ISSN-2233-0917

U - Saff.ba U - Saff.ba

30.08.2015 Views

Glas islamskih učenjaka Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog magazina El-Bejan Posjeta Gazi mi je pomogla da se oslobodim straha, slabosti i natruha političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka Dr. Ahmed es-Suvejan, prilikom svoje nedavne turneje po islamskom svijetu, posjetio je više islamskih država, među kojima su Libija i Palestina, sa ciljem prikupljanja što kvalitetnijih informacija o aktuelnim dešavanjima u tim državama. U specijalnom intervju kojeg je, tim povodom, dao za islamski portal almoslim.net, dr. Suvejan prenosi neka svoja zapažanja sa ove turneje, osvrće se na posljednja dešavanja u islamskom svijetu i analizira najveće izazove s kojima se trenutno susreću vlade i narodi tih država PREVEO I PRILAGODIO: SEMIR IMAMOVIĆ Almoslim: A Čuli smo da ste, nedavno, posjetili Gazu. AMožete li u najkraćim crtama opisati tu posjetu i da li je ona ostvarila svoje ciljeve? Dr. Es-Suvejan: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je mir i spas na najčasnijeg vjerovjesnika i najboljeg od svih poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Moja posjeta Gazi bila je ustvari učešće u konvoju “Milje osmjeha”, kojeg su organizirali volonteri iz raznih dijelova arapskog i islamskog svijeta, s ciljem davanja ličnog doprinosa u deblokadi Gaze i pružanja pomoći muslimanskoj braći u ovoj blagoslovljenoj zemlji. U tom smislu, ja mogu govoriti i o nekom svom posebnom doživljaju ovog Konvoja: za mene je on prije svega oslobađanje od vlastitih okova (deblokada samoga sebe), ja sam išao tamo da sebe oslobodim od straha, slabosti, natruha političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka, od ljubavi prema dunjaluku, a ne da oslobađam stanovnike Gaze, koji imaju dovoljno muškosti i hrabrosti da, uz Allahovu pomoć i dozvolu, sami sebe oslobode od nepravedno nametnute blokade u kojoj učestvuju velike sile i neke države iz regiona. Čvrstina i ustrajnost stanov- nika Gaze nije ništa novo, ti ljudi su nas navikli da od njih vidimo i čujemo samo ono najbolje, oni su postali primjer drugima u hrabrosti, ustrajnosti i žrtvovanju na Allahovom putu. S druge strane, mi smo se, kao ummet, nekako predali i pomirili sa nepovoljnim stanjem na terenu i odnosu snaga, poniženje je nastanilo naše duše, većina naših arapskih medija, koji su možda i najbolja slika našeg unutarnjeg stanja, ponašaju se kao da se to njih ne tiče, kao da se tu, samo nekoliko kilometara od njihovih redakcija, ništa posebno ne događa. Kada mi se napokon ukazala prilika da uživo razgovaram s tim ljudskim gromadama, njihovim daijama, mudžahidima, islamskim aktivistima, običnim ljudima, otvoreno sam im 8. mart - 26. rebiu-l-ahir 32 U tom smislu, ja mogu govoriti i o nekom svom posebnom doživljaju ovog Konvoja: za mene je on prije svega oslobađanje od vlastitih okova (deblokada samoga sebe), ja sam išao tamo da sebe oslobodim od straha, slabosti, natruha političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka. rekao: mi nismo došli da vas učimo i dijelimo vam savjete, nego smo došli naučiti istinski islamski odgoj od vas. Uistinu, imali smo priliku vidjeti i slušati primjere humanosti, hrabrosti, žrtvovanja koje jezik nije u stanju opričati, niti pero opisati. U Gazi nema porodice koja, za odbranu muslimanskog obraza i časti, nije dala bar jednog, a mnoge porodice su dale i po dvojicu i trojicu šehida. Čak ima i takvih porodica koje su dale po deset i više šehida. Posjetili smo porodicu rahmetli šejha Nezzara Rejjana, i dobili informaciju da su šejh, njegove četiri žene, i sva njihova djeca koja su se u momentu izraelskog napada zatekla u kući, ukupno njih 17-oro, poginuli od direktnog pogotka izraelske rakete u njihovu kuću. Zamislite, 17 šehida! Čovjek se pred takvim primjerima osjeća bezvrjedno i jadno, kao neko ko u njihovoj odlučnosti, čvrstini i ustrajnosti traži inspiraciju za ono što bi trebao biti, a nije. Kada tome dodamo činjenicu da su izraeleski zatvori puni mladih ljudi iz Gaze, dobijamo kompletnu sliku o veličini žrtve ovog mudžahidskog naroda, kojeg ne mogu pokolebati iskušenja, uplašiti bilo čija vojna sila, makar se ona zvala i Izrael. Izrael je u prethodnom periodu pokušao slomiti njihovu volju, kroz različite represivne mjere, zatvor, ubistva, bjesomučna bombardiranja i uništavanja infrastrukture, međutim ostali su zapanjeni kada su umjesto toga vidjeli samo još veću odlučnost, snagu i požrtvovanost. Ostao sam postiđen kada mi je jedan destogodišnji dječak, kojem sam onako kroz šalu govorio da će kada odraste biti doktor ili inženjer, rekao: “Kakav doktor i inženjer, mene to ne interesira, moja jedina želja je da

postanem šehid.” Vjerujte mi da se čovjek u takvim situacijama osjeća manjim od makovog zrna, i zato kada kažem da sam išao tamo da bi se napojio duhovnom energijom tih ljudi, onda to uistinu tako i mislim. Nakon svega što sam vidio i čuo u Gazi, mogu reći da se ne trebamo bojati za stanovnike Gaze, jer su oni ostali dosljedni svojim islamskim uvjerenjima i pored mnogih iskušenja koja su ih zadesila, velikog broja poginulih, ranjenih i zatvorenih, naša bojazan treba biti usmjerena prema nama samima i onome što radimo. Almoslim: Kao što vam je poznato, Gazu su prije vas posjetile i brojne druge delegacije, kao što je delegacija Udruženja muslimanskih učenjaka (Rabitatu ‘ulemai-l-muslimin). Kakvi su stvarni rezultati tih posjeta i koliko one uopće mogu utjecati na popravljanje položaja Gaze na regionalnom i globalnom planu? Dr. Es-Suvejan: Gazi je potrebna pomoć na svim poljima, prije svega političkom, socijalnom i humanitarnom, ali i na drugim poljima. Navest ću jedan jednostavan primjer: Gaza je uzak obalni pojas uz Sredozemno more i većina postojećih voda u ovom pojasu su slane vode, koje nisu za piće. I to je samo jedan od mnogobrojnih problema s kojima se susreću ti ljudi tamo. A šta je tek sa problemom siromaštva, jetima, ranjenih, hendikepiranih, a o političkim problemima da i ne govorimo. Ono što posebno boli jeste da naši, domaći mediji daju krivu sliku o karakteru palestinsko-izraelskog sukoba, a upravo bi trebalo biti obrnuto, arapski mediji bi trebali biti ti koji će, u ime istine i pravde, svjetskoj javnosti prenijeti pravo stanje sa terena i pojasniti da bitka koja se trenutno vodi u Palestini nije bitka za masline, niti za zemlju, niti za naciju, nego za opstanak vjere. Zato je organiziranje ovakvih konvoja i posjeta renomiranih islamskih institucija i učenjaka Gazi, od izuzetne važnosti, i jedan od sigurnih načina da se tim ljudima prenese jasna poruka da nisu napušteni i zaboravljeni, da su njihovi problemi i naši problemi, u skladu sa riječima Allaha, dželle šanuhu: Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili. (Prijevod značenja, Jusuf 69.). Almoslim: Kakva je Vaša vizija budućnosti “Arapskog proljeća”, i da li bi se ono moglo proširiti na još neke države? Dr. Es-Suvejan: “Arapsko proljeće” je, bez sumnje, bilo jedno veliko iznenađenje, kome se niko nije nadao. Moje je lično mišljenje da je ono počelo upravo u Gazi, iako se u savremenoj političkoj literaturi kaže da je to bio Tunis, iz prostog razloga što se Gaza, odnosno njeno političko vođstvo (Hamas), prva razračunala sa političkim kriminalcima koji su ovu blagoslovljenu zemlju doveli na rub političke, društvene i ekonomske propasti. Danas, dvije godine nakon prve iskre “Arapskog proljeća”, imamo puno jasniju sliku o onome što ono jeste i što bi trebalo biti. Onaj ko je pomno pratio sva ta dešavanja, mogao je primijetiti da je “Arapsko proljeće”, ustvari borba za identitet. Neosporno je da su bivši diktatorski režimi radili na potpunom zatiranju muslimanskog identiteta, njegove filozofije i kulture, što se najbolje manifestiralo kroz školske programe i državne medije čiji je isključivi zadatak bio relativiziranje vjerskih vrjednosti i morala, rušenje muslimanske porodice i sl., kao što je neosporno da je “Arapsko proljeće” pokušaj ponovnog oživljavanja tog identiteta. Ljudi su počeli aktivnije razmišljati o svom identitetu, a uporedo s tim razmišljanjem, kod njih se javila želja za povratkom vjeri i njenim iskonskim vrjednostima. Muslimanski narodi počeli su se, pojedinačno i grupno, vraćati džamiji, kao svom duhovnom izvoru, i upravo su, inspirisani džamijskim duhom i porukom, izašli na ulice i podigli glas protiv zuluma. Sve to nam jasno govori da se u suštini radilo o borbi za identitet. Zato ćemo vidjeti kada su se u Egiptu i Tunisu događaji počeli odvijati u tom pravcu, pravcu oživljavanja islamskog identiteta arapskih naroda, liberalne struje u tim državama izrazile su otvorenu bojazan da bi to moglo dovesti da pada Mislim da je Libija zemlja koja nudi veliki broj pozitvnih prilika, a posebno kada je u pitanju islamska da’va. Libijsko društvo je poznato po svom blagonaklonom stavu prema vjeri, učenjacima i vjerskim propovjednicima (daijama). sekularnog poretka kojeg su oni godinama “brižno” gradili i branili. Naime, poznato je da su sekularisti, zadnjih nekoliko decenija, suvereno upravljali svim tokovima, političkog, kulturnog, ekonomskog, društvenog i obrazovnog života, i bilo je za očekivati da će upravo oni povesti neku svoju kontrarevoluciju, koja bi trebala zaustaviti “Arapsko proljeće” ili ga bar usmjeriti u svom pravcu. Smatrali su da je najbolji način da to urade, proizvodnja vještačkih kriza, što se jasno može vidjeti na primjeru Egipta. Mislim da su ljudi postali svjesni te činjenice i da će, uprkos trenutnim poteškoćama na koje nailazi egipatska i tuniska revolucija, stvari doći na svoje mjesto i da će se muslimanske države konačno okrenuti pravim problemima i izazovima. Naslage nereda, koji je stvaran decenijama, nemoguće je otklonuti za jedan dan, mjesec, godinu pa i više godina. Pred muslimanskim narodima su veliki izazovi: obnova, izgradnja infrastrukture, ponovna izgradnja društva, rješavanje nagomilanih problema koje su iza sebe ostavili diktatorski režimi, nezaposlenost, trgovina drogom. U svim sferama života potrebna je detaljna reorganizacija. Za jedan ovakav poduhvat, bit će potrebna mobilizacija svih ljudskih i materijalnih potencijala, kojima raspolažu islamske države. Važno je također arapskom čovjeku ponuditi “pametnu” alternativu, koja iznova može vratiti narušenu stabilnost i ravnotežu. 8. mart - 26. rebiu-l-ahir 33

Glas islamskih učenjaka<br />

Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog<br />

magazina El-Bejan<br />

Posjeta Gazi mi je pomogla<br />

da se oslobodim straha,<br />

slabosti i natruha političkog,<br />

kulturnog i medijskog kukavičluka<br />

Dr. Ahmed es-Suvejan,<br />

prilikom svoje nedavne<br />

turneje po islamskom svijetu,<br />

posjetio je više islamskih<br />

država, među kojima su<br />

Libija i Palestina, sa ciljem<br />

prikupljanja što kvalitetnijih<br />

informacija o aktuelnim<br />

dešavanjima u tim državama.<br />

U specijalnom intervju kojeg<br />

je, tim povodom, dao za<br />

islamski portal almoslim.net,<br />

dr. Suvejan prenosi neka svoja<br />

zapažanja sa ove turneje,<br />

osvrće se na posljednja<br />

dešavanja u islamskom svijetu<br />

i analizira najveće izazove s<br />

kojima se trenutno susreću<br />

vlade i narodi tih država<br />

PREVEO I PRILAGODIO: SEMIR IMAMOVIĆ<br />

Almoslim:<br />

A<br />

Čuli smo da ste,<br />

nedavno, posjetili Gazu.<br />

AMožete li u najkraćim crtama<br />

opisati tu posjetu i da li je ona<br />

ostvarila svoje ciljeve?<br />

Dr. Es-Suvejan: U ime Allaha,<br />

Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu,<br />

Gospodaru svjetova, i neka je mir i<br />

spas na najčasnijeg vjerovjesnika i najboljeg<br />

od svih poslanika, Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, njegovu<br />

časnu porodicu i sve ashabe. Moja<br />

posjeta Gazi bila je ustvari učešće u<br />

konvoju “Milje osmjeha”, kojeg su organizirali<br />

volonteri iz raznih dijelova<br />

arapskog i islamskog svijeta, s ciljem<br />

davanja ličnog doprinosa u deblokadi<br />

Gaze i pružanja pomoći muslimanskoj<br />

braći u ovoj blagoslovljenoj<br />

zemlji. U tom smislu,<br />

ja mogu govoriti i o nekom<br />

svom posebnom doživljaju<br />

ovog Konvoja: za mene je<br />

on prije svega oslobađanje<br />

od vlastitih okova (deblokada<br />

samoga sebe), ja sam išao<br />

tamo da sebe oslobodim<br />

od straha, slabosti, natruha<br />

političkog, kulturnog i<br />

medijskog kukavičluka, od<br />

ljubavi prema dunjaluku, a<br />

ne da oslobađam stanovnike<br />

Gaze, koji imaju dovoljno<br />

muškosti i hrabrosti da, uz<br />

Allahovu pomoć i dozvolu,<br />

sami sebe oslobode od nepravedno<br />

nametnute blokade<br />

u kojoj učestvuju velike<br />

sile i neke države iz regiona.<br />

Čvrstina i ustrajnost stanov-<br />

nika Gaze nije ništa novo,<br />

ti ljudi su nas navikli da od<br />

njih vidimo i čujemo samo<br />

ono najbolje, oni su postali<br />

primjer drugima u hrabrosti,<br />

ustrajnosti i žrtvovanju<br />

na Allahovom putu. S druge<br />

strane, mi smo se, kao ummet, nekako<br />

predali i pomirili sa nepovoljnim<br />

stanjem na terenu i odnosu snaga, poniženje<br />

je nastanilo naše duše, većina<br />

naših arapskih medija, koji su možda i<br />

najbolja slika našeg unutarnjeg stanja,<br />

ponašaju se kao da se to njih ne tiče,<br />

kao da se tu, samo nekoliko kilometara<br />

od njihovih redakcija, ništa posebno ne<br />

događa. Kada mi se napokon ukazala<br />

prilika da uživo razgovaram s tim ljudskim<br />

gromadama, njihovim daijama,<br />

mudžahidima, islamskim aktivistima,<br />

običnim ljudima, otvoreno sam im<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

32<br />

U tom smislu,<br />

ja mogu<br />

govoriti i o<br />

nekom svom<br />

posebnom<br />

doživljaju ovog<br />

Konvoja: za<br />

mene je on<br />

prije svega<br />

oslobađanje od<br />

vlastitih okova<br />

(deblokada<br />

samoga sebe),<br />

ja sam išao<br />

tamo da sebe<br />

oslobodim<br />

od straha,<br />

slabosti,<br />

natruha<br />

političkog,<br />

kulturnog i<br />

medijskog<br />

kukavičluka.<br />

rekao: mi nismo došli da vas učimo i<br />

dijelimo vam savjete, nego smo došli<br />

naučiti istinski islamski odgoj od vas.<br />

Uistinu, imali smo priliku vidjeti i<br />

slušati primjere humanosti, hrabrosti,<br />

žrtvovanja koje jezik nije u stanju opričati,<br />

niti pero opisati. U Gazi nema porodice<br />

koja, za odbranu muslimanskog<br />

obraza i časti, nije dala bar jednog, a<br />

mnoge porodice su dale i<br />

po dvojicu i trojicu šehida.<br />

Čak ima i takvih porodica<br />

koje su dale po deset i više<br />

šehida. Posjetili smo porodicu<br />

rahmetli šejha Nezzara<br />

Rejjana, i dobili informaciju<br />

da su šejh, njegove četiri<br />

žene, i sva njihova djeca koja<br />

su se u momentu izraelskog<br />

napada zatekla u kući, ukupno<br />

njih 17-oro, poginuli od<br />

direktnog pogotka izraelske<br />

rakete u njihovu kuću. Zamislite,<br />

17 šehida! Čovjek<br />

se pred takvim primjerima<br />

osjeća bezvrjedno i jadno,<br />

kao neko ko u njihovoj odlučnosti,<br />

čvrstini i ustrajnosti<br />

traži inspiraciju za ono<br />

što bi trebao biti, a nije.<br />

Kada tome dodamo činjenicu<br />

da su izraeleski zatvori<br />

puni mladih ljudi iz Gaze,<br />

dobijamo kompletnu sliku<br />

o veličini žrtve ovog mudžahidskog<br />

naroda, kojeg ne<br />

mogu pokolebati iskušenja,<br />

uplašiti bilo čija vojna sila,<br />

makar se ona zvala i Izrael.<br />

Izrael je u prethodnom periodu pokušao<br />

slomiti njihovu volju, kroz različite<br />

represivne mjere, zatvor, ubistva,<br />

bjesomučna bombardiranja i uništavanja<br />

infrastrukture, međutim ostali<br />

su zapanjeni kada su umjesto toga vidjeli<br />

samo još veću odlučnost, snagu<br />

i požrtvovanost. Ostao sam postiđen<br />

kada mi je jedan destogodišnji dječak,<br />

kojem sam onako kroz šalu govorio da<br />

će kada odraste biti doktor ili inženjer,<br />

rekao: “Kakav doktor i inženjer, mene<br />

to ne interesira, moja jedina želja je da

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!