30.08.2015 Views

Sadržaj

Društvo - Saff.ba

Društvo - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

SAFF broj 307<br />

<strong>Sadržaj</strong><br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja<br />

8<br />

Polumjesec<br />

Ko je čiji<br />

Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik Ahmetović<br />

njegov?<br />

10<br />

Pogledi<br />

Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!!<br />

BLATARENJE U VJETAR<br />

26<br />

Društvo<br />

U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu”<br />

Ko planira nestanak Palestinaca i Bošnjaka<br />

30<br />

Kutak za islamsku omladinu<br />

Izložba Centra za edukaciju i istraživanje “Nahla”<br />

Stereotipiziranje muslimanke u medijima<br />

34<br />

Islamsko pravo<br />

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima<br />

Dozvoljene su nam dvije vrste strvi i krvi<br />

39<br />

Zelena transferzala<br />

Prizren<br />

Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar<br />

44<br />

Islambosna<br />

Islam i nauka<br />

Arapski astronomi<br />

57<br />

30. decembar - 5. safer<br />

3


Kontakt telefon:<br />

062 287 412


Uvodnik<br />

Godina u znaku Islamske zajednice<br />

Ako bismo mi Bošnjaci trebali<br />

izabrati pojam koji nam je u<br />

2011./1432. godini ponajviše<br />

značio, u ukupnoj društvenoj<br />

i političkoj zbilji, onda bi to bez<br />

sumnje bila institucija Islamske<br />

zajednice. A evo i zašto? U ovoj<br />

godinu su skroz utihnula i onako<br />

rijetka oglašavanja bošnjačkih političara.<br />

Hem se niko od njih nije<br />

oglašavao, hem i to malo što se za<br />

njih čulo nije bilo na temu koja se<br />

tiče Bošnjaka. Oni se oglašavaju<br />

samo oko podjele vlasti. Sjećamo<br />

se, do unazad sedam-osam godina,<br />

imali smo osjećaj, pa makar i<br />

iluziju, da nas vode i štite<br />

bošnjački političari. I kad<br />

bi šutjeli, mi smo mislili<br />

da mudro šute i nešto<br />

računaju. A sada smo se<br />

uvjerili kako je njihova<br />

šutnja i tada bila iz računa.<br />

Živimo u realnosti<br />

koja nalikuje na situaciju<br />

u kojoj je neko došao<br />

i poukidao sve bošnjačke<br />

stranke i političare. Bošnjački<br />

je narod prepušten<br />

na nemilost srpskim i hrvatskim<br />

esktremistima (među kojima ima<br />

i tzv. Bošnjaka) i institucijama u<br />

kojima sjede očevi tih ekstremista.<br />

Da nije Islamske zajednice, koja<br />

suvereno tumači i štiti bošnjačke<br />

interese, mogli bismo pomisliti da<br />

bošnjački narod ne postoji. Jer,<br />

bošnjaštva, evo, nema u politici,<br />

u medijima, na kulturnoj sceni, u<br />

ekonomiji... Sve, pa i ono što se<br />

zove bošnjačkim imenom, podređeno<br />

je vladavini srpstva i hrvatstva<br />

u krajevima sa bošnjačkom većinom.<br />

Ostalo je da se ispiše samo<br />

još jedno poglavlje prije nego što se<br />

ustanovi smrt bošnjačkog naroda,<br />

a to je uništenje bošnjačke kičme:<br />

Islamske zajednice. Godinama već<br />

traju brutalni nasrtaji na najstariju<br />

bošnjačku instituciju, koja stoički<br />

odolijeva i uspijeva u toj bici<br />

za opstanak Bošnjaka i pobijediti<br />

i ojačati. Sigurno je da u Europi<br />

danas ne postoji ni jedna vjerska<br />

institucija koja je toliko progonjena<br />

i vrijeđana kao što je Islamska<br />

zajednica, niti postoji takva vjerska<br />

zajednica koja, uprkos svemu,<br />

odašilje toliko poruka tolerancije<br />

i razumijevanja. Za nekoliko decenija,<br />

pred sudom historije, bit<br />

će potpuno jasne uloge jednih i<br />

drugih, onih koji su progonili kristalni<br />

civilizacijski profil Islamske<br />

zajednice, odnosno, Islamske<br />

zajednice koja će o(p)stati kao<br />

paradigma uzdignutosti iznad ekstremističkog<br />

blata. Mnogi od nas<br />

neće dočekati to vrijeme apsolutne<br />

satisfakcije, kada će Islamska<br />

zajednica, sa reisu-l-ulemom dr.<br />

Mustafom Cerićem, biti u svjetskim<br />

razmjerama slavljena kao<br />

paradigma tolerancije i spremnosti<br />

na dijalog. Na kraju, to je i<br />

danas priznato u mnogim državama<br />

(od Tokija do Londona), samo<br />

ne u ovoj dejtonskoj čiji<br />

mentori sjede u Beogradu<br />

i Zagrebu. Pravednost<br />

vremena je dokaz da se<br />

cijene dobri i strpljivi,<br />

a na stubu srama ostaju<br />

zli i smutljivi. Osjeća to<br />

i bošnjački narod dok<br />

se uz Islamsku zajednicu<br />

privija kao dijete uz<br />

majku, svjestan da svako<br />

odmicanje od sebe nosi<br />

boli i poniženja. Povjerenje<br />

Bošnjaka u Islamsku zajednicu<br />

ponajviše je iskovano ovih<br />

posljednjh godina, kada se narod<br />

uvjerio da ga niko drugi niti osjeća,<br />

niti brani, do li Islamska zajednica,<br />

koja je na javnom polju<br />

morala preuzeti ulogu naše ljigave<br />

politike, ušutkane i zakupljene.<br />

To hrabro držanje muftija i<br />

imama doprinijelo je kakvom-takvom<br />

osjećaju duševne sigurnosti<br />

kod običnog bošnjačkog čovjeka.<br />

Zamislimo, ne dao Bog, našta bi<br />

taj osjećaj ličio da nema ovakve<br />

Islamske zajednice koja se ne plaši<br />

javno ustati u zaštitu svoga naroda.<br />

Znaju to oni što putem FTV,<br />

Oslobođenja i raznih DEPOnija<br />

siju smutnje i podrivaju jedinstvo<br />

Islamske zajednice, jer nakon<br />

uništavanja patriotske bošnjačke<br />

politike, samo ih korak dijeli<br />

od posljednje bošnjačke odbrane.<br />

A taj korak, sada je već izvjesno,<br />

nikada neće biti načinjen: Islamska<br />

zajednica je toliko iskaljena,<br />

kroz hiljade imama i vjeroučitelja<br />

ojačana, da više ne postoji mogućnost<br />

po kojoj bi bošnjački narod<br />

ostao bez kompasa. Zato je bošnjačka<br />

2011. /1432. obilježena polumjesecom<br />

Islamske zajednice.<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Bugojno<br />

part br: 6764162000885351;<br />

transakcijski: 1613000022234395<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

ISSN 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

30. decembar - 5. safer<br />

5


Hutba<br />

Godina čekana pola stoljeća<br />

Upravo je tzv. “Arapsko<br />

proljeće” po našem sudu<br />

najvažniji događaj u protekloj<br />

godini, i to iz više razloga. Prije<br />

svega, “Arapsko proljeće” je, u<br />

moru zla, nasilja i raznovrsnih<br />

kriza kroz koje je prošlo i prolazi<br />

savremeno čovječanstvo, jedan<br />

od rijetkih pozitivnih događaja<br />

koji je, prije svega Arapima, a<br />

zatim muslimanima u cijelom<br />

svijetu probudio nadu u bolje<br />

sutra<br />

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Uzvišeni Allah je u Kur’anu<br />

objavio: Allah obećava<br />

da će one među vama koji<br />

budu vjerovali i dobra djela činili<br />

sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti,<br />

kao što je postavio namjesnicima<br />

one prije njih, i da će im zacijelo vjeru<br />

njihovu učvrstiti, onu koju im On želi,<br />

i da će im sigurno strah bezbjednošću<br />

zamijeniti. (En-Nur, 55.).<br />

Decembar je mjesec u kojem<br />

se po običaju svode računi, vrše<br />

različite inventure, prave stručne analize<br />

i sačinjavaju tabele s presjekom<br />

najvažnijih događaja koji su obilježili<br />

godinu na izmaku, a koji su presudno<br />

utjecali na političke, ekonomske,<br />

naučne, kulturne i ostale društvene<br />

tokove, kako na lokalnom tako i na<br />

globalnom planu. Tako je, naprimjer,<br />

za američku administraciju najvažniji<br />

događaj u protekloj godini bilo misteriozno<br />

ubistvo kontroverznog vođe<br />

terorističke organizacije Al-Kaida,<br />

Usame bin Ladena, a ne recimo masovni<br />

protesti protiv zvanične američke<br />

politike, održani na Wall Streetu,<br />

što je, uzme li se u obzir američka<br />

imperijalističko-hegemonistička<br />

politika koju provodi u svijetu pod<br />

krinkom borbe protiv tzv. islamskog<br />

terorizma, i razumljivo. Dakle,<br />

različiti su pristupi i aršini po kojima<br />

se mjeri veličina i važnost određenih<br />

događaja. No, bez obzira na te razlike,<br />

niko ne može poreći činjenicu<br />

da je i protekla, 2011./1432. godina,<br />

kao i godine prije nje, uglavnom<br />

mirisala na barut i krv, da je bila u<br />

znaku islamofobije i terorizma, prije<br />

svega onog velikodržavnog. Dovoljno<br />

je napomenuti da su cionisti u protekloj<br />

godini ubili 180 Palestinaca,<br />

od toga 21 dijete, i u svoje kazamate<br />

zatvorili 3.300 nedužnih Palestinaca.<br />

O žrtvama američkog terora u Afganistanu<br />

ne treba ni govoriti,<br />

jer je njihov broj barem<br />

duplo veći od zvaničnog.<br />

Nakon toga svakako valja<br />

spomenuti i pojedinačne<br />

terorističke zločine, od<br />

onog brejvikovskog koji je<br />

u smrt odveo 69 nevinih<br />

mladića i djevojaka, preko<br />

terorističkih napada u<br />

Pakistanu, Iraku i Afganistanu,<br />

u kojima, na veliku<br />

žalost, muslimani svoju<br />

snagu i “hrabrost” iskaljuju<br />

jedni nad drugima, zbog<br />

čega im se sav normalan<br />

svijet ibreti, pa do onog<br />

“mevlidovskog” koji je nanio<br />

nesagledivu štetu našoj<br />

državi i dao krila islamofobima<br />

u borbi protiv islama<br />

i muslimana u BiH.<br />

Narodne revolucije i<br />

potop arapskih “faraona”<br />

Protekla godina je<br />

također bila u znaku poplava<br />

i zemljotresa, gladi, velike<br />

ekonomske i političke krize,<br />

ali i u znaku narodnih revolucija<br />

u arapsko-islamskom<br />

svijetu i slomu diktatorskih<br />

režima u Tunisu, Egiptu,<br />

Libiji i Jemenu. Upravo<br />

je tzv. “Arapsko proljeće”, po našem<br />

sudu, najvažniji događaj u protekloj<br />

godini, i to iz više razloga.<br />

Prije svega, “Arapsko proljeće” je,<br />

u moru zla, nasilja i raznovrsnih kriza<br />

kroz koje je prošlo i prolazi savremeno<br />

čovječanstvo, jedan od rijetkih<br />

pozitivnih događaja koji je, prije svega<br />

Arapima, a zatim muslimanima u<br />

cijelom svijetu probudio nadu u bolje<br />

sutra. Početkom 2011. godine niko<br />

nije mogao ni zamisliti da će krajem<br />

te iste godine, u Tunisu i Egiptu biti<br />

Uistinu je<br />

islamski<br />

ummet, od<br />

pada Osmanske<br />

imperije do<br />

danas, prevalio<br />

dug put i težak<br />

period koji<br />

nije bio samo u<br />

znaku fizičkog<br />

mučenja i bola,<br />

već i u znaku<br />

vesternizacije<br />

u prosvjeti,<br />

kulturi,<br />

ekonomiji,<br />

politici, čak<br />

i u sportu,<br />

umjetnosti i<br />

medicini.<br />

održani slobodni, demokratski izbori<br />

na kojima će se narod opredijeliti za<br />

islamsku političku opciju, te da će<br />

muslimani Libije konačno dohakati<br />

arapskom Neronu, Gadafiju. Prije<br />

toga stanje je bilo toliko deprimirajuće<br />

da je mnoge muslimane i sam spomen<br />

nade i optimizma, dodatno iritirao i<br />

bacao u očaj, jer oni naprosto nisu<br />

vidjeli nikakvu nadu od teških crnih<br />

oblaka iskušenja i patnji<br />

kroz koje je prolazio<br />

islamski ummet. Situacija<br />

je u tim muslimanskim<br />

državama bila slična onoj<br />

u kojoj se našao Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

sa svojim ashabima kada<br />

su u Bici na Hendeku sa<br />

svih strana bili napadnuti<br />

od neprijateljskih vojski:<br />

Kad su vam došle i odozgo<br />

i odozdo, a duša došla do<br />

grkljana, i kad ste o Allahu<br />

svašta pomišljali, tada<br />

su vjernici bili u iskušenje<br />

stavljeni i ne mogu biti gore<br />

uznemiravani. (El-Ahzab,<br />

10.-11.). Međutim, njihova<br />

vjera u Allaha, dž.š., i nada<br />

u pobjedu Istine nad zabludom<br />

nije bila nimalo poljuljana,<br />

i upravo tada, u tom<br />

iznimno teškom trenutku,<br />

Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, svojim ashabima<br />

govori: “Radujte se skoroj<br />

pobjedi!”, i prenosi im radosnu<br />

vijest o osvajanju<br />

Perzije i Bizantije.<br />

“Arapsko proljeće” je<br />

najbolja potvrda da se povijest<br />

ponavlja, i da iskrenim,<br />

strpljivim vjernicima,<br />

koji se pored svih teškoća i<br />

nedaća ne predaju, već se hrabro bore<br />

za svoja prava i slobodu, Allah daje<br />

izlaz i pobjedu odakle se i ne nadaju,<br />

jer Allah je Gospodar svjetova i on<br />

upravlja i vrhuni tokovima života,<br />

a ne Amerika i Izrael, niti bilo koja<br />

druga ljudska i zemaljska “sila”. To<br />

je ono što mi kao muslimani nikada<br />

ne smijemo smetnuti s uma kao što<br />

nisu smetnuli ni muslimani Egipta,<br />

Tunisa, Libije, Jemena i Sirije, koji su<br />

kroz dugi niz godina prošli iskušenja<br />

mučenja, zatvaranja, ubijanja, ali su<br />

30. decembar - 5. safer<br />

6


izdržali i ostali postojani. Nećemo<br />

pretjerati ako naprimjer stanje muslimana<br />

u Egiptu i Tunisu, posebno intelektualca<br />

koji su bili aktivisti ispred<br />

Muslimanske braće, Nahde, i drugih<br />

proislamskih političkih partija, uporedimo<br />

sa stanjem iskrenih vjernika<br />

iz prijašnjih naroda za koje je Muhammed,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

rekao da su im nevjernici “željeznim<br />

češljevima odvajali kožu od mesa, ali<br />

oni nisu popustili u svom vjerovanju”.<br />

Uistinu je islamski ummet, od<br />

pada Osmanske imperije do danas,<br />

prevalio dug put i težak period<br />

koji nije bio samo u znaku fizičkog<br />

mučenja i bola, već i u znaku vesternizacije<br />

u prosvjeti, kulturi, ekonomiji,<br />

politici, čak i u sportu, umjetnosti i<br />

medicini. U svim segmentima života<br />

osjećao se (i još uvijek se osjeća) jak<br />

utjecaj kršćanskog Zapada i udar<br />

na islamske vrijednosti, na Kur’an i<br />

Sunnet, na islamski moral i etiku, na<br />

Šerijat i njegove propise.<br />

Naravno, borba muslimanskih<br />

naroda protiv hegemonije Zapada se<br />

nastavlja, samo s tom razlikom što su<br />

sada islamisti preuzeli palicu političke<br />

i svake druge reforme u arapsko-muslimanskim<br />

državama. Oni više nisu<br />

na margini društvenih zbivanja, već<br />

su u areni, usred borilišta koje se zove<br />

svjetska politička scena. Nema više<br />

vraćanja nazad, nema opterećivanja<br />

teškom i bolnom prošlošću, kao što<br />

više nikada ne bi smjelo biti pasivnosti<br />

u političkom životu, niti odstupanja i<br />

bježanja sa tog vrućeg bojnog polja.<br />

Muslimani Tunisa, Maroka, Egipta,<br />

ove 2011. godine, nakon pola stoljeća<br />

izašli su na slobodne izbore stavljajući<br />

u glasačke kutije svoje listiće bez straha<br />

od sankcija, lažiranja i špijuniranja<br />

od strane vladinih špijuna i lovaca<br />

na živote, čast i slobodu ljudi. Muslimanski<br />

narod je dočekao svoju<br />

slobodu i bez većih gubitaka prešao<br />

more i ostvario pobjedu birajući islamsku<br />

vlast koja je u Egiptu osvojila<br />

čak nevjerovatnih 90% glasova, a<br />

faraoni su se, kako to na kraju uvijek<br />

biva, udavili u nabujalim morskim<br />

valovima. Na njihovom primjeru i<br />

ponižavajućem odlasku sa vlasti, po<br />

ko zna koji put se potvrdila kur’anska<br />

istina: Reci: “O Allahu, koji svu vlast<br />

imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ,<br />

a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš;<br />

Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga<br />

koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je<br />

svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš!”<br />

(Ali Imran, 26.).<br />

Vrijeme je za panislamski politički<br />

front<br />

Političke promjene u arapskoislamskom<br />

svijetu, a koje je donijelo<br />

“Arapsko proljeće”, vjerovatno su<br />

najvažnije promjene takve vrste od<br />

vremena kolonijalizma pa do danas<br />

i one će bez sumnje imati krupne i<br />

dalekosežne posljedice i implikacije,<br />

prije svega na islamski svijet, ali<br />

i na kompletnu svjetsku političku<br />

scenu. Možda je sad-zasad<br />

pretenciozno govoriti o<br />

nekoj vrsti panislamskog<br />

političkog fronta, ali je,<br />

zbog toga što su islamisti<br />

postali glavna politička<br />

snaga i poluga spomenutih<br />

promjena, sasvim izvjesno<br />

da će se muslimanske<br />

države u budućnosti<br />

mnogo više oslanjati jedne<br />

na druge u svakom pogledu.<br />

To potvrđuju i neki<br />

konkretni politički potezi<br />

kao što je onaj turske<br />

Vlade koja je dala otvorenu<br />

i punu podršku političkim<br />

promjenama i novim,<br />

proislamskim partijama<br />

koje su došle ili će uskoro<br />

doći na vlast u arapskomuslimanskim<br />

državama.<br />

Nova libijska Vlada je već<br />

ponudila savez Turskoj i<br />

traži da Turska vrši obuku libijskih<br />

snaga. Tako će vjerovatno biti na<br />

ekonomskom i kulturnom planu.<br />

Zbog toga sa sigurnošću možemo<br />

tvrditi da će naredna, 2012./1433.<br />

godina, biti na fonu otvaranja vrata<br />

muslimanskih država jednih prema<br />

drugima i da će svakim danom jačati<br />

inicijativa o stvaranju jakog proislamskog<br />

bloka i saveza, jer će vlast utemeljena<br />

na islamskim osnovama bit<br />

poželjan partner svim muslimanima u<br />

svijetu, pa tako i nama Bošnjacima. To<br />

je za nas vrlo značajno, jer promjene u<br />

vanjskoj politici Turske prema islamskom<br />

svijetu, mi smo već osjetili. To<br />

očekujemo i od nove tuniske, egipatske<br />

i libijske vlade.<br />

“Arapsko<br />

proljeće” je<br />

najbolja potvrda<br />

da se povijest<br />

ponavlja, i<br />

da iskrenim,<br />

strpljivim<br />

vjernicima,<br />

koji se pored<br />

svih teškoća<br />

i nedaća ne<br />

predaju, već se<br />

hrabro bore za<br />

svoja prava i<br />

slobodu, Allah<br />

daje izlaz i<br />

pobjedu odakle<br />

se i ne nadaju.<br />

Do sada se iz Bosne i Hrcegovine<br />

u Tunis išlo uglavnom na ljetovanje<br />

i orgijanje, od sada će to, iskreno se<br />

nadamo, biti nešto sasvim drugo.<br />

Što se Libije tiče, znamo da je bivši<br />

režim na čelu sa smaknutim diktatorom<br />

Gadafijem, jedva priznao Bosnu<br />

i Hercegovinu, i da je, na primjer, Srbija<br />

imala mnogo bolje diplomatske<br />

i ekonomske odnose sa Libijom i nekim<br />

drugim arapskim državama, od<br />

Bosne i Hercegovine.<br />

Zato u novoj, 2012./1433. godini<br />

očekujem svojevrsni zaokret u diplomatskom<br />

kursu arapsko-muslimanskih<br />

država i pozitivne promjene u<br />

korist Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.<br />

Nadamo se da ćemo<br />

i mi konačno imati jake i<br />

iskrene partnere u svjetskoj<br />

politici i da više nikada<br />

nećemo biti moneta<br />

za potkusurivanje onima<br />

koji nam zlo snuju i o glavi<br />

rade.<br />

Međutim, kao što niko<br />

nije mogao pretpostaviti<br />

“Arapsko proljeće”, tako<br />

niko sa sigurnošću, precizno<br />

i tačno ne može<br />

govoriti ni o budućnosti,<br />

odnosno o onome što nas<br />

čeka u novoj, 2012./ 1433.<br />

godini. Zatim, kao što ne<br />

smijemo biti pesimisti, niti<br />

kao muslimani smijemo<br />

izgubiti nadu, tako isto ne<br />

smijemo dozvoliti da nas<br />

savlada lažni optimizam,<br />

jer islamski ummet još<br />

ni blizu nije sredini dana<br />

kada sunce najviše i najbolje grije.<br />

Tek je zora svanula i tračci njene svjetlosti<br />

jasno su se ukazali. Muslimanima<br />

općenito, a nama Bošnjacima<br />

posebno, od te svjetlosti dovoljna je<br />

i jedna baklja koja će nam osvjetljavati<br />

put, jer izvjesno je da nas do<br />

cilja kojem težimo očekuju nova<br />

iskušenja, velike bitke, ali, ako Bog<br />

da, i velike pobjede, na svim poljima.<br />

Neka nam na putu do konačne<br />

pobjede ideja vodilja bude Božanska<br />

poruka: I reci: “Trudite se! Allah će<br />

trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i<br />

vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome<br />

koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa<br />

će vas o onome što ste radili obavijestiti.”<br />

(Et-Tevbe, 105.).<br />

30. decembar - 5. safer<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova<br />

Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja Teški koraci na putu<br />

Hatib: Dr. Salih b. Muhammed<br />

Alu Talib<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

Nakon ispravnog vjero-<br />

Nvanja, najvažnije čime<br />

Ntreba da se ponosi Nodređena skupina ili zajednica,<br />

jesu njihove moralne vrijednosti<br />

i lijepo ponašanje. Vjerovjesnik,<br />

s.a.v.s., čitavu svoju<br />

poslaničku misiju rezimirao je<br />

u sljedećem hadisu: “Uistinu<br />

sam poslan kako bih usavršio<br />

lijepo ponašanje.” (Ahmed).<br />

Ako kažemo da je vjera jednog<br />

naroda njegova duša, onda je lijepo ponašanje<br />

njegovo tijelo, a poznato nam je da<br />

tijelo ne opstaje bez duše kao što ni duša<br />

ne može egzistirati bez tijela. Isto tako,<br />

kažemo li da je ispravna vjera poput kiše<br />

koja pada sa neba, onda je lijepo ponašanje<br />

rastinje koje niče poslije te kiše. Dakle,<br />

uzvišen moral i lijepo ponašanje nisu ništa<br />

drugo do rastinje koje sa sobom donosi<br />

islam a koje rado prihvata fitra - urođena<br />

i neiskvarena priroda s kojom se rađa<br />

svako ljudsko biće. Ukoliko se kod ljudi<br />

fitra iskvari i izvitoperi a uz to se izgubi<br />

ispravno vjerovanje, to rastinje podivlja te<br />

se cvijeće preobrazi u trnje a grane se osuše<br />

i uvehnu. Lijepo i dostojanstveno ponašanje<br />

te uzvišeni principi vjere islama, naše<br />

su lijepo nasljedstvo o kojem trebamo voditi<br />

računa i ne dozvoliti da bude upropašteno.<br />

Nažalost, danas postoje i oni koji na<br />

osnovne principe islama kao i na ono što<br />

se shodno islamskom učenju smatra lijepim<br />

i vrijednim, gledaju s okom podozrenja<br />

i omalovažavanja, te brigu o tim principima<br />

zovu nazadnošću i zaostalošću, te<br />

Zato, budimo<br />

i mi jedni od<br />

onih koji će<br />

svojim lijepim<br />

i uzoritim<br />

ponašanjem<br />

drugima,<br />

uz Allahovu<br />

pomoć,<br />

pokazati put<br />

u ispravno<br />

vjerovanje, te<br />

im pomoći da<br />

shvate kako<br />

je islam jedini<br />

ispravan izbor.<br />

principe žele zamijeniti nekim<br />

novim, tzv. modernim principima<br />

i uspostaviti nove norme<br />

ponašanja koja često nisu ništa<br />

drugo do nemoral i anarhija.<br />

Ovakvi zaboravljaju da su civilizacije<br />

iz prošlosti uspijevale<br />

i napredovale samo u periodima<br />

kada je njihov moral i<br />

njihovo ponašanje bilo lijepo<br />

i pristojno, dok je uglavnom<br />

jedan od krucijalnih razloga<br />

početka slabljenja i nazadovanja<br />

tih civilizacija bilo njihovo<br />

okretanje razvratu, nemoralu i<br />

ružnim običajima, što ih je na<br />

kraju dovelo do konačnog kraha. Islamske<br />

vrijednosti, principi i lijepo ponašanje<br />

temelje se na bogobojaznosti koja treba<br />

da je duboko ukorijenjena u duši svakog<br />

iskrenog vjernika. Nju ni pod koju cijenu<br />

ne smije zamijeniti težnja za materijalnim<br />

dobrima niti slijepo slijeđenje strasti. Kazao<br />

je Uzvišeni: A zar je iko gore zalutao<br />

od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu<br />

uputu? Allah, doista, neće ukazati na<br />

Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu<br />

čini. (El-Kasas, 50.). Poštovana braćo i sestre,<br />

svima nam je poznata činjenica da se<br />

islam mnogim geografskim područjima<br />

proširio zahvaljujući uzvišenom moralu i<br />

lijepom ponašanjau njegovih nosioca, a ne<br />

zahvaljujući ognju i maču, kako to često<br />

žele dokazati oni koji islam mrze i preziru.<br />

Zato, budimo i mi jedni od onih koji<br />

će svojim lijepim i uzoritim ponašanjem<br />

drugima, uz Allahovu pomoć, pokazati<br />

put u ispravno vjerovanje, te im pomoći<br />

da shvate kako je islam jedini ispravan<br />

izbor za sve one koji tragaju za univerzalnom<br />

Istinom.<br />

Hatib: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi<br />

Na mnogim mjestima u<br />

Kur’anu, Allah poziva ljude u<br />

Džennet i upozorava ih na Vatru.<br />

U tom smislu Uzvišeni veli: Allah<br />

poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi<br />

put onome kome On hoće. (Junus,<br />

25.). U drugom ajetu poziva: O vi koji<br />

vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte<br />

od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje<br />

biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni<br />

brinuti... (Et-Tahrim, 6.). Džennet je<br />

cilj kojem vjernik teži i za koji radi,<br />

dok je Džehennem njegova najveća<br />

fobija. Na ovaj put, Allahov pravi put<br />

– siratun mustekim, put Njegovog<br />

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

musliman staje onoga momenta kada<br />

postane odgovoran za svoje postupke<br />

(mukellef), na njemu ostaje i njime<br />

korača sve do svoje smrti. Iako sasvim<br />

jasan, na njemu postoji mnogo zapreka<br />

i poteškoća. Svaka od tih zapreka<br />

čovjeka može odvesti u Džehennem,<br />

a šta tek reći za više njih. Prva zapreka<br />

na tom putu svakako je slijeđenje<br />

prohtjeva, a to je sve ono što čovjek<br />

voli od zla, zabranjenih strasti i loših<br />

postupaka. Allah Uzvišeni kaže: Reci<br />

ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast<br />

svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je<br />

Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i<br />

sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a<br />

30. decembar - 5. safer<br />

8


džamija u Medini)<br />

prema Džennetu<br />

El-Mesdžidu-l-aksa<br />

Allah o svemu brigu vodi<br />

Prva zapreka<br />

na tom putu<br />

svakako je<br />

slijeđenje<br />

prohtjeva, a to<br />

je sve ono što<br />

čovjek voli od<br />

zla, zabranjenih<br />

strasti i loših<br />

postupaka.<br />

pred oči njegove koprenu<br />

stavio? Ko će mu, ako neće<br />

Allah, na Pravi put ukazati?<br />

Zašto se ne urazumite?<br />

(El-Džasije, 23.). Od<br />

tih zapreka je i davanje<br />

prednosti prolaznom svijetu<br />

nad budućim svijetom<br />

i obmanutost njime,<br />

te zadovoljstvo njegovim<br />

kratkotrajnim uživanjima.<br />

Allah Uzvišeni kaže: Onima koji ne<br />

očekuju da će pred Nas stati i koji su<br />

zadovoljni životom na ovom svijetu,<br />

koji su u njemu smireni, i onima koji su<br />

prema dokazima Našim ravnodušni –<br />

prebivalište njihovo bit će Džehennem,<br />

zbog onoga što su radili. (Junus, 7.-8.).<br />

Također, na putu do Dženneta, čovjeku<br />

kao prepreka, stoje i novotarije<br />

koje ruše i mijenjaju vjeru, te bivaju<br />

glavni razlog podijeljenosti i slabosti<br />

ummeta, međusobnog neprijateljstva<br />

i nejedinstva pred neprijateljem. Duša<br />

koja naređuje zlo još je jedna prepreka<br />

na tom putu. Ona je sklona lijenosti,<br />

a griješenju daje prednost nad<br />

pokornosti. Velika prepreka jesu šejtani<br />

u ljudskom i džinskom obliku koji<br />

uljepšavaju zabludu i ljude pozivaju u<br />

nju. Allah kaže: Tako smo svakom vjerovjesniku<br />

neprijatelje određivali, šejtane<br />

u vidu ljudi i džinna koji su jedni<br />

drugima kićene besjede govorili da bi ih<br />

obmanuli... (El-En’am, 112.).<br />

Hatib: Jusuf Ebu Sinine<br />

Preveo i sažeo: Esad<br />

Mahovac<br />

Allahovi robovi, Allah je<br />

ATaj koji je sve stvorio,<br />

Aa zatim o njemu brigu Avodi, kao što kaže Uzvišeni:<br />

Na Zemlji nema nijednog živog<br />

bića, a da ga Allah ne hrani.<br />

On zna gdje će koje boraviti<br />

i gdje će sahranjeno biti. Sve to<br />

ima u jasnoj Knjizi. (Hud, 6.).<br />

Vjerovatno vam je poznat primjer<br />

čovjeka koji je primijetio<br />

vrabca kako donosi hranu slijepoj<br />

zmiji na vrhu palminog stabla. Iako<br />

djeluje poprilično čudno to ne bi trebalo<br />

biti ništa novo u vjernikovom imanu, jer<br />

zna i čvrsto vjeruje da Allah opskrbljuje<br />

i da biva samo što On Uzvišeni želi.<br />

Vjernik mora znati da mu ništa ne može<br />

nauditi ili kakvu korist pribaviti ako to<br />

Allah nije odredio. Zato vjernik je hrabar<br />

da stane na stranu istine, jer svi oni koji<br />

ga zastrašuju ne mogu da mu naude. Oni<br />

koji ne razumiju ove Allahove zakone<br />

čude se odakle ovome narodu snaga da<br />

se odupre mnogo puta jačem i naoružanijem<br />

neprijatelju od sebe. Nama je lijepa<br />

utjeha u primjeru Ibrahima, alejhi-selam,<br />

kojeg je Allah na čudan način sačuvao<br />

od vatre. Zato poručujem sa ovog časnog<br />

mjesta svojim sunarodnjacima da budu<br />

strpljivi i da se nadaju Allahovoj pomoći,<br />

jer Allah čuva Svoje evlije i kadar je da<br />

uzvrati na nepravdu koju svakodnevno<br />

preživljavamo.<br />

Allahovi robovi, dobro nam je poznato<br />

koliko je bio težak zadatak Musa, alejhiselam,<br />

kada ga je Allah poslao da upozori<br />

Mi ne<br />

sumnjamo u<br />

Allahove riječi,<br />

ali sumnjamo u<br />

našu iskrenost<br />

i valjanost<br />

naših djela.<br />

Uprkos svemu<br />

još uvijek<br />

među nama<br />

ima onih<br />

koji rade sa<br />

kamatom i time<br />

hrane svoje<br />

porodice.<br />

najvećeg i najobjesnijeg zulumćara<br />

tada na Zemlji. Od<br />

veličine tog zadatka pobojao<br />

se i sam Musa, alejhi-selam,<br />

ali Allah ga uči velikoj lekciji,<br />

pa kaže: “Ne bojte se!”<br />

- reče On - “Ja sam s vama,<br />

Ja sve čujem i vidim.” (Taha,<br />

46.). Oni koji su vjerovali<br />

i na Allaha se oslanjali<br />

uspjeli su, a faraon, uprkos<br />

svojoj snazi, ostao je ponižen.<br />

Ovo je Allahov zakon<br />

koji vlada među Njegovim<br />

robovima i u njemu je nada<br />

za nas i naše stanje. Da biste<br />

se uvjerili u istinitost Allahovih riječi<br />

proučite ako želite Njegove riječi: Mi<br />

ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i<br />

vjernike u životu na ovom svijetu, a<br />

i na Dan kad se dignu svjedoci. (El-<br />

Mu’min, 51.).<br />

Mi ne sumnjamo u Allahove riječi,<br />

ali sumnjamo u našu iskrenost i valjanost<br />

naših djela. Uprkos svemu još<br />

uvijek među nama ima onih koji rade<br />

sa kamatom i time hrane svoje porodice.<br />

To je grijeh zbog kojeg Allah<br />

objavljuje rat onima koji Mu odbijaju<br />

pokornost u tome. Allah neće pomoći<br />

narodu koji odbija ponos kojeg mu je<br />

islam darovao, narodu koji ne staje u<br />

odbranu svoje braće muslimana koji<br />

se na svakom koraku ubijaju. Iako je<br />

među nama ovakvih mnogo mi se nećemo<br />

predavati i nad našim glavama<br />

neće zavihoriti bijele zastave, jer Allah<br />

nas je naučio da budemo ponosni i<br />

da se uvijek na Njega oslanjamo. Ova<br />

zemlja pripada nama i ako treba mi<br />

ćemo na njoj ginuti.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

9


Polumjesec<br />

Bosanskohercegovački apsurdi<br />

Za smještaj jednog psa<br />

mjesečno će plaćati 150 KM<br />

a za naknade demobilisanih<br />

nezaposlenih boraca nema<br />

para<br />

Ministri privrede i prostornog<br />

uređenja i zaštite okoliša Kantona<br />

Sarajevo Rusmir Sendić i Abid<br />

Jusić, gradonačelnik Sarajeva Alija<br />

Behmen, te načelnici i predstavnici<br />

općina u Kantonu Sarajevo potpisali<br />

su danas Sporazum o sufinansiranju<br />

unajmljivanja skloništa/azila za<br />

životinje u Prači. Kako je najavljeno<br />

na press konferenciji, organizovanoj<br />

ovim povodom, planirano je da se u<br />

naredna dva mjeseca steknu osnovni<br />

uslovi kojim će sklonište za oko 500<br />

pasa lutalica biti stavljeno u funkciju.<br />

Općina Prača osigurat će lokaciju,<br />

neophodnu dokumentaciju i novac<br />

za gradnju objekta, dok će Kanton<br />

i općine izdvojiti novac za iznajmljivanje<br />

i održavanje skloništa. Za ovu<br />

namjenu u 2012. godini potrebno je<br />

izdvojiti 942.000,00 KM, a sve pojedinosti<br />

će biti precizirane ugovorom<br />

koji će sporazumne strane potpisati<br />

početkom marta naredne godine,<br />

kada i je planirano stavljanje objekta<br />

u funkciju. “Procjene su da na<br />

području Kantona ima od 5.000 do<br />

20.000 pasa lutalica i jedan azil ne<br />

može riješiti taj problem. Mi pokušavamo<br />

da ovim projektom zbrinemo<br />

najagresivnije pse s mjesta na kojima<br />

su građani potencijalno najugroženiji”,<br />

istakao je ministar Sendić i dodao<br />

da će se u dogledno vrijeme razmotriti<br />

mogućnosti proširivanja kapaciteta<br />

za zbrinjavanje pasa lutalica. Dakle,<br />

prema dogovoru, za mjesečni smještaj<br />

jednog psa lutalice plaćat će se<br />

150 maraka. Ovo se zove pravi bosanskohercegovački<br />

apsurd. Za smještaj<br />

jednog psa mjesečno će se plaćati<br />

150 KM a za naknade demobilisanih<br />

nezaposlenih boraca nema para.<br />

Beograd<br />

Mirza Nožinović: Nikada nisam bio u Gornjoj Maoči i<br />

nemam nikakve veze sa Mevlidom Jašarevićem<br />

Našoj redakciji ovih dana obratio<br />

se Beograđanin Mirza<br />

Nožinović, čije ime se nedavno<br />

našlo u medijskim izvještajima vezanim<br />

za Mevlida Jašarevića. U<br />

nastavku slijedi sadržaj njegovog<br />

pisma. “Povodom skandaloznog<br />

‘Policijskog dosijea’ i pisanja bosanskih<br />

novina Dnevni Avaz u vezi<br />

Mevlida Jašarevića i njegovih ‘aktivnosti’.<br />

Živimo u vremenu kada<br />

se, kako sa javne tako i sa medijske<br />

strane, muslimani omaložavaju i<br />

napadaju. Nažalost to sam osjetio,<br />

u ovom slučaju, na svojoj vlastitoj<br />

koži i obrazu. Naime, radi se o ‘famoznom’<br />

činu dotičnog Mevlida<br />

Jašarevića i njegovog napada na<br />

Ambasadu SAD u Sarajevu, sa jedne<br />

strane, kao i policijskog izveštaja i pisanja<br />

bh. novina (Dnevni Avaz) i povezivanja<br />

njegovih aktivnosti sa mojom ličnošću<br />

sa druge strane. U spomenutom članku<br />

i izvještaju se navodi kako sam ja bio sa<br />

njim i sa još nekim skupinama u selu<br />

Gornja Maoča kao i da sam prisustvovao<br />

nekakvom druženju. Interesantno<br />

je to što u tom tekstu piše da se zovem<br />

‘Mirzet’, iako se ja tako ne zovem,da sam<br />

iz ‘Sandžaka’ a ja sam rođen i živim u<br />

Beogradu, kao i da sam boravio u selu<br />

Gornja Maoča, a to mjesto je nepoznato<br />

za mene zato što tamo nikad nisam bio,<br />

niti sam planirao niti planiram da idem.<br />

Sagledavajući ovu situaciju, jasno je ko<br />

dan da su ‘autori’ ovog sramnog teksta<br />

FTV<br />

Federalna televizija se boji RAK-a<br />

učer smo, nakon 450 dana, dobili Vijeće<br />

Jministara. J Dva entiteta, šest političkih<br />

Jlidera i isto toliko tumačenja - ko je tokom<br />

pregovora dobio najviše. Kako bismo riješili<br />

dilemu, nećemo pogriješiti ako konstatiramo<br />

da su HDZ i SNSD dobili puno više<br />

nego što su i sami očekivali, piše na web<br />

portalu Federalne telvizije. Nakon konstituiranja<br />

vlasti BiH, novinari Federalne<br />

telvizije ne prestaju sa negativnim komentarima.<br />

Za njih su stranke platforme potpuno<br />

kapitulirale pred naletom Milorada<br />

Dodika. Stvarni razlog zbog kojeg FTV<br />

ima izrazito negativan stav prema raspodjeli<br />

funkcija jeste to što je RAK (Regulatorna<br />

agencija za komunikacije) pripala Miloradu<br />

Dodiku. RAK je ključna agencija koja je<br />

pogriješili u temeljnim stvarima, u ovom<br />

slučaju - imenu, mjestu življenja kao i<br />

boravka. Nakon objavljivanja ovog teksta,<br />

bezbjedonosne službe mi se pojavljuju<br />

na vratima stana i vrše pretres kuće<br />

i ispitivaju ostale ukućane. Za mene i<br />

moju porodicu vrlo neprijatna i teška situacija.<br />

Stoga, želim ovim putem da se<br />

javno oglasim i da apelujem na sve koji su<br />

o meni napisali takve izmišljotine, da ste<br />

me duboko uvrijedili i narušili moju čast<br />

i ugled i da se odričem vaših laži i pisanja.<br />

Također, osuđujem kako sa stanovništva<br />

islama tako i sa aspekta zdravog razuma<br />

ovo nedjelo Mevlida Jašarevića koje je<br />

učinio i koje nije ništa doprinijelo osim<br />

problema, njemu a i svim muslimanima”,<br />

zaključuje Mirza Nožinović.<br />

svih ovih godina štitila FTV od žalbi za<br />

neprofesionalan novinarski rad. Također,<br />

RAK je agencija koja ima mandat da kazni<br />

FTV na osnovu pritužbi javnosti. Ne<br />

treba biti previše pametan pa shvatiti čija će<br />

prava štititi RAK sada kada je u rukama<br />

Milorada Dodika.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

10


Ko je čiji?<br />

Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik<br />

Ahmetović njegov?<br />

Prilikom izlaska predsjednika šestorke<br />

iz sale u kojoj se događala konferencija<br />

za novinare, Dodik je prišao<br />

Sadiku Ahmetoviću, aktuelnom ministru<br />

sigurnosti BiH. Predsjednik RS rukovao<br />

se sa Ahmetovićem uz komentar:<br />

“Ti si naš!”, piše Dnevni avaz. Da li se<br />

Milorad Dodik šalio ili ne, to je teško<br />

znati, međutim ako je suditi po onome<br />

kako je došao na mjesto ministra sigurnosti<br />

i za koga je radio Sadik Ahmetović<br />

(znamo da Sadik Ahmetović nije mogao<br />

postati ministar bez Dodikove saglasnosti),<br />

onda je opravdano postaviti<br />

pitanje je li ovo možda preozbiljna šala<br />

Milorada Dodika?<br />

Švedska<br />

Je li Carl Bildt i u BiH<br />

kršeći ljudska prava<br />

zaradio milione?<br />

Norveška<br />

Terorista Anders Breivik je bio opčinjen srpskim<br />

ratnim zločincima<br />

Norveška policija je potvrdila<br />

tačnost navoda teroriste<br />

Andersa Breivika da je napisao istinu<br />

da je 2002. godine posjetio Liberiju<br />

gdje se sastao sa srpskim ratnim<br />

zločincima. Anders Breivik taj<br />

susret sa srpskim ratnim zločncima<br />

opisuje u svom manifestu. “Imao<br />

sam privilegiju da se sastanem sa<br />

najvećim živim ratnim herojem u<br />

Evropi, srpskim krstaškim ratnikom<br />

i ratnim herojem koji je pobio<br />

mnogo muslimana. Zbog činjenice<br />

da ga je EU proganjala za navodni<br />

zločin nad muslimanima on je jedno<br />

vrijeme živio u Liberiji. Posjetio<br />

sam ga jednom u Monroviji, tačno<br />

prije osnivačke sjednice u Londonu<br />

2002. godine”. Srpske ubice su od<br />

Andersa Breivika napravili stroj za<br />

ubijanje.<br />

Nakon presude dvojici istraživačkih<br />

novinara iz Švedske,<br />

koji su u Etiopiji osuđeni zbog<br />

ilegalnog ulaska u zemlju i povezanosti<br />

sa terorizmom, kojima<br />

prijeti 18 godina zatvora, švedski<br />

mediji bruje o nedosljednosti<br />

ministarstva vanjskih poslova.<br />

Tačnije, ministru vanjskih poslova<br />

Carl Bildtu. Naime, prema<br />

tvrdnjama švedskih medija,<br />

spašavanje Martina Schibbye i<br />

Johana Persson nije u interesu<br />

ministarstva i to samo zbog toga<br />

što su istraživali Bildtovu umiješanost<br />

u poslove kompanije koja<br />

je svoj uspjeh izgradila na zločinima<br />

protiv čovječnosti, a u kojoj<br />

je Carl Bildt stekao milione.<br />

Naime, Carl Bild sjedio je u glavnom<br />

odboru kompanije Lundin<br />

Oil/Lundin Petroleum u periodu<br />

2000.-2006. godine. Stoga ne<br />

čudi da je isključivo u njegovom<br />

interesu bilo da se ne “kopa” po<br />

podacima kompanije za koju se<br />

sumnja da je sudjelovala u zločinima<br />

protiv čovječnosti u Sudanu<br />

i Ogadenu. “Carl Bildt je kršeći<br />

ljudska prava zaradio milione”,<br />

pišu švedski mediji. Nadamo se<br />

da će se jednog dana otkriti njegova<br />

prljava uloga u svim onim<br />

nevoljama kroz koje je proteklih<br />

godina prolazila naša zemlja!<br />

30. decembar - 5. safer<br />

11


Fikret Musić, premijer Kantona<br />

Sarajevo<br />

Vjeronauka je kost u grlu<br />

SDP-ovih političara!<br />

Premijer Kantona Sarajevo<br />

Fikret Musić je predao<br />

Ustavnom sudu Federacije<br />

BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti<br />

člana 3. Zakona o izmjenama<br />

i dopunama Zakona o<br />

osnovnom odgoju i obrazovanju<br />

KS. Zastupnici Skupštine<br />

KS su na devetoj Radnoj sjednici,<br />

održanoj 23. 11. 2011.<br />

godine, usvajanjem amandmana<br />

na ovaj Zakon, izmijenili<br />

predloženi tekst člana<br />

navedenog Zakona, tako da<br />

je učenicima i njihovim roditeljima<br />

ostavljena mogućnost<br />

pohađanja vjeronauka i alternativnog<br />

predmeta, te je na<br />

taj način onemogućen izbor<br />

nepohađanja nijednog od navedenih<br />

predmeta, navodi se<br />

iz kabineta premijera Kantona<br />

Sarajevo Fikreta Musića. Iako<br />

je naše društvo suočeno sa<br />

brojnim problemima, iako<br />

djeca po sarajevskim školama<br />

pucaju iz pištolja jedni na<br />

druge, za SDP-vog premijera<br />

je najvažniji problem zakona<br />

o vjeronauci u školi. Zaista su<br />

ovi ljudi uporni u svom agresivnom<br />

ateizmu. Vjeronauka<br />

je kost u grlu SDP-ovih<br />

političara!<br />

Podvig Senada Hadžića<br />

Sveti put Senada od Bosne<br />

Zahvaljujući IslamBosni svakodnevno<br />

možemo pratiti<br />

izvještaje o kretanjima Senada<br />

Hadžića na putu ka Mekki. “Na<br />

svom putu prema Mekki Hadžić<br />

traži tek nekoliko stvari: da mu<br />

usput dodaju čašu vode, da ga<br />

ne nagovaraju da prekine put i<br />

da mu ne nude da ga povezu autom.<br />

Senad Hadžić se u četvrtak<br />

ujutro javio se iz Brusa, u južnoj<br />

Srbiji. Noge su mu, kaže, malo<br />

otečene, jer je jučer prepješačio<br />

više od 40 kilometara. Ali, ne<br />

planira odustati. Na put je krenuo<br />

u ime Allaha, a na tom putu,<br />

veli, nema odustajanja. Velike<br />

svjetske tv-kuće izvještavaju o<br />

ovom nesvakidašnjem putu, dugom<br />

skoro 6.000 kilometara, ali<br />

i o gostoprimstvu na koje Senad<br />

nailazi na svom putu, pogotovo<br />

u Sandžaku. Do sada sve protiče<br />

bez problema. Senad nailazi na<br />

gostoprimstvo gdje god se pojavi.<br />

Grupa momaka iz Sandžaka<br />

već se prijavila da mu pomogne<br />

kada bude putovao kroz Bugarsku.<br />

Na tom putu nema naselja,<br />

pa s bezbjednosnog aspekta nije<br />

pametno da čovjek sam zanoći.<br />

Zato će mu oni praviti društvo.<br />

Također, kada pređe u Tursku,<br />

jednim dijelom puta sličnu pomoć<br />

će mu pružati i bosanski<br />

studenti”- kaže Senadov tuzlanski<br />

prijatelj za bportal.ba.<br />

Otkriva nam da je već na samom<br />

početku puta, kada je tek<br />

bio stigao u Sokolac, Senada<br />

ugostio jedan ljekar, Srbin. Senad<br />

je prespavao kod njega, a on<br />

mu je poklonio i ruksak s kojim<br />

je Senad nastavio put- kaže naš<br />

sagovornik. Frapantno zvuči<br />

podatak da je Hadžić na daleki<br />

put krenuo bez ikakvih novčanih<br />

sredstava.<br />

“Novac koji je imao ostavio je<br />

za liječenje bolesne sestre i za<br />

vlastitu dženazu i ukop”- kaže<br />

njegov prijatelj.<br />

Vizu za Saudijsku Arabiju<br />

nema, ali je ubijeđen da će i taj<br />

problem biti riješen kada dođe<br />

do saudijske granice. Jedan<br />

od ljudi koji su čuli za Senada<br />

Hadžića i njegovu namjeru<br />

da pješke dođe do Kabe, već je<br />

obezbijedio avionsku kartu za<br />

njegov povratak s hadždža u<br />

Bosnu.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

12


Ludi polumjesec<br />

Upečatljiv kraj Alkalajeve diplomatsko<br />

-komedijaške karijere<br />

Sven Alkalaj, odlazeći ministar<br />

inostranih poslova BiH, uputio<br />

je novogodišnju čestitku srpskom<br />

ministru policije Ivici Dačiću,<br />

ali je umjesto u Beograd poslao u<br />

Banjaluku, na adresu ministra unutrašnjih<br />

poslova Republike Srpske<br />

Stanislava Čađa, piše list Press<br />

pozivajući se na izvore iz Vlade<br />

Rep ublike<br />

Srpske. Sven<br />

Alkalaj se cijeli<br />

svoj mandat<br />

samo zabavljao<br />

na<br />

račun Bosne i<br />

Hercegovine.<br />

Bosna i<br />

Hercegovina<br />

je i ranije imala<br />

zanimljivih<br />

diplomatskih<br />

predstavnika.<br />

Prvi ambasador<br />

BiH u<br />

Japanu bio je<br />

svojevremeno<br />

dr. Benjamin<br />

Foto islamneta<br />

Markin iz Jajca. Dr. Markin je crnac<br />

porijeklom iz Gane. Možemo<br />

samo misliti šta su Japanci tada<br />

mislili o nama. Alkalaj nije crnac,<br />

ali njegova diplomatija je bila čista<br />

crna komedija. Alkalaj na upečatljiv<br />

način završava svoju petogodišnju<br />

diplomatsko-komedijašku<br />

predstavu.<br />

Ko je koga žednog preveo preko pregovaračkog stola<br />

Sarajevo: Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija nakon<br />

dogovora o uspostavljanju vlasti u BiH<br />

Valentin Inzko, visoki predstavnik<br />

međunarodne zajednice u<br />

BiH<br />

Aferim, visoki<br />

predstavniče<br />

Visoki predstavnik međunarodne<br />

zajednice u BiH<br />

Valentin Incko izjavio je proteklih<br />

dana da ne smatra da je<br />

moguće otcjepljenje Republike<br />

Srpske od BiH, ocijenivši da bi to<br />

predstavljalo “posthumni trijumf<br />

(Slobodana) Miloševića i dokaz<br />

da se etničko čišćenje isplati”.<br />

“Raspad Jugoslavije je završen.<br />

Daljih otcjepljenja više neće<br />

biti”, rekao je Inzko u intervjuu<br />

za bečki dnevnik Kurier. Ova<br />

izjava je izazvala žestoke reakcije<br />

u Republici Srpskoj. Valentin<br />

Inzko, kao visoki predstavnik u<br />

posljednje vrijeme je potpuno<br />

beskoristan, kao da i ne postoji.<br />

Međutim, ovom izjavom je skoro<br />

nadoknadio sve propuste u svom<br />

radu proteklih godina. Moramo<br />

priznati da je Inzko dao veoma<br />

prijateljsku izjavu prema BiH,<br />

naročito u vrijeme kada neki visoki<br />

evropski političari, kao što<br />

je Doric Pack, otvoreno podržavaju<br />

rušilačku politiku Milorada<br />

Dodika. Bez obzira što citirana<br />

izjava neće poboljšati učinkovitost<br />

i značaj pozicije i uloge visokog<br />

predstavnika, ovom izjavom<br />

Valentin Inzko je makar<br />

pokazao da je prijatelj Bosne i<br />

Hercegovine. Aferim, visoki<br />

predstavniče!<br />

30. decembar - 5. safer<br />

13


Analiza<br />

Pregled odnosa prema islamu i muslimanima u<br />

BiH u 2011./1432. godini<br />

Godišnja odišnjak<br />

islamofobije<br />

vlasti. Gdje god je mogao zakočio je<br />

svaki proces normalnog funkcioniranja<br />

vlasti na državnom nivou. Pored<br />

tih aktivnosti Nikola Špirić je stigao<br />

da se priključi svom lideru Miloradu<br />

Dodiku u širenju straha od islama i<br />

muslimana. Sljedeća izjava Nikole Špi-<br />

rića ostat će upamćena kao jedan od<br />

najprizemnijih j<br />

primjera širenja straha<br />

od islama. “Špirić tvrdi da niko ozbilj-<br />

no ne vodi računa o tome što je BiH<br />

demografski već nagrizena radikalnim<br />

islamom, koji dolazi spolja i ne razmišlja<br />

o tome da će za nekoliko decenija,<br />

a možda i ranije, većina stanovništva<br />

u ovoj zemlji biti arapskog porijekla”,<br />

piše beogradski list Press s koji u nastav-<br />

ku citira Špirića: “Plašim se da na kraju<br />

ništa neće ostati od izvornih vrijednosti<br />

bosansko-hercegovačkih muslimana<br />

i da će se sve pretvoriti u arapski,<br />

radikalni i šerijatski svijet”.<br />

Pripremio: Ezher Beganović<br />

Za<br />

Z<br />

bošnjački narod islamofobija<br />

nije samo manifestacija rasistič-<br />

Zke mržnje ili netrpeljivosti prema<br />

muslimanima, već mnogo više od toga,<br />

pošto je islamofobijom pripreman teren za<br />

masovne pokolje i progone Bošnjaka i za<br />

blokadu međunarodne zajednice koja u to<br />

ime nije ništa učinila da nas odbrani ili da<br />

uvaži naše pravo na samoodbranu. Islamofobija<br />

je danas u istoj funkciji, s razlikom<br />

što nam niko fizički ne ubija ljude, ali nam<br />

stalnom stigmatizacijom naše vjere, vjerskih<br />

institucija i vjerskih prvaka, nastoje<br />

poručiti da ćemo lakše živjeti ako nismo<br />

muslimani, što za konkretnu posljedicu<br />

ima razne pojave. Radi se o deislamizaciji<br />

i istjerivanju iz vjere pod organiziranim<br />

pritiscima. Sve su to oblici genocida, jer se<br />

jedan narod tjera iz svoga identiteta, onoga<br />

što jeste, da bi bio ono što nije”, rekao je<br />

nedavno naš uvaženi kolumnista Fatmir<br />

Alispahić. U nastavku donosimo naš izbor<br />

najočitijih primjera napada na islam i muslimane,<br />

kao i druge primjere koji su imali<br />

negativnu intenciju prema islamu i Bošnjacima<br />

muslimanima u Bosni i Hercegovini<br />

u 2011. godini.<br />

Milorad Dodik, predsjednik<br />

Republike Srpske<br />

Islamofob 2011. godine<br />

Tokom 2011. godine Milorad<br />

Dodik je dao više veoma opasnih<br />

izjava u kojima je na najdirektniji<br />

način vrijeđao islam i muslimane u<br />

BiH. Izjave tipa “Mi ne vjerujemo u<br />

dobre namjere muslimana. Imamo<br />

potpuno negativno povijesno iskustvo”,<br />

koju je Dodik izrekao u razgovoru<br />

za bečki Der Standard, d ili kada je<br />

osudio Bošnjake muslimane da su masovno<br />

bili na strani fašista u Drugom<br />

svjetskom ratu, imaju za cilj da kod<br />

srpskog stanovništva prodube mržnju<br />

prema islamu i muslimanima u BiH.<br />

Islamska zajednica u BiH je proteklih<br />

dana u više navrata oštro reagirala na<br />

opasne izjave Milorada Dodika. “Milorad<br />

Dodik kontinuirano u svojim<br />

javnim nastupima u fokus pažnje uzima<br />

islam i muslimane. Neke od tih<br />

izajava su šovinističke, rasističke, podstiču<br />

mržnju i iskrivljuju činjenice.”<br />

Kada se uzme obzir sve što je Milorad<br />

Dodik izrekao i uradio protiv islama i<br />

muslimana u BiH u protekloj godini,<br />

te kada se uzme u obzir da su njegove<br />

izjave protiv islama i muslimana ostvarile<br />

jak uticaj na Srbe i Hrvate u BiH,<br />

Dodiku pripada neslavna titula islamofoba<br />

2011. godine.<br />

Nikola Špirić, predsjedavajući<br />

Vijeća ministara BiH<br />

Širenje straha od islama i muslimana<br />

Nikola Špirić, predsjedavajući<br />

Vijeća ministara BiH proteklu<br />

godinu je činio sve da Bosna i Hercegovina<br />

bude država bez funkcionalne<br />

30. decembar - 5. safer<br />

14<br />

Rajko Vasić, generalni sekretar<br />

SNSD-a<br />

Dodikov prostak zadojen mržnjom<br />

prema islamu<br />

RSNSD-a R<br />

ajko Vasić, je generalni neviđeni sekretar<br />

prostak<br />

koji je zadojen mržnjom prema islamu.<br />

On govori i piše ono što Milorad<br />

Dodik i ostali visoki politički funkcioneri<br />

iz SNSD-a misle i tajno, između<br />

sebe, šaputaju. Kada bi citirali sve njegove<br />

proste uvrede na račun islama i<br />

muslimana trebalo bi nam sto stranica<br />

Saffa. Umjesto citiranja Vasićevih prostakluka<br />

upućujemo vas na njegov blog<br />

-http://vasicrajko.blogspot.com.


MUP Republike Srpske<br />

Istraga vehabiziranih poturica<br />

Objavljivanje skandaloznog i veoma<br />

opasnog izvještaja MUPa<br />

RS-a o navodnim operativnim saznanjima<br />

o mjestima i djelovanjima<br />

vehabija u RS-u zvanična je potvrda da<br />

velikosrpska politika sprovodi završne<br />

aktivnosti u procesu montiranja nove<br />

bošnjačke krivnje, krivnje koja je velikosrpskoj<br />

politici neophodna za nastavak<br />

rušenja Bosne i Hercegovine, krivnje<br />

koja bi u bliskoj ili daljoj budućnosti<br />

mogla poslužiti velikosprskim<br />

zločincima kao opravdanje za činjenje<br />

novih zločina nad Bošnjacima. Moderna<br />

velikosrpska politika je svjesna<br />

da je došlo vrijeme za moderniziranje<br />

bošnjačke krivnje, jer vrijeme “istraga<br />

poturica” više nije u modi. Oni su na<br />

vrijeme shvatili da će korištenjem pojma<br />

vehabizam veoma uspješno riješiti<br />

to pitanje. Da su Srbi iz RS-a već navikli<br />

na novu bošnjačku vehabiziranu<br />

poturičku krivnju vjerodostojan pokazatelj<br />

su brojni napadi na povratnika<br />

Bošnjake muslimane i islamske objekte<br />

u RS-u koji se ovih dana jedan za drugim<br />

događaju. Srbi su nas već počeli<br />

vehabizirano mrziti<br />

Položaj Bošnjaka u Republici<br />

Srpskoj u 2011.<br />

Težak je povratnički život u RS-u<br />

Bošnjački povratnici i Islamska<br />

zajednica u Republici Srpskoj<br />

često su bili meta napada u 2011. godini.<br />

Svi ti napadi na bošnjačke povratnike<br />

i na objekte Islamske zajednice,<br />

u pravilu, dolazili su nakon propagandnih<br />

kampanja srpskih političara<br />

o otcjepljenju Republike Srpske, referendumu<br />

za nezavisnost RS-a i o vehabijskoj<br />

opasnosti. Elvir ef. Vakufac,<br />

glavni imam Medžlisa IZ-e Bosanski<br />

Novi je za naš magazin najbolje opisao<br />

položaj Bošnjaka u RS-u: “Uvijek nakon<br />

priče o otcjepljenju RS-a i referendumu<br />

slijede napadi na nas”.<br />

Emir Suljagić, ministar obrazovanja<br />

i nauke Kantona Sarajevo<br />

Islamofobija je njegov politički imidž<br />

ada je Emir Suljagić imenovan<br />

Kna K mjesto ministra obrazovanja<br />

i nauke Kantona Sarajevo napisali<br />

smo tekst u kojem smo citirali njegovu<br />

izjavu koju je objavio nekoliko mjeseci<br />

prije imenovanja na ministarsku poziciju:<br />

“Čvrsto vjerujem u to da Bosna<br />

i Hercegovina ne može prosperirati<br />

na bilo koji način dok vladavina Alije<br />

Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana<br />

među Bošnjacima. Naslijeđe<br />

njegove vladavine je tako teško da<br />

je zemlja koja je imala i više nego burnu<br />

istoriju, vjerovatno po prvi put došla<br />

ovako blizu tačke pucanja iznutra.<br />

On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u<br />

kojem teologija caruje nad logikom”.<br />

Također, tada smo napisali da od Emira<br />

Suljagića Bošnjaci muslimani mogu<br />

očekivati svaku vrstu iskušenja. Ubrzo<br />

se pokazalo da smo potpuno bili u pravu.<br />

Proteklu 2011. godinu pamtićemo<br />

po divljačkom udaru Emira Suljagića<br />

na vjeronauku. Islamofobija je njegov<br />

politički imidž.<br />

Mevlid Jašarević<br />

Pucnji u islam i muslimane u BiH<br />

Pucajući na zgradu Ambasade<br />

Sjedinjenih Američkih Država<br />

u Sarajevu, Mevlid Jašarević<br />

pucao je u suverenit et Bosne i Hercegovine.<br />

Svaki metak ispaljen iz<br />

njegove automatske puške direktan<br />

je pogodak u tijelo svakog Bošnjaka<br />

i svih patriota koji vole Bosnu i<br />

Hercegovinu. No, on je u isto vrijeme<br />

i direktan napad na našu vjeru<br />

islam kojoj deklarativno pripada<br />

30. decembar - 5. safer<br />

15<br />

spomenuta osoba. Mevlid Jašarević<br />

je svojim napadom na Ambasadu<br />

Sjedinjenih Američkih Država u<br />

Sarajevu rasplamsao islamofobiju<br />

u Bosni i Hercegovini i regiji. Islamofobi<br />

su u njegovom imenu, liku<br />

i djelu dobili jak adut za napad na<br />

islam i muslimane.<br />

Mr. sc. Fatmir Alispahić<br />

Islam više vrijeđaju Bošnjaci,<br />

nego Srbi i Hrvati<br />

Ovaj naslov prenosimo iz intervjua<br />

kojeg je Fatmir Alispahić<br />

dao jednoj istraživačkoj kući<br />

iz Londona. Kao i obično, Fatmir je<br />

i ovaj put bio u pravu. Mnogi Bošnjaci,<br />

iz različiti h interesa, predvode<br />

islamofobične kampanje u BiH.<br />

Tako je bilo i u 2011. godini. A tu<br />

bošnjačku osobinu najbolje objašnjava<br />

Fatmir Alispahić: “Moglo bi<br />

se egzaktno pokazati da posljednjih<br />

godina islam više vrijeđaju Bošnjaci,<br />

nego Srbi i Hrvati. Valja i to reći, da<br />

Srbi i Hrvati ne bi nikad vrijeđali<br />

svoju vjeru, kako to čine mnogi Bošnjaci,<br />

koji ne razumiju da je vjera<br />

kičma identiteta i morala u svakog<br />

naroda, i da nema naroda bez vjere.<br />

Ni jedan narod nije konstituiran na<br />

bezbožništvu, a to što se od Bošnjaka<br />

traži da žive bez islama, zapravo<br />

je genocidni zahtjev za samouništenjem<br />

bošnjačkog bića. Zašto se od<br />

Srba i Hrvata ne traži da žive bez<br />

pravoslavlja i katoličanstva? Zato<br />

što bi to značilo negaciju srpstva i<br />

hrvatstva. Negacija islama u Bošnjaka<br />

je negacija samih Bošnjaka”.


Akademik Nedžad Ibrišimović<br />

U vascijeloj Bosni muslimani su<br />

neprekidno izvrgnuti vrijeđanju,<br />

napadanju, nerazumijevanju i zastrašivanju<br />

Proteklu 2011. godinu pamtićemo<br />

po preseljenju na ahiret<br />

akademika Nedžada Ibrišimovića.<br />

Prije nego što je preselio na ahiret, rahmetli<br />

Nedžad Ibrišimović je dao intervju<br />

časopisu za kulturu i društvena<br />

pitanja Behar. U tom intervjuu, koji je<br />

objavljen tek nakon njegovog preseljenja<br />

na ahiret, Nedžad Ibrišimović govori<br />

o položaju islama i muslimana u<br />

BiH. “Ne idu svi Bošnjaci u džamiju.<br />

Samo jedna mala skupina Bošnjaka ide<br />

u džamiju, svega možda nekih desetak<br />

posto populacije, ostalih devedeset posto<br />

Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapravo,<br />

Kazazovi drugovi i drugarice, oni su<br />

ta demokratska većina koja odlučuje.<br />

U Bosni vlada privid muslimanstva, a<br />

onda je i taj privid hipertrofiran, nakaradno<br />

izvikan, muslimani nemaju<br />

utjecaja ni na šta, u književnosti pogotovo.<br />

I u vascijeloj Bosni su neprekidno<br />

izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju,<br />

zastrašivanju i takvim<br />

stvarima kako ondje gdje su većina,<br />

tako i onđe gdje su manjina...”<br />

Radio – televizija Federacije BiH<br />

FUJ - tv<br />

Iproteklu 2011. godinu FTV je,<br />

po starom pokvarenom običaju,<br />

bezbroj puta izvrš ila napad na<br />

islam i muslimane. Islamska zajednica,<br />

vehabije, islamska vjeronauka,<br />

hodže i slično, bile su stalne propagandne<br />

teme FTV-a. Decembar<br />

mjesec 2011. godine ostat će upamćen<br />

po cirkusu koji je FTV izvodila<br />

u Piljužićima u općini Tešanj gdje<br />

su u sadejstvu sa lokalnim SDP-om<br />

nahuškali naivne Bošnjake de se pobune<br />

protiv Islamske zajednice. Još<br />

dugo ćemo se sjećati glupog priloga<br />

FTV-a u kojem nagovorene Bošnjakinje<br />

skandiraju “Mi smo hodžini,<br />

hodža je naš!”. Ustrajnost Federalne<br />

televizije u vođenju kampanja protiv<br />

islama zaslužuje svaku osudu.<br />

Bakir Izetbegović, član Predsjedništva<br />

BiH<br />

Ima novinara koji ne vole ezan,<br />

džamiju, vjeronauku, mahramu<br />

Prošle godine smo radili intervju<br />

sa Bakirom Izetbegovićem,<br />

članom Predsjedništva<br />

BiH. Tom prilikom pitali smo Bakira<br />

Izetbegovića kako on doživljava<br />

odnos sarajevskih medija prema<br />

tradiciji, kulturi, jeziku, vjerskim<br />

institucijama naroda u BiH. Bakir<br />

Izetbegović je ovako odgovorio:<br />

“Mediji bi trebali ponuditi svježu i<br />

preciznu informaciju, dobru analizu<br />

događaja i pojava, a ne propagandu<br />

i nametanje vlastitog sistema vrijednosti<br />

i pogleda na svijet. Senzacionalističko,<br />

neobjektivno pisanje<br />

može podići tiraž, ali na dugu stazu<br />

će donijeti štetu svakome, pa i redakciji<br />

koja to radi, jer i ti novinari<br />

i njihova djeca žive u Bosni i Hercegovini.<br />

Klatno zla moramo zaustaviti<br />

prije ili kasnije, pomiriti ljude<br />

i narode, unijeti novi optimizam, a<br />

sa medijima, naročito elektronskim<br />

medijima, koji šire osjećaj beznađa<br />

i bezperspektivnosti, raspiruju svađe,<br />

to je skoro nemoguća misija. Ne<br />

znam da li se može etablirati naziv<br />

‘sarajevski mediji’, ali sigurno je da<br />

postoji čitav intelektualni milje koji<br />

nameće ateistički pogled na život i<br />

izvitopereno viđenje novije istorije<br />

Bošnjaka. Ima novinara koji ne vole<br />

30. decembar - 5. safer<br />

16<br />

ezan, džamiju, vjeronauku, mahramu,<br />

i to je njihova stvar, njihov izbor.<br />

Problem je što svoj svjetonazor<br />

agresivno nameću čitavom narodu,<br />

što se rugaju našim vrijednostima<br />

i što bi da zabranjuju. Da mogu,<br />

zabranili bi vjeronauku, izgradnju<br />

džamija u gradovima, nošenje mahrame.<br />

Naročito je neprihvatljivo<br />

kad ovo rade državni mediji koji<br />

žive od naše pretplate”.<br />

Jasmila Žbanić<br />

Agresivna ateistkinja<br />

Suljagićev napad na vjeronauku<br />

dao nam je priliku da vidimo<br />

mnoga lica u njihovom pravom svjetlu.<br />

Jedna od onih koja je pokazala<br />

svoje pravo lice je Jasmila Žbanić,<br />

poznata bh. filmska rediteljica. Sve<br />

do ovog problema oko vjeronauke<br />

vjerovali smo da je Jasmila Žbanić<br />

jedna vrijedna i nadasve tolerantna<br />

umjetnica kojoj je najviše stalo do njene<br />

umjetnosti. Nažalost, nakon njenog<br />

javnog očitovanja da je ateistkinja<br />

koja se izuzetno protivi vjeri moramo<br />

promijeniti mišljenje o njoj. Naročito,<br />

nikako ne možemo shvatiti potrebu<br />

Jasmile Žbanić da otvoreno laže da su<br />

vjeroučitelji u školama napastvovali<br />

djecu. Sljedećim stavom Jasmila nam<br />

govori da je ona jedna obična agresivna<br />

ateistkinja: “...mi ateisti, svaki mjesec<br />

kroz poreze, finansiramo vjeroučitelje,<br />

izdržavanje vjerskih zajednica,<br />

kulturne manifestacije vjerskih zajednica<br />

kao i obnovu i gradnju vjerskih<br />

objekata. Iako nas nikada niko za to<br />

nije pitao ili sa nama vodio dijalog, mi<br />

nevjernički, uporno, plaćamo nešto sa<br />

čim se ne slažamo. Zato, molim Vlade<br />

svih nivoa, a posebnu Vladu Kantona<br />

Sarajevo, da sve ateiste oslobodi plaćanja<br />

dijela poreza koji se - u bilo kojoj<br />

stavki, odnosi na vjerske izdatke“.


Ivo Josipović, predsjednik Republike<br />

Hrvtaske<br />

Bojim se radikalnih muslimana iz<br />

susjedne Bosne<br />

Hrvatska je zabrinuta razvojem<br />

događaja u Libiji i Sjevernoj<br />

Africi zbog njihova mogućeg utjecaja na<br />

radikalne muslimane u susjednoj Bosni,<br />

izjavio je u aprilu prošle godine hrvatski<br />

predsjednik Ivo Josipović u intervjuu za<br />

Večernji list i agenciju Reuters. Nakon što<br />

su uslijedile žestoke reakcije iz Bosne i<br />

Hercegovine, Ivo Josipović se pravdao da<br />

su ga novinari pogrešno citirali. Ovaj stari<br />

trik prebacivanja odgovornosti na novinare<br />

bio je prilično neubjedljiv. Naročito,<br />

ako se uzme u obzir da je Ivo Josipović u<br />

to vrijeme zajedno sa Borisom Tadićem<br />

pružao svu potrebnu podršku Miloradu<br />

Dodiku na njegovom putu zaustavljanja<br />

reformi u Bosni i Hercegovini.<br />

Norveška<br />

Film “Srebrenica – izdani grad” jeftina<br />

srpska propaganda o ratu u BiH<br />

Prikazivanje dokumentarnog filma<br />

“Srebrenica – izdani grad”<br />

u skandinavskim zemljama izazvalo je<br />

ogromnu javnu polemiku u zemljama<br />

prikazivanja ali u Bosni i Hercegovini.<br />

Nakon brojnih žalbi na spomenuti<br />

film, “Helsinški odbor Norveške” je<br />

uputio žalbu Odboru za nadgledanje<br />

rada medija u Norveškoj. Odbor je<br />

glasanjem 5 prema 2 i službeno proglasio<br />

ovaj film neprofesionalnim i<br />

tendecioznim, smatrajući da krši nekoliko<br />

odredaba o novinarskoj etici.<br />

“Ovaj film previđa ili izostavlja temeljne<br />

činjenice koje je neophodno navesti<br />

u bilo kojem slučaju kada se govori o<br />

ratu u Bosni i Hercegovini”. Na sličan<br />

način se o ovom filmu očitovao i Haški<br />

tribunal. Nakon svih ovih reakcija postalo<br />

je jasno da je navedeni film jeftin<br />

pokušaj iskorištavanja islamofobičnih<br />

trendova u svijetu da se iskrivi istina o<br />

ratu u BiH i da se za sve optuže radikalni<br />

muslimani.<br />

Kader Abdolah “Poslanik”,<br />

Crna knjiga islamofobizma<br />

Prošl a,<br />

2011.<br />

godina ostat će<br />

upamćena i po<br />

javnoj raspravi o<br />

knjizi “Poslanik”,<br />

iranskog autora<br />

Kadera Abdolaha.<br />

Preporod,<br />

Saff<br />

i drugi mediji su<br />

uspjeli dokazati<br />

da je knjiga Kadera<br />

Abdolaha<br />

prepuna smišljenih<br />

i veoma podlih<br />

podvala i uvreda na poslanika Muhameda,<br />

a.s., i islam. Ova knjiga je klasično<br />

propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom<br />

evropskom tržištu koje rado<br />

kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova<br />

knjiga “Poslanik”. Vjerujemo da su ovu<br />

knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni<br />

ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele<br />

titoistička ideološka uvjerenja<br />

Dokaz da je islamofobija u BiH<br />

ustavna kategorija<br />

Diskriminacija muslimanki zbog no-<br />

šenja hidžaba<br />

Dva slučaja diskriminacije muslimanki<br />

zbog nošenja hidžaba<br />

na radnim mjestima u institucijama<br />

države BiH otkrila su da je islamofobija<br />

u BiH ustavna kategorija. Prvi slučaj<br />

se desio u Travniku gdje je predsjednik<br />

Općinskog suda u Travniku Goran<br />

Dujić osporio pravo jednoj od namještenica<br />

ovog suda da pokrivena dolazi<br />

na posao, tvrdeći da se radi o kršenju<br />

kodeksa kojim se zabranjuje isticanje<br />

vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim<br />

institucijama. Drugi slučaj<br />

se desio u Oružanim snagama Bosne i<br />

Hercegovine gdje je jedna Bošnjakinja<br />

suspendovana sa posla jer nosi hidžab.<br />

Ovakvih slučajeva ima još dosta. Za<br />

domaće medije ovo je nevažna tema.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

17<br />

Prema sadašnjem stanju, bošnjakinje<br />

koje nose hidžab su žrtve teške diskriminacije,<br />

koju, nažalost, sprovodi država.<br />

Profesor Predrag Matvejević<br />

Lažni prijatelj bošnjačkog naroda<br />

Profesor Predrag Matvejević u<br />

intervjuu, koji je objavljen u<br />

Dnevnom avazu, 14. 10. 2011. godine,<br />

na veoma zanimljiv način je opisao<br />

nas Bošnjake: “Prošli put kada sam bio<br />

u BiH, vidio sam neke stvari koje bi<br />

mogao ispraviti reisu-l-ulema Mustafa<br />

ef. Cerić. Mislim da bi on, kada bi bio<br />

malo odrešitiji, mogao zaustaviti neke<br />

manifestacije koje kasnije koriste hrvatski<br />

i srpski nacionalisti. Mislim na<br />

vehabije... Oni dobiju malo para da<br />

izađu petkom. Ne treba to našim muslimanima”,<br />

rekao je profesor Matvejević<br />

u spomenutom intervjuu. Rijaset<br />

IZ u BiH je odmah reagirao: “Tvrdnja<br />

profesora Matvejevića da reisu-l-ulema<br />

dr. Mustafa Cerić treba biti ‘malo<br />

odrešitiji’ kako bi zaustavio ‘neke manifestacije’,<br />

vjerovatno da vehabije ne<br />

izlaze petkom kako bi hrvatski i srpski<br />

nacionalisti ostali mirni i kako bismo<br />

mi (vaši) muslimani mogli preživjeti,<br />

nije samo neočekivana nego je i vrlo<br />

opasna. Mnogi koji su do sada imali<br />

povjerenje u profesora Matvejevića, te<br />

mislili da ima ljudi koji znaju razlikovati<br />

istinu od laži, pravdu od krivde,<br />

onih ljudi koji su otporni na islamofobiju,<br />

nažalost ovakvim izjavama su<br />

duboko razočarani, i žao im je što je<br />

profesor Matvejević pristao, možda i<br />

nesvjesno, da bude žrtva opće antiislamske<br />

histerije”.<br />

Abu Hamza na svojoj koži osjeća<br />

svu količinu islamofobije u BiH<br />

U praksi europskih sudova nisu po-<br />

znati primjeri da se neko drži u pritvoru<br />

duže od tri godine bez suđenja<br />

Imad Al Husin, poznatiji kao Abu<br />

Hamza već tri i po godine robuje u<br />

pritvoru u Imigracionom centru u Lukavici.<br />

Abu Hamza na svojoj koži osjeća svu količinu<br />

islamofobije u BiH. Njegov advokat


Osman Mulahalilović kaže da u praksi europskih<br />

sudova nisu poznati primjeri da se neko<br />

drži u pritvoru duže od tri godine bez suđenja.<br />

Nakon Magdija Dizdarevića ubijen<br />

je i Nadir Suljić<br />

Islamofobija uzima danak u krvi<br />

naselju Mramor kod Tuzle, 28.<br />

U juna 2011. godine,ubijen je mladić<br />

Nadir Suljić (24). Suljića je tog dana,<br />

oko 18:00 sati, ispred Doma kulture, na<br />

svirep način, nožem izbo Elvis Halilović<br />

(21). Ova vijest je u bh. medijima vrlo<br />

šturo propraćena. Posvećeno joj je pažnje<br />

kao da je riječ o saobraćajnoj nesreći<br />

s lakšim tjelesnim povredama i manjom<br />

materijalnom štetom pričinjenoj na vozilima.<br />

Zašto je tako malo pažnje posvećeno<br />

ovom svirepom zločinu? Odgovor<br />

je jednostavan: ubica je “normalni” građanin<br />

ove zemlje, doduše, ponekad je<br />

bio na drogama, a ubijeni je pripadao<br />

grupi “novih muslimana”, kako ih je nazivao<br />

kardinal Vinko Puljić, odnosno,<br />

rahmetli Nadir Suljić je bio momak koji<br />

se potpuno okrenuo vjeri, klanjao je svaki<br />

dan, imao je i bradu. Nadir Suljić je,<br />

tog dana kada je ubijen, bio ponio mahrame<br />

svojoj majci koja je odlučila da se<br />

“pokrije”. Priča o ubistvu Nadira Suljića<br />

slična je ubistvu rahmetli 34-godišnjeg<br />

Magdija Dizdarevića, koji je ubijen u<br />

noći 15. jula, nakon jacije ispred Šarića<br />

džamije u Mostaru.<br />

Livno<br />

Livanjski Hrvati vole rušiti džamije<br />

za vrijeme mjeseca ramazana<br />

Godine 2010. početkom mjeseca<br />

ramazana u livanjskom<br />

naselju Sturba lokalne vlasti su<br />

srušile džamiju u izgradnji. Ovaj<br />

sramni čin ražalostio je sve muslimane<br />

u Bosni i Hercegovini. Nažalost,<br />

livanjskim Hrvtaima se izgleda<br />

osladilo rušenje džamija za vrijeme<br />

ramazana pa su i 2011. godine pokrenuli<br />

još jedan udar na livanjske<br />

muslimane. Naime, ovaj put na meti<br />

hrvatskih nacionalista iz Livna našla<br />

se obnova džamije Ćurčinice, čija<br />

obnova je u punom jeku. Po dobroj<br />

staroj livanjskoj praksi prvo su hrvatski<br />

političari iskoristili svoju političku<br />

dominaciju u Općinskom vijeću<br />

Livna gdje su izglasali odluku o hitnom<br />

obustavljanju izgradnje džamije<br />

Ćurčinice po projektu Medžlisa IZ-e<br />

koji, navodno, nije u skladu sa važećom<br />

prostorno-planskom dokumentacijom<br />

općine Livno. Kao i u slučaju<br />

džamije u Sturbi, nakon političke akcije<br />

uslijedio je opći verbalni napad<br />

na islam. U lokalnim medijima zabilježene<br />

su najgore moguće uvrede na<br />

račun islama i muslimana.<br />

Oslobođenje<br />

Boris Dežulović<br />

U 2011.<br />

godini<br />

sarajevsko Oslobođenje<br />

angažiralo<br />

je hrvatskog<br />

novinara Borisa<br />

Dežulovića<br />

da psuje islam<br />

i muslimane<br />

otvoreno i bez<br />

ikakvih granica.<br />

Ovaj prostak iz Hrvatske svaki put<br />

se potrudio i dao sebi oduška. Pričanje<br />

viceva o Allahu, dž.š., izmišljanje<br />

bljuvotina o reisu dr. Mustafi Ceriću<br />

i drugim islamskim velikanima bila je<br />

osnovna islamofobična matrica po kojoj<br />

je plovio plaćenik Dežulović.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

18<br />

Medijski napadi na dr. Mustafu<br />

ef. Cerića<br />

Reisofobija kao islamofobija<br />

Već desetak godina reisu-l-ulema<br />

dr. Mustafa ef. Cerić je ličnost o<br />

kojoj se najobilnije i najnegativnije piše i<br />

govori u dejtonskim medijima. Ne radi<br />

se o stvarnoj informativnoj potrebi, već o<br />

nastojanju da se od reisu-l-uleme, a time<br />

i od Islamske zajednice, stvori centar svih<br />

problema. I u 2011. godinu izrečeno je i<br />

napisano stotine uvreda, kleveta, bezočnih<br />

konstrukcija na adresu reisu-l-uleme,<br />

i bezmalo isto toliko je šutnji bošnjačkih<br />

intelektualaca koji nisu detektirali i osudili<br />

ovu islamofobijsku pomamu.<br />

Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog<br />

četničkog pokreta<br />

Za nas je rat izazov i, akobogda, bit<br />

će rata<br />

Četnički<br />

pokret<br />

u Republici Srpskoj,<br />

poznatiji<br />

kao Ravnogorski<br />

četnički pokret<br />

uživa u slobodi<br />

koju su im omogućile<br />

institucije<br />

vlasti Bosne<br />

i Hercegovine.<br />

Oni tu slobodu<br />

koriste na za njih<br />

najbolji način. O planovima četnika u skorijoj<br />

budućnosti u RS-u prošle godine govorio<br />

je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog<br />

pokreta: “Nama koji baštinimo tradiciju<br />

Ravnogorskog pokreta nikada relaksanija<br />

situacija nije bila. Za nas je rat izazov i,<br />

akobogda, bit će rata. Nemojte misliti da se<br />

ovdje išta može riješiti lijepim metodama.<br />

Odavno je to pogrešno i bez agresivnih metoda<br />

nema rješenja. Borba mora da postoji<br />

i to agresivna. Ja sada pozivam na oružanu<br />

borbu, ali agresivna borba mora biti i na radnom<br />

mjestu i u selu i opštini, i mi to činimo.<br />

Znači na svakom mjestu agresivna borba i<br />

protiv političke vlasti, međunarodne zajednice,<br />

vehabijskog pokreta.“


Prijetnje kao najava mogućeg<br />

Kršćanski savez u BiH prijeti i najavljuje<br />

Koordinacija udruženja HVO-a<br />

proisteklih iz rata uputili su sredinom<br />

prošle godine javno saopćenje u<br />

kojem protestiraju zbog govora mržnje<br />

protiv Hrvata i Srba koji izvodi Bakir<br />

Hadžiomerović u emisiji “60 minuta”.<br />

Koristeći napad na Bakira Hadžiomerovića<br />

Koordinacija HVO-a je javno<br />

opasno zaprijetila svim Bošnjacima<br />

muslimanima. “Osjećaj ugroženosti od<br />

fundamentalista koji medijski proganjaju<br />

neistomišljenike i političke protivnike<br />

otvara prostor kršćanskom savezu u BiH<br />

u obrani svoje nacije, vjere i opstojnosti<br />

na onim prostorima koji ne kontrolira<br />

bošnjački narod. Dvije trećine BiH nastanjuju<br />

kršćani koji čine i natpolovičnu<br />

većinu u BiH, ...i sigurno će spriječiti<br />

islamizaciju i majorizaciju hrvatskog i<br />

srpskog naroda u BiH i ponovni progon<br />

kršćana u BiH”. Pametnom je i ovo dovoljno!<br />

Večernje novosti<br />

Klasični primjer kako su srpski mediji vodili<br />

propagandno-psihološki rat protiv Bošnjaka<br />

Banjalučka policija je u ranim<br />

jutarnjim časovima, u strogom<br />

centru Banjaluke, kod zgrade Pošte,<br />

zaustavila vozilo austrijskih tablica, u<br />

kojem su se nalazila dva mladića sa dugim<br />

bradama i bijelim kapicama. Policija<br />

je auto u kojem su se nalazili, okružila<br />

sa dva vozila i zatražila od mladića<br />

da izađu i pokažu dokumenta. Poslije<br />

detaljne provjere vozila i ličnih dokumenta,<br />

pušteni su da nastave svojim<br />

putem, pišu beogradske Večernje novosti.<br />

Osim toga, uz ovu vijest objavljena<br />

je fotografija spomenute dvojice mladića.<br />

Iz same vijesti se vidi da se radilo o<br />

običnoj saobraćajnoj kontroli a što potvrđuje<br />

autor vijesti ističući “poslije detaljne<br />

provjere vozila i ličnih dokumenta,<br />

pušteni su da nastave svojim putem”.<br />

Iako nije bilo potrebe da se ovakvo što<br />

uopće objavi u novinama, Večernje novosti<br />

su vijest montirali kao da se radi<br />

o najokorjelim kriminalcima. Ovakvo<br />

pisanje je klasični dokaz vođenja psihološko-propagandnog<br />

rata protiv Bošnjaka.<br />

Ovakvih primjera je u 2011. bilo<br />

napretek u srpskim medijima.<br />

Dvostruki aršini međunarodne<br />

zajednice<br />

Pisali bi strani ambasadori o školskoj<br />

slavi u RS-u da je to islamska slava<br />

Srpska<br />

pravoslavna<br />

crkva 27.<br />

januara slavi<br />

dan svog utemeljivača,<br />

države<br />

i školstva<br />

- Svetog Save. Savindan se obilježava<br />

u svim školama u Srbiji i Republici<br />

Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan<br />

- školska slava.<br />

Đaci i prosvjetni radnici proslavljaju<br />

Savindan svečano, uz priredbe, akademije<br />

i sječenje slavskog kolača. Ovo<br />

znaju svi u BiH uključujući i međunarodne<br />

predstavnike koji se previše ne<br />

bave ovim problemom. Školska slava u<br />

Republici Srpskoj dokaz je dvostrukih<br />

aršina pristupa međunarodne zajednice<br />

prema društveno-političkom uređenju<br />

Bosne i Hercegovine. Međunarodni<br />

predstavnici su izuzetno osjetljivi na<br />

svaku priču o islamskoj vjeronauci u<br />

dječijim vrtićima i školama. Zahvaljujući<br />

Wikiliksu prošle godine su objavljeni<br />

dokumenti Ambasade SAD u Sarajevu<br />

u kojima je islamska vjeronauka<br />

predstavljena na veoma negativan način.<br />

A o školskoj slavi u RS-u ni slova.<br />

Pisali bi Amerikanci i o školskoj slavi<br />

u RS-u da je to islamska slava, ovako<br />

pošto je kršćanska njima ne smeta.<br />

Helsinški komitet Bosne i<br />

Hercegovine<br />

Vera protiv islamske vjere<br />

Prije nekoliko sedmica Vera Jovanović,<br />

predsjednica Helsinškog<br />

komiteta za ljudska prava u Bosni i<br />

Hercegovini, je dala skandaloznu izjavu<br />

o pravu muslimanki da nose hidžab na<br />

radnim mjestima u državnim institucijama.<br />

Jovanović je tada rekla da “manifestiranje<br />

samo jedne vrste vjerskih<br />

osjećanja, može izazvati nelagodu kod<br />

ovih drugih”. Također, još je rekla: “Ja,<br />

možda, imam taj problem što smatram<br />

30. decembar - 5. safer<br />

19<br />

da je vjera privatna stvar svakog pojedinca<br />

i naravno, da u privatnom okruženju<br />

i privatnim situacijama, svako<br />

ima pravo da vjeru upražnjava u obliku<br />

kakav mu najviše odgovara. Međutim,<br />

nisam sigurna šta znači javno manifestiranje<br />

vjerskih osjećanja u situaciji kad<br />

se u Ustavu BiH ne navodi da je BiH<br />

sekularna država, ali se ne navodi ni da<br />

je vjerska država. Doduše, donesene su<br />

neke presude Ustavnog suda BiH koje<br />

pokazuju da BiH jeste sekularna država”.<br />

Hidžab treba da bude iza četiri zida!<br />

Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog<br />

komiteta Bosne i Hercegovine je<br />

prije ovog iznijela niz uvrjedljivih navoda<br />

na račun<br />

vjeronauke u<br />

školama i na<br />

račun reisa<br />

dr. Mustafe<br />

ef. Cerića.<br />

Nije ni čudo<br />

kakva su<br />

nam ljudska<br />

prava kad vidimo ko vodi brigu o njima.<br />

Islamska zajednica u BiH<br />

Prvi izvještaj ozvaničio da postoji<br />

islamofobija u BiH<br />

Sredinom augusta 2011. godina<br />

promoviran je Prvi izvještaj o islamofobiji,<br />

diskriminaciji i netoleranciji na<br />

području Islamske zajednice u Bosni i<br />

Hercegovini. Rijaset Islamske zajednice u<br />

Bosni i Hercegovini, na sjednici održanoj<br />

28. aprila 2011. godine, na prijedlog Službe<br />

za odnose s javnošću, usvojio je Izvještaj o<br />

islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji.<br />

Ovo je prvi izvještaj ovakve vrste nastao<br />

u okviru Islamske zajednice i obuhvata<br />

vremenski period od 2004. do 2011. g.<br />

Izvještajem su obuhvaćeni primjeri koji<br />

pokazuju raznolike vrste diskriminacije i<br />

netolerancije koje dolaze od različitih osoba<br />

i društvenih grupa. Islamofobične reakcije<br />

koje su uslijedile od pojedinaca nakon<br />

objavljivanja ovog izvještaja najbolja su potvrda<br />

da je Islamska zajednica uradila odličan<br />

posao. Prvi izvještaj je konačna, zvanična<br />

potvrda da je islamofobija dio našeg<br />

društva a reakcije na ovaj izvještaj su dokaz<br />

tačnosti sadržaja Prvog izvještaja.


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

“Pogorelica” je srce bošnjačk<br />

ošnjačke časti<br />

Kampanja protiv montiranog<br />

procesa “Pogorelica” dosad<br />

je najveća odbrana i najveća<br />

pobjeda istine o karakteru<br />

naše borbe za opstanak. Kazati<br />

da su Bošnjaci u toku rata<br />

imali kamp za obuku terorista<br />

– netačno je i pogubno je!<br />

Ne postoji autoritet koji<br />

takvu laž smije izgovoriti,<br />

a da mu Bošnjaci ne okrenu<br />

leđa. Razumije li to Fahrudin<br />

Radončić?<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Unutarbošnjački politički<br />

sukobi zahvatili su i one dijelove<br />

nacionalnog interesa<br />

koji bi morali biti neupitni i nedodirljivi<br />

za sve. To što Fahrudin Radončić<br />

misli da je Bakir Izetbegović ovo i ono,<br />

i obratno, ne bi trebalo mnogo da nas<br />

sikira, sve dok to prepucavanje ne zahvati<br />

pojmove koji su stariji i važniji<br />

od ove obojice prolaznika kroz prostor<br />

i vrijeme. Na pijedestalu svetosti nalazi<br />

se, i tu mora i ostati, naše uvjerenje<br />

da je bošnjačka borba za opstanak bila<br />

bosanska, antifašistička i antiteroristička,<br />

što je bio ideološki program<br />

Armije RBiH i svih odbrambenih<br />

struktura. Kampovi za obuku boraca<br />

Armije RBiH time nisu mogli biti teroristički,<br />

jer su proizilazili iz doktrine<br />

samoodbrane, koja je bila blokirana i<br />

zapadnim embargom na oružje. Plasiranje<br />

teze o terorizmu unutar naših<br />

odbrambenih struktura isključivi je<br />

interes kreatora genocida nad Bošnjacima,<br />

jer se tako aboliraju zločinci, a<br />

optužuje žrtva. Kako je onda moguće<br />

da se u Dnevnom avazu, evo već nekoliko<br />

puta, objavljuje neistina o “terorističkom<br />

kampu Pogorelica”?! Jer,<br />

ako su naše odbrambene snage imale<br />

teroristički kamp, onda Bošnjaci<br />

više nisu žrtve genocida, već agresori<br />

i teroristi! Ne može biti a da vlasnik<br />

Dnevnog avaza a i lider SBB-stranke<br />

Fahrudin Radončić ne vidi to što se<br />

piše po njegovoj novini! Može jedino<br />

biti da se Radončić previše zadeverao<br />

oko tih prepucavanja sa Izetbegovićem<br />

i Tihićem, pa zaboravio da u našem<br />

nacionalnom ponosu postoje mjesta u<br />

koja se ne smije dirati. U ta mjesta dirali<br />

su, nedavno, i Izetbegović i Tihić,<br />

kada su gmizali oko Tadića i Dodika,<br />

izvinjavali se u ime žrtve, i pravili od<br />

svih nas Huse i Hase. Ali, računalo<br />

se da je Radončić kao<br />

opozicija bolji od onih koje<br />

kritikuje, pa će razumjeti<br />

da postoji granica do koje<br />

određeni pojmovi mogu biti<br />

uvlačeni u međustranačke<br />

sukobe. Evo, čak i da podržavamo<br />

Avaz-SBB-Radončićevu<br />

namjeru da opoziciono<br />

raskrinkava okoštalu i korumpiranu<br />

strukturu SDA,<br />

ne možemo prihvatiti da se<br />

u tu svrhu izmišlja terorizam<br />

u Bošnjaka. Kakva je korist<br />

što će dva-tri ratna državna<br />

funkcionera iz reda SDA biti<br />

ocrnjena za tzv. terorizam,<br />

ako će kompletna naša borba<br />

za opstanak dobiti drugačije<br />

značenje? Jer, ako šef<br />

bosanske Policije u ratu pravi<br />

teroristički kamp, onda je<br />

i ta Policija teroristička.<br />

Zar je to rivalstvo toliko<br />

ostrašćeno, i oslijepljeno, pa<br />

da je spremno žrtvovati i najsvetije<br />

stranice bošnjačkog<br />

identiteta?! Najgore što bi se<br />

moglo dogoditi političkom<br />

projektu Fahrudina Radončića<br />

– koji je dočekan kao<br />

“šansa za Bošnjake” – jeste<br />

da krene stranputicom SDPa<br />

Zlatka Lagumdžije, koji je<br />

parnerstvo sa velikosrbima,<br />

velikohrvatima i diplomatskim<br />

dejtoncima gradio na<br />

sataniziranju bošnjačkog naroda<br />

i izmišljanju tzv. islamskog<br />

terorizma. Na žalost, onoliko koliko<br />

je SDA postala filijala SDP-a, toliko<br />

je SBB željan da preuzme ulogu te<br />

filijale, što se vidi po činjenici da Dnevni<br />

avaz mjesecima nemilosrdno rastura<br />

SDA i udvara se SDP-u. Ovaj prijateljski<br />

tekst nastoji ukazati na štetu koja<br />

bi nastala ako bi Bošnjaci izgubili još<br />

Oslobađajuće<br />

presude<br />

Kantonalnog,<br />

pa Vrhovnog<br />

suda<br />

Federacije,<br />

potvrdile su<br />

da su u pravu<br />

bili svi: bh.<br />

književnici,<br />

umjetnici<br />

sevdaha,<br />

univerzitetski<br />

profesori,<br />

kao i 10.000<br />

potpisnika<br />

peticije protiv<br />

montiranog<br />

procesa<br />

“Pogorelica”.<br />

Ustati protiv<br />

svih njih,<br />

nepametno je.<br />

jednu šansu. A šansom se ne može zvati<br />

alternativa koja, kao SDP i Federalna<br />

tv, izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kao<br />

što su sve srpske stranke saglasne da im<br />

je Republika Srpska, kao nacionalni<br />

interes, iznad stranačkih sukoba, tako<br />

i sve stranke koje žive od bošnjačkih<br />

glasova, moraju biti saglasne oko činjenice<br />

da su Bošnjaci bili žrtve genocida,<br />

da su to i danas, i da u<br />

borbi za opstanak nije bilo,<br />

niti je moglo biti, ma kakvog<br />

terorizma. Kazati da su Bošnjaci<br />

u toku rata imali kamp<br />

za obuku terorista – netačno<br />

je, nezrelo je, pogubno je!<br />

Ne postoji autoritet koji takvu<br />

laž smije izgovoriti, a da<br />

mu Bošnjaci ne okrenu leđa.<br />

Razumije li to Fahrudin Radončić?<br />

Front za odbranu časti<br />

Nas, potcrtavamo to, ne<br />

zanimaju personalno Fikret<br />

Muslimović, Bakir Alispahić,<br />

Nedžad Ajnadžić i<br />

mnogi drugi SDA-ovci koji<br />

ovih dana izlaze na Avazovoj<br />

potjernici u rubrici “Ličnost<br />

dana”. Ako su ljudi šta griješili,<br />

neka za to odgovaraju.<br />

Jedino, bilo bi lijepo da se<br />

istim metrom mjere i SDPovi<br />

funkcioneri, pogotovo<br />

oni koji su do grla u kriminalu.<br />

Ali, te objektivnosti<br />

nema ni na Federalnoj tv.<br />

Nas, zapravo, na reakciju<br />

nuka pominjanje “terorističkog<br />

kampa Pogorelica”,<br />

u ovim Avazovim potjernicama.<br />

Federalna tv ima običaj<br />

iz prošlosti vaditi sudske<br />

procese na kojima su osumnjičeni<br />

oslobođeni, a onda<br />

rekonstruirati priču kao da<br />

se sada dogodila. Tako je<br />

uradio i Avaz, iako je na sudu dokazano<br />

da “Pogorelica” nije bila teroristički<br />

kamp. Prisjetimo se vijesti od 20. januara<br />

2008. godine, pod naslovom “Na<br />

Vrhovnom sudu pao i slučaj Pogorelica”,<br />

objavljene upravo u Dnevnom avazu:<br />

“Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio<br />

je trojicu bivših visokih funkcione-<br />

20


a AID-a Bakira Alispahića,<br />

Irfana Ljevakovića,<br />

Envera Mujezinovića te<br />

dvojicu bivših policijskih<br />

zvaničnika USK Edhama<br />

Veladžića i Ejuba<br />

Ikića. Na ovu odluku<br />

kojom je potvrđena prvostepena<br />

oslobađajuća<br />

presuda, više ne postoji<br />

pravo žalbe, niti ikakav<br />

redovni ili pravni lijek.”<br />

Nakon što je protiv<br />

njih prvobitno otpala<br />

optužba za obučavanje<br />

terorista u kampu “Pogorelica”,<br />

Alispahić, Ljevaković,<br />

Mujezinović,<br />

Veladžić i Ikić oslobođeni<br />

su 2006. godine pred<br />

Kantonalnim sudom Sarajevo<br />

i tačke optužnice<br />

koja ih je teretila za poticanje<br />

na ubistvo Fikreta<br />

Abdića. Neuobičajeno za<br />

bilo koji sudski proces,<br />

žalbu na presudu Kantonalnog<br />

suda uložilo<br />

je Federalno tužilaštvo,<br />

tačnije tužilac Vlado<br />

Mišković. Procesom je<br />

nanesena velika materijalna<br />

šteta državi, zbog<br />

visokih sudskih troškova,<br />

koji su proizašli čak<br />

i iz plaćanja svjedoka.<br />

Tako je, kako su mediji<br />

izvještavali, čak 150.000<br />

dolara iz budžeta plaćeno za izvještaj<br />

o “Pogorelici” koji je sačinio navodni<br />

međunarodni stručnjak za terorizam<br />

Rohan Gunaratna. Već je izvjesno da<br />

to državi neće biti jedini trošak, jer, kazao<br />

nam je advokat Crnalić, optuženi<br />

će tražiti odštetu za vrijeme provedeno<br />

u pritvoru, kao i zbog povrede časti i<br />

ugleda, odnosno duševnih boli koje su<br />

pretrpjeli zbog ovog sudskog postupka.<br />

Ako je montirani slučaj “Pogorelica”<br />

pao 2006. pred Kantonalnim sudom,<br />

pa onda još jednom, definitivno,<br />

pao 2008. godine pred Vrhovnim sudom,<br />

čime je za vijek vijekova dokazano<br />

da to nije bio teroristički kamp,<br />

kako je moguće potkraj 2011. godine<br />

pisati o “terorističkom kampu Pogorelica”?<br />

Onaj ko nakon svega izmišlja<br />

ratni kamp za obuku bošnjačkih terorista,<br />

ne samo da se sukobljava sa čašću<br />

bošnjačke žrtve, i ne samo za oslobađajućom<br />

presudom, već i sa nizom dokumenata<br />

i svjedočenja iz vremena kada<br />

je taj sramni proces vođen, a kada su<br />

hiljade bosanskih patriota ustali u odbranu<br />

istine o odbrambenom karakteru<br />

naše borbe za opstanak. Prisjetimo<br />

se, preko organizacije Bošnjački<br />

front, 10.000 patriota<br />

je stavilo svoja imena na<br />

peticiju za obustavu montiranog<br />

procesa, a spiskovi<br />

su danima objavljivanji u<br />

tadašnjim Jutarnjim novinama.<br />

Potom, 21 član Društva<br />

pisaca BiH, na čelu sa Abdulahom<br />

Sidranom, potpisao je<br />

otvoreno pismo protiv reinkarnacije<br />

policijske države i<br />

za obustavljanje montiranog<br />

procesa. Gradimir Gojer je<br />

najavio da će praviti pozorišu predstavu,<br />

a kompozitor Asim Horozić da će<br />

pisati muziku, kao vid umjetničkog<br />

tematiziranja, i otpora, protiv policijskih<br />

metoda bh. pravosuđa. Proslavljeni<br />

umjetnici sevdaha, Beba Selimović,<br />

Omer Pobrić, Ljubica Berak i drugi,<br />

također su potpisali peticiju protiv<br />

“Pogorelice”. U januaru 2003. je jedanaest<br />

univerzitetskih profesora objavilo<br />

svoju deklaraciju protiv “Pogorelice”.<br />

Bio je to istinski svenarodni pokret<br />

protiv klevetanja bosanske borbe za<br />

opstanak. Akademski pečat ovoj seriji<br />

Prisjetimo se<br />

vijesti od 20.<br />

januara 2008.<br />

godine, pod<br />

naslovom “Na<br />

Vrhovnom sudu<br />

pao i slučaj<br />

Pogorelica”,<br />

objavljene<br />

upravo u<br />

“Dnevnom<br />

avazu”.<br />

protesta protiv policijske<br />

države dao je Okrugli<br />

sto o montiranom<br />

procesu “Pogorelica”,<br />

održan u Sarajevu 14.<br />

aprila 2003., na kome su<br />

učešće uzeli eminentni<br />

univerzitetski profesori,<br />

potput prof. dr. Ive Komšića,<br />

prof. dr. Ibrahima<br />

Bušatlije i drugih.<br />

U političkoj historiji<br />

BiH sigurno je da nije<br />

postojao pravosudni slučaj,<br />

poput “Pogorelice”,<br />

koji je pobudio tako široke<br />

reakcije civilnog<br />

društva, odlučnog da se<br />

odupre reinkarnaciji policijske<br />

države i blaćenju<br />

jedne pravedne, antifašističke<br />

borbe za slobodu<br />

svih bh. naroda. Na kraju,<br />

oslobađajuće presude<br />

Kantonalnog, pa Vrhovnog<br />

suda Federacije, potvrdile<br />

su da su u pravu<br />

bili svi: bh. književnici,<br />

umjetnici sevdaha, univerzitetski<br />

profesori, kao<br />

i 10.000 potpisnika peticije<br />

protiv montiranog<br />

procesa “Pogorelica”.<br />

Ustati protiv svih njih,<br />

protiv istine i argumenata<br />

- kako bi se Bošnjaci<br />

ubijedili da su njihovi<br />

branitelji bili teroristi –<br />

nepametno je.<br />

Žigosanje bošnjačke žrtve<br />

Od hiljade stranica koje<br />

bi nas mogle podsjetiti na<br />

“Pogorelicu”, kao na projekt<br />

optuživanja bošnjačke<br />

žrtve, izdvojit ćemo samo<br />

djelić oko američke podrške<br />

kampu na Pogorelici.<br />

Na osnovu izlaganja Petera<br />

Galbraitha, američkog ambasadora<br />

u Hrvatskoj, pred<br />

Domom komiteta za međunarodne<br />

odnose SAD-a, u maju 1996., jasno je<br />

da je Amerika podržavala vojnu pomoć<br />

bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske,<br />

stizala (i) iz Irana. A “Pogorelica”<br />

je dovedena pod sumnju upravo<br />

zbog prisustva instruktora iz islamskih<br />

zemalja. Galbraith je, između ostalog,<br />

rekao:<br />

“Prije dvije godine, bosanska vlada<br />

zatražila je od hrvatske vlade dozvolu<br />

za tranzit oružja kroz Hrvatsku za<br />

svoju armiju pod opsadom. Hrvatska<br />

vlada je zatražila naše mišljenje. Naša<br />

30. decembar - 5. safer<br />

21


administracija je odlučila da ne reagira,<br />

a ja sam rekao Hrvatima da nisam<br />

dobio direktive. Bosanci su preživjeli<br />

zahvaljujući naoružanju. Naposlijetku,<br />

oružje koje je stiglo iz drugih zemalja<br />

pored Irana, omogućilo je Bosancima<br />

da kompenziraju vojnu neravnotežu<br />

spram Srba, povrate dio teritorije i tako<br />

pomognu da se poploča put ka Daytonu.<br />

Bosanski narod koji je nenaoružan<br />

stajao spram srpskog agresora, jedva je<br />

preživio zimu 1993-94. Bez pomoći,<br />

sumnjali smo da bi preživjeli još jednu<br />

godinu. To je tada bio kontekst naše<br />

odluke. Enklave, bez odbrane, uključujući<br />

Sarajevo, pale<br />

bi u ruke Srbima. Bilo<br />

bi na stotine hiljada<br />

mrtvih!”<br />

Na osnovu<br />

Galbraithovog izlaganja<br />

je očigledno<br />

da je Amerika i<br />

zvanično, a još više<br />

nezvanično, držala<br />

sve konce u rukama<br />

u pogledu tehničke i<br />

stručne pomoći bosanskim<br />

braniteljima<br />

u toku agresije i<br />

trajanja embarga na<br />

oružje, koji je jedino<br />

pogađao legalnu bh.<br />

vlast. Legalni, antiteroristički<br />

centar za<br />

obuku “Pogorelica”,<br />

u kome je predavanja<br />

držalo i nekoliko<br />

oficira iz islamskih<br />

zemalja, bio je time<br />

plod američke volje.<br />

Kakva je korist<br />

što će dva-tri<br />

ratna državna<br />

funkcionera iz<br />

reda SDA biti<br />

ocrnjena za tzv.<br />

terorizam, ako<br />

će kompletna<br />

naša borba<br />

za opstanak<br />

dobiti drugačije<br />

značenje?<br />

Jer, ako šef<br />

bosanske<br />

Policije u<br />

ratu pravi<br />

teroristički<br />

kamp, onda<br />

je i ta Policija<br />

teroristička.<br />

Huškanje Amerike na bosanske branitelje,<br />

pod optužbom za saradnju sa<br />

instruktorima iz islamskih zemalja,<br />

nema nikakvog smisla, jer je Amerika<br />

podržavala tu pomoć, u vidu naoružanja<br />

i obuke u kampovima kakav je<br />

bio i kamp “Pogorelica”.<br />

Na žalost, sve ove činjenice dosad<br />

nisu doživjele konačnu publicističku,<br />

naučnu, a ni političku valorizaciju.<br />

U mojoj knjizi “Teror antiterorizma”<br />

(dostupna na alispahic.net u PDF<br />

formatu), koja obrađuje stotinjak slučajeva<br />

izmišljanja tzv. islamskog terorizma<br />

u BiH, nalazi se i poglavlje o<br />

“Pogorelici”. Javnost je ostala uskraćena<br />

za zbornik sa okruglog stola u<br />

Sarajevu, kao i za zbornik svih dokumenata<br />

vezanih za ovaj slučaj. Otud je<br />

logično da neko pomisli kako bi “Pogorelica”<br />

ponovo mogla postati “teroristički<br />

kamp”, i kako bi se putem te<br />

izmišljotine mogle nanositi štete političkim<br />

protivnicima, pa makar cijena<br />

bila i žigosanje bošnjačke žrtve. Glavni<br />

krivci za to nisu ni u SDP-u, ni u<br />

SBB-u, već upravo u SDA, gdje su<br />

dozvolili da montaža i odbrana “Pogorelice”<br />

padne u zaborav, iako se<br />

radi o dosad najvećoj odbrani istine<br />

o karakteru naše borbe za opstanak.<br />

A zašto se u SDA nemarno odnose<br />

Tako se pisalo<br />

30. decembar - 5. safer<br />

22<br />

prema odbrani karaktera naše borbe?<br />

Zato, brate, što bi najsretniji bili<br />

kad bi mogli sami sebe proganjati,<br />

pa da se dodvore onima kojima<br />

se dodvoravaju koalicioni partneri<br />

Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić.<br />

O<br />

dbranom okrivljenih u montiranom procesu Pogorelica, mi branimo moralni<br />

dignitet 200.000 žrtava genocidne agresije, i pečatamo optužnicu<br />

protiv istinskih zločinaca i terorista. Ako popustimo i dozvolimo da se naše pravo<br />

na odbranu svih bh. građana okrivi za terorizam i špijunažu, tada smo završili priču<br />

o Bosni. Otud valja razumjeti da je ovaj proces montiran protiv svih naših žrtava,<br />

unesrećenih, raseljenih porodica, pobijenih i silovanih, protiv naših ubijenih godina,<br />

protiv svega što smo izdeverali samo zato što smo željeli živjeti u ozračju multietničke<br />

tolerancije i čovjekoljublja. (Fatmir Alispahić, u Walteru od 25. XII 2002.)


Društvo<br />

Povodom zvanične objave završetka programa pomoći Saudijske<br />

Arabije narodima Bosne i Hercegovine<br />

Saudija je iskreni prijatelj BiH<br />

U srijedu, 21.decembra 2011.<br />

godine Saudijska Arabija je<br />

u Sarajevu objavila završetak<br />

programa pomoći BiH. Rijad<br />

je pokrenuo program pomoći<br />

već u prvoj godini agresije<br />

na Bosnu i Hercegovinu.<br />

Od tada pa do danas,<br />

prema zvaničnim podacima<br />

Ambasade Saudijske Arabije,<br />

Saudija je pomogla Bosnu i<br />

Hercegovinu sa 560 miliona<br />

dolara<br />

Pripremio: Ezher Beganović<br />

Sredinom prošlog mjeseca<br />

Saudijska Arabija je objavila<br />

završetak svog programa<br />

pomoći Bosni i Hercegovini.<br />

Saudijska Arabija je pokrenula<br />

program pomoći već u prvoj godini<br />

agresije na Bosnu i Hercegovinu.<br />

Od tada pa do danas, prema zvaničnim<br />

podacima Ambasade Saudijske<br />

Arabije, Saudija je pomogla<br />

Bosnu i Hercegovinu sa 560 miliona<br />

dolara. Nažalost, zbog izražene<br />

i veoma prisutne islamofobije u<br />

Bosni i Hercegovini zlonamjerni<br />

pojedinci i grupe, prije svega iz<br />

redova Bošnjaka, svih ovih godina<br />

nastojali su da što više umanje<br />

30. decembar - 5. safer<br />

23<br />

doprinos Saudijske Arabije boljem<br />

životu svih građana Bosne i Hercegovine.<br />

Spomenuti zlonamjerni<br />

pojedinci i grupe pomoć Saudijske<br />

Arabije našoj zemlji svodili su na<br />

ideološke dimenzije čime su htjeli<br />

lažno prikazati da je Saudija svoj<br />

novac davala samo za izgradnju<br />

džamija i širenje islama. Vjerujemo<br />

da su spomenuti zlonamjerni<br />

pojedinci mislili da će širenjem<br />

laži o pomoći Saudijske Arabije<br />

našoj zemlji odvratiti tu zemlju od<br />

daljeg pružanja pomoći BiH.<br />

Međutim, Saudijska Arabija je<br />

na njihovu žalost a na radost svih<br />

drugih građana Bosne i Hercegovine<br />

nastavila sa svojom humanom<br />

misijom, misijom koja još uvijek


traje. Govoreći na svečanosti zatvaranja<br />

Regionalnog ureda Visokog<br />

saudijskog komiteta, odnosno<br />

zvanične objave završetka programa<br />

pomoći Saudijske Arabije Bosni<br />

i Hercegovini, član Predsjedništva<br />

BiH gospodin Bakir Izetbegović je<br />

rekao: “... prilika je da još jednom<br />

iskažemo zahvalnost za svu pomoć<br />

koju je Saudijska Arabija pružila<br />

našoj zemlji i narodu u najtežim<br />

trenucima odbrane od agresije i<br />

borbe za opstanak. Moj narod je<br />

veoma svjestan izvanredne uloge<br />

Visokog saudijskog komiteta,<br />

na čijem je čelu bio uvaženi princ<br />

Selman, tokom proteklih gotovo<br />

dvadeset godina humanitarnog<br />

djelovanja u Bosni i Hercegovini.<br />

Koliko je Saudijska Arabija pridavala<br />

značaj pomaganju Bošnjacima<br />

i Bosni i Hercegovini pokazuje činjenica<br />

da je to jedina zemlja na<br />

svijetu koja je u tu svrhu osnovala<br />

poseban komitet. Ogroman je broj<br />

djece bez roditelja, šehidskih porodica,<br />

prognanih Bošnjaka koji<br />

nikada ne mogu i neće zaboraviti<br />

bratsku pomoć koja im je dolazila<br />

iz Saudijske Arabije. Podaci da<br />

je Visoki saudijski komitet brinuo<br />

za više od 12.000 jetima, formirao<br />

izbjegličke kampove i direktno<br />

finansirao povratak oko 13.000<br />

povratnika, a različitim vrstama<br />

pomoći obuhvatio više od 250.000<br />

bosanskohercegovačkih porodica<br />

dovoljno govore sami za sebe. Donirane<br />

su, tokom agresije na BiH,<br />

velike količine neophodne medicinske<br />

opreme, osiguravane naknade<br />

za ljekare i medicinsko osoblje,<br />

naši ranjenici transportovani su i<br />

liječeni u Saudijskoj Arabiji. Također,<br />

tokom i poslije rata, pomoć je<br />

bila usmjerena na infrastrukturne<br />

projekte obnove puteva, željezničke<br />

mreže, vodovodnih i elektroenergetskih<br />

postrojenja, izgradnju<br />

i obnovu škola, brojnih džamija i<br />

islamskih fakulteta. U znak poštovanja<br />

i zahvalnosti za takvo zalaganje<br />

naše saudijske braće, predsjednik<br />

Bosne i Hercegovine, moj<br />

otac Alija Izetbegović, odlikovao<br />

je 1997. godine princa Selmana bin<br />

Abdulaziza Zlatnim bosanskim ordenom.<br />

Večeras na ovoj svečanosti<br />

govorimo, prije svega, o humanoj<br />

misiji Visokog sudijskog komiteta,<br />

ali i politička podrška i pomoć<br />

Kraljevine Saudijske Arabije mojoj<br />

zemlji bila je u njenim sudbonosnim<br />

godinama nemjerljivo značajna.<br />

Kraljevina Saudijska Arabija je<br />

među prvima u svijetu priznala<br />

nezavisnost Bosne i Hercegovine<br />

i snažno podržala naše pravo na<br />

odbranu suvereniteta, teritorijalnog<br />

integriteta i međunarodnog<br />

subjektiviteta. Podsjećam vas da je<br />

rahmetli kralj Fahd bin Abdulaziz,<br />

zajedno s najvišim zvaničnicima<br />

Saudijske Arabije, pitanje Bosne i<br />

Hercegovine u međunarodnim odnosima<br />

stavljao uvijek u prvi plan.<br />

Nije bilo prilike u kontaktima sa<br />

najvažnijim svjetskim liderima tog<br />

vremena, da saudijski vladar nije<br />

bitno utjecao na kreiranje njihovih<br />

stavova prema Bosni i Hercegovini.<br />

Djelovanje Saudijske Arabije<br />

kroz institucije Ujedinjenih nacija,<br />

Organizacije islamske konferencije<br />

i drugih najeminentnijih međunarodnih<br />

organizacija, doprinijelo je<br />

afirmiranju države Bosne i Hercegovine<br />

na međunarodnom planu.<br />

Takva podrška nastavljena je<br />

i nakon potpisivanja Daytonskog<br />

sporazuma koji je koncem 1995.<br />

donio mir u Bosnu i Hercegovinu.<br />

Večerašnja svečanost na svojevrstan<br />

način označava kraj jednog<br />

perioda u prijateljskim odnosima<br />

Saudijske Arabije i Bosne i Hercegovine.<br />

Naša zemlja je opstala, neprijatelji<br />

našeg naroda nisu uspjeli<br />

u svojim nakanama da je razore,<br />

a bošnjački narod unište. Bosna i<br />

Hercegovina, hvala Dragom Bogu,<br />

nije više humanitarni slučaj. Bosna<br />

i Bošnjaci u budućnosti nude<br />

partnerstvo. Svojim rukama, svojom<br />

pameću, sposobnostima koje<br />

imamo, uz saradnju s provjerenim<br />

prijateljima, moramo ići naprijed.<br />

Prijatelji iz Saudijske Arabije imaju<br />

svoje nezamjenjivo mjesto i ulogu<br />

u takvoj našoj budućnosti. Sada<br />

trebamo sarađivati na ekonomskim<br />

osnovama i u obostranom in-<br />

Najvažniji projekti pomoći Visokog saudijskog<br />

komiteta realizovani u BiH<br />

30. decembar - 5. safer<br />

24


teresu. Neki saudijski<br />

investitori<br />

već su tu, u našoj<br />

zemlji. Sulejman<br />

Al-Shidi gradi<br />

najmoderniji centar<br />

u našoj zemlji.<br />

Obnovio je hotel<br />

“Bristol”, jedan<br />

od simbola Sarajeva,<br />

a planira i<br />

druge projekte.<br />

Ovogodišnjem<br />

Sarajevo bussines<br />

Koliko je<br />

Saudijska<br />

Arabija<br />

pridavala značaj<br />

pomaganju<br />

Bošnjacima<br />

i Bosni i<br />

Hercegovini<br />

pokazuje<br />

činjenica da je<br />

to jedina zemlja<br />

na svijetu<br />

koja je u tu<br />

svrhu osnovala<br />

poseban<br />

komitet.<br />

forumu prisustvovao<br />

je i Njegova<br />

Ekselencija<br />

saudijski ministar<br />

finansija Ibrahim el-Asaf. Bili su<br />

ovdje i saudijski biznismeni i predstavnici<br />

Saudijskog fonda za razvoj.<br />

Ekonomske veze treba snažiti. Ima<br />

projekata, pogotovo u poljoprivredi,<br />

turizmu, energetici, građevinarstvu,<br />

koji mogu biti atraktivni saudijskim<br />

poduzetnicima. Zajedno trebamo<br />

nastaviti raditi na tom planu. Birokratskih<br />

prepreka, naravno, ima, ali<br />

ćemo ih u narednom periodu otklanjati.<br />

Neka trajno živi bratstvo saudijskog<br />

i bosanskog naroda!”<br />

Nakon ovih lijepih riječi ostaje<br />

nam još da predstavimo detaljan popis<br />

pomoći Saudijske Arabije našoj<br />

zemlji. Navedeni popis predstavljamo<br />

kroz dva antrea u kojima obrađujemo<br />

najvažnije projekte pomoći<br />

Visokog saudijskog komiteta realizovanih<br />

u BiH i kroz donacije i povoljna<br />

kreditna sredstva Saudijskog<br />

fonda za razvoj.<br />

Donacije Saudijskog fonda za razvoj<br />

Kraljevina Saudijske Arabije putem Saudijskog fonda za razvoj na<br />

zvaničnom nivou pomogla je brojne ekonomske projekte u Bosni i<br />

Hercegovini u obnovi i izgradnji infrastrukturnih i stambenih objekata.<br />

Sredstva su odobrena prema veoma povoljnim uvjetima (25 godina otplate<br />

i pet godina grejs perioda).<br />

30. decembar - 5. safer<br />

25


Pogledi<br />

Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!!<br />

Blatarenje u vjetar<br />

Na “istorijsko-povijesnohistorijskom”<br />

skupu “šestorke”<br />

najvažnije je bilo podijeliti<br />

fotelje. Niko se ni osvrnuo nije<br />

na izjavu haške osuđenice i<br />

povratnice Biljane Plavšić, članice<br />

ratnog Predsjedništva paradržave<br />

“Republike Srpske” datu tog dana<br />

“da Srbi nisu željeli Veliku Srbiju,<br />

već da su se borili za slobodu<br />

svog naroda i svoje republike”<br />

čime je negirala agresiju na BiH,<br />

te svoje izjave i priznanja krivice<br />

na suđenju u Hagu na osnovu<br />

kojih je i dobila i izdržala manju<br />

kaznu od zaslužene<br />

Piše: Ale Kamber, Livno<br />

29.12.2011.god.<br />

Vjetar u jedra vascelosrpske<br />

Ekspresno<br />

E<br />

je, kao naručen i navijen,<br />

ERajko Vasić, izvršni sekretar Do-<br />

Edikovog SNSD-a, samo koji dan<br />

prije “istorijsko-povijesno-historijskog<br />

dogovora”, nak<br />

on 15-mjesečnih pregovora<br />

“šest buktinja koje plamte”, reagirao u medijima,<br />

čak i facebookovski na “zagrizanje”<br />

njihovog mamca od strane čelništva SDA,<br />

replicirajući na poruku Glavnog odbora<br />

ove stranke i njenog šefa Sulejmana Tihića:<br />

“BiH je kršćanska zemlja iz koje ni Srbi<br />

ni Hrvati neće otići, a oni koji su izgubili<br />

rat za ‘islamsku BiH’ sada se trebaju pomiriti<br />

sa realnošću i Dejtonskim sporazumom”<br />

poručio je Vasić, komentarišući<br />

naručene komentare iz SDA da “oni kojima<br />

se ne sviđa BiH istu mogu napustiti,<br />

odnoseći zemlje koliko je blata na njihovim<br />

cipelama”. Vasić, po kojem BiH<br />

može biti “neupitno kršćanska”, ali koja ne<br />

može (i ne treba) biti “islamska”, poručuje<br />

da se neće ostvariti “sanjarska fantazija i<br />

politika da će se Srbi dohvatiti zavežljaja<br />

i traktora (što su dogovorom Tuđmana<br />

i Miloševića uradili iz Hrvatske, op.a.),<br />

te krenuti prema Srbiji”,<br />

premda ni tada nisu krenuli u<br />

maticu, već se većina zaustavila<br />

u BiH, na tuđoj zemlji “da<br />

pojačaju braću iz RS i njihovu<br />

polubraću iz HRHB u<br />

borbi protiv unitarne muslimanske<br />

BiH”. Ne treba puno<br />

pameti ni logike da se iščita<br />

garašaninovsko-SANU-ovska<br />

politika SNSD-a i politika, na<br />

slanu-velikosrpsku ruku, nasukanog<br />

HDZBiH o “trećem entitetu”<br />

od duvanjske Privale do Bobanovih<br />

Sovića.<br />

A onda obrat! Munjevito su čelnici<br />

“šestorke” postali kooperativni i dogovorili<br />

za sat-dva ono što kobajagi nisu mogli<br />

za 15 mjeseci. Naravno po političkocirkusantnom<br />

principu: fotelja meni,<br />

fotelja tebi, fotelja njemu…i po sistemu:<br />

ko je šta jamio, jamio. Ničije cipele nisu<br />

morale ponijeti blato na sebi. Naprotiv, i<br />

cipele, i vlasnici cipela i blato ostali su u<br />

već viđenom i već gaženom blatu.<br />

Šest buktinja plamte…<br />

Naravno, kao što su i očekivalo, svi oni<br />

koji i najelementarnije poznaju situaciju<br />

unutar naše zemlje, znali su da se svako<br />

Istina,<br />

detaljnija<br />

raspodjela<br />

pozicija tek<br />

predstoji, a već<br />

je sad jasno<br />

da će Bošnjaci<br />

proći najtanje,<br />

premda su<br />

najbrojniji<br />

narod.<br />

malo “vladajuća šestorka”<br />

(SDP/SDA, HDZ/HDZ<br />

1990, SNSD/SDS) “svađa”<br />

kobajagi zarad “svog naroda” i<br />

“svog entiteta”, dok se zapravo<br />

samo preciziralo gdje će ko od<br />

partijskih šefova i podšefova<br />

zasjesti, a utakmica se razvlačila<br />

“da se vlasi ne dosite” da<br />

opet “šest buktinja plamte,<br />

da pričaju svima, da u našoj<br />

zemlji tri komiteta ima…”<br />

Sve do 28. decembra 2011.<br />

godine, do početka zasjedanja “šestorke”,<br />

stavovi su izgledali zakovani i stvarao se<br />

namjerno utisak da se neće opet dogovoriti.<br />

A oni se dogovorili bili još prije samih<br />

izbora, a odmah potom potvrdili da su se<br />

dogovorili da se ne dogovore “dok se ne<br />

dogovore”. Istina, malo ih je na kraju u<br />

svemu stisla i međunarodna zajednica, pa<br />

su se začas dogovorili ko će u koju fotelju<br />

i u tren postali kooperativni, odustajući od<br />

“maksimalističkih prohtjeva”.<br />

Ko je jamio, jamio<br />

Istina, detaljnija raspodjela pozicija tek<br />

predstoji, a već je sad jasno da će Bošnjaci<br />

proći najtanje, premda su najbrojniji narod.<br />

Bošnjacima su pripala četiri ministarstva<br />

30. decembar - 5. safer<br />

26


(odbrana, sigurnost, vanjski poslovi, te<br />

saobraćaj i komunikacije) uz uvjet da jedno<br />

ministarstvo daju nekom iz reda ostalih a<br />

jedno nekom iz RS-a. Taj iz RS-a mogao<br />

bi biti Sadik Ahmetović kojemu je nakon<br />

sastanka, rukujući se s njim pred novinarima,<br />

Dodik dobacio: “Ti si svakako<br />

naš!”. Srbi su se odrekli Ministarstva vanjskih<br />

poslova ali uzeli jača: finansije i trezor,<br />

vanjsku trgovinu i ekonomske odnose i<br />

Ministarstvo civilnih poslova. Pride su im<br />

zbog “kooperativnosti” dodijeljene na upravljanje<br />

dvije najvažnije agencije: SIPA<br />

i RAK. S nadom da ih SIPA<br />

manje odsada žari i izjavom<br />

Dodika da joj “neće oprostiti”,<br />

te da kroz RAK eventualno<br />

lakše dohakaju Javnom RTV<br />

servisu BiH, koji im je dosad<br />

najviše smetao, a kojeg su se<br />

na kraju rado dosukali. Pošto<br />

SNSD-u pripada i Ministarstvo<br />

civilnih poslova možda je i<br />

tu šansa da se što prije ugase i<br />

Muzej BiH, Historijski muzej i<br />

druge institucije države BiH, za<br />

koju Dodik inače ne navija, ni<br />

u sportu. Bošnjaci ostaju i bez<br />

čelne funkcije u UIO, te tako,<br />

pregovarački bezidejne, zapalo<br />

ih je upravljanje agencijom<br />

IDEEA. Hrvatima, odnosno<br />

dvojnom HDZ-u je pripala<br />

ključna funkcija predsjednika<br />

Raspodjelom<br />

ministarstava<br />

zadovoljan<br />

je i bosanski<br />

“hrišćanin”<br />

Rajko Vasić,<br />

koji, sve<br />

su prilike,<br />

neće morati<br />

opancima<br />

kroz blato, i<br />

koji je uvijek<br />

zadovoljan ako<br />

mu je šef Dodik<br />

zadovoljan,<br />

i uvijek<br />

nezadovoljan<br />

ako je šef<br />

nezadovoljan.<br />

Vijeća ministara gdje će zasjesti, ako prođe<br />

provjere, Vjekoslav Bevanda, a zapala su ih<br />

i dva ministarstva: Ministarstvo pravde,<br />

gdje će najvjerovatnije Borjana Krišto, te<br />

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice<br />

koje bi trebao popuniti neko iz HDZ 1990,<br />

a pretpostavlja se da je kandidat Martin<br />

Raguž. Nakon sastanka činio se nezadovoljnim<br />

Božo Ljubić, predsjednik HDZ<br />

1990. Najavljujući i moguće odstupanje iz<br />

koalicione “šestorke” ako se toj stranci ne<br />

udovolji na drugim razinama. Koliko će<br />

biti dosljedan vidjećemo na primjeru Livanjskog<br />

kantona, koji je trenutno<br />

jedini u BiH sa neformiranom<br />

vlašću, a prema dogovoru dva<br />

HDZ-a pozicija premijera u<br />

tom kantonu bi trebala pripasti<br />

Ljubićevom HDZ-u, jer<br />

je HDZBiH tu funkciju dobio<br />

u ostalim kantonima gdje su<br />

“Hrvati u većini”, a bolje je<br />

prošao i na državnom nivou,<br />

dok na federalnom nivou, da<br />

li greškom, ili u iščekivanju<br />

“trećeg entiteta”, zasad apstiniraju<br />

Ṙaspodjelom ministarstava<br />

zadovoljan je i bosanski<br />

“hrišćanin” Rajko Vasić,<br />

koji, sve su prilike, neće morati<br />

opancima kroz blato, i koji je<br />

uvijek zadovoljan ako mu je šef<br />

Dodik zadovoljan, i uvijek ne-<br />

zadovoljan ako je šef nezadovoljan. “Republika<br />

Srpska je na dobitku, bez obzira<br />

što nije dobila četiri ministarstva,<br />

jer pripadnici tri naroda dobivaju jednak<br />

broj ministara, čime je potvrđena<br />

trojnost BiH” izjavio je Vasić za Srnu nakon<br />

okončanih “pregovora šestorke”, ne<br />

morajući pri tom podići tri prsta da bi bio<br />

u cijelosti shvaćen.<br />

Na “istorijsko-povijesno-historijskom”<br />

skupu “šestorke” najvažnije je bilo podijeliti<br />

fotelje. Niko se ni osvrnuo nije na<br />

izjavu haške osuđenice i povratnice Biljane<br />

Plavšić, članice ratnog Predsjedništva<br />

paradržave “Republike Srpske” datu<br />

tog dana “da Srbi nisu željeli Veliku<br />

Srbiju, već da su se borili za slobodu<br />

svog naroda i svoje republike” čime je<br />

negirala agresiju na BiH, te svoje izjave i<br />

priznanja krivice na suđenju u Hagu na<br />

osnovu kojih je i dobila i izdržala manju<br />

kaznu od zaslužene. Niko se nije osvrnuo<br />

ni na ekonomiju, borbu protiv kriminala<br />

i mafije, izgradnju puteva, niti govorio<br />

o novim radnim mjestima, pa čak ni o<br />

budžetu nisu prozborili ni riječi kako<br />

valja, premda je u momentu njihovog<br />

zasjedanja još bilo ostalo samo tri dana<br />

tekuće godine kao krajnjem roku da se usvoji,<br />

kako bi uslijedilo i usvajanje Odluke<br />

o privremenom finansiranju za narednu<br />

godinu do perioda usvajanja budžeta za<br />

istu. Važno je da 3x2 buktinja plamte. Da<br />

“trojnost” pokažu svima…<br />

30. decembar - 5. safer<br />

27


Društvo<br />

Međunarodni naučni skup “Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu”<br />

Iz Drugog svjetsko<br />

vjetskog rata<br />

Bošnjaci su izašli i čista obraza a i časti<br />

Bošnjaci su imali hrabrosti stati<br />

u zaštitu svojih sugrađana i<br />

usprotiviti se fašističkoj NDH<br />

vlasti 1941. godine, što je u<br />

tom trenutku bio čin velike<br />

odvažnosti i hrabrosti, kako zbog<br />

činjenice da su i sami živjeli<br />

pod tom vlašću, tako zbog<br />

činjenice da staju u odbranu<br />

komšijskog srpskog naroda u<br />

trenutku dok njihovi sunarodnici<br />

masovno ubijaju Bošnjake u<br />

istočnoj Bosni. Nažalost, kako<br />

je primijetio prof. dr. Safet<br />

Bandžović, sličnih rezolucija nije<br />

bilo tokom agresije 1992.-1995.<br />

godine od strane srpskog naroda,<br />

a u zaštitu Bošnjaka i drugih u<br />

Banja Luci ili Bijeljini, tamo gdje<br />

su Bošnjaci 1941. godine stali u<br />

odbranu srpskog naroda<br />

Naravno, sve to ima utemeljenje u politici<br />

koju nakon Dejtonskog mirovnog<br />

sporazuma vodi SANU, koji se okrenuo<br />

novom vidu rata, to više nije “RAT ZA<br />

MIR”, floskula sa kojom su pokrenuli<br />

ratove na Balkanu 1991. godine, sada je<br />

to “RAT U MIRU”. Prije nekoliko mjeseci<br />

u sklopu teme “Bošnjaci i antifašizam”<br />

obradili smo detaljno sve metode<br />

i konkretne poteze koje u tom pravcu<br />

vuče SANU, kao što su naručeni radovi<br />

i knjige od stranih autora u kojima<br />

se Bošnjaci predstavljaju kao<br />

Skup je<br />

podsjećanje na<br />

antifašističke<br />

rezolucije koje<br />

su bošnjački<br />

prvaci potpisali<br />

1941. godine<br />

protiveći<br />

se nasilnim<br />

metodama koje<br />

je NDH vlast<br />

primjenjivala<br />

nad Srbima,<br />

Jevrejima,<br />

Romima i<br />

drugim.<br />

najveći fašistički saradnici<br />

u Evropi tokom Drugog<br />

svjetskog rata. Nažalost, u<br />

nedostatku institucija koje se<br />

trebaju baviti ovim pitanjima,<br />

te u nemaru za ove teme<br />

već postojećih institucija kao<br />

što su ANUBIH, Institut za<br />

istoriju itd., skup je organiziralo<br />

Udruženje “Mladi muslimani”,<br />

koje je još jednom<br />

potvrdilo svoj uvijek prisutni<br />

vizionarski rad. Naime, u<br />

izjavi za naš list predsjednik<br />

Udruženja Edhem Bakšić<br />

kaže da je ovaj skup pripreman<br />

još od marta ove godine, a da je<br />

dio godišnjeg Plana i programa rada<br />

Udruženja, a da je vizionarski upravo<br />

u tome što su u Udruženju prepoznali<br />

da je jedan od metoda nove borbe protiv<br />

BiH i Bošnjaka upravo pokušaj da<br />

se Evropi i Svijetu Bošnjaci pokažu kao<br />

narod sa fašističkom prošlošću, te da<br />

se na taj način oslabi pozicija Bošnjaka<br />

kod evropskih i svjetskih lidera i da se u<br />

konačnici, uz druge vidove “RATA U<br />

MIRU”, BiH dovede do raspada.<br />

Bakir Izetbegović pokrovitelj<br />

skupa<br />

Međunarodni naučni<br />

skup “Bošnjaci u Drugom<br />

svjetskom ratu” otvorio je<br />

bošnjački član Predsjedništva<br />

BiH Bakir Izetbegović,<br />

koji je bio i pokrovitelj skupa.<br />

Izetbegović je između<br />

ostalog rekao: “Nama Bošnjacima<br />

odgovara istina, pa<br />

i istina o Bošnjacima u Drugom<br />

svjetskom ratu, nažalost,<br />

umjesto nje, najčešće su<br />

nuđeni falsifikati, proizvolj-<br />

Piše: Ramiz Hodžić<br />

Usubotu, 24. decembra u organizaciji<br />

Udruženja “Mladi<br />

muslimani”, u Hotelu “Europe”<br />

u Sarajevu održan je Međunarodni<br />

naučni skup na temu: “Bošnjaci<br />

u Drugom svjetskom ratu”. Ovo je prvi<br />

put da se na ovaj način, kroz naučni<br />

skup, tretira pitanje pozicije Bošnjaka<br />

tokom Drugog svjetskog rata, što je<br />

gotovo pa neshvatljivo, posebno jer se<br />

radi o značajnoj temi i bliskoj prošlosti<br />

na koju se često pozivaju neprijatelji<br />

bošnjačkog naroda dajući sebi za pravo<br />

da čestiti bošnjački narod proglašavaju<br />

fašističkim kolaboracionistima. Upravo<br />

ovih dana Milorad Dodik vodi takvu<br />

kampanju protiv bošnjačkog naroda.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

28


na tumačenja, ignorisanje činjenica...<br />

Bošnjaci su bili prepušteni sami sebi,<br />

ali njihova politička elita, prije svega<br />

okupljena oko Udruženja Ilmije El-<br />

Hidaje, smogla je hrabrosti da 1941.<br />

godine rezolucijama, sarajevskom, pa<br />

i ostalim, tuzlanskom, banjalučkom,<br />

mostarskom itd., ustane protiv pogroma<br />

njihovih komšija Srba, Jevreja i<br />

drugih. To je bio izuzetan čin građanske<br />

hrabrosti”, rekao je Izetbegović i<br />

naglasio da “nikad više ne smijemo biti<br />

neorganizovani”. U izjavi za novinare<br />

Izetbegović je istakao da su Bošnjaci<br />

nespremni, politički neorganizovani i<br />

nenaoružani dočekali taj rat. Iz raznih<br />

razloga, a kao prvi je naveo to što JMO<br />

nije preživjela smrt svog vođe, a Bošnjaci<br />

su bili prinuđeni ratovati za druge<br />

vojske. “Posljednjih dana svjedoci smo<br />

uvrjedljivih stavova u vezi sa ulogom<br />

Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu,<br />

ali Bošnjaci su bili predmet genocida,<br />

regrutiranja u razne tuđe vojske, a<br />

samo mali broj njih uspio se organizirati<br />

samostalno”, kazao je Izetbegović<br />

Nakon predsjednika Izetbegovića<br />

skupu se u ime organizatora obratio<br />

Edhem Bakšić, predsjednik Udruženja<br />

“Mladi muslimani” koji je istakao da<br />

je današnji skup podsjećanje na antifašističke<br />

rezolucije koje su bošnjački prvaci<br />

potpisali 1941. godine protiveći se<br />

nasilnim metodama koje je NDH vlast<br />

primjenjivala nad Srbima, Jevrejima,<br />

Romima i drugim. Bakšić je rekao da<br />

će se sa vremenske distance od 70 godina<br />

temi skupa pristupiti objektivnije,<br />

a ne na osnovu netačnih stereotipa ili<br />

predrasuda.<br />

Učesnici skupa iz BiH, Sandžaka<br />

(Srbije) i Hrvatske<br />

Nakon uvodnih obraćanja održan<br />

je prvi panel koji je moderirao mr.sci.<br />

Admir Mulaosmanović sa Instituta za<br />

istoriju, a učesnici prvog panela bili su:<br />

prof. dr. Safet Bandžović (Institut za<br />

istoriju) sa temom “Bošnjački<br />

antifašizam: rezolucije<br />

građanske hrabrosti i odgovornosti<br />

(1941.)”; zatim prof.<br />

dr. Adnan Jahić (Filozofski<br />

fakultet, Tuzla) sa temom<br />

“Pismo hafiza Muhameda<br />

ef. Pandže hafizu Aliji Traki<br />

oktobra 1943. godine”;<br />

potom doc. dr. Adnan Velagić<br />

(Fakultet humanističkih<br />

nauka, Mostar): “Četnički<br />

pokret i pozicija Muslimana<br />

u Hercegovini”; Nihad<br />

Halilbegović (publicista iz<br />

Sarajeva): “Masovne likvidacije<br />

i masovne grobnice u<br />

Sarajevu 1945. - 1949. godina”;<br />

Mr. sci. Fikret Midžić (Arhiv<br />

USK, Bihać): “Muslimanska milicija<br />

Huske Miljkovića u Cazinskoj krajini”;<br />

te Idriz Duranović (Gimnazija,<br />

Travnik, BiH): “‘Mladi muslimani’ u<br />

Drugom svjetskom ratu”. Drugi panel<br />

vodio je prof. dr. Adnan Jahić, a izlagali<br />

su: Doc. dr. Zlatko Hasanbegović<br />

(Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”,<br />

Zagreb, Hrvatska): “Iza ‘antifašističke’<br />

kulise. Komunistički obračun s<br />

muslimanskim građanskim društvom<br />

i politikom 1945.-1947.”; zatim mr.<br />

sci. Admir Mulaosmanović (Institut<br />

za istoriju, Sarajevo): “Pripadnik Handžar<br />

divizije i njegova priča”; Doc. dr.<br />

Rasim Muratović (Institut za istraživanje<br />

zločina protiv čovječnosti i međunarodnog<br />

prava, Sarajevo): “Odnos<br />

komunističke vlasti prema Bošnjacima<br />

nakon Drugog ggsvjetskog rata”; Doc.<br />

dr. Izet Šabotić (Arhiv TK, Tuzla):<br />

“Neke karakteristike odnosa nove komunističke<br />

vlasti prema Bošnjacima<br />

na širem tuzlanskom području u prvim<br />

godinama nakon Drugog svjetskog<br />

rata”; Doc. dr. Admir Muratović<br />

(Internacionalni univerzitet u Novom<br />

Pazaru, Novi Pazar, Srbija): “Stradanje<br />

Bošnjaka u Sandžaku tokom i neposredno<br />

nakon Drugog svjetskog rata sa<br />

“Nama<br />

Bošnjacima<br />

odgovara<br />

istina, pa<br />

i istina o<br />

Bošnjacima<br />

u Drugom<br />

svjetskom<br />

ratu, nažalost,<br />

umjesto nje,<br />

najčešće<br />

su nuđeni<br />

falsifikati,<br />

proizvoljna<br />

tumačenja,<br />

ignorisanje<br />

činjenica.”<br />

posebnim osvrtom na zločin<br />

komunista na Hadžetu”; te<br />

Muhamed Nametak (Institut<br />

za istoriju, Sarajevo):<br />

“Kulturna politika komunističkih<br />

vlasti BiH i njen odnos<br />

prema Bošnjacima 1945.<br />

– 1952.”. Skup je okončan<br />

diskusijom u koju se uključila<br />

publika, koje je za ovaj<br />

vid skupa bilo puno, i koja je<br />

sa punom pažnjom saslušala<br />

sva izlaganja.<br />

Bošnjaci svijetla obraza<br />

izlaze iz Drugog svjetskog<br />

rata<br />

Iz izlaganja učesnika jasno je da su<br />

Bošnjaci, bez obzira na jako teško stanje<br />

u kome su se našli početkom Drugog<br />

svjetskog rata, iz ovog rata izašli<br />

svijetla obraza, bez organizovanog i<br />

sistematskog zločina nad bilo kim,<br />

niti sa mrljom organizirane podrške<br />

fašistima. Naprotiv Bošnjaci su imali<br />

hrabrosti stati u zaštitu svojih sugrađana<br />

i usprotiviti se fašističkoj NDH<br />

vlasti, što je u tom trenutku bio čin velike<br />

odvažnosti i hrabrosti, kako zbog<br />

činjenice da su i sami živjeli pod tom<br />

vlašću, kako zbog činjenice da staju u<br />

odbranu komšijskog srpskog naroda u<br />

trenutku dok njihovi sunarodnici masovno<br />

ubijaju Bošnjake u istočnoj Bosni.<br />

Nažalost, kako je primijetio prof.<br />

dr. Safet Bandžović, sličnih rezolucija<br />

nije bilo tokom agresije 1992.-1995.<br />

godine od strane srpskog naroda, a u<br />

zaštitu Bošnjaka i drugih u Banja Luci<br />

ili Bijeljini, tamo gdje su Bošnjaci 1941.<br />

godine stali u odbranu srpskog naroda.<br />

Nakon što pristignu članci od učesnika<br />

ovog naučnog skupa Udruženje “Mladi<br />

muslimani” će objaviti zbornik radova<br />

sa ovog skupa, što će biti značajan prilog<br />

istini i ulozi Bošnjaka u Drugom svjetskom<br />

ratu, kao i daljim istraživanjima<br />

ove teme.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

29


Društvo<br />

U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu”<br />

Ko planira nestanak<br />

Palestinaca i Bošnjaka<br />

“Nova izraelska vojna ofanziva<br />

na Gazu uslijedit će “prije ili<br />

kasnije” i bit će “brza i bolna”,<br />

izjavio je danas načelnik<br />

izraelskog Generalštaba Benny<br />

Gantz. U izjavi armijskom radiju<br />

na treću godišnjicu od početke<br />

tronedjeljnje ofanzive na<br />

Gazu, u kojoj je poginulo 1 400<br />

Palestinaca i 13 Izraelaca, Gantz<br />

je rekao da je to bila “odlična<br />

operacija kojom je ostvaren<br />

efekat zastrašivanja pokreta<br />

Hamas”. On je dodao da postoje<br />

znaci da taj efekat počinje<br />

da blijedi. “Prije ili kasnije,<br />

neće se moći izbjeći određena<br />

operacija. Izraelske odbrambene<br />

snage znaju kako da dejstvuju<br />

na čvrst, odlučan i ofanzivan<br />

način protiv terorista u Pojasu<br />

Gaze”, rekao je Gantz.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

30<br />

Upunoj sali Islamskog pedagoškog<br />

fakulteta u Zenici<br />

(u utorak, 27. decembra<br />

2011.) održan je Historijski čas<br />

“Sjećanje na Gazu”, u spomen na 28.<br />

decembar 2008. godine kada je buknula<br />

22-dnevna genocidna agresija<br />

Izraela na Gazu, u kojoj<br />

je ubijeno 1.417 Palestinaca,<br />

od čega 437 djece<br />

mlađe od 16 godina.<br />

Organizator je bio Kulturni<br />

centar “Karneol”<br />

iz Zenice, a Udruženje<br />

“Svitanje” iz Sarajeva je<br />

priredilo izložbu “Palestina<br />

izbliza”. Predavači su<br />

bili Esmir Bašić, Safvet<br />

Halilović i Fatmir Alispahić,<br />

moderator Midhat<br />

Kasap, a ispred IPF-a pozdravnu<br />

riječ je uputio<br />

prof. dr. Halil Mehtić.<br />

Publicista Esmir Bašić je<br />

sa nizom statističkih podataka<br />

predstavio historijske<br />

aspekte cionističke<br />

okupacije Palestine, od<br />

Prvog cionističkog kongresa<br />

1897. godine, pa do<br />

danas.<br />

Prof. dr. Safvet Halilović je dao<br />

historijski osvrt na golgotu Palestine<br />

te govorio o aktuelnom stanju na palestinskim<br />

teritorijama:<br />

- Nema ni najmanje sumnje da je<br />

pitanje Palestine jedno od najtežih i<br />

najtragičnijih problema današnjice.<br />

Kompleksnost tog problema ne ogleda<br />

se samo u tome što gotovo svakodnevno<br />

gine, biva ranjeno ili uhapšeno<br />

desetine Palestinaca, s obzirom<br />

da muslimani današnjice, nažalost,<br />

imaju još mnogo krvavih rana, već<br />

zbog toga što događanja u Palestini,<br />

a naročito ona u Jerusalemu, imaju<br />

veoma složenu historijsku i vjersku<br />

pozadinu. Palestinska golgota traje<br />

duže od šezdeset godina. Sadašnje<br />

stanje je samo produžetak prethodnih<br />

patnji, a moglo bi se ukratko sagledati<br />

u sljedećem: okupacija većine<br />

palestinskih područja, teroriziranje<br />

putem granatiranja palestinskih gradova<br />

i sela iz najsavremenijih oružja;<br />

često se upotrebljava municija i projektili<br />

koji su zabranjeni po međunarodnim<br />

konvencijama; hapšenje civila,<br />

a u izraelskim zatvorima se nalazi<br />

više hiljada zarobljenih Palestinaca,<br />

među njima je mnogo žena pa čak i<br />

djece; mučenje zarobljenika od kojeg<br />

mnogi nisu preživjeli; maltretiranje<br />

palestinskih civila na svaki mogući<br />

način; zid koji je sagradio Izrael na<br />

okupiranim palestinskim područji-<br />

U ime<br />

kooperativnosti<br />

smo pristali<br />

na postojanje<br />

Republike<br />

Srpske, da bi<br />

to bio prostor<br />

apartheida<br />

i terora nad<br />

Bošnjacima.<br />

Evo, Palestinci<br />

pristaju na 20<br />

posto svoje<br />

teritorije, samo<br />

da ih se ostavi<br />

na miru, i u<br />

suverenitetu,<br />

ali, ni to im ne<br />

daju.


Pozdravna riječ ispred IPF-a<br />

- Prof. dr. Halil Mehtić<br />

Esmir Bašić - Historijski aspekti<br />

cionističke okupacije<br />

Prof. dr. Safvet Halilović<br />

- O aktuelnom stanju u Palestini<br />

ma je veliki problem, taj zid je dugačak<br />

preko 700 kilometara, podijelio<br />

je i isjeckao palestinska sela i gradove,<br />

tako da je izuzetno teško kretati<br />

se unutar Palestine; zbog izraelske<br />

okupacije trpe palestinske bolnice,<br />

u kojima nema lijekova, škole,<br />

u kojima se često prekida nastava,<br />

ekonomija, jer nema posla, investicija...<br />

Ukratko – trpe svi, i muškarci<br />

i žene, i mladi i stari… Posebno je<br />

teško stanje u izoliranoj Gazi, koje<br />

se donekle poboljšalo nakon rušenja<br />

Mubarakovg režima u Egiptu,<br />

koji je bio najveći zaštitnik Izraela u<br />

regionu, ali nije ni blizu zadovoljavajuće,<br />

i dalje se mnoga roba, (čak i<br />

ona koja je potrebna za svakodnevni<br />

život) mora prebacivati preko podzemnih<br />

tunela iako prelaz u Refahu<br />

zvanično radi. Poseban problem je<br />

konstantno nastojanje cionističkog<br />

izraelskog režima da glavni<br />

grad Palestine Kuds<br />

(Jerusalem) pretvori u<br />

potpuno jevrejski grad. U<br />

tom pogledu palestinske<br />

porodice bivaju stalno<br />

izložene šikaniranjima i<br />

pritiscima da se isele sa<br />

svojim stoljetnih posjeda<br />

i kuća, oduzima im se<br />

pravo stanovanja u Kudsu,<br />

ne mogu ništa graditi,<br />

okupacione vlasti im, na<br />

osnovu tiranskih zakona<br />

koje usvaja izraelski parlament,<br />

oduzimaju njiho-<br />

Obraćanje mr. Fatmira Alispahića<br />

Ukratko, stanje<br />

u Palestini je<br />

veoma teško.<br />

Najmanje što<br />

možemo uraditi<br />

je sjećati se<br />

Palestine<br />

i njenog<br />

napaćenog<br />

naroda, te<br />

širiti istinu o<br />

tome. Pitanje<br />

Palestine<br />

nije samo<br />

palestinski<br />

ili arapski<br />

problem, to je<br />

pitanje koje<br />

se tiče svih<br />

muslimana<br />

svijeta!<br />

Sala IPF-a ispunjena do posljednjeg mjesta<br />

ve kuće i imanja. Najteži<br />

problem za sve muslimane,<br />

dakle, ne samo za Palestince,<br />

je permanentna i<br />

prljava borba cionističkog<br />

režima da se domogne<br />

prostora džamije Mesdžidul-Aksa,<br />

koja predstavlja<br />

jednu od najvećih svetinja<br />

u islamu. Cionisti tvrde<br />

da se na tom mjestu nekada<br />

nalazio židovski hram<br />

- hejkel, kojeg treba ponovo<br />

sagraditi jer država<br />

Izrael je, tvrde oni, nezamisliva<br />

bez hrama! U tom<br />

30. decembar - 5. safer<br />

31


pogledu oni su izbušili prostor ispod<br />

džamije Al-Aksa i prokopali brojne<br />

tunele tražeći navodne dokaze o postojanju<br />

tzv. hrama. Zabrinjavajući<br />

su apeli koje upućuje fondacija Quds<br />

International, u kojima se iznose zastrašujući<br />

podaci o aktivnostima cionističkog<br />

režima u vezi s rušenjem<br />

džamije Al-Aksa. U vezi s dešavanjima<br />

na okupiranim palestinskim<br />

područjima preporučujemo web-sajt<br />

Palestinskog informativnog centra<br />

(www. palestine-info.info), koji se<br />

uređuje na nekoliko svjetskih jezika<br />

i koji svakodnevno, iz sata u sat,<br />

donosi vijesti iz Palestine. Ukratko,<br />

stanje u Palestini je veoma teško.<br />

Najmanje što možemo uraditi je<br />

sjećati se Palestine i njenog napaćenog<br />

naroda, te širiti istinu o tome.<br />

Pitanje Palestine nije samo palestinski<br />

ili arapski problem, to je pitanje<br />

koje se tiče svih muslimana svijeta!<br />

Nezainteresiranost za Palestinu je<br />

veliki grijeh a odricanje od Palestine<br />

znači izdaju islama i njegovih najvećih<br />

svetinja! Hvala vam što ste došli<br />

na ovu manifestaciju, kako bismo<br />

evocirali sjećanje na golgotu palestinskog<br />

naroda – rekao je prof. dr.<br />

Safvet Halilović.<br />

Mr. Fatmir Alispahić je govorio<br />

o paralelama između palestinske i<br />

bošnjačke sudbine, jer se radi o dva<br />

najraseljenija naroda na svijetu, čija<br />

većina živi u iseljeništvu i progonstvu,<br />

a manjina u domovini. Oba<br />

naroda su, rekao je Alispahić, zavjerom<br />

međunarodne zajednice ostajala<br />

bez svoje domovine, na čijoj su teritoriji<br />

iznikle paradržavne tvorevine<br />

koje negiraju univerzalne konvencije<br />

o ljudskim pravima, a uprkos tome<br />

imaju podršku zapadnih vlada koje<br />

se predstavljaju kao eksluzivni tumači<br />

demokratskog i humanističkog<br />

poretka.<br />

- Konačno treba kazati da se radi o<br />

podvali, jer pravde u svijetu ne može<br />

biti dokle god palestinske i bošnjačke<br />

žrtve ne budu imale status kakvog<br />

imaju žrtve holokausta, i dokle god<br />

na pijedestalu legaliteta postoje paradržavne<br />

tvorevine koje su nastale genocidom<br />

i strašnim kršenjima ljudskih<br />

prava. Zapadni mentori stalno<br />

od Palestinaca i od Bošnjaka traže<br />

kooperativnost, ali od toga biva sve<br />

manje Palestine, i sve manje Bosne, i<br />

sve manje palestinskog i bošnjačkog<br />

naroda u svojim domovinama. U<br />

ime kooperativnosti smo pristali na<br />

postojanje Republike Srpske, da bi<br />

to bio prostor apartheida i terora nad<br />

Bošnjacima. Evo, Palestinci pristaju<br />

na 20 posto svoje teritorije, samo da<br />

Izložba “Palestina izbliza” bila je postavljena i u holu IPF-a<br />

ih se ostavi na miru, i u suverenitetu,<br />

ali, ni to im ne daju. To znači<br />

da tzv. civilizirani svijet ima u planu<br />

nestanak Palestinaca i nestanak Bošnjaka,<br />

u šta se možemo uvjeriti kad<br />

pogledamo unazad, i vidimo koliko<br />

je jednog i drugog naroda nestalo u<br />

iščekivanju da zažive mir, pravda i<br />

tzv. zapadna demokratija. Poseban<br />

dio ove genocidne operacije svjetskih<br />

razmjera je navikavanje žrtve<br />

na svoj ponižavajući status, a što se<br />

ostvaruje i kroz projekat odvajanja<br />

Bošnjaka od bošnjačke sudbine, tako<br />

što ćemo u ime lažnih viših ciljeva<br />

prestati suosjećati sa patnjama i poniženjima<br />

svog naroda. ...Sve dok i<br />

na nas osobno ne dođe red. Na Palestince<br />

se vrši sličan pritisak, s ciljem<br />

da raseljeni Palestinci, u ime terora<br />

i nepravde, zauvijek zaborave zemlju<br />

svojih djedova. Bosanska realnost je<br />

duboko genocidna, samim tim što<br />

se o aspektima nestajanja i ponižavanja<br />

Bošnjaka institucionalno šuti,<br />

a šutnja biva znak podrške. Cenzura<br />

se nadvila i nad ovaj veličanstveni i<br />

dostojanstveni skup u Zenici, što je<br />

najbolji znak da mi ovdje svjedočimo<br />

antifašizam i anticionizam, kao<br />

tekovine boljeg i humanijeg svijeta –<br />

rekao je mr. Fatmir Alispahić.<br />

Izložba “Palestina izbliza” u sali za predavanja<br />

30. decembar - 5. saffer<br />

32


Kutak za islamsku omladinu<br />

Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla”<br />

Stereotipiziranje<br />

muslimanke<br />

u medijima<br />

Donosimo dio izložbe pod<br />

nazivom “Stereotipiziranje<br />

muslimanke u medijima”<br />

koju je Centar za edukaciju i istraživanje<br />

“Nahla” iz Sarajeva organizirao<br />

povodom Međunarodnog dana<br />

tolerancije. Za ovu izložbu odabrani<br />

su primjeri naslovnica časopisa,<br />

predizbornih plakata, ilustracija,<br />

karikatura i fotografija koji prikazuju<br />

tendenciju mas-medija u posljednjem<br />

desetljeću ka negativnom<br />

predstavljanju i stigmatiziranju<br />

muslimanke u javnosti. Iako često<br />

inicirano samo u svrhu postizanja<br />

trenutnih političkih ciljeva, ovakvo<br />

medijsko predstavljanje ima nesagledive<br />

posljedice na svakodevni život<br />

muslimana širom svijeta.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

34


30. decembar - 5. safer<br />

35


30. decembar - 5. safer<br />

36


Online komentar polumjeseca<br />

Besjeda Bošnjacima<br />

Besjeda posvećena Reisu-l-ulemi<br />

dr. Mustafi ef. Ceriću, koji bdije<br />

nad Bošnjacima, budi ih i kazuje<br />

im ko su, šta su, i šta im je<br />

činiti, pravo i po duši...<br />

Autor: Dr. Ferid Muhić<br />

Bošnjaci! Ja, koji sam isto što i vi,<br />

govoriću vama, koji ste isto što<br />

i ja, samo ono što znam da je<br />

istina, i ništa vam neću slagati. Ljudi se boje<br />

reći istinu, a ne boje se slagati! Velika je njihova<br />

hrabrost prema Allahu, džellešanuhu,<br />

i veliki je njihov strah od ljudi! Koliko takvi<br />

griješe! Ako ljude i prevare, Njega ne mogu<br />

prevariti, jer Allah sve zna, i zato zna da su<br />

slagali, a oni ipak lažu! Pa zar oni zaista ne<br />

znaju koga se treba plašiti, od čije kazne treba<br />

strijepiti, čije su zapovijesti dužni poštivati!?<br />

A lagali su nas Bošnjake mnogo. I lagali su nas<br />

mnogi! I oni za koje smo znali da nas lažu i da<br />

nam ne misle dobro, i oni za koje nismo znali<br />

da nas lažu i da nam ne misle dobro! Lagali su<br />

nas i oni koji nisu bili Bošnjaci, lagali su nas i<br />

Bošnjaci, lagali su i o drugima i o sebi, a najviše<br />

su lagali o nama, Bošnjacima! Lagali su<br />

da nas Bošnjaka nema, i da nas nikada nije ni<br />

bilo; lagali su da smo bili narod gluhih i nijemih<br />

i da smo tek od njih naučili govoriti, i da<br />

zato, jezik kojim govorimo ne može biti naš<br />

bosanski, nego samo njihov, srpski ili hrvatski,<br />

već prema tome kako je kojim Bošnjacima<br />

zapala ta sreća da ih, onako nemušte, jedni ili<br />

drugi govoru nauče; lagali su nas da mi Bošnjaci<br />

nikada nismo imali svoju državu Bosnu;<br />

lagali su nas da smo vjeru pradjedovsku izdali,<br />

i tuđu vjeru primili, samo da glavu spasimo!<br />

I zamalo, te bi nas sa tim lažima nama samima<br />

otuđili i sa našom bošnjačkom dušom<br />

nas zavadili, ali Allah dade i nađoše se ljudi<br />

Bošnjaci, umni i hrabri, mudri i čisti, koji uz<br />

Njegovu pomoć, učiniše te nam zrak istine<br />

osvijetli dušu, pa sve što smo zaboravili o sebi,<br />

ono sve što jesmo, iziđe iz mraka zaborava,<br />

ukaza se pred našim očima i ugnijezdi se u<br />

našim srcima.<br />

Onim Bošnjacima koji ne smiju istinu reći<br />

Velika snaga leži u pričama. Zato priče<br />

ne nastaju slučajno, spontano, bez povoda i<br />

bez cilja. Ako je priča dobro smišljena, sjeme<br />

posijano u njoj, niknuće taman kad ljudima<br />

najviše zatreba onoga što izgleda kao da im<br />

je najpreče. Ali ono što je najpreče, nije uvijek<br />

ono što izgleda kao da je prvo, ni ono što<br />

izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo treba<br />

znati da ono što nam izgleda prvo i na šta<br />

se prva misao usmjeri, nije uvijek ono što je<br />

najbolje, ono što je najvrjednije, ono što čovjeku<br />

valja učiniti! U smrtnoj opasnosti, prva<br />

misao je pobjeći, i svakom se čini da je najpreče<br />

spasiti glavu. Ali ako je za spas glave potrebno<br />

da se izgubi obraz, onda je obraz preči!<br />

Zato, suprotno uvriježenoj i sistematski pothranjivanoj<br />

predrasudi, ne priča priče samo<br />

narod. Mnoge od navodno narodnih priča,<br />

nije ispričao narod, nego ih je, kao šugavu<br />

ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A<br />

zna se da jedna šugava ovca ošuga cijelo stado!<br />

Jedna od takvih “narodnih priča”, puštena<br />

davno među Bošnjake (ja tu priču nikada nisam<br />

čuo kod drugih naroda, iako<br />

sam je na moju veliku žalost često<br />

slušao upravo kao “narodnu priču”<br />

među Bošnjacima) jestePriča e<br />

o hrđavom psu. Zbog očigledno<br />

demagoške i defetističke poruke<br />

upućene Bošnjacima, ovu priču<br />

prenosimo u osnovnim crtama:<br />

Kao biva, u nekog čobana, zajedno<br />

sa dobrim i pametnim psima,<br />

uz stado bilo i neko pašče koje je<br />

po cijeli dan i po svu noć lajalo.<br />

U planini bio vuk, ali podalje od<br />

ovog stada. Pođe taj vuk svojim poslom<br />

na jednu stranu, ali čuje onog<br />

lajavog psa. Tako jednom, tako<br />

dvaput. Upamti to vuk, te čim<br />

ujagmi malo slobodnog vremena,<br />

ode da vidi to pašče koje mu svojim<br />

lavežom ne da ni da se na miru odmori<br />

i odspava. Vuk dođe na ono<br />

mjesto odakle se čulo lajanje, a kad<br />

tamo cijelo stado. I pojede vučina<br />

i ovce i čobana, i dobru paščad,<br />

a samo se ono lajavo pašče spasi!<br />

Priča je višestruko zanimljiva, ali<br />

ćemo se mi zadržati samo na već<br />

spomenutoj centralnoj poruci<br />

Bošnjacima, i očiglednoj neautentičnosti<br />

ove kvazi narodne priče, koja potvrđuje da je<br />

spravljena u retortama ideoloških laboratorija<br />

naših susjeda sa jasnim ciljem da obeshrabri<br />

Bošnjake i da im stvori osjećaj nemoći i tupe<br />

pokornosti.<br />

Poruka je prijeteći jasna: Bošnjacima valja<br />

pognuti glavu i ušutiti se, da ne bi privukli pažnju<br />

vuka koji ih je nekim slučajem do tada<br />

smetnuo s uma. Dok šute i trpe, i ako od sebe<br />

otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv<br />

dušmana, dušman (vuk) će ih bar za neko<br />

vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spominju<br />

dušmane (koji ne laju) su kao dobri psi<br />

koje treba hraniti i držati uz stado. Pas koji laje<br />

30. decembar - 5. safer<br />

38<br />

Jednako tako,<br />

kao nebo i<br />

kao okean,<br />

Bošnjaci, kao<br />

uostalom, ni<br />

jedan narod,<br />

ne bivaju po<br />

dekretu, niti su<br />

nastali ukazom,<br />

nego jesu i<br />

bivaju svojom<br />

sopstvenom<br />

neporecivošću.<br />

i kada vuka nema, dozvaće vuka (dušmana),<br />

prije ili kasnije, i eto vam belaja! Zato, pamet<br />

u glavu, Bošnjaci! Otjerajte one ljude (paščad)<br />

među vama koji opominju (laju) da je vuk u<br />

planini, a dušman u blizini! Ako šutite, možda<br />

vas vuk zaobiđe i poštedi! U suprotnom,<br />

i vas i vašeg čobana vuk će pojesti, a samo će<br />

ono lajavo pašče ostaviti u životu, da mu se<br />

nađe i da ga podsjeti na vas, kad se opet poneka<br />

od rasutih ovaca ojanji i kad novo stado za<br />

klanje saberete!<br />

Strašno da strašnije ne može biti! Što je<br />

još gore, sami Bošnjaci su tu priču progutali<br />

kao mudru pouku, i po pravilu upravo oni<br />

su prvi koji tjeraju j od sebe svoje najbolje j ljude.<br />

Čim neki Bošnjak digne glavu i jasno i<br />

glasno progovori istinu o opasnostima koje<br />

Bošnjacima prijete, skoče mnogi Bošnjaci<br />

kao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga<br />

da ušuti, taman kao da je ono pašče. Ali ono<br />

što je najgore jeste da niko ne vidi koliko je<br />

ova priča neautentična i ideološki fabrikovana,<br />

koliko je jasno da nije bila, niti<br />

je mogla biti narodna priča. Kao<br />

prvo, niko ne vidi da se sakrilo i<br />

preskočilo ono što je u priči najbitnije:<br />

naime da blizu stada zaista<br />

živi pravi vuk koji jede ovce, i da<br />

tog pravog vuka lajavi pas nije ni<br />

izmislio, ni stvorio, kao i to da nije<br />

ovaj pas pojeo ovce i čobana, nego<br />

upravo taj isti realni vuk, na kog<br />

je on lajao i opominjao danju i<br />

noću! Kao drugo, ko god zna bilo<br />

šta o vukovima, zna da oni bježe<br />

od laveža, a ne da ih lavež privlači,<br />

tako da pas koji neprekidno<br />

laje zapravo indirektno već brani<br />

stado od vukova! Istina je u stvarnosti<br />

direktno suprotna ovoj priči!<br />

Vuk se odluči da napadne stado<br />

samo kad zavlada tišina, dok ovce<br />

planduju ili pak, u gluho doba<br />

noći, kada popusti pažnja čobana,<br />

a psi se ušute i zadrijemaju. Kamo<br />

sreće da svako stado ima psa koji<br />

neprestano laje, danju i noću,<br />

imalo ili nemalo vuka u blizini!<br />

Nikada, ali zaista nikada – i to<br />

će vam potvrditi svako ko je bio<br />

makar jednom sa ovcama u planini u kojoj<br />

ima vukova – vuk neće napasti stado ako njegov<br />

dolazak najavi gromoglasni lavež, jednog<br />

ili više pasa, svejedno! I zato ovčari i čobani<br />

posebno cijene pse koji laju i opominju, jer<br />

su im oni od najveće pomoći, a ne uzrok<br />

njihove propasti, kao u ovoj priči-podvali!<br />

O tome koliko je inače ponižavajuća i kulturološki<br />

neprihvatljiva osnovna podjela uloga<br />

u Priči o hrđavom psu, u kojoj su Bošnjaci<br />

prikazani kao potpuno nemoćne ovce pred<br />

svemoćnim vukom, a njihov najbolji branilac<br />

koji ih bez prestanka opominje na opasnost,<br />

žigosan kao glavni krivac za njihova stradanja,<br />

pa im preostaje samo da pognu glavu i šute


hrabreći se oportunističkim biserima kao što<br />

su - krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lađu,<br />

prvi pjevac završi u loncu, najviše junaka je<br />

pod zemljom, pognutu glavu sablja ne siječe<br />

– treba jednom napisati studiju od pet tomova<br />

na devet hiljada stranica! Hoće li ovaj<br />

strah nekada prestati, ima li uopšte kraja tim<br />

blasfemičnim epizodama ekscesivnog nacionalnog<br />

mazohizma!? Pa zar ne znamo da<br />

krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani<br />

usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja<br />

je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju<br />

najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i<br />

sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i<br />

ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđenik<br />

na smrt glavu ne pogne da mu je sablja,<br />

sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!?<br />

Zato, o vi među Bošnjacima koji ne smijete<br />

istinu reći, ne budite ovce, ne plašite se, ne<br />

tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori<br />

i koji vas danju i noću na opasnost opominje,<br />

već ga slijedite i pomozite mu, isplovite<br />

na pučinu, sa valovima se hrvite, prvi sabah<br />

najavite, pred cijelim svijetom glavu ponosno<br />

podignite - jer vama priliči da je pognete<br />

samo pred Allahom jedinim!<br />

O identitetu Bošnjaka, samo sa<br />

Bošnjacima<br />

Treba odmah reći da Bošnjak koji sebe i<br />

svoju naciju dovoljno poštuje, jednako kao i<br />

bilo koji Englez, Nijemac, Italijan, Turčin, ili<br />

čovjek bilo koje druge nacionalne pripadnosti,<br />

jednostavno nikada neće dozvoliti pripadnicima<br />

drugih nacija da uopšte dovedu u pitanje<br />

postojanje njegove nacije i njegov sopstveni<br />

nacionalni identitet, niti da ga pretvore u<br />

predmet bilo kakve debate, a svaki pokušaj da<br />

se o tome razgovara odbiće sa gnušanjem kao<br />

krajnju nepristojnost! Ovaj razgovor o identitetu<br />

Bošnjaka, jeste neka vrsta porodičnog<br />

razgovora, diskusija među nama Bošnjacima,<br />

i samo tako ga treba razumjeti. Mi nikome<br />

ništa ne dokazujemo o sebi, jer niko nema legitimitet<br />

da nas Bošnjake o nama pita. Neka<br />

se zna još i ovo: Nikome ko nije Bošnjak, nisam<br />

dužan račun polagati o tome ko sam, niti<br />

sam voljan pristati na njegovu drskost da mi<br />

drži pridike o nacionalnom identitetu Bošnjaka!<br />

Sa Bošnjacima je drugačije. Bošnjaci<br />

imaju veliki bonus u tom pogledu, najprije<br />

jer su Bošnjaci, a zatim i zato što o svojoj naciji<br />

i svojoj historiji zaista malo znaju, razumije<br />

se ne svojom krivicom, nego zbog cijelog stoljeća<br />

gaženja, brisanja i poricanja bošnjačkog<br />

nacionalnog identiteta, sistematski organizovanog<br />

i provođenog od svih onih koji su<br />

tokom posljednjih 120 godina držali vlast<br />

nad prostorima Bosne! Ipak, dužan sam istaći<br />

metodološki značajnu činjenicu da u svakoj<br />

diskusiji o potpuno očiglednim ili aksiomatski<br />

jasnim temama, pa stoga i u ovom razgovoru<br />

o identitetu Bošnjaka, cilj nije dokazati,<br />

nego pokazati! Jer, dokazuje se nešto o čemu<br />

postoji nekakva dilema, makar bila samo teorijski<br />

ili logički zasnovana, neka pojmovna<br />

nejasnoća koja se duguje nesigurnosti našeg<br />

iskustva ili nepouzdanosti ljudskog razuma.<br />

Ono što je očevidno, dakle, ono što nam se<br />

ukazuje kao evidentno (kako u smislu kartezijanski<br />

shvaćene unutrašnje intuitivne evidencije,<br />

tako i u smislu naše potpune psihološke<br />

sigurnosti u realno postojanje neposrednih<br />

činjenica iskustva), to se u principu nikada<br />

ne dokazuje! Onima koji to ne razumiju i<br />

poslije svih tumačenja riječima, pojmovima i<br />

logikom, ove evidentne istine prosto se moraju<br />

“nacrtati”, kao što onome koji, gledajući s<br />

brda grad u dolini, ne umije da se orijentiše i<br />

ne uspijeva prepoznati svoju sopstvenu kuću,<br />

ne treba dokazivati da ta kuća postoji, jer on<br />

to zna najbolje, nego mu je prosto treba prstom<br />

pokazati! Dakle, za one među Bošnjacima<br />

koji nikada nisu imali priliku da saznaju<br />

istinu o sebi, svom narodu, svojoj kulturi,<br />

svom jeziku i svojoj historiji i državi, za one<br />

koji su nešto čuli ali teško shvaćaju, ili još teže<br />

prihvaćaju istinu o sudbini svog naroda, za<br />

one koji pate od amnezije, kao i za one koji<br />

imaju problema sa osjećanjem sopstvenog<br />

bošnjačkog identiteta, evo malo “crtanja” i<br />

malo pokazivanja prstom!<br />

Bošnjački nacionalni identitet nije tema<br />

koja bi s razlogom mogla biti upitna u bilo<br />

kom, izuzev u sasvim hipotetičkom kontekstu;<br />

ne više i ne drugačije nego onoliko i onako<br />

koliko i kako bismo se mogli hipotetički<br />

pitati o realnosti svijeta. Razumije se, osporavanja<br />

identiteta Bošnjaka iz hegemonističkih,<br />

asimilatorskih, ideološko-političkih i drugih<br />

negatorskih, odnosno, otvoreno neprijateljskih<br />

motiva, ne treba smetnuti s uma. Ali o<br />

onima koji to pokušavaju i o njihovim “argumentima”,<br />

kao o lanjskom snijegu! Kao<br />

što se kaže: “Neka puknu dušmani!” Naše<br />

je da se onim što je istinito, dobro i lijepo<br />

zabavimo, koje je iz neupućenosti, neznanja,<br />

ili kakve druge zablude i greške postalo<br />

žrtva stoljetne proizvodnje noćnih lagarija,<br />

smišljanih po nacionalističkim institucijama<br />

naših susjeda, usmjerenim protiv Bošnjaka.<br />

Slijedeći potrebu da nacrtamo i pokažemo<br />

istinu o nacionalnom identitetu Bošnjaka,<br />

onima koji su, ne nužno svojom krivnjom,<br />

zaglibili u pojmovnu konfuziju, kao i onima<br />

sa benignim astigmatizmom koji im smeta,<br />

pa ne vide jasno ni sebe, niti umiju pronaći<br />

i prepoznati svoju kuću s ovog brda predrasuda<br />

na koje su popeli Bošnjake kroz ovih<br />

stotinu godina, krenimo sa crtanjem i pokazivanjem.<br />

Kao što ni “najtvrdokorniji skeptik<br />

ne može ozbiljno i ni za trenutak dovesti u pitanje<br />

najdublju sopstvenu intuiciju realnosti<br />

svijeta” (dakle, ne može drugačije nego uz sasvim<br />

hipotetičku pretpostavku da može i ono<br />

što zna sigurno da ne može!) – ovdje podsjećamo<br />

na priznanje Davida Hume-a, jednog od<br />

najtvrdokornijih skeptika u historiji svjetskog<br />

skepticizma, koji je upravo ovom formulacijom<br />

relativizirao i zapravo ukinuo sopstveni<br />

hipotetički skepticizam! – jednako tako ni<br />

30. decembar - 5. safer<br />

39<br />

najtvrdokorniji među osporiteljima bošnjačkog<br />

identiteta u dugoj, bezuspješnoj i uzaludnoj<br />

historiji osporavanja ove istine, ne može<br />

ni za trenutak ozbiljno dovesti u pitanje najdublju<br />

intuiciju realnosti identiteta Bošnjaka!<br />

Namjesto bilo kakvih arhivskih dokumenata,<br />

pravnih odluka, ukratko – umjesto administrativno<br />

kreiranih papira – dovoljno je prosto<br />

demonstrirati evidenciju činjenica. Kojim<br />

dokumentima treba dokazivati postojanje<br />

zvijezda!? Zar o postojanju okeana znamo<br />

tako što ga potvrđuje nekakvo ćage, nekakva<br />

pravna odluka, ili patentirane formulacije registrovane<br />

u naučnim studijama!? Šta bi moglo<br />

više učvrstiti njihovu apsolutnu izvjesnost,<br />

koje bi institucije mogle svojim pečatima dopunski<br />

potvrditi da zvijezde i okeani postoje<br />

sasvim nesumnjivo i nezavisno od svih iskaza<br />

o njima, kao apsolutna ontološka datost!?<br />

Jednako tako, kao nebo i kao okean, Bošnjaci,<br />

kao uostalom, ni jedan narod, ne bivaju<br />

po dekretu, niti su nastali ukazom, nego jesu<br />

i bivaju svojom sopstvenom neporecivošću.<br />

Nasuprot zabludama pravnog fundamentalizma,<br />

sve sociološke teorije, ideološke platforme<br />

i politički dekreti završavaju u granicama<br />

interpetacije različitih aspekata jedne nacije,<br />

odnosno, naroda, što konkretno znači da ne<br />

stvaraju ni društvo ni društvene odnose, i da<br />

utoliko, nemaju nikakvu konstitutivnu moć.<br />

I za svo vrijeme koliko su ustavi, zakoni, pravni<br />

dokumenti, ukazi vladara i državne odluke,<br />

odricali postojanje Bošnjaka i zabranjivali<br />

da se njihov bosanski jezik nazove svojim<br />

imenom, Bošnjaci su postojali i Bošnjaci su<br />

govorili svojim bosanskim jezikom! Kao što<br />

svi znamo, postojanje ili nepostojanje jednog<br />

naroda ne zavisi od volje, namjera, zaključaka<br />

ili dokumenata nikakvih državnih autoriteta,<br />

niti od bilo kojih instanci svjetske nauke<br />

i politike, sabranih u jedno i uzetih zajedno.<br />

Nauka i legislativa su, u odnosu na predmet<br />

svojih ingerencija, uvijek i samo regulativne<br />

instance, nikada konstitutivni faktori. Ni nauka,<br />

ni pravni sistem, ne mogu ni stvoriti, ni<br />

poreći postojanje jednog čovjeka, još manje<br />

stvoriti ili poreći postojanje jednog cijelog<br />

naroda! I to se mora imati na umu kada je<br />

riječ o bilo kom narodu. A Bošnjaci nisu bilo<br />

koji narod! Napomena za one neupućene!<br />

Obaveza jasnosti zahtijeva polemički maksimalno<br />

izoštrenu formulaciju centralnih<br />

činjenica na kojima se zasniva ovo izlaganje.<br />

Konkretno, to obavezuje na radikalnu analizu.<br />

Analizirati radikalno, znači otresti busenje<br />

predrasuda sraslo za korijenje istine, tako da<br />

se može, kada se korijen jasno ukaže, nacrtati<br />

i pokazati prstom tu istinu prosvijećenima<br />

i dobronamjernima među onim Bošnjacima<br />

koji žele razumjeti, a još ne razumiju ili<br />

ne vide da su Bošnjaci onoliko jasno i nedvosmisleno<br />

narod sa sopstvenim identitetom,<br />

kao što je jasno i nedvosmisleno da je Zemlja<br />

okrugla.<br />

(Ostatak komentara vidjeti na www. bosnjaci.net)


Islamski propisi<br />

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima<br />

Dozvoljene su nam dvije vrste strvi i krvi<br />

Vjerodostojnim predanjem<br />

je prenešeno da su Ebu-<br />

Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, Ibn<br />

Abbas i brojni drugi ashabi,<br />

u komenatoru ovoga ajeta<br />

kazali: “Prvim dijelom ajeta<br />

(vama se dopušta da u moru<br />

lovite) dozvoljava se ono što<br />

je ulovljeno u moru, a drugim<br />

dijelom (da ulov jedete) ono<br />

što je uginulo u moru”<br />

Piše: Mr. Semir Imamović<br />

Prenosi<br />

P<br />

Ibn Omer, radijallahu<br />

Panhu, da je Poslanik, sallallahu<br />

Palejhi ve sellem, rekao: “Dozvoljene<br />

su nam dvije vrste strvi i dvije vrste krvi,<br />

strv ribe i skakavca, i slezena i jetra.’’<br />

Ocjena hadisa<br />

Hadis su zabilježili: Ahmed (2/97.), Ibn<br />

Madže, Knjiga jg o hrani, poglavlje “slezena<br />

i jetra’’, br. 3314, Šafija u svom Musnedu<br />

(2/173.), Abd ibn Humejd u Muntehabu,<br />

820., Darekutni (4/271.), Bejheki (1/9.,<br />

254., 257.). Rekao je Ibn el-Kajjim: “Ovaj<br />

hadis je dobar (hasen). Iako u mevkuf formi<br />

(kao govor ashaba), gledano sa normativnošerijatskog<br />

aspekta on ima snagu merfua (Po-<br />

slanikov govor), jer riječi Poslanikovih ashaba<br />

‘dozvoljeno nam je / zabranjeno nam je’, u<br />

stvarnosti, tumače Poslanikovu zabranu i dozvolu.’’<br />

1 Nakon što je iznio mišljenja hadiskih<br />

stručnjaka o ovom hadisu, dr. Selman ibn<br />

Fehd el-Avde, na kraju zaključuje: “Ispravno<br />

je mišljenje da je ova predaja vjerodostojna<br />

samo u mevkuf a ne i u merfu’ formi, ali u<br />

praktičnom i u smislu pravnih posljedica,<br />

ima snagu merfu’ hadisa (Poslanikove izjave),<br />

kao što je to pojasnio Ibnul Kajjim.” U tom<br />

svjetlu treba posmatrati i riječi Bejhekija:<br />

“Ova vrsta mevkuf predanja na stepenu je<br />

2<br />

musned hadisaa .” Sličan govor zabilježen je i<br />

od San’anijaa 3 i El-Albanijaa 4 .<br />

Opća pravna pitanja<br />

Riječi “Dozvoljene su nam...’’ (u nekim<br />

drugim situacijama: “Zabranjeno nam je”)<br />

jasan su dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, nije imao ingerencije da, neovisno<br />

na njenu konačnu formu. Šta-<br />

više, Kur’an je, u tom pogledu,<br />

kategoričan i ne ostavlja ni najmanje<br />

prostora špekulacijama<br />

o navodnoj ljudskoj umiješanosti<br />

u formulaciji kur’anskog<br />

teksta i ustanovljavanju šerijatskih<br />

propisa i normi, o čemu,<br />

na najilustrativniji način, govori<br />

završnica sure El-Hakka, u<br />

kojoj se kaže: Kur’an je, doista,<br />

govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije<br />

govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne<br />

vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako<br />

vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara<br />

svjetova! A da je on o Nama kojekakve<br />

riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku<br />

uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli,<br />

i niko ga između vas ne bi mogao od toga<br />

odbraniti. Pouka je Kur’an onima koju budu<br />

Allahova naređenja izvršavali, a zabrana se<br />

klonili – A Mi sigurno znamo da neki od vas<br />

neće u nj vjerovati – i on će biti uzrok jadu<br />

nevjernika, a on je, doista, sama istina zato<br />

ti hvali ime Gospodara tvoga, Veličanstve-<br />

o Božijem izunu (dopuštenju) i<br />

dozvoli, nešto naredi ili zabrani.<br />

Njegova uloga, kako se to naglašava<br />

u mnogim kur’anskim<br />

ajetima, ali i u hadisima (poput<br />

ovog), kao Božijeg izaslanika<br />

na zemlji, ogledala se, isključivo,<br />

u jasnom obznanjivanju i<br />

dostavljanju Božije poslanice<br />

(uputu, volje) ljudima, bez i<br />

najmanje j mogućnosti da utiče<br />

noga! 5 Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, zabranio pristup mesdžidu osobama<br />

koje su, prije toga, konzumirale bijeli<br />

ili crveni luk, neki ashabi su počeli javno<br />

govoriti o općoj zabrani konzumiranja bijelog<br />

i crvenog luka, na šta je Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, rekao: “Nije moje<br />

pravo da zabranim ono što je Allah, dželle<br />

I što je još<br />

važnije, ne<br />

postoji niti<br />

jedan hadis<br />

u kojem je<br />

Poslanik,<br />

sallallahu alejhi<br />

ve sellem,<br />

izričito naredio<br />

pranje ljudske<br />

krvi sa tijela<br />

i odjeće, sa<br />

izuzetkom<br />

menstrualne<br />

krvi, iako je<br />

u njegovo<br />

vrijeme<br />

posebno bila<br />

raširena praksa<br />

hidžame.<br />

šanuhu, učinio dozvoljenim.’’ 6<br />

Ako<br />

ustanovljvanje propisa (zabrana i dozvo-<br />

la) nije bilo u Poslanikovoj ingerenciji,<br />

onda ono zasigurno nije u ingerenciji<br />

raznih samoproglašenih autoriteta, koji<br />

navodno nastupaju u ime vjere, i koji su,<br />

u ime vjere, a bez prethodne konsultacije<br />

klasičnih islamskih izvora i literature i<br />

bez nekih posebnih pravila, uspostavili<br />

jedan novi sistem vrjednovanja stvari u<br />

kojem Božija objava sadržana u<br />

Kur’anu i Poslanikovoj tradiciji<br />

više nemaju presudan uticaj,<br />

nego su to razna racionalnomodernistička<br />

obrazloženja i<br />

teoretiziranje. A o kakvom se<br />

sistemu vrijednosti radi, najbolje<br />

govori činjenica da njegovu<br />

provjeru nisu prošli čak ni oni<br />

kur’anski propisi, koji su, u svakom<br />

vremenu, bili predmetom<br />

jednoglasnog mišljenja islamskih<br />

učenjaka, kao što su, između<br />

ostalog, zabrana kamate,<br />

propisano odjevanje (hidžab),<br />

ponašanje u skladu sa načelima<br />

islamske etike i moralnosti i sl.<br />

Propisi<br />

1. Dozvola konzumiranja<br />

mesa morskih životinja, bilo<br />

da su ulovljene ili uginule u<br />

moru. Potvrdu toga nalazimo<br />

i u kur’anskim riječima: Vama<br />

se dopušta da u moru lovite i da<br />

ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite. 7<br />

Vjerodostojnim predanjem je prenešeno<br />

da su Ebu-Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, Ibn<br />

Abbas i brojni drugi ashabi, u komentaru<br />

ovoga ajeta kazali: “Prvim dijelom ajeta<br />

(vama se dopušta da u moru lovite) dozvolja-<br />

va se ono što je ulovljeno u moru, a drugim<br />

dijelom (da ulov jedete) e ono što je uginulo<br />

u moru. 8 Također, općenitost ovog propisa<br />

može se razumjeti i iz dvočlanih izraza<br />

sajdu-l-bahri (morski ulov) i ta’amuhu<br />

(morska hrana), jer se u oba slučaja radi o<br />

genetivnoj vezi u kojoj je prvi član te veze u<br />

jednini, a pravilo je u usuli fikhu da se tako<br />

strukturirana genitivna veza smatra općim<br />

izrazom, odnosno ima karakter općeg izraza<br />

koji, ukoliko se spominje u kontekstu<br />

nekog propisa, implicira općenitost tog<br />

propisa. Ako bismo ovo pravilo primijenili<br />

na citirani ajet, on bi dobio sljedeće značenje:<br />

“Dozvoljeno vam je sve što ulovite u<br />

moru, i sve što ugine u moru, bez obzira<br />

30. decembar - 5. saffer<br />

40


na njegov izgled ili formu.” Ovakvih primjera<br />

u Kur’anu je na pretek. U usulskoj<br />

literaturi se, pored ovog, često navodi i ajet:<br />

Ako vi budete brojali Allahove blagodati,<br />

nećete ih nabrojati, - Allah, uistinu, prašta<br />

i samilostan je. 9 U Ajetu je riječ blagodat<br />

(ni’me) spomenuta u jedinini (ni’metallahi),<br />

ali kako ona, zajedno sa imenicom Allah,<br />

čini genitivnu vezu (Allahova blagodat),<br />

njeno značenje je opće (zbirno), i obuhvata<br />

sve blagodati, bez izuzetka.<br />

2. Dozvola konzumiranja strvi skakavca,<br />

ukoliko je uzrok njegove smrti poznat,<br />

tj. ukoliko je smrt nastupila kao posljedica<br />

ljudskog djelovanja (pečenje na vatri, kuhanje<br />

u vodi i sl.), ali i u situaciji kada se<br />

ne raspolaže pouzdanim informacijama<br />

o uzroku smrti, jer je hadis opće naravi i<br />

ne pravi razliku između različitih situacija.<br />

Pravni razlog (mudrost) ove dozvole<br />

(šerijatske dopustivosti, izuzeća iz opće<br />

zabrane strvi), iako je riječ o kopnenoj životinji,<br />

treba tražiti u činjenici da skakavac<br />

u sebi nema krvi, koja bi se, nakon uginuća,<br />

nakupila (nataložila) u njegovom tijelu<br />

i time ga izložila negativnim prirodnim<br />

procesima, kao što su kvarenje, zaraza i sl.,<br />

što je, u stvari, osnova, na kojoj je bazirana<br />

šerijatska zabrana konzumiranja strvi.<br />

Na ovu osnovu aludiraju riječi Poslanika,<br />

sallallahu alejhi ve sellem: “Ono čemu je<br />

puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto<br />

Allahovo ime, jedite, osim onoga što je<br />

preklano zubima ili noktima.’’ 10 Nepostojanje<br />

krvi u organizmu razlog je zbog kojeg<br />

je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

dozvolio jedenje i pijenje iz posude u koju<br />

je upala muha, štaviše, preporučio je da se<br />

muha, koja upadne u posudu sa hranom<br />

i pićem, dobro zagnjuri u hranu i piće, a<br />

zatim izvuče, obrazloživši to time da se<br />

u jednom njenom krilu nalazi otrov a u<br />

drugom lijek. 11 Sasvim je izvjesno da će,<br />

tokom zagnjurivanja muhe u vruću hranu<br />

ili vodu, doći do njenog uginuća.<br />

3. Dozvola konzumiranja krvi koja<br />

ostane u organizmu životinje nakon klanja<br />

i puštanja krvi 12 . Zašto smo uopćili propis,<br />

kada se u hadisu spominju samo dvije vrste<br />

“krvi”, slezena i jetra? Odgovor leži u činjenici<br />

da ovaj hadis, iako problematizira samo<br />

dvije vrste krvi, ima širu (opću) poruku, do<br />

koje je moguće doći, ukoliko spomenuti<br />

hadis posmatramo uporedo sa drugim zakonskim<br />

tekstovima koji generalno govore<br />

o propisima krvi, bilo da se radi o ističućoj<br />

krvi iz organizma ili krvi koja ostane u organizmu<br />

nakon klanja. Po jasnoći indikacije,<br />

u ovom kontekstu, posebno se izdvajaju<br />

riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu,<br />

u prijevodu značenja: Reci: “Ja ne vidim u<br />

ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno<br />

jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi<br />

koja ističe, ili svinjskog mesa, - to je doista<br />

pogano -, ili što je kao grijeh zaklano u nečije<br />

drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko<br />

bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da<br />

glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i<br />

milostiv biti. 13 , kao i hadis Aiše, radijallahu<br />

anha, u kojem se kaže: “U Poslanikovo<br />

vrijeme jeli smo kuhano meso iza kojeg su<br />

ostajali krvavi tragovi na posudi.’’ 14<br />

4. Pored ističuće krvi (iz životinjskog<br />

organizma) nečistom i zabranjenom smatra<br />

se još i: menstrualna krv, krv koja iziđe<br />

na dva prirodna otvora, krv životinja koje<br />

je zabranjeno koristiti u ishrani i krv uginulih<br />

životinja 15 . Što se tiče ljudske krvi,<br />

mimo one koja izlazi na dva prirodna otvora,<br />

ona se, prema mišljenju većine klasičnih<br />

autoriteta, također smatra nečistom. Jedan<br />

dio hadiskih i pravnih stručnjaka, u vezi s<br />

ovim pitanjem, prenio je jednoglasan stav<br />

prvih generacija učenjaka, prije svih imam<br />

Nevevi u El-Medžmuu, Kurtubi u Tefsiru<br />

i Ibn Hadžer u El-Fethu 16 . Najuvjerljiviji,<br />

u tom smislu, bio je Nevevi, koji je kazao:<br />

“Postoji mnoštvo dokaza da je krv nečista,<br />

i ne znam da je iko od učenjaka ikada, u<br />

Bilješke<br />

pogledu toga, izrazio drugačiji stav, osim<br />

što je autor El-Havija prenio od nekih<br />

apologeta da su smatrali krv čistom, ali se<br />

njihovo mišljenje ne uzima u obzir, i njime<br />

se, apsolutno, ne može proturiječiti jednoglasnom<br />

mišljenju.’’ 17 Šejh Muhammed<br />

ibn Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao,<br />

smatra da se ovaj Nevevijev govor, kao<br />

i govor drugih učenjaka koji su prenijeli<br />

jednoglasno mišljenje, odnosio na ističuću<br />

krv 18 (demun mesfuh), što su neki od njih<br />

u svojim izjavama nedvosmisleno naglasili<br />

19 . S druge strane, kaže ovaj učenjak, ne<br />

postoji niti jedan validan tradicionalni dokaz<br />

kojim bi se mogla opravdati tvrdnja o<br />

nečistoći ljudske krvi, i što je još važnije, ne<br />

postoji niti jedan hadis u kojem je Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, izričito naredio<br />

pranje ljudske krvi sa tijela i odjeće, sa<br />

izuzetkom menstrualne krve, iako je u njegovo<br />

vrijeme posebno bila raširena praksa<br />

hidžame (posebnog postupaka odstranjivanja<br />

štetne krvi iz organizma). 20<br />

1. Zadu-l-me’ad, 3/392.<br />

2. Musned hadis je hadis kod kojeg je spojen lanac prenosilaca do Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem.<br />

3. Subulu-s-selam, Ebu-Ali es-San’ani, 1/58.<br />

4. Es-Silsiletu-s-sahiha, Nasirudin el-Albani, 3/111.<br />

5. Prijevod značenja, El-Hakka, 40.-52.<br />

6. Muslim, Knjiga o džamijama i mjestima obavljanja namaza, poglavlje “Zabrana približavanja<br />

džamiji onome ko je konzumirao bijeli ili crveni luk”, br. 565.<br />

7. Prijevod značenja, El-Ma’ide, 96.<br />

8. Tefsir Taberi, 7/63. – 69.; El-Bejheki, 9/253. – 255.<br />

9. Prijevod značenja, En-Nahl, 18.<br />

10. Buharija, Knjiga o klanju i lovu, poglavlje “Kada muslimanska vojska zaplijeni ratni<br />

plijen”, br. 5543.; Muslim, Knjiga o kurbanima, poglavlje “Dozvola klanja životinje svime što<br />

pušta krv”, br. 20/1968. U nekim verzijama ovog hadisa, zabilježenim u drugim hadiskim<br />

zbirkama, pojašnjeno je da se razlog zabrane klanja zubima krije u tome što je to ljudska kost,<br />

a noktima što je to način klanja kojeg prakticiraju vatropoklonici. (Pogledaj: El-Umm, Es-<br />

Sunenu-l-kubra, Musned Humjedi i dr.)<br />

11. Buharija, Knjiga o početku stvaranja, poglavlje “Kako postupiti kada muha upadne<br />

u posudu...’’, br. 3320.<br />

12. Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/126.; Medžmuu fetava, Ibn<br />

Usejmin, 11/267.<br />

13. El-En’am, 145.<br />

14. Ibn Džerir u Tefsiru, 8/71. Prema mišljenju Ibn Kesira ovaj hadis je vjerodostojan.<br />

(Tefsiru-l-Kur’ani-l-’azim, 2/185.).<br />

15. Eš-Šerhul-mumti’, 1/439.<br />

16. El-Džami’, 2/222.; El-Fethul-Bari, 1/420.<br />

17. El-Medžmu, 6/576. Neki kasniji učenjaci, među kojima se posebno ističu Eš-Ševkani,<br />

Siddik Hasan Han, Nasiruddin el-Albani, Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah im se<br />

smilovao, su bili mišljenja da ovaj koncenzus nije potvrđen, obzirom da su zabilježene predaje<br />

od ashaba, radijallahu anhum, koje nedvosmisleno ukazuju da su oni, ljudsku krv, smatrali<br />

čistom, kao što je predaja u kojoj se kaže “da je, u njihovo vrijeme, bila ustaljena praksa da<br />

ranjenici klanjaju sa otvorenim ranama na tijelu iz kojih je tekla krv”. Da se kojim slučajem<br />

radilo o nečistoći, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi ih, sigurno, obavijestio o tome i<br />

ukazao im na neispravnost takve prakse, posebno kada se uzme u obzir činjenica da se radilo<br />

o velikoj količini krvi. (Eš-Šerhul-mumti’, 1/441. – 443.; Er-Revdatu-n-nedijje, 1/81.; Nejlul-<br />

Evtar, 1/53.; www.ahlalhdeeth.com/vb/showthread.php?t=26591)<br />

18. El-Begavi u svom Tefsiru bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: “To<br />

je krv koja ističe iz životinje dok je živa, i krv koja šiklja iz vratnih žila prilikom klanja.’’<br />

(Medžmu’u fetava, Ibn Usejmin, 11/261.).<br />

19. Kao što je Ibn Abdulber el-Kurtubi, koji je rekao: “Nema razilaženja u tome da je<br />

ističuća krv (demun mesfuh) nečista i pogana.” (El-Istizkar, 2/36.)<br />

20. Eš-Šerhul-mumti’, 1/441.<br />

30. decembar - 5. saffer<br />

41


Društvo<br />

Umjesto otvorenog pisma ministrima, direktorima, profesorima,<br />

nastavnicima i učiteljima<br />

Ne namećit<br />

amećite e kršćanske<br />

praznike muslimanim uslimanima! a!<br />

Nije dobro ni što Bošnjaci<br />

u povodu katoličke Nove<br />

godine organiziraju nekakve<br />

novogodišnje koncerte. A takav<br />

slučaj imamo u jednoj općini<br />

u kojoj se kao organizator<br />

novogodišnjeg koncerta<br />

pojavljuje i ustanova čiji je<br />

naziv – pazite sad - Javna<br />

ustanova Bosanski kulturni<br />

centar “Alija Izetbegović”!!!<br />

Kao da to rade uinad rahmetli<br />

Aliji Izetbegoviću!<br />

Piše: Fahrudin Sinanović<br />

Iove godine Bošnjaci će obilježiti<br />

i slaviti katolički praznik<br />

Novu godinu, koja nastupa 1.<br />

januara 2012. godine po gregorijanskom<br />

kalendaru. A da to jeste katolička<br />

nova godina, najbolje će nam kazati<br />

Milan Vujaklija, u čijem “Leksikonu<br />

stranih reči i izraza”, na 377. stranici<br />

piše: “Julijanski kalendar: kalendar<br />

koji je popravio i uveo Julije Cezar<br />

postavivši mu kao osnovicu Sunčevu<br />

godinu, umesto dotadanje mesečeve<br />

godine, koja se zbog toga zove julijanskom<br />

godinom. Po ovome kalendaru,<br />

koji se još zove stari kalendar ili stari<br />

stil, danas se još upravlja pravoslavna<br />

crkva, dok se zapadne crkve upravljaju<br />

po kalendaru koji su, za pape Gregora<br />

XIII, izračunali naučenjaci 1582. i koji<br />

se zove novi stil,ili gregorijanski kalendar;<br />

razlika između ova dva kalendara<br />

iznosi 13 dana.”<br />

Dakle, nedvosmisleno i jasno piše<br />

da se po gregorijanskom kalendaru<br />

i, po kojem se danas ravna vrijeme u<br />

Evropi i po kojem će nova godina nastupiti<br />

1. januara 2012. godine, uprav-<br />

ljaju zapadne crkve (katolička, protestanska).<br />

Pravoslavna nova godina<br />

nastupit će 13. januara.<br />

Kršćani vrijeme računaju od rođenja<br />

Isusa Krista<br />

Nažalost, ni ovakvi dokazi nekim<br />

Bošnjacima nisu dovoljni pa će isti ti<br />

reći da Nova godina nema nikakve<br />

veze za religijom i da je to međunarodni<br />

praznik. Neke od njih ne<br />

možete razuvjeriti ni kad ih<br />

podsjetite da su kršćani za<br />

početak računanja vremena<br />

uzeli rođenje Isusa Krista<br />

(Isaa, alejhiselam), za kojeg<br />

kršćani tvrde da je bog.<br />

Muslimani su, pak, za<br />

početak računanja vremena<br />

izabrali Hidžru, preseljenje<br />

Muhammeda, a.s., i muslimana<br />

iz Mekke u Medinu.<br />

I danas po muslimanskom,<br />

Da zlonamjerni<br />

pogrešno ne<br />

razumiju: dobro<br />

je da se djeci<br />

poklanjaju<br />

paketići,<br />

ali nije<br />

dobro što se<br />

muslimanskoj<br />

djeci ti paketići<br />

dijele u sklopu<br />

obilježavanja<br />

katoličke Nove<br />

godine.<br />

po hidžretskom kalendaru je 1433.<br />

godina. Muslimanska nova godina nastupila<br />

je 1. muharrema, odnosno 25.<br />

novembra.<br />

Muslimanski lunarni kalendar ima<br />

Mjesečevu godinu koja traje 354 dana,<br />

osam sati i 48 minuta i za šest minuta<br />

je kraći od astronomske lunarne godine<br />

koja je od solarne kraća za 11 dana.<br />

I Jevreji imaju svoj kalendar; po njihovom<br />

kalendaru, po njihovom računanju<br />

vremena, sada živimo<br />

u 5772. godini.<br />

Iz navedenih činjenica,<br />

koje su lahko provjerljive,<br />

Bošnjak, koji imalo drži do<br />

svoje vjere, ne bi trebao slaviti<br />

i obilježavati katoličku<br />

Novu godinu.<br />

Uz Novu godinu muslimanima<br />

je kao kukavičije<br />

jaje podmetnut i lik Djeda<br />

Mraza. Oni koji su bili u<br />

prilici da gledaju američke<br />

30. decembar - 5. safer<br />

42


filmove, znaju da se ovaj lik pojavljuje<br />

pod imenom Djed Božićnjak ili Božić<br />

Bata i to isključivo djeci dijeli poklone<br />

uoči Božića.<br />

Lika Djeda Mraza nema u bošnjačkoj<br />

književnosti<br />

S tim u vezi, podsjetit ćemo i na odgovor<br />

fetva-i-emina Enesa Ljevakovića,<br />

koji je na pitanje u vezi sa islamskim<br />

stavom o Djeda Mrazu i Novoj godini<br />

odgovorio:<br />

“1. Djeda Mraz je izravno povezan s<br />

kršćanskom tradicijom i zapravo samo<br />

je drugo ime za ličnost iz te tradicije<br />

poznatu kao “Sveti Nikola”. Oni koji<br />

prešućuju ovu činjenicu i pokušavaju<br />

da predstave, ustvari nametnu, Djeda<br />

Mraza kao općeprihvaćeni simbol<br />

darovanja djece povodom nove kalendarske<br />

godine, čije je obilježavanje,<br />

također, povezano s kršćanskim vjerovanjem<br />

u datum rođenja<br />

Isaa, a.s., zamagljuju istinu i<br />

obmanjuju javnost, posebno<br />

muslimansku djecu nastojeći<br />

im poturiti jedan kršćanski<br />

simbol kao neutralan i kao<br />

općeprihvaćen i poželjan<br />

obrazac ponašanja.<br />

2. Spomenuta svetkovina<br />

i njen simbol nisu poznat,<br />

priznat i prihvaćen element<br />

u islamskoj tradiciji Bošnjaka.<br />

Oni su pod/na/metnuti<br />

i promovirani muslimanima<br />

i njihovoj djeci u vrijeme<br />

jednoumlja i neslobode<br />

i muslimani bi ih, kao svojevrsne<br />

zaštitne znakove tog<br />

Nije dobro ni<br />

što direktori,<br />

profesori i<br />

nastavnici<br />

u školama<br />

u kojima su<br />

stopostotno<br />

muslimanska<br />

djeca,<br />

organiziraju<br />

priredbe<br />

povodom ovog<br />

praznika. Na taj<br />

način nameću<br />

muslimanskoj<br />

djeci kršćanske<br />

praznike.<br />

vremena i politike i kao simbole strane<br />

islamskom učenju i tradiciji, trebali<br />

ignorirati.<br />

3. Pravo je svakog pojedinca i porodice<br />

da po vlastitoj savjesti i izboru<br />

prihvate ili ne prihvate spomenute simbole,<br />

ali je prema islamskom učenju<br />

svako i odgovaran za vlastiti izbor i postupke.<br />

Uzvišeni u Kur’anu kaže: Svaki<br />

je čovjek odgovoran za ono što je uradio.<br />

(El-Muddessir,38.). Poslanik, a.s., u<br />

jednom hadisu naglašava: “Svako od<br />

vas je čuvar/pastir i bit će odgovoran za<br />

ono što mu je povjereno”.<br />

Svojevremeno je i rahmetli Alija<br />

Izetbegović, još je 1996. godine, rekao<br />

za Novu godinu da “to nije naš praznik”.<br />

Kazao je tada Alija Izetbegović da<br />

su Nova godina i Djed Mraz nametnuti<br />

muslimanima i njihovoj djeci u vrijeme<br />

jednoumlja i neslobode, te da bi ih muslimani<br />

kao simbole strane islamskom<br />

učenju i tradiciji, trebali ignorirati.<br />

Zbog tih riječi Izetbegović<br />

je oštro napadan u<br />

medijima. Da su i Alija<br />

Izetbegović i Enes Ljevaković<br />

u pravu kada govore da<br />

ovi praznici nisu u skladu<br />

sa islamskom i muslimanskom<br />

tradicijom, govori i<br />

podatak da se u književnim<br />

djelima najpoznatijih bošnjačkih<br />

pisaca Meše Selimovića,<br />

Nedžada Ibrišimovića,<br />

Hamze Hume, Skendera<br />

Kulenovića, Safvet-befa Bašagića,<br />

Edhema Mulabdića,<br />

Mehmedalije Maka Dizdara,<br />

Ahmeda Muradbegovića,<br />

Rešada Kadića, Envera<br />

Čolakovića... nigdje ne može naći motiv<br />

obilježavanja Nove godine niti lik<br />

Djeda Mraza.<br />

Na muslimansko obilježavanje katoličke<br />

Nove godine ne može se nimalo<br />

bezazleno gledati ako znamo za hadis<br />

Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s.:<br />

“Slijedit ćete ranije narode, pedalj<br />

po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da<br />

uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u<br />

tome slijedili.” Rekli smo: “O Božiji<br />

Poslaniče, da li se to misli na kršćane<br />

i židove?” A on odgovori: “A ko drugi<br />

nego oni” (Sahih, El-Hakim).<br />

Uprkos svemu ovome, ovih dana<br />

smo mogli pročitati vijest da je ministar<br />

obrazovanja, nauke i mladih Kantona<br />

Sarajevo Emir Suljagić posjetio Bratunac<br />

i djeci povratnika uručio novogodišnje<br />

paketiće. Da zlonamjerni pogrešno<br />

ne razumiju: dobro je da se djeci<br />

poklanjaju paketići, ali nije dobro što<br />

se muslimanskoj djeci ti paketići dijele<br />

u sklopu obilježavanja katoličke Nove<br />

godine. Isto to rade i mnogi sindikati<br />

po općinskim organizacijama koji obezbjeđuju<br />

paketiće djeci svojih članova za<br />

katoličku Novu godinu, a istoj toj djeci<br />

ne obezbijede paketiće za Hidžretsku<br />

novu godinu ili za Bajram. Nije dobro<br />

ni što direktori, profesori i nastavnici u<br />

školama u kojima su stopostotno muslimanska<br />

djeca, organiziraju priredbe<br />

povodom ovog praznika. Na taj način<br />

nameću muslimanskoj djeci kršćanske<br />

praznike.<br />

Uinad Aliji Izetbegoviću<br />

Nije dobro ni što Bošnjaci u povodu<br />

katoličke Nove godine organiziraju nekakve<br />

novogodišnje koncerte. A takav<br />

slučaj imamo u jednoj općini u kojoj se<br />

kao organizator novogodišnjeg koncerta<br />

pojavljuje i ustanova čiji je naziv – pazite<br />

sad - Javna ustanova Bosanski kulturni<br />

centar “Alija Izetbegović”!!! Kao da to<br />

rade uinad rahmetli Aliji Izetbegoviću!<br />

Šta učiniti da se muslimanima ne<br />

prodaju kršćanski praznici zamotani<br />

u oblandu “međunarodnih praznika”?<br />

(Osim katoličke Nove godine, muslimanima<br />

se uspješno podvaljuje obilježavanje<br />

i proslavljanje katoličkog sveca<br />

Valentina pod nazivom “Valentinovo”<br />

ili “Dan zaljubljenih”.) Neka organizacija,<br />

neko udruženje bi trebalo uputiti<br />

zvanično pismo na adrese ministara,<br />

direktora škola i drugih javnih ustanova,<br />

profesora i nastavnika, novinara<br />

i zahtijevati od njih da muslimanima<br />

ne nameću katoličke ili bilo koje druge<br />

nemuslimanske praznike i svetkovine.<br />

Ako ništa drugo, barem ćemo znati kakav<br />

je ko i kakav je njihov odnos prema<br />

islamu i prema muslimanima.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

43


Zelena transferzala<br />

Srbija<br />

Osnovan Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka u Srbiji<br />

ješenjem Privrednog suda u Kraljevu, broj FI. 96/2011,<br />

Rusvojen R je zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća i u sudski<br />

registar upisan je Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka u<br />

Republici Srbiji, čime je okončan postupak osnivanja ove najbitnije<br />

ustanove kulture za Bošnjake u Republici Srbiji. Bošnjačko<br />

nacionalno vijeće kao osnivač Zavoda osnivanjem ove<br />

institucije, uspostavilo je još jedan važan instrument u cilju<br />

ostvarivanja Ustavom i zakonom garantovanih prava pripadnicima<br />

bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji. Cilj<br />

osnivanja Zavoda je ostvarivanje<br />

ravnopravnosti, očuvanje identiteta<br />

i razvijanje kulture bošnjačke<br />

nacionalne zajednice u Republici<br />

Srbiji, u skladu sa Ustavom, zakonom<br />

i standardima Evropske<br />

unije. Zavod će se baviti djelatnostima<br />

koje obuhvataju promovisanje,<br />

podsticanje, čuvanje, razvijanje<br />

i organizovanje, kulture<br />

i nauke, vrhunskog stvaralaštva<br />

bošnjačke nacionalne zajednice,<br />

saradnje sa ustanovama i organizacijama<br />

kulture, nauke i umjetnosti<br />

u Republici Srbiji, uspostavljanjem<br />

veza i saradnje među<br />

ustanovama zaštite na lokalnom<br />

i regionalnom nivou, organizacija<br />

i pojedinaca u Republici Srbiji<br />

sa međunarodnim ustanovama i<br />

organizacijama (Savjetom Evrope.<br />

EU, UNESKO-m, i dr.), normativne<br />

djelatnosti u oblasti kulture<br />

Prizren<br />

Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar<br />

Članovi studenskog centra u osnivanju, koji<br />

će okupljati studente iz nastave na bosanskom<br />

jeziku na Univerzitetu u Prizrenu, dobili<br />

su ovih dana na poklon fotokopir mašinu.<br />

Riječ je o donaciji pripadnika udruženja<br />

“Džemat kosovskih Bošnjaka” iz Ciriha. Prema<br />

riječima Emira Skenderija, člana Inicijativnog<br />

odbora za osnivanje centra “Student” za www.<br />

info-ks.net, u toku je priprema osnivačke skupštine<br />

na kojoj će se izabrati rukovodstvo. “U<br />

centru će se pružati besplatne usluge kopiranja<br />

bošnjačkim studentima. Tu će se okupljati i<br />

studenti, biće dostupne neophodne informacije<br />

u vezi studija a uz kafu moći će još dosta toga<br />

da se uradi i poboljša sveukupna situacija naših<br />

kolega”, kaže Skenderi. Po njegovim riječima,<br />

članovi Inicijativnog odbora imaju obećanja<br />

“od svih političkih subjekata da će im pomoći<br />

u opremanju prostorija”. Apeluju na sve ljude<br />

dobre volje da im, koliko im to mogućnosti dozvoljavaju,<br />

pomognu na ovom planu.<br />

44<br />

i umjetnosti i usklađivanje s evropskim standardima, tržišne<br />

orijentacije radi poboljšanja uslova za rad i djelatnost kulturnih<br />

subjekata, umjetničkog stvaralaštva mladih talenata,<br />

razvijanje turizma u kulturi, informaciono-dokumentacione<br />

djelatnosti u oblasti kulture i umjetnosti, proizvodnje kinematografskih<br />

djela, audio-vizuelnih proizvoda i televizijskog<br />

programa, zaštiti i održavanju nepokretnih kulturnih dobara,<br />

kulturno-historijskih lokacija, zgrada kao i ostalim djelatnostima<br />

u skladu sa zakonom.<br />

30. decembar - 5. safer


Kosovo<br />

Mine odnose ljudske živote na Kosovu<br />

Ueksplozijama zaostalih mina, od 1999. godine pa<br />

sve do sada, život je izgubilo 119 građana Kosova,<br />

a stotine njih je ranjeno. Snage sigurnosti Kosova<br />

objavile su izvještaj o minskim<br />

poljima i minama u zemlji za<br />

2011. godinu.<br />

U izvještaju se navodi da je u<br />

toku protekle godine od eksplozije<br />

mine stradalo 16, a<br />

teško povrijeđene 34 osobe.<br />

Saopšteno je da je zbog mina<br />

i neeksplodiranih sredstava na<br />

Kosovu, od 1999. godine sve<br />

do danas, život izgubilo 119<br />

osoba, a 448 njih je ranjeno.<br />

Kosovske vlasti su saopštile<br />

da su timovi za deminiranje<br />

pri kosovskim Snagama sigurnosti do sada deminirali<br />

površinu od 420 hiljada kvadratnih metara i pri<br />

tom pronašli 990 nagaznih mina, bombi te druga<br />

eksplozivna sredstva. Timovi<br />

za deminiranje nastavljaju aktivnosti<br />

za čišćenje mina na terenima<br />

u Prizrenu, Đakovici,<br />

Suhareki, Dragašu i Štimlju.<br />

U izvještaju se takođe osuđuju<br />

vlasti u Srbiji koje čak i nakon<br />

12 godina nisu Kosovu dostavili<br />

mapu o područjima gdje su<br />

postavljene mine. Ističe se da<br />

Srbija, stavljajući u opasnost živote<br />

građana na Kosovu, na ovaj<br />

način čini zločin protiv čovječnosti.<br />

Sandžak<br />

Stradanje Kolašina 1856.<br />

Rusko-turski rat 1853.-1856., poznat kao Krimski rat, iskorišćen<br />

Rje j za ponovnu kampanju istrebljenja j bošnjačkog stanovništva u<br />

RSandžaku. Četiri godine kasnije, udružene snage Vasojevića, Donje<br />

i Gornje Morače, Rovaca, Jezera, Šaranaca, Lijeve rijeke i djelimič-<br />

no Kuča, kojima su komandirali senator Novica Cerović i vojvoda<br />

Miljan Vukov, iznenada su napale Kolašin. Sin Miljana Vukova,<br />

kasnije Ministar inostranih poslova Kraljevine CG, vojvoda Gavro<br />

Vuković, o ovom napadu je napisao: Za tili čas grad (Kolašin) je<br />

postao ruševina… Na gradu Kolašinu i na Sinjevini palo je naših<br />

i ranjeno oko 200 druga. Turska pogibija: posječeno i izgorjelo po<br />

kućama oko 600. U pismu Vuku Karadžiću, Vuk Popović je o ovome<br />

napisao: Miljan Vukov i Novica Cerović udarili su na gornji<br />

Kolašin, te od Kolašinaca učinili “grdilo, rob i grob”, da su im kuće<br />

zapalili, gdje su mnogi izgorjeli, da je oko 100 zarobljeno i da ih<br />

je toliko posječeno, dok je na strani napadača (Brđana) poginulo<br />

220 ljudi, najviše Kuča. O Kolašincima je Popović napisao da su<br />

žestoki junaci i da nisu nikada imali nad sobom cara ni gospodara.<br />

O napadima na Bihor i na Kolašin osmanske vlasti obavijestile su<br />

konzularna predstavništva u Mostaru, ističući da je samo u Bihoru<br />

ubijeno 200 Muslimana. (Autor: Dr. Admir Muratović)<br />

Crna Gora<br />

Mešihat IZ-e i IKC Plav-Gusinje iz Njujorka<br />

zajednički organizuju obilježavanje stogodišnjice<br />

pokrštavanja muslimana Plava i Gusinja<br />

Mešihat IZ-e u Crnoj Gori i IKC Plav-Gusinje iz Njujorka<br />

jednoglasni su da iduće godine zajednički organizuju<br />

obilježavanje stogodišnjice pokrštavanja muslimana<br />

Plava i Gusinja, manifestacijom pod nazivom: “NEMA<br />

PRISILE U VJERI”. Na posljednjoj sjednici Mešihata IZa<br />

koja se održala 8. decembra, članovi Mešihata su izrazili<br />

jednoglasnu saglasnost da se ovaj jubilej dostojno i dostojanstveno<br />

obilježi, da ova bolna tačka ne tako davne prošlosti<br />

bude osvijetljena pomenom i rasvijetljena istorijskim<br />

činjenicama. Konstatovano je, da pod rukovodstvom Mešihata<br />

Islamske zajednice u Crnoj Gori i Islamske zajednice i<br />

Kulturnog centra Plav-Gusinje u Njujorku, u obilježavanju<br />

ovog bolnog jubileja mogu sudjelovati i druge institucije, organizacije<br />

i ljudi dobre volje. Mešihat i Islamska zajednica i<br />

Kulturni centar Plav-Gusinje su pozvali sve zainteresovane<br />

institucije i pojedince da se obrate i uzmu učešće u suorganizaciji<br />

i asistencijom pomognu u organizovanju dostojnog i<br />

dostojanstvenog pomena ovog neslavnog jubileja.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

45


Zločin<br />

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />

Obrenović: Naređenje glasi da se<br />

zarobljenici dovedu u Zvornik i strijeljaju<br />

Nastavljamo sa<br />

objavljivanjem svjedočenja<br />

Srba o ratnim zločinima<br />

nad Bošnjacima tokom<br />

agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu. I ova<br />

svjedočenja koja ćemo<br />

objaviti dogodila su se u<br />

sklopu sudskih procesa<br />

pred Haškim tribunalom<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Srpsku stranu priče o ratnim<br />

zločinima nad Bošnjacima<br />

nastavljamo svjedočenjem<br />

Dragana Obrenovića, rođen 12. aprila<br />

1963. godine u Rogatici. Od decembra<br />

1992. to novembra 1996. godine bio je<br />

načelnik štaba i zamjenik komandanta<br />

1. zvorničke pješadijske brigade Drinskog<br />

korpusa vojske bosanskih Srba<br />

(VRS); od 8. avgusta 1995. do 15. septembra<br />

1995. i ponovo od 18. do 24.<br />

septembra 1995., bio vršilac dužnosti<br />

komandanta Zvorničke pješadijske brigade.<br />

Uhapšen 15. aprila 2001. godine,<br />

od strane Međunarodnih stabilizacionih<br />

snaga (SFOR). Sporazumno 21.<br />

maja 2003. prihvatio krivicu za progone.<br />

10. decembra 2003. godine, osuđen<br />

na 17 godina zatvora, 18. juna 2004.<br />

godine prebačen u Norvešku na izdržavanje<br />

ostatka kazne. U nastavku slijedi<br />

njegovo priznanje o počinjenom zločinu<br />

nad Bošnjacima.<br />

Izjava o činjenicama kako ih je<br />

naveo Dragan Obrenović<br />

Uveče 13. jula 1995. saznao sam<br />

prvi put za dolazak zarobljenika Muslimana<br />

u područje Zvornika. Ne mogu<br />

se precizno sjetiti, ali bilo je oko 19:00<br />

sati te večeri kada me poručnik Drago<br />

Nikolić nazvao telefonom. Zvao je sa<br />

isturenog komandnog mjesta brigade i<br />

rekao mi da ga je upravo nazvao potpukovnik<br />

Popović. Drago Nikolić mi<br />

30. decembar - 5. safer<br />

46<br />

je prenio da mu je Popović rekao da<br />

ogroman broj zarobljenika Muslimana<br />

treba da stigne u Zvornik iz Bratunca<br />

i da Nikolić treba izvršiti pripreme<br />

za njihov dolazak. Ja sam shvatio da<br />

“ogroman broj zarobljenika Muslimana”<br />

znači na hiljade zarobljenih Muslimana,<br />

pošto sam već znao iz obavještajnih<br />

podataka i drugih informacija<br />

koje sam dobio ranije tog dana da ih<br />

je na hiljade uhvaćeno dolje u području<br />

Konjević Polja. Drago Nikolić je rekao<br />

da ga neko mora zamijeniti na komandnom<br />

mjestu kako bi on mogao obaviti<br />

taj zadatak. Rekao mi je da će Popović<br />

poslati nekoga da ga o tome lično<br />

upozna i prenese daljnje informacije.<br />

Pitao sam ga zašto se zarobljenici ne<br />

voze dalje na sjever, u logor ratnih zarobljenika<br />

u Batkoviće. Drago Nikolić<br />

mi je rekao da neće slati zarobljenike u<br />

Batkoviće jer Crveni krst zna za Batkoviće.<br />

Rekao je da naređenje glasi da se<br />

zarobljenici dovedu u Zvornik i strijeljaju.<br />

Rekao sam Dragi Nikoliću da mi<br />

ne možemo prihvatiti odgovornost za<br />

zadatak o kojem me je upravo obavijestio<br />

a da o tome ne izvijestimo našu komandu.<br />

Drago Nikolić mi je rekao da<br />

je komanda već upoznata sa tim, da je<br />

naredba došla od Mladića i da svi, uključujući<br />

Pandurevića, znaju za tu naredbu.<br />

Zbog toga nisam ništa preduzeo<br />

da obavijestim svog komandanta Pandurevića<br />

o onome šta se dešava jer sam<br />

vjerovao riječima Drage Nikolića da<br />

Pandurević već zna za to. Potvrđujem<br />

da sam ja komandovao Zvorničkom<br />

brigadom u odsustvu mog komandanta<br />

Vinka Pandurevića, do njegovog povratka<br />

oko podneva 15. jula. Saznavši<br />

za plan da se pobiju zarobljenici, ja, kao<br />

vršilac dužnosti komandanta, preuzeo<br />

sam odgovornost za taj plan i podržao<br />

izvršenje tog plana. Drago Nikolić je<br />

tražio od mene da pustim sa linije četu<br />

vojne policije da mu pomogne. Rekao<br />

sam mu da nemam nijednu drugu jedinicu<br />

na raspolaganju za liniju. Onda<br />

sam odlučio da pošaljem komandira<br />

čete vojne policije, poručnika Miomira<br />

Jasikovca i pet vojnih policajaca da mu<br />

pomognu. Otprilike sat vremena kasnije,<br />

oko 20:00 sati, naredio sam poručniku<br />

Jasikovcu da se vrati u brigadu<br />

i on je oko 40 minuta kasnije i stigao.<br />

Nazvao sam generala Živanovića oko<br />

20:30 sati i obavijestio ga o situaciji vezano<br />

za kolonu Muslimana. Nisam mu<br />

ništa govorio o planu strijeljanja zarobljenika.<br />

Tada sam mislio da je general<br />

Živanović još uvijek komandant Drin-<br />

skog korpusa. Naredio sam Jasikovcu<br />

da ostane sa petoricom-šestoricom svojih<br />

ljudi. Ostatak njegovog ljudstva je<br />

trebao da se javi komandiru voda vojne<br />

policije Tanasku Mekiću. Zatim sam<br />

obavijestio Jasikovca o zarobljenicima<br />

koji dolaze iz Bratunca i rekao mu da<br />

će ga nazvati Drago Nikolić i reći mu<br />

šta da radi sa tim zarobljenicima. Jasikovac<br />

je sa petoricom vojnih policajaca<br />

ostao u komandi Zvorničke brigade, a<br />

ja sam zajedno sa Mekićem otišao na<br />

Snagovo. Stigao sam na Snagovo kada<br />

je padao mrak i sastao sam se sa kapetanom<br />

Milanom Marićem i komandirom<br />

inžinjerijske čete Draganom Jevtićem.<br />

U toku dana 14. jula 1995. godine tri<br />

puta smo učestvovali u borbama protiv<br />

28. divizije. Oko 14:00 sati major Zoran<br />

Jovanović je stigao u rejon Snagova<br />

sa pojačanjem iz Zvornika. Rekao mi je<br />

da je Beara autobusima dovezao veliki<br />

broj zarobljenika u područje Zvornika.<br />

Oko 14:00 sati, odmah nakon dolaska<br />

pojačanja, moj vezista mi je rekao<br />

za radio poruku iz Zvorničke brigade<br />

upućenu preko centra veze u kojoj se<br />

traži da se puste dvojica mašinista. Ja<br />

sam se u to vrijeme nalazio na raskrsnici<br />

na Snagovu. Poruka je ustvari bila<br />

upućena Milanu Mariću, ali je moj vezista<br />

primio poruku i obavijestio me o<br />

tome. To je bio precizan izvještaj u kojem<br />

su spomenuta imena dvojice mašinista<br />

i rečeno je da treba da idu da prave<br />

put. Znao sam da ta priča o izgradnji<br />

puta nije baš uvjerljiva. Posumnjao sam<br />

ili da će ti ljudi da vrše ukopavanja zarobljenika<br />

ili da neko pokušava da učini<br />

uslugu mašinistima i pokušava da ih<br />

izvuče sa linije, tako da sam provjerio<br />

tu poruku. Pet minuta kasnije dobio<br />

sam poruku iz radio centra da je taj zahtjev<br />

vezan za posao koji obavljaju Po-


pović i Drago Nikolić. Znao<br />

sam tada da je zadatak za koji<br />

su traženi mašinisti bio ukapanje<br />

zarobljenika, kao dio<br />

plana o kome me je Drago<br />

Nikolić obavijestio noć ranije.<br />

Pročitao sam presretnute<br />

razgovore taktičkog izviđanja<br />

koje je ustupio tužilac. Što<br />

se tiče mojih razgovora prikazanih<br />

u tim presretnutim<br />

razgovorima, oni u principu<br />

tačno prikazuju šta je rečeno,<br />

ali nije zabilježen cijeli razgovor.<br />

Pošto sam koristio radio<br />

RUP 12 koji nije zaštićen, bila<br />

je uobičajena praksa da razgovaramo<br />

u šiframa i da se u<br />

toku razgovora prebacujemo<br />

na već utvrđene kanale, i tek<br />

tada nastavimo sa ostatkom<br />

poruke, što objašnjava zašto<br />

presretnuti razgovori nisu<br />

kompletni. Zatim sam otišao<br />

do Dragana Jevtića. On je već<br />

razgovarao sa mašinistima o<br />

kojima je bilo riječ i činilo se<br />

da se raspravljaju. Rekao bih<br />

da je poruka već došla do njih.<br />

Dragan Jevtić nije htio da pusti<br />

te ljude, ali sam ja rekao da<br />

treba da idu kao što je naređeno,<br />

odobrio sam njihova<br />

udaljavanje sa linije. Kasnije u<br />

toku popodneva, nisam siguran koliko<br />

je bilo sati, ali je bilo prije napada na<br />

Liplje, čuo sam na radiju da ima nekih<br />

problema u Orahovcu. To sam saznao<br />

kada sam pošao da provjerim stanje u<br />

mom 4. i 7. bataljonu i došao na mjesto<br />

odakle sam mogao stupiti u radio-vezu<br />

sa 4. bataljonom (kojeg prije toga nisam<br />

mogao kontaktirati putem radija). Stupio<br />

sam u vezu sa Lazarom Ristićem,<br />

komandantom 4. bataljona i on me<br />

obavijestio putem radija da ima nekih<br />

problema sa ljudima koji su tamo dovedeni.<br />

Razgovarao je u šiframa, govoreći<br />

o lokaciji na kojoj ima problema kao<br />

o mjestu gdje je 1992. bila zajednička<br />

komanda 2. bataljona i brigade a ja sam<br />

znao da se radi o Orahovca. Za one koji<br />

su dovedeni je rekao da su dovedeni iz<br />

mjesta gdje se nalaze Zoljani, a ja sam<br />

shvatao da je to šifra koja se odnosi na<br />

zarobljenike iz Srebrenice. Lazar Ristić<br />

me obavijestio da je poslao pojačanje u<br />

Orahovac da riješi te probleme.<br />

Popović je rekao da se ne zapisuje<br />

ništa<br />

Ostao sam na terenu i nastavio da<br />

tražim pojačanje da pomogne oko kolone,<br />

ali ništa nije dolazilo.<br />

General Miletić<br />

mi je rekao da<br />

kolona treba biti<br />

uništena. Zatim<br />

mi je prigovorio<br />

što koristim<br />

nezaštićenu<br />

vezu i spustio<br />

mi slušalicu.<br />

Tako nisam<br />

imao priliku<br />

da o toj temi<br />

prodiskutujem<br />

sa njim kako<br />

valja.<br />

Iste večeri (14.), između<br />

23:00 i 00:00 sati, napisao<br />

sam na komadu papira zahtjev<br />

za pojačanje komandi<br />

Drinskog korpusa i dao ga<br />

mom vezisti. On je poruku<br />

poslao radio operateru, poruka<br />

je proslijeđena centru<br />

veze, a zatim prenesena dežurnom<br />

oficiru, Draganu<br />

Jokiću. To se dešavalo nakon<br />

borbi i nakon zarobljavanja<br />

policajca, kapetana<br />

Zorana Jankovića. Dana<br />

14. jula se nisam vratio u<br />

komandu Zvorničke brigade.<br />

Ujutro 15. jula 1995. vratio sam se u<br />

komandu Zvorničke brigade. Dok sam<br />

prilazio komandi oko 11:00 sati, vidio<br />

sam naše vojne kamione i određeni broj<br />

vojnika koji se vraćaju u brigadu. Kada<br />

sam ušao u krug, vidio sam da je stigao<br />

pukovnik Vasić iz MUP-a. Sačekao<br />

sam ga i krenuli smo skupa. Pukovnik<br />

Vasić je bio zabrinut zato što je uhvaćen<br />

policajac iz MUP-a, kapetan Zoran<br />

Janković. Prije nego što sam došao do<br />

kancelarije, u hodniku me je zaustavio<br />

Dragan Jokić. Vasić je produžio prema<br />

mojoj kancelariji dok sam ja razgovarao<br />

sa Jokićem. Jokić mi je rekao da je<br />

imao ogromnih problema sa ukopavanjem<br />

strijeljanih i sa čuvanjem<br />

zatvorenika koje tek treba strijeljati.<br />

Pitao sam ga koga je<br />

obavijestio o tom problemu.<br />

Rekao je da Beara, Popović i<br />

Drago Nikolić odvode ljude<br />

gdje oni hoće. Prenio mi je<br />

da mu je Popović rekao da ne<br />

zapisuje ništa što se odnosi na<br />

aktivnosti oko operacije ubijanja<br />

ili da o tome ne govori<br />

preko radia. Ja sam znao da se<br />

vrši operacija ubijanja. Otišao<br />

sam u kancelariju i razgovarao<br />

sa Vasićem. Pričali smo o<br />

koloni i o zarobljenim Muslimanima,<br />

Vasić je predložio da<br />

se na linijama otvori koridor<br />

i kolona propusti, kako bi se<br />

izbjegle žrtve i smanjila prijetnja<br />

koju kolona predstavlja<br />

za bezbjednost Zvornika kao<br />

i za pozadinu naših borbenih<br />

linija. Komandant specijalne<br />

policije Ljubomir Borovčanin<br />

i policajac iz specijalne policije<br />

Miloš Stupar došli su i pridružili<br />

se sastanku. Nastavili smo<br />

razgovor o koloni. Smatrao<br />

sam da je za otvaranje takvog<br />

koridora potreban neko sa više<br />

instance, pa sam pokušao da<br />

stupim u kontakt sa komandantom<br />

Drinskog korpusa.<br />

Nazvao sam Drinski korpus<br />

i spojili su me sa dežurnim.<br />

Tražio sam komandanta, ali<br />

rekli su mi da je Pandurević<br />

već krenuo za Zvornik. U korpusu<br />

nije bilo drugih oficira<br />

koji su mi mogli pomoći tako<br />

da sam prekinuo vezu. Pošto<br />

nisam bio u mogućnosti da<br />

razgovaram sa komandantom<br />

Drinskog korpusa, nazvao<br />

sam Glavni štab i razgovarao<br />

sa generalom Miletićem. Tada<br />

sam mislio da je on operativni<br />

oficir, ali sada znam da je tada<br />

zastupao načelnika Glavnog<br />

štaba. Prenio sam Miletiću kolika je kolona<br />

i gdje je, i predložio da se otvore<br />

linije da bi kolona mogla proći. Miletić<br />

to nije odobrio i rekao mi je da upotrijebim<br />

svu vojnu tehniku koja mi je na<br />

raspolaganju da zaustavim i uništim<br />

kolonu kao što mi je naređeno. General<br />

Miletić mi je rekao da kolona treba<br />

biti uništena. Zatim mi je prigovorio što<br />

koristim nezaštićenu vezu i spustio mi<br />

slušalicu. Tako nisam imao priliku da<br />

o toj temi prodiskutujem sa njim kako<br />

valja. S obzirom na moja saznanja o koloni<br />

i stanju na terenu znao sam da je<br />

nemoguće uništiti kolonu onako kako<br />

je Miletić predlagao.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

47


Svijet medija<br />

Ubistva neonacista<br />

Država i njezine žrtve<br />

Između septembra 2000.<br />

godine i aprila 2007.<br />

godine članovi jedne<br />

desnoekstremističke<br />

terorističke ćelije su u<br />

Njemačkoj ubili desetoro<br />

ljudi. Žrtve su bili osam<br />

muškaraca turskog<br />

porijekla, jedan Grk i jedna<br />

policajka<br />

Piše: Jakob Jung<br />

Izvor: http://jacobjung.wordpress.<br />

com/2011/11/18/nazi-mord e -<br />

der-staat-und-seine-op fer/<br />

Prijevod s njemačkog: Sejfudin<br />

Dizdarević<br />

Bez riječi saučešća<br />

Uvečer 13. novembra članovi<br />

turske općine Berlin su se<br />

okupili ispred brandenburške<br />

kapije da se prisjete žrtava neonacističkih<br />

terorista. Ovoj manifestaciji su<br />

se pored Centralnog vijeća Jevreja Njemačke<br />

pridružili i pojedini političari.<br />

Zvanični predstavnici njemačke vlade<br />

se nisu pojavili.<br />

Ministar vanjskih poslova Westerwelle<br />

je 14.11. komentarisao ekstremistička<br />

ubistva: “To nije samo užasno<br />

za žrtve, i to nije samo strašno za našu<br />

zemlju. To je prije svega veoma veoma<br />

loše za ugled naše zemlje u svijetu”,<br />

izjavio je u Briselu.<br />

Kenan Kolat, predsjedavajući Turske<br />

zajednice u Njemačkoj zahtijeva<br />

izvinjenje odgovornih koji su ranije<br />

isključivali bilo kakvu vezu sa neonacizmom.<br />

Pita se kako da Angela Merkel<br />

još uvijek nije našla za shodno da<br />

uputi riječi saučešća i on se zauzima za<br />

pomoć familijama žrtava u odgovarajućem<br />

obliku.<br />

loša” za ugled Njemačke.” Članove<br />

porodice žrtava ministar i ne spominje.<br />

I odista se ljudi u inostranstvu<br />

čude okolnostima ubistava i načinu<br />

ophođenja prema porodicama žrtava.<br />

Tako španske novine El Pais pitaju,<br />

kako je moguće da grupa nacista<br />

13 godina za nos vuče njemačko<br />

pravosuđe – u zemlji “gdje ćete biti<br />

kažnjeni ukoliko vozite biciklo bez<br />

svjetla”. Tursko ministarstvo vanjskih<br />

poslova od njemačkih vlasti<br />

očekuje sveobuhvatnu istragu i zahtijeva<br />

od Njemačke da suzbije “radikalne<br />

struje”.<br />

Njemačka vlada strahuje da bi<br />

minuta šutnje u Bundestagu<br />

mogla dovesti u pitanje<br />

jedinstvenost vlade po<br />

ovom pitanju, te predlažu<br />

da predsjednik Wulff primi<br />

porodice žrtava u svojoj rezidenciji.<br />

Čudna retorika<br />

Od 2000. godine su članovi<br />

porodica žrtava izloženi<br />

neumjesnom i bezobraznom<br />

ophođenju od strane<br />

istražnih organa. Označavanje<br />

zločina kao “döner<br />

ubistva”, “Bosfor” kao ime<br />

Njemačka<br />

vlada strahuje<br />

da bi minuta<br />

šutnje u<br />

Bundestagu<br />

mogla dovesti<br />

u pitanje<br />

jedinstvenost<br />

vlade po ovom<br />

pitanju, te<br />

predlažu da<br />

predsjednik<br />

Wulff primi<br />

porodice<br />

žrtava u svojoj<br />

rezidenciji.<br />

policijske specijalne komisije, upućivanje<br />

na tzv. “mafiju polumjeseca”:<br />

državni organi, mediji i političari su<br />

od samog početka odabirom ogavnog<br />

vokabulara sugerirali da se radi o ubistvima<br />

u kojima se “stranci” međusobno<br />

ubijaju.<br />

Kao motive su se spominjali navodna<br />

upetljanost žrtava u ilegalne igre na<br />

sreću ili trgovinu oružjem. Istraga se<br />

prije svega koncentrisala na lične veze<br />

između žrtava i od Turaka koji žive u<br />

Njemačkoj se tražilo da pomognu pri<br />

rasvjetljavanju zločina. Neonacistički<br />

motivi su u samom startu bili isključeni.<br />

Policijska specijalna komisija “Bosfor”<br />

je raspuštena nakon tri godine neuspješnog<br />

istraživanja. Njezin<br />

šef, Wolfgang Geier je izjavio<br />

da ubistva idu na račun osobe<br />

sa privatnim motivima ili<br />

kriminalne grupe.<br />

Žrtve se međusobno nisu<br />

poznavale. Od samog početka<br />

nisu postojale nikakve<br />

indicije koje bi ukazivale na<br />

suprotnost. A kod svih ubistava<br />

korišten je isti pištolj.<br />

Samo iz ovih saznanja i iz činjenice<br />

da su sve žrtve (osim<br />

policajke) bili stranci, moglo<br />

se zaključiti da je motiv ubistava<br />

desničarski ekstremizam.<br />

Briga za dobrim ugledom<br />

Za Guida Westerwellea je gori<br />

učinak ubistava: “Strašna” su ubistva<br />

ali “prije svega” su “veoma veoma<br />

30. decembar - 5. safer<br />

48


U maju 2006. godine na konferenciji<br />

ministara unutrašnjih poslova<br />

njemačkih pokrajina se diskutovalo o<br />

prebacivanju nadležnosti na federalni<br />

kriminalistički ured (Bundeskriminalamt)<br />

i time priorizirati cijele<br />

slučajeve. Ali poslušao se prijedlog<br />

tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova<br />

Bavarske, Günthera Becksteina<br />

iz kršćansko-socijalne stranke, da se<br />

nadležnost ostavi na pokrajinskom<br />

nivou.<br />

Najmanje 147 ubistava neonacista<br />

Nadležnost za ubistva bi trebala<br />

biti kod federalnog ministra MUP-a,<br />

Hans-Petera Friedricha. Ali on do sada<br />

nije našao riječi saučešća za porodice<br />

žrtava. Umjesto toga je izvadio katalog<br />

mjera koje predviđaju strožiju kontrolu.<br />

Još 13. novembra spominje “döner<br />

ubistva”, istovremeno ponavljajući da<br />

država desničare ima na oku.<br />

Slijepi na desno oko!?<br />

Poznavajući mlaki način ophođenja<br />

države prema desnoekstremnim zločinima,<br />

skandaloznu ulogu informanata<br />

unutar neonacističke stranke NPD<br />

kao i neprestano ponavljanje opasnosti<br />

koja vreba od islamista i ljevičara, postavlja<br />

se, kako u Njemačkoj tako i u<br />

inostranstvu, pitanje da li su njemačke<br />

vlasti “slijepe na desno oko”.<br />

Jasan znak za nemar naspram odgovarajućih<br />

krivičnih djela su zvanične<br />

brojke o žrtvama desničarskog nasilja.<br />

Njemačka vlada broji u vremenu od<br />

1990. do 2010. godine tek 47 ubistva<br />

koja idu na račun ekstremne desnice.<br />

A u vremenu od 2000. i 2010. tek pet<br />

ubistava.<br />

Zajednička istraga novinara iz<br />

ZEIT-a i Tagesspiegel-a iz prošle go-<br />

dine dolazi do sasvim drugih brojki.<br />

Novinari su u periodu između 1990. i<br />

2010. za 137 ubistava otkrili desničarske<br />

motive. A u vremenu između 2000.<br />

i 2010. čak 31 ubistvo kao posljedicu<br />

desničarskog nasilja.<br />

Ako ovim novinarskim saznanjima<br />

dodamo i 10 novih ubistava za koje se<br />

ispostavilo da su ih počinili neonacisti,<br />

onda se brojka penje na 41 žrtvu, dok<br />

je državna zvanična brojka tek 5 žrtava.<br />

Politolog Hans-Gerd Jaschke je<br />

profesor na Univerzitetu za ekonomiju<br />

i pravo u Berlinu i u vremenu od 2002.<br />

do 2007. vodio je i Odjel za pravo i<br />

sociologiju pri Policijskoj akademiji<br />

u Münsteru. U gostovanju za ARD,<br />

15.11. izjavio je da je devedestih godina<br />

bilo oko 100 ubistava motivisanih<br />

desničarskom ideologijom: gj<br />

“Što znači da se radi o neu-<br />

poredivo većoj brojki broja<br />

žrtava (ljevičarskog terorizma,<br />

organizacije) RAF-a,<br />

kao i mnogo veći broj islamističkog<br />

nasilja.”<br />

Martin Jander, jedan<br />

drugi historičar i politolog,<br />

u intervju za njemački dnevnik<br />

od 12.10.2011 na temu<br />

terorističkih aktivnosti u<br />

Njemačkoj kaže:<br />

“Između ljevice i desnice<br />

postoji krucijalna razlika: od<br />

03. oktobra 1990. desilo se<br />

150 ubistava. Ljudi su pretučeni<br />

na smrt, spaljeni itd. Na račun<br />

ljevice idu tek tučnjave sa policijom ili<br />

paljenje auta u Berlinu. Ali u posljednih<br />

20 godina nismo imali ni jedno<br />

ubistvo motivnisano ljevičarskom ideologijom.”<br />

Ako polazimo od toga da je borba<br />

države protiv ekstremnih ljevičara<br />

i islamista ispravna i adekvatna, onda<br />

pod aspektom ubistava sve tri ideologije,<br />

moramo konstatovati da Njemačka<br />

ima ozbiljne deficite u borbi protiv neonacističke<br />

ideologije.<br />

Povjerljiv razgovor u četiri oka<br />

Politika u Njemačkoj godinama<br />

zatvara oči pred opasnostima desnoekstremnog<br />

terorizma. U zvaničnim statistikama<br />

je obuhvaćen tek neznatan<br />

procenat žrtava. Uloga Ureda za zaštitu<br />

Ustava i njegovih informanata je<br />

skandalozna. U sklopu sudskog procesa<br />

o zabrani desno-ekstremne stranke<br />

NPD, Ustavni sud 2003. godine nije<br />

bio u stanju da razluči koje pozicije<br />

sama stranka zastupa a koje potiču<br />

od informanata MUP-a i zbog toga je<br />

proces obustavljen. Istovremeno, NPD<br />

Iako je istinska<br />

opasnost<br />

desnoekstremnog<br />

terora<br />

svakome jasna,<br />

njemačka<br />

vlada i njezini<br />

predstavnici<br />

uskraćuju<br />

žrtavama<br />

neonacističkog<br />

terorizma<br />

saučešće i<br />

izvinjenje.<br />

i druge desnoekstremističke<br />

organizacije se financiraju<br />

iz državnog budžeta kao i iz<br />

honorara MUP-a koje informanti<br />

prosljeđuju NPD-u.<br />

Iako je istinska opasnost<br />

desnoekstremnog terora<br />

svakome jasna, njemačka<br />

vlada i njezini predstavnici<br />

uskraćuju žrtavama neonacističkog<br />

terorizma saučešće<br />

i izvinjenje. Umjesto toga<br />

instrumentalizuju ubistva<br />

za svoje ciljeve da bi se lično<br />

inscenirali ili ih koriste kao<br />

argument za proširenje kontrolnih<br />

i nadzornih mjera.<br />

Predsjednik Wulff se iza zatvorenih<br />

vrata planira sresti sa porodicama žrtava.<br />

Čak i u ovom trenutku država želi<br />

ophođenje sa desničarskim terorizmom<br />

izvesti što je moguće neupadljivije.<br />

Saučešće i empatija<br />

Kroz nejednako ophođenje prema<br />

različitim vrstama terorizma, država<br />

sugerira da žrtve tih terorizama nisu<br />

iste.<br />

Žrtve neonacističkog terora su u<br />

prvom redu stranci, ljevičari ili homoseksualci.<br />

A simpatija za ove ljude, ne<br />

samo unutar vlade nego i cijelog njemačkog<br />

društva, nije baš tako ni rasprostranjena.<br />

Potencijalni ciljevi ljevičara<br />

i islamista su centri državne moći:<br />

članovi vlade, nosioci javnih funkcija<br />

zgrade i ustanove.<br />

Na nama svima je dužnost da se<br />

slično u budućnosti ne ponovi. Prije<br />

svega da se žrtve i njihove porodice<br />

stave u žižu interesovanja. Sami sebi<br />

a i svijetu moramo pokazati empatiju<br />

i saučešće kada u našoj zemlji<br />

ljudi postanu žrtve neonacističke<br />

ideologije.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

49


Islamnet<br />

Alžir<br />

Hoće li 2012. biti godina<br />

alžirske političke revolucije?<br />

Alžir je jedina sjevernoafrička<br />

zemlja koja uspješno odolijeva<br />

narodnoj revoluciji. Iako su<br />

sve susjedne zemlje ušle u završnu<br />

fazu društveno-političkih reformi,<br />

u Alžiru se do sada ništa ozbiljnije<br />

nije dogodilo. Međutim, ohrabreni<br />

izbornim uspjesima islamista<br />

u susjednim zemljama i alžirski<br />

islamisti polahko dižu glavu i<br />

najavljuju ozbiljnije aktivnosti<br />

vršenja pritisaka na aktuelnu vlast<br />

da se konačno krene u političke<br />

reforme. Početkom 2011. godine<br />

predsjednik Alžira Abdelaziz<br />

Bouteflika je najavio pokretanje<br />

reformi i pripremanje održavanja<br />

slobodnih izbora. Međutim, na<br />

tom planu se do sada nije ništa<br />

uradilo. Zato je islamistička partija<br />

Islamski pokret za mirno<br />

društvo najavilo raskid koalicionog<br />

odnosa sa vladajućom<br />

strankom Abdelaziza Bouteflike.<br />

“Vrijeme je za novi politički<br />

kurs”, kaže Bouguera Soltani,<br />

lider Islamskog pokreta za mirno<br />

društvo. Ova islamistička partija<br />

osnovana je 1990. godine a njen<br />

osnivač je pokret Muslimansko<br />

bratstvo Alžira. Oni su od 2004.<br />

godine ušli u koalicionu vladu<br />

Abdelaziza Bouteflike. Alžirska<br />

Muslimanska braća su vidljivo<br />

ohrabreni izbornim uspjesima<br />

svoje braće u Maroku, Tunisu i<br />

Egiptu. Ako je vjerovati njihovim<br />

najavama u 2012. godini bi mogli<br />

svjedočiti promjenama i u Alžiru.<br />

Nažalost, Alžir je jedna veoma<br />

komplicirana zemlja. Abdelaziz<br />

Bouteflika ima potpunu podršku<br />

Francuske koja neće mirno posmatrati<br />

kako i Alžir preuzimaju<br />

islamisti.<br />

Izrael<br />

Jevrejski doseljenici: Naoružani mržnjom<br />

i automatskim naoružanjem<br />

Život Palestinaca na okupiranoj<br />

palestinskoj zemlji je izuzetno<br />

težak. Zahvaljujući internetu<br />

danas je, skoro u detalje, moguće<br />

vidjeti kako je gorak život muslimana<br />

u Palestini. Brojni su mehanizmi<br />

uz pomoć kojih cionistička<br />

vlast u Izraelu vrši terorističko<br />

iživljavanje nad palestinskim narodom.<br />

Jevrejski doseljenici su<br />

jedno od najjačih oružja cionističkog<br />

Izraela. Nakon što ih dovedu<br />

u Izrael i dodijele im otetu palestinsku<br />

zemlju, cionisti jevrejske<br />

doseljenike indoktriniraju, organiziraju,<br />

obučavaju i naoružavaju.<br />

Indoktrinacija ide u smjeru da<br />

Palestinci nemaju nikakva prava i<br />

da bi ih Izrael trebao pobiti sve u<br />

gasnim komorama, kao što je Hitler<br />

radio Jevrejima i drugim narodima<br />

tokom Drugog svjetskog<br />

rata. Nigdje u svijetu civili, obični<br />

građani ne hodaju slobodno sa<br />

automatskim naoružanjem i granatama.<br />

Iako je na palestinskoj<br />

okupiranoj teritoriji raspoređeno<br />

desetine hiljada izraelskih vojnika,<br />

izraelska vlada je dodatno<br />

naoružala jevrejske doseljenike.<br />

Jevrejski doseljenici tako naoružani<br />

često upadaju u kuće i na posjede<br />

Palestinaca gdje ih maltretiraju<br />

pa čak i ubijaju. Jedna od<br />

omiljenih aktivnosti naoružanih<br />

jevrejskih doseljenika je uništavanje<br />

plantaža maslina čiji vlasnici<br />

su Palestinci. U posljednje vrijeme<br />

jevrejski doseljenici sve češće<br />

pale džamije, a čak su prije nekoliko<br />

dana napali jednu vojnu bazu<br />

izraelske vojske. Teško je zamisliti<br />

kako Palestinci žive u ovakvim<br />

uvjetima. Kako bi bilo da živimo<br />

sa komšijama koji oko naših<br />

kuća hodaju naoružani, upadaju u<br />

naše kuće tako naoružani i rade<br />

sa nama i našom imovinom šta im<br />

je volja? Takvim životom “mogu”<br />

živjeti samo Palestinci. U sklopu<br />

ovog teksta objavljujemo nekoliko<br />

fotografija koje su dovoljan dokaz<br />

ko su i šta su jevrejski doseljenici<br />

u Izraelu.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

50


Malezija<br />

Amie Sofia: Najbolja islamska propovjednica<br />

u Maleziji<br />

Prošle godine smo objavili vijest<br />

kako je u Maleziji emitiran<br />

veoma zanimljiv reality show,<br />

u kojem je izabran najbolji islamski<br />

propovjednik. Ove godine<br />

ponovo je održan sličan reality<br />

show, ovaj put radilo se o izboru<br />

najbolje islamske propovjednice.<br />

Reality show pod nazivom “Solehah”<br />

(solehah na malajskom jeziku<br />

Rusija<br />

Putin ulaže 107 milijardi dolara u modernizaciju<br />

naoružanja i vojne industrije<br />

Zadatke opremanja vojske i<br />

mornarice savremenim i perspektivnim<br />

sistemima naoružanja<br />

nemoguće je sprovesti bez<br />

prethodne modernizacije samog<br />

vojno-industrijskog kompleksa.<br />

Za te ciljeve izdvajamo ogroman<br />

novac, ogromne resurse - tri biliona<br />

rubalja (oko 107 milijardi<br />

dolara). Taj novac mora biti<br />

potrošen na najefikasniji način,<br />

tako da dobijemo željeni rezultat,<br />

izjavio je premijer Rusije Vladimir<br />

Putin.<br />

Navedene informacije su veoma<br />

zabrinjavajuće, pogotovo kada se<br />

uzme u obzir odnos Rusije prema<br />

muslimanima Kavkaza i drugih zemalja.<br />

znači pobožna žena) završen je 19.<br />

decembra a pobjednica je 25-godišnja<br />

Amie Sofia. Amie Sofia je<br />

dobila nagradu putovanje na hadž,<br />

10 hiljada američkih dolara i automobil.<br />

Pobjednica je na proglašenju<br />

naglasila da se nada da će<br />

njena pobjeda pomoći da društvo<br />

prihvati žene kao islamske radnice<br />

i daije.<br />

Pakistan<br />

U Pakistanu djeluje oko<br />

sedam hiljada agenata<br />

CIA<br />

Brigadir Asif Haroon Raja,<br />

ugledni i poznati bivši<br />

komandant specijalnih snaga<br />

pakistanske vojske i trenutni<br />

analitičar sigurnosnih studija<br />

iznosi dokaze o povezanosti<br />

bivšeg pakistanskog ambasadora<br />

u Sjedinjenim Američkim<br />

Državama Husaina Haqqania<br />

i ministra unutarnjih poslova<br />

Pakistana Rehmana Malika sa<br />

širenjem američke obavještajne<br />

mreže u ovoj zemlji. Asif Haroon<br />

Raja dokazuje da je u Pakistanu<br />

trenutno aktivno oko<br />

sedam hiljada agenata američke<br />

CIA-e. CIA ima razgranatu<br />

mrežu po svim velikim gradovima<br />

i urbanim centrima u Pakistanu.<br />

“Pod krinkom borbe<br />

protiv terorizma CIA i FBI su<br />

2008. godine nesmetano uspostavili<br />

svoju mrežu širom Pakistana.<br />

Ubrzo nakon toga CIA je<br />

preuzela kontrolu na pakistanskim<br />

obavještajnim službama<br />

ISI i MI”. Najpoznatiji slučaj<br />

koji otkriva prisustvo agenata<br />

CIA u Pakistanu je slučaj agenta<br />

Raymonda Davisa koji je u<br />

januaru 2011. godine u centru<br />

Lahorea ubio dvojicu Pakistanaca<br />

za koje je sumnjao da ga<br />

prate. Nakon višemjesečnog diplomatskog<br />

nadmudrivanja između<br />

Washingtona i Pakistana,<br />

Raymond Davis je oslobođen iz<br />

zatvora nakon čega mu je dozvoljeno<br />

da napusti Pakistan.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

51


Turska<br />

Turska poljoprivreda ispred<br />

Francuske, Španije, Italije<br />

i Rusije<br />

Kina<br />

Najranija verzija prevoda Kur’ana na kineski jezik<br />

Na sjeveru Kine u provinciji<br />

Gansu istraživači su našli original<br />

najranijeg prijevoda Kur’ana<br />

na kineski jezik. Riječ je o prijevodu<br />

koji je ručno napisan a potiče<br />

iz 1912. godine. Istraživači iz<br />

Muslimanskog kulturnog centra sa<br />

univerziteta Lanzhou iz provincije<br />

Gansu su utvrdili da su pronađeni<br />

prvi prijevod Kur’ana na kineski jezik<br />

uradili imami Sha Zhong i Ma<br />

Fulu. Imami Sha i Ma su sa prijevodom<br />

Kur’ana počeli 1909. godine,<br />

a završili 1912. godine. Spomenuti<br />

imami su napisali tri kopije prijevoda<br />

Kur’ana.<br />

Turska je u poljoprivrednom<br />

sektoru preskočila četiri zemlje<br />

i zauzela 7. mjesto u svijetu.<br />

Jedna od zemalja ispred kojih<br />

je Turska ostvarila prednost<br />

je i Francuska. Turska je na<br />

rang listi svjetske poljoprivrede<br />

zauzela sedmo mjesto. Ministar<br />

za prehranu, poljoprivredu i<br />

stočarstvo Mehdi Eker je kazao<br />

da je Turska, zahvaljujući podsticajima<br />

Vlade poljoprivrednicima,<br />

u poljoprivrednom sektoru<br />

uspjela preći četiri velike<br />

zemlje. U mjestu Čičekpinar,<br />

u provinciji Isparta poljoprivrednicima<br />

je distribuirano 804<br />

mliječnih goveda. Ceremoniji je<br />

prisustvovao i ministar za prehranu,<br />

poljoprivredu i stočarstvo<br />

Mehdi Eker. Govoreći na<br />

ceremoniji Eker je istakao da<br />

se poljoprivredni sektor u Turskoj,<br />

zahvaljujući podsticajima<br />

Vlade, nastavlja brzo razvijati.<br />

“Turska se među 190 zemalja<br />

u svijetu nalazila na 11. mjestu.<br />

Realizacijom projekata za<br />

razvoj poljoprivrednog sektora<br />

i uz trud naših građana uspjeli<br />

smo dostići vrijednost od 62<br />

milijarde dolara. Turska poljoprivreda<br />

je prešla Francusku,<br />

Španiju, Italiju i Rusiju i među<br />

190 zemalja rangirala se na 7.<br />

mjesto”, kazao je ministar Eker.<br />

Holandija<br />

Gert Wilders nagovara Europu i Ameriku da izbace<br />

Tursku iz NATO saveza<br />

Gert Wilders je preko svoje<br />

Partije slobode i u sadejstvu<br />

sa još nekoliko holandskih političara<br />

pokrenuo lobističke aktivnosti<br />

kod zemalja članica NATO<br />

alijanse da se Turska izbaci iz<br />

ovog saveza. Wilders<br />

je razlog za<br />

ovakvu inicijativu<br />

pronašao u turskim<br />

diplomatskim<br />

sukobima sa<br />

Izraelom i Francuskom.<br />

Prema Wildersu<br />

NATO bi<br />

trebao da preispita<br />

svoje planove o<br />

razmještanju strateškog<br />

raketnog<br />

antinuklearnog<br />

štita koji bi trebao biti izgrađen<br />

u Turskoj. “Evropa i Amerika ne<br />

bi trebali vjerovati Turskoj i povjeriti<br />

joj na čuvanje najvažniji<br />

sistem odbrane od nuklearnih<br />

prijetnji”, kaže Wilders.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

52


SAD<br />

Američki muslimani otvaraju<br />

prvu kliniku za besplatno<br />

liječenje žena<br />

ahvaljujući velikodušnosti američke<br />

Zislamske Z humanitarne organizacije<br />

“The Islamic Circle of North America<br />

Relief USA”, te velikom i iskrenom zalaganju<br />

imama Muhammeda Melhema i<br />

doktorice Reshma Khan u Charlestonu,<br />

Južnoj Carolini otvorena je prva klinika<br />

za besplatno liječenje žena. Ovo je prva<br />

klinika ovakve vrste u Americi. U njoj će<br />

se potpuno besplatno moći liječiti siromašne<br />

žene, žene koje nemaju zdravstveno<br />

osiguranje i starije od 17 godina.<br />

Foto islamneta<br />

Otvaranjem ove klinike američki muslimani<br />

su još jednom pokazali svoju privrženost<br />

islamu. Oni svoj imetak troše na<br />

Allahovom putu i na opće zadovoljstvo<br />

svih građana Amerike.<br />

Masovno bacanje televizora u smeće<br />

Jerusalem: Jevrejski ekstremisti masovno bacaju televizore u<br />

znak protesta zbog nemoralnih sadržaja na Javnom tv servisu<br />

Izraela. Ova vijest nije privukla veću pažnju javnosti. Da su ovo<br />

uradili muslimani u Gazi to bi bila glavna vijest u svijetu.<br />

Irak<br />

Od 1945. godine do danas<br />

Armija SAD-a je ubila oko<br />

10 miliona ljudi<br />

Američki predsjednik Barack<br />

Obama je 14. decembra održao<br />

govor pred američkim vojnicima<br />

a povodom povlačenja<br />

američke vojske iz Iraka. Tom<br />

prilikom, predsjednik Obama je<br />

rekao da je američka vojska časno<br />

napustila Irak i da je tim činom<br />

učinila jedno od izvanrednih<br />

poglavlja u istoriji američke<br />

vojske. Osim toga, predsjednik<br />

Obama je istakao da je američka<br />

vojska dokazala da je najbolja<br />

vojska u historiji svijeta. Na<br />

Obaminu izjavu o časnom ratovanju<br />

američke vojske u Iraku i<br />

o tome da je američka vojska najbolja<br />

vojska u historiji svijeta reagirali<br />

su mnogi. Ovom prilikom<br />

izdvajamo rekacije Johna Pilgera,<br />

poznatog novinara i filmskog<br />

producenta, te američkog marinca<br />

Rossa Caputia. John Pilger je<br />

ovako reagirao na Obamine riječi<br />

da je američka vojska najbolja<br />

vojska u historiji svijeta: „Ono<br />

što Obama nije rekao jeste činjenica<br />

da je Armija Sjedinjenih<br />

Američkih Država od 1945. godine<br />

direktno bila odgovorna za<br />

smrt 10 miliona ljudi”. Marinac<br />

Ross Caputia u autorskom tekstu<br />

u britanskom listu The Guardian<br />

piše: “Žalostan sam zbog svoje<br />

uloge u Falluji. Kao US marinac,<br />

koji je izgubio bliske prijatelje tokom<br />

opsade Falluje u Iraku prije<br />

sedam godina, ja razumijem da<br />

smo tamo bili agresori”.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

53


Islamski svijet<br />

Egipatska revolucija iza pozorišnih kulisa<br />

zapadnih medija<br />

Islamisti, čuvari<br />

demokratskog poretka<br />

Iz uzavrelog Kaira javio<br />

nam se Jusuf Džanić, naš<br />

student na univerzitetu Al<br />

Azhar sa veoma zanimljivim<br />

informacijama o egipatskoj<br />

revoluciji i o aktuelnim<br />

događanjima u Kairu<br />

Piše: Jusuf Džafić<br />

Povodom zadnjih dešavanja<br />

u Egiptu, ponukan hajkom<br />

zapadnih medija i medija,<br />

slijepih zapadnomedijskih sljedbenika,<br />

na Egipat, posebice na egipatsku<br />

vojsku, i uopće njihovim prikazivanjem<br />

Egipta od početka revolucije,<br />

te istovremeno zapadnomedijskim<br />

glorificiranjem trenutačnih protesta<br />

na Tahriru koje nazivaju “Drugom<br />

egipatskom revolucijom”, odlučio<br />

sam da preko ovog članka podijelim<br />

sa širom javnošću neke stvari za koje<br />

zapadni mediji ne žele da se znaju<br />

u vezi egipatske revolucije, a koje se<br />

generalno odnose i na libijsku, tunižansku,<br />

sirijsku i jemensku revoluciju,<br />

odnosno na države gdje se desilo<br />

Arapsko proljeće.<br />

Pokretači revolucije<br />

Muslimanska braća su pokretači<br />

revolucije u Egiptu. Nisu to bile ni<br />

liberalne organizacije, ni liberalni<br />

sloj društva, ni niko sa strane (SAD,<br />

Izrael i sl.), kako su prenosili i prenose<br />

zapadni mediji, već Muslimanska<br />

braća (Ihvanu-l-muslimin, ihvanije).<br />

Oni su ti koji brinu za Egipat<br />

još od davne 1928. godine kada su<br />

osnovani. Oni su ti koji danonoćno<br />

animiraju egipatski narod, pomažu<br />

mu, što materijalno, što duhovno.<br />

Upravo su Muslimanska braća bila<br />

ta koja su iznjedrila revoluciju 1952.<br />

godine kada je Egipat postao republika,<br />

pa su im generali revolucije,<br />

među kojima je i Džemal Abdu-n-<br />

Nasir, vratili tako što su ih zatvarali,<br />

mučili i ubijali. Ali narod nije<br />

zaboravio Muslimansku braću, a ni<br />

ona njega, pošto su s njim proživjeli<br />

teške trenutke sve do ove revolucije<br />

2011. godine. Muslimanska<br />

braća su bila jedina<br />

opoziciona snaga koja je<br />

imala izgrađenu, istaljenu<br />

organizaciju – od lokalne<br />

zajednice (džemat) do savjeta<br />

na državnom nivou<br />

(šure). Oni su bili ti koji su<br />

dijelili letke po Egiptu tik<br />

pred revoluciju, pozivajući<br />

ga da se digne protiv Mubaraka,<br />

upozoravajući ga,<br />

između ostalog, na činjenicu<br />

da će Džemal naslijediti<br />

svoga oca Mubaraka<br />

i tako produžiti zulum i<br />

tiraniju vlast. Da, Muslimanska<br />

braća su pokrenula<br />

revoluciju; to je narod<br />

i nagradio na izborima<br />

davši im 45-50 % u prvoj i<br />

drugoj izbornoj regiji.<br />

Jedan od glavnih razloga<br />

za revoluciju, ako ne i<br />

glavni, je bila religijska nesloboda<br />

muslimana. Opresija<br />

nad muslimanima koji<br />

su prakticirali svoju religiju<br />

nikad nije jenjavao<br />

tokom Mubarakove terorvladavine.<br />

Pod izgovorom<br />

da se obračunava sa “vehabijama”,<br />

on je zatvarao svakog političkog<br />

protivnika koga je mogao da<br />

poveže sa islamom. Stoga, ne treba<br />

da čudi da je bilo sasvim normalno<br />

vidjeti policijski kamion kako ispred<br />

džamije nakon obavljene molitve<br />

kupi “vehabije” (čitaj muslimani koji<br />

hoće da slobodno ispovijedaju svoju<br />

vjeru). Revolucija je pomogla da<br />

muslimani konačno dobiju potpunu<br />

religijsku slobodu.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

54<br />

Aktueni<br />

protesti na trgu<br />

Tahrir koji su<br />

počeli krajem<br />

novembra<br />

uglavnom<br />

su pokušaj<br />

određenih<br />

liberalista<br />

da ugroze<br />

demokratske<br />

procese i<br />

stabilnost<br />

države, jer<br />

je očito da je<br />

narod sa više od<br />

dvotrećinskom<br />

većinom izabrao<br />

islamiste.<br />

Religijska nesloboda muslimana<br />

je bila važniji uzrok revolucije<br />

od ekonomskog i političkog stanja<br />

Egipta. Zapadni mediji i dan-danas<br />

ponavljaju kako je loše ekonomsko<br />

stanje, popraćeno varanjima na izborima<br />

i korupcijom bio važan razlog<br />

za dizanje revolucije, pritom umanjujući<br />

ili namjerno izostavljajući faktor<br />

religijske neslobode muslimana. Da<br />

je taj razlog bio važniji za izbijanje revoluciju<br />

govori i primjer Libije, koja<br />

je ekonomski bila jedna od najjačih<br />

afričkih zemalja, ali je u pogledu religijskih<br />

sloboda muslimana bila među<br />

zadnjima u Africi.<br />

Egipatskim muslimanima i hrišćanima<br />

je vjera važan faktor u životu.<br />

Ono što Zapad neće ili ne želi<br />

da shvati je to da svaki narod ima<br />

svoju specifičnu kulturu koja se ne<br />

može zanemariti. Pa tako i Egipat<br />

ima svoju u kojoj je pripadnost nekoj<br />

religijskoj zajednici javna,<br />

primarna stvar, a ne kao u<br />

zapadnoj kulturi privatna,<br />

sekundarna stvar. Stoga,<br />

nije ništa neobična činjenica<br />

da su egipatski muslimani<br />

vrlo pobožan narod<br />

(više od 50% egipatskih<br />

muslimana obavlja pet propisanih<br />

dnevnih molitvi,<br />

a skoro svi obavljaju sedmičnu<br />

molitvu, odnosno<br />

džuma-namaz, dok više od<br />

99% muslimanki nose ili<br />

mahramu ili zar), a slična<br />

je situacija i kod egipatskih<br />

hrišćana. Tako u Egiptu<br />

na svakom ćošku, bilo da<br />

je riječ o selu, mahali ili<br />

bloku zgrada, vidjet ćete<br />

džamiju. Slična je situacija<br />

i kod egipatskih hrišćana<br />

koji u svijetu važe za jedne<br />

od najpobožnijih hrišćana,<br />

što se i vidi iz velikog broja<br />

crkvi po Egiptu.<br />

Arapska Republika Egipat<br />

nikada nije bila sekularna<br />

država zapadnog karaktera,<br />

pogotovo od vremena<br />

Envera Sadata od kada je<br />

islamsko pravo glavni izbor<br />

zakonodavstva. Iako je Egipat tokom<br />

cijelog perioda republike bio sekularna<br />

država, on nikada nije potpuno<br />

raskrstio sa religijom, kako su to<br />

uradile zapadne sekularne države, što<br />

nije ni bilo realno moguće, s obzirom<br />

na religioznost egipatskih građana.<br />

Za vrijeme Džemala Abdu-n-Nasira<br />

država nije imala zvaničnu religiju,<br />

ali je postojao zanimljiv zakon koji<br />

je stan benu zgradu oslobađao od


određenih poreza ako je u okviru nje<br />

bila izgrađena džamija. Tokom predsjednikovanja<br />

Envera Sadata i Husni<br />

Mubaraka islam je državna religija,<br />

a islamsko pravo je glavni izvor zakonodavstva,<br />

kako kaže 2. član egipatskog<br />

ustava, ustava koji je bio na<br />

snazi tokom predsjednikovanja Sadata<br />

i Mubaraka. Pa tako vidimo da<br />

su brojni egipatski zakoni, npr. cijelo<br />

bračno pravo, ustvari zakoni islamskog<br />

prava (Šerijata). Naravno, pošto<br />

islamsko pravo hrišćanima garantuje<br />

autonomiju, hrišćani su imali svoje<br />

Egipatski hrišćani u Egiptu imaju<br />

više prava nego egipatski muslimani.<br />

Raznorazne zapadne organizacije za<br />

zaštitu ljudskih prava kontinuirano<br />

akcentiraju “kako su prava hrišćana<br />

ugrožena u Egiptu”. To je naravno,<br />

daleko od istine. Hrišćani u Egiptu<br />

imaju mnogo više prava nego muslimani,<br />

što se dovoljno vidi iz jedne<br />

gole istine: tradicionalne egipatske<br />

hrišćanske zajednice (Koptska pravoslavna<br />

crkva, Jermenska pravoslavna<br />

crkva, Grčka pravoslavna crkva,<br />

Grčka katolička crkva) su autonmne,<br />

dok je Islamska zajednica u Egiptu<br />

pod kontrolom države preko Ministarstva<br />

vakufa. O ovome možete<br />

više pročitati u odgovoru Islamske<br />

akademije za istraživanja El-Azhara<br />

na izvještaj Ministarstva vanjskih<br />

poslova SAD-a iz 2010. godine o religijskoj<br />

slobodi u Egiptu.<br />

crkvene zakone namjesto islamskih.<br />

Štaviše, Amerika čiji je saveznik Egi-<br />

pat bio tokom Mubarakovog predsjednikovanja,<br />

nikada se nije žalila<br />

na ove šerijatske zakone u zemlji svoga<br />

saveznika.<br />

Hrišćani imaju više prava nego<br />

egipatski muslimani<br />

Prava hrišćana u Egiptu<br />

su veća od prava muslimana<br />

u hrišćanskim zemljama.<br />

Dok hrišćani Egipta<br />

uživaju potpunu vjersku<br />

autonomiju i slobodu, za<br />

razliku od svojih sunarodnjaka<br />

islamske vjeroispovijesti,<br />

dotle muslimani<br />

u hrišćanskim zemljama<br />

nailaze na nerazumijevanje,<br />

islamofobiju, diskriminaciju.<br />

Evo samo nekih primjera<br />

diskriminacije muslimana u hrišćanskim<br />

zemljama, tj. na Zapadu: zabrana<br />

javnog učenja ezana u skoro svim<br />

evropskim zemljama (Švajcarska, sve<br />

zemlje Evropske unije osim Belgije,<br />

Vojska je faktor<br />

stabilnosti<br />

u Egiptu.<br />

Problema ima,<br />

pogotovo u<br />

Vojnom vijeću<br />

koje upravlja<br />

Egiptom, ali se<br />

za to ne može<br />

kriviti cijela<br />

vojska.<br />

Španije...), zabrana gradnje minareta<br />

u Švajcarskoj, zabrana nošenja nikaba<br />

u Francuskoj i Belgiji i sl.<br />

Egipćani egipatskom revolucijom<br />

nisu rušili puki diktatorski režim<br />

Mubaraka, već režim zasnovan na<br />

američkoj demokratiji. Mubarakov<br />

režim je bio diktatorski – s tim se<br />

svi slažu. No, ono što zapadni mediji<br />

nisu htjeli da posebno naglašavaju<br />

je to da je Mubarakov režim bio<br />

zasnovan na američkoj demokratiji.<br />

Dokaz za to je puna podrška SAD-a<br />

Mubaraku tokom njegovog predsjednikovanja.<br />

Štaviše, SAD su<br />

Mubaraka smatrali za svoga<br />

saveznika u uvođenju<br />

demokratije u arapskim zemljama.<br />

Egipatskom revolucijom<br />

Egipćani žele samo da usavrše<br />

ono sa čim su SAD i<br />

ostale države Zapada bile<br />

do sada zadovoljne u Egiptu<br />

i drugim arapskim zemljama<br />

– Šerijat i demokratija.<br />

Oni hoće demokratiju (šuru)<br />

koja proizilazi iz šerijatskog prava.<br />

Kao što se već ranije iz teksta moglo<br />

shvatiti, u Egiptu je tokom Mubaraka<br />

na snazi bila demokratija a Šerijat<br />

je bio glavni izvor zakonodavstva.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

55


SAD i druge zapadne države se nisu<br />

žalile na to, čak su podržavale Mubarakov<br />

sistem i režim. Sada, Egipćani<br />

samo hoće da poboljšaju lakune<br />

(rupe) u ustavu, jer Šerijat je već dio<br />

ustava, a demokratija je kakva-takva<br />

već otprije prisutna. Da je to uistinu<br />

tako, možemo zaključiti iz izjava<br />

islamista, pogotovo Muslimanske<br />

braće, kojima je Egipatski narod na<br />

tekućim izborima dao najmanje 70%<br />

glasova (izbori za donji parlament su<br />

završeni u dvije od tri izborne regije<br />

u kojima su islamisti osvojili više od<br />

dvije trećine).<br />

Pobjeda selefija i ihvanija (Muslimanske<br />

braće) na izborima je odraz<br />

demokratske volje egipatskog naroda.<br />

Većina zapadnih medija se osjeća<br />

zabrinuto za demokratiju, pošto<br />

će islamisti kako se čini uzeti najmanje<br />

dvije trećine mjesta u parlamentu.<br />

Zar ne izgleda čudno kako<br />

su zapadni mediji zabrinuti sada<br />

kada egipatski narod putem demokratskih<br />

izbora izabire sebi predvodnike<br />

koje on hoće, a nisu bili nijednom<br />

zabrinuti kada bi Mubarak<br />

pobijedio na svojim najmještenim<br />

nedemokratskim izborima?!<br />

Liberali ruše Egipat<br />

Aktuelni protesti na trgu Tahrir<br />

koji su počeli krajem novembra<br />

uglavnom su pokušaj određenih<br />

liberalista da ugroze demokratske<br />

procese i stabilnost države, jer je<br />

očito da je narod sa više od dvotrećinskom<br />

većinom izabrao islamiste.<br />

Nakon što su u petak 18. novembra<br />

na proteste zajedno izašli islamisti<br />

i određeni liberalisti, tražeći da se<br />

povuku neke odluke u vezi novog<br />

ustava koje će vojsci dati velike<br />

ovlasti, islamisti se povlače naveče<br />

tog istog dana, kako bi se pripremili<br />

za predstojeće izbore i na demokratski<br />

način izborili svoja prava. S<br />

druge strane, dio liberalista ostaje<br />

da protestuje, zvanično zbog nezadovoljstva<br />

vojnom upravom u državi.<br />

Iako nisu svi protestanti umiješani<br />

u nasilje koje je uslijedilo, a<br />

koje zapadnjački mediji ignoriraju,<br />

ovo je samo kratak presjek bilansa<br />

dosadašnjeg djelovanja “mirnih”<br />

protestanata:<br />

- U petak 16.12. ubijen je Imad<br />

Iffet, generalni povjerenik Komisije<br />

za fetve u Egiptu.<br />

- U subotu 17.12. zapaljen je Egipatski<br />

institut, arhiv u kojem je bilo<br />

200.000 starih knjiga i mapa vezanih<br />

za historiju Egipta. Izgorjelo ih je čak<br />

180.000.<br />

- U ponedjeljak 19.12. pokušano<br />

je podmetanje požara u čuvenom<br />

Egipatskom muzeju, jednom od najbogatijih<br />

muzeja u svijetu.<br />

Moramo naglasiti ako pogledamo<br />

broj stanovnika Kaira (20 miliona) i<br />

broj protestanata prisutnih na ovim<br />

protestima (svega nekoliko hiljada),<br />

vidjet ćemo da je broj protestanata<br />

zanemarljiv, a to nije ništa čudno, s<br />

obzirom da islamisti, oni kojima je<br />

narod dao dvije trećine glasova, nisu<br />

podržali ove proteste (izuzetak je<br />

povremeni samostalni izlazak selefijskih<br />

grupa, kao onaj 23.12).<br />

Vojska je faktor stabilnosti u Egiptu.<br />

Problema ima, pogotovo u Vojnom<br />

vijeću koje upravlja Egiptom, ali<br />

se za to ne može kriviti cijela vojska.<br />

Uprkos tome što zapadni mediji zadnjih<br />

dana blate egipatsku vojsku,<br />

njena pozitivna uloga od početka egipatske<br />

revolucije do sada se<br />

ne može zanijekati. To se<br />

pogotovo primjećuje ako<br />

se egipatska vojska uporedi<br />

sa bivšom libijskom i tuniškom<br />

vojskom, te sadašnjom<br />

sirijskom i jemenskom vojskom.<br />

Dok su ove vojske<br />

ubijale svoj narod (Libija<br />

i Tunis) ili ga još uvijek<br />

ubijaju (Sirija i Jemen),<br />

egipatska vojska je odbila<br />

da to isto uradi u Egiptu<br />

(nezvanično Mubarak je<br />

od vojnog vrha zatražio da<br />

poubijaju protestante). Štaviše,<br />

egipatska vojska je od<br />

početka revolucije (25.1) do<br />

svrgavanja Mubaraka (11.2)<br />

Hrišćani u<br />

Egiptu imaju<br />

mnogo više<br />

prava nego<br />

muslimani, što<br />

se dovoljno<br />

vidi iz jedne<br />

gole istine:<br />

tradicionalne<br />

egipatske<br />

hrišćanske<br />

zajednice su<br />

autonomne,<br />

dok je islamska<br />

zajednica u<br />

Egiptu pod<br />

kontrolom<br />

države preko<br />

Ministarstva<br />

vakufa.<br />

štitila narod od odbjeglih zatvorenika,<br />

koje je egipatska policija pustila<br />

po naređenju Mubaraka, te je bila ta<br />

koja je odigrala ključnu ulogu u svrgavanju<br />

Mubaraka, predloživši 10. februara<br />

Mubaraku da se povuče – već<br />

sutradan Mubarak je podnio ostavku.<br />

Odlaskom Mubaraka između reda s<br />

jedne, i anarhije i haosa s druge strane,<br />

ispriječila se samo vojska. Možda<br />

jedina stvar koja se može prigovoriti<br />

egipatskoj vojsci, ako izuzmemo neopravdano<br />

nasilje pojedinih vojnika,<br />

je problem na relaciji Vrhovno vijeće<br />

oružanih snaga - buduća civilna vlast.<br />

Naime, postoji mogućnost da Vojno<br />

vijeće neće htjeti da preda potpuno<br />

vlast civilima, što se može naslutiti<br />

iz nekih nejasnih i oprečnih izjava<br />

pojedinih članova Vojnog vijeća u<br />

pogledu prelaska vlasti u ruke civila<br />

i uloge buduće civilne vlasti u formiranju<br />

novog ustava. No,<br />

zvaničan stav Vojnog vijeća<br />

je da će potpuno predati<br />

vlast u ruke civila, tačnije<br />

demokratski izabrane vlasti,<br />

najkasnije do 30. juna<br />

2012. godine.<br />

Islamisti su trenutačno<br />

čuvari demokratskog režima,<br />

dok liberalisti pokušavaju<br />

taj isti režim da sruše.<br />

Nakon svega dosad rečenog,<br />

ovaj zaključak se sam<br />

od sebe nameće. Islamisti<br />

su pristali da igraju kako<br />

Zapad kaže, ali problem je<br />

u drugom timu (liberalistima),<br />

a očito i u sudiji (državama<br />

Zapada).<br />

30. decembar - 5. safer<br />

56


Islam i nauka<br />

Arapski astronomi<br />

IslamBosna.ba-Lista istaknutih<br />

zvijezda sa arapskim imenima<br />

ili imenima arapskog porijekla<br />

je duga. Razlog je jednostavan – ona<br />

prikazuju doprinos srednjovjekovnih<br />

Arapa znanju o zvijezdama i planetama,<br />

od Bagdada do Granade.<br />

Skoro odmah poslije osnivanja<br />

glavnog grada hilafeta, Bagdada<br />

762. godine, abasidske halife su<br />

ulagale u studiranje astronomije.<br />

Poslije perioda prevođenja i proučavanja<br />

radova Euklida, Arhimeda i<br />

Ptolomeja, islamski naučnici su napravili<br />

značajan pomak u otkrivanju<br />

i doprinosu na polju astronomije.<br />

Rezultati astronomskih opservacija u<br />

centrima Bagdad i Damaskus su bili<br />

sakupljeni u radu nazvanom “The verified<br />

table in the 9th century”. Među<br />

knjigama su se nalazile i mnoge precizne<br />

bilješke, kao na primjer proračuni<br />

o kosinama ekliptike 1 , koja se gotovo<br />

potpuno poklapa sa današnjom slikom.<br />

Opservacije ekvinocija 2 su pomogle<br />

u određivanju dužine sunčeve godine<br />

do preciznosti od jednog stepena.<br />

Arapski astronomi devetog vijeka su<br />

čak pokušali izvršiti osnovnu operaciju<br />

mjerenja luka meridijana Zemlje<br />

– nešto što je izvršeno uspješno<br />

tek hiljadu godina kasnije. Također,<br />

bagdadska škola je proizvela astronomske<br />

tabele s pozicijama planeta,<br />

te preciznim precesijama 3 ekvinocija.<br />

Drugi naučnici su odredili precesiju<br />

ekvinocija sa velikom preciznošću, proizveli<br />

tabele prikazivajući pozicije planeta,<br />

te 959., došli do rezultata od 33º<br />

20’ za geografsku širinu Bagdada – sa<br />

marginalnom greškom od samo 10”.<br />

Abul-Wefa, koji je umro 998. godine u<br />

Bagdadu, shvatio je da su granice najveće<br />

geografske širine na Mjesecu promjenjive.<br />

Njegovi pokušaji da prikaže<br />

da je Ptolomejeva teorija o Mjesecu<br />

ovde pogrešna, dovela ga je do otkrivanja<br />

drugih nepodudarnosti sa Ptolomejovom<br />

teorijom – u jednačini centra<br />

evekcije i teoriji o varijaciji.<br />

Promjena naučnog centra<br />

Političke promjene i česte invazije<br />

pred kraj desetog vijeka dovele su<br />

do promjene glavnog grada nauke u<br />

islamskom svijetu, iz Bagdada u Kairo.<br />

Astronomi Kaira su uživali interesovanje<br />

i zaštitu državnih vlasti. Biblioteka<br />

je sadržavala dva globusa neba, te<br />

6.000 matematičkih i astronomskih<br />

djela. Najviše opservacija naučnici su<br />

izvršili sa vrha Mokattam planine, gdje<br />

ostatak građevine i danas stoji. Egipatski<br />

astronom, Ibn Jounis, koji je bio<br />

istaknut tokom vladavine El Hakama<br />

drugog, proizveo je Hakemit-tabele,<br />

koje su sadržavale sve dotadašnje tabele,<br />

te koja je bila korištena u daljnim<br />

astronomskim radovima, kao na primjer<br />

u radu kineskog astronoma Co<br />

Cheou King-a u trinaestom vijeku.<br />

Španija<br />

Veoma malo radova španskih muslimana<br />

je sačuvano zbog njihovog sistematskog<br />

uništavanja tokom 15. vijeka.<br />

Ovi astronomi su zbog toga danas<br />

poznati samo po svojim imenima. Ipak,<br />

postoje neka saznanja o sadržajima njihovih<br />

radova. Na primjer, Arazachel,<br />

koji je živio u 11. vijeku je zabilježio<br />

402 opservacije sunčevog apogeja. Također<br />

je odredio godišnje promjene<br />

precesije ekvinocija na 50”, što je ista<br />

vrijednost koja se danas nalazi u modernim<br />

tabelama.<br />

Neki historičari nauke smatraju,<br />

bazirajući se na astronomske radove<br />

Alfonza desetog iz Kastije, te sličnih<br />

dokumenata, da su muslimani Španije<br />

otkrili eliptičke pokrete planeta, te Zemljino<br />

pokretanje oko Sunca, daleko<br />

prije Johana Keplera i Nikole Kopernikusa.<br />

Instrumenti i preciznost<br />

Instrumenti koji su korišteni za<br />

ove svrhe su bili primitivni za današnji<br />

standard i skoro su se oslanjali<br />

samo na preciznost čovjekovih observacionih<br />

osobina; činjenica koja<br />

prije da jača, nego da slabi, njihova<br />

postignuća. Jedina metoda za precizne<br />

opservacije tog vremena je bila<br />

korištenjem sunčevog sata. Pendela<br />

još uvijek nije bila u svrsi mjerenja<br />

vremena, što je uticalo na preciznost<br />

astronomskih opservacija. Uglovi<br />

su bili određivani sa četvrtinama<br />

kruga, neki koji su imali radius od<br />

preko 25 stopa, te sa astrolabom.<br />

Sažeto, srednjovjekovni arapski astronomi<br />

su iza sebe ostavili impresivno<br />

30. decembar - 5. safer<br />

57<br />

naslijeđe. Uveli su tangente u astronomske<br />

proračune, proizveli tabele<br />

koje su prikazivale pokretanje zvijezda,<br />

odredili kosine ekliptike i njenu<br />

promjenu, te precizno odredili precesije<br />

ekvinocija i dužinu godine. Također<br />

su primijetili nepravilnosti najveće<br />

geografske širine Mjeseca i u tom<br />

procesu otkrili treću nepravilnost<br />

(danas poznatom pod varijacija 4 ).<br />

Njihovi uspjesi su danas napisani ne<br />

samo u knjigama za astronomiju, već<br />

i na nebu, u imenima samih zvijezda.<br />

1<br />

http://en.wikipedia.<br />

o r g / w i k i / E c l i p t i c<br />

2<br />

http://en.wikipedia.org/wiki/Equinox<br />

3<br />

http://en.wikipedia.<br />

org/wiki/Precession<br />

4<br />

http://en.wikipedia.org/wiki/Variation_(astronomy)<br />

David W. Tschanz<br />

IslamBosna.ba


Društvo<br />

Kako muškarci gledaju<br />

oskudno odjevene i pokrivene žene<br />

toga, muškarci su slike žena koje su bile u<br />

potpunosti obučene povezivali s riječima u<br />

trećem licu, poput ona gura, ona pipa, i ona<br />

grabi, koji prema Fiske impliciraju da muškarci<br />

potpuno obučene žene posmatraju<br />

kao one koje su dominantnije od njih, a ne<br />

kao objekte kojima se može manipulisati.<br />

Više odjeće, više poštovanja<br />

IslamBosna.ba - Muslimanke<br />

često govore da se osjećaju “zaštićenom”,<br />

“sigurnom”, “poštovanom”<br />

kada nose hidžab (vjerska<br />

skromna odjeća koja skriva oblik tijela<br />

i uključuje mahramu ili veo). Sada postoje<br />

dokazi koji pokazuju da su njihova<br />

osjećanja naučno dokazana.<br />

Kada je psiholog Susan Fiske s timom<br />

istražitelja s Princeton Univerziteta izvršila<br />

MRI (op.prev. magnetna rezonanca<br />

tijela), skeniranje mozga heteroseksualnih<br />

muškaraca kojima su predočene slike<br />

koje pokazuju oskudno odjevene i potpuno<br />

odjevene muškarce i žene, zaključili<br />

su da muškarci bez ikakvog odstupanja<br />

reaguju na oskudno odjevene žene.<br />

Što manje nose, to je vjerovatnije da<br />

će frontalni korteks (op.prev. najvažniji<br />

dio mozga koji se odnosi na djelovanje<br />

samorazvojnih tehnika je prednji dio kore<br />

velikog mozga, tj. frontalni korteks regulacije<br />

neuroendokrinih funkcija, ciklusa<br />

budnosti i spavanja, raspoloženja, apetita,<br />

seksualnog ponašanja,... ) i gyrus temporalis<br />

medius (op.prev. važan za vizuelnu percepciju)<br />

“proraditi”. Ova područja mozga<br />

su povezana s izazivanjem erekcije, masturbacijom,<br />

i pozivaju na “hitno reagovanje”.<br />

“To vam je tako kao da su odmah<br />

pomislili na to kako bi mogli imati<br />

spolni odnos”, objasnila je Fiske tokom<br />

godišnjeg sastanka Američke asocijacije<br />

o napredovanju nauke, održanog u Chicagu,<br />

12.-16. feburara ove godine. “Oni<br />

reaguju na ove fotografije kao što ljudi<br />

reaguju na objekte”, izjavila je ona.<br />

Testovi pamćenja koji su sprovedeni<br />

na ispitanicima pokazali su da se većina<br />

njih najbolje sjećala fotografija žena u bikiniju<br />

(koje su im predstavljene samo tjelesno<br />

bez prikazivanja glave), iako su im<br />

fotografije predočene samo djelić sekunde.<br />

Fiske i njezin tim su dalje ispitivali reakcije<br />

na neprijateljsko seksističko ponašanje.<br />

Oni su utvrdili da oni koji su ocijenjeni<br />

kao znatno neprijateljski su imali<br />

manje aktivnosti na poljima mozga koji<br />

je povezan s obzirnošću prema mislima<br />

i osjećanjima druge osobe (fenomen poznat<br />

kao mentalizacija) dok su posmatrali<br />

izazovne slike žena u bikiniju. “Oni nisu<br />

razmišljali o njihovim intelektualnim<br />

sposobnostima”, izjavila je Fiske.<br />

Seksualno izazovne žene posmatraju<br />

se kao manje vrijedne osobe<br />

Prema studiji, kada se muškarčeva<br />

mentalizaciona mreža zatvori to znači da<br />

on seksualno izazovnu ženu vidi manje<br />

vrijednom osobom.<br />

Ovaj tip dehumanizacije ranije je<br />

rijetko promatran u laboratorijama,<br />

izjavila je Fiske, samo jednom ranije,<br />

prema nedavnom članku u National<br />

Geographicu, koji navodi studiju gdje su<br />

ljudima prikazivane fotografije beskućnika<br />

i narkomana.<br />

U slučaju s oskudno odjevenim ženama,<br />

ipak, muškarci ne pokazuju ista osjećanja<br />

izbjegavanja kao što to rade s beskućnicima,<br />

koje društvo često izbjegava. Umjesto<br />

toga, oni su poželjeli da gurnu, opipaju, ili<br />

zgrabe objekat, sve u prvom licu izrečeno -<br />

to su riječi koje su ispitani muškarci povezali<br />

sa slikama žena u kupaćim kostimima.<br />

Mina Cikara, a s Princeton Univerziteta<br />

koja je bila uključena u sprovođenje ispitivanja,<br />

dodala je da muškarci ne gledaju na<br />

isti način svoje supruge ili sestre kao što to<br />

rade s provokativnim slikama žena. Osim<br />

30. decembar - 5. safer<br />

58<br />

Prema Fiskevoj, rezultati studije imaju<br />

veoma važne posljedice za žene, naročito<br />

na radnim mjestima, budući da<br />

posmatranje izazovnih slika žena kod<br />

muškarca uzrokuje kako će kasnije posmatrati<br />

i ophoditi se prema ženi.<br />

Studija o muškoj dominaciji, koju je<br />

sproveo profesor na Univerzitetu Lawrence,<br />

Peter Glick, također je pokazala da<br />

stručne žene koje oblače provokativnu<br />

odjeću na svojim radnim mjestima su od<br />

strane svojih saradnika okarakterisane kao<br />

manje kompetentne i manje inteligentne,<br />

naročito ako rade na višim pozicijama nadređenih.<br />

Prema diversityjob.com, studija<br />

profesora Glicka predlaže da se žene na<br />

višim pozicijama i na mjestima nadređenih<br />

moraju oblačiti skromnije i konzervativnije<br />

kako bi imale poštovanje svojih kolega.<br />

Nekoliko studija također pokazuje<br />

vezu između gledanja pornografije i nasilja<br />

nad ženama, uključujuči silovanje i<br />

seksualno zlostavljanje. U ratovima u Bosni<br />

i Iraku, vojnici koji su počinili svirepe<br />

zločine i dehumanizovali drugu stranu su<br />

često predstavljali redovne gledatelje pornografije,<br />

ili su čak gledali pornografiju s<br />

ciljem duhovnog uzdizanja a za ubijanje.


Fiske je uporedila rezultate svoje studije<br />

sa studijama koje prikazuju da gledanje<br />

televizije može učiniti bezosjećajnim<br />

na posljedice nasilja. “Morate biti<br />

svjesni učinka ovih slika na ljude”, izjavila<br />

je Fiske Daily Princetonianu. “One<br />

nisu neutralne. Oni imaju utjecaj na to<br />

kako ljudi misle o drugim ženama.”<br />

Hidžab - dostojanstvo i povjerenje<br />

Uprkos dokazima koji pokazuju prednosti<br />

skromnog i konzervativnog odijevanja,<br />

medijsko opisivanje hidžaba često prikazuje<br />

muslimanku kao žrtvu ugnjetavanja,<br />

umnog kontrolisanja i zlostavljanja.<br />

Karen Danielson, međutim, tvrdi da<br />

joj nošenje hidžaba daje ujedno i dostojanstvo<br />

i povjerenje. Danielson, Amerikanka<br />

koja živi u Jordanu, nosi hidžab već više<br />

od 20 godina, a počela ga je nositi ubrzo<br />

nakon što se vratila islamu 1983. godine.<br />

“Kada hodam u javnosti, niko me ne<br />

gleda niti sudi o meni na osnovu moje<br />

seksualnosti ili odsustva istog, ili na osnovu<br />

toga kako privlačim ili ne privlačim<br />

muškarce”, objasnila je ona. “Određujem<br />

se na osnovu mog ponašanja i inteligencije,<br />

što i moje oblačenje podržava, ja sam<br />

smjerna u svojoj skromnoj odjeći.”<br />

“Na taj način osjećam da mogu biti<br />

ono što jesam, jedinstveni pojedinac sa<br />

sopstvenim glasom”, dodala je Sumeja<br />

Finnigan. “Ne prilagođavam se većini i<br />

onome šta će oni reći i oblačiti, i zbog toga<br />

sam to ja, što je poprilično oslobađajuće.”<br />

Belkisa Mohammed, Amerikanka<br />

koja se vratila islamu 1979. godine, ima<br />

slične stavove i ona kaže da hidžab “promovira<br />

skromnost, kako za ženu tako i za<br />

sve one oko nje.”<br />

Mohammed koja živi u Saudijskoj<br />

Arabiji i i pokriva i svoje lice pored ostatka<br />

tijela, kaže da njen način oblačenja “prouzrokuje<br />

da se drugi, naročito muškarci,<br />

ne osjećaju tako slobodnim da se upuštaju<br />

u nepotrebne razgovore”.<br />

Hidžab i sigurnost<br />

“Potpuno se osjećam sigurnijom dok<br />

nosim hidžab i oblačim se, uopćeno,<br />

skromno”, izjavila je Cari Abudeyeh,<br />

druga Amerikanka koja živi u Jordanu i<br />

muslimanka je već 12 godina.<br />

“Osjećam da je to moja zaštita kako<br />

muškarci ne bi buljili u mene i pokazivali<br />

nepoštovanje prema meni i mojim granicama.<br />

To je prepreka za sprječavanje ili<br />

promjenu tog prvog instiktivnog pogleda<br />

kada vas muškarac pogleda i provjerava, a<br />

i posmatra ‘jeste li čemu’, prepreka koja<br />

štiti od seksualnih osjećaja koje ne namjeravate<br />

da prouzročite kod njih ili ideja<br />

u njihovim glavama koje su zasnovane<br />

na provokativnom oblačenju.”<br />

Ona je ocijenila da “je to zaštita od<br />

ljudi da vam se ne približavaju na neprikladan<br />

način, pomažući u utjecaju<br />

na njihove odluke kako će stajati pored<br />

vas, razgovarati s vama, gledati u vas ili<br />

čak spriječiti da vas dodiruju”.<br />

Finnigan, koja je iz Londona, upoređuje<br />

nošenje hidžaba, koje ona opisuje<br />

kao “čin poslušnosti Stvoritelju,<br />

koji ženu čini sigurnijom kako u bukvalnom<br />

smislu tako i u duhovnom”,<br />

s osjećanjima ranjivosti koje je iskusila<br />

prije prihvatanja islama i hi džaba<br />

1999. godine.<br />

“Bilo je vremena kada sam željela<br />

da budem više pokrivena da bih mogla<br />

izaći iz kuće a da ne brinem o tome<br />

ko bi me mogao slijediti”, izjavila je<br />

Finnigan. “Svake večeri bih se izlagala<br />

opasnosti i vraćala bih se kući uvijek<br />

gledajući preko ramena u strahu da ću<br />

biti napadnuta ili silovana.”<br />

“Uvijek će biti onih koji žele ili<br />

mogu napasti žene bez obzira na njihovo<br />

ponašanje ili stil oblačenja”, priznaje<br />

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

IslamBosna u ‘pratnji’ Senada Hadžića<br />

na putu ka Mekki (updated +<br />

VIDEO)<br />

Sve više Hrvata prelazi na islam<br />

Tekstovi<br />

Vod smrti narednika Gibbsa<br />

Uloga Srpske pravoslavne crkve u<br />

agresiji na BiH<br />

Mohammed. Ipak, ona vidi muslimanski<br />

hidžab kao “dodatnu zaštitu u<br />

odbijanju mogućih fizičkih pristupa”.<br />

“Jedan od glavnih ciljeva hidžaba jeste<br />

zaštita žene od pogleda ljudi slabog<br />

morala i od onih koji se žele upuštati u<br />

protivpravna svjetovna uživanja”, izjavio<br />

je šejh Rijad el-Musejmiri, profesor<br />

na Univerzitetu El-Imran u Rijadu.<br />

“Muslimanka se razlikuje od bezbožnih<br />

žena, ona zaslužuje poštovanje.”<br />

Prema IslamToday.com, pojedini<br />

zapadnjaci pretpostavljaju da pokrivanje<br />

glave za ženu znači pokazivanje<br />

njenog pokoravanja muškarcu.<br />

To nema nikakve veze s istinom.<br />

Kur’an eksplicititno navodi da je razlog<br />

takvog njenog oblačenja da bi bila poštovana.<br />

Poruka koju žena daje oblačeći<br />

se na ovakav način jeste: “Poštuj me<br />

zbog onoga što jesam. Ja nisam seksualni<br />

objekat”.<br />

Izvor:IslamOnline.net<br />

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Ublažavanje bola po<br />

sunnetu Poslanika, s.a.v.s.<br />

Upravljajte vremenom, ili će<br />

ono upravljati vama<br />

IB TV<br />

Videovijesti: Turska - Vogue<br />

za muslimanku<br />

IslamBosnaTV: Mila traži<br />

Senidu<br />

30. decembar - 5. safer<br />

59


Naučni radovi<br />

Sokratesova etička filozofija<br />

Sreću možemo izgradit<br />

zgraditi<br />

samo od unutrašnji nutrašnjih dobara<br />

Za Sokratesa je osnov svih vrlina<br />

obuzdavanje strasti i nagona,<br />

enkrateia. Enkrateia, dakle,<br />

podrazumijeva primarnost<br />

razuma, ona strasti i nagone<br />

obilježava indeksom nuliteta, jer<br />

je razum onaj koji je neophodan<br />

i dovoljan da bi ono što je<br />

osnova svih vrlina, enkrateia, bilo<br />

ispunjeno, zastupljeno i priznato<br />

kao ono što vrijedi.<br />

Napisala: Džana Rahimić-Bužo,<br />

magistrica filozofije<br />

Sokrates je živio u V stoljeću<br />

prije nove ere. Rođen je oko<br />

469. godine, a umro je oko<br />

399. godine. Svakom ko se namjerava<br />

baviti ovim najutjecajnijim antičkim<br />

filozofom javlja se problem utvrđivanja<br />

ko je on zaista bio, jer četiri<br />

glavna izvora (Aristofanes, Platon,<br />

Ksenofont i Aristoteles) pored očiglednih<br />

istovjetnosti, sadrže i bitne<br />

razlike.<br />

Čovjek i njegovo svakodnevno<br />

iskustvo je predmet Sokratesovog<br />

istraživanja. Držao se teološkog<br />

načela, po kojem je cjeli svijet djelo<br />

božanskog uma, koji sve stvara radi<br />

određenog cilja. Središte njegovog<br />

proučavanja bila je etika. Za njega<br />

filozofija nije predstavljala sadržaj,<br />

nego živu funkciju, neprestanu<br />

borbu u agonu duše, traženje koje<br />

nikad ne prestaje da bude traženje.<br />

Takvo traženje se vodi težnjom da<br />

nađe odgovore na dva pitanja: prvo,<br />

šta je vrlina, i drugo, šta je dobro?<br />

Traženje odgovora na ova pitanja<br />

jeste osnovno obilježje Sokratesovog<br />

duhovnog rada.<br />

Upoznaj sebe<br />

Od pojedinih socijalnih oblika (tj.<br />

socijalnih osobina helenskog čovjeka)<br />

kao što su: porodica, krug prijatelja,<br />

religiozna zajednica, država, Sokrates<br />

je najveću etičku vrijednost pridavao<br />

prijateljstvu, koje se za njega sastoji u<br />

uzajamnom potpomaganju. Natpis iz<br />

Apolonovog hrama “Upoznaj sebe” je<br />

uzeo kao svoj glavni filozofski princip<br />

i cijeli svoj rad smatrao kao<br />

službu “bogu” Apolonu.<br />

Zatajivanjem svog znanja,<br />

predstavljajući se kao onaj ko<br />

ne zna, slušaoce je primoravao<br />

da uvide ništavost svog znanja.<br />

Tražio je opće definicije, težio<br />

postizanju čvrstih pojmova.<br />

Sokratesov cilj nije bio nikako<br />

da ponizi ljude, njegova<br />

ironija i priznavanje neznanja<br />

bili su iskreni. Sokrates je<br />

smatrao svojim glavnim<br />

zanimanjem, da odgoji sebe<br />

i svoje sugrađane za ozbiljno<br />

samoispitivanje.<br />

Ključna stvar u etici je<br />

spoznati šta zapravo jeste<br />

vrlina. Sokrates je cijeli svoj<br />

život posvetio pitanjima o<br />

vrlini, o vrlovitom životu i<br />

djelovanju. Odustao je od<br />

filozofije prirode i okrenuo se<br />

konkretnim pitanjima ljudskog<br />

života. Znanje nije samo<br />

nezaobilazan uvjet pravog<br />

morala, znanje je suština,<br />

temelj morala. Za Sokratesa je<br />

znanje obilježje svih pojedinih vrlina, jer<br />

se sve one sastoje u znanju. To znači da za<br />

njega nema mnogih i raznovrsnih vrlina,<br />

vrlina je dakle, samo jedna. Sve vrline<br />

zajedno predstavljaju jedno znanje, tako<br />

da je za Sokratesa isto znati šta je pravedno<br />

i biti pravedan, tj. djelovati na pravedan<br />

način. Ovdje se prvi put u povijesti<br />

posve jasno javlja ćudoredna svijest kao<br />

spoznajnoteorijski postulat.<br />

Šta se ljudima<br />

dešava kada<br />

kažu da ih<br />

savlađuju<br />

strasti?<br />

Sokrates<br />

odgovara da<br />

takvim ljudima<br />

nedostaje<br />

akrasija<br />

– vještina<br />

mjerenja. On<br />

hoće reći, da<br />

nam je potebna<br />

vještina kojom<br />

ćemo izmjeriti,<br />

odmjeriti,<br />

šta će za nas<br />

rezultirati<br />

dobrim, a<br />

šta zlim u<br />

budućnosti.<br />

Grčka riječ arete može se uptrijebiti<br />

na mnogo više ljudskih kvaliteta nego<br />

vrlina. U odnosu na ljudske stvari arete<br />

može značiti uspjeh ili kvalitet. Pet grčkih<br />

vrlina (mudrost, hrabrost, pravednost,<br />

umjerenost i pobožnost) za Sokratesa<br />

su jedna vrlina, jer čovjek mora biti<br />

cjelovito ispunjen pa tako i vrlina koja ga<br />

ispunjava mora biti jedna. Ljudska svijest<br />

u Sokratesu se uspela do jasne samosvijesti<br />

i on pokazuje da vrlina nikako nije neki<br />

poklon prirode, a niti nešto<br />

spolja dobiveno. Vrlina se<br />

izgrađuje znanjem.<br />

Dakle, činjenje zla<br />

proističe iz zabluda. Vrlina se<br />

može poučavati jer se samo<br />

znanje može poučavati, onaj<br />

ko zna činit će ono što je za<br />

njega dobro i samo takvim<br />

djelovanjem će postati sretan.<br />

Tako je Sokrates postavio<br />

princip koji je temelj za<br />

sve moraliste antike, tzv.<br />

eudaimonistički aksiom.<br />

Fundamentalna spoznaja<br />

jeste spoznaja samoga sebe.<br />

Upraviteljska moć uma<br />

Sokrates je smatrao da<br />

ljudskim djelovanjem može<br />

upravljati samo um, pa je<br />

onda nemoguće da postoji<br />

neka neuzdržljivost. Smatrao<br />

je moralno boljim onoga ko<br />

sa znanjem čini zlo od onoga<br />

ko ga čini bez znanja. Onaj<br />

ko čini zlo iz znanja čini ga<br />

samo u izuzetnim prilikama, dok će u<br />

drugim slučajevima raditi dobro. Onaj<br />

ko griješi iz neznanja uvijek će raditi zlo<br />

jer nije svjestan da radi zlo, nije svjestan<br />

svoje zablude.<br />

Šta se ljudima dešava kada kažu da<br />

ih savlađuju strasti? Sokrates odgovara<br />

da takvim ljudima nedostaje akrasija<br />

– vještina mjerenja. On hoće reći,<br />

da nam je potrebna vještina kojom<br />

30. decembar - 5. safer<br />

60


ćemo izmjeriti, odmjeriti, šta će za<br />

nas rezultirati dobrim, a šta zlim u<br />

budućnosti. Ljudi radije biraju ono<br />

zadovoljstvo koje je malo, ali blisko, jer<br />

im se ono čini veliko, a to se dešava zbog<br />

netačnog procjenjivanja koje proizilazi<br />

iz perspektivne obmane. Isto tako se<br />

ljudi odreknu zadovoljstva koje je veliko<br />

ali daleko. Treba znati da blizina –<br />

sadašnjost, odnosno daljina – budućnost<br />

ne odlučuje o tome da li čovjek treba ili<br />

ne treba nešto da uradi, o tome odlučuje<br />

veličina i množina.<br />

Za Sokratesa neispitan<br />

život nije vrijedan življenja.<br />

Kroz cijelo svoje učenje on je<br />

posebno naglašavao ispitivanje<br />

sebe i drugih. Svoj cijeli život<br />

je shvatio kao etički zadatak.<br />

Sokrates je svojim moralnim<br />

načelima ostao zauvijek<br />

vjeran, a dokaz za to je njegov<br />

pristanak na ispijanje otrova.<br />

Sreću, eudaimoniju,<br />

možemo stvoriti samo od<br />

unutrašnjih dobara, jer su samo<br />

ta dobra neprolazna. Sokrates je<br />

postavio princip koji je od tada<br />

temelj za sve moraliste antike:<br />

Sokrates je<br />

živio svoju<br />

filozofiju,<br />

ona nije<br />

djelo napisao<br />

na papiru,<br />

(smatrao je<br />

da je knjiga<br />

mrtva i da ne<br />

može zamijeniti<br />

živi razgovor)<br />

njegova<br />

filozofija je<br />

njegov život.<br />

Sreću žele sva ljudska bića kao konačni<br />

cilj (telos) svih njihovih racionalnih djela.<br />

Eudaimoniju je smatrao ciljem cijelog<br />

ljudskog života.<br />

Ono što predstavlja osnov svih vrlina<br />

nije neka nova vrlina, i nije neka posebna<br />

vrlina. Za Sokratesa je osnov svih vrlina<br />

obuzdavanje strasti i nagona, enkrateia.<br />

Enkrateia, dakle, podrazumijeva<br />

primarnost razuma, ona strasti i nagone<br />

obilježava indeksom nuliteta, jer je<br />

razum onaj koji je neophodan i dovoljan<br />

da bi ono što je osnova svih vrlina,<br />

enkrateia, bilo ispunjeno,<br />

zastupljeno i priznato kao ono<br />

što vrijedi. Vještina mjerenja i<br />

vladavina razuma kod njega<br />

su dostigle najveći mogući<br />

nivo. Sokratesov razum je<br />

razum aposlutno očišćen od<br />

svih vrsta nagona i strasti.<br />

Od svega ga je uspio savladati<br />

samo čisti razum. Sokrates<br />

je živio svoju filozofiju, ona<br />

nije djelo napisao na papiru,<br />

(smatrao je da je knjiga mrtva<br />

i da ne može zamijeniti živi<br />

razgovor) njegova filozofija je<br />

njegov život.<br />

Crte koje su karakterizi rale Sokratesa<br />

su uzdržljivost, umjerenost, samokontrola.<br />

Sve njih pokazivao je primjerom<br />

vlastitog života, a kao glavni čovjekov<br />

zadatak isticao je to da se duša poboljša<br />

i moralno i intelektualno. Otjelovio je<br />

svoju filozofiju u svim aspektima svog<br />

života. Sa svojim ubjeđenjima ostao je do<br />

kraja, s njima je izašao pred atenski sud,<br />

otišao u tamnicu i u smrt. Sokrates nije<br />

želio prazan život, život bez ispitivanja<br />

i traženja istine, pomaganja drugima,<br />

stjecanja prijateljstva, davanja savjeta,<br />

odgovaranja od zla i nagovora na njegovu<br />

filozofiju, koja je filozofija dobrog i<br />

sretnog života svih ljudi. Nije želio život<br />

u kojem bi morao odustati od borbe za<br />

sreću svakog pojedinca, od usmjeravanja<br />

ka cilju života, od vjerovanja u sve što je<br />

pravedno, korisno, mudro, tj. od onoga<br />

što je znanje. Veću vrijednost od takvog<br />

života za njega je imala smrt. Da bi sve to<br />

bilo uz njega, najutjecajniji antički filozof<br />

je izabrao smrt i sa sobom ponio sva svoja<br />

uvjerenja, učenja i istine od kojih se nije<br />

mogao, a ni želio rastati. Odabrao je<br />

smrt, jer će ga smrt spriječiti da osjeti šta<br />

znači živjeti životom koji nema nikakve<br />

vrijednosti.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

61


Razmišljanja<br />

Novogodišnja euforija<br />

Proslava bluda, pijanstva i licemjerja<br />

Istina, Nikola u ovom činu<br />

nije učinio ništa loše, ali,<br />

kakvi smo mi to muslimani<br />

ako prihvatamo tuđe svece i<br />

preuzimamo njihovu praksu.<br />

Zar Ebu Bekr, radijallahu anhu,<br />

nije sav svoj imetak uložio na<br />

Allahovom putu, oslobađajući<br />

robove, udjeljujući sadake?<br />

Vidjevši Bilala, prvog mujezina,<br />

kako mu gazda na grudi stavlja<br />

ogromni kamen dok se on<br />

prži na užarenom pijesku,<br />

ovaj veliki čovjek ga je dao<br />

osloboditi!<br />

Piše: Aida Sadiković<br />

Svake godine u isto vrijeme<br />

ista priča. Ljudi su iznenadno<br />

sretni, veseli, zrače “pozitivnom<br />

energijom”, kao da im život nikada<br />

nije servirao nikakve probleme.<br />

Novogodišnja atmosfera, tako kažu.<br />

U cijelom ovoj (šturo upakovanoj u<br />

simpatično) priči, nikako ne mogu<br />

da shvatim činjenicu da se neko toliko<br />

otvoreno može radovati i svjesno<br />

planirati grijehe. U kafeterijama širom<br />

sarajevskih fakulteta se priča samo o<br />

tome kako će se “ubiti” (od alkohola),<br />

povući “samo” koji dim, čisto da se<br />

opuste i uživaju u najluđoj noći. Djevojke<br />

čak kupuju suknjice na dječijim<br />

odjelima jer ne postoje dovoljno kratke<br />

suknje na odjelima za odrasle, a pošto<br />

je danjašnja moda takva da se dječija<br />

odjeća i odjeća za odrasle ne razlikuje<br />

30. decembar - 5. safer<br />

62<br />

ni počemu osim po veličini, tim bolje!<br />

Curice, djevojke, žene maštaju o<br />

tome kako će biti kraljice najluđe noći,<br />

a dječaci, mladići, odrasli muškarci<br />

jedva čekaju da platu ostave u nekom<br />

zadimljenom, okićenom, i zagušljivom<br />

kafiću. Dječica pak sjede ispred prozora<br />

nestrpljivo očekujući Djeda mraza<br />

i paket pun slatkiša. I sve djeluje bezazleno,<br />

razigrano i sve odiše “dobrotom”.<br />

Ali, Allah, subhanehu ve te’ala,<br />

je pored ljudi stvorio i džine i šejtane.<br />

Pitam se, ako je to tako dobra gozba<br />

za ljude, kako li se tek onda šejtani vesele<br />

novogodišnjoj atmosferi i dočeku<br />

“najluđe noći”. Bosna i Hercegovina<br />

nikada neće zaboraviti djevojku čije<br />

ime mnogima nije bitno, jer je ona “a<br />

da me vidi babo”, koja je, za proslavu<br />

Bajrama popila svega 7 jegera sa svega<br />

17 godina. Njeno ime, meni je bitno, a<br />

bitno mi je i ime njenog oca, Merjem,


kći Ibrahimova. Ova činjenica<br />

me već duže vrijeme<br />

užasava, ne toliko zbog njenih<br />

grijeha već upravo zbog<br />

ovoga “Merjem, kći Ibrahima,<br />

na proslavi Bajrama popila<br />

7 jegera. Ibrahim, otac<br />

Merjemim kaže: ‘U njenim<br />

godinama, ja sam pio 17’.”<br />

I tako će, i ove godine Merjem,<br />

Ibrahim, Jusuf, Sara,<br />

Sulejman, po nekim birtijama<br />

dozivati ova divna muslimanska<br />

imena i slaviti blud,<br />

pijanstvo i licemjerstvo. Ako<br />

se za proslavu Bajrama popije 7 jegera,<br />

koliko se onda popije za Novu godinu?<br />

Međutim, postoji jedan ozbiljniji<br />

problem, problem skriven ispod ove<br />

“radosti”, “sreće” i “veselja”. Problem<br />

vješto upakovan u naziv “međunarodni<br />

praznik”. Mnogo Bošnjaka me bez<br />

imalo razmišljanja pita: “A gde ćeš ti za<br />

Novu?” Kada im odgovorim sa “Zar ti<br />

ja djelujem kao neko ko slavi Novu?”,<br />

onda dobijem očekivan odgovor: “Nemoj<br />

mi tog vehabijskog posla!” Kada<br />

pokušam objasniti “evoluciju” čovjeka<br />

koji je dobio naziv “Djed mraz”, bivam<br />

prekinuta na početku, sa “islamskim<br />

odudaranjem od normalnog naroda”.<br />

Malo, jako malo Bošnjaka zna da je<br />

Djed mraz sinonim za Djed Božičnjak.<br />

A još malo njih zna da je Djed Božičnjak<br />

zapravo kršćanski sveti Nikola,<br />

Kada<br />

pokušam<br />

objasniti<br />

“evoluciju”<br />

čovjeka koji<br />

je dobio<br />

naziv “Djed<br />

mraz”, bivam<br />

prekinuta na<br />

početku, sa<br />

“islamskim<br />

odudaranjem<br />

od normalnog<br />

naroda”.<br />

svetac katoličke i pravoslavne<br />

crkve, biskup. Legenda o<br />

ovom biskupu nerazriješena<br />

je, ima mnogo verzija a ono<br />

što ih veže jeste ključni trenutak<br />

u kojem Nikola pomaže<br />

ocu koji želi zaraditi<br />

miraz za udaju kćeri time što<br />

će ih dati u prostituciju. Nikola<br />

krišom ostavlja zlatnike<br />

za spas djevojaka i odatle<br />

kreće priča o Djedu mrazu.<br />

Istina, Nikola u ovom činu<br />

nije učinio ništa loše, ali,<br />

kakvi smo mi to muslimani<br />

ako prihvatamo tuđe svece i preuzimamo<br />

njihovu praksu. Zar Ebu Bekr,<br />

radijallahu anhu, nije sav svoj imetak<br />

uložio na Allahovom putu, oslobađajući<br />

robove, udjeljujući sadake? Vidjevši<br />

Bilala, prvog mujezina, kako mu gazda<br />

na grudi stavlja ogromni kamen dok<br />

se on prži na užarenom pijesku, ovaj<br />

veliki čovjek ga je dao osloboditi! Zar<br />

islam nema obilje ljudi čiju praksu trebamo<br />

slijediti? Zar Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, nije dovoljan uzor svima<br />

nama? Zar umjesto novogodišnjih<br />

slikovnica i priča koje se obavezno pričaju<br />

naivnoj dječici nije ljepše ispričati<br />

priču o veličini duha Poslanikovog,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, najvjernijeg<br />

ashaba? I tako, zaluđeni opuštajućom<br />

atmosferom čak i oni koji ne piju alkohol<br />

srljaju u grijeh pokazujući svoje<br />

licemjerstvo svim onim koji su razumom<br />

obdareni. Pokazuju ga slaveći<br />

nešto što se vješto sakrilo ispod “međunarodno”.<br />

Voljela bih kada bi se uradile<br />

statističke analize o tome koliko<br />

novca Bošnjaci ostave sedmicu prije<br />

Nove godine i da li bi ta svota novca<br />

bila dovoljna da nahrani 10.000 gladne<br />

somalijske djece. Vjerujem da bi!<br />

Voljela bih kada bi se mjesec ili dva<br />

nakon Nove godine statistički obradio<br />

procenat abortiranja Bošnjakinja.<br />

Voljela bih da Klinički centar jasno da<br />

broj onih koji su preselili, teško i lakše<br />

povrijeđeni, da se policija iskreno izjasni<br />

o činjenici da je intervencija najviše<br />

u novogodišnjoj noći. I šta se onda slavi?<br />

Blud, abortiranje, pijanstvo, zulum.<br />

I licemjerje. Egoizam. 2009. godine su<br />

rakete, vatrometi i druga pirotehnička<br />

sredstva parala nebo iznad Sarajeva,<br />

popraćena smijehom i pijanim usklicima,<br />

a nebo iznad Gaze su parale granate,<br />

kiša olova praćena dovama, jaucima<br />

i uzdasima. Pa šta onda slavimo, dragi<br />

Bošnjaci?<br />

Naposlijetku, vaše dijete će se više<br />

obradovati paketiću “iz vedra neba”,<br />

jer će vidjeti da vam je stalo, a ne onda<br />

kada morate jer, međunarodni praznik<br />

tako nalaže. Kada bi neko krišom ubacivao<br />

paketiće na dan Arefata, on bi<br />

bio vehabija koji je u kesicu od bombona<br />

upakovao bombu, a Djed Mraz, pa<br />

on je, ipak, sveti Nikola.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

63


No comment<br />

Na cestama u Federaciji<br />

BiH u 2011. godini vozilima<br />

je upravljalo 13.302 pijanih<br />

i 74 drogiranih, a 6.825 osoba<br />

je upravljalo vozilom bez<br />

položenog vozačkog ispita<br />

Večernji list, 28. decembar 2011.<br />

U Orašju lopovi zajedno<br />

sa automobilom ‘ukrali’<br />

i vlasnika<br />

Jučer oko 4.30 sati ispred ugostiteljskog<br />

objekta “Sova” u Orašju ukraden je automobil<br />

u kojem se nalazio vlasnik i koji<br />

je zbog umora i alkoholiziranosti na suvozačevu<br />

mjestu namjeravao odspavati.<br />

Fena, 20. decembar 2011.<br />

Kupi mi TV plazmu da ti<br />

ne pišem kaznu<br />

Policijska stanica Istočno Sarajevo nadležnom<br />

tužilaštvu je podnijela izvještaj<br />

j<br />

protiv svog policajca E. Ž., zbog sumnje<br />

da je zloupotrijebio službeni položaj i<br />

ovlasti. Tu je policajac predložio da mu<br />

S. S. kupi plazma televizor, za koji bi manji<br />

dio novca dao i on sam, a sve kako mu<br />

ne bi pisao prekršajnu prijavu. U izjavi<br />

radnika se dalje navodi da ga je policajac<br />

često pozivao mobitelom nakon čega je<br />

on, plašeći se da ne izgubi posao u firmi,<br />

otišao u tržni centar i kupio plazmu<br />

Panasonic za 1.149 KM. Narednog dana<br />

S. S. je došao na dogovoreno mjesto i<br />

predao policajcu kupljeni TV.<br />

Sarajevo-x.com, 18. decembar 2011.<br />

Hashim Thaci umjesto<br />

Božića čestitao Uskrs<br />

Katoličkoj crkvi i svim katolicima na<br />

Kosovu predsjednik kosovske Vlade<br />

Hashim Thaci čestitao je Uskrs umjesto<br />

Božića. U čestitki, objavljenoj na<br />

sajtu Vlade Kosova navodi se da je<br />

“praznik Uskrsa među naznačajnijim<br />

praznicima hrišćanskog svijeta”.<br />

Sarajevo – x, 25. decembar 2011.<br />

Sidran: Republika Srpska<br />

je poput kraste, osuši se i<br />

sama otpadne<br />

Sarajevo – x, 29. decembar 2011.<br />

Pozvali građane da motkama<br />

tuku policiju<br />

Sindikat srbijanske policije najoštrije<br />

je osudio poziv novosadske televizije<br />

“Duga” upućen građanima da “motkama<br />

biju policiju koju zateknu na ulici”<br />

i traži od nadležnih da hitno osude i<br />

sankcioniraju odgovorne.<br />

Dnevni avaz, 25. decembar 2011.<br />

Ženu skinuli sa vješala<br />

nakon čega se porodila<br />

Jedna žena iz sela kod Čačka pokušala<br />

je da se objesi u devetom mjesecu trudnoće,<br />

ali ju je spasao svekar koji je skinuo<br />

sa vješala i odveo u bolnicu, gdje<br />

je pola sata kasnije rodila zdravog sina.<br />

Nezavisne novine, 27. decembar 2011.<br />

Banjalučani prodaju zlato<br />

za večeru<br />

Pripadnici najugroženijih društvenih kategorija<br />

u gradu, mahom penzioneri i nezaposleni,<br />

zbog krize i besparice rasprodaju<br />

i posljednje komade porodičnog nakita<br />

da bi preživjeli, otplatili kredite i obezbjedili<br />

pristojnu novogodišnju večeru!<br />

Press, 28. decembar 2011.<br />

Crvi najbolje čiste rane?<br />

Čišćenje rana pomoću crva može biti<br />

novo rješenje za uklanjanje mrtvog tkiva<br />

koje će zamijeniti hirurške skalpele,<br />

predlažu francuski istraživači. Prije 20<br />

godina terapija crvima se koristila kao<br />

posljednji pokušaj spašavanja nekog<br />

dela tela, pre amputacije”, objašnjava j dr<br />

Ronald Šerman, istraživač sa Kalifornija<br />

univerziteta, javlja B92. Rezultati njegove<br />

studije pokazuju da je korištenje crva<br />

za čišćenje rana, eliminisalo potrebu za<br />

amputacijom u 60% slučajeva.<br />

Vijesti.ba, 28. decembar 2011.<br />

Zgode i nezgode Četnika<br />

u JNA<br />

U Cetinskoj krajini, između ostalih prezimena,<br />

postoji i prezime Četnik, koje<br />

je bilo nepopularno poslije završetka<br />

Drugog svjetskog rata i pobjede komunizma,<br />

odnosno partizana. U drugom<br />

slučaju, riječ je o jednom Četniku koji<br />

je nakon Drugog svjetskog rata obavljao<br />

dužnost pukovnika u Armiji. Sa tim<br />

prezimenom nije se osjećao prijatno, te<br />

je odlučio da ga promijeni u prezime<br />

Jovanović. No, pokazalo se da ni to nije<br />

bio pravi izbor! Kada bi ko upitao koji<br />

je to sada Jovanović, dobio bi odgovor:<br />

“Pa, to je onaj bivši Četnik”!<br />

Nezavisne novine, 26. decembar 2011.<br />

Predstavnici demobilisanih<br />

boraca troše milione<br />

na administraciju, predsjednike,<br />

sekretare...<br />

Najmasovnije boračko udruženje u zemlji,<br />

Udruženje demobilisanih boraca, udruženje<br />

koje okuplja najugroženije socijalne<br />

kategorije, na rad svoje administracije, za<br />

plate predsjednika udruženja, sekretara...<br />

godišnje troši milionske iznose!<br />

Žurnal.info, 29. decembar 2011.<br />

Vodovod nema da plati<br />

račune za struju<br />

Računi bilećkog “Vodovoda” blokirani<br />

su više od godinu dana zbog dugovanja<br />

za struju od 2,3 miliona KM.<br />

Blic, 29. decembar 2011.<br />

Probudio se iz kome kada<br />

su htjeli donirati njegove<br />

organe<br />

Za mozak Sama Schmida, studenta<br />

iz Arizone, vjerovalo se da je mrtav.<br />

No, 21-godišnjak se probudio iz kome<br />

samo nekoliko sati prije nego što su<br />

liječnici namjeravali isključiti aparate<br />

koji su ga održavali na životu. Kako su<br />

vjerovali da je njegova mozak nakon<br />

dvomjesečne kome mrtav, liječnici su<br />

željeli donirati organe Sama Schmida.<br />

ABC, 25. decembar 2011.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

64


Nauka<br />

2011. najtoplija od početka 20.<br />

stoljeća<br />

Manji unos kalorija povećava želju za učenjem<br />

Preskakanje deserta je dobro,<br />

kako za struk, tako i za mozak<br />

pokazuje novo istraživanje italijanskih<br />

naučnika. Jedan od istraživača rekao je<br />

da se tokom istraživanja usredsredio na<br />

CREB1 protein, za koji je poznato da je<br />

važan za pamćenje i učenje. U eksperimentu<br />

koji je vršen na laboratorijskim<br />

miševima, pokazalo se da manji unos<br />

kalorija povećava želju za učenjem, a<br />

isto tako povećava i količinu proteina<br />

u mozgu.<br />

Zubi se moraju čuvati od najranijeg doba<br />

“Prirodni antibiotici” - skriveni<br />

saveznici dobrog zdravlja<br />

Francuska Meteorološka služba (Meteo France) saopćila<br />

je da je 2011. godina najtoplija od početka<br />

20. stoljeća i da je prosječna temperatura bila viša za<br />

1,5 ºC od uobičajene.<br />

Prosječna izmjerena temperatura zraka u Francuskoj<br />

tokom ove godine bila je 13,6 ºC što je za 0,2<br />

stepena više od prethodno najtoplije 2003. godine.<br />

Proljeće je bilo posebno toplo, a prosječne temperature<br />

bile su više za četiri stepena od uobičajenih za april.<br />

Oralno zdravlje je na nezadovoljavajućem nivou, naročito<br />

kada je riječ o stanju zuba kod djece. Dok djeca<br />

na sjeveru Evrope, na primjer, gotovo da nemaju karijes,<br />

njihovi vršnjaci na jugu imaju čak četiri zuba sa tim problemom.<br />

Kako je najčešće oboljenje zuba kod djece karijes,<br />

najvažnije je pravilno korišćenje šećera i ugljenih hidrata.<br />

Također, roditelji bi trebali da nadgledaju dijete dok pere<br />

zube do desete godine.<br />

Na pragu zime kada virusi i bakterije<br />

vrebaju sa svih strana organizmu<br />

je preko potrebna pomoć. Umjesto da<br />

čekamo pomoć agresivnih lijekova kada<br />

bolest nastupi, savjet je stručnjaka – bolje<br />

je konstantno jačati organizam i tamaniti<br />

bacile “prirodnim antibioticima”. Kralj<br />

među takvim namirnicama je ulje origana.<br />

Ekstrakt maslinovog lista, također,<br />

spada među najbolje prirodne antibiotske<br />

agense, naročito kada je riječ o mikrobima.<br />

Već proslavljeno sredstvo protiv gljivica<br />

i bakterija je bijeli luk koji je odličan<br />

dodatak ishrani, naročito u zimskom periodu.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Daljinski upravljač LG-a<br />

reaguje na čula vlasnika<br />

užnokorejska kompanija LG pla-<br />

predstaviti obnovljen daljinski<br />

Jnira<br />

upravljač “Magic Motion Remote<br />

Control”, sa novim funkcijama. Informacije<br />

o tome koje će glasovne<br />

komande i gestove raspoznavati daljinski<br />

upravljač sa ugrađenim mikrofonom<br />

i detektorima pokreta, još se<br />

drže u tajnosti. Daljinski upravljač će<br />

također imati funkciju transformacije<br />

2D u 3D sliku.<br />

Različito poimanje sreće kod<br />

mladih i starijih generacija<br />

Kako godine prolaze, tako se mi-<br />

Kjenja i naš pogled na svijet, pa<br />

Ki ono što nas čini srećnim, zaključak<br />

je studije koju je sprovela grupa<br />

američkih naučnika. Dok smo mladi<br />

sreću uglavnom dovodimo u vezu sa<br />

maštanjima o budućnosti, navalama<br />

adrenalina i avanturama. S godinama,<br />

pak, sve više nalazimo zadovoljstva<br />

u stabilnosti i miru. Rezultati<br />

studije, takođe, otkrivaju da su mladi<br />

ljudi najviše okrenuti budućnosti,<br />

a da starije generacije više uživaju u<br />

sadašnjosti.<br />

30. decembar - 5. safer<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!