Sadržaj
Share Embed Flag
Download ePaper

Sadržaj

U - Saff.ba U - Saff.ba

saff.ba
30.08.2015 Views

SAFF broj 308<br />

<strong>Sadržaj</strong><br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

A pomirba je izbor najljepši<br />

8<br />

Polumjesec<br />

Sarajevo<br />

Knjiga “Redžep Tajjip Erdoan: Rađanje lidera” uskoro pred čitaocima!<br />

10<br />

Pogledi<br />

I poslije Kosova, Kosovo<br />

I TAKO JE RAT POČEO<br />

25<br />

Vjera i društvo<br />

Humanizam bez granica<br />

VJEROUČITELJI REALIZOVALI AKCIJU “DOBRO SE DOBRIM VRAĆA”<br />

33<br />

Kutak za islamsku omladinu<br />

Omladinski kulturni centar “Atis”<br />

Dvadeset principa islama<br />

36<br />

Online komentar polumjeseca<br />

Crveni začarani krug<br />

Neće biti zadovoljni, sve dok ih ne budemo slijedili<br />

38<br />

Zelena transferzala<br />

Sandžak<br />

Muftija Zukorlić: Zilkić je vještački proizveden da bih ja bio uklonjen<br />

sa čela Islamske zajednice<br />

46<br />

Islambosna<br />

Islamske teme<br />

Psihofizičke blagodati namaza<br />

56<br />

13. januar - 19. safer<br />

3

Uvodnik<br />

Našla krpa zakrpu<br />

Omladinski krug iz Gračanice<br />

i Omladinski kulturni<br />

centar iz Gradačca sedam<br />

dana prije obilježavanja tzv.<br />

Dana Republike Srpske oglasili su<br />

da će organizirati protestne manifestacije<br />

pod naslovom “20 godina<br />

genocidnog projekta Republike<br />

Srpske”. Koji dan poslije ovome su<br />

se priključili “Mladi Muslimani” i<br />

BZK “Preporod” čiji je predsjednik<br />

S.Lavić obznanio inicijativu<br />

da se 9. januar obilježava kao<br />

Dan sjećanja na genocid. Možda<br />

bi korisnije bilo da se 9. januar<br />

obilježava kao dan sjećanja<br />

na Republiku Bosnu<br />

i Hercegovinu, čiji Ustav<br />

i poredak su pod kriminalnim<br />

okolnostima suspendirani<br />

u Dejtonu, u<br />

ime entitetskog uređenja.<br />

Ali, u svakom slučaju imponovalo<br />

je umrežavanje<br />

patriotske inicijative da se<br />

podsjetimo na genocidno<br />

porijeklo Republike Srpske.<br />

Problem nastaje kad<br />

uočimo da aktivnosti i skupovi u<br />

Gračanici i Gradačcu nisu, ni u<br />

najavi, ni u izvještaju, zabilježene<br />

ni od jednog sarajevskog medija i<br />

agencije, pa ni od Dnevnog avaza.<br />

Ali jesu od hrvatskog Dnevnog lista<br />

i od srpskog Fokusa. Čak je i<br />

Milorad Dodik komentirao ove<br />

skupove za beogradski Tanjug.<br />

Šteta, jer se tamo govorilo o re-<br />

alnim mogućnostima za ukidanje<br />

entiteta. Ne može biti a da vijest ne<br />

bude kad se u jednom i u drugom<br />

gradu okupi više stotina ljudi da<br />

protestuje protiv postojanja Republike<br />

Srpske! Medijski prostor za<br />

komentare ustupljen je dežurnim<br />

sarajevskim filozofima, koji su<br />

podobnost izborili islamofobijom.<br />

Pošto je na skupovima u Gračanici<br />

i Gradačcu govorio kolumnista<br />

Saffa Fatmir Alispahić, time su se<br />

i ti skupovi našli pod katancem<br />

medijske blokade. Zato je u sarajevskim<br />

medijima vijest bilo obilježavanje<br />

“Dana Republike Srpske”,<br />

kao i govor “proslavljenog<br />

srpskog režisera Emira Kusturice”<br />

koji je poručio kako Ivo Andrić<br />

dobro stoji Republici Srpskoj.<br />

Od kompletne velikosrpske drskosti<br />

koja je iskazana u Banja<br />

Luci, i kojom je još jednom dokazana<br />

agresija Srbije na Bosnu<br />

i Hercegovinu, najživopisniji je<br />

ovaj nastup Emira Kusturice, ali<br />

i moralno posrnuće biskupa Komarice,<br />

koji je primio “orden” od<br />

Karadžićevih sljedbenika. Hrvate,<br />

ipak, treba podsjećati da su<br />

im Hrvatsku spasili Bošnjaci, jer<br />

da su Bošnjaci ostali u Srboslaviji,<br />

od Hrvatske bi ostao jedva “zagrebački<br />

pašaluk”. A velikohrvati,<br />

evo, i ovom prilikom zabijaju nož<br />

u leđa svojim bošnjačkim oslobodiocima.<br />

Ako ne zbog Bošnjaka,<br />

a ono zbog prognanih i<br />

nevraćenih Hrvata, biskup<br />

Komarica je morao<br />

postupiti p kao što je postupio<br />

muftija Čamdžić,<br />

kada je na ponos svih nas<br />

odbio “orden” genocidne<br />

tvorevine. Ispade da<br />

je biskupu Komarici bliži<br />

Emir Kusturica, nego<br />

muftija Čamdžić. A o<br />

Nemanjinom posrbljavanju<br />

i prodaji muslimanskog<br />

porijekla, po uzoru na Mešu<br />

Selimovića, uglavnom je sve rečeno.<br />

Ali i dalje biva korisno ibretiti<br />

se nad tim moralnim i mentalnim<br />

peksinlukom, koji je tim teži što<br />

se izdogađao u vrijeme genocida<br />

nad Bošnjacima.<br />

Kusturica je, zapravo, najneslobodniji<br />

Srbin u historiji, jer svaki<br />

Srbin smije štošta reći, a on se uvijek<br />

mora dokazivati u svome slugovanju.<br />

Pa i to mu zalud, jer nikad<br />

neće biti Srbin, uvijek će biti<br />

srpski sluga, navijen da pognute<br />

glave služi u izdaji svoga naroda.<br />

Dokaz za to su i internetski forumi<br />

po Srbiji, recimo, bgdcafe.net,<br />

na kome je Kusturičin govor u<br />

Banjoj Luci prokomentiran ovim<br />

riječima: “Bože degena, bijelog<br />

cige!” On za Srbe, po ugledu, nije<br />

odmakao dalje od Sinana Sakića<br />

i šabačkih muzikanata. A u svog<br />

bi naroda bio velikan. E, to što je<br />

on za sebe odabrao ulogu srpskog<br />

klovna, umjesto uloge ponosnog<br />

bosanskog velikana, je već u domenu<br />

psihijatrije. Mogao bi se liječiti<br />

u psihijatra Radovana Karadžića,<br />

utemeljitelja Republike Srpske i<br />

ratnog zločinca. Našla krpa zakrpu<br />

– stara je narodna poslovica.<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Bugojno<br />

part br: 6764162000885351;<br />

transakcijski: 1613000022234395<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

ISSN 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

13. januar - 19. safer<br />

5

Hutba<br />

Kad je glava zdrava, bit će zdravo i ostalo tijelo<br />

Zašto se nama muslimanima<br />

uvijek spočitava to što se<br />

protivimo proslavljanju i<br />

obilježavanju određenih datuma<br />

i praznika koji su utemeljeni<br />

na neislamskim vrijednostima,<br />

a koji su vremenom, ponajviše<br />

permanentnom indoktrinacijom<br />

i lobiranjima, postali svesvjetski<br />

praznici i univerzalne kulturnocivilizacijske<br />

vrijednosti? Zašto<br />

bi mi muslimani morali slaviti<br />

te tuđe “univerzalnosti” i zašto<br />

nam se uporno na teret stavlja<br />

netolerancija i sijanje nereda<br />

zbog insistiranja na tome da<br />

to nisu naši praznici i da ih ne<br />

trebamo slaviti i obilježavati?<br />

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Uzvišeni Allah je u Kur’anu<br />

objavio: Nisu nikako isti slijepac<br />

i onaj koji vidi, ni tmine<br />

i svjetlo, ni hladovina i vjetar vrući,<br />

i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će<br />

učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne<br />

možeš one u grobovima dozvati, tvoje je<br />

samo da opominješ. (Fatir, 19.-23.).<br />

Još jedna novogodišnja noć je za<br />

nama. I ova, kao i sve prethodne,<br />

protekla je u znaku ludila, razvratne<br />

muzike, neartikulisanih krikova, dernjave,<br />

pijančenja i orgijanja, a što sve<br />

skupa moderni i bezbožni homo sapiens<br />

naziva “dobrim vibracijama”. Kada su<br />

kazaljke na satu najavile nastupanje<br />

Nove godine, većina građana Bosne i<br />

Hercegovine, kako se ne bi razlikovali<br />

od drugih, podigli su svoje čaše da<br />

nazdrave, ni sami ne znaju čemu,<br />

valjda sveopćoj bjedi i svim krizama,<br />

pat njama, nepravdi, siromaštvu,<br />

bezvlašću, korupciji i beznađu, koji nas<br />

čekaju u Novoj, 2012. godini.<br />

Da novogodišnji mahmurluk neke<br />

ljude malo duže drži potvrdili su nam<br />

samoopredijeljeni bošnjački ateisti i dokazani<br />

islamofobi. Naime, još uvijek<br />

je u žiži interesovanja žučna rasprava i<br />

polemika o proslavljanju Nove godine.<br />

Direktan povod za tu polemiku su tekstovi<br />

objavljeni na zvaničnom portalu<br />

Islamske zajednice u kojima se skreće<br />

pažnja Bošnjacima muslimanima da<br />

ne učestvuju u proslavljanju nemuslimanskih<br />

praznika, samim tim i Nove<br />

godine, jer je to, sa stanovišta Šerijata,<br />

nedopustivo.<br />

To je izazvalo revolt kod nadobudnih<br />

bošnjačkih ateista, pa su zbog toga<br />

u svom pogromaškom stilu, bezobzirno<br />

i svim raspoloživim sredstvima još<br />

jednom nasrnuli na Islamsku<br />

zajednicu i njeno rukovodstvo.<br />

Kurspahićev novogodišnji<br />

trenutak samoobmane<br />

Posebno raduje<br />

i ohrabruje<br />

častan stav koji<br />

je, u ovoj silnoj<br />

antiislamskoj<br />

kampanji,<br />

zauzela<br />

Islamska<br />

zajednica na<br />

čelu sa reisul-ulemom,<br />

što<br />

u stvari takvoj<br />

instituciji jedino<br />

i dolikuje.<br />

Uglavnom se taj novogovor<br />

starih i etabliranih<br />

bošnjačkih ateista svodi na<br />

otrcane i besmislene fraze<br />

u kojima se skreće pažnja<br />

Islamskoj zajednici i muslimanima<br />

da k’o džoja oni<br />

imaju pravo da vjeruju u šta<br />

hoće i da proslavljaju ili bojkotuju<br />

praznike koje hoće,<br />

ali nemaju pravo da na taj<br />

način odvajaju Bošnjake od<br />

Srba i Hrvata i da iznova<br />

razbijaju vjekovno “bratstvo<br />

i jedinstvo”. Posebno<br />

je, nakon novogodišnje<br />

terevenke i mahmurluka,<br />

bio raspoložen za krtiku i<br />

dijeljenje “savjeta” Islamskoj<br />

zajednici, već odavno zaboravljeni<br />

Kemal Kurspahić,<br />

koji se svojom kolumnom i<br />

kritičko-mudrijaškim osvrtom na bojkot<br />

novogodišnjih praznika od strane<br />

IZ-e, vratio iz mrtvih i vaskrsnuo u<br />

onom starom komunističkom, Djedamrazovskom<br />

ruhu i stilu. Tako je on<br />

spomenute tekstove sa portala www.<br />

rijaset.ba, okarakterisao kao “pokušaj<br />

produbljivanja jaza između bosanskih<br />

muslimana i hrišćana i redefinisanja<br />

muslimanskog i bošnjačkog identiteta<br />

do isključivosti i zadrtosti”. Za njega<br />

su takvi stavovi predhistorijski i oni<br />

vode u potpunu getoizaciju Bošnjaka.<br />

Osim toga, zabrinuti i konsternirani<br />

Kurspahić, debelo zamjera Islamskoj<br />

zajednici na, kako reče, “prilično<br />

agresivnom nastojanju da se redefiniše<br />

- temeljito promijeni - sam karakter<br />

bosanskih muslimana”. Da bi na kraju<br />

ustvrdio kako je čudno i apsurdno<br />

da neko zabranjuje da se slavi i čestita<br />

Nova godina koja je “samo jedan trenutak”,<br />

a koji je opet sav u znaku “dobrih<br />

vibracija i lijepih želja”.<br />

Pored površnosti, neistina i logičkih<br />

grešaka kojima obiluje Kurspahićeva<br />

kolumna, ipak najviše iritira neopisiva<br />

drskost samodeklariranih ateista da<br />

drže lekcije muslimanima i njihovim<br />

vjerskim vođama, čak i iz osnova islamskog<br />

vjerovanja, kulture i ponašanja,<br />

pokušavajući svoje lukavštine<br />

prodati pod mudrosti koje su<br />

danima smišljane, a koje su<br />

tobože produkt brige za vlastiti<br />

narod.<br />

Ne, idealu islama, da,<br />

idolima paganizma i<br />

bezbožništva<br />

Zašto se nama muslimanima<br />

uvijek spočitava to što<br />

se protivimo proslavljanju<br />

i obilježavanju određenih<br />

datuma i praznika koji su<br />

utemeljeni na neislamskim<br />

vrijednostima, a koji su vremenom,<br />

ponajviše permanentnom<br />

indoktrinacijom i<br />

lobiranjima, postali svesvjetski<br />

praznici i univerzalne<br />

kulturno-civilizacijske vrijednosti?<br />

Zašto bi mi muslimani<br />

morali slaviti te tuđe<br />

“univerzalnosti” i zašto nam<br />

se uporno na teret stavlja<br />

netolerancija i sijanje nereda<br />

zbog insistiranja na tome da<br />

to nisu naši praznici i da ih<br />

ne trebamo slaviti i obilježavati?<br />

Kad se stvar malo bolje sagleda dođe<br />

se do jednostavnog zaključka, a to je da<br />

ta silna halabuka nema nikakvog smisla<br />

ni logike, već se radi o tome da su zagovornici<br />

takvih ideja zadojeni željom<br />

da po svaku cijenu spriječe muslimane,<br />

u našem slučaju muslimane Bošnjake,<br />

da istinski prigrle islam i da ga vole kao<br />

svoju vjeru, ideju vodilju i kao temelj<br />

svoga identiteta.<br />

Bošnjački ateisti ne žele nikome<br />

dozvoliti, pa tako ni Islamskoj zajednici<br />

u BiH, da na Bošnjake gleda kroz pripadnost<br />

islamu i da se bošnjaštvo stavlja<br />

u kontekst islama. Njihova životna<br />

deviza i želja je da Bošnjaci odbace<br />

ideal islama, a zadrže idole paganizma i<br />

bezbožništva kojim su zadojeni pa kroz<br />

13. januar - 19. safer<br />

6

život hodaju naglavačke, kako je to opisano<br />

u sljedećim kur’anskim ajetima:<br />

Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o<br />

Gospodaru svome kao onaj kojem se lijepim<br />

čine ružna djela njegova i koji se za<br />

strastima svojim povodi? (Muhammed,<br />

14.). Zatim: Da li je na ispravnijem<br />

putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji<br />

Pravim putem uspravno ide? (El-Mulk,<br />

22.). Oni su zapravo predstavnici tzv.<br />

masovne, bezbožničke kuluture i u<br />

svom primitivizmu i agresivnosti žele<br />

da zbrišu s lica zemlje sve što se ne uklapa<br />

u sheme tog primitvizma. Takvi<br />

žele muslimanima zabraniti da misle<br />

svojom glavom i da vjeruju i rade ono<br />

što misle da je za njih dobro, a kada<br />

naiđu na one koji misle svojom glavom,<br />

onda im bošnjački ateisti rade o glavi.<br />

Krajnje je bezobrazno, drsko i<br />

nemoralno tražiti od muslimana koji<br />

svoj život nastoje urediti i uskladiti sa<br />

univerzalnim Božanskim uputama, da<br />

se deciviliziraju, da budu rulja, bez vjere<br />

i vlastite kulture i kulturnih obilježja<br />

po kojima se prepoznaju, po kojima<br />

su posebni, i po kojima dokazuju svoju<br />

prisutnost i postojanje kao zaseban<br />

vjerski, kulturni i civilizacijski entitet,<br />

koji ljubomorno čuvaju svoju vjeru,<br />

kulturu i povijest, a tuđe uvažavaju<br />

i tolerišu, koji nikako ne pristaju da<br />

budu epigoni, slijepi sljedbenici, repa<br />

bez korijena, oni koji oponašaju druge,<br />

a niti drugima brane da se potvrde kao<br />

ličnosti kroz svoju vjersku, nacionalnu i<br />

kulturnu različitost.<br />

Nečiji stav, mišljenje, način života,<br />

nekome može biti neprihvatljiv i<br />

antipatičan, ali nikada ne smije uzeti<br />

pravo drugom i drugačijem da iznese<br />

svoje stavove i da živi po uzusima koje<br />

je on prihvatio kao svoje.<br />

Glavni razlog agresivnih reakcija<br />

bošnjačkih ateista na muslimansko<br />

opredjeljenje da u potpunosti slijede<br />

svoju vjeru, je jeftini ateistički<br />

naum da Bošnjake zauvjek ostave<br />

u nekom tuđem, komunističkom,<br />

bezbožničkom, obezličenom identitetu.<br />

Kur’an nam otkriva njihove namjere<br />

koje se ne mijenjaju do Sudnjega dana,<br />

kad kaže: Oni bi jedva čekali da i vi budete<br />

nevjernici kao što su oni nevjernici,<br />

pa da budete jednaki. (En-Nisa, 89.).<br />

Njima je važno da obeshrabre i<br />

zaplaše bošnjačke lidere, prije svega one<br />

vjerske, i da ih odvrate od svake pomisli<br />

da oni svojim ugledom i autoritetom<br />

predvode kampanju bošnjačkog<br />

vraćanja u okrilje uzvišene Allahove<br />

vjere, islama.<br />

Sve dok tu kampanju vode tzv.<br />

vehabije ili neki anonimusi to za njih<br />

ipak nije problem, jer je to vrlo lahko<br />

svesti pod radikalizam, fantizam,<br />

vjerski puritanizam, i predstaviti kao<br />

incident, međutim, kada zvanična Islamska<br />

zajednica i ugledni islamski intelektualci<br />

vode tu stvar i podržavaju<br />

je, onda se pali crveno svjetlo.<br />

Zato je halabuka oko proslavljanja<br />

novogodišnjih praznika još jedan u<br />

nizu pokazatelja zbog čega su zapravo<br />

Islamska zajednica i reisu-l-ulema na<br />

stalnoj meti bošnjačkih ateista i ostalih<br />

antiislamista. Zbog<br />

toga što rade svoj posao, a<br />

to se našim dušmanima nikako<br />

ne sviđa. I onda kada<br />

Bošnjaci budu dosljedno<br />

slijedili principe islamskog<br />

vjerovanja i kada se ne budu<br />

poistovjećivali sa nemuslimanima<br />

čak ni u proslavljanju<br />

njihovih praznika, kad budu<br />

svjesni i čvrsto u to vjerovali,<br />

da je čovjek sin svoje<br />

kulture koja se mora ljubomorno<br />

čuvati, i nipošto napustiti,<br />

niti obezvrjeđivati i<br />

zaboravljati, onda ćemo biti<br />

jaki kao bedem neprobojni.<br />

Tada i samo tada, nećemo<br />

se bojati kojekakvih dodika<br />

i njihovih prijetnji i vrlo lahko<br />

ćemo postići i ostvariti<br />

jedinstvo, kako u vjerskom,<br />

tako i u političkom i svakom<br />

drugom smislu. A jedinstvo<br />

je naš najveći argument i garant<br />

opstanka na ovim prostorima.<br />

Častan stav rukovodstva Islamske<br />

zajednice<br />

Posebno raduje i ohrabruje častan<br />

stav koji je, u ovoj silnoj antiislamskoj<br />

kampanji, zauzela Islamska zajednica<br />

na čelu sa reisu-l-ulemom, što u stvari<br />

takvoj instituciji jedino i dolikuje. Za<br />

razliku od nekih prijašnjih vremena<br />

kada se naša ulema, ili veliki broj njih,<br />

bio zakleo na šutnju, oportunizam i<br />

izolaciju, živeći u iluziji da će se stanje<br />

samo od sebe popraviti i da će laži i<br />

hajka na muslimane biti otkriveni i da<br />

će država pravedno reagirati i zaštititi<br />

Njima je važno<br />

da obeshrabre<br />

i zaplaše<br />

bošnjačke<br />

lidere, prije<br />

svega one<br />

vjerske, i da<br />

ih odvrate od<br />

svake pomisli<br />

da oni svojim<br />

ugledom i<br />

autoritetom<br />

predvode<br />

kampanju<br />

bošnjačkog<br />

vraćanja u<br />

okrilje uzvišene<br />

Allahove vjere,<br />

islama.<br />

nevine građane. Očigledno je da je<br />

sadašnje vođstvo Islamske zajednice<br />

pobijedilo strahove od svih vrsta prijetnji,<br />

i da se u ime Allaha ne boje<br />

ničijeg prijekora. Svjesni da ovaj naš<br />

voz više neće čekati, i neće ponovo istim<br />

tračnicama proći, i svjesni ugovora<br />

koji je Allah uzeo od uleme, da<br />

će javno govoriti samo istinu i da će<br />

hrabro braniti prava mazluma i obespravljenih.<br />

Mi smo kao narod ispisali najljepše<br />

stranice ponosa, hrabrosti, žrtve u<br />

toku agresije na našu državu i našu<br />

vjeru, tim putem moramo nastaviti i<br />

u miru, ali zato su nam potrebni ljudi<br />

od ilma, mudrosti, iskreni, pobožni<br />

i hrabri, da nam pomognu<br />

da sačuvamo čistotu naše<br />

borbe i naše žrtve.<br />

Neka predvodnicima<br />

Islamske zajednice i muslimana<br />

u Bosni i Hercegovini<br />

uzor bude Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

i istinski islamski učenjaci<br />

koji su svoje znanje, mudrost,<br />

pobožnost i hrabrost<br />

pokazali onda kada je bilo<br />

najpotrebnije. I kao savjet<br />

i podstrek da ustraju na<br />

putu istine, podsjećamo ih<br />

na slučaj Ahmeda ibn Hanbela<br />

i predaju o njegovom<br />

iskušenju koju je prenio<br />

njegov prijatelj Ebu Džafer<br />

el-Enbari, rekavši: “Kada<br />

sam čuo šta halifa Me’mun<br />

sprema Ahmedu ibn Hanbelu,<br />

prešao sam rijeku Eufrat<br />

i došao imamu Ahmedu<br />

u posjetu. Nakon što smo<br />

se poselamili rekao sam mu: ‘’Znaj<br />

da si ti sada glava i vođa kojeg ljudi<br />

slijede. Ako ti pod pritiskom kažeš<br />

da je Kur’an stvoren, za tobom će se<br />

povesti i ostali muslimani, a ako to ne<br />

kažeš, onda ćeš mnoštvo ljudi sačuvati<br />

te zablude. I znaj da, ako te Me’mun<br />

i ne ubije ukoliko popustiš njegovom<br />

pritisku, smrt nećeš i ne možeš izbjeći.<br />

Boj se Allaha i ne odgovaraj im onako<br />

kako bi oni željeli.’’ I neka im je<br />

uvjek na umu kur’anski ajet: O vjernici,<br />

brinite se o sebi; ako ste na Pravom<br />

putu, neće vam nauditi onaj ko je<br />

zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On<br />

će vas obavijestiti o onome što ste radili.<br />

(El-Maide, 105.).<br />

13. januar - 19. safer<br />

7

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova<br />

A pomirba je izbor najljepši Opasnost javnog<br />

Preveo i sažeo: Semir Imamović<br />

Dr. Sa’ud Šurejm<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

Bez obzira što svi ljudi<br />

vode porijeklo od iste<br />

Bmajke i istog oca, oni se<br />

međusobno razlikuju u pogledu<br />

razuma i intelekta, ambicija<br />

i čežnji kao i prirode i ličnih<br />

sposobnosti. Zbog svega ovoga,<br />

ljudi jedni drugima bivaju<br />

svojevrstan vid iskušenja, baš<br />

onako kako je to u Kur’anu<br />

naglasio Uzvišeni Allah: Mi<br />

činimo da jedni druge u iskušenje<br />

dovodite, pa izdržite! A<br />

Gospodar tvoj vidi sve. (El-Furkan,<br />

20.). Isto tako, svima nam je poznato<br />

da među ljudima ima onih koji su blagi,<br />

dostojanstveni i pribrani i koje krase lijep<br />

moral i ponašanje, ali i onih koji su sušta<br />

suprotnost od ovih spomenutih. Između<br />

ovih pobrojanih vrsta ljudi, istinski vjernici<br />

su oni koji nastoje da među ljudima<br />

konstantno popravljaju stanje i koji pronalaze<br />

načine da se međusobno posvađani<br />

pomire, a oni razjedinjeni ujedine.<br />

Ovakvi čine samo dobro a smutnja i<br />

nered su im potpuno strani. Zbog njihovih<br />

nastojanja da među svijetom nestane<br />

svađa i nesuglasica, ljudi ih vole i Allahu<br />

upućuju dove da im podari svako dobro.<br />

Ljubav i poštovanje koji bi trebali da vladaju<br />

među ljudima, zapali su u krizu, pa<br />

se spomenuto teško među njima nalazi.<br />

Ljudima je zavladao egoizam i škrtost u<br />

svakom pogledu, a svađe i razmirice kao<br />

da su postale pravilo. Zbog svega toga,<br />

okupljanje ljudi oko zajedničke riječi te<br />

ulaganje truda da se oni izmire i ujedine,<br />

aktivnosti su kojima se treba istinski<br />

“Hoćete li da<br />

vas obavijestim<br />

o onome što<br />

je bolje od<br />

(dobrovoljnog)<br />

posta, namaza<br />

i sadake?”<br />

“Svakako!”<br />

rekoše ashabi,<br />

a on kaza: “To<br />

je popravljanje<br />

stanja među<br />

ljudima, jer<br />

zavađanje<br />

i svađe<br />

uništavaju<br />

vjeru.”<br />

posvetiti. Ako nam je jasno da<br />

su sporovi i razilaženja među<br />

svijetom veliko zlo i nevolja,<br />

onda nam je jasno da je rad na<br />

njihovom ujedinjenu i pomirbi<br />

milost i veliko dobro. Rekao<br />

je Uzvišeni Allah: Zato se<br />

bojte Allaha i izgladite međusobne<br />

razmirice, i pokoravajte<br />

se Allahu i Njegovu Poslaniku,<br />

ako ste pravi vjernici. (El-Enfal,<br />

1.), i kazao je: Nema kakva<br />

dobra u mnogim njihovim tajnim<br />

razgovorima, osim kada<br />

traže da se milostinja udjeljuje<br />

ili da se dobra djela čine ili da<br />

se uspostavlja sloga među ljudima…<br />

(En-Nisa, 114), i rekao je: Ako<br />

se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite<br />

ih… (El-Hudžurat, 9.). Ovih kur’anskih<br />

imperativa najviše se pridržavao naš najveći<br />

uzor, Allahov rob i miljenik, Muhammed,<br />

s.a.v.s., i nije poznato da je na<br />

zemlji ikada postojao čovjek koji je više<br />

radio na popravljanju stanja među ljudima<br />

i eliminiranju svađa i razmirica među<br />

njima. On je mirio međusobno zavađena<br />

plemena, pojedince i zajednicu, bračne<br />

drugove čiji je brak zapao u krizu, i nastojao<br />

je da izgladi sve nesuglasice nastale<br />

raznim povodima. A kako i ne bi, kada je<br />

lično on, s.a.v.s., rekao sljedeće: “Hoćete<br />

li da vas obavijestim o onome što je bolje<br />

od (dobrovoljnog) posta, namaza i sadake?”<br />

“Svakako!” rekoše ashabi, a on kaza:<br />

“To je popravljanje stanja među ljudima,<br />

jer zavađanje i svađe uništavaju vjeru.”<br />

(Ebu Davud, Tirmizi). Zato budimo<br />

braćo i mi od onih koji mire zavađene i<br />

popravljaju stanje među ljudima. Uistinu<br />

su to osobine iskrenih Allahovih robova.<br />

Hvala Uzvišenom Allahu, koji<br />

pruža utočište svakome onome<br />

koji u Njegovoj blagosti i<br />

dobroti traži utočište, i koji liječi Svojim<br />

blagodatima onoga koji nije izgubio<br />

nadu u Njegovu dobrotu i milost.<br />

Svjedočim da je samo Allah Bog, koji<br />

nema sudruga i Koji je zabranio nasilje,<br />

nepravdu i nanošenje neugodnosti<br />

drugima, a propisao duhovno (pr)očišćenje,<br />

stid i prikrivanje tuđih mahana<br />

i grijeha, i svjedočim da je naš poslanik<br />

i vođa, Muhammed, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, Allahov rob i poslanik. Onaj<br />

ko njega bude slijedio, krenuo je putem<br />

dobra i upute, a ko mu se suprotstavi,<br />

odabrao je zabludu i poniženje. Neka je<br />

na njega, njegovu časnu porodicu i ashabe<br />

Allahov vječni mir i rahmet. Bogobojaznost<br />

je ta koja ljudima donosi svako<br />

dobro i blagoslov, i od njih odagnjava<br />

zlo i nedaće. Allah će spasiti one koji su<br />

njegova naređenja izvršavali, a Njegovih<br />

se zabrana klonili, i oni će postići ono što<br />

su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće<br />

tugovati. (Prijevod značenja, Ez-Zumer,<br />

61.). Uvažena braćo, vjernik se, između<br />

ostalog, odlikuje i po tome što se čuva<br />

svega što bi mu moglo donijeti sramotu<br />

na ovom i budućem svijetu, omraziti ga<br />

u ljudskim očima i dovesti ga u ponižavajući<br />

položaj. Jedna nesmotrenost ili<br />

greška mogu biti uzrokom sramote, koja<br />

će čovjeka pratiti čitav njegov život, i čija<br />

vatra nikada neće biti ugašena. Svakako,<br />

čovjek ima svoje uspone i padove, a<br />

Allah briše grijehe i prašta. Čovjek gri-<br />

ješi i odaje se porocima, a Allah prašta i<br />

pokriva sramote, jer On je Blag, Stidan<br />

(stidi se kazniti Svoga roba) i natkriljuje<br />

Svojom milošću grješnike. Možemo<br />

li zamisliti kako bi sve izgledalo da nije<br />

Božijeg sitra (pokrivanja grijeha i sramota)<br />

i da svi ljudski grijesi i prevare učinjeni<br />

u tajnosti, nekako dospiju u javnost,<br />

da za njih saznaju naši prijatelji i dušmani,<br />

dobronamjerni i zlonamjernici? Kao<br />

odgovor na ovo pitanje neka nam posluži<br />

sljedeća pripovijest. Naime, navodi se<br />

da su poznatom pobožnjaku Davudu<br />

et-Taiju (umro 165. h.g./ 781.g), došli<br />

neki ljudi i obavijestili ga da uživa veliko<br />

poštovanje u vladajućim krugovima, na<br />

što je on rekao: “Samo zahvaljujući Allahovom<br />

sitru (pokrivanju grijeha), mi se<br />

neometano i bez većih problema krećemo<br />

u društvu, a kada bi ljudi znali sve o<br />

8

Polumjesec<br />

Emir Suljagić, ministar obrazovanja<br />

Kantona Sarajevo<br />

Da je pohađao časove<br />

vjeronauke Suljagić bi<br />

naučio da se žena ne smije<br />

tući<br />

Sedmičnik Slobodna Bosna<br />

objavio je nedavno informaciju<br />

o bračnoj razmirici kantonalnog<br />

ministra obrazovanja Emira<br />

Suljagića. Naime, kako saznaje<br />

Slobodna Bosna, službeni izvještaj<br />

o brutalnom nasrtaju Suljagića na<br />

suprugu Behiju prošle je sedmice<br />

iz Policijske uprave Ilidža upućen<br />

Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu.<br />

Ministar Suljagić je sutradan<br />

sve demantirao. “Objavljeni<br />

tekst naprosto vrvi lažima, počev<br />

od toga da smo pozvali policiju,<br />

preko navodnog spominjanja<br />

imena koja se pojavljuju u tom<br />

tekstu, sve do konstrukcije da je<br />

moja supruga čak pozvala i austrijsku<br />

ambasadu. Najbrutalnija<br />

od svih laži je ta da sam ja uopšte<br />

u stanju udariti svoju suprugu.”<br />

Međutim, nekoliko dana kasnije<br />

TV1 je kontaktirala sve nadležne<br />

organe. Iz kantonalnog MUP-a su<br />

potvrdili napise Slobodne Bosne<br />

te su tako demantirali ministrov<br />

demanti. Ovaj slučaj je izazvao<br />

ogromnu pažnju domaće javnosti.<br />

Tim povodom izrečeni su brojni<br />

komentari. Izdvajamo najzanimljiviji<br />

kometar na Suljagićevo<br />

fizičko nastranja na suprugu: “Da<br />

je pohađao časove vjeronauke Suljagić<br />

bi naučio da se žena ne smije<br />

tući”.<br />

Copy paste<br />

Srpski mudžahedin Boško Stanišljević<br />

Ovaj<br />

tekst<br />

Drag ana<br />

Bursaća toliko je dobar<br />

da ga je šteta ne<br />

umnožiti. Uvjerite<br />

se i sami. Kopiramo<br />

najvažnije dijelove<br />

teksta.<br />

“Saopštenje MUP-a<br />

RS, od 10. januara u<br />

kome se kaže ‘da je u okviru planiranih mjera<br />

i radnji koje su preduzimane prethodnih<br />

dana na osiguranju svečanosti povodom<br />

obilježavanja Dana RS-a, dana 8. januara u<br />

16.25 sati, prilikom obavljanja protivdiverzionog<br />

pregleda Sportske dvorane ‘Borik’ u<br />

Banjoj Luci pronađena određena količina<br />

naoružanja”, skrenulo je pažnju medija sa<br />

proslave dana RS održane dan prije.<br />

Mediji u RS-u jednoglasno su izvještavali,<br />

ne paničarite, to su mudžahedini. Kako<br />

ljudi nisu paničarili, izvještavanje se nastavilo<br />

u stilu, ne paničarite, prekinuli smo<br />

program RTRS-a radi specijalnog obavještenja-<br />

pokušali su atentat na predsjednike<br />

Dodika i Tadića. Narod opet ništa. Onda<br />

su pozvali Dževada Galijaševića, samoproglašenog<br />

eksperta za islamski terorizam,<br />

koji je takođe poručio da ljudi pretjerano ne<br />

paničare, ali da je logično poslije Bugojna,<br />

i američke ambasade u Sarajevu, kako je<br />

sljedeća meta Banjaluka i da niko nije siguran.<br />

I opet ljudi nisu paničarili. Onda su<br />

pregaoci sa RTRS-a safatali nekoliko ljudi<br />

u anketi “paničarenje”, koji su rekli da treba<br />

paničariti. Miroslav Lazanski, napisao<br />

je kolumnu u Politici i sa radnim naslovom<br />

“Kome smeta Srpska?” u kojoj u par paragrafa<br />

kaže: “Skup toliko značajnih srpskih<br />

glava iz Republike Srpske, Srbije i Hrvatske<br />

automatski je mogao da bude izazov za razne<br />

terorističke grupe ili pojedince, psihopate<br />

raznih profila, ili ‘čiste profesionalce’,<br />

koji atentate odrađuju za čiste pare i nečiste<br />

motive”.... “Ko su mogući direktni ili indirektni<br />

naručioci? Ima ih više, zavisi kome<br />

sve direktno ili indirektno smeta Republika<br />

Srpska, njen uspešan razvoj i opstanak, te<br />

njene bliske veze sa Srbijom. Kome sve<br />

smeta jaka Srbija”.<br />

E, kome poslije svega ovoga nije bilo jasno<br />

da treba početi paničariti, garant je islamski<br />

fundamentalista i najvjerovatnije pomagač<br />

u mudžahedinskom napadu na vrh vrhova<br />

svega što je srpsko. Međutim, nešto se<br />

ipak nije uklapalo u priču o panmudžahedinskom<br />

napadu na srpstvo. Najprije,<br />

nikom nije bilo jasno o kakvom se tačno<br />

oružju radi. Tačnije, iz nebrojeno mnogo<br />

izvora, došlo je isto toliko informacija<br />

o naoružanju kojim je trebalo izvesti<br />

“teroristički akt”.<br />

Prvo se spominjao<br />

plastični eksploziv<br />

sa detonatorom,<br />

onda municija,<br />

onda automatska<br />

puška, potom snajper.<br />

Neki su sve to<br />

objedinili. Pojavile<br />

su se priče o misterioznim<br />

rupama u krovu dvorane kroz<br />

koje je zli mudžaher unio oružje u istu. I<br />

odjednom je sve od ozbiljnog terorističkog<br />

napada počelo da se pretvara u nadrealnu,<br />

loše izrežiranu burlesku. Čak je i ministar<br />

unutrašnjih poslova RS Stanislav Čađo,<br />

koji se u to vrijeme zatekao u Brčkom, kazao<br />

da je iznenađen brzinom kojom se šire<br />

špekulacije u vezi sa naoružanjem i municijom<br />

pronađenim u sportskoj dvorani<br />

Borik. Preciznije, Čađo je opalio šamar-<br />

činu RTRS-u i drugim “profesionalnim<br />

medijima” i rekao im da smanje doživljaj<br />

i da to nije ono zbog čega se urlikalo prethodna<br />

24 časa. Onima koji znaju sabirati<br />

do deset već tad je bilo jasno da ne postoji<br />

nikakav mudžahedin ili mudžahedini koji<br />

su dovuknjali oružje u dvoranu “Borik” ne<br />

bi li napravili masakr... Dakle, ako oružje<br />

nije bilo namijenjeno za teroristički<br />

napad, pokolj i masakr u “Boriku”, kako<br />

su prenijeli bilteni u RS-u, zašto je bilo<br />

namijenjeno???<br />

j<br />

Mirna Šoja, portparolka MUP-a RS saop-<br />

štila kako je uhapšeno jedno lice i dodala:<br />

“Lice koje je lišeno slobode priznalo je da<br />

je unijelo naoružanje u dvoranu “Borik” u<br />

Banjoj Luci, ali policija još provjerava njegove<br />

motive i povezanost sa drugim licima.”<br />

Lice? Hm, nije neki Mevlid Jašarević,<br />

nije neki Ibn Musa Abu Telal? Ne.<br />

Riječ je o licu srpske nacionalnosti, penzioneru<br />

Bošku Stanišljeviću. Boško je od<br />

ranije vezan za dvoranu “Borik” ali kao<br />

utemeljivač turnira u malom fudbalu daleke<br />

1976. godine. E, sad tog nesrećnog<br />

Boška treba ubijediti u sljedećih par stvari:<br />

-Da je muslimanski terorista, što će biti<br />

teško jer je Srbin.<br />

-Da je srpski mudžahedin, što neće biti<br />

ni malo lako dokazati razumnom dijelu<br />

čovječanstva.<br />

-Da je izvršio teroristički akt pokušaja napada<br />

i lišavanja života većeg broja ljudi sa<br />

najviđenijim predstavnicima rukovodstva<br />

svog naroda...<br />

I na kraju, hoće li se izviniti taj RTRS svojim<br />

gledaocima za lažno, netačno i prije<br />

svega zlonamjerno informisanje koje je za<br />

cilj imalo čistu ratnohuškačku propagandu<br />

i širenje panike? Naravno da neće.”<br />

13. januar - 19. safer<br />

10

Milorad Dodik – Dragan Čović<br />

Čvrsti zagrljaj za jaču borbu protiv BiH<br />

Povodom Dana Republike<br />

i 20. godina od osnivanja<br />

predsjednik Republike Srpske<br />

Milorad Dodik upriličio je svečani<br />

prijem u Administrativnom<br />

centru Vlade RS. Najveću srdačnost<br />

Milorad Dodik pokazao<br />

je pri dočeku Dragana Čovića<br />

i njegove delegacije iz HDZ-a.<br />

Fotografija koju objavljujemo uz<br />

ovaj tekst pokazuje izuzetan i prijateljski<br />

odnos Dodika i Čovića.<br />

Znamo šta ovaj prijateljski odnos<br />

znači za situaciju u Bosni i<br />

Hercegovini. Njih dvojica su najodgvorniji<br />

za trenutno beznađe<br />

koje vlada u našoj zemlji kao i<br />

za neizvjesnost koju svi osjećamo<br />

kada pomislimo na budućnost<br />

naše zemlje.<br />

Islamofobija u BiH<br />

Poziv na paljenje Kur’ana ispred BBI centra<br />

Islamofobija je zahvatila skoro<br />

sve pore bosanskohercegovačkog<br />

društva. Posljednji primjer pozivanja<br />

na paljenje Kur’ana vjerodostojan je<br />

pokazatelj takvog stanja. Naime,<br />

na polularnoj društvenoj mreži<br />

Facebook do prije neki dan bila je<br />

aktivna grupa “Barenje muslimanki<br />

surama iz Kur’ana”. Prije nekoliko<br />

dana objavljen je poziv na paljenje<br />

Kur’ana ispred BBI centra. U svom<br />

pozivu oni kažu sljedeće: “Datum<br />

cuganja: 14.1. subota. Mjesto i<br />

vrijeme nalazenja: 20.00h kod<br />

zelenog spomenika u parku, preko<br />

puta BBI. Svi ponesite Kur’ane<br />

da ih palimo ispred BBI centra.<br />

Fala.” Ovakvih primjera prepun je<br />

internet. Nažalost, kakvo je stanje<br />

u BiH u budućnosti je moguće<br />

očekivati da se neko odluči na<br />

stvarno spaljivanje Kur’ana.<br />

Ludi polumjesec<br />

Laži i krivo se kuni<br />

- novinarska deviza<br />

Nezavisnih novina<br />

Banjalučke Nezavisne novine su<br />

nekada bile poprilično solidne<br />

novine. Danas su Nezavisne zaglavile<br />

u Dodikovom propagandnom<br />

blatu. Dokaza za izrečeni stav o<br />

Nezavisnim novinama ima na pretek.<br />

Slijedi jedan od najluđih primjera<br />

koliko su Nezavisne novine<br />

zaglibile u blatu antiislamizma i<br />

Dodikove antibošnjačke propagande.<br />

Izvještavajući o incidentu pronalaska<br />

oružja u banjalučkoj dvorani<br />

Borik, Nezavisne novine pišu<br />

sljedeću glupost: “Izvor Nezavisnih<br />

pojasnio je da se vodi intenzivna<br />

istraga o tome ko je i kada postavio<br />

oružje, obzirom da je ova prostorija<br />

i u ranijem periodu bila u<br />

više navrata provjeravana. “Uvijek<br />

je vršen protiv-diverzioni pregled, a<br />

zna se da se u dvorani Borik često<br />

održavaju različite sportske i javne<br />

manifestacije. O kakvim detaljnim<br />

kontrolama se radi, govori i podatak<br />

da je tokom ranijeg sportskog<br />

susreta, dvoranu Borik do detalja<br />

pregledao i izrealski MOSAD, ali<br />

ništa nisu pronašli”, naveo je izvor<br />

Nezavisnih. Dodao je kako su nekoliko<br />

dana prije svečane Akademije<br />

u blizini dvorane Borik zaustavljeni<br />

i pripadnici radikalnog vehabijskog<br />

pokreta koji su navodno nekog čekali<br />

kod dvorane.<br />

13. januar - 19. safer<br />

11

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve<br />

Irinej<br />

Mržnja izbija iz njegovih<br />

usta, a još je gore ono što<br />

kriju njegova prsa!<br />

Patrijarh Srpske pravoslavne<br />

crkve Irinej je iskoristio dolazak<br />

u Bosnu i Hercegovinu da<br />

ponovo uputi poruke mržnje, poruke<br />

koje su veoma opasne za sve<br />

građane naše zemlje. Ovaj put<br />

patrijarh Irinej je u Banja Luci,<br />

na misnom govoru iz banjalučke<br />

crkve Republiku Srpsku nazvao<br />

“najmlađom srpskom državom”.<br />

Na ovu antidržavnu i ratnohuškačku<br />

izjavu, pored mnogih u<br />

BiH, reagovao je i Ured visokog<br />

predstavnika. OHR je podsjetio<br />

da Republika Srpska nije država<br />

nego entitet, sastavni dio suverene<br />

države Bosne i Hercegovine.<br />

“Republika Srpska nije država već<br />

sastavni entitet suverene države<br />

Bosne i Hercegovine. Entiteti su<br />

uspostavljeni dejtonskim ustavom<br />

Bosne i Hercegovine, istovremeno<br />

BiH je nastavila svoje<br />

postojanje kao država po međunarodnom<br />

pravu samo sa modificiranom<br />

ustavnom strukturom.<br />

I Ustav BiH ne ostavlja prostora<br />

za bilo kakav suverenitet entiteta,<br />

a ovlasti entiteta nisu izraz<br />

bilo kakve državnosti”, kaže se<br />

u zvaničnom stavu ureda visokog<br />

predstavnika. Nije ovo prvi<br />

put da Irinej ovako nastupa. U<br />

svom dosadašnjem mandatu srpskog<br />

patrijarha Irinej je izrekao<br />

mnoge poruke mržnje prema<br />

islamu, muslimanima i Bosni i<br />

Hercegovina.<br />

Radio-televizija Federacije BiH<br />

Nakon što preuzme RAK novi urednik FTV-a<br />

bit će Milorad Dodik<br />

Predsjednik Udruženja novinara<br />

Republike Srpske<br />

Dragan Jerinić podnio je prijavu<br />

RAK-u protiv Federalne<br />

televizije zbog emisije “60<br />

minuta - specijal” pod nazivom<br />

“Krnja velika Srbija”, koja<br />

je emitovana 9. januara. FTV<br />

je ovom emisijom strašno naljutio<br />

sve u Republici Srpskoj.<br />

Zahvaljujući toj ljutnji saznali<br />

smo u šta se Dragan Jerinić<br />

i njegov šef Milorad Dodik<br />

uzdaju kada je u pitanju otpor<br />

FTV-u. U tekstu koji je objavio<br />

u Nezavisnim novinama, Dragan Jerinić<br />

najavljuje i objašnjava kakav će<br />

biti put borbe protiv FTV-a. Znajući<br />

da će u bliskoj budućnosti Regulatornom<br />

agencijom za komunikacije BiH<br />

vladati Milorad Dodik, Jerinić konstatira<br />

sljedeće: “Odgovor FTV mora<br />

biti definisan kroz izmjenu zakonske<br />

regulative gdje će ubuduće biti oštro<br />

sankcionisani slični specijali i formati”.<br />

Odmah, nakon preuzimanja<br />

RAK-a krenuće napad na FTV. To<br />

će u praksi značiti da FTV više neće<br />

smjeti objaviti nijednu ozbiljnu kritiku<br />

protiv Milorada Dodika i Republike<br />

Srpske. Dodik će imati toliku vlast<br />

nad FTV-om da će komotno moći biti<br />

krunisan za nezvaničnog urednika<br />

Federalne televizije.<br />

Sarajevo<br />

Knjiga “Redžep Tajjip Erdoan: Rađanje lidera”<br />

uskoro pred čitaocima!<br />

edna od najboljih biografija tur-<br />

premijera Redžepa Tajjipa<br />

Jskog<br />

Erdoana, koja je početkom 2011. godine<br />

izašla u Republici Turskoj, u izdanju<br />

NVO “Svetionik” uskoro izlazi<br />

i na bosanskom jeziku u Novom<br />

Pazaru i Sarajevu. Autori knjige,<br />

dugogodišnji saradnici premijera<br />

Erdoana i sadašnji savjetnici, Husejin<br />

Besli i Omer Ozbaj u svojoj knjizi<br />

obrađuju put i političko uzdizanje<br />

jednog od najvećih vođa savremene<br />

Turske. Uz saglasnost autora knjigu<br />

je preveo Avdija Salković.<br />

13. januar - 19. safer<br />

12

Almir Terzić<br />

Za šaku bezvrijednih srbijanskih dinara pojedini članovi<br />

Helsinškog komiteta BiH spremni na sve<br />

Izvjesni Almir Terzić,<br />

koji se predstavlja kao<br />

član Helsinškog komiteta<br />

za ljudska prava u Bosni i<br />

Hercegovini, obznanio je<br />

putem lista Oslobođenje<br />

svoju korespodenciju<br />

i podršku osobi pod<br />

imenom Adem Zilkić,<br />

koja služi beogradskom<br />

režimu u upravljanju i<br />

kontroliranju vjerskih<br />

poslova muslimana u<br />

Srbiji. U toj korespondenciji<br />

spomenuti Almir<br />

Terzić kritikuje reisa dr.<br />

Mustafu ef. Cerića zbog<br />

navodnog miješanja<br />

u poslove i probleme,<br />

kako to Terzić napisa,<br />

autonomne Islamske<br />

zajednice susjdene države<br />

Srbije. Ako se pogleda<br />

ko se dopisuje sa Ademom<br />

Zilkićem, gdje i kad je objavljena ta<br />

korespondencija, te koga cilja spomenuta<br />

korespodencija više je nego<br />

jasno da je Almir Terzić, kao novinar<br />

lista Oslobođenje dobio neki<br />

mali honoračić iz Srbije da citiranu<br />

besmislenu korespodenciju objavi u<br />

“svojim” novinama. Za šaku bezvrijednih<br />

srbijanskih dinara pojedini<br />

članovi Helsinškog komiteta<br />

BiH spremni na sve.<br />

Foto islamneta<br />

Senadov put na hadž - Odazivam ti se Gospodaru -<br />

Lebejk Allahume Lebejk<br />

Fatmir Alispahić u Mostaru povodom<br />

obilježavnja rođendana<br />

Martina Luthera Kinga<br />

Hercegovina je evropski<br />

centar apartheida<br />

Narodna biblioteka Mostar u subotu<br />

(14.01.), u 12:30, u povodu američkog<br />

nacionalnog praznika “Martin Luther<br />

King Jr. Day”, organizira predavanje mr.<br />

sc. Fatmira Alispahića o M.L. Kingu i<br />

poeziji američkih crnaca, pod naslovom<br />

“Pjesmom protiv apartheida”. Ovaj praznik<br />

se u Americi obilježava svakog trećeg<br />

ponedjeljka u januaru, počev od 1986.,<br />

kada ga je ustanovio Američki kongres, u<br />

spomen na najmlađeg dobitnika Nobelove<br />

nagrade (1964.) i lidera borbe protiv rasizma<br />

i apartheida Martina Luthera Kinga Jr., koji<br />

je rođen 15. januara 1929., a ubijen 4. aprila<br />

1968. u Memphisu. Prije četiri godine,<br />

na Artfestu u Sarajevu, u Galeriji “Mak”,<br />

Fatmir Alispahić je održao predavanje na<br />

temu: “Martin Luter King – 40 godina<br />

poslije”, a u povodu 40 godina od ubistva<br />

M.L. Kinga, i tom prilikom je govorio o<br />

jedinstvu poetskog, muzičkog i političkog<br />

jezika crnačke duhovnosti u Americi,<br />

te predstavio projekat “Sedmica crnačke<br />

kulture”. “Hercegovina je evropski centar<br />

apartheida, jer nigdje u Evropi ne postoje<br />

dvije škole pod jednim krovom, odvojeni<br />

domovi zdravlja, povlaštene i marginalizirane<br />

institucije, građani koji su ravnopravni i<br />

koji su segregirani na etničkoj osnovi, i otud<br />

nigdje kao u Hercegovini poezija američkih<br />

crnaca ne odzvanja angažiranim i humanističkim<br />

porukama”, rekao je Fatmir<br />

Alispahić u najavi predavanja u Mostaru.<br />

13. januar - 19. safer<br />

13

Politika i društvo<br />

Devetojanuarska velikosrbska eresovska parada<br />

Narod koji se diči zloč<br />

Nije se teško prisjetiti da je<br />

na tom neustavnom skupu<br />

srbskih poslanika na Palama,<br />

koji su prekršili zakletvu<br />

datu u Skupštini SRBiH i<br />

skovali antidržavnu zavjeru,<br />

genocid jasno nagovijestio<br />

njihov politički lider,<br />

crnogorski Srbin Radovan<br />

Karadžić, koji je sâm sebi<br />

namijenio i dodijelio ulogu<br />

epigona vožda srbskog<br />

ustanka Karađorđa. Na toj<br />

skupštini Karadžić je jasno<br />

kazao da oni rade posao koji<br />

je započeo Karađorđe prije<br />

200 godina<br />

Piše: Safet Kadić<br />

Četiri jahača apokalipse već<br />

odavno jašu ovom ukletom<br />

zemljom s tim da je<br />

unazad dva stoljeća Kuga ustupila<br />

mjesto Srbima. Devetojanuarska<br />

eresovska slavljenička parada povodom<br />

20. godišnjice održavanja zavjereničke<br />

tzv. skupštine odbjeglih<br />

srbskih poslanika iz Skupštine SR-<br />

BiH, na kojoj je donesena deklaracija<br />

o proglašenju “srbske republike<br />

BiH” jedna je od najneljudskijih i<br />

najnemoralnijih postgenocidnih<br />

provokacija i otvorenih izliva neprijateljstva<br />

prema Bošnjacima. Ta deklaracija<br />

praktično predstavlja proglas<br />

o početku srbsko-crnogorske<br />

agresije na BiH, progona i iztrebljenja<br />

Bošnjaka i implicitnu odluku o<br />

genocidu. Umjesto da su se poklonili<br />

žrtvama, oni su se poklonili genocidnom<br />

monstrumu u liku RS-a.<br />

Crkveno blagosiljanje genocida<br />

Umjesto da kao svi normalni<br />

ljudi i narodi tu godišnjicu izkoriste<br />

da osude taj genocidni pro-<br />

jekat, pruže ruku izvinjenja Bošnjacima<br />

i zatraže od njih oprost i<br />

pozovu na pomirenje, oni otvaraju<br />

stare rane i produbljuju neprijateljstvo.<br />

Jer, taj datum predstavlja<br />

početak genocida nad Bošnjacima<br />

i zato bi ga najprikladnije<br />

bilo obilježavati kao Dan<br />

bosanskog sjećanja na<br />

genocid, a ne dan slavljenja<br />

genocida. Takvu sadističku<br />

seansu može prirediti<br />

samo satana (iblis,<br />

šejtan) i u njegovom satanskom<br />

(šejtanskom)<br />

kolu mogu igrati samo<br />

satanski (šejtanski) sinovi.<br />

Drugačije se ne može<br />

shvatiti to orgijanje po<br />

krvi i kostima stotina hiljada<br />

masakriranih civila<br />

Bošnjaka i Hrvata. Uspili<br />

su, nažalost, obenđijati<br />

i biskupa Komaricu da se<br />

uhvati u to kolo s nečastivim.<br />

Želim i dalje vjerovati<br />

da taj Komaricin<br />

salto mortale nije njegov<br />

dobrovoljni izbor. Jer, RS<br />

je samo eufemizam za<br />

“genocidni entitet” i “entitet<br />

masovnih grobnica”.<br />

Sam kolovođa fizički<br />

nije bio prisutan, jer se<br />

tom sotoni upravo sudi<br />

u Hagu za genocid što ga<br />

ovi proslavljaju. Ali njegov<br />

duh, kao i svih ovih<br />

postdejtonskih godina,<br />

lebdio je nad njima. Dovoljno<br />

je citirati samo<br />

velikosrbskog pravoslavnog vođu,<br />

patrijarha Irineja, koji je na toj šovinističkoj<br />

procesiji rekao: “Neka<br />

je sretan ovaj dan i neka je blagoslov<br />

Božiji na narod i “republiku<br />

srpsku”, najmlađu srpsku državu.”<br />

Zar se treba čuditi šovinističkom<br />

divljanju, odnosno srbovanju, velikosrbskih<br />

junoša kad im duhovni<br />

vođa blagosilja genocid.<br />

Nije se teško prisjetiti da je na<br />

tom neustavnom skupu srbskih<br />

poslanika na Palama, koji su prekršili<br />

zakletvu datu u Skupštini<br />

Završetak<br />

jednog<br />

genocida bi<br />

značio početak<br />

slijedećeg, prvo<br />

u vidu političke<br />

pripreme, a<br />

potom i vojne<br />

egzekucije<br />

na terenu,<br />

kroz masovni<br />

pogrom i<br />

pomor, koji<br />

su poznati još<br />

od Karađorđa<br />

i Njegoša<br />

kao “istraga<br />

poturica”.<br />

SRBiH i skovali antidržavnu zavjeru,<br />

genocid je jasno nagovijestio<br />

njihov politički lider, crnogorski<br />

Srbin Radovan Karadžić, koji je<br />

sâm sebi namijenio i dodijelio ulogu<br />

epigona vožda srbskog ustanka<br />

Karađorđa. Na toj skupštini<br />

Karadžić je jasno<br />

kazao da oni rade posao<br />

koji je započeo Karađorđe<br />

prije 200 godina. Proglašenjem<br />

“srbske republike<br />

BiH” dovršava se Karađorđev<br />

ustanak koji traje<br />

neprekidno 200 godina i<br />

da stvaranje nove srbske<br />

države znači dovršetak<br />

Karađorđevog ustanka,<br />

rekao je Karadžić. Za<br />

tih 200 godina Srbi su<br />

izvršili deset genocida<br />

nad Bošnjacima sa milionskim<br />

žrtvama. Svih<br />

tih stoljeća oni su vješto<br />

i umješno to zataškavali,<br />

a Bošnjaci nečasno, ponizno<br />

i suicidno šutili. Ali<br />

o tome postoje sjećanja,<br />

postoje materijalni dokazi<br />

i argumenti, koji će se<br />

kad-tad iznijeti na svjetlo<br />

dana. Tada je započelo<br />

krvno neprijateljstvo<br />

ovih naroda, samo što<br />

to Bošnjacima niko nije<br />

rekao. I ono je ovim projektom<br />

nastavljeno. Očito<br />

je Karadžić tako sebi<br />

odredio ulogu savremene<br />

replike Karađorđa, a<br />

sljedstveno tome, Dodik<br />

se uživio u ulogu Miloša Obrenovića,<br />

koji je od sultana izposlovao<br />

autonomiju za kneževinu Srbiju u<br />

okviru Osmanskog carstva, koja<br />

je međunarodno legitimirana na<br />

Berlinskom kongresu. Tako je<br />

pravoslavna Srbija tada postala<br />

granična pokrajina Otomanskog<br />

carstva prema kršćanskoj Evropi,<br />

a dotadašnja granična pokrajina,<br />

muslimanska Bosna, predata je<br />

kršćanskoj Austro-Ugarskoj na<br />

upravljenje i “europeizaciju”. (Podsjetimo,<br />

sultan tu istu autonomiju<br />

13. januar - 19. safer<br />

14

inima i slavi genocid<br />

nije dao Bošnjacima pod vodstvom<br />

Husein-kapetana Gradaščevića,<br />

nego je krvavo ugušio taj pokret<br />

i zbog specifične geografske pozicije<br />

serhat-Bosne, kao graničnog<br />

vilajeta prema kršćanskoj Europi,<br />

ali i zbog nediplomatski osione i<br />

avanturistički kratkovide politike<br />

bosanskog vodstva.<br />

Hronika smrti<br />

Za Bošnjake je to bio početak,<br />

marquezovski rečeno, “hronike<br />

najavljene smrti”. U cilju stvaranja<br />

ekskluzivne srbske paradržave<br />

na multietničkom bosanskom tlu,<br />

sa Bošnjacima kao najbrojnijem,<br />

autohtonom, temeljnom narodu,<br />

ta paraskupština je 12. maja te<br />

godine usvojila politički dokumenat,<br />

čijih šest tačaka o ciljevima<br />

te paradržave, ako bi se proveli,<br />

tadašnji zapovjednik srbske paravojske<br />

Ratko Mladić, okarakterisao<br />

je kao genocid. Međutim, u<br />

tajnosti su uveliko trajale oružane<br />

pripreme za ostvarenje tih ciljeva.<br />

Svi mi koji smo bili očevidci<br />

i koji smo, na sreću ili nesreću,<br />

preživili sjećamo se i svjedočimo,<br />

a i kamere tadašnje TV Sarajevo<br />

su to zabilježile, kada<br />

je nekako u to vrijeme,<br />

regularna sarajevska milicija<br />

zaustavila jedan<br />

kamion na Bistriku, na<br />

zaobilaznici iznad Sarajeva<br />

prema Palama. Vozač<br />

im je pokazao nalog<br />

na kojem je stajalo da<br />

prevozi banane, a kad<br />

su podigli ceradu, vidili<br />

su krcatu karoseriju<br />

Zar se<br />

treba čuditi<br />

šovinističkom<br />

divljanju,<br />

odnosno<br />

srbovanju,<br />

velikosrbskih<br />

junoša kad im<br />

duhovni vođa<br />

blagosilja<br />

genocid.<br />

sanducima granata. Podsjetimo<br />

se, te godine počinjen je genocid<br />

na cijelom prostoru BiH koje su<br />

srpske paravojne snage izvele uz<br />

pomoć početničene JNA. Bijeljina,<br />

Brčko, Bratunac, Vlasenica,<br />

Višegrad, Zvornik, Sarajevo,<br />

Prijedor, Kozarac, Gradiška...i,<br />

kao katilska kruna, genocid u<br />

Srebrenici. Genocid je počinjen<br />

uz podržku i blagoslov<br />

“majčice Srbije”, što je<br />

nedvosmisleno utvrdio<br />

Međunarodni sud pravde<br />

kao najviša svjetska<br />

pravna institucija. Internacionalni<br />

sud pravde je<br />

26. februara 2007. godine<br />

svojom pravosnažnom<br />

presudom u predmetu<br />

Bosna i Hercegovina<br />

protiv Srbije i Crne<br />

13. januar - 19. safer<br />

15

Gore proglasio Srbiju krivom za<br />

zločin nesprječavanja pj j genocida u<br />

Srebrenici. U presudi stoji: “Srbi-<br />

ja je prekršila obavezu da spriječi<br />

genocid<br />

na što je bila obavezna na<br />

osnovu Konvencije o sprječavanju<br />

j<br />

i kažnjavanju j zločina genocida ,<br />

koji se odnosi na genocid poči-<br />

njen u Srebrenici u julu 1995.<br />

godine.” Sud je potvrdio da su<br />

genocid u Srebrenici počinile vlasti<br />

i institucije “republike srpske”,<br />

posebno Vojska<br />

(VRS) i Policija<br />

(MUP) “republike srpske” i da je<br />

Srbija imala obavezu da to sprije-<br />

či. Vrijedi ovom prilikom ponovi-<br />

ti i stav američkog exambasadora<br />

Charlesa Englisha (Čarls Ingliš):<br />

“Dva genocida su se dogodila na<br />

tlu Evrope u proteklih 70 godina,<br />

a jedan od njih je počinjen u ime<br />

“republike srpske”. To je činjenica<br />

i neće se promijeniti.” I Evropska<br />

unija se postidila zbog nečinjenja<br />

j<br />

pa je, da bi saprala nečistu sa-<br />

vjest, Evropski parlamenat pro-<br />

glasio 11. juli kao evropski Dan<br />

sjećanja j na genocid u Srebrenici.<br />

U samoj Bosni to nisu dozvolili<br />

rečeni “satanski sinovi” pomoću<br />

entitetskog glasanja, koje cemen-<br />

tira tu “srbsku državu”, što bi<br />

rekao Kačavenda: “Danas, hvala<br />

Bogu, živimo u slobodnoj srpskoj<br />

državi, pravoj srpskoj državi.” Zna se od koga slobodnoj!<br />

Kao šef parade, Dodik<br />

je odlikovao mnoge, među<br />

njima srbijanskog predsjednika<br />

Borisa Tadića, a mnoge<br />

“zaslužne” i nije, kao<br />

što je nekadašnji Šešeljev<br />

četnički zamjenik Tomislav<br />

Nikolić, koji smatra da je<br />

prije on trebao dobiti odlikovanje<br />

od Dodika, nego<br />

Tadić: “Ne samo ja, ima još<br />

ljudi u drugim političkim<br />

partijama (u Srbiji), zaslužnih<br />

za stvaranje i očuvanje<br />

RS”, rekao je Nikolić, a<br />

prenijeli mediji. (Samo toliko<br />

ovom prilikom o učešću<br />

Srbije u genocidu) Karadžić<br />

nije dobio orden, jer<br />

je u Hagu na suđenju pred<br />

Hažkim tribunalom za genocid,<br />

ali je njegov orden ostavljen<br />

da se nekad okači na spomenik usred<br />

Banjaluke tom samozvanom ovovremenom<br />

Karađorđu. Karadžićevim<br />

jezikom rečeno, kao što Karađorđev<br />

ustanak nije završen, tako ni genocid<br />

nije prestao. Samog Dodika odlikovao<br />

je ruski ambasador Harčenko, da ne bi<br />

bilo nikakve zabune ko stoji iza svega.<br />

(SDA-ovi) generali poslije bitke<br />

Ovim<br />

dogovorom<br />

Bošnjaci ne<br />

dobijaju ama<br />

baš ništa, samo<br />

ogromno dobija<br />

velikosrpski<br />

projekat.<br />

Političkoj<br />

klasici pripada<br />

premisa da je<br />

za preuzimanje<br />

vlasti u<br />

nekoj zemlji<br />

potrebno prvo<br />

uzeti medije i<br />

novac. A Srbi<br />

su upravo to<br />

uradili.<br />

Nije bilo adekvatnog odgovora<br />

države, koju su upravo srbski<br />

predstavnici u državnim organima<br />

uspili paralizirati.<br />

Posebno je znakovito da<br />

su izostale pravovremene<br />

reakcije bošnjačkih predstavnika<br />

u vlasti, kao i<br />

demokratske javnosti i,<br />

što dodatno začuđuje, i<br />

nevladinih organizacija.<br />

Sa naknadnom pameću<br />

nešto su u nekim medijima<br />

smrsili esdeaovske<br />

perjanice Izetbegović, Tihić,<br />

Genjac, i još poneko,<br />

ali samo zato da bi prid<br />

(bošnjačkom) javnošću<br />

našli alibi i opravdavali<br />

svoju nesposobnost, lažni<br />

patriotizam i nezaslužene<br />

privilegije u vlasti. Ti “generali<br />

poslije bitke” znaju<br />

samo kukavički pobacati<br />

koplja u trnje. Esdepeovac Svetozar<br />

Pudarić, aktuelni dopredsjednik<br />

Federacije nije mrmljao, nego<br />

je jasno rekao da se kao Srbin ne<br />

ponosi eresom i tom proslavom,<br />

kao ni zločinima. Ali nije nikako<br />

rekao da to osuđuje. Ne ponosi se,<br />

ali ih nije ni osudio, mada je to bio<br />

pravi povod da ih Pudarić javno i<br />

nedvosmisleno osudi. Jedino bi se<br />

kao svijetli primjeri mogle izdvojiti<br />

reakcije nekih internet-portala<br />

i novinarski prilog Sinana Šarića,<br />

“60 minuta specijal”, na Federalnoj<br />

televiziji.<br />

13. januar - 19. safer

Sve se to događa nakon iznuđenog<br />

dogovora o uspostavi vlasti<br />

na državnom nivou i presabiranja<br />

ko je koga izradio, a ko koga odradio.<br />

Iako je to (namjerno) nadmudrivanje<br />

i bezvlašće trajalo više od<br />

godinu dana, takav dogovor, ako<br />

se provede, imat će katastrofalne<br />

i nepopravljive posljedice po položaj<br />

Bošnjaka u vlastitoj zemlji.<br />

Ovim dogovorom Bošnjaci ne dobijaju<br />

ama baš ništa, samo ogromno<br />

dobija velikosrpski projekat.<br />

Političkoj klasici pripada premisa<br />

da je za preuzimanje vlasti u nekoj<br />

zemlji potrebno prvo uzeti medije<br />

i novac. A Srbi su upravo to uradili:<br />

uzeli su državno ministarstva<br />

finansija i trezora i međunarodne<br />

trgovine i ekonomskih odnosa te<br />

Regulatornu agenciju za komunikacije.<br />

Kada se tome doda glavna<br />

policijsko-sigurnostna agencija<br />

(SIPA) te Ministarstvo civilnih<br />

poslova sa dvanaest resora koji<br />

pokrivaju najvažnije aspekte unutrašnjeg<br />

funkcioniranja zemlje i<br />

društva, jasno je ko će ubuduće<br />

vladati Bosnom, a kako i na čiju<br />

štetu, vidili smo iz predhodne<br />

analize. Čak ni to nije najgore za<br />

Bošnjake. Gore od toga je što su<br />

bošnjački predstavnici, pod ucjenom<br />

da se formira državna vlast,<br />

prihvatili podvalu da se u paketu<br />

sa formiranjem Vijeća ministara<br />

Završetak jednog genocida bi<br />

značio početak slijedećeg, prvo<br />

u vidu političke pripreme, a potom<br />

i vojne egzekucije na terenu,<br />

kroz masovni pogrom i pomor,<br />

koji su poznati još od Karađorđa<br />

i Njegoša kao “istraga poturica”,<br />

prevedeno u savremeni vokabular<br />

kao “etničko čišćenje”. U tom<br />

kolopletu bošnjačko-srbskih odnosa,<br />

koji su vijekovima razvijali<br />

u življenju ovih naroda u susjedstvu<br />

i skoro pola milenija u okviru<br />

zajedničke države, Otomanskog<br />

carstva, neki uočavaju dva<br />

uzajamna fenomena: fenomenoprihvate<br />

i izmjene ključnih zakona,<br />

kao što su Zakona o popisu<br />

stanovništva i o sistemu državne<br />

pomoći, s tim da je u Zakonu o<br />

popisu stanovništva, “usaglašeno<br />

je da ostaje tekst usvojen u Predstavničkom<br />

domu PSBiH uz brisanje<br />

člana 48”. A upravo je taj<br />

član posljednji pravni mehanizam<br />

koji sprječava legalizaciju stanja<br />

nastalog genocidom, etničkim<br />

čišćenjem i protjerivanjem nepoželjnog<br />

stanovništva. To bi bilo<br />

isto kao kad bi se RS odrekla entitetskog<br />

glasanja. Taj zakon već<br />

nekoliko godina blokiraju predstavnici<br />

RS u Parlamentu BiH<br />

upravo zbog člana 48, kojim je<br />

predviđeno da se pri formiranju<br />

vlasti primjenjuju rezultati popisa<br />

stanovništva iz 1991. godine “sve<br />

do potpunog provođenja Aneksa<br />

sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma”.<br />

Ali predstavnici RS-a<br />

ultimativno su tražili da se iz zakona<br />

eliminira član 48. i da se od<br />

izbora 2014. godine primjenjuju<br />

rezultati popisa iz 2012. godine.<br />

Time bi se definitivno legaliziralo<br />

stanje etničkog čišćenja i genocida<br />

u RS-u i trajno ograničio životni<br />

prostor Bošnjaka, ali i ukinulo<br />

ključno pravo po Dejtonskom<br />

ustavu da se preostalom bošnjačkom<br />

i hrvatskom stanovništvu u<br />

RS sačuva predratni omjer učešća<br />

13. januar - 19. safer<br />

17<br />

u lokalnim organima vlasti, barem<br />

u izvršnim organima. Ako bi<br />

se obavio etnički popis u Bosni i<br />

Hercegovini u 2012. godini, onda<br />

bi to značilo da će se ubuduće u<br />

svim statistikama uknjižiti rezultati<br />

genocida pa bi tako Brčko,<br />

Bijeljina, Srebrenica, Zvornik, Višegrad,<br />

Foča, Banjaluka, Prijedor<br />

i statistički postali srpski gradovi.<br />

Tim popisom uknjižila bi se još<br />

jedna etapa širenja Srba na račun<br />

Bošnjaka, i početak planiranja<br />

naredne etape, kako je to uvijek<br />

dosad bivalo u srbsko-bosnjačkoj<br />

historiji.<br />

Fenomen srpske genocidnosti i<br />

bošnjačke suicidnosti

logiju srbske genocidnosti i fenomenologiju<br />

bošnjačke suicidnosti.<br />

Srbi su jedini narod u povijesti koji<br />

se sadistički diči nasiljem i zločinima<br />

nad komšijama i koji slavi<br />

genocid, od epskih pjesama do<br />

mitova i kvazihistoriografije. To je<br />

civilizacijski izraz njihovog kulturnog<br />

modela, oblikovanog tokom ta<br />

“dva veka Vuka” i Karađorđa. Nasuprot<br />

njima, za Bošnjake je vezan<br />

još nevjerovatniji fenomen. Historija<br />

ne poznaje narod kojeg je, ne<br />

dva puta, nego deset puta, jedna te<br />

ista guja ujela iz jedne te iste rupe.<br />

Jer genocid nad Bošnjacima vrši se<br />

u kontinuitetu već 200 godina i to<br />

ga vrše Srbi i Crnogorci uz blagoslov<br />

i pomoć ostale pravoslavne<br />

sabraće, prije svega “velikog brata”.<br />

Takvu nevjerovatnu činjenicu ne<br />

može prihvatiti, čak, ni Ginisova<br />

knjiga najnevjerovatnijih stvari.<br />

Još je nevjerovatnije da se taj narod,<br />

kako-tako, održao u životu,<br />

čak šta više, prilježno se priprema<br />

za jedanaesti genocid ili suicid,<br />

svejedno. Zato je za Bošnjake takav<br />

“Dogovor o formiranju Vijeća<br />

ministara” ravan paljanskoj deklaraciji<br />

o proglašenju “srbske republike<br />

BiH”, kojom je počela srbska<br />

agresija na BiH i počinjen genocid<br />

nad Bošnjacima. Jedina alternativa<br />

za obstanak Bošnjaka je povratak<br />

na Ustav Republike Bosne i Hercegovine<br />

i privođenje “genocidnog<br />

entiteta” u ustavno-pravni poredak<br />

Republike BiH.<br />

Ko je koga izradio, a ko koga odradio<br />

SDS-ovi četnici čestitali su SNSD-ovim četnicima da su dobro odradili ovaj posao (svečarsku ceremoniju)<br />

za njih i njihovo već dvadestogodišnje čedo. Sa srbskim granatama u bosanski jezik ušao je i glagol<br />

odraditi, ali ne u svom prvobitnom značenju, radeći naknaditi, platiti, nego u prenesenom, kao svojevrstni<br />

eufemizam za mnoge neljudske čine, nečovječne akte, gotovo kodna oznaka nekog nedjela. Ulazio je u javni<br />

obticaj uglavnom iz vojnog miljea kao ratni terminoložki trofej. Njime je otvoren eufemistički proces da bi<br />

se izbjeglo surovo i teško, strahvično značenje: odradili (tj. uništili) bunker, “odraditi (tj. pobiti) zarobljene<br />

Srebreničane po kratkom postupku” – bila je jedna od usmenih Karadžićevih naredbi u supertajnom razgovoru<br />

sa Mladićem u sjedišću SDS-a, u Bratuncu, kako je nekoć javno posvjedočio Dodik. Škorpioni će<br />

odraditi bjegunce kod Trnova, dogovoreno je u Srbiji pod Stanišićevim okriljem. Odradili smo Predsjedništvo,<br />

raportirao je pukovnik Vukašinović Mladiću, nakon njegove naredbe: Ispalite jedan plotun na Predsjedništvo!<br />

Možda je baš zato ovaj glagol omražen i neprihvatljiv bosanskom pjesničkom akademiku Abdulahu<br />

Sidranu, koji se na svojoj književnoj večeri početkom proteklog decembra u sarajevskom Kamernom teatru<br />

55, dotaknuo jezičkih pitanja. On je zamolio posjetioce da upotrebljavaju ovaj glagol samo u osnovnom,<br />

gori navedenom značenju, kao što je i u Rječniku JAZU, a nipošto u novokomponovanim značenjima, “od<br />

čega se ježi”. Dvije prisutne djevojke u publici kroz smijeh su provjerile kako funkcionira taj glagol: On je<br />

nju odradio, rekla je jedna pa su se obadvi glasno nasmijale. Ovaj glagol, hotili to mi ili ne, našao je već svoje<br />

mjesto u javnom diskursu pa bilježimo ovih dana da ljekarka u fočanskoj bolnici, povodom ranjavanja višegradskih<br />

policajaca, na koje je naletio bjegunac Ramadan iz K. Mitrovice, bježeći izprid potjere iz Sarajeva,<br />

izvijestila javnost da su povrijeđeni van životne opasnosti i da se vrši medicinska obrada: Dijagnostika: dio<br />

odrađen, dio u toku, a novinar državnog radija dan kasnije izvješćuje da je neka osoba “odradila jednu zanimljivu<br />

konferenciju protiv dopinga u Travniku”. Titlovani (hrvatski) prijevod u jednoj krimi-seriji je glasio:<br />

Nije bilo operacije za odraditi.<br />

Slično ovome glagolu i glagol izraditi sve više se probija u javni diskurs u prenesenom značenju, mada je<br />

početno u takvoj upotrebi bio samo u slengu (obmahnuti, privariti), a ne osnovnom: dovršiti izradu; naraditi<br />

se. Tako ovih dana bilježimo naslov u jednim novinama povodom razporeda stranačkih fotelja u Vijeću<br />

ministara: Kako je ‘izrađen’ Martin Raguž.<br />

13. januar - 19. safer<br />

18

Pogledi<br />

Deveti januar: Dan sjećanja na genocid u BiH - Dan Republike Srpske<br />

To je ljudi genocid<br />

Poruku da je “Najmlađa srpska<br />

zemlja” GENOCIDNA tvorevina,<br />

i da je 9. januar dan početka<br />

sprovođenja u djelo GENOCIDA<br />

nad Bošnjacima u BiH,<br />

poslalo je Udruženje “Mladi<br />

muslimani” javnim saopćenjem<br />

i pozivom svim NVO i drugim<br />

organizacijama u BiH da se ovaj<br />

dan obilježava kao Dan sjećanja<br />

na GENOCID u BiH, te da se tog<br />

dana organiziraju predavanja,<br />

tribine, okrugli stolovi, naučni<br />

skupovi, promocije knjiga i da<br />

se govori o GENOCIDU koji je<br />

počinjen pod pokroviteljstvom<br />

Republike Srpske i Srbije.<br />

Inicijativa je naišla na dobar<br />

odziv, pa je održano nekoliko<br />

predavanja, tribina i promocija<br />

knjiga 8. i 9. januara, i to u<br />

Gradačcu, Gračanici, Kalesiji,<br />

GETEBORGU, New Yorku,<br />

Novom Pazaru<br />

Piše: Ramiz Hodžić<br />

Na<br />

N<br />

sjednici tzv. Skupštine tzv.<br />

NSrpske republike BiH koja je<br />

Nodržana 12. maja 1992. godine,<br />

govoreći o prijedlogu političkog rukovodstva<br />

Srba, na čelu sa Karadžićem,<br />

Krajišnikom, Plavšićkom, Koljevićem,<br />

Buhom i dr., kako i faktički formirati<br />

tzv.Srpsku republiku BiH, Ratko Mladić<br />

je između ostalog rekao: “Prema tome mi<br />

ne možemo očistiti niti možemo imati<br />

rešeto da prosijemo da ostanu Srbi ili<br />

propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je ...<br />

to neće ... ja ne znam kako će gospodin<br />

Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti<br />

svijetu. To je, ljudi, GENOCID. Mi<br />

moramo da pozovemo svakog<br />

čovjeka, koji je čelom poljubio<br />

ove prostore i teritoriju države<br />

koju hoćemo da napravimo. I<br />

njima je mjesto sa nama i pored<br />

nas”. Mladić je ipak kao<br />

poslušni vojskovođa prihvatio<br />

ovaj koncept ljudi koji su formirali<br />

tzv. Srpsku republiku<br />

BiH kako bi organiziranije<br />

i institucionalnije, odnosno,<br />

što bolje pripremili i izvršili<br />

GENOCID nad Bošnjacima<br />

u BiH, te bar od jednog<br />

njenog dijela napravili ekskluzivno<br />

“Najmlađu srpsku<br />

zemlju”, kako reče patrijarh<br />

srpski Irinej u ponedjeljak, 9. januara<br />

2012. godine u Banja Luci na proslavi 20<br />

godina od postojanja Republike Srpske.<br />

Republika GENOCIDNA<br />

Republika<br />

Srpska je<br />

pobila preko<br />

100.000 nesrba<br />

i protjerala<br />

preko 500.000<br />

nesrba, a njena<br />

GENOCIDNA<br />

suština se<br />

pokazuje u<br />

činjenici da se<br />

jedva 20-tak<br />

hiljada nesrba<br />

vratilo na svoja<br />

ognjišta.<br />

Devetog januara 1992. godine prije<br />

spomenuto srpsko političko rukovodstvo<br />

iz BiH, pod političkim mentorstvom rukovodstva<br />

iz Srbije i Crne Gore, na čelu<br />

sa Slobodanom Miloševićem, Momirom<br />

Bulatovićem, Milom Đukanovićem, te<br />

vojnim mentorstvom JNA, proglasilo je,<br />

udarajući na ustavno uređenje države,<br />

tzv. Srpsku republiku BiH, izražavajući<br />

kroz sam naziv te samozvane države svoje<br />

GENOCIDNE namjere. A<br />

sa riječi na djela prešli su brzo<br />

i već do kraja 1992. godine u<br />

skoro cijeloj istočnoj Bosni,<br />

istočnoj Hercegovini, Bosanskoj<br />

krajini, GENOCID<br />

je proveden u djelo. U ovim<br />

djelovima BiH krajem 1992.<br />

godine više nije bilo živog, a<br />

slobodnog Bošnjaka. Što nije<br />

poubijano, silovano, protjerano<br />

bilo je u koncentracionim<br />

logorima, čekajući smrt ili<br />

razmjenu u slučaju dobre sreće.<br />

Kulminacija zločina GE-<br />

NOCIDA bila je u Srebrenici<br />

1995. godine. Dejton je, kako<br />

kaže beogradski advokat Srđa Popović,<br />

ponudio mir ili pravdu, odabran je mir,<br />

a ne pravda: “Ja se sjećam da su i kada<br />

je potpisivan taj Dejtonski sporazum,<br />

dvije stvari bile jasne. Da oni nisu smjeli<br />

dobiti tu Republiku Srpsku. Oni su,<br />

ustvari, bili nagrađeni za nešto što je bilo<br />

sudski dokazani - GENOCID. A drugo,<br />

između mira i pravde (u BiH), odlučilo<br />

se za mir.” Dakle, bez ikakve sumnje i<br />

dileme, moralne ili pravne, GENOCI-<br />

DOM je ostvarena tzv. Srpska republika<br />

BiH. Karadžiću, Mladiću, Krajišniku,<br />

Plavšićki se sudi ili se sudilo u Hagu, a<br />

zbog počinjenog zločina, uključujući i<br />

GENOCID u nekim dijelovima optuž-<br />

13. januar - 19. safer<br />

20

nica. Haški sudovi su donijeli i presude<br />

u slučaju Krstić i po tužbi BiH protiv<br />

Srbije da je GENOCIDA bilo i da su u<br />

njemu učestvovale institucije RS-a, a da<br />

je Srbija to znala, a nije spriječila. Potvrđen<br />

je i GENOCID u Srebrenici u julu<br />

1995. godine.<br />

Svi za veliku GENOCIDNU Srbiju<br />

Takvu, GENOCIDNU Republiku<br />

Srpsku, 20 godina nakon njenog neustavnog<br />

formiranja slave i veličaju srpski<br />

političari iz RS-a i Srbije, na čelu sa Dodikom<br />

i Tadićem. Apsolutnu podršku<br />

imaju i od Srpske pravoslavne crkve, kao<br />

što su je imali i tokom provođenja GE-<br />

NOCIDNE politike na djelu, pa se na<br />

proslavi u Banja Luci našao patrijarh srpski<br />

Irinej i velika svita vladika poznatih<br />

iz vremena agresije kao velikih huškača<br />

i podržavaoca GENOCIDNE politike<br />

Miloševića, Karadžića i drugih. Predsjednik<br />

RS-a Dodik dodjeljuje i odlikovanja<br />

RS-a njenim ranijim predsjednicima,<br />

kao i drugim uključujući i “demokratu”<br />

Borisa Tadića, slatkorječivog sina<br />

akademika Srpske akademije nauka i<br />

umjetnosti Ljubomora Tadića, a svi znamo<br />

da “iver ne pada daleko od klade”.<br />

Srpski politički, crkveni, intelektualni<br />

milje je još jednom pokazao da nikada<br />

neće odustati od ideje stvaranja tzv. Velike<br />

Srbije i dobro koriste politička dešavanja<br />

u svijetu, da stvore politički i javnosti<br />

prihvatljivi ambijent u kome će se njihovi<br />

ratovi za tzv. Veliku Srbiju moći nastaviti.<br />

Dobar pomagač im je činjenica da<br />

moderna svjetska politika ne počiva na<br />

pravdi i pravičnim i moralnim rješenjima<br />

u svijetu, nego da počiva na principima<br />

sile i moći. Srbi svojom jedinstvenom velikosrpskom<br />

politikom, bez obzira iz koje<br />

političke opcije dolaze, da li bili radikali,<br />

narodnjaci, demokrate ili socijaldemokrate,<br />

te uz velikosrpsku politiku Srpske<br />

pravoslavne crkve i SANU-a, pokazuju<br />

jedinstvo i odlučnost da svoje ciljeve realiziraju,<br />

iako su oni nepravedni, zločinački<br />

i nemoralni. A, sa druge strane Bošnjaci<br />

kao glavna smetnja velikosrpskoj<br />

ideji nemaju odlučnosti i jedinstva da se<br />

politički odupru svi kao jedan toj politici.<br />

Svijetu je u takvoj situciji jednostavnije<br />

da balkansku priču prelomi preko<br />

leđa Bošnjaka, a ne Srba, bez obzira što<br />

je etika, moral, pravo na našoj strani, jer<br />

je odlučnost i jedinstvo na strani velikosrpske<br />

ideje. Međutim, ono što daje nadu<br />

Bošnjacima jeste hrabrost i spremnost<br />

njenih gazija da se u odlučnim trenucima<br />

suprotstave sili, bez obzira kolika bila<br />

i čiju podršku imala. Suprotstavile su se<br />

bošnjačke gazije u agresiji ‘92.-’95. i Srbima<br />

i Hrvatima i Abdićevcima, pa će i<br />

opet ako zatreba i svoj sviti koja se okupila<br />

u Banja Luci i poslala još<br />

jednom kroz usta Patrijarha<br />

Irineja GENOCIDNU poruku<br />

“Ovo je namlađa srpska<br />

zemlja”.<br />

Otpor Udruženja “Mladi<br />

muslimani”<br />

Poruku da je “Najmlađa<br />

srpska zemlja” GENOCID-<br />

NA tvorevina, i da je 9. januar<br />

dan početka sprovođenja<br />

u djelo GENOCIDA nad<br />

Bošnjacima u BiH, poslalo<br />

je Udruženje “Mladi muslimani”<br />

javnim saopćenjem i<br />

pozivom svim NVO i drugim<br />

organizacijama u BiH da<br />

se ovaj dan obilježava kao Dan sjećanja<br />

na GENOCID u BiH, te da se tog dana<br />

organiziraju predavanja, tribine, okrugli<br />

stolovi, naučni skupovi, promocije knjiga<br />

i da se govori o GENOCIDU koji je<br />

počinjen pod pokroviteljstvom Republike<br />

Srpske i Srbije. Inicijativa je naišla<br />

na dobar odziv, pa je održano nekoliko<br />

predavanja, tribina i promocija knjiga 8.<br />

i 9. januara, i to u Gradačcu, Gračanici,<br />

Kalesiji, GETEBORGU, New Yorku,<br />

Novom Pazaru... U Gračanici i Gradačcu<br />

govorio je mr. Fatmir Alispahić koji<br />

je između ostalog rekao: “Republika<br />

Srpska je pobila preko 100.000 nesrba i<br />

protjerala preko 500.000 nesrba, a njena<br />

GENOCIDNA suština se pokazuje u činjenici<br />

da se jedva 20-tak hiljada nesrba<br />

vratilo na svoja ognjišta. Dvadeset godina<br />

poslije Republika Srpska deveti januar<br />

obilježava ‘krsnom slavom Svetog arhiđakona<br />

Stefana’, čime potvrđuje kontinuitet<br />

GENOCIDNE namjere da bude<br />

prostor u kome nema mjesta za druge i<br />

drugačije. Postojanje Republike Srpske je<br />

uvredljivo za sve antifašiste, a posebno za<br />

žrtve GENOCIDA, na čijim kostima je<br />

izgrađen ovaj paradržavni spomenik GE-<br />

Inicijativa<br />

je naišla na<br />

dobar odziv,<br />

pa je održano<br />

nekoliko<br />

predavanja,<br />

tribina i<br />

promocija<br />

knjiga 8. i 9.<br />

januara, i to<br />

u Gradačcu,<br />

Gračanici,<br />

Kalesiji,<br />

GETEBORGU,<br />

New Yorku,<br />

Novom<br />

Pazaru...<br />

NOCIDU”. Skupove u Gradačcu<br />

i Gračanici organizirali<br />

su Omladinski krug Medžlisa<br />

IZ-e Gračanica i Omladinski<br />

kulturni centar Gradačac.<br />

U Kalesiji Udruženje “Mladi<br />

muslimani” u saradnji sa<br />

BKZ “Preporod” i JU Gradska<br />

biblioteka organiziralo je<br />

9. januara promociju knjige<br />

“LANET OLSUN – Zločin<br />

nad Bošnajcima istočne Bosne”<br />

autora Anesa Džunuzovića.<br />

Promotori su bili dr. sci.<br />

Edin Ramić, savjetnik bošnjačkog<br />

člana Predsjedništva<br />

BiH Bakira Izetbegovića, te<br />

Fahrudin Sinanović, novinar,<br />

književnik i publicista. “Ova<br />

knjiga je značajna jer se na jednom mjestu<br />

nalazi veliki broj činjenica, veliki broj<br />

imena zločinaca. Prikazuje činjenice koje<br />

su utvrđene. Način prikazivanja događaja<br />

je da o njima pričaju svjedoci. Oni su<br />

sagovornici. Također, na jednom mjestu<br />

se nalazi 1.018 imena izvršilaca zločina”.<br />

kazao je Ramić na promociji, dodajući<br />

kako se nada da će ova knjiga inspirisati<br />

i druge hrabre autore da napišu nove<br />

knjige o područjima gdje su počinjeni<br />

zločini. Prema njegovim riječima, entitet<br />

RS je sastavni dio Bosne i Hercegovine i,<br />

ukoliko vlasti ovog entiteta žele da slave<br />

9. januar, onda trebaju dodati činjenicu<br />

da su u ime RS-a učinjeni mnogi zločini<br />

i nanesena velika materijalna šteta. “Također,<br />

trebaju biti spremni kako za nadoknadu<br />

štete, tako i za procesuiranje svih<br />

onih koji su prouzrokovali da nastane<br />

ovakva RS”, kazao je Ramić. Iz Udruženja<br />

“Mladi muslimani” poručuju da<br />

će naredne godine ovakvih skupova biti<br />

više i da će biti organizirani i na teritoriji<br />

RS-a, te još jednom pozivaju i druge organizacije<br />

da se uključe i da zajedničkim<br />

snagama se odupru silama mraka koje<br />

dolaze iz RS-a i Srbije.<br />

13. januar - 19. safer<br />

21

Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Hapšenje savjesti grada<br />

Kada sam uočio da se<br />

u mome gradu ignorira<br />

uspomena na muftiju<br />

Kurta, kao najvećeg uzora<br />

bosanske tolerancije, onda<br />

sam razumio da je moj<br />

grad uhapšen i ponižen od<br />

strane likova bez kućnog<br />

odgoja, za koje nema ništa<br />

sveto. Ta uhapšenost je<br />

ubjedljivija zbog kritične<br />

mase koja ne razumije šta<br />

se s Tuzlom događa. Za njih<br />

je normalno da gledaju u<br />

tuzlanski spomenik Greti<br />

Garbo, a ne vide muftiju<br />

Kurta<br />

Ja živim u jednom gradu, a da<br />

ne živim u ovom, živio bih u<br />

nekom drugom, i opet bih se Jtrudio da imam domaćinski<br />

odnos prema svojoj čaršiji. O ovom<br />

mom gradu sam napisao nekoliko<br />

monografija (Tuzland, Tuzlanski<br />

nekrologij, Ubistvo svitanja, Narodno<br />

pozorište Tuzla 1949-1999),<br />

kreirao sam nekoliko spomenika<br />

(Vječna svjetlost, Epitaf na centralnom<br />

spomeniku šehidima, itd.), te<br />

posljednjih 30-tak godina ostavio<br />

na stotine kulturnih tragova. Sve<br />

to možda nije mnogo važno, ali bi<br />

moralo biti dovoljno za jedan pristojan<br />

odnos između mog grada i<br />

mene. Naprotiv, u mome gradu ni<br />

jedna institucija više ne smije sa<br />

mnom surađivati. Ljudi ne smiju<br />

otvoriti vrata kancelarije u kojoj<br />

j<br />

radim. Šta se vrijedi žaliti na mo-<br />

bing i diskriminaciju kad u startu<br />

znam da nisam ravnopravan?!<br />

Jer sam oklevetan, a kod Kafke i<br />

Orwella kleveta ima vrijednost presude.<br />

Ljudi su preplašeni da bi ih<br />

kontakt sa mnom mogao koštati<br />

posla, pozicija, rahatluka. Kao što<br />

je neke već koštao. Čak je i moja<br />

supruga degradirana na poslu kada<br />

je otišla na trudničko bolovanje. Jer<br />

je vladajući gradski manijak zamislio<br />

da bi se trebala razvesti od “tog<br />

ekstrema iz Saudijske Arabije”, a ne<br />

s njime dobijati i treće dijete. A “ekstrem”<br />

sam postao kada sam obavio<br />

hadždž. Pozatvarana su vrata i<br />

mome ocu, piscu Nijazu Alispahiću,<br />

čijih 70 godina života<br />

je obilježeno u Sarajevu,<br />

a ne u gradu u kome je<br />

živio i stvarao. Ovdje je<br />

ukinut spomenik “Vječna<br />

svjetlost” iz 1997., posvećen<br />

civilnim žrtvama rata,<br />

samo zbog toga što sam ja<br />

autor tog spomenika. Nije<br />

pomogla ni peticija od preko<br />

3.000 potpisnika koji<br />

su tražili da se “Vječna<br />

svjetlost” vrati. Ilustracije<br />

radi, prošle godine sam<br />

pet puta bio u Tešnju, ali<br />

i u mnogim drugim čaršijama,<br />

gdje sam obavljao<br />

poslove iz oblasti kulture,<br />

koje ne mogu obavljati u<br />

svome gradu. Neovisno od<br />

te stravične presije, i dalje<br />

volim moj rodni grad i veličam<br />

njegove vrijednosti.<br />

Tako sam prošle godine na<br />

relevantne adrese uputio<br />

nekoliko inicijativa. Prva<br />

je bila da se po prvi put<br />

priredi izložba spomenika<br />

iz Drugog svjetskog rata,<br />

a potom i iz Odbrambenog<br />

rata 1992-1995. Onda<br />

sam mjesec dana prije<br />

uputio inicijativu da se<br />

obilježi 70 godina od prvih<br />

javnih streljanja u okupiranom<br />

gradu. Lokalni mediji to nisu smjeli<br />

ni objaviti, jer je ideja dobra, ali<br />

autor nije. Onda sam u novembru<br />

uputio u proceduru ideju da se sjetimo<br />

muftije Kurta, koji je 6. januara<br />

1942. spasio od ustaša tuzlanske<br />

Srbe i Saborni hram. Sve te inicijative<br />

su dobile podršku Komisije<br />

za očuvanje kulturno-historijskog i<br />

prirodnog naslijeđa, ali nisu mogle<br />

biti realizovane, jer sam ja inicijator.<br />

Evo mog prijedloga...<br />

Problem<br />

ignoriranja<br />

70. godišnjice<br />

herojske misije<br />

muftije Kurta<br />

je u nastojanju<br />

da se u gradu<br />

instalira samo<br />

jedan heroj,<br />

vizionar, filozof,<br />

spasilac,<br />

fontanista, itd.,<br />

što je naravno,<br />

samo po sebi,<br />

budalasta<br />

ambicija, i uz to<br />

neutemeljena<br />

Muftija nije Tvrtko<br />

- “Za mjesec dana navršit će se 70<br />

godina od historijskog događaja koji<br />

je u jugoslovenskim razmjerama cijenjen<br />

kao paradigma borbe za bratstvo<br />

i jedinstvo, a riječ je o herojskoj<br />

misiji muftije Kurta na spašavanju<br />

srpskih komšija i Sabornog hrama<br />

u Tuzli. Ustaški Tajni odbor za<br />

istrebljenje Srba i Jevreja u<br />

Tuzli planirao je da šestog<br />

januara 1942., na Badnje<br />

veče, minira Saborni hram<br />

i pobije okupljene vjernike.<br />

Planirane su likvidacije<br />

i u Srpskoj varoši. Za ovu<br />

informaciju je saznao tuzlanski<br />

muftija Muhamed<br />

Šefket ef. Kurt koji je, sa<br />

grupom uglednih Tuzlaka,<br />

zatražio hitan prijem kod<br />

njemačkog komandanta<br />

grada, potpukovnika Wista,<br />

i od njega energično<br />

zahtijevao da onemogući<br />

zločin. Njemačka komanda<br />

je, iz svojih interesa,<br />

odmah istakla plakat sa<br />

tekstom upozorenja da<br />

– ‘niko ne smije nikoga<br />

zlostavljati, oduzimati ili<br />

rušiti tuđu imovinu i dirati<br />

živalj koji slavi’. U<br />

nastojanju da učvrsti demarš<br />

kod njemačkog komandanta,<br />

muftija Kurt sa<br />

grupom uglednih Tuzlaka<br />

odlazi u Zagreb, kod Pavelića<br />

i Artukovića, od kojih<br />

odlučno traži da ustaše ne<br />

diraju mirno srpsko stanovništvo.<br />

Zahvaljujući<br />

angažmanu muftije Kurta,<br />

u Tuzli nije bilo masovnih zločina.<br />

Muftija Kurt je odlikovan Ordenom<br />

bratstva i jedinstva. Umro je u Tuzli<br />

1963. u 84. godini života. Jedna ulica<br />

u Tuzli nosi naziv Muftije efendije<br />

Kurta. Prije rata se govorilo da bi<br />

u blizini Sabornog hrama, u gradskom<br />

parku, trebala biti podignuta<br />

bista muftije Kurta. Otada nije realiziran<br />

ni jedan vid javnog sjećanja<br />

na muftiju Kurta i na događaj koji<br />

se uzima kao centralno historijsko<br />

mjesto odbrane zajedničkog života u<br />

13. januar - 19. safer<br />

22

Tuzli i regiji. Predlažem da se u povodu<br />

70. godišnjice od ovog historijskog<br />

događaja priredi pomen na<br />

muftiju Kurta, u vidu komemorativne<br />

akademije na kojoj bi se govorilo<br />

o ovom događaju, kao povijesnom<br />

i antifašističkom vrelu bratstva, jedinstva,<br />

zajedništva i tolerancije”<br />

– napisao sam u novembru prošle<br />

godine, i za svaki slučaj ovo pismo,<br />

kao otvoreni prijedlog, objavio na<br />

nekoliko web portala.<br />

Šta se događa? Nadležna Komisi-<br />

ja podržava inicijativu uz prijedlog<br />

da se općinske vlasti angažiraju na<br />

blagovremenoj realizaciji, inicijativu<br />

prosljeđuje vjerskim zajednicama,<br />

od kojih se oglašava muftija tuzlanski<br />

Husein ef. Kavazović i poručuje:<br />

“Želimo dati podršku ovoj inicijati-<br />

vi i iskazati spremnost da damo svoj<br />

doprinos u njenoj realizaciji. Herojska<br />

misija muftije Kurta potvrđuje<br />

historijski kontinuitet suživota na<br />

ovom području i spremnost najviših<br />

vjerskih autoriteta da ga kao takvog<br />

zaštite”. Potom se oglašava i predsjednik<br />

Medžlisa prof. Hasan ef.<br />

Spahić koji piše: “Želimo Vas obavi-<br />

jestiti da smo spremni u organizaciji<br />

sa Muftijstvom tuzlanskim podržati<br />

inicijativu mr. sci. Fatmira Alispahića...”<br />

Na hutbi u Prinčevoj džamiji<br />

pominje su muftija Kurt. Reagira<br />

i Televizija Tuzlanskog kantona sa<br />

emisijom posvećenom muftiji Kurtu,<br />

u kojoj su citirane riječi jednog<br />

od najvećih autoriteta Tuzle u 20.<br />

stoljeću, prof. dr. Mustafe Šehovića<br />

(1920-2004), po kome se danas zove<br />

Dom zdravlja u Tuzli.<br />

- “Ima ličnosti koje u kriznim<br />

situacijama reaguju ljudski, nevođeni<br />

nikakvom ideologijom osim<br />

svog ličnog poštenja. Takav je bio<br />

muftija Kurt. (...) Najveća nesreća<br />

je zaprijetila njegovim Tuzlacima<br />

Srbima – potpuno uništenje Srpske<br />

varoši i Pravoslavne crkve. Otišao<br />

je u Gestapo i po cijenu svog života<br />

zaprijetio da će svi Muslimani u<br />

šumu ako bude odmazde<br />

nad Srbima. Uspio je. Nije<br />

pakleni plan ustaša i Nijemaca<br />

ispunjen. Njemu to<br />

nije bilo teško, jer je govorio<br />

uvijek u Aljinoj kafani<br />

da je loš čovjek za koga ne<br />

postoji nešto zbog čega je<br />

spreman da umre. Ostavio<br />

je za sobom neizbrisiv trag<br />

dobrog i poštenog čovjeka.<br />

On je bio častan primjer<br />

koji treba da služi, a<br />

dobrim djelima da se pomogne drugima.<br />

Sa ovog svijeta otišao je čista<br />

obraza” – rekao je prof. dr. Mustafa<br />

Šehović.<br />

Uprkos svemu, šesti januar je<br />

prošao bez ikakvog gradskog podsjećanja<br />

na herojsku misiju muftije<br />

Kurta. Nije valjda zato što je muftija?<br />

Eh, da je barem Tvrtko na konju,<br />

Martin, Greta, Henrik ili Amadeus<br />

pa da mu tuzlanski prijestolonasljednik<br />

podigne jedan skup spomenik!<br />

Savjest grada<br />

Ljudski je imati fine uzore, pa se<br />

truditi makar u nekim minijaturama<br />

slijediti njihova djela. Baš zato je<br />

vrijedilo prisjetiti se muftije Kurta,<br />

da nas njegova požrtvovanost u zlim<br />

vremenima poduči kako se brane i<br />

islam i Bosna. Ja sam sretan što sam<br />

50 godina poslije mogao da, po uzoru<br />

na muftiju Kurta, od jedne grupe<br />

bošnjačkih laprdala zaštitim svoje<br />

srpske komšije, nakon čega su me<br />

proglasili “četnikom” i “neprijateljem<br />

muslimana”. Bio sam spreman<br />

umrijeti za čist obraz svog naroda,<br />

kao što je umro Srđan Aleksić. Dokaz<br />

da bih opet učinio isto je upravo<br />

u tome što 20 godina poslije o tome<br />

“Ima ličnosti<br />

koje u kriznim<br />

situacijama<br />

reaguju ljudski,<br />

nevođeni<br />

nikakvom<br />

ideologijom<br />

osim svog<br />

ličnog poštenja.<br />

Takav je bio<br />

muftija Kurt.”<br />

pišem sa neskrivenim osjećajem<br />

ponosa. Taj ponos<br />

je još veći kad se zna da<br />

niko osim mene, te 1992.<br />

godine, nije u Tuzli javno<br />

ustao protiv bošnjačkog<br />

nacionalizma. Vlast je odšutjela<br />

na poruke da “svaki<br />

Musliman mora imati<br />

Srbina za kojeg će se zavjetovati<br />

da ga pogubi”. Moj<br />

ponos je tim veći što sam<br />

usamljen, kao “narodni<br />

izdajnik”, upućivao svoj grad, i svoj<br />

narod, na puteve tolerancije i zajedništva.<br />

Dokaza je mnoštvo, a evo<br />

jednog iz decembra 1992.: “Uljezi<br />

koji u ime Muslimana zagovaraju<br />

protjerivanje pravoslavaca iz Tuzle,<br />

vrše gori i poganiji zločin prema vlastitom<br />

narodu, nego što su to učinili<br />

četnici. Legaliziraju užase koje<br />

su četnici učinili Muslimanima!!!<br />

(...) Naš grad je stariji i pametniji od<br />

svih zala ovozemaljskih. To je pred<br />

svekolikim zlotvorima u istoriji dokazao.<br />

Sada je ponovo na ispitu i –<br />

ne smije i neće pasti!”<br />

U to vrijeme je još bio živ prof.<br />

dr. Mustafa Šehović (1920-2004),<br />

ljekar i prosvjetitelj, koji je bio<br />

svjedokom i onih vremena muftije<br />

Kurta, i ovih vremena u kojima su<br />

se pred Tuzlom opetovali povijesni<br />

izazovi. Bio je 30. avgust 1996.,<br />

prve poratne godine, kada su još bila<br />

svježa sjećanja j na naše ratne uloge.<br />

Tada je prof. dr. Mustafa Šehović<br />

na jednoj javnoj manifestaciji rekao<br />

sljedeće (http://www.youtube.com/<br />

watch?v=fRn7zmIqxhw):<br />

- “Dok ima Fatmira Tuzla će<br />

biti slobodna i nikad neće zamračiti<br />

nebo nad Tuzlom. To su pravi pisci i<br />

vjerni sinovi ove zemlje. (...) U koordinatama<br />

te nacije treba da bude lju-<br />

13. januar - 19. safer<br />

23

av i sloboda za svoju naciju, a i za<br />

slobodu drugih nacija. To je poruka<br />

Fatmira Alispahića! (aplauz) Poruka<br />

je da nema Bosne bez zajedničkog života.<br />

Sudbina je ovih naroda da žive<br />

zajedno. Ko iznevjeri tu sudbinu,<br />

iznevjerio je svoj narod. Služeći svom<br />

narodu na ovaj način, kao Fatmir<br />

Alispahić, mislim da služi Bosni. (...)<br />

Ja sam jako sretan što sam i prijateljovao<br />

sa Fatmirom Alispahićem, ali<br />

sam u mnogim trenucima<br />

i zavidio mu na njegovoj<br />

hrabrosti i moralnoj kuraži,<br />

kako je pisao i borio se.<br />

Fatmira Alispahića mogu<br />

uporediti sa najvećim borcima<br />

u istoriji. Vi znate da<br />

je Zola branio nevinog Jevreja,<br />

to je 19. vijek, koji je<br />

navodno izdao Francusku,<br />

pa su nosili Zolinu lutku<br />

kroz Pariz pa je palili,<br />

a Zola je čuvenim svojim<br />

J’accusse, Ja optužujem,<br />

odbranio tog Jevreja i vratio<br />

ga sa Vražijeg otoka, i<br />

Francuska je postala savjest<br />

čovječanstva. Fatmir je,<br />

služeći se moralom, i ničim<br />

više, nego iz olovne kutije,<br />

slovima, on nije imao druge<br />

snage, nego papir i slova,<br />

branio slobodarsku Tuzlu<br />

i mislim da je odbranio.<br />

Zola je dobio bitku... Moramo<br />

mirne duše reći da je<br />

Fatmir Alispahić savjest ovog grada.”<br />

Kako je moguće da “savjest ovog<br />

grada” te 1996. ne bude, recimo, Jasmin<br />

Imamović? Ipak je on poslije<br />

postao načelnik. Valjda bi se njega<br />

trebalo “upoređivati sa najvećim<br />

borcima u istoriji”?! Ali, prof. Šeho-<br />

vić je znao da je samo Fatmir stotinama<br />

tekstova branio i odbranio<br />

multietničku i antifašističku Tuzlu,<br />

a da se taj Jasmin u ratu bavio šutnjom<br />

i ukidanjem antifašističkih<br />

obilježja. Nije samo prof. Šehović<br />

znao istinu, znao je to i bivši načelnik<br />

Bešlagić koji je rekao (http://<br />

www.y outube.com/watch?v=_<br />

jdarGKs2h8): - “Osjećam zadovoljstvo<br />

i osjećam jednu dužnu obavezu<br />

da kažem Fatmiru Alispahiću - hvala<br />

za sve što si učinio za ovaj grad i<br />

za Bosnu i Hercegovinu.”<br />

Problem ignoriranja 70. godišnjice<br />

herojske misije muftije Kurta<br />

je u nastojanju da se u gradu instalira<br />

samo jedan heroj, vizionar, filozof,<br />

spasilac, fontanista, itd., što<br />

je naravno, samo po sebi, budalasta<br />

ambicija, i uz to neutemeljena. Pretvaranje<br />

Tuzle u geto jednoumlja<br />

Ovdje je ukinut<br />

spomenik<br />

“Vječna<br />

svjetlost”<br />

iz 1997.,<br />

posvećen<br />

civilnim<br />

žrtvama rata,<br />

samo zbog<br />

toga što sam<br />

ja autor tog<br />

spomenika.<br />

Nije pomogla<br />

ni peticija od<br />

preko 3.000<br />

potpisnika<br />

koji su tražili<br />

da se “Vječna<br />

svjetlost” vrati.<br />

Spomen obilježje šehidima i poginulim borcima<br />

nosi osobine svakog totalitarizma,<br />

u kome povijest<br />

počinje od momenta kada<br />

je na vlast došao “Dragi<br />

Vođa”. A pošto je “Dragi<br />

Vođa” najpametniji i najhrabriji,<br />

onda treba potušiti<br />

sve pametne i hrabre,<br />

zvali se oni muftija Kurt,<br />

Selim Bešlagić ili Fatmir<br />

Alispahić. I ne samo to!<br />

Treba potpuno izmijeniti<br />

historiju, pa uništiti najstariju<br />

lokalnu radio-stanicu<br />

u BiH, uništiti najstariji<br />

lokalni list u BiH,<br />

zapostaviti znakove tradicije i identiteta,<br />

unakaziti grad za narednih<br />

13. januar - 19. safer<br />

24<br />

stotinu godina i u njemu instalirati<br />

provincijalni kič. To što je meni u<br />

rodnom gradu zabranjeno da postojim,<br />

u ime postojanja “Dragog<br />

Vođe”, smatrao sam simpatičnim<br />

posljednjim trzajima ere komunizma.<br />

Ali, kad sam uočio da se ignorira<br />

uspomena na muftiju Kurta, kao<br />

najvećeg uzora bosanske tolerancije,<br />

onda sam razumio da je moj<br />

grad uhapšen i ponižen od strane<br />

likova bez kućnog odgoja, za koje<br />

nema ništa sveto. Ta uhapšenost je<br />

ubjedljivija zbog kritične mase koja<br />

ne razumije šta se s Tuzlom događa.<br />

Za njih je normalno da gledaju<br />

u spomenik Greti Garbo, a ne vide<br />

muftiju Kurta.<br />

Građani Tuzle traže vraćanje “Vječne svjetlosti”<br />

Već nekoliko dana na tuzlanskom Korzu<br />

traje potpisivanje peticije za vraćanje<br />

“Vječne svjetlosti” na Kapiju, koju sprovode<br />

aktivisti Udruženja građana “Multi” Tuzla.<br />

Do sada je peticiju potpisalo oko 1.800<br />

građana što je motiv više članovima “Multija”<br />

da se dalje bore za vraćanje “Vječne<br />

svjetlosti” na Kapiju. Po završetku akcije,<br />

peticiju namjeravaju uputiti Općinskom<br />

vijeću Tuzla, uz zahtjev da se o ovoj temi<br />

upriliči rasprava i usvoji odluka o postavljanju<br />

“Vječne svjetlosti” iznad portala na<br />

spomen obilježju Kapija.<br />

- Svjedoci smo koliko se i u kojim prilikama građani i posjetioci Sarajeva<br />

okupljaju oko “Vječne vatre”, i zašto slično obilježje u vidu “Vječne svjetlosti”<br />

ne bismo imali na mjestu najvećeg stradanja tuzlanske mladosti, pitanje<br />

je kojima članovi UG “Multi” objašnjavaju razloge potpisivanja peticije.<br />

Članovi udruženja “Multi” ovom prilikom poručuju općinskoj vlasti Tuzle<br />

da pod hitno vrate “Vječnu svjetlost” na Kapiju ili da, konačno, objasne<br />

zašto je ugašena, te da ne dozvole da se mladi moraju boriti za nešto o čemu<br />

općinska vlast treba da vodi brigu.

Pogledi<br />

poslije Kosova, Kosovo<br />

I tako je rat počeo<br />

A pripreme za rat, što<br />

teoretske, što praktične, počele<br />

su nekoliko godina ranije, a<br />

intenzivirane obilježavanjem<br />

600. godišnjice bitke na<br />

Kosovu, najvećeg poraza<br />

srpske vojske u historiji, kojeg<br />

slave kao pobjedu. Jedna od<br />

predigri glavnoj igri na Gazi-<br />

Mestanu na Kosovu, gdje se<br />

okupilo oko milion srpskih<br />

nacionalista spremnih da slušaju<br />

Miloševićeve ratnohuškačke<br />

pokliče i da ratuju za “Veliku<br />

Srbiju”, bila je i predigra na<br />

Kosovu kod Knina, gdje se<br />

početkom jula 1989. godine na<br />

600. godišnjicu Kosovskog boja,<br />

75. godišnjicu atentata Gavrila<br />

Principa na austrougarskog<br />

prestolonasljednika Ferdinanda<br />

i na 41. godišnjicu proglašenja<br />

Rezolucije Informbiroa, okupilo<br />

blizu 100.000 Srba iz Hrvatske,<br />

Srbije, BiH i drugih mjesta sa<br />

već poznatom nacionalističkom<br />

i četničkom ikonografijom<br />

smo se upustili u ratnu avanturu.<br />

SFRJ je imala tri integrativna faktora:<br />

Tita, SKJ i JNA. Tito je otišao<br />

sa životne i političke scene, SKJ se<br />

rsapao a JNA je tražila sponzora.<br />

Trebalo je doći do novog političkog<br />

dogovora, ali Milošević nije želio<br />

ni federalnu ni konfederalnu SFRJ.<br />

Predlagao sam da republike proglase<br />

samostalnost, da istog dana<br />

potpišu konfederalni sporazum i<br />

postave rok od 3-5 godina u kojem<br />

bi utvrdile ostaju li i dalje skupa ili<br />

ide svako svojim putem kao dobri<br />

susjedi. Ali Milošević nije želio ništa<br />

od toga prihvatiti već<br />

je lagao svijet da se zalaže<br />

za SFRJ a Srbe je varao<br />

tako što im je govorio:<br />

‘Uzmite oružje, donesite<br />

teritorij i svi ćemo živjeti<br />

u istoj državi’. Za to vrijeme<br />

Tuđman je bio uvjeren<br />

da dobar dio međunarodne<br />

zajednice podržava<br />

Miloševića i bio je jednostavno<br />

impresioniran Miloševićem.<br />

Franjo je onda<br />

odlučio – ako Srbija može<br />

širiti svoje granice, onda<br />

“Franjo je<br />

onda odlučio<br />

– ako Srbija<br />

može širiti<br />

svoje granice,<br />

onda bi bilo<br />

dobro tražiti<br />

da Hrvatska<br />

ostvari svoje<br />

interese u BiH.<br />

I tako je počeo<br />

rat”, tvrdi<br />

Mesić.<br />

bi bilo dobro tražiti da Hrvatska<br />

ostvari svoje interese u BiH. I tako<br />

je počeo rat”, tvrdi Mesić.<br />

Slobodane, čekamo te<br />

A pripreme za rat, što teoretske,<br />

što praktične, počele su nekoliko<br />

godina ranije, a intenzivirane obilježavanjem<br />

600. godišnjice bitke<br />

na Kosovu, najvećeg poraza srpske<br />

vojske u historiji, kojeg slave kao<br />

pobjedu. Jedna od predigri glavnoj<br />

igri na Gazi-Mestanu na Kosovu,<br />

gdje se okupilo oko milion srpskih<br />

nacionalista spremnih da<br />

slušaju Miloševićeve ratnohuškačke<br />

pokliče i da<br />

ratuju za “Veliku Srbiju”,<br />

bila je i predigra na Kosovu<br />

kod Knina, gdje se početkom<br />

jula 1989. godine<br />

na 600. godišnjicu Kosovskog<br />

boja, 75. godišnjicu<br />

atentata Gavrila Principa<br />

na austrougarskog prestolonasljednika<br />

Ferdinanda<br />

i na 41. godišnjicu proglašenja<br />

Rezolucije Informbiroa,<br />

okupilo blizu 100.000<br />

Piše: Ale Kamber, Livno<br />

Posljednji predsjednik<br />

Predsjedništva bivše SFRJ<br />

i bivši predsjednik Republike<br />

Hrvatske Stjepan Mesić je u<br />

više navrata utvrdio da su najveći<br />

krivci za ratove na prostorima bivše<br />

Jugoslavije Slobodan Milošević<br />

i Franjo Tuđman. Kaže da on sam<br />

nije imao nikakvu značajnu ulogu<br />

u razbijanju Jugoslavije i dodaje:<br />

“Bolje da smo spriječili rat, nego što<br />

Tuđman i Milošević u Karađorđevu<br />

13. januar - 19. safer<br />

25

Srba iz Hrvatske, Srbije, BiH i drugih<br />

mjesta sa već poznatom nacionalističkom<br />

i četničkom ikonografijom.<br />

Nosili su velike transparente sa<br />

nacionalističkim natpisima i postere<br />

na kojima su glavni junaci bili Sveti<br />

Sava, patrijarh Pavle, Car Lazar, Vuk<br />

Karadžić, Draža Mihajlović, srpske<br />

vojvode...ali najčešće njihov novi<br />

junak Slobodan Milošević. Kokarde<br />

i šajkače su već bile daleko brojnije<br />

od petokraka i kapa partizanki. Pristizali<br />

su autobusima, kamionima i<br />

vozovima, kao rijeke iz Dalmacije,<br />

Korduna, Like, Slavonije, Srbije,<br />

Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Iz<br />

BiH su najčešći i najljući mitingaši<br />

bili iz Bosanskog Grahova, Glamoča<br />

i Livna. Među Livnjacima koje<br />

je zabilježila kamera reportera zagrebačkog<br />

sedmičnika Danas Velizara<br />

Vesovića, uz vozače livanjskih<br />

autobusa, uz postere Sv.Save, Cara<br />

Lazara, Miloševića i druge, postrojeni<br />

su klicali velikosrpstvu i najmanje<br />

desetak livanjskih srednjoškolskih<br />

profesora, među kojima je i<br />

nekoliko prepoznatljivih Bošnjaka i<br />

Hrvata, te desetine njihovih bivših<br />

i tadašnjih đaka ispod parola koje<br />

su nosili sa natpisima “Slobo, Slobodo,<br />

čekamo te!” Naravno, uz sve<br />

njih su i neke livanjske dugogodišnje<br />

visokopozicionirane komitetlije<br />

kako bi nacional-komunistički gemišt<br />

bio što potpuniji. Mislili jadničci,<br />

barem oni bošnjačko-hrvatski<br />

i komitetski, da se na kninskom<br />

Kosovu brani SFRJ. A da<br />

su im kokardaši slučajno<br />

pronašli partijske knjižice<br />

koje su za svaki slučaj<br />

nosili sa sobom, pitanje je<br />

kako bi se proveli, jer se<br />

već uveliko klicalo caru<br />

Lazaru, Jovanu Raškoviću,<br />

Simi Dubajiću i Draži<br />

Mihajloviću, umjesto Titu<br />

i Partiji, uz baršunastu<br />

i umirujuću konferansu<br />

uvijek pribranog voditelja<br />

Olivera Mlakara uz<br />

tada stogodišnju slavljenicu<br />

- pravoslavnu crkvu<br />

Lazaricu. Ovdje se samo<br />

odvijala generalna proba<br />

pred miting na Gazi-Mestanu<br />

koji je bio uvertira u<br />

rat za Veliku Srbiju, koji joj se na<br />

kraju obio o glavu poput bitke na<br />

Kosovu 1389. godine. U mitskosocijalističkom<br />

ambijentu, koktelu<br />

JNA i četnika, komunizma i uskrsle<br />

crkve, kninsko je Kosovo bilo uvertira<br />

Gazi-Mestanu na Kosovu, a Gazi-Mestan<br />

otvoreni nacionalistički i<br />

kokardaški ratni poklič. Njegov karađorđevićevski<br />

eho odjekivao je do<br />

zagrebačkih Banskih Dvora a odatle<br />

do hercegovačkih vrleti i u samo<br />

srce Bosne u velikosrpskohrvatskom<br />

sendviču kojeg se nije riješila ni 20<br />

godina poslije.<br />

“Ja nisam bio u Karađorđevu.<br />

Milošević i Tuđman susreli su se i<br />

dogovorili tamo bez mene. Tuđman<br />

Mesić: “Danas<br />

Hag traži<br />

dokumente iz<br />

tog perioda koji<br />

su ustupljeni ili<br />

će se ustupiti.<br />

Smatram da<br />

sve podatke<br />

moramo<br />

dostaviti<br />

Međunarodnom<br />

sudu i neka<br />

pojedinci<br />

odgovaraju<br />

da hipoteku<br />

kriminala ne<br />

nosi čitav<br />

hrvatski<br />

narod.”<br />

se iz Karađorđeva vratio<br />

ozaren. Stavio je karte na<br />

stol i pokazao kako bi podijelili<br />

Bosnu, a kad sam<br />

ga upitao gdje je tu Alija,<br />

rekao mi je: ‘Kad se Srbi<br />

i Hrvati slože u škare tu<br />

muslimani nemaju šta da<br />

traže’”, tvrdi Mesić, izjavljujući<br />

da nije bio poput<br />

Tuđmana protiv BiH, ali<br />

da je kao posljednji predsjednik<br />

Predsjedništva<br />

SFRJ bivšu zajedničku<br />

državu sa zadovoljstvom<br />

rušio. “Drago mi je da mi<br />

otkada sam u Hrvatskoj<br />

umirovljen šalju mirovinu<br />

i iz Beograda od 39 eura<br />

mjesečno za staž u Predsjedništvu<br />

SFRJ. Nije mnogo, ali<br />

mi je stalo da me plaćaju što sam<br />

rušio Jugoslaviju”, izjavio je u svom<br />

stilu Mesić, koji se, kako kaže, protivio<br />

klasičnom puču u dijelovima<br />

BiH, izvršenom od strane Tuđmana<br />

i njegovih satelita u vrijeme rata<br />

u BiH, koji je po mnogo čemu nalikovao<br />

na velikosrpski puč u “srpskom<br />

dijelu BiH”.<br />

O “Herceg-Bosni” i netrans parentnih<br />

20 milijardi kuna<br />

A koliko je Tuđmanova vojnopolicijska<br />

i politička mašinerija bila<br />

umiješena u BiH tokom rata u utrci<br />

sa Miloševićem ko će veći komad<br />

13. januar - 19. safer<br />

26

Mladić-Milošević-Karadžić<br />

tuđe zemlje prisvojiti sebi na neki<br />

je način Mesić pojasnio i u brojnim<br />

predsjedničkim intervjuima.<br />

U intervjuu Hrvatskom radiju o<br />

temi “S predsjednikom na kafu”<br />

od 28.04.2003. godine, Mesić je<br />

između ostalog, odgovarao i na<br />

pitanja o finansiranju tzv. “Herceg-Bosne”<br />

i pomoći HVO-u u<br />

BiH za vrijeme rata. Otvoreno<br />

je iznio tvrdnju da je, kad je saznao<br />

da Mate Boban u suradnji sa<br />

Šuškom i još nekima ima namje-<br />

ru formirati Općinska hrvatska<br />

vijeća odbrane (OHVO)<br />

umjesto legalnih i legitimnih<br />

izvršnih vijeća i<br />

skupština općina u nekim<br />

dijelovima BiH (sa<br />

hrvatskom većinom, i<br />

ne samo tu), rekao tadašnjem<br />

predsjedniku<br />

Hrvatske Tuđmanu da se<br />

tim činom radi o svojevrsnom<br />

udaru na poredak<br />

u BiH i instaliranju<br />

paradržavnih hrvatskih<br />

institucija. Tuđman mu<br />

Livnjaci na kninskom Kosovu 1989.<br />

Tuđman se iz<br />

Karađorđeva<br />

vratio ozaren.<br />

Stavio je<br />

karte na stol i<br />

pokazao kako<br />

bi podijelili<br />

Bosnu, a kad<br />

sam ga upitao<br />

gdje je tu<br />

Alija, rekao mi<br />

je : “Kad se<br />

Srbi i Hrvati<br />

slože u škare<br />

tu muslimani<br />

nemaju šta da<br />

traže.”<br />

je, kaže, rekao da to prepusti<br />

pravnicima i da brine o Saboru,<br />

na čijem je čelu bio.<br />

“Ja sam uzvratio kako sam i ja<br />

nekakav pravnik i da znam o čemu<br />

se radi te da se ne slažem sa takvom<br />

hrvatskom politikom u BiH.<br />

Tuđman mi je tada dao za pravo, ali<br />

me nakon nekog vremena pozvao i<br />

rekao da je promijenio mišljenje,<br />

da treba to oko HVO-a prepustiti<br />

Bobanu i ostalima, a da ja, ipak,<br />

vodim Sabor. Tada smo se zapravo,<br />

razišli. Danas Hag traži dokumente<br />

iz tog perioda koji su ustupljeni<br />

ili će se ustupiti. Smatram da sve<br />

podatke moramo dostaviti Međunarodnom<br />

sudu i neka<br />

pojedinci odgovaraju da<br />

hipoteku kriminala ne<br />

nosi čitav hrvatski narod.<br />

Prema mojim saznanjima,<br />

Hrvatska je za tadašnji<br />

HVO u BiH izdvojila<br />

oko 20 milijardi kuna<br />

(pet milijardi maraka),<br />

plus silni novac hrvatske<br />

dijaspore. Dođu pojedinci<br />

i pitaju, po 10, 15, 20<br />

miliona maraka, uzmu i<br />

kažu to je za odbranu Hrvatske<br />

ili hrvatskog naroda<br />

u BiH, i odu. Kad bismo<br />

pitali u šta i kako se<br />

troši novac, rekli bi da je<br />

rat i da će nakon rata sve<br />

objaviti. Eto, rat je davno<br />

stao, a još se ne zna kako<br />

je i ko je sve i u šta potrošio.<br />

Ratni bilans je i<br />

dalje tajna. Hrvatski Sabor nikad<br />

nije proračunom planirao sredstva<br />

za bosanski HVO, već su sredstva<br />

išla putem Ministarstva odbrane i<br />

MUP-a. Kad bismo im poslali državnu<br />

kontrolu, ne bi imala pristupa…Jednom<br />

prilikom, u jednoj<br />

dalmatinskoj općini, 1992. godine<br />

pita njen čelnik za 270.000 maraka.<br />

Pitamo ga za šta će mu novac.<br />

Kaže, za odbranu i kupovinu oružja.<br />

Jeste li naručili oružje i od koga?<br />

Saznamo radilo se o zaplijenjenom<br />

naoružanju bivše JNA u Varaždinu<br />

i fakini ga prodaju Hrvatima<br />

da brane Hrvatsku. Jedan od tih<br />

fakina bio je Tuđmanov savjetnik,<br />

drugi diplomat. Neki su, opet, gradili<br />

puteve, čistili šikare novcem<br />

skupljenim za odbranu. Isti ti fakini<br />

su izručili 13 hrvatskih generala<br />

iz BiH u Hag. Ova tzv. ‘Šuškova<br />

dokumentacija’ možda pomogne<br />

i Blaškiću, a Gotovine što se tiče,<br />

pogrešno ga savjetuju i zavaravaju”,<br />

rekao je Mesić.<br />

13. januar - 19. safer<br />

27

Društvo<br />

20. godišnjica RS-a iz povratničke perspektive: Aplaudiranje<br />

ratnim zločincima je direktna poruka povratnicima<br />

Idite odavde, ovo je srpska<br />

zemlja, poručuje patrijarh Irinej!<br />

Izvjesni A. T., koji nije<br />

vrijedan ni da mu se ime<br />

spomene, u svojstvu člana<br />

Helsinškog odbora za zaštitu<br />

ljudskih prava, nedavno<br />

je verbalno napao reisa<br />

prof. dr. Mustafu ef. Cerića<br />

zbog navodnog miješanja u<br />

unutrašnju stvar Srbije. Do<br />

trenutka pisanja ovoga teksta,<br />

nisam čuo da se dotična<br />

osoba oglasila i osudila izjavu<br />

srpskog patrijarha Irineja!<br />

Čija izjava je atak na ustavni<br />

poredak države Bosne i<br />

Hercegovine<br />

Piše: Fahrudin Sinanović<br />

Zinahida Mustafić je iz Bratunca.<br />

Sa mužem Ramom i<br />

kćerkom Ramirom živi kolektivnom<br />

centru Mihatovići, nedaleko<br />

od Tuzle. Četnici su joj ubili oca,<br />

majku, petericu braće, snahu.<br />

Živjeti u kolektivnom izbjegličkom<br />

centru nije nimalo lijepo i ugodno.<br />

Ipak, ona i njen muž ne misle se vraćati<br />

tzv. Republiku Srpsku.<br />

- Ja ne želim da se vratim zbog<br />

svojih ubijenih, sve su mi pobili.<br />

Sumnjam da će mojoj porodici život<br />

tamo biti bolji. Uredu bi bilo<br />

da tamo imam posao i da ću raditi,<br />

nego tamo nas čeka još gora situacija,<br />

pričala je Zinahida za jedan<br />

dnevni list.<br />

Nakon svega što je doživjela, Zinahidi<br />

danas malo ko može i smije prigovoriti<br />

što ne želi da se vrati u manji<br />

entitet.<br />

skoj, prijavljeni u Federaciji<br />

Iz Federacije<br />

BiH i iz OHR-a<br />

uslijedile su<br />

osude izjava<br />

patrijarha<br />

srpskog Irineja.<br />

To za ljude<br />

u Federaciji<br />

i može biti<br />

dovoljna<br />

satisfakcija,<br />

ali za Bošnjake<br />

povratnike u<br />

manji entitet<br />

nije. Njima<br />

treba konkretna<br />

akcija,<br />

kontinuirana.<br />

U tzv. Republici Srpskoj danas<br />

živi oko 100 hiljada Bošnjaka. Najmanje<br />

polovina njih žive u RS-u,<br />

a prijavljeni su u Federaciji. Vlasti<br />

RS-a čine sve da zagorčaju<br />

život ovoj šačici<br />

povratnika, koji su imali<br />

sreću da prežive ubijanja,<br />

klanja, logore i sve druge<br />

zločine i koji su se, uprkos<br />

svemu tome, vratili<br />

svojim kućama.<br />

Nemireći se sa situacijom<br />

da ima Bošnjaka koji<br />

ipak žele da se vrate u<br />

manji entitet, sjedbenici<br />

politike ratnih zločinaca<br />

Karadžića i Mladića ne<br />

prezaju ni od ubijanja.<br />

Sjetimo se slučaja Melihe<br />

Durić, djevojčice koja je<br />

snajperskim hicem ubijena<br />

11. jula 2001. godine,<br />

na dan polaganja kamena<br />

temeljca za Memorijalni centar<br />

u Potočarima. Napadi na vjerske<br />

objekte su postali sve učestaliji.<br />

Premlaćivanja i verbalnih prijetnji<br />

povratnika također ne manjka.<br />

Sve se to čini da se obeshrabre novi<br />

eventualni povratnici i da se oni<br />

koji su se vratili natjeraju<br />

da odu sa “njihove”<br />

zemlje.<br />

U tom kontekstu treba<br />

posmatrati i nedavno<br />

glamurozno obilježavanje<br />

20. godišnjice formiranja<br />

tzv. Republike<br />

Srpske. Bez obzira što je<br />

Međunarodni tribunal<br />

za ratne zločine počinjene<br />

na prostoru bivše<br />

Jugoslavije sa sjedištem<br />

u Hagu utvrdio da su<br />

institucije Republike<br />

Srpske počinile genocid,<br />

Milorad Dodik i njegova<br />

svita, zajedno sa čelnicima<br />

Srpske pravoslavne<br />

crkve, veličali su geno-<br />

13. januar - 19. safer<br />

28

cidnu tvorevinu u čije ime<br />

su vršena ubijanja, silovanja,<br />

klanja, zatvaranje u logore,<br />

protjerivanje.<br />

Još jedna potvrda Ćosićeve<br />

tvrdnje o srpskim<br />

lažima<br />

I kako da se osjeća Bošnjak<br />

povratnik u ovaj entitet<br />

kad oni koji su na vlasti<br />

aplaudiraju Karadžiću, Mladiću,<br />

Škorpionima i svim<br />

drugim zločincima?<br />

Kako da se osjeća Bošnjak<br />

povratnik kad čuje<br />

kako patrijarh srpski Irinej<br />

čestita u Banjoj Luci građanima<br />

“Dan i krsnu slavu<br />

Republike Srpske - Svetog<br />

prvomučenika i arhiđakona<br />

Stefana” i pri tom<br />

im zaželi “srećan ovaj dan<br />

Božiji blagoslov narodu i<br />

Republici Srpskoj, najmlađoj<br />

srpskoj državi”?<br />

Veli Irinej da je Republika<br />

Srpska najmlađa<br />

srpska država. Između<br />

redova, ovom izjavom se<br />

poručilo nesrbima, Bošnjacima<br />

prije svega: idite<br />

odavde, ovo je srpska država.<br />

Irinej zna da nije istina<br />

da je tzv. Republika<br />

Srpska srpska država. Ali,<br />

zna i ono što zna Dobrica<br />

Ćosić, kojeg ponovo moramo<br />

citirati: “Mi Srbi lažemo<br />

da bi smo obmanuli<br />

sebe, da utešimo drugog; lažemo<br />

iz samilosti, da nas nije strah, da<br />

ohrabrimo, da sakrijemo svoju i<br />

tudju bedu, lažemo zbog poštenja.<br />

Lažemo zbog slobode. Laž je vid<br />

našeg patriotizma i potvrda naše<br />

urodjene inteligencije. Lažemo<br />

stvaralački, maštovito, inventivno.”<br />

Isti cilj - ponovno protjerivanje<br />

Bošnjaka - imao je i nedavni<br />

izvještaj Ministarstva unutrašnjih<br />

poslova RS-a o postojanju<br />

vehabija u nekoliko općina ovog<br />

entiteta.<br />

Izvjesni A. T., koji nije vrijedan<br />

ni da mu se ime spomene, u<br />

svojstvu člana Helsinškog odbora<br />

za zaštitu ljudskih prava, nedavno<br />

je verbalno napao reisa prof. dr.<br />

Mustafu ef. Cerića zbog navodnog<br />

miješanja u unutrašnju stvar Srbije.<br />

Do trenutka pisanja ovoga teksta,<br />

nisam čuo da se dotična osoba<br />

Kada je riječ<br />

o problemima<br />

povratnika,<br />

koliko god<br />

ih prave<br />

Dodik i ostali<br />

sljedbenici<br />

Karadžićeve<br />

politike, toliko<br />

povratak<br />

otežavaju<br />

svojim (ne)<br />

činjenjem<br />

i bošnjački<br />

političari.<br />

oglasila i osudila izjavu<br />

srpskog patrijarha Irineja!<br />

Čija izjava je atak na<br />

ustavni poredak države<br />

Bosne i Hercegovine.<br />

Atak na ustavni poredak<br />

države Bosne i Hercegovine<br />

je i proslavljanje<br />

krsne slave Republike<br />

Srpske - Svetog prvomučenika<br />

i arhiđakona Stefana.<br />

Zašto se i ovo ne<br />

doživljava kao pokušaj<br />

stvaranja vjerske države?<br />

Odgovor je jednostavan:<br />

zato što postoje dva aršina:<br />

jedan za muslimane i za reisa<br />

Cerića, a drugi za ostale.<br />

Iz Sarajeva, iz Federacije BiH i<br />

iz OHR-a uslijedile su osude izjava<br />

patrijarha srpskog Irineja, kao i<br />

samo obilježavanje dana institucija<br />

koje su počinile zločin genocida.<br />

To za ljude u Federaciji i može<br />

biti dovoljna satifakcija, ali za<br />

Bošnjake povratnike u manji entitet<br />

nije. Njima treba konkretna<br />

akcija, kontinuirana. Trebaju im<br />

konkretni projekti u svim oblastima<br />

života: kulture, sporta, medija,<br />

obrazovanja, angažmana nevladinog<br />

sektora... Definitivno, priča o<br />

povratku ne smije se svesti na priče<br />

o traktorima, frezama i kravama.<br />

Mora se krenuti u osvajanje javnog<br />

prostora u manjem entitetu. Hoće<br />

li neko više konačno postaviti pitanje<br />

zašto Bošnjaka nema među<br />

novinarima i urednicima entitetskih<br />

medija?<br />

Babin sin se vratio<br />

Kada je riječ o problemima povratnika,<br />

koliko god ih prave Dodik<br />

i ostali sljedbenici Karadžićeve politike,<br />

toliko povratak otežavaju svojim<br />

(ne)činjenjem i bošnjački političari.<br />

Nedavno sam imao priliku slušati ljude<br />

iz SDA, među njima i Adila Osmanovića,<br />

aktuelnog ministra za povratak<br />

u Vladi Federacije, koji su pričali<br />

o tome kako su za loš povratak Bošnjaka<br />

u RS kriva i loša zakonska rješenja<br />

u Federaciji, kao što je to zakon o<br />

uvođenju u prava demobilisanih boraca.<br />

Pričali su o tome, o toj krivnji kao<br />

da je neko drugi donosio i usvajao te<br />

zakone, a ne njihova stranka na čelu<br />

sa Tihićem.<br />

Kada je već riječ o Sulejmanu Tihiću,<br />

on se često, kada je riječ o povratku<br />

Bošnjaka, voli pohvaliti kako se,<br />

eto, i njegov sin vratio u Šamac. To je<br />

ponovio i nedavno gostujući u emisiji<br />

“Prepreke” Radio televizije Tuzlanskog<br />

kantona (RTV TK). Ova njegova<br />

izjava je i licemjerna i bezobrazna.<br />

Kad ovo govori, Sulejman Tihić nikad<br />

ne kaže kako je on svojem sinu obezbijedio<br />

posao u Upravi za indirektno<br />

oporezivanje - Carinska ispostava Šamac.<br />

Ko je kriv ostalim povratnicima<br />

što im babo nije predsjednik stranke!?<br />

Neka Tihić obezbijedi hiljadu takvih<br />

radnih mjesta sa platom većom od hiljadu<br />

maraka, kakvu zasigurno ima<br />

njegov sin, mi ćemo mu za par dana<br />

obezbijediti hiljadu povratnika. Ko<br />

je kriv ostalim povratnicima što im<br />

babo nije predsjednik stranke!?<br />

13. januar - 19. safer<br />

29

Politika i sudstvo<br />

Povodom udruženog napada na iskrivljivanje istine o ratu u Bugojnu<br />

Bugojanski Bošnjaci sablasno<br />

šute na sve što se oko njih dešava<br />

Ljudi nisu brojke i<br />

statistika, ali su po<br />

pitanju “slučaja”<br />

Bugojna neophodna<br />

poređenja u brojkama.<br />

Te brojke ne odgovaraju<br />

stvarnom stanju na planu<br />

procesuiranja odgovornih<br />

za zločine u Bugojnu. Za<br />

20 nestalih bugojanskih<br />

Hrvata osuđeno je pet<br />

pripadnika Armije RBiH,<br />

uglavnom se radilo o<br />

dokazivanju krivice po<br />

komandnoj odgovornosti.<br />

Da li slučajno ili<br />

namjerno Tužilaštvo BiH i<br />

tužiteljica Slavica Terzić<br />

ovaj su proces odveli<br />

u vode pristrasnosti.<br />

Tužiteljica Terzić<br />

odgovornost za zločine<br />

nad Bošnjacima nastoji<br />

svesti na odgovornost<br />

neposrednih izvršilaca<br />

zločina, prikazati ih kao<br />

odvojene – nepovezane<br />

zločine i unaprijed<br />

otkloniti sumnju da<br />

se radi o planiranim i<br />

organiziranim zločinima<br />

sa najvišeg nivoa civilne i<br />

vojne vlasti HVO Bugojno<br />

Piše: Ramiz Hodžić<br />

Opravdano je<br />

i pitanje da<br />

li će ikada<br />

odgovarati<br />

Vinko, Dragan<br />

i Nikica Šakić,<br />

Mladen,<br />

Zdravko i Vlado<br />

Harambašić,<br />

Dragan i Ilija<br />

Bagarić, Ilija<br />

i Pero Galić,<br />

Pero Breljak<br />

i mnogi drugi<br />

pripadnici<br />

HVO-a koji su<br />

umiješani u<br />

zločine nad<br />

bugojanskim<br />

Bošnjacima.<br />

Nakon oreola crne rupe<br />

Federacije, grada taoca<br />

za Hrvate u kojem se<br />

krše osnovna ljudska prava, nedavnim<br />

čitanjem optužnica<br />

za četiri pripadnika<br />

Armije Republike Bosne<br />

i Hercegovine za navodne<br />

zločine nad Hrvatima<br />

Bugojna, ovaj je grad dobio<br />

još jedan epitet -grad<br />

u kojem se provodio<br />

udruženi zločinački poduhvat.<br />

Upravo će ovaj<br />

događaj, čak vjerovatno<br />

i više od samih presuda<br />

pripadnicima Armije<br />

RBiH, donijeti političkim<br />

predstavnicima hrvatskog<br />

naroda, ponovo<br />

u ruke, odličan alibi za<br />

neophodnost formiranja<br />

političke i vojne secesionističke<br />

tvorevine Herceg-Bosne.<br />

Jednom riječju permanentan<br />

pritisak na više frontova,<br />

sve više, ma kako to za Bošnjake<br />

bila gorka spoznaja, secesionističke<br />

nakane bosanskih Hrvata<br />

uspijevaju na pijedestal Hrvate<br />

Bugojna od zločinaca za<br />

Bugojanski HVO pod zastavom fašizma<br />

stravične zločine u naselju<br />

Vrbanja, pretvoriti<br />

u žrtve, što i jesu, ali<br />

samo u smislu stradanja<br />

i nestanka 20 njihovih<br />

sugrađana. Ljudi nisu<br />

brojke, i statistika, ali<br />

su po pitanju “slučaja”<br />

Bugojna neophodna poređenja<br />

u brojkama. Te<br />

brojke ne odgovaraju<br />

stvarnom stanju na planu<br />

procesuiranja odgovornih<br />

za zločine u Bugojnu.<br />

Za nestanak 20<br />

hrvatskih vojnih i političkih<br />

predstavnika do<br />

sada je odgovaralo pet<br />

pripadnika Armije Re-<br />

13. januar - 19. safer<br />

30

Posjeta boračkih udruženja iz Bugojna bošnjačkom članu<br />

Predsjedništva, bez konkretnih rezultata<br />

13. januar - 19. safer<br />

31<br />

U bošnjačkim<br />

boračkim<br />

udruženjima<br />

Bugojna<br />

krivcima<br />

za ovakvo<br />

stanje vide<br />

u pasivnom<br />

odnosu<br />

razjedinjene<br />

bošnjačke<br />

politike<br />

naspram<br />

značajnih<br />

državnih<br />

institucija,<br />

kakve su<br />

bez sumnje<br />

Tužilaštvo i<br />

sudstvo Bosne i<br />

Hercegovine.<br />

publike Bosne i Hercegovine, a za<br />

ostale događaje vezane za sukobe<br />

Armije i HVO-a još četiri ove vojne<br />

formacije. Protiv jednog pripadnika<br />

Armije u toku je istražni<br />

postupak. Za 45 zvjerski ubijenih<br />

bošnjačkih civila, osuđen je na sedam<br />

godina,tačnije nagodbom sa<br />

Sudom, Slavko Šakić. On je da-<br />

kle priznao zločin i praktično je<br />

“pokupio” 45 ubijenih bošnjačkih<br />

civila u ime pripadnika HVO-a.<br />

Za 20 nestalih bugojanskih Hrvata<br />

osuđeno je pet pripadnika<br />

Armije RBiH, uglavnom se radilo<br />

o dokazivanju krivice po komandnoj<br />

odgovornosti. Utisak je da<br />

Bošnjaci sablasno šute na sve što<br />

se oko njih dešava po ovim pitanjima.<br />

No, nije tako. Nažalost ,da<br />

li slučajno ili namjerno Tužilaštvo<br />

BiH i tužiteljica Slavica Terzić<br />

ovaj su proces odveli u vode<br />

pristrasnosti. Tužiteljici Terzić se<br />

stavljaju na dušu propust u pogledu<br />

dva osnovna sudska postulata:<br />

hronologija događaja i uzročno<br />

posljedična veza. “Da se poštuju<br />

ovi postulati procesi za zločine bi<br />

se odvijali hronološki ili u najmanju<br />

ruku istovremeno. Šta mislite<br />

da se pokrenuo proces protiv nalogodavaca<br />

i izvršilaca zločina<br />

u Vrbanji, kao što se<br />

trebao i morao pokrenuti<br />

prije procesa za nestanak<br />

Hrvata Bugojna, jer se<br />

Vrbanja i faktički desila<br />

ranije. Ali nije, i nažalost<br />

mi sumnjamo u dobre<br />

namjere Tužilaštva i<br />

sudstva u našoj zemlji.<br />

Mi smo na to ukazivali<br />

više puta, na kraju pokrenuli<br />

smo i nekoliko<br />

pritužbi na pristrasnost<br />

i neobjektivnost Slavice<br />

Terzić”, kaže predsjednik<br />

udruženja “Porodica<br />

stradalih Vrbanja 1993.” Mirsad<br />

Teskeredžić. Uz to predstavnici<br />

bugojanskih boračkih organizacija<br />

i Islamske zajednice upriličili<br />

su i nekoliko sastanaka sa najvišim<br />

bošnjačkim predstavnicima<br />

u vlasti, konkretno Harisom Siljadžićem<br />

i Bakirom Izetbegovićem,<br />

ali od tih sastanaka nije<br />

bilo većih efekata. Jednostavno, u<br />

bošnjačkim boračkim udruženjima<br />

Bugojna krivcima za ovakvo<br />

stanje vide u pasivnom odnosu<br />

razjedinjene bošnjačke politike<br />

naspram značajnih državnih institucija,<br />

kakve su bez<br />

sumnje Tužilaštvo i sudstvo<br />

Bosne i Hercegovine.<br />

Ove su institucije bez<br />

trunke “borbe” prepustili<br />

predstavnicima druga<br />

dva naroda, čiji se predstavnici<br />

na svojim funkcijama<br />

zahvaljuju na način<br />

da “odlično rade svoj<br />

posao”, kaže nam ogorčeno<br />

predstavnik jedne<br />

bugojanske boračke organizacije,<br />

koji je želio<br />

ostati anoniman i dodao:<br />

“Možda će zvučati nestvarno,<br />

ali samo jedan<br />

posjet delegacije HDZ-a<br />

i bugojanskih hrvatskih<br />

udruga Željku Komšiću<br />

prije nekoliko godina donio je<br />

ekspresan početak procesa protiv<br />

bugojanskih ratnih komandanata.<br />

Bošnjaci su Komšiću dali i na<br />

prošlim i na ovim (oktobarskim izborima<br />

2010. godine op.a.) najviše<br />

glasova, a on nas danas kulturno<br />

zavlači. Za Bošnjake i svoje bivše<br />

saborce nije uradio ništa, a mislim<br />

da je mogao. Ako ništa, mogao je<br />

i morao svojim mehanizmima natjerati<br />

tužiteljicu Terzić da korektno<br />

radi na dokazivanju istine o<br />

Bugojnu. “Porodice žrtava Bošnjaka<br />

postavljaju opravdana pitanja

da li se proces namjerno razvlači,<br />

kako bi umrlo što više svjedoka o<br />

počinjenim zločinima u Vrbanji, a<br />

do sada ih je umrlo 14. Pitaju se i<br />

jesu li to njihove žrtve manje vrijedne.<br />

Svjesno ili nesvjesno tužiteljica<br />

Terzić nastoji odgovornost<br />

za zločine nad Bošnjacima svesti<br />

na odgovornost neposrednih izvršilaca<br />

zločina, prikazati ih kao<br />

odvojene – nepovezane zločine i<br />

unaprijed otkloniti sumnju da se<br />

radi o planiranim i organiziranim<br />

zločinima sa najvišeg nivoa civilne<br />

i vojne vlasti HVO Bugojno”,<br />

kaže Abdulah Jeleč, predsjednik<br />

Udruženja “Za tebe BiH”. Tvrdnje<br />

tužiteljice Terzić da mnogi<br />

od devet osumnjičenih pripadnika<br />

HVO sa oznakom “A” Haškog<br />

tužilaštva nisu na adresama u Bugojnu<br />

u udruženju bugojanskih<br />

logoraša su opovrgnuli, uputivši<br />

akt u kojem navode adrese stanovanja<br />

za spomenuta lica u Bugojnu<br />

i drugim dijelovima naše zemlje.<br />

Zbog svega u Bugojnu vlada neka<br />

čudna atmosfera nemoći. Kao i u<br />

ratu, kada su bili oslonjeni sami<br />

na svoje snage, očito je da će i u<br />

proces dokazivanja zločina nad<br />

civilima Vrbanje, Vrpeći i Crniča<br />

morati mukotrpno, bez ičije podrške,<br />

mada su još 2007. godine<br />

u SIPA-i zadokumentovali veliki<br />

broj dokaza o zločinima HVO-a<br />

u spomenuta tri bugojanska naselja.<br />

Opravdano je i pitanje da li će<br />

ikada odgovarati Vinko, Dragan i<br />

Nikica Šakić, Mladen, Zdravko i<br />

Vlado Harambašić, Dragan i Ilija<br />

Bagarić, Ilija i Pero Galić, Pero<br />

Breljak i mnogi drugi pripadnici<br />

HVO-a koji su umiješani u zločine<br />

nad bugojanskim Bošnjacima.<br />

Sud i Tužilaštvo svjesno i planski iskrivljuju<br />

istinu o ratu u Bugojnu<br />

Odnos Suda Bosne i Hercegovine, odnosno Tužilaštva BiH prema<br />

utvrđivanju istine o ratnim događanjima u Bugojnu je sraman,<br />

pristrasan i skandalozan. Tužilaštvo BiH, koje u bugojanskom slučaju<br />

predstavlja tužiteljica Slavica Terzić, uz dopuštenje Suda BiH<br />

planski iskrivljuje istinu o ratu u Bugojnu i srednjoj Bosni. Kako<br />

to Sud i Tužilaštvo BiH rade? Tako što sude samo jednu stranu,<br />

bošnjačku, a hrvatske zločine i planove uopće ne uzimaju u obzir.<br />

Zna tužiteljica Slavica Terzić da postoje brojni dokumenti, svjedoci<br />

i drugi vjerodostojni dokazi o planovima i zlodjelima Republike<br />

Hrvatske i domaćih, bugojanskih Hrvata da Bugojno etnički očiste<br />

i pripoje paradržavnoj tvorevini Herceg Bosni. U Hagu su objavljeni<br />

brojni dokumenti, transkripti Franje Tuđmana u kojima on spominje<br />

Bugojno u okviru planova o stvaranju Herceg Bosne. Također,<br />

na istom mjestu su objavljeni dokumenti o učešću Hrvatske vojske<br />

i HVO-a u ostvarenju tih planova. Zločin u naselju Vrbanja je bio<br />

dio plana, odnosno početak realizacije tog plana. Dakle, da se utvrdi<br />

istina o ratu u Bugojnu dovoljno je samo da Sud BiH pokrene<br />

proces suđenja za ratne zločine nad Bošnjacima u Bugojnu. Tada će<br />

se istina “sama” ukazati. Ne treba biti previše pametan da se shvati<br />

zašto Slavica Terzić insistira da se isključivo sudi samo Bošnjacima i<br />

zašto su piskaranja Dževada Mlaće po rokovniku za Sud BiH važniji<br />

dokumenti od zvaničnih dokumenata Republike Hrvtaske iz kojih se<br />

vide planovi Tuđmana o porobljavanju bugojanskih Bošnjaka. Samo<br />

na takav, lažan način moguće je donijeti sudske presude da su bugojanski<br />

Hrvati žrtve a ne zločinci. Jednostrani pristup u procesuiranju<br />

ratnih događanja u Bugojnu dokaz je da Sud i Tužilaštvo svjesno i<br />

planski iskrivljuju istinu o ratu u Bugojnu.<br />

Bošnjačke političare ne interesuje interes našeg naroda<br />

Š<br />

ta reći o ponašanju bošnjačkih političara iz srednje Bosne, naročito<br />

iz Bugojna kada je u pitanju napad Suda i Tužilaštva BiH na istinu o<br />

ratu u Bugojnu i srednjoj Bosni? Odnos bošnjačkih političara prema istini<br />

o ratu u Bugojnu i srednjoj Bosni je onakav kakva je njihova politika.<br />

Bošnjačke političare ne more brige rata, njima nisu važne istine, interesi<br />

naroda i naša budućnost. Bošnjačkim političarima samo su važni njihovi<br />

interesi i ništa drugo.<br />

Za Komšića je glasalo preko pet hiljada<br />

bugojanskih Bošnjaka<br />

Na općim izborima 2010. godine bugojanski Bošnjaci su svoj glas dali<br />

Željku Komšiću. Za Komšića je glasalo preko pet hiljada bugojanskih<br />

Bošnjaka. Istovremeno, Željko Komšić je najodgovorniji za politički<br />

pritisak i stvaranje političkih, finansijkih i svih drugih preduvjeta da Sud<br />

BiH krene u pristrasan sudski proces iskrivljivanja istine o ratu u Bugojnu.<br />

Komšić je izvršio politički pritisak na Tužilaštvo i Sud BiH da po svaku<br />

cijenu moraju krenuti sa suđenjima za navodni zločin nad Hrvatima u<br />

Bugojnu. Danas, kada je svima jasno da se planski zanemaruju hrvatski<br />

zločini nad Bošnjacima u Bugojnu, Željko Komšić šuti, nije ga briga za<br />

Bugojno i bugojanske Bošnjake.<br />

13. januar - 19. safer<br />

32

Vjera i društvo<br />

Humanizam bez granica<br />

Vjeroučitelji realizoval ealizovali i akciju<br />

“Dobro se dobri<br />

obrim vraća”<br />

Veliki doprinos u<br />

realizaciji akcije su<br />

pružili i učenici Srednje<br />

ekonomske škole Tuzla,<br />

Srednje trgovinske<br />

škole Tuzla, Mješovite<br />

srednje škole Kalesija,<br />

Mješovite srednje škola<br />

Gračanica i Gimnazije<br />

“Mustafa Kamarić”<br />

Gračanica<br />

Piše: Alem Dedić<br />

Udruženje vjeroučitelja Tuzlanskog<br />

kantona je uspješno<br />

sprovelo humanitarnu<br />

akciju prikupljanja namirnica i drugih<br />

artikala za socijalno ugrožene kategorije<br />

stanovništva pod simboličnim<br />

nazivom “Dobro se dobrim vraća”.<br />

Treba podsjetiti da je slična akcija, u<br />

organizaciji Udruženja vjeroučitelja<br />

TK, bila organizovana i prošle godine<br />

te se nadamo da će ova akcija prerasti<br />

u tradiciju.<br />

Ove godine humanitarna akcija se<br />

odvijala u tri grada na području Tuzlanskog<br />

kantona i to: Tuzla, Gračanica<br />

i Kalesija. Organizatori akcije su obišli<br />

direktore tržnih centara i upoznali ih<br />

sa svojom idejom te tražili podršku u<br />

realizaciji ove akcije. Veliki doprinos<br />

u realizaciji akcije su pružili i učenici<br />

Srednje ekonomske škole Tuzla, Srednje<br />

trgovinske škole Tuzla, Mješovite<br />

srednje škole Kalesija, Mješovite srednje<br />

škola Gračanica i Gimnazije “Mustafa<br />

Kamarić” Gračanica. Nakon što<br />

su se obavile sve nužne pripreme akcija<br />

se odvijala 30.12. (petak) i 31.12.2011.<br />

(subota) i to u sljedećim tržnim centrima:<br />

Mercator Tuzla (zgrada (g Omege), g)<br />

Bingo (Šički Brod), Robot (Gračanica),<br />

Bingo (Gračanica), Omega (Kalesija) i<br />

Bingo (Kalesija).<br />

Dvije vrijedne djevojčice su obradovane našom posjetom<br />

Nena Derva iz Pribave živi sama, ali zrači optimizmom<br />

33<br />

safer

Sakupili namirnice u vrijednosti od<br />

oko 2.100 KM<br />

Promotivni plakat akcije<br />

U četvrtak, 05. januara 2012. godine<br />

članovi Udruženja su vršili podjelu<br />

paketa socijalno ugroženim porodicama<br />

na području općine Tuzla i Gračanica.<br />

U Tuzli je podijeljeno 15 paketa,<br />

od kojih je svaki vrijedio oko 50 KM i<br />

to u sljedećim mjestima: Simin Han,<br />

Solina, Siči i Mihatovići. Podjelu i realizaciju<br />

akcije su vodili vjeroučitelji<br />

Fadil Bajrami i Alem Dedić, a spisak<br />

ugroženih porodica su dobili iz Medžlisa<br />

IZ Tuzla.<br />

Budući da su vjeroučitelji Alem Dedić<br />

i Fadil Bajrami i prošle godine realizovali<br />

ovaj projekat na području Tuzle<br />

sreli su neka stara lica. Omer Kulejbi<br />

je, kao i prošle godine, dobio naš<br />

skromni paket. Našli smo ga kako se<br />

vrijedno trudi da časno prehrani sebe i<br />

svoju porodicu. U njegovom životu se<br />

od prošle godine mnogo šta promijenilo.<br />

Zahvaljujući prije svega Dragom<br />

Bogu, nakon naše prošlogodišnje akcije<br />

mnogi ljudi su čuli za nevolje Omera<br />

Kulejbija i njegove porodice. Tako su<br />

se javili iz humanitarne organizacije<br />

Most-Bro iz Danske, koja svoje humanitarne<br />

aktivnosti provodi po cijeloj<br />

Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući<br />

svim ljudima koji djeluju u spomenutoj<br />

Sa Hanom Nakić u Makovcima, Orahovica Donja<br />

Pješke do Hajrudina Mujića<br />

13. januar - 19. safer<br />

34

organizaciji, a posebno njenom predsjedniku<br />

gospodinu Faruku Jakiću kupljen<br />

je plac za kuću Omeru i njegovoj<br />

porodici koji je plaćen 11 hiljada KM.<br />

Zatim je obezbjeđena stipendija za<br />

Omerovu kćerku Fatimu koja je, podsjećamo,<br />

iako živi u veoma lošim uvjetima<br />

osnovnu školu završila kao super<br />

odličan učenik. Tako će Fatima, hvala<br />

Bogu, a zatim i aktivistima iz HO<br />

Most-Bro svaki mjesec imati obezbjeđenu<br />

stipendiju sve dok ne završi srednju<br />

školu, a iz razgovora sa aktivistima<br />

iz Most-Bro ogranizacije saznali smo<br />

da je neće, ako Bog da, napustiti i kad<br />

završi srednju školu te upiše fakultet.<br />

Fatima je, i to da napomenemo, upisala<br />

Srednju medicinsku školu u Tuzli,<br />

što joj je i bila želja i prošla je odličnim<br />

uspjehom. I u Udruženju vjeroučitelja<br />

se zahvaljuju HO Most-Bro na pomoći<br />

koju su ukazali porodici Kulejbi te<br />

su zadovoljni ostvarenom saradnjom<br />

sa spomenutom organizacijom. Vjeroučitelji<br />

su paket uručili i članovima<br />

porodice Ćatić. Podsjećamo, većina<br />

te porodice je smrtno stradala prije tri<br />

mjeseca u stravičnoj nesreći koja se dogodila<br />

u Kalesiji.<br />

U Gračanici je podijeljeno 32 paketa<br />

od kojih je svaki vrijedio oko 36<br />

KM, a vjeroučitelji koji su realizovali<br />

akciju u Gračanici su: Samir Dedić,<br />

Semira Nurikić, Mevlida Karić, Nihad<br />

Mehinbašić i Sead Hatemić. Svaka<br />

njihova priča je posebna. Nena Derva<br />

sama živi u Pribavi, jedna kćerka joj je<br />

udata u Lukavcu, i osim nje samo joj<br />

je brat živ i on je star i bolestan. Ljudi<br />

dobre volje je posjećuju i pomažu joj.<br />

Do Hajrudina Mujića smo morali<br />

doći pješke jer je sjelina otrgnula put, a<br />

prijeti i njegovoj kući.<br />

Hana Nakić iz Makovaca, orahovičkog<br />

zaseoka, živi u višečlanoj porodici,<br />

ne čuje dobro, ali zahvaljuje svima<br />

koji su joj omogućili da dobije naš paket<br />

pomoći.<br />

Učenici koji su učestvovali u humanitarnoj<br />

akciji su: Ferisa Gurdić, Svjetlana<br />

Galušić, Majda Džafić, Sabina<br />

Medić, Emir Hadžić, Saida Kovčić,<br />

Azra Tobudić, Seid Hasić, Tarik Džinić,<br />

Amer Ćosić, Almedina Alibegović,<br />

Emir Beganović, Melisa Bekrić,<br />

Dženana Avidić, Amila Tuholjak,<br />

Amela Kopačić, Ajna Tukulj, Mirza<br />

Arnaut i Muhamed Dedić.<br />

Paketi u Kalesiji će se dijeliti u narednim<br />

danima.<br />

Udruženje vjeroučitelja Tuzlanskog<br />

kantona se zahvaljuje svima onima koji<br />

su zaslužni za realizaciju ove humanitarne<br />

akcije, učenicima koji su dali svoj<br />

veliki doprinos, ali i cijenjenim građanima<br />

koji su davali svoje priloge.<br />

Sa našim starim prijateljem, Omerom Kulajbijem<br />

Sjelina prijeti i Hajrudinovoj kući<br />

Vjeroučitelji iz Tuzle<br />

13. januar - 19. safer<br />

35

Kutak za islamsku omladinu<br />

Fatmir Alispahić na skupovima u OKC Gradačac i Gračanici<br />

Kako do Bosne bez entiteta<br />

Unedjelju su u Gračanici i Gradačcu, u prisustvu velikog<br />

Ubroja građana, održani skupovi pod nazivom “20 godina<br />

Ugenocidnog projekta Republike Srpske“, na kojima je go-<br />

Uvorio mr. Fatmir Alispahić. On je dao osvrt na presude Svjetskog<br />

suda pravde i Haškog tribunala koje pokazuju da su utemeljitelji<br />

Republike Srpske ratni zločinci, zbog čega je nedopustivo da ratni<br />

plijen, zasnovan na ubistvima i progonima, ima ustavni karakter.<br />

“Dejtonski sporazum je okvir za nastavak genocida nad Bošnjacima<br />

i za velikosrpsko i velikohrvatsko ovladavanje uništenom Bosnom<br />

i Hercegovinom. Stoga je borba protiv političkog Dejtona<br />

izvorni antifašizam, koji proizilazi iz tekovina ZAVNOBiH-a!<br />

Dejtonski sporazum je potpisan pod prisilom i ucjenom, on je kriminalan<br />

i nelegalan, jer niko u ime Republike Bosne i Hercegovine<br />

nije imao ovlaštenja da stavi potpis na priznavanje genocida i negiranje<br />

referendumske volje 63 posto bh. građana, koji su se izjasnili u<br />

kakvoj BiH žele živjeti. Politički Dejton je negacija referendumske<br />

volje bh. građana, i kao takav mora biti obaran, kako bi se vratilo<br />

stanje temeljeno na legitimitetu, a ne na protuustavnim dogovorima.<br />

Sa rušenjem Dejtona vraćamo se na prethodno pravno stanje,<br />

u Republiku Bosnu i Hercegovinu, u kojoj nije bilo ni entiteta ni<br />

kantona, a ljudska i nacionalna prava su garantirana evropskim<br />

standardima. Pošto je postojanje genocidnog entiteta Republike<br />

Srpske uslovljeno Dejtonom, koji je RS priznao 1995., a ne 1992.,<br />

to znači da sa rušenjem političkog Dejtona prestaju postojati i entiteti<br />

u BiH. Dosad nije postojala politička volja za rušenje Dejtona<br />

Asocijacija bh. studenata u Egiptu<br />

Novi Glasnik i nova web stranica<br />

U.G. Vatan<br />

Stipendiranje nadarenih studenata<br />

36<br />

i povratak u prethodno pravno stanje, jer su naši političari ucijenjeni<br />

višestruko, ali i obavezom da prihvataju dejtonska načela. Ta<br />

politička volja će se ubuduće graditi oko nezavisnih antifašističkih<br />

organizacija koje će zastupati legalitet i legitimitet Republike Bosne<br />

i Hercegovine” – rekao je, između ostalog, Fatmir Alispahić, te<br />

predstavio dokumete iz 1995., koji se kriju od javnosti, a koji preciziraju<br />

mogućnost da se Dejtonski sporazum proglasi nevažećim<br />

ukoliko se ne bude sprovodio, a što je odavno već jasno u pogledu<br />

propasti Aneksa sedam.<br />

Organizatori manifestacija su bila Omladinsko udruženje iz<br />

Gračanice i OKC Gradačac, a na skupu u Gradačcu se obratio i<br />

načelnik ovog grada mr. sc. Fadil Imširović.<br />

Poštovani čitaoci, izašao je novi, sedmi broj, Glasnika Asocijacije bh.<br />

studenata u Egiptu. U ovom broju poseban akcent naši studenti stavljaju<br />

na atkualna dešavanja u Egiptu. Shodno tome, tema broja, jeste<br />

“Kuda ide Egipatska revolucija”. Pored vijesti o egipatskim aktualnostima, u<br />

ovom, sedmom broju, možete pročitati i o aktivnostima Asocijacije bh. studenata<br />

u Egiptu u rubrikama “Između dva broja” i “Flash”. “U ovom broju<br />

donosimo vam intervju sa Ahmedom ef. Hatunićem. Rubrika ‘Razmišljanja’<br />

vam nudi korisne informacije o odnosu Mladi muslimani-Muslimanska<br />

braća. Od ovog broja uvodimo rubriku ‘Hutba’ gdje možete pročitati džumansku<br />

hutbu jednog od naših bošnjačkih alima koju želimo da podijelimo<br />

s vama zbog snažne poruke koju nosi s sobom.U rubrici ‘Alumni’ predstavljamo<br />

Besima Korkuta, još jednog u plejadi bošnjačkih svršenika Azhara koji su obilježili doba u kojem su živjeli i djelovali. Tu<br />

su, naravno, i rubrike ‘Poezija’, ‘Proza’, ‘Mali rječnik’, te ‘Prijevodi’, gdje vam predstavljamo dostignuća naših studenata na polju<br />

književnosti i lingvistike.” Osim Glasnika, Asocijacija bh. studenata u Egiptu je pokrenula svoju web stranicu. www.asbih.net/<br />

Krajem decembra 2011. u prostorijama IPF u Bihaću, predsjednik U.G. VA-<br />

KTAN - Amir Velić prof., je potpisao i zaključio ugovor između Asocijacije<br />

Kza kulturu, obrazovanje i sport FBiH, koju je zastupala njena pridružena<br />

Kčlanica VATAN/DOMOVINA USK i studenata koji su ušli u kategoriju nadarenih.<br />

Ugovor podrazumijeva obezbjeđivanje stipendija u školskoj 2011/2012.<br />

godini od strane Asocijacije AKOS i njenih članica kao podrška studentima u<br />

prevazilaženju svakodnevnih problema na koje nailaze u toku svoga obrazovanja.<br />

13. januar - 19. safer

Omladinski kulturni centar “Atis”<br />

Dvadeset principa islama<br />

Nahla<br />

Besplatna edukacija<br />

dostupna svim ženama<br />

Poboljšati kvalitet života žene u bh. društvu cilj<br />

je na kojem Nahla ustrajava već dvanaest godina.<br />

Najefikasniji način ostvarivanja ovog cilja<br />

je putem obrazovanja - pružanja jednakih šansi svim<br />

osobama da steknu znanja, vještine i razmjene iskustva<br />

primjenjiva u poslovnom i praktičnom životu. Kroz<br />

Nahline edukativne programe godišnje educiramo stotine<br />

osoba, čime osiguravamo izgradnju pojedinaca, ali<br />

i stvaramo vrijednost korisnu za cijelo društvo. Kako<br />

bismo osigurali jednaku dostupnost neformalnog obrazovanja<br />

svim kategorijama društva, Nahla u svim<br />

svojim edukativnim programima (kursevi stranih jezika,<br />

kursevi računara, pozitivna psihologija, šivenje i<br />

dr.) pruža prostor za besplatnu edukaciju ženama koje<br />

ispunjavaju zadane kriterije.<br />

Uorganizaciji Asocijacije za kulturu, obrazovanje i<br />

sport “AKOS”, a u saradnji sa “AKOS”-om Sanski<br />

Most, Medžlisom IZ-e Sanski Most i Omladinskim<br />

kulturnim centrom “Atis”, 08.01.2012. godine<br />

u Gradskoj vijećnici u Sanskom Mostu održan je seminar<br />

pod nazivom “Dvadeset principa razumijevanja<br />

islama”. Moderator tribine bio je Mirsad ef. Spahić, a<br />

predavači su bili: dr. Ahmed Adilović i hfz.mr. Dževad<br />

Hrvačić, koji su prisutnima objasnili prvih deset principa<br />

razumijevanja islama, koje je napisao šejh Hasan el-<br />

Benna, a koje su podržali mnogi islamski učenjaci. Kao<br />

iskaz dobrodošlice, prvom dijelu seminara prisustvovao<br />

je i glavni imam Medžlisa IZ-e Sanski Most, Husein<br />

ef. Kovačević. Seminaru je prisustvovalo oko 35 gostiju<br />

iz Sanskog Mosta, te nekoliko učesnika iz Bosanske<br />

Krupe. Nakon prvog dijela seminara i klanjanja podnenamaza<br />

za goste i učesnike organiziran je ručak, a po<br />

završetku seminara učesnicima su uručeni certifikati o<br />

prisustvovanju seminaru.<br />

Kriteriji za odabir kandidatkinja:<br />

-nezaposlene žene<br />

-korisnice socijalne pomoći<br />

-samohrane majke<br />

-žrtve nasilja u porodici<br />

-civilne žrtve rata.<br />

www.sekcijavjeronauke.weebly.com<br />

Sekcija islamske vjeronauke u srednjoj školi u Jablanici<br />

Jedan od izrazito pozitivnih rezultata vjeronauke u školama možemo naći u primjeru Sekcija za afirmaciju istinskih vrijednosti,<br />

sekcija koja djeluje u Srednjoj školi u Jablanici a u okviru predmeta Islamska vjeronauka. Aktivnosti koje provodi Sekcija za<br />

afirmaciju istinskih vrijednosti nisu nametnute od strane profesora koji je voditelj sekcije, nego su plod zajedničkog odlučivanja<br />

učenika kroz raspravu u kojoj je profesor samo moderator. “Naime, voditelj sekcije ne pravi<br />

konačni plan, nego samo prijedloge aktivnosti, koje na prvom sastanku sekcije kroz razgovor sa<br />

učenicima izloži. Učenici ipak imaju glavnu riječ, te razmatraju prijedloge profesora, ali i iznose<br />

svoje. Nakon diskusije biva prihvaćen onaj projekat za kojeg se odluči većina prisutnih učenika.<br />

U prvoj godini rada, školskoj 2010/11., čak se nije biralo više projekata unaprijed, nego se birao<br />

samo jedan koji je odmah trebao biti urađen, a nakon njegovog završetka učenici bi ponovo<br />

održali sastanak na kojem se birao naredni projekat. U svakom slučaju, vodi se računa i o novonastalim<br />

situacijama, pa se dešavalo da zbog određenog događaja promijenimo tok projekta,<br />

ili pored onog na kojem trenutno radimo, paralelno pokrenemo još jedan”, navodi se na web<br />

stranici ove sekcije (www.sekcijavjeronauke.weebly.com). Posjetite ovu web stranicu i uvjerite se<br />

i sami kako vjeronauka može pozitivno utjecati na život i rad naše omladine.<br />

13. januar - 19. safer<br />

37

Online komentar polumjeseca<br />

Crveni začarani krug<br />

Neće biti i zadovoljn adovoljni,<br />

sve dok ih ne budemo slijedili<br />

Ako bi se odrekli nagađanja ili<br />

pretpostavljanja na koga se<br />

to odnosi, mogli bi upitati ko<br />

su “bosanski muslimani”, jesu<br />

li to Bošnjaci muslimani. Ako<br />

jesu, zašto im Kurspahić odriče<br />

nacionalni bošnjački identitet?<br />

To često čini i Milorad Dodik.<br />

Dakle, po toj osnovi Kurspahić<br />

i Dodik se nalaze na istoj<br />

magistrali<br />

Piše: Ekrem Tucaković<br />

Komunistička<br />

K<br />

ideologija, njeni<br />

Knekadašnji novinari, mediji i<br />

Kčuvari imali su utvrđenu mjeru<br />

shvatanja i pozicioniranja vjere u društvu,<br />

čak i onda kada vjera sama od sebe “ne<br />

odumre”, kako su joj to predviđali umni<br />

komunistički teoretičari i njihova utopistička<br />

teorijska misao.<br />

No, raspadom komunizma, prvenstveno<br />

zbog klasne diktature i neslobode,<br />

jednoumni ideološki okvir se i u Bosni i<br />

Hercegovini natopio pluralizmom ideja i<br />

stavova, uključujući i religijske. Propašću<br />

sistema, dobro istrenirani zaštitnici i javni<br />

propagatori jednoumlja našli su se u općem<br />

vrjedonosnom rasulu. Krivci su bili svuda,<br />

posebno u vjerskim zajednicama. I nakon<br />

raspada komunizma, bošnjačke sluge tog<br />

sistema pokazuju izrazitu netrpeljivost i<br />

agresivnost prema korištenju sloboda od<br />

strane nekada marginaliziranih ljudi i institucija.<br />

Bošnjački čuvari i sluge raspadnutog<br />

sistema ne mogu prežaliti da se ljudi s<br />

tadašnje margine i vjerske zajednice, Islamska<br />

posebno, bez njihovog konsultiranja i<br />

pitanja za dozvolu, pojavljuju u javnosti sa<br />

svojim idejama i stavovima. Dakako, nije<br />

sporno što su oni izabrali da budu sluge komunizma,<br />

pravo na slobodu izbora je garantirano,<br />

međutim ne može biti prihvatljivo<br />

osporavanje drugima njihove slobode<br />

i prava, denunciranje i blaćenje. Te navike i<br />

prakse iz bivšeg sistema su sporne.<br />

Borba protiv IZ-e kao borba za preživljavanje<br />

i opstanak<br />

Islam, muslimani i Islamska zajednica<br />

u Bosni i Hercegovini nakon agresije i genocida,<br />

unatoč preživljavanju mržnje koja<br />

je dovela do totalne devastacije<br />

muslimanske baštine i imovine<br />

IZ-e u doba agresije u velikom<br />

dijelu naše domovine, ostali su<br />

meta permanentnog prokazivanja,<br />

kompromitacije, javne<br />

diskvalifikacije, osporavanja njihovog<br />

prisutstva u javnosti, pa<br />

čak osporavanja iznošenja stavova<br />

i mišljenja o čisto vjerskim<br />

pitanjima od strane formalno<br />

razvlaštenih Bošnjaka, inače<br />

zadrtih bivših sluga i čuvara komunističkog<br />

sistema. Općenito,<br />

unutar bošnjačkog korpusa po<br />

bezobzirnosti i kontinuitetu osporavanja<br />

i postavljanja na brisani<br />

prostor islama, muslimana<br />

i Islamske zajednice naročito se<br />

izdvajaju dvije grupe, stvarnih ili<br />

nazovi, Bošnjaka: starija, penzionerska<br />

generacija bošnjačkih<br />

komunističkih činovnika, novinara,<br />

diplomata, dakle isluženih<br />

boraca i sluga komunizma koji<br />

opstaju u javnom životu negativnim<br />

određenjem prema islamu,<br />

Islamskoj zajednici i napose<br />

reisu-l-ulemi. Oni i danas ostaju vjerni, za<br />

njih još uvijek živoj, ideji borbe protiv klasnih<br />

i ideoloških neprijatelja. Drugu grupu<br />

čini generacija relativno mlađih ili mladih<br />

Bošnjaka, koji ističu da se uglavnom naslanjaju<br />

na komunističko-socijalističko naslijeđe,<br />

u svjetonazorskom pogledu izjašnjavaju<br />

se kao ateisti i agnostici, u javnom diskursu<br />

pokazuju vrlo radikalne i militantne odlike<br />

netrpeljivosti prema vjeri, posebno Islamskoj<br />

zajednici i reisu-l-ulemi. Unatoč pluralizmu<br />

i demokratskim institucijama iz<br />

mnogih od njih još uvijek snažno zaudara<br />

agresivna i militantna ideološka nastrojenost<br />

i isključivost. (Negativna fokusiranost<br />

na muslimane i Islamsku zajednicu koja<br />

dolazi izvan bošnjačkog diskursa i susjednih<br />

političkih kuhinja predstavlja posebnu<br />

13. januar - 19. safer<br />

38<br />

Jedini siguran<br />

i ispravni put je<br />

raditi za hatar<br />

Uzvišenog<br />

Boga, slijediti<br />

Njegov interes<br />

i smjernice,<br />

a služiti<br />

potrebama<br />

svoga naroda,<br />

biti servis<br />

potreba<br />

muslimana.<br />

priču, a nerijetko bošnjački igrači odigraju<br />

njihove role i pruže im argumentaciju i “napadačku”<br />

idejnu raznolikost.)<br />

Kemal Kurspahić, nekadašnji novinar i<br />

urednik Oslobođenja, može se uzeti za primjer<br />

predstavnika stare generacije isluženih<br />

sluga komunizma koji, između ostalog,<br />

zahvaljujući negativnom određenju prema<br />

islamu, Islamskoj zajednici i napose reisu-lulemi<br />

opstaju u javnom životu. Kurspahić<br />

je hronično vrlo osjetljiv na Islamsku zajednicu<br />

i reisu-l-ulemu i strastveno ih, manirom<br />

nekadašnjih komunističkih komesara,<br />

prati i analizira u svojim tekstovima. U<br />

kolumni (Halal destinacija, 06. 01. 2011.,<br />

portal Radija Slobodna Evropa) upoznaje<br />

svekoliku javnost kako je “razmišljajući o<br />

temi današnje kolumne” odlučio da prozbori<br />

o “identitetu bosanskih muslimana”.<br />

Kurspahićevi “bosanski<br />

muslimani”<br />

Ako bi se odrekli nagađanja<br />

ili pretpostavljanja na koga se<br />

to odnosi, mogli bi upitati ko<br />

su “bosanski muslimani”, jesu<br />

li to Bošnjaci muslimani. Ako<br />

jesu, zašto im Kurspahić odriče<br />

nacionalni bošnjački identitet?<br />

To često čini i Milorad Dodik.<br />

Dakle, po toj osnovi Kurspahić<br />

i Dodik se nalaze na istoj magistrali.<br />

Može li biti opravdanje<br />

da je Kurspahićeva svijest o<br />

nacionalnom imenu Bošnjaka<br />

ostala “zamrznuta” u komunističkom<br />

frižideru u kojem se još<br />

uvijek čuva zaleđena odluka da<br />

se muslimani imaju nacionalno<br />

imenovati Srbima, Hrvatima ili<br />

neopredijeljenima, nakon toga<br />

Muslimanima, a pošto je Kurspahić<br />

napustio Sarajevo u ratu,<br />

povratak nacionalnog bošnjačkog<br />

imena nije se ustabilio u njegovoj<br />

svijesti, ili mu i za to treba<br />

partijska direktiva?<br />

Na drugoj razini, ako se govori o identitetu<br />

bosanskih muslimana, podrazumijeva<br />

se kako se treba govoriti o teološkim pitanjima<br />

i elementima određenja vjerničkog<br />

identiteta osoba koje prihvataju i slijede načela<br />

islama. Čemu onda Kurspahićevo spe-<br />

cificiranje, jer u vjerskom pogledu u čemu<br />

je razlika između identiteta bosanskih muslimana,<br />

srbijanskih muslimana, hrvatskih<br />

muslimana, turskih muslimana itd.? Nadalje,<br />

od kada je to Kurspahić specijaliziran<br />

za vjerska, doktrinarna pitanja muslimana,<br />

stručna i vrlo rafinirana učenja islama koja<br />

određuju generalno muslimanski identitet?<br />

Doista, po ovoj osnovi Kurspahić nije, kao<br />

ni njemu slični, kompetentan i nije pozvan<br />

voditi debate o vjerskom identitetu pripad-

nika islama. Zašto se onda “petlja”<br />

gdje mu nije mjesto, za što<br />

ne posjeduje potrebne kvalifikacije,<br />

dakle da se zadržimo samo<br />

na toj formalnoj ravni kompetencije,<br />

jer ne želimo ulaziti u<br />

bilo čiju intimu, pa ni njegovu,<br />

i nagađati da li se osjeća muslimanom<br />

pa na osnovu svoga<br />

vjerničkog iskustva i doživljaja<br />

želi ući u debate definiranja<br />

vjerskog identiteta?<br />

Međutim, uprkos nekompetenciji<br />

Kurspahić je ozbiljno<br />

zabrinut za identitet bosanskih<br />

muslimana pa ističe kako neproslavljane<br />

Nove godine i neprihvatanje<br />

Djeda Mraza predstavlja<br />

isključivost i zadrtost i<br />

najnoviju epizodu “u kontinuiranom<br />

i prilično agresivnom nastojanju da<br />

se redefiniše - temeljito promijeni - sam karakter<br />

bosanskih muslimana”,<br />

te sve to čak smatra pokušajem<br />

“produbljivanja jaza između bosanskih<br />

muslimana i hrišćana”.<br />

Dakle, Kurspahić, iako je potpuno<br />

nekompetentan za islamska<br />

pitanja, smatra da bosanski<br />

muslimani trebaju proslavljati<br />

Novu godinu i voljeti Djeda<br />

Mraza da ih on i njemu slični ne<br />

bi smatrali isključivim i zadrtim,<br />

da bi izbjegli redefinisanje same<br />

svoje suštine i da bi ih bosanski<br />

hrišćani voljeli i prihvatili? Treba<br />

još otkriti da li je ovaj patent<br />

primjenjiv i za sve muslimane u<br />

svijetu!<br />

Optužba koju iznosi Kurspahić<br />

nije nimalo bezazlena.<br />

U dosadašnjem dugačkom nizu<br />

optužbi koje su se vješale u posljednje<br />

dvije decenije na vrat<br />

Islamske zajednice i muslimana,<br />

ova Kurspahićeva je nova<br />

i posljednjih mjeseci dobija na<br />

intenzitetu. Da, Islamska zajednica<br />

se sada suočava sa optužbom<br />

da, kako kaže Kurspahić,<br />

odvaja bosanske muslimane<br />

“od svojih i katoličkih i pravoslavnih<br />

susjeda, da se povuku u<br />

neku vrstu vjerskog i ideološkog<br />

geta”. Ovakvu vrstu mišljenja<br />

posljednjih mjeseci forsira novinar<br />

Oslobođenja Esad Hećimović,<br />

koji optužuje IZ za nacionalizam<br />

i faktorom udaljavanja<br />

muslimana od Srba i Hrvata.<br />

Nakon predratnog, ratnog i postratnog<br />

“jahanja” od Beograda<br />

do Zagreba, Sarajeva i nekih<br />

drugih svjetskih metropola na<br />

islamskom fundamentalizmu,<br />

Turcima, mu džahedinima,<br />

Kemal<br />

Kurspahić,<br />

nekadašnji<br />

novinar i<br />

urednik<br />

Oslobođenja,<br />

može se uzeti<br />

za primjer<br />

predstavnika<br />

stare<br />

generacije<br />

isluženih sluga<br />

komunizma<br />

koji, između<br />

ostalog,<br />

zahvaljujući<br />

negativnom<br />

određenju<br />

prema islamu<br />

opstaju u<br />

javnom životu.<br />

vehabijama, selefijama, tekfirlijama, “eksperti”<br />

za Islamsku zajednicu su pronašli<br />

novu optužbu kojom u narednom<br />

periodu treba “šamarati” i<br />

“udarati” po Islamskoj zajednici<br />

i širiti o njoj neistine i predrasude.<br />

Dakle, Islamska zajednica<br />

se projicira kao nova “vještica i<br />

babaroga” kojom treba plašiti<br />

svijet i opravdavati secesionističke<br />

politike prisutne na ovdašnjoj<br />

sceni. Za Kurspahića i<br />

Hećimovića, nakon uspješno<br />

ili neuspješno potrošenih svih<br />

dosadašnjih etiketa, ponovo su<br />

za sve krivi islam, muslimani i<br />

Islamska zajednica, kao što su<br />

Mladiću bili krivi Turci za genocid<br />

u Srebrenici. Pošto je krivac<br />

već unaprijed poznat, velikosrpska<br />

ekstremistička ideologija<br />

i druge zainteresirane strane<br />

mogu pokrenuti pohod na Bo-<br />

snu i Hercegovinu. Šta god urade<br />

bit će krivi muslimani i Islamska<br />

zajednica!<br />

Prizivanje strane intervencije<br />

unutar IZ-e<br />

Kurspahićeve optužbe idu<br />

korak dalje pa Islamskoj zajednici<br />

na teret stavlja “antihrišćanstvom<br />

i antievropejstvom inspirisana<br />

osjećanja” i poziva sve koji Bosni<br />

i Hercegovini i njenoj djeci žele<br />

evropsku budućnost da dignu<br />

svoj “glas protiv getoizacije Bošnjaka<br />

i muslimana”. Zaista, je li<br />

ovo pomračenje uma, je li ovo<br />

davanje alibija Biljani Plavšić za<br />

njenu izjavu o nepredvidivom i<br />

“kvarnom” genu muslimana, je li<br />

ovo pristajanje na Dodikovu logiku da se<br />

ne može imati povjerenja u muslimane i<br />

da ne mogu suditi muslimani. Kurspahić<br />

zaziva da se nad muslimanima uspostavi<br />

strani tutor koji će ih štititi od njih samih,<br />

od njihove Islamske zajednice, koji će im<br />

umjesto njih govoriti šta trebaju raditi, kako<br />

se osjećati, šta trebaju misliti i pričati, koji će<br />

im kazivati šta je za njih dobro a šta loše.<br />

Dakle, muslimani su nesposobni ili opasni<br />

da misle svojom glavom. Ovo je direktni<br />

poziv na strani intervencionizam u vjerske<br />

poslove muslimana Bošnjaka, kakav je bio<br />

ruski vojni u Čehoslovačkoj ili Mađarskoj,<br />

ili kakav država Srbija sprovodi u Islamskoj<br />

zajednici u Srbiji. Vjerovali smo da zagovaranje<br />

ovakvog odnosa prema muslimanima<br />

i ovakvo podcjenjivanje njihove inteligencije<br />

može doći samo od zakletog din-dušmana.<br />

Treba li podsjetiti na elemente sličnosti sa<br />

ratnom retorikom političara koji su tvrdili<br />

da su predziđe kršćanstva, da brane Evropu<br />

od islama ubijajući Bošnjake.<br />

Pitanja bez odgovora<br />

Bošnjačkim kritizerima Islamske<br />

zajednice treba sugerirati da<br />

se dogovore oko kvalifikacija i<br />

etiketa, nekada IZ optužuju da<br />

Bošnjake svodi na vjersku grupu,<br />

a drugi put da kod njih podstiče<br />

nacionalizam? Šta je od toga istina,<br />

jer to jedno drugo isključuje.<br />

Neka objasne šta je to politički<br />

angažman reisu-l-uleme? Da li je<br />

to iznošenje stavova i mišljenja o<br />

političkim i društvenim procesima?<br />

U demokratskom društvu<br />

to nije zabranjeno i spada u sferu<br />

slobode govora i mišljenja. Ako bi<br />

se dosljedno držali njihove logike,<br />

ni oni ne bi smjeli iznositi mišljenje<br />

i stavove o Islamskoj zajednici, jer<br />

nisu njeni članovi, nisu muslimani,<br />

miješaju se u područje koje njima<br />

13. januar - 19. safer<br />

39

ni po čemu ne pripada. Ili su i<br />

ovdje jedni jednakiji? Također,<br />

Kurspahić i Hećimović učinili<br />

bi nam uslugu ako bi objasnili<br />

da li zagovaraju tezu da se Bošnjaci<br />

muslimani trebaju odreći<br />

dijela svoga nacionalnog i vjerskog<br />

identiteta da bi bili prihvaćeni<br />

od drugih naroda? Trebaju<br />

li se vratiti na poziciju nacionalno<br />

neopredijeljenih pa da se za Bošnjake<br />

jagme Srbi i Hrvati? Kome<br />

od naših susjeda smeta da muslimani<br />

Bošnjaci žive svoj vjerski i<br />

nacionalni identitet u svoj punini<br />

i za koga to predstavlja prijetnju?<br />

Muslimanima Bošnjacima ne smeta punina<br />

ničijeg vjerskog i nacionalnog identiteta,<br />

zato im treba objasniti kome smeta njihov<br />

identitet i tradicija. Onaj kome smetamo<br />

zato što smo muslimani Bošnjaci nije vrijedan<br />

našeg poštovanja.<br />

Stavovi Kurspahića i njemu sličnih ponovo<br />

aktueliziraju pitanje lustracije komunističkih<br />

činovnika, ali i pitanje donošenja<br />

parlamentarne rezolucije o osudi komunističkog<br />

naslijeđa kao jedne od preporuka<br />

Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope<br />

svim bivšim komunističkim državama.<br />

Evropa u koju muslimani Bošnjaci se žele<br />

uključiti i dijeliti njene pozitivne tekovine je<br />

osudila komunističko naslijeđe i torture. Sa<br />

tim naslijeđem se ne može u Evropu.<br />

Zatirači islamske tradicije Bošnjaka<br />

A kada je o islamskoj tradiciji Bošnjaka<br />

riječ treba razjasniti šta komunistički progonitelji<br />

i zatirači islama znaju o njoj i kako je<br />

oni percipiraju. Zasada njihovom licemjerju<br />

i manipulaciji islamskom tradicijom Bošnjaka<br />

nema kraja. Pucnji koje oni ispaljuju<br />

u IZ i njenu slobodu, miješanje u njen rad,<br />

onemogućavanje normalnog vršenje njenih<br />

poslova, ustvari su isti oni pucnji koji je ispalio<br />

Mevlid Jašarević u Američku ambasadu,<br />

s tim da je razlika u tome što je Mevlid u<br />

zatvoru i odgovarat će za svoj zločin, dok ovi<br />

neće odgovarati za svoje pucnje i granatiranje<br />

IZ-e, niti će se sudski dokazivati motivi<br />

i nalogodavci. Te društvene grupacije i vlast<br />

(pitanje vjeronauke je pitanje odnosa vlasti)<br />

kompromitacijom IZ, izgonom vjeronauke,<br />

progonom prisutstva islama koji dolazi<br />

kroz hijerarhiziranu i na javnim normama<br />

ustanovljenu instituciju kao što je IZ, ustvari<br />

podstiču frustraciju, nezadovoljstvo, tjeraju<br />

ljude na konspirativnu djelatnost, vaninstitucionalno<br />

učenje islama.<br />

Zato vi, gospodo, vi koji osporavate vjeronauku,<br />

vi koji podstičete frustracije i predrasude<br />

zbog vjere, vi ste odgovorni i preuzmite<br />

odgovornost za posljedice vaninstitucionalnog<br />

i netradicionalnog tumačenja i<br />

primjene vjere, jer vi ne dozvoljavate prirodan<br />

razvoj i selekciju tradicijskih vrijednosti,<br />

vi ne poštujete tradicionalne<br />

institucije muslimana Bošnjaka,<br />

vi ugrožavate rad Islamske<br />

zajednice i pokušavate je srušiti<br />

i tako ovdje instalirati vjersku<br />

anarhiju. Vi nas držite pod stalnim<br />

pritiskom i prismotrom,<br />

vi od samozvanih vjerskih učitelja<br />

pravite medijske zvijezde<br />

i njihova ste medijska podrška<br />

(slučaj Jusufa Barčića), vi sijete<br />

strah i ni od čega proizvodite<br />

slučajeve na čistoj laži (slučaj<br />

Piljužići), vi onemogućavate<br />

na pedagoškim standardima<br />

izvođenje vjeronauke (Vlada<br />

Kantona Sarajevo; koliko li je<br />

samo sati i energije u prošloj godini<br />

potrošeno na vjeronauku,<br />

kao ni na jedno drugo pitanje,<br />

što ga čini pitanjem od vitalnog nacionalnog<br />

interesa SDP-a i cijele Vlade na čelu sa<br />

premijerom Fikretom Musićem.).<br />

Islamska zajednica treba jasno kazati da<br />

neće više nikada prihvatati odgovornost za<br />

ono što se radi izvan njene zone djelatnosti,<br />

za ono što drugi “ubrljaju”, kao što vlast,<br />

politika i mediji “brljaju” sa pitanjima koja<br />

se tiču islama i muslimana. Kašu koju ste<br />

sami skuhali, sami kusajte!<br />

Nadalje, Islamska zajednica ima obavezu<br />

da omogući i snažno podrži duhovno<br />

stabilan razvoj muslimana, njihovu<br />

duhovnu slobodu, slobodu njihovog govora<br />

i mišljenja sve dok je to u granicama<br />

zakona i garantiranih temeljnih sloboda.<br />

Nije i neće biti inkvizicija, davati dozvole<br />

i saglasnosti na lična mišljenja, niti hoće<br />

uvoditi komunistički “verbalni delikt”.<br />

Islamska zajednica treba biti okvir gdje<br />

će muslimani i njeni članovi iznositi svoje<br />

ideje, mišljenja, strahove i zebnje, razumijevanja<br />

islama, čak i onda kada su ona<br />

u koliziji sa zvaničnim kursom. Jer bolje<br />

je da to čine unutar Islamske zajednice,<br />

nego u nekim mračnim podrumima,<br />

bolje je da Islamska zajednica ima uvid u<br />

idejnu raznolikost pa i devijantnost, nego<br />

da se takve stvari akumuliraju na drugim<br />

mjestima.<br />

Šta god radio<br />

reisu-l-ulema<br />

nikada neće svi<br />

biti zadovoljni.<br />

Ne samo<br />

reisu-l-ulema<br />

dr. Mustafa<br />

Cerić, nego i<br />

bilo koji da je<br />

na njegovom<br />

mjestu ili koji<br />

god da sutra<br />

dođe na njegovo<br />

mjesto, čim<br />

se prvi put ne<br />

bude povodio<br />

po njihovim<br />

željama i<br />

interesima, isto<br />

će mu biti.<br />

Krivi ste što ste živi<br />

nas uči da neće biti zadovoljni sve dok ih ne<br />

budemo slijedili). Šta god radio reisu-l-ule-<br />

ma nikada neće svi biti zadovoljni. Ne samo<br />

reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, nego i bilo<br />

koji da je na njegovom mjestu ili koji god da<br />

sutra dođe na njegovo mjesto, čim se prvi<br />

put ne bude povodio po njihovim željama i<br />

interesima, isto će mu biti.<br />

Jedini siguran i ispravni put je raditi za<br />

hatar Uzvišenog Boga, slijediti Njegov in-<br />

Za kraj parafrazirat ću pripovijest<br />

o putovanju Nasrudin hodže i<br />

sina. Naime, sin je vodio magarca,<br />

a Nasrudin je jahao. Naišla je jedna<br />

grupa ljudi i ukorila Nasrudina<br />

kako je neodgovoran roditelj,<br />

on jaše a nejako dijete ide pješke.<br />

Prihvatio je njihov ukor i zamijenili<br />

su mjesta. Kada su naišli na<br />

drugu grupu ljudi, prigovorili su<br />

kako je ova današnja omladina<br />

neodgojena i bezobzirna, otac<br />

vodi magarca a sin jaše. Odluče<br />

da obojica uzjašu. Ljudi na koje<br />

su naišli začudili su se njihovoj<br />

bezdušnosti, kazavši kakvi ste vi<br />

ljudi kad jadnu životinju toliko<br />

opterećavate. Nakon svega, kako<br />

bi izbjegli prigovore ljudi donesu<br />

odluku da idu pješaka i da<br />

niko ne jaše. Ponovo su naišli na<br />

grupu ljudi koja se začudila njihovom<br />

postupku, kazavši da su<br />

oni čudni ljudi, idu pješke, a magarac<br />

za njima ide bez ikakvog<br />

tereta! U našem narodu postoji<br />

izreka: Nije se rodio ko je narodu<br />

ugodio!<br />

Pozicija Islamske zajednice<br />

ima sličnosti sa gornjom anegdotom,<br />

šta god da radi i kako<br />

god postupala nikad neće biti<br />

ostavljena na miru, uvijek će joj<br />

prigovarati (kur’anska poruka<br />

j<br />

teres i smjernice, a služiti potrebama svoga<br />

naroda, biti servis potreba muslimana. Že-<br />

lim posebno naglasiti, ne služiti političkim,<br />

ekonomskim ili bilo kojim drugim elitama<br />

i grupama, nego služiti narodu. Političke i<br />

druge elite su prolazne, narod traje (do volje<br />

Božije). Mi imamo obavezu prema našem<br />

muslimanskom bošnjačkom narodu i od<br />

naroda nikada ne smijemo biti udaljeni.<br />

Sve dok je tako Islamska zajednica ne treba<br />

strahovati za svoju budućnost i poziciju<br />

Također, treba znati da su uvijek karavane<br />

prolazile, a psi lajali.<br />

P.S. Kemal Kurspahić u svojoj kolumni<br />

kao pozitivan primjer navodi uvrštavanje<br />

BiH među deset “halal-destinacija” u svijetu.<br />

Zaboravio je kazati da je to rezultat rada<br />

Agencije za certificiranje halal kvalitete čiji<br />

je osnivač Islamska zajednica, ali i cjelokupnog<br />

rada Islamske zajednice.<br />

13. januar - 19. safer<br />

40

Razmišljanja<br />

Utjecaj turskih sapunica na religijski život Bošnjaka<br />

Neislamski običaji u islamskom ruhu<br />

Kucanje u drvo, na primjer,<br />

mnogo Bošnjaka prakticira,<br />

a ne znaju gdje su korijeni<br />

ovom običaju. Znaju da je<br />

na naše područje došlo sa<br />

Osmanlijama, a pošto su oni<br />

muslimani, garant da je od<br />

muslimana. Još kad svojim<br />

očima vide kako Mustafe,<br />

Hajrije, Alije, Omeri, Fatime<br />

po cijeli dan lupkaju, onda<br />

definitivno da je tako.<br />

Međutim, kucanje u drvo<br />

je paganski način da se<br />

smire demoni u kući, prema<br />

njihovim običajima, kucanjem<br />

se stavlja do znanja<br />

duhovima da se računa na<br />

njihovu milost i smirenost<br />

Piše: Aida Sadiković<br />

Zadnju<br />

Z<br />

godinu dana Bošnjaci-<br />

Zma, što mlađim, a što i sta-<br />

Zrijim više nije toliko mrsko, i<br />

više im nije toliko “primitivna” činjenica<br />

što su im roditelji dali ime Merjem,<br />

Fatima, Omer ili Ahmed. Štaviše, ovi-<br />

sno o karakterima i “veličini” likova iz<br />

turskih sapunica, tako raste i njihov ponos<br />

i dostojanstvo. Istina, puno je ljepše<br />

listajući TV kanale čuti “SubhanAllah,<br />

MašAllah, Ya Rabbi“ nego mise meksičkih<br />

sveštenika koji nakon 50 godina<br />

službe otkriju da imaju 5 sinova i 7 kćeri,<br />

pola za njih nije znao, a pola je bilo<br />

kvazimrtvo. Bošnjaci, posebno stariji,<br />

iako oni to teško priznaju i teško daju<br />

za pokazati, ipak su oduševljeni činjenicom<br />

da se konačno u svijet plasiralo<br />

nešto “naše”. Pa još kad ezan zauči,<br />

pa kad ovaj beg onom kaže “merhaba”<br />

ili još bolje “Selam”, Bošnjacima puno<br />

srce. Razne izgovore smišljamo kako<br />

bi opravdali gledanje turskih sapunica,<br />

pa tako kažemo: “Ja gledam samo radi<br />

turcizama... da osvježimo malo davno<br />

zaboravljeni, stari bosansko-hercegovački<br />

jezik”, kažemo i: “Ja gledam isključivo<br />

zbog prirodnih ljepota Turske,<br />

ova mjesta gdje je snimano su zaista<br />

prelijepa”, a znamo i reći: “Ma nek’ je<br />

nešto muslimansko pa makar...”. Ovo<br />

treće je mač sa dvije oštrice. Zapravo,<br />

problem je u tome što su određeni postupci<br />

likova i njihovi običaji stavljeni<br />

unutar religijskog okvira - u ovom slučaju<br />

islama. U ovim sapunicama često<br />

ćemo vidjeti postupke likova kao kucanje<br />

u drvo, prosipanje vode<br />

za nekim kada on krene na<br />

neki važan put, ispit i sl., a<br />

i jako, jako često ćemo vidjeti<br />

postupke magije ali ne<br />

u smislu zle magije, već da<br />

bi majka spasila sina od zle<br />

snahe, ona joj mrmlja na<br />

papiriće i stavlja u postelju.<br />

I ono što je posebno opasno<br />

kod ovih činova jeste što sve<br />

počinje sa “U ime Allaha”.<br />

Tjeranje zlih demona<br />

Oni koji iole poznaju<br />

našu vjeru već i znaju šta<br />

pripada tradiciji a šta religiji.<br />

Međutim, pošto malo ko to<br />

zna, to je još jedan opasan<br />

problem. U zadnje vrijeme,<br />

Turske<br />

sapunice<br />

imaju i niz<br />

nekih običaja<br />

kojima nisam<br />

uspjela pronaći<br />

porijeklo.<br />

Jedan od njih<br />

je i polijevanje<br />

vode za<br />

osobom koja<br />

krene na neki<br />

važan put, na<br />

ispit ili slično.<br />

Tim postupkom<br />

se želi da<br />

osoba ode i<br />

dođe kao što<br />

teče voda.<br />

u BiH se sve više priča o nekom tradicionalnom<br />

bosanskom islamu, koji<br />

često izbacuje šerijatska pravila, a uvodi<br />

svoja. E u tom tradicionalnom bošnjačkom<br />

islamu, gledanje u šoljicu, u grah,<br />

kucanje ispod stola, vezivanje kaiševa i<br />

treskanje sa prozora nakon sabah-namaza,<br />

je također sastavni dio islama.<br />

Sve da ovo i jeste tradicija, i nacionalno<br />

naslijeđe jedne države, regije ili nacije,<br />

ako u njemu leži širk, kao u ovom navedenom,<br />

onda se on nipošto,<br />

ali nipošto ne smije prakticirati,<br />

a posebno ne uvrštavati<br />

u religijske obrede jedne vjere<br />

kao što je islam. Međutim,<br />

rijetko ko poznaje ovu<br />

činjenicu. Kucanje u drvo,<br />

na primjer, mnogo Bošnjaka<br />

prakticira, a ne znaju gdje su<br />

korijeni ovom običaju. Znaju<br />

da je na naše područje došlo<br />

sa Osmanlijama, a pošto su<br />

oni muslimani, garant da je<br />

od muslimana. Još kad svojim<br />

očima vide kako Mustafe,<br />

Hajrije, Alije, Omeri, Fatime<br />

po cijeli dan lupkaju,<br />

onda definitivno da je tako.<br />

Međutim, kucanje u drvo je<br />

paganski način da se smire<br />

demoni u kući, prema nji-<br />

13. januar - 19. safer<br />

42

hovim običajima, kucanjem se stavlja<br />

do znanja duhovima da se računa na<br />

njihovu milost i smirenost. Kucanje u<br />

drvo prisutno je u mnogim narodima i<br />

mnogim religijama, neki čak smatraju<br />

da na taj način odaju zahvalnost duhu<br />

koji živi u drvetu. Iz ovog čina jasno se<br />

vidi širk. Muslimanima je zabranjeno<br />

moliti se ili strahovati od bilo čega drugog<br />

osim od Uzvišenog Allaha: Doista<br />

je širk najveća nepravda (Lukman, 13.).<br />

Također, salijevanje strave kao i bacanje<br />

“dobroćudnih sihira”, također su veoma<br />

prisutne u turskim sapunicama a i<br />

u bošnjačkoj tradiciji koja, opet, graniči<br />

sa religijom. Sve to izgleda naivno jer<br />

upravo, kao što sam već rekla, kreće sa<br />

bismillom a nerijetko se i ordeđene sure<br />

ili ajeti uče pri ovim postupcima. Nakon<br />

ručka slijedi kahva a nakon kahve<br />

gatanje u šoljicu. Ovo se svakodnevno<br />

vrti na skoro svim TV programima.<br />

Također, u bosansko-hercegovačkoj<br />

tradiciji već dugi niz godina ovo je prisutno,<br />

a i ono se lagano počinje “uvlačiti”<br />

u religijske okvire. Kažu: “Hajde,<br />

ako Bog da, da mi vidiš nešto hairli!”<br />

Gatara komšinica odgovara: “Amin”.<br />

A gledanje u šoljicu je običaj koji je prvobitno<br />

nastao na području Kine, još<br />

u drevnoj prošlosti. Jedan dan u grah,<br />

drugi u šoljicu, a ako se otkrije nešto<br />

loše, onda hajde da ti salijemo stravu.<br />

Salijevanje strave kod nas se koristi<br />

radi otklanjanja strahova (opet se utiče<br />

nečemu drugom mimo Allaha Uzvišenog)<br />

dok je ovaj postupak u drugim<br />

zemljama postupak klasičnog gatanja.<br />

Naime, iz oblika koji se stvori u vodi<br />

nakon što se u nju ubaci olovo, čita se<br />

sudbina. Dakle ništa drugo do širk!<br />

Sreća iz dimnjaka<br />

Također, kod Bošnjaka je prisutan<br />

još jedan običaj, koji u sebi opet nosi<br />

vjerovanje da sreću donosi neko i nešto<br />

drugo mimo Allaha, Gospodara svjetova.<br />

Ovaj običaj istina nije čest kao<br />

prethodno navedeni, ali je prisutan, i to<br />

najčešće kod djece. Običaj je sljedeći:<br />

kada neko ugleda dimnjačara, brže bolje<br />

se uhvati za dugme. Osoba koja prva<br />

ugleda dimnjačara kaže drugoj i potom<br />

zažele želju, s uvjerenjem da će se ista<br />

ispuniti. Porijeklo ovog običaja vodi<br />

nas u Austriju. U doba opsade Beča<br />

od strane Osmanlija, jedan austrijski<br />

dimnjačar,dok je obavljao svoj posao na<br />

krovu, ugledao je turske trupe kako se<br />

približavaju. Odmah je obavijestio vladu,<br />

i spriječena je opsada grada. Čak i<br />

ovo možemo naći u turskim sapunicama.<br />

Ono što što je možda i najupečatljivije<br />

jeste prisustvo žena na dženazama.<br />

Muškarci klanjaju a žene se bacaju,<br />

Također, u<br />

bosanskohercegovačkoj<br />

tradiciji već<br />

dugi niz godina<br />

ovo je prisutno,<br />

a i ono se<br />

lagano počinje<br />

“uvlačiti”<br />

u religijske<br />

okvire. Kažu:<br />

“Hajde, ako<br />

Bog da, da mi<br />

vidiš nešto<br />

hairli!” Gatara<br />

komšinica<br />

odgovara:<br />

“Amin”.<br />

vrište, kukaju, proklinju (jer<br />

je načešće dotični ubijen,<br />

pa žene proklinju doveći na<br />

najgore moguće načine). Prisutno<br />

je i totalno nepravilno<br />

pokrivanje žena kada krenu<br />

u džamije, nabace mahramu<br />

samo na potiljak, u kratkim<br />

suknjama, uskim pantolama.<br />

Da ovo postaje sve više<br />

prihvaćeno, govore činjenice<br />

iz mnogih sarajevskih džamija,<br />

odnosno upravo ovakvo<br />

oblačenje žena. Kada<br />

sagledam sve ove činjenice,<br />

zapravo sve se svodi na širk.<br />

Istina, čula sam da postoje i<br />

neke serije koje su više dokumentarnog<br />

karaktera, a<br />

koje govore o pokornosti Uzvišenom<br />

Allahu, o vrijednostima namaza kao i<br />

posljedicama neprakticiranja osnovnih<br />

islamskih dužnosti, ali ipak postoje<br />

mnogo bolji načini da se insan nauči<br />

tome, od gledanja serija, koje, ukoliko<br />

ne sadrže širk, onda obiluju nekim<br />

novotarijama, koje nisu bile zabilježene<br />

u praksi Poslanika, s.a.w.s., i u praksi<br />

prvih generacija. Zaista bi bilo strašno<br />

i pomisliti da je od islama vezanje kaiševa<br />

jedan za drugi i potom mahanje sa<br />

njima prije nego sunce grane, mrmljajući<br />

neke nerazumljive riječi, te vjerujući<br />

da će, zahvaljujući tom obredu, kćerka<br />

naći hairli čovjeka za udaju.<br />

Turske sapunice imaju i niz nekih<br />

običaja kojima nisam uspjela pronaći<br />

porijeklo. Jedan od njih je i polijevanje<br />

vode za osobom koja krene na neki<br />

važan put, na ispit ili slično. Tim postupkom<br />

se želi da osoba ode i dođe<br />

kao što teče voda. Ovi običaji kod nas<br />

spadaju u domen “babinih gatki” kojih<br />

je, nažalost, previše. Ali<br />

tu nailazimo na još jedan<br />

ozbiljan problem. U babine<br />

gatke ponekad zaluta i hadis.<br />

Tako, kada osobi koja<br />

sve ovo gore navedeno smatra<br />

praznovjerjem, kažete<br />

kako u akšam treba ući u<br />

kuću, ona vam odgovori sa:<br />

“Ma pusti to, babine gatke”.<br />

Naravno, sada govorim o<br />

“klasičnom uzorku Bošnjaka”,<br />

odnosno o onom ko ne<br />

prakticira vjeru onako kako<br />

bi trebalo. Ali, čak i onima<br />

koji ponešto znaju, ovakve<br />

stvari znaju “promaći”. A jasno<br />

stoji: Buharija, Muslim,<br />

Nesaija i Ibn Madže bilježe<br />

od Džabira b. Abdullaha da je Allahov<br />

Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Kada nastupi<br />

prvi akšam uvedite vašu djecu u kuće,<br />

jer se u to doba šejtani pokreću. A kada<br />

prođe taj period možete ih pustiti napolje.<br />

Kada hoćete da spavate vi zaključajte<br />

vaša vrata učeći Bismillu, jer na taj<br />

način zaključana vrata šejtani ne mogu<br />

otvoriti, poklopite vaše posuđe sa Bismillom<br />

i ugasite vaše svjetiljke”.<br />

Zbog nastanka običaja koji nemaju<br />

utemeljenje u islamu, čak u sebi nose<br />

primjese širka, a neminovno se vezuju<br />

za islam jer ih prakticiraju muuslimani,<br />

počinjući takva djela sa Bismillom<br />

ili čak pojedinim ajetima, dešavaju se<br />

ovakve stvari, da se hadisi svrstavaju u<br />

praznovjerje.<br />

I, nažalost, ispod čestog SubhanAllah<br />

izgovorenog usnama Mustafe iz te<br />

i te serije, krije se nešto mnogo opasnije<br />

po muslimane. A blud Aiša, Fatima<br />

učinjen iz “ljubavi”, koji, gle čuda, postaje<br />

halal, eh, to je već neka nova tema.<br />

13. januar - 19. safer<br />

43

Razmišljanja<br />

Muslimansko i bošnjačko jedinstvo<br />

Kako doći do jedinstvene riječi?<br />

Veoma lahko je doći do<br />

Istine o Pravom putu.<br />

Potrebna je samo iskrenost<br />

u vjerovanju u Allaha, dž.š.<br />

No, iskrenost nije lahko<br />

postići. Jer, ponekad ne<br />

želimo prihvatiti da je<br />

neko drugi u pravu jer se<br />

smatramo boljim od njega.<br />

Dakle, zbog oholosti ne<br />

prihvatamo Istinu jedni od<br />

drugih. Mislimo da neki nisu<br />

vrijedni da se Istina od njih<br />

preuzme, da oni ne mogu<br />

biti nosioci Istine, te im ne<br />

pridajemo značaj i guramo<br />

neki svoj pravac u životu<br />

Piše: Elmir Liha<br />

Zašto<br />

Z<br />

smo razjedinjeni? Da li<br />

Zsmo ikada o tome razmišljali?<br />

ZZasigurno bi trebali, jer mnoge<br />

su nam se (i kao Bošnjacima i kao muslimanima<br />

na globalnom nivou) loše stvari<br />

desile i dešavaju pa je potrebno da se zapitamo<br />

zašto je to tako. Nejedinstvo je<br />

zasigurno jedan od najvećih razloga. Stara<br />

izreka kaže: “Podijeli pa vladaj” (Divide<br />

et impera). Ko nas je kao muslimane<br />

podijelio? Sigurno je bilo uplitanja prstiju<br />

sa strane, ali ključni dio odgovornosti<br />

je na nama samima. Niko nas sa strane<br />

ne bi mogao podijeliti da mi kao muslimani<br />

imamo zajedničke ciljeve, uprkos<br />

našim međusobnim razlikama. A koji su<br />

to ciljevi oko kojih bi se trebali okupljati?<br />

Najvažniji cilj je ubjeđenje da je Bog samo<br />

Jedan – Allah Uzvišeni. Ovo je najvažniji<br />

stav koji bi trebao da sve muslimane okupi<br />

i održi ih jedinstvenim. Međutim, šta<br />

nam stvarnost pokazuje? Pokazuje da su<br />

muslimani podijeljeni na desetine pravaca<br />

i skupina, i svako hoće da je u pravu,<br />

a drugačiji od njega u krivu. Treba jasno<br />

reći da je Pravi put samo Jedan, ali to<br />

ne znači da muslimani treba da preziru<br />

i odbacuju jedni druge zato što ne misle<br />

isto. Veoma lahko je doći do Istine o Pravom<br />

putu. Potrebna je samo iskrenost u<br />

vjerovanju u Allaha, dž.š. No, iskrenost<br />

nije lahko postići. Jer, ponekad ne želimo<br />

prihvatiti da je neko drugi u<br />

pravu jer se smatramo boljim<br />

od njega. Dakle, zbog oholosti<br />

ne prihvatamo Istinu jedni od<br />

drugih. Mislimo da neki nisu<br />

vrijedni da se Istina od njih<br />

preuzme, da oni ne mogu biti<br />

nosioci Istine, te im ne pridajemo<br />

značaj i guramo neki svoj<br />

pravac u životu. Prosto, ponavljamo,<br />

iskrenost nam nedostaje!<br />

Iskren u vjeri je čovjek koji<br />

kada bi mu došao čistač ulica,<br />

ili ćosav mladić, ili neuka žena<br />

(ili muškarac), ili prosjak, itd.,<br />

on bi prihvatio Istinu izrečenu<br />

iz njegovih/njenih usta. Dakle,<br />

takav čovjek ne pridaje<br />

sebi neki poseban značaj nego<br />

smatra da je potreban Upute<br />

i zato traga za Istinom, vreba<br />

gdje se ona krije, pa makar ona<br />

Ako bi se<br />

muslimani<br />

okupili oko cilja<br />

– da je Allah<br />

Jedini Bog, a<br />

istovremeno<br />

ostavili<br />

po strani<br />

međusobna<br />

neslaganja, i<br />

željeli svome<br />

bratu isto ono<br />

što žele sebi<br />

(dakle, da ne<br />

budu dvolični<br />

ili prefrigani<br />

jedni prema<br />

drugima) onda<br />

pitam se gdje<br />

bi muslimanima<br />

kraj bio?<br />

bila kod ljudi kojima malo ko pridaje neki<br />

značaj. To je pravi tragalac i istraživač Istine.<br />

Kod Boga se ljudi ne dijele po bogatstvu,<br />

ili ugledu, ili ljepoti, i sl.,<br />

nego po samo jednom kriteriju,<br />

a to je bogobojaznost. Zato<br />

nosilac Istine može biti i bogat<br />

i siromah, i ugledan i beznačajan,<br />

i lijep i neatraktivan, itd.<br />

Kabilova pakost i Habilova<br />

dobrota<br />

Ako bi se muslimani okupili<br />

oko cilja – da je Allah Jedini<br />

Bog, a istovremeno ostavili<br />

po strani međusobna neslaganja,<br />

i željeli svome bratu isto<br />

ono što žele sebi (dakle, da ne<br />

budu dvolični ili prefrigani<br />

jedni prema drugima) onda<br />

pitam se gdje bi muslimanima<br />

kraj bio? No, umjesto toga<br />

muslimani se međusobno<br />

mrze, verbalno napadaju, pa<br />

13. januar - 19. safer<br />

44

čak i ubijaju. Na šta to podsjeća? Pa na<br />

Kabila i Habila (djecu Adema, alejhi-selam).<br />

Dok je Habil bio za mir i suživot sa<br />

svojim bratom Kabilom, ovaj drugi je htio<br />

svađu i sukobe jer je mislio da je on u pravu.<br />

Dakle, svoje sebične interese je stavio<br />

na prvo mjesto, a nije bio vođen nekim višim<br />

ciljem. Pa je zbog toga vrijeđao brata,<br />

prijetio mu, mrzio ga, i na kraju sagorio u<br />

toj mržni ubivši Habila! To se isto nama<br />

manje-više dešava. U nekim slučajevima<br />

se ubijamo, a u nekim se ne ubijamo, ali<br />

se zato jedni drugima podsmjehujemo, iza<br />

leđa pričamo, omalovažamo, potcjenjujemo,<br />

prepucavamo, itd. Jednostavno, nemamo<br />

iskren međusobni odnos u kojem<br />

bi postojao neki viši cilj koji nas okuplja<br />

zajedno. Ashabi su se međusobno razlikovali,<br />

i imali su ponekad različita mišljenja,<br />

ali su bili iskreni jedni prema drugima i<br />

svima je bio cilj postizanje Allahovog zadovoljstva<br />

i slijeđenje Poslanika, a.s. Samo<br />

u nekim pitanjma su drugačije stvari razumijevali.<br />

Baš kao što su prvaci četiri<br />

glavne fikhske škole u islamu (hanefijska,<br />

šafijska, malikijska i hanbelijska) drugačije<br />

neka pitanja protumačili s obzirom<br />

na vrijeme u kojem su živjeli (tj. pravne<br />

izvore sa kojima su raspolagali – pojedini<br />

alimi-prvaci su odbacili neke hadise jer su<br />

ih smatrali slabim, a poslije se ispostavilo<br />

da su ti hadisi ispravni). Prvaci mezheba<br />

žele od nas da slijedimo vjerodostojne hadise<br />

i Kur’an (bez obzira da li su ti dobri<br />

hadisi (sahih) navedni u njihovom fikhu<br />

ili u nekom kasnijem). Naravno, postoje<br />

stvari koje praktikuju neki muslimani<br />

koje su upotpunosti suprotne islamu, i u<br />

tom slučaju to treba jasno reći, ali ne treba<br />

mrziti takvog muslimana, nego nastojati<br />

mu objasniti Istinu, a ako je on iskren prihvatit<br />

će je, ako Bog da, ako mu na lijep<br />

način pristupimo. Ima i inađija, ali izreka<br />

kaže da tiha voda duge klade valja, pa<br />

zato nam treba sabur i rad, a ne da nam<br />

nakon neupjelog pokušaja objašnjavanja<br />

Istine “pukne film” i da se obrušimo (što<br />

više možemo) na “neposlušnika”. Dakle,<br />

sabur i rad, tako ćemo privući u svoj saff<br />

i one koji su zalutali (osim tvrdokornih i<br />

oholih inađija koji ne žele Istinu i koje treba<br />

pustiti). Svi smo mi ovce u prenesenom<br />

smislu, i ako neka ovca zaluta, treba je privući<br />

ponovo u grupu, a to ćemo najbolje<br />

učiniti ako osjeti da je tu dobrodošla i da<br />

će biti zaštitećna i sretna, a ako misli da<br />

je neko na silu tjera u red, onda će se prepasti<br />

i pobjeći. Zamislimo da ovna kojeg<br />

trebamo žrtvovati kao kurbana vučemo<br />

po zemlji do mjesta klanja, kako bi se životinja<br />

osjećala – prestravljeno i užasnuto,<br />

a s druge strane zamislimo ovna kojeg<br />

njegujemo, dobro hranimo, po runovitoj<br />

glavi pomilujemo, kojem neku suru proučimo,<br />

kako će ta životinja biti smirena i<br />

horna za kurbana.<br />

Ummet dobra<br />

Mi muslimani ne možemo<br />

očekivati pomoć od Allaha,<br />

dželle šanuhu, dokle god se<br />

budemo međusobno mrzili i<br />

pakostili, dokle god se ne uhvatimo<br />

za Jedno Allahovo uže, i<br />

čvrsto držimo, uprkos našim<br />

međusobnim razlikama. Ako<br />

budemo nastavili gurati svako<br />

svoj pravac, držeći pravac drugog<br />

muslimana zabludjelim,<br />

bojim se da ćemo i dalje biti<br />

podređeni i potlačeni od strane<br />

neprijatelja, jer dušmanima<br />

islama nije bitno koji pravac slijedimo,<br />

oni samo znaju da priznajemo<br />

Allaha i Muhammeda,<br />

alejhi-selam, tj. da nismo<br />

nevjernici kao oni, i to im je<br />

dovoljno da budu nezadovoljni sa nama, a<br />

naše međusobne razlike iskorištavaju protiv<br />

nas samih, tako što potpaljuju plamen<br />

međumuslimanske mržnje i sukoba. Sami<br />

smo krivi zbog toga.<br />

Kada bi muslimani ustali i iskreno<br />

se okupili oko jednog cilja (da postignu<br />

Allahovo zadovoljstvo), nastao bi ummet<br />

Mi muslimani<br />

ne možemo<br />

očekivati<br />

pomoć od<br />

Allaha, dželle<br />

šanuhu,<br />

dokle god<br />

se budemo<br />

međusobno<br />

mrzili i<br />

pakostili,<br />

dokle god se<br />

ne uhvatimo<br />

za Jedno<br />

Allahovo uže, i<br />

čvrsto držimo,<br />

uprkos našim<br />

međusobnim<br />

razlikama.<br />

koji bi preporodio čovječanstvo,<br />

i uspostavio mir i pravdu<br />

za sve, i muslimane i nemuslimane,<br />

i od kojeg bi Iblis i njegove<br />

šejtanske vojske bježali, i<br />

to nije utopija, nije maštarija,<br />

nije idealiziranje, to je energija<br />

koja je učahurena u larvi<br />

i čeka da se oslobodi, da kao<br />

Istina poleti i cijeli dunjaluk<br />

obuhvati.<br />

P.S. Mi muslimani bi trebali<br />

ozbiljno da se zamislimo nad<br />

sobom u smislu šta možemo<br />

očekivati na Sudnjem danu.<br />

Trebamo se podsjetiti – tada će<br />

od 1.000 ljudi samo jedan ući<br />

u Džennet, a preostalih 999 u<br />

Džehennem! Dakle, ako želimo<br />

biti od stanovnika Dženneta,<br />

moramo biti ISKRENI,<br />

jer samo takvi će uspjeti, to Bog kaže u<br />

Kur’anu, govoreći o Sudnjem danu: ...Ovo<br />

je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost<br />

njihova biti; njima će džennetske bašče,<br />

kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvjek<br />

će u njima ostati. Allah će zadovoljan<br />

njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh<br />

biti! (El-Ma’ide, 119.).<br />

13. januar - 19. safer<br />

45

Zelena transferzala<br />

Kosovo<br />

U 2011. godini u Prizren se vratilo 20 Srba<br />

ako izvještava Koso-<br />

Kvo K web centar, tokom<br />

prošle godine u opštinu<br />

Prizren se vratilo preko 870<br />

raseljenih, od kojih 20 srpske<br />

nacionalnosti. Većina<br />

Srba se vratilo u urbano<br />

područje Prizrena, gdje su<br />

im zahvaljujući podršci britanske<br />

ambasade izgradili<br />

10 kuća, izjavila je Igbalka Fazli, koordinatorka za održivi povratak<br />

pri opštini Prizren, prenosi Koha ditore. Prema njenim<br />

riječima u toku je projekat obnove 13 kuća u selu Srbica, od<br />

kojih je 11 za povratnike Srbe a druge dvije za Albance.<br />

Država dembelija - tokom 2012. godine<br />

Kosovari neće raditi 150 dana<br />

Kosovo ima 12 državnih praznika u toku godine i može<br />

Kse svrstati među prve zemlje u svijetu po broju praznika.<br />

KZajedno sa praznicima dolaze i dani odmora. Jednom prostom<br />

računicom izlazi da će tokom 2012. godine Kosovari<br />

odmarati 150 dana. Ovaj paradoks se dešava i zbog neobičnog<br />

zakona o praznicima i odmorima. Kosovo se ne može pohvaliti<br />

samo što je najmlađa država u Evropi. Državljani Kosova<br />

sa najvećim procentom mladih ne samo da su na vrhu liste<br />

nezaposlenosti, već i oni koji rade uživaju tokom čitave godine<br />

s puno neradnih dana. Dakle, na Kosovu ima 12 državnih<br />

praznika, ali prema zakonu ukoliko dan praznika padne na<br />

kraju nedjelje, kada je i normalno da su to dani odmora, ne<br />

prolazi baš tako. U ovom slučaju prema neobičnom zakonu o<br />

praznicima, mora se bar jedan radni dan žrtvovati. Ukoliko<br />

praznik pada u subotu ili nedjelju, onda se mora odmarati i<br />

u ponedjeljak.<br />

Sinan Pašina-džamija – prizrenska ljepotica<br />

Najljepša i najstarija džamija u Prizrenu je svakako<br />

Sinan-Pašina džamija koja se nalazi u samom<br />

centru grada, starom gradu Šadrvanu koja svojom lje-<br />

potom i veličinom privlači putnike - namjernike te sve<br />

one koji se mogu diviti neimarstvu i graditeljima toga<br />

vremena. Sinan-Pašina džamija je sagrađena 1615. godine.<br />

Prema odlikama arhitekture pripada klasičnom<br />

Otomanskom stilu iako je njena unutrašnja struktura<br />

nestandardna i vrlo rijekta. Svoj naziv je dobila po<br />

svom osnivaču Sinan-Paši. Na njenom unutrašnjem<br />

zidu se nalazi natpis “DŽENET MISALI” što u pri-<br />

jevodu znači - SLIČNA RAJU. Informacije i foto-<br />

grafiju Sinana-Pašine džamije preuzeli smo sa novog<br />

bošnjačkog web portala www.bosnjak-ks.info. Iako je<br />

tek startao sa radom ovaj portal je već prepun važnih<br />

informacija o položaju Bošnjaka na Kosovu i regiji. Za<br />

sve one koji žele imati informaciju više toplo preporučujemo<br />

ovaj web portal.<br />

Sandžak<br />

Muftija Zukorlić: Zilkić je vještački<br />

proizveden da bih ja bio uklonjen<br />

sa čela Islamske zajednice<br />

Poziv Adema Zilkića da se povučem s mjesta<br />

glavnog muftija IZuS, a on s mjesta u IZS<br />

samo potvrđuje zašto je organizirana agresija<br />

na Islamsku zajednicu 2007. godine. Zilkić je vještački<br />

proizveden da bih ja bio uklonjen sa čela Islamske<br />

zajednice”, rekao je Muamer Zukorlić, glavni muftija<br />

Islamske zajednice u Srbiji za beogradsku Pravdu.<br />

“Postojanje takve tvorevine koja se zove Islamska zajednica<br />

Srbije jeste rezultat režimske aktivnosti, naime<br />

režim je nastojao ovladati Islamskom zajednicom, a<br />

smatrali su da to nije moguće dok ja vodim IZ. Ovim<br />

dešavanjem samo se raskrinkava pozadina pokušaja<br />

cijepanja IZ. To je besmislica i Zilkić je posljednji čovjek<br />

koji može bilo šta predlagati”.<br />

13. januar - 19. safer<br />

46

Hrvatska<br />

Sve veći interes za halal uslugama i proizvodnjom u Hrvatskoj<br />

Nakon što su potpisani ugovori o certificiranju halal kvalitete<br />

sa tvrtkama: Ragusa d.o.o., Salvija d.o.o., Luxury<br />

cosmetics d.o.o., Papuk d.d. i Elcon prehrambeni proizvodi<br />

d.o.o., Centar za certificiranje halal kvalitete nastavlja sa<br />

uspješnim procesom efikasne saradnje sa hrvatskom privredom.<br />

U Hrvatskoj trenutno vlada sve veći interes za halal<br />

uslugama i proizvodnjom. Zagrebački Večernji list nedavno<br />

je objavio promotivni članak na ovu temu a pod naslovom<br />

“Zagrebačka tjestenina hit u Europi jer je košer i halal”. “Preko<br />

Lure i Dukata pa sve do vlastitog brenda Aurelia, koji sada<br />

drži oko 50 posto tržišta svježe tjestenine u Hrvatskoj – tako<br />

bi, ukratko, izgledao put uspjeha zagrebačke tvrtke Naše klasje<br />

koja je pokrenuta 2001. godine. Direktor i vlasnik Zdravko<br />

Šimunić za ulazak u posao proizvodnje svježe tjestenine,<br />

odlučio se, kaže, nakon što se zasitio starog posla. Prije se<br />

bavio uvozom i distribucijom robe... “Izvoz mogu zahvaliti i<br />

dobivanju halal i košer certifikata. Izvoze u Njemačku, Italiju,<br />

Austriju te na područje bivše Jugoslavije”.<br />

Sisak<br />

Studenti FIN-a Sarajevo u zijaretu muslimanima i Medžlisu Islamske zajednice Sisak<br />

Unedjelju, 25.12.2011. godine Medžlis Islamske zajednice Sisak posjetili su studenti Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva.<br />

Nakon Sanskog Mosta, Bos.Krupe, Cazina, Bužima, Velike Kladuše i Zagreba, na svom putovanju odabrali su<br />

Ukao “šećer na kraju” Sisak i sisački džemat. Tačno u 13 h, kako su i najavili, pred Medžlis se parkirao bijeli autobus “Vidan<br />

tours” koji je prevozio 27 studenata i studentica sa FIN-a,<br />

među njima i nekoliko studenata sa drugih društvenih fakulteta<br />

iz Sarajeva. Domaćinski raspoloženi dočekala ih je sisačka<br />

omladina, a svemu tomu značaj je dao i glavni imam Alem<br />

ef. Crnkić kao i predsjednik Medžlisa h. Abdurahman Harčević.<br />

U svom obraćanju Alem ef. je predstavio sisački džemat<br />

i Medžlis, glavne okosnice u vjersko-prosvjetnom radu ali je<br />

vrlo rado odgovorao i na vrlo zanimljiva pitanja gostiju koji su<br />

se interesirali za vjerski život muslimana na našem području.<br />

Zatim je uslijedilo ugodno druženje sa studentima na spratu<br />

Medžlisa, u divanhani uz prigodnu sofru koju su pripremili<br />

domaćini. Osjetio se lijepi ambijent, atmosfera koju su uljepšale<br />

ilahije gostiju s kojima su počastili nas domaćine. Na kraju<br />

druženja, gosti su nam se zahvalili na gostoprimstvu, a mi<br />

bili sretni što smo imali priliku, bar na kratko, osjetiti ljepotu<br />

življenja u islamu naše mladosti. (A.I.)<br />

13. januar - 19. safer<br />

47

Zločin<br />

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad<br />

Bošnjacima<br />

Svi prisutni znaju za plan<br />

da se zarobljenici koji su<br />

dovedeni u Zvornik ubiju<br />

Nastavljamo sa<br />

objavljivanjem svjedočenja<br />

Srba o ratnim zločinima<br />

nad Bošnjacima tokom<br />

agresije na Bosnu i<br />

Hercegovinu. I ova<br />

svjedočenja koja ćemo<br />

objaviti dogodila su se u<br />

sklopu sudskih procesa<br />

pred Haškim tribunalom<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Srpsku stranu priče o ratnim<br />

zločinima nad Bošnjacima nastavljamo<br />

svjedočenjem Dragana<br />

Obrenovića, rođen 12. aprila 1963.<br />

godine u Rogatici. Od decembra 1992.<br />

do novembra 1996. godine bio je načelnik<br />

štaba i zamjenik komandanta 1.<br />

zvorničke pješadijske brigade Drinskog<br />

korpusa vojske bosanskih Srba (VRS);<br />

od 8. augusta 1995. do 15. septembra<br />

1995. i ponovo od 18. do 24. septembra<br />

1995., bio vršilac dužnosti komandanta<br />

Zvorničke pješadijske brigade. Uhapšen<br />

15. aprila 2001. godine, od strane Međunarodnih<br />

stabilizacionih snaga (SFOR).<br />

Sporazumno prihvatio 21. maja 2003.<br />

krivicu za progone. 10. decembra 2003.<br />

godine, osuđen na 17 godina zatvora, 18.<br />

juna 2004. godine prebačen u Norvešku<br />

na izdržavanje ostatka kazne. U nastavku<br />

slijedi njegovo priznanje o počinjenom<br />

zločinu nad Bošnjacima.<br />

Savjetnik mu je rekao da nađe vojsku<br />

i pozove avijaciju i sve ih pobije<br />

Prenio sam Miletiću kolika je kolona<br />

i gdje je, i predložio da se otvore linije da<br />

bi kolona mogla proći. Miletić to nije<br />

odobrio i rekao mi je da upotrijebim svu<br />

vojnu tehniku koja mi je na raspolaganju<br />

da zaustavim i uništim kolonu kao što mi<br />

je naređeno. General Miletić mi je rekao<br />

da kolona treba biti uništena. Zatim mi<br />

je prigovorio što koristim nezaštićenu<br />

vezu i spustio mi slušalicu. Tako nisam<br />

imao priliku da o toj temi prodiskutujem<br />

sa njim kako valja. S obzirom na moja<br />

saznanja o koloni i stanju na terenu znao<br />

sam da je nemoguće uništiti kolonu onako<br />

kako je Miletić predlagao. V asić se zatim<br />

našalio i rekao da je vojska glupa i da<br />

ce on nazvati Ministarstvo unutrašnjih<br />

poslova. Vasić je zatim nazvao nekoga na<br />

Pale i uključio zvučnik. Razgovarao je sa<br />

nekim savjetnikom ministra unutrašnjih<br />

poslova. Objasnio je savjetniku situaciju<br />

i tražio odobrenje da se kolona propusti.<br />

Savjetnik mu je rekao da nađe vojsku i<br />

pozove avijaciju i sve ih pobije. Mi nismo<br />

bili u mogućnosti da koristimo avijaciju i<br />

bilo nam je svima jasno da naši nadređeni<br />

ne shvataju u potpunosti šta se dešava na<br />

terenu što se tiče kolone. Više onaka za<br />

sebe pitao sam se gdje bi mogao biti general<br />

Živanović. Borovčanin mi je odgo-<br />

vorio da Živanović više nije komandant<br />

korpusa i da je sada general Krstić komandant<br />

Drinskog korpusa. Onda sam<br />

pokušao da dobijem generala Krstića.<br />

Uspio sam da stupim u vezu sa radio vezistom<br />

majorom Milenkom Jevdevićem,<br />

koji me je zatim spojio sa generalom Krstićem.<br />

Obavijestio sam generala Krstića o<br />

situaciji i rekao mu da Zvornik samo<br />

što nije pao i da se nešto mora učiniti.<br />

General Krstić mi je rekao da ne brinem<br />

i da su Pandurević, “Legenda” i njegovi<br />

ljudi na putu za Zvomik. Znao sam da<br />

je “Legenda” kapetan Jolović iz jedinice<br />

“Drinski vukovi” iz Zvorničke brigade.<br />

Nakon što sam završio razgovor sa<br />

generalom Krstićem, Vasić je govorio<br />

o situaciji u Bratuncu vezano za zarobljene<br />

Muslimane. Rekao je da je time<br />

što je doveden veliki broj zarobljenika<br />

u Bratuncu stvorena opasna situacija.<br />

Rekao je da zbog nedovoljno prostora<br />

neke grupe zarobljenika nisu mogli<br />

smjestiti preko noći i da su noć proveli<br />

u parkiranim autobusima. Zarobljenici<br />

su se uznemirili i počeli su da ljuljaju<br />

autobuse. Govorio je o problemu čuvanja<br />

svih tih zarobljenika. Borovčanin<br />

je izrazio nezadovoljstvo time što je kao<br />

obezbjeđenje u autobusima korištena<br />

civilna policija, i rekao da on ne želi<br />

da ta policija čuva zarobljenike kada<br />

oni stignu na svoje odredište u Zvorniku.<br />

Borovčanin je još rekao da je bilo<br />

borbi sa kolonom i da nije očekivao da<br />

ih je tako puno prešlo linije u području<br />

Konjević Polja. Rekao mi je i to da<br />

su uhvatili veliki broj zarobljenika prilikom<br />

prelaska linija na putu Konjević<br />

Polje. Miloš Stupar mi je zatim ispričao<br />

za incident u skladištu u Kravici, kada<br />

je jedan zarobljenik Muslimam ubio<br />

jednog od njegovih oficira. Rekao je da<br />

je u skladištu bio zatvoren veliki broj<br />

zarobljenika i da je jedan od zarobljenika<br />

razoružao jednog od njegovih ljudi<br />

i pucao u njega. Rekao je da su njegovi<br />

ljudi otvorili vatru na ostale zarobljenike<br />

u skladištu i da su ih pobili. Na osnovu<br />

našeg razgovora pretpostavio sam da<br />

svi prisutni znaju za plan da se zarobljenici<br />

koji su dovedeni u Zvornik ubiju.<br />

Isto tako sam rezonovao da ako sam ja<br />

znao za plan, ja koji sam se nalazio u<br />

brdima onda su za taj plan morali znati<br />

i ovi oficiri koji su već imali posla sa<br />

zarobljenicima u Bratuncu.<br />

Vinko Pandurević<br />

Za to vrijeme samo sam jednom na<br />

kratko izašao iz prostorije i vidio trojicu<br />

vojnika iz Bratunca. Obratio sam se<br />

komandiru i rekao im da će ih vojnik<br />

odvesti do Balikovice, a onda su oni<br />

otišli sa svojim vojnicima. Kasnije sam<br />

ih vidio na Balikovici. Dvadesetak minuta<br />

nakon što sam razgovarao sa generalom<br />

Krstićem obaviješten sam da<br />

je moj komandant, Vinko Pandurević,<br />

stigao u Zvorničku brigadu. Izašao sam<br />

iz kancelarije da ga susretnem i razgovarao<br />

sam nasamo sa njim. Prvo sam<br />

obavijestio Pandurevića o zarobljenim<br />

Muslimanima i operaciji ubijanja u kojoj<br />

su učestvovali Beara i Popović. Obavijestio<br />

sam Pandurevića o problemima<br />

koje mi je prenio Jokić, a koji se odnose<br />

na ukapanje svih pogubljenih zarobljenika<br />

i na čuvanje ljudi koji još nisu<br />

strijeljani. Pandurević me pitao zašto<br />

civilna zaštita ne vrši ukopavanje, kao<br />

što je naređeno. Ja sam samo slegnuo<br />

ramenima jer nisam ni znao da je Civilna<br />

zaštita trebala biti u to uključena.<br />

Na osnovu ovoga što mi je rekao Pan-<br />

13. januar - 19. safer<br />

48

durević i onoga što mi je Drago Nikolić<br />

rekao 13. jula, shvatio sam da Pandurević<br />

zna za operaciju ubijanja. Zatim smo razgovarali<br />

o koloni i rekao sam mu gdje se<br />

kolona nalazi i koliko je velika. Pitao me<br />

zašto nismo zaustavili kolonu koristeći<br />

tehniku kao što je bilo naređeno. Kada<br />

smo razgovarali o mogućnosti otvaranja<br />

linija da se izvuče kolona, pitao je ko to<br />

ima pravo da trguje sa srpskom zemljom.<br />

Razgovarali smo otprilike dvadesetak minuta<br />

o vojnim aktivnostima u zoni odgovornosti<br />

Zvorničke brigade.<br />

Otprilike u 13:00 sati otišao sam iz<br />

Zvorničke brigade. Sa mnom u vozilu<br />

nalazio se moj vozač Ljubiša Danojlović<br />

i vezista. Vezista je imao radio-RUP 12.<br />

Vozili smo se glavnim putem prema Tuzli<br />

preko Kitovnice i Cera do Baljkovice.<br />

Nismo išli putem pored Orahovca pošto<br />

je put tuda bila presjekla kolona Muslimana.<br />

Otišli smo direktno u komandu<br />

4. bataljona na Baljkovici i stigli smo<br />

oko 14:00 sati. Vidio sam tamo Ristića<br />

i članove njegovog štaba na isturenom<br />

komandnom mjestu uključujući veziste<br />

i pozadince. Vidio sam da je parkirana i<br />

“Praga”. Premjestio sam grupu od oko 60<br />

ljudi koje sam prethodno poslao u 4. bataljon<br />

i razmjestio ih na položaj na brdu<br />

iznad isturenog komandnog mjesta. Sa<br />

Ristićem sa razgovarao o vojnim stvarima<br />

i oko sat do sat i po kasnije podsjetio<br />

sam ga na naš razgovor o zarobljenicima<br />

iz Srebrenice koji smo vodili 14. jula. Ranije<br />

sam od njega tražio da jedan<br />

vod dođe u pojačanje linije<br />

i on mi je rekao da nema<br />

ljudi, a u Orahovac ih je ipak<br />

poslao. Ristić mi je rekao da<br />

ga je Milorad Trbić nazvao iz<br />

škole u Orahovcu gdje su bili<br />

smješteni zarobljenici i da je<br />

tražio pomoć. Ristić je zatim<br />

poslao osam ljudi u Orahovac<br />

kao pojačanje, da pomognu<br />

Trbiću u čuvanju zarobljenika.<br />

Ristić je rekao da tada<br />

nije znao o ubijanjima zarobljenika<br />

u Orahovcu ali da<br />

je za to saznao kada je otišao<br />

na tu lokaciju rano uveče 14.<br />

jula. Rekao je da je zatekao<br />

svoje ljude kako čuvaju zarobljenike u fiskulturnoj<br />

sali škole u Orahovcu i da su<br />

već bila počela ubijanja zarobljenika na<br />

obližnoj lokaciji. Postrojio je svoje ljude<br />

i spremao se da ih odvede kada ga je zaustavio<br />

Drago Nikolić. Drago Nikolić je<br />

rekao da ukoliko ljudi ostanu, da će im<br />

kapetan Milošević iz pozadine dati nove<br />

uniforme. Lazar Ristić je spomenuo druge<br />

vojnike u maskirnim uniformama koji<br />

su došli sa strane i da mi nije bilo jasno<br />

odakle su došli.<br />

Kasnije sam saznao od Ristića da se<br />

izvjesni Gojko Simić iz 4. bataljona tada<br />

nalazio na odmoru, ali s obzirom da je bio<br />

iz Orahovca, otišao je tamo dobrovoljno<br />

i priključio se stražarima kod fiskulturne<br />

Na osnovu<br />

ovoga što<br />

mi je rekao<br />

Pandurević i<br />

onaga što mi je<br />

Drago Nikolić<br />

rekao 13. jula,<br />

shvatio sam da<br />

Pandurević zna<br />

za operaciju<br />

ubijanja. Zatim<br />

smo razgovarali<br />

o koloni i rekao<br />

sam mu gdje se<br />

kalona nalazi i<br />

koliko je velika.<br />

sale prije dolaska pojačanja iz<br />

4. bataljona. Ristić je rekao<br />

da je Drago Nikolić tražio<br />

dobrovoljce i da se Gojko dobrovoljno<br />

javio da učestvuje<br />

u ubijanju zarobljenika. Čuo<br />

sam da je u Orahovcu bila i<br />

grupa iz vojne policije Drinskog<br />

korpusa. Jedan stariji<br />

čovjek iz pozadine 4. bataljona<br />

mi je prišao i rekao da je<br />

čuo da je Drago Nikolić lično<br />

učestvovao u ubijanju i da<br />

nije mogao da vjeruje šta se to<br />

desilo. Uveče na dan 15. jula,<br />

oko 18:00 sati, neprijatelj nas<br />

je blokirao. Izgubljen je radio-RUP<br />

12 na komandnom<br />

mjestu 4. bataljona, ali smo još uvijek<br />

imali moj radio. Obje telefonske linije na<br />

komandnom mjestu 4. bataljona, i civilna<br />

i vojna, bile su presječene. Prije ovih<br />

događanja sa komandnog mjesta 4. bataljona<br />

stupio sam u vezu civilnom linijom<br />

sa Zvorničkom brigadom i tada su me<br />

obavijestili o granatiranju Zvornika. Tražio<br />

sam Pandurevića, ali me je pomoćnik<br />

dežurnog obavijestio da on nije tamo.<br />

Od trenutka kad smo odsječeni 15. jula<br />

pa do našeg izvlačenja 16. jula učestvovali<br />

smo u žestokim borbama. Na kraju<br />

smo se uspjeli izvući iz tog rejona 16. jula<br />

1995. između 13:00 i 14:00 sati. U tim<br />

borbama naše srpske snage su imale 30<br />

do 40 poginulih i mnogo više ranjenih.<br />

13. januar - 19. safer<br />

49

Svijet medija<br />

NDAA (“National Defense Authorization Act”)<br />

Kamen temeljac za vojnu diktaturu<br />

Skandalozno je da ovaj<br />

krajnje kontroverzni<br />

i opasni zakon, kojeg<br />

su kritikovale brojne<br />

organizacije, pravnici,<br />

političari i borci za ljudska<br />

prava – da ne nailazi<br />

ni na kakav medijski<br />

eho u Njemačkoj. Čak<br />

ni na internetu, javni<br />

servis ARD-a i ZDF-a ni<br />

sa jednom riječju ga ne<br />

spominju. Kao jedini iole<br />

poznat internet portal<br />

je Spiegel Online donio<br />

jedan članak o Obaminom<br />

potpisivanju istog. Inače<br />

su samo pojedini blogeri<br />

lijevičarske orijentacije o<br />

njemu pisali. Ukoliko se<br />

želi nešto više saznati o<br />

ovome skandalu – moraju<br />

se konsultovati internet<br />

stranice na engleskom<br />

jeziku<br />

Desilo se jednog dana u<br />

prošloj godini, kada su<br />

ljudi bili zauzeti svim<br />

drugim, samo ne politikom, da je<br />

američki predsjednik, Barack Obama,<br />

potpisao “National Defense<br />

Authorization Act” (NDAA),<br />

koji američkoj vojsci daje još više<br />

ovlašćenja pored onih koja već ionako<br />

imaju.<br />

Upitno je zbog čega je 97% senatora<br />

glasalo za novi zakon, koji<br />

još više uskraćuje građanska prava<br />

i onemogućuje pravo na sudski proces.<br />

Iako se američki predsjednik<br />

Obama, prilikom početka svoga<br />

predsjedničkog mandata izjasnio da<br />

neće donositi još više antiterorističkih<br />

zakona, koje je potpisivao njegov<br />

prethodnik Bush, pogazio je svoje<br />

obećanje i rigoroznije ih sprovodi u<br />

praksu nego Bush.<br />

Reakcije na 11.09.<br />

Kao reakcija na napade 11.09.,<br />

predsjednik Bush je potpisao zakon<br />

“USA Patriot Act”, koji treba da<br />

ojača Ameriku i da na raspolaga nje<br />

stavi instrumente koji bi spriječili<br />

terorizam. Ali iza ovih namjera su<br />

se skrivala i brojna ograničenja jer<br />

su mnoga ljudska i civilna prava<br />

bila uskraćena.<br />

Kroz taj zakon je postalo<br />

legalno, osobe koje<br />

su stajale pod sumnjom za<br />

terorizam, a koje nisu imale<br />

američko državljanstvo,<br />

na neodređeno vrijeme<br />

i bez sudskog procesa<br />

držati zatočenima. Pored<br />

toga, FBI-ju je olakšano<br />

prisluškivanje jer su telekomunikacijske<br />

firme<br />

dužne dostaviti sve podatke<br />

vezane za telefoniranje<br />

i korištenje interneta<br />

svojih klijenata. Uz to,<br />

FBI je dobio pravo da vrši<br />

Ovaj novi zakon<br />

čini zatvaranje<br />

logora na<br />

Kubi još<br />

nevjerovatnijim.<br />

Tako je Amnesty<br />

International za<br />

11.01., zajedno<br />

sa 40 drugih<br />

organizacija<br />

najavio uručiti<br />

peticije protiv<br />

NDAA.<br />

pretres kuća bez znanja vlasnika, da<br />

ima uvide u financijske transakcije<br />

građana čak i kada ne postoji konkretna<br />

sumnja za kriminalni akt.<br />

Pored toga, CIA koja ne<br />

podliježe nikakvoj kontroli, ima<br />

pravo da bude aktivna i u samoj<br />

Americi, a ne samo u inostranstvu,<br />

kao do sada.<br />

Paralelno sa ovim regulativama<br />

u Americi je zavladala prava histerija<br />

po pitanju straha od terorizma.<br />

Ona je olakšala mjere koje su od<br />

tada donešene i vlada nije morala<br />

da računa sa otporom građana<br />

protiv ovakvih zakona – jer su im<br />

“prodani” kao neophodno sredstvo<br />

za očuvanje sigurnosti za Ameriku.<br />

Ovdje se mora napomenuti da<br />

je politika dala svoju saglasnost<br />

za nehumane i ilegalne<br />

prilike koje su vladale u<br />

logorima, pogotovo na<br />

Guantanamu. Retoričkim<br />

trikovima zarobljenici<br />

su bili proglašavani kao<br />

“ilegalni borci” a ne kao<br />

“borci u oružanom konfliktu”<br />

čime im je oduzeto<br />

svako pravo pozivanja<br />

na ženevske konvencije.<br />

Poboljšanje situacije za<br />

tamnošnje zarobljenike je<br />

bilo jedno od predizbornih<br />

obećanja Obame.<br />

Autor: Philipp Guttmann<br />

Izvor: www.jacobjung.wordpress.<br />

com<br />

Prijevod s njemačkog: Sejfuddin<br />

Dizdarević<br />

13. januar - 19. safer<br />

50

Demokrata sa velikim obećanjima<br />

“Ja ću kao predsjednik zatvoriti<br />

Guantanamo” – glasila je izjava<br />

predsjednika. Barack Obama je<br />

ovim riječima mnogima ulijevao<br />

nadu. Nakon što je postao predsjednik<br />

stavio je moratorij u trajanju<br />

od 120 dana na vojne sudove u<br />

Guantanamu, da bi provjerio u<br />

kojoj mjeri su u skladu sa važećim<br />

američkim zakonom. Pored toga<br />

zabranio je primjenjivanje mučenja<br />

i naredio je zatvranje tajnih zatvora,<br />

pogotovo zatvora Guantanamo<br />

u roku od jedne godine dana.<br />

Ali od ovih obećanja se ništa<br />

nije ostvarilo, jer ovaj prijedlog u<br />

senatu nije naišao na podršku zbog<br />

nedostatnih mogućnosti prihvatanja<br />

zarobljenika u drugim zemljama.<br />

To je bio prvi Obamin politički<br />

poraz<br />

National Defense Authorization<br />

Act (NDAA)<br />

Nova je godina, kada je američki<br />

predsjednik na Havajima potpisao<br />

novi zakon, koji omogućava još veća<br />

ovlaštenja u borbi protiv terorizma,<br />

čime se, na razočarenje mnogih, nastavlja<br />

Bushova praksa. Iako je Obama<br />

najavio veto, popustio je pred<br />

kongresom i potpisao je zakon. Senat<br />

ga je usvojio sa 97:3 glasova.<br />

Posebno problematična su dva<br />

pasusa iz NDAA, koji predviđaju<br />

da američka vlada može uhapsiti<br />

osumnjičenje za terorizam bez sudskog<br />

procesa, da američka vojska<br />

u inostranstvu može otvarati<br />

zarobljeničke logore, da mogu<br />

hapsiti osumnjičenje za terorizam<br />

kako u insotranstvu tako i u<br />

Americi i da ih bez vremenskog<br />

ograničenja – znači doživotno –<br />

mogu držati u zatvoru.<br />

NDAA ne predviđa mogućnost<br />

dodjeljivanja osumnjičenim ikakve<br />

legalne podrške kao što su advokati<br />

ili branitelji, niti protiv te<br />

osobe uopće mora biti ikada podignuta<br />

optužnica. Bijela kuća je tek<br />

uspjela postići da je civilni proces<br />

u pojedinačnim slučajevima ipak<br />

moguć.<br />

Ovim zakonom je američkoj<br />

vojsci data legitimacija da ukida<br />

ljudska prava svake osobe na ovoj<br />

planeti, ukoliko je ocijene “teroristom”.<br />

Ta osoba nema nikakve<br />

pravne podrške jer vojska ima potpuni<br />

nadzor – osim ako se odgovorni<br />

ne smiluju i ipak omoguće<br />

proces pred civilnim sudom.<br />

Nedostatak kritike i<br />

otpora<br />

Mnoge organizacije za<br />

ljudska prava, Ujedinjene<br />

nacije, Vijeće Evrope<br />

kao i mnogi drugi su<br />

kritički komentarisali<br />

stanje na Guantanamu.<br />

Ovaj novi zakon čini<br />

zatvaranje logora na<br />

Kubi još nevjerovatnijim.<br />

Tako je Amnesty<br />

International za 11.01.,<br />

zajedno sa 40 drugih<br />

organizacija najavio<br />

uručiti peticije protiv<br />

NDAA.<br />

U samom američkom senatu,<br />

u kojem je 97% senatora glasalo<br />

za zakon – frapantan procenat<br />

kada se zna sadržaj zakona – od<br />

trojice protivnika, najjači otpor<br />

je pružao kandidat za predsjednika<br />

republikanske stranke,<br />

Ron Paul. Po njemu je zakon<br />

“pogrešan korak na putu ka tiraniji”.<br />

Pored toga, siguran je da<br />

će zakon ubrzati “dolazak totalitarizma”.<br />

Po njemu NDAA može<br />

izazvati “ratno stanje u kojemu<br />

ne bi važila prava” i na taj način<br />

bi cijela SAD bila “poprište borbe<br />

protiv terorizma”.<br />

Čak i sam Obama u koga<br />

su protivnici zakona polagali<br />

nadu da će uložiti veto, pokazao<br />

se zabrinutim. “Potpisaću<br />

ovaj zakon, iako imam ozbiljne<br />

rezerve naspram određenih pasusa,<br />

koje se odnose na hapšenje,<br />

isljeđivanje i krivično gonjenje<br />

osumnjičenih terorista.”<br />

Zbog čega je onda uopće potpisao<br />

zakon, ostat će njegova tajna.<br />

“Potpisaću ovaj<br />

zakon, iako<br />

imam ozbiljne<br />

rezerve<br />

naspram<br />

određenih<br />

pasusa, koje<br />

se odnose<br />

na hapšenje,<br />

isljeđivanje<br />

i krivično<br />

gonjenje<br />

osumnjičenih<br />

terorista.”<br />

Medijski eho u<br />

Njemačkoj<br />

Skandalozno je da ovaj<br />

krajnje kontroverzni i<br />

opasni zakon, kojeg su kritikovale<br />

brojne organizacije,<br />

pravnici, političari i<br />

borci za ljudska prava –<br />

da ne nailazi ni na kakav<br />

medijski eho u Njemačkoj.<br />

Čak ni na internetu, javni<br />

servis ARD-a i ZDF-a ni<br />

jednom riječju ga ne spominju.<br />

Kao jedini iole<br />

poznat internet portal je<br />

Spiegel Online donio jedan<br />

članak o Obaminom potpisivanju<br />

istog. Inače su samo pojedini<br />

blogeri ljevičarske orijentacije o njemu<br />

pisali. Ukoliko se želi nešto više<br />

saznati o ovome skandalu – moraju<br />

se konsultovati internet stranice na<br />

engleskom jeziku.<br />

Da li su naši mediji zbog Nove<br />

godine prespavali ovaj važan<br />

događaj ili zbog čega se ne izvještava<br />

o ovome? Postavlja se pitanje, koja<br />

je pozadina ovog restriktivnog<br />

ophođenja prema važnim informacijama?<br />

Da li je ovo znak za opasnost<br />

od DNAA-a? U svakom slučaju je<br />

važno da što je moguće više ljudi<br />

saznaju za ovaj fatalni i nehumani<br />

razvoj u SAD-u.<br />

Opasnost za budućnost?<br />

Da li će američka vojska i u kojoj<br />

mjeri primjenjivati DNAA ne<br />

može se reći. Ali sama pomisao da<br />

svakom čovjeku na osnovu sumnje<br />

američka vojska može oduzeti ljudska<br />

i građanska prava i da ga mogu<br />

držati u zatvoru na neodređeno vrijeme<br />

je zastrašujuća i frapantna.<br />

13. januar - 19. safer<br />

51

Islamnet<br />

Iran<br />

Mossadov krvavi pir u Teheranu<br />

Mustafa Ahmadi Roshan (32), kemijski<br />

stručnjak, univerzitetski profesor<br />

i jedan od glavnih ljudi postrojenja za<br />

obogaćivanje urana u Natanzu, ubijen je<br />

nakon što su dvije osobe na motociklima<br />

stavile magnetnu bombu na njegov<br />

Peugeot 504 i potom je aktivirale. Metoda<br />

atentata dobro je poznata - ubojice na<br />

motociklima koriste jutarnje saobraćajne<br />

gužve u glavnom iranskom gradu tokom<br />

kojih automobili tijesno poredani jedan<br />

uz drugi dugo stoje na mjestima, a ljudi u<br />

njima tada su bespomoćne mete. Na njihove<br />

automobile ubojice zakače magnetne<br />

bombe na onoj strani gdje sjedi njihova<br />

meta, nestanu u gužvi jureći između vozila,<br />

a nakon par sekundi dogodi se razorna<br />

detonacija. Tako je u novembru 2010.<br />

ubijen Maid Šahriari, još jedan nuklearni<br />

naučnik, a identičan i istodoban napad na<br />

drugome kraju grada čudom je preživio<br />

Ferejdon Abasi Davani, stručnjak za odvajanje<br />

izotopa koji je danas potpredsjednik<br />

iranske Organizacije za nuklearnu energiju<br />

i, neslužbeno, prvi čovjek iranskog programa<br />

razvoja atomske bombe. Uz Roshana<br />

i Šahriarija, u zadnjih nekoliko godina<br />

ubijeni su Darius Rezaei koji je prošloga<br />

jula ustrijeljen ispred svoje kuće, Masud<br />

Ali-Mohmadi kojeg je u januaru usmrtila<br />

bomba ugrađena u motocikl parkiran na<br />

ruti kojom je svakoga jutra putovao na posao,<br />

a krvavi niz je počeo smrću Ardeaira<br />

Huseinpura koji je 2007. umro u misterioznim<br />

okolnostima od posljedica izlaganja<br />

radijaciji. Za Teheran, ali i za sve veći broj<br />

zapadnih analitičara, nema nikakve sumnje<br />

- svi su oni žrtve agenata izraelske obavještajne<br />

službe Mossad. Prije nekoliko<br />

dana je u Teheranu krivnju za ubojstvo<br />

Masuda Ali-Mohmadija iz januara 2010.<br />

priznao Iranac po imenu Maid Džamali-<br />

Faši. Njega je Mossad regrutirao, obučio,<br />

a potom mu i platio 120.000 dolara kako<br />

bi ubio Ali-Mohmadija. Džamali-Faši u<br />

svom je priznanju emitiranom na televiziji<br />

rekao da je tek dan nakon ubojstva saznao<br />

koga je ubio i da se kajao zbog toga.<br />

Bio je plaćen, tvrdi, za još pet ubojstava<br />

koja ipak nije počinio.<br />

Engleska<br />

Muslimanski prvi tim<br />

Premijer lige<br />

Fudbal u Engleskoj je najpopularniji<br />

sport. Posljednjih godina u engleskoj<br />

Premijer ligi igra dosta fudbalera muslimana.<br />

Muslimanski fudbaleri u engleskoj<br />

Premijer ligi igraju veoma zapaženu<br />

ulogu. Na listi najboljih strijelaca među<br />

prvih deset fudbalera nalaze se čak trojica<br />

muslimanskih golgetera. Iako mnogi<br />

tvrde da je Robin Van Persie, igrač Arsenala<br />

musliman, njega nećemo uvrstiti<br />

na ovu listu. Dakle, na drugom mjestu<br />

po broju postignutih golova u engleskoj<br />

Premijer Ligi je Demba Ba, igrač<br />

Newcastlea koji je do sada postigao 15<br />

golova, zatim na petom mjestu sa 12 postignutih<br />

golova slijedi Aiyegbeni Yakubu,<br />

igrač Blackubrna a odmah iz njega<br />

naš Edin Džeko sa 10 postignutih golova.<br />

I na drugim pozicijama muslimanski<br />

fudbaleri igraju veoma dobro. Kada bi<br />

sastavljali najboljih muslimanskih jedanaest<br />

Premijer lige onda bi taj tim ovako<br />

izgledao. Na golu bi bio naš Asmir Begović,<br />

golman Stoke Citya, u odbrani su<br />

Kolo Ture, igrač Mancheter Citya i Salamon<br />

Kalou, igrač Chelsea. Ispred njih bi<br />

igrali Hatem Ben Arfa, igrač Newcastlea,<br />

Armand Traore, igrač Queens Park Rangersa<br />

i Mohammad Diame, defanzivni<br />

veznjak Wigan Athletica. U sredini i sa<br />

strana bi igrali Samir Nasri i Yaya Toure,<br />

igrači Manchester Citya. I u napadu ubitačna<br />

trojka Demba Ba iz Newcastlea,<br />

Aiyegbeni Yakubu, igrač Blackubrna i<br />

naš dijamant Edin Džeko.<br />

Velika Britanija<br />

Ramazanski post i Olimpijske igre u Londonu<br />

u isto vrijeme<br />

London privodi završne pri-<br />

Lpreme za održavanje ovo- Lgodišnjih Olimpijskih igara.<br />

Za razliku od drugih atletičara,<br />

muslimani atletičari koji će učestvovati<br />

na Olimpijadi već su<br />

upali u dilemu. Naime, ove godine<br />

za vrijeme Olimpijskih igara<br />

bit će ramazanski post. “Ovo<br />

će biti prvi put da se ramazan<br />

podudara sa Olimpijskim igrama”,<br />

kaže Obaid Al Jasimi, plivač iz<br />

Ujedinjenih Arapskih Emirata. Procjenjuje<br />

se da će na Olimpijskim igrama<br />

u Londonu učestvovati oko 3.000<br />

muslimana sportista. Obaid Al Jasimi i<br />

drugi olimpijci nadaju se da će islamska<br />

ulema izdati fetvu da im je dozvoljeno<br />

odgoditi post nakon Olimpijskih igara.<br />

13. januar - 19. safer<br />

52

Sirija<br />

Sirijski pukovnik sa 50 svojih vojnika stao uz pobunjenike<br />

Viši vojni dužnosnik u sirijskom gradu<br />

VHama prebjegao je zajedno sa 50 voj-<br />

Vnika, u znak protesta zbog sukoba vladinih<br />

snaga s mirnim demonstrantima u kojim<br />

su stradale hiljade ljudi diljem zemlje.<br />

Pukovnik Afeef Mahmoud Suleiman,<br />

pripadnik logistike sirijske<br />

ratne avijacije, uživo je u<br />

emisiji Al Jazeere proglasio<br />

svoj prebjeg. Sulejman<br />

je rekao da su on i njegovi<br />

ljudi započeli novu misiju<br />

kako bi demonstranti u<br />

Hami bili sigurni tokom<br />

demonstracija. “Mi smo<br />

iz armije, a prebjegli smo<br />

jer Vlada ubija civile koji<br />

protestiraju. Sirijska vojska<br />

je napala Hamu teškim<br />

naoružanjem, iz zraka i<br />

teškom tenkovskom paljbom”,<br />

rekao je Suleiman.<br />

“Tražimo od posmatrača<br />

Irak<br />

Naftna okupacija Iraka<br />

Amerikanci i njihovi saveznici<br />

povukli su se iz Iraka. Međutim,<br />

u Iraku su ostale brojne okupatorske<br />

naftne i druge kompanije<br />

koje na ekonomskoj razini nastavljaju<br />

okupaciju Iraka. Naftne kompanije<br />

kao što su British Petroleum,<br />

Shell, ExxonMobil pravilno<br />

su se rasporedili po cijelom Iraku<br />

gdje nastavljaju sa eksploatacijom<br />

Arapske lige da dođu posjetiti područja<br />

pogođena zračnim napadima, tako da svojim<br />

očima mogu vidjeti štetu.” “I molimo<br />

vas da pošaljete nekoga da otkrije troje grobalja<br />

u Hami, s više od 460 leševa.”( Prijevod:<br />

http://www.islamska-zajednica.hr)<br />

Kuba<br />

Saber Lahmar: Skoro svi<br />

zatvorenici Guantanama<br />

postali su hafizi<br />

nafte. Prema pouzdanim podacima<br />

svjetskih naftnih korporacija Irak<br />

ima velike rezerve nafte. Irak je po<br />

količini rezervi na svjetskom nivou<br />

odmah iz Saudijske Arabije koja je<br />

broj jedan na svjetskom naftnom<br />

tržištu. Sjeverni, centralni i južni<br />

Irak premreženi su američko-britanskim<br />

i drugim naftnim kompanijama.<br />

Moazzam<br />

Begg, bivši<br />

logoraš američkog<br />

kazamata<br />

Guantanamo na<br />

Kubi i osnivač<br />

i direktor web<br />

portala Cageprisoners<br />

uradio je<br />

intervju sa Saberom<br />

Lahmarom,<br />

također bivšim logorašom Guantanama.<br />

Saber Lahmar je zajedno sa<br />

još pet Alžiraca 2002. godine kidnapiran<br />

i iz Sarajeva prebačen u logor<br />

Guantanamo. U tom intervjuu<br />

Lahmar govori kako su fizički maltretirani<br />

kada su kidnapirani u Sarajevu.<br />

“Oteli su nas na veoma brutalan<br />

način. Koristili su ekstremnu<br />

silu. Odveli su me u neku američku<br />

vojnu bazu izvan Sarajeva. Tri dana<br />

sam bio svezan za pod. U takvom<br />

položaju sam proveo tri dana, bilo je<br />

veoma hladno, s obzirom da je bila<br />

zima sigurno je bilo i minus deset.<br />

Stepeni. Nakon ta tri dana ubacili<br />

su nas u avion i prebacili do neke<br />

druge baze”. Na pitanje šta je prvo<br />

vidio kada je došao u Guantanamo<br />

Lahmar kaže: “Prvo što sam čuo bile<br />

su riječi Amerikanaca da smo dobro<br />

došli u američki pakao. A zatvorenici<br />

koje sam zatekao tamo, to su<br />

bili ljudi puni imana, vjere u Allaha,<br />

ljudi koji se nisu htjeli klanjati<br />

nikome drugome osim Allahu”. Uz<br />

brojne strahote i muke kroz koje su<br />

prolazili logoraši Guantanama, ipak<br />

mnogi od njih su stekli mnoga znanja.<br />

Učenje Kur’ana napamet je bila<br />

jedna od najprisutnijih aktivnosti<br />

logoraša Guantanama. “Knjige nisu<br />

bile dozvoljene u Guantanamu. Jedina<br />

knjiga koju smo mogli dobiti<br />

je Kur’an. Tako su mnogi, skoro svi<br />

zatvorenici naučili Kur’an i postali<br />

hafizi. Ja sam proveo mnogo godina<br />

u izolaciji, odnosno u samici. Jedina<br />

stvar koju čovjek može raditi u<br />

takvim uvjetima je druženje sa Allahovom<br />

Knjigom. Tokom višegodišnjeg<br />

boravka u samici nikada nisam<br />

vidio sunce, čak sam bio zaboravio<br />

kakve boje je nebo”.<br />

13. januar - 19. safer<br />

53

Katar<br />

Iran brani Bashara al<br />

Asada od Al Jazeere<br />

Tokom proteklih nekoliko<br />

mjeseci katarska televizija<br />

Al Jazeera je meta neprekidnog<br />

ometanja satelitskog signala,<br />

navodi se u izvještaju Arabsata.<br />

Emitiranje satelitskog signala<br />

međunarodne medijske korporacije<br />

Al Jazeera Network, sa<br />

sjedištem u Kataru, ometa se iz<br />

Irana, navodi se u izvještaju satelitskog<br />

operatera Arabsata, koji<br />

je upućen novinskim agencijama.<br />

Prema izvještaju Arabsata, koji<br />

precizira da je proveo ispitivanje<br />

na zahtjev Al Jazeere, “ometanje<br />

dolazi iz dva različita mjesta<br />

u Iranu, jednog blizu Teherana<br />

i drugog u blizini Maragheha,<br />

na sjeverozapadu te zemlje”. Iz<br />

Arabsata još navode da je Sirija<br />

razlog što Iran vrši ometanje Al<br />

Jazeere. Iran želi da Al Jazeera<br />

bude što dalje od Sirije.<br />

Ova televizija je pretrpjela ometanja<br />

svojih emitiranja u februaru<br />

prošle godine, prije pada režima<br />

predsjednika Hosnija Mubaraka<br />

u Egiptu, pa je egipatski operater<br />

Nilesat prestao prenositi njene<br />

emisije.<br />

Jordan<br />

Kralj se udvara islamistima<br />

rapski diktatori, oni koji još<br />

uvijek nisu svrgnuti, čine sve<br />

kako bi što bezbolnije preživjeli<br />

zahuktalu arapsku revoluciju.<br />

Jedna od tih radnji je pružanje licemjerne<br />

ruke domaćim islamistima.<br />

Vidjeli smo kao je marokanski<br />

kralj Mohammed pružio priliku<br />

svojim islamistima da pobijede<br />

na izborima i okuse vlast. Zahvaljujući<br />

ogromnom<br />

uspjehu egipatskih<br />

islamista, jordanski<br />

kralj Abdullah<br />

je počeo da mijenja<br />

odnos prema<br />

jordanskim islamistima.<br />

Da stvar<br />

bude još zanimljivija,<br />

jordanska<br />

obavještajna služba<br />

je preporučila<br />

kralju Abdullahu<br />

da povede dijalog<br />

sa predstavnicima<br />

islamističkih struja<br />

u ovoj zemlji.<br />

Jamil Abu Bakr,<br />

glasnogovornik Muslimanskog<br />

bratstva Jordana kaže da je lider<br />

obavještajne službe general Faisal<br />

tražio dijalog sa ovim pokretom.<br />

Iako još uvijek nije sigurno kakve<br />

su namjere jordanskih vlasti,<br />

sama činjenica da javno traže dijalog<br />

sa islamistima je nešto što se<br />

decenijama ranije nije moglo ni<br />

zamisliti.<br />

Turska<br />

Turska ima 39 milijardera i 20 hiljada milionera<br />

Turska ekonomija posljednjih godina<br />

bilježi konstantan rast. Taj<br />

rast prati i povećanje broja bogatih<br />

ljudi u ovoj zemlji. Na Forbesovoj<br />

listi najbogatijih ljudi u 2011. godini<br />

nalazi se i 39 Turaka milijardera.<br />

Najbogatiji Turčin je Mehmet<br />

Emin Karamehmet čije se bogatstvo<br />

procjenjuje u iznosu od 4 milijarde<br />

američkih dolara. Prema zvaničnim<br />

podacima turskih<br />

banaka, turski milijarderi<br />

u domaćim<br />

bankama imaju deponovano<br />

oko 50 milijardi<br />

dolara. Pored<br />

pobrojanih milijardera<br />

Turska ima veoma<br />

mnogo milionera.<br />

Cenk Tabakoglu,<br />

generalni menadžer<br />

ING Bank kaže da<br />

prema bankovnim<br />

analizama u Turskoj<br />

ima 20 hiljada milionera<br />

(da bi neko<br />

postao milioner u<br />

Turskoj mora u bankama imati deponovanog<br />

novca u najmanjoj vrijednosti<br />

od jedan milion američkih<br />

dolara). Prema procjenama svjetskih<br />

bankovnih stručnjaka, Turska bi do<br />

2014. godine trebala imati preko 45<br />

hiljada milionera i znatno povećan<br />

broj milijardera. Još da napomenemo<br />

da su Turci uz Saudijce najbogatiji<br />

muslimani na svijetu.<br />

13. januar - 19. safer<br />

54

Izrael<br />

Godišnje dvadesetak izraelskih Jevreja primi islam<br />

Izraelski list Yediot Aharonot<br />

newspaper objavio je ovih dana<br />

rezultate istraživanja o primanju<br />

islama među Jevrejima u Izraelu.<br />

Prema istraživanju koje je uradio<br />

profesor Yitzhak Ritter godišnje u<br />

Izraelu na islam pređe oko dvadesetak<br />

Jevreja. Prema ovom istraživanju<br />

islam do Jevreja dolazi<br />

putem satelitskih<br />

televizijskih kanala<br />

i interneta. Zanimljivo<br />

je i to što<br />

u Izraelu postoje<br />

udruženja koja<br />

vode aktivnosti<br />

prema Jevrejima<br />

koji su prihvatili<br />

islam. Udruženja<br />

kao što je “Yad not<br />

Haim” vrše mnoge<br />

aktivnosti na primoravanju<br />

Jevreja<br />

muslimana da napuste<br />

islam. Oni<br />

to pravdaju pod<br />

Foto islamneta<br />

tezom da na taj način pokušavaju<br />

spasiti život Jevrejima. Najpoznatiji<br />

daija Jevrej u Izraelu je Yusuf<br />

al-Khattab, odnosno Joseph Cohen.<br />

Za njegovu islamsku davu<br />

prema Jevrejima profesor Yitzhak<br />

Ritter kaže: “U zadnjih 30 godina<br />

nisam vidio nekoga da ovako poziva<br />

Jevreje u islam u zemlji Izrael”.<br />

Afganistanska idila: Kamila, gomila granja, magare<br />

i sretni drvosječa<br />

SAD<br />

Mohammad Salman<br />

Hamdani: Američki heroj<br />

Mohammad<br />

Salman<br />

Hamdani je<br />

američki heroj,<br />

mladić koji je<br />

dao svoj život<br />

spašavajući<br />

druge ljude.<br />

On se 11. septembra,<br />

nakon<br />

terorističkog<br />

napada i rušenja<br />

nebodera u New Yorku, kao<br />

certificirani ambulantni policijski<br />

specijalista, doborovoljno priključio<br />

jedinicama za spašavanje.<br />

U želji da spasi život ugroženih i<br />

zatrpanih ljudi Mohammad je bez<br />

imalo razmišljanja ušao u ruševine<br />

jednog od srušenih nebodera.<br />

Nažalost, tog dana Mohammad<br />

je poginuo. Nekoliko mjeseci kasnije<br />

njegovi posmrtni ostaci su<br />

pronađeni i identificirani. 2002.<br />

godine u Islamskom kulturnom<br />

centru u New Yorku, uz prisustvo<br />

predstavnika policije New Yorka,<br />

Mohammad je proglašen herojem.<br />

Međutim, zahvaljujući neviđenoj<br />

islamofobiji koja vlada u Sjedinjenim<br />

Američkim Državama, ime<br />

Mohammada Salmana Hamdania<br />

se jedno vrijeme dovodilo u vezu<br />

s napadom na New York. Američki<br />

kongresmen Keith Ellison<br />

je o tome govorio prošle godine u<br />

Kongresu. Dok je opisivao kako<br />

je Mohammad Salman Hamdani<br />

bio sumnjičen za terorizam, kongresmen<br />

Ellison je plakao u Kongresu,<br />

napominjući da je sramota<br />

za Ameriku činjenica da se jednog<br />

heroja sumnjičilo za terorizam.<br />

Iako je Mohammad Salman Hamdani<br />

proglašen herojem Amerike<br />

njegovo ime se nije našlo na popisu<br />

žrtava koji se nalazi na nultoj<br />

tački terorističkog napada, mjestu<br />

gdje su prije bili srušeni neboderi.<br />

Porodica Mohammada Salmana<br />

Hamdania se čak obraćala i Baracku<br />

Obami, međutim sve je ostalo<br />

na istom. Očito je da urednici<br />

i sastavljači liste poginulih nisu<br />

željeli da se na tom popisu nađe i<br />

ime Mohammad, ime čovjeka koji<br />

je herojski poginuo pomagajući<br />

napadnutim Amerikancima.<br />

13. januar - 19. safer<br />

55

Islamske teme<br />

Etika poslovanja u islamu<br />

Najiskrenija<br />

N<br />

zahvalnost pripada<br />

NAllahu Uzvišenom, Gospo-<br />

Ndaru svijeta vidljivog i svijeta<br />

nevidljivog. Salavat i selam donosimo<br />

na Allahova miljenika i poslanika Muhammeda,<br />

s.a.v.s., kome pripada ljubav<br />

srčana i djela njegovom sunnetu odana.<br />

Islam je vjera kretnje, napredovanja,<br />

prosperiteta. Ne čini čovjeka mrtvom, pasivnom<br />

individuom koja traži milostinju<br />

istovremeno se razmećući duhovnim bogatstvom.<br />

Sa druge strane, ne tapše po ramenu<br />

s odobravanjem onom ko je odlučio<br />

prodati svoju dušu, ili prodati karakterne<br />

vrijednosti za materijalno blagostanje.<br />

Islam nas uči da je istinsko bogatstvo u<br />

duši, a da je snaga u ruci. Snažna (imućna)<br />

ruka bez razborite duše je često bezumna, a<br />

razborita duša bez moćne ruke je slabašna<br />

i nemoćna. Islam se trudi napraviti spregu<br />

između ovo dvoje: snažne ruke i čiste,<br />

savjesne i vjerničke duše. Na toj namjeri<br />

uvodi čovjeka u svijet poslovanja, učeći<br />

savremenog muslimana sljedećem: Ne dozvoli<br />

da ti biznis uzme dušu, ali ne dozvoli<br />

ni da ti briga o duši uzme zalogaj.<br />

Odnos prema poslovanju, zarađivanju<br />

i kapitalu, te konačno društvenom statusu<br />

koji iz toga proizilazi zasniva se opet na<br />

balansu. Kaže se u hadisu: “Jak vjernik je<br />

bolji i Allahu draži od slabog vjernika...”.<br />

(Muslim) Na drugom mjestu kaže: “Jer<br />

doista bivate potpomognuti i opskrbljeni<br />

zbog slabih među vama.” (Hakim i Tirmizi)<br />

Dakle, ako je vjernik slab, islam ga ne<br />

šalje na sramnu marginu društva, već ga<br />

čini uzrokom pobjede i opskrbe. Kao da se<br />

kaže: Allah vam dao pomoć u poslovanju,<br />

zato što ste vi od pomoći slabima. Da bi<br />

pomogao slabog, pomaže tebe.<br />

Pitanje svih pitanja u vrevi današnjice,<br />

nameće samo sebe: Kako postati jak, imućan<br />

vjernik, a istovremeno sačuvati dušu<br />

i ne uprljati je haramom? Često se može<br />

čuti danas da kapitalizam nema milosti,<br />

da savremeni biznis nema dušu, poznaje<br />

samo brojke i zaradu, nikako moral i osjećaj<br />

za dobrotom. Čujemo da je savreme-<br />

ni čovjek osiromašio duhom, jer je duši<br />

uskratio njen iskonski poriv – da ostane<br />

čista... Da li se kao vjernici trebamo složiti<br />

sa ovim tvrdnjama? Da li je stvarno jedini<br />

put do bogatstva siromaštvo duše? Ovakva<br />

pitanja bi se mogla nizati u nedogled.<br />

Prije svega, na duhovno siromaštvo<br />

u korist materijalnog bogatstva, islam<br />

stoljećima prenosi isto upozorenje. Muhammed,<br />

s.a.v.s., je rekao: “Ljudima će<br />

nastupiti vrijeme kada čovjek neće obraćati<br />

pažnju o onom što je uzeo, je li uzeo od<br />

halal ili od harama”. (Buhari i Nesai). Do<br />

propadanja temelja ahlaka u poslovanju<br />

dolazi u momentu kada čovjekovo suštinsko<br />

pitanje u pogledu novca bude- koliko,<br />

a ne- kako.<br />

Zatim, islam poslovnu etiku u ogromnoj<br />

mjeri temelji na povjerenju. Emanet<br />

– povjerenje je neizostavan dio uspješnog<br />

poslovanja, sa islamske tačke gledišta.<br />

Islam obavezuje trgovca da obznani kupcu<br />

sve osobine robe koju prodaje, te da ukaže<br />

na sve njene eventualne nedostatke. Time<br />

se gradi osnov povjerenja, koji je siguran<br />

garant uspjeha u trgovini. Kaže Allahov<br />

Poslanik, s.a.v.s.: “Nikom nije dozvoljeno<br />

da prodaje robu a da ne objelodani sve o<br />

njoj”. (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Džami’ul-<br />

’ulum vel-hikem). Sigurno je da je rejting i<br />

ugled kod klijenta u poslu, a osobito danas<br />

od velike važnosti. Ugled se stiče povjerenjem,<br />

i tome nas u poslovanju uči naš miljenik<br />

Muhammed, s.a.v.s.<br />

Generalno, prije svih opasnosti koje<br />

poslovnom čovjeku mogu da predstavljaju<br />

prijetnju po njegovu djelatnost, islam<br />

stavlja opasnost od harama. Kako savremenom<br />

poslovnom čovjeku objasniti šta<br />

je haram? Jednostavnim riječima, to je ono<br />

što je neko drugi zaslužio a ti prisvojio. Sve<br />

tuđe, do čega se prevarom dolazi, može<br />

se nazvati haramom. Zašto je haram opasnost<br />

po posao čovjeka? Razlozi su brojni,<br />

ali mogu se nabrojati najupečatljiviji: ako<br />

si do tuđeg imetka došao prevarom, neko<br />

će na isti način dobiti tvoj imetak. Allah<br />

ne dopušta da nepravda ostane neriješena.<br />

Haram stečen imetak, umjesto da ti garantuje<br />

sigurnost, razlog je tvoje nesigurnosti.<br />

Dovoljno ti je da hronično propatiš od lopovskog<br />

sindroma – onaj ko je naviknut<br />

da otima od drugih, vremenom u svakom<br />

čovjeku vidi sebe – lopova. Sve što pojedeš<br />

od harama, zalog je džehennemskoj vatri,<br />

jer sav posao ovog svijeta jednog dana prestaje,<br />

kad krenemo na svijet budući.<br />

Desetostruka opreznost<br />

Opasnost od harama navodi muslimana<br />

koji posluje da odstupa i od najmanjih<br />

sumnji da bi poslovanje moglo odvesti u<br />

haram. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:<br />

“Rob neće postići da bude od bogobojaznih,<br />

sve dok ne ostavi i ono u čemu<br />

nema sumnje plašeći se sumnjivog.” (El-<br />

Munziri, Et-Tergib ve-Terhib).<br />

Omer bin<br />

el-Hattab, r.a., prenosi vlastitu i praksu<br />

prvih generacija muslimana: “Doista smo<br />

znali ostavljati devet desetina halala iz straha<br />

da ne dopadnemo harama.” Prve generacije<br />

bi u jednoj desetini vidjeli opasnost<br />

koja bi ih spriječila od ulaska u “sumnjive<br />

poslove”. Koliko se danas pazi na to, i koliko<br />

se ulazi u poslovne poduhvate sumnjive<br />

i nesigurne u pogledu tuđih prava. Islamskom<br />

etikom poslovanja rečeno, nepravda<br />

se ne može opravdati “pravom na biznis”.<br />

Konkurentnost ne opravdava nepravednost<br />

Ȧko je tvoj cilj da postaneš poslovan<br />

čovjek i materijalno osnažiš, islam te uči<br />

da moraš birati sredstva kako bi došao<br />

do tog cilja. Nepromjenjivi princip etike<br />

islamskog poslovanja glasi: “Častan cilj i<br />

čisto sredstvo”. Biti imućan – častan je cilj.<br />

To postići na halal način – čisto je sredstvo.<br />

Mnogi svoje nemilosrdno i nepravedno<br />

poslovanje i bogaćenje “pokrivaju” plemenitim<br />

ciljem. Opravdanje glasi: “poslujem<br />

nedozvoljeno, da bih kad postanem moćan<br />

mogao činiti dobro.” U islamu, ovo<br />

opravdanje nije prihvatljivo. Nije dozvoljeno<br />

do halala dolaziti haramom, kao što<br />

istinu ne možemo braniti lažima.<br />

Stalno se kaje a nikad ne prestaje<br />

Ako već želimo poslovati u skladu sa<br />

islamskim propisima, te se čuvati harama i<br />

tuđeg prava, onda se decidno moramo postarati<br />

da takva odluka bude definitivna.<br />

Još jedna od opasnosti koja se uroti protiv<br />

čovjekova napretka je: da čovjek bude<br />

svjestan da čini haram, da na nedozvoljen<br />

i nepošten način posluje. Nakon toga, čovjek<br />

se verbalno kaje zbog harama, ali formalno<br />

i dalje nastavlja poslovati na isti nepošten<br />

način. Ovo je opasnost koje treba<br />

biti svjestan svaki poslovan čovjek. Kada<br />

postane svjestan harama u vlastitom poslovanju,<br />

nisu potrebne riječi, da kaže kajem<br />

se, oprosti mi, Gospodaru. Najbolji način<br />

kajanja je prestati sa činjenjem onoga što<br />

kajanje izaziva. Najbolja riječ pokajanja je<br />

odustajanje od harama koji zaslužuje kajanje.<br />

“Uništio državu da bi napravio tvrđavu”<br />

Ovom arapskom izrekom, ukazuje<br />

nam se na posljedice do kojih jedno<br />

društvo dovodi pohlepa njegovih pojedinaca.<br />

Pojedinci koji dobrobit zajednice<br />

vjernika, kao i dobrobit zajednice<br />

čovječanstva daju za vlastiti interes,<br />

ubitačne su i dovode u opasnost socijalnu<br />

ravnotežu. Historijski, nailazimo<br />

na zlatno doba socijalne pravde, kada<br />

pravedni halife – lideri muslimana nisu<br />

13. januar - 19. safer<br />

56

željeli obući toplu odjeću, znajući da<br />

pojedinci među njihovim podanicima<br />

nemaju toplu odjeću.<br />

Na opasnosti od pohlepe pojedinaca<br />

kojima se narušavaju interesi zajednice,<br />

Muhammed, s.a.v.s., nas je upozorio, ukazujući<br />

na upropaštavajuća svojstva pojedinca.<br />

Izdvojio je nekolike stvari:<br />

-pohlepa kojoj se udovoljava;<br />

-strast koja se slijedi;<br />

-zadivljenost svakog sopstvenom<br />

mišlju.<br />

Prvi segment je veliki neprijatelj ahlaka<br />

poslovanja. Nemilosrdna pohlepa, koja<br />

ne pravda nikog, stavlja interes onog ko<br />

joj udovoljava ispred interesa svih ostalih.<br />

Kako se iz gornje izreke da razumjeti, pohlepa<br />

čini da pojedinac uništi skromnu sigurnost<br />

mnogih ljudi, radi izgradnje vlastite<br />

imperije raskoši. Pohlepa je ta koja je od<br />

poslovnog svijeta načinila nelojalno bojište<br />

gdje jaki proždiru slabe bez milosti. Na kraju<br />

krajeva, islamska etika poslovanja nas uči<br />

da se jak ne postaje “proždiranjem” slabih,<br />

već suprotno tome, pomaganjem, milošću<br />

i pravednošću prema njima. Od karakternosti<br />

poslovnog čovjeka zavisi u ogromnoj<br />

mjeri njegov dugoročni poslovni uspjeh.<br />

Miskul-hitam – mošusni pečat ovom<br />

skromnom radu, čija je namjera ukazati na<br />

elemente islamske etike u poslovanju, neka<br />

bude praktičan primjer opreznosti ranih generacija<br />

muslimana u poslovanju. Bilježi se<br />

da je prvom čovjeku islamske države – hilafeta,<br />

Omer bin Abdulazizu, r.a., za državnu<br />

blagajnu došao kontingent miomirisnih<br />

parfema. Ogromne količine uljanih mirisa,<br />

a posao prvog čovjeka hilafeta je bio i kontrola<br />

bejtul-mala, državne blagajne muslimana.<br />

Kada je ušao da kontroliše pristigle<br />

količine, zapušio je nos. Njegovi saradnici<br />

su se čudili, zašto halifa zapušava nos kada<br />

parfemi tako lijepo mirišu. On im je na to<br />

odgovorio: “Zar se parfem koristi za drugo<br />

osim da bi se uživalo u njegovu mirisu. Ovo<br />

je parfem svih muslimana (javno dobro), a<br />

ne moje lično vlasništvo!” (Omer bin Abdulaziz<br />

er-Rašidul-Mudžeddid, dr. Jusuf Karadawi,<br />

str. 22).<br />

Prvi čovjek tada najmoćnije imperije se<br />

plaši najbanalnije nepravde!<br />

Na kraju, poruka ovih redaka je da<br />

u tuđoj slabosti ne prepoznamo vlastitu<br />

šansu da haramom ekonomski ojačamo.<br />

Jednostavno, svi koji se bave bilo kojim<br />

poslom, moraju imati na umu vječiti princip<br />

islamskog poslovanja: Nema dobra u<br />

dobrobiti koja se ostvaruje korišćenjem<br />

zla! Poslednja oporuka neka nam budu<br />

riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Doista<br />

je Allah dobar, i ne prima osim ono što<br />

je dobro; doista je Allah naredio vjernicima<br />

ono što je naredio poslanicima, kada<br />

im je rekao: O poslanici, hranite se dobrim<br />

(halalom) i činite dobra djela.” (Bilježi ibn<br />

Madže u Sunenu).<br />

Islamske teme<br />

Psihofizičke blagodati namaza<br />

Kod starijih osoba, nivo fiziološ-<br />

Kke aktivnosti je u padu. Kosti<br />

Kpostaju tanje i osteoporoznije.<br />

Koža, također, postaje tanja i naboranija.<br />

Procesi obnavljanja u tijelu postaju sporiji,<br />

a imunološke reakcije ograničene. Rezervne<br />

funkcije svih vitalnih organa slabe<br />

i stariji su podložniji padovima i bolesti.<br />

Međutim, klanjači, postajući mukellefuni,<br />

ponavljanjem pravilnih tjelesnih pokreta<br />

tokom obreda poboljšavaju tonus<br />

i snagu mišića, snagu tetiva, fleksibilnost<br />

zglobova i kardio-vaskularne resurse.<br />

Sedžda 1<br />

Tokom sedžde, glava zauzima niži položaj<br />

u odnosu na srce i, stoga, krv teče<br />

lakše do mozga pošto srce ne mora raditi<br />

suprotno gravitaciji. To ubrzava opskrbu<br />

mozga hranjivim tvarima koji je odgovoran<br />

za izlučivanje neurotransmitera kao<br />

što su GABA, serotonin, dopamin, enkefalin,<br />

endorfin, acetilkolin, glutamat,<br />

anandamid, itd. Ovi neurotransmiteri su<br />

odgovorni za blagostanje, mir, zadovoljstvo,<br />

spokojstvo i optimizam određene<br />

osobe i pridonose uravnoteženom duševnom<br />

stanju. Lagahno vježbanje poboljšava<br />

kondiciju i emocionalno blagostanje<br />

te povećava dugovječnost. Fizički pokreti<br />

tokom obligatnih dnevnih sedždi poboljšavaju<br />

fleksibilnost, koordinaciju te<br />

opušteno i blago reagiranje. Adrenalin i<br />

noradrenalin, koji su odgovorni za dinamiku<br />

slijeda, za vrijeme namaza javljaju<br />

se u kombinaciji sa spokojstvom i mirnoćom<br />

sedžde, zbog lučenja enkefalina, endorfina,<br />

GABA-e, glutamata, serotonina,<br />

dopamina i drugih neurotransmiteraa 2 .<br />

To čini klanjače jedinstvenim u smislu<br />

da se u istom pojedincu objedinjuje<br />

dinamičnost sa mirnoćom, euforijom<br />

i dostojanstvom. Učinci adrenalina<br />

i noradrenalina su očiti, čak<br />

i nakon što namaz završi, o čemu<br />

svjedoči nastavak fizičke i mentalne<br />

aktivnosti. U stvari, čak i pomisao<br />

ili namjera (nijjet) obavljanja namaza<br />

dovoljna je da se aktivira simpatički<br />

nervni sistem 3 na lučenje<br />

adrenalina i noradrenalina. Osobe<br />

koje obavljaju namaz izjavljuju da<br />

se osjećaju puno bolje i zdravije.<br />

Kod starijih osoba, nivo fiziološke<br />

aktivnosti je u padu. Kosti postaju<br />

tanje i osteoporoznije. Koža, također,<br />

postaje tanja i naboranija.<br />

Procesi obnavljanja u tijelu postaju<br />

sporiji, a imunološke reakcije ograničene.<br />

Rezervne funkcije svih vitalnih organa<br />

slabe i stariji su podložniji padovima<br />

i bolesti. Međutim, klanjači, postajući<br />

mukellefuni 4 , ponavljanjem pravilnih<br />

tjelesnih pokreta tokom obreda poboljšavaju<br />

tonus i snagu mišića, snagu tetiva,<br />

fleksibilnost zglobova i kardio-vaskularne<br />

resurse. To omogućuje tijelu da poboljša<br />

kvalitet života i da izađe u susret neočekivanim<br />

zahtjevima kao što je trčanje za<br />

autobusom. Blaga tjelovježba, također,<br />

poboljšava izdržljivost, samopoštovanje i<br />

samopouzdanje. Pokretljivo tijelo pomaže<br />

u sprječavanju osteoporoze kostiju kod<br />

starijih muškaraca i žena nakon menopauze.<br />

Aktiviranje pumpe lisnog mišića pokretima<br />

zgloba sprječava duboku vensku<br />

trombozu 5 , čest uzrok plućne embolije<br />

i hroničnih čireva na nogama starijih<br />

osoba. Lučenje hormona rasta dodatno<br />

se povećava tjelovježbom tokom namaza.<br />

Pošto je ovaj hormon neophodan za<br />

formiranje kolagenaa 6 , to može biti važan<br />

faktor za prolongiranje boranja kože kod<br />

onih muslimana koji obavljaju propisane<br />

namaze. Namaske radnje poboljšavaju<br />

raspoloženje, razmišljanje i ponašanje.<br />

Iako se memoriranje kratkoročnih događajaa<br />

7 pogoršava u starijoj dobi, namaz<br />

poboljšava pamćenje kod starijih osoba,<br />

čak i za kratkoročne događaje, zadržavanjem<br />

memorijskog sklopa i opsega<br />

u mozgu otvorenim, pomoću neurona<br />

koji komuniciraju jedan s drugim, posebno<br />

putem stalnog ponavljanja j ajeta<br />

iz Kur’ana Časnog i drugih zapamćenih<br />

dova koje slave Allaha, dž.š. Ovaj postupak,<br />

također, pomaže da se um zakloni<br />

od drugih nadolazećih negativnih misli.<br />

Ponavljanje namaza, dove veličanja i slav-<br />

13. januar - 19. safer<br />

57

ljenja, zikr (riječi kojima se slavi i veliča<br />

Allah) i aktivnost mišića, u kombinaciji<br />

sa pasivnim ignoriranjem intruzivnih<br />

misli, otklanjaju stres putem blage i opuštajuće<br />

reakcije, što dovodi do smanjenja<br />

krvnog pritiska i unutarnje smirenosti.<br />

Ponavljanje ajeta iz Kur’ana ublažava i<br />

prekida period stresa, jer se u aktuelnom<br />

trenutku nalazimo ispunjeni Allahovom<br />

riječju i prestajemo brinuti o prošlosti<br />

ili budućnosti. To je poput usporavanja<br />

i uživanja u vožnji, kad postoji ubrzan<br />

saobraćaj i cik-cak vožnja u moždanim<br />

neuronima. Prema tome, namaz ubacuje<br />

um u ler. Islamska molitva je jedinstvena<br />

u tome da se, za vrijeme fizičkih pokreta<br />

klanjača, napetost mišića razvija i poboljšava,<br />

što biva popraćeno lučenjem adrenalina<br />

i noradrenalina, dok se u isto vrijeme<br />

duševna i misaona napetost smanjuje<br />

zbog duhovne komponente, pomognute<br />

izlučivanjem enkefalina, endorfina, dinorfina,<br />

serotonina, dopamina i mnogih<br />

drugih. Stoga, sve one osobe koje obavljaju<br />

propisane namaze osjećaju se živahnijim<br />

i aktivnijim, čak i nakon perioda<br />

umirovljenja.<br />

Bilješke:<br />

1 - Poglavlje iz knjige: Ebrahim Kazim,<br />

“Scientific Commentary of Suratul<br />

Faatehah’’, third edition, 2011, Pharos<br />

Media Publication str. 194-196<br />

2 - “Neurotransmiteri su kemijske<br />

tvari u ulozi komunikacijskih sredstava<br />

među neuronima. (...) Obično ih se u<br />

sinaptičku pukotinu izluči previše, pa<br />

se procesom up-date ponovo vraćaju<br />

u presinaptički mjehurić ili ih posebni<br />

enzimi razgrađuju. Višak i manjak neurotransmitora<br />

uzrokuje psihičke i mentalne<br />

poremećaje. Neurotransmiteri<br />

se sintetiziraju u živčanim završecima<br />

(sinaptičkim), u sinaptičkoj pukotini<br />

djeluju kao prenosioci električnih signala<br />

između neurona.’’ Izvor: http://<br />

hr.wikipedia.org/wiki/Neurotransmiter<br />

(op. prev.)<br />

3 - “Simpatički nervni sistem (SNS)<br />

je jedan od tri dijela autonomnog nervnog<br />

sistema, zajedno sa enteričnim i<br />

parasimpatičkim sistemima. Njegova<br />

generalna uloga je da mobilizuje tjelesne<br />

resurse pod stresom; da indukuje borbaili-bježanje<br />

respons. On je, međutim,<br />

konstantno aktivan na bazalnom nivou<br />

s ciljem održanja homeostaze. Zajedno<br />

sa dvije druge komponente autonomnog<br />

nervnog sistema, simpatički nervni<br />

sistem doprinosi kontroli većine tjelesnih<br />

unutrašnjih organa. Na stres - kao<br />

u slučaju borba-ili-bježanje responsa - se<br />

može gledati kao neutralisanje parasimpatičkog<br />

sistema, koji generalno radi na<br />

održavanju tijela u mirovanju.’’<br />

Izvor:http://sr.wikipedia.org/wiki/<br />

Simpati%C4%8Dki_nervni_sistem<br />

(op. prev.)<br />

4 - “Mukellefuni (pravni obveznici,<br />

adresati) su punoljetne i mentalno zdrave<br />

osobe za čiju aktivnost se vezuju šerijatski<br />

propisi i odredbe.’’ Izvor: Štulanović, M.<br />

(2007) Uvod u šerijatsko pravo (fikh) i<br />

njegovu metodologiju (usuli fikh). Bihać:<br />

Islamski pedagoški fakultet. str. 99 (op.<br />

prev.)<br />

5 - “Duboka venska tromboza je<br />

stanje kada se stvori krvni ugrušak u dubokim<br />

venama ruku ili nogu. Kratica za<br />

ovu bolest je DVT (engl. Deep Venous<br />

Thrombosis) i najčešće se upotrebljava u<br />

člancima koji je opisuju. Duboka venska<br />

tromboza može biti bolest sa smrtnim<br />

posljedicama, ako se ugrušak iz ruke ili<br />

noge oslobodi sa stijenke vene te dođe do<br />

plućnih vena ili srca. Tada je riječ o bolesti<br />

koja se naziva plućna embolija. Kada<br />

se razvije ta komplikacija duboke venske<br />

tromboze, smrtnost iznosi oko 10%.’’<br />

Izvor: http://www.zdrav-zivot.com.<br />

hr/index.php?cat=tromboliza_i_duboka_venska_tromboza<br />

(op. prev.)<br />

6 - “Osnovni sastojak vezivnog tkiva,<br />

a čine ga kosti, sveze, zglobne ovojnice,<br />

hrskavica, mišićne ovojnice i slično.’’<br />

Izvor: http://www.plivazdravlje.hr/ medicinski-leksikon/<br />

5684/Kolagen? plivahealth<br />

[term]=5684 (op. prev.)<br />

7 - U tekstu na engleskom jeziku<br />

stoji short-term events, odnosno kratkoročni<br />

događaji. Moguće da je autor mislio<br />

near-term, odnosno bliski događaji,<br />

jer je poznato da se kao prvi simptom<br />

demencije ili staračke senilnosti javlja<br />

“postepeni gubitak pamćenja, pogotovo<br />

najnovijih događaja. Počet ćete primjećivati<br />

da se starija osoba više ne može<br />

sjetiti što se dogodilo prije nekoliko sati<br />

(pa čak i minuta), iako se sjeća događaja<br />

koji su se zbili prije mnogo godina.’’<br />

Izvor: http://www.zdravstveni.com/demencija.php<br />

(op. prev.)<br />

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

Sloboda kao izgovor za diskreditaciju<br />

IZ<br />

Borci za ljudska prava pozivaju Obamu<br />

da zatvori Guantanamo<br />

Tekstovi<br />

Deislamizacija i islamizacija<br />

Bošnjaka<br />

Mladomuslimanska misao našeg<br />

vremena - ka revivalizmu i obnovi<br />

Ebrahim Kazim je rođen u Bombaju,<br />

Indija, gdje su se njegovi roditelji naselili<br />

poslije preseljenja iz Dubaija. Bio je jedno<br />

od 18 djece i odrastao je u tipičnoj<br />

muslimanskoj kući. Osnovno obrazovanje<br />

je stekao u Perzijskoj školi, a srednje<br />

u St. Xavier College u Bombaju. Godine<br />

1948. dobija stepen M.B.B.S. na Grant<br />

Medical College, a iste godine oženio je<br />

svoju kolegicu, dr. Joan Homaida Muhamed,<br />

iz Trinidad i Tobaga. Godine<br />

1949. došao je u Trinidad gdje se, preko<br />

Ministarstva za zdravlje, zaposlio u Općoj<br />

bolnici San Fernando. Godine 1952.<br />

prelazi u Veliku Britaniju radi nastavka<br />

studija i dobija stepen DTM I H. u Školi<br />

tropske medicine u Liverpoolu. Godine<br />

1962. postao je član Royal College of<br />

Physicians u Edinburghu (MRCP). Nakon<br />

toga, vratio se u Trinidad i imenovan<br />

je na mjesto direktora specijalističke<br />

medicine u Općoj bolnici, Port-of-Spain.<br />

Dr. Kazim je autor dvije knjige o islamu.<br />

Godine 1956. objavljena je CONTEM-<br />

PLATING SURATUL FATEHAH za<br />

besplatnu distribuciju. Njegova druga<br />

knjiga, ESSAYS ON ISLAMIC TO-<br />

PICS, prvobitno objavljena 1. ramazana<br />

1413. (23. februara 1993.) naknadno<br />

je izmijenjena, a drugo izdanje pojavilo<br />

se 27. ramazana 1420., u noći Lejletu-lkadr<br />

(3. januara 2000.) Prevedena je na<br />

albanski i urdu. Nakon toga, dr. Kazim<br />

prikupljao je dodatne znanstvenih informacije<br />

da bi ih ubacio u članke objavljene<br />

u dvije već spomenute knjige, a sada<br />

je objavio trenutno aktuelnu knjigu SCI-<br />

ENTIFIC COMMENTARY OF SU-<br />

RATUL FAATEHAH, nadajući se da će<br />

napisi predstavljeni u ovoj knjizi naići na<br />

interes čitatelja. Izvor: http://www.pharosmedia.com/india-books-bookstore/<br />

scientific-quran-surah-faatehah-islamislamic-books.htm<br />

(op. prev.)<br />

Autor: Ebrahim Kazim<br />

Prijevod teksta: Muamer Neimarlija<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Novi udarac za Darwina i<br />

mainstream arheologiju:<br />

U Palestini nađeni ljudski<br />

ostaci stari 400.000<br />

godina!!!<br />

Kahvom protiv raka<br />

13. januar - 19. safer<br />

58

Iz arhiva<br />

Es-Sunen (Poslanikova praksa)<br />

Da neki posao bude kod Boga primljen<br />

imaju dva uvjeta: dobra namjera i odgovaranje<br />

dotičnog posla vjerskim propisima<br />

Brojna su znastvena polja na<br />

kojima se okušao Mehmed<br />

ef. Handžić, u, može se reći,<br />

relativno kratkom životnom<br />

vijeku. Jedno od polja, kojem<br />

je ovaj istaknuti bošnjački<br />

alim posvetio značajan dio<br />

svoje naučno-istraživačke<br />

karijere i na kojem je pokazao<br />

svu širinu svojih znanstvenih<br />

obzorja, je svakako polje<br />

hadiske nauke. Handžić se,<br />

između ostalog, bavio hadiskim<br />

zbirkama, njihovim autorima,<br />

prenosiocima hadisa, ali i<br />

tumačenjem i pojašnjenjem<br />

odabranih Poslanikovih izreka<br />

(hadisa). Iz njegovog bogatog<br />

komentarskog opusa, izdvojili<br />

smo pet hadisa: hadis o<br />

namjerama, hadis o stepenima<br />

vjere, hadis o temeljima islama,<br />

hadis o etapama čovjekovog<br />

stvaranja i hadis o inovacijama<br />

(novotarijama) u vjeri<br />

Piše: Mehmed Handžić<br />

PRVI HADIS<br />

Veli Omer ibnul-Hattab: “Čuo sam<br />

Božijeg Poslanika gdje veli: “Svi su poslovi<br />

prema namjerama. Svakom čovjeku<br />

pripada samo o no što namjerava.<br />

Pa ko se preseli iz jednog mjesta u drugo<br />

radi Boga i Njegova Poslanika, to je<br />

pravi muhadžir, a ko se preseli radi neke<br />

ovosvjetske koristi, ili da se oženi taj neće<br />

dobiti drugo nego što je namjeravao.”<br />

To bi bio približan prijevod gornjeg<br />

hadisa. Svaki vjerski posao nije kod<br />

Boga, dželle šanuhu, priznat<br />

kao valjan, ako o naj, koji ga<br />

radi s tim poslom ne namjerava<br />

zadobiti Allahovo zadovoljstvo.<br />

I prema tome i plaću<br />

i nagradu na drugom svijetu<br />

dobiće čovjek samo za o no<br />

djelo, koje je radi Boga, dželle<br />

šanuhu, izvršio. Tko pak želi<br />

da se svijetu pričini da o n radi<br />

Božijeg zadovoljstva radi, a<br />

on drugu namjeru ima, tome<br />

nikakve nagrade nema.<br />

Hidžret znači preseliti se<br />

iz jednog mjesta koje nije za<br />

muslimana povoljno, u drugo<br />

koje je povoljnije. Ako se<br />

neko preseli s namjerom da<br />

trguje ili da se oženi, a ističe<br />

da to u ime Boga, dželle šanuhu,<br />

radi, tome na drugom<br />

svijetu plaće nema. Za vrijeme<br />

Muhammeda, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, bijaše dužnost<br />

svakog muslimana da<br />

se preseli u Medinu. Ta je<br />

dužnost trajala sve do osvojenja<br />

Mekke, osme godine<br />

po Hidžretu. Za to vrijeme<br />

jedan se musliman preselio u<br />

Medinu radi jedne žene koja<br />

se zvala Ummi Kajs. To je bio<br />

povod da je Muhammed, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, izrekao<br />

gornji hadis. Bog, dželle<br />

šanuhu, veli u Kur’anu: (Plaću<br />

kod Boga zaslužuje o naj<br />

koji oda Bogu svoje lice (sebe) i dobro<br />

radi.) Vele tumači Kur’ana: “Bogu je<br />

odan o naj koji radi Njegova zadovoljstva<br />

sve dužnosti vrši, a dobro radi o naj, koji<br />

po vjerskim propisima postupa.” Dakle,<br />

da neki posao bude kod Boga, dželle šanuhu,<br />

primljen imaju dva uvjeta: dobra<br />

namjera i odgovaranje dotičnog posla<br />

Kao najjači<br />

dokaz (delil)<br />

u Islamu se<br />

smatra Božija<br />

Knjiga Kur’an,<br />

kao i izreke i<br />

djela Božijeg<br />

Poslanika,<br />

sallallahu<br />

alejhi ve<br />

sellem, (hadis,<br />

sunnet). Zatim,<br />

po Kur’anu<br />

osnovano<br />

mišljenje<br />

cjelokupnih<br />

muslimanskih<br />

učenjaka<br />

jednog vremena<br />

(idžma’), i<br />

analogija<br />

(kijas).<br />

vjerskim propisima. Kome manjka prvi<br />

uvjet o n je munafik, a kome drugi, o n<br />

je neznalica ili griješnik. Ovim hadisom<br />

je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

protumačio prvi ajet na<br />

najljepši način.<br />

Spomenuti hadis se ubraja<br />

u vjerodostojne (sahih) hadise<br />

a nalazi se u svakoj od šest poznatih<br />

hadiskih zbirki (el-kutubus-sitte).<br />

DRUGI HADIS<br />

Ovo u glavnom znači:<br />

Veli Omer ibnul-Hattab:<br />

“Jednog dana sjeđasmo mi<br />

kod Božijeg Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, kad se<br />

pomoli prema nama čovjek u<br />

sasvim bijelu odijelu, sasvim<br />

crne kose, ne vidi se na njemu<br />

trag putovanja i ne pozna<br />

ga niko od nas; dok sjede do<br />

Božijeg Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, i prisloni svoja<br />

koljena uz njegova, a stavi<br />

svoje ruke na njegova stegna<br />

i reče: “Muhammede, izvijesti<br />

me šta je Islam.” Reče Božiji<br />

Poslanik: “Islam je da svjedočiš<br />

da nema dugog boga osim<br />

Allaha i da je Muhammed<br />

božiji Poslanik; da obavljaš<br />

molitvu (namaz), da daješ<br />

zekjat, da postiš ramazan, i<br />

da hadždž činiš kuću (Kabu),<br />

ako mogneš do nje doći.”<br />

o nda reče o naj nepoznati<br />

čovjek: “Istinu veliš” Kaže<br />

Omer: “Mi mu se začudismo,<br />

pita ga a o nda mu veli: “Istinu govoriš”<br />

(kao da zna). Iza toga reče taj čovjek:<br />

“Izvijesti me šta je iman.” Reče Božiji Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem: “Iman<br />

je da vjeruješ u Boga, Božije meleke, u<br />

Sudnji zadnji dan, i sudbinu dobra i zla.”<br />

Veli nepoznati čovjek “Istinu govoriš.<br />

Izvijesti me šta je dobročinstvo.” Reče<br />

13. januar - 19. safer<br />

60

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:<br />

“Dobročinstvo je da robuješ Bogu<br />

kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš<br />

on tebe vidi.” “Istinu veliš” - reče nepoznati<br />

čovjek i reče: “Izvijesti me kada će<br />

Zadnji čas (ovom svijetu).” Reče Božiji<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:<br />

“Onaj koga pitaš o Zadnjem času nije<br />

mu više o njemu poznato nego tebi koji<br />

pitaš.” Reče nepoznati čovjek: “Pa izvijesti<br />

me o predznacima Zadnjeg časa.”<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče:<br />

“Predznaci Sudnjeg dana su da robinja<br />

rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole,<br />

bose, siromašne čobane da se nadmeću u<br />

gradnji zgrada.” Veli Omer: “Zatim ode<br />

nepoznati čovjek, a nakon toga reče mi<br />

Božiji Poslanik: “Omere, znaš li o noga<br />

što me je zapitkivao?” Ja rekoh: “Bog i<br />

Božiji Poslanik najbolje znaju” o nda reče<br />

Božiji Poslanik: “Ovo je Džibril, došao<br />

vam je da vas poduči vašoj vjeri.”<br />

Ovaj hadis se ubraja u vjerodostojne<br />

(sahih) hadise i njim je poznati hadiski<br />

učenjak Muslim ibnu Hadžadž počeo<br />

svoje hadisko djelo zvano “Sahih”. Kadi<br />

’Ijad je o tumačenju ovog hadisa napisao<br />

cijelo djelo, a ja ću iznijeti neke bitne<br />

tačke.<br />

U ovom hadisu je protumačeno značenje<br />

Islama, imana i dobročinstva prema<br />

Bogu (ihsana) i nešto o predznacima<br />

Zadnjeg časa ovog svijeta.<br />

Iman i Islam jedno je, samo što se<br />

kod riječi Islam više podrazumijevaju<br />

vanjski poslovi (obredi), a pod imanom<br />

unutarnji (vjerovanje). Prema tome<br />

Islam se sastoji od pet glavnih tačaka:<br />

1)spomenuto svjedočanstvo 2) obavljanje<br />

namaza 3) dijeljenje zekjata 4) post<br />

ramazana 5) hadždž.<br />

Dakle, po ovim djelima se poznaje<br />

musliman. Ko ih ne vrši daleko je od<br />

Islama. Stara je riječ: pred džamijom se<br />

dijele muslimani. Današnja inteligencija,<br />

koja nastoji da reformiše neke tačke<br />

u Islamu, nek se pokaže muslimanima<br />

kao vršioc gornjih pet tačaka, tek o nda<br />

će se muslimani na njihove riječi moći<br />

osloniti.<br />

Iman se sastoji u vjerovanju šest glavnih<br />

tačaka: 1) Vjerovanje u Boga 2) u<br />

Božije meleke 3) u Božije knjige (kitabe)<br />

4) u Božije poslanike 5) Zadnji Sudnji<br />

dan 6) u sudbinu svega, bilo dobro ili<br />

zlo. Dakle, musliman je o naj koji vjeruje<br />

da ima Bog, da je Jedan, Svemogući i sa<br />

svim svojstvima savršenosti opisan i da<br />

je čist - bez ikakvih manjkavosti. Taj, takav<br />

Bog ima između Sebe i ljudi nosioce<br />

vijesti, a to su meleki. O ni nose Božije<br />

objave odabranim ljudima poslanicima,<br />

koji svijet pozivaju svakom dobru,<br />

a odvraćaju od svakog zla, obećavaju im<br />

nagradu za dobra djela, i zastrašivaju ih<br />

kaznom za zlo na drugom svijetu, a to<br />

je život poslije smrti. Tako je,<br />

jedna za drugu, povezano prvih<br />

pet tačaka.<br />

Što se tiče šeste tačke, a<br />

to je vjerovanje u sudbinu,<br />

to musliman mora vjerovati i<br />

znati da sve što se događa od<br />

dobra i zla na ovom svijetu,<br />

da je kod Boga, dželle šanuhu,<br />

predviđeno i određeno.<br />

Ništa se ne može dogoditi bez<br />

Njegove odredbe. Neki prebacuju<br />

Islamu da pozivanjem<br />

svojih sljedbenika na pomenuto<br />

vjerovanje opravdava<br />

ljenost. Ti, koji prebacuju, zaboravljaju<br />

da Islam poziva na<br />

rad više nego druge vjere. Ako<br />

o ni ne mogu naći sredine između pozivanja<br />

na rad i vjerovanja u sudbinu, ne<br />

trebaju nijekati da to ni drugi ne može<br />

naći. Vjerovanje u sudbinu ima dva stepena:<br />

1. Vjerovanje da je Bog znao prije<br />

nego je svijet stvorio ko će raditi dobro,<br />

a ko zlo; ko će zaslužiti džennet, a ko vatru.<br />

2. Vjerovanje da Bog stvara poslove<br />

ljudske i da o n hoće da se o ni dogode,<br />

a sa nekima je zadovoljan, dok s nekim<br />

nije. Za vrijeme Abdullaha sina Omerova,<br />

bijaše se pojavila jedna sekta koje nije<br />

priznavala vjerovanje u sudbinu. Abdullah,<br />

kada je to čuo, odrekao ih se i teško<br />

se o njima izrazio i tom prilikom ispričao<br />

gornji hadis koji je čuo od svog oca.<br />

Treća tačka je “ihsan”. Riječ “hasen”<br />

u arapskom jeziku znači dobar, a “ihsan”<br />

dobro činiti. U ovom hadisu je definisan<br />

pravi “ihsan” dobročinstvom, a to je<br />

da se čovjek prema Bogu, dželle šanuhu,<br />

ponaša o nako kako bi se ponašao da vidi<br />

Boga. Jer, iako čovjek ne vidi Boga, Bog<br />

I prema tome i<br />

plaću i nagradu<br />

na drugom<br />

svijetu dobiće<br />

čovjek samo za<br />

ono djelo, koje<br />

je radi Boga,<br />

dželle šanuhu,<br />

izvršio. Tko<br />

pak želi da se<br />

svijetu pričini da<br />

on radi Božijeg<br />

zadovoljstva<br />

radi, a on drugu<br />

namjeru ima,<br />

tome nikakve<br />

nagrade nema.<br />

vidi njega.<br />

Što se tiče Zadnjeg časa<br />

ovome svijetu, to muslimani<br />

vjeruju da mu vremena,<br />

kada će se dogoditi, ne zna<br />

niko osim Boga, dželle šanuhu.<br />

Božiji Poslanik, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, izvijestio je o<br />

nekim predznacima od kojih<br />

je u spomenutom hadisu spomenuo<br />

samo dva. Prvi je da<br />

robinja rodi svoju gospodaricu.<br />

Kći je uvijek podređena<br />

majci svojoj, a pred Sudnji<br />

dan će se kako to, tako i sve<br />

ostalo - kako naš narod kaže -<br />

naopako okrenuti. Čak i najsiromašniji<br />

ljudi će se početi<br />

nadmetati u gradnji velikih palača kako<br />

je to spomenuto u drugom predznaku.<br />

Eto, to bi bilo kratko tumačenje gornjeg<br />

hadisa.<br />

TREĆI HADIS<br />

Veli Abdullah sin Omerov: “Čuo<br />

sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi<br />

ve sellem gdje veli: “Islam je izgrađen<br />

na pet stvari; svjedočenju da nema Boga<br />

osim Allaha i da je Muhammed Njegov<br />

rob i Poslanik, obavljanju namaza, davanju<br />

zekata, hodočašću (hadždžu) Kabe i<br />

postu mjeseca ramazana.”<br />

U ovom hadisu poredi Islam sa zgradom<br />

koja je izgrađena na pet stubova, a<br />

to su gore spomenuti. Zgrada bez stubova<br />

ne može opstojati, tako isto ni Islam<br />

bez jednog od spomenutih njegovih temelja.<br />

Osim ovih pet temelja Islam ima<br />

i drugih propisa, ali se ti ne smatraju<br />

stubovima.<br />

Gornji hadis se nalazi u Buhariji i<br />

Muslimu.<br />

13. januar - 19. safer<br />

61

ČETVRTI HADIS<br />

Abdullah sin Mes’uda veli: “Pričao<br />

nam je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem - a o n je o naj koji istinu govori<br />

i kome se vjeruje: “Stvaranje čovjeka biva<br />

u utrobi majke njegove četrdeset dana,<br />

zatim bude toliko isto vremena “aleka”,<br />

zatim bude toliko isto vremena kao “mudga”,<br />

zatim Bog, dželle šanuhu, pošalje<br />

meleka, pa mu udahne dušu; i tom meleku<br />

narede se četiri odredbe da zapiše:<br />

nafaku (djeteta) i konac života (tj. koliko<br />

će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu<br />

drugog svijeta) sretan ili nesretan.<br />

Pa tako mi Boga, osim koga nema drugog<br />

- jedan čovjek radi o naj posao koji<br />

vodi džennetu sve dotle dok između<br />

njega i dženneta ne bude lakat prostora,<br />

pa ga preteče o no što mu je zapisano, pa<br />

počne se baviti o nim poslom koji vodi u<br />

vatru pa uniđe u nju; drugi, opet, čovjek<br />

radi o naj posao koji vodi vatri sve dotle<br />

dok između njega i vatre ne bude lakat<br />

prostora, pa ga preteče o no što mu je zapisano,<br />

pa počne raditi posao koji vodi<br />

džennetu pa uniđe u džennet.”<br />

Ovaj hadis je od vjerodostojnih hadisa,<br />

a nalazi se u Buhariji i Muslimu.<br />

Glavni cilj i pouka, koja se iz njega<br />

crpi jeste to da se čovjek ne zavarava<br />

svojim dobrim djelima i da se ne oholi<br />

i ne ponosi njima, jer je posljedica glavna<br />

i odlučujuća stvar. Tako isto ne smije<br />

da gubi nadu u Božiju milost, ako vidi<br />

među svojim poslovima dosta ružnih, jer<br />

sami Tvorac zna kakav će kraj biti. Dakle,<br />

musliman treba da živi strahom od<br />

Allaha, dželle šanuhu, i nadom u Njegovu<br />

milost.<br />

U ovom hadisu je, također, obrađeno<br />

pitanje vjerovanja u sudbinu. Da bih<br />

značenje hadisa još više približio čitaocu,<br />

dodaću još dvije-tri riječi. Naime, Bog je<br />

čovjeku dao slobodnu volju pri odlučivanju<br />

šta hoće ili šta neće da uradi. Sveznajući<br />

Bog je znao unaprijed šta će čovjek<br />

raditi i odredio je da Mu se volja ispuni.<br />

Ne treba misliti da čovjek koji dobro<br />

radi, lahko izlazi iz svoje kolotečine, a<br />

tako isto koji radi zlo. O naj čovjek što je<br />

radio poslove koji vode džennetu, bio se<br />

približio njemu a počeo raditi zlo i otišao<br />

u vatru, njegovi dobri poslovi su bili<br />

dobri samo naočigled, dok u suštini su i<br />

o ni bili zli. Među njima se krilo nešto što<br />

je prouzročilo zlu posljedicu kao što se u<br />

šejtanovim dobrim poslovima krila oholost<br />

i protivljenje Božijoj odredbi. Tako<br />

isto o naj čovjek što je radio zlo, sve dotle<br />

dok je bio skoro unišao u džehennem, pa<br />

je počeo raditi dobro, koje je bilo uzrokom<br />

njegovog spasenja u zadnjem času.<br />

Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu nas<br />

podučava kako ćemo Ga moliti i tražiti<br />

Njegovu dobrotu. Na jednom mjestu se<br />

ovakva molitva preporučava:<br />

(Rabbena la tuzig kulubena<br />

ba’de iz hedejtena ve heb<br />

lena min ledunke rahmeten<br />

inneke Entel-Vehhab. = O<br />

naš Bože, nemoj naša srca odvratiti<br />

s pravog puta pošto si<br />

nas na njeg naputio, pokloni<br />

nam od Svoje milosti, Ti si<br />

o naj koji obilno poklanjaš). I<br />

ovo neka bude i naša molba,<br />

kojom završavamo ovaj hadis.<br />

PETI HADIS<br />

Aiša, radijallahu anha, veli: “Rekao<br />

je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem: “Ko god postavi u ovoj našoj<br />

stvari nešto što nije od nje, to se odbacuje”<br />

U drugoj predaji (rivajetu) veli:<br />

“Ko uradi jedan posao s kojim se ne<br />

poklapa naša stvar, taj je posao odbačen.”<br />

Ovaj hadis se nalazi u Buhariji i Muslimu,<br />

a druga, gore navedena predaja<br />

samo u Muslimu. Pod “našom stvari”<br />

misli Božiji Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, na vjeru Islam. Da bude neki<br />

posao po Islamu odbačen znači da taj<br />

posao nije od Islama i da o naj, koji ga<br />

radi, misleći da dobije nagradu, ne zaslužuje<br />

ništa osim kazne.<br />

Kao najjači dokaz (delil) u Islamu se<br />

smatra Božija Knjiga Kur’an, kao i izreke<br />

i djela Božijeg Poslanika, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, (hadis, sunnet). Zatim,<br />

po Kur’anu osnovano mišljenje cjelokupnih<br />

muslimanskih učenjaka jednog<br />

vremena (idžma’), i analogija (kijas).<br />

Prema tome, kao glavni dokaz smatraju<br />

se Kur’an i Hadis, a druga dva oslanjaju<br />

se na Kur’an i Hadis. Dakle što nema<br />

podloge u Kur’anu i Hadisu, to nije od<br />

Današnja<br />

inteligencija,<br />

koja nastoji da<br />

reformiše neke<br />

tačke u Islamu,<br />

nek se pokaže<br />

muslimanima<br />

kao vršioc<br />

gornjih pet<br />

tačaka, tek<br />

onda će se<br />

muslimani na<br />

njihove riječi<br />

moći osloniti.<br />

Islama - to je novotarija koja<br />

se u islamskoj terminologiji<br />

naziva “bid’at”, a Božiji Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem,<br />

veli: “Svaka novotarija<br />

u vjeri je zastranjenje i stranputica.”<br />

Iako je to Božiji Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, rekao<br />

i upozorio svoje pristaše<br />

da se dobro čuvaju vjerskih<br />

novotarija, u svaki muslimanski<br />

narod se uvuklo<br />

dosta toga. To bi trebalo da<br />

bude predmet vazova i dersova,<br />

to jest da vaizi istaknu pojedine<br />

novotarije i da kažu slušaocima da to<br />

Islam ne priznaje. O ni bi time skinuli<br />

sa svog vrata odgovornost. O “bid’atu”<br />

će biti govora opširnije u 28-om hadisu.<br />

Odlika Islama je da odbacuje sve<br />

novotarije. O n ne priznaje zaključke<br />

vjerskih kongresa, ukoliko ti zaključci<br />

ne bi imali podloge u islamskim izvorima,<br />

niti priznaje mišljenja takozvanih<br />

nepogriješivih ljudi; niti se oslanja na<br />

osnove takozvanih dobrih ljudi. To u<br />

Islamu ne može služiti kao dokaz. Pa<br />

šta je iskvarilo druge vjere nego novotarije.<br />

O tome imamo hiljade primjera<br />

u historiji.<br />

Uzrok uvođenja novotarija može biti:<br />

neznanje, zla namjera, a katkad i vjerovanje<br />

da je uvedena novotarija savremenija<br />

nego o no na mjesto čega je i uvedena.<br />

Islam je od Boga koji zna, šta je bilo i šta<br />

će biti. O n je znao šta će do konca svijeta<br />

biti korisno ljudstvu, pa je to i objavio<br />

preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, zadnjeg Božijeg Poslanika u zadnjoj<br />

objavljenoj vjeri Islamu. Eto to bi<br />

bilo kraće tumačenje gornjeg hadisa.<br />

13. januar - 19. safer<br />

62

Apel za pomoć<br />

Senahidu Aličiću i njegovoj majci<br />

hitno potrebna pomoć<br />

Ja<br />

J<br />

sam Senahid Aličić rođen sam<br />

23.10.1995. u Doboju. Sin sam<br />

Aličić Enide i rahmetli<br />

Mustafe. Moj otac je umro prije<br />

2 godine i od kada njega nemam ništa<br />

nam (meni i mojoj j mami) više u životu ne<br />

ide kako treba. Čak ne možemo imati ni<br />

ono najosnovnije. Ja sam bolestan, imam<br />

epilepsiju i nemam dovoljno novca za liječenje.<br />

Mi imamo očevu penziju ali ona<br />

nam ne može biti jer imamo mnogo plaćanja<br />

oko moga liječenja a i troškovi oko<br />

moga školovanja su isto potrebni, majka<br />

mi nigdje ne radi osim što ide na dnevnice<br />

radi po kućama (čisti) pa ako neko ima<br />

ponudu za pošten i uredno plaćen posao,<br />

nek nam se javi na 0038761587167 ako<br />

je u mogućnosti i ne treba puno za putni<br />

trošak ona ce akobogda doći. Dobili smo<br />

i opomenu za izgon iz stana jer moj otac<br />

rahmetli nije uspio zbog smrti otplatiti<br />

kredit-hipoteku za stan pa vas zato molim<br />

i obraćam vam se da nam pomognete na<br />

bilo koji način ili novcem ili nekako drugačije,<br />

ja trošim lijekove: lamictal 50mg i<br />

largactil 25mg tegretol cr, i svakih 4 mjeseca<br />

po preporuci ljekara moram raditi kontrolne<br />

nalaze pretrage<br />

za koje mi treba 700<br />

maraka osim putnih<br />

i usputnih troškova,<br />

autobuske karte za<br />

mene i mamu i usput<br />

da nešto pojedemo<br />

il popijemo treba još<br />

oko 100 maraka. Već<br />

dugo nisam išao na<br />

te pretrage baš zbog<br />

nedostatka novca a<br />

moje zdravstveno<br />

stanje se pogoršalo i<br />

vjerovatno mi se treba<br />

promijeniti tera-<br />

pija. Ubrzo trebam i<br />

na operaciju nosa jer<br />

mi je često krvarilo<br />

iz nosa pa je moja<br />

mama uspjela nekako<br />

obezbjediti i novac<br />

da uradim pretrage<br />

i nalaze za uzročnike<br />

tog krvarenja<br />

(polipi) koje moram<br />

hitno operisati i iza to mi treba otprilike<br />

po pretpostavci oko 500-600 maraka. Da<br />

vam napomenem da je moja terapija od<br />

epilepsije doživotna i moje zdravlje ovisi o<br />

njoj i za te terapije moja mama dadne skoro<br />

cijelu penziju. Upali smo u dugove za<br />

komunalije, plaćanje obaveza jer ne možemo<br />

ih plaćati radi kupovine moj<br />

ih lijekova.<br />

Svi vi koji možete i želite mi pomoći to<br />

možete obaviti i na moj račun (račun moje<br />

mame) za koji smo postavili dokumenat<br />

na zidu kao i o svemu ostalom što vam<br />

pišem da bi dokazao da je ovo sve istina,<br />

a svoju pomoć možete nam uputiti i i vred-<br />

nosnim pismom ili i preko western uniona<br />

na adresu:<br />

Aličić Enida<br />

Ul. Meše Selimovića 60/3<br />

74000 Doboj<br />

I o svemu nas obavi<br />

jestite na telefon<br />

0038761587167 ili ako vam trebaju još<br />

kakve informacije o nama.<br />

Unaprijed vam mnogo hvala na razumije-<br />

vanju i pomoći.<br />

Žiro račun:<br />

554-101-000938-06-10<br />

26. august - 26. ramazan<br />

63

No comment<br />

Tužilac se pokušao ubiti<br />

na press-konferenciji<br />

Poljski vojni tužilac danas se u Poznanu<br />

pokušao ubiti tokom konferencije za<br />

medije na kojoj je objašnjavao da on i<br />

njegovi podređeni nisu prisluškivali<br />

novinare. Nakon kratkog objašnjavanja<br />

cijele afere, Mikołaj Przybył je kazao da<br />

mu treba kratka pauza i zamolio novinare<br />

da izađu, a potom se začuo pucanj.<br />

Novinari su potom tužioca našli u lokvi<br />

krvi, ali je još uvijek davao znake života,<br />

pa je brzo prebačen u bolnicu.<br />

Radiosarajevo.ba, 8. januar 2012.<br />

Zaključali mrtvu babu u<br />

kombi i slavili 5 dana<br />

Petodnevnu romsku svadbu u bugarskom<br />

gradu Montani, na kojoj su se<br />

udavale tri sedamnaestogodišnje sestre<br />

- Zlatica, Gorana i Ruža, njihova baka<br />

provela je mrtva zaključana u kombiju,<br />

kako ne bi propalo veselje.<br />

Trojka.rs, 7. januar 2012.<br />

Prošetao go centrom Bihaća<br />

Slučajne prolaznika na ulicama Bihaća<br />

iznenadio je nepoznati muškarac, koji<br />

se centrom grada prošetao potpuno go.<br />

Prema riječima očevidaca, taj muškarac<br />

je izgledao potpuno p normalno i<br />

opušteno. “Šetao je bez imalo srama,<br />

kao da je to nešto sasvim uobičajeno”.<br />

Nezavisne novine, 9. januar 2012.<br />

Najluđi izumi u 2011. godini<br />

Pijanstvo od držanja nogu u alkoholu,<br />

alarm koji se oglašava smradom, psovanje<br />

za olakšanje bola i zubni konac sa ukusom<br />

slanine, kolača, kiselih krastavaca...<br />

Večernje novosti, 10. januar 2012.<br />

Sarajevo: Bajram Sopi<br />

na minusima sa psima<br />

spava ispod drveta<br />

Već nekoliko godina Bajram Sopi nema<br />

krova nad glavom. Tražio je pomoć od<br />

načelnika, ali mu se do sada još niko<br />

nije udostojio ni odgovoriti. Već godinu<br />

dana živi ispod drveta sa osam pasa,<br />

na najlonu i sa nekoliko deka.<br />

Sarajevo-x.com, 10. januar 2012.<br />

Mislili da je bomba u torbi<br />

Francuska: Kondukter u kabini voza<br />

pronašao 20 zlatnih poluga. Zbog<br />

sumnje da se u plavoj torbi nalazi<br />

bomba, kondukter je odmah pozvao<br />

protivterorističku jedinicu koja je potvrdila<br />

kako se u torbi ne nalazi nikakva<br />

bomba već poluge zlata teške 20<br />

kilograma.<br />

Uskportal.ba, 12. januar 2012.<br />

Načelnik Općine Bosanski<br />

Petrovac Ermin Hajder:<br />

Građani imaju vlast kakvu<br />

zaslužuju<br />

Uskportal.ba, 12. januar 2012.<br />

Srbi ipak radije idu u<br />

vojnike nego u crkvu!<br />

Hteli to priznati ili ne, mrlju na celodnevnoj<br />

svečanosti povodom 20 godina<br />

od nastanka Republike Srpske predstavlja<br />

prisustvo malog broja vernika<br />

na dočeku i liturgiji u Hramu Hrista<br />

Spasitelja u Banjaluci koju je služio patrijarh<br />

srpski Irinej.<br />

Press, 12. januar 2012.<br />

Džaba je meni govoriti<br />

kako sam ja Srbin ako su<br />

moja djeca gladna, ako ja<br />

nemam od čega da živim<br />

Darko Topić iz Prijedora: Ja ne mogu<br />

živiti, ni moja familija, od iluzija i<br />

praznih priča. Džaba je meni govoriti<br />

kako sam ja Srbin ako su moja djeca<br />

gladna, ako ja nemam od čega da živim,<br />

ako ne mogu da platim režije..A<br />

prije svega, ostavimo to iza sebe, to što<br />

je bilo, mi smo i tada bili izigrani od<br />

strane političara u tom suludom periodu<br />

raspada bivše Jugoslavije i samoga<br />

dešavanja na tlu BiH, znači mi smo tu<br />

samo bili iskorišteni, mi smo bili pijuni<br />

za pomjeranje, gdje su sa nama manipulisali<br />

kako je njima odgovaralo.<br />

Blin, 12. januar 2012.<br />

Narkoman čekićem ubio<br />

majku, pa joj odsjekao glavu<br />

Srbija: Tridesetjednogodišnji Sava<br />

Todorović, dugogodišnji narkoman<br />

došao je kući iz Beograda i od majke<br />

tražio novac za drogu. Nakon svađe<br />

udario je majku dva puta čekićem po<br />

glavi i tako je ubio. Nakon toga krenuo<br />

je komadati tijelo da bi prikrio zločin.<br />

Vijesti.ba, 10. januar 2012.<br />

Svinje izgrizle starca<br />

Sedamdesetdevetogodišnji B.M. iz sela<br />

Gardinovci, u vojvođanskoj opštini<br />

Titel, preminuo je u oboru, nakon čega<br />

su ga izujedale svinje. Pretpostavlja se<br />

da je domaćinu iznenada pozlilo u<br />

oboru prilikom hranjenja svinja, a kad<br />

se srušio na pod one su počele da grizu<br />

njegovo nepomično tijelo.<br />

Nezavisne novine, 10. januar 2012.<br />

Ibrahim Ibišević punih<br />

27 godina čeka na transplantaciju<br />

bubrega!<br />

Sarajlija Ibrahim Ibišević zbog problema<br />

s bubrezima već 27 godina ide<br />

na hemodijalizu na Klinički centar<br />

Univerziteta u Sarajevu. Ovaj 66-godišnjak,<br />

kada je u pitanju dužina liječenja,<br />

drži rekord ne samo u BiH nego<br />

i u cijelom regionu.<br />

Dnevni avaz, 12. januar 2012.<br />

Kanada: Bračni par dočekao<br />

100. unuka<br />

Bračni par iz Kanada, Viktor i Aneta<br />

Urih, dočekali su svoje stoto unuče. Imaju<br />

16 dece koji i sami imaju brojne porodice.<br />

Večernje novosti, 10. januar 2012.<br />

Srbija: Fudbaleri platu<br />

primaju u drvima<br />

Fudbalski klub “Donja Vrbava” u istoimenom<br />

gružanskom selu, koji se takmiči<br />

u ligi Moravičkog okruga, premije<br />

i ostala primanja svojim igračima<br />

isplaćuje u drvima.<br />

Beta, 11. januar 2012.<br />

13. januar - 19. safer<br />

64

Nauka<br />

Otkrili prve hibridne morske pse na svijetu<br />

Problemi sa spavanjem tokom odrastanja<br />

Utvrdili boju Mliječnog puta<br />

Naučnici su u vodama Australije otkrili<br />

prve hibridne morske pse na svijetu. Oni<br />

su proučili 57 primjeraka hibridnih morskih<br />

pasa, a prvi rezultati su pokazali da su hibridi<br />

robustniji i uspijevaju se reproducirati. Crnovrhi<br />

grebenski morski pas iz Australije manji je<br />

od svoga rođaka i može obitavati samo u tropskim<br />

vodama. Hibridi pak, pronađeni 2.000<br />

km južnije, plivaju u mnogo hladnijim vodama.<br />

S vremenom bi mogli potpuno istisnuti<br />

svoje “roditelje”.<br />

Bebe koje imaju probleme<br />

sa spavanjem imaju<br />

nekoliko puta veće šanse da<br />

te probleme imaju i dalje tokom<br />

odrastanja, pokazala je<br />

nedavno objavljena studija<br />

američkih naučnika. Stručnjaci<br />

su zaključili da jedno<br />

od desetoro djece mlađe od<br />

tri godine ima noćne more,<br />

budi se u toku noći, ima poteškoće<br />

da zaspi ili da spava<br />

u svom krevetu. Poremećaji<br />

sna se sve ozbiljnije shvataju<br />

u medicini, jer mogu imati utjecaj<br />

na raspoloženje, pažnju, sposobnost<br />

učenja i razvoj djeteta, a znatno<br />

utječu i na roditelje.<br />

Glavobolje i migrene “prate” kilogrami i cigarete<br />

Višak kilograma, pušenje i nere-<br />

Vdovna fizička aktivnost fakto-<br />

Vri su rizika za glavobolje i migrene<br />

kod tinejdžera. Ukoliko su prisutni<br />

pojedinačno šansa za pojavu bola u<br />

glavi veća je 1,8 puta, a udruženo rizik<br />

povećavaju čak 3,4 puta! Autori<br />

istraživanja navode da su tinejdžeri<br />

koji su imali višak kilograma, pušili i<br />

premalo vežbali, imali 3,4 puta veću<br />

vjerovatnoću za česte glavobolje nego<br />

tinejdžeri kod kojih nije bio prisutan<br />

nijedan od tih faktora rizika.<br />

Astronomi su utvrdili tačnu<br />

boju Mliječnog puta i zaključili<br />

da s pravom nosi to ime. Mliječni<br />

put je bijele boje, ali ne bilo<br />

koje bijele boje. “To je bijela boja<br />

proljetnog snijega, sat vremena<br />

nakon izlaska sunca ili prije zalaska”,<br />

saopćeno je na sastanku<br />

Američkog astronomskog udruženja.<br />

Sudeći prema boji, Mliječni<br />

put je na putu između “kosmičkog<br />

pridošlice i starca”, stopa formiranja<br />

zvijezda opada već duže<br />

vrijeme.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Vožnja “pod teškom prehladom”<br />

opasna kao i pijanstvo<br />

Tim britanskih istraživača za sigurnost<br />

u saobraćaju ustanovio<br />

je da vozači koji boluju od jake kihavice<br />

ili gripa predstavljaju pravu<br />

opasnost na putu, kako za druge<br />

tako i za sebe same. Kao i alkohol,<br />

tako i ove bolesti znatno umanjuju<br />

sposobnost ljudi da upravljaju vozilom,<br />

čak za 50 posto. Studija je<br />

pokazala da je vožnja “pod teškom<br />

prehladom” jednako opasna kao i<br />

vožnja nakon četiri dupla viskija!<br />

Kao i pod dejstvom alkohola, dolazi<br />

do usporavanja refleksa, vrijeme reagiranja<br />

se produžuje, praćenje okolnih<br />

učesnika u saobraćaju je otežano,<br />

a skretanje problematično.<br />

Štitna žlijezda i trudnoća<br />

Čak i manja odstupanja u radu<br />

štitne žlijezde tokom trudnoće<br />

mogu kao posljedice imati pobačaj,<br />

prerano rođenje, pa čak i nepravilan<br />

razvoj mozga fetusa. Stručnjaci, međutim,<br />

nisu saglasni da li je testiranje<br />

neophodno svim budućim majkama<br />

ili samo u slučajevima povećanog<br />

rizika. Dovoljna količina hormona<br />

koje štitna žlijezda luči važna je za<br />

pravilan razvoj mozga fetusa naročito<br />

tokom prvog tromjesečja, ali i<br />

na sprječavanje pobačaja i preranog<br />

rođenja.<br />

13. januar - 19. safer<br />

65

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!