Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Komentar polumjeseca<br />
Oslobađajuća presuda bivšem generalu VJ Momčilu Perišiću<br />
Haške presude dopuštaj opuštaju<br />
komandantima da izbegnu pravdu<br />
Oslobađajuća presuda<br />
Haškog tribunala bivšem<br />
generalu Vojske Jugoslavije<br />
(VJ) Momčilu Perišiću<br />
na zabrinjavajući način<br />
prebacuje odgovornost<br />
za ratne zločine sa<br />
komandanata na<br />
potčinjene koji su izvršavali<br />
naređenja na ratištu<br />
Piše: Erik Gordi, London<br />
J<br />
Jedan od načina da se sagleda<br />
dosadašnji rad Međunarodnog<br />
krivičnog tribunala za bivšu<br />
Jugoslaviju (MKSJ) jeste da se njegova<br />
jurisprudencija podeli na tri perioda.<br />
Do 2000. godine, bila je to institucija<br />
koja je jedva funkcionisala i sudila<br />
počiniocima nižeg ranga na koje bi gotovo<br />
slučajno nabasala.<br />
Posle 2000. godine, procesuiranje<br />
je koncentrisala na vojne i političke<br />
zvaničnike visokog ranga, nadajući se<br />
da će razotkriti mrežu počinilaca koji<br />
su uspostavljali i sprovodili programe<br />
stvaranja nacionalno homogenih populacija<br />
činjenjem krivičnih dela.<br />
Od 2012. godine, odlučila je dati epilog<br />
svom postojanju raščinivši dostignuća<br />
iz druge faze, primenom uskih standarda<br />
odgovornosti kako bi prebacila krivicu sa<br />
komandanata nazad na one koji nisu donosili<br />
odluke već sprovodili tuđe planove.<br />
Poslednji izraz trećeg talasa MKSJa,<br />
na čelu sa sudijom Teodorom Meronom,<br />
jeste oslobađanje bivšeg načelnika<br />
VJ Momčila Perišića odgovornosti<br />
za zločine koje su počinile zavisne vojske<br />
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.<br />
On je optužen i zato što nije sprečio<br />
i kaznio one koji su izveli raketne napade<br />
na civile u Zagrebu izvedene 1995.<br />
godine, a Žalbeno veće je jednoglasno<br />
utvrdilo da nije komandovao počiniocima<br />
tog zločina.<br />
Veći deo žalbene presude odnosi se na<br />
Perišićevu ulogu u pomaganju i podržavanju<br />
zločina Vojske Republike Srpske<br />
(VRS) u Bosni i Hercegovini, posebno<br />
opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici.<br />
Ovde se mišljenje sudije Merona<br />
poklapa sa mišljenjem koje<br />
je zabeležio u žalbenom postupku<br />
u slučaju “Gotovina”,<br />
primenivši uzak standard<br />
odgovornosti i odbacivši dokaze<br />
u vezi sa okolnostima i<br />
opštim okruženjem.<br />
Presude dovedene u<br />
pitanje<br />
Usvojeni standard odgovornosti<br />
je toliko isključiv<br />
da dovodi u pitanje sve dosadašnje<br />
presude u međunarodnom<br />
pravu zasnovane na<br />
dužnostima onih koji drže<br />
komandne i rukovodeće položaje.<br />
Perišićeva odgovornost za<br />
zločine koje je počinila VRS<br />
zasnivala se na ulozi VJ, kojom<br />
je on komandovao, u<br />
snabdevanju VRS oružjem,<br />
gorivom, ljudstvom i platama<br />
za oficire.<br />
Žalbena presuda usvaja<br />
standard da ova pomoć podrazumeva<br />
odgovornost samo ako je<br />
“izričito usmerena ka činjenju zločina”<br />
(paragraf 17 presude), ali ne ako predstavlja<br />
“uopštenu pomoć usmerenu ka<br />
ratnim naporima” (paragraf 20).<br />
Uparene činjenice da su činjeni<br />
masovni zločini i da su omogućeni uz<br />
pomoć VJ, odbačene su kao dokaz pomaganja<br />
i podržavanja na osnovu toga<br />
da nije sve što je VRS činila bio zločin.<br />
Kako se kaže u obrazloženju Žalbe-<br />
nog veća, “pružanje opšte pomoći koja<br />
se može koristiti i za zakonite i za nezakonite<br />
aktivnosti, nije samo po sebi dovoljno<br />
da se dokaže da je ta pomoć bila<br />
izričito usmerena ka zločinima glavnih<br />
počinilaca” (paragraf 44).<br />
Prema ovom<br />
standardu,<br />
jedini način<br />
da se potvrdi<br />
prvostepena<br />
presuda<br />
Perišiću bilo bi<br />
da je dokazano<br />
kako je on, na<br />
primer, rekao<br />
VRS: “Evo vam<br />
novca, oružja<br />
i ljudstva, a vi<br />
uz pomoć njih<br />
činite zločine.”<br />
se po dva osnova. Prvo, Žal-<br />
beno veće je utvrdilo da nije<br />
ustanovljeno da je “VRS bila<br />
organizacija čija je jedina i<br />
isključiva uloga bila da čini<br />
zločine” (paragraf 52). Ono<br />
je, zapravo, zaključilo da je<br />
“VRS sprovodila, između<br />
ostalog, zakonite borbene<br />
aktivnosti i da nije bila čisto<br />
zločinačka organizacija” (pa-<br />
Prema ovom standardu, jedini način<br />
da se potvrdi prvostepena presuda<br />
Perišiću bilo bi da je dokazano kako je<br />
on, na primer, rekao VRS: “Evo vam<br />
novca, oružja i ljudstva, a vi uz pomoć<br />
njih činite zločine.”<br />
Povodom istog ovog gpita-<br />
nja, Žalbeno veće je utvrdilo<br />
da Perišićevo znanje o zločinima<br />
ne predstavlja dokaz<br />
njegove odgovornosti za njih<br />
(paragraf 68).<br />
Ovaj zaključak obrazlaže<br />
ragraf 69).<br />
S tim u vezi, Žalbeno<br />
veće je ustanovilo – zato što<br />
je VRS činila i neke stvari<br />
koje nisu nezakonite – da<br />
Perišić nije mogao sa sigurnošću<br />
da zna da se pomoć<br />
koju je pružio koristi za nezakonita<br />
dela.<br />
Došavši do ovog zaključka,<br />
međutim, MKSJ delimično<br />
menja istoriju presuda koje su izrekla<br />
njegova sopstvena veća i Međunarodni<br />
sud pravde (MSJ) da su ratni ciljevi<br />
VRS – stvaranje nacionalno homogene<br />
teritorije ubijanjem, zastrašivanjem<br />
i proterivanjem nesrpskog<br />
stanovništva – od samog početka bili<br />
nezakoniti.<br />
Ko je naredio zločine?<br />
Drugi važan deo obrazloženja Žalbenog<br />
veća odnosi se na pitanje da li je<br />
Perišić komandovao oficirima VJ koji<br />
su poslati kao pomoć VRS i njenim oficirima<br />
koje je finansirala VJ.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
40