namaza,<br />
u tačno određenim vremenima,<br />
oaze mira u svakodnevnici. “Oni<br />
danu daju čvrstu strukturu.” Farina<br />
se pridržava vremena za namaze, kao<br />
uostalom i posta mjeseca ramazana.<br />
Također, ni sa ostalim životnim pravilima<br />
iz Kur’ana, poput zabrane alkohola<br />
i svinjskog mesa, Farina nije<br />
imala problema. Kaže da još prije<br />
prelaska na islam skoro nikako nije<br />
koristila ništa od toga, i da je već<br />
osam godina vegetarijanka.<br />
Razvoj religioznosti je za<br />
studenticu ipak jedan nezavršen<br />
proces. To uključuje<br />
i pokrivanje. Farina se pokrila<br />
tek prije godinu dana.<br />
Mahrama je za nju nešto što<br />
je obavezno. “Ja se ne stidim<br />
svoje religije”, kaže 21-godišnjakinja.<br />
Po mahrami se<br />
prepoznaje njena vjera. “Ali,<br />
ona ne govori ništa o tome<br />
kakav je neko kao osoba.”<br />
Stockamp nosi mahramu<br />
kada je u prisustvu muškaraca<br />
ili nepoznatih osoba.<br />
Kod kuće, pred familijom<br />
ili kada je u društvu sa ženama, tada<br />
je ne nosi. I ipak je trebalo duže vremena<br />
dok su se njeni roditelji i njena<br />
mlađa braća, 17 i 19 godina, navikli<br />
na Farinin prelazak na islam. “Srećom,<br />
moja porodica je vrlo tolerantna”, kaže<br />
studentica. Njena majka je socijalna<br />
radnica, i od novembra, ispred Stranke<br />
zelenih iz Papenburga sjedi u gradskom<br />
vijeću. Njen otac je inžinjer hortikulture.<br />
Brzo je postalo jasno ko su<br />
Farinini iskreni prijatelji van familije.<br />
Pazi, bomba!<br />
Na potajne poglede drugih, naprimjer<br />
prilikom jogginga, ili došaptavanja<br />
iza leđa se Farina već<br />
Na potajne<br />
poglede drugih,<br />
naprimjer<br />
prilikom<br />
jogginga, ili<br />
došaptavanja<br />
iza leđa se<br />
Farina već<br />
navikla. “Mogu<br />
razumjeti<br />
površno<br />
odbacujući<br />
stav jer sam<br />
i sama imala<br />
predrasude.”<br />
navikla. “Mogu razumjeti<br />
površno odbacujući stav<br />
jer sam i sama imala predrasude.”<br />
Na negativne<br />
konfrontacije pokušava<br />
uglavnom uzvratiti s ljubaznošću.<br />
“Zaželim im<br />
lijep dan i pokušam da se<br />
smiješim. Do sada sam u<br />
tome imala uspjeha.”<br />
Jednom je neko zaista<br />
povikao: “Pazi, bomba!”,<br />
kada je vidio Farinu.<br />
“Ma, to je sigurno<br />
bio neki klošar”, kaže<br />
ona i sada se može smijati<br />
tome. No, ne osjeća se kao da<br />
je već svrstana u fundametalističke<br />
fanatike. “Ne vjerujem da me<br />
neko zaista može smatrati islamističkim<br />
teroristom.” Uostalom,<br />
Kur’an nema ništa s fundamentalizmom,<br />
smatra Farina. Također,<br />
po njenom mišljenju to važi i za<br />
atentatore koji navodno rade u ime<br />
Allaha, kao i za prisilno udavanje<br />
muslimanskih žena.<br />
Zbog toga se Farina raduje svaki<br />
put kada čuje interesante razgovore<br />
u vezi s vanjskim znakom njene vjere.<br />
“Prije nego me neko samo glupo<br />
pogleda, bolje bi bilo da mi se direktno<br />
obrati i pita. Rado ću odgovoriti”,<br />
kaže ona.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
47
Svijet medija<br />
Nacionalsocijalističko podzemlje<br />
Država pognute glave<br />
Prije nekoliko sedmica<br />
je otkrivena najkrvavija<br />
serija političkih ubistva,<br />
od ljevičarskog terorizma<br />
organizacije RAF u 70-im<br />
godinama prošlog stoljeća.<br />
Posljedice? Ostavke<br />
odgovornih? Ništa od toga.<br />
Umjesto toga Njemačka<br />
se obavija mantilom<br />
samoobmane<br />
Piše: Marion Kraske<br />
Izvor: Magazin CICERO 13.01.2012<br />
Prijevod s njemačkog: Sejfuddin<br />
Dizdarević<br />
Šta se to desilo prošle godine?<br />
Ah da, nešto kao bagatelni<br />
delikt. Prije nekoliko<br />
sedmica je, sasvim slučajno, otkrivena<br />
neonacistička teroristička ćelija<br />
Umjesto da<br />
procesuira<br />
brojne napade<br />
na imigrante,<br />
federalna<br />
ministrica<br />
za familije,<br />
Kristina<br />
Schröder<br />
(kršćanski<br />
demokrati)<br />
se razmetala<br />
navodnom<br />
“mržnjom<br />
prema<br />
Nijemcima”.<br />
po imenu “Nationalsozialistischer<br />
Untergrund” (nacionalsocijalističko<br />
podzemlje – NSU). Godinama<br />
su ovi teroristi iz<br />
Istočne Njemačke češljali<br />
zemlju i ubijali migrante.<br />
Krojače, prodavače cvijeća,<br />
vlasnike kioska – ljude koji<br />
su imali posao i koji su imali<br />
peh da budu na krivom mjestu<br />
u krivo vrijeme. Njihovo<br />
porijeklo im je bila kobna<br />
osobina koja je presudila da<br />
budu ubijeni.<br />
Deset ubistava. U deset<br />
godina. Najkrvavija serija<br />
terorističkih ubistava od<br />
RAF-a. Rasizam i mržnju<br />
prema strancima, koji su<br />
do prije nekoliko godina<br />
bjesnili u gradovima<br />
Rostocku i Möllnu, smatrali<br />
smo prevaziđenima<br />
a zemlja holokausta kao<br />
“clean”, koja nije inficirana virusom<br />
rasističke ideologije. Da je od 1990.<br />
godine do danas oko 180 ljudi ubijeno<br />
iz rasističkih motiva – ta činjenica<br />
je potisnuta iz javnog mijenja. Zbog<br />
toga je i zgražavanje među<br />
Njemcima bilo veliko<br />
kada se saznalo sa kakvom<br />
brutalnošću su bjesnili<br />
desni ekstremisti. Nakon<br />
toga javnost je bila kao paralizirana,<br />
pogođena i, iako<br />
prilično kasno, se solidarisala<br />
sa žrtvama.<br />
A sada: muk<br />
Zamislite sljedeću situaciju:<br />
da žrtve nisu<br />
imigranti nego bankari i<br />
biznismeni, navodne elite<br />
ove države. Ne lažimo<br />
sebe: histerija i osuda ubistava<br />
bi bili intenzivniji,<br />
eho dugotrajniji. Takva<br />
ubistva bi promijenila ovu<br />
zemlju. Ali ubistva deset<br />
stranaca? Ni izbliza nisu rasvijetljeni<br />
svi detalji nacističkih ubistava<br />
– umješanost brojnih doušnika<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
48
kao i nejasna uloga Ureda za zaštitu<br />
ustavnog poretka pokrajine Tiringije<br />
- a već se u javnosti pojavila<br />
nezainteresiranost da se cijela afera<br />
rasvijetli. U Tiringiji doduše<br />
mrzovoljno zasjeda istražna komisija<br />
ali njezini rezultati su do sada<br />
više nego razočaravajući. Doduše i<br />
predsjednik Bundestaga je izrekao<br />
nekoliko riječi opomene. Ali pored<br />
toga? Sveobuhvatno rasvjetljava nje<br />
okolnosti ubistava, velika pouka<br />
koju bi politika i društvo trebali<br />
uzeti iz terorističkih ubistava ili<br />
čak posljedice – sve to se uzaludno<br />
traži.<br />
Terorizam nije izolirani fenomen<br />
Povoda bi bilo dovoljno. Jer<br />
pored samih ubica, ni ophođenje<br />
prema njima ne baca dobro svjetlo<br />
na unutrašnje stanje ove zemlje.<br />
Odlučujući korektivni organi ne<br />
funkcionišu, kada država financira<br />
desetine doušnika, koji su neprijatelji<br />
demokratije, ali koji navodno<br />
nisu ništa znali o ubicama među<br />
desnim ekstremistima. Kada se godinama<br />
porodice ubijenih stavljaju<br />
pod generalnu sumnju i kada se od<br />
žrtava refleksno prave ubice. Kada<br />
policija patološki migrante gura u<br />
blizinu mafije. Gdje je tada u Ustavu<br />
zagarantirana jednakost pred<br />
zakonom? Da li su Nijemci i imigranti<br />
uistinu jednaki u ovoj našoj<br />
Njemačkoj?<br />
Javnost izbjegava dati odgovor na<br />
ova pitanja. I tako se debata polahko<br />
zatišava i izostaje generalna analiza<br />
ove, kako je tiringijski ministar<br />
unutrašnjih poslova Jörg Geibert naziva,<br />
“najveće serije zločina u historiji<br />
savezne republike Njemačke”.<br />
Način kako njemačka javnost<br />
poima ubistva neonacista je krajnje<br />
neiskrena: politika i mediji se<br />
prema ovoj vrsti terora ophode kao<br />
da se radi o izoliranom fenomenu.<br />
Poduzima se neka vrsta pogrešnog<br />
rascjepa, kojeg posmatra i stručnjak<br />
za desničarski terorizam iz Bilefelda,<br />
Wilhelm Heitmeyer. Po njemu je to<br />
“samoobmana”. On kaže da “radikalizirani<br />
miljei ne padaju s neba”.<br />
Oni se poslužuju iz širokog sprektra<br />
ideologija koje se nalaze u društvu.<br />
Troje neonacističkih ubica: Uwe<br />
Böhnhardt, Uwe Mundlos i Beate<br />
Zschäpe su smatrali svoju ideologiju<br />
konformnom sa preovladavajućim<br />
mišljenjem j elita u društvu.<br />
Činjenica je da su u Njemačkoj<br />
rasizam i mržnja prema strancima<br />
široko rasprostranjeni. To su pokazale<br />
Što i ne čudi: jedna studija Fried-<br />
rich Ebert fondacije po imenu “Die<br />
Mitte in der Krise” (sredina u krizi)<br />
dokazuje da su desno ekstremističke<br />
pozicije stigle u središte društva. U<br />
zapadnom dijelu Njemačke, svaki<br />
četvrti stanovnik podržava desno<br />
ekstremističke izjave. U istočnom<br />
dijelu je to čak svaki treći.<br />
Prije da se radi o kolektivnom<br />
poginjanju glave nego o nezainteresiranosti<br />
i koje objašnjava prilično<br />
brzo zamiranje pozornosti za ubistva<br />
neonacista: zločini su isuviše svirepi,<br />
a pouke koje bi iz njih trebali izvući su<br />
isuviše neudobne za našu društvenu<br />
zajednicu. Umjesto da se nađu uzroci,<br />
postoje pokušaji “društvenog<br />
auto-rasterećenja”, smatra stručnjak<br />
za desničarski terorizam Heitmeyer.<br />
Po njemu društvo smatra terorizam<br />
krivim, ali društvo ne krivi sebe iz<br />
čije sredine se ovaj teror rađa.<br />
Ali bez tačnih pouka koje bismo<br />
trebali izvući iz problematičnog<br />
razvoja kroz koji prolazi dio ovog<br />
društva, bez pritiska javnosti, upitno<br />
je da li će doći do katarze i uspješne<br />
borbe protiv ksenofobije, da li će ikada<br />
biti otkrivena moguća umješanost<br />
Ureda za zaštitu ustava u ova ubistva.<br />
Na ovaj način prevencija budućih<br />
neonacističkih zločina ne može biti<br />
uspješno odrađena.<br />
i simpatije za rasističke ideje<br />
bivšeg senatora Berlina,<br />
Thilo Sarrazina. Doduše<br />
je nauka (u vidu studije<br />
Humboldt univerziteta u<br />
Berlinu) argumentirano<br />
opovrgnula većinu njegovih<br />
teza ali ipak njegova<br />
knjiga sa apokaliptičkim<br />
tezama o nestanku<br />
njemačke rase i nacije još<br />
uvijek pada na plodno tlo.<br />
Krivicu za ovo<br />
zakazivanje<br />
snosi i politika<br />
zbog svoga<br />
ideološkog<br />
sljepila, i<br />
načina kako<br />
su se nosili sa<br />
problemom<br />
desnog<br />
ekstremizma.<br />
O krivici njemačke<br />
politike<br />
Krivicu za ovo zakazivanje<br />
snosi i politika zbog svoga<br />
ideološkog sljepila, i načina<br />
kako su se nosili sa problemom<br />
desnog ekstremizma.<br />
Prije svega se na račun<br />
kršćansko-liberalne vlade<br />
odnosi optužba da su sistematski<br />
potcijenili opasnost<br />
od desnog ekstremizma. Umjesto da<br />
procesuira brojne napade na imigrante,<br />
federalna ministrica za familije, Kristina<br />
Schröder (kršćanski demokrati) se<br />
razmetala navodnom “mržnjom prema<br />
Nijemcima”. Video na portalu youtube<br />
podgrijava sumnje u njezinu ministarsku<br />
kompetenciju. I njezino ministarstvo<br />
je bilo to koje je uvelo tzv.klauzulu o<br />
ekstremizmu, koja je, po stručnjacima,<br />
dugoročno oslabila rad udruženja i inicijativa<br />
protiv desničarskog ekstremizma.<br />
To nisu izolirani slučajevi. Ministar<br />
unutrašnjih poslova pokrajine Niedersachsen,<br />
Uwe Schünemann (kršćanski<br />
demokrati) je nakon serije sabotažnih<br />
akata na šine njemačke željeznice,<br />
proklamirao novi “ljevičarski terorizam”.<br />
Predsjednik Saveznog ureda<br />
za zaštitu ustava, Heinz Fromm je na<br />
kraju morao intervenirati i izjaviti da u<br />
Njemačkoj ne postoji ta vrsta terorizma.<br />
Ali i pored toga početkom 2010. godine<br />
je Savezni ured za pravosuđe izdao jedan<br />
formular, po kojemu ne samo žrtve<br />
desničarskog nego i žrtve ljevičarskog<br />
terora mogu podnijeti zahtjev za<br />
novčanu pomoć. Ta inicijativa bi bila za<br />
pozdraviti ako bi ljevičarski terorizam<br />
uistinu postojao. Ali statistika govori<br />
drugim jezikom: 2010. godine zahtjev<br />
je podnijelo 95 žrtava desnog ekstremizma,<br />
dok nije bilo ni jedne žrtve<br />
ljevičarskog ekstremizma.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
49
Islamnet<br />
Turska<br />
Turska postavlja<br />
novu normu<br />
Dok iz mnogih zemalja<br />
u svijetu dolaze veoma<br />
zabrinjavajuće vijesti o teškoj<br />
ekonomskoj krizi iz Turske dolaze<br />
samo lijepe i veoma ohrabrujuće<br />
vijesti. Turski ministar ekonomije<br />
Zafer Caglayan je novinarima<br />
rekao da je izvoz u prošloj, 2011.<br />
godini porastao čak 18,2 posto.<br />
U prvoj četvrtini prošle 2011. godine<br />
Turska je ostavila za sobom<br />
Kinu i Argentinu i postala država<br />
sa najvećim ekonomskim porastom<br />
u ovom razdoblju. U turskim<br />
aerodromima prošle je godine<br />
zabilježen rekordan broj putnika.<br />
Čak oko 118 miliona putnika<br />
prevezeno je mahom sa aerodroma<br />
u Istanbulu i Ankari, a to je<br />
povećanje od 14,4 posto u odnosu<br />
na 2010. godinu. Od 2004. godine<br />
snažno je povećan izvoz voća<br />
i povrća iz Turske. Proizvodnja<br />
voća povećana je za 25 posto, a<br />
najviše se izvoze banane, jabuke,<br />
grožđe, marelice i trešnje. Zanimljiv<br />
je i podatak da se turske serije<br />
prikazuju u više od 20 zamalja.<br />
Samo u 2011. godini Turska je na<br />
serijama zaradila oko 46 miliona<br />
eura. Zbog turskog ekonomskog<br />
čuda neki analitičari kažu kako<br />
treba zaboraviti zamah zemalja<br />
BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija<br />
i Kina) jer stiže TIMBI koji će<br />
predvoditi upravo Turska, zatim<br />
Meksiko, Indonezija. Američki<br />
dnevni list Washington Post objavio<br />
je ovih dana članak o Turskoj.<br />
Naslov članka glasi “Turska<br />
postavlja novu normu”. Članak<br />
opisuje premijera Erdogana kao<br />
jednog od najpouzdanijih lidera,<br />
s kojim je predsjednik Obama u<br />
čestom kontaktu.<br />
Evropa<br />
Ekstremizam osvaja Evropu<br />
asistički izgredi u Grčkoj i Mađar-<br />
Rskoj, R loš tretman Roma i arapskih<br />
migranata i muslimana osumnjičenih<br />
za terorizam na tlu Evrope, te mlake<br />
reakcije institucija EU ukazuju na zabrinjavajuće<br />
jačanje desnice, ocjenjuje<br />
Human rigths watch. “Najgori desničarsko-ekstremistički<br />
napad u 2011. bio<br />
je u Norveškoj kada je Anders Breivik<br />
ubio 77 ljudi rekavši da brani Evropu<br />
od islama. Napad ekstremnih desničara<br />
u maju na Pakistance u Grčkoj jedan je<br />
od incidenata o kojima je manje pisano”,<br />
navodi HRV u svom izvještaju. U Mađarskoj<br />
je u aprilu Crveni krst evakuisao<br />
277 Roma pošto su desničari organizovali<br />
“vojni” marš pored njihovih kuća.<br />
Human rigths watch ekstremističke<br />
incidente dovodi u vezu s lošom politikom<br />
vladajućih evropskih garnitura.”<br />
Breivikov napad predstavlja “eho glavne<br />
debate u Evropi i ističe opasnosti<br />
od netolerancije koja je uzela maha u<br />
zemljama kao što je Francuska, čija je<br />
Vlada zabranila nošenje nikaba u javnosti,<br />
i Holandija, gde je Gert Vilders<br />
dobio odriješene ruke da zagovara antiislamističke<br />
ideje”. U HRV izvještaju<br />
se još navodi da Francuska, Njemačka,<br />
Grčka, Mađarska, Italija, Holandija,<br />
Poljska, Španija i Velika Britanija prave<br />
zaokret udesno kada je riječ o mnogim<br />
društvenim pojavama.<br />
Francuska, Njemačka, Španija i Velika<br />
Britanija drže u pritvoru mahom<br />
muslimane koji su optuženi za terorizam<br />
bez suđenja i zabranjuju im normalan<br />
pristup advokatima. Human<br />
rigths watch optužuje institucije EU<br />
da ne čine ništa da zaustave ekstremistički<br />
trend. “Evropska komisija nije<br />
izvršila svoju dužnost i zagarantovala<br />
poštovanje osnovnih prava.” Benjamin<br />
Word iz HRV-a izjavio je da<br />
ukoliko Evropska komisija ne bude<br />
hrabrija, situacija u vezi s ljudskim<br />
pravima unutar EU će biti sve gora.<br />
On je upozorio da postoji opasnost da<br />
će bez koordinisane inicijative vlada<br />
sljedeća generacija Evropljana shvatati<br />
ljudska prava kao opciju, a ne kao suštinsku<br />
vrijednost.<br />
SAD<br />
Pedeset miliona Amerikanaca umno bolesni<br />
ladin izvještaj iz 2011., Uprava<br />
Vza borbu protiv narkotika, od<br />
V19.01.2012. ističe da svaki peti Amerikanac,<br />
odnosno 50 miliona njih su<br />
umno bolesni. Najviše je bolesnih<br />
među ženama i mladima. Uprava<br />
za borbu protiv narkotika i zaštitu<br />
mentalnog zdravlja 5% Amerikanaca<br />
i Amerikanki ili 11,4 milijuna odraslih<br />
pati od teških oblika duševnih<br />
bolesti. Od ukupnog broja bolesnih,<br />
žene su zastupljene između 16,8% do<br />
23%, dok je broj mladih pogođenih<br />
duševnom bolešću 18%, a 25% bolesnih<br />
je s 50 i više godina života.<br />
Zastrašujući je broj onih Amerikanaca<br />
koji ozbiljno razmišljaju o samoubistvu,<br />
a njih je 8,7 miliona, dok je<br />
2,5 miliona njih pripremalo samoubistvo,<br />
a 1,1 milion je pokušalo ubistvo.<br />
Najveći broj duševno bolesnih Amerikanaca<br />
i Amerikanki je rezultat<br />
uzimanja narkotika. Šokantna je či-<br />
njenica da je 8% bolesnih između 12<br />
i 17 godina ili 1,9 miliona.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
50
Izrael<br />
Jevrejsko-arapska mreža za šverc drogom<br />
Izraelsko – arapski odnosi su poznati<br />
čitavom svijetu. Nema nijedne stvari<br />
u kojoj se slažu Izraelćani i Arapi. Naravno,<br />
uvijek u svemu<br />
ima izuzetaka.<br />
Tako je i ovaj put,<br />
kriminal je jedina<br />
dodirna tačka između<br />
pojedinih Jevreja<br />
iz Izraela i Arapa.<br />
Izraelska policija je<br />
ovih dana razotkrila<br />
izraelsko-arapsku<br />
mrežu za šverc<br />
drogom u Izraelu i<br />
okolnim arapskim<br />
zemljama. Ova mreža<br />
je otkrivena na<br />
Zapadnoj Obali.<br />
Naime, jevrejski doseljenici<br />
iz područja<br />
Tapuch Junctiona<br />
na Zapadnoj Obali<br />
Švicarska<br />
Islamsko centralno vijeće<br />
Islamsko centralno vijeće Švicarske,<br />
najveća i najutjecajnija j j j organizacija<br />
muslimana u Švicarskoj<br />
bilježi stalni napredak u organizacijskom<br />
smislu. Na čelu Islamskog<br />
centralnog vijeće Švicarske nala-<br />
zi se Nicolas Blancho, mladić koji<br />
je prije nekoliko godina prihvatio<br />
islam. Islamsko centralno vijeće<br />
Švicarske ovih dana pokreće proje-<br />
kat prve islamske televizije u Švi-<br />
carskoj. Planirano je da televizija<br />
su otkriveni u kupovini droge od palestinskih<br />
susjeda iz susjednog sela Hawara,<br />
južno od grada Nablusa. Ono što je<br />
posebno zanimljivo<br />
u ovom slučaju jeste<br />
činjenica da su navedena<br />
dva sela poznata<br />
po stalnim međusobnim<br />
sukobima.<br />
Jevrejski doseljenici<br />
iz Tapuch Junctiona<br />
često napadaju Palestince<br />
iz sela Hawara.<br />
U martu prošle<br />
godine je stotine naoružanih<br />
jevrejskih<br />
doseljenika napalo<br />
na palestinsko selo<br />
Hawara. Iako teško<br />
sukobljeni, jevrejsko-arapski<br />
narko<br />
dileri su našli zajed-<br />
nički jezik.<br />
bude pokrenuta na ljeto ove godine.<br />
Osim pokretanja televizije Islamsko<br />
centralno vijeće Švicarske kreće<br />
u izgradnju najveće džamije u ovoj<br />
zemlji, zatim izgradnju islamske<br />
škole i osnivanje putničke agencije<br />
za hodočašće u Mekku i Medinu.<br />
Ne treba posebno naglašavati da su<br />
se švicarski mediji odmah dali na<br />
posao i počeli sa blaćenjem ugleda<br />
predsjednika Nicolasa Blanchoa i<br />
njegovih saradnika.<br />
SAD<br />
Film “Treći džihad” za<br />
obučavanje policajaca da<br />
mrze islam i muslimane<br />
Američki list The New York<br />
Times objavio je tekst u kojem<br />
se iznose detalji kako je njujorška<br />
policija obučavala svoje<br />
oficire prikazujući im dokumentarni<br />
film “Treći džihad” u kojem<br />
se na veoma opasan način<br />
govori o islamu i muslimanima u<br />
Americi i ostatku svijeta. Spomenuti<br />
dokumentarni film prikazan<br />
je u sklopu obuke i pripremanja<br />
detektiva, inspektora i policijskih<br />
pozornika za borbu protiv<br />
terorizma. Film je prikazivan tri<br />
mjeseca a na njemu se obučavalo<br />
1.500 policajaca. Film je producirala<br />
nepoznata nevladina organizacija.<br />
Uvodna špica spomenutog<br />
dokumentarnog filma protiče<br />
kroz slike u kojima muslimanski<br />
terorista puca u glavu kršćaninu,<br />
ubija dijete, eksplodira autobomba<br />
a na kraju ide scena u kojoj<br />
islamski bajrak visi na Bijeloj<br />
kući. Zatim, spiker govori “ovo je<br />
prava agenda islama u Americi –<br />
strategija infiltriranja i dominacije<br />
Amerikom... Ovo je rat koji<br />
vi ne poznajete”. Ostatak filma je<br />
prepun laži o islamu i muslimanima.<br />
Vidi se da je produciran od<br />
strane islamofobičnih snaga, snaga<br />
koje se otvoreno bore protiv<br />
islama, a takvih u Americi danas<br />
ima dosta. Nakon gledanja filma<br />
“Treći džihad”, njujorški policajci<br />
su dopingovani izuzetnom<br />
mržnjom prema islamu i muslimanima.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
51
Saudijska Arabija<br />
Doktor Yasir: Mnoge<br />
žene su mi tražile da im<br />
promijenim spol kako bi<br />
dobile više imovine<br />
Profesor dr. Yassir Saleh Jamal,<br />
šef hirurškog centra<br />
bolnice Kralj Abdulaziz iznio<br />
je ovih dana podatak da je u<br />
svojoj 30-godišnoj doktorskoj<br />
karijeru obavio 450 operacija<br />
promjene spola. Doktor kaže da<br />
je tri žene operisao nakon čega<br />
su one postale muškarci. Sve<br />
operacije koje je obavio doktor<br />
Yasir, kako kaže, obavio je zbog<br />
zdravstveno-seksualnih problema<br />
a nikako radi neprirodnih<br />
prohtjeva ljudi. On navodi da je<br />
bilo mnogo onih koji su tražili<br />
da im promijeni spol, međutim<br />
on je to odbio jer to islam na<br />
taj način strogo zabranjuje. Posebno<br />
su zanimljivi njegovi navodi<br />
da je imao brojne zahtjeve<br />
žena koje su od njega tražile da<br />
ih operiše da postanu muškarci<br />
kako bi, kao muškarci, imale<br />
priliku da učestvuju u podjeli<br />
imovine i da dobiju veći dio<br />
naslijeđa (Po islamskom zakonu<br />
muškom nasljedniku pripada<br />
koliko dvoma ženskim).<br />
U slučajevima koje je operisao<br />
dr. Yassir Saleh Jamal navodi<br />
kako je to uradio jer se radilo<br />
o osobama koje su imale zdravstvene<br />
probleme.<br />
Palestina<br />
Palestinci u Gazi imaju Ministarstvo za kopanje tunela<br />
Da li ste znali da Palestinci u<br />
Gazi imaju Ministarstvo za<br />
kopanje tunela? Ovo ministarstvo<br />
je jednako važno kao i druga<br />
ministarstva u Hamasovoj administraciji.<br />
Bez tunela Palestinci<br />
u pojasu Gaza ne bi mogli preživjeti<br />
nametnutu izraelsku blokadu.<br />
Na kopanju tunela zaposlen<br />
je značajan broj radnika. Ujedno,<br />
kopanje tunela za snabdijevanje<br />
Gaze osnovnih prehrambenim i<br />
energetskim proizvodima<br />
je rijetka<br />
prilika za<br />
dobivanje posla u<br />
pojasu Gazi. Uposleni<br />
kopači tunela<br />
dnevno zarade oko<br />
10 američkih dolara.<br />
Ovaj posao je<br />
izuzetno opasan.<br />
Osim čestih obrušavanja,<br />
izraelska<br />
vlada često sprovodi<br />
akcije miniranja,<br />
bombardiranja<br />
i rušenja<br />
Usvijetu je poznata sankcija<br />
deportacije stranaca koji su<br />
nelegalno ušli u neku zemlju ili<br />
su u toj zemlji počinili neko krivično,<br />
odnosno kriminalno djelo.<br />
Međutim, islamofobija, koja<br />
je zahvatila cijeli svijet, donosi<br />
nova pravila. Šri Lanka je prva<br />
zemlja koja je protjerala 161 osobu<br />
zbog optužbe da<br />
su propagirali islam.<br />
U zvaničnom saopćenju<br />
vlasti u Šri<br />
Lanki navodi se da<br />
su protjerane osobe<br />
pripadnici islamskog<br />
pokreta “Teblig džemata”,<br />
porijeklom su<br />
iz Indije, Pakistana,<br />
Bangladeša, Maldiva<br />
i nekoliko arapskih<br />
zemalja. U istom saopćenju<br />
navodi se da<br />
tunela. Nažalost, tom prilikom<br />
mnogi Palestinci bivaju živi zakopani<br />
u srušenim tunelima. Ujedno,<br />
Palestinci su jedini narod na<br />
svijetu koji je primoran kopati tunele<br />
kako bi došao do hrane, vode<br />
i gasa. Nažalost, niko u svijetu ne<br />
želi ni prstom da mrdne da se zaustavi<br />
Izrael. Da su Arapi prinudili<br />
Jevreje da moraju kopati tunele<br />
kako bi došli do hrane i vode čitav<br />
svijet se digao na noge.<br />
Šri Lanka<br />
Protjerani zbog propagiranja islama<br />
su protjerani pripadnici “Teblig<br />
džemata” u Šri Lanku došli kao<br />
turisti te da su kasnije otkriveni<br />
kako propagiraju islam u mjestima<br />
gdje su odsjeli. Šri Lanka<br />
ima 20 miliona stanovnika. U Šri<br />
Lanki živi oko milion i po muslimana<br />
ostalo su budisti, hindusi,<br />
kršćani i drugi.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
52
Rusija<br />
Rusija naoružava Basharov režim<br />
Ruski list Kommersant piše<br />
da je Rusija sklopila sporazum<br />
sa Sirijom o prodaji modernog<br />
naoružanja ovoj zemlji.<br />
Potpisani sporazum podrazumijeva<br />
da će Sirija od Rusije kupiti<br />
savremeno oružje za koje će<br />
izdvojiti 550 miliona<br />
američkih<br />
dolara. U sklopu<br />
ovog aranžmana<br />
Rusi će Siriji<br />
prodati i 36 borbenih<br />
trening<br />
aviona Yak-130.<br />
U prošloj 2011.<br />
godini Rusi su<br />
Siriji prodali<br />
oružja u iznosu<br />
preko milijarde<br />
dolara. Sirija je<br />
prošle godine<br />
kupila ruskog<br />
oružja u iznosu<br />
Foto islamneta<br />
oko 7 % posto od ukupne ruske<br />
godišnje proizvodnje oružja. Uz<br />
kupljeno oružje, vjerovatno, Sirija<br />
je kupila i Rusku podršku u<br />
Ujedinjenim nacijama i drugim<br />
svjetskim institucijama i relacijama.<br />
Efendija Frederik Kanute<br />
Frederik Kanute, igrač španske Sevilje, predvodi<br />
namaz ispred svojih učenika<br />
Grčka<br />
Muslimanski grad<br />
iz Osmanskog perioda<br />
Komotini ili Komotene je<br />
grad na sjeveroistoku Grčke.<br />
Komotini je glavni grad periferije<br />
Istočna Makedonija i Trakija i<br />
prefekture Rodopi. Grad je i sjedište<br />
Demokritovog sveučilišta<br />
Trakija, osnovanog 1973. godine.<br />
Komotini je jedini grad u Grčkoj<br />
sa značajnom muslimanskom<br />
većinom. Posjetiti Komotini je<br />
kao da odputujete u historiju, u<br />
dane Osmanske imperije. U Komotini<br />
i danas ima veliki broj<br />
ulica, kuća i dućana koje su stare<br />
po 150 godina. Osim sačuvane<br />
arhitekture u Komotini ima još<br />
dosta stvari koje kod posjetioca<br />
ostavljaju utisak da je to prava<br />
muslimanska kasaba. U vrijeme<br />
namaza ulice odjekuju ezanima,<br />
na ulicama se mogu vidjeti brojne<br />
muslimanke u hidžabima. Komotini<br />
ima svog muftiju Cemalia<br />
Metzoa koji vodi računa o sprovođenju<br />
Šerijata među muslimanima,<br />
naravno onog dijela koji se<br />
tiče porodičnog i nasljednog prava.<br />
Muftija Camali ima svoj šerijatski<br />
ured u Komotini. Većina<br />
muslimana u Komotini su porijeklom<br />
Turci i oni govore turskim<br />
jezikom. Nažalost, stanovnici<br />
Komotine su od strane državnih<br />
vlasti diskriminirani po brojnim<br />
pitanjima a najveća diskriminacija<br />
iskazuje se kroz školstvo i nezaposlenost.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
53
Ožiljci vremena<br />
Mladi Muslimani Sandžaka<br />
- 63 godine od montiranog procesa<br />
Bio<br />
B<br />
sam musliman i to ću ostati.<br />
BOsjećao sam se borcem za stvar<br />
Bislama u svijetu i time ću se osjećati<br />
do kraja života. Jer islam je za mene bio<br />
drugo ime za sve što je lijepo i plemenito i<br />
ime za obećanje ili nadu u bolju budućnost<br />
muslimanskih naroda, za njihov život u dostojanstvu<br />
i slobodi, jednom riječju i za sve<br />
ono što je po mom uvjerenju bilo vrijedno<br />
živjeti” – Alija Izetbegović[1]<br />
Odmah nakon rata partizanske jedinice<br />
su počele sa sistematskom pljačkom<br />
bošnjačkog stanovništva. Tada se uvodi<br />
rekvizicija, koja je podrazumijevala nasilno<br />
oduzimanje pokretne i nepokretne<br />
imovine da bi se njima doprinijelo razvoju<br />
državnog sistema ili za pomaganje vojske u<br />
ratnim situacijama. Nova partizanska vlast<br />
u Sandžaku je rekviziciju uvela ponajprije u<br />
Novom Pazaru, decembra 1944. i istovremeno<br />
počela sa likvidacijom najuglednijih<br />
sandžačkih Bošnjaka i nasilno ukidanja zari-feredže,<br />
tj. tradicionalne nošnje sandžačkih<br />
Bošnjakinja.[2]<br />
Strijeljanje sandžačkih Bošnjaka se vršilo<br />
noću, bez svjedoka, po kratkom postupku,<br />
bez mogućnosti dokazivanja nevinosti.<br />
U narodu je ostala priča da je na Hadžetu<br />
u Pazaru strijeljano od 1.500 do 2.000 Bošnjaka,<br />
a to su potvrdili i brojni autori. Po<br />
svojoj svireposti je ostao upamćen partizanski<br />
oficir Đorđe Peruničić, koji je od partizanske<br />
vojske proglašen herojem i kome je<br />
podignut spomenik u Pljevljima.<br />
Bošnjaci Sandžaka, oni koji su pretekli,<br />
koji nisu strijeljani ili prognani za Tursku,<br />
su bili svjesni da je njihov biološki opstanak<br />
jako ugrožen, a i islam se nasilno zamjenjivao<br />
ateizmom. U sličnoj situaciji su bili<br />
i Bošnjaci Bosne i Hercegovine. U nedostatku<br />
nacionalnih prava oni su se odlučili<br />
oformiti organizaciju pod imenom “Mladi<br />
Muslimani”, čiji je osnovni cilj bio: “Očuvati<br />
još to malo muslimana što je preteklo”.<br />
Oni su hapšeni, mučeni, dugo maltretirani<br />
u zatvorima i mnogi osuđivani na smrt.<br />
Sličnu sudbinu su imali i sandžački<br />
Bošnjaci. Organizacija “Mladi Muslimani<br />
Sandžaka” je osnovana u Bor džamiji u<br />
Novom Pazaru. Glavni inicijator osnivanja<br />
ove organizacije bio je Sulejman Kačar<br />
iz Novog Pazar. Do odluke o osnivanju je<br />
došlo sa džuma-namaza uz prisustvo Nurije,<br />
vojnika iz Banja Luke, koji je služio vojni<br />
rok u Novom Pazaru, ali redovno klanjao<br />
džuma-namaz u Bor džamiji. Tada je Nurija<br />
predstavio “Mlade Muslimane” širom<br />
Bosne i Hercegovine, predočio im na koji<br />
način se bore za svoj opstanak i predložio<br />
da Bošnjaci Sandžaka učine isto.<br />
Prva grupa “Mladih Muslimana<br />
Sandžaka”<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
54<br />
17. aprila 1946. se oformljuje organizacija<br />
“Mladi Muslimani Sandžaka”,<br />
a kao njen pokrovitelj i zaštitnik biva<br />
Ismail ef. Filibalić, jedan od najvećih<br />
alima svog vremena u Sandžaku. Bio je<br />
imam Bor džamije i čitav svoj život je<br />
posvetio podučavanju bošnjačke omladine<br />
islamu i tako ti omladinci postaju prvi<br />
članovi organizacije “Mladi Muslimani<br />
Sandžaka”.[3]<br />
Tada “Mladi Muskimani Sandžaka”<br />
počinju dizati glas za prava sandžačkih<br />
Bošnjaka. Borili su se da partizanska vlast<br />
dozvoli Bošnjakinjama nošenje zar-i-feredže,<br />
zatim da se u narodu razbije strah od<br />
terora komunističke vlasti, da se vjernici<br />
vrate u džamije, djeca u mektebe, da se<br />
spriječi iseljavanje Bošnjaka za Tursku, da<br />
se prekine sa likvidacijama uglednih Bošnjaka.<br />
Nakon smrti velikog alima Ismail ef.<br />
Filibalića, obavještajna služba, u narodu poznata<br />
kao UDB-a, nakon dvije i po godine<br />
djelovanja mladomuslimanskog pokreta<br />
u Sandžaku, tačnije avgusta 1948., je otkrila<br />
organizaciju i njene namjere. Tako je<br />
Okružni sud u Novom Pazaru podigao optužnice<br />
protiv otkrivenih članova i osuđeni<br />
su na višegodišnje kazne zatvora. Osuđeni<br />
članovi tzv. Prve grpe “Mladih Muslimana<br />
Sandžaka” bili su:<br />
Sulejman Kačar, sa 18 god. – osuđen<br />
na 8 godina zatvora,<br />
Ismet Bektašević, sa 16 god. – osu-
đen na 10 godina zavora,<br />
Ahmet Kolašinac, sa 19 god. – osuđen<br />
na 8 godina zatvora,<br />
Ibro Draževičanin, sa 15 god. – osuđen<br />
na 9 godina zatvora,<br />
Hasan Gicić, sa 19 god – osuđen na 4<br />
godine zatvora<br />
Nazim Radetinac, sa 16 god. – osuđen<br />
na 3 godine zatvora,<br />
Zejnel Drndić, sa 23 god. – osuđen<br />
na 9 mjeseci zatvora,<br />
Smajo Kavazović sa 20 god. – osuđen<br />
na 9 mjeseci zatvora,<br />
Arif Radetinac, sa 18 god. – osuđen<br />
na 6 mjeseci zatvora<br />
Ćamil Filibalić, sin Ismail ef., je iz<br />
političkih razloga oslobođen optužnice,<br />
Milenković Milijam, Srbin iz Novog<br />
Pazara, je zbog pomaganja i saučesništva<br />
proglašen članom pokreta i osudili<br />
su ga kada je imao 26 god. na 2 godine<br />
zatvora. .[4]<br />
Druga grupa “Mladih Muslimana<br />
Sandžaka”<br />
Iako su kazne bile rigorozne, mladomuslimanski<br />
pokret nije prestao. Nasljednici<br />
su se divili hrabrosti i odvažnosti svojih<br />
prethodnika, pa tako vođstvo “Mladih<br />
Muslimana Sandžaka” preuzima Ibrahim<br />
Dupljak.<br />
Ovaj put su se mladomuslimani bolje<br />
organizovali, a i bili su svjesni da su ovaj<br />
put pod većim nadzorom komunističkih<br />
tajnih službi. Organizacija u Pazaru je<br />
imala veliki broj članova i zbog efikasnosti<br />
radilo se odvojeno po grupama, za svaku<br />
mahalu određena grupa i nije se znalo ko<br />
su članovi grupa u drugim mahalama.<br />
Kao najistaknutije grupe spominju se u<br />
mahalama Potok, Lug i Hadžet.<br />
Ostao je zapisan govor Ibrahima Dupljaka<br />
koji je održan na tajnom sastanku<br />
kod turbeta na groblju Gazilar:<br />
“Iz dana u dan sve je veći broj onih<br />
muslimana koji umiru pod četničkom<br />
batinom. Naše majke i sestre su natjerali<br />
da skinu zar-i-feredžu. Naše džamije su<br />
skoro prazne jer se ljudi progone i hapse.<br />
Sve nas to navodi da ustanemo i zaštitimo<br />
svoju vjeru i život ili da sramno i postepeno<br />
umiremo pod četničkom kamom.<br />
Govore da smo mi muslimani Srbi, a ja<br />
vas lijepo pitam sada da li među nama<br />
ima ko god ovdje da je zaista Srbin? Naravno<br />
da nema, ali oni hoće da nas pretope<br />
u Srbe oduzimajući nam vjeru i rušeći<br />
u našim roditeljima biće islama. Zato je<br />
dužnost nas – njihove djece, muslimanske<br />
djece – da se organizujemo i kroz rad<br />
ovakve organizacije, Mladih Muslimana,<br />
stanemo na put toj nepravdi koja nas<br />
uništava i zove nepostojećim narodom.<br />
Ako ništa drugo da bar sačuvamo din i<br />
iman, jer valja nam mrijeti, pa bolje<br />
da umremo kao ljudi vjernici, nego li<br />
kao fukare i izrodi. To neka nam bude<br />
zadatak i da budemo kao jedna duša i<br />
jedno tijelo i da se borimo za naše ako<br />
treba i životima.”[5]<br />
UDB-a je nastavila sa intenzivnijem<br />
praćenjem omladinaca. Hapšenje se desilo<br />
zbog neiskustva jednog od članova,<br />
5. aprila 1952. Osuđeni članovi tzv.<br />
Druge grupe “Mladih Muslimana Sandžaka”<br />
ovaj put bili su:<br />
Ibrahim Dupljak – osuđen na 10 go-<br />
dina zatvora,<br />
Mahmut Buzgović – osuđen na 7<br />
godina zatvora,<br />
Sadrija Ugljanin – osuđen na 5 godina<br />
zatvora,<br />
Husko Hadžibrahimović – osuđen<br />
na 5 godina zatvora,<br />
Faik Rovčanin – osuđen na 4 godine<br />
zatvora,<br />
Ejup Bogarić – osuđen na 2 godine<br />
<br />
zatvora,<br />
Hamid Rebronja – osuđen na 1 godinu<br />
i 6 mjeseci zatvora,<br />
Mesud Hajdinović – osuđen na 3<br />
mjeseca zatvora.[6]<br />
Starosno doba i Druge grupe je bilo od<br />
15 do 23 god. Poslije hapšenja ove grupe<br />
bilo je još manjih pokušaja da se nastavi sa<br />
ovim aktivnostima, međutim 1954. nastupa<br />
strašno doba Aleksandra Rankovića<br />
i sve do 1990. god., kada se osniva Stranka<br />
demokratske akcije Sandžaka, Bošnjaci<br />
Sandžaka su mučeni, tlačeni, ubijani i proganjani,<br />
bez prilike da se odupru beogradskom<br />
zulumu.<br />
Jusuf ef. Zumberović iz Delimeđa kod<br />
Tutina<br />
Među onim koji su proganjani i osuđivani<br />
bio je i imam džamije u Delimeđu.<br />
Njega su uhapsili samo zato što je kod svog<br />
Bilješke<br />
džemata izrazio protest i negodovanje što je<br />
vlast pohapsila mlade ljude i djecu.<br />
On je, zato što je u zatvoru u vrijeme<br />
ramazana klanjao teraviju sa još 30 zatvorenika,<br />
doživio posebnu torturu od Hrana<br />
Bogdanovića i još nekih bošnjačkih špijuna.<br />
Novopazarski sud ga je osudio na 7<br />
god. stroge robije![7]<br />
Rasim Hajradinović iz Bagačića kod<br />
Sjenice<br />
U Sandžaku je ostao upamćen slučaj<br />
hrabrog i čvrstog heroja Rasima Hajradinovića.<br />
On je mobilisan 1945. kao vojnik<br />
partizanske vojske. Odredište mu je bilo<br />
Čačak.<br />
Jedan od oficira je tjerao nasilno Albance<br />
i Bošnjake da jedu svinjsko meso. Kada<br />
je došao red na Rasima, on je oštro odbio.<br />
Tada je oficir počeo da ga psuje i dohvativši<br />
ga za vrat pokušao je da ga udavi.<br />
Tada je prebačen u Užice na ispitivanje.<br />
Prenosi se da je tamo doživio veliku torturu.<br />
Morao je svaki dan od 8 do 12h da stoji,<br />
a istražitelj mu je prijetio: “Nećeš Turčine<br />
svinjetinu, ješćeš, ješćeš ….” On uspijeva<br />
da pobjegne iz Užica i ode u svoje rodno<br />
Bagačiće na Pešteru.<br />
Tamo uspijeva da se krije 2 god. dok<br />
ga nije uhapsila Narodna milicija, njih oko<br />
30 je učestvovalo u akciji hapšenja. Tada je<br />
prebačen u Kragujevac. Tamo je robijao u<br />
okovima na rukama, nogama i oko glave.<br />
Živio je na hljebu i vodi, oko mjesec dana,<br />
odakle je poslan u Pazar na istragu gdje mu<br />
se izriče presuda od 13 godina teške robije<br />
u niškom zatvoru i sve to zato što je rekao<br />
“NE” svinjetini.<br />
Rasim je pričao da ga je spasila vjera u<br />
Allaha, dž.š., a inače ništa na tom mjestu ne<br />
bi moglo da pretekne. Sa 125 kg je sišao na<br />
35kg, ali nikada nije pristao da jede svinjetinu![8]<br />
Autor: Usame Zukorlić<br />
sandzakpress.net<br />
[1] Alija Izetbegović, “Sjećanja”, 2002.<br />
[2] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Kako se kalio Sandžak”, Frankfurt<br />
na Majni, 2005. (str. 477)<br />
[3] Isto (str. 486)<br />
[4] Isto (str. 487)<br />
[5] Rifat Dupljak, “Mladi Muslimani u Sandžaku”<br />
[6] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Kako se kalio Sandžak”, Frankfurt<br />
na Majni, 2005. (str. 477)<br />
[7] Isto<br />
[8] Harun Crnovršanin i Nuro Sadiković, “Sandžak, porobljena zemlja”,<br />
Frankfurt na Majni, 2001. (str. 477)<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
55
Vijesti iz svijeta<br />
Izraelski satirični program potiče<br />
mržnju prema muslimanima u Evropi<br />
IslamBosna.ba- Popularna<br />
izraelska televizija Latma<br />
TV producirala je muzički<br />
video klip koji sadrži sirove antimuslimanske<br />
stereotipe i ismijava<br />
Evropljane što su dozvolili da<br />
njihove zemlje “preuzmu” muslimani<br />
i pretvore Evropu u Eurarabiju.<br />
U jednoj sekvenci, otac,<br />
Norvežanin, govori svojoj plavoj<br />
kćerci o muslimanima:<br />
“Kada te siluju ne prigovaraj<br />
jer je to politički nekorektno”.<br />
Fantazije o tome da “obojeni”<br />
siluju bijele žene ostao je jedan<br />
od najstarijih rasističkih izraza u<br />
prenesenom smislu te je često izgovor<br />
za linč muškaraca i dječaka<br />
crne puti u Sjedinjenim Državama.<br />
Ova mržnja utemeljena na<br />
strahu dovela je do te mjere da u<br />
Izraelu “spašavaju” jevrejske žene<br />
zabranjujući im zakonom da izlaze<br />
s Arapima.<br />
Sam naziv video klipa “Christmas<br />
in Eurabia” odnosi se na teoriju<br />
zavjere da će kršćanska Evropa<br />
sistematski biti preuzeta od<br />
imigrantskih “horda tamnoputih<br />
muslimana” iz Afrike, Srednjeg<br />
istoka i Južne Azije. Ukrštanje<br />
Evrope i Arabije u jedan pojam je<br />
anti-arapski i islamofobični ekvivalent<br />
recimo “Jew York-u”.<br />
Prošlog ljeta kršćanski terorista<br />
i deklarisani islamofob Anders<br />
Breivik masakrirao je desetine<br />
djece i mladih u Norveškoj<br />
navodno da bi spriječio da Norvešku<br />
preuzmu muslimani. Ovaj<br />
novi izraelski video čini se da<br />
afirimira Breikove fantaziju da je<br />
bijela, uslovno rečeno arijevska,<br />
Evropa pod opasnošću od muslimanske<br />
invazije.<br />
LatmaTV je popularna u Izraelu<br />
i pod vođstvom je zamjenice<br />
urednika Jerusalem Posta Caroline<br />
Glik. Ona je Amerikanka odrasla<br />
Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
Uhapšen Nusret Imamović, njegov<br />
brat Eldin i još jedna osoba<br />
Novo vještačenje psihičkog stanja<br />
Andersa Breivika<br />
Tekstovi<br />
Zejneb el-Gazali rhm- “Moji<br />
zatvorski dani u Egiptu”<br />
Bošnjačke autonomije – Od<br />
Gradaščevića do Zukorlića<br />
u Chicagu, a u Palestinu se doselila<br />
1991. godine, i pet i po godina<br />
provela je u izraelskoj vojsci.<br />
LatmaTV je projekat neokonzervativnog<br />
“Center for<br />
Security Policy” (CSP) sa sjedištem<br />
u Sjedinjenim Američkim<br />
Državama gdje se Glikova<br />
nalazi na mjestu savjetnika.<br />
Glickova stoji također iza zloglasnog<br />
videa “We con the world” u<br />
kojem se ismijavaju žrtve izraelskog<br />
napada na Mavi Marmaru<br />
u kojem su se također koristili<br />
sirovi rasistički cionistički stereotipi,<br />
naravno sve u cilju islamofobije.<br />
A važno je i spomenuti<br />
da je ured vlade Izraela stranim<br />
novinarima dijelio navedeni video<br />
klip.<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Petina Amerikanaca<br />
mentalno je poremećena<br />
Kako žene djeluju na muški<br />
mozak?<br />
Video:<br />
IslamBosna TV: Muzika kao<br />
oružje<br />
Dokumentarni film o patnjama<br />
Mladih Muslimana - Je li ti žao?<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
56
Iz arhiva<br />
Es-Sunen (Poslanikova praksa)<br />
Osam stvari od kojih<br />
se trebamo utjecati<br />
Allahu, dželle šanuhu<br />
Brojna su znastvena<br />
polja na kojima se<br />
okušao Mehmed ef.<br />
Handžić, u, može se<br />
reći, relativno kratkom<br />
životnom vijeku. Jedno<br />
od polja, kojem je ovaj<br />
istaknuti bošnjački<br />
alim posvetio značajan<br />
dio svoje naučnoistraživačke<br />
karijere i<br />
na kojem je pokazao<br />
svu širinu svojih<br />
znanstvenih obzorja, je<br />
svakako polje hadiske<br />
nauke. Handžić se,<br />
između ostalog, bavio<br />
hadiskim zbirkama,<br />
njihovim autorima,<br />
prenosiocima hadisa,<br />
ali i tumačenjem i<br />
pojašnjenjem odabranih<br />
Poslanikovih izreka<br />
(hadisa). Za ovu priliku<br />
izdvojili smo njegov<br />
komentar na hadis o<br />
dugu i dugovanju<br />
Piše: Mehmed Handžić<br />
UEbu Davudovu<br />
Sunenu stoji slijedeći<br />
hadis:<br />
Ebu Seid el-Hudri (jedan od<br />
Alejhisselamovih drugova)<br />
kaže da je Alejhisselam jednog<br />
dana unišao u džamiju,<br />
kad li u džamiji sjedi jedan<br />
čovjek od ensarija, zvani<br />
Ebu Umame.<br />
- Odakle da te vidim u<br />
džamiji, kad nije vrijeme<br />
namaza? - reče mu Alejhisselam.<br />
- Brige me okupile i dugovi,<br />
- odgovori mu Ebu<br />
Umame.<br />
- Hoćeš li, da te naučim<br />
nekoliko riječi, kada ih izgovoriš,<br />
Bog će te spasiti brige i<br />
otplatiti tvoje dugove? - upita<br />
ga Alejhisselam.<br />
- Hoću, Božiji Poslaniče,<br />
- reče Ebu Umame.<br />
Kada osvaneš i kada<br />
omrkneš, reci: “Bože, utječem<br />
Ti se od brige i tuge,<br />
utječem Ti se od nemoći i<br />
lijenosti, utječem Ti se od<br />
škrtosti i straha, utječem Ti<br />
se od toga da me savlada dug<br />
i nadvladaju ljudi!” - reče mu Alejhisselam.<br />
Kaže Ebu Umame: “Ja sam to govorio<br />
i Bog me je spasio brige i otplatio<br />
mi dug.”<br />
Dužni smo Boga moliti<br />
U ovom hadisu vidimo da je Alejhisselam<br />
uputio Ebu Umamu da navedene<br />
riječi uputi Bogu dž. š. kao molbu,<br />
pa će ga Bog dž. š. spasiti brige i pomoći<br />
mu da otplati dugove koji su ga<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
58<br />
Strah je pak<br />
previše škrtariti<br />
sa svojim<br />
životom i<br />
previše se bojati<br />
samu sebi.<br />
Ovo je jedna<br />
velika mahana<br />
za čovjeka.<br />
Strašljiv čovjek<br />
nije ni za kakvu<br />
ideju. Čovjek<br />
ne treba da se<br />
previše sebi<br />
boji, naročito<br />
kad se radi o<br />
vjeri.<br />
pritisli. Ebu Umame je postupio prema<br />
Alejhisselamovu savjetu i spasio se<br />
brige i duga. Kao Ebu Umame, tako<br />
treba da se vlada svaki musliman kad<br />
ga okupe teške brige i teret dugova.<br />
Treba u tom slučaju da se obrati Uzvišenom<br />
Allahu, te da jutrom i večerom<br />
moli Allaha za pomoć i olakšicu. Bog<br />
će molbi udovoljiti, ako čovjek udovolji<br />
uvjetima.<br />
Prvi je uvjet, koji se kod molbe traži,<br />
da i čovjek svojim djelom nastoji i<br />
radi oko onoga što je od Boga dž. š.<br />
molio. Nije dovoljno samo izgovoriti<br />
riječi, a djelom se njima protiviti. Dovi<br />
ili molbi je sličan i tevekkul. Tevekkul<br />
znači na Boga dž. š. se osloniti. Da tevekkul<br />
bude valjan, uvjet je uložiti trud<br />
i slobodnu volju, a onda stvar predati<br />
Bogu i na Boga se osloniti. Najprije težak<br />
treba da obradi zemlju kako treba,<br />
uredi je i posije, a onda se na<br />
Boga osloni. Kad bi težak<br />
tvrdio da se na Boga oslonio<br />
ne obradivši zemlju i ne posijavši,<br />
ne bismo ga mogli računati<br />
pametnim čovjekom.<br />
Tako je isto i dova i molba.<br />
Dužni smo Boga moliti, ali i<br />
djelom trebamo nastojati da<br />
se ono što molimo, ispuni.<br />
U ovom našem slučaju,<br />
ako čovjek želi da se spasi<br />
brige i duga, treba da postupi<br />
po zahtjevu svoje molbe.<br />
Treba da se kloni od navedenih<br />
osam stvari, od kojih<br />
se Bogu utječe i traži, da ga<br />
Bog dž. š. od njih spasi. Treba<br />
da se kloni same brige i<br />
tuge. Treba se kloniti nemoći,<br />
lijenosti, škrtosti, straha,<br />
duga i svega što prouzrokuje,<br />
da ga neko pobijedi i savlada.<br />
A da bi se mogao kloniti<br />
navedenih stvari, treba da ih<br />
poznaje i da poznaje kakvo<br />
stanovište vjera prema njima<br />
zauzima. Zato ću ja svaku<br />
od spomenutih stvari ovdje<br />
objasniti.<br />
Na prvom mjestu išćemo<br />
da nas Allah sačuva<br />
brige i tuge. Briga je duševno stanje<br />
koje se nađe kod čovjeka kada ga čeka<br />
neki zamašit posao. Briga čovjeka tišti<br />
i pati i ne da mu mira. Ona sama<br />
ne pomaže i ne unapređuje posao koji<br />
čovjeka čeka, nego često bude na štetu<br />
tome poslu. Ovakvu brigu ne možemo<br />
smatrati drugim, nego jednom<br />
duševnom bolešću. Briga, koja čovjeka<br />
tjera, da se stara oko posla i da pripremi<br />
što za posao treba, pohvaljena<br />
je i ona ne spada ovdje, jer bez nje čovjek<br />
ne može ni biti.
Tuga je pak duševno stanje koje<br />
se pojavi kod čovjeka nakon što mu<br />
se dogodi nešto što mu je neugodno.<br />
Kao, naprimjer, kada mu neko umre,<br />
ili kada mu imetak strada ili kada ga<br />
zadesi kakva bilo nesreća u zdravlju,<br />
imetku i rodu. Tuga čovjeka ništi, od<br />
nje ni kakve koristi nema. Mjesto tuge<br />
treba da se musliman strpi. Jer ako se<br />
muževno ne strpi, kada mu naprimjer<br />
neko bližnji umre, utješit će se kroz<br />
neko vrijeme kao što se i životinja za<br />
svojim mladim utješi i zaboravi ga. Pa<br />
bolje se je muževno strpiti, nego li se<br />
životinjski, utješiti.<br />
Poslije nesreće i gotova djela, treba<br />
čovjek da se sjeti da mu je to od Boga<br />
određeno bilo i da ga nije moglo mašiti.<br />
Kada ovo promotri, umanjit će<br />
sebi žalost i tugu i neće, pribavljajući<br />
sebi tugu, povećavati i potencirati<br />
svoju nesreću. Kur’ani kerim u ovom<br />
pogledu veli: “Nema nijedne nesreće<br />
koja zadesi zemlju ili vas, a da nije zapisana<br />
u Knjizi prije negoli je stvorimo.<br />
To je Bogu lahko. To je (učinio i<br />
vama rastumačio) da se ne žalostite i<br />
ne rastužite za ono što vam prođe i da<br />
se previše ne veselite za ono što vam<br />
dadne, jer Bog ne voli onoga, koji se<br />
uzdiže i ponosi.”<br />
Također treba čovjek da se<br />
sjeti da on ne može na ovom<br />
prolaznom svijetu mirno živjeti<br />
a da ga ništa ne uznemiruje.<br />
Život je pun nezgoda i patnji.<br />
Uvijek je čovjek u kušnji i u<br />
tome se pokazuje njegova vjera<br />
i stalnost. Allah dž. š. kaže:<br />
“Zar ljudi misle da će biti<br />
puštani da reknu: mi vjerovasmo,<br />
a da ne zapadaju u muku<br />
i kušnju? Mi smo u kušnju<br />
stavljali i one, koji bijahu prije<br />
njih, pa će Bog znati one koji<br />
su iskreni, a znat će i lašce.”<br />
Čudan je primjer vjernika<br />
Kad bi težak<br />
tvrdio da se na<br />
Boga oslonio ne<br />
obradivši zemlju<br />
i ne posijavši,<br />
ne bismo ga<br />
mogli računati<br />
pametnim<br />
čovjekom.<br />
Tako je isto i<br />
dova i molba.<br />
Dužni smo Boga<br />
moliti, ali i<br />
djelom trebamo<br />
nastojati da se<br />
ono što molimo,<br />
ispuni.<br />
Kada čovjek shvati da je sve što mu se<br />
dogodi unaprijed Bog dž. š. predvidio i<br />
zapisao, da se drukčije ne može dogoditi,<br />
da je ovaj svijet i život pun muke i poteškoća<br />
i da se svaki čovjek treba na svemu<br />
što ga zadesi strpjeti i time dokazati svoju<br />
iskrenost i stalnost u vjeri, onda će mu<br />
nesreća mnogo lakša biti i neće je s tugom<br />
i beskorisnom žalošću sebi otežavati<br />
i povećavati. Alejhisselam veli:<br />
“Čudnovata je stvar vjernika! Svaka<br />
je njegova stvar njemu dobro, a to tako<br />
nije nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi<br />
radost, on Bogu zahvali<br />
i bude mu dobro. Ako ga zadesi<br />
šteta i tegoba, on se strpi<br />
i bude mu dobro.”<br />
Na drugom mjestu Alejhisselam<br />
nas uči da od Boga<br />
tražimo da nas sačuva nemoći<br />
i lijenosti. Ko je slab<br />
i bez snage, makar u kom<br />
pogledu bilo, kažemo mu<br />
da je nemoćan. Ko pak ima<br />
moć i snagu, ali je ne upotrebljava<br />
čemu ju je Bog dž.<br />
š. stvorio, nego je zapušta,<br />
mi mu kažemo da je lijen, a<br />
to njegovo svojstvo zovemo<br />
lijenošću. Nemoć i lijenost<br />
su dva vrlo štetna svojstva.<br />
Štetna su, kako za pojedinca, tako i za<br />
zajednicu. Zato nas Alejhisselam i podučava<br />
da Boga molimo da nas sačuva<br />
od ova dva štetna svojstva. Pored molbe<br />
od Boga, mi treba da se klonimo svih<br />
onih uzroka koji nam donose nemoć i<br />
lijenost. Trebamo da na sve moguće načine<br />
u sebi oživljavamo i jačamo snagu<br />
i radinost. Lijen čovjek ne vrši svojih<br />
dužnosti, nego uživa u besposličenju.<br />
Pa i onda, kada izvrši svoju dužnost, izvrši<br />
je s nehajem i možda da nije ostalih<br />
ljudi da ne bi ni te dužnosti izvršio. Bog<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
59
dž. š. kudi ovakve ljude i veli: “Oni ne<br />
obavljaju namaz, nego lijeno i ne dijele,<br />
nego preko volje.”<br />
U drugom ajetu Allah dž. š. kaže:<br />
“Kada ustaju na namaz, ustaju lijeno,<br />
nastojeći da ih svijet vidi i ne sjećaju se<br />
Boga osim samo malo.”<br />
Na trećem mjestu Alejhisselam nas<br />
upućuje, da se Bogu dž. š. utječemo<br />
od škrtosti i straha. Škrt čovjek škrtari<br />
svojim imetkom. Ne troši ga niti u<br />
svoju korist, niti u korist zajednice. On<br />
misli da je najveća sreća u samom gomilanju<br />
imetka, a ne zna da je u tome<br />
prava njegova nesreća na budućem svijetu,<br />
a često puta, pa i u velikoj većini<br />
slučajeva, i na ovom svijetu. Kur’an<br />
kaže:<br />
“Neka ne misle oni što škrtare<br />
dobrom, koje im je Bog dao, da je to<br />
njima dobro! To je njima zlo. Na Sudnjem<br />
danu će dobiti okove od onoga<br />
što su škrtarili njime.”<br />
Najveći grijeh<br />
Strah je pak previše škrtariti sa svojim<br />
životom i previše se bojati samu<br />
sebi. Ovo je jedna velika mahana za<br />
čovjeka. Strašljiv čovjek nije ni za kakvu<br />
ideju. Čovjek ne treba da se previše<br />
sebi boji, naročito kad se radi o<br />
vjeri. Pravom muslimanu je vjera iznad<br />
života i iznad svega. Vrlo su slabi oni<br />
muslimani koji žale za vjeru žrtvovati<br />
imetak i život. Allah dž. š. veli: “Pravi<br />
muslimani su samo oni koju vjeruju u<br />
Boga i Božijeg Poslanika, a iza toga ne<br />
sumnjaju i bore se i imecima i životom<br />
na Božijem putu. To su iskreni muslimani.”<br />
Na četvrtom mjestu tražimo od<br />
Uzvišenog Allaha da nas sačuva teška<br />
duga i prevlasti neprijatelja. Dug je vrlo<br />
teška stvar. Pored toga, što dug ponizi<br />
čovjeka na ovom svijetu, on je ako<br />
ga čovjek ne vrati, veliki grijeh i kod<br />
Boga. Alejhisselam kaže:<br />
“Najveći grijeh s kojim<br />
će rob pred Boga izaći, iza<br />
velikih grijeha koje je Bog<br />
zabranio, je da umre čovjek<br />
pod dugom, a ne ostavi čim<br />
će se njegov dug podmiriti.”<br />
Alejhisselam bi običavao<br />
reći: “Utječem se Bogu od<br />
bezvjerstva i duga!” Pa su<br />
mu rekli: “Zar izravnjavaš<br />
dug sa bezvjerstvom?” A on<br />
odgovori: “Da!” (Ovaj se<br />
hadis nalazi u Nesaijinoj i<br />
Hakimovoj zbirci.) Pa i kad<br />
čovjek bude prinuđen da pozajmi,<br />
treba da gleda da vrati<br />
čim prije mogne. U ovom<br />
slučaju će mu Bog pomoći.<br />
Poslije nesreće<br />
i gotova djela,<br />
treba čovjek<br />
da se sjeti da<br />
mu je to od<br />
Boga određeno<br />
bilo i da ga<br />
nije moglo<br />
mašiti. Kada<br />
ovo promotri,<br />
umanjit će<br />
sebi žalost i<br />
tugu i neće,<br />
pribavljajući<br />
sebi tugu,<br />
povećavati i<br />
potencirati<br />
svoju nesreću.<br />
Alejhisselam kaže: “Ko uzme<br />
svjetski imetak s namjerom da ga<br />
vrati, Bog će za njega vratiti i pomoći<br />
mu. A ko uzme svjetski imetak s<br />
namjerom da ga uništi, Bog će njega<br />
uništiti.”<br />
Koliko je pak štetna i strašna prevlast<br />
neprijatelja, kako za pojedince,<br />
tako i za zajednice, to je sasvim svakome<br />
jasno, te prema tome ne treba<br />
daljnjeg tumačenja.<br />
Eto, to je osam stvari za koje nam<br />
Alejhisselam nareduje da Boga dž. š.<br />
molimo da nas od njih sačuva. Nije<br />
dovoljno, kako sam i prije<br />
napomenuo, samo jezikom<br />
Boga moliti. Potrebno je<br />
razumjeti štetnost i opasnost<br />
navedenih stvari, pa<br />
i djelom nastojati da ih od<br />
sebe otklonimo, a uz to ne<br />
zaboravljati ni Boga ni Njegovu<br />
neograničenu moć i<br />
milost. Ljudi, koji ovako<br />
postupe, zaslužuju da im<br />
Bog pomogne, i posljedica,<br />
koju Alejhisselam spominje<br />
od ovakve molbe, kod njih<br />
će se ostvariti. Oni će biti<br />
sretni i napredni u svakom<br />
pogledu na oba svijeta.<br />
Bože, Ti nas učini ovakim<br />
ljudima!<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
60
Kur’an<br />
Žene spomenute u Kur’anu, direktno ili indirektno<br />
U kazivanjima o njima je pouka za razumom obadrene<br />
Kur’an govori o ženama<br />
i objašnjava propise koji<br />
se tiču žena. Govori o<br />
ženama kada nam kazuje o<br />
ličnostima kao što su kraljica<br />
od Sabe, Merjema, r.a.,<br />
Merjemina majka, Musaova<br />
majka ... Govori o ženama<br />
kada objašnjava propise koji<br />
se tiču nasljedstva, bračnog<br />
života, razvoda... Kur’an,<br />
također, spominje “dobre” I<br />
“negativne” primjere žena<br />
Pripremila: Aiša Purak<br />
Jedina žena spomenuta po imenu<br />
u Kur’anu je Merjem, r.a., Isaova,<br />
a.s., majka. Međutim, ovo nikako Jne predstavlja inferiornost žene u islamu,<br />
kako se to ponekad tumači od strane manje<br />
informisanih, nego Kur’an inače ne<br />
spominje vlastita imena osoba spomenutih<br />
u Kur’anu, osim imena poslanika ili<br />
ako se želi naglasiti neki šerijatski propis,<br />
kao što je primjer Zejda, r.a. Njegovo<br />
ime se spominje radi objašnjenja šerijatskog<br />
propisa: I pošto je Zejd s njom živio<br />
i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali<br />
kako se vjernici ne bi ustručavali više da<br />
se žene ženama posinaka svojih kad se oni<br />
od njih razvedu. (El-Ahzab, 37.). Važno<br />
je razumjeti da je Kur’an knjiga prava,<br />
zakona i propisa koja spominje i navodi<br />
događaje i kazivanja iz prošlosti radi uspostavljanja<br />
i razumijevanja Šerijata, tako<br />
da vlastita imena ljudi ili žena su irelevantna.<br />
Žene se u Kur’anu spominju po<br />
njihovim familijama, što je bila tradicija<br />
tadašnje arapske kulture, osim jednog<br />
izuzetka - Merjem, r.a.<br />
Merjem, r.a., je jedina žena spomenuta<br />
po svome vlasitom imenu i prema<br />
objašnjenu poznatog islamskog učenjaka<br />
iz Kordove, Ibn Hazma kao i nekolicine<br />
drugih učenjaka, njeno ime je spomenuto<br />
u Kur’anu zato što je bila vjerovjesnik.<br />
Svoje mišljenje potkrepljuju razgovorom<br />
koji su s njom vodili meleki: I kada meleki<br />
rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao<br />
i čistom stvorio, i boljom od svih žena<br />
na svijetu učinio.” (Ali Imran, 42.). On<br />
smatra i da je i majka Musaova, a.s., bila<br />
vjerovjesnik, a kao dokaz navodi ajet: I<br />
Mi objavismo Musaovoj majci: “Doji ga,<br />
a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u<br />
rijeku...” (El-Kasas, 7.). Ibn Hazm smatra<br />
da su svi kojima je objava dolazila i sa<br />
kojima su meleki razgovarali vjerovjesnici,<br />
ali su samo muškarci bivali zaduženi<br />
poslanstvom kojeg su morali dostaviti i<br />
objasniti svojim narodima. Međutim,<br />
apsolutna većina islamskih učenjaka ipak<br />
je zauzela stav da je poslanstvo i vjerovjesništvo<br />
Allah, dž.š., davao<br />
samo muškarcima i kao dokaz<br />
navode ajet: A Mi smo i prije<br />
tebe samo muškarce slali (kao<br />
poslanike) kojima smo objave<br />
objavljivali. (Jusuf, 109.).<br />
Kur’an govori o ženama<br />
i objašnjava propise koji se<br />
tiču žena. Govori o ženama<br />
kada nam kazuje o ličnostima<br />
kao što su kraljica od<br />
Sabe, Merjema, r.a., Merjemina<br />
majka, Musaova<br />
majka ... Govori o ženama<br />
kada objašnjava propise koji<br />
se tiču nasljedstva, bračnog<br />
života, razvoda...Kur’an, također,<br />
spominje “dobre” I<br />
“negativne” primjere žena.<br />
Žene indirektno spomenute<br />
u Kur’anu se uglavnom spominju<br />
u kontekstu događaja<br />
vezanih za muškarce. One se rijetko<br />
proučavaju samostalno kako bi saznali<br />
kakvu pouku ili poruku nam Allah,<br />
s.w.t., upućuje kroz primjere ovih<br />
žena. Njihova imena najčešće saznajemo<br />
preko hadisa i isralijata. Žene koje<br />
se indirektno spominju u Kur’anu su<br />
sljedeće:<br />
Hava, prva žena na zemlji i spomenuta<br />
je u Kur’anu kao “Ademova<br />
supruga”. A ti, O Ademe, i žena tvoja u<br />
Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite,<br />
samo se ovom drvetu ne približujte,<br />
da se prema sebi ne ogriješite! - I Šejtan<br />
im poče bajati... “Gospodar vaš vam zabranjuje<br />
ovo drvo samo zato da ne biste<br />
meleci postali ili da ne biste besmrtni<br />
bili.” - I zaklinjaše im se: “Ja sam vam,<br />
zaista, savjetnik iskreni!” - A kad oni ono<br />
drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se<br />
ukazaše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!”<br />
- zovnu ih Gospodar njihov... Oni<br />
rekoše, “Gospodaru naš, sami smo sebi<br />
krivi i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ<br />
nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”<br />
(El-‘Araf, 19.-25.).<br />
Važno je<br />
razumjeti da je<br />
Kur’an knjiga<br />
prava, zakona<br />
i propisa koja<br />
spominje<br />
i navodi<br />
događaje i<br />
kazivanja iz<br />
prošlosti radi<br />
uspostavljanja<br />
i razumijevanja<br />
Šerijata, tako<br />
da vlastita<br />
imena ljudi<br />
ili žena su<br />
irelevantna.<br />
Sara, r.a., žena Ibrahima, a.s, spomenuta<br />
je u Kur’anu kao “žena njegova”.<br />
A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo<br />
Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom,<br />
i ona se osmjehnu. “Jadna ja!”, reče, “zar<br />
da rodim ovako stara, a i moj muž je star.<br />
Ovo je zaista nešto neobično!” “Zar se čudiš<br />
Allahovoj moći?”, rekoše oni, “Allahova milost<br />
i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji<br />
vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On<br />
je plemenit!” (Hud, 69.-73.).<br />
Hadžera, r.a., supruga<br />
Ibrahima, a.s., i majka Ismaila,<br />
a.s. U Kur’anu se spominje u<br />
ovom ajetu: “Gospodaru moj,<br />
učini ovaj grad bezbjednim...<br />
Gospodaru naš, ja sam neke potomke<br />
svoje naselio u kotlini u<br />
kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga<br />
časnoga hrama, da bi, Gospodaru<br />
naš, molitvu obavljali; zato<br />
učini da srca nekih ljudi čeznu<br />
za njima i opskrbi ih raznim<br />
plodovima da bi zahvalni bili.’’<br />
(Ibrahim, 35.-37.).<br />
Zulejha, r.a., žena egipatskog<br />
kralja koja je volila<br />
Jusufa, a.s., i pokušala ga zavesti.<br />
Kur’an je spominje u<br />
suri Jusuf: “Hodi!” - “Sačuvaj<br />
Bože!“, uzviknu on, “vlasnik me<br />
moj lijepo pazi; a oni koji dobro<br />
uzvrate zlim neće nikad uspjeti.”<br />
I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju<br />
poželio da od Gospodara svoga nije opomenu<br />
ugledao, tako bi, da odvratimo od njega<br />
izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš<br />
iskreni rob. (Jusuf, 23.-24.).<br />
Eucabid, r.a., Musaova, a.s., majka.<br />
Spomenuta je u Kur’anu u sljedećem<br />
ajetu: I Mi nadahnusmo Musaovu majku:<br />
“Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život,<br />
baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi<br />
ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga<br />
učiniti.” (El-Kasas, 7.).<br />
Asija, r.a., žena faraona i spomenuta<br />
je u Kur’anu u sljedećem ajetu: A onima<br />
koji vjeruju – Allah kao pouku navodi<br />
ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru<br />
moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu<br />
i spasi me od faraona i mučenja njegova,<br />
i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-<br />
Tahrim, 11.).<br />
Safura, r.a., – žena Musa, a.s.<br />
Indirektno je spmenuta u Kur’anu u<br />
sljedećem ajetu: “O, oče moj,” - reče<br />
jedna od njih - “uzmi ga u najam, najbolje<br />
da unajmiš snažna i pouzdana.”<br />
(El-Kasas, 26.).<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
62
Belkisa, r.a., kraljica od Sabe. Spomenuta<br />
je u Kur’anu sljedećem ajetu: “I kad<br />
ona dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto<br />
tvoj?” “Kao da je on!”, uzviknu ona. “A<br />
nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo<br />
muslimani.” A da nije ispravno vjerovala,<br />
nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha,<br />
klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom<br />
pripadala. “Uđi u dvoranu!”, bi joj rečeno.<br />
I kad ona pogleda, pomisli da je duboka<br />
voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova<br />
je dvorana uglačanim staklom popločana!”,<br />
reče on. “Gospodaru moj”, uzviknu ona, “ja<br />
sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa<br />
Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru<br />
svjetova!” (En-Neml, 42.-44.).<br />
Merjem bint Imran, r.a., se spominje<br />
u Kur’anu kao Isaova, a.s., majka.<br />
Nesumnjivo najcjenjenija žena u islamu.<br />
Jedina žena po vlastitom imenu spomenuta<br />
u Kur’anu, u kojem postoji cijela<br />
sura nazvana po njoj. Poslanik, s.a.v.s., ju<br />
je spomenuo kao jednu od četiri najbolje<br />
žene koje će prve ući u Džennet. I kada<br />
meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah<br />
odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih<br />
žena na svijetu učinio.” (Ali Imran, 42.).<br />
Aiša bint Abdullah, r.a. – Majka<br />
vjernika, kćerka prvog halife Ebu Bekra<br />
i jedna od najučenijih žena u islamu. Jedan<br />
od munafika toga vremena, Abdullah<br />
bin Ubejj bin Ebi Selul je izmislio<br />
potvoru na Majku vjernika kako je učinila<br />
blud sa Safvan bin Muattal es-Sulemijem.<br />
Ova potvora se brzo raširila u<br />
Medini. U prvo vrijeme Aiša, r.a., i nije<br />
znala za nju. Međutim, ova laž je bila<br />
doprla do svih... Aiša, r.a., je danju-noću<br />
plakala i upućivala dove Allahu Uzvišenom.<br />
Učila je ajet iz Kur’ana: “...i ja se<br />
neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć<br />
protiv ovoga što vi iznosite.” (Jusuf, 18.).<br />
Među vama je bilo onih koji su iznosili<br />
potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po<br />
vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih<br />
bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio,<br />
a onoga od njih koji je to najviše činio,<br />
čeka patnja velika. (En-Nur, 11.).<br />
Zejneb bint Džahš, r.a., – Majka<br />
vjernika je bila udata za oslobođenim<br />
robom i usvojenim sinom Božijeg Poslanika,<br />
a.s., Zejd ibn Harisom. Njih<br />
dvoje su se kasnije razveli i kako u<br />
islamu nema usvajanja, u Kur’anu je<br />
objavljen jedan ajet kojim se Poslaniku<br />
nalaže da oženi Zejnebu: I pošto je<br />
Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi<br />
smo je za tebe udali kako se vjernici ne<br />
bi ustručavali više da se žene ženama<br />
posinaka svojih kad se oni od njih razvedu.<br />
(El-Ahzab, 37.).<br />
Žena Nuhova, a.s. – U Kur’anu<br />
se spominje kao “žena Nuha”. Ona<br />
je zajedno za ženom Luta, a.s., spomenuta<br />
u negativnom kontestu u<br />
Kur’anu. Allah navodi kao pouku<br />
onima koji ne vjeruju ženu<br />
Nuhovu i ženu Lutovu: bile<br />
su udate za dva čestita roba<br />
Naša, pa su ih prevarile, i<br />
njih dvojica im neće ništa<br />
moći kod Allaha pomoći, i<br />
reći će se: “Ulazite vas dvije<br />
u vatru, sa onima koji ulaze!”<br />
(Et-Tahrim, 10.).<br />
Žena Luta, a.s. Ona je<br />
također opisana u Kur’anu<br />
kao žena nevjernik i u braku<br />
s poslanikom Lutom,<br />
a.s. ...samo ćemo svu Lutovu<br />
čeljad (tj. Njegove sljedbe-<br />
nike p.p.) spasiti, osim žene<br />
njegove, ona će, odlučili smo,<br />
sa ostalima kaznu iskusiti.<br />
(El-Hidžr, 59.-60.).<br />
Ummu Džemila el-Avra.<br />
Ebu Lehebova žena, amidže Božijeg<br />
Poslanika, s.a.v.s., i jedan od najžešćih<br />
neprijatelja Božijeg Poslanika, sallallahu<br />
alejhi ve sellem. Spomenuta je u<br />
Kur’anu, u suri Plamen, u petom ajetu:<br />
Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!<br />
Neće mu biti od koristi blago njegovo,<br />
a ni ono što je stekao, ući će on sigurno<br />
u vatru rasplamsalu, i žena njegova<br />
koja spletkari;. o vratu njenu bit će uže<br />
od ličine usukane! (El-Leheb, 1.-5.).<br />
Ovo je lista žena koje su direktno<br />
ili indirektno spomenute u Časnom<br />
Kur’anu. Važno je još napomenuti da<br />
je nekoliko žena bilo direktan uzrok<br />
objavljivanja ajeta. Jedan od primjera je<br />
primjer Ummu Seleme koja je bila povod<br />
objavljivanju ajeta: Muslimanima i<br />
muslimankama, i vjernicima i vjernicama,<br />
i poslušnim muškarcima i poslušnim<br />
ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim<br />
ženama, i strpljivim muškarcima<br />
i strpljivim ženama, i poniznim<br />
Žene indirektno<br />
spomenute<br />
u Kur’anu se<br />
uglavnom<br />
spominju u<br />
kontekstu<br />
događaja<br />
vezanih za<br />
muškarce.<br />
One se rijetko<br />
proučavaju<br />
samostalno<br />
kako bi saznali<br />
kakvu pouku<br />
ili poruku nam<br />
Allah, s.w.t.,<br />
upućuje kroz<br />
prmjere ovih<br />
žena.<br />
muškarcima i poniznim<br />
ženama, i muškarcima koji<br />
dijele zekat i ženama koje<br />
dijele zekat i muškarcima<br />
koji poste i ženama koje poste,<br />
i muškarcima koji o svojim<br />
stidnim mjestima vode brigu<br />
i ženama koje o svojim stidnim<br />
mjestima vode brigu, i<br />
muškarcima koji često spominju<br />
Allaha i ženama koje<br />
često spominju Allaha, - Allah<br />
je, doista, za sve njih oprost i<br />
veliku nagradu pripremio....<br />
(El-Ahzab, 35.), jer je pitala<br />
zašto se Kur’an časni obraća<br />
muškarcima bez spominjanja<br />
žena. Uzvišeni Allah, dž.š.,<br />
objavljuje ovaj ajet kao odgovor<br />
na njeno pitanje.<br />
Drugi primjer je primjer Havle<br />
bint Sa’lebe koja je došla Poslaniku,<br />
s.a.v.s., pa se požalila na svoga muža (…<br />
čovjek koji je rekao svojoj žene: “Ti si<br />
mi kao leđa moje majke’’, riječi koje su<br />
koristili Arapi prije islama...), riječima:<br />
“Allahov Poslaniče, on je moju mladost<br />
potrošio. U svojoj utrobi sam mu zaredom<br />
nosila djecu sve dok nisam zašla u<br />
godine, a rađanje djece prestalo, da bi<br />
mi onda rekao: ‘Ti si mi kao leđa moje<br />
majke.’ Allahu, ja se Tebi na njega<br />
žalim.” Nije mnogo prošlo, a Džibril,<br />
a.s., dođe sa ovim ajetima: Allah je čuo<br />
riječi one koja se s tobom o mužu svome<br />
raspravljala. (El-Mudžadele, 1.).<br />
Inšallah, u sljedećem dijelu ću<br />
malo opširnije pisati o svakoj od ovih<br />
žena, kako bi se malo bolje upoznali sa<br />
ženama koje su direktno ili indirektno<br />
spomenute u Kur’anu, ili su bile sebeb<br />
objave pojedinih kur’anskih ajeta ili<br />
propisa.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
63
No comment<br />
Svi klanjaju, samo je Huso<br />
ost’o prava komunjara<br />
Za vrijeme rata ‘Crveni križ’ je zbog potpune<br />
izolovanosti napadnutih građana BiH, bio<br />
jedan od rijetkih načina komunikacije sa rodbinom<br />
i prijateljima, kako onim u BiH, tako i<br />
sa onima van naše zemlje. Neke od tih poruka<br />
ugledale su svjetlost dana na internetu.<br />
“...Prvo da te pitam jesi’l naučio čitati,<br />
ako nisi da ti ne pišem dalje...”<br />
“...Daidža Atif je umro. Evo vam adresa<br />
pa mu se javite...”<br />
“...Ne dolazi. Oženio sam se...”<br />
“...Ne brinite se ništa za staru, umrla je<br />
prirodnom smrću...”<br />
“...Babo je otišo sa halikopterom...”<br />
“...Eto, nemoj puno da se brineš, žena ti<br />
je ugušena u konvoju...”<br />
“...Mati samo plače i štrika...”<br />
“...Uze malo papira da ti napišem svoju<br />
iskrenost prema tebi...”<br />
“...Prekuhala sam kosu...” (Dala je mini-val)<br />
“...što i vama želim u ovim teškim i ratnim<br />
slučajevima...”<br />
“...Dom za nezaboravljenu djecu...”<br />
“...Miralem nije bolov’o. Samo je rek’o:<br />
“Hamko, okrenu mi se mozak!” to je<br />
bilo sve...”<br />
“...Piši mi, molim te, da li ti je porasla frizura...”<br />
“... Edo je porast’o k’o konj...”<br />
“...Kadira je smršala, ostala je samo futrola<br />
od nje...”<br />
“...Što se tiče nene, stvarno je slaba . Jezik<br />
joj okraćo, jedva se razumije šta priča...”<br />
“...Toliko sam te poželila da te očima ne<br />
mogu nacrtat...”<br />
“...Nemoj da me nosiš u uspomenama<br />
k’o kamen u bubregu...”<br />
“...Ne idem više u školu, idem samo u<br />
džamiju i na igranke...”<br />
“...Mamo, pošalji vešova unutrašnjih...”<br />
“...Između mene i Damira je bilo nešto.<br />
(Metak)...”<br />
“...ALAVIJU” ( I love you)<br />
“...Svi klanjaju, samo je Huso ost’o prava<br />
komunjara...”<br />
“...Stivena su osunetili...”<br />
“...Kako te služi konj i šta s’njim radiš...”<br />
“...čuvaj svoj porodični brak...”<br />
“...Nemoj da ti se pamet mijenja prema meni...”<br />
“...Išla sam kod živčanog doktora...”<br />
(kod psihijatra)<br />
“...Konvoji iz Hrvatske su progulili...”<br />
“...Babo, poželio sam te k’o zemaljsku kuglu...”<br />
“...Nadam se da ćeš ovo moći sam pročitati<br />
jer sam pis’o školskim slovima...”<br />
“...Pošalji iz Kladnja diplome od znanja...”<br />
“...Ne znam više ni kako izgledaš, sjećam se<br />
samo da si ostala iza mene mršava k’o svraka...”<br />
“...Dijete nam je pravo lijepo, isto umproforac...“<br />
Depo.ba, 14. januar 2012.<br />
Paćenika iz Srbije žena<br />
tukla godinama<br />
Vladimira Latinkića iz Zmajeva u<br />
Srbiji Vera Pilipović, s kojom je bio u<br />
braku od 1999. godine, godinama je<br />
zlostavljala verbalno, ali i fizički. “Za<br />
sedam godina braka i šest godina od<br />
razvoda preživio sam pravi pakao.<br />
Supruga me tukla metalnom štanglom,<br />
pljuvala, psovala, prijetila, tukla<br />
je i moju majku, ali i djecu“.<br />
Blic, 23. januar 2012.<br />
Institut “Batut”: Redovno<br />
se kupa samo polovina<br />
građana Srbije<br />
Građani Srbije ne vode baš savršeno<br />
računa o higijeni. Prema istraživanju<br />
instituta “Batut”, građani Srbije<br />
redovno peru ruke, ali se manje redovno<br />
kupaju i još rjeđe peru usta<br />
i zube.<br />
Blic, 20. januar 2012.<br />
Od RTL-a traže da<br />
prevode filmove sa<br />
srpskog na hrvatski<br />
jezik!?<br />
Hrvatska Agencije za elektronske medije<br />
uputila je opomenu televiziji RTL<br />
jer nije prevodila srpske filmove na hrvatski<br />
jezik.<br />
Bportal.ba, 20. januar 2012.<br />
Puška ispala iz traktora,<br />
opalila i na mjestu<br />
ubila vozača<br />
U mjestu Amajlije kod Bijeljine danas<br />
je pronađeno beživotno tijelo muškarca<br />
čiji su inicijali M.J. Smrt nastupila<br />
usljed samoopaljenja lovačke puške,<br />
koja je tokom vožnje ispala iz traktora<br />
i opalila.<br />
Dnevni avaz, 20. januar 2012.<br />
Zagreb: Za 200.000<br />
eura naručio ubojstvo<br />
roditelja<br />
Na Županijskom sudu u Zagrebu sudi<br />
se Z.B.-u kojega se tereti da je za 200<br />
hiljada eura od poznanika naručio<br />
smaknuće svojih roditelja. Na to se navodno<br />
odlučio kako bi naslijedio roditeljsku<br />
imovinu.<br />
Poskok.info, 23. januar 2012.<br />
Zemlja koja izvozi oči<br />
Šri Lanka je i prva na planeti po izvozu<br />
rožnjača! Prema zvaničnim podacima,<br />
godišnje se iz ove ostrvske zemlje<br />
u Indijskom okeanu izveze čak 3.000<br />
rožnjača u 57 država.<br />
Radiosarajevo.ba, 23. januar 2012.<br />
Kanada: Bračni par dočekao<br />
100. unuka<br />
Bračni par iz Kanada, Viktor i Aneta<br />
Urih, dočekali su svoje stoto unuče.<br />
Imaju 16 dece koji i sami imaju brojne<br />
porodice.<br />
Večernje novosti, 10. januar 2012.<br />
Prijedor: Prijeteći nožem<br />
oteo deset maraka<br />
Nezavisne novine, 18. janura 2012.<br />
Zadar: U mjestu Islam<br />
Latinski lopovi ukrali<br />
crkveno zvono teško<br />
100 kg<br />
Slobodna Dalmacija, 24. januar 2012.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
64
Nauka<br />
Teleskop ispod površine mora<br />
Ogroman teleskop dužine<br />
oko 800 metara bit će postavljen<br />
tri kilometra<br />
ispod površine Sredozemnog<br />
mora. Cilj<br />
mu je pomoći naučnicima<br />
u otkrivanju<br />
tajni svemira i promjena<br />
oko Zemlje.<br />
Kodno mu je ime<br />
KM3NeT, a vrijedan<br />
Nikotinska terapija ne garantira odvikavanje<br />
Tim stručnjaka sa Harvarda ustanovio<br />
je da žvake, flasteri i nazalni<br />
sprejevi sa nikotinom ne pomažu<br />
na duži rok osobama koje se žele odvići<br />
od pušenja. Najstrastveniji pušači, koji<br />
su koristili neku od terapija zamjene nikotina,<br />
nerijetko su se vraćali toj lošoj<br />
navici. Štaviše, teški pušači koji su kori-<br />
stili neku od terapija zamjene nikotina<br />
su čak bili pod dvostruko većim rizikom<br />
da se vrate duhanu nego oni koji<br />
su ostavili cigarete bez ove terapije.<br />
Oprezno sa energetskim pićima<br />
Uprkos čestim savjetima stručnjaka<br />
da prekomjeran unos<br />
šteti zdravlju, kao i da može dovesti do<br />
ozbiljnih neželjenih posljedica, od kada<br />
su se energetska pića pojavila broj onih<br />
koji u njima uživaju stalno raste. Kao<br />
posljedice dužeg konzumiranja navode<br />
se i nesanica, uznemirenost i jako lupanje<br />
srca. Stručnjaci upozoravaju na<br />
ozbiljnu štetnost za mentalno i fizičko<br />
zdravlje i veliki značaj prevencije koja<br />
Fizička aktivnost štiti od<br />
infarkta<br />
Ukoliko “ne izlazite” iz automobila ili<br />
Use ne odvajate od televizora, šanse da<br />
Udobijete srčani udar su mnogo veće, pokazala<br />
nova studija švedskih naučnika.<br />
Istraživanje sprovedeno u 52 zemlje na<br />
šest kontinenata potvrdilo je da je fizička<br />
aktivnost usko povezana sa smanjenjem<br />
rizika od srčanog udara. Smanjenje rizika<br />
bilo je uočljivo bez obzira na to da li je fizička<br />
aktivnost bila sastavni dio posla, ili je<br />
upražnjavana tokom slobodnog vremena.<br />
je 210 miliona eura. Teleskop s hiljadama<br />
optičkih senzora bilježit<br />
će tragove neutrino<br />
čestica iz udaljenih<br />
astrofizičkih izvora.<br />
Pratit će gama zrake,<br />
supernove ili sudaranje<br />
zvijezda, te će biti<br />
moćan alat u potrazi<br />
za tamnom tvari u<br />
svemiru.<br />
se sastoji u smanjenju dostupnosti tih<br />
pića i psihoaktivnih supstanci.<br />
Uskoro krema koja liječi<br />
rak kože<br />
Karcinom kože bi se uskoro mogao<br />
liječiti bez operacije. Britanski<br />
naučnici su napravili kremu<br />
koja se u dosadašnjim ispitivanjima<br />
pokazala efikasnom u suzbijanju ove<br />
bolesti. Treba je nanijeti na kancerozno<br />
tkivo, ostaviti da djeluje dva sata<br />
i pacijent je izliječen. Naučnici tvrde<br />
da postoje minimalni rizici kontraindikacija,<br />
a tretman ne ostavlja nikakve<br />
ožiljke.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Veći rizik od hroničnih<br />
bolesti zbog razvoda<br />
Čak ni novi brak ne može potpuno<br />
poništiti štetu koju je<br />
zdravlju nanio razvod. Krah bračne<br />
zajednice donosi veći rizik od<br />
hroničnih bolesti, što stručnici<br />
objašnjavaju utjecajem pada prihoda<br />
i većom izloženošću stresu poslije<br />
razvoda. Osobe koje su se razvele<br />
i zatim ponovo stupile u brak<br />
imaju 12 posto više hroničnih bolesti<br />
od svojih vršnjaka koji nikad<br />
nisu bili u braku. Uz to, poznato<br />
je da brak ima pozitivan utjecaj na<br />
zdravlje, jer se može dovesti u vezu<br />
sa usvajanjem zdravijih životnih<br />
navika.<br />
Čitanjem se liječe mnogi<br />
poremećaji<br />
Stručnjaci su ustanovili da je biblioterapija<br />
(terapija čitanjem)<br />
efikasna u liječenju poremećaja<br />
ishrane, raspoloženja, straha od<br />
otvorenog prostora, alkoholizma,<br />
raznih vidova zavisnosti, stresa i<br />
anksioznosti. Sve više se koristi kao<br />
dodatak tradicionalnoj psihoterapiji.<br />
Kod djece može dobro utjecati<br />
na njihovo samopouzdanje, a što se<br />
tiče učenika, biblioterapija se pokazala<br />
odličnom kao pomoć kod<br />
zadirkivanja, ismijavanja, strahova,<br />
seksualnih promjena, tjeskobe i<br />
smrti bliskih osoba.<br />
27. januar - 4. rebiu-l-evvel<br />
65