Sadržaj

SAFF broj 307 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja 

8 

Polumjesec 

Ko je čiji 

Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik Ahmetović 

njegov? 

10 

Pogledi 

Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!! 

BLATARENJE U VJETAR 

26 

Društvo 

U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu” 

Ko planira nestanak Palestinaca i Bošnjaka 

30 

Kutak za islamsku omladinu 

Izložba Centra za edukaciju i istraživanje “Nahla” 

Stereotipiziranje muslimanke u medijima 

34 

Islamsko pravo 

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima 

Dozvoljene su nam dvije vrste strvi i krvi 

39 

Zelena transferzala 

Prizren 

Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar 

44 

Islambosna 

Islam i nauka 

Arapski astronomi 

57 

30. decembar - 5. safer 

3

Kontakt telefon: 

062 287 412

Uvodnik 

Godina u znaku Islamske zajednice 

Ako bismo mi Bošnjaci trebali 

izabrati pojam koji nam je u 

2011./1432. godini ponajviše 

značio, u ukupnoj društvenoj 

i političkoj zbilji, onda bi to bez 

sumnje bila institucija Islamske 

zajednice. A evo i zašto? U ovoj 

godinu su skroz utihnula i onako 

rijetka oglašavanja bošnjačkih političara. 

Hem se niko od njih nije 

oglašavao, hem i to malo što se za 

njih čulo nije bilo na temu koja se 

tiče Bošnjaka. Oni se oglašavaju 

samo oko podjele vlasti. Sjećamo 

se, do unazad sedam-osam godina, 

imali smo osjećaj, pa makar i 

iluziju, da nas vode i štite 

bošnjački političari. I kad 

bi šutjeli, mi smo mislili 

da mudro šute i nešto 

računaju. A sada smo se 

uvjerili kako je njihova 

šutnja i tada bila iz računa. 

Živimo u realnosti 

koja nalikuje na situaciju 

u kojoj je neko došao 

i poukidao sve bošnjačke 

stranke i političare. Bošnjački 

je narod prepušten 

na nemilost srpskim i hrvatskim 

esktremistima (među kojima ima 

i tzv. Bošnjaka) i institucijama u 

kojima sjede očevi tih ekstremista. 

Da nije Islamske zajednice, koja 

suvereno tumači i štiti bošnjačke 

interese, mogli bismo pomisliti da 

bošnjački narod ne postoji. Jer, 

bošnjaštva, evo, nema u politici, 

u medijima, na kulturnoj sceni, u 

ekonomiji... Sve, pa i ono što se 

zove bošnjačkim imenom, podređeno 

je vladavini srpstva i hrvatstva 

u krajevima sa bošnjačkom većinom. 

Ostalo je da se ispiše samo 

još jedno poglavlje prije nego što se 

ustanovi smrt bošnjačkog naroda, 

a to je uništenje bošnjačke kičme: 

Islamske zajednice. Godinama već 

traju brutalni nasrtaji na najstariju 

bošnjačku instituciju, koja stoički 

odolijeva i uspijeva u toj bici 

za opstanak Bošnjaka i pobijediti 

i ojačati. Sigurno je da u Europi 

danas ne postoji ni jedna vjerska 

institucija koja je toliko progonjena 

i vrijeđana kao što je Islamska 

zajednica, niti postoji takva vjerska 

zajednica koja, uprkos svemu, 

odašilje toliko poruka tolerancije 

i razumijevanja. Za nekoliko decenija, 

pred sudom historije, bit 

će potpuno jasne uloge jednih i 

drugih, onih koji su progonili kristalni 

civilizacijski profil Islamske 

zajednice, odnosno, Islamske 

zajednice koja će o(p)stati kao 

paradigma uzdignutosti iznad ekstremističkog 

blata. Mnogi od nas 

neće dočekati to vrijeme apsolutne 

satisfakcije, kada će Islamska 

zajednica, sa reisu-l-ulemom dr. 

Mustafom Cerićem, biti u svjetskim 

razmjerama slavljena kao 

paradigma tolerancije i spremnosti 

na dijalog. Na kraju, to je i 

danas priznato u mnogim državama 

(od Tokija do Londona), samo 

ne u ovoj dejtonskoj čiji 

mentori sjede u Beogradu 

i Zagrebu. Pravednost 

vremena je dokaz da se 

cijene dobri i strpljivi, 

a na stubu srama ostaju 

zli i smutljivi. Osjeća to 

i bošnjački narod dok 

se uz Islamsku zajednicu 

privija kao dijete uz 

majku, svjestan da svako 

odmicanje od sebe nosi 

boli i poniženja. Povjerenje 

Bošnjaka u Islamsku zajednicu 

ponajviše je iskovano ovih 

posljednjh godina, kada se narod 

uvjerio da ga niko drugi niti osjeća, 

niti brani, do li Islamska zajednica, 

koja je na javnom polju 

morala preuzeti ulogu naše ljigave 

politike, ušutkane i zakupljene. 

To hrabro držanje muftija i 

imama doprinijelo je kakvom-takvom 

osjećaju duševne sigurnosti 

kod običnog bošnjačkog čovjeka. 

Zamislimo, ne dao Bog, našta bi 

taj osjećaj ličio da nema ovakve 

Islamske zajednice koja se ne plaši 

javno ustati u zaštitu svoga naroda. 

Znaju to oni što putem FTV, 

Oslobođenja i raznih DEPOnija 

siju smutnje i podrivaju jedinstvo 

Islamske zajednice, jer nakon 

uništavanja patriotske bošnjačke 

politike, samo ih korak dijeli 

od posljednje bošnjačke odbrane. 

A taj korak, sada je već izvjesno, 

nikada neće biti načinjen: Islamska 

zajednica je toliko iskaljena, 

kroz hiljade imama i vjeroučitelja 

ojačana, da više ne postoji mogućnost 

po kojoj bi bošnjački narod 

ostao bez kompasa. Zato je bošnjačka 

2011. /1432. obilježena polumjesecom 

Islamske zajednice. 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Godina čekana pola stoljeća 

Upravo je tzv. “Arapsko 

proljeće” po našem sudu 

najvažniji događaj u protekloj 

godini, i to iz više razloga. Prije 

svega, “Arapsko proljeće” je, u 

moru zla, nasilja i raznovrsnih 

kriza kroz koje je prošlo i prolazi 

savremeno čovječanstvo, jedan 

od rijetkih pozitivnih događaja 

koji je, prije svega Arapima, a 

zatim muslimanima u cijelom 

svijetu probudio nadu u bolje 

sutra 

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Uzvišeni Allah je u Kur’anu 

objavio: Allah obećava 

da će one među vama koji 

budu vjerovali i dobra djela činili 

sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, 

kao što je postavio namjesnicima 

one prije njih, i da će im zacijelo vjeru 

njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, 

i da će im sigurno strah bezbjednošću 

zamijeniti. (En-Nur, 55.). 

Decembar je mjesec u kojem 

se po običaju svode računi, vrše 

različite inventure, prave stručne analize 

i sačinjavaju tabele s presjekom 

najvažnijih događaja koji su obilježili 

godinu na izmaku, a koji su presudno 

utjecali na političke, ekonomske, 

naučne, kulturne i ostale društvene 

tokove, kako na lokalnom tako i na 

globalnom planu. Tako je, naprimjer, 

za američku administraciju najvažniji 

događaj u protekloj godini bilo misteriozno 

ubistvo kontroverznog vođe 

terorističke organizacije Al-Kaida, 

Usame bin Ladena, a ne recimo masovni 

protesti protiv zvanične američke 

politike, održani na Wall Streetu, 

što je, uzme li se u obzir američka 

imperijalističko-hegemonistička 

politika koju provodi u svijetu pod 

krinkom borbe protiv tzv. islamskog 

terorizma, i razumljivo. Dakle, 

različiti su pristupi i aršini po kojima 

se mjeri veličina i važnost određenih 

događaja. No, bez obzira na te razlike, 

niko ne može poreći činjenicu 

da je i protekla, 2011./1432. godina, 

kao i godine prije nje, uglavnom 

mirisala na barut i krv, da je bila u 

znaku islamofobije i terorizma, prije 

svega onog velikodržavnog. Dovoljno 

je napomenuti da su cionisti u protekloj 

godini ubili 180 Palestinaca, 

od toga 21 dijete, i u svoje kazamate 

zatvorili 3.300 nedužnih Palestinaca. 

O žrtvama američkog terora u Afganistanu 

ne treba ni govoriti, 

jer je njihov broj barem 

duplo veći od zvaničnog. 

Nakon toga svakako valja 

spomenuti i pojedinačne 

terorističke zločine, od 

onog brejvikovskog koji je 

u smrt odveo 69 nevinih 

mladića i djevojaka, preko 

terorističkih napada u 

Pakistanu, Iraku i Afganistanu, 

u kojima, na veliku 

žalost, muslimani svoju 

snagu i “hrabrost” iskaljuju 

jedni nad drugima, zbog 

čega im se sav normalan 

svijet ibreti, pa do onog 

“mevlidovskog” koji je nanio 

nesagledivu štetu našoj 

državi i dao krila islamofobima 

u borbi protiv islama 

i muslimana u BiH. 

Narodne revolucije i 

potop arapskih “faraona” 

Protekla godina je 

također bila u znaku poplava 

i zemljotresa, gladi, velike 

ekonomske i političke krize, 

ali i u znaku narodnih revolucija 

u arapsko-islamskom 

svijetu i slomu diktatorskih 

režima u Tunisu, Egiptu, 

Libiji i Jemenu. Upravo 

je tzv. “Arapsko proljeće”, po našem 

sudu, najvažniji događaj u protekloj 

godini, i to iz više razloga. 

Prije svega, “Arapsko proljeće” je, 

u moru zla, nasilja i raznovrsnih kriza 

kroz koje je prošlo i prolazi savremeno 

čovječanstvo, jedan od rijetkih 

pozitivnih događaja koji je, prije svega 

Arapima, a zatim muslimanima u 

cijelom svijetu probudio nadu u bolje 

sutra. Početkom 2011. godine niko 

nije mogao ni zamisliti da će krajem 

te iste godine, u Tunisu i Egiptu biti 

Uistinu je 

islamski 

ummet, od 

pada Osmanske 

imperije do 

danas, prevalio 

dug put i težak 

period koji 

nije bio samo u 

znaku fizičkog 

mučenja i bola, 

već i u znaku 

vesternizacije 

u prosvjeti, 

kulturi, 

ekonomiji, 

politici, čak 

i u sportu, 

umjetnosti i 

medicini. 

održani slobodni, demokratski izbori 

na kojima će se narod opredijeliti za 

islamsku političku opciju, te da će 

muslimani Libije konačno dohakati 

arapskom Neronu, Gadafiju. Prije 

toga stanje je bilo toliko deprimirajuće 

da je mnoge muslimane i sam spomen 

nade i optimizma, dodatno iritirao i 

bacao u očaj, jer oni naprosto nisu 

vidjeli nikakvu nadu od teških crnih 

oblaka iskušenja i patnji 

kroz koje je prolazio 

islamski ummet. Situacija 

je u tim muslimanskim 

državama bila slična onoj 

u kojoj se našao Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

sa svojim ashabima kada 

su u Bici na Hendeku sa 

svih strana bili napadnuti 

od neprijateljskih vojski: 

Kad su vam došle i odozgo 

i odozdo, a duša došla do 

grkljana, i kad ste o Allahu 

svašta pomišljali, tada 

su vjernici bili u iskušenje 

stavljeni i ne mogu biti gore 

uznemiravani. (El-Ahzab, 

10.-11.). Međutim, njihova 

vjera u Allaha, dž.š., i nada 

u pobjedu Istine nad zabludom 

nije bila nimalo poljuljana, 

i upravo tada, u tom 

iznimno teškom trenutku, 

Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, svojim ashabima 

govori: “Radujte se skoroj 

pobjedi!”, i prenosi im radosnu 

vijest o osvajanju 

Perzije i Bizantije. 

“Arapsko proljeće” je 

najbolja potvrda da se povijest 

ponavlja, i da iskrenim, 

strpljivim vjernicima, 

koji se pored svih teškoća i 

nedaća ne predaju, već se hrabro bore 

za svoja prava i slobodu, Allah daje 

izlaz i pobjedu odakle se i ne nadaju, 

jer Allah je Gospodar svjetova i on 

upravlja i vrhuni tokovima života, 

a ne Amerika i Izrael, niti bilo koja 

druga ljudska i zemaljska “sila”. To 

je ono što mi kao muslimani nikada 

ne smijemo smetnuti s uma kao što 

nisu smetnuli ni muslimani Egipta, 

Tunisa, Libije, Jemena i Sirije, koji su 

kroz dugi niz godina prošli iskušenja 

mučenja, zatvaranja, ubijanja, ali su 


6

izdržali i ostali postojani. Nećemo 

pretjerati ako naprimjer stanje muslimana 

u Egiptu i Tunisu, posebno intelektualca 

koji su bili aktivisti ispred 

Muslimanske braće, Nahde, i drugih 

proislamskih političkih partija, uporedimo 

sa stanjem iskrenih vjernika 

iz prijašnjih naroda za koje je Muhammed, 

sallallahu alejhi ve sellem, 

rekao da su im nevjernici “željeznim 

češljevima odvajali kožu od mesa, ali 

oni nisu popustili u svom vjerovanju”. 

Uistinu je islamski ummet, od 

pada Osmanske imperije do danas, 

prevalio dug put i težak period 

koji nije bio samo u znaku fizičkog 

mučenja i bola, već i u znaku vesternizacije 

u prosvjeti, kulturi, ekonomiji, 

politici, čak i u sportu, umjetnosti i 

medicini. U svim segmentima života 

osjećao se (i još uvijek se osjeća) jak 

utjecaj kršćanskog Zapada i udar 

na islamske vrijednosti, na Kur’an i 

Sunnet, na islamski moral i etiku, na 

Šerijat i njegove propise. 

Naravno, borba muslimanskih 

naroda protiv hegemonije Zapada se 

nastavlja, samo s tom razlikom što su 

sada islamisti preuzeli palicu političke 

i svake druge reforme u arapsko-muslimanskim 

državama. Oni više nisu 

na margini društvenih zbivanja, već 

su u areni, usred borilišta koje se zove 

svjetska politička scena. Nema više 

vraćanja nazad, nema opterećivanja 

teškom i bolnom prošlošću, kao što 

više nikada ne bi smjelo biti pasivnosti 

u političkom životu, niti odstupanja i 

bježanja sa tog vrućeg bojnog polja. 

Muslimani Tunisa, Maroka, Egipta, 

ove 2011. godine, nakon pola stoljeća 

izašli su na slobodne izbore stavljajući 

u glasačke kutije svoje listiće bez straha 

od sankcija, lažiranja i špijuniranja 

od strane vladinih špijuna i lovaca 

na živote, čast i slobodu ljudi. Muslimanski 

narod je dočekao svoju 

slobodu i bez većih gubitaka prešao 

more i ostvario pobjedu birajući islamsku 

vlast koja je u Egiptu osvojila 

čak nevjerovatnih 90% glasova, a 

faraoni su se, kako to na kraju uvijek 

biva, udavili u nabujalim morskim 

valovima. Na njihovom primjeru i 

ponižavajućem odlasku sa vlasti, po 

ko zna koji put se potvrdila kur’anska 

istina: Reci: “O Allahu, koji svu vlast 

imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, 

a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; 

Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga 

koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je 

svako dobro, Ti, uistinu, sve možeš!” 

(Ali Imran, 26.). 

Vrijeme je za panislamski politički 

front 

Političke promjene u arapskoislamskom 

svijetu, a koje je donijelo 

“Arapsko proljeće”, vjerovatno su 

najvažnije promjene takve vrste od 

vremena kolonijalizma pa do danas 

i one će bez sumnje imati krupne i 

dalekosežne posljedice i implikacije, 

prije svega na islamski svijet, ali 

i na kompletnu svjetsku političku 

scenu. Možda je sad-zasad 

pretenciozno govoriti o 

nekoj vrsti panislamskog 

političkog fronta, ali je, 

zbog toga što su islamisti 

postali glavna politička 

snaga i poluga spomenutih 

promjena, sasvim izvjesno 

da će se muslimanske 

države u budućnosti 

mnogo više oslanjati jedne 

na druge u svakom pogledu. 

To potvrđuju i neki 

konkretni politički potezi 

kao što je onaj turske 

Vlade koja je dala otvorenu 

i punu podršku političkim 

promjenama i novim, 

proislamskim partijama 

koje su došle ili će uskoro 

doći na vlast u arapskomuslimanskim 

državama. 

Nova libijska Vlada je već 

ponudila savez Turskoj i 

traži da Turska vrši obuku libijskih 

snaga. Tako će vjerovatno biti na 

ekonomskom i kulturnom planu. 

Zbog toga sa sigurnošću možemo 

tvrditi da će naredna, 2012./1433. 

godina, biti na fonu otvaranja vrata 

muslimanskih država jednih prema 

drugima i da će svakim danom jačati 

inicijativa o stvaranju jakog proislamskog 

bloka i saveza, jer će vlast utemeljena 

na islamskim osnovama bit 

poželjan partner svim muslimanima u 

svijetu, pa tako i nama Bošnjacima. To 

je za nas vrlo značajno, jer promjene u 

vanjskoj politici Turske prema islamskom 

svijetu, mi smo već osjetili. To 

očekujemo i od nove tuniske, egipatske 

i libijske vlade. 

“Arapsko 

proljeće” je 

najbolja potvrda 

da se povijest 

ponavlja, i 

da iskrenim, 

strpljivim 

vjernicima, 

koji se pored 

svih teškoća 

i nedaća ne 

predaju, već se 

hrabro bore za 

svoja prava i 

slobodu, Allah 

daje izlaz i 

pobjedu odakle 

se i ne nadaju. 

Do sada se iz Bosne i Hrcegovine 

u Tunis išlo uglavnom na ljetovanje 

i orgijanje, od sada će to, iskreno se 

nadamo, biti nešto sasvim drugo. 

Što se Libije tiče, znamo da je bivši 

režim na čelu sa smaknutim diktatorom 

Gadafijem, jedva priznao Bosnu 

i Hercegovinu, i da je, na primjer, Srbija 

imala mnogo bolje diplomatske 

i ekonomske odnose sa Libijom i nekim 

drugim arapskim državama, od 

Bosne i Hercegovine. 

Zato u novoj, 2012./1433. godini 

očekujem svojevrsni zaokret u diplomatskom 

kursu arapsko-muslimanskih 

država i pozitivne promjene u 

korist Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. 

Nadamo se da ćemo 

i mi konačno imati jake i 

iskrene partnere u svjetskoj 

politici i da više nikada 

nećemo biti moneta 

za potkusurivanje onima 

koji nam zlo snuju i o glavi 

rade. 

Međutim, kao što niko 

nije mogao pretpostaviti 

“Arapsko proljeće”, tako 

niko sa sigurnošću, precizno 

i tačno ne može 

govoriti ni o budućnosti, 

odnosno o onome što nas 

čeka u novoj, 2012./ 1433. 

godini. Zatim, kao što ne 

smijemo biti pesimisti, niti 

kao muslimani smijemo 

izgubiti nadu, tako isto ne 

smijemo dozvoliti da nas 

savlada lažni optimizam, 

jer islamski ummet još 

ni blizu nije sredini dana 

kada sunce najviše i najbolje grije. 

Tek je zora svanula i tračci njene svjetlosti 

jasno su se ukazali. Muslimanima 

općenito, a nama Bošnjacima 

posebno, od te svjetlosti dovoljna je 

i jedna baklja koja će nam osvjetljavati 

put, jer izvjesno je da nas do 

cilja kojem težimo očekuju nova 

iskušenja, velike bitke, ali, ako Bog 

da, i velike pobjede, na svim poljima. 

Neka nam na putu do konačne 

pobjede ideja vodilja bude Božanska 

poruka: I reci: “Trudite se! Allah će 

trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i 

vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome 

koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa 

će vas o onome što ste radili obavijestiti.” 

(Et-Tevbe, 105.). 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova 

Očuvanje ćudoređa i lijepog ponašanja Teški koraci na putu 

Hatib: Dr. Salih b. Muhammed 

Alu Talib 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Nakon ispravnog vjero- 

Nvanja, najvažnije čime 

Ntreba da se ponosi Nodređena skupina ili zajednica, 

jesu njihove moralne vrijednosti 

i lijepo ponašanje. Vjerovjesnik, 

s.a.v.s., čitavu svoju 

poslaničku misiju rezimirao je 

u sljedećem hadisu: “Uistinu 

sam poslan kako bih usavršio 

lijepo ponašanje.” (Ahmed). 

Ako kažemo da je vjera jednog 

naroda njegova duša, onda je lijepo ponašanje 

njegovo tijelo, a poznato nam je da 

tijelo ne opstaje bez duše kao što ni duša 

ne može egzistirati bez tijela. Isto tako, 

kažemo li da je ispravna vjera poput kiše 

koja pada sa neba, onda je lijepo ponašanje 

rastinje koje niče poslije te kiše. Dakle, 

uzvišen moral i lijepo ponašanje nisu ništa 

drugo do rastinje koje sa sobom donosi 

islam a koje rado prihvata fitra - urođena 

i neiskvarena priroda s kojom se rađa 

svako ljudsko biće. Ukoliko se kod ljudi 

fitra iskvari i izvitoperi a uz to se izgubi 

ispravno vjerovanje, to rastinje podivlja te 

se cvijeće preobrazi u trnje a grane se osuše 

i uvehnu. Lijepo i dostojanstveno ponašanje 

te uzvišeni principi vjere islama, naše 

su lijepo nasljedstvo o kojem trebamo voditi 

računa i ne dozvoliti da bude upropašteno. 

Nažalost, danas postoje i oni koji na 

osnovne principe islama kao i na ono što 

se shodno islamskom učenju smatra lijepim 

i vrijednim, gledaju s okom podozrenja 

i omalovažavanja, te brigu o tim principima 

zovu nazadnošću i zaostalošću, te 

Zato, budimo 

i mi jedni od 

onih koji će 

svojim lijepim 

i uzoritim 

ponašanjem 

drugima, 

uz Allahovu 

pomoć, 

pokazati put 

u ispravno 

vjerovanje, te 

im pomoći da 

shvate kako 

je islam jedini 

ispravan izbor. 

principe žele zamijeniti nekim 

novim, tzv. modernim principima 

i uspostaviti nove norme 

ponašanja koja često nisu ništa 

drugo do nemoral i anarhija. 

Ovakvi zaboravljaju da su civilizacije 

iz prošlosti uspijevale 

i napredovale samo u periodima 

kada je njihov moral i 

njihovo ponašanje bilo lijepo 

i pristojno, dok je uglavnom 

jedan od krucijalnih razloga 

početka slabljenja i nazadovanja 

tih civilizacija bilo njihovo 

okretanje razvratu, nemoralu i 

ružnim običajima, što ih je na 

kraju dovelo do konačnog kraha. Islamske 

vrijednosti, principi i lijepo ponašanje 

temelje se na bogobojaznosti koja treba 

da je duboko ukorijenjena u duši svakog 

iskrenog vjernika. Nju ni pod koju cijenu 

ne smije zamijeniti težnja za materijalnim 

dobrima niti slijepo slijeđenje strasti. Kazao 

je Uzvišeni: A zar je iko gore zalutao 

od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu 

uputu? Allah, doista, neće ukazati na 

Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu 

čini. (El-Kasas, 50.). Poštovana braćo i sestre, 

svima nam je poznata činjenica da se 

islam mnogim geografskim područjima 

proširio zahvaljujući uzvišenom moralu i 

lijepom ponašanjau njegovih nosioca, a ne 

zahvaljujući ognju i maču, kako to često 

žele dokazati oni koji islam mrze i preziru. 

Zato, budimo i mi jedni od onih koji 

će svojim lijepim i uzoritim ponašanjem 

drugima, uz Allahovu pomoć, pokazati 

put u ispravno vjerovanje, te im pomoći 

da shvate kako je islam jedini ispravan 

izbor za sve one koji tragaju za univerzalnom 

Istinom. 

Hatib: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi 

Na mnogim mjestima u 

Kur’anu, Allah poziva ljude u 

Džennet i upozorava ih na Vatru. 

U tom smislu Uzvišeni veli: Allah 

poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi 

put onome kome On hoće. (Junus, 

25.). U drugom ajetu poziva: O vi koji 

vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte 

od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje 

biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni 

brinuti... (Et-Tahrim, 6.). Džennet je 

cilj kojem vjernik teži i za koji radi, 

dok je Džehennem njegova najveća 

fobija. Na ovaj put, Allahov pravi put 

– siratun mustekim, put Njegovog 

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 

musliman staje onoga momenta kada 

postane odgovoran za svoje postupke 

(mukellef), na njemu ostaje i njime 

korača sve do svoje smrti. Iako sasvim 

jasan, na njemu postoji mnogo zapreka 

i poteškoća. Svaka od tih zapreka 

čovjeka može odvesti u Džehennem, 

a šta tek reći za više njih. Prva zapreka 

na tom putu svakako je slijeđenje 

prohtjeva, a to je sve ono što čovjek 

voli od zla, zabranjenih strasti i loših 

postupaka. Allah Uzvišeni kaže: Reci 

ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast 

svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je 

Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i 

sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a 


8

džamija u Medini) 

prema Džennetu 

El-Mesdžidu-l-aksa 

Allah o svemu brigu vodi 

Prva zapreka 

na tom putu 

svakako je 

slijeđenje 

prohtjeva, a to 

je sve ono što 

čovjek voli od 

zla, zabranjenih 

strasti i loših 

postupaka. 

pred oči njegove koprenu 

stavio? Ko će mu, ako neće 

Allah, na Pravi put ukazati? 

Zašto se ne urazumite? 

(El-Džasije, 23.). Od 

tih zapreka je i davanje 

prednosti prolaznom svijetu 

nad budućim svijetom 

i obmanutost njime, 

te zadovoljstvo njegovim 

kratkotrajnim uživanjima. 

Allah Uzvišeni kaže: Onima koji ne 

očekuju da će pred Nas stati i koji su 

zadovoljni životom na ovom svijetu, 

koji su u njemu smireni, i onima koji su 

prema dokazima Našim ravnodušni – 

prebivalište njihovo bit će Džehennem, 

zbog onoga što su radili. (Junus, 7.-8.). 

Također, na putu do Dženneta, čovjeku 

kao prepreka, stoje i novotarije 

koje ruše i mijenjaju vjeru, te bivaju 

glavni razlog podijeljenosti i slabosti 

ummeta, međusobnog neprijateljstva 

i nejedinstva pred neprijateljem. Duša 

koja naređuje zlo još je jedna prepreka 

na tom putu. Ona je sklona lijenosti, 

a griješenju daje prednost nad 

pokornosti. Velika prepreka jesu šejtani 

u ljudskom i džinskom obliku koji 

uljepšavaju zabludu i ljude pozivaju u 

nju. Allah kaže: Tako smo svakom vjerovjesniku 

neprijatelje određivali, šejtane 

u vidu ljudi i džinna koji su jedni 

drugima kićene besjede govorili da bi ih 

obmanuli... (El-En’am, 112.). 

Hatib: Jusuf Ebu Sinine 

Preveo i sažeo: Esad 

Mahovac 

Allahovi robovi, Allah je 

ATaj koji je sve stvorio, 

Aa zatim o njemu brigu Avodi, kao što kaže Uzvišeni: 

Na Zemlji nema nijednog živog 

bića, a da ga Allah ne hrani. 

On zna gdje će koje boraviti 

i gdje će sahranjeno biti. Sve to 

ima u jasnoj Knjizi. (Hud, 6.). 

Vjerovatno vam je poznat primjer 

čovjeka koji je primijetio 

vrabca kako donosi hranu slijepoj 

zmiji na vrhu palminog stabla. Iako 

djeluje poprilično čudno to ne bi trebalo 

biti ništa novo u vjernikovom imanu, jer 

zna i čvrsto vjeruje da Allah opskrbljuje 

i da biva samo što On Uzvišeni želi. 

Vjernik mora znati da mu ništa ne može 

nauditi ili kakvu korist pribaviti ako to 

Allah nije odredio. Zato vjernik je hrabar 

da stane na stranu istine, jer svi oni koji 

ga zastrašuju ne mogu da mu naude. Oni 

koji ne razumiju ove Allahove zakone 

čude se odakle ovome narodu snaga da 

se odupre mnogo puta jačem i naoružanijem 

neprijatelju od sebe. Nama je lijepa 

utjeha u primjeru Ibrahima, alejhi-selam, 

kojeg je Allah na čudan način sačuvao 

od vatre. Zato poručujem sa ovog časnog 

mjesta svojim sunarodnjacima da budu 

strpljivi i da se nadaju Allahovoj pomoći, 

jer Allah čuva Svoje evlije i kadar je da 

uzvrati na nepravdu koju svakodnevno 

preživljavamo. 

Allahovi robovi, dobro nam je poznato 

koliko je bio težak zadatak Musa, alejhiselam, 

kada ga je Allah poslao da upozori 

Mi ne 

sumnjamo u 

Allahove riječi, 

ali sumnjamo u 

našu iskrenost 

i valjanost 

naših djela. 

Uprkos svemu 

još uvijek 

među nama 

ima onih 

koji rade sa 

kamatom i time 

hrane svoje 

porodice. 

najvećeg i najobjesnijeg zulumćara 

tada na Zemlji. Od 

veličine tog zadatka pobojao 

se i sam Musa, alejhi-selam, 

ali Allah ga uči velikoj lekciji, 

pa kaže: “Ne bojte se!” 

- reče On - “Ja sam s vama, 

Ja sve čujem i vidim.” (Taha, 

46.). Oni koji su vjerovali 

i na Allaha se oslanjali 

uspjeli su, a faraon, uprkos 

svojoj snazi, ostao je ponižen. 

Ovo je Allahov zakon 

koji vlada među Njegovim 

robovima i u njemu je nada 

za nas i naše stanje. Da biste 

se uvjerili u istinitost Allahovih riječi 

proučite ako želite Njegove riječi: Mi 

ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i 

vjernike u životu na ovom svijetu, a 

i na Dan kad se dignu svjedoci. (El- 

Mu’min, 51.). 

Mi ne sumnjamo u Allahove riječi, 

ali sumnjamo u našu iskrenost i valjanost 

naših djela. Uprkos svemu još 

uvijek među nama ima onih koji rade 

sa kamatom i time hrane svoje porodice. 

To je grijeh zbog kojeg Allah 

objavljuje rat onima koji Mu odbijaju 

pokornost u tome. Allah neće pomoći 

narodu koji odbija ponos kojeg mu je 

islam darovao, narodu koji ne staje u 

odbranu svoje braće muslimana koji 

se na svakom koraku ubijaju. Iako je 

među nama ovakvih mnogo mi se nećemo 

predavati i nad našim glavama 

neće zavihoriti bijele zastave, jer Allah 

nas je naučio da budemo ponosni i 

da se uvijek na Njega oslanjamo. Ova 

zemlja pripada nama i ako treba mi 

ćemo na njoj ginuti. 


9

Polumjesec 

Bosanskohercegovački apsurdi 

Za smještaj jednog psa 

mjesečno će plaćati 150 KM 

a za naknade demobilisanih 

nezaposlenih boraca nema 

para 

Ministri privrede i prostornog 

uređenja i zaštite okoliša Kantona 

Sarajevo Rusmir Sendić i Abid 

Jusić, gradonačelnik Sarajeva Alija 

Behmen, te načelnici i predstavnici 

općina u Kantonu Sarajevo potpisali 

su danas Sporazum o sufinansiranju 

unajmljivanja skloništa/azila za 

životinje u Prači. Kako je najavljeno 

na press konferenciji, organizovanoj 

ovim povodom, planirano je da se u 

naredna dva mjeseca steknu osnovni 

uslovi kojim će sklonište za oko 500 

pasa lutalica biti stavljeno u funkciju. 

Općina Prača osigurat će lokaciju, 

neophodnu dokumentaciju i novac 

za gradnju objekta, dok će Kanton 

i općine izdvojiti novac za iznajmljivanje 

i održavanje skloništa. Za ovu 

namjenu u 2012. godini potrebno je 

izdvojiti 942.000,00 KM, a sve pojedinosti 

će biti precizirane ugovorom 

koji će sporazumne strane potpisati 

početkom marta naredne godine, 

kada i je planirano stavljanje objekta 

u funkciju. “Procjene su da na 

području Kantona ima od 5.000 do 

20.000 pasa lutalica i jedan azil ne 

može riješiti taj problem. Mi pokušavamo 

da ovim projektom zbrinemo 

najagresivnije pse s mjesta na kojima 

su građani potencijalno najugroženiji”, 

istakao je ministar Sendić i dodao 

da će se u dogledno vrijeme razmotriti 

mogućnosti proširivanja kapaciteta 

za zbrinjavanje pasa lutalica. Dakle, 

prema dogovoru, za mjesečni smještaj 

jednog psa lutalice plaćat će se 

150 maraka. Ovo se zove pravi bosanskohercegovački 

apsurd. Za smještaj 

jednog psa mjesečno će se plaćati 

150 KM a za naknade demobilisanih 

nezaposlenih boraca nema para. 

Beograd 

Mirza Nožinović: Nikada nisam bio u Gornjoj Maoči i 

nemam nikakve veze sa Mevlidom Jašarevićem 

Našoj redakciji ovih dana obratio 

se Beograđanin Mirza 

Nožinović, čije ime se nedavno 

našlo u medijskim izvještajima vezanim 

za Mevlida Jašarevića. U 

nastavku slijedi sadržaj njegovog 

pisma. “Povodom skandaloznog 

‘Policijskog dosijea’ i pisanja bosanskih 

novina Dnevni Avaz u vezi 

Mevlida Jašarevića i njegovih ‘aktivnosti’. 

Živimo u vremenu kada 

se, kako sa javne tako i sa medijske 

strane, muslimani omaložavaju i 

napadaju. Nažalost to sam osjetio, 

u ovom slučaju, na svojoj vlastitoj 

koži i obrazu. Naime, radi se o ‘famoznom’ 

činu dotičnog Mevlida 

Jašarevića i njegovog napada na 

Ambasadu SAD u Sarajevu, sa jedne 

strane, kao i policijskog izveštaja i pisanja 

bh. novina (Dnevni Avaz) i povezivanja 

njegovih aktivnosti sa mojom ličnošću 

sa druge strane. U spomenutom članku 

i izvještaju se navodi kako sam ja bio sa 

njim i sa još nekim skupinama u selu 

Gornja Maoča kao i da sam prisustvovao 

nekakvom druženju. Interesantno 

je to što u tom tekstu piše da se zovem 

‘Mirzet’, iako se ja tako ne zovem,da sam 

iz ‘Sandžaka’ a ja sam rođen i živim u 

Beogradu, kao i da sam boravio u selu 

Gornja Maoča, a to mjesto je nepoznato 

za mene zato što tamo nikad nisam bio, 

niti sam planirao niti planiram da idem. 

Sagledavajući ovu situaciju, jasno je ko 

dan da su ‘autori’ ovog sramnog teksta 

FTV 

Federalna televizija se boji RAK-a 

učer smo, nakon 450 dana, dobili Vijeće 

Jministara. J Dva entiteta, šest političkih 

Jlidera i isto toliko tumačenja - ko je tokom 

pregovora dobio najviše. Kako bismo riješili 

dilemu, nećemo pogriješiti ako konstatiramo 

da su HDZ i SNSD dobili puno više 

nego što su i sami očekivali, piše na web 

portalu Federalne telvizije. Nakon konstituiranja 

vlasti BiH, novinari Federalne 

telvizije ne prestaju sa negativnim komentarima. 

Za njih su stranke platforme potpuno 

kapitulirale pred naletom Milorada 

Dodika. Stvarni razlog zbog kojeg FTV 

ima izrazito negativan stav prema raspodjeli 

funkcija jeste to što je RAK (Regulatorna 

agencija za komunikacije) pripala Miloradu 

Dodiku. RAK je ključna agencija koja je 

pogriješili u temeljnim stvarima, u ovom 

slučaju - imenu, mjestu življenja kao i 

boravka. Nakon objavljivanja ovog teksta, 

bezbjedonosne službe mi se pojavljuju 

na vratima stana i vrše pretres kuće 

i ispitivaju ostale ukućane. Za mene i 

moju porodicu vrlo neprijatna i teška situacija. 

Stoga, želim ovim putem da se 

javno oglasim i da apelujem na sve koji su 

o meni napisali takve izmišljotine, da ste 

me duboko uvrijedili i narušili moju čast 

i ugled i da se odričem vaših laži i pisanja. 

Također, osuđujem kako sa stanovništva 

islama tako i sa aspekta zdravog razuma 

ovo nedjelo Mevlida Jašarevića koje je 

učinio i koje nije ništa doprinijelo osim 

problema, njemu a i svim muslimanima”, 

zaključuje Mirza Nožinović. 

svih ovih godina štitila FTV od žalbi za 

neprofesionalan novinarski rad. Također, 

RAK je agencija koja ima mandat da kazni 

FTV na osnovu pritužbi javnosti. Ne 

treba biti previše pametan pa shvatiti čija će 

prava štititi RAK sada kada je u rukama 

Milorada Dodika. 


10

Ko je čiji? 

Koliko ima istine u Dodikovom komentaru da je Sadik 

Ahmetović njegov? 

Prilikom izlaska predsjednika šestorke 

iz sale u kojoj se događala konferencija 

za novinare, Dodik je prišao 

Sadiku Ahmetoviću, aktuelnom ministru 

sigurnosti BiH. Predsjednik RS rukovao 

se sa Ahmetovićem uz komentar: 

“Ti si naš!”, piše Dnevni avaz. Da li se 

Milorad Dodik šalio ili ne, to je teško 

znati, međutim ako je suditi po onome 

kako je došao na mjesto ministra sigurnosti 

i za koga je radio Sadik Ahmetović 

(znamo da Sadik Ahmetović nije mogao 

postati ministar bez Dodikove saglasnosti), 

onda je opravdano postaviti 

pitanje je li ovo možda preozbiljna šala 

Milorada Dodika? 

Švedska 

Je li Carl Bildt i u BiH 

kršeći ljudska prava 

zaradio milione? 

Norveška 

Terorista Anders Breivik je bio opčinjen srpskim 

ratnim zločincima 

Norveška policija je potvrdila 

tačnost navoda teroriste 

Andersa Breivika da je napisao istinu 

da je 2002. godine posjetio Liberiju 

gdje se sastao sa srpskim ratnim 

zločincima. Anders Breivik taj 

susret sa srpskim ratnim zločncima 

opisuje u svom manifestu. “Imao 

sam privilegiju da se sastanem sa 

najvećim živim ratnim herojem u 

Evropi, srpskim krstaškim ratnikom 

i ratnim herojem koji je pobio 

mnogo muslimana. Zbog činjenice 

da ga je EU proganjala za navodni 

zločin nad muslimanima on je jedno 

vrijeme živio u Liberiji. Posjetio 

sam ga jednom u Monroviji, tačno 

prije osnivačke sjednice u Londonu 

2002. godine”. Srpske ubice su od 

Andersa Breivika napravili stroj za 

ubijanje. 

Nakon presude dvojici istraživačkih 

novinara iz Švedske, 

koji su u Etiopiji osuđeni zbog 

ilegalnog ulaska u zemlju i povezanosti 

sa terorizmom, kojima 

prijeti 18 godina zatvora, švedski 

mediji bruje o nedosljednosti 

ministarstva vanjskih poslova. 

Tačnije, ministru vanjskih poslova 

Carl Bildtu. Naime, prema 

tvrdnjama švedskih medija, 

spašavanje Martina Schibbye i 

Johana Persson nije u interesu 

ministarstva i to samo zbog toga 

što su istraživali Bildtovu umiješanost 

u poslove kompanije koja 

je svoj uspjeh izgradila na zločinima 

protiv čovječnosti, a u kojoj 

je Carl Bildt stekao milione. 

Naime, Carl Bild sjedio je u glavnom 

odboru kompanije Lundin 

Oil/Lundin Petroleum u periodu 

2000.-2006. godine. Stoga ne 

čudi da je isključivo u njegovom 

interesu bilo da se ne “kopa” po 

podacima kompanije za koju se 

sumnja da je sudjelovala u zločinima 

protiv čovječnosti u Sudanu 

i Ogadenu. “Carl Bildt je kršeći 

ljudska prava zaradio milione”, 

pišu švedski mediji. Nadamo se 

da će se jednog dana otkriti njegova 

prljava uloga u svim onim 

nevoljama kroz koje je proteklih 

godina prolazila naša zemlja! 


11

Fikret Musić, premijer Kantona 

Sarajevo 

Vjeronauka je kost u grlu 

SDP-ovih političara! 

Premijer Kantona Sarajevo 

Fikret Musić je predao 

Ustavnom sudu Federacije 

BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti 

člana 3. Zakona o izmjenama 

i dopunama Zakona o 

osnovnom odgoju i obrazovanju 

KS. Zastupnici Skupštine 

KS su na devetoj Radnoj sjednici, 

održanoj 23. 11. 2011. 

godine, usvajanjem amandmana 

na ovaj Zakon, izmijenili 

predloženi tekst člana 

navedenog Zakona, tako da 

je učenicima i njihovim roditeljima 

ostavljena mogućnost 

pohađanja vjeronauka i alternativnog 

predmeta, te je na 

taj način onemogućen izbor 

nepohađanja nijednog od navedenih 

predmeta, navodi se 

iz kabineta premijera Kantona 

Sarajevo Fikreta Musića. Iako 

je naše društvo suočeno sa 

brojnim problemima, iako 

djeca po sarajevskim školama 

pucaju iz pištolja jedni na 

druge, za SDP-vog premijera 

je najvažniji problem zakona 

o vjeronauci u školi. Zaista su 

ovi ljudi uporni u svom agresivnom 

ateizmu. Vjeronauka 

je kost u grlu SDP-ovih 

političara! 

Podvig Senada Hadžića 

Sveti put Senada od Bosne 

Zahvaljujući IslamBosni svakodnevno 

možemo pratiti 

izvještaje o kretanjima Senada 

Hadžića na putu ka Mekki. “Na 

svom putu prema Mekki Hadžić 

traži tek nekoliko stvari: da mu 

usput dodaju čašu vode, da ga 

ne nagovaraju da prekine put i 

da mu ne nude da ga povezu autom. 

Senad Hadžić se u četvrtak 

ujutro javio se iz Brusa, u južnoj 

Srbiji. Noge su mu, kaže, malo 

otečene, jer je jučer prepješačio 

više od 40 kilometara. Ali, ne 

planira odustati. Na put je krenuo 

u ime Allaha, a na tom putu, 

veli, nema odustajanja. Velike 

svjetske tv-kuće izvještavaju o 

ovom nesvakidašnjem putu, dugom 

skoro 6.000 kilometara, ali 

i o gostoprimstvu na koje Senad 

nailazi na svom putu, pogotovo 

u Sandžaku. Do sada sve protiče 

bez problema. Senad nailazi na 

gostoprimstvo gdje god se pojavi. 

Grupa momaka iz Sandžaka 

već se prijavila da mu pomogne 

kada bude putovao kroz Bugarsku. 

Na tom putu nema naselja, 

pa s bezbjednosnog aspekta nije 

pametno da čovjek sam zanoći. 

Zato će mu oni praviti društvo. 

Također, kada pređe u Tursku, 

jednim dijelom puta sličnu pomoć 

će mu pružati i bosanski 

studenti”- kaže Senadov tuzlanski 

prijatelj za bportal.ba. 

Otkriva nam da je već na samom 

početku puta, kada je tek 

bio stigao u Sokolac, Senada 

ugostio jedan ljekar, Srbin. Senad 

je prespavao kod njega, a on 

mu je poklonio i ruksak s kojim 

je Senad nastavio put- kaže naš 

sagovornik. Frapantno zvuči 

podatak da je Hadžić na daleki 

put krenuo bez ikakvih novčanih 

sredstava. 

“Novac koji je imao ostavio je 

za liječenje bolesne sestre i za 

vlastitu dženazu i ukop”- kaže 

njegov prijatelj. 

Vizu za Saudijsku Arabiju 

nema, ali je ubijeđen da će i taj 

problem biti riješen kada dođe 

do saudijske granice. Jedan 

od ljudi koji su čuli za Senada 

Hadžića i njegovu namjeru 

da pješke dođe do Kabe, već je 

obezbijedio avionsku kartu za 

njegov povratak s hadždža u 

Bosnu. 


12

Ludi polumjesec 

Upečatljiv kraj Alkalajeve diplomatsko 

-komedijaške karijere 

Sven Alkalaj, odlazeći ministar 

inostranih poslova BiH, uputio 

je novogodišnju čestitku srpskom 

ministru policije Ivici Dačiću, 

ali je umjesto u Beograd poslao u 

Banjaluku, na adresu ministra unutrašnjih 

poslova Republike Srpske 

Stanislava Čađa, piše list Press 

pozivajući se na izvore iz Vlade 

Rep ublike 

Srpske. Sven 

Alkalaj se cijeli 

svoj mandat 

samo zabavljao 

na 

račun Bosne i 

Hercegovine. 

Bosna i 

Hercegovina 

je i ranije imala 

zanimljivih 

diplomatskih 

predstavnika. 

Prvi ambasador 

BiH u 

Japanu bio je 

svojevremeno 

dr. Benjamin 

Foto islamneta 

Markin iz Jajca. Dr. Markin je crnac 

porijeklom iz Gane. Možemo 

samo misliti šta su Japanci tada 

mislili o nama. Alkalaj nije crnac, 

ali njegova diplomatija je bila čista 

crna komedija. Alkalaj na upečatljiv 

način završava svoju petogodišnju 

diplomatsko-komedijašku 

predstavu. 

Ko je koga žednog preveo preko pregovaračkog stola 

Sarajevo: Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija nakon 

dogovora o uspostavljanju vlasti u BiH 

Valentin Inzko, visoki predstavnik 

međunarodne zajednice u 

BiH 

Aferim, visoki 

predstavniče 

Visoki predstavnik međunarodne 

zajednice u BiH 

Valentin Incko izjavio je proteklih 

dana da ne smatra da je 

moguće otcjepljenje Republike 

Srpske od BiH, ocijenivši da bi to 

predstavljalo “posthumni trijumf 

(Slobodana) Miloševića i dokaz 

da se etničko čišćenje isplati”. 

“Raspad Jugoslavije je završen. 

Daljih otcjepljenja više neće 

biti”, rekao je Inzko u intervjuu 

za bečki dnevnik Kurier. Ova 

izjava je izazvala žestoke reakcije 

u Republici Srpskoj. Valentin 

Inzko, kao visoki predstavnik u 

posljednje vrijeme je potpuno 

beskoristan, kao da i ne postoji. 

Međutim, ovom izjavom je skoro 

nadoknadio sve propuste u svom 

radu proteklih godina. Moramo 

priznati da je Inzko dao veoma 

prijateljsku izjavu prema BiH, 

naročito u vrijeme kada neki visoki 

evropski političari, kao što 

je Doric Pack, otvoreno podržavaju 

rušilačku politiku Milorada 

Dodika. Bez obzira što citirana 

izjava neće poboljšati učinkovitost 

i značaj pozicije i uloge visokog 

predstavnika, ovom izjavom 

Valentin Inzko je makar 

pokazao da je prijatelj Bosne i 

Hercegovine. Aferim, visoki 

predstavniče! 


13

Analiza 

Pregled odnosa prema islamu i muslimanima u 

BiH u 2011./1432. godini 

Godišnja odišnjak 

islamofobije 

vlasti. Gdje god je mogao zakočio je 

svaki proces normalnog funkcioniranja 

vlasti na državnom nivou. Pored 

tih aktivnosti Nikola Špirić je stigao 

da se priključi svom lideru Miloradu 

Dodiku u širenju straha od islama i 

muslimana. Sljedeća izjava Nikole Špi- 

rića ostat će upamćena kao jedan od 

najprizemnijih j 

primjera širenja straha 

od islama. “Špirić tvrdi da niko ozbilj- 

no ne vodi računa o tome što je BiH 

demografski već nagrizena radikalnim 

islamom, koji dolazi spolja i ne razmišlja 

o tome da će za nekoliko decenija, 

a možda i ranije, većina stanovništva 

u ovoj zemlji biti arapskog porijekla”, 

piše beogradski list Press s koji u nastav- 

ku citira Špirića: “Plašim se da na kraju 

ništa neće ostati od izvornih vrijednosti 

bosansko-hercegovačkih muslimana 

i da će se sve pretvoriti u arapski, 

radikalni i šerijatski svijet”. 

Pripremio: Ezher Beganović 

Za 

Z 

bošnjački narod islamofobija 

nije samo manifestacija rasistič- 

Zke mržnje ili netrpeljivosti prema 

muslimanima, već mnogo više od toga, 

pošto je islamofobijom pripreman teren za 

masovne pokolje i progone Bošnjaka i za 

blokadu međunarodne zajednice koja u to 

ime nije ništa učinila da nas odbrani ili da 

uvaži naše pravo na samoodbranu. Islamofobija 

je danas u istoj funkciji, s razlikom 

što nam niko fizički ne ubija ljude, ali nam 

stalnom stigmatizacijom naše vjere, vjerskih 

institucija i vjerskih prvaka, nastoje 

poručiti da ćemo lakše živjeti ako nismo 

muslimani, što za konkretnu posljedicu 

ima razne pojave. Radi se o deislamizaciji 

i istjerivanju iz vjere pod organiziranim 

pritiscima. Sve su to oblici genocida, jer se 

jedan narod tjera iz svoga identiteta, onoga 

što jeste, da bi bio ono što nije”, rekao je 

nedavno naš uvaženi kolumnista Fatmir 

Alispahić. U nastavku donosimo naš izbor 

najočitijih primjera napada na islam i muslimane, 

kao i druge primjere koji su imali 

negativnu intenciju prema islamu i Bošnjacima 

muslimanima u Bosni i Hercegovini 

u 2011. godini. 

Milorad Dodik, predsjednik 

Republike Srpske 

Islamofob 2011. godine 

Tokom 2011. godine Milorad 

Dodik je dao više veoma opasnih 

izjava u kojima je na najdirektniji 

način vrijeđao islam i muslimane u 

BiH. Izjave tipa “Mi ne vjerujemo u 

dobre namjere muslimana. Imamo 

potpuno negativno povijesno iskustvo”, 

koju je Dodik izrekao u razgovoru 

za bečki Der Standard, d ili kada je 

osudio Bošnjake muslimane da su masovno 

bili na strani fašista u Drugom 

svjetskom ratu, imaju za cilj da kod 

srpskog stanovništva prodube mržnju 

prema islamu i muslimanima u BiH. 

Islamska zajednica u BiH je proteklih 

dana u više navrata oštro reagirala na 

opasne izjave Milorada Dodika. “Milorad 

Dodik kontinuirano u svojim 

javnim nastupima u fokus pažnje uzima 

islam i muslimane. Neke od tih 

izajava su šovinističke, rasističke, podstiču 

mržnju i iskrivljuju činjenice.” 

Kada se uzme obzir sve što je Milorad 

Dodik izrekao i uradio protiv islama i 

muslimana u BiH u protekloj godini, 

te kada se uzme u obzir da su njegove 

izjave protiv islama i muslimana ostvarile 

jak uticaj na Srbe i Hrvate u BiH, 

Dodiku pripada neslavna titula islamofoba 

2011. godine. 

Nikola Špirić, predsjedavajući 

Vijeća ministara BiH 

Širenje straha od islama i muslimana 

Nikola Špirić, predsjedavajući 

Vijeća ministara BiH proteklu 

godinu je činio sve da Bosna i Hercegovina 

bude država bez funkcionalne 


14 

Rajko Vasić, generalni sekretar 

SNSD-a 

Dodikov prostak zadojen mržnjom 

prema islamu 

RSNSD-a R 

ajko Vasić, je generalni neviđeni sekretar 

prostak 

koji je zadojen mržnjom prema islamu. 

On govori i piše ono što Milorad 

Dodik i ostali visoki politički funkcioneri 

iz SNSD-a misle i tajno, između 

sebe, šaputaju. Kada bi citirali sve njegove 

proste uvrede na račun islama i 

muslimana trebalo bi nam sto stranica 

Saffa. Umjesto citiranja Vasićevih prostakluka 

upućujemo vas na njegov blog 

-http://vasicrajko.blogspot.com.

MUP Republike Srpske 

Istraga vehabiziranih poturica 

Objavljivanje skandaloznog i veoma 

opasnog izvještaja MUPa 

RS-a o navodnim operativnim saznanjima 

o mjestima i djelovanjima 

vehabija u RS-u zvanična je potvrda da 

velikosrpska politika sprovodi završne 

aktivnosti u procesu montiranja nove 

bošnjačke krivnje, krivnje koja je velikosrpskoj 

politici neophodna za nastavak 

rušenja Bosne i Hercegovine, krivnje 

koja bi u bliskoj ili daljoj budućnosti 

mogla poslužiti velikosprskim 

zločincima kao opravdanje za činjenje 

novih zločina nad Bošnjacima. Moderna 

velikosrpska politika je svjesna 

da je došlo vrijeme za moderniziranje 

bošnjačke krivnje, jer vrijeme “istraga 

poturica” više nije u modi. Oni su na 

vrijeme shvatili da će korištenjem pojma 

vehabizam veoma uspješno riješiti 

to pitanje. Da su Srbi iz RS-a već navikli 

na novu bošnjačku vehabiziranu 

poturičku krivnju vjerodostojan pokazatelj 

su brojni napadi na povratnika 

Bošnjake muslimane i islamske objekte 

u RS-u koji se ovih dana jedan za drugim 

događaju. Srbi su nas već počeli 

vehabizirano mrziti 

Položaj Bošnjaka u Republici 

Srpskoj u 2011. 

Težak je povratnički život u RS-u 

Bošnjački povratnici i Islamska 

zajednica u Republici Srpskoj 

često su bili meta napada u 2011. godini. 

Svi ti napadi na bošnjačke povratnike 

i na objekte Islamske zajednice, 

u pravilu, dolazili su nakon propagandnih 

kampanja srpskih političara 

o otcjepljenju Republike Srpske, referendumu 

za nezavisnost RS-a i o vehabijskoj 

opasnosti. Elvir ef. Vakufac, 

glavni imam Medžlisa IZ-e Bosanski 

Novi je za naš magazin najbolje opisao 

položaj Bošnjaka u RS-u: “Uvijek nakon 

priče o otcjepljenju RS-a i referendumu 

slijede napadi na nas”. 

Emir Suljagić, ministar obrazovanja 

i nauke Kantona Sarajevo 

Islamofobija je njegov politički imidž 

ada je Emir Suljagić imenovan 

Kna K mjesto ministra obrazovanja 

i nauke Kantona Sarajevo napisali 

smo tekst u kojem smo citirali njegovu 

izjavu koju je objavio nekoliko mjeseci 

prije imenovanja na ministarsku poziciju: 

“Čvrsto vjerujem u to da Bosna 

i Hercegovina ne može prosperirati 

na bilo koji način dok vladavina Alije 

Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana 

među Bošnjacima. Naslijeđe 

njegove vladavine je tako teško da 

je zemlja koja je imala i više nego burnu 

istoriju, vjerovatno po prvi put došla 

ovako blizu tačke pucanja iznutra. 

On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u 

kojem teologija caruje nad logikom”. 

Također, tada smo napisali da od Emira 

Suljagića Bošnjaci muslimani mogu 

očekivati svaku vrstu iskušenja. Ubrzo 

se pokazalo da smo potpuno bili u pravu. 

Proteklu 2011. godinu pamtićemo 

po divljačkom udaru Emira Suljagića 

na vjeronauku. Islamofobija je njegov 

politički imidž. 

Mevlid Jašarević 

Pucnji u islam i muslimane u BiH 

Pucajući na zgradu Ambasade 

Sjedinjenih Američkih Država 

u Sarajevu, Mevlid Jašarević 

pucao je u suverenit et Bosne i Hercegovine. 

Svaki metak ispaljen iz 

njegove automatske puške direktan 

je pogodak u tijelo svakog Bošnjaka 

i svih patriota koji vole Bosnu i 

Hercegovinu. No, on je u isto vrijeme 

i direktan napad na našu vjeru 

islam kojoj deklarativno pripada 


15 

spomenuta osoba. Mevlid Jašarević 

je svojim napadom na Ambasadu 

Sjedinjenih Američkih Država u 

Sarajevu rasplamsao islamofobiju 

u Bosni i Hercegovini i regiji. Islamofobi 

su u njegovom imenu, liku 

i djelu dobili jak adut za napad na 

islam i muslimane. 

Mr. sc. Fatmir Alispahić 

Islam više vrijeđaju Bošnjaci, 

nego Srbi i Hrvati 

Ovaj naslov prenosimo iz intervjua 

kojeg je Fatmir Alispahić 

dao jednoj istraživačkoj kući 

iz Londona. Kao i obično, Fatmir je 

i ovaj put bio u pravu. Mnogi Bošnjaci, 

iz različiti h interesa, predvode 

islamofobične kampanje u BiH. 

Tako je bilo i u 2011. godini. A tu 

bošnjačku osobinu najbolje objašnjava 

Fatmir Alispahić: “Moglo bi 

se egzaktno pokazati da posljednjih 

godina islam više vrijeđaju Bošnjaci, 

nego Srbi i Hrvati. Valja i to reći, da 

Srbi i Hrvati ne bi nikad vrijeđali 

svoju vjeru, kako to čine mnogi Bošnjaci, 

koji ne razumiju da je vjera 

kičma identiteta i morala u svakog 

naroda, i da nema naroda bez vjere. 

Ni jedan narod nije konstituiran na 

bezbožništvu, a to što se od Bošnjaka 

traži da žive bez islama, zapravo 

je genocidni zahtjev za samouništenjem 

bošnjačkog bića. Zašto se od 

Srba i Hrvata ne traži da žive bez 

pravoslavlja i katoličanstva? Zato 

što bi to značilo negaciju srpstva i 

hrvatstva. Negacija islama u Bošnjaka 

je negacija samih Bošnjaka”.

Akademik Nedžad Ibrišimović 

U vascijeloj Bosni muslimani su 

neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, 

napadanju, nerazumijevanju i zastrašivanju 

Proteklu 2011. godinu pamtićemo 

po preseljenju na ahiret 

akademika Nedžada Ibrišimovića. 

Prije nego što je preselio na ahiret, rahmetli 

Nedžad Ibrišimović je dao intervju 

časopisu za kulturu i društvena 

pitanja Behar. U tom intervjuu, koji je 

objavljen tek nakon njegovog preseljenja 

na ahiret, Nedžad Ibrišimović govori 

o položaju islama i muslimana u 

BiH. “Ne idu svi Bošnjaci u džamiju. 

Samo jedna mala skupina Bošnjaka ide 

u džamiju, svega možda nekih desetak 

posto populacije, ostalih devedeset posto 

Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapravo, 

Kazazovi drugovi i drugarice, oni su 

ta demokratska većina koja odlučuje. 

U Bosni vlada privid muslimanstva, a 

onda je i taj privid hipertrofiran, nakaradno 

izvikan, muslimani nemaju 

utjecaja ni na šta, u književnosti pogotovo. 

I u vascijeloj Bosni su neprekidno 

izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju, 

zastrašivanju i takvim 

stvarima kako ondje gdje su većina, 

tako i onđe gdje su manjina...” 

Radio – televizija Federacije BiH 

FUJ - tv 

Iproteklu 2011. godinu FTV je, 

po starom pokvarenom običaju, 

bezbroj puta izvrš ila napad na 

islam i muslimane. Islamska zajednica, 

vehabije, islamska vjeronauka, 

hodže i slično, bile su stalne propagandne 

teme FTV-a. Decembar 

mjesec 2011. godine ostat će upamćen 

po cirkusu koji je FTV izvodila 

u Piljužićima u općini Tešanj gdje 

su u sadejstvu sa lokalnim SDP-om 

nahuškali naivne Bošnjake de se pobune 

protiv Islamske zajednice. Još 

dugo ćemo se sjećati glupog priloga 

FTV-a u kojem nagovorene Bošnjakinje 

skandiraju “Mi smo hodžini, 

hodža je naš!”. Ustrajnost Federalne 

televizije u vođenju kampanja protiv 

islama zaslužuje svaku osudu. 

Bakir Izetbegović, član Predsjedništva 

BiH 

Ima novinara koji ne vole ezan, 

džamiju, vjeronauku, mahramu 

Prošle godine smo radili intervju 

sa Bakirom Izetbegovićem, 

članom Predsjedništva 

BiH. Tom prilikom pitali smo Bakira 

Izetbegovića kako on doživljava 

odnos sarajevskih medija prema 

tradiciji, kulturi, jeziku, vjerskim 

institucijama naroda u BiH. Bakir 

Izetbegović je ovako odgovorio: 

“Mediji bi trebali ponuditi svježu i 

preciznu informaciju, dobru analizu 

događaja i pojava, a ne propagandu 

i nametanje vlastitog sistema vrijednosti 

i pogleda na svijet. Senzacionalističko, 

neobjektivno pisanje 

može podići tiraž, ali na dugu stazu 

će donijeti štetu svakome, pa i redakciji 

koja to radi, jer i ti novinari 

i njihova djeca žive u Bosni i Hercegovini. 

Klatno zla moramo zaustaviti 

prije ili kasnije, pomiriti ljude 

i narode, unijeti novi optimizam, a 

sa medijima, naročito elektronskim 

medijima, koji šire osjećaj beznađa 

i bezperspektivnosti, raspiruju svađe, 

to je skoro nemoguća misija. Ne 

znam da li se može etablirati naziv 

‘sarajevski mediji’, ali sigurno je da 

postoji čitav intelektualni milje koji 

nameće ateistički pogled na život i 

izvitopereno viđenje novije istorije 

Bošnjaka. Ima novinara koji ne vole 


16 

ezan, džamiju, vjeronauku, mahramu, 

i to je njihova stvar, njihov izbor. 

Problem je što svoj svjetonazor 

agresivno nameću čitavom narodu, 

što se rugaju našim vrijednostima 

i što bi da zabranjuju. Da mogu, 

zabranili bi vjeronauku, izgradnju 

džamija u gradovima, nošenje mahrame. 

Naročito je neprihvatljivo 

kad ovo rade državni mediji koji 

žive od naše pretplate”. 

Jasmila Žbanić 

Agresivna ateistkinja 

Suljagićev napad na vjeronauku 

dao nam je priliku da vidimo 

mnoga lica u njihovom pravom svjetlu. 

Jedna od onih koja je pokazala 

svoje pravo lice je Jasmila Žbanić, 

poznata bh. filmska rediteljica. Sve 

do ovog problema oko vjeronauke 

vjerovali smo da je Jasmila Žbanić 

jedna vrijedna i nadasve tolerantna 

umjetnica kojoj je najviše stalo do njene 

umjetnosti. Nažalost, nakon njenog 

javnog očitovanja da je ateistkinja 

koja se izuzetno protivi vjeri moramo 

promijeniti mišljenje o njoj. Naročito, 

nikako ne možemo shvatiti potrebu 

Jasmile Žbanić da otvoreno laže da su 

vjeroučitelji u školama napastvovali 

djecu. Sljedećim stavom Jasmila nam 

govori da je ona jedna obična agresivna 

ateistkinja: “...mi ateisti, svaki mjesec 

kroz poreze, finansiramo vjeroučitelje, 

izdržavanje vjerskih zajednica, 

kulturne manifestacije vjerskih zajednica 

kao i obnovu i gradnju vjerskih 

objekata. Iako nas nikada niko za to 

nije pitao ili sa nama vodio dijalog, mi 

nevjernički, uporno, plaćamo nešto sa 

čim se ne slažamo. Zato, molim Vlade 

svih nivoa, a posebnu Vladu Kantona 

Sarajevo, da sve ateiste oslobodi plaćanja 

dijela poreza koji se - u bilo kojoj 

stavki, odnosi na vjerske izdatke“.

Ivo Josipović, predsjednik Republike 

Hrvtaske 

Bojim se radikalnih muslimana iz 

susjedne Bosne 

Hrvatska je zabrinuta razvojem 

događaja u Libiji i Sjevernoj 

Africi zbog njihova mogućeg utjecaja na 

radikalne muslimane u susjednoj Bosni, 

izjavio je u aprilu prošle godine hrvatski 

predsjednik Ivo Josipović u intervjuu za 

Večernji list i agenciju Reuters. Nakon što 

su uslijedile žestoke reakcije iz Bosne i 

Hercegovine, Ivo Josipović se pravdao da 

su ga novinari pogrešno citirali. Ovaj stari 

trik prebacivanja odgovornosti na novinare 

bio je prilično neubjedljiv. Naročito, 

ako se uzme u obzir da je Ivo Josipović u 

to vrijeme zajedno sa Borisom Tadićem 

pružao svu potrebnu podršku Miloradu 

Dodiku na njegovom putu zaustavljanja 

reformi u Bosni i Hercegovini. 

Norveška 

Film “Srebrenica – izdani grad” jeftina 

srpska propaganda o ratu u BiH 

Prikazivanje dokumentarnog filma 

“Srebrenica – izdani grad” 

u skandinavskim zemljama izazvalo je 

ogromnu javnu polemiku u zemljama 

prikazivanja ali u Bosni i Hercegovini. 

Nakon brojnih žalbi na spomenuti 

film, “Helsinški odbor Norveške” je 

uputio žalbu Odboru za nadgledanje 

rada medija u Norveškoj. Odbor je 

glasanjem 5 prema 2 i službeno proglasio 

ovaj film neprofesionalnim i 

tendecioznim, smatrajući da krši nekoliko 

odredaba o novinarskoj etici. 

“Ovaj film previđa ili izostavlja temeljne 

činjenice koje je neophodno navesti 

u bilo kojem slučaju kada se govori o 

ratu u Bosni i Hercegovini”. Na sličan 

način se o ovom filmu očitovao i Haški 

tribunal. Nakon svih ovih reakcija postalo 

je jasno da je navedeni film jeftin 

pokušaj iskorištavanja islamofobičnih 

trendova u svijetu da se iskrivi istina o 

ratu u BiH i da se za sve optuže radikalni 

muslimani. 

Kader Abdolah “Poslanik”, 

Crna knjiga islamofobizma 

Prošl a, 

2011. 

godina ostat će 

upamćena i po 

javnoj raspravi o 

knjizi “Poslanik”, 

iranskog autora 

Kadera Abdolaha. 

Preporod, 

Saff 

i drugi mediji su 

uspjeli dokazati 

da je knjiga Kadera 

Abdolaha 

prepuna smišljenih 

i veoma podlih 

podvala i uvreda na poslanika Muhameda, 

a.s., i islam. Ova knjiga je klasično 

propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom 

evropskom tržištu koje rado 

kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova 

knjiga “Poslanik”. Vjerujemo da su ovu 

knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni 

ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele 

titoistička ideološka uvjerenja 

Dokaz da je islamofobija u BiH 

ustavna kategorija 

Diskriminacija muslimanki zbog no- 

šenja hidžaba 

Dva slučaja diskriminacije muslimanki 

zbog nošenja hidžaba 

na radnim mjestima u institucijama 

države BiH otkrila su da je islamofobija 

u BiH ustavna kategorija. Prvi slučaj 

se desio u Travniku gdje je predsjednik 

Općinskog suda u Travniku Goran 

Dujić osporio pravo jednoj od namještenica 

ovog suda da pokrivena dolazi 

na posao, tvrdeći da se radi o kršenju 

kodeksa kojim se zabranjuje isticanje 

vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim 

institucijama. Drugi slučaj 

se desio u Oružanim snagama Bosne i 

Hercegovine gdje je jedna Bošnjakinja 

suspendovana sa posla jer nosi hidžab. 

Ovakvih slučajeva ima još dosta. Za 

domaće medije ovo je nevažna tema. 


17 

Prema sadašnjem stanju, bošnjakinje 

koje nose hidžab su žrtve teške diskriminacije, 

koju, nažalost, sprovodi država. 

Profesor Predrag Matvejević 

Lažni prijatelj bošnjačkog naroda 

Profesor Predrag Matvejević u 

intervjuu, koji je objavljen u 

Dnevnom avazu, 14. 10. 2011. godine, 

na veoma zanimljiv način je opisao 

nas Bošnjake: “Prošli put kada sam bio 

u BiH, vidio sam neke stvari koje bi 

mogao ispraviti reisu-l-ulema Mustafa 

ef. Cerić. Mislim da bi on, kada bi bio 

malo odrešitiji, mogao zaustaviti neke 

manifestacije koje kasnije koriste hrvatski 

i srpski nacionalisti. Mislim na 

vehabije... Oni dobiju malo para da 

izađu petkom. Ne treba to našim muslimanima”, 

rekao je profesor Matvejević 

u spomenutom intervjuu. Rijaset 

IZ u BiH je odmah reagirao: “Tvrdnja 

profesora Matvejevića da reisu-l-ulema 

dr. Mustafa Cerić treba biti ‘malo 

odrešitiji’ kako bi zaustavio ‘neke manifestacije’, 

vjerovatno da vehabije ne 

izlaze petkom kako bi hrvatski i srpski 

nacionalisti ostali mirni i kako bismo 

mi (vaši) muslimani mogli preživjeti, 

nije samo neočekivana nego je i vrlo 

opasna. Mnogi koji su do sada imali 

povjerenje u profesora Matvejevića, te 

mislili da ima ljudi koji znaju razlikovati 

istinu od laži, pravdu od krivde, 

onih ljudi koji su otporni na islamofobiju, 

nažalost ovakvim izjavama su 

duboko razočarani, i žao im je što je 

profesor Matvejević pristao, možda i 

nesvjesno, da bude žrtva opće antiislamske 

histerije”. 

Abu Hamza na svojoj koži osjeća 

svu količinu islamofobije u BiH 

U praksi europskih sudova nisu po- 

znati primjeri da se neko drži u pritvoru 

duže od tri godine bez suđenja 

Imad Al Husin, poznatiji kao Abu 

Hamza već tri i po godine robuje u 

pritvoru u Imigracionom centru u Lukavici. 

Abu Hamza na svojoj koži osjeća svu količinu 

islamofobije u BiH. Njegov advokat

Osman Mulahalilović kaže da u praksi europskih 

sudova nisu poznati primjeri da se neko 

drži u pritvoru duže od tri godine bez suđenja. 

Nakon Magdija Dizdarevića ubijen 

je i Nadir Suljić 

Islamofobija uzima danak u krvi 

naselju Mramor kod Tuzle, 28. 

U juna 2011. godine,ubijen je mladić 

Nadir Suljić (24). Suljića je tog dana, 

oko 18:00 sati, ispred Doma kulture, na 

svirep način, nožem izbo Elvis Halilović 

(21). Ova vijest je u bh. medijima vrlo 

šturo propraćena. Posvećeno joj je pažnje 

kao da je riječ o saobraćajnoj nesreći 

s lakšim tjelesnim povredama i manjom 

materijalnom štetom pričinjenoj na vozilima. 

Zašto je tako malo pažnje posvećeno 

ovom svirepom zločinu? Odgovor 

je jednostavan: ubica je “normalni” građanin 

ove zemlje, doduše, ponekad je 

bio na drogama, a ubijeni je pripadao 

grupi “novih muslimana”, kako ih je nazivao 

kardinal Vinko Puljić, odnosno, 

rahmetli Nadir Suljić je bio momak koji 

se potpuno okrenuo vjeri, klanjao je svaki 

dan, imao je i bradu. Nadir Suljić je, 

tog dana kada je ubijen, bio ponio mahrame 

svojoj majci koja je odlučila da se 

“pokrije”. Priča o ubistvu Nadira Suljića 

slična je ubistvu rahmetli 34-godišnjeg 

Magdija Dizdarevića, koji je ubijen u 

noći 15. jula, nakon jacije ispred Šarića 

džamije u Mostaru. 

Livno 

Livanjski Hrvati vole rušiti džamije 

za vrijeme mjeseca ramazana 

Godine 2010. početkom mjeseca 

ramazana u livanjskom 

naselju Sturba lokalne vlasti su 

srušile džamiju u izgradnji. Ovaj 

sramni čin ražalostio je sve muslimane 

u Bosni i Hercegovini. Nažalost, 

livanjskim Hrvtaima se izgleda 

osladilo rušenje džamija za vrijeme 

ramazana pa su i 2011. godine pokrenuli 

još jedan udar na livanjske 

muslimane. Naime, ovaj put na meti 

hrvatskih nacionalista iz Livna našla 

se obnova džamije Ćurčinice, čija 

obnova je u punom jeku. Po dobroj 

staroj livanjskoj praksi prvo su hrvatski 

političari iskoristili svoju političku 

dominaciju u Općinskom vijeću 

Livna gdje su izglasali odluku o hitnom 

obustavljanju izgradnje džamije 

Ćurčinice po projektu Medžlisa IZ-e 

koji, navodno, nije u skladu sa važećom 

prostorno-planskom dokumentacijom 

općine Livno. Kao i u slučaju 

džamije u Sturbi, nakon političke akcije 

uslijedio je opći verbalni napad 

na islam. U lokalnim medijima zabilježene 

su najgore moguće uvrede na 

račun islama i muslimana. 

Oslobođenje 

Boris Dežulović 

U 2011. 

godini 

sarajevsko Oslobođenje 

angažiralo 

je hrvatskog 

novinara Borisa 

Dežulovića 

da psuje islam 

i muslimane 

otvoreno i bez 

ikakvih granica. 

Ovaj prostak iz Hrvatske svaki put 

se potrudio i dao sebi oduška. Pričanje 

viceva o Allahu, dž.š., izmišljanje 

bljuvotina o reisu dr. Mustafi Ceriću 

i drugim islamskim velikanima bila je 

osnovna islamofobična matrica po kojoj 

je plovio plaćenik Dežulović. 


18 

Medijski napadi na dr. Mustafu 

ef. Cerića 

Reisofobija kao islamofobija 

Već desetak godina reisu-l-ulema 

dr. Mustafa ef. Cerić je ličnost o 

kojoj se najobilnije i najnegativnije piše i 

govori u dejtonskim medijima. Ne radi 

se o stvarnoj informativnoj potrebi, već o 

nastojanju da se od reisu-l-uleme, a time 

i od Islamske zajednice, stvori centar svih 

problema. I u 2011. godinu izrečeno je i 

napisano stotine uvreda, kleveta, bezočnih 

konstrukcija na adresu reisu-l-uleme, 

i bezmalo isto toliko je šutnji bošnjačkih 

intelektualaca koji nisu detektirali i osudili 

ovu islamofobijsku pomamu. 

Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog 

četničkog pokreta 

Za nas je rat izazov i, akobogda, bit 

će rata 

Četnički 

pokret 

u Republici Srpskoj, 

poznatiji 

kao Ravnogorski 

četnički pokret 

uživa u slobodi 

koju su im omogućile 

institucije 

vlasti Bosne 

i Hercegovine. 

Oni tu slobodu 

koriste na za njih 

najbolji način. O planovima četnika u skorijoj 

budućnosti u RS-u prošle godine govorio 

je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog 

pokreta: “Nama koji baštinimo tradiciju 

Ravnogorskog pokreta nikada relaksanija 

situacija nije bila. Za nas je rat izazov i, 

akobogda, bit će rata. Nemojte misliti da se 

ovdje išta može riješiti lijepim metodama. 

Odavno je to pogrešno i bez agresivnih metoda 

nema rješenja. Borba mora da postoji 

i to agresivna. Ja sada pozivam na oružanu 

borbu, ali agresivna borba mora biti i na radnom 

mjestu i u selu i opštini, i mi to činimo. 

Znači na svakom mjestu agresivna borba i 

protiv političke vlasti, međunarodne zajednice, 

vehabijskog pokreta.“

Prijetnje kao najava mogućeg 

Kršćanski savez u BiH prijeti i najavljuje 

Koordinacija udruženja HVO-a 

proisteklih iz rata uputili su sredinom 

prošle godine javno saopćenje u 

kojem protestiraju zbog govora mržnje 

protiv Hrvata i Srba koji izvodi Bakir 

Hadžiomerović u emisiji “60 minuta”. 

Koristeći napad na Bakira Hadžiomerovića 

Koordinacija HVO-a je javno 

opasno zaprijetila svim Bošnjacima 

muslimanima. “Osjećaj ugroženosti od 

fundamentalista koji medijski proganjaju 

neistomišljenike i političke protivnike 

otvara prostor kršćanskom savezu u BiH 

u obrani svoje nacije, vjere i opstojnosti 

na onim prostorima koji ne kontrolira 

bošnjački narod. Dvije trećine BiH nastanjuju 

kršćani koji čine i natpolovičnu 

većinu u BiH, ...i sigurno će spriječiti 

islamizaciju i majorizaciju hrvatskog i 

srpskog naroda u BiH i ponovni progon 

kršćana u BiH”. Pametnom je i ovo dovoljno! 

Večernje novosti 

Klasični primjer kako su srpski mediji vodili 

propagandno-psihološki rat protiv Bošnjaka 

Banjalučka policija je u ranim 

jutarnjim časovima, u strogom 

centru Banjaluke, kod zgrade Pošte, 

zaustavila vozilo austrijskih tablica, u 

kojem su se nalazila dva mladića sa dugim 

bradama i bijelim kapicama. Policija 

je auto u kojem su se nalazili, okružila 

sa dva vozila i zatražila od mladića 

da izađu i pokažu dokumenta. Poslije 

detaljne provjere vozila i ličnih dokumenta, 

pušteni su da nastave svojim 

putem, pišu beogradske Večernje novosti. 

Osim toga, uz ovu vijest objavljena 

je fotografija spomenute dvojice mladića. 

Iz same vijesti se vidi da se radilo o 

običnoj saobraćajnoj kontroli a što potvrđuje 

autor vijesti ističući “poslije detaljne 

provjere vozila i ličnih dokumenta, 

pušteni su da nastave svojim putem”. 

Iako nije bilo potrebe da se ovakvo što 

uopće objavi u novinama, Večernje novosti 

su vijest montirali kao da se radi 

o najokorjelim kriminalcima. Ovakvo 

pisanje je klasični dokaz vođenja psihološko-propagandnog 

rata protiv Bošnjaka. 

Ovakvih primjera je u 2011. bilo 

napretek u srpskim medijima. 

Dvostruki aršini međunarodne 

zajednice 

Pisali bi strani ambasadori o školskoj 

slavi u RS-u da je to islamska slava 

Srpska 

pravoslavna 

crkva 27. 

januara slavi 

dan svog utemeljivača, 

države 

i školstva 

- Svetog Save. Savindan se obilježava 

u svim školama u Srbiji i Republici 

Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan 

- školska slava. 

Đaci i prosvjetni radnici proslavljaju 

Savindan svečano, uz priredbe, akademije 

i sječenje slavskog kolača. Ovo 

znaju svi u BiH uključujući i međunarodne 

predstavnike koji se previše ne 

bave ovim problemom. Školska slava u 

Republici Srpskoj dokaz je dvostrukih 

aršina pristupa međunarodne zajednice 

prema društveno-političkom uređenju 

Bosne i Hercegovine. Međunarodni 

predstavnici su izuzetno osjetljivi na 

svaku priču o islamskoj vjeronauci u 

dječijim vrtićima i školama. Zahvaljujući 

Wikiliksu prošle godine su objavljeni 

dokumenti Ambasade SAD u Sarajevu 

u kojima je islamska vjeronauka 

predstavljena na veoma negativan način. 

A o školskoj slavi u RS-u ni slova. 

Pisali bi Amerikanci i o školskoj slavi 

u RS-u da je to islamska slava, ovako 

pošto je kršćanska njima ne smeta. 

Helsinški komitet Bosne i 

Hercegovine 

Vera protiv islamske vjere 

Prije nekoliko sedmica Vera Jovanović, 

predsjednica Helsinškog 

komiteta za ljudska prava u Bosni i 

Hercegovini, je dala skandaloznu izjavu 

o pravu muslimanki da nose hidžab na 

radnim mjestima u državnim institucijama. 

Jovanović je tada rekla da “manifestiranje 

samo jedne vrste vjerskih 

osjećanja, može izazvati nelagodu kod 

ovih drugih”. Također, još je rekla: “Ja, 

možda, imam taj problem što smatram 


19 

da je vjera privatna stvar svakog pojedinca 

i naravno, da u privatnom okruženju 

i privatnim situacijama, svako 

ima pravo da vjeru upražnjava u obliku 

kakav mu najviše odgovara. Međutim, 

nisam sigurna šta znači javno manifestiranje 

vjerskih osjećanja u situaciji kad 

se u Ustavu BiH ne navodi da je BiH 

sekularna država, ali se ne navodi ni da 

je vjerska država. Doduše, donesene su 

neke presude Ustavnog suda BiH koje 

pokazuju da BiH jeste sekularna država”. 

Hidžab treba da bude iza četiri zida! 

Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog 

komiteta Bosne i Hercegovine je 

prije ovog iznijela niz uvrjedljivih navoda 

na račun 

vjeronauke u 

školama i na 

račun reisa 

dr. Mustafe 

ef. Cerića. 

Nije ni čudo 

kakva su 

nam ljudska 

prava kad vidimo ko vodi brigu o njima. 

Islamska zajednica u BiH 

Prvi izvještaj ozvaničio da postoji 

islamofobija u BiH 

Sredinom augusta 2011. godina 

promoviran je Prvi izvještaj o islamofobiji, 

diskriminaciji i netoleranciji na 

području Islamske zajednice u Bosni i 

Hercegovini. Rijaset Islamske zajednice u 

Bosni i Hercegovini, na sjednici održanoj 

28. aprila 2011. godine, na prijedlog Službe 

za odnose s javnošću, usvojio je Izvještaj o 

islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji. 

Ovo je prvi izvještaj ovakve vrste nastao 

u okviru Islamske zajednice i obuhvata 

vremenski period od 2004. do 2011. g. 

Izvještajem su obuhvaćeni primjeri koji 

pokazuju raznolike vrste diskriminacije i 

netolerancije koje dolaze od različitih osoba 

i društvenih grupa. Islamofobične reakcije 

koje su uslijedile od pojedinaca nakon 

objavljivanja ovog izvještaja najbolja su potvrda 

da je Islamska zajednica uradila odličan 

posao. Prvi izvještaj je konačna, zvanična 

potvrda da je islamofobija dio našeg 

društva a reakcije na ovaj izvještaj su dokaz 

tačnosti sadržaja Prvog izvještaja.

Kolumna 

Borba za opstanak 

“Pogorelica” je srce bošnjačk 

ošnjačke časti 

Kampanja protiv montiranog 

procesa “Pogorelica” dosad 

je najveća odbrana i najveća 

pobjeda istine o karakteru 

naše borbe za opstanak. Kazati 

da su Bošnjaci u toku rata 

imali kamp za obuku terorista 

– netačno je i pogubno je! 

Ne postoji autoritet koji 

takvu laž smije izgovoriti, 

a da mu Bošnjaci ne okrenu 

leđa. Razumije li to Fahrudin 

Radončić? 

Piše: Fatmir Alispahić 

Unutarbošnjački politički 

sukobi zahvatili su i one dijelove 

nacionalnog interesa 

koji bi morali biti neupitni i nedodirljivi 

za sve. To što Fahrudin Radončić 

misli da je Bakir Izetbegović ovo i ono, 

i obratno, ne bi trebalo mnogo da nas 

sikira, sve dok to prepucavanje ne zahvati 

pojmove koji su stariji i važniji 

od ove obojice prolaznika kroz prostor 

i vrijeme. Na pijedestalu svetosti nalazi 

se, i tu mora i ostati, naše uvjerenje 

da je bošnjačka borba za opstanak bila 

bosanska, antifašistička i antiteroristička, 

što je bio ideološki program 

Armije RBiH i svih odbrambenih 

struktura. Kampovi za obuku boraca 

Armije RBiH time nisu mogli biti teroristički, 

jer su proizilazili iz doktrine 

samoodbrane, koja je bila blokirana i 

zapadnim embargom na oružje. Plasiranje 

teze o terorizmu unutar naših 

odbrambenih struktura isključivi je 

interes kreatora genocida nad Bošnjacima, 

jer se tako aboliraju zločinci, a 

optužuje žrtva. Kako je onda moguće 

da se u Dnevnom avazu, evo već nekoliko 

puta, objavljuje neistina o “terorističkom 

kampu Pogorelica”?! Jer, 

ako su naše odbrambene snage imale 

teroristički kamp, onda Bošnjaci 

više nisu žrtve genocida, već agresori 

i teroristi! Ne može biti a da vlasnik 

Dnevnog avaza a i lider SBB-stranke 

Fahrudin Radončić ne vidi to što se 

piše po njegovoj novini! Može jedino 

biti da se Radončić previše zadeverao 

oko tih prepucavanja sa Izetbegovićem 

i Tihićem, pa zaboravio da u našem 

nacionalnom ponosu postoje mjesta u 

koja se ne smije dirati. U ta mjesta dirali 

su, nedavno, i Izetbegović i Tihić, 

kada su gmizali oko Tadića i Dodika, 

izvinjavali se u ime žrtve, i pravili od 

svih nas Huse i Hase. Ali, računalo 

se da je Radončić kao 

opozicija bolji od onih koje 

kritikuje, pa će razumjeti 

da postoji granica do koje 

određeni pojmovi mogu biti 

uvlačeni u međustranačke 

sukobe. Evo, čak i da podržavamo 

Avaz-SBB-Radončićevu 

namjeru da opoziciono 

raskrinkava okoštalu i korumpiranu 

strukturu SDA, 

ne možemo prihvatiti da se 

u tu svrhu izmišlja terorizam 

u Bošnjaka. Kakva je korist 

što će dva-tri ratna državna 

funkcionera iz reda SDA biti 

ocrnjena za tzv. terorizam, 

ako će kompletna naša borba 

za opstanak dobiti drugačije 

značenje? Jer, ako šef 

bosanske Policije u ratu pravi 

teroristički kamp, onda je 

i ta Policija teroristička. 

Zar je to rivalstvo toliko 

ostrašćeno, i oslijepljeno, pa 

da je spremno žrtvovati i najsvetije 

stranice bošnjačkog 

identiteta?! Najgore što bi se 

moglo dogoditi političkom 

projektu Fahrudina Radončića 

– koji je dočekan kao 

“šansa za Bošnjake” – jeste 

da krene stranputicom SDPa 

Zlatka Lagumdžije, koji je 

parnerstvo sa velikosrbima, 

velikohrvatima i diplomatskim 

dejtoncima gradio na 

sataniziranju bošnjačkog naroda 

i izmišljanju tzv. islamskog 

terorizma. Na žalost, onoliko koliko 

je SDA postala filijala SDP-a, toliko 

je SBB željan da preuzme ulogu te 

filijale, što se vidi po činjenici da Dnevni 

avaz mjesecima nemilosrdno rastura 

SDA i udvara se SDP-u. Ovaj prijateljski 

tekst nastoji ukazati na štetu koja 

bi nastala ako bi Bošnjaci izgubili još 

Oslobađajuće 

presude 

Kantonalnog, 

pa Vrhovnog 

suda 

Federacije, 

potvrdile su 

da su u pravu 

bili svi: bh. 

književnici, 

umjetnici 

sevdaha, 

univerzitetski 

profesori, 

kao i 10.000 

potpisnika 

peticije protiv 

montiranog 

procesa 

“Pogorelica”. 

Ustati protiv 

svih njih, 

nepametno je. 

jednu šansu. A šansom se ne može zvati 

alternativa koja, kao SDP i Federalna 

tv, izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kao 

što su sve srpske stranke saglasne da im 

je Republika Srpska, kao nacionalni 

interes, iznad stranačkih sukoba, tako 

i sve stranke koje žive od bošnjačkih 

glasova, moraju biti saglasne oko činjenice 

da su Bošnjaci bili žrtve genocida, 

da su to i danas, i da u 

borbi za opstanak nije bilo, 

niti je moglo biti, ma kakvog 

terorizma. Kazati da su Bošnjaci 

u toku rata imali kamp 

za obuku terorista – netačno 

je, nezrelo je, pogubno je! 

Ne postoji autoritet koji takvu 

laž smije izgovoriti, a da 

mu Bošnjaci ne okrenu leđa. 

Razumije li to Fahrudin Radončić? 

Front za odbranu časti 

Nas, potcrtavamo to, ne 

zanimaju personalno Fikret 

Muslimović, Bakir Alispahić, 

Nedžad Ajnadžić i 

mnogi drugi SDA-ovci koji 

ovih dana izlaze na Avazovoj 

potjernici u rubrici “Ličnost 

dana”. Ako su ljudi šta griješili, 

neka za to odgovaraju. 

Jedino, bilo bi lijepo da se 

istim metrom mjere i SDPovi 

funkcioneri, pogotovo 

oni koji su do grla u kriminalu. 

Ali, te objektivnosti 

nema ni na Federalnoj tv. 

Nas, zapravo, na reakciju 

nuka pominjanje “terorističkog 

kampa Pogorelica”, 

u ovim Avazovim potjernicama. 

Federalna tv ima običaj 

iz prošlosti vaditi sudske 

procese na kojima su osumnjičeni 

oslobođeni, a onda 

rekonstruirati priču kao da 

se sada dogodila. Tako je 

uradio i Avaz, iako je na sudu dokazano 

da “Pogorelica” nije bila teroristički 

kamp. Prisjetimo se vijesti od 20. januara 

2008. godine, pod naslovom “Na 

Vrhovnom sudu pao i slučaj Pogorelica”, 

objavljene upravo u Dnevnom avazu: 

“Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio 

je trojicu bivših visokih funkcione- 

20

a AID-a Bakira Alispahića, 

Irfana Ljevakovića, 

Envera Mujezinovića te 

dvojicu bivših policijskih 

zvaničnika USK Edhama 

Veladžića i Ejuba 

Ikića. Na ovu odluku 

kojom je potvrđena prvostepena 

oslobađajuća 

presuda, više ne postoji 

pravo žalbe, niti ikakav 

redovni ili pravni lijek.” 

Nakon što je protiv 

njih prvobitno otpala 

optužba za obučavanje 

terorista u kampu “Pogorelica”, 

Alispahić, Ljevaković, 

Mujezinović, 

Veladžić i Ikić oslobođeni 

su 2006. godine pred 

Kantonalnim sudom Sarajevo 

i tačke optužnice 

koja ih je teretila za poticanje 

na ubistvo Fikreta 

Abdića. Neuobičajeno za 

bilo koji sudski proces, 

žalbu na presudu Kantonalnog 

suda uložilo 

je Federalno tužilaštvo, 

tačnije tužilac Vlado 

Mišković. Procesom je 

nanesena velika materijalna 

šteta državi, zbog 

visokih sudskih troškova, 

koji su proizašli čak 

i iz plaćanja svjedoka. 

Tako je, kako su mediji 

izvještavali, čak 150.000 

dolara iz budžeta plaćeno za izvještaj 

o “Pogorelici” koji je sačinio navodni 

međunarodni stručnjak za terorizam 

Rohan Gunaratna. Već je izvjesno da 

to državi neće biti jedini trošak, jer, kazao 

nam je advokat Crnalić, optuženi 

će tražiti odštetu za vrijeme provedeno 

u pritvoru, kao i zbog povrede časti i 

ugleda, odnosno duševnih boli koje su 

pretrpjeli zbog ovog sudskog postupka. 

Ako je montirani slučaj “Pogorelica” 

pao 2006. pred Kantonalnim sudom, 

pa onda još jednom, definitivno, 

pao 2008. godine pred Vrhovnim sudom, 

čime je za vijek vijekova dokazano 

da to nije bio teroristički kamp, 

kako je moguće potkraj 2011. godine 

pisati o “terorističkom kampu Pogorelica”? 

Onaj ko nakon svega izmišlja 

ratni kamp za obuku bošnjačkih terorista, 

ne samo da se sukobljava sa čašću 

bošnjačke žrtve, i ne samo za oslobađajućom 

presudom, već i sa nizom dokumenata 

i svjedočenja iz vremena kada 

je taj sramni proces vođen, a kada su 

hiljade bosanskih patriota ustali u odbranu 

istine o odbrambenom karakteru 

naše borbe za opstanak. Prisjetimo 

se, preko organizacije Bošnjački 

front, 10.000 patriota 

je stavilo svoja imena na 

peticiju za obustavu montiranog 

procesa, a spiskovi 

su danima objavljivanji u 

tadašnjim Jutarnjim novinama. 

Potom, 21 član Društva 

pisaca BiH, na čelu sa Abdulahom 

Sidranom, potpisao je 

otvoreno pismo protiv reinkarnacije 

policijske države i 

za obustavljanje montiranog 

procesa. Gradimir Gojer je 

najavio da će praviti pozorišu predstavu, 

a kompozitor Asim Horozić da će 

pisati muziku, kao vid umjetničkog 

tematiziranja, i otpora, protiv policijskih 

metoda bh. pravosuđa. Proslavljeni 

umjetnici sevdaha, Beba Selimović, 

Omer Pobrić, Ljubica Berak i drugi, 

također su potpisali peticiju protiv 

“Pogorelice”. U januaru 2003. je jedanaest 

univerzitetskih profesora objavilo 

svoju deklaraciju protiv “Pogorelice”. 

Bio je to istinski svenarodni pokret 

protiv klevetanja bosanske borbe za 

opstanak. Akademski pečat ovoj seriji 

Prisjetimo se 

vijesti od 20. 

januara 2008. 

godine, pod 

naslovom “Na 

Vrhovnom sudu 

pao i slučaj 

Pogorelica”, 

objavljene 

upravo u 

“Dnevnom 

avazu”. 

protesta protiv policijske 

države dao je Okrugli 

sto o montiranom 

procesu “Pogorelica”, 

održan u Sarajevu 14. 

aprila 2003., na kome su 

učešće uzeli eminentni 

univerzitetski profesori, 

potput prof. dr. Ive Komšića, 

prof. dr. Ibrahima 

Bušatlije i drugih. 

U političkoj historiji 

BiH sigurno je da nije 

postojao pravosudni slučaj, 

poput “Pogorelice”, 

koji je pobudio tako široke 

reakcije civilnog 

društva, odlučnog da se 

odupre reinkarnaciji policijske 

države i blaćenju 

jedne pravedne, antifašističke 

borbe za slobodu 

svih bh. naroda. Na kraju, 

oslobađajuće presude 

Kantonalnog, pa Vrhovnog 

suda Federacije, potvrdile 

su da su u pravu 

bili svi: bh. književnici, 

umjetnici sevdaha, univerzitetski 

profesori, kao 

i 10.000 potpisnika peticije 

protiv montiranog 

procesa “Pogorelica”. 

Ustati protiv svih njih, 

protiv istine i argumenata 

- kako bi se Bošnjaci 

ubijedili da su njihovi 

branitelji bili teroristi – 

nepametno je. 

Žigosanje bošnjačke žrtve 

Od hiljade stranica koje 

bi nas mogle podsjetiti na 

“Pogorelicu”, kao na projekt 

optuživanja bošnjačke 

žrtve, izdvojit ćemo samo 

djelić oko američke podrške 

kampu na Pogorelici. 

Na osnovu izlaganja Petera 

Galbraitha, američkog ambasadora 

u Hrvatskoj, pred 

Domom komiteta za međunarodne 

odnose SAD-a, u maju 1996., jasno je 

da je Amerika podržavala vojnu pomoć 

bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske, 

stizala (i) iz Irana. A “Pogorelica” 

je dovedena pod sumnju upravo 

zbog prisustva instruktora iz islamskih 

zemalja. Galbraith je, između ostalog, 

rekao: 

“Prije dvije godine, bosanska vlada 

zatražila je od hrvatske vlade dozvolu 

za tranzit oružja kroz Hrvatsku za 

svoju armiju pod opsadom. Hrvatska 

vlada je zatražila naše mišljenje. Naša 


21

administracija je odlučila da ne reagira, 

a ja sam rekao Hrvatima da nisam 

dobio direktive. Bosanci su preživjeli 

zahvaljujući naoružanju. Naposlijetku, 

oružje koje je stiglo iz drugih zemalja 

pored Irana, omogućilo je Bosancima 

da kompenziraju vojnu neravnotežu 

spram Srba, povrate dio teritorije i tako 

pomognu da se poploča put ka Daytonu. 

Bosanski narod koji je nenaoružan 

stajao spram srpskog agresora, jedva je 

preživio zimu 1993-94. Bez pomoći, 

sumnjali smo da bi preživjeli još jednu 

godinu. To je tada bio kontekst naše 

odluke. Enklave, bez odbrane, uključujući 

Sarajevo, pale 

bi u ruke Srbima. Bilo 

bi na stotine hiljada 

mrtvih!” 

Na osnovu 

Galbraithovog izlaganja 

je očigledno 

da je Amerika i 

zvanično, a još više 

nezvanično, držala 

sve konce u rukama 

u pogledu tehničke i 

stručne pomoći bosanskim 

braniteljima 

u toku agresije i 

trajanja embarga na 

oružje, koji je jedino 

pogađao legalnu bh. 

vlast. Legalni, antiteroristički 

centar za 

obuku “Pogorelica”, 

u kome je predavanja 

držalo i nekoliko 

oficira iz islamskih 

zemalja, bio je time 

plod američke volje. 

Kakva je korist 

što će dva-tri 

ratna državna 

funkcionera iz 

reda SDA biti 

ocrnjena za tzv. 

terorizam, ako 

će kompletna 

naša borba 

za opstanak 

dobiti drugačije 

značenje? 

Jer, ako šef 

bosanske 

Policije u 

ratu pravi 

teroristički 

kamp, onda 

je i ta Policija 

teroristička. 

Huškanje Amerike na bosanske branitelje, 

pod optužbom za saradnju sa 

instruktorima iz islamskih zemalja, 

nema nikakvog smisla, jer je Amerika 

podržavala tu pomoć, u vidu naoružanja 

i obuke u kampovima kakav je 

bio i kamp “Pogorelica”. 

Na žalost, sve ove činjenice dosad 

nisu doživjele konačnu publicističku, 

naučnu, a ni političku valorizaciju. 

U mojoj knjizi “Teror antiterorizma” 

(dostupna na alispahic.net u PDF 

formatu), koja obrađuje stotinjak slučajeva 

izmišljanja tzv. islamskog terorizma 

u BiH, nalazi se i poglavlje o 

“Pogorelici”. Javnost je ostala uskraćena 

za zbornik sa okruglog stola u 

Sarajevu, kao i za zbornik svih dokumenata 

vezanih za ovaj slučaj. Otud je 

logično da neko pomisli kako bi “Pogorelica” 

ponovo mogla postati “teroristički 

kamp”, i kako bi se putem te 

izmišljotine mogle nanositi štete političkim 

protivnicima, pa makar cijena 

bila i žigosanje bošnjačke žrtve. Glavni 

krivci za to nisu ni u SDP-u, ni u 

SBB-u, već upravo u SDA, gdje su 

dozvolili da montaža i odbrana “Pogorelice” 

padne u zaborav, iako se 

radi o dosad najvećoj odbrani istine 

o karakteru naše borbe za opstanak. 

A zašto se u SDA nemarno odnose 

Tako se pisalo 


22 

prema odbrani karaktera naše borbe? 

Zato, brate, što bi najsretniji bili 

kad bi mogli sami sebe proganjati, 

pa da se dodvore onima kojima 

se dodvoravaju koalicioni partneri 

Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić. 

O 

dbranom okrivljenih u montiranom procesu Pogorelica, mi branimo moralni 

dignitet 200.000 žrtava genocidne agresije, i pečatamo optužnicu 

protiv istinskih zločinaca i terorista. Ako popustimo i dozvolimo da se naše pravo 

na odbranu svih bh. građana okrivi za terorizam i špijunažu, tada smo završili priču 

o Bosni. Otud valja razumjeti da je ovaj proces montiran protiv svih naših žrtava, 

unesrećenih, raseljenih porodica, pobijenih i silovanih, protiv naših ubijenih godina, 

protiv svega što smo izdeverali samo zato što smo željeli živjeti u ozračju multietničke 

tolerancije i čovjekoljublja. (Fatmir Alispahić, u Walteru od 25. XII 2002.)

Društvo 

Povodom zvanične objave završetka programa pomoći Saudijske 

Arabije narodima Bosne i Hercegovine 

Saudija je iskreni prijatelj BiH 

U srijedu, 21.decembra 2011. 

godine Saudijska Arabija je 

u Sarajevu objavila završetak 

programa pomoći BiH. Rijad 

je pokrenuo program pomoći 

već u prvoj godini agresije 

na Bosnu i Hercegovinu. 

Od tada pa do danas, 

prema zvaničnim podacima 

Ambasade Saudijske Arabije, 

Saudija je pomogla Bosnu i 

Hercegovinu sa 560 miliona 

dolara 

Pripremio: Ezher Beganović 

Sredinom prošlog mjeseca 

Saudijska Arabija je objavila 

završetak svog programa 

pomoći Bosni i Hercegovini. 

Saudijska Arabija je pokrenula 

program pomoći već u prvoj godini 

agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Od tada pa do danas, prema zvaničnim 

podacima Ambasade Saudijske 

Arabije, Saudija je pomogla 

Bosnu i Hercegovinu sa 560 miliona 

dolara. Nažalost, zbog izražene 

i veoma prisutne islamofobije u 

Bosni i Hercegovini zlonamjerni 

pojedinci i grupe, prije svega iz 

redova Bošnjaka, svih ovih godina 

nastojali su da što više umanje 


23 

doprinos Saudijske Arabije boljem 

životu svih građana Bosne i Hercegovine. 

Spomenuti zlonamjerni 

pojedinci i grupe pomoć Saudijske 

Arabije našoj zemlji svodili su na 

ideološke dimenzije čime su htjeli 

lažno prikazati da je Saudija svoj 

novac davala samo za izgradnju 

džamija i širenje islama. Vjerujemo 

da su spomenuti zlonamjerni 

pojedinci mislili da će širenjem 

laži o pomoći Saudijske Arabije 

našoj zemlji odvratiti tu zemlju od 

daljeg pružanja pomoći BiH. 

Međutim, Saudijska Arabija je 

na njihovu žalost a na radost svih 

drugih građana Bosne i Hercegovine 

nastavila sa svojom humanom 

misijom, misijom koja još uvijek

traje. Govoreći na svečanosti zatvaranja 

Regionalnog ureda Visokog 

saudijskog komiteta, odnosno 

zvanične objave završetka programa 

pomoći Saudijske Arabije Bosni 

i Hercegovini, član Predsjedništva 

BiH gospodin Bakir Izetbegović je 

rekao: “... prilika je da još jednom 

iskažemo zahvalnost za svu pomoć 

koju je Saudijska Arabija pružila 

našoj zemlji i narodu u najtežim 

trenucima odbrane od agresije i 

borbe za opstanak. Moj narod je 

veoma svjestan izvanredne uloge 

Visokog saudijskog komiteta, 

na čijem je čelu bio uvaženi princ 

Selman, tokom proteklih gotovo 

dvadeset godina humanitarnog 

djelovanja u Bosni i Hercegovini. 

Koliko je Saudijska Arabija pridavala 

značaj pomaganju Bošnjacima 

i Bosni i Hercegovini pokazuje činjenica 

da je to jedina zemlja na 

svijetu koja je u tu svrhu osnovala 

poseban komitet. Ogroman je broj 

djece bez roditelja, šehidskih porodica, 

prognanih Bošnjaka koji 

nikada ne mogu i neće zaboraviti 

bratsku pomoć koja im je dolazila 

iz Saudijske Arabije. Podaci da 

je Visoki saudijski komitet brinuo 

za više od 12.000 jetima, formirao 

izbjegličke kampove i direktno 

finansirao povratak oko 13.000 

povratnika, a različitim vrstama 

pomoći obuhvatio više od 250.000 

bosanskohercegovačkih porodica 

dovoljno govore sami za sebe. Donirane 

su, tokom agresije na BiH, 

velike količine neophodne medicinske 

opreme, osiguravane naknade 

za ljekare i medicinsko osoblje, 

naši ranjenici transportovani su i 

liječeni u Saudijskoj Arabiji. Također, 

tokom i poslije rata, pomoć je 

bila usmjerena na infrastrukturne 

projekte obnove puteva, željezničke 

mreže, vodovodnih i elektroenergetskih 

postrojenja, izgradnju 

i obnovu škola, brojnih džamija i 

islamskih fakulteta. U znak poštovanja 

i zahvalnosti za takvo zalaganje 

naše saudijske braće, predsjednik 

Bosne i Hercegovine, moj 

otac Alija Izetbegović, odlikovao 

je 1997. godine princa Selmana bin 

Abdulaziza Zlatnim bosanskim ordenom. 

Večeras na ovoj svečanosti 

govorimo, prije svega, o humanoj 

misiji Visokog sudijskog komiteta, 

ali i politička podrška i pomoć 

Kraljevine Saudijske Arabije mojoj 

zemlji bila je u njenim sudbonosnim 

godinama nemjerljivo značajna. 

Kraljevina Saudijska Arabija je 

među prvima u svijetu priznala 

nezavisnost Bosne i Hercegovine 

i snažno podržala naše pravo na 

odbranu suvereniteta, teritorijalnog 

integriteta i međunarodnog 

subjektiviteta. Podsjećam vas da je 

rahmetli kralj Fahd bin Abdulaziz, 

zajedno s najvišim zvaničnicima 

Saudijske Arabije, pitanje Bosne i 

Hercegovine u međunarodnim odnosima 

stavljao uvijek u prvi plan. 

Nije bilo prilike u kontaktima sa 

najvažnijim svjetskim liderima tog 

vremena, da saudijski vladar nije 

bitno utjecao na kreiranje njihovih 

stavova prema Bosni i Hercegovini. 

Djelovanje Saudijske Arabije 

kroz institucije Ujedinjenih nacija, 

Organizacije islamske konferencije 

i drugih najeminentnijih međunarodnih 

organizacija, doprinijelo je 

afirmiranju države Bosne i Hercegovine 

na međunarodnom planu. 

Takva podrška nastavljena je 

i nakon potpisivanja Daytonskog 

sporazuma koji je koncem 1995. 

donio mir u Bosnu i Hercegovinu. 

Večerašnja svečanost na svojevrstan 

način označava kraj jednog 

perioda u prijateljskim odnosima 

Saudijske Arabije i Bosne i Hercegovine. 

Naša zemlja je opstala, neprijatelji 

našeg naroda nisu uspjeli 

u svojim nakanama da je razore, 

a bošnjački narod unište. Bosna i 

Hercegovina, hvala Dragom Bogu, 

nije više humanitarni slučaj. Bosna 

i Bošnjaci u budućnosti nude 

partnerstvo. Svojim rukama, svojom 

pameću, sposobnostima koje 

imamo, uz saradnju s provjerenim 

prijateljima, moramo ići naprijed. 

Prijatelji iz Saudijske Arabije imaju 

svoje nezamjenjivo mjesto i ulogu 

u takvoj našoj budućnosti. Sada 

trebamo sarađivati na ekonomskim 

osnovama i u obostranom in- 

Najvažniji projekti pomoći Visokog saudijskog 

komiteta realizovani u BiH 


24

teresu. Neki saudijski 

investitori 

već su tu, u našoj 

zemlji. Sulejman 

Al-Shidi gradi 

najmoderniji centar 

u našoj zemlji. 

Obnovio je hotel 

“Bristol”, jedan 

od simbola Sarajeva, 

a planira i 

druge projekte. 

Ovogodišnjem 

Sarajevo bussines 

Koliko je 

Saudijska 

Arabija 

pridavala značaj 

pomaganju 

Bošnjacima 

i Bosni i 

Hercegovini 

pokazuje 

činjenica da je 

to jedina zemlja 

na svijetu 

koja je u tu 

svrhu osnovala 

poseban 

komitet. 

forumu prisustvovao 

je i Njegova 

Ekselencija 

saudijski ministar 

finansija Ibrahim el-Asaf. Bili su 

ovdje i saudijski biznismeni i predstavnici 

Saudijskog fonda za razvoj. 

Ekonomske veze treba snažiti. Ima 

projekata, pogotovo u poljoprivredi, 

turizmu, energetici, građevinarstvu, 

koji mogu biti atraktivni saudijskim 

poduzetnicima. Zajedno trebamo 

nastaviti raditi na tom planu. Birokratskih 

prepreka, naravno, ima, ali 

ćemo ih u narednom periodu otklanjati. 

Neka trajno živi bratstvo saudijskog 

i bosanskog naroda!” 

Nakon ovih lijepih riječi ostaje 

nam još da predstavimo detaljan popis 

pomoći Saudijske Arabije našoj 

zemlji. Navedeni popis predstavljamo 

kroz dva antrea u kojima obrađujemo 

najvažnije projekte pomoći 

Visokog saudijskog komiteta realizovanih 

u BiH i kroz donacije i povoljna 

kreditna sredstva Saudijskog 

fonda za razvoj. 

Donacije Saudijskog fonda za razvoj 

Kraljevina Saudijske Arabije putem Saudijskog fonda za razvoj na 

zvaničnom nivou pomogla je brojne ekonomske projekte u Bosni i 

Hercegovini u obnovi i izgradnji infrastrukturnih i stambenih objekata. 

Sredstva su odobrena prema veoma povoljnim uvjetima (25 godina otplate 

i pet godina grejs perioda). 


25

Pogledi 

Napokon! Šest buktinja se dogovorilo da su se dogovorili !!! 

Blatarenje u vjetar 

Na “istorijsko-povijesnohistorijskom” 

skupu “šestorke” 

najvažnije je bilo podijeliti 

fotelje. Niko se ni osvrnuo nije 

na izjavu haške osuđenice i 

povratnice Biljane Plavšić, članice 

ratnog Predsjedništva paradržave 

“Republike Srpske” datu tog dana 

“da Srbi nisu željeli Veliku Srbiju, 

već da su se borili za slobodu 

svog naroda i svoje republike” 

čime je negirala agresiju na BiH, 

te svoje izjave i priznanja krivice 

na suđenju u Hagu na osnovu 

kojih je i dobila i izdržala manju 

kaznu od zaslužene 

Piše: Ale Kamber, Livno 

29.12.2011.god. 

Vjetar u jedra vascelosrpske 

Ekspresno 

E 

je, kao naručen i navijen, 

ERajko Vasić, izvršni sekretar Do- 

Edikovog SNSD-a, samo koji dan 

prije “istorijsko-povijesno-historijskog 

dogovora”, nak 

on 15-mjesečnih pregovora 

“šest buktinja koje plamte”, reagirao u medijima, 

čak i facebookovski na “zagrizanje” 

njihovog mamca od strane čelništva SDA, 

replicirajući na poruku Glavnog odbora 

ove stranke i njenog šefa Sulejmana Tihića: 

“BiH je kršćanska zemlja iz koje ni Srbi 

ni Hrvati neće otići, a oni koji su izgubili 

rat za ‘islamsku BiH’ sada se trebaju pomiriti 

sa realnošću i Dejtonskim sporazumom” 

poručio je Vasić, komentarišući 

naručene komentare iz SDA da “oni kojima 

se ne sviđa BiH istu mogu napustiti, 

odnoseći zemlje koliko je blata na njihovim 

cipelama”. Vasić, po kojem BiH 

može biti “neupitno kršćanska”, ali koja ne 

može (i ne treba) biti “islamska”, poručuje 

da se neće ostvariti “sanjarska fantazija i 

politika da će se Srbi dohvatiti zavežljaja 

i traktora (što su dogovorom Tuđmana 

i Miloševića uradili iz Hrvatske, op.a.), 

te krenuti prema Srbiji”, 

premda ni tada nisu krenuli u 

maticu, već se većina zaustavila 

u BiH, na tuđoj zemlji “da 

pojačaju braću iz RS i njihovu 

polubraću iz HRHB u 

borbi protiv unitarne muslimanske 

BiH”. Ne treba puno 

pameti ni logike da se iščita 

garašaninovsko-SANU-ovska 

politika SNSD-a i politika, na 

slanu-velikosrpsku ruku, nasukanog 

HDZBiH o “trećem entitetu” 

od duvanjske Privale do Bobanovih 

Sovića. 

A onda obrat! Munjevito su čelnici 

“šestorke” postali kooperativni i dogovorili 

za sat-dva ono što kobajagi nisu mogli 

za 15 mjeseci. Naravno po političkocirkusantnom 

principu: fotelja meni, 

fotelja tebi, fotelja njemu…i po sistemu: 

ko je šta jamio, jamio. Ničije cipele nisu 

morale ponijeti blato na sebi. Naprotiv, i 

cipele, i vlasnici cipela i blato ostali su u 

već viđenom i već gaženom blatu. 

Šest buktinja plamte… 

Naravno, kao što su i očekivalo, svi oni 

koji i najelementarnije poznaju situaciju 

unutar naše zemlje, znali su da se svako 

Istina, 

detaljnija 

raspodjela 

pozicija tek 

predstoji, a već 

je sad jasno 

da će Bošnjaci 

proći najtanje, 

premda su 

najbrojniji 

narod. 

malo “vladajuća šestorka” 

(SDP/SDA, HDZ/HDZ 

1990, SNSD/SDS) “svađa” 

kobajagi zarad “svog naroda” i 

“svog entiteta”, dok se zapravo 

samo preciziralo gdje će ko od 

partijskih šefova i podšefova 

zasjesti, a utakmica se razvlačila 

“da se vlasi ne dosite” da 

opet “šest buktinja plamte, 

da pričaju svima, da u našoj 

zemlji tri komiteta ima…” 

Sve do 28. decembra 2011. 

godine, do početka zasjedanja “šestorke”, 

stavovi su izgledali zakovani i stvarao se 

namjerno utisak da se neće opet dogovoriti. 

A oni se dogovorili bili još prije samih 

izbora, a odmah potom potvrdili da su se 

dogovorili da se ne dogovore “dok se ne 

dogovore”. Istina, malo ih je na kraju u 

svemu stisla i međunarodna zajednica, pa 

su se začas dogovorili ko će u koju fotelju 

i u tren postali kooperativni, odustajući od 

“maksimalističkih prohtjeva”. 

Ko je jamio, jamio 

Istina, detaljnija raspodjela pozicija tek 

predstoji, a već je sad jasno da će Bošnjaci 

proći najtanje, premda su najbrojniji narod. 

Bošnjacima su pripala četiri ministarstva 


26

(odbrana, sigurnost, vanjski poslovi, te 

saobraćaj i komunikacije) uz uvjet da jedno 

ministarstvo daju nekom iz reda ostalih a 

jedno nekom iz RS-a. Taj iz RS-a mogao 

bi biti Sadik Ahmetović kojemu je nakon 

sastanka, rukujući se s njim pred novinarima, 

Dodik dobacio: “Ti si svakako 

naš!”. Srbi su se odrekli Ministarstva vanjskih 

poslova ali uzeli jača: finansije i trezor, 

vanjsku trgovinu i ekonomske odnose i 

Ministarstvo civilnih poslova. Pride su im 

zbog “kooperativnosti” dodijeljene na upravljanje 

dvije najvažnije agencije: SIPA 

i RAK. S nadom da ih SIPA 

manje odsada žari i izjavom 

Dodika da joj “neće oprostiti”, 

te da kroz RAK eventualno 

lakše dohakaju Javnom RTV 

servisu BiH, koji im je dosad 

najviše smetao, a kojeg su se 

na kraju rado dosukali. Pošto 

SNSD-u pripada i Ministarstvo 

civilnih poslova možda je i 

tu šansa da se što prije ugase i 

Muzej BiH, Historijski muzej i 

druge institucije države BiH, za 

koju Dodik inače ne navija, ni 

u sportu. Bošnjaci ostaju i bez 

čelne funkcije u UIO, te tako, 

pregovarački bezidejne, zapalo 

ih je upravljanje agencijom 

IDEEA. Hrvatima, odnosno 

dvojnom HDZ-u je pripala 

ključna funkcija predsjednika 

Raspodjelom 

ministarstava 

zadovoljan 

je i bosanski 

“hrišćanin” 

Rajko Vasić, 

koji, sve 

su prilike, 

neće morati 

opancima 

kroz blato, i 

koji je uvijek 

zadovoljan ako 

mu je šef Dodik 

zadovoljan, 

i uvijek 

nezadovoljan 

ako je šef 

nezadovoljan. 

Vijeća ministara gdje će zasjesti, ako prođe 

provjere, Vjekoslav Bevanda, a zapala su ih 

i dva ministarstva: Ministarstvo pravde, 

gdje će najvjerovatnije Borjana Krišto, te 

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice 

koje bi trebao popuniti neko iz HDZ 1990, 

a pretpostavlja se da je kandidat Martin 

Raguž. Nakon sastanka činio se nezadovoljnim 

Božo Ljubić, predsjednik HDZ 

1990. Najavljujući i moguće odstupanje iz 

koalicione “šestorke” ako se toj stranci ne 

udovolji na drugim razinama. Koliko će 

biti dosljedan vidjećemo na primjeru Livanjskog 

kantona, koji je trenutno 

jedini u BiH sa neformiranom 

vlašću, a prema dogovoru dva 

HDZ-a pozicija premijera u 

tom kantonu bi trebala pripasti 

Ljubićevom HDZ-u, jer 

je HDZBiH tu funkciju dobio 

u ostalim kantonima gdje su 

“Hrvati u većini”, a bolje je 

prošao i na državnom nivou, 

dok na federalnom nivou, da 

li greškom, ili u iščekivanju 

“trećeg entiteta”, zasad apstiniraju 

Ṙaspodjelom ministarstava 

zadovoljan je i bosanski 

“hrišćanin” Rajko Vasić, 

koji, sve su prilike, neće morati 

opancima kroz blato, i koji je 

uvijek zadovoljan ako mu je šef 

Dodik zadovoljan, i uvijek ne- 

zadovoljan ako je šef nezadovoljan. “Republika 

Srpska je na dobitku, bez obzira 

što nije dobila četiri ministarstva, 

jer pripadnici tri naroda dobivaju jednak 

broj ministara, čime je potvrđena 

trojnost BiH” izjavio je Vasić za Srnu nakon 

okončanih “pregovora šestorke”, ne 

morajući pri tom podići tri prsta da bi bio 

u cijelosti shvaćen. 

Na “istorijsko-povijesno-historijskom” 

skupu “šestorke” najvažnije je bilo podijeliti 

fotelje. Niko se ni osvrnuo nije na 

izjavu haške osuđenice i povratnice Biljane 

Plavšić, članice ratnog Predsjedništva 

paradržave “Republike Srpske” datu 

tog dana “da Srbi nisu željeli Veliku 

Srbiju, već da su se borili za slobodu 

svog naroda i svoje republike” čime je 

negirala agresiju na BiH, te svoje izjave i 

priznanja krivice na suđenju u Hagu na 

osnovu kojih je i dobila i izdržala manju 

kaznu od zaslužene. Niko se nije osvrnuo 

ni na ekonomiju, borbu protiv kriminala 

i mafije, izgradnju puteva, niti govorio 

o novim radnim mjestima, pa čak ni o 

budžetu nisu prozborili ni riječi kako 

valja, premda je u momentu njihovog 

zasjedanja još bilo ostalo samo tri dana 

tekuće godine kao krajnjem roku da se usvoji, 

kako bi uslijedilo i usvajanje Odluke 

o privremenom finansiranju za narednu 

godinu do perioda usvajanja budžeta za 

istu. Važno je da 3x2 buktinja plamte. Da 

“trojnost” pokažu svima… 


27

Društvo 

Međunarodni naučni skup “Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu” 

Iz Drugog svjetsko 

vjetskog rata 

Bošnjaci su izašli i čista obraza a i časti 

Bošnjaci su imali hrabrosti stati 

u zaštitu svojih sugrađana i 

usprotiviti se fašističkoj NDH 

vlasti 1941. godine, što je u 

tom trenutku bio čin velike 

odvažnosti i hrabrosti, kako zbog 

činjenice da su i sami živjeli 

pod tom vlašću, tako zbog 

činjenice da staju u odbranu 

komšijskog srpskog naroda u 

trenutku dok njihovi sunarodnici 

masovno ubijaju Bošnjake u 

istočnoj Bosni. Nažalost, kako 

je primijetio prof. dr. Safet 

Bandžović, sličnih rezolucija nije 

bilo tokom agresije 1992.-1995. 

godine od strane srpskog naroda, 

a u zaštitu Bošnjaka i drugih u 

Banja Luci ili Bijeljini, tamo gdje 

su Bošnjaci 1941. godine stali u 

odbranu srpskog naroda 

Naravno, sve to ima utemeljenje u politici 

koju nakon Dejtonskog mirovnog 

sporazuma vodi SANU, koji se okrenuo 

novom vidu rata, to više nije “RAT ZA 

MIR”, floskula sa kojom su pokrenuli 

ratove na Balkanu 1991. godine, sada je 

to “RAT U MIRU”. Prije nekoliko mjeseci 

u sklopu teme “Bošnjaci i antifašizam” 

obradili smo detaljno sve metode 

i konkretne poteze koje u tom pravcu 

vuče SANU, kao što su naručeni radovi 

i knjige od stranih autora u kojima 

se Bošnjaci predstavljaju kao 

Skup je 

podsjećanje na 

antifašističke 

rezolucije koje 

su bošnjački 

prvaci potpisali 

1941. godine 

protiveći 

se nasilnim 

metodama koje 

je NDH vlast 

primjenjivala 

nad Srbima, 

Jevrejima, 

Romima i 

drugim. 

najveći fašistički saradnici 

u Evropi tokom Drugog 

svjetskog rata. Nažalost, u 

nedostatku institucija koje se 

trebaju baviti ovim pitanjima, 

te u nemaru za ove teme 

već postojećih institucija kao 

što su ANUBIH, Institut za 

istoriju itd., skup je organiziralo 

Udruženje “Mladi muslimani”, 

koje je još jednom 

potvrdilo svoj uvijek prisutni 

vizionarski rad. Naime, u 

izjavi za naš list predsjednik 

Udruženja Edhem Bakšić 

kaže da je ovaj skup pripreman 

još od marta ove godine, a da je 

dio godišnjeg Plana i programa rada 

Udruženja, a da je vizionarski upravo 

u tome što su u Udruženju prepoznali 

da je jedan od metoda nove borbe protiv 

BiH i Bošnjaka upravo pokušaj da 

se Evropi i Svijetu Bošnjaci pokažu kao 

narod sa fašističkom prošlošću, te da 

se na taj način oslabi pozicija Bošnjaka 

kod evropskih i svjetskih lidera i da se u 

konačnici, uz druge vidove “RATA U 

MIRU”, BiH dovede do raspada. 

Bakir Izetbegović pokrovitelj 

skupa 

Međunarodni naučni 

skup “Bošnjaci u Drugom 

svjetskom ratu” otvorio je 

bošnjački član Predsjedništva 

BiH Bakir Izetbegović, 

koji je bio i pokrovitelj skupa. 

Izetbegović je između 

ostalog rekao: “Nama Bošnjacima 

odgovara istina, pa 

i istina o Bošnjacima u Drugom 

svjetskom ratu, nažalost, 

umjesto nje, najčešće su 

nuđeni falsifikati, proizvolj- 

Piše: Ramiz Hodžić 

Usubotu, 24. decembra u organizaciji 

Udruženja “Mladi 

muslimani”, u Hotelu “Europe” 

u Sarajevu održan je Međunarodni 

naučni skup na temu: “Bošnjaci 

u Drugom svjetskom ratu”. Ovo je prvi 

put da se na ovaj način, kroz naučni 

skup, tretira pitanje pozicije Bošnjaka 

tokom Drugog svjetskog rata, što je 

gotovo pa neshvatljivo, posebno jer se 

radi o značajnoj temi i bliskoj prošlosti 

na koju se često pozivaju neprijatelji 

bošnjačkog naroda dajući sebi za pravo 

da čestiti bošnjački narod proglašavaju 

fašističkim kolaboracionistima. Upravo 

ovih dana Milorad Dodik vodi takvu 

kampanju protiv bošnjačkog naroda. 


28

na tumačenja, ignorisanje činjenica... 

Bošnjaci su bili prepušteni sami sebi, 

ali njihova politička elita, prije svega 

okupljena oko Udruženja Ilmije El- 

Hidaje, smogla je hrabrosti da 1941. 

godine rezolucijama, sarajevskom, pa 

i ostalim, tuzlanskom, banjalučkom, 

mostarskom itd., ustane protiv pogroma 

njihovih komšija Srba, Jevreja i 

drugih. To je bio izuzetan čin građanske 

hrabrosti”, rekao je Izetbegović i 

naglasio da “nikad više ne smijemo biti 

neorganizovani”. U izjavi za novinare 

Izetbegović je istakao da su Bošnjaci 

nespremni, politički neorganizovani i 

nenaoružani dočekali taj rat. Iz raznih 

razloga, a kao prvi je naveo to što JMO 

nije preživjela smrt svog vođe, a Bošnjaci 

su bili prinuđeni ratovati za druge 

vojske. “Posljednjih dana svjedoci smo 

uvrjedljivih stavova u vezi sa ulogom 

Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, 

ali Bošnjaci su bili predmet genocida, 

regrutiranja u razne tuđe vojske, a 

samo mali broj njih uspio se organizirati 

samostalno”, kazao je Izetbegović 

Nakon predsjednika Izetbegovića 

skupu se u ime organizatora obratio 

Edhem Bakšić, predsjednik Udruženja 

“Mladi muslimani” koji je istakao da 

je današnji skup podsjećanje na antifašističke 

rezolucije koje su bošnjački prvaci 

potpisali 1941. godine protiveći se 

nasilnim metodama koje je NDH vlast 

primjenjivala nad Srbima, Jevrejima, 

Romima i drugim. Bakšić je rekao da 

će se sa vremenske distance od 70 godina 

temi skupa pristupiti objektivnije, 

a ne na osnovu netačnih stereotipa ili 

predrasuda. 

Učesnici skupa iz BiH, Sandžaka 

(Srbije) i Hrvatske 

Nakon uvodnih obraćanja održan 

je prvi panel koji je moderirao mr.sci. 

Admir Mulaosmanović sa Instituta za 

istoriju, a učesnici prvog panela bili su: 

prof. dr. Safet Bandžović (Institut za 

istoriju) sa temom “Bošnjački 

antifašizam: rezolucije 

građanske hrabrosti i odgovornosti 

(1941.)”; zatim prof. 

dr. Adnan Jahić (Filozofski 

fakultet, Tuzla) sa temom 

“Pismo hafiza Muhameda 

ef. Pandže hafizu Aliji Traki 

oktobra 1943. godine”; 

potom doc. dr. Adnan Velagić 

(Fakultet humanističkih 

nauka, Mostar): “Četnički 

pokret i pozicija Muslimana 

u Hercegovini”; Nihad 

Halilbegović (publicista iz 

Sarajeva): “Masovne likvidacije 

i masovne grobnice u 

Sarajevu 1945. - 1949. godina”; 

Mr. sci. Fikret Midžić (Arhiv 

USK, Bihać): “Muslimanska milicija 

Huske Miljkovića u Cazinskoj krajini”; 

te Idriz Duranović (Gimnazija, 

Travnik, BiH): “‘Mladi muslimani’ u 

Drugom svjetskom ratu”. Drugi panel 

vodio je prof. dr. Adnan Jahić, a izlagali 

su: Doc. dr. Zlatko Hasanbegović 

(Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, 

Zagreb, Hrvatska): “Iza ‘antifašističke’ 

kulise. Komunistički obračun s 

muslimanskim građanskim društvom 

i politikom 1945.-1947.”; zatim mr. 

sci. Admir Mulaosmanović (Institut 

za istoriju, Sarajevo): “Pripadnik Handžar 

divizije i njegova priča”; Doc. dr. 

Rasim Muratović (Institut za istraživanje 

zločina protiv čovječnosti i međunarodnog 

prava, Sarajevo): “Odnos 

komunističke vlasti prema Bošnjacima 

nakon Drugog ggsvjetskog rata”; Doc. 

dr. Izet Šabotić (Arhiv TK, Tuzla): 

“Neke karakteristike odnosa nove komunističke 

vlasti prema Bošnjacima 

na širem tuzlanskom području u prvim 

godinama nakon Drugog svjetskog 

rata”; Doc. dr. Admir Muratović 

(Internacionalni univerzitet u Novom 

Pazaru, Novi Pazar, Srbija): “Stradanje 

Bošnjaka u Sandžaku tokom i neposredno 

nakon Drugog svjetskog rata sa 

“Nama 

Bošnjacima 

odgovara 

istina, pa 

i istina o 

Bošnjacima 

u Drugom 

svjetskom 

ratu, nažalost, 

umjesto nje, 

najčešće 

su nuđeni 

falsifikati, 

proizvoljna 

tumačenja, 

ignorisanje 

činjenica.” 

posebnim osvrtom na zločin 

komunista na Hadžetu”; te 

Muhamed Nametak (Institut 

za istoriju, Sarajevo): 

“Kulturna politika komunističkih 

vlasti BiH i njen odnos 

prema Bošnjacima 1945. 

– 1952.”. Skup je okončan 

diskusijom u koju se uključila 

publika, koje je za ovaj 

vid skupa bilo puno, i koja je 

sa punom pažnjom saslušala 

sva izlaganja. 

Bošnjaci svijetla obraza 

izlaze iz Drugog svjetskog 

rata 

Iz izlaganja učesnika jasno je da su 

Bošnjaci, bez obzira na jako teško stanje 

u kome su se našli početkom Drugog 

svjetskog rata, iz ovog rata izašli 

svijetla obraza, bez organizovanog i 

sistematskog zločina nad bilo kim, 

niti sa mrljom organizirane podrške 

fašistima. Naprotiv Bošnjaci su imali 

hrabrosti stati u zaštitu svojih sugrađana 

i usprotiviti se fašističkoj NDH 

vlasti, što je u tom trenutku bio čin velike 

odvažnosti i hrabrosti, kako zbog 

činjenice da su i sami živjeli pod tom 

vlašću, kako zbog činjenice da staju u 

odbranu komšijskog srpskog naroda u 

trenutku dok njihovi sunarodnici masovno 

ubijaju Bošnjake u istočnoj Bosni. 

Nažalost, kako je primijetio prof. 

dr. Safet Bandžović, sličnih rezolucija 

nije bilo tokom agresije 1992.-1995. 

godine od strane srpskog naroda, a u 

zaštitu Bošnjaka i drugih u Banja Luci 

ili Bijeljini, tamo gdje su Bošnjaci 1941. 

godine stali u odbranu srpskog naroda. 

Nakon što pristignu članci od učesnika 

ovog naučnog skupa Udruženje “Mladi 

muslimani” će objaviti zbornik radova 

sa ovog skupa, što će biti značajan prilog 

istini i ulozi Bošnjaka u Drugom svjetskom 

ratu, kao i daljim istraživanjima 

ove teme. 


29

Društvo 

U Zenici održan Historijski čas “Sjećanje na Gazu” 

Ko planira nestanak 

Palestinaca i Bošnjaka 

“Nova izraelska vojna ofanziva 

na Gazu uslijedit će “prije ili 

kasnije” i bit će “brza i bolna”, 

izjavio je danas načelnik 

izraelskog Generalštaba Benny 

Gantz. U izjavi armijskom radiju 

na treću godišnjicu od početke 

tronedjeljnje ofanzive na 

Gazu, u kojoj je poginulo 1 400 

Palestinaca i 13 Izraelaca, Gantz 

je rekao da je to bila “odlična 

operacija kojom je ostvaren 

efekat zastrašivanja pokreta 

Hamas”. On je dodao da postoje 

znaci da taj efekat počinje 

da blijedi. “Prije ili kasnije, 

neće se moći izbjeći određena 

operacija. Izraelske odbrambene 

snage znaju kako da dejstvuju 

na čvrst, odlučan i ofanzivan 

način protiv terorista u Pojasu 

Gaze”, rekao je Gantz. 


30 

Upunoj sali Islamskog pedagoškog 

fakulteta u Zenici 

(u utorak, 27. decembra 

2011.) održan je Historijski čas 

“Sjećanje na Gazu”, u spomen na 28. 

decembar 2008. godine kada je buknula 

22-dnevna genocidna agresija 

Izraela na Gazu, u kojoj 

je ubijeno 1.417 Palestinaca, 

od čega 437 djece 

mlađe od 16 godina. 

Organizator je bio Kulturni 

centar “Karneol” 

iz Zenice, a Udruženje 

“Svitanje” iz Sarajeva je 

priredilo izložbu “Palestina 

izbliza”. Predavači su 

bili Esmir Bašić, Safvet 

Halilović i Fatmir Alispahić, 

moderator Midhat 

Kasap, a ispred IPF-a pozdravnu 

riječ je uputio 

prof. dr. Halil Mehtić. 

Publicista Esmir Bašić je 

sa nizom statističkih podataka 

predstavio historijske 

aspekte cionističke 

okupacije Palestine, od 

Prvog cionističkog kongresa 

1897. godine, pa do 

danas. 

Prof. dr. Safvet Halilović je dao 

historijski osvrt na golgotu Palestine 

te govorio o aktuelnom stanju na palestinskim 

teritorijama: 

- Nema ni najmanje sumnje da je 

pitanje Palestine jedno od najtežih i 

najtragičnijih problema današnjice. 

Kompleksnost tog problema ne ogleda 

se samo u tome što gotovo svakodnevno 

gine, biva ranjeno ili uhapšeno 

desetine Palestinaca, s obzirom 

da muslimani današnjice, nažalost, 

imaju još mnogo krvavih rana, već 

zbog toga što događanja u Palestini, 

a naročito ona u Jerusalemu, imaju 

veoma složenu historijsku i vjersku 

pozadinu. Palestinska golgota traje 

duže od šezdeset godina. Sadašnje 

stanje je samo produžetak prethodnih 

patnji, a moglo bi se ukratko sagledati 

u sljedećem: okupacija većine 

palestinskih područja, teroriziranje 

putem granatiranja palestinskih gradova 

i sela iz najsavremenijih oružja; 

često se upotrebljava municija i projektili 

koji su zabranjeni po međunarodnim 

konvencijama; hapšenje civila, 

a u izraelskim zatvorima se nalazi 

više hiljada zarobljenih Palestinaca, 

među njima je mnogo žena pa čak i 

djece; mučenje zarobljenika od kojeg 

mnogi nisu preživjeli; maltretiranje 

palestinskih civila na svaki mogući 

način; zid koji je sagradio Izrael na 

okupiranim palestinskim područji- 

U ime 

kooperativnosti 

smo pristali 

na postojanje 

Republike 

Srpske, da bi 

to bio prostor 

apartheida 

i terora nad 

Bošnjacima. 

Evo, Palestinci 

pristaju na 20 

posto svoje 

teritorije, samo 

da ih se ostavi 

na miru, i u 

suverenitetu, 

ali, ni to im ne 

daju.

Pozdravna riječ ispred IPF-a 

- Prof. dr. Halil Mehtić 

Esmir Bašić - Historijski aspekti 

cionističke okupacije 

Prof. dr. Safvet Halilović 

- O aktuelnom stanju u Palestini 

ma je veliki problem, taj zid je dugačak 

preko 700 kilometara, podijelio 

je i isjeckao palestinska sela i gradove, 

tako da je izuzetno teško kretati 

se unutar Palestine; zbog izraelske 

okupacije trpe palestinske bolnice, 

u kojima nema lijekova, škole, 

u kojima se često prekida nastava, 

ekonomija, jer nema posla, investicija... 

Ukratko – trpe svi, i muškarci 

i žene, i mladi i stari… Posebno je 

teško stanje u izoliranoj Gazi, koje 

se donekle poboljšalo nakon rušenja 

Mubarakovg režima u Egiptu, 

koji je bio najveći zaštitnik Izraela u 

regionu, ali nije ni blizu zadovoljavajuće, 

i dalje se mnoga roba, (čak i 

ona koja je potrebna za svakodnevni 

život) mora prebacivati preko podzemnih 

tunela iako prelaz u Refahu 

zvanično radi. Poseban problem je 

konstantno nastojanje cionističkog 

izraelskog režima da glavni 

grad Palestine Kuds 

(Jerusalem) pretvori u 

potpuno jevrejski grad. U 

tom pogledu palestinske 

porodice bivaju stalno 

izložene šikaniranjima i 

pritiscima da se isele sa 

svojim stoljetnih posjeda 

i kuća, oduzima im se 

pravo stanovanja u Kudsu, 

ne mogu ništa graditi, 

okupacione vlasti im, na 

osnovu tiranskih zakona 

koje usvaja izraelski parlament, 

oduzimaju njiho- 

Obraćanje mr. Fatmira Alispahića 

Ukratko, stanje 

u Palestini je 

veoma teško. 

Najmanje što 

možemo uraditi 

je sjećati se 

Palestine 

i njenog 

napaćenog 

naroda, te 

širiti istinu o 

tome. Pitanje 

Palestine 

nije samo 

palestinski 

ili arapski 

problem, to je 

pitanje koje 

se tiče svih 

muslimana 

svijeta! 

Sala IPF-a ispunjena do posljednjeg mjesta 

ve kuće i imanja. Najteži 

problem za sve muslimane, 

dakle, ne samo za Palestince, 

je permanentna i 

prljava borba cionističkog 

režima da se domogne 

prostora džamije Mesdžidul-Aksa, 

koja predstavlja 

jednu od najvećih svetinja 

u islamu. Cionisti tvrde 

da se na tom mjestu nekada 

nalazio židovski hram 

- hejkel, kojeg treba ponovo 

sagraditi jer država 

Izrael je, tvrde oni, nezamisliva 

bez hrama! U tom 


31

pogledu oni su izbušili prostor ispod 

džamije Al-Aksa i prokopali brojne 

tunele tražeći navodne dokaze o postojanju 

tzv. hrama. Zabrinjavajući 

su apeli koje upućuje fondacija Quds 

International, u kojima se iznose zastrašujući 

podaci o aktivnostima cionističkog 

režima u vezi s rušenjem 

džamije Al-Aksa. U vezi s dešavanjima 

na okupiranim palestinskim 

područjima preporučujemo web-sajt 

Palestinskog informativnog centra 

(www. palestine-info.info), koji se 

uređuje na nekoliko svjetskih jezika 

i koji svakodnevno, iz sata u sat, 

donosi vijesti iz Palestine. Ukratko, 

stanje u Palestini je veoma teško. 

Najmanje što možemo uraditi je 

sjećati se Palestine i njenog napaćenog 

naroda, te širiti istinu o tome. 

Pitanje Palestine nije samo palestinski 

ili arapski problem, to je pitanje 

koje se tiče svih muslimana svijeta! 

Nezainteresiranost za Palestinu je 

veliki grijeh a odricanje od Palestine 

znači izdaju islama i njegovih najvećih 

svetinja! Hvala vam što ste došli 

na ovu manifestaciju, kako bismo 

evocirali sjećanje na golgotu palestinskog 

naroda – rekao je prof. dr. 

Safvet Halilović. 

Mr. Fatmir Alispahić je govorio 

o paralelama između palestinske i 

bošnjačke sudbine, jer se radi o dva 

najraseljenija naroda na svijetu, čija 

većina živi u iseljeništvu i progonstvu, 

a manjina u domovini. Oba 

naroda su, rekao je Alispahić, zavjerom 

međunarodne zajednice ostajala 

bez svoje domovine, na čijoj su teritoriji 

iznikle paradržavne tvorevine 

koje negiraju univerzalne konvencije 

o ljudskim pravima, a uprkos tome 

imaju podršku zapadnih vlada koje 

se predstavljaju kao eksluzivni tumači 

demokratskog i humanističkog 

poretka. 

- Konačno treba kazati da se radi o 

podvali, jer pravde u svijetu ne može 

biti dokle god palestinske i bošnjačke 

žrtve ne budu imale status kakvog 

imaju žrtve holokausta, i dokle god 

na pijedestalu legaliteta postoje paradržavne 

tvorevine koje su nastale genocidom 

i strašnim kršenjima ljudskih 

prava. Zapadni mentori stalno 

od Palestinaca i od Bošnjaka traže 

kooperativnost, ali od toga biva sve 

manje Palestine, i sve manje Bosne, i 

sve manje palestinskog i bošnjačkog 

naroda u svojim domovinama. U 

ime kooperativnosti smo pristali na 

postojanje Republike Srpske, da bi 

to bio prostor apartheida i terora nad 

Bošnjacima. Evo, Palestinci pristaju 

na 20 posto svoje teritorije, samo da 

Izložba “Palestina izbliza” bila je postavljena i u holu IPF-a 

ih se ostavi na miru, i u suverenitetu, 

ali, ni to im ne daju. To znači 

da tzv. civilizirani svijet ima u planu 

nestanak Palestinaca i nestanak Bošnjaka, 

u šta se možemo uvjeriti kad 

pogledamo unazad, i vidimo koliko 

je jednog i drugog naroda nestalo u 

iščekivanju da zažive mir, pravda i 

tzv. zapadna demokratija. Poseban 

dio ove genocidne operacije svjetskih 

razmjera je navikavanje žrtve 

na svoj ponižavajući status, a što se 

ostvaruje i kroz projekat odvajanja 

Bošnjaka od bošnjačke sudbine, tako 

što ćemo u ime lažnih viših ciljeva 

prestati suosjećati sa patnjama i poniženjima 

svog naroda. ...Sve dok i 

na nas osobno ne dođe red. Na Palestince 

se vrši sličan pritisak, s ciljem 

da raseljeni Palestinci, u ime terora 

i nepravde, zauvijek zaborave zemlju 

svojih djedova. Bosanska realnost je 

duboko genocidna, samim tim što 

se o aspektima nestajanja i ponižavanja 

Bošnjaka institucionalno šuti, 

a šutnja biva znak podrške. Cenzura 

se nadvila i nad ovaj veličanstveni i 

dostojanstveni skup u Zenici, što je 

najbolji znak da mi ovdje svjedočimo 

antifašizam i anticionizam, kao 

tekovine boljeg i humanijeg svijeta – 

rekao je mr. Fatmir Alispahić. 

Izložba “Palestina izbliza” u sali za predavanja 

30. decembar - 5. saffer 

32

Kutak za islamsku omladinu 

Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla” 

Stereotipiziranje 

muslimanke 

u medijima 

Donosimo dio izložbe pod 

nazivom “Stereotipiziranje 

muslimanke u medijima” 

koju je Centar za edukaciju i istraživanje 

“Nahla” iz Sarajeva organizirao 

povodom Međunarodnog dana 

tolerancije. Za ovu izložbu odabrani 

su primjeri naslovnica časopisa, 

predizbornih plakata, ilustracija, 

karikatura i fotografija koji prikazuju 

tendenciju mas-medija u posljednjem 

desetljeću ka negativnom 

predstavljanju i stigmatiziranju 

muslimanke u javnosti. Iako često 

inicirano samo u svrhu postizanja 

trenutnih političkih ciljeva, ovakvo 

medijsko predstavljanje ima nesagledive 

posljedice na svakodevni život 

muslimana širom svijeta. 


34


35


36

Online komentar polumjeseca 

Besjeda Bošnjacima 

Besjeda posvećena Reisu-l-ulemi 

dr. Mustafi ef. Ceriću, koji bdije 

nad Bošnjacima, budi ih i kazuje 

im ko su, šta su, i šta im je 

činiti, pravo i po duši... 

Autor: Dr. Ferid Muhić 

Bošnjaci! Ja, koji sam isto što i vi, 

govoriću vama, koji ste isto što 

i ja, samo ono što znam da je 

istina, i ništa vam neću slagati. Ljudi se boje 

reći istinu, a ne boje se slagati! Velika je njihova 

hrabrost prema Allahu, džellešanuhu, 

i veliki je njihov strah od ljudi! Koliko takvi 

griješe! Ako ljude i prevare, Njega ne mogu 

prevariti, jer Allah sve zna, i zato zna da su 

slagali, a oni ipak lažu! Pa zar oni zaista ne 

znaju koga se treba plašiti, od čije kazne treba 

strijepiti, čije su zapovijesti dužni poštivati!? 

A lagali su nas Bošnjake mnogo. I lagali su nas 

mnogi! I oni za koje smo znali da nas lažu i da 

nam ne misle dobro, i oni za koje nismo znali 

da nas lažu i da nam ne misle dobro! Lagali su 

nas i oni koji nisu bili Bošnjaci, lagali su nas i 

Bošnjaci, lagali su i o drugima i o sebi, a najviše 

su lagali o nama, Bošnjacima! Lagali su 

da nas Bošnjaka nema, i da nas nikada nije ni 

bilo; lagali su da smo bili narod gluhih i nijemih 

i da smo tek od njih naučili govoriti, i da 

zato, jezik kojim govorimo ne može biti naš 

bosanski, nego samo njihov, srpski ili hrvatski, 

već prema tome kako je kojim Bošnjacima 

zapala ta sreća da ih, onako nemušte, jedni ili 

drugi govoru nauče; lagali su nas da mi Bošnjaci 

nikada nismo imali svoju državu Bosnu; 

lagali su nas da smo vjeru pradjedovsku izdali, 

i tuđu vjeru primili, samo da glavu spasimo! 

I zamalo, te bi nas sa tim lažima nama samima 

otuđili i sa našom bošnjačkom dušom 

nas zavadili, ali Allah dade i nađoše se ljudi 

Bošnjaci, umni i hrabri, mudri i čisti, koji uz 

Njegovu pomoć, učiniše te nam zrak istine 

osvijetli dušu, pa sve što smo zaboravili o sebi, 

ono sve što jesmo, iziđe iz mraka zaborava, 

ukaza se pred našim očima i ugnijezdi se u 

našim srcima. 

Onim Bošnjacima koji ne smiju istinu reći 

Velika snaga leži u pričama. Zato priče 

ne nastaju slučajno, spontano, bez povoda i 

bez cilja. Ako je priča dobro smišljena, sjeme 

posijano u njoj, niknuće taman kad ljudima 

najviše zatreba onoga što izgleda kao da im 

je najpreče. Ali ono što je najpreče, nije uvijek 

ono što izgleda kao da je prvo, ni ono što 

izgleda kao da je najpotrebnije. Pogotovo treba 

znati da ono što nam izgleda prvo i na šta 

se prva misao usmjeri, nije uvijek ono što je 

najbolje, ono što je najvrjednije, ono što čovjeku 

valja učiniti! U smrtnoj opasnosti, prva 

misao je pobjeći, i svakom se čini da je najpreče 

spasiti glavu. Ali ako je za spas glave potrebno 

da se izgubi obraz, onda je obraz preči! 

Zato, suprotno uvriježenoj i sistematski pothranjivanoj 

predrasudi, ne priča priče samo 

narod. Mnoge od navodno narodnih priča, 

nije ispričao narod, nego ih je, kao šugavu 

ovcu u stado, u narod pustio neko drugi. A 

zna se da jedna šugava ovca ošuga cijelo stado! 

Jedna od takvih “narodnih priča”, puštena 

davno među Bošnjake (ja tu priču nikada nisam 

čuo kod drugih naroda, iako 

sam je na moju veliku žalost često 

slušao upravo kao “narodnu priču” 

među Bošnjacima) jestePriča e 

o hrđavom psu. Zbog očigledno 

demagoške i defetističke poruke 

upućene Bošnjacima, ovu priču 

prenosimo u osnovnim crtama: 

Kao biva, u nekog čobana, zajedno 

sa dobrim i pametnim psima, 

uz stado bilo i neko pašče koje je 

po cijeli dan i po svu noć lajalo. 

U planini bio vuk, ali podalje od 

ovog stada. Pođe taj vuk svojim poslom 

na jednu stranu, ali čuje onog 

lajavog psa. Tako jednom, tako 

dvaput. Upamti to vuk, te čim 

ujagmi malo slobodnog vremena, 

ode da vidi to pašče koje mu svojim 

lavežom ne da ni da se na miru odmori 

i odspava. Vuk dođe na ono 

mjesto odakle se čulo lajanje, a kad 

tamo cijelo stado. I pojede vučina 

i ovce i čobana, i dobru paščad, 

a samo se ono lajavo pašče spasi! 

Priča je višestruko zanimljiva, ali 

ćemo se mi zadržati samo na već 

spomenutoj centralnoj poruci 

Bošnjacima, i očiglednoj neautentičnosti 

ove kvazi narodne priče, koja potvrđuje da je 

spravljena u retortama ideoloških laboratorija 

naših susjeda sa jasnim ciljem da obeshrabri 

Bošnjake i da im stvori osjećaj nemoći i tupe 

pokornosti. 

Poruka je prijeteći jasna: Bošnjacima valja 

pognuti glavu i ušutiti se, da ne bi privukli pažnju 

vuka koji ih je nekim slučajem do tada 

smetnuo s uma. Dok šute i trpe, i ako od sebe 

otjeraju onoga koji glasno govori (laje) protiv 

dušmana, dušman (vuk) će ih bar za neko 

vrijeme ostaviti na miru. Oni koji ne spominju 

dušmane (koji ne laju) su kao dobri psi 

koje treba hraniti i držati uz stado. Pas koji laje 


38 

Jednako tako, 

kao nebo i 

kao okean, 

Bošnjaci, kao 

uostalom, ni 

jedan narod, 

ne bivaju po 

dekretu, niti su 

nastali ukazom, 

nego jesu i 

bivaju svojom 

sopstvenom 

neporecivošću. 

i kada vuka nema, dozvaće vuka (dušmana), 

prije ili kasnije, i eto vam belaja! Zato, pamet 

u glavu, Bošnjaci! Otjerajte one ljude (paščad) 

među vama koji opominju (laju) da je vuk u 

planini, a dušman u blizini! Ako šutite, možda 

vas vuk zaobiđe i poštedi! U suprotnom, 

i vas i vašeg čobana vuk će pojesti, a samo će 

ono lajavo pašče ostaviti u životu, da mu se 

nađe i da ga podsjeti na vas, kad se opet poneka 

od rasutih ovaca ojanji i kad novo stado za 

klanje saberete! 

Strašno da strašnije ne može biti! Što je 

još gore, sami Bošnjaci su tu priču progutali 

kao mudru pouku, i po pravilu upravo oni 

su prvi koji tjeraju j od sebe svoje najbolje j ljude. 

Čim neki Bošnjak digne glavu i jasno i 

glasno progovori istinu o opasnostima koje 

Bošnjacima prijete, skoče mnogi Bošnjaci 

kao jedan da mu usta zatvore i natjeraju ga 

da ušuti, taman kao da je ono pašče. Ali ono 

što je najgore jeste da niko ne vidi koliko je 

ova priča neautentična i ideološki fabrikovana, 

koliko je jasno da nije bila, niti 

je mogla biti narodna priča. Kao 

prvo, niko ne vidi da se sakrilo i 

preskočilo ono što je u priči najbitnije: 

naime da blizu stada zaista 

živi pravi vuk koji jede ovce, i da 

tog pravog vuka lajavi pas nije ni 

izmislio, ni stvorio, kao i to da nije 

ovaj pas pojeo ovce i čobana, nego 

upravo taj isti realni vuk, na kog 

je on lajao i opominjao danju i 

noću! Kao drugo, ko god zna bilo 

šta o vukovima, zna da oni bježe 

od laveža, a ne da ih lavež privlači, 

tako da pas koji neprekidno 

laje zapravo indirektno već brani 

stado od vukova! Istina je u stvarnosti 

direktno suprotna ovoj priči! 

Vuk se odluči da napadne stado 

samo kad zavlada tišina, dok ovce 

planduju ili pak, u gluho doba 

noći, kada popusti pažnja čobana, 

a psi se ušute i zadrijemaju. Kamo 

sreće da svako stado ima psa koji 

neprestano laje, danju i noću, 

imalo ili nemalo vuka u blizini! 

Nikada, ali zaista nikada – i to 

će vam potvrditi svako ko je bio 

makar jednom sa ovcama u planini u kojoj 

ima vukova – vuk neće napasti stado ako njegov 

dolazak najavi gromoglasni lavež, jednog 

ili više pasa, svejedno! I zato ovčari i čobani 

posebno cijene pse koji laju i opominju, jer 

su im oni od najveće pomoći, a ne uzrok 

njihove propasti, kao u ovoj priči-podvali! 

O tome koliko je inače ponižavajuća i kulturološki 

neprihvatljiva osnovna podjela uloga 

u Priči o hrđavom psu, u kojoj su Bošnjaci 

prikazani kao potpuno nemoćne ovce pred 

svemoćnim vukom, a njihov najbolji branilac 

koji ih bez prestanka opominje na opasnost, 

žigosan kao glavni krivac za njihova stradanja, 

pa im preostaje samo da pognu glavu i šute

hrabreći se oportunističkim biserima kao što 

su - krmka niz dlaku, ne talasaj, kraju lađu, 

prvi pjevac završi u loncu, najviše junaka je 

pod zemljom, pognutu glavu sablja ne siječe 

– treba jednom napisati studiju od pet tomova 

na devet hiljada stranica! Hoće li ovaj 

strah nekada prestati, ima li uopšte kraja tim 

blasfemičnim epizodama ekscesivnog nacionalnog 

mazohizma!? Pa zar ne znamo da 

krmku ne treba ni prilaziti, i zar se ne bi i okeani 

usmrdili da nije talasa, i čemu lađa koja 

je stalno vezana za obalu, i zar se ne zakolju 

najprije upravo oni pijetlovi koji ne pjevaju i 

sabah ne najavljuju, zar kukavice ne umiru i 

ne završe pod zemljom, i zar upravo osuđenik 

na smrt glavu ne pogne da mu je sablja, 

sjekira ili giljotina tako pognutu odsiječe!? 

Zato, o vi među Bošnjacima koji ne smijete 

istinu reći, ne budite ovce, ne plašite se, ne 

tjerajte od sebe onoga koji vam istinu govori 

i koji vas danju i noću na opasnost opominje, 

već ga slijedite i pomozite mu, isplovite 

na pučinu, sa valovima se hrvite, prvi sabah 

najavite, pred cijelim svijetom glavu ponosno 

podignite - jer vama priliči da je pognete 

samo pred Allahom jedinim! 

O identitetu Bošnjaka, samo sa 

Bošnjacima 

Treba odmah reći da Bošnjak koji sebe i 

svoju naciju dovoljno poštuje, jednako kao i 

bilo koji Englez, Nijemac, Italijan, Turčin, ili 

čovjek bilo koje druge nacionalne pripadnosti, 

jednostavno nikada neće dozvoliti pripadnicima 

drugih nacija da uopšte dovedu u pitanje 

postojanje njegove nacije i njegov sopstveni 

nacionalni identitet, niti da ga pretvore u 

predmet bilo kakve debate, a svaki pokušaj da 

se o tome razgovara odbiće sa gnušanjem kao 

krajnju nepristojnost! Ovaj razgovor o identitetu 

Bošnjaka, jeste neka vrsta porodičnog 

razgovora, diskusija među nama Bošnjacima, 

i samo tako ga treba razumjeti. Mi nikome 

ništa ne dokazujemo o sebi, jer niko nema legitimitet 

da nas Bošnjake o nama pita. Neka 

se zna još i ovo: Nikome ko nije Bošnjak, nisam 

dužan račun polagati o tome ko sam, niti 

sam voljan pristati na njegovu drskost da mi 

drži pridike o nacionalnom identitetu Bošnjaka! 

Sa Bošnjacima je drugačije. Bošnjaci 

imaju veliki bonus u tom pogledu, najprije 

jer su Bošnjaci, a zatim i zato što o svojoj naciji 

i svojoj historiji zaista malo znaju, razumije 

se ne svojom krivicom, nego zbog cijelog stoljeća 

gaženja, brisanja i poricanja bošnjačkog 

nacionalnog identiteta, sistematski organizovanog 

i provođenog od svih onih koji su 

tokom posljednjih 120 godina držali vlast 

nad prostorima Bosne! Ipak, dužan sam istaći 

metodološki značajnu činjenicu da u svakoj 

diskusiji o potpuno očiglednim ili aksiomatski 

jasnim temama, pa stoga i u ovom razgovoru 

o identitetu Bošnjaka, cilj nije dokazati, 

nego pokazati! Jer, dokazuje se nešto o čemu 

postoji nekakva dilema, makar bila samo teorijski 

ili logički zasnovana, neka pojmovna 

nejasnoća koja se duguje nesigurnosti našeg 

iskustva ili nepouzdanosti ljudskog razuma. 

Ono što je očevidno, dakle, ono što nam se 

ukazuje kao evidentno (kako u smislu kartezijanski 

shvaćene unutrašnje intuitivne evidencije, 

tako i u smislu naše potpune psihološke 

sigurnosti u realno postojanje neposrednih 

činjenica iskustva), to se u principu nikada 

ne dokazuje! Onima koji to ne razumiju i 

poslije svih tumačenja riječima, pojmovima i 

logikom, ove evidentne istine prosto se moraju 

“nacrtati”, kao što onome koji, gledajući s 

brda grad u dolini, ne umije da se orijentiše i 

ne uspijeva prepoznati svoju sopstvenu kuću, 

ne treba dokazivati da ta kuća postoji, jer on 

to zna najbolje, nego mu je prosto treba prstom 

pokazati! Dakle, za one među Bošnjacima 

koji nikada nisu imali priliku da saznaju 

istinu o sebi, svom narodu, svojoj kulturi, 

svom jeziku i svojoj historiji i državi, za one 

koji su nešto čuli ali teško shvaćaju, ili još teže 

prihvaćaju istinu o sudbini svog naroda, za 

one koji pate od amnezije, kao i za one koji 

imaju problema sa osjećanjem sopstvenog 

bošnjačkog identiteta, evo malo “crtanja” i 

malo pokazivanja prstom! 

Bošnjački nacionalni identitet nije tema 

koja bi s razlogom mogla biti upitna u bilo 

kom, izuzev u sasvim hipotetičkom kontekstu; 

ne više i ne drugačije nego onoliko i onako 

koliko i kako bismo se mogli hipotetički 

pitati o realnosti svijeta. Razumije se, osporavanja 

identiteta Bošnjaka iz hegemonističkih, 

asimilatorskih, ideološko-političkih i drugih 

negatorskih, odnosno, otvoreno neprijateljskih 

motiva, ne treba smetnuti s uma. Ali o 

onima koji to pokušavaju i o njihovim “argumentima”, 

kao o lanjskom snijegu! Kao 

što se kaže: “Neka puknu dušmani!” Naše 

je da se onim što je istinito, dobro i lijepo 

zabavimo, koje je iz neupućenosti, neznanja, 

ili kakve druge zablude i greške postalo 

žrtva stoljetne proizvodnje noćnih lagarija, 

smišljanih po nacionalističkim institucijama 

naših susjeda, usmjerenim protiv Bošnjaka. 

Slijedeći potrebu da nacrtamo i pokažemo 

istinu o nacionalnom identitetu Bošnjaka, 

onima koji su, ne nužno svojom krivnjom, 

zaglibili u pojmovnu konfuziju, kao i onima 

sa benignim astigmatizmom koji im smeta, 

pa ne vide jasno ni sebe, niti umiju pronaći 

i prepoznati svoju kuću s ovog brda predrasuda 

na koje su popeli Bošnjake kroz ovih 

stotinu godina, krenimo sa crtanjem i pokazivanjem. 

Kao što ni “najtvrdokorniji skeptik 

ne može ozbiljno i ni za trenutak dovesti u pitanje 

najdublju sopstvenu intuiciju realnosti 

svijeta” (dakle, ne može drugačije nego uz sasvim 

hipotetičku pretpostavku da može i ono 

što zna sigurno da ne može!) – ovdje podsjećamo 

na priznanje Davida Hume-a, jednog od 

najtvrdokornijih skeptika u historiji svjetskog 

skepticizma, koji je upravo ovom formulacijom 

relativizirao i zapravo ukinuo sopstveni 

hipotetički skepticizam! – jednako tako ni 


39 

najtvrdokorniji među osporiteljima bošnjačkog 

identiteta u dugoj, bezuspješnoj i uzaludnoj 

historiji osporavanja ove istine, ne može 

ni za trenutak ozbiljno dovesti u pitanje najdublju 

intuiciju realnosti identiteta Bošnjaka! 

Namjesto bilo kakvih arhivskih dokumenata, 

pravnih odluka, ukratko – umjesto administrativno 

kreiranih papira – dovoljno je prosto 

demonstrirati evidenciju činjenica. Kojim 

dokumentima treba dokazivati postojanje 

zvijezda!? Zar o postojanju okeana znamo 

tako što ga potvrđuje nekakvo ćage, nekakva 

pravna odluka, ili patentirane formulacije registrovane 

u naučnim studijama!? Šta bi moglo 

više učvrstiti njihovu apsolutnu izvjesnost, 

koje bi institucije mogle svojim pečatima dopunski 

potvrditi da zvijezde i okeani postoje 

sasvim nesumnjivo i nezavisno od svih iskaza 

o njima, kao apsolutna ontološka datost!? 

Jednako tako, kao nebo i kao okean, Bošnjaci, 

kao uostalom, ni jedan narod, ne bivaju 

po dekretu, niti su nastali ukazom, nego jesu 

i bivaju svojom sopstvenom neporecivošću. 

Nasuprot zabludama pravnog fundamentalizma, 

sve sociološke teorije, ideološke platforme 

i politički dekreti završavaju u granicama 

interpetacije različitih aspekata jedne nacije, 

odnosno, naroda, što konkretno znači da ne 

stvaraju ni društvo ni društvene odnose, i da 

utoliko, nemaju nikakvu konstitutivnu moć. 

I za svo vrijeme koliko su ustavi, zakoni, pravni 

dokumenti, ukazi vladara i državne odluke, 

odricali postojanje Bošnjaka i zabranjivali 

da se njihov bosanski jezik nazove svojim 

imenom, Bošnjaci su postojali i Bošnjaci su 

govorili svojim bosanskim jezikom! Kao što 

svi znamo, postojanje ili nepostojanje jednog 

naroda ne zavisi od volje, namjera, zaključaka 

ili dokumenata nikakvih državnih autoriteta, 

niti od bilo kojih instanci svjetske nauke 

i politike, sabranih u jedno i uzetih zajedno. 

Nauka i legislativa su, u odnosu na predmet 

svojih ingerencija, uvijek i samo regulativne 

instance, nikada konstitutivni faktori. Ni nauka, 

ni pravni sistem, ne mogu ni stvoriti, ni 

poreći postojanje jednog čovjeka, još manje 

stvoriti ili poreći postojanje jednog cijelog 

naroda! I to se mora imati na umu kada je 

riječ o bilo kom narodu. A Bošnjaci nisu bilo 

koji narod! Napomena za one neupućene! 

Obaveza jasnosti zahtijeva polemički maksimalno 

izoštrenu formulaciju centralnih 

činjenica na kojima se zasniva ovo izlaganje. 

Konkretno, to obavezuje na radikalnu analizu. 

Analizirati radikalno, znači otresti busenje 

predrasuda sraslo za korijenje istine, tako da 

se može, kada se korijen jasno ukaže, nacrtati 

i pokazati prstom tu istinu prosvijećenima 

i dobronamjernima među onim Bošnjacima 

koji žele razumjeti, a još ne razumiju ili 

ne vide da su Bošnjaci onoliko jasno i nedvosmisleno 

narod sa sopstvenim identitetom, 

kao što je jasno i nedvosmisleno da je Zemlja 

okrugla. 

(Ostatak komentara vidjeti na www. bosnjaci.net)

Islamski propisi 

Pravni propisi u Poslanikovim hadisima 

Dozvoljene su nam dvije vrste strvi i krvi 

Vjerodostojnim predanjem 

je prenešeno da su Ebu- 

Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, Ibn 

Abbas i brojni drugi ashabi, 

u komenatoru ovoga ajeta 

kazali: “Prvim dijelom ajeta 

(vama se dopušta da u moru 

lovite) dozvoljava se ono što 

je ulovljeno u moru, a drugim 

dijelom (da ulov jedete) ono 

što je uginulo u moru” 

Piše: Mr. Semir Imamović 

Prenosi 

P 

Ibn Omer, radijallahu 

Panhu, da je Poslanik, sallallahu 

Palejhi ve sellem, rekao: “Dozvoljene 

su nam dvije vrste strvi i dvije vrste krvi, 

strv ribe i skakavca, i slezena i jetra.’’ 

Ocjena hadisa 

Hadis su zabilježili: Ahmed (2/97.), Ibn 

Madže, Knjiga jg o hrani, poglavlje “slezena 

i jetra’’, br. 3314, Šafija u svom Musnedu 

(2/173.), Abd ibn Humejd u Muntehabu, 

820., Darekutni (4/271.), Bejheki (1/9., 

254., 257.). Rekao je Ibn el-Kajjim: “Ovaj 

hadis je dobar (hasen). Iako u mevkuf formi 

(kao govor ashaba), gledano sa normativnošerijatskog 

aspekta on ima snagu merfua (Po- 

slanikov govor), jer riječi Poslanikovih ashaba 

‘dozvoljeno nam je / zabranjeno nam je’, u 

stvarnosti, tumače Poslanikovu zabranu i dozvolu.’’ 

1 Nakon što je iznio mišljenja hadiskih 

stručnjaka o ovom hadisu, dr. Selman ibn 

Fehd el-Avde, na kraju zaključuje: “Ispravno 

je mišljenje da je ova predaja vjerodostojna 

samo u mevkuf a ne i u merfu’ formi, ali u 

praktičnom i u smislu pravnih posljedica, 

ima snagu merfu’ hadisa (Poslanikove izjave), 

kao što je to pojasnio Ibnul Kajjim.” U tom 

svjetlu treba posmatrati i riječi Bejhekija: 

“Ova vrsta mevkuf predanja na stepenu je 

2 

musned hadisaa .” Sličan govor zabilježen je i 

od San’anijaa 3 i El-Albanijaa 4 . 

Opća pravna pitanja 

Riječi “Dozvoljene su nam...’’ (u nekim 

drugim situacijama: “Zabranjeno nam je”) 

jasan su dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, nije imao ingerencije da, neovisno 

na njenu konačnu formu. Šta- 

više, Kur’an je, u tom pogledu, 

kategoričan i ne ostavlja ni najmanje 

prostora špekulacijama 

o navodnoj ljudskoj umiješanosti 

u formulaciji kur’anskog 

teksta i ustanovljavanju šerijatskih 

propisa i normi, o čemu, 

na najilustrativniji način, govori 

završnica sure El-Hakka, u 

kojoj se kaže: Kur’an je, doista, 

govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije 

govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne 

vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako 

vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara 

svjetova! A da je on o Nama kojekakve 

riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku 

uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, 

i niko ga između vas ne bi mogao od toga 

odbraniti. Pouka je Kur’an onima koju budu 

Allahova naređenja izvršavali, a zabrana se 

klonili – A Mi sigurno znamo da neki od vas 

neće u nj vjerovati – i on će biti uzrok jadu 

nevjernika, a on je, doista, sama istina zato 

ti hvali ime Gospodara tvoga, Veličanstve- 

o Božijem izunu (dopuštenju) i 

dozvoli, nešto naredi ili zabrani. 

Njegova uloga, kako se to naglašava 

u mnogim kur’anskim 

ajetima, ali i u hadisima (poput 

ovog), kao Božijeg izaslanika 

na zemlji, ogledala se, isključivo, 

u jasnom obznanjivanju i 

dostavljanju Božije poslanice 

(uputu, volje) ljudima, bez i 

najmanje j mogućnosti da utiče 

noga! 5 Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, zabranio pristup mesdžidu osobama 

koje su, prije toga, konzumirale bijeli 

ili crveni luk, neki ashabi su počeli javno 

govoriti o općoj zabrani konzumiranja bijelog 

i crvenog luka, na šta je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao: “Nije moje 

pravo da zabranim ono što je Allah, dželle 

I što je još 

važnije, ne 

postoji niti 

jedan hadis 

u kojem je 

Poslanik, 

sallallahu alejhi 

ve sellem, 

izričito naredio 

pranje ljudske 

krvi sa tijela 

i odjeće, sa 

izuzetkom 

menstrualne 

krvi, iako je 

u njegovo 

vrijeme 

posebno bila 

raširena praksa 

hidžame. 

šanuhu, učinio dozvoljenim.’’ 6 

Ako 

ustanovljvanje propisa (zabrana i dozvo- 

la) nije bilo u Poslanikovoj ingerenciji, 

onda ono zasigurno nije u ingerenciji 

raznih samoproglašenih autoriteta, koji 

navodno nastupaju u ime vjere, i koji su, 

u ime vjere, a bez prethodne konsultacije 

klasičnih islamskih izvora i literature i 

bez nekih posebnih pravila, uspostavili 

jedan novi sistem vrjednovanja stvari u 

kojem Božija objava sadržana u 

Kur’anu i Poslanikovoj tradiciji 

više nemaju presudan uticaj, 

nego su to razna racionalnomodernistička 

obrazloženja i 

teoretiziranje. A o kakvom se 

sistemu vrijednosti radi, najbolje 

govori činjenica da njegovu 

provjeru nisu prošli čak ni oni 

kur’anski propisi, koji su, u svakom 

vremenu, bili predmetom 

jednoglasnog mišljenja islamskih 

učenjaka, kao što su, između 

ostalog, zabrana kamate, 

propisano odjevanje (hidžab), 

ponašanje u skladu sa načelima 

islamske etike i moralnosti i sl. 

Propisi 

1. Dozvola konzumiranja 

mesa morskih životinja, bilo 

da su ulovljene ili uginule u 

moru. Potvrdu toga nalazimo 

i u kur’anskim riječima: Vama 

se dopušta da u moru lovite i da 

ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite. 7 

Vjerodostojnim predanjem je prenešeno 

da su Ebu-Bekr, Ebu-Ejjub el-Ensari, Ibn 

Abbas i brojni drugi ashabi, u komentaru 

ovoga ajeta kazali: “Prvim dijelom ajeta 

(vama se dopušta da u moru lovite) dozvolja- 

va se ono što je ulovljeno u moru, a drugim 

dijelom (da ulov jedete) e ono što je uginulo 

u moru. 8 Također, općenitost ovog propisa 

može se razumjeti i iz dvočlanih izraza 

sajdu-l-bahri (morski ulov) i ta’amuhu 

(morska hrana), jer se u oba slučaja radi o 

genetivnoj vezi u kojoj je prvi član te veze u 

jednini, a pravilo je u usuli fikhu da se tako 

strukturirana genitivna veza smatra općim 

izrazom, odnosno ima karakter općeg izraza 

koji, ukoliko se spominje u kontekstu 

nekog propisa, implicira općenitost tog 

propisa. Ako bismo ovo pravilo primijenili 

na citirani ajet, on bi dobio sljedeće značenje: 

“Dozvoljeno vam je sve što ulovite u 

moru, i sve što ugine u moru, bez obzira 


40

na njegov izgled ili formu.” Ovakvih primjera 

u Kur’anu je na pretek. U usulskoj 

literaturi se, pored ovog, često navodi i ajet: 

Ako vi budete brojali Allahove blagodati, 

nećete ih nabrojati, - Allah, uistinu, prašta 

i samilostan je. 9 U Ajetu je riječ blagodat 

(ni’me) spomenuta u jedinini (ni’metallahi), 

ali kako ona, zajedno sa imenicom Allah, 

čini genitivnu vezu (Allahova blagodat), 

njeno značenje je opće (zbirno), i obuhvata 

sve blagodati, bez izuzetka. 

2. Dozvola konzumiranja strvi skakavca, 

ukoliko je uzrok njegove smrti poznat, 

tj. ukoliko je smrt nastupila kao posljedica 

ljudskog djelovanja (pečenje na vatri, kuhanje 

u vodi i sl.), ali i u situaciji kada se 

ne raspolaže pouzdanim informacijama 

o uzroku smrti, jer je hadis opće naravi i 

ne pravi razliku između različitih situacija. 

Pravni razlog (mudrost) ove dozvole 

(šerijatske dopustivosti, izuzeća iz opće 

zabrane strvi), iako je riječ o kopnenoj životinji, 

treba tražiti u činjenici da skakavac 

u sebi nema krvi, koja bi se, nakon uginuća, 

nakupila (nataložila) u njegovom tijelu 

i time ga izložila negativnim prirodnim 

procesima, kao što su kvarenje, zaraza i sl., 

što je, u stvari, osnova, na kojoj je bazirana 

šerijatska zabrana konzumiranja strvi. 

Na ovu osnovu aludiraju riječi Poslanika, 

sallallahu alejhi ve sellem: “Ono čemu je 

puštena krv i pri čijem klanju je spomenuto 

Allahovo ime, jedite, osim onoga što je 

preklano zubima ili noktima.’’ 10 Nepostojanje 

krvi u organizmu razlog je zbog kojeg 

je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 

dozvolio jedenje i pijenje iz posude u koju 

je upala muha, štaviše, preporučio je da se 

muha, koja upadne u posudu sa hranom 

i pićem, dobro zagnjuri u hranu i piće, a 

zatim izvuče, obrazloživši to time da se 

u jednom njenom krilu nalazi otrov a u 

drugom lijek. 11 Sasvim je izvjesno da će, 

tokom zagnjurivanja muhe u vruću hranu 

ili vodu, doći do njenog uginuća. 

3. Dozvola konzumiranja krvi koja 

ostane u organizmu životinje nakon klanja 

i puštanja krvi 12 . Zašto smo uopćili propis, 

kada se u hadisu spominju samo dvije vrste 

“krvi”, slezena i jetra? Odgovor leži u činjenici 

da ovaj hadis, iako problematizira samo 

dvije vrste krvi, ima širu (opću) poruku, do 

koje je moguće doći, ukoliko spomenuti 

hadis posmatramo uporedo sa drugim zakonskim 

tekstovima koji generalno govore 

o propisima krvi, bilo da se radi o ističućoj 

krvi iz organizma ili krvi koja ostane u organizmu 

nakon klanja. Po jasnoći indikacije, 

u ovom kontekstu, posebno se izdvajaju 

riječi Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu, 

u prijevodu značenja: Reci: “Ja ne vidim u 

ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno 

jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi 

koja ističe, ili svinjskog mesa, - to je doista 

pogano -, ili što je kao grijeh zaklano u nečije 

drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko 

bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da 

glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i 

milostiv biti. 13 , kao i hadis Aiše, radijallahu 

anha, u kojem se kaže: “U Poslanikovo 

vrijeme jeli smo kuhano meso iza kojeg su 

ostajali krvavi tragovi na posudi.’’ 14 

4. Pored ističuće krvi (iz životinjskog 

organizma) nečistom i zabranjenom smatra 

se još i: menstrualna krv, krv koja iziđe 

na dva prirodna otvora, krv životinja koje 

je zabranjeno koristiti u ishrani i krv uginulih 

životinja 15 . Što se tiče ljudske krvi, 

mimo one koja izlazi na dva prirodna otvora, 

ona se, prema mišljenju većine klasičnih 

autoriteta, također smatra nečistom. Jedan 

dio hadiskih i pravnih stručnjaka, u vezi s 

ovim pitanjem, prenio je jednoglasan stav 

prvih generacija učenjaka, prije svih imam 

Nevevi u El-Medžmuu, Kurtubi u Tefsiru 

i Ibn Hadžer u El-Fethu 16 . Najuvjerljiviji, 

u tom smislu, bio je Nevevi, koji je kazao: 

“Postoji mnoštvo dokaza da je krv nečista, 

i ne znam da je iko od učenjaka ikada, u 

Bilješke 

pogledu toga, izrazio drugačiji stav, osim 

što je autor El-Havija prenio od nekih 

apologeta da su smatrali krv čistom, ali se 

njihovo mišljenje ne uzima u obzir, i njime 

se, apsolutno, ne može proturiječiti jednoglasnom 

mišljenju.’’ 17 Šejh Muhammed 

ibn Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao, 

smatra da se ovaj Nevevijev govor, kao 

i govor drugih učenjaka koji su prenijeli 

jednoglasno mišljenje, odnosio na ističuću 

krv 18 (demun mesfuh), što su neki od njih 

u svojim izjavama nedvosmisleno naglasili 

19 . S druge strane, kaže ovaj učenjak, ne 

postoji niti jedan validan tradicionalni dokaz 

kojim bi se mogla opravdati tvrdnja o 

nečistoći ljudske krvi, i što je još važnije, ne 

postoji niti jedan hadis u kojem je Poslanik, 

sallallahu alejhi ve sellem, izričito naredio 

pranje ljudske krvi sa tijela i odjeće, sa 

izuzetkom menstrualne krve, iako je u njegovo 

vrijeme posebno bila raširena praksa 

hidžame (posebnog postupaka odstranjivanja 

štetne krvi iz organizma). 20 

1. Zadu-l-me’ad, 3/392. 

2. Musned hadis je hadis kod kojeg je spojen lanac prenosilaca do Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem. 

3. Subulu-s-selam, Ebu-Ali es-San’ani, 1/58. 

4. Es-Silsiletu-s-sahiha, Nasirudin el-Albani, 3/111. 

5. Prijevod značenja, El-Hakka, 40.-52. 

6. Muslim, Knjiga o džamijama i mjestima obavljanja namaza, poglavlje “Zabrana približavanja 

džamiji onome ko je konzumirao bijeli ili crveni luk”, br. 565. 

7. Prijevod značenja, El-Ma’ide, 96. 

8. Tefsir Taberi, 7/63. – 69.; El-Bejheki, 9/253. – 255. 

9. Prijevod značenja, En-Nahl, 18. 

10. Buharija, Knjiga o klanju i lovu, poglavlje “Kada muslimanska vojska zaplijeni ratni 

plijen”, br. 5543.; Muslim, Knjiga o kurbanima, poglavlje “Dozvola klanja životinje svime što 

pušta krv”, br. 20/1968. U nekim verzijama ovog hadisa, zabilježenim u drugim hadiskim 

zbirkama, pojašnjeno je da se razlog zabrane klanja zubima krije u tome što je to ljudska kost, 

a noktima što je to način klanja kojeg prakticiraju vatropoklonici. (Pogledaj: El-Umm, Es- 

Sunenu-l-kubra, Musned Humjedi i dr.) 

11. Buharija, Knjiga o početku stvaranja, poglavlje “Kako postupiti kada muha upadne 

u posudu...’’, br. 3320. 

12. Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/126.; Medžmuu fetava, Ibn 

Usejmin, 11/267. 

13. El-En’am, 145. 

14. Ibn Džerir u Tefsiru, 8/71. Prema mišljenju Ibn Kesira ovaj hadis je vjerodostojan. 

(Tefsiru-l-Kur’ani-l-’azim, 2/185.). 

15. Eš-Šerhul-mumti’, 1/439. 

16. El-Džami’, 2/222.; El-Fethul-Bari, 1/420. 

17. El-Medžmu, 6/576. Neki kasniji učenjaci, među kojima se posebno ističu Eš-Ševkani, 

Siddik Hasan Han, Nasiruddin el-Albani, Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah im se 

smilovao, su bili mišljenja da ovaj koncenzus nije potvrđen, obzirom da su zabilježene predaje 

od ashaba, radijallahu anhum, koje nedvosmisleno ukazuju da su oni, ljudsku krv, smatrali 

čistom, kao što je predaja u kojoj se kaže “da je, u njihovo vrijeme, bila ustaljena praksa da 

ranjenici klanjaju sa otvorenim ranama na tijelu iz kojih je tekla krv”. Da se kojim slučajem 

radilo o nečistoći, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi ih, sigurno, obavijestio o tome i 

ukazao im na neispravnost takve prakse, posebno kada se uzme u obzir činjenica da se radilo 

o velikoj količini krvi. (Eš-Šerhul-mumti’, 1/441. – 443.; Er-Revdatu-n-nedijje, 1/81.; Nejlul- 

Evtar, 1/53.; www.ahlalhdeeth.com/vb/showthread.php?t=26591) 

18. El-Begavi u svom Tefsiru bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: “To 

je krv koja ističe iz životinje dok je živa, i krv koja šiklja iz vratnih žila prilikom klanja.’’ 

(Medžmu’u fetava, Ibn Usejmin, 11/261.). 

19. Kao što je Ibn Abdulber el-Kurtubi, koji je rekao: “Nema razilaženja u tome da je 

ističuća krv (demun mesfuh) nečista i pogana.” (El-Istizkar, 2/36.) 

20. Eš-Šerhul-mumti’, 1/441. 


41

Društvo 

Umjesto otvorenog pisma ministrima, direktorima, profesorima, 

nastavnicima i učiteljima 

Ne namećit 

amećite e kršćanske 

praznike muslimanim uslimanima! a! 

Nije dobro ni što Bošnjaci 

u povodu katoličke Nove 

godine organiziraju nekakve 

novogodišnje koncerte. A takav 

slučaj imamo u jednoj općini 

u kojoj se kao organizator 

novogodišnjeg koncerta 

pojavljuje i ustanova čiji je 

naziv – pazite sad - Javna 

ustanova Bosanski kulturni 

centar “Alija Izetbegović”!!! 

Kao da to rade uinad rahmetli 

Aliji Izetbegoviću! 

Piše: Fahrudin Sinanović 

Iove godine Bošnjaci će obilježiti 

i slaviti katolički praznik 

Novu godinu, koja nastupa 1. 

januara 2012. godine po gregorijanskom 

kalendaru. A da to jeste katolička 

nova godina, najbolje će nam kazati 

Milan Vujaklija, u čijem “Leksikonu 

stranih reči i izraza”, na 377. stranici 

piše: “Julijanski kalendar: kalendar 

koji je popravio i uveo Julije Cezar 

postavivši mu kao osnovicu Sunčevu 

godinu, umesto dotadanje mesečeve 

godine, koja se zbog toga zove julijanskom 

godinom. Po ovome kalendaru, 

koji se još zove stari kalendar ili stari 

stil, danas se još upravlja pravoslavna 

crkva, dok se zapadne crkve upravljaju 

po kalendaru koji su, za pape Gregora 

XIII, izračunali naučenjaci 1582. i koji 

se zove novi stil,ili gregorijanski kalendar; 

razlika između ova dva kalendara 

iznosi 13 dana.” 

Dakle, nedvosmisleno i jasno piše 

da se po gregorijanskom kalendaru 

i, po kojem se danas ravna vrijeme u 

Evropi i po kojem će nova godina nastupiti 

1. januara 2012. godine, uprav- 

ljaju zapadne crkve (katolička, protestanska). 

Pravoslavna nova godina 

nastupit će 13. januara. 

Kršćani vrijeme računaju od rođenja 

Isusa Krista 

Nažalost, ni ovakvi dokazi nekim 

Bošnjacima nisu dovoljni pa će isti ti 

reći da Nova godina nema nikakve 

veze za religijom i da je to međunarodni 

praznik. Neke od njih ne 

možete razuvjeriti ni kad ih 

podsjetite da su kršćani za 

početak računanja vremena 

uzeli rođenje Isusa Krista 

(Isaa, alejhiselam), za kojeg 

kršćani tvrde da je bog. 

Muslimani su, pak, za 

početak računanja vremena 

izabrali Hidžru, preseljenje 

Muhammeda, a.s., i muslimana 

iz Mekke u Medinu. 

I danas po muslimanskom, 

Da zlonamjerni 

pogrešno ne 

razumiju: dobro 

je da se djeci 

poklanjaju 

paketići, 

ali nije 

dobro što se 

muslimanskoj 

djeci ti paketići 

dijele u sklopu 

obilježavanja 

katoličke Nove 

godine. 

po hidžretskom kalendaru je 1433. 

godina. Muslimanska nova godina nastupila 

je 1. muharrema, odnosno 25. 

novembra. 

Muslimanski lunarni kalendar ima 

Mjesečevu godinu koja traje 354 dana, 

osam sati i 48 minuta i za šest minuta 

je kraći od astronomske lunarne godine 

koja je od solarne kraća za 11 dana. 

I Jevreji imaju svoj kalendar; po njihovom 

kalendaru, po njihovom računanju 

vremena, sada živimo 

u 5772. godini. 

Iz navedenih činjenica, 

koje su lahko provjerljive, 

Bošnjak, koji imalo drži do 

svoje vjere, ne bi trebao slaviti 

i obilježavati katoličku 

Novu godinu. 

Uz Novu godinu muslimanima 

je kao kukavičije 

jaje podmetnut i lik Djeda 

Mraza. Oni koji su bili u 

prilici da gledaju američke 


42

filmove, znaju da se ovaj lik pojavljuje 

pod imenom Djed Božićnjak ili Božić 

Bata i to isključivo djeci dijeli poklone 

uoči Božića. 

Lika Djeda Mraza nema u bošnjačkoj 

književnosti 

S tim u vezi, podsjetit ćemo i na odgovor 

fetva-i-emina Enesa Ljevakovića, 

koji je na pitanje u vezi sa islamskim 

stavom o Djeda Mrazu i Novoj godini 

odgovorio: 

“1. Djeda Mraz je izravno povezan s 

kršćanskom tradicijom i zapravo samo 

je drugo ime za ličnost iz te tradicije 

poznatu kao “Sveti Nikola”. Oni koji 

prešućuju ovu činjenicu i pokušavaju 

da predstave, ustvari nametnu, Djeda 

Mraza kao općeprihvaćeni simbol 

darovanja djece povodom nove kalendarske 

godine, čije je obilježavanje, 

također, povezano s kršćanskim vjerovanjem 

u datum rođenja 

Isaa, a.s., zamagljuju istinu i 

obmanjuju javnost, posebno 

muslimansku djecu nastojeći 

im poturiti jedan kršćanski 

simbol kao neutralan i kao 

općeprihvaćen i poželjan 

obrazac ponašanja. 

2. Spomenuta svetkovina 

i njen simbol nisu poznat, 

priznat i prihvaćen element 

u islamskoj tradiciji Bošnjaka. 

Oni su pod/na/metnuti 

i promovirani muslimanima 

i njihovoj djeci u vrijeme 

jednoumlja i neslobode 

i muslimani bi ih, kao svojevrsne 

zaštitne znakove tog 

Nije dobro ni 

što direktori, 

profesori i 

nastavnici 

u školama 

u kojima su 

stopostotno 

muslimanska 

djeca, 

organiziraju 

priredbe 

povodom ovog 

praznika. Na taj 

način nameću 

muslimanskoj 

djeci kršćanske 

praznike. 

vremena i politike i kao simbole strane 

islamskom učenju i tradiciji, trebali 

ignorirati. 

3. Pravo je svakog pojedinca i porodice 

da po vlastitoj savjesti i izboru 

prihvate ili ne prihvate spomenute simbole, 

ali je prema islamskom učenju 

svako i odgovaran za vlastiti izbor i postupke. 

Uzvišeni u Kur’anu kaže: Svaki 

je čovjek odgovoran za ono što je uradio. 

(El-Muddessir,38.). Poslanik, a.s., u 

jednom hadisu naglašava: “Svako od 

vas je čuvar/pastir i bit će odgovoran za 

ono što mu je povjereno”. 

Svojevremeno je i rahmetli Alija 

Izetbegović, još je 1996. godine, rekao 

za Novu godinu da “to nije naš praznik”. 

Kazao je tada Alija Izetbegović da 

su Nova godina i Djed Mraz nametnuti 

muslimanima i njihovoj djeci u vrijeme 

jednoumlja i neslobode, te da bi ih muslimani 

kao simbole strane islamskom 

učenju i tradiciji, trebali ignorirati. 

Zbog tih riječi Izetbegović 

je oštro napadan u 

medijima. Da su i Alija 

Izetbegović i Enes Ljevaković 

u pravu kada govore da 

ovi praznici nisu u skladu 

sa islamskom i muslimanskom 

tradicijom, govori i 

podatak da se u književnim 

djelima najpoznatijih bošnjačkih 

pisaca Meše Selimovića, 

Nedžada Ibrišimovića, 

Hamze Hume, Skendera 

Kulenovića, Safvet-befa Bašagića, 

Edhema Mulabdića, 

Mehmedalije Maka Dizdara, 

Ahmeda Muradbegovića, 

Rešada Kadića, Envera 

Čolakovića... nigdje ne može naći motiv 

obilježavanja Nove godine niti lik 

Djeda Mraza. 

Na muslimansko obilježavanje katoličke 

Nove godine ne može se nimalo 

bezazleno gledati ako znamo za hadis 

Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s.: 

“Slijedit ćete ranije narode, pedalj 

po pedalj, aršin po aršin, pa čak i da 

uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u 

tome slijedili.” Rekli smo: “O Božiji 

Poslaniče, da li se to misli na kršćane 

i židove?” A on odgovori: “A ko drugi 

nego oni” (Sahih, El-Hakim). 

Uprkos svemu ovome, ovih dana 

smo mogli pročitati vijest da je ministar 

obrazovanja, nauke i mladih Kantona 

Sarajevo Emir Suljagić posjetio Bratunac 

i djeci povratnika uručio novogodišnje 

paketiće. Da zlonamjerni pogrešno 

ne razumiju: dobro je da se djeci 

poklanjaju paketići, ali nije dobro što 

se muslimanskoj djeci ti paketići dijele 

u sklopu obilježavanja katoličke Nove 

godine. Isto to rade i mnogi sindikati 

po općinskim organizacijama koji obezbjeđuju 

paketiće djeci svojih članova za 

katoličku Novu godinu, a istoj toj djeci 

ne obezbijede paketiće za Hidžretsku 

novu godinu ili za Bajram. Nije dobro 

ni što direktori, profesori i nastavnici u 

školama u kojima su stopostotno muslimanska 

djeca, organiziraju priredbe 

povodom ovog praznika. Na taj način 

nameću muslimanskoj djeci kršćanske 

praznike. 

Uinad Aliji Izetbegoviću 

Nije dobro ni što Bošnjaci u povodu 

katoličke Nove godine organiziraju nekakve 

novogodišnje koncerte. A takav 

slučaj imamo u jednoj općini u kojoj se 

kao organizator novogodišnjeg koncerta 

pojavljuje i ustanova čiji je naziv – pazite 

sad - Javna ustanova Bosanski kulturni 

centar “Alija Izetbegović”!!! Kao da to 

rade uinad rahmetli Aliji Izetbegoviću! 

Šta učiniti da se muslimanima ne 

prodaju kršćanski praznici zamotani 

u oblandu “međunarodnih praznika”? 

(Osim katoličke Nove godine, muslimanima 

se uspješno podvaljuje obilježavanje 

i proslavljanje katoličkog sveca 

Valentina pod nazivom “Valentinovo” 

ili “Dan zaljubljenih”.) Neka organizacija, 

neko udruženje bi trebalo uputiti 

zvanično pismo na adrese ministara, 

direktora škola i drugih javnih ustanova, 

profesora i nastavnika, novinara 

i zahtijevati od njih da muslimanima 

ne nameću katoličke ili bilo koje druge 

nemuslimanske praznike i svetkovine. 

Ako ništa drugo, barem ćemo znati kakav 

je ko i kakav je njihov odnos prema 

islamu i prema muslimanima. 


43

Zelena transferzala 

Srbija 

Osnovan Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka u Srbiji 

ješenjem Privrednog suda u Kraljevu, broj FI. 96/2011, 

Rusvojen R je zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća i u sudski 

registar upisan je Zavod za kulturu sandžačkih Bošnjaka u 

Republici Srbiji, čime je okončan postupak osnivanja ove najbitnije 

ustanove kulture za Bošnjake u Republici Srbiji. Bošnjačko 

nacionalno vijeće kao osnivač Zavoda osnivanjem ove 

institucije, uspostavilo je još jedan važan instrument u cilju 

ostvarivanja Ustavom i zakonom garantovanih prava pripadnicima 

bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji. Cilj 

osnivanja Zavoda je ostvarivanje 

ravnopravnosti, očuvanje identiteta 

i razvijanje kulture bošnjačke 

nacionalne zajednice u Republici 

Srbiji, u skladu sa Ustavom, zakonom 

i standardima Evropske 

unije. Zavod će se baviti djelatnostima 

koje obuhvataju promovisanje, 

podsticanje, čuvanje, razvijanje 

i organizovanje, kulture 

i nauke, vrhunskog stvaralaštva 

bošnjačke nacionalne zajednice, 

saradnje sa ustanovama i organizacijama 

kulture, nauke i umjetnosti 

u Republici Srbiji, uspostavljanjem 

veza i saradnje među 

ustanovama zaštite na lokalnom 

i regionalnom nivou, organizacija 

i pojedinaca u Republici Srbiji 

sa međunarodnim ustanovama i 

organizacijama (Savjetom Evrope. 

EU, UNESKO-m, i dr.), normativne 

djelatnosti u oblasti kulture 

Prizren 

Bošnjaci osnivaju svoj studentski centar 

Članovi studenskog centra u osnivanju, koji 

će okupljati studente iz nastave na bosanskom 

jeziku na Univerzitetu u Prizrenu, dobili 

su ovih dana na poklon fotokopir mašinu. 

Riječ je o donaciji pripadnika udruženja 

“Džemat kosovskih Bošnjaka” iz Ciriha. Prema 

riječima Emira Skenderija, člana Inicijativnog 

odbora za osnivanje centra “Student” za www. 

info-ks.net, u toku je priprema osnivačke skupštine 

na kojoj će se izabrati rukovodstvo. “U 

centru će se pružati besplatne usluge kopiranja 

bošnjačkim studentima. Tu će se okupljati i 

studenti, biće dostupne neophodne informacije 

u vezi studija a uz kafu moći će još dosta toga 

da se uradi i poboljša sveukupna situacija naših 

kolega”, kaže Skenderi. Po njegovim riječima, 

članovi Inicijativnog odbora imaju obećanja 

“od svih političkih subjekata da će im pomoći 

u opremanju prostorija”. Apeluju na sve ljude 

dobre volje da im, koliko im to mogućnosti dozvoljavaju, 

pomognu na ovom planu. 

44 

i umjetnosti i usklađivanje s evropskim standardima, tržišne 

orijentacije radi poboljšanja uslova za rad i djelatnost kulturnih 

subjekata, umjetničkog stvaralaštva mladih talenata, 

razvijanje turizma u kulturi, informaciono-dokumentacione 

djelatnosti u oblasti kulture i umjetnosti, proizvodnje kinematografskih 

djela, audio-vizuelnih proizvoda i televizijskog 

programa, zaštiti i održavanju nepokretnih kulturnih dobara, 

kulturno-historijskih lokacija, zgrada kao i ostalim djelatnostima 

u skladu sa zakonom. 

30. decembar - 5. safer

Kosovo 

Mine odnose ljudske živote na Kosovu 

Ueksplozijama zaostalih mina, od 1999. godine pa 

sve do sada, život je izgubilo 119 građana Kosova, 

a stotine njih je ranjeno. Snage sigurnosti Kosova 

objavile su izvještaj o minskim 

poljima i minama u zemlji za 

2011. godinu. 

U izvještaju se navodi da je u 

toku protekle godine od eksplozije 

mine stradalo 16, a 

teško povrijeđene 34 osobe. 

Saopšteno je da je zbog mina 

i neeksplodiranih sredstava na 

Kosovu, od 1999. godine sve 

do danas, život izgubilo 119 

osoba, a 448 njih je ranjeno. 

Kosovske vlasti su saopštile 

da su timovi za deminiranje 

pri kosovskim Snagama sigurnosti do sada deminirali 

površinu od 420 hiljada kvadratnih metara i pri 

tom pronašli 990 nagaznih mina, bombi te druga 

eksplozivna sredstva. Timovi 

za deminiranje nastavljaju aktivnosti 

za čišćenje mina na terenima 

u Prizrenu, Đakovici, 

Suhareki, Dragašu i Štimlju. 

U izvještaju se takođe osuđuju 

vlasti u Srbiji koje čak i nakon 

12 godina nisu Kosovu dostavili 

mapu o područjima gdje su 

postavljene mine. Ističe se da 

Srbija, stavljajući u opasnost živote 

građana na Kosovu, na ovaj 

način čini zločin protiv čovječnosti. 

Sandžak 

Stradanje Kolašina 1856. 

Rusko-turski rat 1853.-1856., poznat kao Krimski rat, iskorišćen 

Rje j za ponovnu kampanju istrebljenja j bošnjačkog stanovništva u 

RSandžaku. Četiri godine kasnije, udružene snage Vasojevića, Donje 

i Gornje Morače, Rovaca, Jezera, Šaranaca, Lijeve rijeke i djelimič- 

no Kuča, kojima su komandirali senator Novica Cerović i vojvoda 

Miljan Vukov, iznenada su napale Kolašin. Sin Miljana Vukova, 

kasnije Ministar inostranih poslova Kraljevine CG, vojvoda Gavro 

Vuković, o ovom napadu je napisao: Za tili čas grad (Kolašin) je 

postao ruševina… Na gradu Kolašinu i na Sinjevini palo je naših 

i ranjeno oko 200 druga. Turska pogibija: posječeno i izgorjelo po 

kućama oko 600. U pismu Vuku Karadžiću, Vuk Popović je o ovome 

napisao: Miljan Vukov i Novica Cerović udarili su na gornji 

Kolašin, te od Kolašinaca učinili “grdilo, rob i grob”, da su im kuće 

zapalili, gdje su mnogi izgorjeli, da je oko 100 zarobljeno i da ih 

je toliko posječeno, dok je na strani napadača (Brđana) poginulo 

220 ljudi, najviše Kuča. O Kolašincima je Popović napisao da su 

žestoki junaci i da nisu nikada imali nad sobom cara ni gospodara. 

O napadima na Bihor i na Kolašin osmanske vlasti obavijestile su 

konzularna predstavništva u Mostaru, ističući da je samo u Bihoru 

ubijeno 200 Muslimana. (Autor: Dr. Admir Muratović) 

Crna Gora 

Mešihat IZ-e i IKC Plav-Gusinje iz Njujorka 

zajednički organizuju obilježavanje stogodišnjice 

pokrštavanja muslimana Plava i Gusinja 

Mešihat IZ-e u Crnoj Gori i IKC Plav-Gusinje iz Njujorka 

jednoglasni su da iduće godine zajednički organizuju 

obilježavanje stogodišnjice pokrštavanja muslimana 

Plava i Gusinja, manifestacijom pod nazivom: “NEMA 

PRISILE U VJERI”. Na posljednjoj sjednici Mešihata IZa 

koja se održala 8. decembra, članovi Mešihata su izrazili 

jednoglasnu saglasnost da se ovaj jubilej dostojno i dostojanstveno 

obilježi, da ova bolna tačka ne tako davne prošlosti 

bude osvijetljena pomenom i rasvijetljena istorijskim 

činjenicama. Konstatovano je, da pod rukovodstvom Mešihata 

Islamske zajednice u Crnoj Gori i Islamske zajednice i 

Kulturnog centra Plav-Gusinje u Njujorku, u obilježavanju 

ovog bolnog jubileja mogu sudjelovati i druge institucije, organizacije 

i ljudi dobre volje. Mešihat i Islamska zajednica i 

Kulturni centar Plav-Gusinje su pozvali sve zainteresovane 

institucije i pojedince da se obrate i uzmu učešće u suorganizaciji 

i asistencijom pomognu u organizovanju dostojnog i 

dostojanstvenog pomena ovog neslavnog jubileja. 


45

Zločin 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Obrenović: Naređenje glasi da se 

zarobljenici dovedu u Zvornik i strijeljaju 

Nastavljamo sa 

objavljivanjem svjedočenja 

Srba o ratnim zločinima 

nad Bošnjacima tokom 

agresije na Bosnu i 

Hercegovinu. I ova 

svjedočenja koja ćemo 

objaviti dogodila su se u 

sklopu sudskih procesa 

pred Haškim tribunalom 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

nastavljamo svjedočenjem 

Dragana Obrenovića, rođen 12. aprila 

1963. godine u Rogatici. Od decembra 

1992. to novembra 1996. godine bio je 

načelnik štaba i zamjenik komandanta 

1. zvorničke pješadijske brigade Drinskog 

korpusa vojske bosanskih Srba 

(VRS); od 8. avgusta 1995. do 15. septembra 

1995. i ponovo od 18. do 24. 

septembra 1995., bio vršilac dužnosti 

komandanta Zvorničke pješadijske brigade. 

Uhapšen 15. aprila 2001. godine, 

od strane Međunarodnih stabilizacionih 

snaga (SFOR). Sporazumno 21. 

maja 2003. prihvatio krivicu za progone. 

10. decembra 2003. godine, osuđen 

na 17 godina zatvora, 18. juna 2004. 

godine prebačen u Norvešku na izdržavanje 

ostatka kazne. U nastavku slijedi 

njegovo priznanje o počinjenom zločinu 

nad Bošnjacima. 

Izjava o činjenicama kako ih je 

naveo Dragan Obrenović 

Uveče 13. jula 1995. saznao sam 

prvi put za dolazak zarobljenika Muslimana 

u područje Zvornika. Ne mogu 

se precizno sjetiti, ali bilo je oko 19:00 

sati te večeri kada me poručnik Drago 

Nikolić nazvao telefonom. Zvao je sa 

isturenog komandnog mjesta brigade i 

rekao mi da ga je upravo nazvao potpukovnik 

Popović. Drago Nikolić mi 


46 

je prenio da mu je Popović rekao da 

ogroman broj zarobljenika Muslimana 

treba da stigne u Zvornik iz Bratunca 

i da Nikolić treba izvršiti pripreme 

za njihov dolazak. Ja sam shvatio da 

“ogroman broj zarobljenika Muslimana” 

znači na hiljade zarobljenih Muslimana, 

pošto sam već znao iz obavještajnih 

podataka i drugih informacija 

koje sam dobio ranije tog dana da ih 

je na hiljade uhvaćeno dolje u području 

Konjević Polja. Drago Nikolić je rekao 

da ga neko mora zamijeniti na komandnom 

mjestu kako bi on mogao obaviti 

taj zadatak. Rekao mi je da će Popović 

poslati nekoga da ga o tome lično 

upozna i prenese daljnje informacije. 

Pitao sam ga zašto se zarobljenici ne 

voze dalje na sjever, u logor ratnih zarobljenika 

u Batkoviće. Drago Nikolić 

mi je rekao da neće slati zarobljenike u 

Batkoviće jer Crveni krst zna za Batkoviće. 

Rekao je da naređenje glasi da se 

zarobljenici dovedu u Zvornik i strijeljaju. 

Rekao sam Dragi Nikoliću da mi 

ne možemo prihvatiti odgovornost za 

zadatak o kojem me je upravo obavijestio 

a da o tome ne izvijestimo našu komandu. 

Drago Nikolić mi je rekao da 

je komanda već upoznata sa tim, da je 

naredba došla od Mladića i da svi, uključujući 

Pandurevića, znaju za tu naredbu. 

Zbog toga nisam ništa preduzeo 

da obavijestim svog komandanta Pandurevića 

o onome šta se dešava jer sam 

vjerovao riječima Drage Nikolića da 

Pandurević već zna za to. Potvrđujem 

da sam ja komandovao Zvorničkom 

brigadom u odsustvu mog komandanta 

Vinka Pandurevića, do njegovog povratka 

oko podneva 15. jula. Saznavši 

za plan da se pobiju zarobljenici, ja, kao 

vršilac dužnosti komandanta, preuzeo 

sam odgovornost za taj plan i podržao 

izvršenje tog plana. Drago Nikolić je 

tražio od mene da pustim sa linije četu 

vojne policije da mu pomogne. Rekao 

sam mu da nemam nijednu drugu jedinicu 

na raspolaganju za liniju. Onda 

sam odlučio da pošaljem komandira 

čete vojne policije, poručnika Miomira 

Jasikovca i pet vojnih policajaca da mu 

pomognu. Otprilike sat vremena kasnije, 

oko 20:00 sati, naredio sam poručniku 

Jasikovcu da se vrati u brigadu 

i on je oko 40 minuta kasnije i stigao. 

Nazvao sam generala Živanovića oko 

20:30 sati i obavijestio ga o situaciji vezano 

za kolonu Muslimana. Nisam mu 

ništa govorio o planu strijeljanja zarobljenika. 

Tada sam mislio da je general 

Živanović još uvijek komandant Drin- 

skog korpusa. Naredio sam Jasikovcu 

da ostane sa petoricom-šestoricom svojih 

ljudi. Ostatak njegovog ljudstva je 

trebao da se javi komandiru voda vojne 

policije Tanasku Mekiću. Zatim sam 

obavijestio Jasikovca o zarobljenicima 

koji dolaze iz Bratunca i rekao mu da 

će ga nazvati Drago Nikolić i reći mu 

šta da radi sa tim zarobljenicima. Jasikovac 

je sa petoricom vojnih policajaca 

ostao u komandi Zvorničke brigade, a 

ja sam zajedno sa Mekićem otišao na 

Snagovo. Stigao sam na Snagovo kada 

je padao mrak i sastao sam se sa kapetanom 

Milanom Marićem i komandirom 

inžinjerijske čete Draganom Jevtićem. 

U toku dana 14. jula 1995. godine tri 

puta smo učestvovali u borbama protiv 

28. divizije. Oko 14:00 sati major Zoran 

Jovanović je stigao u rejon Snagova 

sa pojačanjem iz Zvornika. Rekao mi je 

da je Beara autobusima dovezao veliki 

broj zarobljenika u područje Zvornika. 

Oko 14:00 sati, odmah nakon dolaska 

pojačanja, moj vezista mi je rekao 

za radio poruku iz Zvorničke brigade 

upućenu preko centra veze u kojoj se 

traži da se puste dvojica mašinista. Ja 

sam se u to vrijeme nalazio na raskrsnici 

na Snagovu. Poruka je ustvari bila 

upućena Milanu Mariću, ali je moj vezista 

primio poruku i obavijestio me o 

tome. To je bio precizan izvještaj u kojem 

su spomenuta imena dvojice mašinista 

i rečeno je da treba da idu da prave 

put. Znao sam da ta priča o izgradnji 

puta nije baš uvjerljiva. Posumnjao sam 

ili da će ti ljudi da vrše ukopavanja zarobljenika 

ili da neko pokušava da učini 

uslugu mašinistima i pokušava da ih 

izvuče sa linije, tako da sam provjerio 

tu poruku. Pet minuta kasnije dobio 

sam poruku iz radio centra da je taj zahtjev 

vezan za posao koji obavljaju Po-

pović i Drago Nikolić. Znao 

sam tada da je zadatak za koji 

su traženi mašinisti bio ukapanje 

zarobljenika, kao dio 

plana o kome me je Drago 

Nikolić obavijestio noć ranije. 

Pročitao sam presretnute 

razgovore taktičkog izviđanja 

koje je ustupio tužilac. Što 

se tiče mojih razgovora prikazanih 

u tim presretnutim 

razgovorima, oni u principu 

tačno prikazuju šta je rečeno, 

ali nije zabilježen cijeli razgovor. 

Pošto sam koristio radio 

RUP 12 koji nije zaštićen, bila 

je uobičajena praksa da razgovaramo 

u šiframa i da se u 

toku razgovora prebacujemo 

na već utvrđene kanale, i tek 

tada nastavimo sa ostatkom 

poruke, što objašnjava zašto 

presretnuti razgovori nisu 

kompletni. Zatim sam otišao 

do Dragana Jevtića. On je već 

razgovarao sa mašinistima o 

kojima je bilo riječ i činilo se 

da se raspravljaju. Rekao bih 

da je poruka već došla do njih. 

Dragan Jevtić nije htio da pusti 

te ljude, ali sam ja rekao da 

treba da idu kao što je naređeno, 

odobrio sam njihova 

udaljavanje sa linije. Kasnije u 

toku popodneva, nisam siguran koliko 

je bilo sati, ali je bilo prije napada na 

Liplje, čuo sam na radiju da ima nekih 

problema u Orahovcu. To sam saznao 

kada sam pošao da provjerim stanje u 

mom 4. i 7. bataljonu i došao na mjesto 

odakle sam mogao stupiti u radio-vezu 

sa 4. bataljonom (kojeg prije toga nisam 

mogao kontaktirati putem radija). Stupio 

sam u vezu sa Lazarom Ristićem, 

komandantom 4. bataljona i on me 

obavijestio putem radija da ima nekih 

problema sa ljudima koji su tamo dovedeni. 

Razgovarao je u šiframa, govoreći 

o lokaciji na kojoj ima problema kao 

o mjestu gdje je 1992. bila zajednička 

komanda 2. bataljona i brigade a ja sam 

znao da se radi o Orahovca. Za one koji 

su dovedeni je rekao da su dovedeni iz 

mjesta gdje se nalaze Zoljani, a ja sam 

shvatao da je to šifra koja se odnosi na 

zarobljenike iz Srebrenice. Lazar Ristić 

me obavijestio da je poslao pojačanje u 

Orahovac da riješi te probleme. 

Popović je rekao da se ne zapisuje 

ništa 

Ostao sam na terenu i nastavio da 

tražim pojačanje da pomogne oko kolone, 

ali ništa nije dolazilo. 

General Miletić 

mi je rekao da 

kolona treba biti 

uništena. Zatim 

mi je prigovorio 

što koristim 

nezaštićenu 

vezu i spustio 

mi slušalicu. 

Tako nisam 

imao priliku 

da o toj temi 

prodiskutujem 

sa njim kako 

valja. 

Iste večeri (14.), između 

23:00 i 00:00 sati, napisao 

sam na komadu papira zahtjev 

za pojačanje komandi 

Drinskog korpusa i dao ga 

mom vezisti. On je poruku 

poslao radio operateru, poruka 

je proslijeđena centru 

veze, a zatim prenesena dežurnom 

oficiru, Draganu 

Jokiću. To se dešavalo nakon 

borbi i nakon zarobljavanja 

policajca, kapetana 

Zorana Jankovića. Dana 

14. jula se nisam vratio u 

komandu Zvorničke brigade. 

Ujutro 15. jula 1995. vratio sam se u 

komandu Zvorničke brigade. Dok sam 

prilazio komandi oko 11:00 sati, vidio 

sam naše vojne kamione i određeni broj 

vojnika koji se vraćaju u brigadu. Kada 

sam ušao u krug, vidio sam da je stigao 

pukovnik Vasić iz MUP-a. Sačekao 

sam ga i krenuli smo skupa. Pukovnik 

Vasić je bio zabrinut zato što je uhvaćen 

policajac iz MUP-a, kapetan Zoran 

Janković. Prije nego što sam došao do 

kancelarije, u hodniku me je zaustavio 

Dragan Jokić. Vasić je produžio prema 

mojoj kancelariji dok sam ja razgovarao 

sa Jokićem. Jokić mi je rekao da je 

imao ogromnih problema sa ukopavanjem 

strijeljanih i sa čuvanjem 

zatvorenika koje tek treba strijeljati. 

Pitao sam ga koga je 

obavijestio o tom problemu. 

Rekao je da Beara, Popović i 

Drago Nikolić odvode ljude 

gdje oni hoće. Prenio mi je 

da mu je Popović rekao da ne 

zapisuje ništa što se odnosi na 

aktivnosti oko operacije ubijanja 

ili da o tome ne govori 

preko radia. Ja sam znao da se 

vrši operacija ubijanja. Otišao 

sam u kancelariju i razgovarao 

sa Vasićem. Pričali smo o 

koloni i o zarobljenim Muslimanima, 

Vasić je predložio da 

se na linijama otvori koridor 

i kolona propusti, kako bi se 

izbjegle žrtve i smanjila prijetnja 

koju kolona predstavlja 

za bezbjednost Zvornika kao 

i za pozadinu naših borbenih 

linija. Komandant specijalne 

policije Ljubomir Borovčanin 

i policajac iz specijalne policije 

Miloš Stupar došli su i pridružili 

se sastanku. Nastavili smo 

razgovor o koloni. Smatrao 

sam da je za otvaranje takvog 

koridora potreban neko sa više 

instance, pa sam pokušao da 

stupim u kontakt sa komandantom 

Drinskog korpusa. 

Nazvao sam Drinski korpus 

i spojili su me sa dežurnim. 

Tražio sam komandanta, ali 

rekli su mi da je Pandurević 

već krenuo za Zvornik. U korpusu 

nije bilo drugih oficira 

koji su mi mogli pomoći tako 

da sam prekinuo vezu. Pošto 

nisam bio u mogućnosti da 

razgovaram sa komandantom 

Drinskog korpusa, nazvao 

sam Glavni štab i razgovarao 

sa generalom Miletićem. Tada 

sam mislio da je on operativni 

oficir, ali sada znam da je tada 

zastupao načelnika Glavnog 

štaba. Prenio sam Miletiću kolika je kolona 

i gdje je, i predložio da se otvore 

linije da bi kolona mogla proći. Miletić 

to nije odobrio i rekao mi je da upotrijebim 

svu vojnu tehniku koja mi je na 

raspolaganju da zaustavim i uništim 

kolonu kao što mi je naređeno. General 

Miletić mi je rekao da kolona treba 

biti uništena. Zatim mi je prigovorio što 

koristim nezaštićenu vezu i spustio mi 

slušalicu. Tako nisam imao priliku da 

o toj temi prodiskutujem sa njim kako 

valja. S obzirom na moja saznanja o koloni 

i stanju na terenu znao sam da je 

nemoguće uništiti kolonu onako kako 

je Miletić predlagao. 


47

Svijet medija 

Ubistva neonacista 

Država i njezine žrtve 

Između septembra 2000. 

godine i aprila 2007. 

godine članovi jedne 

desnoekstremističke 

terorističke ćelije su u 

Njemačkoj ubili desetoro 

ljudi. Žrtve su bili osam 

muškaraca turskog 

porijekla, jedan Grk i jedna 

policajka 

Piše: Jakob Jung 

Izvor: http://jacobjung.wordpress. 

com/2011/11/18/nazi-mord e - 

der-staat-und-seine-op fer/ 

Prijevod s njemačkog: Sejfudin 

Dizdarević 

Bez riječi saučešća 

Uvečer 13. novembra članovi 

turske općine Berlin su se 

okupili ispred brandenburške 

kapije da se prisjete žrtava neonacističkih 

terorista. Ovoj manifestaciji su 

se pored Centralnog vijeća Jevreja Njemačke 

pridružili i pojedini političari. 

Zvanični predstavnici njemačke vlade 

se nisu pojavili. 

Ministar vanjskih poslova Westerwelle 

je 14.11. komentarisao ekstremistička 

ubistva: “To nije samo užasno 

za žrtve, i to nije samo strašno za našu 

zemlju. To je prije svega veoma veoma 

loše za ugled naše zemlje u svijetu”, 

izjavio je u Briselu. 

Kenan Kolat, predsjedavajući Turske 

zajednice u Njemačkoj zahtijeva 

izvinjenje odgovornih koji su ranije 

isključivali bilo kakvu vezu sa neonacizmom. 

Pita se kako da Angela Merkel 

još uvijek nije našla za shodno da 

uputi riječi saučešća i on se zauzima za 

pomoć familijama žrtava u odgovarajućem 

obliku. 

loša” za ugled Njemačke.” Članove 

porodice žrtava ministar i ne spominje. 

I odista se ljudi u inostranstvu 

čude okolnostima ubistava i načinu 

ophođenja prema porodicama žrtava. 

Tako španske novine El Pais pitaju, 

kako je moguće da grupa nacista 

13 godina za nos vuče njemačko 

pravosuđe – u zemlji “gdje ćete biti 

kažnjeni ukoliko vozite biciklo bez 

svjetla”. Tursko ministarstvo vanjskih 

poslova od njemačkih vlasti 

očekuje sveobuhvatnu istragu i zahtijeva 

od Njemačke da suzbije “radikalne 

struje”. 

Njemačka vlada strahuje da bi 

minuta šutnje u Bundestagu 

mogla dovesti u pitanje 

jedinstvenost vlade po 

ovom pitanju, te predlažu 

da predsjednik Wulff primi 

porodice žrtava u svojoj rezidenciji. 

Čudna retorika 

Od 2000. godine su članovi 

porodica žrtava izloženi 

neumjesnom i bezobraznom 

ophođenju od strane 

istražnih organa. Označavanje 

zločina kao “döner 

ubistva”, “Bosfor” kao ime 

Njemačka 

vlada strahuje 

da bi minuta 

šutnje u 

Bundestagu 

mogla dovesti 

u pitanje 

jedinstvenost 

vlade po ovom 

pitanju, te 

predlažu da 

predsjednik 

Wulff primi 

porodice 

žrtava u svojoj 

rezidenciji. 

policijske specijalne komisije, upućivanje 

na tzv. “mafiju polumjeseca”: 

državni organi, mediji i političari su 

od samog početka odabirom ogavnog 

vokabulara sugerirali da se radi o ubistvima 

u kojima se “stranci” međusobno 

ubijaju. 

Kao motive su se spominjali navodna 

upetljanost žrtava u ilegalne igre na 

sreću ili trgovinu oružjem. Istraga se 

prije svega koncentrisala na lične veze 

između žrtava i od Turaka koji žive u 

Njemačkoj se tražilo da pomognu pri 

rasvjetljavanju zločina. Neonacistički 

motivi su u samom startu bili isključeni. 

Policijska specijalna komisija “Bosfor” 

je raspuštena nakon tri godine neuspješnog 

istraživanja. Njezin 

šef, Wolfgang Geier je izjavio 

da ubistva idu na račun osobe 

sa privatnim motivima ili 

kriminalne grupe. 

Žrtve se međusobno nisu 

poznavale. Od samog početka 

nisu postojale nikakve 

indicije koje bi ukazivale na 

suprotnost. A kod svih ubistava 

korišten je isti pištolj. 

Samo iz ovih saznanja i iz činjenice 

da su sve žrtve (osim 

policajke) bili stranci, moglo 

se zaključiti da je motiv ubistava 

desničarski ekstremizam. 

Briga za dobrim ugledom 

Za Guida Westerwellea je gori 

učinak ubistava: “Strašna” su ubistva 

ali “prije svega” su “veoma veoma 


48

U maju 2006. godine na konferenciji 

ministara unutrašnjih poslova 

njemačkih pokrajina se diskutovalo o 

prebacivanju nadležnosti na federalni 

kriminalistički ured (Bundeskriminalamt) 

i time priorizirati cijele 

slučajeve. Ali poslušao se prijedlog 

tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova 

Bavarske, Günthera Becksteina 

iz kršćansko-socijalne stranke, da se 

nadležnost ostavi na pokrajinskom 

nivou. 

Najmanje 147 ubistava neonacista 

Nadležnost za ubistva bi trebala 

biti kod federalnog ministra MUP-a, 

Hans-Petera Friedricha. Ali on do sada 

nije našao riječi saučešća za porodice 

žrtava. Umjesto toga je izvadio katalog 

mjera koje predviđaju strožiju kontrolu. 

Još 13. novembra spominje “döner 

ubistva”, istovremeno ponavljajući da 

država desničare ima na oku. 

Slijepi na desno oko!? 

Poznavajući mlaki način ophođenja 

države prema desnoekstremnim zločinima, 

skandaloznu ulogu informanata 

unutar neonacističke stranke NPD 

kao i neprestano ponavljanje opasnosti 

koja vreba od islamista i ljevičara, postavlja 

se, kako u Njemačkoj tako i u 

inostranstvu, pitanje da li su njemačke 

vlasti “slijepe na desno oko”. 

Jasan znak za nemar naspram odgovarajućih 

krivičnih djela su zvanične 

brojke o žrtvama desničarskog nasilja. 

Njemačka vlada broji u vremenu od 

1990. do 2010. godine tek 47 ubistva 

koja idu na račun ekstremne desnice. 

A u vremenu od 2000. i 2010. tek pet 

ubistava. 

Zajednička istraga novinara iz 

ZEIT-a i Tagesspiegel-a iz prošle go- 

dine dolazi do sasvim drugih brojki. 

Novinari su u periodu između 1990. i 

2010. za 137 ubistava otkrili desničarske 

motive. A u vremenu između 2000. 

i 2010. čak 31 ubistvo kao posljedicu 

desničarskog nasilja. 

Ako ovim novinarskim saznanjima 

dodamo i 10 novih ubistava za koje se 

ispostavilo da su ih počinili neonacisti, 

onda se brojka penje na 41 žrtvu, dok 

je državna zvanična brojka tek 5 žrtava. 

Politolog Hans-Gerd Jaschke je 

profesor na Univerzitetu za ekonomiju 

i pravo u Berlinu i u vremenu od 2002. 

do 2007. vodio je i Odjel za pravo i 

sociologiju pri Policijskoj akademiji 

u Münsteru. U gostovanju za ARD, 

15.11. izjavio je da je devedestih godina 

bilo oko 100 ubistava motivisanih 

desničarskom ideologijom: gj 

“Što znači da se radi o neu- 

poredivo većoj brojki broja 

žrtava (ljevičarskog terorizma, 

organizacije) RAF-a, 

kao i mnogo veći broj islamističkog 

nasilja.” 

Martin Jander, jedan 

drugi historičar i politolog, 

u intervju za njemački dnevnik 

od 12.10.2011 na temu 

terorističkih aktivnosti u 

Njemačkoj kaže: 

“Između ljevice i desnice 

postoji krucijalna razlika: od 

03. oktobra 1990. desilo se 

150 ubistava. Ljudi su pretučeni 

na smrt, spaljeni itd. Na račun 

ljevice idu tek tučnjave sa policijom ili 

paljenje auta u Berlinu. Ali u posljednih 

20 godina nismo imali ni jedno 

ubistvo motivnisano ljevičarskom ideologijom.” 

Ako polazimo od toga da je borba 

države protiv ekstremnih ljevičara 

i islamista ispravna i adekvatna, onda 

pod aspektom ubistava sve tri ideologije, 

moramo konstatovati da Njemačka 

ima ozbiljne deficite u borbi protiv neonacističke 

ideologije. 

Povjerljiv razgovor u četiri oka 

Politika u Njemačkoj godinama 

zatvara oči pred opasnostima desnoekstremnog 

terorizma. U zvaničnim statistikama 

je obuhvaćen tek neznatan 

procenat žrtava. Uloga Ureda za zaštitu 

Ustava i njegovih informanata je 

skandalozna. U sklopu sudskog procesa 

o zabrani desno-ekstremne stranke 

NPD, Ustavni sud 2003. godine nije 

bio u stanju da razluči koje pozicije 

sama stranka zastupa a koje potiču 

od informanata MUP-a i zbog toga je 

proces obustavljen. Istovremeno, NPD 

Iako je istinska 

opasnost 

desnoekstremnog 

terora 

svakome jasna, 

njemačka 

vlada i njezini 

predstavnici 

uskraćuju 

žrtavama 

neonacističkog 

terorizma 

saučešće i 

izvinjenje. 

i druge desnoekstremističke 

organizacije se financiraju 

iz državnog budžeta kao i iz 

honorara MUP-a koje informanti 

prosljeđuju NPD-u. 

Iako je istinska opasnost 

desnoekstremnog terora 

svakome jasna, njemačka 

vlada i njezini predstavnici 

uskraćuju žrtavama neonacističkog 

terorizma saučešće 

i izvinjenje. Umjesto toga 

instrumentalizuju ubistva 

za svoje ciljeve da bi se lično 

inscenirali ili ih koriste kao 

argument za proširenje kontrolnih 

i nadzornih mjera. 

Predsjednik Wulff se iza zatvorenih 

vrata planira sresti sa porodicama žrtava. 

Čak i u ovom trenutku država želi 

ophođenje sa desničarskim terorizmom 

izvesti što je moguće neupadljivije. 

Saučešće i empatija 

Kroz nejednako ophođenje prema 

različitim vrstama terorizma, država 

sugerira da žrtve tih terorizama nisu 

iste. 

Žrtve neonacističkog terora su u 

prvom redu stranci, ljevičari ili homoseksualci. 

A simpatija za ove ljude, ne 

samo unutar vlade nego i cijelog njemačkog 

društva, nije baš tako ni rasprostranjena. 

Potencijalni ciljevi ljevičara 

i islamista su centri državne moći: 

članovi vlade, nosioci javnih funkcija 

zgrade i ustanove. 

Na nama svima je dužnost da se 

slično u budućnosti ne ponovi. Prije 

svega da se žrtve i njihove porodice 

stave u žižu interesovanja. Sami sebi 

a i svijetu moramo pokazati empatiju 

i saučešće kada u našoj zemlji 

ljudi postanu žrtve neonacističke 

ideologije. 


49

Islamnet 

Alžir 

Hoće li 2012. biti godina 

alžirske političke revolucije? 

Alžir je jedina sjevernoafrička 

zemlja koja uspješno odolijeva 

narodnoj revoluciji. Iako su 

sve susjedne zemlje ušle u završnu 

fazu društveno-političkih reformi, 

u Alžiru se do sada ništa ozbiljnije 

nije dogodilo. Međutim, ohrabreni 

izbornim uspjesima islamista 

u susjednim zemljama i alžirski 

islamisti polahko dižu glavu i 

najavljuju ozbiljnije aktivnosti 

vršenja pritisaka na aktuelnu vlast 

da se konačno krene u političke 

reforme. Početkom 2011. godine 

predsjednik Alžira Abdelaziz 

Bouteflika je najavio pokretanje 

reformi i pripremanje održavanja 

slobodnih izbora. Međutim, na 

tom planu se do sada nije ništa 

uradilo. Zato je islamistička partija 

Islamski pokret za mirno 

društvo najavilo raskid koalicionog 

odnosa sa vladajućom 

strankom Abdelaziza Bouteflike. 

“Vrijeme je za novi politički 

kurs”, kaže Bouguera Soltani, 

lider Islamskog pokreta za mirno 

društvo. Ova islamistička partija 

osnovana je 1990. godine a njen 

osnivač je pokret Muslimansko 

bratstvo Alžira. Oni su od 2004. 

godine ušli u koalicionu vladu 

Abdelaziza Bouteflike. Alžirska 

Muslimanska braća su vidljivo 

ohrabreni izbornim uspjesima 

svoje braće u Maroku, Tunisu i 

Egiptu. Ako je vjerovati njihovim 

najavama u 2012. godini bi mogli 

svjedočiti promjenama i u Alžiru. 

Nažalost, Alžir je jedna veoma 

komplicirana zemlja. Abdelaziz 

Bouteflika ima potpunu podršku 

Francuske koja neće mirno posmatrati 

kako i Alžir preuzimaju 

islamisti. 

Izrael 

Jevrejski doseljenici: Naoružani mržnjom 

i automatskim naoružanjem 

Život Palestinaca na okupiranoj 

palestinskoj zemlji je izuzetno 

težak. Zahvaljujući internetu 

danas je, skoro u detalje, moguće 

vidjeti kako je gorak život muslimana 

u Palestini. Brojni su mehanizmi 

uz pomoć kojih cionistička 

vlast u Izraelu vrši terorističko 

iživljavanje nad palestinskim narodom. 

Jevrejski doseljenici su 

jedno od najjačih oružja cionističkog 

Izraela. Nakon što ih dovedu 

u Izrael i dodijele im otetu palestinsku 

zemlju, cionisti jevrejske 

doseljenike indoktriniraju, organiziraju, 

obučavaju i naoružavaju. 

Indoktrinacija ide u smjeru da 

Palestinci nemaju nikakva prava i 

da bi ih Izrael trebao pobiti sve u 

gasnim komorama, kao što je Hitler 

radio Jevrejima i drugim narodima 

tokom Drugog svjetskog 

rata. Nigdje u svijetu civili, obični 

građani ne hodaju slobodno sa 

automatskim naoružanjem i granatama. 

Iako je na palestinskoj 

okupiranoj teritoriji raspoređeno 

desetine hiljada izraelskih vojnika, 

izraelska vlada je dodatno 

naoružala jevrejske doseljenike. 

Jevrejski doseljenici tako naoružani 

često upadaju u kuće i na posjede 

Palestinaca gdje ih maltretiraju 

pa čak i ubijaju. Jedna od 

omiljenih aktivnosti naoružanih 

jevrejskih doseljenika je uništavanje 

plantaža maslina čiji vlasnici 

su Palestinci. U posljednje vrijeme 

jevrejski doseljenici sve češće 

pale džamije, a čak su prije nekoliko 

dana napali jednu vojnu bazu 

izraelske vojske. Teško je zamisliti 

kako Palestinci žive u ovakvim 

uvjetima. Kako bi bilo da živimo 

sa komšijama koji oko naših 

kuća hodaju naoružani, upadaju u 

naše kuće tako naoružani i rade 

sa nama i našom imovinom šta im 

je volja? Takvim životom “mogu” 

živjeti samo Palestinci. U sklopu 

ovog teksta objavljujemo nekoliko 

fotografija koje su dovoljan dokaz 

ko su i šta su jevrejski doseljenici 

u Izraelu. 


50

Malezija 

Amie Sofia: Najbolja islamska propovjednica 

u Maleziji 

Prošle godine smo objavili vijest 

kako je u Maleziji emitiran 

veoma zanimljiv reality show, 

u kojem je izabran najbolji islamski 

propovjednik. Ove godine 

ponovo je održan sličan reality 

show, ovaj put radilo se o izboru 

najbolje islamske propovjednice. 

Reality show pod nazivom “Solehah” 

(solehah na malajskom jeziku 

Rusija 

Putin ulaže 107 milijardi dolara u modernizaciju 

naoružanja i vojne industrije 

Zadatke opremanja vojske i 

mornarice savremenim i perspektivnim 

sistemima naoružanja 

nemoguće je sprovesti bez 

prethodne modernizacije samog 

vojno-industrijskog kompleksa. 

Za te ciljeve izdvajamo ogroman 

novac, ogromne resurse - tri biliona 

rubalja (oko 107 milijardi 

dolara). Taj novac mora biti 

potrošen na najefikasniji način, 

tako da dobijemo željeni rezultat, 

izjavio je premijer Rusije Vladimir 

Putin. 

Navedene informacije su veoma 

zabrinjavajuće, pogotovo kada se 

uzme u obzir odnos Rusije prema 

muslimanima Kavkaza i drugih zemalja. 

znači pobožna žena) završen je 19. 

decembra a pobjednica je 25-godišnja 

Amie Sofia. Amie Sofia je 

dobila nagradu putovanje na hadž, 

10 hiljada američkih dolara i automobil. 

Pobjednica je na proglašenju 

naglasila da se nada da će 

njena pobjeda pomoći da društvo 

prihvati žene kao islamske radnice 

i daije. 

Pakistan 

U Pakistanu djeluje oko 

sedam hiljada agenata 

CIA 

Brigadir Asif Haroon Raja, 

ugledni i poznati bivši 

komandant specijalnih snaga 

pakistanske vojske i trenutni 

analitičar sigurnosnih studija 

iznosi dokaze o povezanosti 

bivšeg pakistanskog ambasadora 

u Sjedinjenim Američkim 

Državama Husaina Haqqania 

i ministra unutarnjih poslova 

Pakistana Rehmana Malika sa 

širenjem američke obavještajne 

mreže u ovoj zemlji. Asif Haroon 

Raja dokazuje da je u Pakistanu 

trenutno aktivno oko 

sedam hiljada agenata američke 

CIA-e. CIA ima razgranatu 

mrežu po svim velikim gradovima 

i urbanim centrima u Pakistanu. 

“Pod krinkom borbe 

protiv terorizma CIA i FBI su 

2008. godine nesmetano uspostavili 

svoju mrežu širom Pakistana. 

Ubrzo nakon toga CIA je 

preuzela kontrolu na pakistanskim 

obavještajnim službama 

ISI i MI”. Najpoznatiji slučaj 

koji otkriva prisustvo agenata 

CIA u Pakistanu je slučaj agenta 

Raymonda Davisa koji je u 

januaru 2011. godine u centru 

Lahorea ubio dvojicu Pakistanaca 

za koje je sumnjao da ga 

prate. Nakon višemjesečnog diplomatskog 

nadmudrivanja između 

Washingtona i Pakistana, 

Raymond Davis je oslobođen iz 

zatvora nakon čega mu je dozvoljeno 

da napusti Pakistan. 


51

Turska 

Turska poljoprivreda ispred 

Francuske, Španije, Italije 

i Rusije 

Kina 

Najranija verzija prevoda Kur’ana na kineski jezik 

Na sjeveru Kine u provinciji 

Gansu istraživači su našli original 

najranijeg prijevoda Kur’ana 

na kineski jezik. Riječ je o prijevodu 

koji je ručno napisan a potiče 

iz 1912. godine. Istraživači iz 

Muslimanskog kulturnog centra sa 

univerziteta Lanzhou iz provincije 

Gansu su utvrdili da su pronađeni 

prvi prijevod Kur’ana na kineski jezik 

uradili imami Sha Zhong i Ma 

Fulu. Imami Sha i Ma su sa prijevodom 

Kur’ana počeli 1909. godine, 

a završili 1912. godine. Spomenuti 

imami su napisali tri kopije prijevoda 

Kur’ana. 

Turska je u poljoprivrednom 

sektoru preskočila četiri zemlje 

i zauzela 7. mjesto u svijetu. 

Jedna od zemalja ispred kojih 

je Turska ostvarila prednost 

je i Francuska. Turska je na 

rang listi svjetske poljoprivrede 

zauzela sedmo mjesto. Ministar 

za prehranu, poljoprivredu i 

stočarstvo Mehdi Eker je kazao 

da je Turska, zahvaljujući podsticajima 

Vlade poljoprivrednicima, 

u poljoprivrednom sektoru 

uspjela preći četiri velike 

zemlje. U mjestu Čičekpinar, 

u provinciji Isparta poljoprivrednicima 

je distribuirano 804 

mliječnih goveda. Ceremoniji je 

prisustvovao i ministar za prehranu, 

poljoprivredu i stočarstvo 

Mehdi Eker. Govoreći na 

ceremoniji Eker je istakao da 

se poljoprivredni sektor u Turskoj, 

zahvaljujući podsticajima 

Vlade, nastavlja brzo razvijati. 

“Turska se među 190 zemalja 

u svijetu nalazila na 11. mjestu. 

Realizacijom projekata za 

razvoj poljoprivrednog sektora 

i uz trud naših građana uspjeli 

smo dostići vrijednost od 62 

milijarde dolara. Turska poljoprivreda 

je prešla Francusku, 

Španiju, Italiju i Rusiju i među 

190 zemalja rangirala se na 7. 

mjesto”, kazao je ministar Eker. 

Holandija 

Gert Wilders nagovara Europu i Ameriku da izbace 

Tursku iz NATO saveza 

Gert Wilders je preko svoje 

Partije slobode i u sadejstvu 

sa još nekoliko holandskih političara 

pokrenuo lobističke aktivnosti 

kod zemalja članica NATO 

alijanse da se Turska izbaci iz 

ovog saveza. Wilders 

je razlog za 

ovakvu inicijativu 

pronašao u turskim 

diplomatskim 

sukobima sa 

Izraelom i Francuskom. 

Prema Wildersu 

NATO bi 

trebao da preispita 

svoje planove o 

razmještanju strateškog 

raketnog 

antinuklearnog 

štita koji bi trebao biti izgrađen 

u Turskoj. “Evropa i Amerika ne 

bi trebali vjerovati Turskoj i povjeriti 

joj na čuvanje najvažniji 

sistem odbrane od nuklearnih 

prijetnji”, kaže Wilders. 


52

SAD 

Američki muslimani otvaraju 

prvu kliniku za besplatno 

liječenje žena 

ahvaljujući velikodušnosti američke 

Zislamske Z humanitarne organizacije 

“The Islamic Circle of North America 

Relief USA”, te velikom i iskrenom zalaganju 

imama Muhammeda Melhema i 

doktorice Reshma Khan u Charlestonu, 

Južnoj Carolini otvorena je prva klinika 

za besplatno liječenje žena. Ovo je prva 

klinika ovakve vrste u Americi. U njoj će 

se potpuno besplatno moći liječiti siromašne 

žene, žene koje nemaju zdravstveno 

osiguranje i starije od 17 godina. 

Foto islamneta 

Otvaranjem ove klinike američki muslimani 

su još jednom pokazali svoju privrženost 

islamu. Oni svoj imetak troše na 

Allahovom putu i na opće zadovoljstvo 

svih građana Amerike. 

Masovno bacanje televizora u smeće 

Jerusalem: Jevrejski ekstremisti masovno bacaju televizore u 

znak protesta zbog nemoralnih sadržaja na Javnom tv servisu 

Izraela. Ova vijest nije privukla veću pažnju javnosti. Da su ovo 

uradili muslimani u Gazi to bi bila glavna vijest u svijetu. 

Irak 

Od 1945. godine do danas 

Armija SAD-a je ubila oko 

10 miliona ljudi 

Američki predsjednik Barack 

Obama je 14. decembra održao 

govor pred američkim vojnicima 

a povodom povlačenja 

američke vojske iz Iraka. Tom 

prilikom, predsjednik Obama je 

rekao da je američka vojska časno 

napustila Irak i da je tim činom 

učinila jedno od izvanrednih 

poglavlja u istoriji američke 

vojske. Osim toga, predsjednik 

Obama je istakao da je američka 

vojska dokazala da je najbolja 

vojska u historiji svijeta. Na 

Obaminu izjavu o časnom ratovanju 

američke vojske u Iraku i 

o tome da je američka vojska najbolja 

vojska u historiji svijeta reagirali 

su mnogi. Ovom prilikom 

izdvajamo rekacije Johna Pilgera, 

poznatog novinara i filmskog 

producenta, te američkog marinca 

Rossa Caputia. John Pilger je 

ovako reagirao na Obamine riječi 

da je američka vojska najbolja 

vojska u historiji svijeta: „Ono 

što Obama nije rekao jeste činjenica 

da je Armija Sjedinjenih 

Američkih Država od 1945. godine 

direktno bila odgovorna za 

smrt 10 miliona ljudi”. Marinac 

Ross Caputia u autorskom tekstu 

u britanskom listu The Guardian 

piše: “Žalostan sam zbog svoje 

uloge u Falluji. Kao US marinac, 

koji je izgubio bliske prijatelje tokom 

opsade Falluje u Iraku prije 

sedam godina, ja razumijem da 

smo tamo bili agresori”. 


53

Islamski svijet 

Egipatska revolucija iza pozorišnih kulisa 

zapadnih medija 

Islamisti, čuvari 

demokratskog poretka 

Iz uzavrelog Kaira javio 

nam se Jusuf Džanić, naš 

student na univerzitetu Al 

Azhar sa veoma zanimljivim 

informacijama o egipatskoj 

revoluciji i o aktuelnim 

događanjima u Kairu 

Piše: Jusuf Džafić 

Povodom zadnjih dešavanja 

u Egiptu, ponukan hajkom 

zapadnih medija i medija, 

slijepih zapadnomedijskih sljedbenika, 

na Egipat, posebice na egipatsku 

vojsku, i uopće njihovim prikazivanjem 

Egipta od početka revolucije, 

te istovremeno zapadnomedijskim 

glorificiranjem trenutačnih protesta 

na Tahriru koje nazivaju “Drugom 

egipatskom revolucijom”, odlučio 

sam da preko ovog članka podijelim 

sa širom javnošću neke stvari za koje 

zapadni mediji ne žele da se znaju 

u vezi egipatske revolucije, a koje se 

generalno odnose i na libijsku, tunižansku, 

sirijsku i jemensku revoluciju, 

odnosno na države gdje se desilo 

Arapsko proljeće. 

Pokretači revolucije 

Muslimanska braća su pokretači 

revolucije u Egiptu. Nisu to bile ni 

liberalne organizacije, ni liberalni 

sloj društva, ni niko sa strane (SAD, 

Izrael i sl.), kako su prenosili i prenose 

zapadni mediji, već Muslimanska 

braća (Ihvanu-l-muslimin, ihvanije). 

Oni su ti koji brinu za Egipat 

još od davne 1928. godine kada su 

osnovani. Oni su ti koji danonoćno 

animiraju egipatski narod, pomažu 

mu, što materijalno, što duhovno. 

Upravo su Muslimanska braća bila 

ta koja su iznjedrila revoluciju 1952. 

godine kada je Egipat postao republika, 

pa su im generali revolucije, 

među kojima je i Džemal Abdu-n- 

Nasir, vratili tako što su ih zatvarali, 

mučili i ubijali. Ali narod nije 

zaboravio Muslimansku braću, a ni 

ona njega, pošto su s njim proživjeli 

teške trenutke sve do ove revolucije 

2011. godine. Muslimanska 

braća su bila jedina 

opoziciona snaga koja je 

imala izgrađenu, istaljenu 

organizaciju – od lokalne 

zajednice (džemat) do savjeta 

na državnom nivou 

(šure). Oni su bili ti koji su 

dijelili letke po Egiptu tik 

pred revoluciju, pozivajući 

ga da se digne protiv Mubaraka, 

upozoravajući ga, 

između ostalog, na činjenicu 

da će Džemal naslijediti 

svoga oca Mubaraka 

i tako produžiti zulum i 

tiraniju vlast. Da, Muslimanska 

braća su pokrenula 

revoluciju; to je narod 

i nagradio na izborima 

davši im 45-50 % u prvoj i 

drugoj izbornoj regiji. 

Jedan od glavnih razloga 

za revoluciju, ako ne i 

glavni, je bila religijska nesloboda 

muslimana. Opresija 

nad muslimanima koji 

su prakticirali svoju religiju 

nikad nije jenjavao 

tokom Mubarakove terorvladavine. 

Pod izgovorom 

da se obračunava sa “vehabijama”, 

on je zatvarao svakog političkog 

protivnika koga je mogao da 

poveže sa islamom. Stoga, ne treba 

da čudi da je bilo sasvim normalno 

vidjeti policijski kamion kako ispred 

džamije nakon obavljene molitve 

kupi “vehabije” (čitaj muslimani koji 

hoće da slobodno ispovijedaju svoju 

vjeru). Revolucija je pomogla da 

muslimani konačno dobiju potpunu 

religijsku slobodu. 


54 

Aktueni 

protesti na trgu 

Tahrir koji su 

počeli krajem 

novembra 

uglavnom 

su pokušaj 

određenih 

liberalista 

da ugroze 

demokratske 

procese i 

stabilnost 

države, jer 

je očito da je 

narod sa više od 

dvotrećinskom 

većinom izabrao 

islamiste. 

Religijska nesloboda muslimana 

je bila važniji uzrok revolucije 

od ekonomskog i političkog stanja 

Egipta. Zapadni mediji i dan-danas 

ponavljaju kako je loše ekonomsko 

stanje, popraćeno varanjima na izborima 

i korupcijom bio važan razlog 

za dizanje revolucije, pritom umanjujući 

ili namjerno izostavljajući faktor 

religijske neslobode muslimana. Da 

je taj razlog bio važniji za izbijanje revoluciju 

govori i primjer Libije, koja 

je ekonomski bila jedna od najjačih 

afričkih zemalja, ali je u pogledu religijskih 

sloboda muslimana bila među 

zadnjima u Africi. 

Egipatskim muslimanima i hrišćanima 

je vjera važan faktor u životu. 

Ono što Zapad neće ili ne želi 

da shvati je to da svaki narod ima 

svoju specifičnu kulturu koja se ne 

može zanemariti. Pa tako i Egipat 

ima svoju u kojoj je pripadnost nekoj 

religijskoj zajednici javna, 

primarna stvar, a ne kao u 

zapadnoj kulturi privatna, 

sekundarna stvar. Stoga, 

nije ništa neobična činjenica 

da su egipatski muslimani 

vrlo pobožan narod 

(više od 50% egipatskih 

muslimana obavlja pet propisanih 

dnevnih molitvi, 

a skoro svi obavljaju sedmičnu 

molitvu, odnosno 

džuma-namaz, dok više od 

99% muslimanki nose ili 

mahramu ili zar), a slična 

je situacija i kod egipatskih 

hrišćana. Tako u Egiptu 

na svakom ćošku, bilo da 

je riječ o selu, mahali ili 

bloku zgrada, vidjet ćete 

džamiju. Slična je situacija 

i kod egipatskih hrišćana 

koji u svijetu važe za jedne 

od najpobožnijih hrišćana, 

što se i vidi iz velikog broja 

crkvi po Egiptu. 

Arapska Republika Egipat 

nikada nije bila sekularna 

država zapadnog karaktera, 

pogotovo od vremena 

Envera Sadata od kada je 

islamsko pravo glavni izbor 

zakonodavstva. Iako je Egipat tokom 

cijelog perioda republike bio sekularna 

država, on nikada nije potpuno 

raskrstio sa religijom, kako su to 

uradile zapadne sekularne države, što 

nije ni bilo realno moguće, s obzirom 

na religioznost egipatskih građana. 

Za vrijeme Džemala Abdu-n-Nasira 

država nije imala zvaničnu religiju, 

ali je postojao zanimljiv zakon koji 

je stan benu zgradu oslobađao od

određenih poreza ako je u okviru nje 

bila izgrađena džamija. Tokom predsjednikovanja 

Envera Sadata i Husni 

Mubaraka islam je državna religija, 

a islamsko pravo je glavni izvor zakonodavstva, 

kako kaže 2. član egipatskog 

ustava, ustava koji je bio na 

snazi tokom predsjednikovanja Sadata 

i Mubaraka. Pa tako vidimo da 

su brojni egipatski zakoni, npr. cijelo 

bračno pravo, ustvari zakoni islamskog 

prava (Šerijata). Naravno, pošto 

islamsko pravo hrišćanima garantuje 

autonomiju, hrišćani su imali svoje 

Egipatski hrišćani u Egiptu imaju 

više prava nego egipatski muslimani. 

Raznorazne zapadne organizacije za 

zaštitu ljudskih prava kontinuirano 

akcentiraju “kako su prava hrišćana 

ugrožena u Egiptu”. To je naravno, 

daleko od istine. Hrišćani u Egiptu 

imaju mnogo više prava nego muslimani, 

što se dovoljno vidi iz jedne 

gole istine: tradicionalne egipatske 

hrišćanske zajednice (Koptska pravoslavna 

crkva, Jermenska pravoslavna 

crkva, Grčka pravoslavna crkva, 

Grčka katolička crkva) su autonmne, 

dok je Islamska zajednica u Egiptu 

pod kontrolom države preko Ministarstva 

vakufa. O ovome možete 

više pročitati u odgovoru Islamske 

akademije za istraživanja El-Azhara 

na izvještaj Ministarstva vanjskih 

poslova SAD-a iz 2010. godine o religijskoj 

slobodi u Egiptu. 

crkvene zakone namjesto islamskih. 

Štaviše, Amerika čiji je saveznik Egi- 

pat bio tokom Mubarakovog predsjednikovanja, 

nikada se nije žalila 

na ove šerijatske zakone u zemlji svoga 

saveznika. 

Hrišćani imaju više prava nego 

egipatski muslimani 

Prava hrišćana u Egiptu 

su veća od prava muslimana 

u hrišćanskim zemljama. 

Dok hrišćani Egipta 

uživaju potpunu vjersku 

autonomiju i slobodu, za 

razliku od svojih sunarodnjaka 

islamske vjeroispovijesti, 

dotle muslimani 

u hrišćanskim zemljama 

nailaze na nerazumijevanje, 

islamofobiju, diskriminaciju. 

Evo samo nekih primjera 

diskriminacije muslimana u hrišćanskim 

zemljama, tj. na Zapadu: zabrana 

javnog učenja ezana u skoro svim 

evropskim zemljama (Švajcarska, sve 

zemlje Evropske unije osim Belgije, 

Vojska je faktor 

stabilnosti 

u Egiptu. 

Problema ima, 

pogotovo u 

Vojnom vijeću 

koje upravlja 

Egiptom, ali se 

za to ne može 

kriviti cijela 

vojska. 

Španije...), zabrana gradnje minareta 

u Švajcarskoj, zabrana nošenja nikaba 

u Francuskoj i Belgiji i sl. 

Egipćani egipatskom revolucijom 

nisu rušili puki diktatorski režim 

Mubaraka, već režim zasnovan na 

američkoj demokratiji. Mubarakov 

režim je bio diktatorski – s tim se 

svi slažu. No, ono što zapadni mediji 

nisu htjeli da posebno naglašavaju 

je to da je Mubarakov režim bio 

zasnovan na američkoj demokratiji. 

Dokaz za to je puna podrška SAD-a 

Mubaraku tokom njegovog predsjednikovanja. 

Štaviše, SAD su 

Mubaraka smatrali za svoga 

saveznika u uvođenju 

demokratije u arapskim zemljama. 

Egipatskom revolucijom 

Egipćani žele samo da usavrše 

ono sa čim su SAD i 

ostale države Zapada bile 

do sada zadovoljne u Egiptu 

i drugim arapskim zemljama 

– Šerijat i demokratija. 

Oni hoće demokratiju (šuru) 

koja proizilazi iz šerijatskog prava. 

Kao što se već ranije iz teksta moglo 

shvatiti, u Egiptu je tokom Mubaraka 

na snazi bila demokratija a Šerijat 

je bio glavni izvor zakonodavstva. 


55

SAD i druge zapadne države se nisu 

žalile na to, čak su podržavale Mubarakov 

sistem i režim. Sada, Egipćani 

samo hoće da poboljšaju lakune 

(rupe) u ustavu, jer Šerijat je već dio 

ustava, a demokratija je kakva-takva 

već otprije prisutna. Da je to uistinu 

tako, možemo zaključiti iz izjava 

islamista, pogotovo Muslimanske 

braće, kojima je Egipatski narod na 

tekućim izborima dao najmanje 70% 

glasova (izbori za donji parlament su 

završeni u dvije od tri izborne regije 

u kojima su islamisti osvojili više od 

dvije trećine). 

Pobjeda selefija i ihvanija (Muslimanske 

braće) na izborima je odraz 

demokratske volje egipatskog naroda. 

Većina zapadnih medija se osjeća 

zabrinuto za demokratiju, pošto 

će islamisti kako se čini uzeti najmanje 

dvije trećine mjesta u parlamentu. 

Zar ne izgleda čudno kako 

su zapadni mediji zabrinuti sada 

kada egipatski narod putem demokratskih 

izbora izabire sebi predvodnike 

koje on hoće, a nisu bili nijednom 

zabrinuti kada bi Mubarak 

pobijedio na svojim najmještenim 

nedemokratskim izborima?! 

Liberali ruše Egipat 

Aktuelni protesti na trgu Tahrir 

koji su počeli krajem novembra 

uglavnom su pokušaj određenih 

liberalista da ugroze demokratske 

procese i stabilnost države, jer je 

očito da je narod sa više od dvotrećinskom 

većinom izabrao islamiste. 

Nakon što su u petak 18. novembra 

na proteste zajedno izašli islamisti 

i određeni liberalisti, tražeći da se 

povuku neke odluke u vezi novog 

ustava koje će vojsci dati velike 

ovlasti, islamisti se povlače naveče 

tog istog dana, kako bi se pripremili 

za predstojeće izbore i na demokratski 

način izborili svoja prava. S 

druge strane, dio liberalista ostaje 

da protestuje, zvanično zbog nezadovoljstva 

vojnom upravom u državi. 

Iako nisu svi protestanti umiješani 

u nasilje koje je uslijedilo, a 

koje zapadnjački mediji ignoriraju, 

ovo je samo kratak presjek bilansa 

dosadašnjeg djelovanja “mirnih” 

protestanata: 

- U petak 16.12. ubijen je Imad 

Iffet, generalni povjerenik Komisije 

za fetve u Egiptu. 

- U subotu 17.12. zapaljen je Egipatski 

institut, arhiv u kojem je bilo 

200.000 starih knjiga i mapa vezanih 

za historiju Egipta. Izgorjelo ih je čak 

180.000. 

- U ponedjeljak 19.12. pokušano 

je podmetanje požara u čuvenom 

Egipatskom muzeju, jednom od najbogatijih 

muzeja u svijetu. 

Moramo naglasiti ako pogledamo 

broj stanovnika Kaira (20 miliona) i 

broj protestanata prisutnih na ovim 

protestima (svega nekoliko hiljada), 

vidjet ćemo da je broj protestanata 

zanemarljiv, a to nije ništa čudno, s 

obzirom da islamisti, oni kojima je 

narod dao dvije trećine glasova, nisu 

podržali ove proteste (izuzetak je 

povremeni samostalni izlazak selefijskih 

grupa, kao onaj 23.12). 

Vojska je faktor stabilnosti u Egiptu. 

Problema ima, pogotovo u Vojnom 

vijeću koje upravlja Egiptom, ali 

se za to ne može kriviti cijela vojska. 

Uprkos tome što zapadni mediji zadnjih 

dana blate egipatsku vojsku, 

njena pozitivna uloga od početka egipatske 

revolucije do sada se 

ne može zanijekati. To se 

pogotovo primjećuje ako 

se egipatska vojska uporedi 

sa bivšom libijskom i tuniškom 

vojskom, te sadašnjom 

sirijskom i jemenskom vojskom. 

Dok su ove vojske 

ubijale svoj narod (Libija 

i Tunis) ili ga još uvijek 

ubijaju (Sirija i Jemen), 

egipatska vojska je odbila 

da to isto uradi u Egiptu 

(nezvanično Mubarak je 

od vojnog vrha zatražio da 

poubijaju protestante). Štaviše, 

egipatska vojska je od 

početka revolucije (25.1) do 

svrgavanja Mubaraka (11.2) 

Hrišćani u 

Egiptu imaju 

mnogo više 

prava nego 

muslimani, što 

se dovoljno 

vidi iz jedne 

gole istine: 

tradicionalne 

egipatske 

hrišćanske 

zajednice su 

autonomne, 

dok je islamska 

zajednica u 

Egiptu pod 

kontrolom 

države preko 

Ministarstva 

vakufa. 

štitila narod od odbjeglih zatvorenika, 

koje je egipatska policija pustila 

po naređenju Mubaraka, te je bila ta 

koja je odigrala ključnu ulogu u svrgavanju 

Mubaraka, predloživši 10. februara 

Mubaraku da se povuče – već 

sutradan Mubarak je podnio ostavku. 

Odlaskom Mubaraka između reda s 

jedne, i anarhije i haosa s druge strane, 

ispriječila se samo vojska. Možda 

jedina stvar koja se može prigovoriti 

egipatskoj vojsci, ako izuzmemo neopravdano 

nasilje pojedinih vojnika, 

je problem na relaciji Vrhovno vijeće 

oružanih snaga - buduća civilna vlast. 

Naime, postoji mogućnost da Vojno 

vijeće neće htjeti da preda potpuno 

vlast civilima, što se može naslutiti 

iz nekih nejasnih i oprečnih izjava 

pojedinih članova Vojnog vijeća u 

pogledu prelaska vlasti u ruke civila 

i uloge buduće civilne vlasti u formiranju 

novog ustava. No, 

zvaničan stav Vojnog vijeća 

je da će potpuno predati 

vlast u ruke civila, tačnije 

demokratski izabrane vlasti, 

najkasnije do 30. juna 

2012. godine. 

Islamisti su trenutačno 

čuvari demokratskog režima, 

dok liberalisti pokušavaju 

taj isti režim da sruše. 

Nakon svega dosad rečenog, 

ovaj zaključak se sam 

od sebe nameće. Islamisti 

su pristali da igraju kako 

Zapad kaže, ali problem je 

u drugom timu (liberalistima), 

a očito i u sudiji (državama 

Zapada). 


56

Islam i nauka 

Arapski astronomi 

IslamBosna.ba-Lista istaknutih 

zvijezda sa arapskim imenima 

ili imenima arapskog porijekla 

je duga. Razlog je jednostavan – ona 

prikazuju doprinos srednjovjekovnih 

Arapa znanju o zvijezdama i planetama, 

od Bagdada do Granade. 

Skoro odmah poslije osnivanja 

glavnog grada hilafeta, Bagdada 

762. godine, abasidske halife su 

ulagale u studiranje astronomije. 

Poslije perioda prevođenja i proučavanja 

radova Euklida, Arhimeda i 

Ptolomeja, islamski naučnici su napravili 

značajan pomak u otkrivanju 

i doprinosu na polju astronomije. 

Rezultati astronomskih opservacija u 

centrima Bagdad i Damaskus su bili 

sakupljeni u radu nazvanom “The verified 

table in the 9th century”. Među 

knjigama su se nalazile i mnoge precizne 

bilješke, kao na primjer proračuni 

o kosinama ekliptike 1 , koja se gotovo 

potpuno poklapa sa današnjom slikom. 

Opservacije ekvinocija 2 su pomogle 

u određivanju dužine sunčeve godine 

do preciznosti od jednog stepena. 

Arapski astronomi devetog vijeka su 

čak pokušali izvršiti osnovnu operaciju 

mjerenja luka meridijana Zemlje 

– nešto što je izvršeno uspješno 

tek hiljadu godina kasnije. Također, 

bagdadska škola je proizvela astronomske 

tabele s pozicijama planeta, 

te preciznim precesijama 3 ekvinocija. 

Drugi naučnici su odredili precesiju 

ekvinocija sa velikom preciznošću, proizveli 

tabele prikazivajući pozicije planeta, 

te 959., došli do rezultata od 33º 

20’ za geografsku širinu Bagdada – sa 

marginalnom greškom od samo 10”. 

Abul-Wefa, koji je umro 998. godine u 

Bagdadu, shvatio je da su granice najveće 

geografske širine na Mjesecu promjenjive. 

Njegovi pokušaji da prikaže 

da je Ptolomejeva teorija o Mjesecu 

ovde pogrešna, dovela ga je do otkrivanja 

drugih nepodudarnosti sa Ptolomejovom 

teorijom – u jednačini centra 

evekcije i teoriji o varijaciji. 

Promjena naučnog centra 

Političke promjene i česte invazije 

pred kraj desetog vijeka dovele su 

do promjene glavnog grada nauke u 

islamskom svijetu, iz Bagdada u Kairo. 

Astronomi Kaira su uživali interesovanje 

i zaštitu državnih vlasti. Biblioteka 

je sadržavala dva globusa neba, te 

6.000 matematičkih i astronomskih 

djela. Najviše opservacija naučnici su 

izvršili sa vrha Mokattam planine, gdje 

ostatak građevine i danas stoji. Egipatski 

astronom, Ibn Jounis, koji je bio 

istaknut tokom vladavine El Hakama 

drugog, proizveo je Hakemit-tabele, 

koje su sadržavale sve dotadašnje tabele, 

te koja je bila korištena u daljnim 

astronomskim radovima, kao na primjer 

u radu kineskog astronoma Co 

Cheou King-a u trinaestom vijeku. 

Španija 

Veoma malo radova španskih muslimana 

je sačuvano zbog njihovog sistematskog 

uništavanja tokom 15. vijeka. 

Ovi astronomi su zbog toga danas 

poznati samo po svojim imenima. Ipak, 

postoje neka saznanja o sadržajima njihovih 

radova. Na primjer, Arazachel, 

koji je živio u 11. vijeku je zabilježio 

402 opservacije sunčevog apogeja. Također 

je odredio godišnje promjene 

precesije ekvinocija na 50”, što je ista 

vrijednost koja se danas nalazi u modernim 

tabelama. 

Neki historičari nauke smatraju, 

bazirajući se na astronomske radove 

Alfonza desetog iz Kastije, te sličnih 

dokumenata, da su muslimani Španije 

otkrili eliptičke pokrete planeta, te Zemljino 

pokretanje oko Sunca, daleko 

prije Johana Keplera i Nikole Kopernikusa. 

Instrumenti i preciznost 

Instrumenti koji su korišteni za 

ove svrhe su bili primitivni za današnji 

standard i skoro su se oslanjali 

samo na preciznost čovjekovih observacionih 

osobina; činjenica koja 

prije da jača, nego da slabi, njihova 

postignuća. Jedina metoda za precizne 

opservacije tog vremena je bila 

korištenjem sunčevog sata. Pendela 

još uvijek nije bila u svrsi mjerenja 

vremena, što je uticalo na preciznost 

astronomskih opservacija. Uglovi 

su bili određivani sa četvrtinama 

kruga, neki koji su imali radius od 

preko 25 stopa, te sa astrolabom. 

Sažeto, srednjovjekovni arapski astronomi 

su iza sebe ostavili impresivno 


57 

naslijeđe. Uveli su tangente u astronomske 

proračune, proizveli tabele 

koje su prikazivale pokretanje zvijezda, 

odredili kosine ekliptike i njenu 

promjenu, te precizno odredili precesije 

ekvinocija i dužinu godine. Također 

su primijetili nepravilnosti najveće 

geografske širine Mjeseca i u tom 

procesu otkrili treću nepravilnost 

(danas poznatom pod varijacija 4 ). 

Njihovi uspjesi su danas napisani ne 

samo u knjigama za astronomiju, već 

i na nebu, u imenima samih zvijezda. 

1 

http://en.wikipedia. 

o r g / w i k i / E c l i p t i c 

2 

http://en.wikipedia.org/wiki/Equinox 

3 

http://en.wikipedia. 

org/wiki/Precession 

4 

http://en.wikipedia.org/wiki/Variation_(astronomy) 

David W. Tschanz 

IslamBosna.ba

Društvo 

Kako muškarci gledaju 

oskudno odjevene i pokrivene žene 

toga, muškarci su slike žena koje su bile u 

potpunosti obučene povezivali s riječima u 

trećem licu, poput ona gura, ona pipa, i ona 

grabi, koji prema Fiske impliciraju da muškarci 

potpuno obučene žene posmatraju 

kao one koje su dominantnije od njih, a ne 

kao objekte kojima se može manipulisati. 

Više odjeće, više poštovanja 

IslamBosna.ba - Muslimanke 

često govore da se osjećaju “zaštićenom”, 

“sigurnom”, “poštovanom” 

kada nose hidžab (vjerska 

skromna odjeća koja skriva oblik tijela 

i uključuje mahramu ili veo). Sada postoje 

dokazi koji pokazuju da su njihova 

osjećanja naučno dokazana. 

Kada je psiholog Susan Fiske s timom 

istražitelja s Princeton Univerziteta izvršila 

MRI (op.prev. magnetna rezonanca 

tijela), skeniranje mozga heteroseksualnih 

muškaraca kojima su predočene slike 

koje pokazuju oskudno odjevene i potpuno 

odjevene muškarce i žene, zaključili 

su da muškarci bez ikakvog odstupanja 

reaguju na oskudno odjevene žene. 

Što manje nose, to je vjerovatnije da 

će frontalni korteks (op.prev. najvažniji 

dio mozga koji se odnosi na djelovanje 

samorazvojnih tehnika je prednji dio kore 

velikog mozga, tj. frontalni korteks regulacije 

neuroendokrinih funkcija, ciklusa 

budnosti i spavanja, raspoloženja, apetita, 

seksualnog ponašanja,... ) i gyrus temporalis 

medius (op.prev. važan za vizuelnu percepciju) 

“proraditi”. Ova područja mozga 

su povezana s izazivanjem erekcije, masturbacijom, 

i pozivaju na “hitno reagovanje”. 

“To vam je tako kao da su odmah 

pomislili na to kako bi mogli imati 

spolni odnos”, objasnila je Fiske tokom 

godišnjeg sastanka Američke asocijacije 

o napredovanju nauke, održanog u Chicagu, 

12.-16. feburara ove godine. “Oni 

reaguju na ove fotografije kao što ljudi 

reaguju na objekte”, izjavila je ona. 

Testovi pamćenja koji su sprovedeni 

na ispitanicima pokazali su da se većina 

njih najbolje sjećala fotografija žena u bikiniju 

(koje su im predstavljene samo tjelesno 

bez prikazivanja glave), iako su im 

fotografije predočene samo djelić sekunde. 

Fiske i njezin tim su dalje ispitivali reakcije 

na neprijateljsko seksističko ponašanje. 

Oni su utvrdili da oni koji su ocijenjeni 

kao znatno neprijateljski su imali 

manje aktivnosti na poljima mozga koji 

je povezan s obzirnošću prema mislima 

i osjećanjima druge osobe (fenomen poznat 

kao mentalizacija) dok su posmatrali 

izazovne slike žena u bikiniju. “Oni nisu 

razmišljali o njihovim intelektualnim 

sposobnostima”, izjavila je Fiske. 

Seksualno izazovne žene posmatraju 

se kao manje vrijedne osobe 

Prema studiji, kada se muškarčeva 

mentalizaciona mreža zatvori to znači da 

on seksualno izazovnu ženu vidi manje 

vrijednom osobom. 

Ovaj tip dehumanizacije ranije je 

rijetko promatran u laboratorijama, 

izjavila je Fiske, samo jednom ranije, 

prema nedavnom članku u National 

Geographicu, koji navodi studiju gdje su 

ljudima prikazivane fotografije beskućnika 

i narkomana. 

U slučaju s oskudno odjevenim ženama, 

ipak, muškarci ne pokazuju ista osjećanja 

izbjegavanja kao što to rade s beskućnicima, 

koje društvo često izbjegava. Umjesto 

toga, oni su poželjeli da gurnu, opipaju, ili 

zgrabe objekat, sve u prvom licu izrečeno - 

to su riječi koje su ispitani muškarci povezali 

sa slikama žena u kupaćim kostimima. 

Mina Cikara, a s Princeton Univerziteta 

koja je bila uključena u sprovođenje ispitivanja, 

dodala je da muškarci ne gledaju na 

isti način svoje supruge ili sestre kao što to 

rade s provokativnim slikama žena. Osim 


58 

Prema Fiskevoj, rezultati studije imaju 

veoma važne posljedice za žene, naročito 

na radnim mjestima, budući da 

posmatranje izazovnih slika žena kod 

muškarca uzrokuje kako će kasnije posmatrati 

i ophoditi se prema ženi. 

Studija o muškoj dominaciji, koju je 

sproveo profesor na Univerzitetu Lawrence, 

Peter Glick, također je pokazala da 

stručne žene koje oblače provokativnu 

odjeću na svojim radnim mjestima su od 

strane svojih saradnika okarakterisane kao 

manje kompetentne i manje inteligentne, 

naročito ako rade na višim pozicijama nadređenih. 

Prema diversityjob.com, studija 

profesora Glicka predlaže da se žene na 

višim pozicijama i na mjestima nadređenih 

moraju oblačiti skromnije i konzervativnije 

kako bi imale poštovanje svojih kolega. 

Nekoliko studija također pokazuje 

vezu između gledanja pornografije i nasilja 

nad ženama, uključujuči silovanje i 

seksualno zlostavljanje. U ratovima u Bosni 

i Iraku, vojnici koji su počinili svirepe 

zločine i dehumanizovali drugu stranu su 

često predstavljali redovne gledatelje pornografije, 

ili su čak gledali pornografiju s 

ciljem duhovnog uzdizanja a za ubijanje.

Fiske je uporedila rezultate svoje studije 

sa studijama koje prikazuju da gledanje 

televizije može učiniti bezosjećajnim 

na posljedice nasilja. “Morate biti 

svjesni učinka ovih slika na ljude”, izjavila 

je Fiske Daily Princetonianu. “One 

nisu neutralne. Oni imaju utjecaj na to 

kako ljudi misle o drugim ženama.” 

Hidžab - dostojanstvo i povjerenje 

Uprkos dokazima koji pokazuju prednosti 

skromnog i konzervativnog odijevanja, 

medijsko opisivanje hidžaba često prikazuje 

muslimanku kao žrtvu ugnjetavanja, 

umnog kontrolisanja i zlostavljanja. 

Karen Danielson, međutim, tvrdi da 

joj nošenje hidžaba daje ujedno i dostojanstvo 

i povjerenje. Danielson, Amerikanka 

koja živi u Jordanu, nosi hidžab već više 

od 20 godina, a počela ga je nositi ubrzo 

nakon što se vratila islamu 1983. godine. 

“Kada hodam u javnosti, niko me ne 

gleda niti sudi o meni na osnovu moje 

seksualnosti ili odsustva istog, ili na osnovu 

toga kako privlačim ili ne privlačim 

muškarce”, objasnila je ona. “Određujem 

se na osnovu mog ponašanja i inteligencije, 

što i moje oblačenje podržava, ja sam 

smjerna u svojoj skromnoj odjeći.” 

“Na taj način osjećam da mogu biti 

ono što jesam, jedinstveni pojedinac sa 

sopstvenim glasom”, dodala je Sumeja 

Finnigan. “Ne prilagođavam se većini i 

onome šta će oni reći i oblačiti, i zbog toga 

sam to ja, što je poprilično oslobađajuće.” 

Belkisa Mohammed, Amerikanka 

koja se vratila islamu 1979. godine, ima 

slične stavove i ona kaže da hidžab “promovira 

skromnost, kako za ženu tako i za 

sve one oko nje.” 

Mohammed koja živi u Saudijskoj 

Arabiji i i pokriva i svoje lice pored ostatka 

tijela, kaže da njen način oblačenja “prouzrokuje 

da se drugi, naročito muškarci, 

ne osjećaju tako slobodnim da se upuštaju 

u nepotrebne razgovore”. 

Hidžab i sigurnost 

“Potpuno se osjećam sigurnijom dok 

nosim hidžab i oblačim se, uopćeno, 

skromno”, izjavila je Cari Abudeyeh, 

druga Amerikanka koja živi u Jordanu i 

muslimanka je već 12 godina. 

“Osjećam da je to moja zaštita kako 

muškarci ne bi buljili u mene i pokazivali 

nepoštovanje prema meni i mojim granicama. 

To je prepreka za sprječavanje ili 

promjenu tog prvog instiktivnog pogleda 

kada vas muškarac pogleda i provjerava, a 

i posmatra ‘jeste li čemu’, prepreka koja 

štiti od seksualnih osjećaja koje ne namjeravate 

da prouzročite kod njih ili ideja 

u njihovim glavama koje su zasnovane 

na provokativnom oblačenju.” 

Ona je ocijenila da “je to zaštita od 

ljudi da vam se ne približavaju na neprikladan 

način, pomažući u utjecaju 

na njihove odluke kako će stajati pored 

vas, razgovarati s vama, gledati u vas ili 

čak spriječiti da vas dodiruju”. 

Finnigan, koja je iz Londona, upoređuje 

nošenje hidžaba, koje ona opisuje 

kao “čin poslušnosti Stvoritelju, 

koji ženu čini sigurnijom kako u bukvalnom 

smislu tako i u duhovnom”, 

s osjećanjima ranjivosti koje je iskusila 

prije prihvatanja islama i hi džaba 

1999. godine. 

“Bilo je vremena kada sam željela 

da budem više pokrivena da bih mogla 

izaći iz kuće a da ne brinem o tome 

ko bi me mogao slijediti”, izjavila je 

Finnigan. “Svake večeri bih se izlagala 

opasnosti i vraćala bih se kući uvijek 

gledajući preko ramena u strahu da ću 

biti napadnuta ili silovana.” 

“Uvijek će biti onih koji žele ili 

mogu napasti žene bez obzira na njihovo 

ponašanje ili stil oblačenja”, priznaje 

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba 

Aktuelno iz BiH i svijeta 

IslamBosna u ‘pratnji’ Senada Hadžića 

na putu ka Mekki (updated + 

VIDEO) 

Sve više Hrvata prelazi na islam 

Tekstovi 

Vod smrti narednika Gibbsa 

Uloga Srpske pravoslavne crkve u 

agresiji na BiH 

Mohammed. Ipak, ona vidi muslimanski 

hidžab kao “dodatnu zaštitu u 

odbijanju mogućih fizičkih pristupa”. 

“Jedan od glavnih ciljeva hidžaba jeste 

zaštita žene od pogleda ljudi slabog 

morala i od onih koji se žele upuštati u 

protivpravna svjetovna uživanja”, izjavio 

je šejh Rijad el-Musejmiri, profesor 

na Univerzitetu El-Imran u Rijadu. 

“Muslimanka se razlikuje od bezbožnih 

žena, ona zaslužuje poštovanje.” 

Prema IslamToday.com, pojedini 

zapadnjaci pretpostavljaju da pokrivanje 

glave za ženu znači pokazivanje 

njenog pokoravanja muškarcu. 

To nema nikakve veze s istinom. 

Kur’an eksplicititno navodi da je razlog 

takvog njenog oblačenja da bi bila poštovana. 

Poruka koju žena daje oblačeći 

se na ovakav način jeste: “Poštuj me 

zbog onoga što jesam. Ja nisam seksualni 

objekat”. 

Izvor:IslamOnline.net 

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba 

Nauka i zanimljivo 

Ublažavanje bola po 

sunnetu Poslanika, s.a.v.s. 

Upravljajte vremenom, ili će 

ono upravljati vama 

IB TV 

Videovijesti: Turska - Vogue 

za muslimanku 

IslamBosnaTV: Mila traži 

Senidu 


59

Naučni radovi 

Sokratesova etička filozofija 

Sreću možemo izgradit 

zgraditi 

samo od unutrašnji nutrašnjih dobara 

Za Sokratesa je osnov svih vrlina 

obuzdavanje strasti i nagona, 

enkrateia. Enkrateia, dakle, 

podrazumijeva primarnost 

razuma, ona strasti i nagone 

obilježava indeksom nuliteta, jer 

je razum onaj koji je neophodan 

i dovoljan da bi ono što je 

osnova svih vrlina, enkrateia, bilo 

ispunjeno, zastupljeno i priznato 

kao ono što vrijedi. 

Napisala: Džana Rahimić-Bužo, 

magistrica filozofije 

Sokrates je živio u V stoljeću 

prije nove ere. Rođen je oko 

469. godine, a umro je oko 

399. godine. Svakom ko se namjerava 

baviti ovim najutjecajnijim antičkim 

filozofom javlja se problem utvrđivanja 

ko je on zaista bio, jer četiri 

glavna izvora (Aristofanes, Platon, 

Ksenofont i Aristoteles) pored očiglednih 

istovjetnosti, sadrže i bitne 

razlike. 

Čovjek i njegovo svakodnevno 

iskustvo je predmet Sokratesovog 

istraživanja. Držao se teološkog 

načela, po kojem je cjeli svijet djelo 

božanskog uma, koji sve stvara radi 

određenog cilja. Središte njegovog 

proučavanja bila je etika. Za njega 

filozofija nije predstavljala sadržaj, 

nego živu funkciju, neprestanu 

borbu u agonu duše, traženje koje 

nikad ne prestaje da bude traženje. 

Takvo traženje se vodi težnjom da 

nađe odgovore na dva pitanja: prvo, 

šta je vrlina, i drugo, šta je dobro? 

Traženje odgovora na ova pitanja 

jeste osnovno obilježje Sokratesovog 

duhovnog rada. 

Upoznaj sebe 

Od pojedinih socijalnih oblika (tj. 

socijalnih osobina helenskog čovjeka) 

kao što su: porodica, krug prijatelja, 

religiozna zajednica, država, Sokrates 

je najveću etičku vrijednost pridavao 

prijateljstvu, koje se za njega sastoji u 

uzajamnom potpomaganju. Natpis iz 

Apolonovog hrama “Upoznaj sebe” je 

uzeo kao svoj glavni filozofski princip 

i cijeli svoj rad smatrao kao 

službu “bogu” Apolonu. 

Zatajivanjem svog znanja, 

predstavljajući se kao onaj ko 

ne zna, slušaoce je primoravao 

da uvide ništavost svog znanja. 

Tražio je opće definicije, težio 

postizanju čvrstih pojmova. 

Sokratesov cilj nije bio nikako 

da ponizi ljude, njegova 

ironija i priznavanje neznanja 

bili su iskreni. Sokrates je 

smatrao svojim glavnim 

zanimanjem, da odgoji sebe 

i svoje sugrađane za ozbiljno 

samoispitivanje. 

Ključna stvar u etici je 

spoznati šta zapravo jeste 

vrlina. Sokrates je cijeli svoj 

život posvetio pitanjima o 

vrlini, o vrlovitom životu i 

djelovanju. Odustao je od 

filozofije prirode i okrenuo se 

konkretnim pitanjima ljudskog 

života. Znanje nije samo 

nezaobilazan uvjet pravog 

morala, znanje je suština, 

temelj morala. Za Sokratesa je 

znanje obilježje svih pojedinih vrlina, jer 

se sve one sastoje u znanju. To znači da za 

njega nema mnogih i raznovrsnih vrlina, 

vrlina je dakle, samo jedna. Sve vrline 

zajedno predstavljaju jedno znanje, tako 

da je za Sokratesa isto znati šta je pravedno 

i biti pravedan, tj. djelovati na pravedan 

način. Ovdje se prvi put u povijesti 

posve jasno javlja ćudoredna svijest kao 

spoznajnoteorijski postulat. 

Šta se ljudima 

dešava kada 

kažu da ih 

savlađuju 

strasti? 

Sokrates 

odgovara da 

takvim ljudima 

nedostaje 

akrasija 

– vještina 

mjerenja. On 

hoće reći, da 

nam je potebna 

vještina kojom 

ćemo izmjeriti, 

odmjeriti, 

šta će za nas 

rezultirati 

dobrim, a 

šta zlim u 

budućnosti. 

Grčka riječ arete može se uptrijebiti 

na mnogo više ljudskih kvaliteta nego 

vrlina. U odnosu na ljudske stvari arete 

može značiti uspjeh ili kvalitet. Pet grčkih 

vrlina (mudrost, hrabrost, pravednost, 

umjerenost i pobožnost) za Sokratesa 

su jedna vrlina, jer čovjek mora biti 

cjelovito ispunjen pa tako i vrlina koja ga 

ispunjava mora biti jedna. Ljudska svijest 

u Sokratesu se uspela do jasne samosvijesti 

i on pokazuje da vrlina nikako nije neki 

poklon prirode, a niti nešto 

spolja dobiveno. Vrlina se 

izgrađuje znanjem. 

Dakle, činjenje zla 

proističe iz zabluda. Vrlina se 

može poučavati jer se samo 

znanje može poučavati, onaj 

ko zna činit će ono što je za 

njega dobro i samo takvim 

djelovanjem će postati sretan. 

Tako je Sokrates postavio 

princip koji je temelj za 

sve moraliste antike, tzv. 

eudaimonistički aksiom. 

Fundamentalna spoznaja 

jeste spoznaja samoga sebe. 

Upraviteljska moć uma 

Sokrates je smatrao da 

ljudskim djelovanjem može 

upravljati samo um, pa je 

onda nemoguće da postoji 

neka neuzdržljivost. Smatrao 

je moralno boljim onoga ko 

sa znanjem čini zlo od onoga 

ko ga čini bez znanja. Onaj 

ko čini zlo iz znanja čini ga 

samo u izuzetnim prilikama, dok će u 

drugim slučajevima raditi dobro. Onaj 

ko griješi iz neznanja uvijek će raditi zlo 

jer nije svjestan da radi zlo, nije svjestan 

svoje zablude. 

Šta se ljudima dešava kada kažu da 

ih savlađuju strasti? Sokrates odgovara 

da takvim ljudima nedostaje akrasija 

– vještina mjerenja. On hoće reći, 

da nam je potrebna vještina kojom 


60

ćemo izmjeriti, odmjeriti, šta će za 

nas rezultirati dobrim, a šta zlim u 

budućnosti. Ljudi radije biraju ono 

zadovoljstvo koje je malo, ali blisko, jer 

im se ono čini veliko, a to se dešava zbog 

netačnog procjenjivanja koje proizilazi 

iz perspektivne obmane. Isto tako se 

ljudi odreknu zadovoljstva koje je veliko 

ali daleko. Treba znati da blizina – 

sadašnjost, odnosno daljina – budućnost 

ne odlučuje o tome da li čovjek treba ili 

ne treba nešto da uradi, o tome odlučuje 

veličina i množina. 

Za Sokratesa neispitan 

život nije vrijedan življenja. 

Kroz cijelo svoje učenje on je 

posebno naglašavao ispitivanje 

sebe i drugih. Svoj cijeli život 

je shvatio kao etički zadatak. 

Sokrates je svojim moralnim 

načelima ostao zauvijek 

vjeran, a dokaz za to je njegov 

pristanak na ispijanje otrova. 

Sreću, eudaimoniju, 

možemo stvoriti samo od 

unutrašnjih dobara, jer su samo 

ta dobra neprolazna. Sokrates je 

postavio princip koji je od tada 

temelj za sve moraliste antike: 

Sokrates je 

živio svoju 

filozofiju, 

ona nije 

djelo napisao 

na papiru, 

(smatrao je 

da je knjiga 

mrtva i da ne 

može zamijeniti 

živi razgovor) 

njegova 

filozofija je 

njegov život. 

Sreću žele sva ljudska bića kao konačni 

cilj (telos) svih njihovih racionalnih djela. 

Eudaimoniju je smatrao ciljem cijelog 

ljudskog života. 

Ono što predstavlja osnov svih vrlina 

nije neka nova vrlina, i nije neka posebna 

vrlina. Za Sokratesa je osnov svih vrlina 

obuzdavanje strasti i nagona, enkrateia. 

Enkrateia, dakle, podrazumijeva 

primarnost razuma, ona strasti i nagone 

obilježava indeksom nuliteta, jer je 

razum onaj koji je neophodan i dovoljan 

da bi ono što je osnova svih vrlina, 

enkrateia, bilo ispunjeno, 

zastupljeno i priznato kao ono 

što vrijedi. Vještina mjerenja i 

vladavina razuma kod njega 

su dostigle najveći mogući 

nivo. Sokratesov razum je 

razum aposlutno očišćen od 

svih vrsta nagona i strasti. 

Od svega ga je uspio savladati 

samo čisti razum. Sokrates 

je živio svoju filozofiju, ona 

nije djelo napisao na papiru, 

(smatrao je da je knjiga mrtva 

i da ne može zamijeniti živi 

razgovor) njegova filozofija je 

njegov život. 

Crte koje su karakterizi rale Sokratesa 

su uzdržljivost, umjerenost, samokontrola. 

Sve njih pokazivao je primjerom 

vlastitog života, a kao glavni čovjekov 

zadatak isticao je to da se duša poboljša 

i moralno i intelektualno. Otjelovio je 

svoju filozofiju u svim aspektima svog 

života. Sa svojim ubjeđenjima ostao je do 

kraja, s njima je izašao pred atenski sud, 

otišao u tamnicu i u smrt. Sokrates nije 

želio prazan život, život bez ispitivanja 

i traženja istine, pomaganja drugima, 

stjecanja prijateljstva, davanja savjeta, 

odgovaranja od zla i nagovora na njegovu 

filozofiju, koja je filozofija dobrog i 

sretnog života svih ljudi. Nije želio život 

u kojem bi morao odustati od borbe za 

sreću svakog pojedinca, od usmjeravanja 

ka cilju života, od vjerovanja u sve što je 

pravedno, korisno, mudro, tj. od onoga 

što je znanje. Veću vrijednost od takvog 

života za njega je imala smrt. Da bi sve to 

bilo uz njega, najutjecajniji antički filozof 

je izabrao smrt i sa sobom ponio sva svoja 

uvjerenja, učenja i istine od kojih se nije 

mogao, a ni želio rastati. Odabrao je 

smrt, jer će ga smrt spriječiti da osjeti šta 

znači živjeti životom koji nema nikakve 

vrijednosti. 


61

Razmišljanja 

Novogodišnja euforija 

Proslava bluda, pijanstva i licemjerja 

Istina, Nikola u ovom činu 

nije učinio ništa loše, ali, 

kakvi smo mi to muslimani 

ako prihvatamo tuđe svece i 

preuzimamo njihovu praksu. 

Zar Ebu Bekr, radijallahu anhu, 

nije sav svoj imetak uložio na 

Allahovom putu, oslobađajući 

robove, udjeljujući sadake? 

Vidjevši Bilala, prvog mujezina, 

kako mu gazda na grudi stavlja 

ogromni kamen dok se on 

prži na užarenom pijesku, 

ovaj veliki čovjek ga je dao 

osloboditi! 

Piše: Aida Sadiković 

Svake godine u isto vrijeme 

ista priča. Ljudi su iznenadno 

sretni, veseli, zrače “pozitivnom 

energijom”, kao da im život nikada 

nije servirao nikakve probleme. 

Novogodišnja atmosfera, tako kažu. 

U cijelom ovoj (šturo upakovanoj u 

simpatično) priči, nikako ne mogu 

da shvatim činjenicu da se neko toliko 

otvoreno može radovati i svjesno 

planirati grijehe. U kafeterijama širom 

sarajevskih fakulteta se priča samo o 

tome kako će se “ubiti” (od alkohola), 

povući “samo” koji dim, čisto da se 

opuste i uživaju u najluđoj noći. Djevojke 

čak kupuju suknjice na dječijim 

odjelima jer ne postoje dovoljno kratke 

suknje na odjelima za odrasle, a pošto 

je danjašnja moda takva da se dječija 

odjeća i odjeća za odrasle ne razlikuje 


62 

ni počemu osim po veličini, tim bolje! 

Curice, djevojke, žene maštaju o 

tome kako će biti kraljice najluđe noći, 

a dječaci, mladići, odrasli muškarci 

jedva čekaju da platu ostave u nekom 

zadimljenom, okićenom, i zagušljivom 

kafiću. Dječica pak sjede ispred prozora 

nestrpljivo očekujući Djeda mraza 

i paket pun slatkiša. I sve djeluje bezazleno, 

razigrano i sve odiše “dobrotom”. 

Ali, Allah, subhanehu ve te’ala, 

je pored ljudi stvorio i džine i šejtane. 

Pitam se, ako je to tako dobra gozba 

za ljude, kako li se tek onda šejtani vesele 

novogodišnjoj atmosferi i dočeku 

“najluđe noći”. Bosna i Hercegovina 

nikada neće zaboraviti djevojku čije 

ime mnogima nije bitno, jer je ona “a 

da me vidi babo”, koja je, za proslavu 

Bajrama popila svega 7 jegera sa svega 

17 godina. Njeno ime, meni je bitno, a 

bitno mi je i ime njenog oca, Merjem,

kći Ibrahimova. Ova činjenica 

me već duže vrijeme 

užasava, ne toliko zbog njenih 

grijeha već upravo zbog 

ovoga “Merjem, kći Ibrahima, 

na proslavi Bajrama popila 

7 jegera. Ibrahim, otac 

Merjemim kaže: ‘U njenim 

godinama, ja sam pio 17’.” 

I tako će, i ove godine Merjem, 

Ibrahim, Jusuf, Sara, 

Sulejman, po nekim birtijama 

dozivati ova divna muslimanska 

imena i slaviti blud, 

pijanstvo i licemjerstvo. Ako 

se za proslavu Bajrama popije 7 jegera, 

koliko se onda popije za Novu godinu? 

Međutim, postoji jedan ozbiljniji 

problem, problem skriven ispod ove 

“radosti”, “sreće” i “veselja”. Problem 

vješto upakovan u naziv “međunarodni 

praznik”. Mnogo Bošnjaka me bez 

imalo razmišljanja pita: “A gde ćeš ti za 

Novu?” Kada im odgovorim sa “Zar ti 

ja djelujem kao neko ko slavi Novu?”, 

onda dobijem očekivan odgovor: “Nemoj 

mi tog vehabijskog posla!” Kada 

pokušam objasniti “evoluciju” čovjeka 

koji je dobio naziv “Djed mraz”, bivam 

prekinuta na početku, sa “islamskim 

odudaranjem od normalnog naroda”. 

Malo, jako malo Bošnjaka zna da je 

Djed mraz sinonim za Djed Božičnjak. 

A još malo njih zna da je Djed Božičnjak 

zapravo kršćanski sveti Nikola, 

Kada 

pokušam 

objasniti 

“evoluciju” 

čovjeka koji 

je dobio 

naziv “Djed 

mraz”, bivam 

prekinuta na 

početku, sa 

“islamskim 

odudaranjem 

od normalnog 

naroda”. 

svetac katoličke i pravoslavne 

crkve, biskup. Legenda o 

ovom biskupu nerazriješena 

je, ima mnogo verzija a ono 

što ih veže jeste ključni trenutak 

u kojem Nikola pomaže 

ocu koji želi zaraditi 

miraz za udaju kćeri time što 

će ih dati u prostituciju. Nikola 

krišom ostavlja zlatnike 

za spas djevojaka i odatle 

kreće priča o Djedu mrazu. 

Istina, Nikola u ovom činu 

nije učinio ništa loše, ali, 

kakvi smo mi to muslimani 

ako prihvatamo tuđe svece i preuzimamo 

njihovu praksu. Zar Ebu Bekr, 

radijallahu anhu, nije sav svoj imetak 

uložio na Allahovom putu, oslobađajući 

robove, udjeljujući sadake? Vidjevši 

Bilala, prvog mujezina, kako mu gazda 

na grudi stavlja ogromni kamen dok 

se on prži na užarenom pijesku, ovaj 

veliki čovjek ga je dao osloboditi! Zar 

islam nema obilje ljudi čiju praksu trebamo 

slijediti? Zar Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, nije dovoljan uzor svima 

nama? Zar umjesto novogodišnjih 

slikovnica i priča koje se obavezno pričaju 

naivnoj dječici nije ljepše ispričati 

priču o veličini duha Poslanikovog, 

sallallahu alejhi ve sellem, najvjernijeg 

ashaba? I tako, zaluđeni opuštajućom 

atmosferom čak i oni koji ne piju alkohol 

srljaju u grijeh pokazujući svoje 

licemjerstvo svim onim koji su razumom 

obdareni. Pokazuju ga slaveći 

nešto što se vješto sakrilo ispod “međunarodno”. 

Voljela bih kada bi se uradile 

statističke analize o tome koliko 

novca Bošnjaci ostave sedmicu prije 

Nove godine i da li bi ta svota novca 

bila dovoljna da nahrani 10.000 gladne 

somalijske djece. Vjerujem da bi! 

Voljela bih kada bi se mjesec ili dva 

nakon Nove godine statistički obradio 

procenat abortiranja Bošnjakinja. 

Voljela bih da Klinički centar jasno da 

broj onih koji su preselili, teško i lakše 

povrijeđeni, da se policija iskreno izjasni 

o činjenici da je intervencija najviše 

u novogodišnjoj noći. I šta se onda slavi? 

Blud, abortiranje, pijanstvo, zulum. 

I licemjerje. Egoizam. 2009. godine su 

rakete, vatrometi i druga pirotehnička 

sredstva parala nebo iznad Sarajeva, 

popraćena smijehom i pijanim usklicima, 

a nebo iznad Gaze su parale granate, 

kiša olova praćena dovama, jaucima 

i uzdasima. Pa šta onda slavimo, dragi 

Bošnjaci? 

Naposlijetku, vaše dijete će se više 

obradovati paketiću “iz vedra neba”, 

jer će vidjeti da vam je stalo, a ne onda 

kada morate jer, međunarodni praznik 

tako nalaže. Kada bi neko krišom ubacivao 

paketiće na dan Arefata, on bi 

bio vehabija koji je u kesicu od bombona 

upakovao bombu, a Djed Mraz, pa 

on je, ipak, sveti Nikola. 


63

No comment 

Na cestama u Federaciji 

BiH u 2011. godini vozilima 

je upravljalo 13.302 pijanih 

i 74 drogiranih, a 6.825 osoba 

je upravljalo vozilom bez 

položenog vozačkog ispita 

Večernji list, 28. decembar 2011. 

U Orašju lopovi zajedno 

sa automobilom ‘ukrali’ 

i vlasnika 

Jučer oko 4.30 sati ispred ugostiteljskog 

objekta “Sova” u Orašju ukraden je automobil 

u kojem se nalazio vlasnik i koji 

je zbog umora i alkoholiziranosti na suvozačevu 

mjestu namjeravao odspavati. 

Fena, 20. decembar 2011. 

Kupi mi TV plazmu da ti 

ne pišem kaznu 

Policijska stanica Istočno Sarajevo nadležnom 

tužilaštvu je podnijela izvještaj 

j 

protiv svog policajca E. Ž., zbog sumnje 

da je zloupotrijebio službeni položaj i 

ovlasti. Tu je policajac predložio da mu 

S. S. kupi plazma televizor, za koji bi manji 

dio novca dao i on sam, a sve kako mu 

ne bi pisao prekršajnu prijavu. U izjavi 

radnika se dalje navodi da ga je policajac 

često pozivao mobitelom nakon čega je 

on, plašeći se da ne izgubi posao u firmi, 

otišao u tržni centar i kupio plazmu 

Panasonic za 1.149 KM. Narednog dana 

S. S. je došao na dogovoreno mjesto i 

predao policajcu kupljeni TV. 

Sarajevo-x.com, 18. decembar 2011. 

Hashim Thaci umjesto 

Božića čestitao Uskrs 

Katoličkoj crkvi i svim katolicima na 

Kosovu predsjednik kosovske Vlade 

Hashim Thaci čestitao je Uskrs umjesto 

Božića. U čestitki, objavljenoj na 

sajtu Vlade Kosova navodi se da je 

“praznik Uskrsa među naznačajnijim 

praznicima hrišćanskog svijeta”. 

Sarajevo – x, 25. decembar 2011. 

Sidran: Republika Srpska 

je poput kraste, osuši se i 

sama otpadne 

Sarajevo – x, 29. decembar 2011. 

Pozvali građane da motkama 

tuku policiju 

Sindikat srbijanske policije najoštrije 

je osudio poziv novosadske televizije 

“Duga” upućen građanima da “motkama 

biju policiju koju zateknu na ulici” 

i traži od nadležnih da hitno osude i 

sankcioniraju odgovorne. 

Dnevni avaz, 25. decembar 2011. 

Ženu skinuli sa vješala 

nakon čega se porodila 

Jedna žena iz sela kod Čačka pokušala 

je da se objesi u devetom mjesecu trudnoće, 

ali ju je spasao svekar koji je skinuo 

sa vješala i odveo u bolnicu, gdje 

je pola sata kasnije rodila zdravog sina. 

Nezavisne novine, 27. decembar 2011. 

Banjalučani prodaju zlato 

za večeru 

Pripadnici najugroženijih društvenih kategorija 

u gradu, mahom penzioneri i nezaposleni, 

zbog krize i besparice rasprodaju 

i posljednje komade porodičnog nakita 

da bi preživjeli, otplatili kredite i obezbjedili 

pristojnu novogodišnju večeru! 

Press, 28. decembar 2011. 

Crvi najbolje čiste rane? 

Čišćenje rana pomoću crva može biti 

novo rješenje za uklanjanje mrtvog tkiva 

koje će zamijeniti hirurške skalpele, 

predlažu francuski istraživači. Prije 20 

godina terapija crvima se koristila kao 

posljednji pokušaj spašavanja nekog 

dela tela, pre amputacije”, objašnjava j dr 

Ronald Šerman, istraživač sa Kalifornija 

univerziteta, javlja B92. Rezultati njegove 

studije pokazuju da je korištenje crva 

za čišćenje rana, eliminisalo potrebu za 

amputacijom u 60% slučajeva. 

Vijesti.ba, 28. decembar 2011. 

Zgode i nezgode Četnika 

u JNA 

U Cetinskoj krajini, između ostalih prezimena, 

postoji i prezime Četnik, koje 

je bilo nepopularno poslije završetka 

Drugog svjetskog rata i pobjede komunizma, 

odnosno partizana. U drugom 

slučaju, riječ je o jednom Četniku koji 

je nakon Drugog svjetskog rata obavljao 

dužnost pukovnika u Armiji. Sa tim 

prezimenom nije se osjećao prijatno, te 

je odlučio da ga promijeni u prezime 

Jovanović. No, pokazalo se da ni to nije 

bio pravi izbor! Kada bi ko upitao koji 

je to sada Jovanović, dobio bi odgovor: 

“Pa, to je onaj bivši Četnik”! 

Nezavisne novine, 26. decembar 2011. 

Predstavnici demobilisanih 

boraca troše milione 

na administraciju, predsjednike, 

sekretare... 

Najmasovnije boračko udruženje u zemlji, 

Udruženje demobilisanih boraca, udruženje 

koje okuplja najugroženije socijalne 

kategorije, na rad svoje administracije, za 

plate predsjednika udruženja, sekretara... 

godišnje troši milionske iznose! 

Žurnal.info, 29. decembar 2011. 

Vodovod nema da plati 

račune za struju 

Računi bilećkog “Vodovoda” blokirani 

su više od godinu dana zbog dugovanja 

za struju od 2,3 miliona KM. 

Blic, 29. decembar 2011. 

Probudio se iz kome kada 

su htjeli donirati njegove 

organe 

Za mozak Sama Schmida, studenta 

iz Arizone, vjerovalo se da je mrtav. 

No, 21-godišnjak se probudio iz kome 

samo nekoliko sati prije nego što su 

liječnici namjeravali isključiti aparate 

koji su ga održavali na životu. Kako su 

vjerovali da je njegova mozak nakon 

dvomjesečne kome mrtav, liječnici su 

željeli donirati organe Sama Schmida. 

ABC, 25. decembar 2011. 


64

Nauka 

2011. najtoplija od početka 20. 

stoljeća 

Manji unos kalorija povećava želju za učenjem 

Preskakanje deserta je dobro, 

kako za struk, tako i za mozak 

pokazuje novo istraživanje italijanskih 

naučnika. Jedan od istraživača rekao je 

da se tokom istraživanja usredsredio na 

CREB1 protein, za koji je poznato da je 

važan za pamćenje i učenje. U eksperimentu 

koji je vršen na laboratorijskim 

miševima, pokazalo se da manji unos 

kalorija povećava želju za učenjem, a 

isto tako povećava i količinu proteina 

u mozgu. 

Zubi se moraju čuvati od najranijeg doba 

“Prirodni antibiotici” - skriveni 

saveznici dobrog zdravlja 

Francuska Meteorološka služba (Meteo France) saopćila 

je da je 2011. godina najtoplija od početka 

20. stoljeća i da je prosječna temperatura bila viša za 

1,5 ºC od uobičajene. 

Prosječna izmjerena temperatura zraka u Francuskoj 

tokom ove godine bila je 13,6 ºC što je za 0,2 

stepena više od prethodno najtoplije 2003. godine. 

Proljeće je bilo posebno toplo, a prosječne temperature 

bile su više za četiri stepena od uobičajenih za april. 

Oralno zdravlje je na nezadovoljavajućem nivou, naročito 

kada je riječ o stanju zuba kod djece. Dok djeca 

na sjeveru Evrope, na primjer, gotovo da nemaju karijes, 

njihovi vršnjaci na jugu imaju čak četiri zuba sa tim problemom. 

Kako je najčešće oboljenje zuba kod djece karijes, 

najvažnije je pravilno korišćenje šećera i ugljenih hidrata. 

Također, roditelji bi trebali da nadgledaju dijete dok pere 

zube do desete godine. 

Na pragu zime kada virusi i bakterije 

vrebaju sa svih strana organizmu 

je preko potrebna pomoć. Umjesto da 

čekamo pomoć agresivnih lijekova kada 

bolest nastupi, savjet je stručnjaka – bolje 

je konstantno jačati organizam i tamaniti 

bacile “prirodnim antibioticima”. Kralj 

među takvim namirnicama je ulje origana. 

Ekstrakt maslinovog lista, također, 

spada među najbolje prirodne antibiotske 

agense, naročito kada je riječ o mikrobima. 

Već proslavljeno sredstvo protiv gljivica 

i bakterija je bijeli luk koji je odličan 

dodatak ishrani, naročito u zimskom periodu. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Daljinski upravljač LG-a 

reaguje na čula vlasnika 

užnokorejska kompanija LG pla- 

predstaviti obnovljen daljinski 

Jnira 

upravljač “Magic Motion Remote 

Control”, sa novim funkcijama. Informacije 

o tome koje će glasovne 

komande i gestove raspoznavati daljinski 

upravljač sa ugrađenim mikrofonom 

i detektorima pokreta, još se 

drže u tajnosti. Daljinski upravljač će 

također imati funkciju transformacije 

2D u 3D sliku. 

Različito poimanje sreće kod 

mladih i starijih generacija 

Kako godine prolaze, tako se mi- 

Kjenja i naš pogled na svijet, pa 

Ki ono što nas čini srećnim, zaključak 

je studije koju je sprovela grupa 

američkih naučnika. Dok smo mladi 

sreću uglavnom dovodimo u vezu sa 

maštanjima o budućnosti, navalama 

adrenalina i avanturama. S godinama, 

pak, sve više nalazimo zadovoljstva 

u stabilnosti i miru. Rezultati 

studije, takođe, otkrivaju da su mladi 

ljudi najviše okrenuti budućnosti, 

a da starije generacije više uživaju u 

sadašnjosti. 


65

Sadržaj

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?