You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
sko i da je i ono neslavensko. Kako piše<br />
najpoznatiji hrvatski onomastičar, akademik<br />
Petar Šimunović u svojim “Hrvatskim<br />
prezimenima”, prezime Dodig<br />
izrazito je stočarsko prezime arumunsko-vlaškog<br />
porijekla, nastalo od imenice<br />
dodig/dodigalac, koje su u značenju<br />
‘doseljenik’ (g>k, Dodig>Dodik).<br />
Svakako, ukoliko Dodik ne vjeruje<br />
Petru Šimunoviću u vezi s porijeklom<br />
njegovog ‘čobanskog’ prezimena, neka<br />
angažira najpoznatije srpske lingviste<br />
i neka potraži odgovor kojem će vjerovati.<br />
Ono što je potpuno izvjesno i<br />
u čemu nema dileme jeste – Milorad<br />
Dodik, po svom prezimenu, nije Srbin”,<br />
zaključuje Pašić.<br />
Obilježavanje Međunarodnog dana<br />
maternjeg jezika, 21. februara, prošlo<br />
je skoro nezabilježeno u dejtonskim<br />
medijima i gluho u javnosti Bosne i<br />
Hercegovine, gotovo nezapaženo iako<br />
bi se, s obzirom na sociolingvističku<br />
situaciju, očekivalo značajne manifestacije,<br />
makar pokoja akademija, ako<br />
ne državnih, (pretežno) srbsko-hrvatskih<br />
institucija, a ono barem bošnjačkih<br />
nacionalnih institucija, ako ih ima.<br />
Da ne spominjemo sarajevski Institut<br />
za jezik, kao jedinu instituciju te vrste<br />
u državi, kojemu bi ovakvi datumi bili<br />
neponovljiva prilika da afirmira svoja<br />
naučna iztraživanja i dostignuća u afirmaciji<br />
zajedničkog bosanskog jezičkog<br />
naslijeđa. Samo je nekoliko medija<br />
zabilježilo taj događaj, a jedino je agilni<br />
mostarski profesor Ibrahim Kajan<br />
održao tim povodom predavanje “o<br />
bosanskom jeziku i oko njega” u nekoliko<br />
gradova diljem zemlje i oglasio se<br />
bosanski poetski akademik Abdulah<br />
Sidran jednim intervjuom za jednu<br />
stranu agenciju.<br />
Sve dok su to vrijednosti koje oblikuju<br />
ovdašnji društveni identitet, bez<br />
kritičkog dijaloga o svemu, analitičke i<br />
sintetske kreativnosti, koja neprestano<br />
preispituje i osporava postojeće modele<br />
znanja, kao sloboda dijaloga bez<br />
bilo kakvih granica, podrivanje svakog<br />
oblika moći, Bosna i Hercegovina će<br />
biti mentalni zatvor, zaključio bi spomenuti<br />
kolega docentice Nakaš. Kako<br />
sada stvari stoje, Bošnjaci jedino mogu<br />
plakati na svome maternjem jeziku, da<br />
parafraziram onoga veseljaka iz Rame<br />
i njegovo smihanje na hercegbosanskom<br />
turbohrvatskom jeziku, jer danas<br />
govore jezikom pridošle maćehe,<br />
a ne svoje nezamjenjive i neprežaljene<br />
matere. Ipak, jedna lijepa i ohrabrujuća<br />
vijest stigla je toga dana iz Sandžaka.<br />
Kako je izvijestila beogradska B92, “u<br />
nekoliko škola u Novom Pazaru, Sjenici,<br />
Tutinu i Prijepolju, na Dan maternjeg<br />
jezika, uvedena je pripremna<br />
nastava na bosanskom jeziku za oko<br />
500 đaka bošnjačke nacionalnosti”.<br />
Ni glasa, ni jezika, ni doma<br />
Višestruko su simptomatične, ali i inspirativne, riječi bosanskog poetskog<br />
akademika Abdulaha Sidrana u jednom intervjuu Agenciji<br />
Anadolija, koji je baš lego navakat, u vrijeme Dana nezavisnosti, kao eho<br />
tek mihnulog, a prešućenog Međunarodnog dana maternjeg jezika.<br />
“Smatram da nas niko ne treba prisiljavati kako da govorimo. Engleski<br />
jezik ima 1300 godina pisanu književnost, a nema pravopisa. A kod nas<br />
od te materije prave prvorazredno i kvarno, odvratno sredstvo političkih<br />
borbi. Ja ne prihvatam ništa što kodificiraju gramatici i lingvisti što nije u<br />
skladu sa prirodom i ekonomijom govornog organa. Njemu je teško kazati<br />
obveza, mnogo je lakše kazati obaveza. Ako imate nekoga ko instistira<br />
na takvom obliku, jasno je da njegovi razlozi nisu lingvističke prirode,<br />
nego neke druge. Ne mogu prihvatiti beogradsku lektorsku školu ovdje,<br />
a to je haralo 50, 70 godina. Ne možeš naći glumca da normalno govori.<br />
Ako govori s nama, ‘izišao je izkuće’, a ako je na sceni ‘izišao je iz kuće’.<br />
Gdje se dijete igra? Okokuće, a oni će kazati oko kuće. Pravio sam šale:<br />
hajde na taj način kaži navrat-nanos. To treba da shvate naši korisnici jezika<br />
u javnoj upotrebi. Nije tu potrebna pamet. Ako on meni kazuje da je<br />
ispravno oko kuće, a neispravno okokuće, on meni time govori da se moja<br />
mater rađa nepismena, a njegova pismena. To nije uredu, to je u velikom<br />
neredu. Svaki dan na televiziji neko bubne po kakvu budaleštinu.<br />
Vi možete danima i satima gledati neku od naših televizija, a da ne<br />
shvatate u kom gradu se taj program događa. Imate uposlenike koji po<br />
deset, petnaest godina čitaju vijesti a da ne znaju izgovoriti ovdašnja<br />
prezimena. Moje ime ne znaju izgovoriti. Primaju uredno plate, a ne<br />
znaju izgovoriti Goraždaci, nego kaže Goraždanci, k’o da su oni Indijanci<br />
i tako dalje. Imena gradova, rijeka... Ti ljudi, koji primaju plate od<br />
naših pretplata, govore o bajram-namazu kao da je to ‘eurokrem’, pa<br />
kažu bajram-naaamaz. To se mora čovjek zgroziti, a ne nasmijati. Nečija<br />
krivica u takvim stvarima mora postojati i stupidno je smatrati ustavnim<br />
pravom da se govori svojim jezikom tako da ne moraš znati jezik<br />
domaćina u čijoj kući boraviš putem TV ekrana. Ona nena ne može<br />
pojmiti da njoj govori Bosanac, normalan čovjek. Nije ovo tema koja me<br />
ostavlja ravnodušnim”, jadao se bosanski pjesnički akademik Abdulah<br />
Sidran u intervjuu AA.<br />
Još nadahnutije i ekspresivnije Sidran je zavapio u pjesmi “Mora”, nastaloj<br />
po vlastitom kazivanju 1985. godine, a koju je, kako kaže, “sanjao<br />
na makedonskom jeziku”. Tako izpada da Sidran nije smio čak ni sanjati<br />
na svome maternjem bosanskom jeziku. Kolika je ovo neizmjerna provalija<br />
u dušama nesretnih Bošnjaka! Ove potresne, skoro proročanske<br />
stihove, naslućene instinktom progonjene zvijeri i intuicijom geteovskog<br />
ili mevlanijskog nadahnuća, morao bi imati prid očima svaki “Bošnjak”,<br />
novokomponovani tajkun, koji zgrće narodno blago u svoje bisage i tako<br />
cijedi posljednje atome snage “svoga” razpamećenog naroda. Ostale Bošnjake<br />
od ovih stihova hvata jeza i ledi se krv u žilama.<br />
Što to radiš sine?<br />
Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,<br />
a ti me pitaš, u mom snu: što to činiš, sinko?<br />
O čemu, u snu, pjevaš, sine?<br />
Pjevam, majko, kako sam imao kuću.<br />
A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.<br />
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.<br />
A sad ni glasa, ni jezika nemam.<br />
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,<br />
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko.<br />
Tih godina su zabilježene i ovi stihovi anonimnog pjesnika: “Podigoše<br />
se moji Desitijati/ Dom svoj da zaborave/ Neboplavi dim sa prastarih<br />
ognjišća/ Pod kućni prag svoj krišom sviše/ I šutke/ U gromile gromovite,/<br />
U susret vječnosti, zaroniše...” (Alem Nurry)<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
27
Change language