Sadržaj
Društvo - Saff.ba
Društvo - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
SAFF broj 307<br />
<strong>Sadržaj</strong><br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja<br />
8<br />
Polumjesec<br />
Ko je čiji<br />
Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik Ahmetović<br />
njegov?<br />
10<br />
Pogledi<br />
Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!!<br />
BLATARENJE U VJETAR<br />
26<br />
Društvo<br />
U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu”<br />
Ko planira nestanak Palestinaca i Bošnjaka<br />
30<br />
Kutak za islamsku omladinu<br />
Izložba Centra za edukaciju i istraživanje “Nahla”<br />
Stereotipiziranje muslimanke u medijima<br />
34<br />
Islamsko pravo<br />
Pravni propisi u Poslanikovim hadisima<br />
Dozvoljene su nam dvije vrste strvi i krvi<br />
39<br />
Zelena transferzala<br />
Prizren<br />
Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar<br />
44<br />
Islambosna<br />
Islam i nauka<br />
Arapski astronomi<br />
57<br />
30. decembar - 5. safer<br />
3
Kontakt telefon:<br />
062 287 412
Uvodnik<br />
Godina u znaku Islamske zajednice<br />
Ako bismo mi Bošnjaci trebali<br />
izabrati pojam koji nam je u<br />
2011./1432. godini ponajviše<br />
značio, u ukupnoj društvenoj<br />
i političkoj zbilji, onda bi to bez<br />
sumnje bila institucija Islamske<br />
zajednice. A evo i zašto? U ovoj<br />
godinu su skroz utihnula i onako<br />
rijetka oglašavanja bošnjačkih političara.<br />
Hem se niko od njih nije<br />
oglašavao, hem i to malo što se za<br />
njih čulo nije bilo na temu koja se<br />
tiče Bošnjaka. Oni se oglašavaju<br />
samo oko podjele vlasti. Sjećamo<br />
se, do unazad sedam-osam godina,<br />
imali smo osjećaj, pa makar i<br />
iluziju, da nas vode i štite<br />
bošnjački političari. I kad<br />
bi šutjeli, mi smo mislili<br />
da mudro šute i nešto<br />
računaju. A sada smo se<br />
uvjerili kako je njihova<br />
šutnja i tada bila iz računa.<br />
Živimo u realnosti<br />
koja nalikuje na situaciju<br />
u kojoj je neko došao<br />
i poukidao sve bošnjačke<br />
stranke i političare. Bošnjački<br />
je narod prepušten<br />
na nemilost srpskim i hrvatskim<br />
esktremistima (među kojima ima<br />
i tzv. Bošnjaka) i institucijama u<br />
kojima sjede očevi tih ekstremista.<br />
Da nije Islamske zajednice, koja<br />
suvereno tumači i štiti bošnjačke<br />
interese, mogli bismo pomisliti da<br />
bošnjački narod ne postoji. Jer,<br />
bošnjaštva, evo, nema u politici,<br />
u medijima, na kulturnoj sceni, u<br />
ekonomiji... Sve, pa i ono što se<br />
zove bošnjačkim imenom, podređeno<br />
je vladavini srpstva i hrvatstva<br />
u krajevima sa bošnjačkom većinom.<br />
Ostalo je da se ispiše samo<br />
još jedno poglavlje prije nego što se<br />
ustanovi smrt bošnjačkog naroda,<br />
a to je uništenje bošnjačke kičme:<br />
Islamske zajednice. Godinama već<br />
traju brutalni nasrtaji na najstariju<br />
bošnjačku instituciju, koja stoički<br />
odolijeva i uspijeva u toj bici<br />
za opstanak Bošnjaka i pobijediti<br />
i ojačati. Sigurno je da u Europi<br />
danas ne postoji ni jedna vjerska<br />
institucija koja je toliko progonjena<br />
i vrijeđana kao što je Islamska<br />
zajednica, niti postoji takva vjerska<br />
zajednica koja, uprkos svemu,<br />
odašilje toliko poruka tolerancije<br />
i razumijevanja. Za nekoliko decenija,<br />
pred sudom historije, bit<br />
će potpuno jasne uloge jednih i<br />
drugih, onih koji su progonili kristalni<br />
civilizacijski profil Islamske<br />
zajednice, odnosno, Islamske<br />
zajednice koja će o(p)stati kao<br />
paradigma uzdignutosti iznad ekstremističkog<br />
blata. Mnogi od nas<br />
neće dočekati to vrijeme apsolutne<br />
satisfakcije, kada će Islamska<br />
zajednica, sa reisu-l-ulemom dr.<br />
Mustafom Cerićem, biti u svjetskim<br />
razmjerama slavljena kao<br />
paradigma tolerancije i spremnosti<br />
na dijalog. Na kraju, to je i<br />
danas priznato u mnogim državama<br />
(od Tokija do Londona), samo<br />
ne u ovoj dejtonskoj čiji<br />
mentori sjede u Beogradu<br />
i Zagrebu. Pravednost<br />
vremena je dokaz da se<br />
cijene dobri i strpljivi,<br />
a na stubu srama ostaju<br />
zli i smutljivi. Osjeća to<br />
i bošnjački narod dok<br />
se uz Islamsku zajednicu<br />
privija kao dijete uz<br />
majku, svjestan da svako<br />
odmicanje od sebe nosi<br />
boli i poniženja. Povjerenje<br />
Bošnjaka u Islamsku zajednicu<br />
ponajviše je iskovano ovih<br />
posljednjh godina, kada se narod<br />
uvjerio da ga niko drugi niti osjeća,<br />
niti brani, do li Islamska zajednica,<br />
koja je na javnom polju<br />
morala preuzeti ulogu naše ljigave<br />
politike, ušutkane i zakupljene.<br />
To hrabro držanje muftija i<br />
imama doprinijelo je kakvom-takvom<br />
osjećaju duševne sigurnosti<br />
kod običnog bošnjačkog čovjeka.<br />
Zamislimo, ne dao Bog, našta bi<br />
taj osjećaj ličio da nema ovakve<br />
Islamske zajednice koja se ne plaši<br />
javno ustati u zaštitu svoga naroda.<br />
Znaju to oni što putem FTV,<br />
Oslobođenja i raznih DEPOnija<br />
siju smutnje i podrivaju jedinstvo<br />
Islamske zajednice, jer nakon<br />
uništavanja patriotske bošnjačke<br />
politike, samo ih korak dijeli<br />
od posljednje bošnjačke odbrane.<br />
A taj korak, sada je već izvjesno,<br />
nikada neće biti načinjen: Islamska<br />
zajednica je toliko iskaljena,<br />
kroz hiljade imama i vjeroučitelja<br />
ojačana, da više ne postoji mogućnost<br />
po kojoj bi bošnjački narod<br />
ostao bez kompasa. Zato je bošnjačka<br />
2011. /1432. obilježena polumjesecom<br />
Islamske zajednice.<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Bugojno<br />
part br: 6764162000885351;<br />
transakcijski: 1613000022234395<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />
Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
30. decembar - 5. safer<br />
5
Hutba<br />
Godina čekana pola stoljeća<br />
Upravo je tzv. “Arapsko<br />
proljeće” po našem sudu<br />
najvažniji događaj u protekloj<br />
godini, i to iz više razloga. Prije<br />
svega, “Arapsko proljeće” je, u<br />
moru zla, nasilja i raznovrsnih<br />
kriza kroz koje je prošlo i prolazi<br />
savremeno čovječanstvo, jedan<br />
od rijetkih pozitivnih događaja<br />
koji je, prije svega Arapima, a<br />
zatim muslimanima u cijelom<br />
svijetu probudio nadu u bolje<br />
sutra<br />
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Uzvišeni Allah je u Kur’anu<br />
objavio: Allah obećava<br />
da će one među vama koji<br />
budu vjerovali i dobra djela činili<br />
sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti,<br />
kao što je postavio namjesnicima<br />
one prije njih, i da će im zacijelo vjeru<br />
njihovu učvrstiti, onu koju im On želi,<br />
i da će im sigurno strah bezbjednošću<br />
zamijeniti. (En-Nur, 55.).<br />
Decembar je mjesec u kojem<br />
se po običaju svode računi, vrše<br />
različite inventure, prave stručne analize<br />
i sačinjavaju tabele s presjekom<br />
najvažnijih događaja koji su obilježili<br />
godinu na izmaku, a koji su presudno<br />
utjecali na političke, ekonomske,<br />
naučne, kulturne i ostale društvene<br />
tokove, kako na lokalnom tako i na<br />
globalnom planu. Tako je, naprimjer,<br />
za američku administraciju najvažniji<br />
događaj u protekloj godini bilo misteriozno<br />
ubistvo kontroverznog vođe<br />
terorističke organizacije Al-Kaida,<br />
Usame bin Ladena, a ne recimo masovni<br />
protesti protiv zvanične američke<br />
politike, održani na Wall Streetu,<br />
što je, uzme li se u obzir američka<br />
imperijalističko-hegemonistička<br />
politika koju provodi u svijetu pod<br />
krinkom borbe protiv tzv. islamskog<br />
terorizma, i razumljivo. Dakle,<br />
različiti su pristupi i aršini po kojima<br />
se mjeri veličina i važnost određenih<br />
događaja. No, bez obzira na te razlike,<br />
niko ne može poreći činjenicu<br />
da je i protekla, 2011./1432. godina,<br />
kao i godine prije nje, uglavnom<br />
mirisala na barut i krv, da je bila u<br />
znaku islamofobije i terorizma, prije<br />
svega onog velikodržavnog. Dovoljno<br />
je napomenuti da su cionisti u protekloj<br />
godini ubili 180 Palestinaca,<br />
od toga 21 dijete, i u svoje kazamate<br />
zatvorili 3.300 nedužnih Palestinaca.<br />
O žrtvama američkog terora u Afganistanu<br />
ne treba ni govoriti,<br />
jer je njihov broj barem<br />
duplo veći od zvaničnog.<br />
Nakon toga svakako valja<br />
spomenuti i pojedinačne<br />
terorističke zločine, od<br />
onog brejvikovskog koji je<br />
u smrt odveo 69 nevinih<br />
mladića i djevojaka, preko<br />
terorističkih napada u<br />
Pakistanu, Iraku i Afganistanu,<br />
u kojima, na veliku<br />
žalost, muslimani svoju<br />
snagu i “hrabrost” iskaljuju<br />
jedni nad drugima, zbog<br />
čega im se sav normalan<br />
svijet ibreti, pa do onog<br />
“mevlidovskog” koji je nanio<br />
nesagledivu štetu našoj<br />
državi i dao krila islamofobima<br />
u borbi protiv islama<br />
i muslimana u BiH.<br />
Narodne revolucije i<br />
potop arapskih “faraona”<br />
Protekla godina je<br />
također bila u znaku poplava<br />
i zemljotresa, gladi, velike<br />
ekonomske i političke krize,<br />
ali i u znaku narodnih revolucija<br />
u arapsko-islamskom<br />
svijetu i slomu diktatorskih<br />
režima u Tunisu, Egiptu,<br />
Libiji i Jemenu. Upravo<br />
je tzv. “Arapsko proljeće”, po našem<br />
sudu, najvažniji događaj u protekloj<br />
godini, i to iz više razloga.<br />
Prije svega, “Arapsko proljeće” je,<br />
u moru zla, nasilja i raznovrsnih kriza<br />
kroz koje je prošlo i prolazi savremeno<br />
čovječanstvo, jedan od rijetkih<br />
pozitivnih događaja koji je, prije svega<br />
Arapima, a zatim muslimanima u<br />
cijelom svijetu probudio nadu u bolje<br />
sutra. Početkom 2011. godine niko<br />
nije mogao ni zamisliti da će krajem<br />
te iste godine, u Tunisu i Egiptu biti<br />
Uistinu je<br />
islamski<br />
ummet, od<br />
pada Osmanske<br />
imperije do<br />
danas, prevalio<br />
dug put i težak<br />
period koji<br />
nije bio samo u<br />
znaku fizičkog<br />
mučenja i bola,<br />
već i u znaku<br />
vesternizacije<br />
u prosvjeti,<br />
kulturi,<br />
ekonomiji,<br />
politici, čak<br />
i u sportu,<br />
umjetnosti i<br />
medicini.<br />
održani slobodni, demokratski izbori<br />
na kojima će se narod opredijeliti za<br />
islamsku političku opciju, te da će<br />
muslimani Libije konačno dohakati<br />
arapskom Neronu, Gadafiju. Prije<br />
toga stanje je bilo toliko deprimirajuće<br />
da je mnoge muslimane i sam spomen<br />
nade i optimizma, dodatno iritirao i<br />
bacao u očaj, jer oni naprosto nisu<br />
vidjeli nikakvu nadu od teških crnih<br />
oblaka iskušenja i patnji<br />
kroz koje je prolazio<br />
islamski ummet. Situacija<br />
je u tim muslimanskim<br />
državama bila slična onoj<br />
u kojoj se našao Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
sa svojim ashabima kada<br />
su u Bici na Hendeku sa<br />
svih strana bili napadnuti<br />
od neprijateljskih vojski:<br />
Kad su vam došle i odozgo<br />
i odozdo, a duša došla do<br />
grkljana, i kad ste o Allahu<br />
svašta pomišljali, tada<br />
su vjernici bili u iskušenje<br />
stavljeni i ne mogu biti gore<br />
uznemiravani. (El-Ahzab,<br />
10.-11.). Međutim, njihova<br />
vjera u Allaha, dž.š., i nada<br />
u pobjedu Istine nad zabludom<br />
nije bila nimalo poljuljana,<br />
i upravo tada, u tom<br />
iznimno teškom trenutku,<br />
Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, svojim ashabima<br />
govori: “Radujte se skoroj<br />
pobjedi!”, i prenosi im radosnu<br />
vijest o osvajanju<br />
Perzije i Bizantije.<br />
“Arapsko proljeće” je<br />
najbolja potvrda da se povijest<br />
ponavlja, i da iskrenim,<br />
strpljivim vjernicima,<br />
koji se pored svih teškoća i<br />
nedaća ne predaju, već se hrabro bore<br />
za svoja prava i slobodu, Allah daje<br />
izlaz i pobjedu odakle se i ne nadaju,<br />
jer Allah je Gospodar svjetova i on<br />
upravlja i vrhuni tokovima života,<br />
a ne Amerika i Izrael, niti bilo koja<br />
druga ljudska i zemaljska “sila”. To<br />
je ono što mi kao muslimani nikada<br />
ne smijemo smetnuti s uma kao što<br />
nisu smetnuli ni muslimani Egipta,<br />
Tunisa, Libije, Jemena i Sirije, koji su<br />
kroz dugi niz godina prošli iskušenja<br />
mučenja, zatvaranja, ubijanja, ali su<br />
30. decembar - 5. safer<br />
6
izdržali i ostali postojani. Nećemo<br />
pretjerati ako naprimjer stanje muslimana<br />
u Egiptu i Tunisu, posebno intelektualca<br />
koji su bili aktivisti ispred<br />
Muslimanske braće, Nahde, i drugih<br />
proislamskih političkih partija, uporedimo<br />
sa stanjem iskrenih vjernika<br />
iz prijašnjih naroda za koje je Muhammed,<br />
sallallahu alejhi ve sellem,<br />
rekao da su im nevjernici “željeznim<br />
češljevima odvajali kožu od mesa, ali<br />
oni nisu popustili u svom vjerovanju”.<br />
Uistinu je islamski ummet, od<br />
pada Osmanske imperije do danas,<br />
prevalio dug put i težak period<br />
koji nije bio samo u znaku fizičkog<br />
mučenja i bola, već i u znaku vesternizacije<br />
u prosvjeti, kulturi, ekonomiji,<br />
politici, čak i u sportu, umjetnosti i<br />
medicini. U svim segmentima života<br />
osjećao se (i još uvijek se osjeća) jak<br />
utjecaj kršćanskog Zapada i udar<br />
na islamske vrijednosti, na Kur’an i<br />
Sunnet, na islamski moral i etiku, na<br />
Šerijat i njegove propise.<br />
Naravno, borba muslimanskih<br />
naroda protiv hegemonije Zapada se<br />
nastavlja, samo s tom razlikom što su<br />
sada islamisti preuzeli palicu političke<br />
i svake druge reforme u arapsko-muslimanskim<br />
državama. Oni više nisu<br />
na margini društvenih zbivanja, već<br />
su u areni, usred borilišta koje se zove<br />
svjetska politička scena. Nema više<br />
vraćanja nazad, nema opterećivanja<br />
teškom i bolnom prošlošću, kao što<br />
više nikada ne bi smjelo biti pasivnosti<br />
u političkom životu, niti odstupanja i<br />
bježanja sa tog vrućeg bojnog polja.<br />
Muslimani Tunisa, Maroka, Egipta,<br />
ove 2011. godine, nakon pola stoljeća<br />
izašli su na slobodne izbore stavljajući<br />
u glasačke kutije svoje listiće bez straha<br />
od sankcija, lažiranja i špijuniranja<br />
od strane vladinih špijuna i lovaca<br />
na živote, čast i slobodu ljudi. Muslimanski<br />
narod je dočekao svoju<br />
slobodu i bez većih gubitaka prešao<br />
more i ostvario pobjedu birajući islamsku<br />
vlast koja je u Egiptu osvojila<br />
čak nevjerovatnih 90% glasova, a<br />
faraoni su se, kako to na kraju uvijek<br />
biva, udavili u nabujalim morskim<br />
valovima. Na njihovom primjeru i<br />
ponižavajućem odlasku sa vlasti, po<br />
ko zna koji put se potvrdila kur’anska<br />
istina: Reci: “O Allahu, koji svu vlast<br />
imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ,<br />
a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš;<br />
Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga<br />
koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je<br />
svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš!”<br />
(Ali Imran, 26.).<br />
Vrijeme je za panislamski politički<br />
front<br />
Političke promjene u arapskoislamskom<br />
svijetu, a koje je donijelo<br />
“Arapsko proljeće”, vjerovatno su<br />
najvažnije promjene takve vrste od<br />
vremena kolonijalizma pa do danas<br />
i one će bez sumnje imati krupne i<br />
dalekosežne posljedice i implikacije,<br />
prije svega na islamski svijet, ali<br />
i na kompletnu svjetsku političku<br />
scenu. Možda je sad-zasad<br />
pretenciozno govoriti o<br />
nekoj vrsti panislamskog<br />
političkog fronta, ali je,<br />
zbog toga što su islamisti<br />
postali glavna politička<br />
snaga i poluga spomenutih<br />
promjena, sasvim izvjesno<br />
da će se muslimanske<br />
države u budućnosti<br />
mnogo više oslanjati jedne<br />
na druge u svakom pogledu.<br />
To potvrđuju i neki<br />
konkretni politički potezi<br />
kao što je onaj turske<br />
Vlade koja je dala otvorenu<br />
i punu podršku političkim<br />
promjenama i novim,<br />
proislamskim partijama<br />
koje su došle ili će uskoro<br />
doći na vlast u arapskomuslimanskim<br />
državama.<br />
Nova libijska Vlada je već<br />
ponudila savez Turskoj i<br />
traži da Turska vrši obuku libijskih<br />
snaga. Tako će vjerovatno biti na<br />
ekonomskom i kulturnom planu.<br />
Zbog toga sa sigurnošću možemo<br />
tvrditi da će naredna, 2012./1433.<br />
godina, biti na fonu otvaranja vrata<br />
muslimanskih država jednih prema<br />
drugima i da će svakim danom jačati<br />
inicijativa o stvaranju jakog proislamskog<br />
bloka i saveza, jer će vlast utemeljena<br />
na islamskim osnovama bit<br />
poželjan partner svim muslimanima u<br />
svijetu, pa tako i nama Bošnjacima. To<br />
je za nas vrlo značajno, jer promjene u<br />
vanjskoj politici Turske prema islamskom<br />
svijetu, mi smo već osjetili. To<br />
očekujemo i od nove tuniske, egipatske<br />
i libijske vlade.<br />
“Arapsko<br />
proljeće” je<br />
najbolja potvrda<br />
da se povijest<br />
ponavlja, i<br />
da iskrenim,<br />
strpljivim<br />
vjernicima,<br />
koji se pored<br />
svih teškoća<br />
i nedaća ne<br />
predaju, već se<br />
hrabro bore za<br />
svoja prava i<br />
slobodu, Allah<br />
daje izlaz i<br />
pobjedu odakle<br />
se i ne nadaju.<br />
Do sada se iz Bosne i Hrcegovine<br />
u Tunis išlo uglavnom na ljetovanje<br />
i orgijanje, od sada će to, iskreno se<br />
nadamo, biti nešto sasvim drugo.<br />
Što se Libije tiče, znamo da je bivši<br />
režim na čelu sa smaknutim diktatorom<br />
Gadafijem, jedva priznao Bosnu<br />
i Hercegovinu, i da je, na primjer, Srbija<br />
imala mnogo bolje diplomatske<br />
i ekonomske odnose sa Libijom i nekim<br />
drugim arapskim državama, od<br />
Bosne i Hercegovine.<br />
Zato u novoj, 2012./1433. godini<br />
očekujem svojevrsni zaokret u diplomatskom<br />
kursu arapsko-muslimanskih<br />
država i pozitivne promjene u<br />
korist Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.<br />
Nadamo se da ćemo<br />
i mi konačno imati jake i<br />
iskrene partnere u svjetskoj<br />
politici i da više nikada<br />
nećemo biti moneta<br />
za potkusurivanje onima<br />
koji nam zlo snuju i o glavi<br />
rade.<br />
Međutim, kao što niko<br />
nije mogao pretpostaviti<br />
“Arapsko proljeće”, tako<br />
niko sa sigurnošću, precizno<br />
i tačno ne može<br />
govoriti ni o budućnosti,<br />
odnosno o onome što nas<br />
čeka u novoj, 2012./ 1433.<br />
godini. Zatim, kao što ne<br />
smijemo biti pesimisti, niti<br />
kao muslimani smijemo<br />
izgubiti nadu, tako isto ne<br />
smijemo dozvoliti da nas<br />
savlada lažni optimizam,<br />
jer islamski ummet još<br />
ni blizu nije sredini dana<br />
kada sunce najviše i najbolje grije.<br />
Tek je zora svanula i tračci njene svjetlosti<br />
jasno su se ukazali. Muslimanima<br />
općenito, a nama Bošnjacima<br />
posebno, od te svjetlosti dovoljna je<br />
i jedna baklja koja će nam osvjetljavati<br />
put, jer izvjesno je da nas do<br />
cilja kojem težimo očekuju nova<br />
iskušenja, velike bitke, ali, ako Bog<br />
da, i velike pobjede, na svim poljima.<br />
Neka nam na putu do konačne<br />
pobjede ideja vodilja bude Božanska<br />
poruka: I reci: “Trudite se! Allah će<br />
trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i<br />
vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome<br />
koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa<br />
će vas o onome što ste radili obavijestiti.”<br />
(Et-Tevbe, 105.).<br />
30. decembar - 5. safer<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova<br />
Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja Teški koraci na putu<br />
Hatib: Dr. Salih b. Muhammed<br />
Alu Talib<br />
Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />
Nakon ispravnog vjero-<br />
Nvanja, najvažnije čime<br />
Ntreba da se ponosi Nodređena skupina ili zajednica,<br />
jesu njihove moralne vrijednosti<br />
i lijepo ponašanje. Vjerovjesnik,<br />
s.a.v.s., čitavu svoju<br />
poslaničku misiju rezimirao je<br />
u sljedećem hadisu: “Uistinu<br />
sam poslan kako bih usavršio<br />
lijepo ponašanje.” (Ahmed).<br />
Ako kažemo da je vjera jednog<br />
naroda njegova duša, onda je lijepo ponašanje<br />
njegovo tijelo, a poznato nam je da<br />
tijelo ne opstaje bez duše kao što ni duša<br />
ne može egzistirati bez tijela. Isto tako,<br />
kažemo li da je ispravna vjera poput kiše<br />
koja pada sa neba, onda je lijepo ponašanje<br />
rastinje koje niče poslije te kiše. Dakle,<br />
uzvišen moral i lijepo ponašanje nisu ništa<br />
drugo do rastinje koje sa sobom donosi<br />
islam a koje rado prihvata fitra - urođena<br />
i neiskvarena priroda s kojom se rađa<br />
svako ljudsko biće. Ukoliko se kod ljudi<br />
fitra iskvari i izvitoperi a uz to se izgubi<br />
ispravno vjerovanje, to rastinje podivlja te<br />
se cvijeće preobrazi u trnje a grane se osuše<br />
i uvehnu. Lijepo i dostojanstveno ponašanje<br />
te uzvišeni principi vjere islama, naše<br />
su lijepo nasljedstvo o kojem trebamo voditi<br />
računa i ne dozvoliti da bude upropašteno.<br />
Nažalost, danas postoje i oni koji na<br />
osnovne principe islama kao i na ono što<br />
se shodno islamskom učenju smatra lijepim<br />
i vrijednim, gledaju s okom podozrenja<br />
i omalovažavanja, te brigu o tim principima<br />
zovu nazadnošću i zaostalošću, te<br />
Zato, budimo<br />
i mi jedni od<br />
onih koji će<br />
svojim lijepim<br />
i uzoritim<br />
ponašanjem<br />
drugima,<br />
uz Allahovu<br />
pomoć,<br />
pokazati put<br />
u ispravno<br />
vjerovanje, te<br />
im pomoći da<br />
shvate kako<br />
je islam jedini<br />
ispravan izbor.<br />
principe žele zamijeniti nekim<br />
novim, tzv. modernim principima<br />
i uspostaviti nove norme<br />
ponašanja koja često nisu ništa<br />
drugo do nemoral i anarhija.<br />
Ovakvi zaboravljaju da su civilizacije<br />
iz prošlosti uspijevale<br />
i napredovale samo u periodima<br />
kada je njihov moral i<br />
njihovo ponašanje bilo lijepo<br />
i pristojno, dok je uglavnom<br />
jedan od krucijalnih razloga<br />
početka slabljenja i nazadovanja<br />
tih civilizacija bilo njihovo<br />
okretanje razvratu, nemoralu i<br />
ružnim običajima, što ih je na<br />
kraju dovelo do konačnog kraha. Islamske<br />
vrijednosti, principi i lijepo ponašanje<br />
temelje se na bogobojaznosti koja treba<br />
da je duboko ukorijenjena u duši svakog<br />
iskrenog vjernika. Nju ni pod koju cijenu<br />
ne smije zamijeniti težnja za materijalnim<br />
dobrima niti slijepo slijeđenje strasti. Kazao<br />
je Uzvišeni: A zar je iko gore zalutao<br />
od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu<br />
uputu? Allah, doista, neće ukazati na<br />
Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu<br />
čini. (El-Kasas, 50.). Poštovana braćo i sestre,<br />
svima nam je poznata činjenica da se<br />
islam mnogim geografskim područjima<br />
proširio zahvaljujući uzvišenom moralu i<br />
lijepom ponašanjau njegovih nosioca, a ne<br />
zahvaljujući ognju i maču, kako to često<br />
žele dokazati oni koji islam mrze i preziru.<br />
Zato, budimo i mi jedni od onih koji<br />
će svojim lijepim i uzoritim ponašanjem<br />
drugima, uz Allahovu pomoć, pokazati<br />
put u ispravno vjerovanje, te im pomoći<br />
da shvate kako je islam jedini ispravan<br />
izbor za sve one koji tragaju za univerzalnom<br />
Istinom.<br />
Hatib: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi<br />
Na mnogim mjestima u<br />
Kur’anu, Allah poziva ljude u<br />
Džennet i upozorava ih na Vatru.<br />
U tom smislu Uzvišeni veli: Allah<br />
poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi<br />
put onome kome On hoće. (Junus,<br />
25.). U drugom ajetu poziva: O vi koji<br />
vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte<br />
od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje<br />
biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni<br />
brinuti... (Et-Tahrim, 6.). Džennet je<br />
cilj kojem vjernik teži i za koji radi,<br />
dok je Džehennem njegova najveća<br />
fobija. Na ovaj put, Allahov pravi put<br />
– siratun mustekim, put Njegovog<br />
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
musliman staje onoga momenta kada<br />
postane odgovoran za svoje postupke<br />
(mukellef), na njemu ostaje i njime<br />
korača sve do svoje smrti. Iako sasvim<br />
jasan, na njemu postoji mnogo zapreka<br />
i poteškoća. Svaka od tih zapreka<br />
čovjeka može odvesti u Džehennem,<br />
a šta tek reći za više njih. Prva zapreka<br />
na tom putu svakako je slijeđenje<br />
prohtjeva, a to je sve ono što čovjek<br />
voli od zla, zabranjenih strasti i loših<br />
postupaka. Allah Uzvišeni kaže: Reci<br />
ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast<br />
svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je<br />
Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i<br />
sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a<br />
30. decembar - 5. safer<br />
8
džamija u Medini)<br />
prema Džennetu<br />
El-Mesdžidu-l-aksa<br />
Allah o svemu brigu vodi<br />
Prva zapreka<br />
na tom putu<br />
svakako je<br />
slijeđenje<br />
prohtjeva, a to<br />
je sve ono što<br />
čovjek voli od<br />
zla, zabranjenih<br />
strasti i loših<br />
postupaka.<br />
pred oči njegove koprenu<br />
stavio? Ko će mu, ako neće<br />
Allah, na Pravi put ukazati?<br />
Zašto se ne urazumite?<br />
(El-Džasije, 23.). Od<br />
tih zapreka je i davanje<br />
prednosti prolaznom svijetu<br />
nad budućim svijetom<br />
i obmanutost njime,<br />
te zadovoljstvo njegovim<br />
kratkotrajnim uživanjima.<br />
Allah Uzvišeni kaže: Onima koji ne<br />
očekuju da će pred Nas stati i koji su<br />
zadovoljni životom na ovom svijetu,<br />
koji su u njemu smireni, i onima koji su<br />
prema dokazima Našim ravnodušni –<br />
prebivalište njihovo bit će Džehennem,<br />
zbog onoga što su radili. (Junus, 7.-8.).<br />
Također, na putu do Dženneta, čovjeku<br />
kao prepreka, stoje i novotarije<br />
koje ruše i mijenjaju vjeru, te bivaju<br />
glavni razlog podijeljenosti i slabosti<br />
ummeta, međusobnog neprijateljstva<br />
i nejedinstva pred neprijateljem. Duša<br />
koja naređuje zlo još je jedna prepreka<br />
na tom putu. Ona je sklona lijenosti,<br />
a griješenju daje prednost nad<br />
pokornosti. Velika prepreka jesu šejtani<br />
u ljudskom i džinskom obliku koji<br />
uljepšavaju zabludu i ljude pozivaju u<br />
nju. Allah kaže: Tako smo svakom vjerovjesniku<br />
neprijatelje određivali, šejtane<br />
u vidu ljudi i džinna koji su jedni<br />
drugima kićene besjede govorili da bi ih<br />
obmanuli... (El-En’am, 112.).<br />
Hatib: Jusuf Ebu Sinine<br />
Preveo i sažeo: Esad<br />
Mahovac<br />
Allahovi robovi, Allah je<br />
ATaj koji je sve stvorio,<br />
Aa zatim o njemu brigu Avodi, kao što kaže Uzvišeni:<br />
Na Zemlji nema nijednog živog<br />
bića, a da ga Allah ne hrani.<br />
On zna gdje će koje boraviti<br />
i gdje će sahranjeno biti. Sve to<br />
ima u jasnoj Knjizi. (Hud, 6.).<br />
Vjerovatno vam je poznat primjer<br />
čovjeka koji je primijetio<br />
vrabca kako donosi hranu slijepoj<br />
zmiji na vrhu palminog stabla. Iako<br />
djeluje poprilično čudno to ne bi trebalo<br />
biti ništa novo u vjernikovom imanu, jer<br />
zna i čvrsto vjeruje da Allah opskrbljuje<br />
i da biva samo što On Uzvišeni želi.<br />
Vjernik mora znati da mu ništa ne može<br />
nauditi ili kakvu korist pribaviti ako to<br />
Allah nije odredio. Zato vjernik je hrabar<br />
da stane na stranu istine, jer svi oni koji<br />
ga zastrašuju ne mogu da mu naude. Oni<br />
koji ne razumiju ove Allahove zakone<br />
čude se odakle ovome narodu snaga da<br />
se odupre mnogo puta jačem i naoružanijem<br />
neprijatelju od sebe. Nama je lijepa<br />
utjeha u primjeru Ibrahima, alejhi-selam,<br />
kojeg je Allah na čudan način sačuvao<br />
od vatre. Zato poručujem sa ovog časnog<br />
mjesta svojim sunarodnjacima da budu<br />
strpljivi i da se nadaju Allahovoj pomoći,<br />
jer Allah čuva Svoje evlije i kadar je da<br />
uzvrati na nepravdu koju svakodnevno<br />
preživljavamo.<br />
Allahovi robovi, dobro nam je poznato<br />
koliko je bio težak zadatak Musa, alejhiselam,<br />
kada ga je Allah poslao da upozori<br />
Mi ne<br />
sumnjamo u<br />
Allahove riječi,<br />
ali sumnjamo u<br />
našu iskrenost<br />
i valjanost<br />
naših djela.<br />
Uprkos svemu<br />
još uvijek<br />
među nama<br />
ima onih<br />
koji rade sa<br />
kamatom i time<br />
hrane svoje<br />
porodice.<br />
najvećeg i najobjesnijeg zulumćara<br />
tada na Zemlji. Od<br />
veličine tog zadatka pobojao<br />
se i sam Musa, alejhi-selam,<br />
ali Allah ga uči velikoj lekciji,<br />
pa kaže: “Ne bojte se!”<br />
- reče On - “Ja sam s vama,<br />
Ja sve čujem i vidim.” (Taha,<br />
46.). Oni koji su vjerovali<br />
i na Allaha se oslanjali<br />
uspjeli su, a faraon, uprkos<br />
svojoj snazi, ostao je ponižen.<br />
Ovo je Allahov zakon<br />
koji vlada među Njegovim<br />
robovima i u njemu je nada<br />
za nas i naše stanje. Da biste<br />
se uvjerili u istinitost Allahovih riječi<br />
proučite ako želite Njegove riječi: Mi<br />
ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i<br />
vjernike u životu na ovom svijetu, a<br />
i na Dan kad se dignu svjedoci. (El-<br />
Mu’min, 51.).<br />
Mi ne sumnjamo u Allahove riječi,<br />
ali sumnjamo u našu iskrenost i valjanost<br />
naših djela. Uprkos svemu još<br />
uvijek među nama ima onih koji rade<br />
sa kamatom i time hrane svoje porodice.<br />
To je grijeh zbog kojeg Allah<br />
objavljuje rat onima koji Mu odbijaju<br />
pokornost u tome. Allah neće pomoći<br />
narodu koji odbija ponos kojeg mu je<br />
islam darovao, narodu koji ne staje u<br />
odbranu svoje braće muslimana koji<br />
se na svakom koraku ubijaju. Iako je<br />
među nama ovakvih mnogo mi se nećemo<br />
predavati i nad našim glavama<br />
neće zavihoriti bijele zastave, jer Allah<br />
nas je naučio da budemo ponosni i<br />
da se uvijek na Njega oslanjamo. Ova<br />
zemlja pripada nama i ako treba mi<br />
ćemo na njoj ginuti.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
9
Polumjesec<br />
Bosanskohercegovački apsurdi<br />
Za smještaj jednog psa<br />
mjesečno će plaćati 150 KM<br />
a za naknade demobilisanih<br />
nezaposlenih boraca nema<br />
para<br />
Ministri privrede i prostornog<br />
uređenja i zaštite okoliša Kantona<br />
Sarajevo Rusmir Sendić i Abid<br />
Jusić, gradonačelnik Sarajeva Alija<br />
Behmen, te načelnici i predstavnici<br />
općina u Kantonu Sarajevo potpisali<br />
su danas Sporazum o sufinansiranju<br />
unajmljivanja skloništa/azila za<br />
životinje u Prači. Kako je najavljeno<br />
na press konferenciji, organizovanoj<br />
ovim povodom, planirano je da se u<br />
naredna dva mjeseca steknu osnovni<br />
uslovi kojim će sklonište za oko 500<br />
pasa lutalica biti stavljeno u funkciju.<br />
Općina Prača osigurat će lokaciju,<br />
neophodnu dokumentaciju i novac<br />
za gradnju objekta, dok će Kanton<br />
i općine izdvojiti novac za iznajmljivanje<br />
i održavanje skloništa. Za ovu<br />
namjenu u 2012. godini potrebno je<br />
izdvojiti 942.000,00 KM, a sve pojedinosti<br />
će biti precizirane ugovorom<br />
koji će sporazumne strane potpisati<br />
početkom marta naredne godine,<br />
kada i je planirano stavljanje objekta<br />
u funkciju. “Procjene su da na<br />
području Kantona ima od 5.000 do<br />
20.000 pasa lutalica i jedan azil ne<br />
može riješiti taj problem. Mi pokušavamo<br />
da ovim projektom zbrinemo<br />
najagresivnije pse s mjesta na kojima<br />
su građani potencijalno najugroženiji”,<br />
istakao je ministar Sendić i dodao<br />
da će se u dogledno vrijeme razmotriti<br />
mogućnosti proširivanja kapaciteta<br />
za zbrinjavanje pasa lutalica. Dakle,<br />
prema dogovoru, za mjesečni smještaj<br />
jednog psa lutalice plaćat će se<br />
150 maraka. Ovo se zove pravi bosanskohercegovački<br />
apsurd. Za smještaj<br />
jednog psa mjesečno će se plaćati<br />
150 KM a za naknade demobilisanih<br />
nezaposlenih boraca nema para.<br />
Beograd<br />
Mirza Nožinović: Nikada nisam bio u Gornjoj Maoči i<br />
nemam nikakve veze sa Mevlidom Jašarevićem<br />
Našoj redakciji ovih dana obratio<br />
se Beograđanin Mirza<br />
Nožinović, čije ime se nedavno<br />
našlo u medijskim izvještajima vezanim<br />
za Mevlida Jašarevića. U<br />
nastavku slijedi sadržaj njegovog<br />
pisma. “Povodom skandaloznog<br />
‘Policijskog dosijea’ i pisanja bosanskih<br />
novina Dnevni Avaz u vezi<br />
Mevlida Jašarevića i njegovih ‘aktivnosti’.<br />
Živimo u vremenu kada<br />
se, kako sa javne tako i sa medijske<br />
strane, muslimani omaložavaju i<br />
napadaju. Nažalost to sam osjetio,<br />
u ovom slučaju, na svojoj vlastitoj<br />
koži i obrazu. Naime, radi se o ‘famoznom’<br />
činu dotičnog Mevlida<br />
Jašarevića i njegovog napada na<br />
Ambasadu SAD u Sarajevu, sa jedne<br />
strane, kao i policijskog izveštaja i pisanja<br />
bh. novina (Dnevni Avaz) i povezivanja<br />
njegovih aktivnosti sa mojom ličnošću<br />
sa druge strane. U spomenutom članku<br />
i izvještaju se navodi kako sam ja bio sa<br />
njim i sa još nekim skupinama u selu<br />
Gornja Maoča kao i da sam prisustvovao<br />
nekakvom druženju. Interesantno<br />
je to što u tom tekstu piše da se zovem<br />
‘Mirzet’, iako se ja tako ne zovem,da sam<br />
iz ‘Sandžaka’ a ja sam rođen i živim u<br />
Beogradu, kao i da sam boravio u selu<br />
Gornja Maoča, a to mjesto je nepoznato<br />
za mene zato što tamo nikad nisam bio,<br />
niti sam planirao niti planiram da idem.<br />
Sagledavajući ovu situaciju, jasno je ko<br />
dan da su ‘autori’ ovog sramnog teksta<br />
FTV<br />
Federalna televizija se boji RAK-a<br />
učer smo, nakon 450 dana, dobili Vijeće<br />
Jministara. J Dva entiteta, šest političkih<br />
Jlidera i isto toliko tumačenja - ko je tokom<br />
pregovora dobio najviše. Kako bismo riješili<br />
dilemu, nećemo pogriješiti ako konstatiramo<br />
da su HDZ i SNSD dobili puno više<br />
nego što su i sami očekivali, piše na web<br />
portalu Federalne telvizije. Nakon konstituiranja<br />
vlasti BiH, novinari Federalne<br />
telvizije ne prestaju sa negativnim komentarima.<br />
Za njih su stranke platforme potpuno<br />
kapitulirale pred naletom Milorada<br />
Dodika. Stvarni razlog zbog kojeg FTV<br />
ima izrazito negativan stav prema raspodjeli<br />
funkcija jeste to što je RAK (Regulatorna<br />
agencija za komunikacije) pripala Miloradu<br />
Dodiku. RAK je ključna agencija koja je<br />
pogriješili u temeljnim stvarima, u ovom<br />
slučaju - imenu, mjestu življenja kao i<br />
boravka. Nakon objavljivanja ovog teksta,<br />
bezbjedonosne službe mi se pojavljuju<br />
na vratima stana i vrše pretres kuće<br />
i ispitivaju ostale ukućane. Za mene i<br />
moju porodicu vrlo neprijatna i teška situacija.<br />
Stoga, želim ovim putem da se<br />
javno oglasim i da apelujem na sve koji su<br />
o meni napisali takve izmišljotine, da ste<br />
me duboko uvrijedili i narušili moju čast<br />
i ugled i da se odričem vaših laži i pisanja.<br />
Također, osuđujem kako sa stanovništva<br />
islama tako i sa aspekta zdravog razuma<br />
ovo nedjelo Mevlida Jašarevića koje je<br />
učinio i koje nije ništa doprinijelo osim<br />
problema, njemu a i svim muslimanima”,<br />
zaključuje Mirza Nožinović.<br />
svih ovih godina štitila FTV od žalbi za<br />
neprofesionalan novinarski rad. Također,<br />
RAK je agencija koja ima mandat da kazni<br />
FTV na osnovu pritužbi javnosti. Ne<br />
treba biti previše pametan pa shvatiti čija će<br />
prava štititi RAK sada kada je u rukama<br />
Milorada Dodika.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
10
Ko je čiji?<br />
Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik<br />
Ahmetović njegov?<br />
Prilikom izlaska predsjednika šestorke<br />
iz sale u kojoj se događala konferencija<br />
za novinare, Dodik je prišao<br />
Sadiku Ahmetoviću, aktuelnom ministru<br />
sigurnosti BiH. Predsjednik RS rukovao<br />
se sa Ahmetovićem uz komentar:<br />
“Ti si naš!”, piše Dnevni avaz. Da li se<br />
Milorad Dodik šalio ili ne, to je teško<br />
znati, međutim ako je suditi po onome<br />
kako je došao na mjesto ministra sigurnosti<br />
i za koga je radio Sadik Ahmetović<br />
(znamo da Sadik Ahmetović nije mogao<br />
postati ministar bez Dodikove saglasnosti),<br />
onda je opravdano postaviti<br />
pitanje je li ovo možda preozbiljna šala<br />
Milorada Dodika?<br />
Švedska<br />
Je li Carl Bildt i u BiH<br />
kršeći ljudska prava<br />
zaradio milione?<br />
Norveška<br />
Terorista Anders Breivik je bio opčinjen srpskim<br />
ratnim zločincima<br />
Norveška policija je potvrdila<br />
tačnost navoda teroriste<br />
Andersa Breivika da je napisao istinu<br />
da je 2002. godine posjetio Liberiju<br />
gdje se sastao sa srpskim ratnim<br />
zločincima. Anders Breivik taj<br />
susret sa srpskim ratnim zločncima<br />
opisuje u svom manifestu. “Imao<br />
sam privilegiju da se sastanem sa<br />
najvećim živim ratnim herojem u<br />
Evropi, srpskim krstaškim ratnikom<br />
i ratnim herojem koji je pobio<br />
mnogo muslimana. Zbog činjenice<br />
da ga je EU proganjala za navodni<br />
zločin nad muslimanima on je jedno<br />
vrijeme živio u Liberiji. Posjetio<br />
sam ga jednom u Monroviji, tačno<br />
prije osnivačke sjednice u Londonu<br />
2002. godine”. Srpske ubice su od<br />
Andersa Breivika napravili stroj za<br />
ubijanje.<br />
Nakon presude dvojici istraživačkih<br />
novinara iz Švedske,<br />
koji su u Etiopiji osuđeni zbog<br />
ilegalnog ulaska u zemlju i povezanosti<br />
sa terorizmom, kojima<br />
prijeti 18 godina zatvora, švedski<br />
mediji bruje o nedosljednosti<br />
ministarstva vanjskih poslova.<br />
Tačnije, ministru vanjskih poslova<br />
Carl Bildtu. Naime, prema<br />
tvrdnjama švedskih medija,<br />
spašavanje Martina Schibbye i<br />
Johana Persson nije u interesu<br />
ministarstva i to samo zbog toga<br />
što su istraživali Bildtovu umiješanost<br />
u poslove kompanije koja<br />
je svoj uspjeh izgradila na zločinima<br />
protiv čovječnosti, a u kojoj<br />
je Carl Bildt stekao milione.<br />
Naime, Carl Bild sjedio je u glavnom<br />
odboru kompanije Lundin<br />
Oil/Lundin Petroleum u periodu<br />
2000.-2006. godine. Stoga ne<br />
čudi da je isključivo u njegovom<br />
interesu bilo da se ne “kopa” po<br />
podacima kompanije za koju se<br />
sumnja da je sudjelovala u zločinima<br />
protiv čovječnosti u Sudanu<br />
i Ogadenu. “Carl Bildt je kršeći<br />
ljudska prava zaradio milione”,<br />
pišu švedski mediji. Nadamo se<br />
da će se jednog dana otkriti njegova<br />
prljava uloga u svim onim<br />
nevoljama kroz koje je proteklih<br />
godina prolazila naša zemlja!<br />
30. decembar - 5. safer<br />
11
Fikret Musić, premijer Kantona<br />
Sarajevo<br />
Vjeronauka je kost u grlu<br />
SDP-ovih političara!<br />
Premijer Kantona Sarajevo<br />
Fikret Musić je predao<br />
Ustavnom sudu Federacije<br />
BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti<br />
člana 3. Zakona o izmjenama<br />
i dopunama Zakona o<br />
osnovnom odgoju i obrazovanju<br />
KS. Zastupnici Skupštine<br />
KS su na devetoj Radnoj sjednici,<br />
održanoj 23. 11. 2011.<br />
godine, usvajanjem amandmana<br />
na ovaj Zakon, izmijenili<br />
predloženi tekst člana<br />
navedenog Zakona, tako da<br />
je učenicima i njihovim roditeljima<br />
ostavljena mogućnost<br />
pohađanja vjeronauka i alternativnog<br />
predmeta, te je na<br />
taj način onemogućen izbor<br />
nepohađanja nijednog od navedenih<br />
predmeta, navodi se<br />
iz kabineta premijera Kantona<br />
Sarajevo Fikreta Musića. Iako<br />
je naše društvo suočeno sa<br />
brojnim problemima, iako<br />
djeca po sarajevskim školama<br />
pucaju iz pištolja jedni na<br />
druge, za SDP-vog premijera<br />
je najvažniji problem zakona<br />
o vjeronauci u školi. Zaista su<br />
ovi ljudi uporni u svom agresivnom<br />
ateizmu. Vjeronauka<br />
je kost u grlu SDP-ovih<br />
političara!<br />
Podvig Senada Hadžića<br />
Sveti put Senada od Bosne<br />
Zahvaljujući IslamBosni svakodnevno<br />
možemo pratiti<br />
izvještaje o kretanjima Senada<br />
Hadžića na putu ka Mekki. “Na<br />
svom putu prema Mekki Hadžić<br />
traži tek nekoliko stvari: da mu<br />
usput dodaju čašu vode, da ga<br />
ne nagovaraju da prekine put i<br />
da mu ne nude da ga povezu autom.<br />
Senad Hadžić se u četvrtak<br />
ujutro javio se iz Brusa, u južnoj<br />
Srbiji. Noge su mu, kaže, malo<br />
otečene, jer je jučer prepješačio<br />
više od 40 kilometara. Ali, ne<br />
planira odustati. Na put je krenuo<br />
u ime Allaha, a na tom putu,<br />
veli, nema odustajanja. Velike<br />
svjetske tv-kuće izvještavaju o<br />
ovom nesvakidašnjem putu, dugom<br />
skoro 6.000 kilometara, ali<br />
i o gostoprimstvu na koje Senad<br />
nailazi na svom putu, pogotovo<br />
u Sandžaku. Do sada sve protiče<br />
bez problema. Senad nailazi na<br />
gostoprimstvo gdje god se pojavi.<br />
Grupa momaka iz Sandžaka<br />
već se prijavila da mu pomogne<br />
kada bude putovao kroz Bugarsku.<br />
Na tom putu nema naselja,<br />
pa s bezbjednosnog aspekta nije<br />
pametno da čovjek sam zanoći.<br />
Zato će mu oni praviti društvo.<br />
Također, kada pređe u Tursku,<br />
jednim dijelom puta sličnu pomoć<br />
će mu pružati i bosanski<br />
studenti”- kaže Senadov tuzlanski<br />
prijatelj za bportal.ba.<br />
Otkriva nam da je već na samom<br />
početku puta, kada je tek<br />
bio stigao u Sokolac, Senada<br />
ugostio jedan ljekar, Srbin. Senad<br />
je prespavao kod njega, a on<br />
mu je poklonio i ruksak s kojim<br />
je Senad nastavio put- kaže naš<br />
sagovornik. Frapantno zvuči<br />
podatak da je Hadžić na daleki<br />
put krenuo bez ikakvih novčanih<br />
sredstava.<br />
“Novac koji je imao ostavio je<br />
za liječenje bolesne sestre i za<br />
vlastitu dženazu i ukop”- kaže<br />
njegov prijatelj.<br />
Vizu za Saudijsku Arabiju<br />
nema, ali je ubijeđen da će i taj<br />
problem biti riješen kada dođe<br />
do saudijske granice. Jedan<br />
od ljudi koji su čuli za Senada<br />
Hadžića i njegovu namjeru<br />
da pješke dođe do Kabe, već je<br />
obezbijedio avionsku kartu za<br />
njegov povratak s hadždža u<br />
Bosnu.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
12
Ludi polumjesec<br />
Upečatljiv kraj Alkalajeve diplomatsko<br />
-komedijaške karijere<br />
Sven Alkalaj, odlazeći ministar<br />
inostranih poslova BiH, uputio<br />
je novogodišnju čestitku srpskom<br />
ministru policije Ivici Dačiću,<br />
ali je umjesto u Beograd poslao u<br />
Banjaluku, na adresu ministra unutrašnjih<br />
poslova Republike Srpske<br />
Stanislava Čađa, piše list Press<br />
pozivajući se na izvore iz Vlade<br />
Rep ublike<br />
Srpske. Sven<br />
Alkalaj se cijeli<br />
svoj mandat<br />
samo zabavljao<br />
na<br />
račun Bosne i<br />
Hercegovine.<br />
Bosna i<br />
Hercegovina<br />
je i ranije imala<br />
zanimljivih<br />
diplomatskih<br />
predstavnika.<br />
Prvi ambasador<br />
BiH u<br />
Japanu bio je<br />
svojevremeno<br />
dr. Benjamin<br />
Foto islamneta<br />
Markin iz Jajca. Dr. Markin je crnac<br />
porijeklom iz Gane. Možemo<br />
samo misliti šta su Japanci tada<br />
mislili o nama. Alkalaj nije crnac,<br />
ali njegova diplomatija je bila čista<br />
crna komedija. Alkalaj na upečatljiv<br />
način završava svoju petogodišnju<br />
diplomatsko-komedijašku<br />
predstavu.<br />
Ko je koga žednog preveo preko pregovaračkog stola<br />
Sarajevo: Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija nakon<br />
dogovora o uspostavljanju vlasti u BiH<br />
Valentin Inzko, visoki predstavnik<br />
međunarodne zajednice u<br />
BiH<br />
Aferim, visoki<br />
predstavniče<br />
Visoki predstavnik međunarodne<br />
zajednice u BiH<br />
Valentin Incko izjavio je proteklih<br />
dana da ne smatra da je<br />
moguće otcjepljenje Republike<br />
Srpske od BiH, ocijenivši da bi to<br />
predstavljalo “posthumni trijumf<br />
(Slobodana) Miloševića i dokaz<br />
da se etničko čišćenje isplati”.<br />
“Raspad Jugoslavije je završen.<br />
Daljih otcjepljenja više neće<br />
biti”, rekao je Inzko u intervjuu<br />
za bečki dnevnik Kurier. Ova<br />
izjava je izazvala žestoke reakcije<br />
u Republici Srpskoj. Valentin<br />
Inzko, kao visoki predstavnik u<br />
posljednje vrijeme je potpuno<br />
beskoristan, kao da i ne postoji.<br />
Međutim, ovom izjavom je skoro<br />
nadoknadio sve propuste u svom<br />
radu proteklih godina. Moramo<br />
priznati da je Inzko dao veoma<br />
prijateljsku izjavu prema BiH,<br />
naročito u vrijeme kada neki visoki<br />
evropski političari, kao što<br />
je Doric Pack, otvoreno podržavaju<br />
rušilačku politiku Milorada<br />
Dodika. Bez obzira što citirana<br />
izjava neće poboljšati učinkovitost<br />
i značaj pozicije i uloge visokog<br />
predstavnika, ovom izjavom<br />
Valentin Inzko je makar<br />
pokazao da je prijatelj Bosne i<br />
Hercegovine. Aferim, visoki<br />
predstavniče!<br />
30. decembar - 5. safer<br />
13
Analiza<br />
Pregled odnosa prema islamu i muslimanima u<br />
BiH u 2011./1432. godini<br />
Godišnja odišnjak<br />
islamofobije<br />
vlasti. Gdje god je mogao zakočio je<br />
svaki proces normalnog funkcioniranja<br />
vlasti na državnom nivou. Pored<br />
tih aktivnosti Nikola Špirić je stigao<br />
da se priključi svom lideru Miloradu<br />
Dodiku u širenju straha od islama i<br />
muslimana. Sljedeća izjava Nikole Špi-<br />
rića ostat će upamćena kao jedan od<br />
najprizemnijih j<br />
primjera širenja straha<br />
od islama. “Špirić tvrdi da niko ozbilj-<br />
no ne vodi računa o tome što je BiH<br />
demografski već nagrizena radikalnim<br />
islamom, koji dolazi spolja i ne razmišlja<br />
o tome da će za nekoliko decenija,<br />
a možda i ranije, većina stanovništva<br />
u ovoj zemlji biti arapskog porijekla”,<br />
piše beogradski list Press s koji u nastav-<br />
ku citira Špirića: “Plašim se da na kraju<br />
ništa neće ostati od izvornih vrijednosti<br />
bosansko-hercegovačkih muslimana<br />
i da će se sve pretvoriti u arapski,<br />
radikalni i šerijatski svijet”.<br />
Pripremio: Ezher Beganović<br />
Za<br />
Z<br />
bošnjački narod islamofobija<br />
nije samo manifestacija rasistič-<br />
Zke mržnje ili netrpeljivosti prema<br />
muslimanima, već mnogo više od toga,<br />
pošto je islamofobijom pripreman teren za<br />
masovne pokolje i progone Bošnjaka i za<br />
blokadu međunarodne zajednice koja u to<br />
ime nije ništa učinila da nas odbrani ili da<br />
uvaži naše pravo na samoodbranu. Islamofobija<br />
je danas u istoj funkciji, s razlikom<br />
što nam niko fizički ne ubija ljude, ali nam<br />
stalnom stigmatizacijom naše vjere, vjerskih<br />
institucija i vjerskih prvaka, nastoje<br />
poručiti da ćemo lakše živjeti ako nismo<br />
muslimani, što za konkretnu posljedicu<br />
ima razne pojave. Radi se o deislamizaciji<br />
i istjerivanju iz vjere pod organiziranim<br />
pritiscima. Sve su to oblici genocida, jer se<br />
jedan narod tjera iz svoga identiteta, onoga<br />
što jeste, da bi bio ono što nije”, rekao je<br />
nedavno naš uvaženi kolumnista Fatmir<br />
Alispahić. U nastavku donosimo naš izbor<br />
najočitijih primjera napada na islam i muslimane,<br />
kao i druge primjere koji su imali<br />
negativnu intenciju prema islamu i Bošnjacima<br />
muslimanima u Bosni i Hercegovini<br />
u 2011. godini.<br />
Milorad Dodik, predsjednik<br />
Republike Srpske<br />
Islamofob 2011. godine<br />
Tokom 2011. godine Milorad<br />
Dodik je dao više veoma opasnih<br />
izjava u kojima je na najdirektniji<br />
način vrijeđao islam i muslimane u<br />
BiH. Izjave tipa “Mi ne vjerujemo u<br />
dobre namjere muslimana. Imamo<br />
potpuno negativno povijesno iskustvo”,<br />
koju je Dodik izrekao u razgovoru<br />
za bečki Der Standard, d ili kada je<br />
osudio Bošnjake muslimane da su masovno<br />
bili na strani fašista u Drugom<br />
svjetskom ratu, imaju za cilj da kod<br />
srpskog stanovništva prodube mržnju<br />
prema islamu i muslimanima u BiH.<br />
Islamska zajednica u BiH je proteklih<br />
dana u više navrata oštro reagirala na<br />
opasne izjave Milorada Dodika. “Milorad<br />
Dodik kontinuirano u svojim<br />
javnim nastupima u fokus pažnje uzima<br />
islam i muslimane. Neke od tih<br />
izajava su šovinističke, rasističke, podstiču<br />
mržnju i iskrivljuju činjenice.”<br />
Kada se uzme obzir sve što je Milorad<br />
Dodik izrekao i uradio protiv islama i<br />
muslimana u BiH u protekloj godini,<br />
te kada se uzme u obzir da su njegove<br />
izjave protiv islama i muslimana ostvarile<br />
jak uticaj na Srbe i Hrvate u BiH,<br />
Dodiku pripada neslavna titula islamofoba<br />
2011. godine.<br />
Nikola Špirić, predsjedavajući<br />
Vijeća ministara BiH<br />
Širenje straha od islama i muslimana<br />
Nikola Špirić, predsjedavajući<br />
Vijeća ministara BiH proteklu<br />
godinu je činio sve da Bosna i Hercegovina<br />
bude država bez funkcionalne<br />
30. decembar - 5. safer<br />
14<br />
Rajko Vasić, generalni sekretar<br />
SNSD-a<br />
Dodikov prostak zadojen mržnjom<br />
prema islamu<br />
RSNSD-a R<br />
ajko Vasić, je generalni neviđeni sekretar<br />
prostak<br />
koji je zadojen mržnjom prema islamu.<br />
On govori i piše ono što Milorad<br />
Dodik i ostali visoki politički funkcioneri<br />
iz SNSD-a misle i tajno, između<br />
sebe, šaputaju. Kada bi citirali sve njegove<br />
proste uvrede na račun islama i<br />
muslimana trebalo bi nam sto stranica<br />
Saffa. Umjesto citiranja Vasićevih prostakluka<br />
upućujemo vas na njegov blog<br />
-http://vasicrajko.blogspot.com.
MUP Republike Srpske<br />
Istraga vehabiziranih poturica<br />
Objavljivanje skandaloznog i veoma<br />
opasnog izvještaja MUPa<br />
RS-a o navodnim operativnim saznanjima<br />
o mjestima i djelovanjima<br />
vehabija u RS-u zvanična je potvrda da<br />
velikosrpska politika sprovodi završne<br />
aktivnosti u procesu montiranja nove<br />
bošnjačke krivnje, krivnje koja je velikosrpskoj<br />
politici neophodna za nastavak<br />
rušenja Bosne i Hercegovine, krivnje<br />
koja bi u bliskoj ili daljoj budućnosti<br />
mogla poslužiti velikosprskim<br />
zločincima kao opravdanje za činjenje<br />
novih zločina nad Bošnjacima. Moderna<br />
velikosrpska politika je svjesna<br />
da je došlo vrijeme za moderniziranje<br />
bošnjačke krivnje, jer vrijeme “istraga<br />
poturica” više nije u modi. Oni su na<br />
vrijeme shvatili da će korištenjem pojma<br />
vehabizam veoma uspješno riješiti<br />
to pitanje. Da su Srbi iz RS-a već navikli<br />
na novu bošnjačku vehabiziranu<br />
poturičku krivnju vjerodostojan pokazatelj<br />
su brojni napadi na povratnika<br />
Bošnjake muslimane i islamske objekte<br />
u RS-u koji se ovih dana jedan za drugim<br />
događaju. Srbi su nas već počeli<br />
vehabizirano mrziti<br />
Položaj Bošnjaka u Republici<br />
Srpskoj u 2011.<br />
Težak je povratnički život u RS-u<br />
Bošnjački povratnici i Islamska<br />
zajednica u Republici Srpskoj<br />
često su bili meta napada u 2011. godini.<br />
Svi ti napadi na bošnjačke povratnike<br />
i na objekte Islamske zajednice,<br />
u pravilu, dolazili su nakon propagandnih<br />
kampanja srpskih političara<br />
o otcjepljenju Republike Srpske, referendumu<br />
za nezavisnost RS-a i o vehabijskoj<br />
opasnosti. Elvir ef. Vakufac,<br />
glavni imam Medžlisa IZ-e Bosanski<br />
Novi je za naš magazin najbolje opisao<br />
položaj Bošnjaka u RS-u: “Uvijek nakon<br />
priče o otcjepljenju RS-a i referendumu<br />
slijede napadi na nas”.<br />
Emir Suljagić, ministar obrazovanja<br />
i nauke Kantona Sarajevo<br />
Islamofobija je njegov politički imidž<br />
ada je Emir Suljagić imenovan<br />
Kna K mjesto ministra obrazovanja<br />
i nauke Kantona Sarajevo napisali<br />
smo tekst u kojem smo citirali njegovu<br />
izjavu koju je objavio nekoliko mjeseci<br />
prije imenovanja na ministarsku poziciju:<br />
“Čvrsto vjerujem u to da Bosna<br />
i Hercegovina ne može prosperirati<br />
na bilo koji način dok vladavina Alije<br />
Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana<br />
među Bošnjacima. Naslijeđe<br />
njegove vladavine je tako teško da<br />
je zemlja koja je imala i više nego burnu<br />
istoriju, vjerovatno po prvi put došla<br />
ovako blizu tačke pucanja iznutra.<br />
On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u<br />
kojem teologija caruje nad logikom”.<br />
Također, tada smo napisali da od Emira<br />
Suljagića Bošnjaci muslimani mogu<br />
očekivati svaku vrstu iskušenja. Ubrzo<br />
se pokazalo da smo potpuno bili u pravu.<br />
Proteklu 2011. godinu pamtićemo<br />
po divljačkom udaru Emira Suljagića<br />
na vjeronauku. Islamofobija je njegov<br />
politički imidž.<br />
Mevlid Jašarević<br />
Pucnji u islam i muslimane u BiH<br />
Pucajući na zgradu Ambasade<br />
Sjedinjenih Američkih Država<br />
u Sarajevu, Mevlid Jašarević<br />
pucao je u suverenit et Bosne i Hercegovine.<br />
Svaki metak ispaljen iz<br />
njegove automatske puške direktan<br />
je pogodak u tijelo svakog Bošnjaka<br />
i svih patriota koji vole Bosnu i<br />
Hercegovinu. No, on je u isto vrijeme<br />
i direktan napad na našu vjeru<br />
islam kojoj deklarativno pripada<br />
30. decembar - 5. safer<br />
15<br />
spomenuta osoba. Mevlid Jašarević<br />
je svojim napadom na Ambasadu<br />
Sjedinjenih Američkih Država u<br />
Sarajevu rasplamsao islamofobiju<br />
u Bosni i Hercegovini i regiji. Islamofobi<br />
su u njegovom imenu, liku<br />
i djelu dobili jak adut za napad na<br />
islam i muslimane.<br />
Mr. sc. Fatmir Alispahić<br />
Islam više vrijeđaju Bošnjaci,<br />
nego Srbi i Hrvati<br />
Ovaj naslov prenosimo iz intervjua<br />
kojeg je Fatmir Alispahić<br />
dao jednoj istraživačkoj kući<br />
iz Londona. Kao i obično, Fatmir je<br />
i ovaj put bio u pravu. Mnogi Bošnjaci,<br />
iz različiti h interesa, predvode<br />
islamofobične kampanje u BiH.<br />
Tako je bilo i u 2011. godini. A tu<br />
bošnjačku osobinu najbolje objašnjava<br />
Fatmir Alispahić: “Moglo bi<br />
se egzaktno pokazati da posljednjih<br />
godina islam više vrijeđaju Bošnjaci,<br />
nego Srbi i Hrvati. Valja i to reći, da<br />
Srbi i Hrvati ne bi nikad vrijeđali<br />
svoju vjeru, kako to čine mnogi Bošnjaci,<br />
koji ne razumiju da je vjera<br />
kičma identiteta i morala u svakog<br />
naroda, i da nema naroda bez vjere.<br />
Ni jedan narod nije konstituiran na<br />
bezbožništvu, a to što se od Bošnjaka<br />
traži da žive bez islama, zapravo<br />
je genocidni zahtjev za samouništenjem<br />
bošnjačkog bića. Zašto se od<br />
Srba i Hrvata ne traži da žive bez<br />
pravoslavlja i katoličanstva? Zato<br />
što bi to značilo negaciju srpstva i<br />
hrvatstva. Negacija islama u Bošnjaka<br />
je negacija samih Bošnjaka”.
Akademik Nedžad Ibrišimović<br />
U vascijeloj Bosni muslimani su<br />
neprekidno izvrgnuti vrijeđanju,<br />
napadanju, nerazumijevanju i zastrašivanju<br />
Proteklu 2011. godinu pamtićemo<br />
po preseljenju na ahiret<br />
akademika Nedžada Ibrišimovića.<br />
Prije nego što je preselio na ahiret, rahmetli<br />
Nedžad Ibrišimović je dao intervju<br />
časopisu za kulturu i društvena<br />
pitanja Behar. U tom intervjuu, koji je<br />
objavljen tek nakon njegovog preseljenja<br />
na ahiret, Nedžad Ibrišimović govori<br />
o položaju islama i muslimana u<br />
BiH. “Ne idu svi Bošnjaci u džamiju.<br />
Samo jedna mala skupina Bošnjaka ide<br />
u džamiju, svega možda nekih desetak<br />
posto populacije, ostalih devedeset posto<br />
Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapravo,<br />
Kazazovi drugovi i drugarice, oni su<br />
ta demokratska većina koja odlučuje.<br />
U Bosni vlada privid muslimanstva, a<br />
onda je i taj privid hipertrofiran, nakaradno<br />
izvikan, muslimani nemaju<br />
utjecaja ni na šta, u književnosti pogotovo.<br />
I u vascijeloj Bosni su neprekidno<br />
izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju,<br />
zastrašivanju i takvim<br />
stvarima kako ondje gdje su većina,<br />
tako i onđe gdje su manjina...”<br />
Radio – televizija Federacije BiH<br />
FUJ - tv<br />
Iproteklu 2011. godinu FTV je,<br />
po starom pokvarenom običaju,<br />
bezbroj puta izvrš ila napad na<br />
islam i muslimane. Islamska zajednica,<br />
vehabije, islamska vjeronauka,<br />
hodže i slično, bile su stalne propagandne<br />
teme FTV-a. Decembar<br />
mjesec 2011. godine ostat će upamćen<br />
po cirkusu koji je FTV izvodila<br />
u Piljužićima u općini Tešanj gdje<br />
su u sadejstvu sa lokalnim SDP-om<br />
nahuškali naivne Bošnjake de se pobune<br />
protiv Islamske zajednice. Još<br />
dugo ćemo se sjećati glupog priloga<br />
FTV-a u kojem nagovorene Bošnjakinje<br />
skandiraju “Mi smo hodžini,<br />
hodža je naš!”. Ustrajnost Federalne<br />
televizije u vođenju kampanja protiv<br />
islama zaslužuje svaku osudu.<br />
Bakir Izetbegović, član Predsjedništva<br />
BiH<br />
Ima novinara koji ne vole ezan,<br />
džamiju, vjeronauku, mahramu<br />
Prošle godine smo radili intervju<br />
sa Bakirom Izetbegovićem,<br />
članom Predsjedništva<br />
BiH. Tom prilikom pitali smo Bakira<br />
Izetbegovića kako on doživljava<br />
odnos sarajevskih medija prema<br />
tradiciji, kulturi, jeziku, vjerskim<br />
institucijama naroda u BiH. Bakir<br />
Izetbegović je ovako odgovorio:<br />
“Mediji bi trebali ponuditi svježu i<br />
preciznu informaciju, dobru analizu<br />
događaja i pojava, a ne propagandu<br />
i nametanje vlastitog sistema vrijednosti<br />
i pogleda na svijet. Senzacionalističko,<br />
neobjektivno pisanje<br />
može podići tiraž, ali na dugu stazu<br />
će donijeti štetu svakome, pa i redakciji<br />
koja to radi, jer i ti novinari<br />
i njihova djeca žive u Bosni i Hercegovini.<br />
Klatno zla moramo zaustaviti<br />
prije ili kasnije, pomiriti ljude<br />
i narode, unijeti novi optimizam, a<br />
sa medijima, naročito elektronskim<br />
medijima, koji šire osjećaj beznađa<br />
i bezperspektivnosti, raspiruju svađe,<br />
to je skoro nemoguća misija. Ne<br />
znam da li se može etablirati naziv<br />
‘sarajevski mediji’, ali sigurno je da<br />
postoji čitav intelektualni milje koji<br />
nameće ateistički pogled na život i<br />
izvitopereno viđenje novije istorije<br />
Bošnjaka. Ima novinara koji ne vole<br />
30. decembar - 5. safer<br />
16<br />
ezan, džamiju, vjeronauku, mahramu,<br />
i to je njihova stvar, njihov izbor.<br />
Problem je što svoj svjetonazor<br />
agresivno nameću čitavom narodu,<br />
što se rugaju našim vrijednostima<br />
i što bi da zabranjuju. Da mogu,<br />
zabranili bi vjeronauku, izgradnju<br />
džamija u gradovima, nošenje mahrame.<br />
Naročito je neprihvatljivo<br />
kad ovo rade državni mediji koji<br />
žive od naše pretplate”.<br />
Jasmila Žbanić<br />
Agresivna ateistkinja<br />
Suljagićev napad na vjeronauku<br />
dao nam je priliku da vidimo<br />
mnoga lica u njihovom pravom svjetlu.<br />
Jedna od onih koja je pokazala<br />
svoje pravo lice je Jasmila Žbanić,<br />
poznata bh. filmska rediteljica. Sve<br />
do ovog problema oko vjeronauke<br />
vjerovali smo da je Jasmila Žbanić<br />
jedna vrijedna i nadasve tolerantna<br />
umjetnica kojoj je najviše stalo do njene<br />
umjetnosti. Nažalost, nakon njenog<br />
javnog očitovanja da je ateistkinja<br />
koja se izuzetno protivi vjeri moramo<br />
promijeniti mišljenje o njoj. Naročito,<br />
nikako ne možemo shvatiti potrebu<br />
Jasmile Žbanić da otvoreno laže da su<br />
vjeroučitelji u školama napastvovali<br />
djecu. Sljedećim stavom Jasmila nam<br />
govori da je ona jedna obična agresivna<br />
ateistkinja: “...mi ateisti, svaki mjesec<br />
kroz poreze, finansiramo vjeroučitelje,<br />
izdržavanje vjerskih zajednica,<br />
kulturne manifestacije vjerskih zajednica<br />
kao i obnovu i gradnju vjerskih<br />
objekata. Iako nas nikada niko za to<br />
nije pitao ili sa nama vodio dijalog, mi<br />
nevjernički, uporno, plaćamo nešto sa<br />
čim se ne slažamo. Zato, molim Vlade<br />
svih nivoa, a posebnu Vladu Kantona<br />
Sarajevo, da sve ateiste oslobodi plaćanja<br />
dijela poreza koji se - u bilo kojoj<br />
stavki, odnosi na vjerske izdatke“.
Ivo Josipović, predsjednik Republike<br />
Hrvtaske<br />
Bojim se radikalnih muslimana iz<br />
susjedne Bosne<br />
Hrvatska je zabrinuta razvojem<br />
događaja u Libiji i Sjevernoj<br />
Africi zbog njihova mogućeg utjecaja na<br />
radikalne muslimane u susjednoj Bosni,<br />
izjavio je u aprilu prošle godine hrvatski<br />
predsjednik Ivo Josipović u intervjuu za<br />
Večernji list i agenciju Reuters. Nakon što<br />
su uslijedile žestoke reakcije iz Bosne i<br />
Hercegovine, Ivo Josipović se pravdao da<br />
su ga novinari pogrešno citirali. Ovaj stari<br />
trik prebacivanja odgovornosti na novinare<br />
bio je prilično neubjedljiv. Naročito,<br />
ako se uzme u obzir da je Ivo Josipović u<br />
to vrijeme zajedno sa Borisom Tadićem<br />
pružao svu potrebnu podršku Miloradu<br />
Dodiku na njegovom putu zaustavljanja<br />
reformi u Bosni i Hercegovini.<br />
Norveška<br />
Film “Srebrenica – izdani grad” jeftina<br />
srpska propaganda o ratu u BiH<br />
Prikazivanje dokumentarnog filma<br />
“Srebrenica – izdani grad”<br />
u skandinavskim zemljama izazvalo je<br />
ogromnu javnu polemiku u zemljama<br />
prikazivanja ali u Bosni i Hercegovini.<br />
Nakon brojnih žalbi na spomenuti<br />
film, “Helsinški odbor Norveške” je<br />
uputio žalbu Odboru za nadgledanje<br />
rada medija u Norveškoj. Odbor je<br />
glasanjem 5 prema 2 i službeno proglasio<br />
ovaj film neprofesionalnim i<br />
tendecioznim, smatrajući da krši nekoliko<br />
odredaba o novinarskoj etici.<br />
“Ovaj film previđa ili izostavlja temeljne<br />
činjenice koje je neophodno navesti<br />
u bilo kojem slučaju kada se govori o<br />
ratu u Bosni i Hercegovini”. Na sličan<br />
način se o ovom filmu očitovao i Haški<br />
tribunal. Nakon svih ovih reakcija postalo<br />
je jasno da je navedeni film jeftin<br />
pokušaj iskorištavanja islamofobičnih<br />
trendova u svijetu da se iskrivi istina o<br />
ratu u BiH i da se za sve optuže radikalni<br />
muslimani.<br />
Kader Abdolah “Poslanik”,<br />
Crna knjiga islamofobizma<br />
Prošl a,<br />
2011.<br />
godina ostat će<br />
upamćena i po<br />
javnoj raspravi o<br />
knjizi “Poslanik”,<br />
iranskog autora<br />
Kadera Abdolaha.<br />
Preporod,<br />
Saff<br />
i drugi mediji su<br />
uspjeli dokazati<br />
da je knjiga Kadera<br />
Abdolaha<br />
prepuna smišljenih<br />
i veoma podlih<br />
podvala i uvreda na poslanika Muhameda,<br />
a.s., i islam. Ova knjiga je klasično<br />
propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom<br />
evropskom tržištu koje rado<br />
kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova<br />
knjiga “Poslanik”. Vjerujemo da su ovu<br />
knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni<br />
ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele<br />
titoistička ideološka uvjerenja<br />
Dokaz da je islamofobija u BiH<br />
ustavna kategorija<br />
Diskriminacija muslimanki zbog no-<br />
šenja hidžaba<br />
Dva slučaja diskriminacije muslimanki<br />
zbog nošenja hidžaba<br />
na radnim mjestima u institucijama<br />
države BiH otkrila su da je islamofobija<br />
u BiH ustavna kategorija. Prvi slučaj<br />
se desio u Travniku gdje je predsjednik<br />
Općinskog suda u Travniku Goran<br />
Dujić osporio pravo jednoj od namještenica<br />
ovog suda da pokrivena dolazi<br />
na posao, tvrdeći da se radi o kršenju<br />
kodeksa kojim se zabranjuje isticanje<br />
vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim<br />
institucijama. Drugi slučaj<br />
se desio u Oružanim snagama Bosne i<br />
Hercegovine gdje je jedna Bošnjakinja<br />
suspendovana sa posla jer nosi hidžab.<br />
Ovakvih slučajeva ima još dosta. Za<br />
domaće medije ovo je nevažna tema.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
17<br />
Prema sadašnjem stanju, bošnjakinje<br />
koje nose hidžab su žrtve teške diskriminacije,<br />
koju, nažalost, sprovodi država.<br />
Profesor Predrag Matvejević<br />
Lažni prijatelj bošnjačkog naroda<br />
Profesor Predrag Matvejević u<br />
intervjuu, koji je objavljen u<br />
Dnevnom avazu, 14. 10. 2011. godine,<br />
na veoma zanimljiv način je opisao<br />
nas Bošnjake: “Prošli put kada sam bio<br />
u BiH, vidio sam neke stvari koje bi<br />
mogao ispraviti reisu-l-ulema Mustafa<br />
ef. Cerić. Mislim da bi on, kada bi bio<br />
malo odrešitiji, mogao zaustaviti neke<br />
manifestacije koje kasnije koriste hrvatski<br />
i srpski nacionalisti. Mislim na<br />
vehabije... Oni dobiju malo para da<br />
izađu petkom. Ne treba to našim muslimanima”,<br />
rekao je profesor Matvejević<br />
u spomenutom intervjuu. Rijaset<br />
IZ u BiH je odmah reagirao: “Tvrdnja<br />
profesora Matvejevića da reisu-l-ulema<br />
dr. Mustafa Cerić treba biti ‘malo<br />
odrešitiji’ kako bi zaustavio ‘neke manifestacije’,<br />
vjerovatno da vehabije ne<br />
izlaze petkom kako bi hrvatski i srpski<br />
nacionalisti ostali mirni i kako bismo<br />
mi (vaši) muslimani mogli preživjeti,<br />
nije samo neočekivana nego je i vrlo<br />
opasna. Mnogi koji su do sada imali<br />
povjerenje u profesora Matvejevića, te<br />
mislili da ima ljudi koji znaju razlikovati<br />
istinu od laži, pravdu od krivde,<br />
onih ljudi koji su otporni na islamofobiju,<br />
nažalost ovakvim izjavama su<br />
duboko razočarani, i žao im je što je<br />
profesor Matvejević pristao, možda i<br />
nesvjesno, da bude žrtva opće antiislamske<br />
histerije”.<br />
Abu Hamza na svojoj koži osjeća<br />
svu količinu islamofobije u BiH<br />
U praksi europskih sudova nisu po-<br />
znati primjeri da se neko drži u pritvoru<br />
duže od tri godine bez suđenja<br />
Imad Al Husin, poznatiji kao Abu<br />
Hamza već tri i po godine robuje u<br />
pritvoru u Imigracionom centru u Lukavici.<br />
Abu Hamza na svojoj koži osjeća svu količinu<br />
islamofobije u BiH. Njegov advokat
Osman Mulahalilović kaže da u praksi europskih<br />
sudova nisu poznati primjeri da se neko<br />
drži u pritvoru duže od tri godine bez suđenja.<br />
Nakon Magdija Dizdarevića ubijen<br />
je i Nadir Suljić<br />
Islamofobija uzima danak u krvi<br />
naselju Mramor kod Tuzle, 28.<br />
U juna 2011. godine,ubijen je mladić<br />
Nadir Suljić (24). Suljića je tog dana,<br />
oko 18:00 sati, ispred Doma kulture, na<br />
svirep način, nožem izbo Elvis Halilović<br />
(21). Ova vijest je u bh. medijima vrlo<br />
šturo propraćena. Posvećeno joj je pažnje<br />
kao da je riječ o saobraćajnoj nesreći<br />
s lakšim tjelesnim povredama i manjom<br />
materijalnom štetom pričinjenoj na vozilima.<br />
Zašto je tako malo pažnje posvećeno<br />
ovom svirepom zločinu? Odgovor<br />
je jednostavan: ubica je “normalni” građanin<br />
ove zemlje, doduše, ponekad je<br />
bio na drogama, a ubijeni je pripadao<br />
grupi “novih muslimana”, kako ih je nazivao<br />
kardinal Vinko Puljić, odnosno,<br />
rahmetli Nadir Suljić je bio momak koji<br />
se potpuno okrenuo vjeri, klanjao je svaki<br />
dan, imao je i bradu. Nadir Suljić je,<br />
tog dana kada je ubijen, bio ponio mahrame<br />
svojoj majci koja je odlučila da se<br />
“pokrije”. Priča o ubistvu Nadira Suljića<br />
slična je ubistvu rahmetli 34-godišnjeg<br />
Magdija Dizdarevića, koji je ubijen u<br />
noći 15. jula, nakon jacije ispred Šarića<br />
džamije u Mostaru.<br />
Livno<br />
Livanjski Hrvati vole rušiti džamije<br />
za vrijeme mjeseca ramazana<br />
Godine 2010. početkom mjeseca<br />
ramazana u livanjskom<br />
naselju Sturba lokalne vlasti su<br />
srušile džamiju u izgradnji. Ovaj<br />
sramni čin ražalostio je sve muslimane<br />
u Bosni i Hercegovini. Nažalost,<br />
livanjskim Hrvtaima se izgleda<br />
osladilo rušenje džamija za vrijeme<br />
ramazana pa su i 2011. godine pokrenuli<br />
još jedan udar na livanjske<br />
muslimane. Naime, ovaj put na meti<br />
hrvatskih nacionalista iz Livna našla<br />
se obnova džamije Ćurčinice, čija<br />
obnova je u punom jeku. Po dobroj<br />
staroj livanjskoj praksi prvo su hrvatski<br />
političari iskoristili svoju političku<br />
dominaciju u Općinskom vijeću<br />
Livna gdje su izglasali odluku o hitnom<br />
obustavljanju izgradnje džamije<br />
Ćurčinice po projektu Medžlisa IZ-e<br />
koji, navodno, nije u skladu sa važećom<br />
prostorno-planskom dokumentacijom<br />
općine Livno. Kao i u slučaju<br />
džamije u Sturbi, nakon političke akcije<br />
uslijedio je opći verbalni napad<br />
na islam. U lokalnim medijima zabilježene<br />
su najgore moguće uvrede na<br />
račun islama i muslimana.<br />
Oslobođenje<br />
Boris Dežulović<br />
U 2011.<br />
godini<br />
sarajevsko Oslobođenje<br />
angažiralo<br />
je hrvatskog<br />
novinara Borisa<br />
Dežulovića<br />
da psuje islam<br />
i muslimane<br />
otvoreno i bez<br />
ikakvih granica.<br />
Ovaj prostak iz Hrvatske svaki put<br />
se potrudio i dao sebi oduška. Pričanje<br />
viceva o Allahu, dž.š., izmišljanje<br />
bljuvotina o reisu dr. Mustafi Ceriću<br />
i drugim islamskim velikanima bila je<br />
osnovna islamofobična matrica po kojoj<br />
je plovio plaćenik Dežulović.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
18<br />
Medijski napadi na dr. Mustafu<br />
ef. Cerića<br />
Reisofobija kao islamofobija<br />
Već desetak godina reisu-l-ulema<br />
dr. Mustafa ef. Cerić je ličnost o<br />
kojoj se najobilnije i najnegativnije piše i<br />
govori u dejtonskim medijima. Ne radi<br />
se o stvarnoj informativnoj potrebi, već o<br />
nastojanju da se od reisu-l-uleme, a time<br />
i od Islamske zajednice, stvori centar svih<br />
problema. I u 2011. godinu izrečeno je i<br />
napisano stotine uvreda, kleveta, bezočnih<br />
konstrukcija na adresu reisu-l-uleme,<br />
i bezmalo isto toliko je šutnji bošnjačkih<br />
intelektualaca koji nisu detektirali i osudili<br />
ovu islamofobijsku pomamu.<br />
Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog<br />
četničkog pokreta<br />
Za nas je rat izazov i, akobogda, bit<br />
će rata<br />
Četnički<br />
pokret<br />
u Republici Srpskoj,<br />
poznatiji<br />
kao Ravnogorski<br />
četnički pokret<br />
uživa u slobodi<br />
koju su im omogućile<br />
institucije<br />
vlasti Bosne<br />
i Hercegovine.<br />
Oni tu slobodu<br />
koriste na za njih<br />
najbolji način. O planovima četnika u skorijoj<br />
budućnosti u RS-u prošle godine govorio<br />
je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog<br />
pokreta: “Nama koji baštinimo tradiciju<br />
Ravnogorskog pokreta nikada relaksanija<br />
situacija nije bila. Za nas je rat izazov i,<br />
akobogda, bit će rata. Nemojte misliti da se<br />
ovdje išta može riješiti lijepim metodama.<br />
Odavno je to pogrešno i bez agresivnih metoda<br />
nema rješenja. Borba mora da postoji<br />
i to agresivna. Ja sada pozivam na oružanu<br />
borbu, ali agresivna borba mora biti i na radnom<br />
mjestu i u selu i opštini, i mi to činimo.<br />
Znači na svakom mjestu agresivna borba i<br />
protiv političke vlasti, međunarodne zajednice,<br />
vehabijskog pokreta.“
Prijetnje kao najava mogućeg<br />
Kršćanski savez u BiH prijeti i najavljuje<br />
Koordinacija udruženja HVO-a<br />
proisteklih iz rata uputili su sredinom<br />
prošle godine javno saopćenje u<br />
kojem protestiraju zbog govora mržnje<br />
protiv Hrvata i Srba koji izvodi Bakir<br />
Hadžiomerović u emisiji “60 minuta”.<br />
Koristeći napad na Bakira Hadžiomerovića<br />
Koordinacija HVO-a je javno<br />
opasno zaprijetila svim Bošnjacima<br />
muslimanima. “Osjećaj ugroženosti od<br />
fundamentalista koji medijski proganjaju<br />
neistomišljenike i političke protivnike<br />
otvara prostor kršćanskom savezu u BiH<br />
u obrani svoje nacije, vjere i opstojnosti<br />
na onim prostorima koji ne kontrolira<br />
bošnjački narod. Dvije trećine BiH nastanjuju<br />
kršćani koji čine i natpolovičnu<br />
većinu u BiH, ...i sigurno će spriječiti<br />
islamizaciju i majorizaciju hrvatskog i<br />
srpskog naroda u BiH i ponovni progon<br />
kršćana u BiH”. Pametnom je i ovo dovoljno!<br />
Večernje novosti<br />
Klasični primjer kako su srpski mediji vodili<br />
propagandno-psihološki rat protiv Bošnjaka<br />
Banjalučka policija je u ranim<br />
jutarnjim časovima, u strogom<br />
centru Banjaluke, kod zgrade Pošte,<br />
zaustavila vozilo austrijskih tablica, u<br />
kojem su se nalazila dva mladića sa dugim<br />
bradama i bijelim kapicama. Policija<br />
je auto u kojem su se nalazili, okružila<br />
sa dva vozila i zatražila od mladića<br />
da izađu i pokažu dokumenta. Poslije<br />
detaljne provjere vozila i ličnih dokumenta,<br />
pušteni su da nastave svojim<br />
putem, pišu beogradske Večernje novosti.<br />
Osim toga, uz ovu vijest objavljena<br />
je fotografija spomenute dvojice mladića.<br />
Iz same vijesti se vidi da se radilo o<br />
običnoj saobraćajnoj kontroli a što potvrđuje<br />
autor vijesti ističući “poslije detaljne<br />
provjere vozila i ličnih dokumenta,<br />
pušteni su da nastave svojim putem”.<br />
Iako nije bilo potrebe da se ovakvo što<br />
uopće objavi u novinama, Večernje novosti<br />
su vijest montirali kao da se radi<br />
o najokorjelim kriminalcima. Ovakvo<br />
pisanje je klasični dokaz vođenja psihološko-propagandnog<br />
rata protiv Bošnjaka.<br />
Ovakvih primjera je u 2011. bilo<br />
napretek u srpskim medijima.<br />
Dvostruki aršini međunarodne<br />
zajednice<br />
Pisali bi strani ambasadori o školskoj<br />
slavi u RS-u da je to islamska slava<br />
Srpska<br />
pravoslavna<br />
crkva 27.<br />
januara slavi<br />
dan svog utemeljivača,<br />
države<br />
i školstva<br />
- Svetog Save. Savindan se obilježava<br />
u svim školama u Srbiji i Republici<br />
Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan<br />
- školska slava.<br />
Đaci i prosvjetni radnici proslavljaju<br />
Savindan svečano, uz priredbe, akademije<br />
i sječenje slavskog kolača. Ovo<br />
znaju svi u BiH uključujući i međunarodne<br />
predstavnike koji se previše ne<br />
bave ovim problemom. Školska slava u<br />
Republici Srpskoj dokaz je dvostrukih<br />
aršina pristupa međunarodne zajednice<br />
prema društveno-političkom uređenju<br />
Bosne i Hercegovine. Međunarodni<br />
predstavnici su izuzetno osjetljivi na<br />
svaku priču o islamskoj vjeronauci u<br />
dječijim vrtićima i školama. Zahvaljujući<br />
Wikiliksu prošle godine su objavljeni<br />
dokumenti Ambasade SAD u Sarajevu<br />
u kojima je islamska vjeronauka<br />
predstavljena na veoma negativan način.<br />
A o školskoj slavi u RS-u ni slova.<br />
Pisali bi Amerikanci i o školskoj slavi<br />
u RS-u da je to islamska slava, ovako<br />
pošto je kršćanska njima ne smeta.<br />
Helsinški komitet Bosne i<br />
Hercegovine<br />
Vera protiv islamske vjere<br />
Prije nekoliko sedmica Vera Jovanović,<br />
predsjednica Helsinškog<br />
komiteta za ljudska prava u Bosni i<br />
Hercegovini, je dala skandaloznu izjavu<br />
o pravu muslimanki da nose hidžab na<br />
radnim mjestima u državnim institucijama.<br />
Jovanović je tada rekla da “manifestiranje<br />
samo jedne vrste vjerskih<br />
osjećanja, može izazvati nelagodu kod<br />
ovih drugih”. Također, još je rekla: “Ja,<br />
možda, imam taj problem što smatram<br />
30. decembar - 5. safer<br />
19<br />
da je vjera privatna stvar svakog pojedinca<br />
i naravno, da u privatnom okruženju<br />
i privatnim situacijama, svako<br />
ima pravo da vjeru upražnjava u obliku<br />
kakav mu najviše odgovara. Međutim,<br />
nisam sigurna šta znači javno manifestiranje<br />
vjerskih osjećanja u situaciji kad<br />
se u Ustavu BiH ne navodi da je BiH<br />
sekularna država, ali se ne navodi ni da<br />
je vjerska država. Doduše, donesene su<br />
neke presude Ustavnog suda BiH koje<br />
pokazuju da BiH jeste sekularna država”.<br />
Hidžab treba da bude iza četiri zida!<br />
Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog<br />
komiteta Bosne i Hercegovine je<br />
prije ovog iznijela niz uvrjedljivih navoda<br />
na račun<br />
vjeronauke u<br />
školama i na<br />
račun reisa<br />
dr. Mustafe<br />
ef. Cerića.<br />
Nije ni čudo<br />
kakva su<br />
nam ljudska<br />
prava kad vidimo ko vodi brigu o njima.<br />
Islamska zajednica u BiH<br />
Prvi izvještaj ozvaničio da postoji<br />
islamofobija u BiH<br />
Sredinom augusta 2011. godina<br />
promoviran je Prvi izvještaj o islamofobiji,<br />
diskriminaciji i netoleranciji na<br />
području Islamske zajednice u Bosni i<br />
Hercegovini. Rijaset Islamske zajednice u<br />
Bosni i Hercegovini, na sjednici održanoj<br />
28. aprila 2011. godine, na prijedlog Službe<br />
za odnose s javnošću, usvojio je Izvještaj o<br />
islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji.<br />
Ovo je prvi izvještaj ovakve vrste nastao<br />
u okviru Islamske zajednice i obuhvata<br />
vremenski period od 2004. do 2011. g.<br />
Izvještajem su obuhvaćeni primjeri koji<br />
pokazuju raznolike vrste diskriminacije i<br />
netolerancije koje dolaze od različitih osoba<br />
i društvenih grupa. Islamofobične reakcije<br />
koje su uslijedile od pojedinaca nakon<br />
objavljivanja ovog izvještaja najbolja su potvrda<br />
da je Islamska zajednica uradila odličan<br />
posao. Prvi izvještaj je konačna, zvanična<br />
potvrda da je islamofobija dio našeg<br />
društva a reakcije na ovaj izvještaj su dokaz<br />
tačnosti sadržaja Prvog izvještaja.
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
“Pogorelica” je srce bošnjačk<br />
ošnjačke časti<br />
Kampanja protiv montiranog<br />
procesa “Pogorelica” dosad<br />
je najveća odbrana i najveća<br />
pobjeda istine o karakteru<br />
naše borbe za opstanak. Kazati<br />
da su Bošnjaci u toku rata<br />
imali kamp za obuku terorista<br />
– netačno je i pogubno je!<br />
Ne postoji autoritet koji<br />
takvu laž smije izgovoriti,<br />
a da mu Bošnjaci ne okrenu<br />
leđa. Razumije li to Fahrudin<br />
Radončić?<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Unutarbošnjački politički<br />
sukobi zahvatili su i one dijelove<br />
nacionalnog interesa<br />
koji bi morali biti neupitni i nedodirljivi<br />
za sve. To što Fahrudin Radončić<br />
misli da je Bakir Izetbegović ovo i ono,<br />
i obratno, ne bi trebalo mnogo da nas<br />
sikira, sve dok to prepucavanje ne zahvati<br />
pojmove koji su stariji i važniji<br />
od ove obojice prolaznika kroz prostor<br />
i vrijeme. Na pijedestalu svetosti nalazi<br />
se, i tu mora i ostati, naše uvjerenje<br />
da je bošnjačka borba za opstanak bila<br />
bosanska, antifašistička i antiteroristička,<br />
što je bio ideološki program<br />
Armije RBiH i svih odbrambenih<br />
struktura. Kampovi za obuku boraca<br />
Armije RBiH time nisu mogli biti teroristički,<br />
jer su proizilazili iz doktrine<br />
samoodbrane, koja je bila blokirana i<br />
zapadnim embargom na oružje. Plasiranje<br />
teze o terorizmu unutar naših<br />
odbrambenih struktura isključivi je<br />
interes kreatora genocida nad Bošnjacima,<br />
jer se tako aboliraju zločinci, a<br />
optužuje žrtva. Kako je onda moguće<br />
da se u Dnevnom avazu, evo već nekoliko<br />
puta, objavljuje neistina o “terorističkom<br />
kampu Pogorelica”?! Jer,<br />
ako su naše odbrambene snage imale<br />
teroristički kamp, onda Bošnjaci<br />
više nisu žrtve genocida, već agresori<br />
i teroristi! Ne može biti a da vlasnik<br />
Dnevnog avaza a i lider SBB-stranke<br />
Fahrudin Radončić ne vidi to što se<br />
piše po njegovoj novini! Može jedino<br />
biti da se Radončić previše zadeverao<br />
oko tih prepucavanja sa Izetbegovićem<br />
i Tihićem, pa zaboravio da u našem<br />
nacionalnom ponosu postoje mjesta u<br />
koja se ne smije dirati. U ta mjesta dirali<br />
su, nedavno, i Izetbegović i Tihić,<br />
kada su gmizali oko Tadića i Dodika,<br />
izvinjavali se u ime žrtve, i pravili od<br />
svih nas Huse i Hase. Ali, računalo<br />
se da je Radončić kao<br />
opozicija bolji od onih koje<br />
kritikuje, pa će razumjeti<br />
da postoji granica do koje<br />
određeni pojmovi mogu biti<br />
uvlačeni u međustranačke<br />
sukobe. Evo, čak i da podržavamo<br />
Avaz-SBB-Radončićevu<br />
namjeru da opoziciono<br />
raskrinkava okoštalu i korumpiranu<br />
strukturu SDA,<br />
ne možemo prihvatiti da se<br />
u tu svrhu izmišlja terorizam<br />
u Bošnjaka. Kakva je korist<br />
što će dva-tri ratna državna<br />
funkcionera iz reda SDA biti<br />
ocrnjena za tzv. terorizam,<br />
ako će kompletna naša borba<br />
za opstanak dobiti drugačije<br />
značenje? Jer, ako šef<br />
bosanske Policije u ratu pravi<br />
teroristički kamp, onda je<br />
i ta Policija teroristička.<br />
Zar je to rivalstvo toliko<br />
ostrašćeno, i oslijepljeno, pa<br />
da je spremno žrtvovati i najsvetije<br />
stranice bošnjačkog<br />
identiteta?! Najgore što bi se<br />
moglo dogoditi političkom<br />
projektu Fahrudina Radončića<br />
– koji je dočekan kao<br />
“šansa za Bošnjake” – jeste<br />
da krene stranputicom SDPa<br />
Zlatka Lagumdžije, koji je<br />
parnerstvo sa velikosrbima,<br />
velikohrvatima i diplomatskim<br />
dejtoncima gradio na<br />
sataniziranju bošnjačkog naroda<br />
i izmišljanju tzv. islamskog<br />
terorizma. Na žalost, onoliko koliko<br />
je SDA postala filijala SDP-a, toliko<br />
je SBB željan da preuzme ulogu te<br />
filijale, što se vidi po činjenici da Dnevni<br />
avaz mjesecima nemilosrdno rastura<br />
SDA i udvara se SDP-u. Ovaj prijateljski<br />
tekst nastoji ukazati na štetu koja<br />
bi nastala ako bi Bošnjaci izgubili još<br />
Oslobađajuće<br />
presude<br />
Kantonalnog,<br />
pa Vrhovnog<br />
suda<br />
Federacije,<br />
potvrdile su<br />
da su u pravu<br />
bili svi: bh.<br />
književnici,<br />
umjetnici<br />
sevdaha,<br />
univerzitetski<br />
profesori,<br />
kao i 10.000<br />
potpisnika<br />
peticije protiv<br />
montiranog<br />
procesa<br />
“Pogorelica”.<br />
Ustati protiv<br />
svih njih,<br />
nepametno je.<br />
jednu šansu. A šansom se ne može zvati<br />
alternativa koja, kao SDP i Federalna<br />
tv, izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kao<br />
što su sve srpske stranke saglasne da im<br />
je Republika Srpska, kao nacionalni<br />
interes, iznad stranačkih sukoba, tako<br />
i sve stranke koje žive od bošnjačkih<br />
glasova, moraju biti saglasne oko činjenice<br />
da su Bošnjaci bili žrtve genocida,<br />
da su to i danas, i da u<br />
borbi za opstanak nije bilo,<br />
niti je moglo biti, ma kakvog<br />
terorizma. Kazati da su Bošnjaci<br />
u toku rata imali kamp<br />
za obuku terorista – netačno<br />
je, nezrelo je, pogubno je!<br />
Ne postoji autoritet koji takvu<br />
laž smije izgovoriti, a da<br />
mu Bošnjaci ne okrenu leđa.<br />
Razumije li to Fahrudin Radončić?<br />
Front za odbranu časti<br />
Nas, potcrtavamo to, ne<br />
zanimaju personalno Fikret<br />
Muslimović, Bakir Alispahić,<br />
Nedžad Ajnadžić i<br />
mnogi drugi SDA-ovci koji<br />
ovih dana izlaze na Avazovoj<br />
potjernici u rubrici “Ličnost<br />
dana”. Ako su ljudi šta griješili,<br />
neka za to odgovaraju.<br />
Jedino, bilo bi lijepo da se<br />
istim metrom mjere i SDPovi<br />
funkcioneri, pogotovo<br />
oni koji su do grla u kriminalu.<br />
Ali, te objektivnosti<br />
nema ni na Federalnoj tv.<br />
Nas, zapravo, na reakciju<br />
nuka pominjanje “terorističkog<br />
kampa Pogorelica”,<br />
u ovim Avazovim potjernicama.<br />
Federalna tv ima običaj<br />
iz prošlosti vaditi sudske<br />
procese na kojima su osumnjičeni<br />
oslobođeni, a onda<br />
rekonstruirati priču kao da<br />
se sada dogodila. Tako je<br />
uradio i Avaz, iako je na sudu dokazano<br />
da “Pogorelica” nije bila teroristički<br />
kamp. Prisjetimo se vijesti od 20. januara<br />
2008. godine, pod naslovom “Na<br />
Vrhovnom sudu pao i slučaj Pogorelica”,<br />
objavljene upravo u Dnevnom avazu:<br />
“Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio<br />
je trojicu bivših visokih funkcione-<br />
20
a AID-a Bakira Alispahića,<br />
Irfana Ljevakovića,<br />
Envera Mujezinovića te<br />
dvojicu bivših policijskih<br />
zvaničnika USK Edhama<br />
Veladžića i Ejuba<br />
Ikića. Na ovu odluku<br />
kojom je potvrđena prvostepena<br />
oslobađajuća<br />
presuda, više ne postoji<br />
pravo žalbe, niti ikakav<br />
redovni ili pravni lijek.”<br />
Nakon što je protiv<br />
njih prvobitno otpala<br />
optužba za obučavanje<br />
terorista u kampu “Pogorelica”,<br />
Alispahić, Ljevaković,<br />
Mujezinović,<br />
Veladžić i Ikić oslobođeni<br />
su 2006. godine pred<br />
Kantonalnim sudom Sarajevo<br />
i tačke optužnice<br />
koja ih je teretila za poticanje<br />
na ubistvo Fikreta<br />
Abdića. Neuobičajeno za<br />
bilo koji sudski proces,<br />
žalbu na presudu Kantonalnog<br />
suda uložilo<br />
je Federalno tužilaštvo,<br />
tačnije tužilac Vlado<br />
Mišković. Procesom je<br />
nanesena velika materijalna<br />
šteta državi, zbog<br />
visokih sudskih troškova,<br />
koji su proizašli čak<br />
i iz plaćanja svjedoka.<br />
Tako je, kako su mediji<br />
izvještavali, čak 150.000<br />
dolara iz budžeta plaćeno za izvještaj<br />
o “Pogorelici” koji je sačinio navodni<br />
međunarodni stručnjak za terorizam<br />
Rohan Gunaratna. Već je izvjesno da<br />
to državi neće biti jedini trošak, jer, kazao<br />
nam je advokat Crnalić, optuženi<br />
će tražiti odštetu za vrijeme provedeno<br />
u pritvoru, kao i zbog povrede časti i<br />
ugleda, odnosno duševnih boli koje su<br />
pretrpjeli zbog ovog sudskog postupka.<br />
Ako je montirani slučaj “Pogorelica”<br />
pao 2006. pred Kantonalnim sudom,<br />
pa onda još jednom, definitivno,<br />
pao 2008. godine pred Vrhovnim sudom,<br />
čime je za vijek vijekova dokazano<br />
da to nije bio teroristički kamp,<br />
kako je moguće potkraj 2011. godine<br />
pisati o “terorističkom kampu Pogorelica”?<br />
Onaj ko nakon svega izmišlja<br />
ratni kamp za obuku bošnjačkih terorista,<br />
ne samo da se sukobljava sa čašću<br />
bošnjačke žrtve, i ne samo za oslobađajućom<br />
presudom, već i sa nizom dokumenata<br />
i svjedočenja iz vremena kada<br />
je taj sramni proces vođen, a kada su<br />
hiljade bosanskih patriota ustali u odbranu<br />
istine o odbrambenom karakteru<br />
naše borbe za opstanak. Prisjetimo<br />
se, preko organizacije Bošnjački<br />
front, 10.000 patriota<br />
je stavilo svoja imena na<br />
peticiju za obustavu montiranog<br />
procesa, a spiskovi<br />
su danima objavljivanji u<br />
tadašnjim Jutarnjim novinama.<br />
Potom, 21 član Društva<br />
pisaca BiH, na čelu sa Abdulahom<br />
Sidranom, potpisao je<br />
otvoreno pismo protiv reinkarnacije<br />
policijske države i<br />
za obustavljanje montiranog<br />
procesa. Gradimir Gojer je<br />
najavio da će praviti pozorišu predstavu,<br />
a kompozitor Asim Horozić da će<br />
pisati muziku, kao vid umjetničkog<br />
tematiziranja, i otpora, protiv policijskih<br />
metoda bh. pravosuđa. Proslavljeni<br />
umjetnici sevdaha, Beba Selimović,<br />
Omer Pobrić, Ljubica Berak i drugi,<br />
također su potpisali peticiju protiv<br />
“Pogorelice”. U januaru 2003. je jedanaest<br />
univerzitetskih profesora objavilo<br />
svoju deklaraciju protiv “Pogorelice”.<br />
Bio je to istinski svenarodni pokret<br />
protiv klevetanja bosanske borbe za<br />
opstanak. Akademski pečat ovoj seriji<br />
Prisjetimo se<br />
vijesti od 20.<br />
januara 2008.<br />
godine, pod<br />
naslovom “Na<br />
Vrhovnom sudu<br />
pao i slučaj<br />
Pogorelica”,<br />
objavljene<br />
upravo u<br />
“Dnevnom<br />
avazu”.<br />
protesta protiv policijske<br />
države dao je Okrugli<br />
sto o montiranom<br />
procesu “Pogorelica”,<br />
održan u Sarajevu 14.<br />
aprila 2003., na kome su<br />
učešće uzeli eminentni<br />
univerzitetski profesori,<br />
potput prof. dr. Ive Komšića,<br />
prof. dr. Ibrahima<br />
Bušatlije i drugih.<br />
U političkoj historiji<br />
BiH sigurno je da nije<br />
postojao pravosudni slučaj,<br />
poput “Pogorelice”,<br />
koji je pobudio tako široke<br />
reakcije civilnog<br />
društva, odlučnog da se<br />
odupre reinkarnaciji policijske<br />
države i blaćenju<br />
jedne pravedne, antifašističke<br />
borbe za slobodu<br />
svih bh. naroda. Na kraju,<br />
oslobađajuće presude<br />
Kantonalnog, pa Vrhovnog<br />
suda Federacije, potvrdile<br />
su da su u pravu<br />
bili svi: bh. književnici,<br />
umjetnici sevdaha, univerzitetski<br />
profesori, kao<br />
i 10.000 potpisnika peticije<br />
protiv montiranog<br />
procesa “Pogorelica”.<br />
Ustati protiv svih njih,<br />
protiv istine i argumenata<br />
- kako bi se Bošnjaci<br />
ubijedili da su njihovi<br />
branitelji bili teroristi –<br />
nepametno je.<br />
Žigosanje bošnjačke žrtve<br />
Od hiljade stranica koje<br />
bi nas mogle podsjetiti na<br />
“Pogorelicu”, kao na projekt<br />
optuživanja bošnjačke<br />
žrtve, izdvojit ćemo samo<br />
djelić oko američke podrške<br />
kampu na Pogorelici.<br />
Na osnovu izlaganja Petera<br />
Galbraitha, američkog ambasadora<br />
u Hrvatskoj, pred<br />
Domom komiteta za međunarodne<br />
odnose SAD-a, u maju 1996., jasno je<br />
da je Amerika podržavala vojnu pomoć<br />
bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske,<br />
stizala (i) iz Irana. A “Pogorelica”<br />
je dovedena pod sumnju upravo<br />
zbog prisustva instruktora iz islamskih<br />
zemalja. Galbraith je, između ostalog,<br />
rekao:<br />
“Prije dvije godine, bosanska vlada<br />
zatražila je od hrvatske vlade dozvolu<br />
za tranzit oružja kroz Hrvatsku za<br />
svoju armiju pod opsadom. Hrvatska<br />
vlada je zatražila naše mišljenje. Naša<br />
30. decembar - 5. safer<br />
21
administracija je odlučila da ne reagira,<br />
a ja sam rekao Hrvatima da nisam<br />
dobio direktive. Bosanci su preživjeli<br />
zahvaljujući naoružanju. Naposlijetku,<br />
oružje koje je stiglo iz drugih zemalja<br />
pored Irana, omogućilo je Bosancima<br />
da kompenziraju vojnu neravnotežu<br />
spram Srba, povrate dio teritorije i tako<br />
pomognu da se poploča put ka Daytonu.<br />
Bosanski narod koji je nenaoružan<br />
stajao spram srpskog agresora, jedva je<br />
preživio zimu 1993-94. Bez pomoći,<br />
sumnjali smo da bi preživjeli još jednu<br />
godinu. To je tada bio kontekst naše<br />
odluke. Enklave, bez odbrane, uključujući<br />
Sarajevo, pale<br />
bi u ruke Srbima. Bilo<br />
bi na stotine hiljada<br />
mrtvih!”<br />
Na osnovu<br />
Galbraithovog izlaganja<br />
je očigledno<br />
da je Amerika i<br />
zvanično, a još više<br />
nezvanično, držala<br />
sve konce u rukama<br />
u pogledu tehničke i<br />
stručne pomoći bosanskim<br />
braniteljima<br />
u toku agresije i<br />
trajanja embarga na<br />
oružje, koji je jedino<br />
pogađao legalnu bh.<br />
vlast. Legalni, antiteroristički<br />
centar za<br />
obuku “Pogorelica”,<br />
u kome je predavanja<br />
držalo i nekoliko<br />
oficira iz islamskih<br />
zemalja, bio je time<br />
plod američke volje.<br />
Kakva je korist<br />
što će dva-tri<br />
ratna državna<br />
funkcionera iz<br />
reda SDA biti<br />
ocrnjena za tzv.<br />
terorizam, ako<br />
će kompletna<br />
naša borba<br />
za opstanak<br />
dobiti drugačije<br />
značenje?<br />
Jer, ako šef<br />
bosanske<br />
Policije u<br />
ratu pravi<br />
teroristički<br />
kamp, onda<br />
je i ta Policija<br />
teroristička.<br />
Huškanje Amerike na bosanske branitelje,<br />
pod optužbom za saradnju sa<br />
instruktorima iz islamskih zemalja,<br />
nema nikakvog smisla, jer je Amerika<br />
podržavala tu pomoć, u vidu naoružanja<br />
i obuke u kampovima kakav je<br />
bio i kamp “Pogorelica”.<br />
Na žalost, sve ove činjenice dosad<br />
nisu doživjele konačnu publicističku,<br />
naučnu, a ni političku valorizaciju.<br />
U mojoj knjizi “Teror antiterorizma”<br />
(dostupna na alispahic.net u PDF<br />
formatu), koja obrađuje stotinjak slučajeva<br />
izmišljanja tzv. islamskog terorizma<br />
u BiH, nalazi se i poglavlje o<br />
“Pogorelici”. Javnost je ostala uskraćena<br />
za zbornik sa okruglog stola u<br />
Sarajevu, kao i za zbornik svih dokumenata<br />
vezanih za ovaj slučaj. Otud je<br />
logično da neko pomisli kako bi “Pogorelica”<br />
ponovo mogla postati “teroristički<br />
kamp”, i kako bi se putem te<br />
izmišljotine mogle nanositi štete političkim<br />
protivnicima, pa makar cijena<br />
bila i žigosanje bošnjačke žrtve. Glavni<br />
krivci za to nisu ni u SDP-u, ni u<br />
SBB-u, već upravo u SDA, gdje su<br />
dozvolili da montaža i odbrana “Pogorelice”<br />
padne u zaborav, iako se<br />
radi o dosad najvećoj odbrani istine<br />
o karakteru naše borbe za opstanak.<br />
A zašto se u SDA nemarno odnose<br />
Tako se pisalo<br />
30. decembar - 5. safer<br />
22<br />
prema odbrani karaktera naše borbe?<br />
Zato, brate, što bi najsretniji bili<br />
kad bi mogli sami sebe proganjati,<br />
pa da se dodvore onima kojima<br />
se dodvoravaju koalicioni partneri<br />
Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić.<br />
O<br />
dbranom okrivljenih u montiranom procesu Pogorelica, mi branimo moralni<br />
dignitet 200.000 žrtava genocidne agresije, i pečatamo optužnicu<br />
protiv istinskih zločinaca i terorista. Ako popustimo i dozvolimo da se naše pravo<br />
na odbranu svih bh. građana okrivi za terorizam i špijunažu, tada smo završili priču<br />
o Bosni. Otud valja razumjeti da je ovaj proces montiran protiv svih naših žrtava,<br />
unesrećenih, raseljenih porodica, pobijenih i silovanih, protiv naših ubijenih godina,<br />
protiv svega što smo izdeverali samo zato što smo željeli živjeti u ozračju multietničke<br />
tolerancije i čovjekoljublja. (Fatmir Alispahić, u Walteru od 25. XII 2002.)
Društvo<br />
Povodom zvanične objave završetka programa pomoći Saudijske<br />
Arabije narodima Bosne i Hercegovine<br />
Saudija je iskreni prijatelj BiH<br />
U srijedu, 21.decembra 2011.<br />
godine Saudijska Arabija je<br />
u Sarajevu objavila završetak<br />
programa pomoći BiH. Rijad<br />
je pokrenuo program pomoći<br />
već u prvoj godini agresije<br />
na Bosnu i Hercegovinu.<br />
Od tada pa do danas,<br />
prema zvaničnim podacima<br />
Ambasade Saudijske Arabije,<br />
Saudija je pomogla Bosnu i<br />
Hercegovinu sa 560 miliona<br />
dolara<br />
Pripremio: Ezher Beganović<br />
Sredinom prošlog mjeseca<br />
Saudijska Arabija je objavila<br />
završetak svog programa<br />
pomoći Bosni i Hercegovini.<br />
Saudijska Arabija je pokrenula<br />
program pomoći već u prvoj godini<br />
agresije na Bosnu i Hercegovinu.<br />
Od tada pa do danas, prema zvaničnim<br />
podacima Ambasade Saudijske<br />
Arabije, Saudija je pomogla<br />
Bosnu i Hercegovinu sa 560 miliona<br />
dolara. Nažalost, zbog izražene<br />
i veoma prisutne islamofobije u<br />
Bosni i Hercegovini zlonamjerni<br />
pojedinci i grupe, prije svega iz<br />
redova Bošnjaka, svih ovih godina<br />
nastojali su da što više umanje<br />
30. decembar - 5. safer<br />
23<br />
doprinos Saudijske Arabije boljem<br />
životu svih građana Bosne i Hercegovine.<br />
Spomenuti zlonamjerni<br />
pojedinci i grupe pomoć Saudijske<br />
Arabije našoj zemlji svodili su na<br />
ideološke dimenzije čime su htjeli<br />
lažno prikazati da je Saudija svoj<br />
novac davala samo za izgradnju<br />
džamija i širenje islama. Vjerujemo<br />
da su spomenuti zlonamjerni<br />
pojedinci mislili da će širenjem<br />
laži o pomoći Saudijske Arabije<br />
našoj zemlji odvratiti tu zemlju od<br />
daljeg pružanja pomoći BiH.<br />
Međutim, Saudijska Arabija je<br />
na njihovu žalost a na radost svih<br />
drugih građana Bosne i Hercegovine<br />
nastavila sa svojom humanom<br />
misijom, misijom koja još uvijek
traje. Govoreći na svečanosti zatvaranja<br />
Regionalnog ureda Visokog<br />
saudijskog komiteta, odnosno<br />
zvanične objave završetka programa<br />
pomoći Saudijske Arabije Bosni<br />
i Hercegovini, član Predsjedništva<br />
BiH gospodin Bakir Izetbegović je<br />
rekao: “... prilika je da još jednom<br />
iskažemo zahvalnost za svu pomoć<br />
koju je Saudijska Arabija pružila<br />
našoj zemlji i narodu u najtežim<br />
trenucima odbrane od agresije i<br />
borbe za opstanak. Moj narod je<br />
veoma svjestan izvanredne uloge<br />
Visokog saudijskog komiteta,<br />
na čijem je čelu bio uvaženi princ<br />
Selman, tokom proteklih gotovo<br />
dvadeset godina humanitarnog<br />
djelovanja u Bosni i Hercegovini.<br />
Koliko je Saudijska Arabija pridavala<br />
značaj pomaganju Bošnjacima<br />
i Bosni i Hercegovini pokazuje činjenica<br />
da je to jedina zemlja na<br />
svijetu koja je u tu svrhu osnovala<br />
poseban komitet. Ogroman je broj<br />
djece bez roditelja, šehidskih porodica,<br />
prognanih Bošnjaka koji<br />
nikada ne mogu i neće zaboraviti<br />
bratsku pomoć koja im je dolazila<br />
iz Saudijske Arabije. Podaci da<br />
je Visoki saudijski komitet brinuo<br />
za više od 12.000 jetima, formirao<br />
izbjegličke kampove i direktno<br />
finansirao povratak oko 13.000<br />
povratnika, a različitim vrstama<br />
pomoći obuhvatio više od 250.000<br />
bosanskohercegovačkih porodica<br />
dovoljno govore sami za sebe. Donirane<br />
su, tokom agresije na BiH,<br />
velike količine neophodne medicinske<br />
opreme, osiguravane naknade<br />
za ljekare i medicinsko osoblje,<br />
naši ranjenici transportovani su i<br />
liječeni u Saudijskoj Arabiji. Također,<br />
tokom i poslije rata, pomoć je<br />
bila usmjerena na infrastrukturne<br />
projekte obnove puteva, željezničke<br />
mreže, vodovodnih i elektroenergetskih<br />
postrojenja, izgradnju<br />
i obnovu škola, brojnih džamija i<br />
islamskih fakulteta. U znak poštovanja<br />
i zahvalnosti za takvo zalaganje<br />
naše saudijske braće, predsjednik<br />
Bosne i Hercegovine, moj<br />
otac Alija Izetbegović, odlikovao<br />
je 1997. godine princa Selmana bin<br />
Abdulaziza Zlatnim bosanskim ordenom.<br />
Večeras na ovoj svečanosti<br />
govorimo, prije svega, o humanoj<br />
misiji Visokog sudijskog komiteta,<br />
ali i politička podrška i pomoć<br />
Kraljevine Saudijske Arabije mojoj<br />
zemlji bila je u njenim sudbonosnim<br />
godinama nemjerljivo značajna.<br />
Kraljevina Saudijska Arabija je<br />
među prvima u svijetu priznala<br />
nezavisnost Bosne i Hercegovine<br />
i snažno podržala naše pravo na<br />
odbranu suvereniteta, teritorijalnog<br />
integriteta i međunarodnog<br />
subjektiviteta. Podsjećam vas da je<br />
rahmetli kralj Fahd bin Abdulaziz,<br />
zajedno s najvišim zvaničnicima<br />
Saudijske Arabije, pitanje Bosne i<br />
Hercegovine u međunarodnim odnosima<br />
stavljao uvijek u prvi plan.<br />
Nije bilo prilike u kontaktima sa<br />
najvažnijim svjetskim liderima tog<br />
vremena, da saudijski vladar nije<br />
bitno utjecao na kreiranje njihovih<br />
stavova prema Bosni i Hercegovini.<br />
Djelovanje Saudijske Arabije<br />
kroz institucije Ujedinjenih nacija,<br />
Organizacije islamske konferencije<br />
i drugih najeminentnijih međunarodnih<br />
organizacija, doprinijelo je<br />
afirmiranju države Bosne i Hercegovine<br />
na međunarodnom planu.<br />
Takva podrška nastavljena je<br />
i nakon potpisivanja Daytonskog<br />
sporazuma koji je koncem 1995.<br />
donio mir u Bosnu i Hercegovinu.<br />
Večerašnja svečanost na svojevrstan<br />
način označava kraj jednog<br />
perioda u prijateljskim odnosima<br />
Saudijske Arabije i Bosne i Hercegovine.<br />
Naša zemlja je opstala, neprijatelji<br />
našeg naroda nisu uspjeli<br />
u svojim nakanama da je razore,<br />
a bošnjački narod unište. Bosna i<br />
Hercegovina, hvala Dragom Bogu,<br />
nije više humanitarni slučaj. Bosna<br />
i Bošnjaci u budućnosti nude<br />
partnerstvo. Svojim rukama, svojom<br />
pameću, sposobnostima koje<br />
imamo, uz saradnju s provjerenim<br />
prijateljima, moramo ići naprijed.<br />
Prijatelji iz Saudijske Arabije imaju<br />
svoje nezamjenjivo mjesto i ulogu<br />
u takvoj našoj budućnosti. Sada<br />
trebamo sarađivati na ekonomskim<br />
osnovama i u obostranom in-<br />
Najvažniji projekti pomoći Visokog saudijskog<br />
komiteta realizovani u BiH<br />
30. decembar - 5. safer<br />
24
teresu. Neki saudijski<br />
investitori<br />
već su tu, u našoj<br />
zemlji. Sulejman<br />
Al-Shidi gradi<br />
najmoderniji centar<br />
u našoj zemlji.<br />
Obnovio je hotel<br />
“Bristol”, jedan<br />
od simbola Sarajeva,<br />
a planira i<br />
druge projekte.<br />
Ovogodišnjem<br />
Sarajevo bussines<br />
Koliko je<br />
Saudijska<br />
Arabija<br />
pridavala značaj<br />
pomaganju<br />
Bošnjacima<br />
i Bosni i<br />
Hercegovini<br />
pokazuje<br />
činjenica da je<br />
to jedina zemlja<br />
na svijetu<br />
koja je u tu<br />
svrhu osnovala<br />
poseban<br />
komitet.<br />
forumu prisustvovao<br />
je i Njegova<br />
Ekselencija<br />
saudijski ministar<br />
finansija Ibrahim el-Asaf. Bili su<br />
ovdje i saudijski biznismeni i predstavnici<br />
Saudijskog fonda za razvoj.<br />
Ekonomske veze treba snažiti. Ima<br />
projekata, pogotovo u poljoprivredi,<br />
turizmu, energetici, građevinarstvu,<br />
koji mogu biti atraktivni saudijskim<br />
poduzetnicima. Zajedno trebamo<br />
nastaviti raditi na tom planu. Birokratskih<br />
prepreka, naravno, ima, ali<br />
ćemo ih u narednom periodu otklanjati.<br />
Neka trajno živi bratstvo saudijskog<br />
i bosanskog naroda!”<br />
Nakon ovih lijepih riječi ostaje<br />
nam još da predstavimo detaljan popis<br />
pomoći Saudijske Arabije našoj<br />
zemlji. Navedeni popis predstavljamo<br />
kroz dva antrea u kojima obrađujemo<br />
najvažnije projekte pomoći<br />
Visokog saudijskog komiteta realizovanih<br />
u BiH i kroz donacije i povoljna<br />
kreditna sredstva Saudijskog<br />
fonda za razvoj.<br />
Donacije Saudijskog fonda za razvoj<br />
Kraljevina Saudijske Arabije putem Saudijskog fonda za razvoj na<br />
zvaničnom nivou pomogla je brojne ekonomske projekte u Bosni i<br />
Hercegovini u obnovi i izgradnji infrastrukturnih i stambenih objekata.<br />
Sredstva su odobrena prema veoma povoljnim uvjetima (25 godina otplate<br />
i pet godina grejs perioda).<br />
30. decembar - 5. safer<br />
25
Pogledi<br />
Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!!<br />
Blatarenje u vjetar<br />
Na “istorijsko-povijesnohistorijskom”<br />
skupu “šestorke”<br />
najvažnije je bilo podijeliti<br />
fotelje. Niko se ni osvrnuo nije<br />
na izjavu haške osuđenice i<br />
povratnice Biljane Plavšić, članice<br />
ratnog Predsjedništva paradržave<br />
“Republike Srpske” datu tog dana<br />
“da Srbi nisu željeli Veliku Srbiju,<br />
već da su se borili za slobodu<br />
svog naroda i svoje republike”<br />
čime je negirala agresiju na BiH,<br />
te svoje izjave i priznanja krivice<br />
na suđenju u Hagu na osnovu<br />
kojih je i dobila i izdržala manju<br />
kaznu od zaslužene<br />
Piše: Ale Kamber, Livno<br />
29.12.2011.god.<br />
Vjetar u jedra vascelosrpske<br />
Ekspresno<br />
E<br />
je, kao naručen i navijen,<br />
ERajko Vasić, izvršni sekretar Do-<br />
Edikovog SNSD-a, samo koji dan<br />
prije “istorijsko-povijesno-historijskog<br />
dogovora”, nak<br />
on 15-mjesečnih pregovora<br />
“šest buktinja koje plamte”, reagirao u medijima,<br />
čak i facebookovski na “zagrizanje”<br />
njihovog mamca od strane čelništva SDA,<br />
replicirajući na poruku Glavnog odbora<br />
ove stranke i njenog šefa Sulejmana Tihića:<br />
“BiH je kršćanska zemlja iz koje ni Srbi<br />
ni Hrvati neće otići, a oni koji su izgubili<br />
rat za ‘islamsku BiH’ sada se trebaju pomiriti<br />
sa realnošću i Dejtonskim sporazumom”<br />
poručio je Vasić, komentarišući<br />
naručene komentare iz SDA da “oni kojima<br />
se ne sviđa BiH istu mogu napustiti,<br />
odnoseći zemlje koliko je blata na njihovim<br />
cipelama”. Vasić, po kojem BiH<br />
može biti “neupitno kršćanska”, ali koja ne<br />
može (i ne treba) biti “islamska”, poručuje<br />
da se neće ostvariti “sanjarska fantazija i<br />
politika da će se Srbi dohvatiti zavežljaja<br />
i traktora (što su dogovorom Tuđmana<br />
i Miloševića uradili iz Hrvatske, op.a.),<br />
te krenuti prema Srbiji”,<br />
premda ni tada nisu krenuli u<br />
maticu, već se većina zaustavila<br />
u BiH, na tuđoj zemlji “da<br />
pojačaju braću iz RS i njihovu<br />
polubraću iz HRHB u<br />
borbi protiv unitarne muslimanske<br />
BiH”. Ne treba puno<br />
pameti ni logike da se iščita<br />
garašaninovsko-SANU-ovska<br />
politika SNSD-a i politika, na<br />
slanu-velikosrpsku ruku, nasukanog<br />
HDZBiH o “trećem entitetu”<br />
od duvanjske Privale do Bobanovih<br />
Sovića.<br />
A onda obrat! Munjevito su čelnici<br />
“šestorke” postali kooperativni i dogovorili<br />
za sat-dva ono što kobajagi nisu mogli<br />
za 15 mjeseci. Naravno po političkocirkusantnom<br />
principu: fotelja meni,<br />
fotelja tebi, fotelja njemu…i po sistemu:<br />
ko je šta jamio, jamio. Ničije cipele nisu<br />
morale ponijeti blato na sebi. Naprotiv, i<br />
cipele, i vlasnici cipela i blato ostali su u<br />
već viđenom i već gaženom blatu.<br />
Šest buktinja plamte…<br />
Naravno, kao što su i očekivalo, svi oni<br />
koji i najelementarnije poznaju situaciju<br />
unutar naše zemlje, znali su da se svako<br />
Istina,<br />
detaljnija<br />
raspodjela<br />
pozicija tek<br />
predstoji, a već<br />
je sad jasno<br />
da će Bošnjaci<br />
proći najtanje,<br />
premda su<br />
najbrojniji<br />
narod.<br />
malo “vladajuća šestorka”<br />
(SDP/SDA, HDZ/HDZ<br />
1990, SNSD/SDS) “svađa”<br />
kobajagi zarad “svog naroda” i<br />
“svog entiteta”, dok se zapravo<br />
samo preciziralo gdje će ko od<br />
partijskih šefova i podšefova<br />
zasjesti, a utakmica se razvlačila<br />
“da se vlasi ne dosite” da<br />
opet “šest buktinja plamte,<br />
da pričaju svima, da u našoj<br />
zemlji tri komiteta ima…”<br />
Sve do 28. decembra 2011.<br />
godine, do početka zasjedanja “šestorke”,<br />
stavovi su izgledali zakovani i stvarao se<br />
namjerno utisak da se neće opet dogovoriti.<br />
A oni se dogovorili bili još prije samih<br />
izbora, a odmah potom potvrdili da su se<br />
dogovorili da se ne dogovore “dok se ne<br />
dogovore”. Istina, malo ih je na kraju u<br />
svemu stisla i međunarodna zajednica, pa<br />
su se začas dogovorili ko će u koju fotelju<br />
i u tren postali kooperativni, odustajući od<br />
“maksimalističkih prohtjeva”.<br />
Ko je jamio, jamio<br />
Istina, detaljnija raspodjela pozicija tek<br />
predstoji, a već je sad jasno da će Bošnjaci<br />
proći najtanje, premda su najbrojniji narod.<br />
Bošnjacima su pripala četiri ministarstva<br />
30. decembar - 5. safer<br />
26
(odbrana, sigurnost, vanjski poslovi, te<br />
saobraćaj i komunikacije) uz uvjet da jedno<br />
ministarstvo daju nekom iz reda ostalih a<br />
jedno nekom iz RS-a. Taj iz RS-a mogao<br />
bi biti Sadik Ahmetović kojemu je nakon<br />
sastanka, rukujući se s njim pred novinarima,<br />
Dodik dobacio: “Ti si svakako<br />
naš!”. Srbi su se odrekli Ministarstva vanjskih<br />
poslova ali uzeli jača: finansije i trezor,<br />
vanjsku trgovinu i ekonomske odnose i<br />
Ministarstvo civilnih poslova. Pride su im<br />
zbog “kooperativnosti” dodijeljene na upravljanje<br />
dvije najvažnije agencije: SIPA<br />
i RAK. S nadom da ih SIPA<br />
manje odsada žari i izjavom<br />
Dodika da joj “neće oprostiti”,<br />
te da kroz RAK eventualno<br />
lakše dohakaju Javnom RTV<br />
servisu BiH, koji im je dosad<br />
najviše smetao, a kojeg su se<br />
na kraju rado dosukali. Pošto<br />
SNSD-u pripada i Ministarstvo<br />
civilnih poslova možda je i<br />
tu šansa da se što prije ugase i<br />
Muzej BiH, Historijski muzej i<br />
druge institucije države BiH, za<br />
koju Dodik inače ne navija, ni<br />
u sportu. Bošnjaci ostaju i bez<br />
čelne funkcije u UIO, te tako,<br />
pregovarački bezidejne, zapalo<br />
ih je upravljanje agencijom<br />
IDEEA. Hrvatima, odnosno<br />
dvojnom HDZ-u je pripala<br />
ključna funkcija predsjednika<br />
Raspodjelom<br />
ministarstava<br />
zadovoljan<br />
je i bosanski<br />
“hrišćanin”<br />
Rajko Vasić,<br />
koji, sve<br />
su prilike,<br />
neće morati<br />
opancima<br />
kroz blato, i<br />
koji je uvijek<br />
zadovoljan ako<br />
mu je šef Dodik<br />
zadovoljan,<br />
i uvijek<br />
nezadovoljan<br />
ako je šef<br />
nezadovoljan.<br />
Vijeća ministara gdje će zasjesti, ako prođe<br />
provjere, Vjekoslav Bevanda, a zapala su ih<br />
i dva ministarstva: Ministarstvo pravde,<br />
gdje će najvjerovatnije Borjana Krišto, te<br />
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice<br />
koje bi trebao popuniti neko iz HDZ 1990,<br />
a pretpostavlja se da je kandidat Martin<br />
Raguž. Nakon sastanka činio se nezadovoljnim<br />
Božo Ljubić, predsjednik HDZ<br />
1990. Najavljujući i moguće odstupanje iz<br />
koalicione “šestorke” ako se toj stranci ne<br />
udovolji na drugim razinama. Koliko će<br />
biti dosljedan vidjećemo na primjeru Livanjskog<br />
kantona, koji je trenutno<br />
jedini u BiH sa neformiranom<br />
vlašću, a prema dogovoru dva<br />
HDZ-a pozicija premijera u<br />
tom kantonu bi trebala pripasti<br />
Ljubićevom HDZ-u, jer<br />
je HDZBiH tu funkciju dobio<br />
u ostalim kantonima gdje su<br />
“Hrvati u većini”, a bolje je<br />
prošao i na državnom nivou,<br />
dok na federalnom nivou, da<br />
li greškom, ili u iščekivanju<br />
“trećeg entiteta”, zasad apstiniraju<br />
Ṙaspodjelom ministarstava<br />
zadovoljan je i bosanski<br />
“hrišćanin” Rajko Vasić,<br />
koji, sve su prilike, neće morati<br />
opancima kroz blato, i koji je<br />
uvijek zadovoljan ako mu je šef<br />
Dodik zadovoljan, i uvijek ne-<br />
zadovoljan ako je šef nezadovoljan. “Republika<br />
Srpska je na dobitku, bez obzira<br />
što nije dobila četiri ministarstva,<br />
jer pripadnici tri naroda dobivaju jednak<br />
broj ministara, čime je potvrđena<br />
trojnost BiH” izjavio je Vasić za Srnu nakon<br />
okončanih “pregovora šestorke”, ne<br />
morajući pri tom podići tri prsta da bi bio<br />
u cijelosti shvaćen.<br />
Na “istorijsko-povijesno-historijskom”<br />
skupu “šestorke” najvažnije je bilo podijeliti<br />
fotelje. Niko se ni osvrnuo nije na<br />
izjavu haške osuđenice i povratnice Biljane<br />
Plavšić, članice ratnog Predsjedništva<br />
paradržave “Republike Srpske” datu<br />
tog dana “da Srbi nisu željeli Veliku<br />
Srbiju, već da su se borili za slobodu<br />
svog naroda i svoje republike” čime je<br />
negirala agresiju na BiH, te svoje izjave i<br />
priznanja krivice na suđenju u Hagu na<br />
osnovu kojih je i dobila i izdržala manju<br />
kaznu od zaslužene. Niko se nije osvrnuo<br />
ni na ekonomiju, borbu protiv kriminala<br />
i mafije, izgradnju puteva, niti govorio<br />
o novim radnim mjestima, pa čak ni o<br />
budžetu nisu prozborili ni riječi kako<br />
valja, premda je u momentu njihovog<br />
zasjedanja još bilo ostalo samo tri dana<br />
tekuće godine kao krajnjem roku da se usvoji,<br />
kako bi uslijedilo i usvajanje Odluke<br />
o privremenom finansiranju za narednu<br />
godinu do perioda usvajanja budžeta za<br />
istu. Važno je da 3x2 buktinja plamte. Da<br />
“trojnost” pokažu svima…<br />
30. decembar - 5. safer<br />
27
Društvo<br />
Međunarodni naučni skup “Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu”<br />
Iz Drugog svjetsko<br />
vjetskog rata<br />
Bošnjaci su izašli i čista obraza a i časti<br />
Bošnjaci su imali hrabrosti stati<br />
u zaštitu svojih sugrađana i<br />
usprotiviti se fašističkoj NDH<br />
vlasti 1941. godine, što je u<br />
tom trenutku bio čin velike<br />
odvažnosti i hrabrosti, kako zbog<br />
činjenice da su i sami živjeli<br />
pod tom vlašću, tako zbog<br />
činjenice da staju u odbranu<br />
komšijskog srpskog naroda u<br />
trenutku dok njihovi sunarodnici<br />
masovno ubijaju Bošnjake u<br />
istočnoj Bosni. Nažalost, kako<br />
je primijetio prof. dr. Safet<br />
Bandžović, sličnih rezolucija nije<br />
bilo tokom agresije 1992.-1995.<br />
godine od strane srpskog naroda,<br />
a u zaštitu Bošnjaka i drugih u<br />
Banja Luci ili Bijeljini, tamo gdje<br />
su Bošnjaci 1941. godine stali u<br />
odbranu srpskog naroda<br />
Naravno, sve to ima utemeljenje u politici<br />
koju nakon Dejtonskog mirovnog<br />
sporazuma vodi SANU, koji se okrenuo<br />
novom vidu rata, to više nije “RAT ZA<br />
MIR”, floskula sa kojom su pokrenuli<br />
ratove na Balkanu 1991. godine, sada je<br />
to “RAT U MIRU”. Prije nekoliko mjeseci<br />
u sklopu teme “Bošnjaci i antifašizam”<br />
obradili smo detaljno sve metode<br />
i konkretne poteze koje u tom pravcu<br />
vuče SANU, kao što su naručeni radovi<br />
i knjige od stranih autora u kojima<br />
se Bošnjaci predstavljaju kao<br />
Skup je<br />
podsjećanje na<br />
antifašističke<br />
rezolucije koje<br />
su bošnjački<br />
prvaci potpisali<br />
1941. godine<br />
protiveći<br />
se nasilnim<br />
metodama koje<br />
je NDH vlast<br />
primjenjivala<br />
nad Srbima,<br />
Jevrejima,<br />
Romima i<br />
drugim.<br />
najveći fašistički saradnici<br />
u Evropi tokom Drugog<br />
svjetskog rata. Nažalost, u<br />
nedostatku institucija koje se<br />
trebaju baviti ovim pitanjima,<br />
te u nemaru za ove teme<br />
već postojećih institucija kao<br />
što su ANUBIH, Institut za<br />
istoriju itd., skup je organiziralo<br />
Udruženje “Mladi muslimani”,<br />
koje je još jednom<br />
potvrdilo svoj uvijek prisutni<br />
vizionarski rad. Naime, u<br />
izjavi za naš list predsjednik<br />
Udruženja Edhem Bakšić<br />
kaže da je ovaj skup pripreman<br />
još od marta ove godine, a da je<br />
dio godišnjeg Plana i programa rada<br />
Udruženja, a da je vizionarski upravo<br />
u tome što su u Udruženju prepoznali<br />
da je jedan od metoda nove borbe protiv<br />
BiH i Bošnjaka upravo pokušaj da<br />
se Evropi i Svijetu Bošnjaci pokažu kao<br />
narod sa fašističkom prošlošću, te da<br />
se na taj način oslabi pozicija Bošnjaka<br />
kod evropskih i svjetskih lidera i da se u<br />
konačnici, uz druge vidove “RATA U<br />
MIRU”, BiH dovede do raspada.<br />
Bakir Izetbegović pokrovitelj<br />
skupa<br />
Međunarodni naučni<br />
skup “Bošnjaci u Drugom<br />
svjetskom ratu” otvorio je<br />
bošnjački član Predsjedništva<br />
BiH Bakir Izetbegović,<br />
koji je bio i pokrovitelj skupa.<br />
Izetbegović je između<br />
ostalog rekao: “Nama Bošnjacima<br />
odgovara istina, pa<br />
i istina o Bošnjacima u Drugom<br />
svjetskom ratu, nažalost,<br />
umjesto nje, najčešće su<br />
nuđeni falsifikati, proizvolj-<br />
Piše: Ramiz Hodžić<br />
Usubotu, 24. decembra u organizaciji<br />
Udruženja “Mladi<br />
muslimani”, u Hotelu “Europe”<br />
u Sarajevu održan je Međunarodni<br />
naučni skup na temu: “Bošnjaci<br />
u Drugom svjetskom ratu”. Ovo je prvi<br />
put da se na ovaj način, kroz naučni<br />
skup, tretira pitanje pozicije Bošnjaka<br />
tokom Drugog svjetskog rata, što je<br />
gotovo pa neshvatljivo, posebno jer se<br />
radi o značajnoj temi i bliskoj prošlosti<br />
na koju se često pozivaju neprijatelji<br />
bošnjačkog naroda dajući sebi za pravo<br />
da čestiti bošnjački narod proglašavaju<br />
fašističkim kolaboracionistima. Upravo<br />
ovih dana Milorad Dodik vodi takvu<br />
kampanju protiv bošnjačkog naroda.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
28
na tumačenja, ignorisanje činjenica...<br />
Bošnjaci su bili prepušteni sami sebi,<br />
ali njihova politička elita, prije svega<br />
okupljena oko Udruženja Ilmije El-<br />
Hidaje, smogla je hrabrosti da 1941.<br />
godine rezolucijama, sarajevskom, pa<br />
i ostalim, tuzlanskom, banjalučkom,<br />
mostarskom itd., ustane protiv pogroma<br />
njihovih komšija Srba, Jevreja i<br />
drugih. To je bio izuzetan čin građanske<br />
hrabrosti”, rekao je Izetbegović i<br />
naglasio da “nikad više ne smijemo biti<br />
neorganizovani”. U izjavi za novinare<br />
Izetbegović je istakao da su Bošnjaci<br />
nespremni, politički neorganizovani i<br />
nenaoružani dočekali taj rat. Iz raznih<br />
razloga, a kao prvi je naveo to što JMO<br />
nije preživjela smrt svog vođe, a Bošnjaci<br />
su bili prinuđeni ratovati za druge<br />
vojske. “Posljednjih dana svjedoci smo<br />
uvrjedljivih stavova u vezi sa ulogom<br />
Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu,<br />
ali Bošnjaci su bili predmet genocida,<br />
regrutiranja u razne tuđe vojske, a<br />
samo mali broj njih uspio se organizirati<br />
samostalno”, kazao je Izetbegović<br />
Nakon predsjednika Izetbegovića<br />
skupu se u ime organizatora obratio<br />
Edhem Bakšić, predsjednik Udruženja<br />
“Mladi muslimani” koji je istakao da<br />
je današnji skup podsjećanje na antifašističke<br />
rezolucije koje su bošnjački prvaci<br />
potpisali 1941. godine protiveći se<br />
nasilnim metodama koje je NDH vlast<br />
primjenjivala nad Srbima, Jevrejima,<br />
Romima i drugim. Bakšić je rekao da<br />
će se sa vremenske distance od 70 godina<br />
temi skupa pristupiti objektivnije,<br />
a ne na osnovu netačnih stereotipa ili<br />
predrasuda.<br />
Učesnici skupa iz BiH, Sandžaka<br />
(Srbije) i Hrvatske<br />
Nakon uvodnih obraćanja održan<br />
je prvi panel koji je moderirao mr.sci.<br />
Admir Mulaosmanović sa Instituta za<br />
istoriju, a učesnici prvog panela bili su:<br />
prof. dr. Safet Bandžović (Institut za<br />
istoriju) sa temom “Bošnjački<br />
antifašizam: rezolucije<br />
građanske hrabrosti i odgovornosti<br />
(1941.)”; zatim prof.<br />
dr. Adnan Jahić (Filozofski<br />
fakultet, Tuzla) sa temom<br />
“Pismo hafiza Muhameda<br />
ef. Pandže hafizu Aliji Traki<br />
oktobra 1943. godine”;<br />
potom doc. dr. Adnan Velagić<br />
(Fakultet humanističkih<br />
nauka, Mostar): “Četnički<br />
pokret i pozicija Muslimana<br />
u Hercegovini”; Nihad<br />
Halilbegović (publicista iz<br />
Sarajeva): “Masovne likvidacije<br />
i masovne grobnice u<br />
Sarajevu 1945. - 1949. godina”;<br />
Mr. sci. Fikret Midžić (Arhiv<br />
USK, Bihać): “Muslimanska milicija<br />
Huske Miljkovića u Cazinskoj krajini”;<br />
te Idriz Duranović (Gimnazija,<br />
Travnik, BiH): “‘Mladi muslimani’ u<br />
Drugom svjetskom ratu”. Drugi panel<br />
vodio je prof. dr. Adnan Jahić, a izlagali<br />
su: Doc. dr. Zlatko Hasanbegović<br />
(Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”,<br />
Zagreb, Hrvatska): “Iza ‘antifašističke’<br />
kulise. Komunistički obračun s<br />
muslimanskim građanskim društvom<br />
i politikom 1945.-1947.”; zatim mr.<br />
sci. Admir Mulaosmanović (Institut<br />
za istoriju, Sarajevo): “Pripadnik Handžar<br />
divizije i njegova priča”; Doc. dr.<br />
Rasim Muratović (Institut za istraživanje<br />
zločina protiv čovječnosti i međunarodnog<br />
prava, Sarajevo): “Odnos<br />
komunističke vlasti prema Bošnjacima<br />
nakon Drugog ggsvjetskog rata”; Doc.<br />
dr. Izet Šabotić (Arhiv TK, Tuzla):<br />
“Neke karakteristike odnosa nove komunističke<br />
vlasti prema Bošnjacima<br />
na širem tuzlanskom području u prvim<br />
godinama nakon Drugog svjetskog<br />
rata”; Doc. dr. Admir Muratović<br />
(Internacionalni univerzitet u Novom<br />
Pazaru, Novi Pazar, Srbija): “Stradanje<br />
Bošnjaka u Sandžaku tokom i neposredno<br />
nakon Drugog svjetskog rata sa<br />
“Nama<br />
Bošnjacima<br />
odgovara<br />
istina, pa<br />
i istina o<br />
Bošnjacima<br />
u Drugom<br />
svjetskom<br />
ratu, nažalost,<br />
umjesto nje,<br />
najčešće<br />
su nuđeni<br />
falsifikati,<br />
proizvoljna<br />
tumačenja,<br />
ignorisanje<br />
činjenica.”<br />
posebnim osvrtom na zločin<br />
komunista na Hadžetu”; te<br />
Muhamed Nametak (Institut<br />
za istoriju, Sarajevo):<br />
“Kulturna politika komunističkih<br />
vlasti BiH i njen odnos<br />
prema Bošnjacima 1945.<br />
– 1952.”. Skup je okončan<br />
diskusijom u koju se uključila<br />
publika, koje je za ovaj<br />
vid skupa bilo puno, i koja je<br />
sa punom pažnjom saslušala<br />
sva izlaganja.<br />
Bošnjaci svijetla obraza<br />
izlaze iz Drugog svjetskog<br />
rata<br />
Iz izlaganja učesnika jasno je da su<br />
Bošnjaci, bez obzira na jako teško stanje<br />
u kome su se našli početkom Drugog<br />
svjetskog rata, iz ovog rata izašli<br />
svijetla obraza, bez organizovanog i<br />
sistematskog zločina nad bilo kim,<br />
niti sa mrljom organizirane podrške<br />
fašistima. Naprotiv Bošnjaci su imali<br />
hrabrosti stati u zaštitu svojih sugrađana<br />
i usprotiviti se fašističkoj NDH<br />
vlasti, što je u tom trenutku bio čin velike<br />
odvažnosti i hrabrosti, kako zbog<br />
činjenice da su i sami živjeli pod tom<br />
vlašću, kako zbog činjenice da staju u<br />
odbranu komšijskog srpskog naroda u<br />
trenutku dok njihovi sunarodnici masovno<br />
ubijaju Bošnjake u istočnoj Bosni.<br />
Nažalost, kako je primijetio prof.<br />
dr. Safet Bandžović, sličnih rezolucija<br />
nije bilo tokom agresije 1992.-1995.<br />
godine od strane srpskog naroda, a u<br />
zaštitu Bošnjaka i drugih u Banja Luci<br />
ili Bijeljini, tamo gdje su Bošnjaci 1941.<br />
godine stali u odbranu srpskog naroda.<br />
Nakon što pristignu članci od učesnika<br />
ovog naučnog skupa Udruženje “Mladi<br />
muslimani” će objaviti zbornik radova<br />
sa ovog skupa, što će biti značajan prilog<br />
istini i ulozi Bošnjaka u Drugom svjetskom<br />
ratu, kao i daljim istraživanjima<br />
ove teme.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
29
Društvo<br />
U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu”<br />
Ko planira nestanak<br />
Palestinaca i Bošnjaka<br />
“Nova izraelska vojna ofanziva<br />
na Gazu uslijedit će “prije ili<br />
kasnije” i bit će “brza i bolna”,<br />
izjavio je danas načelnik<br />
izraelskog Generalštaba Benny<br />
Gantz. U izjavi armijskom radiju<br />
na treću godišnjicu od početke<br />
tronedjeljnje ofanzive na<br />
Gazu, u kojoj je poginulo 1 400<br />
Palestinaca i 13 Izraelaca, Gantz<br />
je rekao da je to bila “odlična<br />
operacija kojom je ostvaren<br />
efekat zastrašivanja pokreta<br />
Hamas”. On je dodao da postoje<br />
znaci da taj efekat počinje<br />
da blijedi. “Prije ili kasnije,<br />
neće se moći izbjeći određena<br />
operacija. Izraelske odbrambene<br />
snage znaju kako da dejstvuju<br />
na čvrst, odlučan i ofanzivan<br />
način protiv terorista u Pojasu<br />
Gaze”, rekao je Gantz.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
30<br />
Upunoj sali Islamskog pedagoškog<br />
fakulteta u Zenici<br />
(u utorak, 27. decembra<br />
2011.) održan je Historijski čas<br />
“Sjećanje na Gazu”, u spomen na 28.<br />
decembar 2008. godine kada je buknula<br />
22-dnevna genocidna agresija<br />
Izraela na Gazu, u kojoj<br />
je ubijeno 1.417 Palestinaca,<br />
od čega 437 djece<br />
mlađe od 16 godina.<br />
Organizator je bio Kulturni<br />
centar “Karneol”<br />
iz Zenice, a Udruženje<br />
“Svitanje” iz Sarajeva je<br />
priredilo izložbu “Palestina<br />
izbliza”. Predavači su<br />
bili Esmir Bašić, Safvet<br />
Halilović i Fatmir Alispahić,<br />
moderator Midhat<br />
Kasap, a ispred IPF-a pozdravnu<br />
riječ je uputio<br />
prof. dr. Halil Mehtić.<br />
Publicista Esmir Bašić je<br />
sa nizom statističkih podataka<br />
predstavio historijske<br />
aspekte cionističke<br />
okupacije Palestine, od<br />
Prvog cionističkog kongresa<br />
1897. godine, pa do<br />
danas.<br />
Prof. dr. Safvet Halilović je dao<br />
historijski osvrt na golgotu Palestine<br />
te govorio o aktuelnom stanju na palestinskim<br />
teritorijama:<br />
- Nema ni najmanje sumnje da je<br />
pitanje Palestine jedno od najtežih i<br />
najtragičnijih problema današnjice.<br />
Kompleksnost tog problema ne ogleda<br />
se samo u tome što gotovo svakodnevno<br />
gine, biva ranjeno ili uhapšeno<br />
desetine Palestinaca, s obzirom<br />
da muslimani današnjice, nažalost,<br />
imaju još mnogo krvavih rana, već<br />
zbog toga što događanja u Palestini,<br />
a naročito ona u Jerusalemu, imaju<br />
veoma složenu historijsku i vjersku<br />
pozadinu. Palestinska golgota traje<br />
duže od šezdeset godina. Sadašnje<br />
stanje je samo produžetak prethodnih<br />
patnji, a moglo bi se ukratko sagledati<br />
u sljedećem: okupacija većine<br />
palestinskih područja, teroriziranje<br />
putem granatiranja palestinskih gradova<br />
i sela iz najsavremenijih oružja;<br />
često se upotrebljava municija i projektili<br />
koji su zabranjeni po međunarodnim<br />
konvencijama; hapšenje civila,<br />
a u izraelskim zatvorima se nalazi<br />
više hiljada zarobljenih Palestinaca,<br />
među njima je mnogo žena pa čak i<br />
djece; mučenje zarobljenika od kojeg<br />
mnogi nisu preživjeli; maltretiranje<br />
palestinskih civila na svaki mogući<br />
način; zid koji je sagradio Izrael na<br />
okupiranim palestinskim područji-<br />
U ime<br />
kooperativnosti<br />
smo pristali<br />
na postojanje<br />
Republike<br />
Srpske, da bi<br />
to bio prostor<br />
apartheida<br />
i terora nad<br />
Bošnjacima.<br />
Evo, Palestinci<br />
pristaju na 20<br />
posto svoje<br />
teritorije, samo<br />
da ih se ostavi<br />
na miru, i u<br />
suverenitetu,<br />
ali, ni to im ne<br />
daju.
Pozdravna riječ ispred IPF-a<br />
- Prof. dr. Halil Mehtić<br />
Esmir Bašić - Historijski aspekti<br />
cionističke okupacije<br />
Prof. dr. Safvet Halilović<br />
- O aktuelnom stanju u Palestini<br />
ma je veliki problem, taj zid je dugačak<br />
preko 700 kilometara, podijelio<br />
je i isjeckao palestinska sela i gradove,<br />
tako da je izuzetno teško kretati<br />
se unutar Palestine; zbog izraelske<br />
okupacije trpe palestinske bolnice,<br />
u kojima nema lijekova, škole,<br />
u kojima se često prekida nastava,<br />
ekonomija, jer nema posla, investicija...<br />
Ukratko – trpe svi, i muškarci<br />
i žene, i mladi i stari… Posebno je<br />
teško stanje u izoliranoj Gazi, koje<br />
se donekle poboljšalo nakon rušenja<br />
Mubarakovg režima u Egiptu,<br />
koji je bio najveći zaštitnik Izraela u<br />
regionu, ali nije ni blizu zadovoljavajuće,<br />
i dalje se mnoga roba, (čak i<br />
ona koja je potrebna za svakodnevni<br />
život) mora prebacivati preko podzemnih<br />
tunela iako prelaz u Refahu<br />
zvanično radi. Poseban problem je<br />
konstantno nastojanje cionističkog<br />
izraelskog režima da glavni<br />
grad Palestine Kuds<br />
(Jerusalem) pretvori u<br />
potpuno jevrejski grad. U<br />
tom pogledu palestinske<br />
porodice bivaju stalno<br />
izložene šikaniranjima i<br />
pritiscima da se isele sa<br />
svojim stoljetnih posjeda<br />
i kuća, oduzima im se<br />
pravo stanovanja u Kudsu,<br />
ne mogu ništa graditi,<br />
okupacione vlasti im, na<br />
osnovu tiranskih zakona<br />
koje usvaja izraelski parlament,<br />
oduzimaju njiho-<br />
Obraćanje mr. Fatmira Alispahića<br />
Ukratko, stanje<br />
u Palestini je<br />
veoma teško.<br />
Najmanje što<br />
možemo uraditi<br />
je sjećati se<br />
Palestine<br />
i njenog<br />
napaćenog<br />
naroda, te<br />
širiti istinu o<br />
tome. Pitanje<br />
Palestine<br />
nije samo<br />
palestinski<br />
ili arapski<br />
problem, to je<br />
pitanje koje<br />
se tiče svih<br />
muslimana<br />
svijeta!<br />
Sala IPF-a ispunjena do posljednjeg mjesta<br />
ve kuće i imanja. Najteži<br />
problem za sve muslimane,<br />
dakle, ne samo za Palestince,<br />
je permanentna i<br />
prljava borba cionističkog<br />
režima da se domogne<br />
prostora džamije Mesdžidul-Aksa,<br />
koja predstavlja<br />
jednu od najvećih svetinja<br />
u islamu. Cionisti tvrde<br />
da se na tom mjestu nekada<br />
nalazio židovski hram<br />
- hejkel, kojeg treba ponovo<br />
sagraditi jer država<br />
Izrael je, tvrde oni, nezamisliva<br />
bez hrama! U tom<br />
30. decembar - 5. safer<br />
31
pogledu oni su izbušili prostor ispod<br />
džamije Al-Aksa i prokopali brojne<br />
tunele tražeći navodne dokaze o postojanju<br />
tzv. hrama. Zabrinjavajući<br />
su apeli koje upućuje fondacija Quds<br />
International, u kojima se iznose zastrašujući<br />
podaci o aktivnostima cionističkog<br />
režima u vezi s rušenjem<br />
džamije Al-Aksa. U vezi s dešavanjima<br />
na okupiranim palestinskim<br />
područjima preporučujemo web-sajt<br />
Palestinskog informativnog centra<br />
(www. palestine-info.info), koji se<br />
uređuje na nekoliko svjetskih jezika<br />
i koji svakodnevno, iz sata u sat,<br />
donosi vijesti iz Palestine. Ukratko,<br />
stanje u Palestini je veoma teško.<br />
Najmanje što možemo uraditi je<br />
sjećati se Palestine i njenog napaćenog<br />
naroda, te širiti istinu o tome.<br />
Pitanje Palestine nije samo palestinski<br />
ili arapski problem, to je pitanje<br />
koje se tiče svih muslimana svijeta!<br />
Nezainteresiranost za Palestinu je<br />
veliki grijeh a odricanje od Palestine<br />
znači izdaju islama i njegovih najvećih<br />
svetinja! Hvala vam što ste došli<br />
na ovu manifestaciju, kako bismo<br />
evocirali sjećanje na golgotu palestinskog<br />
naroda – rekao je prof. dr.<br />
Safvet Halilović.<br />
Mr. Fatmir Alispahić je govorio<br />
o paralelama između palestinske i<br />
bošnjačke sudbine, jer se radi o dva<br />
najraseljenija naroda na svijetu, čija<br />
većina živi u iseljeništvu i progonstvu,<br />
a manjina u domovini. Oba<br />
naroda su, rekao je Alispahić, zavjerom<br />
međunarodne zajednice ostajala<br />
bez svoje domovine, na čijoj su teritoriji<br />
iznikle paradržavne tvorevine<br />
koje negiraju univerzalne konvencije<br />
o ljudskim pravima, a uprkos tome<br />
imaju podršku zapadnih vlada koje<br />
se predstavljaju kao eksluzivni tumači<br />
demokratskog i humanističkog<br />
poretka.<br />
- Konačno treba kazati da se radi o<br />
podvali, jer pravde u svijetu ne može<br />
biti dokle god palestinske i bošnjačke<br />
žrtve ne budu imale status kakvog<br />
imaju žrtve holokausta, i dokle god<br />
na pijedestalu legaliteta postoje paradržavne<br />
tvorevine koje su nastale genocidom<br />
i strašnim kršenjima ljudskih<br />
prava. Zapadni mentori stalno<br />
od Palestinaca i od Bošnjaka traže<br />
kooperativnost, ali od toga biva sve<br />
manje Palestine, i sve manje Bosne, i<br />
sve manje palestinskog i bošnjačkog<br />
naroda u svojim domovinama. U<br />
ime kooperativnosti smo pristali na<br />
postojanje Republike Srpske, da bi<br />
to bio prostor apartheida i terora nad<br />
Bošnjacima. Evo, Palestinci pristaju<br />
na 20 posto svoje teritorije, samo da<br />
Izložba “Palestina izbliza” bila je postavljena i u holu IPF-a<br />
ih se ostavi na miru, i u suverenitetu,<br />
ali, ni to im ne daju. To znači<br />
da tzv. civilizirani svijet ima u planu<br />
nestanak Palestinaca i nestanak Bošnjaka,<br />
u šta se možemo uvjeriti kad<br />
pogledamo unazad, i vidimo koliko<br />
je jednog i drugog naroda nestalo u<br />
iščekivanju da zažive mir, pravda i<br />
tzv. zapadna demokratija. Poseban<br />
dio ove genocidne operacije svjetskih<br />
razmjera je navikavanje žrtve<br />
na svoj ponižavajući status, a što se<br />
ostvaruje i kroz projekat odvajanja<br />
Bošnjaka od bošnjačke sudbine, tako<br />
što ćemo u ime lažnih viših ciljeva<br />
prestati suosjećati sa patnjama i poniženjima<br />
svog naroda. ...Sve dok i<br />
na nas osobno ne dođe red. Na Palestince<br />
se vrši sličan pritisak, s ciljem<br />
da raseljeni Palestinci, u ime terora<br />
i nepravde, zauvijek zaborave zemlju<br />
svojih djedova. Bosanska realnost je<br />
duboko genocidna, samim tim što<br />
se o aspektima nestajanja i ponižavanja<br />
Bošnjaka institucionalno šuti,<br />
a šutnja biva znak podrške. Cenzura<br />
se nadvila i nad ovaj veličanstveni i<br />
dostojanstveni skup u Zenici, što je<br />
najbolji znak da mi ovdje svjedočimo<br />
antifašizam i anticionizam, kao<br />
tekovine boljeg i humanijeg svijeta –<br />
rekao je mr. Fatmir Alispahić.<br />
Izložba “Palestina izbliza” u sali za predavanja<br />
30. decembar - 5. saffer<br />
32
Kutak za islamsku omladinu<br />
Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla”<br />
Stereotipiziranje<br />
muslimanke<br />
u medijima<br />
Donosimo dio izložbe pod<br />
nazivom “Stereotipiziranje<br />
muslimanke u medijima”<br />
koju je Centar za edukaciju i istraživanje<br />
“Nahla” iz Sarajeva organizirao<br />
povodom Međunarodnog dana<br />
tolerancije. Za ovu izložbu odabrani<br />
su primjeri naslovnica časopisa,<br />
predizbornih plakata, ilustracija,<br />
karikatura i fotografija koji prikazuju<br />
tendenciju mas-medija u posljednjem<br />
desetljeću ka negativnom<br />
predstavljanju i stigmatiziranju<br />
muslimanke u javnosti. Iako često<br />
inicirano samo u svrhu postizanja<br />
trenutnih političkih ciljeva, ovakvo<br />
medijsko predstavljanje ima nesagledive<br />
posljedice na svakodevni život<br />
muslimana širom svijeta.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
34
30. decembar - 5. safer<br />
35
30. decembar - 5. safer<br />
36
Online komentar polumjeseca<br />
Besjeda Bošnjacima<br />
Besjeda posvećena Reisu-l-ulemi<br />
dr. Mustafi ef. Ceriću, koji bdije<br />
nad Bošnjacima, budi ih i kazuje<br />
im ko su, šta su, i šta im je<br />
činiti, pravo i po duši...<br />
Autor: Dr. Ferid Muhić<br />
Bošnjaci! Ja, koji sam isto što i vi,<br />
govoriću vama, koji ste isto što<br />
i ja, samo ono što znam da je<br />
istina, i ništa vam neću slagati. Ljudi se boje<br />
reći istinu, a ne boje se slagati! Velika je njihova<br />
hrabrost prema Allahu, džellešanuhu,<br />
i veliki je njihov strah od ljudi! Koliko takvi<br />
griješe! Ako ljude i prevare, Njega ne mogu<br />
prevariti, jer Allah sve zna, i zato zna da su<br />
slagali, a oni ipak lažu! Pa zar oni zaista ne<br />
znaju koga se treba plašiti, od čije kazne treba<br />
strijepiti, čije su zapovijesti dužni poštivati!?<br />
A lagali su nas Bošnjake mnogo. I lagali su nas<br />
mnogi! I oni za koje smo znali da nas lažu i da<br />
nam ne misle dobro, i oni za koje nismo znali<br />
da nas lažu i da nam ne misle dobro! Lagali su<br />
nas i oni koji nisu bili Bošnjaci, lagali su nas i<br />
Bošnjaci, lagali su i o drugima i o sebi, a najviše<br />
su lagali o nama, Bošnjacima! Lagali su<br />
da nas Bošnjaka nema, i da nas nikada nije ni<br />
bilo; lagali su da smo bili narod gluhih i nijemih<br />
i da smo tek od njih naučili govoriti, i da<br />
zato, jezik kojim govorimo ne može biti naš<br />
bosanski, nego samo njihov, srpski ili hrvatski,<br />
već prema tome kako je kojim Bošnjacima<br />
zapala ta sreća da ih, onako nemušte, jedni ili<br />
drugi govoru nauče; lagali su nas da mi Bošnjaci<br />
nikada nismo imali svoju državu Bosnu;<br />
lagali su nas da smo vjeru pradjedovsku izdali,<br />
i tuđu vjeru primili, samo da glavu spasimo!<br />
I zamalo, te bi nas sa tim lažima nama samima<br />
otuđili i sa našom bošnjačkom dušom<br />
nas zavadili, ali Allah dade i nađoše se ljudi<br />
Bošnjaci, umni i hrabri, mudri i čisti, koji uz<br />
Njegovu pomoć, učiniše te nam zrak istine<br />
osvijetli dušu, pa sve što smo zaboravili o sebi,<br />
ono sve što jesmo, iziđe iz mraka zaborava,<br />
ukaza se pred našim očima i ugnijezdi se u<br />
našim srcima.<br />
Onim Bošnjacima koji ne smiju istinu reći<br />
Velika snaga leži u pričama. Zato priče<br />
ne nastaju slučajno, spontano, bez povoda i<br />
bez cilja. Ako je priča dobro smišljena, sjeme<br />
posijano u njoj, niknuće taman kad ljudima<br />
najviše zatreba onoga što izgleda kao da im<br />
je najpreče. Ali ono što je najpreče, nije uvijek<br />
ono što izgleda kao da je prvo, ni ono što<br />
izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo treba<br />
znati da ono što nam izgleda prvo i na šta<br />
se prva misao usmjeri, nije uvijek ono što je<br />
najbolje, ono što je najvrjednije, ono što čovjeku<br />
valja učiniti! U smrtnoj opasnosti, prva<br />
misao je pobjeći, i svakom se čini da je najpreče<br />
spasiti glavu. Ali ako je za spas glave potrebno<br />
da se izgubi obraz, onda je obraz preči!<br />
Zato, suprotno uvriježenoj i sistematski pothranjivanoj<br />
predrasudi, ne priča priče samo<br />
narod. Mnoge od navodno narodnih priča,<br />
nije ispričao narod, nego ih je, kao šugavu<br />
ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A<br />
zna se da jedna šugava ovca ošuga cijelo stado!<br />
Jedna od takvih “narodnih priča”, puštena<br />
davno među Bošnjake (ja tu priču nikada nisam<br />
čuo kod drugih naroda, iako<br />
sam je na moju veliku žalost često<br />
slušao upravo kao “narodnu priču”<br />
među Bošnjacima) jestePriča e<br />
o hrđavom psu. Zbog očigledno<br />
demagoške i defetističke poruke<br />
upućene Bošnjacima, ovu priču<br />
prenosimo u osnovnim crtama:<br />
Kao biva, u nekog čobana, zajedno<br />
sa dobrim i pametnim psima,<br />
uz stado bilo i neko pašče koje je<br />
po cijeli dan i po svu noć lajalo.<br />
U planini bio vuk, ali podalje od<br />
ovog stada. Pođe taj vuk svojim poslom<br />
na jednu stranu, ali čuje onog<br />
lajavog psa. Tako jednom, tako<br />
dvaput. Upamti to vuk, te čim<br />
ujagmi malo slobodnog vremena,<br />
ode da vidi to pašče koje mu svojim<br />
lavežom ne da ni da se na miru odmori<br />
i odspava. Vuk dođe na ono<br />
mjesto odakle se čulo lajanje, a kad<br />
tamo cijelo stado. I pojede vučina<br />
i ovce i čobana, i dobru paščad,<br />
a samo se ono lajavo pašče spasi!<br />
Priča je višestruko zanimljiva, ali<br />
ćemo se mi zadržati samo na već<br />
spomenutoj centralnoj poruci<br />
Bošnjacima, i očiglednoj neautentičnosti<br />
ove kvazi narodne priče, koja potvrđuje da je<br />
spravljena u retortama ideoloških laboratorija<br />
naših susjeda sa jasnim ciljem da obeshrabri<br />
Bošnjake i da im stvori osjećaj nemoći i tupe<br />
pokornosti.<br />
Poruka je prijeteći jasna: Bošnjacima valja<br />
pognuti glavu i ušutiti se, da ne bi privukli pažnju<br />
vuka koji ih je nekim slučajem do tada<br />
smetnuo s uma. Dok šute i trpe, i ako od sebe<br />
otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv<br />
dušmana, dušman (vuk) će ih bar za neko<br />
vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spominju<br />
dušmane (koji ne laju) su kao dobri psi<br />
koje treba hraniti i držati uz stado. Pas koji laje<br />
30. decembar - 5. safer<br />
38<br />
Jednako tako,<br />
kao nebo i<br />
kao okean,<br />
Bošnjaci, kao<br />
uostalom, ni<br />
jedan narod,<br />
ne bivaju po<br />
dekretu, niti su<br />
nastali ukazom,<br />
nego jesu i<br />
bivaju svojom<br />
sopstvenom<br />
neporecivošću.<br />
i kada vuka nema, dozvaće vuka (dušmana),<br />
prije ili kasnije, i eto vam belaja! Zato, pamet<br />
u glavu, Bošnjaci! Otjerajte one ljude (paščad)<br />
među vama koji opominju (laju) da je vuk u<br />
planini, a dušman u blizini! Ako šutite, možda<br />
vas vuk zaobiđe i poštedi! U suprotnom,<br />
i vas i vašeg čobana vuk će pojesti, a samo će<br />
ono lajavo pašče ostaviti u životu, da mu se<br />
nađe i da ga podsjeti na vas, kad se opet poneka<br />
od rasutih ovaca ojanji i kad novo stado za<br />
klanje saberete!<br />
Strašno da strašnije ne može biti! Što je<br />
još gore, sami Bošnjaci su tu priču progutali<br />
kao mudru pouku, i po pravilu upravo oni<br />
su prvi koji tjeraju j od sebe svoje najbolje j ljude.<br />
Čim neki Bošnjak digne glavu i jasno i<br />
glasno progovori istinu o opasnostima koje<br />
Bošnjacima prijete, skoče mnogi Bošnjaci<br />
kao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga<br />
da ušuti, taman kao da je ono pašče. Ali ono<br />
što je najgore jeste da niko ne vidi koliko je<br />
ova priča neautentična i ideološki fabrikovana,<br />
koliko je jasno da nije bila, niti<br />
je mogla biti narodna priča. Kao<br />
prvo, niko ne vidi da se sakrilo i<br />
preskočilo ono što je u priči najbitnije:<br />
naime da blizu stada zaista<br />
živi pravi vuk koji jede ovce, i da<br />
tog pravog vuka lajavi pas nije ni<br />
izmislio, ni stvorio, kao i to da nije<br />
ovaj pas pojeo ovce i čobana, nego<br />
upravo taj isti realni vuk, na kog<br />
je on lajao i opominjao danju i<br />
noću! Kao drugo, ko god zna bilo<br />
šta o vukovima, zna da oni bježe<br />
od laveža, a ne da ih lavež privlači,<br />
tako da pas koji neprekidno<br />
laje zapravo indirektno već brani<br />
stado od vukova! Istina je u stvarnosti<br />
direktno suprotna ovoj priči!<br />
Vuk se odluči da napadne stado<br />
samo kad zavlada tišina, dok ovce<br />
planduju ili pak, u gluho doba<br />
noći, kada popusti pažnja čobana,<br />
a psi se ušute i zadrijemaju. Kamo<br />
sreće da svako stado ima psa koji<br />
neprestano laje, danju i noću,<br />
imalo ili nemalo vuka u blizini!<br />
Nikada, ali zaista nikada – i to<br />
će vam potvrditi svako ko je bio<br />
makar jednom sa ovcama u planini u kojoj<br />
ima vukova – vuk neće napasti stado ako njegov<br />
dolazak najavi gromoglasni lavež, jednog<br />
ili više pasa, svejedno! I zato ovčari i čobani<br />
posebno cijene pse koji laju i opominju, jer<br />
su im oni od najveće pomoći, a ne uzrok<br />
njihove propasti, kao u ovoj priči-podvali!<br />
O tome koliko je inače ponižavajuća i kulturološki<br />
neprihvatljiva osnovna podjela uloga<br />
u Priči o hrđavom psu, u kojoj su Bošnjaci<br />
prikazani kao potpuno nemoćne ovce pred<br />
svemoćnim vukom, a njihov najbolji branilac<br />
koji ih bez prestanka opominje na opasnost,<br />
žigosan kao glavni krivac za njihova stradanja,<br />
pa im preostaje samo da pognu glavu i šute
hrabreći se oportunističkim biserima kao što<br />
su - krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lađu,<br />
prvi pjevac završi u loncu, najviše junaka je<br />
pod zemljom, pognutu glavu sablja ne siječe<br />
– treba jednom napisati studiju od pet tomova<br />
na devet hiljada stranica! Hoće li ovaj<br />
strah nekada prestati, ima li uopšte kraja tim<br />
blasfemičnim epizodama ekscesivnog nacionalnog<br />
mazohizma!? Pa zar ne znamo da<br />
krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani<br />
usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja<br />
je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju<br />
najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i<br />
sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i<br />
ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđenik<br />
na smrt glavu ne pogne da mu je sablja,<br />
sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!?<br />
Zato, o vi među Bošnjacima koji ne smijete<br />
istinu reći, ne budite ovce, ne plašite se, ne<br />
tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori<br />
i koji vas danju i noću na opasnost opominje,<br />
već ga slijedite i pomozite mu, isplovite<br />
na pučinu, sa valovima se hrvite, prvi sabah<br />
najavite, pred cijelim svijetom glavu ponosno<br />
podignite - jer vama priliči da je pognete<br />
samo pred Allahom jedinim!<br />
O identitetu Bošnjaka, samo sa<br />
Bošnjacima<br />
Treba odmah reći da Bošnjak koji sebe i<br />
svoju naciju dovoljno poštuje, jednako kao i<br />
bilo koji Englez, Nijemac, Italijan, Turčin, ili<br />
čovjek bilo koje druge nacionalne pripadnosti,<br />
jednostavno nikada neće dozvoliti pripadnicima<br />
drugih nacija da uopšte dovedu u pitanje<br />
postojanje njegove nacije i njegov sopstveni<br />
nacionalni identitet, niti da ga pretvore u<br />
predmet bilo kakve debate, a svaki pokušaj da<br />
se o tome razgovara odbiće sa gnušanjem kao<br />
krajnju nepristojnost! Ovaj razgovor o identitetu<br />
Bošnjaka, jeste neka vrsta porodičnog<br />
razgovora, diskusija među nama Bošnjacima,<br />
i samo tako ga treba razumjeti. Mi nikome<br />
ništa ne dokazujemo o sebi, jer niko nema legitimitet<br />
da nas Bošnjake o nama pita. Neka<br />
se zna još i ovo: Nikome ko nije Bošnjak, nisam<br />
dužan račun polagati o tome ko sam, niti<br />
sam voljan pristati na njegovu drskost da mi<br />
drži pridike o nacionalnom identitetu Bošnjaka!<br />
Sa Bošnjacima je drugačije. Bošnjaci<br />
imaju veliki bonus u tom pogledu, najprije<br />
jer su Bošnjaci, a zatim i zato što o svojoj naciji<br />
i svojoj historiji zaista malo znaju, razumije<br />
se ne svojom krivicom, nego zbog cijelog stoljeća<br />
gaženja, brisanja i poricanja bošnjačkog<br />
nacionalnog identiteta, sistematski organizovanog<br />
i provođenog od svih onih koji su<br />
tokom posljednjih 120 godina držali vlast<br />
nad prostorima Bosne! Ipak, dužan sam istaći<br />
metodološki značajnu činjenicu da u svakoj<br />
diskusiji o potpuno očiglednim ili aksiomatski<br />
jasnim temama, pa stoga i u ovom razgovoru<br />
o identitetu Bošnjaka, cilj nije dokazati,<br />
nego pokazati! Jer, dokazuje se nešto o čemu<br />
postoji nekakva dilema, makar bila samo teorijski<br />
ili logički zasnovana, neka pojmovna<br />
nejasnoća koja se duguje nesigurnosti našeg<br />
iskustva ili nepouzdanosti ljudskog razuma.<br />
Ono što je očevidno, dakle, ono što nam se<br />
ukazuje kao evidentno (kako u smislu kartezijanski<br />
shvaćene unutrašnje intuitivne evidencije,<br />
tako i u smislu naše potpune psihološke<br />
sigurnosti u realno postojanje neposrednih<br />
činjenica iskustva), to se u principu nikada<br />
ne dokazuje! Onima koji to ne razumiju i<br />
poslije svih tumačenja riječima, pojmovima i<br />
logikom, ove evidentne istine prosto se moraju<br />
“nacrtati”, kao što onome koji, gledajući s<br />
brda grad u dolini, ne umije da se orijentiše i<br />
ne uspijeva prepoznati svoju sopstvenu kuću,<br />
ne treba dokazivati da ta kuća postoji, jer on<br />
to zna najbolje, nego mu je prosto treba prstom<br />
pokazati! Dakle, za one među Bošnjacima<br />
koji nikada nisu imali priliku da saznaju<br />
istinu o sebi, svom narodu, svojoj kulturi,<br />
svom jeziku i svojoj historiji i državi, za one<br />
koji su nešto čuli ali teško shvaćaju, ili još teže<br />
prihvaćaju istinu o sudbini svog naroda, za<br />
one koji pate od amnezije, kao i za one koji<br />
imaju problema sa osjećanjem sopstvenog<br />
bošnjačkog identiteta, evo malo “crtanja” i<br />
malo pokazivanja prstom!<br />
Bošnjački nacionalni identitet nije tema<br />
koja bi s razlogom mogla biti upitna u bilo<br />
kom, izuzev u sasvim hipotetičkom kontekstu;<br />
ne više i ne drugačije nego onoliko i onako<br />
koliko i kako bismo se mogli hipotetički<br />
pitati o realnosti svijeta. Razumije se, osporavanja<br />
identiteta Bošnjaka iz hegemonističkih,<br />
asimilatorskih, ideološko-političkih i drugih<br />
negatorskih, odnosno, otvoreno neprijateljskih<br />
motiva, ne treba smetnuti s uma. Ali o<br />
onima koji to pokušavaju i o njihovim “argumentima”,<br />
kao o lanjskom snijegu! Kao<br />
što se kaže: “Neka puknu dušmani!” Naše<br />
je da se onim što je istinito, dobro i lijepo<br />
zabavimo, koje je iz neupućenosti, neznanja,<br />
ili kakve druge zablude i greške postalo<br />
žrtva stoljetne proizvodnje noćnih lagarija,<br />
smišljanih po nacionalističkim institucijama<br />
naših susjeda, usmjerenim protiv Bošnjaka.<br />
Slijedeći potrebu da nacrtamo i pokažemo<br />
istinu o nacionalnom identitetu Bošnjaka,<br />
onima koji su, ne nužno svojom krivnjom,<br />
zaglibili u pojmovnu konfuziju, kao i onima<br />
sa benignim astigmatizmom koji im smeta,<br />
pa ne vide jasno ni sebe, niti umiju pronaći<br />
i prepoznati svoju kuću s ovog brda predrasuda<br />
na koje su popeli Bošnjake kroz ovih<br />
stotinu godina, krenimo sa crtanjem i pokazivanjem.<br />
Kao što ni “najtvrdokorniji skeptik<br />
ne može ozbiljno i ni za trenutak dovesti u pitanje<br />
najdublju sopstvenu intuiciju realnosti<br />
svijeta” (dakle, ne može drugačije nego uz sasvim<br />
hipotetičku pretpostavku da može i ono<br />
što zna sigurno da ne može!) – ovdje podsjećamo<br />
na priznanje Davida Hume-a, jednog od<br />
najtvrdokornijih skeptika u historiji svjetskog<br />
skepticizma, koji je upravo ovom formulacijom<br />
relativizirao i zapravo ukinuo sopstveni<br />
hipotetički skepticizam! – jednako tako ni<br />
30. decembar - 5. safer<br />
39<br />
najtvrdokorniji među osporiteljima bošnjačkog<br />
identiteta u dugoj, bezuspješnoj i uzaludnoj<br />
historiji osporavanja ove istine, ne može<br />
ni za trenutak ozbiljno dovesti u pitanje najdublju<br />
intuiciju realnosti identiteta Bošnjaka!<br />
Namjesto bilo kakvih arhivskih dokumenata,<br />
pravnih odluka, ukratko – umjesto administrativno<br />
kreiranih papira – dovoljno je prosto<br />
demonstrirati evidenciju činjenica. Kojim<br />
dokumentima treba dokazivati postojanje<br />
zvijezda!? Zar o postojanju okeana znamo<br />
tako što ga potvrđuje nekakvo ćage, nekakva<br />
pravna odluka, ili patentirane formulacije registrovane<br />
u naučnim studijama!? Šta bi moglo<br />
više učvrstiti njihovu apsolutnu izvjesnost,<br />
koje bi institucije mogle svojim pečatima dopunski<br />
potvrditi da zvijezde i okeani postoje<br />
sasvim nesumnjivo i nezavisno od svih iskaza<br />
o njima, kao apsolutna ontološka datost!?<br />
Jednako tako, kao nebo i kao okean, Bošnjaci,<br />
kao uostalom, ni jedan narod, ne bivaju<br />
po dekretu, niti su nastali ukazom, nego jesu<br />
i bivaju svojom sopstvenom neporecivošću.<br />
Nasuprot zabludama pravnog fundamentalizma,<br />
sve sociološke teorije, ideološke platforme<br />
i politički dekreti završavaju u granicama<br />
interpetacije različitih aspekata jedne nacije,<br />
odnosno, naroda, što konkretno znači da ne<br />
stvaraju ni društvo ni društvene odnose, i da<br />
utoliko, nemaju nikakvu konstitutivnu moć.<br />
I za svo vrijeme koliko su ustavi, zakoni, pravni<br />
dokumenti, ukazi vladara i državne odluke,<br />
odricali postojanje Bošnjaka i zabranjivali<br />
da se njihov bosanski jezik nazove svojim<br />
imenom, Bošnjaci su postojali i Bošnjaci su<br />
govorili svojim bosanskim jezikom! Kao što<br />
svi znamo, postojanje ili nepostojanje jednog<br />
naroda ne zavisi od volje, namjera, zaključaka<br />
ili dokumenata nikakvih državnih autoriteta,<br />
niti od bilo kojih instanci svjetske nauke<br />
i politike, sabranih u jedno i uzetih zajedno.<br />
Nauka i legislativa su, u odnosu na predmet<br />
svojih ingerencija, uvijek i samo regulativne<br />
instance, nikada konstitutivni faktori. Ni nauka,<br />
ni pravni sistem, ne mogu ni stvoriti, ni<br />
poreći postojanje jednog čovjeka, još manje<br />
stvoriti ili poreći postojanje jednog cijelog<br />
naroda! I to se mora imati na umu kada je<br />
riječ o bilo kom narodu. A Bošnjaci nisu bilo<br />
koji narod! Napomena za one neupućene!<br />
Obaveza jasnosti zahtijeva polemički maksimalno<br />
izoštrenu formulaciju centralnih<br />
činjenica na kojima se zasniva ovo izlaganje.<br />
Konkretno, to obavezuje na radikalnu analizu.<br />
Analizirati radikalno, znači otresti busenje<br />
predrasuda sraslo za korijenje istine, tako da<br />
se može, kada se korijen jasno ukaže, nacrtati<br />
i pokazati prstom tu istinu prosvijećenima<br />
i dobronamjernima među onim Bošnjacima<br />
koji žele razumjeti, a još ne razumiju ili<br />
ne vide da su Bošnjaci onoliko jasno i nedvosmisleno<br />
narod sa sopstvenim identitetom,<br />
kao što je jasno i nedvosmisleno da je Zemlja<br />
okrugla.<br />
(Ostatak komentara vidjeti na www. bosnjaci.net)
Islamski propisi<br />
Pravni propisi u Poslanikovim hadisima<br />
Dozvoljene su nam dvije vrste strvi i krvi<br />
Vjerodostojnim predanjem<br />
je prenešeno da su Ebu-<br />
Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, Ibn<br />
Abbas i brojni drugi ashabi,<br />
u komenatoru ovoga ajeta<br />
kazali: “Prvim dijelom ajeta<br />
(vama se dopušta da u moru<br />
lovite) dozvoljava se ono što<br />
je ulovljeno u moru, a drugim<br />
dijelom (da ulov jedete) ono<br />
što je uginulo u moru”<br />
Piše: Mr. Semir Imamović<br />
Prenosi<br />
P<br />
Ibn Omer, radijallahu<br />
Panhu, da je Poslanik, sallallahu<br />
Palejhi ve sellem, rekao: “Dozvoljene<br />
su nam dvije vrste strvi i dvije vrste krvi,<br />
strv ribe i skakavca, i slezena i jetra.’’<br />
Ocjena hadisa<br />
Hadis su zabilježili: Ahmed (2/97.), Ibn<br />
Madže, Knjiga jg o hrani, poglavlje “slezena<br />
i jetra’’, br. 3314, Šafija u svom Musnedu<br />
(2/173.), Abd ibn Humejd u Muntehabu,<br />
820., Darekutni (4/271.), Bejheki (1/9.,<br />
254., 257.). Rekao je Ibn el-Kajjim: “Ovaj<br />
hadis je dobar (hasen). Iako u mevkuf formi<br />
(kao govor ashaba), gledano sa normativnošerijatskog<br />
aspekta on ima snagu merfua (Po-<br />
slanikov govor), jer riječi Poslanikovih ashaba<br />
‘dozvoljeno nam je / zabranjeno nam je’, u<br />
stvarnosti, tumače Poslanikovu zabranu i dozvolu.’’<br />
1 Nakon što je iznio mišljenja hadiskih<br />
stručnjaka o ovom hadisu, dr. Selman ibn<br />
Fehd el-Avde, na kraju zaključuje: “Ispravno<br />
je mišljenje da je ova predaja vjerodostojna<br />
samo u mevkuf a ne i u merfu’ formi, ali u<br />
praktičnom i u smislu pravnih posljedica,<br />
ima snagu merfu’ hadisa (Poslanikove izjave),<br />
kao što je to pojasnio Ibnul Kajjim.” U tom<br />
svjetlu treba posmatrati i riječi Bejhekija:<br />
“Ova vrsta mevkuf predanja na stepenu je<br />
2<br />
musned hadisaa .” Sličan govor zabilježen je i<br />
od San’anijaa 3 i El-Albanijaa 4 .<br />
Opća pravna pitanja<br />
Riječi “Dozvoljene su nam...’’ (u nekim<br />
drugim situacijama: “Zabranjeno nam je”)<br />
jasan su dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, nije imao ingerencije da, neovisno<br />
na njenu konačnu formu. Šta-<br />
više, Kur’an je, u tom pogledu,<br />
kategoričan i ne ostavlja ni najmanje<br />
prostora špekulacijama<br />
o navodnoj ljudskoj umiješanosti<br />
u formulaciji kur’anskog<br />
teksta i ustanovljavanju šerijatskih<br />
propisa i normi, o čemu,<br />
na najilustrativniji način, govori<br />
završnica sure El-Hakka, u<br />
kojoj se kaže: Kur’an je, doista,<br />
govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije<br />
govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne<br />
vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako<br />
vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara<br />
svjetova! A da je on o Nama kojekakve<br />
riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku<br />
uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli,<br />
i niko ga između vas ne bi mogao od toga<br />
odbraniti. Pouka je Kur’an onima koju budu<br />
Allahova naređenja izvršavali, a zabrana se<br />
klonili – A Mi sigurno znamo da neki od vas<br />
neće u nj vjerovati – i on će biti uzrok jadu<br />
nevjernika, a on je, doista, sama istina zato<br />
ti hvali ime Gospodara tvoga, Veličanstve-<br />
o Božijem izunu (dopuštenju) i<br />
dozvoli, nešto naredi ili zabrani.<br />
Njegova uloga, kako se to naglašava<br />
u mnogim kur’anskim<br />
ajetima, ali i u hadisima (poput<br />
ovog), kao Božijeg izaslanika<br />
na zemlji, ogledala se, isključivo,<br />
u jasnom obznanjivanju i<br />
dostavljanju Božije poslanice<br />
(uputu, volje) ljudima, bez i<br />
najmanje j mogućnosti da utiče<br />
noga! 5 Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, zabranio pristup mesdžidu osobama<br />
koje su, prije toga, konzumirale bijeli<br />
ili crveni luk, neki ashabi su počeli javno<br />
govoriti o općoj zabrani konzumiranja bijelog<br />
i crvenog luka, na šta je Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, rekao: “Nije moje<br />
pravo da zabranim ono što je Allah, dželle<br />
I što je još<br />
važnije, ne<br />
postoji niti<br />
jedan hadis<br />
u kojem je<br />
Poslanik,<br />
sallallahu alejhi<br />
ve sellem,<br />
izričito naredio<br />
pranje ljudske<br />
krvi sa tijela<br />
i odjeće, sa<br />
izuzetkom<br />
menstrualne<br />
krvi, iako je<br />
u njegovo<br />
vrijeme<br />
posebno bila<br />
raširena praksa<br />
hidžame.<br />
šanuhu, učinio dozvoljenim.’’ 6<br />
Ako<br />
ustanovljvanje propisa (zabrana i dozvo-<br />
la) nije bilo u Poslanikovoj ingerenciji,<br />
onda ono zasigurno nije u ingerenciji<br />
raznih samoproglašenih autoriteta, koji<br />
navodno nastupaju u ime vjere, i koji su,<br />
u ime vjere, a bez prethodne konsultacije<br />
klasičnih islamskih izvora i literature i<br />
bez nekih posebnih pravila, uspostavili<br />
jedan novi sistem vrjednovanja stvari u<br />
kojem Božija objava sadržana u<br />
Kur’anu i Poslanikovoj tradiciji<br />
više nemaju presudan uticaj,<br />
nego su to razna racionalnomodernistička<br />
obrazloženja i<br />
teoretiziranje. A o kakvom se<br />
sistemu vrijednosti radi, najbolje<br />
govori činjenica da njegovu<br />
provjeru nisu prošli čak ni oni<br />
kur’anski propisi, koji su, u svakom<br />
vremenu, bili predmetom<br />
jednoglasnog mišljenja islamskih<br />
učenjaka, kao što su, između<br />
ostalog, zabrana kamate,<br />
propisano odjevanje (hidžab),<br />
ponašanje u skladu sa načelima<br />
islamske etike i moralnosti i sl.<br />
Propisi<br />
1. Dozvola konzumiranja<br />
mesa morskih životinja, bilo<br />
da su ulovljene ili uginule u<br />
moru. Potvrdu toga nalazimo<br />
i u kur’anskim riječima: Vama<br />
se dopušta da u moru lovite i da<br />
ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite. 7<br />
Vjerodostojnim predanjem je prenešeno<br />
da su Ebu-Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, Ibn<br />
Abbas i brojni drugi ashabi, u komentaru<br />
ovoga ajeta kazali: “Prvim dijelom ajeta<br />
(vama se dopušta da u moru lovite) dozvolja-<br />
va se ono što je ulovljeno u moru, a drugim<br />
dijelom (da ulov jedete) e ono što je uginulo<br />
u moru. 8 Također, općenitost ovog propisa<br />
može se razumjeti i iz dvočlanih izraza<br />
sajdu-l-bahri (morski ulov) i ta’amuhu<br />
(morska hrana), jer se u oba slučaja radi o<br />
genetivnoj vezi u kojoj je prvi član te veze u<br />
jednini, a pravilo je u usuli fikhu da se tako<br />
strukturirana genitivna veza smatra općim<br />
izrazom, odnosno ima karakter općeg izraza<br />
koji, ukoliko se spominje u kontekstu<br />
nekog propisa, implicira općenitost tog<br />
propisa. Ako bismo ovo pravilo primijenili<br />
na citirani ajet, on bi dobio sljedeće značenje:<br />
“Dozvoljeno vam je sve što ulovite u<br />
moru, i sve što ugine u moru, bez obzira<br />
30. decembar - 5. saffer<br />
40
na njegov izgled ili formu.” Ovakvih primjera<br />
u Kur’anu je na pretek. U usulskoj<br />
literaturi se, pored ovog, često navodi i ajet:<br />
Ako vi budete brojali Allahove blagodati,<br />
nećete ih nabrojati, - Allah, uistinu, prašta<br />
i samilostan je. 9 U Ajetu je riječ blagodat<br />
(ni’me) spomenuta u jedinini (ni’metallahi),<br />
ali kako ona, zajedno sa imenicom Allah,<br />
čini genitivnu vezu (Allahova blagodat),<br />
njeno značenje je opće (zbirno), i obuhvata<br />
sve blagodati, bez izuzetka.<br />
2. Dozvola konzumiranja strvi skakavca,<br />
ukoliko je uzrok njegove smrti poznat,<br />
tj. ukoliko je smrt nastupila kao posljedica<br />
ljudskog djelovanja (pečenje na vatri, kuhanje<br />
u vodi i sl.), ali i u situaciji kada se<br />
ne raspolaže pouzdanim informacijama<br />
o uzroku smrti, jer je hadis opće naravi i<br />
ne pravi razliku između različitih situacija.<br />
Pravni razlog (mudrost) ove dozvole<br />
(šerijatske dopustivosti, izuzeća iz opće<br />
zabrane strvi), iako je riječ o kopnenoj životinji,<br />
treba tražiti u činjenici da skakavac<br />
u sebi nema krvi, koja bi se, nakon uginuća,<br />
nakupila (nataložila) u njegovom tijelu<br />
i time ga izložila negativnim prirodnim<br />
procesima, kao što su kvarenje, zaraza i sl.,<br />
što je, u stvari, osnova, na kojoj je bazirana<br />
šerijatska zabrana konzumiranja strvi.<br />
Na ovu osnovu aludiraju riječi Poslanika,<br />
sallallahu alejhi ve sellem: “Ono čemu je<br />
puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto<br />
Allahovo ime, jedite, osim onoga što je<br />
preklano zubima ili noktima.’’ 10 Nepostojanje<br />
krvi u organizmu razlog je zbog kojeg<br />
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
dozvolio jedenje i pijenje iz posude u koju<br />
je upala muha, štaviše, preporučio je da se<br />
muha, koja upadne u posudu sa hranom<br />
i pićem, dobro zagnjuri u hranu i piće, a<br />
zatim izvuče, obrazloživši to time da se<br />
u jednom njenom krilu nalazi otrov a u<br />
drugom lijek. 11 Sasvim je izvjesno da će,<br />
tokom zagnjurivanja muhe u vruću hranu<br />
ili vodu, doći do njenog uginuća.<br />
3. Dozvola konzumiranja krvi koja<br />
ostane u organizmu životinje nakon klanja<br />
i puštanja krvi 12 . Zašto smo uopćili propis,<br />
kada se u hadisu spominju samo dvije vrste<br />
“krvi”, slezena i jetra? Odgovor leži u činjenici<br />
da ovaj hadis, iako problematizira samo<br />
dvije vrste krvi, ima širu (opću) poruku, do<br />
koje je moguće doći, ukoliko spomenuti<br />
hadis posmatramo uporedo sa drugim zakonskim<br />
tekstovima koji generalno govore<br />
o propisima krvi, bilo da se radi o ističućoj<br />
krvi iz organizma ili krvi koja ostane u organizmu<br />
nakon klanja. Po jasnoći indikacije,<br />
u ovom kontekstu, posebno se izdvajaju<br />
riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu,<br />
u prijevodu značenja: Reci: “Ja ne vidim u<br />
ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno<br />
jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi<br />
koja ističe, ili svinjskog mesa, - to je doista<br />
pogano -, ili što je kao grijeh zaklano u nečije<br />
drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko<br />
bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da<br />
glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i<br />
milostiv biti. 13 , kao i hadis Aiše, radijallahu<br />
anha, u kojem se kaže: “U Poslanikovo<br />
vrijeme jeli smo kuhano meso iza kojeg su<br />
ostajali krvavi tragovi na posudi.’’ 14<br />
4. Pored ističuće krvi (iz životinjskog<br />
organizma) nečistom i zabranjenom smatra<br />
se još i: menstrualna krv, krv koja iziđe<br />
na dva prirodna otvora, krv životinja koje<br />
je zabranjeno koristiti u ishrani i krv uginulih<br />
životinja 15 . Što se tiče ljudske krvi,<br />
mimo one koja izlazi na dva prirodna otvora,<br />
ona se, prema mišljenju većine klasičnih<br />
autoriteta, također smatra nečistom. Jedan<br />
dio hadiskih i pravnih stručnjaka, u vezi s<br />
ovim pitanjem, prenio je jednoglasan stav<br />
prvih generacija učenjaka, prije svih imam<br />
Nevevi u El-Medžmuu, Kurtubi u Tefsiru<br />
i Ibn Hadžer u El-Fethu 16 . Najuvjerljiviji,<br />
u tom smislu, bio je Nevevi, koji je kazao:<br />
“Postoji mnoštvo dokaza da je krv nečista,<br />
i ne znam da je iko od učenjaka ikada, u<br />
Bilješke<br />
pogledu toga, izrazio drugačiji stav, osim<br />
što je autor El-Havija prenio od nekih<br />
apologeta da su smatrali krv čistom, ali se<br />
njihovo mišljenje ne uzima u obzir, i njime<br />
se, apsolutno, ne može proturiječiti jednoglasnom<br />
mišljenju.’’ 17 Šejh Muhammed<br />
ibn Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao,<br />
smatra da se ovaj Nevevijev govor, kao<br />
i govor drugih učenjaka koji su prenijeli<br />
jednoglasno mišljenje, odnosio na ističuću<br />
krv 18 (demun mesfuh), što su neki od njih<br />
u svojim izjavama nedvosmisleno naglasili<br />
19 . S druge strane, kaže ovaj učenjak, ne<br />
postoji niti jedan validan tradicionalni dokaz<br />
kojim bi se mogla opravdati tvrdnja o<br />
nečistoći ljudske krvi, i što je još važnije, ne<br />
postoji niti jedan hadis u kojem je Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, izričito naredio<br />
pranje ljudske krvi sa tijela i odjeće, sa<br />
izuzetkom menstrualne krve, iako je u njegovo<br />
vrijeme posebno bila raširena praksa<br />
hidžame (posebnog postupaka odstranjivanja<br />
štetne krvi iz organizma). 20<br />
1. Zadu-l-me’ad, 3/392.<br />
2. Musned hadis je hadis kod kojeg je spojen lanac prenosilaca do Poslanika, sallallahu<br />
alejhi ve sellem.<br />
3. Subulu-s-selam, Ebu-Ali es-San’ani, 1/58.<br />
4. Es-Silsiletu-s-sahiha, Nasirudin el-Albani, 3/111.<br />
5. Prijevod značenja, El-Hakka, 40.-52.<br />
6. Muslim, Knjiga o džamijama i mjestima obavljanja namaza, poglavlje “Zabrana približavanja<br />
džamiji onome ko je konzumirao bijeli ili crveni luk”, br. 565.<br />
7. Prijevod značenja, El-Ma’ide, 96.<br />
8. Tefsir Taberi, 7/63. – 69.; El-Bejheki, 9/253. – 255.<br />
9. Prijevod značenja, En-Nahl, 18.<br />
10. Buharija, Knjiga o klanju i lovu, poglavlje “Kada muslimanska vojska zaplijeni ratni<br />
plijen”, br. 5543.; Muslim, Knjiga o kurbanima, poglavlje “Dozvola klanja životinje svime što<br />
pušta krv”, br. 20/1968. U nekim verzijama ovog hadisa, zabilježenim u drugim hadiskim<br />
zbirkama, pojašnjeno je da se razlog zabrane klanja zubima krije u tome što je to ljudska kost,<br />
a noktima što je to način klanja kojeg prakticiraju vatropoklonici. (Pogledaj: El-Umm, Es-<br />
Sunenu-l-kubra, Musned Humjedi i dr.)<br />
11. Buharija, Knjiga o početku stvaranja, poglavlje “Kako postupiti kada muha upadne<br />
u posudu...’’, br. 3320.<br />
12. Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/126.; Medžmuu fetava, Ibn<br />
Usejmin, 11/267.<br />
13. El-En’am, 145.<br />
14. Ibn Džerir u Tefsiru, 8/71. Prema mišljenju Ibn Kesira ovaj hadis je vjerodostojan.<br />
(Tefsiru-l-Kur’ani-l-’azim, 2/185.).<br />
15. Eš-Šerhul-mumti’, 1/439.<br />
16. El-Džami’, 2/222.; El-Fethul-Bari, 1/420.<br />
17. El-Medžmu, 6/576. Neki kasniji učenjaci, među kojima se posebno ističu Eš-Ševkani,<br />
Siddik Hasan Han, Nasiruddin el-Albani, Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah im se<br />
smilovao, su bili mišljenja da ovaj koncenzus nije potvrđen, obzirom da su zabilježene predaje<br />
od ashaba, radijallahu anhum, koje nedvosmisleno ukazuju da su oni, ljudsku krv, smatrali<br />
čistom, kao što je predaja u kojoj se kaže “da je, u njihovo vrijeme, bila ustaljena praksa da<br />
ranjenici klanjaju sa otvorenim ranama na tijelu iz kojih je tekla krv”. Da se kojim slučajem<br />
radilo o nečistoći, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi ih, sigurno, obavijestio o tome i<br />
ukazao im na neispravnost takve prakse, posebno kada se uzme u obzir činjenica da se radilo<br />
o velikoj količini krvi. (Eš-Šerhul-mumti’, 1/441. – 443.; Er-Revdatu-n-nedijje, 1/81.; Nejlul-<br />
Evtar, 1/53.; www.ahlalhdeeth.com/vb/showthread.php?t=26591)<br />
18. El-Begavi u svom Tefsiru bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: “To<br />
je krv koja ističe iz životinje dok je živa, i krv koja šiklja iz vratnih žila prilikom klanja.’’<br />
(Medžmu’u fetava, Ibn Usejmin, 11/261.).<br />
19. Kao što je Ibn Abdulber el-Kurtubi, koji je rekao: “Nema razilaženja u tome da je<br />
ističuća krv (demun mesfuh) nečista i pogana.” (El-Istizkar, 2/36.)<br />
20. Eš-Šerhul-mumti’, 1/441.<br />
30. decembar - 5. saffer<br />
41
Društvo<br />
Umjesto otvorenog pisma ministrima, direktorima, profesorima,<br />
nastavnicima i učiteljima<br />
Ne namećit<br />
amećite e kršćanske<br />
praznike muslimanim uslimanima! a!<br />
Nije dobro ni što Bošnjaci<br />
u povodu katoličke Nove<br />
godine organiziraju nekakve<br />
novogodišnje koncerte. A takav<br />
slučaj imamo u jednoj općini<br />
u kojoj se kao organizator<br />
novogodišnjeg koncerta<br />
pojavljuje i ustanova čiji je<br />
naziv – pazite sad - Javna<br />
ustanova Bosanski kulturni<br />
centar “Alija Izetbegović”!!!<br />
Kao da to rade uinad rahmetli<br />
Aliji Izetbegoviću!<br />
Piše: Fahrudin Sinanović<br />
Iove godine Bošnjaci će obilježiti<br />
i slaviti katolički praznik<br />
Novu godinu, koja nastupa 1.<br />
januara 2012. godine po gregorijanskom<br />
kalendaru. A da to jeste katolička<br />
nova godina, najbolje će nam kazati<br />
Milan Vujaklija, u čijem “Leksikonu<br />
stranih reči i izraza”, na 377. stranici<br />
piše: “Julijanski kalendar: kalendar<br />
koji je popravio i uveo Julije Cezar<br />
postavivši mu kao osnovicu Sunčevu<br />
godinu, umesto dotadanje mesečeve<br />
godine, koja se zbog toga zove julijanskom<br />
godinom. Po ovome kalendaru,<br />
koji se još zove stari kalendar ili stari<br />
stil, danas se još upravlja pravoslavna<br />
crkva, dok se zapadne crkve upravljaju<br />
po kalendaru koji su, za pape Gregora<br />
XIII, izračunali naučenjaci 1582. i koji<br />
se zove novi stil,ili gregorijanski kalendar;<br />
razlika između ova dva kalendara<br />
iznosi 13 dana.”<br />
Dakle, nedvosmisleno i jasno piše<br />
da se po gregorijanskom kalendaru<br />
i, po kojem se danas ravna vrijeme u<br />
Evropi i po kojem će nova godina nastupiti<br />
1. januara 2012. godine, uprav-<br />
ljaju zapadne crkve (katolička, protestanska).<br />
Pravoslavna nova godina<br />
nastupit će 13. januara.<br />
Kršćani vrijeme računaju od rođenja<br />
Isusa Krista<br />
Nažalost, ni ovakvi dokazi nekim<br />
Bošnjacima nisu dovoljni pa će isti ti<br />
reći da Nova godina nema nikakve<br />
veze za religijom i da je to međunarodni<br />
praznik. Neke od njih ne<br />
možete razuvjeriti ni kad ih<br />
podsjetite da su kršćani za<br />
početak računanja vremena<br />
uzeli rođenje Isusa Krista<br />
(Isaa, alejhiselam), za kojeg<br />
kršćani tvrde da je bog.<br />
Muslimani su, pak, za<br />
početak računanja vremena<br />
izabrali Hidžru, preseljenje<br />
Muhammeda, a.s., i muslimana<br />
iz Mekke u Medinu.<br />
I danas po muslimanskom,<br />
Da zlonamjerni<br />
pogrešno ne<br />
razumiju: dobro<br />
je da se djeci<br />
poklanjaju<br />
paketići,<br />
ali nije<br />
dobro što se<br />
muslimanskoj<br />
djeci ti paketići<br />
dijele u sklopu<br />
obilježavanja<br />
katoličke Nove<br />
godine.<br />
po hidžretskom kalendaru je 1433.<br />
godina. Muslimanska nova godina nastupila<br />
je 1. muharrema, odnosno 25.<br />
novembra.<br />
Muslimanski lunarni kalendar ima<br />
Mjesečevu godinu koja traje 354 dana,<br />
osam sati i 48 minuta i za šest minuta<br />
je kraći od astronomske lunarne godine<br />
koja je od solarne kraća za 11 dana.<br />
I Jevreji imaju svoj kalendar; po njihovom<br />
kalendaru, po njihovom računanju<br />
vremena, sada živimo<br />
u 5772. godini.<br />
Iz navedenih činjenica,<br />
koje su lahko provjerljive,<br />
Bošnjak, koji imalo drži do<br />
svoje vjere, ne bi trebao slaviti<br />
i obilježavati katoličku<br />
Novu godinu.<br />
Uz Novu godinu muslimanima<br />
je kao kukavičije<br />
jaje podmetnut i lik Djeda<br />
Mraza. Oni koji su bili u<br />
prilici da gledaju američke<br />
30. decembar - 5. safer<br />
42
filmove, znaju da se ovaj lik pojavljuje<br />
pod imenom Djed Božićnjak ili Božić<br />
Bata i to isključivo djeci dijeli poklone<br />
uoči Božića.<br />
Lika Djeda Mraza nema u bošnjačkoj<br />
književnosti<br />
S tim u vezi, podsjetit ćemo i na odgovor<br />
fetva-i-emina Enesa Ljevakovića,<br />
koji je na pitanje u vezi sa islamskim<br />
stavom o Djeda Mrazu i Novoj godini<br />
odgovorio:<br />
“1. Djeda Mraz je izravno povezan s<br />
kršćanskom tradicijom i zapravo samo<br />
je drugo ime za ličnost iz te tradicije<br />
poznatu kao “Sveti Nikola”. Oni koji<br />
prešućuju ovu činjenicu i pokušavaju<br />
da predstave, ustvari nametnu, Djeda<br />
Mraza kao općeprihvaćeni simbol<br />
darovanja djece povodom nove kalendarske<br />
godine, čije je obilježavanje,<br />
također, povezano s kršćanskim vjerovanjem<br />
u datum rođenja<br />
Isaa, a.s., zamagljuju istinu i<br />
obmanjuju javnost, posebno<br />
muslimansku djecu nastojeći<br />
im poturiti jedan kršćanski<br />
simbol kao neutralan i kao<br />
općeprihvaćen i poželjan<br />
obrazac ponašanja.<br />
2. Spomenuta svetkovina<br />
i njen simbol nisu poznat,<br />
priznat i prihvaćen element<br />
u islamskoj tradiciji Bošnjaka.<br />
Oni su pod/na/metnuti<br />
i promovirani muslimanima<br />
i njihovoj djeci u vrijeme<br />
jednoumlja i neslobode<br />
i muslimani bi ih, kao svojevrsne<br />
zaštitne znakove tog<br />
Nije dobro ni<br />
što direktori,<br />
profesori i<br />
nastavnici<br />
u školama<br />
u kojima su<br />
stopostotno<br />
muslimanska<br />
djeca,<br />
organiziraju<br />
priredbe<br />
povodom ovog<br />
praznika. Na taj<br />
način nameću<br />
muslimanskoj<br />
djeci kršćanske<br />
praznike.<br />
vremena i politike i kao simbole strane<br />
islamskom učenju i tradiciji, trebali<br />
ignorirati.<br />
3. Pravo je svakog pojedinca i porodice<br />
da po vlastitoj savjesti i izboru<br />
prihvate ili ne prihvate spomenute simbole,<br />
ali je prema islamskom učenju<br />
svako i odgovaran za vlastiti izbor i postupke.<br />
Uzvišeni u Kur’anu kaže: Svaki<br />
je čovjek odgovoran za ono što je uradio.<br />
(El-Muddessir,38.). Poslanik, a.s., u<br />
jednom hadisu naglašava: “Svako od<br />
vas je čuvar/pastir i bit će odgovoran za<br />
ono što mu je povjereno”.<br />
Svojevremeno je i rahmetli Alija<br />
Izetbegović, još je 1996. godine, rekao<br />
za Novu godinu da “to nije naš praznik”.<br />
Kazao je tada Alija Izetbegović da<br />
su Nova godina i Djed Mraz nametnuti<br />
muslimanima i njihovoj djeci u vrijeme<br />
jednoumlja i neslobode, te da bi ih muslimani<br />
kao simbole strane islamskom<br />
učenju i tradiciji, trebali ignorirati.<br />
Zbog tih riječi Izetbegović<br />
je oštro napadan u<br />
medijima. Da su i Alija<br />
Izetbegović i Enes Ljevaković<br />
u pravu kada govore da<br />
ovi praznici nisu u skladu<br />
sa islamskom i muslimanskom<br />
tradicijom, govori i<br />
podatak da se u književnim<br />
djelima najpoznatijih bošnjačkih<br />
pisaca Meše Selimovića,<br />
Nedžada Ibrišimovića,<br />
Hamze Hume, Skendera<br />
Kulenovića, Safvet-befa Bašagića,<br />
Edhema Mulabdića,<br />
Mehmedalije Maka Dizdara,<br />
Ahmeda Muradbegovića,<br />
Rešada Kadića, Envera<br />
Čolakovića... nigdje ne može naći motiv<br />
obilježavanja Nove godine niti lik<br />
Djeda Mraza.<br />
Na muslimansko obilježavanje katoličke<br />
Nove godine ne može se nimalo<br />
bezazleno gledati ako znamo za hadis<br />
Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s.:<br />
“Slijedit ćete ranije narode, pedalj<br />
po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da<br />
uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u<br />
tome slijedili.” Rekli smo: “O Božiji<br />
Poslaniče, da li se to misli na kršćane<br />
i židove?” A on odgovori: “A ko drugi<br />
nego oni” (Sahih, El-Hakim).<br />
Uprkos svemu ovome, ovih dana<br />
smo mogli pročitati vijest da je ministar<br />
obrazovanja, nauke i mladih Kantona<br />
Sarajevo Emir Suljagić posjetio Bratunac<br />
i djeci povratnika uručio novogodišnje<br />
paketiće. Da zlonamjerni pogrešno<br />
ne razumiju: dobro je da se djeci<br />
poklanjaju paketići, ali nije dobro što<br />
se muslimanskoj djeci ti paketići dijele<br />
u sklopu obilježavanja katoličke Nove<br />
godine. Isto to rade i mnogi sindikati<br />
po općinskim organizacijama koji obezbjeđuju<br />
paketiće djeci svojih članova za<br />
katoličku Novu godinu, a istoj toj djeci<br />
ne obezbijede paketiće za Hidžretsku<br />
novu godinu ili za Bajram. Nije dobro<br />
ni što direktori, profesori i nastavnici u<br />
školama u kojima su stopostotno muslimanska<br />
djeca, organiziraju priredbe<br />
povodom ovog praznika. Na taj način<br />
nameću muslimanskoj djeci kršćanske<br />
praznike.<br />
Uinad Aliji Izetbegoviću<br />
Nije dobro ni što Bošnjaci u povodu<br />
katoličke Nove godine organiziraju nekakve<br />
novogodišnje koncerte. A takav<br />
slučaj imamo u jednoj općini u kojoj se<br />
kao organizator novogodišnjeg koncerta<br />
pojavljuje i ustanova čiji je naziv – pazite<br />
sad - Javna ustanova Bosanski kulturni<br />
centar “Alija Izetbegović”!!! Kao da to<br />
rade uinad rahmetli Aliji Izetbegoviću!<br />
Šta učiniti da se muslimanima ne<br />
prodaju kršćanski praznici zamotani<br />
u oblandu “međunarodnih praznika”?<br />
(Osim katoličke Nove godine, muslimanima<br />
se uspješno podvaljuje obilježavanje<br />
i proslavljanje katoličkog sveca<br />
Valentina pod nazivom “Valentinovo”<br />
ili “Dan zaljubljenih”.) Neka organizacija,<br />
neko udruženje bi trebalo uputiti<br />
zvanično pismo na adrese ministara,<br />
direktora škola i drugih javnih ustanova,<br />
profesora i nastavnika, novinara<br />
i zahtijevati od njih da muslimanima<br />
ne nameću katoličke ili bilo koje druge<br />
nemuslimanske praznike i svetkovine.<br />
Ako ništa drugo, barem ćemo znati kakav<br />
je ko i kakav je njihov odnos prema<br />
islamu i prema muslimanima.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
43
Zelena transferzala<br />
Srbija<br />
Osnovan Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka u Srbiji<br />
ješenjem Privrednog suda u Kraljevu, broj FI. 96/2011,<br />
Rusvojen R je zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća i u sudski<br />
registar upisan je Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka u<br />
Republici Srbiji, čime je okončan postupak osnivanja ove najbitnije<br />
ustanove kulture za Bošnjake u Republici Srbiji. Bošnjačko<br />
nacionalno vijeće kao osnivač Zavoda osnivanjem ove<br />
institucije, uspostavilo je još jedan važan instrument u cilju<br />
ostvarivanja Ustavom i zakonom garantovanih prava pripadnicima<br />
bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji. Cilj<br />
osnivanja Zavoda je ostvarivanje<br />
ravnopravnosti, očuvanje identiteta<br />
i razvijanje kulture bošnjačke<br />
nacionalne zajednice u Republici<br />
Srbiji, u skladu sa Ustavom, zakonom<br />
i standardima Evropske<br />
unije. Zavod će se baviti djelatnostima<br />
koje obuhvataju promovisanje,<br />
podsticanje, čuvanje, razvijanje<br />
i organizovanje, kulture<br />
i nauke, vrhunskog stvaralaštva<br />
bošnjačke nacionalne zajednice,<br />
saradnje sa ustanovama i organizacijama<br />
kulture, nauke i umjetnosti<br />
u Republici Srbiji, uspostavljanjem<br />
veza i saradnje među<br />
ustanovama zaštite na lokalnom<br />
i regionalnom nivou, organizacija<br />
i pojedinaca u Republici Srbiji<br />
sa međunarodnim ustanovama i<br />
organizacijama (Savjetom Evrope.<br />
EU, UNESKO-m, i dr.), normativne<br />
djelatnosti u oblasti kulture<br />
Prizren<br />
Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar<br />
Članovi studenskog centra u osnivanju, koji<br />
će okupljati studente iz nastave na bosanskom<br />
jeziku na Univerzitetu u Prizrenu, dobili<br />
su ovih dana na poklon fotokopir mašinu.<br />
Riječ je o donaciji pripadnika udruženja<br />
“Džemat kosovskih Bošnjaka” iz Ciriha. Prema<br />
riječima Emira Skenderija, člana Inicijativnog<br />
odbora za osnivanje centra “Student” za www.<br />
info-ks.net, u toku je priprema osnivačke skupštine<br />
na kojoj će se izabrati rukovodstvo. “U<br />
centru će se pružati besplatne usluge kopiranja<br />
bošnjačkim studentima. Tu će se okupljati i<br />
studenti, biće dostupne neophodne informacije<br />
u vezi studija a uz kafu moći će još dosta toga<br />
da se uradi i poboljša sveukupna situacija naših<br />
kolega”, kaže Skenderi. Po njegovim riječima,<br />
članovi Inicijativnog odbora imaju obećanja<br />
“od svih političkih subjekata da će im pomoći<br />
u opremanju prostorija”. Apeluju na sve ljude<br />
dobre volje da im, koliko im to mogućnosti dozvoljavaju,<br />
pomognu na ovom planu.<br />
44<br />
i umjetnosti i usklađivanje s evropskim standardima, tržišne<br />
orijentacije radi poboljšanja uslova za rad i djelatnost kulturnih<br />
subjekata, umjetničkog stvaralaštva mladih talenata,<br />
razvijanje turizma u kulturi, informaciono-dokumentacione<br />
djelatnosti u oblasti kulture i umjetnosti, proizvodnje kinematografskih<br />
djela, audio-vizuelnih proizvoda i televizijskog<br />
programa, zaštiti i održavanju nepokretnih kulturnih dobara,<br />
kulturno-historijskih lokacija, zgrada kao i ostalim djelatnostima<br />
u skladu sa zakonom.<br />
30. decembar - 5. safer
Kosovo<br />
Mine odnose ljudske živote na Kosovu<br />
Ueksplozijama zaostalih mina, od 1999. godine pa<br />
sve do sada, život je izgubilo 119 građana Kosova,<br />
a stotine njih je ranjeno. Snage sigurnosti Kosova<br />
objavile su izvještaj o minskim<br />
poljima i minama u zemlji za<br />
2011. godinu.<br />
U izvještaju se navodi da je u<br />
toku protekle godine od eksplozije<br />
mine stradalo 16, a<br />
teško povrijeđene 34 osobe.<br />
Saopšteno je da je zbog mina<br />
i neeksplodiranih sredstava na<br />
Kosovu, od 1999. godine sve<br />
do danas, život izgubilo 119<br />
osoba, a 448 njih je ranjeno.<br />
Kosovske vlasti su saopštile<br />
da su timovi za deminiranje<br />
pri kosovskim Snagama sigurnosti do sada deminirali<br />
površinu od 420 hiljada kvadratnih metara i pri<br />
tom pronašli 990 nagaznih mina, bombi te druga<br />
eksplozivna sredstva. Timovi<br />
za deminiranje nastavljaju aktivnosti<br />
za čišćenje mina na terenima<br />
u Prizrenu, Đakovici,<br />
Suhareki, Dragašu i Štimlju.<br />
U izvještaju se takođe osuđuju<br />
vlasti u Srbiji koje čak i nakon<br />
12 godina nisu Kosovu dostavili<br />
mapu o područjima gdje su<br />
postavljene mine. Ističe se da<br />
Srbija, stavljajući u opasnost živote<br />
građana na Kosovu, na ovaj<br />
način čini zločin protiv čovječnosti.<br />
Sandžak<br />
Stradanje Kolašina 1856.<br />
Rusko-turski rat 1853.-1856., poznat kao Krimski rat, iskorišćen<br />
Rje j za ponovnu kampanju istrebljenja j bošnjačkog stanovništva u<br />
RSandžaku. Četiri godine kasnije, udružene snage Vasojevića, Donje<br />
i Gornje Morače, Rovaca, Jezera, Šaranaca, Lijeve rijeke i djelimič-<br />
no Kuča, kojima su komandirali senator Novica Cerović i vojvoda<br />
Miljan Vukov, iznenada su napale Kolašin. Sin Miljana Vukova,<br />
kasnije Ministar inostranih poslova Kraljevine CG, vojvoda Gavro<br />
Vuković, o ovom napadu je napisao: Za tili čas grad (Kolašin) je<br />
postao ruševina… Na gradu Kolašinu i na Sinjevini palo je naših<br />
i ranjeno oko 200 druga. Turska pogibija: posječeno i izgorjelo po<br />
kućama oko 600. U pismu Vuku Karadžiću, Vuk Popović je o ovome<br />
napisao: Miljan Vukov i Novica Cerović udarili su na gornji<br />
Kolašin, te od Kolašinaca učinili “grdilo, rob i grob”, da su im kuće<br />
zapalili, gdje su mnogi izgorjeli, da je oko 100 zarobljeno i da ih<br />
je toliko posječeno, dok je na strani napadača (Brđana) poginulo<br />
220 ljudi, najviše Kuča. O Kolašincima je Popović napisao da su<br />
žestoki junaci i da nisu nikada imali nad sobom cara ni gospodara.<br />
O napadima na Bihor i na Kolašin osmanske vlasti obavijestile su<br />
konzularna predstavništva u Mostaru, ističući da je samo u Bihoru<br />
ubijeno 200 Muslimana. (Autor: Dr. Admir Muratović)<br />
Crna Gora<br />
Mešihat IZ-e i IKC Plav-Gusinje iz Njujorka<br />
zajednički organizuju obilježavanje stogodišnjice<br />
pokrštavanja muslimana Plava i Gusinja<br />
Mešihat IZ-e u Crnoj Gori i IKC Plav-Gusinje iz Njujorka<br />
jednoglasni su da iduće godine zajednički organizuju<br />
obilježavanje stogodišnjice pokrštavanja muslimana<br />
Plava i Gusinja, manifestacijom pod nazivom: “NEMA<br />
PRISILE U VJERI”. Na posljednjoj sjednici Mešihata IZa<br />
koja se održala 8. decembra, članovi Mešihata su izrazili<br />
jednoglasnu saglasnost da se ovaj jubilej dostojno i dostojanstveno<br />
obilježi, da ova bolna tačka ne tako davne prošlosti<br />
bude osvijetljena pomenom i rasvijetljena istorijskim<br />
činjenicama. Konstatovano je, da pod rukovodstvom Mešihata<br />
Islamske zajednice u Crnoj Gori i Islamske zajednice i<br />
Kulturnog centra Plav-Gusinje u Njujorku, u obilježavanju<br />
ovog bolnog jubileja mogu sudjelovati i druge institucije, organizacije<br />
i ljudi dobre volje. Mešihat i Islamska zajednica i<br />
Kulturni centar Plav-Gusinje su pozvali sve zainteresovane<br />
institucije i pojedince da se obrate i uzmu učešće u suorganizaciji<br />
i asistencijom pomognu u organizovanju dostojnog i<br />
dostojanstvenog pomena ovog neslavnog jubileja.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
45
Zločin<br />
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima<br />
Obrenović: Naređenje glasi da se<br />
zarobljenici dovedu u Zvornik i strijeljaju<br />
Nastavljamo sa<br />
objavljivanjem svjedočenja<br />
Srba o ratnim zločinima<br />
nad Bošnjacima tokom<br />
agresije na Bosnu i<br />
Hercegovinu. I ova<br />
svjedočenja koja ćemo<br />
objaviti dogodila su se u<br />
sklopu sudskih procesa<br />
pred Haškim tribunalom<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Srpsku stranu priče o ratnim<br />
zločinima nad Bošnjacima<br />
nastavljamo svjedočenjem<br />
Dragana Obrenovića, rođen 12. aprila<br />
1963. godine u Rogatici. Od decembra<br />
1992. to novembra 1996. godine bio je<br />
načelnik štaba i zamjenik komandanta<br />
1. zvorničke pješadijske brigade Drinskog<br />
korpusa vojske bosanskih Srba<br />
(VRS); od 8. avgusta 1995. do 15. septembra<br />
1995. i ponovo od 18. do 24.<br />
septembra 1995., bio vršilac dužnosti<br />
komandanta Zvorničke pješadijske brigade.<br />
Uhapšen 15. aprila 2001. godine,<br />
od strane Međunarodnih stabilizacionih<br />
snaga (SFOR). Sporazumno 21.<br />
maja 2003. prihvatio krivicu za progone.<br />
10. decembra 2003. godine, osuđen<br />
na 17 godina zatvora, 18. juna 2004.<br />
godine prebačen u Norvešku na izdržavanje<br />
ostatka kazne. U nastavku slijedi<br />
njegovo priznanje o počinjenom zločinu<br />
nad Bošnjacima.<br />
Izjava o činjenicama kako ih je<br />
naveo Dragan Obrenović<br />
Uveče 13. jula 1995. saznao sam<br />
prvi put za dolazak zarobljenika Muslimana<br />
u područje Zvornika. Ne mogu<br />
se precizno sjetiti, ali bilo je oko 19:00<br />
sati te večeri kada me poručnik Drago<br />
Nikolić nazvao telefonom. Zvao je sa<br />
isturenog komandnog mjesta brigade i<br />
rekao mi da ga je upravo nazvao potpukovnik<br />
Popović. Drago Nikolić mi<br />
30. decembar - 5. safer<br />
46<br />
je prenio da mu je Popović rekao da<br />
ogroman broj zarobljenika Muslimana<br />
treba da stigne u Zvornik iz Bratunca<br />
i da Nikolić treba izvršiti pripreme<br />
za njihov dolazak. Ja sam shvatio da<br />
“ogroman broj zarobljenika Muslimana”<br />
znači na hiljade zarobljenih Muslimana,<br />
pošto sam već znao iz obavještajnih<br />
podataka i drugih informacija<br />
koje sam dobio ranije tog dana da ih<br />
je na hiljade uhvaćeno dolje u području<br />
Konjević Polja. Drago Nikolić je rekao<br />
da ga neko mora zamijeniti na komandnom<br />
mjestu kako bi on mogao obaviti<br />
taj zadatak. Rekao mi je da će Popović<br />
poslati nekoga da ga o tome lično<br />
upozna i prenese daljnje informacije.<br />
Pitao sam ga zašto se zarobljenici ne<br />
voze dalje na sjever, u logor ratnih zarobljenika<br />
u Batkoviće. Drago Nikolić<br />
mi je rekao da neće slati zarobljenike u<br />
Batkoviće jer Crveni krst zna za Batkoviće.<br />
Rekao je da naređenje glasi da se<br />
zarobljenici dovedu u Zvornik i strijeljaju.<br />
Rekao sam Dragi Nikoliću da mi<br />
ne možemo prihvatiti odgovornost za<br />
zadatak o kojem me je upravo obavijestio<br />
a da o tome ne izvijestimo našu komandu.<br />
Drago Nikolić mi je rekao da<br />
je komanda već upoznata sa tim, da je<br />
naredba došla od Mladića i da svi, uključujući<br />
Pandurevića, znaju za tu naredbu.<br />
Zbog toga nisam ništa preduzeo<br />
da obavijestim svog komandanta Pandurevića<br />
o onome šta se dešava jer sam<br />
vjerovao riječima Drage Nikolića da<br />
Pandurević već zna za to. Potvrđujem<br />
da sam ja komandovao Zvorničkom<br />
brigadom u odsustvu mog komandanta<br />
Vinka Pandurevića, do njegovog povratka<br />
oko podneva 15. jula. Saznavši<br />
za plan da se pobiju zarobljenici, ja, kao<br />
vršilac dužnosti komandanta, preuzeo<br />
sam odgovornost za taj plan i podržao<br />
izvršenje tog plana. Drago Nikolić je<br />
tražio od mene da pustim sa linije četu<br />
vojne policije da mu pomogne. Rekao<br />
sam mu da nemam nijednu drugu jedinicu<br />
na raspolaganju za liniju. Onda<br />
sam odlučio da pošaljem komandira<br />
čete vojne policije, poručnika Miomira<br />
Jasikovca i pet vojnih policajaca da mu<br />
pomognu. Otprilike sat vremena kasnije,<br />
oko 20:00 sati, naredio sam poručniku<br />
Jasikovcu da se vrati u brigadu<br />
i on je oko 40 minuta kasnije i stigao.<br />
Nazvao sam generala Živanovića oko<br />
20:30 sati i obavijestio ga o situaciji vezano<br />
za kolonu Muslimana. Nisam mu<br />
ništa govorio o planu strijeljanja zarobljenika.<br />
Tada sam mislio da je general<br />
Živanović još uvijek komandant Drin-<br />
skog korpusa. Naredio sam Jasikovcu<br />
da ostane sa petoricom-šestoricom svojih<br />
ljudi. Ostatak njegovog ljudstva je<br />
trebao da se javi komandiru voda vojne<br />
policije Tanasku Mekiću. Zatim sam<br />
obavijestio Jasikovca o zarobljenicima<br />
koji dolaze iz Bratunca i rekao mu da<br />
će ga nazvati Drago Nikolić i reći mu<br />
šta da radi sa tim zarobljenicima. Jasikovac<br />
je sa petoricom vojnih policajaca<br />
ostao u komandi Zvorničke brigade, a<br />
ja sam zajedno sa Mekićem otišao na<br />
Snagovo. Stigao sam na Snagovo kada<br />
je padao mrak i sastao sam se sa kapetanom<br />
Milanom Marićem i komandirom<br />
inžinjerijske čete Draganom Jevtićem.<br />
U toku dana 14. jula 1995. godine tri<br />
puta smo učestvovali u borbama protiv<br />
28. divizije. Oko 14:00 sati major Zoran<br />
Jovanović je stigao u rejon Snagova<br />
sa pojačanjem iz Zvornika. Rekao mi je<br />
da je Beara autobusima dovezao veliki<br />
broj zarobljenika u područje Zvornika.<br />
Oko 14:00 sati, odmah nakon dolaska<br />
pojačanja, moj vezista mi je rekao<br />
za radio poruku iz Zvorničke brigade<br />
upućenu preko centra veze u kojoj se<br />
traži da se puste dvojica mašinista. Ja<br />
sam se u to vrijeme nalazio na raskrsnici<br />
na Snagovu. Poruka je ustvari bila<br />
upućena Milanu Mariću, ali je moj vezista<br />
primio poruku i obavijestio me o<br />
tome. To je bio precizan izvještaj u kojem<br />
su spomenuta imena dvojice mašinista<br />
i rečeno je da treba da idu da prave<br />
put. Znao sam da ta priča o izgradnji<br />
puta nije baš uvjerljiva. Posumnjao sam<br />
ili da će ti ljudi da vrše ukopavanja zarobljenika<br />
ili da neko pokušava da učini<br />
uslugu mašinistima i pokušava da ih<br />
izvuče sa linije, tako da sam provjerio<br />
tu poruku. Pet minuta kasnije dobio<br />
sam poruku iz radio centra da je taj zahtjev<br />
vezan za posao koji obavljaju Po-
pović i Drago Nikolić. Znao<br />
sam tada da je zadatak za koji<br />
su traženi mašinisti bio ukapanje<br />
zarobljenika, kao dio<br />
plana o kome me je Drago<br />
Nikolić obavijestio noć ranije.<br />
Pročitao sam presretnute<br />
razgovore taktičkog izviđanja<br />
koje je ustupio tužilac. Što<br />
se tiče mojih razgovora prikazanih<br />
u tim presretnutim<br />
razgovorima, oni u principu<br />
tačno prikazuju šta je rečeno,<br />
ali nije zabilježen cijeli razgovor.<br />
Pošto sam koristio radio<br />
RUP 12 koji nije zaštićen, bila<br />
je uobičajena praksa da razgovaramo<br />
u šiframa i da se u<br />
toku razgovora prebacujemo<br />
na već utvrđene kanale, i tek<br />
tada nastavimo sa ostatkom<br />
poruke, što objašnjava zašto<br />
presretnuti razgovori nisu<br />
kompletni. Zatim sam otišao<br />
do Dragana Jevtića. On je već<br />
razgovarao sa mašinistima o<br />
kojima je bilo riječ i činilo se<br />
da se raspravljaju. Rekao bih<br />
da je poruka već došla do njih.<br />
Dragan Jevtić nije htio da pusti<br />
te ljude, ali sam ja rekao da<br />
treba da idu kao što je naređeno,<br />
odobrio sam njihova<br />
udaljavanje sa linije. Kasnije u<br />
toku popodneva, nisam siguran koliko<br />
je bilo sati, ali je bilo prije napada na<br />
Liplje, čuo sam na radiju da ima nekih<br />
problema u Orahovcu. To sam saznao<br />
kada sam pošao da provjerim stanje u<br />
mom 4. i 7. bataljonu i došao na mjesto<br />
odakle sam mogao stupiti u radio-vezu<br />
sa 4. bataljonom (kojeg prije toga nisam<br />
mogao kontaktirati putem radija). Stupio<br />
sam u vezu sa Lazarom Ristićem,<br />
komandantom 4. bataljona i on me<br />
obavijestio putem radija da ima nekih<br />
problema sa ljudima koji su tamo dovedeni.<br />
Razgovarao je u šiframa, govoreći<br />
o lokaciji na kojoj ima problema kao<br />
o mjestu gdje je 1992. bila zajednička<br />
komanda 2. bataljona i brigade a ja sam<br />
znao da se radi o Orahovca. Za one koji<br />
su dovedeni je rekao da su dovedeni iz<br />
mjesta gdje se nalaze Zoljani, a ja sam<br />
shvatao da je to šifra koja se odnosi na<br />
zarobljenike iz Srebrenice. Lazar Ristić<br />
me obavijestio da je poslao pojačanje u<br />
Orahovac da riješi te probleme.<br />
Popović je rekao da se ne zapisuje<br />
ništa<br />
Ostao sam na terenu i nastavio da<br />
tražim pojačanje da pomogne oko kolone,<br />
ali ništa nije dolazilo.<br />
General Miletić<br />
mi je rekao da<br />
kolona treba biti<br />
uništena. Zatim<br />
mi je prigovorio<br />
što koristim<br />
nezaštićenu<br />
vezu i spustio<br />
mi slušalicu.<br />
Tako nisam<br />
imao priliku<br />
da o toj temi<br />
prodiskutujem<br />
sa njim kako<br />
valja.<br />
Iste večeri (14.), između<br />
23:00 i 00:00 sati, napisao<br />
sam na komadu papira zahtjev<br />
za pojačanje komandi<br />
Drinskog korpusa i dao ga<br />
mom vezisti. On je poruku<br />
poslao radio operateru, poruka<br />
je proslijeđena centru<br />
veze, a zatim prenesena dežurnom<br />
oficiru, Draganu<br />
Jokiću. To se dešavalo nakon<br />
borbi i nakon zarobljavanja<br />
policajca, kapetana<br />
Zorana Jankovića. Dana<br />
14. jula se nisam vratio u<br />
komandu Zvorničke brigade.<br />
Ujutro 15. jula 1995. vratio sam se u<br />
komandu Zvorničke brigade. Dok sam<br />
prilazio komandi oko 11:00 sati, vidio<br />
sam naše vojne kamione i određeni broj<br />
vojnika koji se vraćaju u brigadu. Kada<br />
sam ušao u krug, vidio sam da je stigao<br />
pukovnik Vasić iz MUP-a. Sačekao<br />
sam ga i krenuli smo skupa. Pukovnik<br />
Vasić je bio zabrinut zato što je uhvaćen<br />
policajac iz MUP-a, kapetan Zoran<br />
Janković. Prije nego što sam došao do<br />
kancelarije, u hodniku me je zaustavio<br />
Dragan Jokić. Vasić je produžio prema<br />
mojoj kancelariji dok sam ja razgovarao<br />
sa Jokićem. Jokić mi je rekao da je<br />
imao ogromnih problema sa ukopavanjem<br />
strijeljanih i sa čuvanjem<br />
zatvorenika koje tek treba strijeljati.<br />
Pitao sam ga koga je<br />
obavijestio o tom problemu.<br />
Rekao je da Beara, Popović i<br />
Drago Nikolić odvode ljude<br />
gdje oni hoće. Prenio mi je<br />
da mu je Popović rekao da ne<br />
zapisuje ništa što se odnosi na<br />
aktivnosti oko operacije ubijanja<br />
ili da o tome ne govori<br />
preko radia. Ja sam znao da se<br />
vrši operacija ubijanja. Otišao<br />
sam u kancelariju i razgovarao<br />
sa Vasićem. Pričali smo o<br />
koloni i o zarobljenim Muslimanima,<br />
Vasić je predložio da<br />
se na linijama otvori koridor<br />
i kolona propusti, kako bi se<br />
izbjegle žrtve i smanjila prijetnja<br />
koju kolona predstavlja<br />
za bezbjednost Zvornika kao<br />
i za pozadinu naših borbenih<br />
linija. Komandant specijalne<br />
policije Ljubomir Borovčanin<br />
i policajac iz specijalne policije<br />
Miloš Stupar došli su i pridružili<br />
se sastanku. Nastavili smo<br />
razgovor o koloni. Smatrao<br />
sam da je za otvaranje takvog<br />
koridora potreban neko sa više<br />
instance, pa sam pokušao da<br />
stupim u kontakt sa komandantom<br />
Drinskog korpusa.<br />
Nazvao sam Drinski korpus<br />
i spojili su me sa dežurnim.<br />
Tražio sam komandanta, ali<br />
rekli su mi da je Pandurević<br />
već krenuo za Zvornik. U korpusu<br />
nije bilo drugih oficira<br />
koji su mi mogli pomoći tako<br />
da sam prekinuo vezu. Pošto<br />
nisam bio u mogućnosti da<br />
razgovaram sa komandantom<br />
Drinskog korpusa, nazvao<br />
sam Glavni štab i razgovarao<br />
sa generalom Miletićem. Tada<br />
sam mislio da je on operativni<br />
oficir, ali sada znam da je tada<br />
zastupao načelnika Glavnog<br />
štaba. Prenio sam Miletiću kolika je kolona<br />
i gdje je, i predložio da se otvore<br />
linije da bi kolona mogla proći. Miletić<br />
to nije odobrio i rekao mi je da upotrijebim<br />
svu vojnu tehniku koja mi je na<br />
raspolaganju da zaustavim i uništim<br />
kolonu kao što mi je naređeno. General<br />
Miletić mi je rekao da kolona treba<br />
biti uništena. Zatim mi je prigovorio što<br />
koristim nezaštićenu vezu i spustio mi<br />
slušalicu. Tako nisam imao priliku da<br />
o toj temi prodiskutujem sa njim kako<br />
valja. S obzirom na moja saznanja o koloni<br />
i stanju na terenu znao sam da je<br />
nemoguće uništiti kolonu onako kako<br />
je Miletić predlagao.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
47
Svijet medija<br />
Ubistva neonacista<br />
Država i njezine žrtve<br />
Između septembra 2000.<br />
godine i aprila 2007.<br />
godine članovi jedne<br />
desnoekstremističke<br />
terorističke ćelije su u<br />
Njemačkoj ubili desetoro<br />
ljudi. Žrtve su bili osam<br />
muškaraca turskog<br />
porijekla, jedan Grk i jedna<br />
policajka<br />
Piše: Jakob Jung<br />
Izvor: http://jacobjung.wordpress.<br />
com/2011/11/18/nazi-mord e -<br />
der-staat-und-seine-op fer/<br />
Prijevod s njemačkog: Sejfudin<br />
Dizdarević<br />
Bez riječi saučešća<br />
Uvečer 13. novembra članovi<br />
turske općine Berlin su se<br />
okupili ispred brandenburške<br />
kapije da se prisjete žrtava neonacističkih<br />
terorista. Ovoj manifestaciji su<br />
se pored Centralnog vijeća Jevreja Njemačke<br />
pridružili i pojedini političari.<br />
Zvanični predstavnici njemačke vlade<br />
se nisu pojavili.<br />
Ministar vanjskih poslova Westerwelle<br />
je 14.11. komentarisao ekstremistička<br />
ubistva: “To nije samo užasno<br />
za žrtve, i to nije samo strašno za našu<br />
zemlju. To je prije svega veoma veoma<br />
loše za ugled naše zemlje u svijetu”,<br />
izjavio je u Briselu.<br />
Kenan Kolat, predsjedavajući Turske<br />
zajednice u Njemačkoj zahtijeva<br />
izvinjenje odgovornih koji su ranije<br />
isključivali bilo kakvu vezu sa neonacizmom.<br />
Pita se kako da Angela Merkel<br />
još uvijek nije našla za shodno da<br />
uputi riječi saučešća i on se zauzima za<br />
pomoć familijama žrtava u odgovarajućem<br />
obliku.<br />
loša” za ugled Njemačke.” Članove<br />
porodice žrtava ministar i ne spominje.<br />
I odista se ljudi u inostranstvu<br />
čude okolnostima ubistava i načinu<br />
ophođenja prema porodicama žrtava.<br />
Tako španske novine El Pais pitaju,<br />
kako je moguće da grupa nacista<br />
13 godina za nos vuče njemačko<br />
pravosuđe – u zemlji “gdje ćete biti<br />
kažnjeni ukoliko vozite biciklo bez<br />
svjetla”. Tursko ministarstvo vanjskih<br />
poslova od njemačkih vlasti<br />
očekuje sveobuhvatnu istragu i zahtijeva<br />
od Njemačke da suzbije “radikalne<br />
struje”.<br />
Njemačka vlada strahuje da bi<br />
minuta šutnje u Bundestagu<br />
mogla dovesti u pitanje<br />
jedinstvenost vlade po<br />
ovom pitanju, te predlažu<br />
da predsjednik Wulff primi<br />
porodice žrtava u svojoj rezidenciji.<br />
Čudna retorika<br />
Od 2000. godine su članovi<br />
porodica žrtava izloženi<br />
neumjesnom i bezobraznom<br />
ophođenju od strane<br />
istražnih organa. Označavanje<br />
zločina kao “döner<br />
ubistva”, “Bosfor” kao ime<br />
Njemačka<br />
vlada strahuje<br />
da bi minuta<br />
šutnje u<br />
Bundestagu<br />
mogla dovesti<br />
u pitanje<br />
jedinstvenost<br />
vlade po ovom<br />
pitanju, te<br />
predlažu da<br />
predsjednik<br />
Wulff primi<br />
porodice<br />
žrtava u svojoj<br />
rezidenciji.<br />
policijske specijalne komisije, upućivanje<br />
na tzv. “mafiju polumjeseca”:<br />
državni organi, mediji i političari su<br />
od samog početka odabirom ogavnog<br />
vokabulara sugerirali da se radi o ubistvima<br />
u kojima se “stranci” međusobno<br />
ubijaju.<br />
Kao motive su se spominjali navodna<br />
upetljanost žrtava u ilegalne igre na<br />
sreću ili trgovinu oružjem. Istraga se<br />
prije svega koncentrisala na lične veze<br />
između žrtava i od Turaka koji žive u<br />
Njemačkoj se tražilo da pomognu pri<br />
rasvjetljavanju zločina. Neonacistički<br />
motivi su u samom startu bili isključeni.<br />
Policijska specijalna komisija “Bosfor”<br />
je raspuštena nakon tri godine neuspješnog<br />
istraživanja. Njezin<br />
šef, Wolfgang Geier je izjavio<br />
da ubistva idu na račun osobe<br />
sa privatnim motivima ili<br />
kriminalne grupe.<br />
Žrtve se međusobno nisu<br />
poznavale. Od samog početka<br />
nisu postojale nikakve<br />
indicije koje bi ukazivale na<br />
suprotnost. A kod svih ubistava<br />
korišten je isti pištolj.<br />
Samo iz ovih saznanja i iz činjenice<br />
da su sve žrtve (osim<br />
policajke) bili stranci, moglo<br />
se zaključiti da je motiv ubistava<br />
desničarski ekstremizam.<br />
Briga za dobrim ugledom<br />
Za Guida Westerwellea je gori<br />
učinak ubistava: “Strašna” su ubistva<br />
ali “prije svega” su “veoma veoma<br />
30. decembar - 5. safer<br />
48
U maju 2006. godine na konferenciji<br />
ministara unutrašnjih poslova<br />
njemačkih pokrajina se diskutovalo o<br />
prebacivanju nadležnosti na federalni<br />
kriminalistički ured (Bundeskriminalamt)<br />
i time priorizirati cijele<br />
slučajeve. Ali poslušao se prijedlog<br />
tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova<br />
Bavarske, Günthera Becksteina<br />
iz kršćansko-socijalne stranke, da se<br />
nadležnost ostavi na pokrajinskom<br />
nivou.<br />
Najmanje 147 ubistava neonacista<br />
Nadležnost za ubistva bi trebala<br />
biti kod federalnog ministra MUP-a,<br />
Hans-Petera Friedricha. Ali on do sada<br />
nije našao riječi saučešća za porodice<br />
žrtava. Umjesto toga je izvadio katalog<br />
mjera koje predviđaju strožiju kontrolu.<br />
Još 13. novembra spominje “döner<br />
ubistva”, istovremeno ponavljajući da<br />
država desničare ima na oku.<br />
Slijepi na desno oko!?<br />
Poznavajući mlaki način ophođenja<br />
države prema desnoekstremnim zločinima,<br />
skandaloznu ulogu informanata<br />
unutar neonacističke stranke NPD<br />
kao i neprestano ponavljanje opasnosti<br />
koja vreba od islamista i ljevičara, postavlja<br />
se, kako u Njemačkoj tako i u<br />
inostranstvu, pitanje da li su njemačke<br />
vlasti “slijepe na desno oko”.<br />
Jasan znak za nemar naspram odgovarajućih<br />
krivičnih djela su zvanične<br />
brojke o žrtvama desničarskog nasilja.<br />
Njemačka vlada broji u vremenu od<br />
1990. do 2010. godine tek 47 ubistva<br />
koja idu na račun ekstremne desnice.<br />
A u vremenu od 2000. i 2010. tek pet<br />
ubistava.<br />
Zajednička istraga novinara iz<br />
ZEIT-a i Tagesspiegel-a iz prošle go-<br />
dine dolazi do sasvim drugih brojki.<br />
Novinari su u periodu između 1990. i<br />
2010. za 137 ubistava otkrili desničarske<br />
motive. A u vremenu između 2000.<br />
i 2010. čak 31 ubistvo kao posljedicu<br />
desničarskog nasilja.<br />
Ako ovim novinarskim saznanjima<br />
dodamo i 10 novih ubistava za koje se<br />
ispostavilo da su ih počinili neonacisti,<br />
onda se brojka penje na 41 žrtvu, dok<br />
je državna zvanična brojka tek 5 žrtava.<br />
Politolog Hans-Gerd Jaschke je<br />
profesor na Univerzitetu za ekonomiju<br />
i pravo u Berlinu i u vremenu od 2002.<br />
do 2007. vodio je i Odjel za pravo i<br />
sociologiju pri Policijskoj akademiji<br />
u Münsteru. U gostovanju za ARD,<br />
15.11. izjavio je da je devedestih godina<br />
bilo oko 100 ubistava motivisanih<br />
desničarskom ideologijom: gj<br />
“Što znači da se radi o neu-<br />
poredivo većoj brojki broja<br />
žrtava (ljevičarskog terorizma,<br />
organizacije) RAF-a,<br />
kao i mnogo veći broj islamističkog<br />
nasilja.”<br />
Martin Jander, jedan<br />
drugi historičar i politolog,<br />
u intervju za njemački dnevnik<br />
od 12.10.2011 na temu<br />
terorističkih aktivnosti u<br />
Njemačkoj kaže:<br />
“Između ljevice i desnice<br />
postoji krucijalna razlika: od<br />
03. oktobra 1990. desilo se<br />
150 ubistava. Ljudi su pretučeni<br />
na smrt, spaljeni itd. Na račun<br />
ljevice idu tek tučnjave sa policijom ili<br />
paljenje auta u Berlinu. Ali u posljednih<br />
20 godina nismo imali ni jedno<br />
ubistvo motivnisano ljevičarskom ideologijom.”<br />
Ako polazimo od toga da je borba<br />
države protiv ekstremnih ljevičara<br />
i islamista ispravna i adekvatna, onda<br />
pod aspektom ubistava sve tri ideologije,<br />
moramo konstatovati da Njemačka<br />
ima ozbiljne deficite u borbi protiv neonacističke<br />
ideologije.<br />
Povjerljiv razgovor u četiri oka<br />
Politika u Njemačkoj godinama<br />
zatvara oči pred opasnostima desnoekstremnog<br />
terorizma. U zvaničnim statistikama<br />
je obuhvaćen tek neznatan<br />
procenat žrtava. Uloga Ureda za zaštitu<br />
Ustava i njegovih informanata je<br />
skandalozna. U sklopu sudskog procesa<br />
o zabrani desno-ekstremne stranke<br />
NPD, Ustavni sud 2003. godine nije<br />
bio u stanju da razluči koje pozicije<br />
sama stranka zastupa a koje potiču<br />
od informanata MUP-a i zbog toga je<br />
proces obustavljen. Istovremeno, NPD<br />
Iako je istinska<br />
opasnost<br />
desnoekstremnog<br />
terora<br />
svakome jasna,<br />
njemačka<br />
vlada i njezini<br />
predstavnici<br />
uskraćuju<br />
žrtavama<br />
neonacističkog<br />
terorizma<br />
saučešće i<br />
izvinjenje.<br />
i druge desnoekstremističke<br />
organizacije se financiraju<br />
iz državnog budžeta kao i iz<br />
honorara MUP-a koje informanti<br />
prosljeđuju NPD-u.<br />
Iako je istinska opasnost<br />
desnoekstremnog terora<br />
svakome jasna, njemačka<br />
vlada i njezini predstavnici<br />
uskraćuju žrtavama neonacističkog<br />
terorizma saučešće<br />
i izvinjenje. Umjesto toga<br />
instrumentalizuju ubistva<br />
za svoje ciljeve da bi se lično<br />
inscenirali ili ih koriste kao<br />
argument za proširenje kontrolnih<br />
i nadzornih mjera.<br />
Predsjednik Wulff se iza zatvorenih<br />
vrata planira sresti sa porodicama žrtava.<br />
Čak i u ovom trenutku država želi<br />
ophođenje sa desničarskim terorizmom<br />
izvesti što je moguće neupadljivije.<br />
Saučešće i empatija<br />
Kroz nejednako ophođenje prema<br />
različitim vrstama terorizma, država<br />
sugerira da žrtve tih terorizama nisu<br />
iste.<br />
Žrtve neonacističkog terora su u<br />
prvom redu stranci, ljevičari ili homoseksualci.<br />
A simpatija za ove ljude, ne<br />
samo unutar vlade nego i cijelog njemačkog<br />
društva, nije baš tako ni rasprostranjena.<br />
Potencijalni ciljevi ljevičara<br />
i islamista su centri državne moći:<br />
članovi vlade, nosioci javnih funkcija<br />
zgrade i ustanove.<br />
Na nama svima je dužnost da se<br />
slično u budućnosti ne ponovi. Prije<br />
svega da se žrtve i njihove porodice<br />
stave u žižu interesovanja. Sami sebi<br />
a i svijetu moramo pokazati empatiju<br />
i saučešće kada u našoj zemlji<br />
ljudi postanu žrtve neonacističke<br />
ideologije.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
49
Islamnet<br />
Alžir<br />
Hoće li 2012. biti godina<br />
alžirske političke revolucije?<br />
Alžir je jedina sjevernoafrička<br />
zemlja koja uspješno odolijeva<br />
narodnoj revoluciji. Iako su<br />
sve susjedne zemlje ušle u završnu<br />
fazu društveno-političkih reformi,<br />
u Alžiru se do sada ništa ozbiljnije<br />
nije dogodilo. Međutim, ohrabreni<br />
izbornim uspjesima islamista<br />
u susjednim zemljama i alžirski<br />
islamisti polahko dižu glavu i<br />
najavljuju ozbiljnije aktivnosti<br />
vršenja pritisaka na aktuelnu vlast<br />
da se konačno krene u političke<br />
reforme. Početkom 2011. godine<br />
predsjednik Alžira Abdelaziz<br />
Bouteflika je najavio pokretanje<br />
reformi i pripremanje održavanja<br />
slobodnih izbora. Međutim, na<br />
tom planu se do sada nije ništa<br />
uradilo. Zato je islamistička partija<br />
Islamski pokret za mirno<br />
društvo najavilo raskid koalicionog<br />
odnosa sa vladajućom<br />
strankom Abdelaziza Bouteflike.<br />
“Vrijeme je za novi politički<br />
kurs”, kaže Bouguera Soltani,<br />
lider Islamskog pokreta za mirno<br />
društvo. Ova islamistička partija<br />
osnovana je 1990. godine a njen<br />
osnivač je pokret Muslimansko<br />
bratstvo Alžira. Oni su od 2004.<br />
godine ušli u koalicionu vladu<br />
Abdelaziza Bouteflike. Alžirska<br />
Muslimanska braća su vidljivo<br />
ohrabreni izbornim uspjesima<br />
svoje braće u Maroku, Tunisu i<br />
Egiptu. Ako je vjerovati njihovim<br />
najavama u 2012. godini bi mogli<br />
svjedočiti promjenama i u Alžiru.<br />
Nažalost, Alžir je jedna veoma<br />
komplicirana zemlja. Abdelaziz<br />
Bouteflika ima potpunu podršku<br />
Francuske koja neće mirno posmatrati<br />
kako i Alžir preuzimaju<br />
islamisti.<br />
Izrael<br />
Jevrejski doseljenici: Naoružani mržnjom<br />
i automatskim naoružanjem<br />
Život Palestinaca na okupiranoj<br />
palestinskoj zemlji je izuzetno<br />
težak. Zahvaljujući internetu<br />
danas je, skoro u detalje, moguće<br />
vidjeti kako je gorak život muslimana<br />
u Palestini. Brojni su mehanizmi<br />
uz pomoć kojih cionistička<br />
vlast u Izraelu vrši terorističko<br />
iživljavanje nad palestinskim narodom.<br />
Jevrejski doseljenici su<br />
jedno od najjačih oružja cionističkog<br />
Izraela. Nakon što ih dovedu<br />
u Izrael i dodijele im otetu palestinsku<br />
zemlju, cionisti jevrejske<br />
doseljenike indoktriniraju, organiziraju,<br />
obučavaju i naoružavaju.<br />
Indoktrinacija ide u smjeru da<br />
Palestinci nemaju nikakva prava i<br />
da bi ih Izrael trebao pobiti sve u<br />
gasnim komorama, kao što je Hitler<br />
radio Jevrejima i drugim narodima<br />
tokom Drugog svjetskog<br />
rata. Nigdje u svijetu civili, obični<br />
građani ne hodaju slobodno sa<br />
automatskim naoružanjem i granatama.<br />
Iako je na palestinskoj<br />
okupiranoj teritoriji raspoređeno<br />
desetine hiljada izraelskih vojnika,<br />
izraelska vlada je dodatno<br />
naoružala jevrejske doseljenike.<br />
Jevrejski doseljenici tako naoružani<br />
često upadaju u kuće i na posjede<br />
Palestinaca gdje ih maltretiraju<br />
pa čak i ubijaju. Jedna od<br />
omiljenih aktivnosti naoružanih<br />
jevrejskih doseljenika je uništavanje<br />
plantaža maslina čiji vlasnici<br />
su Palestinci. U posljednje vrijeme<br />
jevrejski doseljenici sve češće<br />
pale džamije, a čak su prije nekoliko<br />
dana napali jednu vojnu bazu<br />
izraelske vojske. Teško je zamisliti<br />
kako Palestinci žive u ovakvim<br />
uvjetima. Kako bi bilo da živimo<br />
sa komšijama koji oko naših<br />
kuća hodaju naoružani, upadaju u<br />
naše kuće tako naoružani i rade<br />
sa nama i našom imovinom šta im<br />
je volja? Takvim životom “mogu”<br />
živjeti samo Palestinci. U sklopu<br />
ovog teksta objavljujemo nekoliko<br />
fotografija koje su dovoljan dokaz<br />
ko su i šta su jevrejski doseljenici<br />
u Izraelu.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
50
Malezija<br />
Amie Sofia: Najbolja islamska propovjednica<br />
u Maleziji<br />
Prošle godine smo objavili vijest<br />
kako je u Maleziji emitiran<br />
veoma zanimljiv reality show,<br />
u kojem je izabran najbolji islamski<br />
propovjednik. Ove godine<br />
ponovo je održan sličan reality<br />
show, ovaj put radilo se o izboru<br />
najbolje islamske propovjednice.<br />
Reality show pod nazivom “Solehah”<br />
(solehah na malajskom jeziku<br />
Rusija<br />
Putin ulaže 107 milijardi dolara u modernizaciju<br />
naoružanja i vojne industrije<br />
Zadatke opremanja vojske i<br />
mornarice savremenim i perspektivnim<br />
sistemima naoružanja<br />
nemoguće je sprovesti bez<br />
prethodne modernizacije samog<br />
vojno-industrijskog kompleksa.<br />
Za te ciljeve izdvajamo ogroman<br />
novac, ogromne resurse - tri biliona<br />
rubalja (oko 107 milijardi<br />
dolara). Taj novac mora biti<br />
potrošen na najefikasniji način,<br />
tako da dobijemo željeni rezultat,<br />
izjavio je premijer Rusije Vladimir<br />
Putin.<br />
Navedene informacije su veoma<br />
zabrinjavajuće, pogotovo kada se<br />
uzme u obzir odnos Rusije prema<br />
muslimanima Kavkaza i drugih zemalja.<br />
znači pobožna žena) završen je 19.<br />
decembra a pobjednica je 25-godišnja<br />
Amie Sofia. Amie Sofia je<br />
dobila nagradu putovanje na hadž,<br />
10 hiljada američkih dolara i automobil.<br />
Pobjednica je na proglašenju<br />
naglasila da se nada da će<br />
njena pobjeda pomoći da društvo<br />
prihvati žene kao islamske radnice<br />
i daije.<br />
Pakistan<br />
U Pakistanu djeluje oko<br />
sedam hiljada agenata<br />
CIA<br />
Brigadir Asif Haroon Raja,<br />
ugledni i poznati bivši<br />
komandant specijalnih snaga<br />
pakistanske vojske i trenutni<br />
analitičar sigurnosnih studija<br />
iznosi dokaze o povezanosti<br />
bivšeg pakistanskog ambasadora<br />
u Sjedinjenim Američkim<br />
Državama Husaina Haqqania<br />
i ministra unutarnjih poslova<br />
Pakistana Rehmana Malika sa<br />
širenjem američke obavještajne<br />
mreže u ovoj zemlji. Asif Haroon<br />
Raja dokazuje da je u Pakistanu<br />
trenutno aktivno oko<br />
sedam hiljada agenata američke<br />
CIA-e. CIA ima razgranatu<br />
mrežu po svim velikim gradovima<br />
i urbanim centrima u Pakistanu.<br />
“Pod krinkom borbe<br />
protiv terorizma CIA i FBI su<br />
2008. godine nesmetano uspostavili<br />
svoju mrežu širom Pakistana.<br />
Ubrzo nakon toga CIA je<br />
preuzela kontrolu na pakistanskim<br />
obavještajnim službama<br />
ISI i MI”. Najpoznatiji slučaj<br />
koji otkriva prisustvo agenata<br />
CIA u Pakistanu je slučaj agenta<br />
Raymonda Davisa koji je u<br />
januaru 2011. godine u centru<br />
Lahorea ubio dvojicu Pakistanaca<br />
za koje je sumnjao da ga<br />
prate. Nakon višemjesečnog diplomatskog<br />
nadmudrivanja između<br />
Washingtona i Pakistana,<br />
Raymond Davis je oslobođen iz<br />
zatvora nakon čega mu je dozvoljeno<br />
da napusti Pakistan.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
51
Turska<br />
Turska poljoprivreda ispred<br />
Francuske, Španije, Italije<br />
i Rusije<br />
Kina<br />
Najranija verzija prevoda Kur’ana na kineski jezik<br />
Na sjeveru Kine u provinciji<br />
Gansu istraživači su našli original<br />
najranijeg prijevoda Kur’ana<br />
na kineski jezik. Riječ je o prijevodu<br />
koji je ručno napisan a potiče<br />
iz 1912. godine. Istraživači iz<br />
Muslimanskog kulturnog centra sa<br />
univerziteta Lanzhou iz provincije<br />
Gansu su utvrdili da su pronađeni<br />
prvi prijevod Kur’ana na kineski jezik<br />
uradili imami Sha Zhong i Ma<br />
Fulu. Imami Sha i Ma su sa prijevodom<br />
Kur’ana počeli 1909. godine,<br />
a završili 1912. godine. Spomenuti<br />
imami su napisali tri kopije prijevoda<br />
Kur’ana.<br />
Turska je u poljoprivrednom<br />
sektoru preskočila četiri zemlje<br />
i zauzela 7. mjesto u svijetu.<br />
Jedna od zemalja ispred kojih<br />
je Turska ostvarila prednost<br />
je i Francuska. Turska je na<br />
rang listi svjetske poljoprivrede<br />
zauzela sedmo mjesto. Ministar<br />
za prehranu, poljoprivredu i<br />
stočarstvo Mehdi Eker je kazao<br />
da je Turska, zahvaljujući podsticajima<br />
Vlade poljoprivrednicima,<br />
u poljoprivrednom sektoru<br />
uspjela preći četiri velike<br />
zemlje. U mjestu Čičekpinar,<br />
u provinciji Isparta poljoprivrednicima<br />
je distribuirano 804<br />
mliječnih goveda. Ceremoniji je<br />
prisustvovao i ministar za prehranu,<br />
poljoprivredu i stočarstvo<br />
Mehdi Eker. Govoreći na<br />
ceremoniji Eker je istakao da<br />
se poljoprivredni sektor u Turskoj,<br />
zahvaljujući podsticajima<br />
Vlade, nastavlja brzo razvijati.<br />
“Turska se među 190 zemalja<br />
u svijetu nalazila na 11. mjestu.<br />
Realizacijom projekata za<br />
razvoj poljoprivrednog sektora<br />
i uz trud naših građana uspjeli<br />
smo dostići vrijednost od 62<br />
milijarde dolara. Turska poljoprivreda<br />
je prešla Francusku,<br />
Španiju, Italiju i Rusiju i među<br />
190 zemalja rangirala se na 7.<br />
mjesto”, kazao je ministar Eker.<br />
Holandija<br />
Gert Wilders nagovara Europu i Ameriku da izbace<br />
Tursku iz NATO saveza<br />
Gert Wilders je preko svoje<br />
Partije slobode i u sadejstvu<br />
sa još nekoliko holandskih političara<br />
pokrenuo lobističke aktivnosti<br />
kod zemalja članica NATO<br />
alijanse da se Turska izbaci iz<br />
ovog saveza. Wilders<br />
je razlog za<br />
ovakvu inicijativu<br />
pronašao u turskim<br />
diplomatskim<br />
sukobima sa<br />
Izraelom i Francuskom.<br />
Prema Wildersu<br />
NATO bi<br />
trebao da preispita<br />
svoje planove o<br />
razmještanju strateškog<br />
raketnog<br />
antinuklearnog<br />
štita koji bi trebao biti izgrađen<br />
u Turskoj. “Evropa i Amerika ne<br />
bi trebali vjerovati Turskoj i povjeriti<br />
joj na čuvanje najvažniji<br />
sistem odbrane od nuklearnih<br />
prijetnji”, kaže Wilders.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
52
SAD<br />
Američki muslimani otvaraju<br />
prvu kliniku za besplatno<br />
liječenje žena<br />
ahvaljujući velikodušnosti američke<br />
Zislamske Z humanitarne organizacije<br />
“The Islamic Circle of North America<br />
Relief USA”, te velikom i iskrenom zalaganju<br />
imama Muhammeda Melhema i<br />
doktorice Reshma Khan u Charlestonu,<br />
Južnoj Carolini otvorena je prva klinika<br />
za besplatno liječenje žena. Ovo je prva<br />
klinika ovakve vrste u Americi. U njoj će<br />
se potpuno besplatno moći liječiti siromašne<br />
žene, žene koje nemaju zdravstveno<br />
osiguranje i starije od 17 godina.<br />
Foto islamneta<br />
Otvaranjem ove klinike američki muslimani<br />
su još jednom pokazali svoju privrženost<br />
islamu. Oni svoj imetak troše na<br />
Allahovom putu i na opće zadovoljstvo<br />
svih građana Amerike.<br />
Masovno bacanje televizora u smeće<br />
Jerusalem: Jevrejski ekstremisti masovno bacaju televizore u<br />
znak protesta zbog nemoralnih sadržaja na Javnom tv servisu<br />
Izraela. Ova vijest nije privukla veću pažnju javnosti. Da su ovo<br />
uradili muslimani u Gazi to bi bila glavna vijest u svijetu.<br />
Irak<br />
Od 1945. godine do danas<br />
Armija SAD-a je ubila oko<br />
10 miliona ljudi<br />
Američki predsjednik Barack<br />
Obama je 14. decembra održao<br />
govor pred američkim vojnicima<br />
a povodom povlačenja<br />
američke vojske iz Iraka. Tom<br />
prilikom, predsjednik Obama je<br />
rekao da je američka vojska časno<br />
napustila Irak i da je tim činom<br />
učinila jedno od izvanrednih<br />
poglavlja u istoriji američke<br />
vojske. Osim toga, predsjednik<br />
Obama je istakao da je američka<br />
vojska dokazala da je najbolja<br />
vojska u historiji svijeta. Na<br />
Obaminu izjavu o časnom ratovanju<br />
američke vojske u Iraku i<br />
o tome da je američka vojska najbolja<br />
vojska u historiji svijeta reagirali<br />
su mnogi. Ovom prilikom<br />
izdvajamo rekacije Johna Pilgera,<br />
poznatog novinara i filmskog<br />
producenta, te američkog marinca<br />
Rossa Caputia. John Pilger je<br />
ovako reagirao na Obamine riječi<br />
da je američka vojska najbolja<br />
vojska u historiji svijeta: „Ono<br />
što Obama nije rekao jeste činjenica<br />
da je Armija Sjedinjenih<br />
Američkih Država od 1945. godine<br />
direktno bila odgovorna za<br />
smrt 10 miliona ljudi”. Marinac<br />
Ross Caputia u autorskom tekstu<br />
u britanskom listu The Guardian<br />
piše: “Žalostan sam zbog svoje<br />
uloge u Falluji. Kao US marinac,<br />
koji je izgubio bliske prijatelje tokom<br />
opsade Falluje u Iraku prije<br />
sedam godina, ja razumijem da<br />
smo tamo bili agresori”.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
53
Islamski svijet<br />
Egipatska revolucija iza pozorišnih kulisa<br />
zapadnih medija<br />
Islamisti, čuvari<br />
demokratskog poretka<br />
Iz uzavrelog Kaira javio<br />
nam se Jusuf Džanić, naš<br />
student na univerzitetu Al<br />
Azhar sa veoma zanimljivim<br />
informacijama o egipatskoj<br />
revoluciji i o aktuelnim<br />
događanjima u Kairu<br />
Piše: Jusuf Džafić<br />
Povodom zadnjih dešavanja<br />
u Egiptu, ponukan hajkom<br />
zapadnih medija i medija,<br />
slijepih zapadnomedijskih sljedbenika,<br />
na Egipat, posebice na egipatsku<br />
vojsku, i uopće njihovim prikazivanjem<br />
Egipta od početka revolucije,<br />
te istovremeno zapadnomedijskim<br />
glorificiranjem trenutačnih protesta<br />
na Tahriru koje nazivaju “Drugom<br />
egipatskom revolucijom”, odlučio<br />
sam da preko ovog članka podijelim<br />
sa širom javnošću neke stvari za koje<br />
zapadni mediji ne žele da se znaju<br />
u vezi egipatske revolucije, a koje se<br />
generalno odnose i na libijsku, tunižansku,<br />
sirijsku i jemensku revoluciju,<br />
odnosno na države gdje se desilo<br />
Arapsko proljeće.<br />
Pokretači revolucije<br />
Muslimanska braća su pokretači<br />
revolucije u Egiptu. Nisu to bile ni<br />
liberalne organizacije, ni liberalni<br />
sloj društva, ni niko sa strane (SAD,<br />
Izrael i sl.), kako su prenosili i prenose<br />
zapadni mediji, već Muslimanska<br />
braća (Ihvanu-l-muslimin, ihvanije).<br />
Oni su ti koji brinu za Egipat<br />
još od davne 1928. godine kada su<br />
osnovani. Oni su ti koji danonoćno<br />
animiraju egipatski narod, pomažu<br />
mu, što materijalno, što duhovno.<br />
Upravo su Muslimanska braća bila<br />
ta koja su iznjedrila revoluciju 1952.<br />
godine kada je Egipat postao republika,<br />
pa su im generali revolucije,<br />
među kojima je i Džemal Abdu-n-<br />
Nasir, vratili tako što su ih zatvarali,<br />
mučili i ubijali. Ali narod nije<br />
zaboravio Muslimansku braću, a ni<br />
ona njega, pošto su s njim proživjeli<br />
teške trenutke sve do ove revolucije<br />
2011. godine. Muslimanska<br />
braća su bila jedina<br />
opoziciona snaga koja je<br />
imala izgrađenu, istaljenu<br />
organizaciju – od lokalne<br />
zajednice (džemat) do savjeta<br />
na državnom nivou<br />
(šure). Oni su bili ti koji su<br />
dijelili letke po Egiptu tik<br />
pred revoluciju, pozivajući<br />
ga da se digne protiv Mubaraka,<br />
upozoravajući ga,<br />
između ostalog, na činjenicu<br />
da će Džemal naslijediti<br />
svoga oca Mubaraka<br />
i tako produžiti zulum i<br />
tiraniju vlast. Da, Muslimanska<br />
braća su pokrenula<br />
revoluciju; to je narod<br />
i nagradio na izborima<br />
davši im 45-50 % u prvoj i<br />
drugoj izbornoj regiji.<br />
Jedan od glavnih razloga<br />
za revoluciju, ako ne i<br />
glavni, je bila religijska nesloboda<br />
muslimana. Opresija<br />
nad muslimanima koji<br />
su prakticirali svoju religiju<br />
nikad nije jenjavao<br />
tokom Mubarakove terorvladavine.<br />
Pod izgovorom<br />
da se obračunava sa “vehabijama”,<br />
on je zatvarao svakog političkog<br />
protivnika koga je mogao da<br />
poveže sa islamom. Stoga, ne treba<br />
da čudi da je bilo sasvim normalno<br />
vidjeti policijski kamion kako ispred<br />
džamije nakon obavljene molitve<br />
kupi “vehabije” (čitaj muslimani koji<br />
hoće da slobodno ispovijedaju svoju<br />
vjeru). Revolucija je pomogla da<br />
muslimani konačno dobiju potpunu<br />
religijsku slobodu.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
54<br />
Aktueni<br />
protesti na trgu<br />
Tahrir koji su<br />
počeli krajem<br />
novembra<br />
uglavnom<br />
su pokušaj<br />
određenih<br />
liberalista<br />
da ugroze<br />
demokratske<br />
procese i<br />
stabilnost<br />
države, jer<br />
je očito da je<br />
narod sa više od<br />
dvotrećinskom<br />
većinom izabrao<br />
islamiste.<br />
Religijska nesloboda muslimana<br />
je bila važniji uzrok revolucije<br />
od ekonomskog i političkog stanja<br />
Egipta. Zapadni mediji i dan-danas<br />
ponavljaju kako je loše ekonomsko<br />
stanje, popraćeno varanjima na izborima<br />
i korupcijom bio važan razlog<br />
za dizanje revolucije, pritom umanjujući<br />
ili namjerno izostavljajući faktor<br />
religijske neslobode muslimana. Da<br />
je taj razlog bio važniji za izbijanje revoluciju<br />
govori i primjer Libije, koja<br />
je ekonomski bila jedna od najjačih<br />
afričkih zemalja, ali je u pogledu religijskih<br />
sloboda muslimana bila među<br />
zadnjima u Africi.<br />
Egipatskim muslimanima i hrišćanima<br />
je vjera važan faktor u životu.<br />
Ono što Zapad neće ili ne želi<br />
da shvati je to da svaki narod ima<br />
svoju specifičnu kulturu koja se ne<br />
može zanemariti. Pa tako i Egipat<br />
ima svoju u kojoj je pripadnost nekoj<br />
religijskoj zajednici javna,<br />
primarna stvar, a ne kao u<br />
zapadnoj kulturi privatna,<br />
sekundarna stvar. Stoga,<br />
nije ništa neobična činjenica<br />
da su egipatski muslimani<br />
vrlo pobožan narod<br />
(više od 50% egipatskih<br />
muslimana obavlja pet propisanih<br />
dnevnih molitvi,<br />
a skoro svi obavljaju sedmičnu<br />
molitvu, odnosno<br />
džuma-namaz, dok više od<br />
99% muslimanki nose ili<br />
mahramu ili zar), a slična<br />
je situacija i kod egipatskih<br />
hrišćana. Tako u Egiptu<br />
na svakom ćošku, bilo da<br />
je riječ o selu, mahali ili<br />
bloku zgrada, vidjet ćete<br />
džamiju. Slična je situacija<br />
i kod egipatskih hrišćana<br />
koji u svijetu važe za jedne<br />
od najpobožnijih hrišćana,<br />
što se i vidi iz velikog broja<br />
crkvi po Egiptu.<br />
Arapska Republika Egipat<br />
nikada nije bila sekularna<br />
država zapadnog karaktera,<br />
pogotovo od vremena<br />
Envera Sadata od kada je<br />
islamsko pravo glavni izbor<br />
zakonodavstva. Iako je Egipat tokom<br />
cijelog perioda republike bio sekularna<br />
država, on nikada nije potpuno<br />
raskrstio sa religijom, kako su to<br />
uradile zapadne sekularne države, što<br />
nije ni bilo realno moguće, s obzirom<br />
na religioznost egipatskih građana.<br />
Za vrijeme Džemala Abdu-n-Nasira<br />
država nije imala zvaničnu religiju,<br />
ali je postojao zanimljiv zakon koji<br />
je stan benu zgradu oslobađao od
određenih poreza ako je u okviru nje<br />
bila izgrađena džamija. Tokom predsjednikovanja<br />
Envera Sadata i Husni<br />
Mubaraka islam je državna religija,<br />
a islamsko pravo je glavni izvor zakonodavstva,<br />
kako kaže 2. član egipatskog<br />
ustava, ustava koji je bio na<br />
snazi tokom predsjednikovanja Sadata<br />
i Mubaraka. Pa tako vidimo da<br />
su brojni egipatski zakoni, npr. cijelo<br />
bračno pravo, ustvari zakoni islamskog<br />
prava (Šerijata). Naravno, pošto<br />
islamsko pravo hrišćanima garantuje<br />
autonomiju, hrišćani su imali svoje<br />
Egipatski hrišćani u Egiptu imaju<br />
više prava nego egipatski muslimani.<br />
Raznorazne zapadne organizacije za<br />
zaštitu ljudskih prava kontinuirano<br />
akcentiraju “kako su prava hrišćana<br />
ugrožena u Egiptu”. To je naravno,<br />
daleko od istine. Hrišćani u Egiptu<br />
imaju mnogo više prava nego muslimani,<br />
što se dovoljno vidi iz jedne<br />
gole istine: tradicionalne egipatske<br />
hrišćanske zajednice (Koptska pravoslavna<br />
crkva, Jermenska pravoslavna<br />
crkva, Grčka pravoslavna crkva,<br />
Grčka katolička crkva) su autonmne,<br />
dok je Islamska zajednica u Egiptu<br />
pod kontrolom države preko Ministarstva<br />
vakufa. O ovome možete<br />
više pročitati u odgovoru Islamske<br />
akademije za istraživanja El-Azhara<br />
na izvještaj Ministarstva vanjskih<br />
poslova SAD-a iz 2010. godine o religijskoj<br />
slobodi u Egiptu.<br />
crkvene zakone namjesto islamskih.<br />
Štaviše, Amerika čiji je saveznik Egi-<br />
pat bio tokom Mubarakovog predsjednikovanja,<br />
nikada se nije žalila<br />
na ove šerijatske zakone u zemlji svoga<br />
saveznika.<br />
Hrišćani imaju više prava nego<br />
egipatski muslimani<br />
Prava hrišćana u Egiptu<br />
su veća od prava muslimana<br />
u hrišćanskim zemljama.<br />
Dok hrišćani Egipta<br />
uživaju potpunu vjersku<br />
autonomiju i slobodu, za<br />
razliku od svojih sunarodnjaka<br />
islamske vjeroispovijesti,<br />
dotle muslimani<br />
u hrišćanskim zemljama<br />
nailaze na nerazumijevanje,<br />
islamofobiju, diskriminaciju.<br />
Evo samo nekih primjera<br />
diskriminacije muslimana u hrišćanskim<br />
zemljama, tj. na Zapadu: zabrana<br />
javnog učenja ezana u skoro svim<br />
evropskim zemljama (Švajcarska, sve<br />
zemlje Evropske unije osim Belgije,<br />
Vojska je faktor<br />
stabilnosti<br />
u Egiptu.<br />
Problema ima,<br />
pogotovo u<br />
Vojnom vijeću<br />
koje upravlja<br />
Egiptom, ali se<br />
za to ne može<br />
kriviti cijela<br />
vojska.<br />
Španije...), zabrana gradnje minareta<br />
u Švajcarskoj, zabrana nošenja nikaba<br />
u Francuskoj i Belgiji i sl.<br />
Egipćani egipatskom revolucijom<br />
nisu rušili puki diktatorski režim<br />
Mubaraka, već režim zasnovan na<br />
američkoj demokratiji. Mubarakov<br />
režim je bio diktatorski – s tim se<br />
svi slažu. No, ono što zapadni mediji<br />
nisu htjeli da posebno naglašavaju<br />
je to da je Mubarakov režim bio<br />
zasnovan na američkoj demokratiji.<br />
Dokaz za to je puna podrška SAD-a<br />
Mubaraku tokom njegovog predsjednikovanja.<br />
Štaviše, SAD su<br />
Mubaraka smatrali za svoga<br />
saveznika u uvođenju<br />
demokratije u arapskim zemljama.<br />
Egipatskom revolucijom<br />
Egipćani žele samo da usavrše<br />
ono sa čim su SAD i<br />
ostale države Zapada bile<br />
do sada zadovoljne u Egiptu<br />
i drugim arapskim zemljama<br />
– Šerijat i demokratija.<br />
Oni hoće demokratiju (šuru)<br />
koja proizilazi iz šerijatskog prava.<br />
Kao što se već ranije iz teksta moglo<br />
shvatiti, u Egiptu je tokom Mubaraka<br />
na snazi bila demokratija a Šerijat<br />
je bio glavni izvor zakonodavstva.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
55
SAD i druge zapadne države se nisu<br />
žalile na to, čak su podržavale Mubarakov<br />
sistem i režim. Sada, Egipćani<br />
samo hoće da poboljšaju lakune<br />
(rupe) u ustavu, jer Šerijat je već dio<br />
ustava, a demokratija je kakva-takva<br />
već otprije prisutna. Da je to uistinu<br />
tako, možemo zaključiti iz izjava<br />
islamista, pogotovo Muslimanske<br />
braće, kojima je Egipatski narod na<br />
tekućim izborima dao najmanje 70%<br />
glasova (izbori za donji parlament su<br />
završeni u dvije od tri izborne regije<br />
u kojima su islamisti osvojili više od<br />
dvije trećine).<br />
Pobjeda selefija i ihvanija (Muslimanske<br />
braće) na izborima je odraz<br />
demokratske volje egipatskog naroda.<br />
Većina zapadnih medija se osjeća<br />
zabrinuto za demokratiju, pošto<br />
će islamisti kako se čini uzeti najmanje<br />
dvije trećine mjesta u parlamentu.<br />
Zar ne izgleda čudno kako<br />
su zapadni mediji zabrinuti sada<br />
kada egipatski narod putem demokratskih<br />
izbora izabire sebi predvodnike<br />
koje on hoće, a nisu bili nijednom<br />
zabrinuti kada bi Mubarak<br />
pobijedio na svojim najmještenim<br />
nedemokratskim izborima?!<br />
Liberali ruše Egipat<br />
Aktuelni protesti na trgu Tahrir<br />
koji su počeli krajem novembra<br />
uglavnom su pokušaj određenih<br />
liberalista da ugroze demokratske<br />
procese i stabilnost države, jer je<br />
očito da je narod sa više od dvotrećinskom<br />
većinom izabrao islamiste.<br />
Nakon što su u petak 18. novembra<br />
na proteste zajedno izašli islamisti<br />
i određeni liberalisti, tražeći da se<br />
povuku neke odluke u vezi novog<br />
ustava koje će vojsci dati velike<br />
ovlasti, islamisti se povlače naveče<br />
tog istog dana, kako bi se pripremili<br />
za predstojeće izbore i na demokratski<br />
način izborili svoja prava. S<br />
druge strane, dio liberalista ostaje<br />
da protestuje, zvanično zbog nezadovoljstva<br />
vojnom upravom u državi.<br />
Iako nisu svi protestanti umiješani<br />
u nasilje koje je uslijedilo, a<br />
koje zapadnjački mediji ignoriraju,<br />
ovo je samo kratak presjek bilansa<br />
dosadašnjeg djelovanja “mirnih”<br />
protestanata:<br />
- U petak 16.12. ubijen je Imad<br />
Iffet, generalni povjerenik Komisije<br />
za fetve u Egiptu.<br />
- U subotu 17.12. zapaljen je Egipatski<br />
institut, arhiv u kojem je bilo<br />
200.000 starih knjiga i mapa vezanih<br />
za historiju Egipta. Izgorjelo ih je čak<br />
180.000.<br />
- U ponedjeljak 19.12. pokušano<br />
je podmetanje požara u čuvenom<br />
Egipatskom muzeju, jednom od najbogatijih<br />
muzeja u svijetu.<br />
Moramo naglasiti ako pogledamo<br />
broj stanovnika Kaira (20 miliona) i<br />
broj protestanata prisutnih na ovim<br />
protestima (svega nekoliko hiljada),<br />
vidjet ćemo da je broj protestanata<br />
zanemarljiv, a to nije ništa čudno, s<br />
obzirom da islamisti, oni kojima je<br />
narod dao dvije trećine glasova, nisu<br />
podržali ove proteste (izuzetak je<br />
povremeni samostalni izlazak selefijskih<br />
grupa, kao onaj 23.12).<br />
Vojska je faktor stabilnosti u Egiptu.<br />
Problema ima, pogotovo u Vojnom<br />
vijeću koje upravlja Egiptom, ali<br />
se za to ne može kriviti cijela vojska.<br />
Uprkos tome što zapadni mediji zadnjih<br />
dana blate egipatsku vojsku,<br />
njena pozitivna uloga od početka egipatske<br />
revolucije do sada se<br />
ne može zanijekati. To se<br />
pogotovo primjećuje ako<br />
se egipatska vojska uporedi<br />
sa bivšom libijskom i tuniškom<br />
vojskom, te sadašnjom<br />
sirijskom i jemenskom vojskom.<br />
Dok su ove vojske<br />
ubijale svoj narod (Libija<br />
i Tunis) ili ga još uvijek<br />
ubijaju (Sirija i Jemen),<br />
egipatska vojska je odbila<br />
da to isto uradi u Egiptu<br />
(nezvanično Mubarak je<br />
od vojnog vrha zatražio da<br />
poubijaju protestante). Štaviše,<br />
egipatska vojska je od<br />
početka revolucije (25.1) do<br />
svrgavanja Mubaraka (11.2)<br />
Hrišćani u<br />
Egiptu imaju<br />
mnogo više<br />
prava nego<br />
muslimani, što<br />
se dovoljno<br />
vidi iz jedne<br />
gole istine:<br />
tradicionalne<br />
egipatske<br />
hrišćanske<br />
zajednice su<br />
autonomne,<br />
dok je islamska<br />
zajednica u<br />
Egiptu pod<br />
kontrolom<br />
države preko<br />
Ministarstva<br />
vakufa.<br />
štitila narod od odbjeglih zatvorenika,<br />
koje je egipatska policija pustila<br />
po naređenju Mubaraka, te je bila ta<br />
koja je odigrala ključnu ulogu u svrgavanju<br />
Mubaraka, predloživši 10. februara<br />
Mubaraku da se povuče – već<br />
sutradan Mubarak je podnio ostavku.<br />
Odlaskom Mubaraka između reda s<br />
jedne, i anarhije i haosa s druge strane,<br />
ispriječila se samo vojska. Možda<br />
jedina stvar koja se može prigovoriti<br />
egipatskoj vojsci, ako izuzmemo neopravdano<br />
nasilje pojedinih vojnika,<br />
je problem na relaciji Vrhovno vijeće<br />
oružanih snaga - buduća civilna vlast.<br />
Naime, postoji mogućnost da Vojno<br />
vijeće neće htjeti da preda potpuno<br />
vlast civilima, što se može naslutiti<br />
iz nekih nejasnih i oprečnih izjava<br />
pojedinih članova Vojnog vijeća u<br />
pogledu prelaska vlasti u ruke civila<br />
i uloge buduće civilne vlasti u formiranju<br />
novog ustava. No,<br />
zvaničan stav Vojnog vijeća<br />
je da će potpuno predati<br />
vlast u ruke civila, tačnije<br />
demokratski izabrane vlasti,<br />
najkasnije do 30. juna<br />
2012. godine.<br />
Islamisti su trenutačno<br />
čuvari demokratskog režima,<br />
dok liberalisti pokušavaju<br />
taj isti režim da sruše.<br />
Nakon svega dosad rečenog,<br />
ovaj zaključak se sam<br />
od sebe nameće. Islamisti<br />
su pristali da igraju kako<br />
Zapad kaže, ali problem je<br />
u drugom timu (liberalistima),<br />
a očito i u sudiji (državama<br />
Zapada).<br />
30. decembar - 5. safer<br />
56
Islam i nauka<br />
Arapski astronomi<br />
IslamBosna.ba-Lista istaknutih<br />
zvijezda sa arapskim imenima<br />
ili imenima arapskog porijekla<br />
je duga. Razlog je jednostavan – ona<br />
prikazuju doprinos srednjovjekovnih<br />
Arapa znanju o zvijezdama i planetama,<br />
od Bagdada do Granade.<br />
Skoro odmah poslije osnivanja<br />
glavnog grada hilafeta, Bagdada<br />
762. godine, abasidske halife su<br />
ulagale u studiranje astronomije.<br />
Poslije perioda prevođenja i proučavanja<br />
radova Euklida, Arhimeda i<br />
Ptolomeja, islamski naučnici su napravili<br />
značajan pomak u otkrivanju<br />
i doprinosu na polju astronomije.<br />
Rezultati astronomskih opservacija u<br />
centrima Bagdad i Damaskus su bili<br />
sakupljeni u radu nazvanom “The verified<br />
table in the 9th century”. Među<br />
knjigama su se nalazile i mnoge precizne<br />
bilješke, kao na primjer proračuni<br />
o kosinama ekliptike 1 , koja se gotovo<br />
potpuno poklapa sa današnjom slikom.<br />
Opservacije ekvinocija 2 su pomogle<br />
u određivanju dužine sunčeve godine<br />
do preciznosti od jednog stepena.<br />
Arapski astronomi devetog vijeka su<br />
čak pokušali izvršiti osnovnu operaciju<br />
mjerenja luka meridijana Zemlje<br />
– nešto što je izvršeno uspješno<br />
tek hiljadu godina kasnije. Također,<br />
bagdadska škola je proizvela astronomske<br />
tabele s pozicijama planeta,<br />
te preciznim precesijama 3 ekvinocija.<br />
Drugi naučnici su odredili precesiju<br />
ekvinocija sa velikom preciznošću, proizveli<br />
tabele prikazivajući pozicije planeta,<br />
te 959., došli do rezultata od 33º<br />
20’ za geografsku širinu Bagdada – sa<br />
marginalnom greškom od samo 10”.<br />
Abul-Wefa, koji je umro 998. godine u<br />
Bagdadu, shvatio je da su granice najveće<br />
geografske širine na Mjesecu promjenjive.<br />
Njegovi pokušaji da prikaže<br />
da je Ptolomejeva teorija o Mjesecu<br />
ovde pogrešna, dovela ga je do otkrivanja<br />
drugih nepodudarnosti sa Ptolomejovom<br />
teorijom – u jednačini centra<br />
evekcije i teoriji o varijaciji.<br />
Promjena naučnog centra<br />
Političke promjene i česte invazije<br />
pred kraj desetog vijeka dovele su<br />
do promjene glavnog grada nauke u<br />
islamskom svijetu, iz Bagdada u Kairo.<br />
Astronomi Kaira su uživali interesovanje<br />
i zaštitu državnih vlasti. Biblioteka<br />
je sadržavala dva globusa neba, te<br />
6.000 matematičkih i astronomskih<br />
djela. Najviše opservacija naučnici su<br />
izvršili sa vrha Mokattam planine, gdje<br />
ostatak građevine i danas stoji. Egipatski<br />
astronom, Ibn Jounis, koji je bio<br />
istaknut tokom vladavine El Hakama<br />
drugog, proizveo je Hakemit-tabele,<br />
koje su sadržavale sve dotadašnje tabele,<br />
te koja je bila korištena u daljnim<br />
astronomskim radovima, kao na primjer<br />
u radu kineskog astronoma Co<br />
Cheou King-a u trinaestom vijeku.<br />
Španija<br />
Veoma malo radova španskih muslimana<br />
je sačuvano zbog njihovog sistematskog<br />
uništavanja tokom 15. vijeka.<br />
Ovi astronomi su zbog toga danas<br />
poznati samo po svojim imenima. Ipak,<br />
postoje neka saznanja o sadržajima njihovih<br />
radova. Na primjer, Arazachel,<br />
koji je živio u 11. vijeku je zabilježio<br />
402 opservacije sunčevog apogeja. Također<br />
je odredio godišnje promjene<br />
precesije ekvinocija na 50”, što je ista<br />
vrijednost koja se danas nalazi u modernim<br />
tabelama.<br />
Neki historičari nauke smatraju,<br />
bazirajući se na astronomske radove<br />
Alfonza desetog iz Kastije, te sličnih<br />
dokumenata, da su muslimani Španije<br />
otkrili eliptičke pokrete planeta, te Zemljino<br />
pokretanje oko Sunca, daleko<br />
prije Johana Keplera i Nikole Kopernikusa.<br />
Instrumenti i preciznost<br />
Instrumenti koji su korišteni za<br />
ove svrhe su bili primitivni za današnji<br />
standard i skoro su se oslanjali<br />
samo na preciznost čovjekovih observacionih<br />
osobina; činjenica koja<br />
prije da jača, nego da slabi, njihova<br />
postignuća. Jedina metoda za precizne<br />
opservacije tog vremena je bila<br />
korištenjem sunčevog sata. Pendela<br />
još uvijek nije bila u svrsi mjerenja<br />
vremena, što je uticalo na preciznost<br />
astronomskih opservacija. Uglovi<br />
su bili određivani sa četvrtinama<br />
kruga, neki koji su imali radius od<br />
preko 25 stopa, te sa astrolabom.<br />
Sažeto, srednjovjekovni arapski astronomi<br />
su iza sebe ostavili impresivno<br />
30. decembar - 5. safer<br />
57<br />
naslijeđe. Uveli su tangente u astronomske<br />
proračune, proizveli tabele<br />
koje su prikazivale pokretanje zvijezda,<br />
odredili kosine ekliptike i njenu<br />
promjenu, te precizno odredili precesije<br />
ekvinocija i dužinu godine. Također<br />
su primijetili nepravilnosti najveće<br />
geografske širine Mjeseca i u tom<br />
procesu otkrili treću nepravilnost<br />
(danas poznatom pod varijacija 4 ).<br />
Njihovi uspjesi su danas napisani ne<br />
samo u knjigama za astronomiju, već<br />
i na nebu, u imenima samih zvijezda.<br />
1<br />
http://en.wikipedia.<br />
o r g / w i k i / E c l i p t i c<br />
2<br />
http://en.wikipedia.org/wiki/Equinox<br />
3<br />
http://en.wikipedia.<br />
org/wiki/Precession<br />
4<br />
http://en.wikipedia.org/wiki/Variation_(astronomy)<br />
David W. Tschanz<br />
IslamBosna.ba
Društvo<br />
Kako muškarci gledaju<br />
oskudno odjevene i pokrivene žene<br />
toga, muškarci su slike žena koje su bile u<br />
potpunosti obučene povezivali s riječima u<br />
trećem licu, poput ona gura, ona pipa, i ona<br />
grabi, koji prema Fiske impliciraju da muškarci<br />
potpuno obučene žene posmatraju<br />
kao one koje su dominantnije od njih, a ne<br />
kao objekte kojima se može manipulisati.<br />
Više odjeće, više poštovanja<br />
IslamBosna.ba - Muslimanke<br />
često govore da se osjećaju “zaštićenom”,<br />
“sigurnom”, “poštovanom”<br />
kada nose hidžab (vjerska<br />
skromna odjeća koja skriva oblik tijela<br />
i uključuje mahramu ili veo). Sada postoje<br />
dokazi koji pokazuju da su njihova<br />
osjećanja naučno dokazana.<br />
Kada je psiholog Susan Fiske s timom<br />
istražitelja s Princeton Univerziteta izvršila<br />
MRI (op.prev. magnetna rezonanca<br />
tijela), skeniranje mozga heteroseksualnih<br />
muškaraca kojima su predočene slike<br />
koje pokazuju oskudno odjevene i potpuno<br />
odjevene muškarce i žene, zaključili<br />
su da muškarci bez ikakvog odstupanja<br />
reaguju na oskudno odjevene žene.<br />
Što manje nose, to je vjerovatnije da<br />
će frontalni korteks (op.prev. najvažniji<br />
dio mozga koji se odnosi na djelovanje<br />
samorazvojnih tehnika je prednji dio kore<br />
velikog mozga, tj. frontalni korteks regulacije<br />
neuroendokrinih funkcija, ciklusa<br />
budnosti i spavanja, raspoloženja, apetita,<br />
seksualnog ponašanja,... ) i gyrus temporalis<br />
medius (op.prev. važan za vizuelnu percepciju)<br />
“proraditi”. Ova područja mozga<br />
su povezana s izazivanjem erekcije, masturbacijom,<br />
i pozivaju na “hitno reagovanje”.<br />
“To vam je tako kao da su odmah<br />
pomislili na to kako bi mogli imati<br />
spolni odnos”, objasnila je Fiske tokom<br />
godišnjeg sastanka Američke asocijacije<br />
o napredovanju nauke, održanog u Chicagu,<br />
12.-16. feburara ove godine. “Oni<br />
reaguju na ove fotografije kao što ljudi<br />
reaguju na objekte”, izjavila je ona.<br />
Testovi pamćenja koji su sprovedeni<br />
na ispitanicima pokazali su da se većina<br />
njih najbolje sjećala fotografija žena u bikiniju<br />
(koje su im predstavljene samo tjelesno<br />
bez prikazivanja glave), iako su im<br />
fotografije predočene samo djelić sekunde.<br />
Fiske i njezin tim su dalje ispitivali reakcije<br />
na neprijateljsko seksističko ponašanje.<br />
Oni su utvrdili da oni koji su ocijenjeni<br />
kao znatno neprijateljski su imali<br />
manje aktivnosti na poljima mozga koji<br />
je povezan s obzirnošću prema mislima<br />
i osjećanjima druge osobe (fenomen poznat<br />
kao mentalizacija) dok su posmatrali<br />
izazovne slike žena u bikiniju. “Oni nisu<br />
razmišljali o njihovim intelektualnim<br />
sposobnostima”, izjavila je Fiske.<br />
Seksualno izazovne žene posmatraju<br />
se kao manje vrijedne osobe<br />
Prema studiji, kada se muškarčeva<br />
mentalizaciona mreža zatvori to znači da<br />
on seksualno izazovnu ženu vidi manje<br />
vrijednom osobom.<br />
Ovaj tip dehumanizacije ranije je<br />
rijetko promatran u laboratorijama,<br />
izjavila je Fiske, samo jednom ranije,<br />
prema nedavnom članku u National<br />
Geographicu, koji navodi studiju gdje su<br />
ljudima prikazivane fotografije beskućnika<br />
i narkomana.<br />
U slučaju s oskudno odjevenim ženama,<br />
ipak, muškarci ne pokazuju ista osjećanja<br />
izbjegavanja kao što to rade s beskućnicima,<br />
koje društvo često izbjegava. Umjesto<br />
toga, oni su poželjeli da gurnu, opipaju, ili<br />
zgrabe objekat, sve u prvom licu izrečeno -<br />
to su riječi koje su ispitani muškarci povezali<br />
sa slikama žena u kupaćim kostimima.<br />
Mina Cikara, a s Princeton Univerziteta<br />
koja je bila uključena u sprovođenje ispitivanja,<br />
dodala je da muškarci ne gledaju na<br />
isti način svoje supruge ili sestre kao što to<br />
rade s provokativnim slikama žena. Osim<br />
30. decembar - 5. safer<br />
58<br />
Prema Fiskevoj, rezultati studije imaju<br />
veoma važne posljedice za žene, naročito<br />
na radnim mjestima, budući da<br />
posmatranje izazovnih slika žena kod<br />
muškarca uzrokuje kako će kasnije posmatrati<br />
i ophoditi se prema ženi.<br />
Studija o muškoj dominaciji, koju je<br />
sproveo profesor na Univerzitetu Lawrence,<br />
Peter Glick, također je pokazala da<br />
stručne žene koje oblače provokativnu<br />
odjeću na svojim radnim mjestima su od<br />
strane svojih saradnika okarakterisane kao<br />
manje kompetentne i manje inteligentne,<br />
naročito ako rade na višim pozicijama nadređenih.<br />
Prema diversityjob.com, studija<br />
profesora Glicka predlaže da se žene na<br />
višim pozicijama i na mjestima nadređenih<br />
moraju oblačiti skromnije i konzervativnije<br />
kako bi imale poštovanje svojih kolega.<br />
Nekoliko studija također pokazuje<br />
vezu između gledanja pornografije i nasilja<br />
nad ženama, uključujuči silovanje i<br />
seksualno zlostavljanje. U ratovima u Bosni<br />
i Iraku, vojnici koji su počinili svirepe<br />
zločine i dehumanizovali drugu stranu su<br />
često predstavljali redovne gledatelje pornografije,<br />
ili su čak gledali pornografiju s<br />
ciljem duhovnog uzdizanja a za ubijanje.
Fiske je uporedila rezultate svoje studije<br />
sa studijama koje prikazuju da gledanje<br />
televizije može učiniti bezosjećajnim<br />
na posljedice nasilja. “Morate biti<br />
svjesni učinka ovih slika na ljude”, izjavila<br />
je Fiske Daily Princetonianu. “One<br />
nisu neutralne. Oni imaju utjecaj na to<br />
kako ljudi misle o drugim ženama.”<br />
Hidžab - dostojanstvo i povjerenje<br />
Uprkos dokazima koji pokazuju prednosti<br />
skromnog i konzervativnog odijevanja,<br />
medijsko opisivanje hidžaba često prikazuje<br />
muslimanku kao žrtvu ugnjetavanja,<br />
umnog kontrolisanja i zlostavljanja.<br />
Karen Danielson, međutim, tvrdi da<br />
joj nošenje hidžaba daje ujedno i dostojanstvo<br />
i povjerenje. Danielson, Amerikanka<br />
koja živi u Jordanu, nosi hidžab već više<br />
od 20 godina, a počela ga je nositi ubrzo<br />
nakon što se vratila islamu 1983. godine.<br />
“Kada hodam u javnosti, niko me ne<br />
gleda niti sudi o meni na osnovu moje<br />
seksualnosti ili odsustva istog, ili na osnovu<br />
toga kako privlačim ili ne privlačim<br />
muškarce”, objasnila je ona. “Određujem<br />
se na osnovu mog ponašanja i inteligencije,<br />
što i moje oblačenje podržava, ja sam<br />
smjerna u svojoj skromnoj odjeći.”<br />
“Na taj način osjećam da mogu biti<br />
ono što jesam, jedinstveni pojedinac sa<br />
sopstvenim glasom”, dodala je Sumeja<br />
Finnigan. “Ne prilagođavam se većini i<br />
onome šta će oni reći i oblačiti, i zbog toga<br />
sam to ja, što je poprilično oslobađajuće.”<br />
Belkisa Mohammed, Amerikanka<br />
koja se vratila islamu 1979. godine, ima<br />
slične stavove i ona kaže da hidžab “promovira<br />
skromnost, kako za ženu tako i za<br />
sve one oko nje.”<br />
Mohammed koja živi u Saudijskoj<br />
Arabiji i i pokriva i svoje lice pored ostatka<br />
tijela, kaže da njen način oblačenja “prouzrokuje<br />
da se drugi, naročito muškarci,<br />
ne osjećaju tako slobodnim da se upuštaju<br />
u nepotrebne razgovore”.<br />
Hidžab i sigurnost<br />
“Potpuno se osjećam sigurnijom dok<br />
nosim hidžab i oblačim se, uopćeno,<br />
skromno”, izjavila je Cari Abudeyeh,<br />
druga Amerikanka koja živi u Jordanu i<br />
muslimanka je već 12 godina.<br />
“Osjećam da je to moja zaštita kako<br />
muškarci ne bi buljili u mene i pokazivali<br />
nepoštovanje prema meni i mojim granicama.<br />
To je prepreka za sprječavanje ili<br />
promjenu tog prvog instiktivnog pogleda<br />
kada vas muškarac pogleda i provjerava, a<br />
i posmatra ‘jeste li čemu’, prepreka koja<br />
štiti od seksualnih osjećaja koje ne namjeravate<br />
da prouzročite kod njih ili ideja<br />
u njihovim glavama koje su zasnovane<br />
na provokativnom oblačenju.”<br />
Ona je ocijenila da “je to zaštita od<br />
ljudi da vam se ne približavaju na neprikladan<br />
način, pomažući u utjecaju<br />
na njihove odluke kako će stajati pored<br />
vas, razgovarati s vama, gledati u vas ili<br />
čak spriječiti da vas dodiruju”.<br />
Finnigan, koja je iz Londona, upoređuje<br />
nošenje hidžaba, koje ona opisuje<br />
kao “čin poslušnosti Stvoritelju,<br />
koji ženu čini sigurnijom kako u bukvalnom<br />
smislu tako i u duhovnom”,<br />
s osjećanjima ranjivosti koje je iskusila<br />
prije prihvatanja islama i hi džaba<br />
1999. godine.<br />
“Bilo je vremena kada sam željela<br />
da budem više pokrivena da bih mogla<br />
izaći iz kuće a da ne brinem o tome<br />
ko bi me mogao slijediti”, izjavila je<br />
Finnigan. “Svake večeri bih se izlagala<br />
opasnosti i vraćala bih se kući uvijek<br />
gledajući preko ramena u strahu da ću<br />
biti napadnuta ili silovana.”<br />
“Uvijek će biti onih koji žele ili<br />
mogu napasti žene bez obzira na njihovo<br />
ponašanje ili stil oblačenja”, priznaje<br />
Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
IslamBosna u ‘pratnji’ Senada Hadžića<br />
na putu ka Mekki (updated +<br />
VIDEO)<br />
Sve više Hrvata prelazi na islam<br />
Tekstovi<br />
Vod smrti narednika Gibbsa<br />
Uloga Srpske pravoslavne crkve u<br />
agresiji na BiH<br />
Mohammed. Ipak, ona vidi muslimanski<br />
hidžab kao “dodatnu zaštitu u<br />
odbijanju mogućih fizičkih pristupa”.<br />
“Jedan od glavnih ciljeva hidžaba jeste<br />
zaštita žene od pogleda ljudi slabog<br />
morala i od onih koji se žele upuštati u<br />
protivpravna svjetovna uživanja”, izjavio<br />
je šejh Rijad el-Musejmiri, profesor<br />
na Univerzitetu El-Imran u Rijadu.<br />
“Muslimanka se razlikuje od bezbožnih<br />
žena, ona zaslužuje poštovanje.”<br />
Prema IslamToday.com, pojedini<br />
zapadnjaci pretpostavljaju da pokrivanje<br />
glave za ženu znači pokazivanje<br />
njenog pokoravanja muškarcu.<br />
To nema nikakve veze s istinom.<br />
Kur’an eksplicititno navodi da je razlog<br />
takvog njenog oblačenja da bi bila poštovana.<br />
Poruka koju žena daje oblačeći<br />
se na ovakav način jeste: “Poštuj me<br />
zbog onoga što jesam. Ja nisam seksualni<br />
objekat”.<br />
Izvor:IslamOnline.net<br />
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Ublažavanje bola po<br />
sunnetu Poslanika, s.a.v.s.<br />
Upravljajte vremenom, ili će<br />
ono upravljati vama<br />
IB TV<br />
Videovijesti: Turska - Vogue<br />
za muslimanku<br />
IslamBosnaTV: Mila traži<br />
Senidu<br />
30. decembar - 5. safer<br />
59
Naučni radovi<br />
Sokratesova etička filozofija<br />
Sreću možemo izgradit<br />
zgraditi<br />
samo od unutrašnji nutrašnjih dobara<br />
Za Sokratesa je osnov svih vrlina<br />
obuzdavanje strasti i nagona,<br />
enkrateia. Enkrateia, dakle,<br />
podrazumijeva primarnost<br />
razuma, ona strasti i nagone<br />
obilježava indeksom nuliteta, jer<br />
je razum onaj koji je neophodan<br />
i dovoljan da bi ono što je<br />
osnova svih vrlina, enkrateia, bilo<br />
ispunjeno, zastupljeno i priznato<br />
kao ono što vrijedi.<br />
Napisala: Džana Rahimić-Bužo,<br />
magistrica filozofije<br />
Sokrates je živio u V stoljeću<br />
prije nove ere. Rođen je oko<br />
469. godine, a umro je oko<br />
399. godine. Svakom ko se namjerava<br />
baviti ovim najutjecajnijim antičkim<br />
filozofom javlja se problem utvrđivanja<br />
ko je on zaista bio, jer četiri<br />
glavna izvora (Aristofanes, Platon,<br />
Ksenofont i Aristoteles) pored očiglednih<br />
istovjetnosti, sadrže i bitne<br />
razlike.<br />
Čovjek i njegovo svakodnevno<br />
iskustvo je predmet Sokratesovog<br />
istraživanja. Držao se teološkog<br />
načela, po kojem je cjeli svijet djelo<br />
božanskog uma, koji sve stvara radi<br />
određenog cilja. Središte njegovog<br />
proučavanja bila je etika. Za njega<br />
filozofija nije predstavljala sadržaj,<br />
nego živu funkciju, neprestanu<br />
borbu u agonu duše, traženje koje<br />
nikad ne prestaje da bude traženje.<br />
Takvo traženje se vodi težnjom da<br />
nađe odgovore na dva pitanja: prvo,<br />
šta je vrlina, i drugo, šta je dobro?<br />
Traženje odgovora na ova pitanja<br />
jeste osnovno obilježje Sokratesovog<br />
duhovnog rada.<br />
Upoznaj sebe<br />
Od pojedinih socijalnih oblika (tj.<br />
socijalnih osobina helenskog čovjeka)<br />
kao što su: porodica, krug prijatelja,<br />
religiozna zajednica, država, Sokrates<br />
je najveću etičku vrijednost pridavao<br />
prijateljstvu, koje se za njega sastoji u<br />
uzajamnom potpomaganju. Natpis iz<br />
Apolonovog hrama “Upoznaj sebe” je<br />
uzeo kao svoj glavni filozofski princip<br />
i cijeli svoj rad smatrao kao<br />
službu “bogu” Apolonu.<br />
Zatajivanjem svog znanja,<br />
predstavljajući se kao onaj ko<br />
ne zna, slušaoce je primoravao<br />
da uvide ništavost svog znanja.<br />
Tražio je opće definicije, težio<br />
postizanju čvrstih pojmova.<br />
Sokratesov cilj nije bio nikako<br />
da ponizi ljude, njegova<br />
ironija i priznavanje neznanja<br />
bili su iskreni. Sokrates je<br />
smatrao svojim glavnim<br />
zanimanjem, da odgoji sebe<br />
i svoje sugrađane za ozbiljno<br />
samoispitivanje.<br />
Ključna stvar u etici je<br />
spoznati šta zapravo jeste<br />
vrlina. Sokrates je cijeli svoj<br />
život posvetio pitanjima o<br />
vrlini, o vrlovitom životu i<br />
djelovanju. Odustao je od<br />
filozofije prirode i okrenuo se<br />
konkretnim pitanjima ljudskog<br />
života. Znanje nije samo<br />
nezaobilazan uvjet pravog<br />
morala, znanje je suština,<br />
temelj morala. Za Sokratesa je<br />
znanje obilježje svih pojedinih vrlina, jer<br />
se sve one sastoje u znanju. To znači da za<br />
njega nema mnogih i raznovrsnih vrlina,<br />
vrlina je dakle, samo jedna. Sve vrline<br />
zajedno predstavljaju jedno znanje, tako<br />
da je za Sokratesa isto znati šta je pravedno<br />
i biti pravedan, tj. djelovati na pravedan<br />
način. Ovdje se prvi put u povijesti<br />
posve jasno javlja ćudoredna svijest kao<br />
spoznajnoteorijski postulat.<br />
Šta se ljudima<br />
dešava kada<br />
kažu da ih<br />
savlađuju<br />
strasti?<br />
Sokrates<br />
odgovara da<br />
takvim ljudima<br />
nedostaje<br />
akrasija<br />
– vještina<br />
mjerenja. On<br />
hoće reći, da<br />
nam je potebna<br />
vještina kojom<br />
ćemo izmjeriti,<br />
odmjeriti,<br />
šta će za nas<br />
rezultirati<br />
dobrim, a<br />
šta zlim u<br />
budućnosti.<br />
Grčka riječ arete može se uptrijebiti<br />
na mnogo više ljudskih kvaliteta nego<br />
vrlina. U odnosu na ljudske stvari arete<br />
može značiti uspjeh ili kvalitet. Pet grčkih<br />
vrlina (mudrost, hrabrost, pravednost,<br />
umjerenost i pobožnost) za Sokratesa<br />
su jedna vrlina, jer čovjek mora biti<br />
cjelovito ispunjen pa tako i vrlina koja ga<br />
ispunjava mora biti jedna. Ljudska svijest<br />
u Sokratesu se uspela do jasne samosvijesti<br />
i on pokazuje da vrlina nikako nije neki<br />
poklon prirode, a niti nešto<br />
spolja dobiveno. Vrlina se<br />
izgrađuje znanjem.<br />
Dakle, činjenje zla<br />
proističe iz zabluda. Vrlina se<br />
može poučavati jer se samo<br />
znanje može poučavati, onaj<br />
ko zna činit će ono što je za<br />
njega dobro i samo takvim<br />
djelovanjem će postati sretan.<br />
Tako je Sokrates postavio<br />
princip koji je temelj za<br />
sve moraliste antike, tzv.<br />
eudaimonistički aksiom.<br />
Fundamentalna spoznaja<br />
jeste spoznaja samoga sebe.<br />
Upraviteljska moć uma<br />
Sokrates je smatrao da<br />
ljudskim djelovanjem može<br />
upravljati samo um, pa je<br />
onda nemoguće da postoji<br />
neka neuzdržljivost. Smatrao<br />
je moralno boljim onoga ko<br />
sa znanjem čini zlo od onoga<br />
ko ga čini bez znanja. Onaj<br />
ko čini zlo iz znanja čini ga<br />
samo u izuzetnim prilikama, dok će u<br />
drugim slučajevima raditi dobro. Onaj<br />
ko griješi iz neznanja uvijek će raditi zlo<br />
jer nije svjestan da radi zlo, nije svjestan<br />
svoje zablude.<br />
Šta se ljudima dešava kada kažu da<br />
ih savlađuju strasti? Sokrates odgovara<br />
da takvim ljudima nedostaje akrasija<br />
– vještina mjerenja. On hoće reći,<br />
da nam je potrebna vještina kojom<br />
30. decembar - 5. safer<br />
60
ćemo izmjeriti, odmjeriti, šta će za<br />
nas rezultirati dobrim, a šta zlim u<br />
budućnosti. Ljudi radije biraju ono<br />
zadovoljstvo koje je malo, ali blisko, jer<br />
im se ono čini veliko, a to se dešava zbog<br />
netačnog procjenjivanja koje proizilazi<br />
iz perspektivne obmane. Isto tako se<br />
ljudi odreknu zadovoljstva koje je veliko<br />
ali daleko. Treba znati da blizina –<br />
sadašnjost, odnosno daljina – budućnost<br />
ne odlučuje o tome da li čovjek treba ili<br />
ne treba nešto da uradi, o tome odlučuje<br />
veličina i množina.<br />
Za Sokratesa neispitan<br />
život nije vrijedan življenja.<br />
Kroz cijelo svoje učenje on je<br />
posebno naglašavao ispitivanje<br />
sebe i drugih. Svoj cijeli život<br />
je shvatio kao etički zadatak.<br />
Sokrates je svojim moralnim<br />
načelima ostao zauvijek<br />
vjeran, a dokaz za to je njegov<br />
pristanak na ispijanje otrova.<br />
Sreću, eudaimoniju,<br />
možemo stvoriti samo od<br />
unutrašnjih dobara, jer su samo<br />
ta dobra neprolazna. Sokrates je<br />
postavio princip koji je od tada<br />
temelj za sve moraliste antike:<br />
Sokrates je<br />
živio svoju<br />
filozofiju,<br />
ona nije<br />
djelo napisao<br />
na papiru,<br />
(smatrao je<br />
da je knjiga<br />
mrtva i da ne<br />
može zamijeniti<br />
živi razgovor)<br />
njegova<br />
filozofija je<br />
njegov život.<br />
Sreću žele sva ljudska bića kao konačni<br />
cilj (telos) svih njihovih racionalnih djela.<br />
Eudaimoniju je smatrao ciljem cijelog<br />
ljudskog života.<br />
Ono što predstavlja osnov svih vrlina<br />
nije neka nova vrlina, i nije neka posebna<br />
vrlina. Za Sokratesa je osnov svih vrlina<br />
obuzdavanje strasti i nagona, enkrateia.<br />
Enkrateia, dakle, podrazumijeva<br />
primarnost razuma, ona strasti i nagone<br />
obilježava indeksom nuliteta, jer je<br />
razum onaj koji je neophodan i dovoljan<br />
da bi ono što je osnova svih vrlina,<br />
enkrateia, bilo ispunjeno,<br />
zastupljeno i priznato kao ono<br />
što vrijedi. Vještina mjerenja i<br />
vladavina razuma kod njega<br />
su dostigle najveći mogući<br />
nivo. Sokratesov razum je<br />
razum aposlutno očišćen od<br />
svih vrsta nagona i strasti.<br />
Od svega ga je uspio savladati<br />
samo čisti razum. Sokrates<br />
je živio svoju filozofiju, ona<br />
nije djelo napisao na papiru,<br />
(smatrao je da je knjiga mrtva<br />
i da ne može zamijeniti živi<br />
razgovor) njegova filozofija je<br />
njegov život.<br />
Crte koje su karakterizi rale Sokratesa<br />
su uzdržljivost, umjerenost, samokontrola.<br />
Sve njih pokazivao je primjerom<br />
vlastitog života, a kao glavni čovjekov<br />
zadatak isticao je to da se duša poboljša<br />
i moralno i intelektualno. Otjelovio je<br />
svoju filozofiju u svim aspektima svog<br />
života. Sa svojim ubjeđenjima ostao je do<br />
kraja, s njima je izašao pred atenski sud,<br />
otišao u tamnicu i u smrt. Sokrates nije<br />
želio prazan život, život bez ispitivanja<br />
i traženja istine, pomaganja drugima,<br />
stjecanja prijateljstva, davanja savjeta,<br />
odgovaranja od zla i nagovora na njegovu<br />
filozofiju, koja je filozofija dobrog i<br />
sretnog života svih ljudi. Nije želio život<br />
u kojem bi morao odustati od borbe za<br />
sreću svakog pojedinca, od usmjeravanja<br />
ka cilju života, od vjerovanja u sve što je<br />
pravedno, korisno, mudro, tj. od onoga<br />
što je znanje. Veću vrijednost od takvog<br />
života za njega je imala smrt. Da bi sve to<br />
bilo uz njega, najutjecajniji antički filozof<br />
je izabrao smrt i sa sobom ponio sva svoja<br />
uvjerenja, učenja i istine od kojih se nije<br />
mogao, a ni želio rastati. Odabrao je<br />
smrt, jer će ga smrt spriječiti da osjeti šta<br />
znači živjeti životom koji nema nikakve<br />
vrijednosti.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
61
Razmišljanja<br />
Novogodišnja euforija<br />
Proslava bluda, pijanstva i licemjerja<br />
Istina, Nikola u ovom činu<br />
nije učinio ništa loše, ali,<br />
kakvi smo mi to muslimani<br />
ako prihvatamo tuđe svece i<br />
preuzimamo njihovu praksu.<br />
Zar Ebu Bekr, radijallahu anhu,<br />
nije sav svoj imetak uložio na<br />
Allahovom putu, oslobađajući<br />
robove, udjeljujući sadake?<br />
Vidjevši Bilala, prvog mujezina,<br />
kako mu gazda na grudi stavlja<br />
ogromni kamen dok se on<br />
prži na užarenom pijesku,<br />
ovaj veliki čovjek ga je dao<br />
osloboditi!<br />
Piše: Aida Sadiković<br />
Svake godine u isto vrijeme<br />
ista priča. Ljudi su iznenadno<br />
sretni, veseli, zrače “pozitivnom<br />
energijom”, kao da im život nikada<br />
nije servirao nikakve probleme.<br />
Novogodišnja atmosfera, tako kažu.<br />
U cijelom ovoj (šturo upakovanoj u<br />
simpatično) priči, nikako ne mogu<br />
da shvatim činjenicu da se neko toliko<br />
otvoreno može radovati i svjesno<br />
planirati grijehe. U kafeterijama širom<br />
sarajevskih fakulteta se priča samo o<br />
tome kako će se “ubiti” (od alkohola),<br />
povući “samo” koji dim, čisto da se<br />
opuste i uživaju u najluđoj noći. Djevojke<br />
čak kupuju suknjice na dječijim<br />
odjelima jer ne postoje dovoljno kratke<br />
suknje na odjelima za odrasle, a pošto<br />
je danjašnja moda takva da se dječija<br />
odjeća i odjeća za odrasle ne razlikuje<br />
30. decembar - 5. safer<br />
62<br />
ni počemu osim po veličini, tim bolje!<br />
Curice, djevojke, žene maštaju o<br />
tome kako će biti kraljice najluđe noći,<br />
a dječaci, mladići, odrasli muškarci<br />
jedva čekaju da platu ostave u nekom<br />
zadimljenom, okićenom, i zagušljivom<br />
kafiću. Dječica pak sjede ispred prozora<br />
nestrpljivo očekujući Djeda mraza<br />
i paket pun slatkiša. I sve djeluje bezazleno,<br />
razigrano i sve odiše “dobrotom”.<br />
Ali, Allah, subhanehu ve te’ala,<br />
je pored ljudi stvorio i džine i šejtane.<br />
Pitam se, ako je to tako dobra gozba<br />
za ljude, kako li se tek onda šejtani vesele<br />
novogodišnjoj atmosferi i dočeku<br />
“najluđe noći”. Bosna i Hercegovina<br />
nikada neće zaboraviti djevojku čije<br />
ime mnogima nije bitno, jer je ona “a<br />
da me vidi babo”, koja je, za proslavu<br />
Bajrama popila svega 7 jegera sa svega<br />
17 godina. Njeno ime, meni je bitno, a<br />
bitno mi je i ime njenog oca, Merjem,
kći Ibrahimova. Ova činjenica<br />
me već duže vrijeme<br />
užasava, ne toliko zbog njenih<br />
grijeha već upravo zbog<br />
ovoga “Merjem, kći Ibrahima,<br />
na proslavi Bajrama popila<br />
7 jegera. Ibrahim, otac<br />
Merjemim kaže: ‘U njenim<br />
godinama, ja sam pio 17’.”<br />
I tako će, i ove godine Merjem,<br />
Ibrahim, Jusuf, Sara,<br />
Sulejman, po nekim birtijama<br />
dozivati ova divna muslimanska<br />
imena i slaviti blud,<br />
pijanstvo i licemjerstvo. Ako<br />
se za proslavu Bajrama popije 7 jegera,<br />
koliko se onda popije za Novu godinu?<br />
Međutim, postoji jedan ozbiljniji<br />
problem, problem skriven ispod ove<br />
“radosti”, “sreće” i “veselja”. Problem<br />
vješto upakovan u naziv “međunarodni<br />
praznik”. Mnogo Bošnjaka me bez<br />
imalo razmišljanja pita: “A gde ćeš ti za<br />
Novu?” Kada im odgovorim sa “Zar ti<br />
ja djelujem kao neko ko slavi Novu?”,<br />
onda dobijem očekivan odgovor: “Nemoj<br />
mi tog vehabijskog posla!” Kada<br />
pokušam objasniti “evoluciju” čovjeka<br />
koji je dobio naziv “Djed mraz”, bivam<br />
prekinuta na početku, sa “islamskim<br />
odudaranjem od normalnog naroda”.<br />
Malo, jako malo Bošnjaka zna da je<br />
Djed mraz sinonim za Djed Božičnjak.<br />
A još malo njih zna da je Djed Božičnjak<br />
zapravo kršćanski sveti Nikola,<br />
Kada<br />
pokušam<br />
objasniti<br />
“evoluciju”<br />
čovjeka koji<br />
je dobio<br />
naziv “Djed<br />
mraz”, bivam<br />
prekinuta na<br />
početku, sa<br />
“islamskim<br />
odudaranjem<br />
od normalnog<br />
naroda”.<br />
svetac katoličke i pravoslavne<br />
crkve, biskup. Legenda o<br />
ovom biskupu nerazriješena<br />
je, ima mnogo verzija a ono<br />
što ih veže jeste ključni trenutak<br />
u kojem Nikola pomaže<br />
ocu koji želi zaraditi<br />
miraz za udaju kćeri time što<br />
će ih dati u prostituciju. Nikola<br />
krišom ostavlja zlatnike<br />
za spas djevojaka i odatle<br />
kreće priča o Djedu mrazu.<br />
Istina, Nikola u ovom činu<br />
nije učinio ništa loše, ali,<br />
kakvi smo mi to muslimani<br />
ako prihvatamo tuđe svece i preuzimamo<br />
njihovu praksu. Zar Ebu Bekr,<br />
radijallahu anhu, nije sav svoj imetak<br />
uložio na Allahovom putu, oslobađajući<br />
robove, udjeljujući sadake? Vidjevši<br />
Bilala, prvog mujezina, kako mu gazda<br />
na grudi stavlja ogromni kamen dok<br />
se on prži na užarenom pijesku, ovaj<br />
veliki čovjek ga je dao osloboditi! Zar<br />
islam nema obilje ljudi čiju praksu trebamo<br />
slijediti? Zar Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, nije dovoljan uzor svima<br />
nama? Zar umjesto novogodišnjih<br />
slikovnica i priča koje se obavezno pričaju<br />
naivnoj dječici nije ljepše ispričati<br />
priču o veličini duha Poslanikovog,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, najvjernijeg<br />
ashaba? I tako, zaluđeni opuštajućom<br />
atmosferom čak i oni koji ne piju alkohol<br />
srljaju u grijeh pokazujući svoje<br />
licemjerstvo svim onim koji su razumom<br />
obdareni. Pokazuju ga slaveći<br />
nešto što se vješto sakrilo ispod “međunarodno”.<br />
Voljela bih kada bi se uradile<br />
statističke analize o tome koliko<br />
novca Bošnjaci ostave sedmicu prije<br />
Nove godine i da li bi ta svota novca<br />
bila dovoljna da nahrani 10.000 gladne<br />
somalijske djece. Vjerujem da bi!<br />
Voljela bih kada bi se mjesec ili dva<br />
nakon Nove godine statistički obradio<br />
procenat abortiranja Bošnjakinja.<br />
Voljela bih da Klinički centar jasno da<br />
broj onih koji su preselili, teško i lakše<br />
povrijeđeni, da se policija iskreno izjasni<br />
o činjenici da je intervencija najviše<br />
u novogodišnjoj noći. I šta se onda slavi?<br />
Blud, abortiranje, pijanstvo, zulum.<br />
I licemjerje. Egoizam. 2009. godine su<br />
rakete, vatrometi i druga pirotehnička<br />
sredstva parala nebo iznad Sarajeva,<br />
popraćena smijehom i pijanim usklicima,<br />
a nebo iznad Gaze su parale granate,<br />
kiša olova praćena dovama, jaucima<br />
i uzdasima. Pa šta onda slavimo, dragi<br />
Bošnjaci?<br />
Naposlijetku, vaše dijete će se više<br />
obradovati paketiću “iz vedra neba”,<br />
jer će vidjeti da vam je stalo, a ne onda<br />
kada morate jer, međunarodni praznik<br />
tako nalaže. Kada bi neko krišom ubacivao<br />
paketiće na dan Arefata, on bi<br />
bio vehabija koji je u kesicu od bombona<br />
upakovao bombu, a Djed Mraz, pa<br />
on je, ipak, sveti Nikola.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
63
No comment<br />
Na cestama u Federaciji<br />
BiH u 2011. godini vozilima<br />
je upravljalo 13.302 pijanih<br />
i 74 drogiranih, a 6.825 osoba<br />
je upravljalo vozilom bez<br />
položenog vozačkog ispita<br />
Večernji list, 28. decembar 2011.<br />
U Orašju lopovi zajedno<br />
sa automobilom ‘ukrali’<br />
i vlasnika<br />
Jučer oko 4.30 sati ispred ugostiteljskog<br />
objekta “Sova” u Orašju ukraden je automobil<br />
u kojem se nalazio vlasnik i koji<br />
je zbog umora i alkoholiziranosti na suvozačevu<br />
mjestu namjeravao odspavati.<br />
Fena, 20. decembar 2011.<br />
Kupi mi TV plazmu da ti<br />
ne pišem kaznu<br />
Policijska stanica Istočno Sarajevo nadležnom<br />
tužilaštvu je podnijela izvještaj<br />
j<br />
protiv svog policajca E. Ž., zbog sumnje<br />
da je zloupotrijebio službeni položaj i<br />
ovlasti. Tu je policajac predložio da mu<br />
S. S. kupi plazma televizor, za koji bi manji<br />
dio novca dao i on sam, a sve kako mu<br />
ne bi pisao prekršajnu prijavu. U izjavi<br />
radnika se dalje navodi da ga je policajac<br />
često pozivao mobitelom nakon čega je<br />
on, plašeći se da ne izgubi posao u firmi,<br />
otišao u tržni centar i kupio plazmu<br />
Panasonic za 1.149 KM. Narednog dana<br />
S. S. je došao na dogovoreno mjesto i<br />
predao policajcu kupljeni TV.<br />
Sarajevo-x.com, 18. decembar 2011.<br />
Hashim Thaci umjesto<br />
Božića čestitao Uskrs<br />
Katoličkoj crkvi i svim katolicima na<br />
Kosovu predsjednik kosovske Vlade<br />
Hashim Thaci čestitao je Uskrs umjesto<br />
Božića. U čestitki, objavljenoj na<br />
sajtu Vlade Kosova navodi se da je<br />
“praznik Uskrsa među naznačajnijim<br />
praznicima hrišćanskog svijeta”.<br />
Sarajevo – x, 25. decembar 2011.<br />
Sidran: Republika Srpska<br />
je poput kraste, osuši se i<br />
sama otpadne<br />
Sarajevo – x, 29. decembar 2011.<br />
Pozvali građane da motkama<br />
tuku policiju<br />
Sindikat srbijanske policije najoštrije<br />
je osudio poziv novosadske televizije<br />
“Duga” upućen građanima da “motkama<br />
biju policiju koju zateknu na ulici”<br />
i traži od nadležnih da hitno osude i<br />
sankcioniraju odgovorne.<br />
Dnevni avaz, 25. decembar 2011.<br />
Ženu skinuli sa vješala<br />
nakon čega se porodila<br />
Jedna žena iz sela kod Čačka pokušala<br />
je da se objesi u devetom mjesecu trudnoće,<br />
ali ju je spasao svekar koji je skinuo<br />
sa vješala i odveo u bolnicu, gdje<br />
je pola sata kasnije rodila zdravog sina.<br />
Nezavisne novine, 27. decembar 2011.<br />
Banjalučani prodaju zlato<br />
za večeru<br />
Pripadnici najugroženijih društvenih kategorija<br />
u gradu, mahom penzioneri i nezaposleni,<br />
zbog krize i besparice rasprodaju<br />
i posljednje komade porodičnog nakita<br />
da bi preživjeli, otplatili kredite i obezbjedili<br />
pristojnu novogodišnju večeru!<br />
Press, 28. decembar 2011.<br />
Crvi najbolje čiste rane?<br />
Čišćenje rana pomoću crva može biti<br />
novo rješenje za uklanjanje mrtvog tkiva<br />
koje će zamijeniti hirurške skalpele,<br />
predlažu francuski istraživači. Prije 20<br />
godina terapija crvima se koristila kao<br />
posljednji pokušaj spašavanja nekog<br />
dela tela, pre amputacije”, objašnjava j dr<br />
Ronald Šerman, istraživač sa Kalifornija<br />
univerziteta, javlja B92. Rezultati njegove<br />
studije pokazuju da je korištenje crva<br />
za čišćenje rana, eliminisalo potrebu za<br />
amputacijom u 60% slučajeva.<br />
Vijesti.ba, 28. decembar 2011.<br />
Zgode i nezgode Četnika<br />
u JNA<br />
U Cetinskoj krajini, između ostalih prezimena,<br />
postoji i prezime Četnik, koje<br />
je bilo nepopularno poslije završetka<br />
Drugog svjetskog rata i pobjede komunizma,<br />
odnosno partizana. U drugom<br />
slučaju, riječ je o jednom Četniku koji<br />
je nakon Drugog svjetskog rata obavljao<br />
dužnost pukovnika u Armiji. Sa tim<br />
prezimenom nije se osjećao prijatno, te<br />
je odlučio da ga promijeni u prezime<br />
Jovanović. No, pokazalo se da ni to nije<br />
bio pravi izbor! Kada bi ko upitao koji<br />
je to sada Jovanović, dobio bi odgovor:<br />
“Pa, to je onaj bivši Četnik”!<br />
Nezavisne novine, 26. decembar 2011.<br />
Predstavnici demobilisanih<br />
boraca troše milione<br />
na administraciju, predsjednike,<br />
sekretare...<br />
Najmasovnije boračko udruženje u zemlji,<br />
Udruženje demobilisanih boraca, udruženje<br />
koje okuplja najugroženije socijalne<br />
kategorije, na rad svoje administracije, za<br />
plate predsjednika udruženja, sekretara...<br />
godišnje troši milionske iznose!<br />
Žurnal.info, 29. decembar 2011.<br />
Vodovod nema da plati<br />
račune za struju<br />
Računi bilećkog “Vodovoda” blokirani<br />
su više od godinu dana zbog dugovanja<br />
za struju od 2,3 miliona KM.<br />
Blic, 29. decembar 2011.<br />
Probudio se iz kome kada<br />
su htjeli donirati njegove<br />
organe<br />
Za mozak Sama Schmida, studenta<br />
iz Arizone, vjerovalo se da je mrtav.<br />
No, 21-godišnjak se probudio iz kome<br />
samo nekoliko sati prije nego što su<br />
liječnici namjeravali isključiti aparate<br />
koji su ga održavali na životu. Kako su<br />
vjerovali da je njegova mozak nakon<br />
dvomjesečne kome mrtav, liječnici su<br />
željeli donirati organe Sama Schmida.<br />
ABC, 25. decembar 2011.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
64
Nauka<br />
2011. najtoplija od početka 20.<br />
stoljeća<br />
Manji unos kalorija povećava želju za učenjem<br />
Preskakanje deserta je dobro,<br />
kako za struk, tako i za mozak<br />
pokazuje novo istraživanje italijanskih<br />
naučnika. Jedan od istraživača rekao je<br />
da se tokom istraživanja usredsredio na<br />
CREB1 protein, za koji je poznato da je<br />
važan za pamćenje i učenje. U eksperimentu<br />
koji je vršen na laboratorijskim<br />
miševima, pokazalo se da manji unos<br />
kalorija povećava želju za učenjem, a<br />
isto tako povećava i količinu proteina<br />
u mozgu.<br />
Zubi se moraju čuvati od najranijeg doba<br />
“Prirodni antibiotici” - skriveni<br />
saveznici dobrog zdravlja<br />
Francuska Meteorološka služba (Meteo France) saopćila<br />
je da je 2011. godina najtoplija od početka<br />
20. stoljeća i da je prosječna temperatura bila viša za<br />
1,5 ºC od uobičajene.<br />
Prosječna izmjerena temperatura zraka u Francuskoj<br />
tokom ove godine bila je 13,6 ºC što je za 0,2<br />
stepena više od prethodno najtoplije 2003. godine.<br />
Proljeće je bilo posebno toplo, a prosječne temperature<br />
bile su više za četiri stepena od uobičajenih za april.<br />
Oralno zdravlje je na nezadovoljavajućem nivou, naročito<br />
kada je riječ o stanju zuba kod djece. Dok djeca<br />
na sjeveru Evrope, na primjer, gotovo da nemaju karijes,<br />
njihovi vršnjaci na jugu imaju čak četiri zuba sa tim problemom.<br />
Kako je najčešće oboljenje zuba kod djece karijes,<br />
najvažnije je pravilno korišćenje šećera i ugljenih hidrata.<br />
Također, roditelji bi trebali da nadgledaju dijete dok pere<br />
zube do desete godine.<br />
Na pragu zime kada virusi i bakterije<br />
vrebaju sa svih strana organizmu<br />
je preko potrebna pomoć. Umjesto da<br />
čekamo pomoć agresivnih lijekova kada<br />
bolest nastupi, savjet je stručnjaka – bolje<br />
je konstantno jačati organizam i tamaniti<br />
bacile “prirodnim antibioticima”. Kralj<br />
među takvim namirnicama je ulje origana.<br />
Ekstrakt maslinovog lista, također,<br />
spada među najbolje prirodne antibiotske<br />
agense, naročito kada je riječ o mikrobima.<br />
Već proslavljeno sredstvo protiv gljivica<br />
i bakterija je bijeli luk koji je odličan<br />
dodatak ishrani, naročito u zimskom periodu.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Daljinski upravljač LG-a<br />
reaguje na čula vlasnika<br />
užnokorejska kompanija LG pla-<br />
predstaviti obnovljen daljinski<br />
Jnira<br />
upravljač “Magic Motion Remote<br />
Control”, sa novim funkcijama. Informacije<br />
o tome koje će glasovne<br />
komande i gestove raspoznavati daljinski<br />
upravljač sa ugrađenim mikrofonom<br />
i detektorima pokreta, još se<br />
drže u tajnosti. Daljinski upravljač će<br />
također imati funkciju transformacije<br />
2D u 3D sliku.<br />
Različito poimanje sreće kod<br />
mladih i starijih generacija<br />
Kako godine prolaze, tako se mi-<br />
Kjenja i naš pogled na svijet, pa<br />
Ki ono što nas čini srećnim, zaključak<br />
je studije koju je sprovela grupa<br />
američkih naučnika. Dok smo mladi<br />
sreću uglavnom dovodimo u vezu sa<br />
maštanjima o budućnosti, navalama<br />
adrenalina i avanturama. S godinama,<br />
pak, sve više nalazimo zadovoljstva<br />
u stabilnosti i miru. Rezultati<br />
studije, takođe, otkrivaju da su mladi<br />
ljudi najviše okrenuti budućnosti,<br />
a da starije generacije više uživaju u<br />
sadašnjosti.<br />
30. decembar - 5. safer<br />
65