30.08.2015 Views

ISSN-2233-0917

U - Saff.ba

U - Saff.ba

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Uvodnik: Na “Avazovoj’’ stranputici<br />

<strong>ISSN</strong>-<strong>2233</strong>-<strong>0917</strong><br />

www.saff.ba<br />

Broj 335<br />

8. mart 2013.<br />

26. rebiu-l-ahir 1434.<br />

cijena godišnje<br />

pretplate 65KM<br />

Borba za opstanak<br />

Izrael u Republici<br />

Srpskoj<br />

Hfz. Imad el-Misri<br />

Tekfi r je<br />

uvod u<br />

ubijanje i<br />

nasilje<br />

Bosanske jezičke kontroverze<br />

Maćehinsko<br />

‘glačanje’<br />

maternjeg jezika<br />

Arnoud van Doorn, nekadašnji član<br />

holandske desničarske stranke PVV<br />

prešao na islam<br />

Neodoljivi zov Allahove upute<br />

– boreći se protiv islama<br />

postao musliman<br />

Prvi bosanski konvoj humanitarne<br />

pomoći sirijskom narodu<br />

Dali smo im emanet<br />

da ih nećemo<br />

zaboraviti<br />

Proslava 1. marta u Egiptu<br />

Dr. Muhammed<br />

Sejjid ed-Dusuki: U<br />

Bosni sam osjetio<br />

miris Dženneta i<br />

šehidske krvi<br />

Dino Đipa, direktor Prism Researcha<br />

Format otvorenog pitanja o etničkoj pripadnosti<br />

pristrasan je u korist većeg broja “Ostalih”


Poštovani čitatelji!<br />

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”,<br />

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić.<br />

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu.<br />

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života<br />

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i<br />

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu.<br />

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!<br />

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651


SAFF broj 335<br />

Sadržaj<br />

Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini)<br />

Načini i sredstva kojima se pomaže Allahova vjera<br />

8<br />

Polumjesec<br />

Ludi polumjesec<br />

Carla del Ponte: Ko kaže da ja nemam prijatelje među Srbima? Evo,<br />

naprimjer, gospodin Rasim Ljaljić je moj dobar prijatelj<br />

10<br />

Društvo<br />

Obilježen Dan (ne)zavisnosti u livanjskom “Preporodu”<br />

U Livnu je odavno pravilo da tamo gdje nema šejtana uglavnom<br />

nema ni ljudi<br />

28<br />

Glas islamskih učenjaka<br />

Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog magazina “El-Bejan”<br />

Posjeta Gazi mi je pomogla da se oslobodim straha, slabosti i natruha<br />

političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka<br />

32<br />

Islamske teme<br />

Mogućnost za poboljšavanje ličnog i općeg stanja<br />

Snaga promjene leži u velikodušnosti i pravdi<br />

36<br />

Kutak za muslimansku omladinu<br />

Asocijacija studenata BiH u Egiptu<br />

Prvi broj “Glasa Bosne i Hercegovine”<br />

42<br />

Islamnet<br />

Velika Britanija<br />

U posljednjih deset godina na islam prešlo preko šezdeset hiljada<br />

Britanaca<br />

52<br />

Islambosna<br />

Islamske teme<br />

Vrline jednostavnog života<br />

62<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

3


Uvodnik<br />

Na “Avazovoj” stranputici<br />

Nikada se nije dogodilo da<br />

visoka delegacija jedne od<br />

vjerskih zajednica u našoj<br />

državi bude zadržana na državnoj<br />

granici, kao što se prije neki dan dogodilo<br />

delegaciji Islamske zajednice<br />

koju je predvodio muftija travnički<br />

Nusret ef. Abdibegović, koja je na<br />

granici sa Hrvatskom držana četiripet<br />

sati u neizvjesnosti, bila izložena<br />

neprijatnostima u vidu preturanja<br />

prtljaga i odurnog odnosa graničara.<br />

Iako je muftija travnički u izjavi za<br />

medije ukazao da je to što se dogodilo<br />

nedopustivo, niko ga nije<br />

podržao, niko nije stao u njegovu<br />

zaštitu, pa čak se o tome<br />

nije oglasila ni Islamska<br />

zajednica. Pokušajmo zamisliti<br />

da se tako nešto dogodilo<br />

katoličkim ili pravoslavnim<br />

sveštenicima, kod<br />

nas, ili drugdje. Naravno<br />

da bi se prvo oglasilo Ministarstvo<br />

sigurnosti, jer je<br />

riječ o sigurnosnom problemu,<br />

koji se, ako postoji,<br />

treba rješavati na drugim<br />

razinama, a ne na granici.<br />

Ali, Ministarstvo sigurnosti pod komandom<br />

Fahrudina Radončića javno<br />

nema sluha za bošnjačke probleme,<br />

kao što je problem sa djelovanjem<br />

i postrojavanjem j paravojnog<br />

Četničkog pokreta u Republici<br />

Srpskoj. Vrli ministar sigurnosti to<br />

ne vidi, ali mu se priviđa sve što bi<br />

moglo da ugodi velikosrpskoj potrebi<br />

da se krivica svali na Bošnjake. Tako<br />

i maltretiranje muftije travničkog<br />

na granici sa Hrvatskom nije stvar<br />

interesiranja ministra sigurnosti<br />

Radončića. S ovom temom, očito, ne<br />

može ugoditi onima kojima ugađa.<br />

Pokazao je to i Dnevni avaz, kao propagandni<br />

list Radončićevog SBB-a,<br />

kada je na sraman način tretirao ovu<br />

temu, u stilu: “Zadržani na granici<br />

zbog bivšeg teroriste”. Namjesto<br />

da se akcenat stavi na nedopustivo<br />

ponašanje hrvatskih graničara,<br />

Radončićev Avaz traži opravdanje u<br />

jednoj nepravdi, a riječ je o tome da se<br />

član delegacije Safet Durguti, profesor<br />

Travničke medrese, nekada našao na<br />

nekoj crnoj listi tzv. islamskih terorista.<br />

A znamo kako su nakon 11. septembra<br />

takve liste serijski proizvođene<br />

u tvornici laži SDP-Alijanse, kako<br />

bi Lagumdžija i drugovi poltronirali<br />

Americi u tzv. borbi protiv terorizma.<br />

A kako bi se borili protiv nečega što<br />

ne postoji, ako to što ne postoji neće<br />

izmisliti?! Tako je prof. Safet Durguti<br />

postao jedan od stotine Bošnjaka koji<br />

su se obreli na kojekakvim listama,<br />

a po osnovu saradnje sa islamskim<br />

humanitarnim organizacijama. Paradoks<br />

ovog slučaja je da je prof. Durguti<br />

uklonjen sa crne liste UN-a, dakle,<br />

više ne postoji nikakav osnov za<br />

sumnju, ali mu se ipak događa neprijatnost<br />

na granici, kao i neprijatnost<br />

u medijskom prostoru. Namjesto da<br />

ova činjenica o Durgutijevoj nevinosti,<br />

i oklevetanosti, bude osnov za<br />

reakciju Ministarstva sigurnosti, i za<br />

novinarski profesionalizam<br />

Dnevnog avaza, na površini<br />

je ostala kleveta da je prof.<br />

Durguti nešto što nije. Mogli<br />

su to znati i hrvatski<br />

graničari, koji su svjesno<br />

zloupotrijebili ovu klevetu<br />

kako bi maltretirali delegaciju<br />

Travničkog muftiluka.<br />

Baš zbog toga bilo je mjesta<br />

da se oglasi Ministartstvo<br />

sigurnosti, kao i neke<br />

druge državne instance,<br />

uključujući i člana Predsjedništva<br />

BiH Bakira Izetbegovića. Svi su oni<br />

mogli državnim kanalima protestirati<br />

protiv ponašanja hrvatskih graničara,<br />

koji su tu informaciju o nevinosti<br />

prof. Durgutija mogli dobiti najviše<br />

za 40-50 minuta a ne za četiri-pet sati.<br />

Dovoljno je prosurfati pet minuta po<br />

internetu, pa vidjeti. Ali, niko nije bio<br />

pozvaniji da digne svoj glas od Rijaseta<br />

Islamske zajednice čiji je član<br />

muftija Abdibegović! Ako je već muftija<br />

smatrao da je taj čin zadržavanja<br />

na granici nedopustiv, koji je razlog<br />

da to isto ne smatra, i ne saopći, i Rijaset?!<br />

Najgore što bi se moglo desiti<br />

Bošnjacima, jeste da se njihova najveća<br />

uzdanica, Islamska zajednica, ne daj<br />

Bože, izgubi u mraku bošnjačkog<br />

političkog i ideološkog haosa, i da ih<br />

ostavi na milost i nemilost ljudima<br />

za koje su oni samo glasačka brojka,<br />

i koji su spremni, na njihovoj nesreći,<br />

graditi svoju vlastitu karijeru. Možda<br />

nam je, baš zbog toga, u ovim teškim<br />

danima, toliko potrebna Poslanikova<br />

dova: “Gospodaru naš, ne dopusti<br />

da vlast nad nama imaju oni koji nikakvog<br />

straha od Tebe nemaju, i koji<br />

nam se neće smilovati.” (Va la tusallit<br />

‘alejna men la jehafuke fina ve la<br />

jerhamuna).<br />

Impressum<br />

Izdavač<br />

GID SAFF<br />

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />

mob: +387 61 255 322<br />

distribucija: +387 62 287 412<br />

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />

Filijala Bugojno<br />

part br: 6764162000885351;<br />

transakcijski: 1613000022234395<br />

Glavni i odgovorni urednik<br />

Semir Imamović<br />

Redakcija<br />

Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />

Hodžić<br />

DTP<br />

Semir Šišić<br />

Lektor<br />

Abdulmedžid Nezo<br />

Stalni saradnici:<br />

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />

Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />

Ostali saradnici:<br />

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />

Direktor<br />

Semir Mujić<br />

Direktor marketinga<br />

Semin Rizvić<br />

+387 62 343 635<br />

Koordinator za dijasporu<br />

Ramadan Rušid<br />

+386 41 255 239<br />

Štampa<br />

EMANET d.o.o., Zenica<br />

Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />

Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />

vraćaju.<br />

<strong>ISSN</strong> 1512-651X<br />

redakcija@saff.ba<br />

saffmagazin@yahoo.com<br />

www.saff.ba<br />

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

5


Hutba<br />

Neodoljivi zov Allahove upute<br />

– boreći se protiv islama postao musliman<br />

Kao što je prije više od godinu<br />

dana, vijest o primanju islama<br />

Daniela Streicha, bivšeg člana<br />

Švicarske narodne stranke (SVP),<br />

i pokretača kampanje protiv<br />

izgradnje minareta i džamija u<br />

Švicarskoj, senzacionalno odjeknula<br />

u cijelom svijetu, sličnu senzaciju<br />

izazvalo je i nedavno primanje<br />

islama Arnouda van Doorna,<br />

nekadašnjeg člana holandske<br />

desničarske stranke PVV, na<br />

čijem čelu je poznati islamofob i<br />

ekstremista Geert Wilders<br />

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />

Uzvišeni<br />

U<br />

Allah, dž.š., objavio je<br />

Uu Kur’anu: Onome koga Allah<br />

Uželi da uputi – On srce njegovo<br />

prema islamu raspoloži, a onome koga želi<br />

da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i<br />

umornim učini kao da čini napor da na nebo<br />

uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez<br />

podrške ostavi. (El-En’am, 125.).<br />

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:<br />

“Svako dijete rađa se u čistoj i autentičnoj<br />

prirodi (fitra), kao što životinja rađa skladno<br />

mladunče (bez ikakvih nedostataka i mahana),<br />

pa ga onda roditelji učine jevrejom, kršćaninom<br />

ili vatropoklonikom.’’ (Buharija i<br />

Muslim). U drugoj predaji stoji da je Poslanik,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Uzvišeni<br />

Allah je rekao: ‘Ja stvaram ljude u čistoj,<br />

prirodnoj vjeri, pa ih šejtan zavede i zabrani<br />

im ono što sam im dozvolio, i naredi im da,<br />

mimo Mene, obožavaju one o kojima im<br />

nikakav dokaz nije objavljen.’’’ (Muslim).<br />

Kao što je prije više od godinu dana, vijest<br />

o primanju islama Daniela Streicha, bivšeg<br />

člana Švicarske narodne stranke (SVP),<br />

i pokretača kampanje protiv izgradnje minareta<br />

i džamija u Švicarskoj, senzacionalno<br />

odjeknula u cijelom svijetu, sličnu senzaciju<br />

izazvalo je i nedavno primanje islama Arnouda<br />

van Doorna, nekadašnjeg člana holandske<br />

desničarske stranke PVV, na čijem<br />

čelu je poznati islamofob i ekstremista Geert<br />

Wilders. Svjetskoj javnosti poznato je da su<br />

njih dvojica, kroz holandski parlament i<br />

mimo njega, sijali smutnju i mržnju prema<br />

Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

islamu i islamskim vrijednostima i na sve<br />

načine radili na stigmatizaciji muslimana<br />

i oduzimanju njihovih temeljnih ljudskih<br />

prava. Danas je, eto, Arnoud van Doorn<br />

postao musliman, branitelj islama i njegov<br />

promotor.<br />

Ovo je početak mog novog života<br />

Zašto se samo<br />

u okrilju islama<br />

ljudi tako<br />

osjećaju? Zato<br />

što je samo<br />

islam vjera<br />

tevhida, čistog<br />

monoteizma<br />

koji znači da<br />

su svi ljudi<br />

Allahovi robovi,<br />

robovi istinskog<br />

i jedinog<br />

Stvoritelja, koji<br />

jedini zaslužuje<br />

obožavanje i<br />

robovanje.<br />

U intervjuu za Al-Džaziru,<br />

na pitanje zašto je i kako primio<br />

islam, Van Doorn je odgovorio:<br />

“Družeći se s mojim prijateljem<br />

muslimanom koji je član državnog<br />

parlamenta u Holandiji, i<br />

nakon dugih rasprava s njim o<br />

vjeri i drugim životnim temama,<br />

odlučio sam primiti islam.<br />

Učinio sam to potpuno svjesno<br />

i dragovoljno.’’ A govoreći o<br />

svom članstvu u Wildersovoj<br />

stranci i antiislamskom djelovanju,<br />

kazao je: “Svaki čovjek u<br />

životu pravi greške i povlači pogrešne<br />

poteze, no i pored toga<br />

valja kazati da svaki posao i<br />

svako životno iskustvo ima svoj<br />

cilj i određene koristi. Ja sam iz<br />

toga mnogo naučio i vjerujem<br />

da mi je to iskustvo na neki način<br />

pomoglo da izaberem islam<br />

za svoju vjeru i svoj životni put.<br />

Ovo je novi početak u mom<br />

životu i molim Allaha da me<br />

učvrsti na putu islama.’’<br />

Ono što u ovoj, pomalo bajkovitoj,<br />

priči o Van Doornovom<br />

primanju islama predstavlja poseban<br />

kuriozitet, jeste činjenica<br />

da je on svoje primanje islama<br />

obznanio i javno posvjedočio<br />

u džamiji “Es-Sunne’’ u Den Hagu, koja<br />

je nekada bila njegova i Wildersova meta,<br />

kada su od holandskih vlasti tražili da se ta<br />

džamija zatvori i da se njen imam, Fevaz<br />

Džunejd protjera iz Holandije.<br />

Na osnovu ovog i njemu sličnih slučajeva,<br />

mnogi će se sigurno zapitati: šta se to<br />

zapravo desi u glavama ljudi koji su do jučer<br />

s tolikim žarom napadali islam i za koje su<br />

ljudi mislili da su posljednje osobe koje bi<br />

mogle postati muslimani? Na ovo pitanje<br />

islam ima jasan i nedvosmislen odgovor.<br />

Naime, fenomen sve učestalijeg konvertiranja<br />

u islam, a posebno ljudi koji su bili njegovi<br />

ljuti protivnici, potvrđuje da je islam<br />

prirodna vjera koja je urođena svakom čovjeku<br />

i kojoj teži svaka ljudska duša, kako<br />

nam to poručuju hadisi s početka hutbe.<br />

Tu prirodnost islama i urođenu potrebu<br />

ljudske duše za njim, primijetili su čak i<br />

neki nemuslimanski intelektualci, poput<br />

francuskog mislioca Džeka Burka (Jack<br />

Burke) koji je rekao: “Islam je nužnost i on<br />

će se jednoga dana sam nametnuti,<br />

jer je istinita vjera. Kad bi<br />

islam imao prave pozivače u<br />

vjeru, svijet bi živio u miru za<br />

kojim žudi. Islam je nužna istina,<br />

inače ne bi bio napadan, jer<br />

gdje god je snaga tu su i oni koji<br />

na nju navaljuju. Nesreća ljudskog<br />

uma u ovom vremenu leži<br />

u pojavi da uvijek napada ono<br />

što je blisko srcu.’’<br />

Zato, sva silna propaganda,<br />

hajka i antiislamska kampanja,<br />

u koju se danas ulažu milijarde<br />

dolara, sve spletke, podmetanja,<br />

potvore i laži protiv islama, sve<br />

prijetnje, torture i nasilje nad<br />

muslimanima, padaju u vodu<br />

pred urođenom čežnjom ljudske<br />

duše za istinom, za prirodnom<br />

vjerom po kojoj je Allah<br />

sve ljude stvorio. Iako savremeni<br />

mediji i silna mašinerija ljudi i<br />

tehnike koja je uključena u antiislamsku<br />

propagnadu, mogu<br />

čak ponekad zbuniti i ljudski<br />

um i učiniti ga svojim vojnikom<br />

i poslušnim robom, oni<br />

ne mogu upravljati ljudskim srcima,<br />

jer srcima upravlja Allah,<br />

koji ih poziva u prirodnu vjeru<br />

i na čiji poziv čista ljudska srca<br />

ne mogu biti ravnodušna: Ti upravi lice svoje<br />

vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema<br />

kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja<br />

Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna.<br />

(Er-Rum, 30.).<br />

Komentirajući ovaj ajet, poznati komentator<br />

Kur’ana, Ibn Ašur, veli: “Fitra<br />

(priroda) ovdje znači cjelokupnost i totalitet<br />

vjere (džumletu-d-din) po kojoj je stvoren<br />

čovjek, u fizičkom, intelektulanom i duhovnom<br />

smislu. Tako je hodanje na nogama<br />

u skladu sa fitrom (prirodno je), a pokušaj<br />

hodanja na rukama je u suprotnosti sa fitrom<br />

i zakonitošću po kojoj je Allah stvorio<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

6


čovjeka. Deriviranje i izvođenje zaključaka<br />

na osnovu premisa, kao i posljedica na<br />

osnovu uzroka, prirodno je i u skladu sa<br />

razumom, dok je stav da posljedice nemaju<br />

svojih uzroka, suprotan prirodi, odnosno, u<br />

koliziji je sa zdravim razumom. Opisivanje<br />

islama terminom fitra (priroda) znači da su<br />

temelji na kojima počiva islam prirodni i da<br />

su dio općeg reda, poretka i harmonije koju<br />

je Allah uspostavio.’’<br />

A šejhul-islam, Ibn Tejmijja u komentaru<br />

dijela hadisa s početka hutbe: “Svako<br />

dijete rodi se u čistoj i autentičnoj prirodi<br />

(fitra)’’, veli: “Mi ne kažemo da dijete kad<br />

izađe iz majčine utrobe zna vjeru islam, jer,<br />

Allah nas izvodi iz trbuha naših majki i mi<br />

ništa ne znamo, već se misli na fitru koja<br />

podrazumijeva urođeni osjećaj i potrebu za<br />

islamom i njegovom spoznajom. Potpuno<br />

je pogrešno mišljenje onih koji tvrde da su<br />

ljudi stvoreni kao ‘čista ploča’ (tabula rasa),<br />

koja prihvata da se po njoj podjednako ispisuje<br />

vjerovanje i nevjerovanje, bez urođenog<br />

osjećaja šta je dobro a šta zlo, šta istina a šta<br />

zabluda. To bi onda značilo da, u odnosu na<br />

fitru, prirodu po kojoj je sve stvoreno, nema<br />

razlike između dobra i zla, istine i zablude,<br />

odnosno između idolopoklonstva, jevrejstva<br />

i kršćanstva, s jedne, i islama, s druge<br />

strane, pa bi onda zadnja rečenica hadisa<br />

mogla glasiti: ‘Pa ga roditelji učine muslimanom,<br />

jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom’.’’<br />

Islam me je vratio u život, kao što<br />

hladna voda oživi žednog čovjeka<br />

Stoga treba kazati da fenomen konvertiranja<br />

u islam od strane njegovih ljutih<br />

protivnika, nije specifičan samo za naše<br />

doba, već on ima svoju potvrdu kroz cjelokupnu<br />

ljudsku povijest. Naprimjer, Kur’an<br />

spominje primjer sihirbaza (čarobnjaka)<br />

iz vremena Musaa, a.s., koji su, na poziv<br />

egipatskog faraona, došli da se svojim sihrom,<br />

čarolijom, vradžbinom, opsjenom<br />

i varkom, suprotstave prirodnoj vjeri, čistom<br />

tevhidu i monoteizmu, s kojim je<br />

došao Allahov poslanik, Musa, a.s. Ali,<br />

kada je njihova magija, koju su pokazali<br />

pred okupljenom svjetinom, poražena i<br />

“progutana’’, čarobnjaci su pali na sedždu<br />

i uzviknuli: “Mi vjerujemo u Gospodara<br />

svjetova’’ - povikaše - “Gospodara Musaova<br />

i Harunova!’’ (El-‘Araf, 121.). Sihirbazi su<br />

postali iskreni vjernici i ostali su dosljedni<br />

u vjeri i pored faraonove prijetnje da će ih<br />

poubijati. Zatim, u povijesti islama poznat<br />

je slučaj Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je<br />

sa isukanom sabljom pošao da ubije Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, ali,<br />

kada je u kući svoje sestre, koja je već bila<br />

primila islam, poslušao veličanstvene ajete<br />

iz kur’anske sure Taha, Omerovo srce je<br />

prepoznalo neodoljivi zov Allahove upute<br />

i umjesto da ubije Muhammeda, sallallahu<br />

alejhi ve sellem, on je postao musliman i<br />

jedan od njegovih vjernih sljedbenika i ashaba<br />

pod čijim vođstvom je, kasnije, svjetlo<br />

islama obasjalo tadašnje dvije imperije,<br />

Perziju i Bizantiju. I ne bi bilo nikakvo<br />

čudo da sutra čujemo da je utočište u okrilju<br />

islama pronašao i Geert Wilders, zatim,<br />

mnogi zapadni političari, novinari, svećenici<br />

i drugi nemuslimani koji su danas<br />

poznati po islamofobičnosti i<br />

širenju mržnje prema islamu.<br />

Allah, dž.š., upućuje ljude i On<br />

jedini zna šta se krije u ljudskim<br />

srcima.<br />

Bitno je samo skinuti naslage<br />

prašine koje su prekrile<br />

Ono što u<br />

ovoj, pomalo<br />

bajkovitoj,<br />

priči o Van<br />

Dorrnovom<br />

primanju<br />

islama<br />

predstavlja<br />

poseban<br />

kuriozitet,<br />

jeste činjenica<br />

da je on svoje<br />

primanje<br />

islama<br />

obznanio<br />

i javno<br />

posvjedočio<br />

u džamiji<br />

“Es-Sunne’’<br />

u Den Hagu,<br />

koja je nekada<br />

bila njegova<br />

i Wildersova<br />

meta.<br />

fitru (prirodu) po kojoj je Allah<br />

stvorio ljude, a koje su djelo<br />

ljudskih ruku, prije svega roditelja<br />

i okoline u kojoj se čovjek<br />

odgaja i živi. Kada se te naslage<br />

ateizma, idolatrije, zabludjelih<br />

ideja i vjera, zbog kojih ljudi ne<br />

mogu da raspoznaju istinu od<br />

zablude, dobro od zla, skinu sa<br />

srca, onda će ona biti spremna<br />

za prihvatanje svjetla islama<br />

koje će ih oživjeti nakon što su<br />

bila mrtva i unijeti u njih smiraj<br />

i istinsku sreću i zadovoljstvo.<br />

A, uistinu, čovjekov život<br />

prije i nakon primanja islama,<br />

nije isti niti može biti isti, jer<br />

nisu isti svjetlo i tama, uputa i<br />

zabluda, pravi put i stranputica.<br />

To najbolje znaju oni koji su<br />

kušali gorčinu zablude i koji su<br />

tumarali u tminama nevjerstva,<br />

pa su, Allahovom milošću i dobrotom,<br />

primili islam. Njihove<br />

ispovijesti su toliko dirljive da vjerničko srce<br />

ganu do suza, ali su istovremeno i poučne i<br />

inspirativne, pa ćemo neke od njih citirati.<br />

Tako američki intelektualac, dr. Džefri<br />

Lang, u svojoj knjizi Dobio sam Muhammeda<br />

a.s., a nisam izgubio ni Isaa, a.s.,<br />

o svom prihvatanju islama, priča: “Izgovaranje<br />

šehadeta doživio sam kao kapi čiste<br />

hladne vode koje se spuštaju niz grlo čovjeka<br />

koji je zbog silne žeđi bio na izdisaju.<br />

Kad su me pitali kako objašnjavam moju<br />

tvrdnju da me slušanje Kur’ana smiruje,<br />

odgovorio sam: ‘Vama je dobro poznato<br />

da se novorođenče smiri i raduje kad čuje<br />

glas svoje majke. Slušajući Kur’an ja osjećam<br />

još veću smirenost i sigurnost i poželim<br />

da cijeli život budem u okrilju i pod<br />

zaštitom tog glasa.’’’<br />

A švedski stručnjak za međunarodnu<br />

ekonomiju, Sebastian Blasco, o svom primanju<br />

islama, veli: “Islam mi je dao ono<br />

što sam bio izgubio od života i što sam,<br />

kad sam ga našao, poželio da vječno traje.<br />

Islam me je vratio mojoj ljudskoj prirodi,<br />

sa islamom sam spoznao tajnu života i<br />

smrti i onoga što slijedi nakon smrti. Sada<br />

slobodno i ponosno mogu reći: ja sam<br />

musliman, a znate li šta to znači? To znači:<br />

ja postojim. Prije islama bio sam jedinka<br />

koja nije bila vrijedna spomena.’’<br />

Zašto se samo u okrilju<br />

islama ljudi tako osjećaju? Zato<br />

što je samo islam vjera tevhida,<br />

čistog monoteizma koji znači da<br />

su svi ljudi Allahovi robovi, robovi<br />

istinskog i jedinog Stvoritelja,<br />

koji jedini zaslužuje obožavanje i<br />

robovanje. Da bi se čovjek uvjerio<br />

u tu odliku islama, dovoljno<br />

je da ode u džamiju, a zatim u<br />

bilo koju drugu bogomolju, pa<br />

da vidi tu razliku, da osjeti šta<br />

znači tevhid, monoteizam, kroz<br />

ibadet, kroz namaz, ali i kroz<br />

islamsku arhitekturu i kompletnu<br />

civilizaciju, a šta znače kipovi,<br />

ikone i slike po drugim bogomoljama<br />

i može li su tu uopće<br />

govoriti o bilo kakvom monoteizmu.<br />

Zatim, islam odlikuje veličanstveni<br />

društveni moral koji<br />

štiti čast i dostojanstvo svakog<br />

čovjeka podjednako. Temelji<br />

islama su postojani i jaki, daleko<br />

od pretjerivanja i fanatizma, zasnovani<br />

na naučnoj metodologiji<br />

i promišljanju, a tolerancija je<br />

utkana u same temelje islamske<br />

civilizacije.<br />

Zbog svega spomenutog,<br />

i pored mnogobrojnih smutnji kojima je<br />

izložen savremeni čovjek i pored sveopće<br />

antiislamske porpagande, ne možemo a<br />

da se ne složimo sa riječima engleskog gpis-<br />

ca Bernarda Šoa, koji je rekao: “U sadašnje<br />

vrijeme mnogo mojih iz Europe prelazi u<br />

Muhammedovu vjeru i može se reći da je<br />

vraćanje Europe u islam već počelo.’’ Mi se<br />

silno radujemu novim zvijezdama islama na<br />

europskom nebu i učimo im dovu koju je<br />

učio dr. Džefri Lang, nakon što je primio<br />

islam: “Moj Allahu, ako bi se ikad moja<br />

duša ponovo poželjela vrati u nevjerstvo,<br />

usmrti me prije toga i oslobodi me takvog<br />

života. Moj Allahu, ja ne mogu živjeti ni<br />

jednog trena bez vjere u Tebe.’’<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

7


Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />

Potvore i laži na islam<br />

(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />

Načini i sredstva<br />

Hatib: dr. Abdurrahman es-Sudejs<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

Panični i ničim opravdan strah<br />

kojeg posljednjih decenija<br />

neki nemuslimani osjećaju<br />

pred širenjem islama i njegovom<br />

postepenom dominacijom<br />

u svijetu, prouzrokovao<br />

je fenomen poznat kao islamofobija.<br />

Laži i potvore<br />

na islam i muslimane, glavni<br />

su aduti u rukama njihovih<br />

mrzitelja. Također, dovođene<br />

u pitanje osnovnih postulata<br />

na kojima se temelji vjera<br />

islam, kao što su recimo<br />

pravda, milost, tolerancija te<br />

ustrajno dovođenje islama u<br />

direktnu vezu sa terorizmom<br />

i nasiljem, metode su predvodnika<br />

islamofobije. Pored<br />

svih njihovih potvora i laži<br />

i izuzetno podlih metoda<br />

preko kojih u eter plasiraju<br />

ovako gnusne laži i potvore,<br />

na nama je da reagiramo<br />

dostojanstveno te istinom, čvrstim<br />

argumentima i pozitivnom praksom,<br />

demantiramo sve ono što oni govore.<br />

Rekao je Uzvišeni: Na put Gospodara<br />

svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj<br />

i s njima ne najljepši način raspravljaj!<br />

Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s<br />

puta Njegova, i On zna one koji su na<br />

Pravome putu. (En-Nahl, 125.). Ma<br />

šta oni govorili, odgovorno tvrdimo<br />

da je islam vjera koja naređuje pravdu<br />

pa čak i prema onima koji nam nisu<br />

dragi: ...Neka vas mržnja koju prema<br />

nekim ljudima nosite nikako ne navede<br />

da nepravedni budete! Pravedni budite,<br />

to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha,<br />

jer Allah dobro zna ono što činite! (El-<br />

Maide, 8.). U komentaru ovog ajeta,<br />

imam Er-Razi je kazao: “Budite prema<br />

njima pravedni pa makar vam oni i zlo<br />

činili...’’ Islamofobija je danas potpomognuta<br />

savremenenim tehnološkim<br />

dostignućima preko kojih se vrši nevjerovatno<br />

brza razmjena informacija, a<br />

mislimo prvenstveno na elektronske<br />

medije među kojima prednjači internet.<br />

Svjedoci smo da se određeno<br />

devijantno i islamom potpuno neopravdano<br />

ponašanje nekih muslimana<br />

nastoji prikazati kao islamska<br />

doktrina a ne kao neodgovo-<br />

Nemuslimani<br />

se ne trebaju<br />

bojati islama<br />

niti Allahovog<br />

vjerozakona<br />

a svoj strah<br />

i predrasude<br />

prebrodit će<br />

samo kroz<br />

iskreno i<br />

nepristrasno<br />

izučavanje<br />

islama i<br />

njegovih<br />

uzvišenih<br />

principa.<br />

Hatib: Abdulbari es-Subejti<br />

Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />

Svako<br />

S<br />

ko barem površno izanalizira<br />

Sstanje u svijetu, shvatit će da je<br />

Splaneta Zemlja, možda više nego<br />

ikada do sad, postala globalni poligon na<br />

kojem se odvija iskonska borba između dobra<br />

i zla, koja u suštini nikada na njoj nije<br />

ni prestajala, samo što je njen intenzitet<br />

nekada više a nekada manje izražen. Razmislimo<br />

samo o sve učestalijem i intenzivnijem<br />

psovanju Allaha, ismijavanju Poslanika,<br />

s.a.v.s., omalovažavanju časnog Kur’ana i<br />

ostalih islamskih svetinja. S druge strane,<br />

beskurpulozni napadi na islamski svijet i<br />

muslimane su također svakim danom sve<br />

intenzivniji i sve otvoreniji, a krvoprolića,<br />

glad i neimaština koja usljed ratnih dejstava<br />

postaju muslimanska svakodnevnica, gotovo<br />

da se više i ne ubrajaju u nešto vrijedno spomena.<br />

U ovakvim okolnostima, svaki iskreni<br />

vjernik bi se, shodno riječima Uzvišenog: O<br />

vjernici, pomozite Allahovu vjeru... (Es-Saff,<br />

12.), trebao zapitati na koji način on može<br />

pomoći da se ovo stanje promijeni nabolje.<br />

Pomaganje Allahove vjere je individualna<br />

obaveza svakog vjernika a to podrazumijeva<br />

ulaganje truda s ciljem da se zaštite islamske<br />

svetinje, te pomagnu nastradali muslimani,<br />

udovice i siročad, ali i svi oni kojima je<br />

učinjen neki vid nepravde. Svi muslimani su<br />

dužni da se uključe u proces pomaganja Allahove<br />

vjere na svaki legitiman način, a prvo<br />

čime će početi jeste iskreni i nesebični rad<br />

na sebi s ciljem da povećaju svoju bogobojaznost<br />

i klone se griješenja. Ni najmanji trud<br />

bilo kojeg vjernika ne smije biti zanemaren.<br />

Nijedno dobro djelo nije toliko mizerno da<br />

bi vjenik sebi smio dopustiti luksuz njegovog<br />

zanemarivanja. Poslanik, s.a.v.s., kazao<br />

je: “U Džennetu sam vidio čovjeka koji je<br />

u njemu skončao povodom drveta koje je<br />

odrezao sa puta a koje je smetalo ljudima.’’<br />

(Muslim). Svaki je vjernik dužan pronaći<br />

način kako i na koji način će pomoći Allahovu<br />

vjeru. Razmislimo malo o ashabima.<br />

Bilal je služio islamu svojim glasom učeći<br />

ezan, Zejd b. Sabit pismeno bilježeći Objavu,<br />

Halid b. Velid predvodeći islamske vojske,<br />

Hassan b. Sabit verbalno braneći islam<br />

i Poslanika, s.a.v.s., Osman b. Affan dijeleći<br />

svoj imetak, financirajući kopanje burno<br />

ponašanje pojedinca.<br />

Ovakvo ponašanje je potpuno<br />

neprihvatljivo i muslimani<br />

su obavezni ujediniti<br />

svoje snage kako bi stali<br />

ukraj ovoj velikoj nepravdi<br />

koja im se čini. Nemuslimani<br />

se ne trebaju bojati<br />

islama niti Allahovog vjerozakona<br />

a svoj strah i predrasude<br />

prebrodit će samo<br />

kroz iskreno i nepristrasno<br />

izučavanje islama i njegovih<br />

uzvišenih principa.<br />

Tada će upoznati potpuno<br />

prirodnu i neiskvarenu vjeru<br />

milosti i tolerancije koja<br />

poziva na sveopće dobro, vjeru koja<br />

svojim općim smjernicama i principima<br />

regulira i najsitnije detalje<br />

međuljudskih odnosa. Rekao je Poslanik,<br />

s.a.v.s.: “Lijepa riječ je sadaka,<br />

osmijeh kojeg uputiš svome bratu<br />

(muslimanu) je sadaka, ukla njanje sa<br />

puta onoga što ljudima smeta je sadaka.’’<br />

Kakve li etike i kakvog li besprijekornog<br />

ponašanja?! Ovdje valja<br />

upozoriti na vrlo opasnu pojavu koja<br />

svakim danom među muslimanima<br />

uzima sve više maha, a koja je jedan<br />

od razloga koji vode ka pogrešnoj<br />

percepciji islama i muslimana, čak i<br />

od strane najobjektivnijih nemuslimana.<br />

Radi se o krivim tumačenjima<br />

i pogrešnoj interpretaciji nekih islamskih<br />

propisa od strane pojedinih,<br />

istina iskrenih, ali potpuno neukih<br />

i neiskusnih muslimana, koji svojim<br />

aktivnostima unose nemir među<br />

muslimane i bivaju uzrokom velikih<br />

problema. Protiv ove grozne pojave<br />

moramo se boriti educiranjem svih<br />

slojeva muslimanskog društva, i odgajanjem<br />

istih na principima časnog<br />

Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, i<br />

to metodama naših priznatih i eminentnih<br />

učenjaka, čijem znanju i bogobojaznosti<br />

svjedoči čitav ummet.<br />

kojima se pomaže<br />

Allahova vjera<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

8


Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa<br />

Bereket (blagoslovljenost) Šama<br />

Razmislimo<br />

malo o<br />

ashabima.<br />

Bilal je služio<br />

islamu svojim<br />

glasom učeći<br />

ezan, Zejd b.<br />

Sabit pismeno<br />

bilježeći<br />

Objavu,<br />

Halid b. Velid<br />

predvodeći<br />

islamske<br />

vojske,<br />

Hassan b.<br />

Sabit verbalno<br />

braneći islam<br />

i Poslanika,<br />

s.a.v.s., Osman<br />

b. Affan dijeleći<br />

svoj imetak.<br />

nara, snadbijevajući<br />

siromašne i<br />

opremajući vojske,<br />

Mus’ab b. Umejr<br />

šireći vjeru u Medini<br />

i okolici... Poštovana<br />

braćo, načini na koji<br />

se može pomoći Allahova<br />

vjera su neizbrojivi,<br />

a svi članovi<br />

islamskog društva se<br />

mogu uključiti u taj<br />

blagoslovljeni posao.<br />

Onaj ko očisti svoj<br />

nijjet i na najskreniji<br />

način bude želio<br />

pomoći islam i muslimane,<br />

Uzvišeni Allah<br />

će mu upisati nagradu<br />

pa makar svoj<br />

naum i ne pretočio u<br />

djelo, a na to ukazuju<br />

mnogo vjerodostojni<br />

hadisi. Muslimani su dužni pomoći i svoga<br />

Poslanika, s.a.v.s., a najbolji vid ove pomoći<br />

jeste širenje njegovog, s.a.v.s., sunneta, pokoravanje<br />

njegovim naredbama i slijeđenje<br />

njegovih smjernica i uputa, te zadovoljstvo<br />

sa svim onim što je on preporoučio i naredio.<br />

Rekao je Uzvišeni: I tako Mi Gospodara<br />

tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u<br />

sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da<br />

onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo<br />

tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.<br />

(En-Nisa, 65.). Također, izražavanje ljubavi<br />

i poštovanja prema njegovoj, s.a.v.s., porodici<br />

i njegovim ashabima, kao i odgajanje<br />

vlastitog potomstva u skladu sa njegovim<br />

uputama, također je vid pomaganja Muhammeda,<br />

s.a.v.s.. Dužni smo pomagati i<br />

potlačene muslimane u svim krajevima svijeta<br />

i uvijek iznalaziti nove načine kako im<br />

pomoći našim rukama, jezicima i imecima.<br />

Ne smijemo zapostaviti ni dovu Uzvišenom<br />

Allahu da pomogne potlačenima i da uništi<br />

zulumćare i silnike koji siju nered po zemlji,<br />

prolijevajući krv nevinih. Na kraju, uvijek<br />

na umu trebamo imati činjenicu da će<br />

Uzvišeni Allah pomoći islam preko Svojih<br />

iskrenih robova, i da će Njegovo svjetlo nastaviti<br />

sijati punim sjajem pa makar to bilo<br />

mrsko nevjernicima.<br />

Hatib: Muhammed Selim<br />

Preveo i sažeo: Esad Mahovac<br />

Allahovi<br />

A<br />

robovi,<br />

Akada bi znali s ko-<br />

Aliko ste Allahovih<br />

blagodati obdareni radovali<br />

biste se i ne bi vam teško<br />

padalo to što na muke udarate.<br />

Vaša borba i vaš ribat<br />

– bdijenje na Allahovom<br />

putu je posebno vrijedno<br />

kod Allaha. Poznavanje tih<br />

vrlina i odlika vjerniku daje<br />

snage da ustraje i da se još<br />

više bori.<br />

Prva od tih odlika jeste<br />

da je Šam Allahova odabrana zem-<br />

lja kojoj je posvetio posebnu pažnju<br />

i zaštitu. Taj bereket obuhvata vjeru<br />

i dunjaluk, pa muslimani su ovdje<br />

na istini, a muanafici su slabi i<br />

poniženi. Dobro će ovdje da traje i<br />

dok ga ima na Zemlji bit će tu, jer<br />

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, kaže: “Kada se pokvare<br />

stanovnici Šama nikakva dobra u<br />

vama više neće biti.” A u drugom<br />

hadisu nagovještava da će za vrijeme<br />

fitni iman biti u Šamu i da će u nje-<br />

mu boraviti ispravna skupina koja će<br />

se boriti na Allahovom putu. Zato se<br />

radujte i Allahu zahvaljujte na ovako<br />

velikim blagodatima.<br />

“Blago li se<br />

Šamu”- rekao<br />

je jednom<br />

prilikom<br />

Allahov<br />

Poslanik,<br />

sallallahu<br />

alejhi ve<br />

sellem, pa su<br />

asbabi upitali<br />

o razlogu tih<br />

riječi, pa im<br />

reče: “Jer<br />

ga meleki<br />

Milostivog<br />

nadkrivaju<br />

svojim<br />

krilima.”<br />

“Blago li se Šamu”- rekao<br />

je jednom prilikom Allahov<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />

sellem, pa su asbabi upitali o<br />

razlogu tih riječi, pa im reče:<br />

“Jer ga meleki Milostivog<br />

natkrivaju svojim krilima.”<br />

Osim toga tu je još i bereket<br />

strpljivosti na granicama<br />

islama, blagodat odlaska<br />

i dolaska iz Mesdžidu-l-<br />

Aksaa, te da su ova zemlja<br />

i njeni stanovnici pod Allahovim<br />

jamstvom i zaštitom.<br />

Na dan velikih smutnji<br />

i pokolja ovdje će biti tabor<br />

muslimana, a potpomognuti<br />

će biti sa Isaom, alejhi<br />

ve sellem, koji će sići i ubiti Dedždžala,<br />

velikog smutljivca i njegove sljedbenike.<br />

To su veliki događaji koji očekuju<br />

ovu zemlju i njene stanovnike, pa molite<br />

Allaha da budemo od onih koje je<br />

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />

pohvalio u svojim hadisima i spomenuo<br />

ih po dobru.<br />

Zahvalite Allahu i na tome što vas<br />

je odredio da živite upravo ovdje jer<br />

drugi ljudi će biti gonjeni vatrom da<br />

bi se okupili tu za dan mahšera. Islam<br />

ima svoju historiju koju su pisali<br />

veliki ljudi poput Muavije i Omera b.<br />

Abdulaziza i njemu pripada budućnost<br />

sa novim junacima i herojima, Allaha<br />

molimo da budemo od njih.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

9


Polumjesec<br />

Kosovizacija “Herceg-Bosne”<br />

Srbi osnivaju kanton u<br />

dijelovima LK i USK<br />

Samo dva dana<br />

nakon što je<br />

skoro hiljadu Drvarčana<br />

izrazilo<br />

nezadovoljstvo<br />

lokalnom i kantonalnom<br />

vlašću,<br />

pljačkom firmi i<br />

otpuštanjem radnika Finvesta, te simbolično u<br />

pet do dvanaest “sahranilo” svoj grad u avliji općine,<br />

Slaviša Mihajlović, predsjednik Kluba Srba<br />

u Skupštini Livanjskog kantona je potvrdio da<br />

su se u Bosanskom Grahovu sastali predstavnici<br />

u ovom dijelu BiH vladajućeg SNSD-a iz Drvara,<br />

Bosanskog Grahova i Glamoča koji sudjeluju<br />

u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u općinama LK<br />

i FBiH. Sjednica po njemu predstavlja početak<br />

“Saveza srpskih općina” i svojevrsna je “preventiva<br />

pred predstojeće ustavne reforme”. “Slijedećih<br />

dana o našoj ideji ćemo upoznati i predstavnike<br />

SNSD-a, odnosno srpske predstavnike i u<br />

Bosanskom Petrovcu kako bi se i oni uključili u<br />

savez. U zavisnosti od dinamike i rješenja koja<br />

će ponuditi ustavne promjene želimo ići i prema<br />

srpskom kantonu kojeg bi činile ove srpske<br />

općine”, naglasio je Mihajlović, dodajući da će<br />

se sastajati mjesečno, te da je naredni sastanak<br />

u Drvaru, potom u Glamoču i Petrovcu, pa u<br />

krug. A o svemu su upoznali i šefa Partije Milorada<br />

Dodika u čijim venama kao i u Špirićevim<br />

“teče drvarska krv”.<br />

Mihajlović ističe da su se na ovaj korak odlučili<br />

jer FBiH ponižava i zaobilazi većinske<br />

srpske općine, te da oni žele preuzeti aktivno<br />

učešće u zaštiti istih. U Bosanskom Grahovu<br />

su usvojili i obavezujuće zaključke za sve<br />

svoje dužnosnike na svim nivoima po ovom<br />

pitanju, a među njima su najvažniji borba<br />

za veću zastupljenost “srpskih općina” u LK<br />

u budžetu, potom donošenje adekvatnijeg<br />

Zakona o šumama LK gdje bi općine imale<br />

daleko veće ovlasti i koristi, zaključili su da<br />

se potpiše i sporazum sa Kliničkim centrom<br />

Banja Luka za liječenje ovdašnjih Srba i drugih<br />

koji to žele u istom, odnosno u RS.<br />

Također su usvojili i zaključak da se podnese<br />

zahtjev Ustavnom sudu FBiH da se kantonalni<br />

grb i zastava, pošto su isključivo hrvatski,<br />

proglase nelegalnim, jer nema srpskih<br />

simbola. Zaboravili SNSD-ovci da u “hercegbosanskoj<br />

šahovnici” nema ni bošnjačkih<br />

simbola, te da je taj posao kod Ustavnog<br />

suda FBiH davno urađen, još 1997/98. godine,<br />

između ostalog i na inicijativu potpisnika<br />

ovih redova dok je bio federalni poslanik.<br />

Ustavni sud je presudio da su grb i<br />

zastava kao i naziv kantona (Herceg-Bosanska<br />

županija) neustavni, ali se to na žalost do<br />

danas nije implementiralo, a čitavo vrijeme<br />

Srbi, uz nekoliko zastupnika imaju i potpredsjednika<br />

kantonalne skupštine kojemu<br />

to kao ni njihovim zastupnicima do sada<br />

nije smetalo i kao što ne smeta ni potpuno<br />

kroatiziranim SDA-ovcima i SDP-ovcima u<br />

Skupštini i Vladi LK, pa i izvan njih.<br />

Ale Kamber<br />

Hag<br />

Oslobađajući zločinački poduhvat nečastivih sila<br />

Haški sud oslobodio je zločinca generala<br />

Momčila Perišića od krivice za<br />

zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.<br />

Ova oslobađajuća presuda “pukla” je k’o<br />

grom iz vedra neba. Pametni ljudi su još<br />

davno znali da će Perišić na kraju biti<br />

oslobođen. “Ako prihvatimo zaključak<br />

većine članova Vijeća zasnovan isključivo<br />

na konstataciji o postojanju zavisnosti,<br />

kao što je to ovdje slučaj, ne postavljajući<br />

kao uslov da ta pomoć bude konkretno<br />

usmjerena na pomaganje zločina, onda svi<br />

vojni i politički lideri za koje se na osnovu<br />

posrednih dokaza utvrdi da pružaju logističku<br />

pomoć stranoj vojsci zavisnoj od te<br />

pomoći mogu da ispune objektivni element<br />

pomaganja i podržavanja. Uz dužno<br />

poštovanje, smatram da je takav pristup<br />

očigledno u suprotnosti s pravom. Prema<br />

tome, uz dužno poštovanje, tvrdim da je<br />

većina članova Vijeća pogrešno zaključila<br />

da logistička pomoć i pomoć u ljudstvu<br />

koju je pružao Perišić ispunjava objektivne<br />

elemente pomaganja i podržavanja<br />

prema članu 7(1) Statuta”, glasi zaključak<br />

izdvojenog mišljenja predsjedavajućeg vijeća<br />

Molota u prvostepenom postupku.<br />

Sudija Molota presudu od 27 godina i sadržaj<br />

presude smatra opasnosću za vojne i<br />

političke lidere. Znalo se odmah nakom<br />

presude da postoji stav da se presuda sruši<br />

i Perišić oslobodi prvostepene presude.<br />

Donoseći drugostepenu presudu sudije<br />

nisu samo amnestirale Srbiju, nego su ovu<br />

presudu iskoristili da naprave URNEK<br />

na koji način NIKADA više i NIGDJE<br />

NIKO neće biti odgovoran za vođenje<br />

rata i činjenje zločina po komandnoj<br />

odgovornosti. Oni smatraju da je rat legitimna<br />

stvar i da nije zabranjen međunarodnim<br />

pravom. Ovdje su napravili<br />

urnek za sve vojske svijeta i sve politike<br />

koje vode ratove da je potrebno da paze<br />

da ne pišu na dokumentima ubistvo,<br />

zločin, ili u razgovorima ne spominju te<br />

riječi i onda nema odgovornosti. Znači,<br />

da bi neko bio personalno odgovoran<br />

kao lider ili komandant<br />

mora se dokazati<br />

ne samo da je<br />

organizirao ili vodio<br />

ili pomagao vođenje<br />

rata, nego u svakoj<br />

prilici se MORA<br />

dokazati konkretna<br />

odgovornost za počinjen<br />

konkretan zločin.<br />

Npr. avioni i jedinice<br />

u Afganistanu<br />

izvrše zločin, nikada<br />

ne može biti<br />

niko odgovoran van<br />

Afganistana, osim eventualno taj počinioc<br />

zločina, pilot ili vojnik koji je izvršio<br />

zločin. Ovo je dokaz da nema više<br />

KOMANDNE ODGOVORNOSTI i<br />

to upravo zbog zločina i ratova koje vode<br />

velike sile. Ovo je samo razrada presude<br />

ICJ protiv Srbije u tužubi BiH i formalno<br />

i faktički ovjera testa “nikaragva” koji<br />

je bio primijenjen na slučaju pred ICJ,<br />

gdje pomaganje Amerike kontrašima<br />

nije označeno kao činjenje zločina, nego<br />

pomaganje u vođenju rata. Znači, ova<br />

presuda definitivno jača pozicije velikh<br />

sila za vođenje ratova svugdje u svijetu.<br />

Prema saznanjima Saffaa<br />

za sve se ovo zna-<br />

lo nakon prvostepene presude Perišiću.<br />

Da stvar bude katasrofalnija, prva informacija<br />

ili nagovještaj došao je od jednog<br />

sudskog insajdera, koji je svoja saznanja<br />

prenio i žrtvama Perišićevog zločina.<br />

Insajder je rekao da je presuda Perišiću<br />

najveća opasnost za Izrael i zločine koji<br />

se čine spram Palestinaca. Sve je to rečeno<br />

sudijama, tj. da se zna da će Perišić<br />

biti oslobođen?? I žrtve su u nekoliko<br />

navrata upozoravale sudiju Merona da<br />

se to sprema, ali i sve druge. U Haškom<br />

sudu se odavno ispotiha govorilo da je<br />

“tamo negdje” donesena odluka kojom<br />

će se zaštiti oni koji vode ratove, posebno<br />

Izrael i Amerika!<br />

Da je 11. septembar bio 1991. godine,<br />

Allah najbolje zna, šta bi bilo sa nama<br />

u BiH.<br />

Nikada se nije desilo da žalbeno vijeće<br />

zaključi da je primijenjeno pogrešno<br />

pravo i onda žalbeno vijeće primijeni<br />

svoje pravo i ocijeni desetine hiljada dokaza<br />

i utvrdi da je presuda promašena<br />

i da nema dokaza. Ako se radi o tome,<br />

onda se u pravilu ide na poništavanje<br />

presude i otvaranje novog suđenja, a ne<br />

da neko pregleda dokaze koji su izvođeni<br />

godinama. Bruka. To je ona priča - dva<br />

pravnika, tri mišljenja. Rahmetli Fuad<br />

Muhić je uvijek govorio da je PRAVO<br />

volja vladajuće klase.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

10


Zenica<br />

Abdullah-Mario Ljubičić: Padnimo Allahu na sedždu!<br />

prošlom broju Saffa a objavili smo vi-<br />

Ujest da je Zeničanin Mario Ljubičić<br />

Uprimio islam. Zamolili smo Abdullaha-<br />

Maria Ljubičića da nam ispriča radosnu<br />

priču o svom prelasku na islam. “Zovem<br />

se Abdullah Ljubičić, prije sam se zvao<br />

Mario, rođen sam u Zenici gdje i sada živim,<br />

oženjen sam muslimankom, imam<br />

jedno muško dijete, radim u Arcellor<br />

Mitalu Zenica. Hobi mi je pčelarstvo i<br />

druženje sa svojim sinčićem. Moj put u<br />

islam: Mogao bih reći da je to bilo prije<br />

nekih tri godine, počeo sam čitati Kur’an<br />

i knjige o islamu iz znatiželje da bih otkrio<br />

šta je prava istina kršćanstvo ili islam, jer<br />

sam prije pročitao dvije verzije Biblije i<br />

bio sam pomalo zbunjen, dvije iste knjige<br />

a različit sadržaj u njima. Poslije sam<br />

saznao da još postoje 354 verzije Biblije.<br />

Tada sam shvatio da je takvo vjerovanje<br />

čista zabluda i još sam više imao želju da<br />

saznam o islamu. Allahova knjiga Kur’an<br />

me je fascinirala da nikad ništa nije u njoj<br />

izmijenjeno čak ni jedna tačka. Poslije<br />

par pročitanih knjiga o islamu počeo sam<br />

voditi dijalog sa svojim prijateljima muslimanima,<br />

oni bi nekad bili začuđeni koliko<br />

poznajem stvari iz islama, neki od njih bi<br />

govorili da sam ja već musliman. Međutim,<br />

ja se nisam zadovoljio time, nastavio sam<br />

svoje istraživanje, tako da sam odlučio da<br />

u 2013. godini postanem i zvanično musliman.<br />

Prije primanja islama, moj život se<br />

svodio na sami šejtanluk (alkohol, nepoštivanje<br />

roditelja.... i dr.), jednom riječju “sa<br />

šejtanom bi legao i počinjao dan s njim”.<br />

Moji osjećaji prije i poslije primanja islama<br />

su kao kad imate računar pun virusa, koji<br />

usporeno radi, pa kada mu oborite sistem i<br />

ponovo ga podignete, stavite antivirus, a on<br />

onda radi kao da je nov. Spoznao sam da<br />

svi ljudi imaju u sebi neke viruse a najbolji<br />

antivirus po meni je prakticiranje islama. To<br />

bih preporučio svim ljudima na dunjaluku.<br />

Zvanično sam primio islam 08.02.2013.<br />

godine i od tog dana klanjam svaki vakat<br />

namaza, tako zahvaljujem Allahu, dž.š.,<br />

što me izveo na pravi put, put istine. I namaz<br />

bih po svom žargonu usporedio sa<br />

računarom jer kad klanjam namaz tada<br />

se resetujem i puno bolje funkcionišem i<br />

manje griješim. Ko je najzaslužniji za moje<br />

primanje islama? Isključivo Allahova knjiga<br />

Kur’an, jer kada sam je čitao imao sam<br />

čudne emocijonalne osjećaje. U jednom<br />

trenutku bih se tresao a u drugom plakao.<br />

To mi je otvorilo dušu i pročistilo srce. Moj<br />

prijašnji pogled na islam i muslimane je bio<br />

korektan, jer sam se družio sa muslimanima,<br />

ali sada muslimani i islam su mi još<br />

više prirasli srcu. Kada sam primio islam<br />

moja mama nije bila baš sretna, kao i jedan<br />

dio moje familije. Ali, hvala Allahu, majka<br />

je sada to prihvatila, naročito jer je vidjela<br />

da sam puno bolja osoba sada nego što<br />

sam bio prije primanja islama. S obzirom<br />

da su mi prije primanja islam prijatelji bili<br />

većinom muslimani i oni su to prihvatili sa<br />

zadovoljstvom. Hvala Allahu, čak su neki<br />

počeli klanjati namaz kad su vidjeli da ja<br />

ne propuštam nijedan namaz, čak je i moja<br />

supruga, koja nije klanjala od svoje desete<br />

godine, počela sada klanjati i pruža mi<br />

maksimalnu podršku. Poruka svim muslimanima:<br />

Dunjalučki život je prolazan i vrlo<br />

kratak, valja nam se dobro pripremiti za<br />

ahiret i Vječni život. Savjetujem muslimane<br />

koji ne klanjaju da nije dovoljno reći samo<br />

ja vjerujem a ne pridržavati se Allahovih<br />

naredbi. Ja sam bio kršćanin, hvala Allahu<br />

evo okusio sam Allahovu milost i<br />

uputu.<br />

Ljudi, zapitajte se zašto se nad vama nadvio<br />

oblak tame. Svima savjetujem, padnimo<br />

Allahu na sedždu”.<br />

Ludi polumjesec<br />

Carla del Ponte: Ko kaže da<br />

ja nemam prijatelje među<br />

Srbima? Evo, naprimjer,<br />

gospodin Rasim Ljaljić je<br />

moj dobar prijatelj<br />

Rasim Ljajić jedini posjetio generala<br />

Perišića u porodičnom<br />

ambijentu, izvještavaju beogradski<br />

mediji. “Penzionisanog generala<br />

Momčila Perišića po dolasku iz Haga<br />

u Beograd u porodičnom domu na<br />

Voždovcu posetio je ministar trgovine<br />

i telekomunikacija Rasim Ljajić, a<br />

telefonom ga je pozvao premijer Ivica<br />

Dačić. Osim Ljajića i Dačića, niko<br />

drugi nije pozvao Perišića niti se interesovao<br />

kako je”, piše Blic.<br />

Nekada davno Carla del Ponte se na<br />

ovaj način hvalila da ima prijatelja<br />

među Srbima Rasima Ljajića. “Ko<br />

kaže da ja nemam prijatelje među<br />

Srbima? Evo, naprimjer, gospodin<br />

Rasim Ljaljić je moj dobar prijatelj”,<br />

zaključila je Del Ponte. Ljajićev odnos<br />

prema srpskim zločincima, naročito<br />

spomenuta dirljiva posjeta<br />

krvniku koji je odgovoran za stradanje<br />

hiljada Bošnjaka tjera na pomisao<br />

da Carla del Ponte možda zna<br />

ono što drugi ne znaju. Rasim Ljajić<br />

je vjerni i pokorni sluga srpskih ratnih<br />

zločinaca.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

11


Europska unija<br />

Korupcija na europski<br />

način od bilion eura<br />

Često u Bosnu i Hercegovinu<br />

dođu ugledni evropski<br />

političari, lideri institucija<br />

Europske unije. Jedna od najčešćih<br />

kritika spomenutih europskih<br />

političara na račun bosanskohercegovačkog<br />

društva<br />

je isticanje da je naše društvo<br />

totalno zaraženo korupcijom<br />

i da nam nema napretka dok<br />

se ne izborimo sa tim zlom.<br />

Slažemo se da je korupcija jedan<br />

od najvećih problema<br />

Bosne i Hercegovine. Međutim,<br />

bosanskohercegovačka korupcija<br />

u odnosu na korupciju u<br />

Europskoj uniji je skoro beznačajna,<br />

kao da je i nema. Anna<br />

Cecilia Malmström, ugledna<br />

švedska političarka, članica<br />

Europske komisije objavila je<br />

ovih dana podatak da korupcija<br />

u zemljama Europske unije<br />

godišnje dostiže čak bilion<br />

eura. U Europskoj uniji se godišnje<br />

ukrade koliko u Bosni<br />

i Hercegovini ne može za sto<br />

godina.<br />

Atletika<br />

Hamza Alić: Srebreni(čki) šampion<br />

Naš bacač kugle Hamza Alić ostvario<br />

je veliki uspjeh na Europskom dvo-<br />

Nranskom prvenstvu u Geteborgu. Alić<br />

je hicem od 20 metara i 34 centimetra<br />

osvojio srebrenu medalju. Nakon osvajanja<br />

zlatne medalje Zlatana Saračevića,<br />

također u bacanju kugle na Europskom<br />

dvoranskom prvenstvu 1980., Alićevo<br />

srebro predstavlja jedan od najvećih<br />

uspjeha bosanskohercegovačke atletike<br />

i bh. sporta uopće. U bogatoj karijeri<br />

član Atletskog kluba Zenica, koji je<br />

rođen 1979. godine u Srebrenici, više<br />

puta proglašavan je najboljim sportistom<br />

BiH. Na Mediteranskim igrama<br />

u Pescari 2009. osvojio srebro i 2005.<br />

u Almeriji bronzu. Pored toga Alić je<br />

osvojio zlatno i bronzano odličje na<br />

Europskim zimskim bacačkim prvenstvima<br />

2010. i 2008. godine u Splitu,<br />

zlato na Balkanskim dvoranskom prvenstvu<br />

u Atini 2008., te nastupio u finalu<br />

Svjetskog prvenstva 2009. u Berlinu.<br />

Učesnik je Olimpijskih igra u Pekingu<br />

2008. Njegov lični rekord iznosi 21.07<br />

m, a postignut je 2008. u Podgorici.<br />

Zanimljivo je da je Hamza Alić ovaj<br />

uspjeh postigao nakon što su ga mnogi<br />

otpisali. “Želim poručiti onima koji su<br />

govorili da od mene nema ništa i da sam<br />

završio karijeru da će zbog toga zažaliti.<br />

Ovaj rezultat je došao kao plod mog napornog<br />

rada i sigurno ću nastaviti nizati<br />

dobre rezultate”, rekao je Alić.<br />

Alić je naučio dobivati teške bitke. Još jednu<br />

veliku bitku, odnosno iskušenje Hamza<br />

Alić je doživio u vrijeme genocida u<br />

Srebrenici. Tu tešku životnu priča Hamza<br />

nam je ispričao u intervjuu koji smo radili<br />

prije nekoliko godina. “Prilikom pada<br />

Srebrenice svi oni koji su se zatekli tamo<br />

morali su da bježe. Moj otac i ja odlučili<br />

smo da idemo sa konvojem preko šume<br />

do slobodne teritorije. Iako sam tada imao<br />

samo 16 godina, ja sam, a i roditelji su<br />

odlučili tako, zbog toga što sam bio krupniji<br />

od svojih vršnjaka, krenuo u šumu<br />

gdje sam se skrivao sa ocem, rodbinom i<br />

komšijama. Tako da smo u šumi proveli<br />

sedam-osam dana, da bismo nakon toga<br />

odlučili da krenemo prema slobodnoj teritoriji,<br />

jer su nas otkrili. Danima smo se<br />

skrivali po šumama. Jednog dana došli<br />

smo u zonu između Olova i Kladnja, došli<br />

smo do četničkih rovova. Primijetili smo<br />

da nema žena i djece. Po tome smo primijetili<br />

da bi ispred njih mogla biti međuzona.<br />

Tamo dalje vidjeli smo tranšeje,<br />

tenkove, vidjeli smo kako se smjenjuju.<br />

Molili smo Boga da padne kiša iako je danju<br />

bilo tako toplo, nigdje oblaka nije bilo,<br />

kako bismo iskoristili noć da se probijemo<br />

do slobodne teritorije. Navečer smo ušli u<br />

njihove rovove, držali smo za ranac jedan<br />

drugog, nije se vidio prst pred okom jer je<br />

Bog uslišao naše dove, zaista je kiša padala.<br />

Kad smo došli do prvih rovova, ja sam<br />

bio predzadnji, a komšija Ćamil držao se<br />

za moj ranac. Međutim, on se otkačio od<br />

mene. Tu smo se zbunili, nismo znali šta<br />

da radimo, kad smo iznenada začuli rafal.<br />

Mislili smo da je komšija Ćamil poginuo.<br />

Odlučili smo da krenemo naprijed. Jedina<br />

svjetlost koja nam je obasjavala vidik bili su<br />

srpski rafali. Prešli smo preko neke ogromne<br />

žice, prešli smo neku rječicu kod planine<br />

Karaula koja se nalazi između Olova<br />

i Kladnja. Ušli smo u šumu, skupili smo<br />

se onako. Bilo je hladno, bili smo gladni i<br />

žedni. Dok je s nama bio komšija Ćamil,<br />

on je imao malo šećera, nismo imali druge<br />

hrane, imao je oko 300 grama šećera<br />

tako da bi svaki dan svima davao pomalo<br />

kako bismo preživjeli. To nam je bila jedina<br />

hrana u tim danima.’’ Hamza i ostali iz<br />

njegove grupe uspjeli su tog dana preći na<br />

slobodnu teritoriju. Od tada traje njegov<br />

put ka sportskim pobjedama. Vjerujemo<br />

da osvojeno srebro nije zadnja Hamzina<br />

pobjeda. Aferim šampione!<br />

12


Sarajevo<br />

Bošnjačke sluge velikosrpske<br />

propagande (II dio)<br />

Uprošlom broju objavili smo tekst<br />

“Bošnjačke sluge velikosrpske propagande”.<br />

U tom tekstu upozorili smo<br />

na nerazumno ponašanje pojedinih<br />

Bošnjaka i njihovo, svjesno ili nesvjesno,<br />

učešće u vođenju kampanja na<br />

iskrivljivanju istine o agresiji na BiH. U<br />

tom kontekstu posebno zabrinjavajuće<br />

je izmišljanje optužbi da je bošnjačko<br />

političko rukovodstvo tokom rata osnovalo<br />

više terorističkih organizacija, kao<br />

što se navodi za grupu “Ševe”. Nažalost,<br />

najgrlatiji u izmišljanju ovih optužbi<br />

je aktuelni mistar sigurnosti Bosne i<br />

Hercegovine Fahrudin Radončić. Ovim<br />

mi ne branimo nikakve “Ševe”, niti smo<br />

protiv toga da pravosudni organi utvrde<br />

šta je prava istina, kada je u pitanju<br />

grupa “Ševe” i njihova uloga u ratu.<br />

Međutim, veoma je problematično što<br />

se danas pokušava nametnuti teza da<br />

smo mi Bošnjaci, odnosno da je Alija<br />

Izetbegović sa svojim mladomuslimanskim<br />

saradnicima tokom rata osnovao<br />

više terorističkih organizacija ili grupa,<br />

da su te grupe počinile brojne zločine,<br />

zločine koji su navodno pripisani srpskoj<br />

strani, te da su spomenute grupe i<br />

njihovi pripadnici i danas aktivni. Niko<br />

još nije spomenuo da su Srbi i Hrvati<br />

tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu<br />

osnovali svoje terorističke grupe. Samo<br />

se priča kako su Bošnjaci u ratu osnovali<br />

više terorističkih grupa i kako su te<br />

grupe još uvijek aktivne. Ako nekom<br />

nije jasno šta je cilj onima koji izmišljaju<br />

Foto polumjeseca<br />

ovakve optužbe, onda treba gledati na<br />

posljedice. Pristajanjem na teze da je<br />

bošnjačko političko rukovodstvo tokom<br />

agresije osnovalo terorističke grupe i da<br />

su te grupe ili njihovi pripadnici još uvijek<br />

aktivni direktna je potvrda velikosrpskih<br />

i velikohrvatskih optužbi da je<br />

terorizam svojstven Bošnjacima muslimanima.<br />

Također, ovo je način kako da<br />

se udobrovolji Srbima i njihovim tezama<br />

da je zbog navedenih optužbi nužno<br />

mijenjati karakter rata u BiH. Fahrudin<br />

Radončić, ministar sigurnosti Bosne i<br />

Hercegovine proteklih dana je gostovao<br />

na RTRS-u u emisiji “Intervju”. Jedno<br />

od pitanja voditeljice spomenute emisije<br />

glasilo je: “Ukoliko se otvori slučaj<br />

‘Ševe’ otvoriće se onda i ostala ubistva,<br />

promijeniće se karakter svega što se<br />

događalo, ja vas moram pitati ko su ti<br />

ljudi, možemo li ih identifikovati, jer je<br />

očigledno da postoje te grupe danas”?<br />

Ne treba posebno naglašavati da je voditeljica<br />

RTRS-a ovakvo pitanje postavila<br />

jer je na ovaj način, kao i sva ostala<br />

srpska javnost u Republici Srpskoj, razumjela<br />

svakodnevno priču Fahrudina<br />

Radončića, Edina Garaplije i drugih<br />

o postojanju, j tzv. terorističke skupine<br />

“Ševe” i sličnih grupa. Teško je znati da<br />

li će izmišljanje optužbi o postojanju<br />

ratnih i poratnih bošnjačkih terorističkih<br />

skupina promijeniti karakter rata u<br />

Bosni i Hercegvini. Ali se zato zna ko je<br />

u ovoj priči kakvog karaktera!<br />

Tomislavgrad i Livno<br />

Gužve u konzularnim uredima<br />

Hrvatske<br />

iščekivanju ulaska Hrvatske u EU sve<br />

U su veće gužve u konzularnim uredima<br />

Hrvatske u Livnu (svake treće srijede) i<br />

Tomislavgradu (prvog ponedjeljka u mjesecu).<br />

U ponedjeljak, 04.03.2013. godine<br />

je u Tomislavgradu morala intervenirati i<br />

policija da zavede reda među Duvnjacima<br />

koji sve više traže hrvatske pasoše/putovnice<br />

i državljanstvo/domovnice. Među<br />

onima koji traže hrvatske dokumente ima<br />

i mladih koji to čine zbog posla i studija,<br />

ali i sasvim starih osoba koji to čine zarad<br />

putovanja djeci u Hrvatsku i po svijetu.<br />

Dobar dio ih treba hrvatske dokumente i<br />

zbog odlaska, na svega 70-tak km udaljeno<br />

more, bojeći se da se ipak neće moći sa<br />

ličnom kartom prelaziti hrvatska granica,<br />

što se za sada ne da naslutiti.<br />

Za hrvatske pasoše se plaća taksa od 79<br />

KM za mlađe od 21 godinu, a za starije<br />

106 KM, dok se za “domovnicu”, dakle<br />

hrvatsko državljanstvo, plaća 69 KM i naravno,<br />

da bi se dobila svi se koji je traže<br />

izjašnjavaju nacionalno kao “Hrvati” što je<br />

vidljivo i iz kriterija istaknutih na oglasnim<br />

pločama konzularnih ureda Hrvatske i u<br />

bh. općinama koje preferiraju “domovnice”<br />

i “putovnice”.<br />

Šta će biti sa Bošnjacima “Hrvatima”?<br />

Privilegij dvojnog državljanstva, hrvatskog<br />

i bosanskohercegovačkog, uz većinu bh.<br />

Hrvata, koriste i brojni Bošnjaci iz cijele<br />

BiH, a posebno iz pograničnih dijelova prema<br />

Hrvatskoj: iz Hercegovine, Livanjskog,<br />

Posavskog i Unsko-Sanskog kantona gdje<br />

ih je na desetine hiljada uzelo hrvatsko državljanstvo<br />

automatski se odazivajući i na<br />

nacionalno ime “Hrvat”. Ništa čudno što<br />

ljudi, više zarad posla i kretanja, a manje<br />

zarad stvarnog nacionalnog ubjeđenja, rade<br />

i takve stvari, pa ujedno budu nacionalno i<br />

“Bošnjaci” i “Hrvati”. Problem će se usložniti<br />

na predstojećem popisu stanovništva u<br />

BiH gdje će se moći izjasniti samo za jednu<br />

etničku pripadnost, pa će se novopečeni bh.<br />

“Hrvati” morati opredjeliti kao “Hrvati” i u<br />

BiH i u Hrvatskoj da bi zadržali privilegije<br />

susjedne države koja ih, najprostije rečeno,<br />

asimilira, ili će se, ako se vrate izvornom<br />

“Bošnjaštvu”, morati ispisati iz “Hrvata”, jer,<br />

ako su to Hrvatska i BiH do sada i tolerisale,<br />

Europa u koju ulazi Hrvatska, a uskoro i<br />

BiH, to neće uvažavati. Desiće se ili smanjenje<br />

populacije bh. Hrvata ili Bošnjaka.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

13


Aktuelno<br />

Ubistvo somalijskog šejha dr. Abdulkadira Nura el-Fariha<br />

Tekfi ekfir je uvod<br />

u ubijanje i nasilje<br />

Zamislite taj scenario:<br />

mladić muslimanskog<br />

imena Abdurrahman (rob<br />

Milostivog) Husejn Džami’,<br />

koji još nije napunio ni 19<br />

godina, ušao je u džamiju,<br />

ne da bi obavio namaz,<br />

nego da bi pucao i ubijao<br />

u džamiji, ne da bi očistio<br />

svoje tijelo ibadetom,<br />

nego da bi ga zaprljao<br />

grijehom, krvlju i zločinom,<br />

ne sa namjerom ibadeta i<br />

obavljanja namaza, nego<br />

radi skrnavljenja svetosti<br />

mesdžida i istjerivanja ljudi<br />

iz džamije<br />

Šejh Abdulkadir Nur el-Farih<br />

Prijevod s arapskog: Semir Imamović<br />

Atentat<br />

A<br />

na šejha Ab-<br />

Adulkadira Nura<br />

Ael-Fariha samo<br />

je jedan u nizu atentata na<br />

islamske reformatore koji<br />

su se desili kroz povijest.<br />

Jedna od žrtava atentata,<br />

podsjećanja radi, bio je emiru-l-mu’minin<br />

(vođa pravovjernih)<br />

Ali ibn Ebi Talib,<br />

radijallahu anhu, kojeg je,<br />

dok je išao na jutarnju molitvu,<br />

u klasičnoj zasjedi,<br />

svirepo ubio pripadnik p haridžijske<br />

sekte. Šejh Abdul-<br />

kadir ubijen je u petak, 15.<br />

2. 2013. u džamiji “Bedr”, u<br />

somalijskom gradiću Groa,<br />

pokrajina Puntland, za vrijeme<br />

obavljanja ikindija-namaza.<br />

Pogođen je direktnim<br />

hicem u glavu dok se dizao<br />

sa rukua na trećem rekatu.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

14<br />

Šejh<br />

Abdulkadir<br />

je uživao<br />

nesumnjivi<br />

ugled<br />

zbog svog<br />

nesebičnog<br />

zalaganja i<br />

doprinosa na<br />

polju islamskog<br />

daveta, na<br />

kojem je<br />

djelovao punih<br />

pet decenija.<br />

Atenator se, nakon toga, pokušao udaljiti<br />

sa mjesta zločina, ali su ga u tome<br />

spriječili lokalni stanovnici, koji su ga<br />

vrlo brzo savladali i predali organima<br />

gonjenja, iako je prije toga uspio raniti<br />

trojicu goniča i potrošiti svu municiju.<br />

Ubiti islamskog učenjaka za vrijeme<br />

obavljanja namaza u džamiji, najblaže<br />

rečeno, ravno je katastrofi. Zamislite taj<br />

scenario: mladić muslimanskog imena<br />

Abdurrahman (rob Milostivog) Husejn<br />

Džami’, koji još nije napunio ni 19 godina,<br />

ušao je u džamiju, ne da bi obavio<br />

namaz, nego da bi pucao i ubijao u džamiji,<br />

ne da bi očistio svoje tijelo ibadetom,<br />

nego da bi ga zaprljao grijehom,<br />

krvlju i zločinom, ne sa namjerom ibadeta<br />

i obavljanja namaza, nego radi skrnavljenja<br />

j svetosti mesdžida i istjerivanja<br />

j<br />

ljudi iz džamije. Šejha Abdulkadira od<br />

ubistva nisu spasile ni njegove godine,<br />

ni sijeda brada, niti činjenica da je bio<br />

ugledni islamski učenjak, niti to što je,<br />

u trenutku pucanja na njega, stajao u<br />

namazu, u duhovnom razgovoru sa svojim<br />

Gospodarom, niti činjenica da se, u<br />

svojstvu gosta, nalazio u Allahovoj kući.<br />

Sve to nije spriječilo ubicu u počinjenju<br />

jednog ovakvog brutalnog zločina.<br />

Uzimanje mesdžida za metu, napadi na<br />

klanjače, precizno planirani atentati na<br />

islamske učenjake, mislioce i političare,<br />

koje na terenu provode mladi ljudi, zadojeni<br />

fanatizmom i mržnjom, loš su<br />

predznak za ono što bi se u budućnosti<br />

moglo dešavati na prostoru Somalije, ali<br />

i drugim dijelovima islamskog svijeta.<br />

Šta se još treba desiti pa da shvatimo o<br />

kakvim monstrumima i bezdušnicima<br />

se ovdje radi. Ovaj događaj koji, istina<br />

je, ima i svoju povijesnu dimenziju, treba<br />

prije svega posmatrati kao dio šireg<br />

procesa koji se odvija prema unaprijed<br />

utvrđenom planu i u ravnomjernim fazama.<br />

On nije slučajan i izolovan<br />

incident, nego dobro<br />

isplanirana i pripremljena<br />

aktivnost, koja ima svoj kontinuitet,<br />

metode, krajni cilj<br />

i precizno odabrane ljudske<br />

mete. Abdulkadir Nur nije<br />

jedina žrtva takvih aktivnosti,<br />

prije njega sličnu sudbinu<br />

su doživjeli i drugi poznati<br />

somalski učenjaci, kao što<br />

je njegov dobri i nerazdvojni<br />

prijatelj dr. Ahmed Hadži<br />

Abdurrahman. Na razini<br />

islamskog ummeta, situacija<br />

je još ozbiljnija i očiglednija.<br />

Lično znam za mnoge<br />

slučajeve napada i atentata<br />

na učenjake koji su se otvoreno<br />

usprotivili ekstremnim<br />

i radikalnim tumačenjima<br />

islama, ali i na dojučerašnje<br />

članove (disidente) radikalnih<br />

organizacija.


Ko je šejh Abdulkadir Nur el-Farih?<br />

Šejh Abdulakdir rođen je 1940. u<br />

Mogadišu, glavnom gradu Somalije.<br />

Osnovnu vjersku školu završio je u Somaliji,<br />

a srednju u KSA (Škola islam-<br />

ske solidarnosti, Medresetu-t-tedamuni-l-islamijj).<br />

j Fakultetsko obrazovanje<br />

stekao je na Islamskom univerzitetu<br />

u Medini (KSA), Odsjek za islamsku<br />

teologiju i da’vu (1975.). Nakon toga<br />

upisao je postdiplomski studij na istom<br />

Univerzitetu, kojeg uspješno završava i<br />

biva promoviran u magistra islamske<br />

povjesti. Zvanje doktora stekao je na<br />

prestižnom sudanskom Univerzitetu<br />

“Nilejn”, nakon čega odlazi na Univerzitet<br />

Hummer u Norveškoj, gdje specijalizira<br />

pedagogiju, jezičke i kulturne<br />

znanosti. Radio je kao profesor islamske<br />

povijesti i civilizacije na Islamskom<br />

univerzitetu u Mogadišu. Bio je član<br />

više međunarodnih, regionalnih i lokalnih<br />

organizacija. Izdao je dvije knjige:<br />

Divanu-š-šair badli, 2002. godine,<br />

i Es-Sekafetu-l-‘arabijjee<br />

ve ruvvaduha<br />

fi-s-sumal, 2010. godine. Napisao je<br />

veliki broj studija iz različitih oblasti.<br />

Jedan dio svog životnog vijeka proveo<br />

je u Norveškoj, gdje je radio kao<br />

profesor islamske kulture i civilizacije<br />

i jezičkih znanosti. Šejh Abdulkadir<br />

je uživao nesumnjivi ugled zbog svog<br />

nesebičnog zalaganja i doprinosa na<br />

polju islamskog daveta, na kojem je<br />

djelovao punih pet decenija.<br />

Kategorično je odbacivao<br />

svaku vrstu nasilja i militantno<br />

djelovanje usmjereno<br />

protiv muslimana, po čemu<br />

je nadaleko bio poznat. Na<br />

kraju je i sam postao žrtva<br />

militanata. Ono što je također<br />

važno istaći jeste da<br />

je šejh Abdulkadir bio hafiz<br />

Kur’ana i da je značajan<br />

dio njegovih aktivnosti bio<br />

usmjeren u pravcu podučavanja<br />

ljudi Kur’anu. Iza sebe je ostavio<br />

9 sinova i dvije kćeri.<br />

Ko je odgovoran za ubijanje<br />

učenjaka u Somaliji?<br />

Tekfirski um<br />

škrtari Božijom<br />

milošću i<br />

za njega je<br />

nepojmljivo da<br />

Allah ukaže<br />

Svoju milost<br />

grješnicima<br />

i uvede ih u<br />

Džennet.<br />

Vijeće učenjaka Somalije (Džematu-l-i’tisami<br />

bi-l-kitabi ve-s-sunneti),<br />

kojem je pripadao šejh Abdulkadir<br />

Nur i u kojem je imao jednu od zapaženijih<br />

uloga, izdalo je specijalno saopćenje<br />

u kojem se kao direktni krivac<br />

za atentat optužuje pokret “Šebabu-l-<br />

mudžahidin”.<br />

“Sasvim je jasno da je šejh Abdulkadir<br />

zbog svojih odlučnih stavova prema<br />

ideji tekfira (proglašavanja pojedinaca<br />

nevjernicima), koja je nanijela neprocjenjivu<br />

štetu islamu i muslimanima i do<br />

kraja obezvrijedila ljudski život, postao<br />

jedna od glavnih meta spomenutog pokreta”<br />

– kaže se u saopćenju.<br />

U saopćenju, kojeg potpisuje<br />

predsjedavajući Izvršnog<br />

odbora Vijeća, Ahmed<br />

Abdussamed, a kojeg su<br />

prenijeli domaći mediji, nadalje<br />

se kaže: “Potvrđeno je<br />

da je ubica pripadao p pokretu<br />

“Šebabu-l-mudžahidin”,<br />

koji se dovodi u vezu sa El-<br />

Kaidom, i čiji su pripadnici<br />

ranije ubili dr. Ahmeda<br />

el-Hadža Abdurrahmana,<br />

dr. Mahmuda Abdija Ibrahima,<br />

dr. Ahmeda Abdullaha, prof.<br />

Ibrahima Adua, šejha Ebu Bekra<br />

Husejna, šejha Muhameda Tehlila i<br />

druge profesore, doktore i svršenike<br />

fakulteta u poznatom napadu na hotel<br />

“Šamo” u Mogadišu, ali i druge uče-<br />

njake. Brutalno ubistvo šejha Abdulakdira<br />

ukazuje na postojanje razrađenog<br />

plana za likvidaciju istaknutih<br />

učenjaka i daija, nosilaca vjerskog života<br />

u Somaliji, koji svoje djelovanje<br />

temelje na Kur’anu i Sunnetu. Razloge<br />

šejhovog ubistva treba prije svega<br />

tražiti u njegovom nepokolebljivom<br />

stavu kada je u pitanju istina i njeno<br />

doslovno tumačenje, što je princip<br />

kojeg su prije njega ustanovili i slijedili<br />

poslanici i pobožni ljudi. Nikako<br />

ne smijemo zaboraviti šejhov veliki<br />

doprinos u borbi protiv devijantnih<br />

ideja, u prvom planu ideje tekfira i<br />

ubijanja nedužnih ljudi.”<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

15


Vijeće je uputilo otvoreni poziv svim<br />

strukturama somalijskog društva da se<br />

ujedine u borbi protiv zabludjelih ideja<br />

koje propagira p i u praksi provodi pokret<br />

“Eš-Šebab”, čije bi se djelovanje u naj-<br />

kraćem moglo opisati kao rušenje islama<br />

u ime islama, širenje nereda na zemlji i<br />

pomaganje neprijateljima islama u njihovoj<br />

namjeri da unište somalijski narod i<br />

među njih ubaci kosku razdora. Također,<br />

Vijeće poziva učenjake, somalijska plemena<br />

i vlasti da se zajedničkim snagama<br />

suprotstave ovoj izopačenoj sekti, koja je<br />

pokazala da nema nikakvih moralnih i<br />

vjerskih skrupula kada je u pitanju ljudski<br />

život, da je spremna ići do kraja u<br />

uništavanju somalijskog društva, ubijanju<br />

učenjaka, žena, djece, staraca, intelektualaca,<br />

trgovaca, pojedinaca i čitavih<br />

zajednica, i gašenju i ono malo života koji<br />

je preostao u napaćenoj Somaliji.<br />

Pouke i poruke<br />

Ideja tekfira se s vremena na vrijeme<br />

javlja u islamskom ummetu, praćena<br />

ubistvima i teškim nasiljem. Posljednja<br />

žrtva ove zabludjele ideje je somalijski<br />

učenjak, zagovornik srednjeg puta, šejh<br />

dr. Abdulkadir Nur el-Farih, kojeg su<br />

ubili pripadnici tekfirskog pokreta u Somaliji.<br />

Nisu imali obzira ni prema njegovim<br />

godinama, ni prema njegovom<br />

znanju, ni prema njegovim zaslugama, ni<br />

prema Allahovoj kući u kojoj se nalazio<br />

u vrijeme izvršenja zločina,<br />

ni prema svetosti namaza, ni<br />

prema mogućim negativnim<br />

reprekusijama, ni prema činjenici<br />

da je čovjek na kojeg<br />

su podigli ruku bio član renomirane<br />

Svjetske unije islamskih<br />

učenjaka, koja je poznata<br />

po svojim srednjim, umjerenim<br />

i tolerantnim stavovima.<br />

Možda previše očekujemo od<br />

ljudi koji sve muslimane, bez<br />

izuzetka, i one obične i učene,<br />

krajnje hladnokrvno proglašavaju<br />

nevjernicima, a zatim<br />

ih po nekom ustaljenom pravilu<br />

ubijaju. Tekfir je uvod u<br />

ubijanje i nasilje, i to je važno<br />

pravilo kojeg poznaje svako<br />

onaj ko je proučavao ovu<br />

ideju. Također, tekfir je uvod<br />

u istihlal l (dozvolu ubistva i oduzimanja<br />

imovine). Kada nekog proglasite nevjernikom,<br />

oskrnavite njegovu čast, vi time<br />

faktički želite reći da njegov život i imetak<br />

nemaju nikakvu vrijednost, odnosno<br />

da je dozvoljeno, bilo kome, tu osobu<br />

ubiti i uzurpirati njen imetak.<br />

Ovaj kratki tekst završit ću sa nekoliko<br />

važnih napomena u vezi sa tekfirom:<br />

1. Tekfir, bez sumnje, spada u naj-<br />

gore oblike zastranjenja u mišljenju.<br />

Korijeni tekfira sežu daleko u prošlost,<br />

i prvi put se javlja u vrijeme vladavine<br />

Vijeće je<br />

uputilo otvoreni<br />

poziv svim<br />

strukturama<br />

somalijskog<br />

društva da<br />

se ujedine u<br />

borbi protiv<br />

zabludjelih<br />

ideja koje<br />

propagira i u<br />

praksi provodi<br />

pokret “Eš-<br />

Šebab”, čije bi<br />

se djelovanje<br />

u najkraćem<br />

moglo opisati<br />

kao rušenje<br />

islama u ime<br />

islama.<br />

Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu<br />

anhu.<br />

2. On nije samo mentalni<br />

nego i duševni poremećaj.<br />

“Tekfirsko” srce je grubo,<br />

tvrdokorno, bezosjećajano, u<br />

njemu nema milosti za bilo<br />

koga. Za njega je nepojmljivo<br />

da se Allah smiluje grješniku<br />

i uvede ga u Džennet. Vjerovatno<br />

su oni koji gaje ovu<br />

ideju zaboravili da je Allah,<br />

dželle šanuhu, oprostio prostitutki<br />

i uveo je u Džennet,<br />

jer je napojila žednog psa.<br />

3. Sljedbenici tekfira pripadaju<br />

onoj vrsti ljudi za koju<br />

je Poslanik, sallallahu alejhi<br />

ve sellem, rekao: “Ko kaže<br />

da su ljudi upropašteni, on<br />

je najveći propalica (prema<br />

drugom tumačenju: on ih je upropastio).”<br />

Oni nemaju simpatije prema bilo<br />

kome. Za njih su nevjernici i vladari i<br />

njihovi podanici i pomoćnici, i policija<br />

i vojska, i parlamentarci i oni koji to<br />

nisu, ali i pripadnici različitih islamskih<br />

pokreta. Jednom rječju: svi ljudi, izuzev<br />

njih, su duhovni i moralni stradalnici.<br />

4. Ideja tekfira nastaje i razvija se u<br />

sredinama koje karakterizirau neznanje<br />

i grubost.<br />

5. To je ideja koja razdvaja a ne<br />

spaja, koja dijeli a ne ujedinjuje. Njeni<br />

sljedbenici, unutar sebe, svako razilaže-<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

16


nje doživljavaju kao pitanje vjerovanja i<br />

nevjerovanja, i spremni su jedni druge,<br />

i za najmanju sitnicu, proglasiti nevjernicima,<br />

što je potpuno suprotno praksi<br />

prvih generacija muslimana, ashaba i<br />

tabiina, koji na međusobna razilaženja<br />

nisu gledali kao na nešto što bi moglo<br />

ugroziti zajedničku istinu ili odvesti ljude<br />

krivim putem, nešto zbog čega bi se,<br />

ne daj Bože, dijelili na vjernike i nevjernike,<br />

nego su za različita mišljenja koristili<br />

termine radžih i merdžuh (pretežno<br />

i slabo mišljenje), savab i hata’ (ispravno<br />

i pogrešno mišljenje). Utemeljena pravna<br />

mišljenja ne mogu se, ni po kojoj<br />

osnovi, tretirati kao istina i zabluda, vjerovanje<br />

i nevjerovanje, nego mogu biti<br />

samo ispravna i manje ispravna (radžih<br />

i merdžuh), vjerodostojna i manje vjerodostojna<br />

(sahih i esahh), vrijedna i manje<br />

vrijedna (fadil i mefdul).<br />

6. Razmišljajući o različitim tekfirskim<br />

zajednicama, došao sam do zaključka<br />

da su njihove osnovne karakteristike:<br />

površnost, neobrazovanost,<br />

slijepo slijeđenje i indoktrinacija.<br />

7. Tekfirski um škrtari Božijom milošću<br />

i za njega je nepojmljivo da Allah<br />

ukaže Svoju milost grješnicima i uvede<br />

ih u Džennet.<br />

8. Sljedbenici tekfirskog učenja ne<br />

mogu shvatiti da propitivanje ljudskih<br />

postupaka (suđenje ljudima na osnovu<br />

njihovih postupaka) ne ulazi u uži opis<br />

davetske profesije, a da ne govorimo o<br />

običnim ljudima. Nije posao daija da<br />

ljude proglašavaju nevjernicima i da se<br />

bave njihovim postupcima, oni su rasadnici<br />

upute, milosti i dobrote.<br />

9. Sve aktivnosti tekfirskog pokreta<br />

su dobro smišljene i isplanirane, i bojim<br />

se da bi u budućnosti mogle odnijeti još<br />

mnogo ljudskih života, ukoliko im se,<br />

na sličan način (organizirano i planirano),<br />

ne suprotstavimo. Stvar je krajnje<br />

ozbiljna i tako je trebamo i posmatrati.<br />

Od islamskih učenjaka se očekuje da,<br />

kroz organiziranje posebnih tečajeva,<br />

radi na podizanju svijesti kod omladine<br />

o opasnostima guluvva (pretjerivanja,<br />

ekstremizma) i njegovim poražavajućim<br />

posljedicama, opasnostima ishitrenog<br />

donošenja sudova, proglašavanja ljudi<br />

nevjernicima i prolijevanja nedužne<br />

krvi. Obaveza je, također, permanentno<br />

raditi na razotkrivanju zavjera zločinačkih<br />

organizacija, čije djelovanje predstavlja<br />

jasno odstupanje od pravog puta.<br />

Na kraju, molim Uzvišenog Allaha,<br />

Njegovim lijepim imenima, da se<br />

smiluje šejhu Abdulkadiru Nuru, koji<br />

je bio primjer znanja, svijesti o Allahu<br />

i neprobojna brana islama. Allahu moj,<br />

podari mu najveće deredže u Džennetu,<br />

nadomjesti islamskom ummetu njegov<br />

gubitak, ostavi lijep spomen na njega kod<br />

ljudi i proživi ga u društvu šehida i Tvojih<br />

iskrenih robova.<br />

O ti, dušo smirena, vrati se Gospodaru svome!<br />

Veliki broj prisutnih na dženazi šejhu Abdulkadiru Nuru<br />

Tekfir svoje sljedbenike stavlja u poziciju “vrhovnih sudija”<br />

na zemlji, koji u isto vrijeme i sude, i izvršavaju presudu i<br />

dosuđuju kaznu, a to rade krajnje ležerno i hladnokrvno<br />

Najveći problem tekfira je što svoje sljedbenike stavlja u poziciju<br />

“vrhovnih sudija” na zemlji (“zemaljskih božanstava”), koji u isto<br />

vrijeme i sude, i izvršavaju presudu i dosuđuju kaznu (proglašavaju osobu<br />

nevjernikom, izvršavaju smrtnu kaznu nad njom i osuđuju je na vječni<br />

boravak u Džehennemu), i to sve rade krajnje ležerno i hladnokrvno kao<br />

da se ništa ne dešava. “Vrhovne sudije” su zaboravile jednu važnu stvar: da<br />

oni na ovaj način prisvajaju Božije pravo na suđenje, a samo Bog ima pravo<br />

suditi ljudima na ovom i budućem svijetu, ali i da je Allah, dželle šanuhu,<br />

objavio Svom Poslaniku, koji je se nalazio na čelu islamske države: Ti vlast<br />

nad njima nemaš. (Prijevod značenja, El-Gašijeh, 22.); Od tebe ne zavisi<br />

da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su<br />

zaista nasilnici. (Prijevod značenja, Alu ‹Imran, 128.); I reci: “Istina dolazi<br />

od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!”<br />

(Prijevod značenja, El-Kehf, 29.).<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

17


Kolumna<br />

Borba za opstanak<br />

Izrael u Republici Srpskoj<br />

Srbe u Republici Srpskoj uopće<br />

nije briga da li kome smeta<br />

izraelsko neprijateljstvo prema<br />

Bosni i Hercegovini i ulazak<br />

izraelskih institucija u manji<br />

entitet, ali Bošnjake je i te kako<br />

briga da im Srbi ne bi štogod<br />

spočitali na račun saradnje sa<br />

islamskim zemljama<br />

Piše: Fatmir Alispahić<br />

Uskoro<br />

U<br />

bi izraelski parlamenta-<br />

Urci trebali posjetiti Republiku<br />

USrpsku i još jednom potvrditi<br />

opredjeljenje Izraela da nastavi negirati<br />

državni subjektivitet Bosne i Hercegovine.<br />

U više navrata dosad najviši izraelski<br />

funkcioneri su Republiku Srpsku tretirali<br />

kao državu, tako što su posjećivali Banja<br />

Luku, ali ne i Sarajevo, i tako što su Milorada<br />

Dodika dočekivali kao državnika.<br />

U međuvremenu su u Republiku Srpsku<br />

slali razne delegacije, od novinarskih,<br />

preko privrednih, do turističkih,<br />

redovno zaobilazeći državu Bosnu i<br />

Hercegovinu, i Sarajevo kao metropolu.<br />

Poslata je i poruka da bi Izrael priznao<br />

nezavisnost Republike Srpske, čime<br />

su direktno podstaknute kriminalne,<br />

secesionističke težnje u RS. Sve ovo nam<br />

ukazuje na aktivnu, destruktivnu, neprijateljsku<br />

politiku Izraela prema Bosni i<br />

Hercegovini. Ta politika nije prikrivena,<br />

jednako kao što cionistički genocid nad<br />

Palestincima nije prikriven, već je otvoren<br />

u svojoj besramnosti i razvratnosti.<br />

Iluzorno bi bilo očekivati da će neko ko<br />

decenijama javno i bestidno otima tuđu<br />

domovinu, ubija nevine ljudske živote,<br />

odjednom biti drukčiji na nekoj drugoj<br />

adresi. Kao što JNA, koja je razarala Dubrovnik<br />

i Vukovar, nije mogla 1991. u<br />

BiH biti išta drugo do li genocidna vojska,<br />

tako ni Izrael, koji je Palestinu oteo<br />

Palestincima, ne može biti išta drugo do<br />

li sponzor Republike Srpske koja ima<br />

isto zločinačko porijeklo kao i Izrael.<br />

Postoje desetine regija, entiteta, kantona<br />

i pokrajina u Evropi – kao što je Republika<br />

Srpska tek kanton unutar Bosne i<br />

Hercegovine – ali se Izrael dobavezao<br />

samo Republike Srpske, da joj pomogne<br />

na putu ka samostalnosti. Kao da je<br />

moguće otcjepljenje ovog kantona čije je<br />

postojanje uslovljeno postojanjem Bosne<br />

i Hercegovine?! Zaboravlja se da bi svaki<br />

poremećaj unutarnjeg ustrojstva BiH vodio<br />

povratku u prethodno pravno stanje,<br />

a to je poredak iz 1992., dakle, Republika<br />

Bosna i Hercegovina za koju su glasali<br />

građani na Referendumu.<br />

No, Izrael iz iskustva zna kako<br />

je moguće međunarodno<br />

pravo prilagođavati principu<br />

sile i ucjene, pa računa da<br />

bi i Republika Srpska mogla<br />

kriminalnim postupcima<br />

isposlovati otcjepljenje. Kakav<br />

je to magnetizam koji<br />

privlači Izrael Republici Srpskoj?<br />

Magnetizam je to istog<br />

genocidnog porijekla, te nakaznosti<br />

koja uživa u tuđoj<br />

avliji, tuđem voćnjaku, tuđoj<br />

kući, nemajući nimalo kajanja<br />

za milione palestinskih<br />

i bošnjačkih života koji su<br />

unesrećeni u ime stvaranja<br />

Izraela, odnosno, Republike<br />

Srpske.<br />

Cionističko negiranje BiH<br />

Nakon nekoliko Dodikovih<br />

posjeta Izraelu, pa<br />

nakon nekoliko posjeta Republici<br />

Srpskoj od strane<br />

ministra vanjskih poslova Izraela<br />

Avigdora Libermana (koji je rekao<br />

da je – “Republika Srpska raj na zemlji”;<br />

kao što je Aušvic, recimo), kao i ministra<br />

turizma Izraela Stasa Misežnjikova,<br />

prošle godine se dogodio i susret predsjednika<br />

parlamenata Republike Srpske i<br />

Izraela Igora Radojičića i Reuvena Rivlina.<br />

Tada je dogovoreno da će izraelski<br />

parlamentarci posjetiti Republiku Srpsku,<br />

ali ne i Bosnu i Hercegovinu. Zanimljivo<br />

je da nema nikakvih reakcija od<br />

strane državnih funkcionera, makar iz<br />

reda bošnjačkog naroda, koji bi morali<br />

inicirati protest vladi u Izraelu zbog<br />

nedopustivog zaobilaženja državnih instanci<br />

i tretiranja entitetske vlasti kao<br />

državne. To godinama radi Srbija, na<br />

različite načine, a evo sada i Izrael. Povod<br />

je to da ovu temu delegiramo pred<br />

bošnjačke političare kao jedno od važnih<br />

pitanja, koje iziskuje reakciju, budući<br />

da se očito radi o proračunatom podrivanju<br />

bh. državnosti i suvereniteta od<br />

Da ne ostanemo<br />

nedorečeni...<br />

Ova temeljita<br />

briga Izraela<br />

za Republiku<br />

Srpsku je<br />

roditeljska i<br />

pobratimska,<br />

mada je<br />

proizišla iz<br />

jednakog<br />

genocidnog<br />

porijekla.<br />

strane cionističkog Izraela. U tom smislu<br />

vrijedi podsjetiti na raznovrsne oblike<br />

prisustva Izraela u Republici Srpskoj, a sa<br />

isključivim ciljem jačanja tog pobratimskog<br />

genocidnog modela na kome je<br />

nastao i sam Izrael.<br />

Republika Srpska, primjerice,<br />

ima nekoliko tzv.<br />

predstavništava, a jedno od<br />

njih je u Jerusalemu, na čijem<br />

čelu je Arije Livne, što bi<br />

bilo isto kao kad bi na čelu<br />

nekog bh. predstavništva<br />

bio neki iranski ili jordanski<br />

državljanin. Ali, to što ljudi<br />

sa izraelskim državljanstvom<br />

vode predstavništvo Republike<br />

Srpske ne smeta nikome.<br />

Upravo ovo predstavništvo<br />

bilo je organizator uspostavljanja<br />

više oblika privredne<br />

saradnje.<br />

U julu prošle godine mediji<br />

u Banjoj Luci su izvijestili<br />

da je Arije Livne, u ime Republike<br />

Srpske, u Privrednoj<br />

komori Izraela razgovarao sa<br />

direktorkom Odjeljenja za<br />

međunarodne odnose Federacije<br />

izraelskih privrednih<br />

komora Roni Rajber i šeficom<br />

Odjeljenja za razvoj veza<br />

sa inostranstvom Privredne<br />

komore Tel Aviva i regiona<br />

Centar Šaron Šitrit o uspostavljanju efi-<br />

kasne privredne saradnje. “Dogovoreno<br />

je organizovanje susreta na kojima bi se<br />

razmatrali uvozno-izvozni aranžmani, sa<br />

temeljno pripremljenom platformom.<br />

Naglasak tokom razgovora bio je na sektorima<br />

građevinarstva, neiskorištenim<br />

potencijalima proizvodnje energije, infrastrukturnim<br />

projektima, elektronskoj<br />

industriji, poljoprivredi, drvno-prerađivačkoj<br />

industriji i turizmu. Dodatni<br />

vid saradnje ogledat će se u razmatranju<br />

mogućnosti plasmana robe na treća tržišta”,<br />

objavila je Srna. Roni Rajber najavila<br />

je aktivnije predstavljanje privrede<br />

RS na sajmovima, seminarima i skupovima<br />

u Izraelu, a Šaron Šitrit predložila<br />

je da nadležne institucije RS organizuju<br />

predstavljanja potencijala za cjelokupno<br />

članstvo izraelske Privredne komore, što<br />

bi izraelska strana logistički i finansijski<br />

podržala. Ambasador Izraela za BiH David<br />

Koen podržao je ovaj projekat, mada<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

18


nije objasnio kako ne može biti ambasador<br />

u Banjoj Luci, već samo u Sarajevu,<br />

iako na ovaj način pokazuje da ne priznaje<br />

Sarajevo. Iz ove vijesti vidimo da nema<br />

nikakvog objašnjenja, jer nema nikakve<br />

zdrave logike, u usmjerenosti izraelske<br />

privrede isključivo na Republiku Srpsku.<br />

Logično bi bilo da državna komora<br />

Izraela sarađuje sa državnom komorom i<br />

ministarstvima BiH, da cjelokupna bh.<br />

privreda bude uključena u predstavljanja<br />

i povezivanja, izuzev, ako ta saradnja nije<br />

uzrokovana sasvim drugim, neprivrednim,<br />

političkim, a zapravo genocidnim<br />

afinitetima. Evo i odgovora...<br />

Izraelski ambasador u BiH David<br />

Koen bio je eksplicitan u izopćavanju,<br />

da ne kažemo diskriminaciji bošnjačkog<br />

i hrvatskog naroda, kada je rekao – “da<br />

jevrejski i srpski narod imaju zajedničku<br />

istoriju i da nema naroda kao što su ova<br />

dva, koja su toliko propatila u Drugom<br />

svetskom ratu”. Sama činjenica da je<br />

bošnjački narod procentualno najviše<br />

stradao nakon Jevreja u Drugom svjetkom<br />

ratu (103.000 Bošnjaka, ili 8,1<br />

odsto od ukupne populacije), i da je<br />

najviše stradao upravo od velikosrpske,<br />

četničke ruke, ovu izjavu izraelskog ambasadora<br />

čine netačnom i uvredljivom.<br />

Drugo, teza o “zajedničkoj istoriji” nema<br />

se na čemu temeljiti, jer niti su Srbi iz<br />

Njemačke, niti su Jevreji iz Srbije, mada<br />

cionistički i velikosrpski projekat veže<br />

genocid nad muslimanima. Jevrejske i<br />

srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu,<br />

koje su realnost, monstruozno se zloupotrebljavaju<br />

kako bi se pravdao genocid<br />

nad Palestincima, odnosno, Bošnjacima.<br />

Vjerovatno je to bio poriv izraelskog ambasadora<br />

Koena da bubne ovu nebulozu<br />

o “zajedničkoj istoriji”. Važan logički<br />

momenat koji dekonstruira “zajedničku<br />

istoriju” jeste činjenica da Republika<br />

Srpska nije ni država, a vala ni entitet,<br />

srpskog naroda, već je po Odluci o konstitutivnosti<br />

suvlasništvo sva tri naroda,<br />

tako da davanje ove izjave o Republici<br />

Srpskoj, u vidu obraćanja srpskom narodu,<br />

zapravo je falsifikat. Izrael se tako<br />

Srbima, možda, može obraćati po Srbiji,<br />

ali, na teritoriji Bosne i Hercegovine takvo<br />

obraćanje ima perfidni, šovinistički<br />

smisao.<br />

Poseban problem je povod i mjesto<br />

gdje je izjava plasirana. Izraelski ambasador<br />

je, namjesto u Sarajevu, u Banja Luci<br />

priredio koncert i svečani prijem povodom<br />

63. godišnjice nezavisnosti Izraela.<br />

Doduše, nije jasno o kakvoj se “nezavisnosti”<br />

radi, jer Izrael nije ni postojao da<br />

bi bio zavisan, pa postao nezavisan, taj<br />

Izrael je samo bahnuo, logikom zločina,<br />

genocida i otimanja. Kao i zločinačka<br />

tvorevina unutar BiH. Ovaj prvorazredni<br />

diplomatski skandal, to obilježavanje<br />

izraelskog državnog praznika u Banjoj<br />

Luci, skandalom nije imenovan samo<br />

zato što na njega niko nije<br />

reagirao, niti je iko vidio<br />

išta destruktivno u činjenici<br />

da ambasador jedne države<br />

rezidencijalnu metropolu<br />

premješta iz Sarajeva u Banja<br />

Luku. Takvu drskost dosad<br />

nije napravio ni ruski ambasador,<br />

koji ašićare sponzorira<br />

velikosrpske interese. Zapravo,<br />

ni jedan ambasador dosad<br />

nije ovakvim konkretnim<br />

gestom zaobišao Sarajevo,<br />

a promovirao Banja Luku<br />

kao mjesto svoga diplomatisanja.<br />

Predsednik RS Milorad<br />

Dodik, kao pokrovitelj<br />

svečanosti, u svojoj je izjavi<br />

pokazao raskošnu glupost, jer<br />

je rekao da – “RS i Izrael gaje<br />

dobre prijateljske odnose koji<br />

su rezultat zajedničke teške<br />

istorije i stradanja u Drugom svetskom<br />

ratu”. Jedino je ostao dužan objasniti<br />

a kako su to Republika Srpska i Izrael<br />

postojali u Drugom svjetskom ratu, da<br />

bi otad gajili prijateljske odnose?! Skandalozni<br />

događaj zapapren je, kako su javili<br />

mediji u RS – intoniranjem državnih<br />

himni Izraela i Republike Srpske. Ne<br />

bismo, eto, drukčije saznali da ovaj<br />

kanton unutar BiH ima svoju himnu,<br />

koju smatra državnom. Šta li, pobogu,<br />

rade toliki bošnjački političari kad im<br />

ovakve informacije ne udaraju na obraz?!<br />

Možda nemaju obraza pa hodaju, ‘nako,<br />

sa čeljustima?!<br />

Ko je kome mati<br />

Mogla bi se napraviti obimna hronika<br />

dosadašnjih udara Izraela na suverenitet<br />

BiH. Zavirili smo u obilje materijala,<br />

i pronašli štošta vrijedno komentara.<br />

Evo još nekoliko drastičnih primjera...<br />

Nije samo<br />

Dodik izigravao<br />

državnika po<br />

Izraelu. Činio je<br />

to i predsjednik<br />

entitetske<br />

Skupštine<br />

Radojičić.<br />

On je sa<br />

predsjednikom<br />

izraleskog<br />

Parlamenta<br />

Rivlinom,<br />

molim te<br />

lijepo, kao<br />

pravi državnik<br />

- “razmijenio<br />

mišljenja o<br />

situaciji na<br />

Bliskom istoku<br />

i na Balkanu”.<br />

Nije samo Dodik izigravao<br />

državnika po Izraelu. Činio<br />

je to i predsjednik entitetske<br />

Skupštine Radojičić. On je<br />

sa predsjednikom izraleskog<br />

Parlamenta Rivlinom, molim<br />

te lijepo, kao pravi državnik<br />

- “razmijenio mišljenja o<br />

situaciji na Bliskom istoku<br />

i na Balkanu”. Mogao je<br />

samo razmijeniti mišljenja o<br />

komunalnim pitanjima, jer<br />

su međunarodni odnosi u<br />

nadležnosti bh. državnih institucija.<br />

Ugledao se u tome<br />

na Dodika, koji je u novembru<br />

prošle godine javno davao<br />

podršku predsjedniku Izraela<br />

Šimonu Peresu u borbi<br />

protiv Palestinaca. - “Ovom<br />

prilikom želio bih da još jednom<br />

potvrdim moju ličnu,<br />

i podršku Republike Srpske i srpskog<br />

naroda prijateljskom jevrejskom narodu<br />

i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi<br />

protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog<br />

integriteta i suvereniteta države Izrael”,<br />

pisao je Dodik. Utom nailazimo da su<br />

izraelski mediji donijeli naslov: “Dodik<br />

srpski Ariel Šaron”. Čega se pametan<br />

stidi budala se ponosi. U antifašističkoj<br />

percepciji taj Ariel Šaron je oličenje<br />

krvnika, nešto kao izraelski Ratko<br />

Mladić. Palestinci ponajbolje j pamte sve<br />

zločine koje je organizirao Ariel Šaron,<br />

a civilizacija pamti ulogu ovog krvnika<br />

u masakrima u Sabri i Šatili 1982. go-<br />

dine. Dodik, ipak, nije Ariel Šaron, a<br />

činjenica da ga od te klevete brani jedan<br />

musliman trebala bi biti znakovita. No,<br />

srpstvo se ponosi ovom usporedbom<br />

Dodika sa zločincem Šaronom, čim se<br />

to sa ponosom pominje. Vodeći izraelski<br />

list Makor Rišon, prenose srpski mediji,<br />

opisuje predsednika Milorada Dodika<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

19


kao državnika međunarodnih razmera, a<br />

novinarka Pazit Atlas-Ravina zaključuje<br />

da – “Dodik svojom pojavom visokog<br />

i markantnog čoveka, širokih ramena,<br />

neposrednog i asertivnog stila, podseća<br />

na legendarnog g izraelskog generala i<br />

državnika Ariela Šarona, a na taj način<br />

ga posmatraju i predstavnici jevrejskih<br />

organizacija”. Novinarka je, vele, upitala<br />

Dodika – “o aspiracijama Republike<br />

Srpske, odnosno da li su one usmerene<br />

na ujedinjenje sa Srbijom”, čime je<br />

razotkrila stvarnu pozadinu izraelskog<br />

tretiranja Dodika kao državnika, a polovice<br />

bh. teritorije kao zasebne države.<br />

Dodik je, naravno, kazao da voli Srbiju.<br />

Uistinu, čega se pametan stidi...<br />

U odnosu na ove ključne informacije<br />

koje dokazuju angažiranost cionističkog<br />

Izraela na disoluciji bh. države i jačanju<br />

secesionistikog programa Republike<br />

Srpske, postoji još mnoštvo, uslovno rečeno,<br />

manje bitnih informacija, vezanih<br />

za razmjene privrednih i turističkih delegacija,<br />

koje sežu do takvih detalja kao<br />

što su serije predavanja koje su izraelski<br />

eksperti u oblasti poljoprivrede p David<br />

Šaroni i Moše Kaim održali u decembru<br />

prošle godine za proizvođače mlijeka uz<br />

Republici Srpskoj. Program Ministarstva<br />

poljoprivrede Izraela podrazumijeva<br />

da se po pet dana u svakoj od opština<br />

RS na seminarima obrađuju segmenti<br />

uzgoja muznih krava, njihove reprodukcije<br />

i teme iz oblasti veterinarstva. Na<br />

osnovu čega li Bošnjaci misle da im je<br />

Turska mati?!<br />

Da ne ostanemo nedorečeni...<br />

Ova temeljita briga<br />

Izraela za Republiku Srpsku<br />

je roditeljska i pobratimska,<br />

mada je proizišla iz jednakog<br />

genocidnog porijekla. Takvu<br />

brigu Bošnjaci su osjetili u<br />

ratu i neposredno poslije od<br />

nekoliko islamskih zemalja<br />

i njihovih organizacija<br />

u BiH, čiji su predstavnici<br />

otjerani u ime dodvoravanja<br />

bošnjačkih političara velikosrbima<br />

i velikohrvatima.<br />

Ta bošnjačka nezahvalnost<br />

Iluzorno bi<br />

bilo očekivati<br />

da će neko ko<br />

decenijama<br />

javno i bestidno<br />

otima tuđu<br />

domovinu,<br />

ubija nevine<br />

ljudske živote,<br />

odjednom biti<br />

drukčiji na<br />

nekoj drugoj<br />

adresi.<br />

djeluje kao prokletstvo. Srbe<br />

u RS uopće nije briga da li<br />

kome smeta izraelsko neprijateljstvo<br />

prema BiH i ulazak<br />

izraelskih institucija u<br />

manji entitet, ali Bošnjake<br />

je i te kako briga da im Srbi<br />

ne bi štogod spočitali na račun<br />

saradnje sa islamskim<br />

zemljama. Domaćinsko ponašanje<br />

Izraela u Republici<br />

Srpskoj - kao da su svoji<br />

na svome - trebalo bi imati<br />

funkciju šamara za bošnjačke<br />

guske u magli.<br />

20


Intervju<br />

Dino Đipa, direktor Prism Researcha, agencije za marketinška,<br />

medijska i društvena istraživanja<br />

Format otvorenog pitanja<br />

o etničkoj pripadnosti pristrasan<br />

je u korist većeg broja “Ostalih”<br />

Međutim, u našim<br />

naknadnim analizama smo<br />

vidjeli da se u kategoriji<br />

“Ostali” zapravo najviše<br />

nalaze ispitanici koji se<br />

izjašnjavaju kao Muslimani.<br />

Nakon toga slijede<br />

pripadnici etničkih manjina,<br />

te nakon toga ispitanici<br />

koji se izjašnjavaju kao<br />

Bosanci i Hercegovci. Naše<br />

istraživanje je pokazalo da u<br />

slučaju postavljanja pitanja<br />

u kojem se čitaju predložene<br />

opcije odgovora: Bošnjaci,<br />

Srbi, Hrvati, Ostali (ili nešto<br />

drugo), odnosno ne želite<br />

se izjasniti, imamo znatno<br />

manji procenat osoba koje<br />

se izjašnjavaju kao “Ostali”<br />

Razgovarao: Ezher Beganović<br />

Saff: Posljednjih mjeseci<br />

svjedoci smo velikog interesa<br />

javnosti u BiH o popisu<br />

stanovništva koji će se održati ove godine.<br />

Vaša agencija je nedavno sprovela<br />

jedno istraživanje o etničkom – nacionalnom<br />

izjašnjavanju bh. građana.<br />

Kako ste naveli, cilj Vašeg istraživanja<br />

bio je odrediti da li i u kojoj mjeri<br />

Imate dakle<br />

pojavu da jedan<br />

te isti ispitanik<br />

u jednom<br />

formatu pitanja<br />

kaže da je<br />

Musliman, a u<br />

drugom formatu<br />

pitanja kaže<br />

da je Bošnjak.<br />

Ili da jedan<br />

ispitanik kaže u<br />

jednom formatu<br />

pitanja da je<br />

Bosanski Hrvat,<br />

a u drugom<br />

formatu pitanja<br />

kaže da je<br />

Hrvat.<br />

način postavljanja pitanja o etničkoj<br />

i nacionalnoj pripadnosti utiče na to<br />

u kojem procentu će se građani izjasniti<br />

kao pripadnici tri konstitutivna<br />

naroda, odnosno kao “Ostali”.<br />

Možete li nam reći<br />

nešto više o ovom važnom<br />

aspektu budućeg popisa<br />

stanovništva, odnosno zašto<br />

je način postavljanja pitanja<br />

toliko važan i u kojoj mjeri<br />

on može odrediti rezultate<br />

popisa?<br />

Đipa: U svim anketama<br />

postoji nekoliko izvora<br />

pogrešaka. Pogreška uzorka,<br />

koja je eliminirana u<br />

slučaju popisa jer se popis<br />

sprovodi na cijeloj populaciji,<br />

a ne samo na uzorku,<br />

zatim pogreška anketara<br />

i pogreška vezana za upitnik,<br />

odnosno pitanja. Do<br />

sada je u javnosti fokus<br />

diskusije bio na tome kako<br />

i na koji način se građani<br />

BiH etnički izjašnjavaju,<br />

kako bi se građani trebalo<br />

etnički, odnosno nacionalno<br />

izjašnjavati, itd. Mi smo<br />

željeli prebaciti fokus diskusije sa<br />

političkog na stručni teren. I mi smo<br />

zapravo pokazali u ovom istraživanju<br />

ono što je već vrlo dobro istražena i<br />

poznata činjenica u nauci anketnih<br />

istraživanja: format pitanja, način<br />

prezentacije odgovora značajno utiče<br />

na distribuciju odgovora. U našem<br />

istraživanju smo pokazali ono što je<br />

također poznato – striktno otvoreno<br />

pitanje (čita se samo pitanje i čeka<br />

se da ispitanik kaže odgovor, bez<br />

čitanja predloženih opcija odgovora)<br />

dovodi do najvećeg rasipanja odgovora.<br />

To za posljedicu ima značajno<br />

veći procenat ispitanika koji spadaju<br />

u kategoriju “Ostali”. Međutim, u<br />

našim naknadnim analizama smo<br />

vidjeli da se u kategoriji<br />

“Ostali” zapravo najviše<br />

nalaze ispitanici koji se<br />

izjašnjavaju kao Muslimani.<br />

Nakon toga slijede<br />

pripadnici etničkih manjina,<br />

te nakon toga ispitanici<br />

koji se izjašnjavaju<br />

kao Bosanci i Hercegovci.<br />

Naše istraživanje je pokazalo<br />

da u slučaju postavljanja<br />

pitanja u kojem se<br />

čitaju predložene opcije<br />

odgovora: Bošnjaci, Srbi,<br />

Hrvati, Ostali (ili nešto<br />

drugo), odnosno ne želite<br />

se izjasniti, imamo znatno<br />

manji procenat osoba koje<br />

se izjašnjavaju kao “Ostali”.<br />

Imate dakle pojavu<br />

da jedan te isti ispitanik<br />

u jednom formatu pitanja<br />

kaže da je Musliman, a u<br />

drugom formatu pitanja<br />

kaže da je Bošnjak. Ili da<br />

jedan ispitanik kaže u jednom formatu<br />

pitanja da je Bosanski Hrvat,<br />

a u drugom formatu pitanja kaže da<br />

je Hrvat. Jednostavno, starije osobe,<br />

slabijeg obrazovanja, češće ženske<br />

nego muške su sklone ovakvom<br />

ponašanju u anketama. Postavlja se<br />

naravno pitanje, kako onda da znamo<br />

koji je pravi način postavljanja<br />

pitanja. Odgovor na to pitanje se<br />

nalazi u ukrštanju podataka o vjeroispovijesti<br />

i jeziku sa podacima o<br />

etničkoj pripadnosti. Naše analize<br />

govore da je otprilike 6% ispitanika<br />

više u kategoriji ispitanika koji su<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

21


Muslimani, islamske vjeroispovijesti<br />

i koji govore bosanskim jezikom u<br />

odnosu na broj ispitanika koji se<br />

izjašnjavaju kao Bošnjaci. To znači<br />

da bi na popisu moglo biti i do 6%<br />

manje Bošnjaka nego što ih realno<br />

ima. Neko pokušava da dokaže da<br />

osoba koja se izjašnjava kao Bošnjak,<br />

koja je islamske vjeroispovijesti i<br />

koja govori bosanskim jezikom je<br />

nešto potpuno drugo (pripada nekoj<br />

drugoj kategoriji) u odnosu na osobu<br />

koja se izjašnjava kao Musliman, islamske<br />

je vjeroispovijesti i govori bosanskim<br />

jezikom. Gledano etnološki,<br />

antropološki, sociološki, psihološki,<br />

historijski, to jednostavno nema<br />

smisla u BiH. Priznajem, kod osoba<br />

koje se izjašnjavaju kao Bosanci i<br />

Hercegovci je malo drugačija stvar.<br />

Iako naše istraživanje pokazuje<br />

da tih osoba nema više od 2-3% u<br />

cijeloj populaciji, interesantno je da<br />

preko 70% tih osoba navode da im<br />

je vjeroispovijest islamska, a jezik<br />

bosanski. Dakle, zaključujemo da<br />

će jedna relativno tehnička stvar<br />

na popisu kao što je format pitanja<br />

imati dalekosežne posljedice na rezultate<br />

popisa u smislu distribucije<br />

po etničkoj pripadnosti. Na kraju<br />

želim reći da smo mi slobodni pozvati<br />

i druge istraživače da analiziraju<br />

našu metodologiju, bazu podataka,<br />

ta da ponove isto istraživanje kako bi<br />

se uvjerili u to da li su naši rezultati<br />

tačni ili ne.<br />

Saff: Imate li informaciju<br />

na koji način su<br />

popisni anketari postavljali<br />

pitanja o etničkoj – nacionalnoj<br />

pripadnosti na probnom<br />

popisu stanovništva i<br />

može li se sada nazrijeti koji<br />

način postavljanja pitanja o<br />

etničkoj – nacionalnoj pripadnosti<br />

će biti implementiran<br />

na popisu stanovništva?<br />

Đipa: U probnom popisu<br />

koji je sproveden u<br />

novembru prošle godine,<br />

pitanje je postavljeno na<br />

sljedeći način: “Možete li<br />

mi molim vas reći koje ste<br />

etničke, odnosno nacionalne<br />

pripadnosti?” Na popisnim<br />

listu su napisani sljedeći<br />

odgovori: Bošnjačka,<br />

Srpska, Hrvatska, Ostalo<br />

i Ne želi se izjasniti. Ali ovi predloženi<br />

odgovori se nisu čitali. To znači<br />

da je ovo pitanje zapravo ekvivalentno<br />

potpuno otvorenom pitanju, s tim da<br />

postoji veća mogućnost grešaka anketara,<br />

popisivača, jer oni su ti koji<br />

odlučuju u koju kategoriju da svrstaju<br />

pojedine odgovore ispitanika. Iako se<br />

podaci dati u popisu verificiraju potpisom<br />

ispitanika, naravno, problem je<br />

u slučaju ispitanika koji su nepismeni.<br />

Saff: Znamo da su Vam poznati<br />

rezultati probnog popisa stanovništva,<br />

koji je održan krajem prošle godine.<br />

Nas najviše interesira kako i koliko<br />

Ali ne želim<br />

negirati i to da<br />

postoje ljudi,<br />

organizacije<br />

koji zagovaraju<br />

da se u<br />

popisu koristi<br />

isključivo<br />

otvoreno<br />

pitanje, jer<br />

navodno to<br />

je “jedino<br />

ispravno<br />

pitanje, jedino<br />

se na tom<br />

pitanju građani<br />

istinski mogu<br />

izraziti ko su<br />

i šta su po<br />

pitanju etničke<br />

pripadnosti”.<br />

su se procentualno izjasnili<br />

Bošnjaci i koliko je bilo “Ostalih”,<br />

odnosno šta je istina<br />

oko špekulacije da je na tom<br />

probnom popisu stanovništva<br />

čak 35 % građana se izjasnilo<br />

kao “Ostali”?<br />

Đipa: Budući da se bavim<br />

ovim poslom skoro 18<br />

godina, naravno da me zanimju<br />

razni podaci. Koliko<br />

mi je poznato, nije urađena<br />

nikakva analiza rezultata<br />

probnog popisa koja je<br />

objavljena od strane statističkih<br />

institucija u BiH.<br />

Međutim, na osnovu onoga<br />

što sam imao prilike čuti od<br />

kolegica i kolega, čini se da<br />

su rezultati probnog popisa<br />

pokazali da je otprilike oko<br />

8% građana koji se izjašnjavaju<br />

u kategoriji “Ostali”. Međutim,<br />

preko 50% tih osoba su zapravo osobe<br />

koje kažu da su Muslimani. Još je<br />

veći procenat njih koji govore bosanski<br />

jezik. Oko 20% osoba su pripadnici<br />

etničkih manjina u BiH (Romi,<br />

Ukrajinci, Crnogorci, Italijani i slično)<br />

i oko 20% su osobe koje se izjašnjavaju<br />

kao Bosanci i Hercegovci. U ukupnom<br />

uzorku, koliko je meni poznato, nema<br />

više od 2% osoba koje se izjašnjavaju<br />

kao Bosanci i Hercegovci. To se slaže<br />

i sa podacima našeg istraživanja gdje<br />

smo imali ne više od 3% osoba koje se<br />

izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

22


Saff: U nedavnom intervjuu za<br />

jednu domaću televiziju upozorili ste<br />

na manipulatore i njihove namjere na<br />

predstojećem popisu stanovništva. Rekli<br />

ste da se insistira na načinu postavljanja<br />

pitanja koji favorizira da se što više<br />

građana izjasni kao “Ostali”. Možete li<br />

nam reći nešto više o tome i ko su ti ljudi<br />

i zašto to rade?<br />

Đipa: Nisam siguran da sam se<br />

baš tako izrazio. Mislim da je prejako<br />

u ovom trenutku koristiti riječ<br />

“manipulatori”, “manipulacija”<br />

i slično. Ja sam prije<br />

zagovornik teorije ljudske<br />

nekompetencije nego teorije<br />

zavjere. Jednostavno,<br />

olako se prelazi preko nekih<br />

odluka koje se tiču stručnih<br />

aspekata vezanih za etničko<br />

izjašnjavanje na popisu. Prihvataju<br />

se neka rješenja, a da<br />

se nisu ispitale konsekvence.<br />

Iskreno, posao koji smo mi<br />

uradili u našem istraživanju<br />

su trebale uraditi statističke<br />

institucije. Svrha probnog<br />

popisa je da se ispitaju<br />

različiti metodološki modaliteti<br />

i da se vidi koji od tih<br />

modaliteta najviše odgovora<br />

nekom činjeničnom stanju.<br />

Međutim, razumijem da su<br />

statističke institucije preokupirane<br />

drugim poslovima,<br />

pa nisu imali vremena da se<br />

bave ovim pitanjima. Ali ne<br />

želim negirati i to da postoje<br />

ljudi, organizacije koji<br />

zagovaraju da se u popisu<br />

koristi isključivo otvoreno<br />

pitanje, jer navodno to je “jedino ispravno<br />

pitanje, jedino se na tom pitanju<br />

građani istinski mogu izraziti ko<br />

su i šta su po pitanju etničke pripadnosti”.<br />

Vrlo se vješto ubacuje i priča<br />

o diskriminaciji u popisu, što naravno<br />

nema nikakve veze sa stvarnim stanjem.<br />

Odgovorno tvrdim da bilo koja<br />

varijanta pitanja nije diskriminirajuća,<br />

jer se u sve tri varijante pitanja ispitanicima<br />

daje opcija “Nešto drugo” ili<br />

“Ostali” koju mogu izabrati i u okviru<br />

koje mogu reći slobodno šta su i ko su.<br />

Diskriminacija bi bila u slučaju kad<br />

npr. ljudima kažete da se mogu samo<br />

izjasniti kao X, Y, ili da mogu biti<br />

“Neopredijeljeni” i slično… Mislim<br />

da iza takvih nastojanja postoji jedna<br />

politička agenda koja se naivno nada<br />

da će u slučaju da na popisu bude što<br />

je moguće više građana iz kategorije<br />

“Ostalih”, da će se Daytonski ustav<br />

morati radikalno mijenjati, ili da će se<br />

odluka u slučaju Sejdić-Finci morati<br />

sprovesti na drugačiji način i slično.<br />

Popis nema veze sa ustavnim promjenama<br />

u BiH.<br />

Mislim da<br />

iza takvih<br />

nastojanja<br />

postoji jedna<br />

politička<br />

agenda koja se<br />

naivno nada da<br />

će u slučaju da<br />

na popisu bude<br />

što je moguće<br />

više građana<br />

iz kategorije<br />

“Ostalih”, da će<br />

se Daytonski<br />

ustav morati<br />

radikalno<br />

mijenjati, ili da<br />

će se odluka u<br />

slučaju Sejdić-<br />

Finci morati<br />

sprovesti na<br />

drugačiji način<br />

i slično.<br />

Nema smisla tretirati osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci i<br />

Muslimani, ili kao Bosanski Hrvati i Hrvati, ili Srbi i Pravoslavci<br />

- kao pripadnike različitih naroda<br />

Saff: Moramo Vas pitati sljedeće, kao stručnjak i čovjek koji ima dobre informacije<br />

šta savjetujete Bošnjacima na šta najviše pažnje da posvete, odnosno<br />

kako uspješno izbjeći eventualne popisne zamke?<br />

Đipa: Ja zaista nisam politički, niti vjerski lider, niti nacionalni savjetnik.<br />

Teško mi se zamisliti u takvoj ulozi u kojoj me vidite. Postoje institucije<br />

u ovoj zemlji koje bi trebale voditi računa o svim aspektima popisa.<br />

Ja mogu reći samo sa stanovišta svoje struke da će format pitanja imati<br />

daleko veće posljedice na rezultate popisa nego tobožnji problemi u identitetu<br />

pripadnika nekih naroda, da format isključivo otvorenog pitanja o<br />

etničkoj pripadnosti može biti jako pristrasan u korist većeg broja “Ostalih”,<br />

da pitanje sa predloženim opcijama odgovora koji se čitaju dovodi<br />

do rezultata koji su najtačniji, te da nema nikakvog smisla tretirati osobe<br />

koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Muslimani, ili kao Bosanski Hrvati i<br />

Hrvati, ili Srbi i Pravoslavci - kao pripadnike različitih naroda. Osim toga,<br />

potrebno je posebnu pažnju posvetiti kontroli kvalitete popisa, kako bi se<br />

eliminisale sve moguće zloupotrebe, te kako bi se na najmanju mjeru sveli<br />

mogući izvori pogrešaka. Neka se svako slobodno izjašnjava kako želi. Ali<br />

treba voditi računa o tome da u ovakvoj Bosni i Hercegovini, pitanje o<br />

etničkoj pripadnosti jeste sve samo ne isključivo statističko pitanje.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

23


Društvo<br />

Bosanske jezičke kontroverze<br />

Maćehinsko ‘glačanje’ maternjeg jezika<br />

Zato javno izticanje gornjeg<br />

stava docentice Nakaš, kao<br />

zvaničnog stručnog stava,<br />

povodom Međunarodnog<br />

dana maternjeg jezika, toliko<br />

je antimaterinski da je ravan<br />

pozivu majci na odricanje od<br />

djece, jer otvoreno nagovara<br />

djecu da iz majkinog krila<br />

uskoče pod maćehino<br />

okrilje, da ne uče materin,<br />

nego maćehin jezik<br />

Piše: Safet Kadić<br />

Jezik<br />

J<br />

kojem vas poučava škola<br />

nije istovjetan jeziku koji<br />

ste učili od majke ili u svojoj<br />

porodici. Kada bi bilo drugačije,<br />

standardizacija ne bi ni postojala”, a<br />

podučava javnost docentica na Odsjeku<br />

za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog<br />

fakulteta Univerziteta u Sarajevu,<br />

Lejla Nakaš u intervju FENI povodom<br />

21. februara, Međunarodnog dana<br />

maternjeg jezika, i poentira da “škola<br />

uvijek učini da taj jezik ‘izglačamo’”.<br />

Nasuprot tome, jedan mladi kantautor<br />

baš zato što sam piše svoje pjesme na<br />

maternjem jeziku, izjavio je na Federalnoj<br />

televiziji prije četiri godine: “Najbolje<br />

se osjećam u svom jeziku, a ne onom<br />

što smo učili u školi.”<br />

Prije otvaranja kritičkog dijaloga sa<br />

gornjim stavom docentice Nakaš, podastrimo<br />

dvije opazke. Prva je teorijska<br />

postavka da je tzv. standardizacija najveći<br />

neprijatelj maternjeg jezika i njegovog<br />

nesputanog razvoja, jer standardnojezička<br />

norma ne samo da sputava<br />

nesmetan prirodni razvoj jezika nego<br />

znatno utiče na unutarjezičke procese i<br />

ponekad presudno na opće tokove njegova<br />

razvoja. Druga je da Englezi, na<br />

primjer, nemaju ni ustava ni pravopisa,<br />

a postali su jedan od najmoćnijih naroda<br />

zapadne civilizacije i njeni glavni<br />

nosioci, a njihov jezik, na kojem oni<br />

bez pravopisa stvaraju više od hiljadu<br />

godina, postao je jezik cijele zemaljske<br />

kugle u ovoj eri globalizacije. Bez<br />

pravopisa i standardnojezičke norme<br />

stvarali su i Bošnjaci tokom povijesti<br />

svoje pismenosti nakon usvajanja starocrkvenoslavenskog<br />

kao zajedničkog<br />

književnog jezika svih Slavena<br />

u 9. vijeku, bilo da su pisali<br />

bosan(č)icom, latinicom<br />

ili arebicom i bili u srednjem<br />

vijeku najrespektabilniji balkanski<br />

narod, subjekti historije<br />

i rame uz rame uz narode<br />

nosioce tadašnje kulture i<br />

civilizacije, sve do tzv. Vukove<br />

reforme jezika, pisma i<br />

pravopisa u 19. stoljeću. Pisali<br />

su upravo onako kako<br />

su govorili i svi su se dobro<br />

razumili. Ta reforma bila je<br />

potrebna onim narodima,<br />

preciznije njihovoj buržoaziji,<br />

koji nisu imali pismeni<br />

kontinuitet stvaralaštva na<br />

narodnom jeziku, kao što su<br />

Srbi, na primjer.<br />

Srednjojužnoslavenski<br />

dijasistem<br />

Zato javno izticanje gornjeg<br />

stava docentice Nakaš,<br />

kao zvaničnog stručnog stava,<br />

povodom Međunarodnog<br />

dana maternjeg jezika,<br />

toliko je antimaterinski da<br />

je ravan pozivu majci na<br />

odricanje od djece, jer otvoreno<br />

nagovara djecu da iz<br />

majkinog krila uskoče pod<br />

maćehino okrilje, da ne uče<br />

materin, nego maćehin jezik.<br />

Takva praksa je dovela<br />

do toga da ovdi već odavno<br />

i matere govore maćehinskim<br />

jezikom. Ovo nikako ne može<br />

biti stav jednog slobodoumnog bos(a)<br />

niste, nego nekog fosiliziranog panslaviste<br />

zarobljenog uma. Upravo da bi se<br />

spriječila ovakva praksa i da bi se promovirala<br />

jezička i kulturna raznolikost<br />

te multilingvizam, UNESCO je 1970.<br />

godine donio dokument, u kojem se<br />

kaže: “Maternji jezik označava put<br />

ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi<br />

u društvo, čini svojom kulturu grupe<br />

kojoj pripada i postavlja temelje razvoju<br />

svojih intelektualnih sposobnosti.”<br />

U Deklaraciji o kulturnoj različitosti iz<br />

2001. godine se kaže: “Svakoj se osobi<br />

Obilježavanje<br />

Međunarodnog<br />

dana maternjeg<br />

jezika, 21.<br />

februara,<br />

prošlo je skoro<br />

nezabilježeno<br />

u dejtonskim<br />

medijima<br />

i gluho u<br />

javnosti Bosne<br />

i Hercegovine,<br />

gotovo<br />

nezapaženo<br />

iako bi se,<br />

s obzirom<br />

na sociolingvističku<br />

situaciju,<br />

očekivalo<br />

značajne<br />

manifestacije.<br />

mora omogućiti izražavanje i stvaranje<br />

djela na jeziku koji izabere, posebno<br />

na maternjem jeziku.” Generalna<br />

skupština UNESCO-a proglasila je<br />

1999. godine 21. februar kao<br />

Međunarodni dan maternjeg<br />

jezika (engl. International<br />

Mother Language Day), u<br />

znak sjećanja na bengalske<br />

studente koji su 21. februara<br />

1952. ubijeni u glavnom gradu<br />

Bangladeša, Daki, tada<br />

Istočnom Pakistanu, jer su<br />

protestirali zato što njihov<br />

maternji jezik nije proglašen<br />

za zvanični. Od tada se svake<br />

godine obilježava u svijetu<br />

kao jedan od zajedničkih<br />

simbola ravnopravnosti svih<br />

naroda. Generalna skupština<br />

Ujedinjenih naroda<br />

priznala je rezolucijom ovaj<br />

praznik i odredila 2008. godinu<br />

za međunarodnu godinu<br />

jezika, a vijeće Evrope<br />

proglasilo je 26. septembar<br />

kao Evropski dan jezika.<br />

U Bosni teče obrnut<br />

proces. Drugim riječima,<br />

od jednog prirodnog jezika<br />

(maternjeg) prave se tri vještačka<br />

(maćehinska). “Na<br />

Odsjeku za bosanski, hrvatski<br />

i srpski jezik Filozofskog<br />

fakulteta Univerziteta<br />

u Sarajevu poučavamo studente<br />

da ta tri jezika predstavljaju<br />

tri standardizirane<br />

forme jednog prirodnog<br />

jezika<br />

nedavno imenova-<br />

nog neutralnim imenom<br />

kao srednjojužnoslavenski<br />

dijasistem”, obrazlaže docentica Nakaš.<br />

Takvo poučavanje za jednog njenog<br />

kolegu sa Odsjeka za književnost<br />

je obična “proizvodnja neznanstvenoga<br />

znanja”. Možda i zato naše današnje<br />

univerzitetate ovaj Lejlin kolega često<br />

naziva uniZVERitetima, a sveučilišta<br />

sveMUČIlištima. Za bosanski organski<br />

jezik odavno se u serbokroatistici<br />

koriste eufemizmi, kao što su štokavski<br />

dijalekat, srednjojužnoslavenski dijasistem,<br />

štokavski idiom. “Srednjojužnoslavenski<br />

dijasistem” je slavistička,<br />

tačnije rečeno serbokroatistička terminoložka<br />

egzibicija i čisti eufemizam<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

24


za bosanski jezik, kao jezik naroda i<br />

zemlje Bosne u njezinim povijestnim<br />

okvirima i značenju, čija je gramatička<br />

struktura uzeta kao baza za standardne<br />

jezike naših susjeda. Poznato<br />

je da je čuveni turski putopisac p Evlija<br />

Ćelebija, povodom Bosansko-turskog<br />

ričnika M.H. Uskufije iz 1631. godine,<br />

uporedio bosanski jezik sa latinskim.<br />

Bosna je Bošnjacima majka, a bosanski<br />

jezik njihov maternji jezik. (Doduše,<br />

imali su oni kroz povijest i pomajki<br />

i maćeha). Neki čak uz novu dejtonsku<br />

himnu Bosne i Hercegovine, koja<br />

nema riječi, pjevaju svoje stihove kao<br />

svojevrstni refren: Boosna nam je maajka/<br />

Boosna nam je doom/ Boosna nam<br />

je i otac i maaajka. I pored toga devedesetih<br />

godina prošlog stoljeća hrvatski<br />

lingvista hercegovačkih korijena,<br />

dr. Šimun Šonje, pitao se na jednom<br />

lingvističkom skupu u Sarajevu “kako<br />

nazvati jezik kojim se govori zapadno<br />

od Drine, a još nije ispijena, kao i istočno<br />

od Une, a nije niti nju lako ispiti”.<br />

Po shvaćanju dr. Šimun Šonje “Hrvati<br />

BiH s pravom žmirkaju pomalo na zapad,<br />

ali ovdje žive i govore bosanski<br />

već stoljećima i decenijama”. Čak i za-<br />

kleti negator Bošnjaka, Vuk Karadžić,<br />

priznaje: “Naša braća turskoga zakona<br />

govore ljepše našim jezikom, nego oni<br />

grčkoga ili rimskoga zakona.”<br />

Slično maloprijašnjoj terminoložkoj<br />

egzibiciji, isto tako je egzibicija,<br />

ali politička, i kad neko kaže da<br />

je Turska Bošnjacima majka. Turska<br />

im nikada nije bila majka, možda u<br />

neka davna sretna vremena da je bila<br />

pomajka, podarivši im najviše domete<br />

tadašnje civilizacije i obogativši im<br />

jezik riječima za stvari i pojmove koje<br />

dotad nisu poznavali. A uglavnom im<br />

je bila maćeha. Sve bosanske riječi porijeklom<br />

slavenske, bez obzira kako su<br />

pobošnjene, zatim riječi nastale samostalnom<br />

jezičkom kreacijom Bošnjaka,<br />

su riječi maternjeg jezika. Usvojene riječi<br />

iz drugih jezika, odnosno posvojenice<br />

(serbokroatisti ih nazivaju strane<br />

riječi ili tuđice), a u bosanskom jeziku<br />

su najbrojniji orijentalizmi i europeizmi,<br />

bez obzira kada su prihvaćene ili iz<br />

kojeg jezika, mogu se smatrati riječima<br />

pomajke, a sve vještački nametnute riječi<br />

su maćehinske, kao što su u slučaju<br />

Bošnjaka nametnut ijekavski izgovor<br />

na njihov materinski ikavski tzv. bečkim<br />

književnim dogovorom.<br />

Mletački zbornik<br />

A kako to docentica Nakaš ‘glača’<br />

bosanski jezik i uči svoje sadašnje<br />

studente kao buduće ‘glačače’ jezika<br />

naše djece u školama, dovoljno je<br />

ovom prilikom navesti jedan, zaista<br />

eklatantan primjer. Na Prvom bosanskohercegovačkom<br />

slavističkom kongresu,<br />

održanom na njezinom matičnom<br />

fakultetu u Sarajevu prije tačno<br />

dvije godine, ona je kao moderator<br />

jedne sesije, falsifikovala ime Velikog<br />

bosanskog sudije Gradiše i prid slavistima<br />

iz cilog svita nazvala ga skaradnim<br />

imenom Građeša. Kada sam<br />

oštro reagovao na ovo krivotvorenje,<br />

ona se pravdala prid svima time da je<br />

njegovo ime napisano sa jat-om iza d<br />

pa da bi, shodno tome, tako trebalo<br />

čitati njegovo ime. Pokušao sam joj<br />

objasniti da se, zaista, na pronađenoj<br />

ploči sudije Gradiše iza d nalazi napi-<br />

san znak za jat, ali on ima vrijednost<br />

glasa i, odnosno čita se kao i, kao i<br />

u mnogim drugim slučajevima.<br />

Iako očito zbunjena,<br />

ostala je pri svome. Možda<br />

zato što se u slavistici prilikom<br />

latiničke transkripcije<br />

znaka za praslavenski glas<br />

jat koristi znak<br />

ĕ ili ê, ali<br />

bi opet i u latiničkoj transkripciji<br />

ovo ime bilo napisano<br />

kao Gradêša, ali nikako<br />

kao Građeša. Takvo ime<br />

u srednjevjekovnoj ikavskoj<br />

Bosni niti je postojalo niti<br />

je moglo postojati. Prosto<br />

ga je nemoguće zamisliti u<br />

tom geopovijestnom kontekstu<br />

izuzev jezičkim alhemičarima,<br />

poput docentice Nakaš. S druge strane,<br />

postojala su brojna imena ovoga<br />

tipa od glagolske i imenske osnove na<br />

–iša: Gradiša, Budiša, Tvrdiša, Radiša.<br />

I jedan bosanski kralj nosio je ime<br />

ovoga tipa: kralj Dabiša. Postojale su<br />

i riječi obćeg značenja na –iš š (<br />

prviš,<br />

slatkiš, bućkuriš i sl.) Pojava jotovanja<br />

d u<br />

đ u jekavskoj supstituciji jata, datirana<br />

je mnogo stoljeća kasnije. Inače,<br />

na ploči je ono d malo oštećeno i<br />

nejasno, ali to u ovom razmatranju ne<br />

igra nikakvu ulogu.<br />

Ova docentica ‘glača’ bosanski<br />

jezik i tako što sa studentima srednjevjekovne<br />

bosanske kodekse čita<br />

ekavski iako su uglavnom ikavski,<br />

po čemu se uz druge osobine, među<br />

kojima i specifično ćirilsko pismo<br />

bosan(č)icu identificiraju kao bosanski.<br />

Možda zato što Srbi tako čitaju jat<br />

u svojim srednjevjekovnim crkvenoslavenskim<br />

tekstovima. Da je docentica<br />

Nakaš samo zavirila u bogat opus<br />

svoje predhodnice na tom Odsjeku,<br />

pridratne profesorice brojnih uzpješnih<br />

generacija, dr. Herte Kune, koja<br />

je bila vrstan znalac staroslavenskog<br />

jezika i bosanskih srednjevjekovnih<br />

kodeksa, sve bi joj bilo jasno. Pišući,<br />

tako, o jednom izuzetnom bosanskom<br />

kodeksu, nazvanom Mletački zbornik<br />

po mjestu gdje se i danas čuva – Mletcima<br />

(Veneciji), Kuna je izričita: “Po<br />

Ovo nikako<br />

ne može biti<br />

stav jednog<br />

slobodoumnog<br />

bos(a)niste,<br />

nego nekog<br />

fosiliziranog<br />

panslaviste<br />

zarobljenog<br />

uma.<br />

svome je jeziku to izrazito ikavski<br />

tekst, a to se vidi naročito dobro po<br />

nizu primjera u kojim jat stoji tamo<br />

gdje ga nikad nije bilo, nego je po porijeklu<br />

bilo i, pa tako i jat valja čita-<br />

ti kao i.” A govoreći o tekstovima na<br />

narodnom i crkvenoslavenskom jeziku<br />

dr. Herta Kuna iztiče: “U velikom<br />

broju tekstova u nizu primjera jat je<br />

zamijenjeno sa i, ili je napisano tamo<br />

gdje je iskonski bilo i, što nesumnjivo<br />

svjedoči o ikavskom karakteru teksta.<br />

Međutim, iako bi dosljedno pisanje i<br />

u transkripciji umjesto jata bilo najlakše<br />

rješenje, smatrali smo da ono ne<br />

bi bilo umjesno, jer čitalac tako ne bi<br />

dobio uvid u pravo jezičko i ortografsko<br />

stanje teksta.” Danas<br />

bih mojoj pokojnoj profesorici<br />

Kuni rado predložio da<br />

bi u latiničkoj transkripciji<br />

jat bilo najbolje pisati zna-<br />

kom ï, s kojim je jat zamije-<br />

njen u ukrajinskom ćirilićkom<br />

pismu i jeziku, koji je<br />

ikavski kao i starobosanski.<br />

Tako Ukrajinci svoj glavni<br />

grad pišu: Kи<br />

ïв<br />

, a izgovaraju<br />

Kijiv, za razliku od jekavskih<br />

Rusa, koji ga pišu kao<br />

Kиев<br />

, a izgovaraju Kijev.<br />

Taj znak bi trebalo uvesti i<br />

u savremenu bosansku abecedu<br />

na mjestu gdje je bio jat pa neka<br />

ga izgovara kako ko hoće. To je bila i<br />

Ćirilova ideja kada je za Slavene osim<br />

preuzetih znakova iz grčkog pisma<br />

stvorio i posebne slavenske znakove<br />

za glasove koji su postojali u slavenskom,<br />

a kojih nije bilo u grčkom, poput<br />

jat–a, znajući da se na različitom<br />

slavenskom terenu različito izgovara,<br />

negdje kao i, a negdje kao e ili diftong<br />

ie. Isti je slučaj i sa dvoglasom koji se<br />

negdje izgovarao (kao i danas) kao šć,<br />

a negdje kao št.<br />

Pohrvaćivanje bosanskih katolika<br />

Eto, tako je ova sredovječna docentica,<br />

nakon punih osamsto godina,<br />

postala maćeha najvišem srednjevjekovnom<br />

pravnom ugledniku<br />

i Kulinovom doglavniku, Velikom<br />

bosanskom sudiji Gradiši iz Gradišća<br />

kod današnje Zenice. I njena djeca će<br />

imati maternji jezik, naučen od nje,<br />

ali on će biti sasvim drugačiji od maternjeg<br />

jezika njezine nane iz Logavine<br />

mahale u Sarajevu.<br />

Povodom 21. februara, Dana maternjeg<br />

jezika pala mi je na pamet<br />

jedna anegdota sa početka bosanske<br />

tranzicije iz jednopartijskog u višestranačko<br />

društvo, kada se sa zapada na<br />

ono žmirkanje, koje spominje Šimun<br />

Šonje, odgovorilo namigivanjem pa su<br />

djeca iz materinog uskočila u maće-<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

25


hino krilo. Potom se desilo ovo: Ako<br />

budem onako govorio, ni rođena<br />

mater me neće razumit, požalio se<br />

1990. godine na čistom bosanskom<br />

jeziku jedan bosanski katolik (Hrvat)<br />

prvom predsjedniku HDZBiH<br />

Stjepanu Kljujiću nakon završenog<br />

jednomjesečnog tečaja čistog hrvatskog<br />

jezika u Zagrebu i<br />

povratka u Sarajevo. Prema<br />

svjedočenju Stjepana Kljujića<br />

jednom bošnjačkom<br />

akademiku i tadašnjem<br />

čelniku jedne bošnjačke političke<br />

organizacije, rečeni<br />

bosanski Hrvat pripadao je<br />

najužem rukovodstvu novoformiranog<br />

HDZBiH,<br />

koje je po nalogu Franje<br />

Tuđmana, pozvano u Zagreb<br />

na jednomjesečni tečaj<br />

glede općenite uljudbe<br />

i promidžbe novohrvatskog<br />

jezika, kao izravnog čimbenika<br />

suvremenog hrvatskog<br />

domoljubnog identiteta.<br />

Naravno, ni on ni iko drugi<br />

nije se usudio ne odazvati<br />

ovome pozivu na izpiranje<br />

bosanskog mozga, jer<br />

je HDZBiH bio (i ostao)<br />

čista ekspozitura HDZ-a<br />

Hrvatske, odnosno, u ovom<br />

kontekstu, bosansko čedo<br />

hrvatske matere. Predsjedniku<br />

HDZBiH Stjepanu Kljujiću to<br />

nije teško palo, jer je on predhodno<br />

već duže vrijeme živio u Zagrebu i radio<br />

kao sportski novinar u najjačoj hrvatskoj<br />

novini “Vjesniku”. Tuđmanove<br />

ideje i takvu praksu najdosljednije<br />

je nastavio sve do danas “Večenji list<br />

BiH”, posebno akcijom “Večernjakov<br />

pečat” te Matica hrvatska sa svojim<br />

hrvatskim programima i mahanjem<br />

hrvatstvom.<br />

Nametanje novohrvatskog jezika<br />

kao sredstva kroatizacije (pohrvaćivanja)<br />

bosanskih katolika najbolje ilustrira<br />

političku hegemonističku pozadinu<br />

takvih nakana. Izključivi razlog<br />

je razlučivanje i razlikovnost od svojih<br />

komšija i jezičke sabraće Bošnjaka separatizam<br />

po svaku cijenu samo da se<br />

razlikuje od drugih ili od dosadašnjeg:<br />

disjunktivna, razlučujuća norma. To<br />

samoizgnanstvo iz majkinog krila<br />

pod mećehine skute vodilo je samonegaciji<br />

i razpamećivanju, separatizmu,<br />

izključivosti, segregaciji i aparthejdu<br />

i svakovrstnom razlučivanju, sve do<br />

fašizacije i opće katastrofe u ratu. Vodilo<br />

je posebnim školama, etničkim<br />

tvrtkama, odjelitim bolnicama, posebnim<br />

tv-stanicama i radio-postajama<br />

i težnji za posebnim tv-kanalom<br />

i, na kraju, zahtjevom za posebnim<br />

entitetom. Gdje god su Hrvati većina,<br />

Druga je da<br />

Englezi, na<br />

primjer, nemaju<br />

ni ustava ni<br />

pravopisa, a<br />

postali su jedan<br />

od najmoćnijih<br />

naroda zapadne<br />

civilizacije i<br />

njeni glavni<br />

nosioci, a<br />

njihov jezik,<br />

na kojem oni<br />

bez pravopisa<br />

stvaraju više<br />

od hiljadu<br />

godina, postao<br />

je jezik cijele<br />

zemaljske<br />

kugle u ovoj eri<br />

globalizacije.<br />

tu su ekskluzivno hrvatske škole, na<br />

novohrvatskom jeziku ili u najboljem<br />

slučaju dvi škole pod jednim krovom.<br />

U te škole ne primaju diplomirane<br />

profesore bosanskog/hrvatskog/srbskog<br />

jezika sa Filozofskog fakulteta<br />

u Sarajevu, koji, primjerice, čas i sat<br />

smatraju dubletnim sinonimima, ali<br />

je od jedne Bošnjakinje u<br />

Varešu traženo, pored ostalog,<br />

da u školskoj terminologiji<br />

izključivo koristi<br />

nastavni sat, a nikako školski<br />

čas, iako je čas slavenska<br />

(dakle, materinska) riječ, a<br />

sat ponašen orijentalizam<br />

iz arabskog (ekskluzivna<br />

bošnjačka jezička kreacija je<br />

verzija sahat), dakle posvo-<br />

jenica, tj. pomajkina riječ.<br />

Trenutačno stanje je dvi<br />

škole pod jednim krovom,<br />

dva kluba istog imena, kao<br />

što je slučaj u starom bosanskom<br />

gradiću zvučnog imena<br />

Vitez u Lašvanskoj dolini,<br />

u kojem se međusobno<br />

nadmeću vitezovi reda fudbala<br />

i reda nogometa. Ništa<br />

ne bi bilo čudno, reklo bi<br />

se, temeljno pravo na materinski<br />

jezik, da im nije ista<br />

i majka i pomajka. (Izvorne<br />

riječi su materine, posvojenice<br />

su riječi pomajke, a<br />

nametnute riječi maćehe) I za jedne i<br />

za druge nogomet je materinska riječ<br />

(kao i rukomet, glavomet), a fudbal<br />

pomajkina. Ali presudila je maćeha.<br />

U dnevniku državne televizije krajem<br />

februara naveden jedan “pozitivan”<br />

primjer saradnje dvahu sportskih kolektiva<br />

iz ovog srednjebosanskog gradića.<br />

I ništa ne bi bilo čudno da se kao<br />

pozitivan primjer ne uzima saradnja<br />

ova dva kluba istog imena (“Vitez”),<br />

samo nacionalno podijeljena u dva<br />

tabora, jedan (pretežno) bošnjački i<br />

drugi (izključivo) hrvatski. Obadva<br />

baštine ime pridratnog multietničkog<br />

kluba, tačnog naziva: Fudbalski<br />

klub “Vitez”, ali su tuđmanovski<br />

osviješćeni Hrvati poslije “Dejtona”<br />

osnovali još jedan istog imena, ali<br />

sa varijacijom u nazivu: Nogometni<br />

klub, kojim gazduju Hrvati, dok<br />

su u Fudbalskom klubu ostali samo<br />

Bošnjaci. Na formalnoj ravni razlika<br />

je samo u alternaciji riječi fudbal/<br />

nogomet, koje su, praktično seman-<br />

tički sinonimi, dakle ravnopravne su<br />

u upotrebi u bosanskom jeziku. Ali<br />

u hrvatskom standardu je izključivo<br />

nogomet i ima značenje termina. Na<br />

simboličkoj ravni nogomet je maternji,<br />

a fudbal pomajkin jezik. Nogomet je<br />

domaća slavenska, pa, dakle, i bosanska<br />

i hrvatska, a fudbal je europeizam<br />

iz englezkog, koja je došla do nas zajedno<br />

sa ovom igrom. U Rječniku bosanskog<br />

jezika, koji je izdao Institut<br />

za jezik u Sarajevu, nema riječi fudbal<br />

kao posebne leksičke odrednice, samo<br />

nogomet, ali su u tumačenju značenja<br />

navodi riječ fudbal kao objašnjanje za<br />

nogomet. Nogomet je zapravo kalk<br />

(prevedenica) od fudbal (engl. football,<br />

njem. Fussball), a sama po sebi<br />

u bosanskom je morfoložki kompozit:<br />

noga + met-a-ti; met postoji i u drugim<br />

riječima slične tvorbe: vatromet<br />

(kalk iz njem. Feuerwerk, jače ponašena<br />

onim met) tj. vulkan; puškomet,<br />

isto što hitac. Iako su sinonimi, nogomet<br />

bi u bosanskom jeziku mogao<br />

biti preferentan kao sportski termin,<br />

jer je domaća riječ i postoji dosljedno<br />

izveden čitav rod riječi: rukomet, glavomet<br />

(koji smo igrali u djetinjstvu) i<br />

sl. U okviru obadva sportska društva<br />

(udruge) postoji grupa/skupina igrača<br />

nogometaša/fudbalera koji igraju ovu<br />

igru i takmiče se sa drugim sličnim<br />

timovima u različitom rangu takmičenja,<br />

ali u NK ih zovu nogometna<br />

momčad, a u FK ih zovu fudbalski tim<br />

ili nogometna ekipa. Bosanski sinonim<br />

bi mogao biti i družina. Manje bi zvučao<br />

nelogično nego ženska momčad. Iz<br />

priloga rečene televizije saznali smo<br />

da se inertni Bošnjaci sa svojim Vitezom<br />

bore da uđu u Prvu ligu Federacije,<br />

a agilni Hrvati sa svojim Vitezom<br />

kucaju na vrata Premijer lige države<br />

BiH.<br />

Dodikovo “čobansko” prezime<br />

Kao treći parametar odnosa prema<br />

bosanskom maternjem jeziku može<br />

se uzeti antibosanski, ničim izazvan,<br />

nastup M. Dodika u srbijanskoj skupštini,<br />

gdje je zabezeknute poslanike<br />

ubjeđivao da je on Srbin i da govori<br />

srpskim jezikom, a da bosanski jezik<br />

ne postoji i da BiH ne može obstati,<br />

da je pitanje vremena kada će se entitet<br />

RS odcijepiti od države BiH, da su<br />

Bošnjaci postali 1993. godine, itd. Sve<br />

ovo što je Dodik nabrojao su ustavne<br />

kategorije i njihovo negiranje je antiustavno<br />

djelo i antidejtonsko djelovanja<br />

podložno najstrožijim sankcijama,<br />

za šta državni tužilac po službenoj<br />

dužnosti mora podnijeti krivičnu prijavu.<br />

A može ga tužiti i sudu svaki<br />

građanin BiH, a što to niko do sada<br />

nije uradio, zato nam je ovako kako<br />

je... Ironija Dodikovog busanja u prsa<br />

srbstvom je u tome što Dodik uopće<br />

po porijeklu nije Srbin, kako tvrdi historičar<br />

Ibrahim Pašić, upućujući na<br />

etimologiju njegova prezimena: “Nadobudan,<br />

a neobrazovan za historiju i<br />

lingvistiku u koje se upleo, on ne zna<br />

da i njegovo prezime Dodik nije srp-<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

26


sko i da je i ono neslavensko. Kako piše<br />

najpoznatiji hrvatski onomastičar, akademik<br />

Petar Šimunović u svojim “Hrvatskim<br />

prezimenima”, prezime Dodig<br />

izrazito je stočarsko prezime arumunsko-vlaškog<br />

porijekla, nastalo od imenice<br />

dodig/dodigalac, koje su u značenju<br />

‘doseljenik’ (g>k, Dodig>Dodik).<br />

Svakako, ukoliko Dodik ne vjeruje<br />

Petru Šimunoviću u vezi s porijeklom<br />

njegovog ‘čobanskog’ prezimena, neka<br />

angažira najpoznatije srpske lingviste<br />

i neka potraži odgovor kojem će vjerovati.<br />

Ono što je potpuno izvjesno i<br />

u čemu nema dileme jeste – Milorad<br />

Dodik, po svom prezimenu, nije Srbin”,<br />

zaključuje Pašić.<br />

Obilježavanje Međunarodnog dana<br />

maternjeg jezika, 21. februara, prošlo<br />

je skoro nezabilježeno u dejtonskim<br />

medijima i gluho u javnosti Bosne i<br />

Hercegovine, gotovo nezapaženo iako<br />

bi se, s obzirom na sociolingvističku<br />

situaciju, očekivalo značajne manifestacije,<br />

makar pokoja akademija, ako<br />

ne državnih, (pretežno) srbsko-hrvatskih<br />

institucija, a ono barem bošnjačkih<br />

nacionalnih institucija, ako ih ima.<br />

Da ne spominjemo sarajevski Institut<br />

za jezik, kao jedinu instituciju te vrste<br />

u državi, kojemu bi ovakvi datumi bili<br />

neponovljiva prilika da afirmira svoja<br />

naučna iztraživanja i dostignuća u afirmaciji<br />

zajedničkog bosanskog jezičkog<br />

naslijeđa. Samo je nekoliko medija<br />

zabilježilo taj događaj, a jedino je agilni<br />

mostarski profesor Ibrahim Kajan<br />

održao tim povodom predavanje “o<br />

bosanskom jeziku i oko njega” u nekoliko<br />

gradova diljem zemlje i oglasio se<br />

bosanski poetski akademik Abdulah<br />

Sidran jednim intervjuom za jednu<br />

stranu agenciju.<br />

Sve dok su to vrijednosti koje oblikuju<br />

ovdašnji društveni identitet, bez<br />

kritičkog dijaloga o svemu, analitičke i<br />

sintetske kreativnosti, koja neprestano<br />

preispituje i osporava postojeće modele<br />

znanja, kao sloboda dijaloga bez<br />

bilo kakvih granica, podrivanje svakog<br />

oblika moći, Bosna i Hercegovina će<br />

biti mentalni zatvor, zaključio bi spomenuti<br />

kolega docentice Nakaš. Kako<br />

sada stvari stoje, Bošnjaci jedino mogu<br />

plakati na svome maternjem jeziku, da<br />

parafraziram onoga veseljaka iz Rame<br />

i njegovo smihanje na hercegbosanskom<br />

turbohrvatskom jeziku, jer danas<br />

govore jezikom pridošle maćehe,<br />

a ne svoje nezamjenjive i neprežaljene<br />

matere. Ipak, jedna lijepa i ohrabrujuća<br />

vijest stigla je toga dana iz Sandžaka.<br />

Kako je izvijestila beogradska B92, “u<br />

nekoliko škola u Novom Pazaru, Sjenici,<br />

Tutinu i Prijepolju, na Dan maternjeg<br />

jezika, uvedena je pripremna<br />

nastava na bosanskom jeziku za oko<br />

500 đaka bošnjačke nacionalnosti”.<br />

Ni glasa, ni jezika, ni doma<br />

Višestruko su simptomatične, ali i inspirativne, riječi bosanskog poetskog<br />

akademika Abdulaha Sidrana u jednom intervjuu Agenciji<br />

Anadolija, koji je baš lego navakat, u vrijeme Dana nezavisnosti, kao eho<br />

tek mihnulog, a prešućenog Međunarodnog dana maternjeg jezika.<br />

“Smatram da nas niko ne treba prisiljavati kako da govorimo. Engleski<br />

jezik ima 1300 godina pisanu književnost, a nema pravopisa. A kod nas<br />

od te materije prave prvorazredno i kvarno, odvratno sredstvo političkih<br />

borbi. Ja ne prihvatam ništa što kodificiraju gramatici i lingvisti što nije u<br />

skladu sa prirodom i ekonomijom govornog organa. Njemu je teško kazati<br />

obveza, mnogo je lakše kazati obaveza. Ako imate nekoga ko instistira<br />

na takvom obliku, jasno je da njegovi razlozi nisu lingvističke prirode,<br />

nego neke druge. Ne mogu prihvatiti beogradsku lektorsku školu ovdje,<br />

a to je haralo 50, 70 godina. Ne možeš naći glumca da normalno govori.<br />

Ako govori s nama, ‘izišao je izkuće’, a ako je na sceni ‘izišao je iz kuće’.<br />

Gdje se dijete igra? Okokuće, a oni će kazati oko kuće. Pravio sam šale:<br />

hajde na taj način kaži navrat-nanos. To treba da shvate naši korisnici jezika<br />

u javnoj upotrebi. Nije tu potrebna pamet. Ako on meni kazuje da je<br />

ispravno oko kuće, a neispravno okokuće, on meni time govori da se moja<br />

mater rađa nepismena, a njegova pismena. To nije uredu, to je u velikom<br />

neredu. Svaki dan na televiziji neko bubne po kakvu budaleštinu.<br />

Vi možete danima i satima gledati neku od naših televizija, a da ne<br />

shvatate u kom gradu se taj program događa. Imate uposlenike koji po<br />

deset, petnaest godina čitaju vijesti a da ne znaju izgovoriti ovdašnja<br />

prezimena. Moje ime ne znaju izgovoriti. Primaju uredno plate, a ne<br />

znaju izgovoriti Goraždaci, nego kaže Goraždanci, k’o da su oni Indijanci<br />

i tako dalje. Imena gradova, rijeka... Ti ljudi, koji primaju plate od<br />

naših pretplata, govore o bajram-namazu kao da je to ‘eurokrem’, pa<br />

kažu bajram-naaamaz. To se mora čovjek zgroziti, a ne nasmijati. Nečija<br />

krivica u takvim stvarima mora postojati i stupidno je smatrati ustavnim<br />

pravom da se govori svojim jezikom tako da ne moraš znati jezik<br />

domaćina u čijoj kući boraviš putem TV ekrana. Ona nena ne može<br />

pojmiti da njoj govori Bosanac, normalan čovjek. Nije ovo tema koja me<br />

ostavlja ravnodušnim”, jadao se bosanski pjesnički akademik Abdulah<br />

Sidran u intervjuu AA.<br />

Još nadahnutije i ekspresivnije Sidran je zavapio u pjesmi “Mora”, nastaloj<br />

po vlastitom kazivanju 1985. godine, a koju je, kako kaže, “sanjao<br />

na makedonskom jeziku”. Tako izpada da Sidran nije smio čak ni sanjati<br />

na svome maternjem bosanskom jeziku. Kolika je ovo neizmjerna provalija<br />

u dušama nesretnih Bošnjaka! Ove potresne, skoro proročanske<br />

stihove, naslućene instinktom progonjene zvijeri i intuicijom geteovskog<br />

ili mevlanijskog nadahnuća, morao bi imati prid očima svaki “Bošnjak”,<br />

novokomponovani tajkun, koji zgrće narodno blago u svoje bisage i tako<br />

cijedi posljednje atome snage “svoga” razpamećenog naroda. Ostale Bošnjake<br />

od ovih stihova hvata jeza i ledi se krv u žilama.<br />

Što to radiš sine?<br />

Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,<br />

a ti me pitaš, u mom snu: što to činiš, sinko?<br />

O čemu, u snu, pjevaš, sine?<br />

Pjevam, majko, kako sam imao kuću.<br />

A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.<br />

Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.<br />

A sad ni glasa, ni jezika nemam.<br />

Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,<br />

o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko.<br />

Tih godina su zabilježene i ovi stihovi anonimnog pjesnika: “Podigoše<br />

se moji Desitijati/ Dom svoj da zaborave/ Neboplavi dim sa prastarih<br />

ognjišća/ Pod kućni prag svoj krišom sviše/ I šutke/ U gromile gromovite,/<br />

U susret vječnosti, zaroniše...” (Alem Nurry)<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

27


Društvo<br />

Obilježen Dan (ne)zavisnosti u livanjskom “Preporodu”<br />

U Livnu je odavno pravilo<br />

da tamo gdje nema šejtana uglavnom nema ni ljudi<br />

Zapravo su Hrvati imali<br />

više razloga da prisustvuju<br />

ovoj akademijici od<br />

Bošnjaka, jer su, ako<br />

se izuzme nekoliko<br />

minuta dugi pozdravni<br />

i patriotsko-domoljubni<br />

govor Filandre o značaju<br />

ovoga datuma, sve<br />

ostale sadržaje izveli<br />

članovi livanjske Osnovne<br />

glazbene škole “F.Vilhar”<br />

i HKUD “Dinara”, dakle,<br />

hrvatske sekcije, dok<br />

bošnjački “Preporod”,<br />

osim njihovog voditelja<br />

programa koji je<br />

zamuckivao na svakoj<br />

trećoj riječi, nije izveo<br />

nijednu tačku, pa se<br />

predsjednik Filandra na<br />

najbolji način mogao<br />

na licu mjesta uvjeriti u<br />

rezultate dugogodišnjeg<br />

rada livanjskog<br />

“Preporoda”<br />

Piše: Ale Kamber, Livno<br />

01.03.2013.god.<br />

Prepo(d)rod<br />

Livanjska BZK “Preporod” je u<br />

petak navečer, 01.03.2013. godine,<br />

da li slučajno baš u vrijeme jacijanamaza,<br />

ili možda ciljano, kako<br />

bi i onako skoro prazne džamije<br />

možda ostavila još praznijima, bila<br />

domaćin i organizator polusatne<br />

Akademije povodom Dana nezavisnosti<br />

BiH. Bilo kako bilo, dvije<br />

aktivne od pet gradskih džamija u<br />

funkciji (Ćurčinica se još obnav-<br />

lja) na jacija-namazu su imale po<br />

4-5 klanjača, dok su se istovremeno<br />

livanjski muslimani<br />

(Bošnjaci, Bosanci, Muslimani,<br />

Jugosloveni, Albanci,<br />

Romi, neopredijeljeni,<br />

ostali…i naravno oni s jednim<br />

od navedenih etniciteta<br />

pojačani još jednim:<br />

hrvatskim, holandskim,<br />

švedskim, norveškim,<br />

njemačkim, američkim…)<br />

nagurivali međusobno i sa<br />

velikim brojem prispjelih<br />

livanjskih Hrvata, pokojim<br />

Srbinom i “ostalim”<br />

za crvenu fotelju u prenapucanoj<br />

sali livanjskog<br />

“zelenog Preporoda”, kako<br />

bi uz hrvatske skladbe i<br />

“europske” note uživali<br />

za Dan nezavisnosti BiH.<br />

Na fešti u zgradi iz koje<br />

su za Bajram 3. aprila<br />

1992. godine otišli prvi<br />

livanjski “ljiljani”, njih<br />

28, potom pedesetak,<br />

stotinu, petsto…braniti<br />

Livno i BiH, prvo od<br />

jednog, a onda i drugog<br />

karađ orđ evićevsko-<br />

A razlog je<br />

da se ne bi<br />

“zamjerilo”<br />

HZHB i<br />

“uvrijedilo”<br />

komšije<br />

Hrvate, kojima<br />

su bošnjački<br />

dodvoraši,<br />

zarad foteljedvije<br />

i zarad<br />

pokojeg radnog<br />

mjesta, na koje<br />

su nakon dugo<br />

godina vraćeni,<br />

sve i zaboravili<br />

i halalili.<br />

salavetaškog agresora, nije bilo<br />

bošnjačkih niti bosanskih prvoboraca<br />

i dobrovoljaca, barem ne sa<br />

pozivnicama, i barem ne većine, i<br />

ni u kom slučaju u prvim, počasnim<br />

redovima. Među stotinjak posjetilaca<br />

bio je i znatan broj lokalnih<br />

Hrvata (obaju HDZ-ovaca,<br />

boljitkaša, radićevaca, pravaša…),<br />

među kojima i čelnici pjevačkih<br />

i glazbenih klapa, kao i Matice<br />

hrvatske. Jedna od rijetkih dama,<br />

predsjednica HKUD “Dinara”<br />

Božica Bralo, sjedila je u začelju<br />

partera, među običnom rajom. Zapravo<br />

su Hrvati imali više razloga<br />

da prisustvuju ovoj akademijici<br />

od Bošnjaka, jer su, ako se izuzme<br />

nekoliko minuta dugi pozdravni i<br />

patriotsko-domoljubni govor Filandre<br />

o značaju ovoga datuma, sve ostale<br />

sadržaje izveli članovi livanjske<br />

Osnovne glazbene škole “F.Vilhar”<br />

i HKUD “Dinara”, dakle, hrvatske<br />

sekcije, dok bošnjački<br />

“Preporod”, osim njihovog<br />

voditelja programa<br />

koji je zamuckivao na<br />

svakoj trećoj riječi, nije<br />

izveo nijednu tačku, pa<br />

se predsjednik Filandra<br />

na najbolji način mogao<br />

na licu mjesta uvjeriti u<br />

rezultate dugogodišnjeg<br />

rada livanjskog “Preporoda”<br />

u zgradi i dvorani<br />

kojoj po našminkanosti,<br />

zahvaljujući donacijama<br />

bivšeg federalnog ministra<br />

kulture iz Stranke za BiH<br />

Gavrila Grahovca, može<br />

pozavidjeti i Sarajevo. Filandra<br />

se dakle, mogao<br />

uvjeriti da su livanjski<br />

“preporodovci” za dvadesetak<br />

godina carevanja<br />

prostorijama “Preporoda”<br />

zapravo jedino uvježbali<br />

virtualnu livanjsku varijantu<br />

“Glamočkog gluhog<br />

kola”. “Okreni! Obrni! I<br />

jopet!!!” I tako već preko<br />

dvije decenije. U školama<br />

su u Livnu nametnuti, a onda<br />

“dragovoljno” od kompromisnih,<br />

pretežno predratnih bošnjačkih komunista,<br />

a postratnih antikomunista<br />

i nacionalista i među roditeljima i<br />

među tzv. “bošnjačkim predstavnicima”,<br />

prihvaćeni isključivo hrvatski<br />

nastavni planovi i programi i na<br />

isključivo hrvatskom jeziku za<br />

preko 350 bošnjačkih osnovaca i<br />

blizu 200 srednjoškolaca. Pošto<br />

“Preporod” uglavnom i kad “radi”,<br />

zapravo ne radi, onda i ono malo<br />

talentovane bošnjačke djece i omladine<br />

je prisiljeno čitati hrvatsku<br />

lektiru na hrvatskom jeziku, pjevati<br />

u hrvatskim pjevačkim klapama,<br />

puhati u flaute i trube “hrvatskih”<br />

glazbenih škola i društava, trzati<br />

“hrvatske” žice na gitari, dirati<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

28


“hrvatske” dirke na harmonici,<br />

redovno za “hercegbosanske” i<br />

hrvatske “blagdane i prigode”, ali,<br />

eto, od ovomartovskog Dana (ne)<br />

zavisnosti i na vlastitom terenu, apsolutno<br />

vazalski i zavisno i u samom<br />

srcu bošnjaštva – BZK “Preporod”.<br />

Prisiljeno je se zapravo kroatizirati<br />

na očigled predsjednika “kulture<br />

svih Bošnjaka” Filandre i uz izun<br />

većine roditelja i vječitih “jedinih i<br />

legitimnih” predstavnika livanjskih<br />

i “hercegbosansko-županijskih”<br />

Bošnjaka.<br />

Čašica druženja<br />

Livno, jacija na Dan zavisnosti<br />

Nakon gromoglasnih horskih i<br />

limenoglazbenih hrvatskih numera<br />

i još gromoglasnijih frenetičnih<br />

bošnjačkih aplauza (i usred izvedbe,<br />

ne prepoznajući kraj!) u<br />

Bošnjačkoj zajednici kulture “Preporod”,<br />

voditelj je sve prisutne<br />

pozvao na jedinu bošnjačku numeru<br />

- “čašicu druženja” u kafiću<br />

u sklopu iste zgrade. I bilo je gužve,<br />

višestruko veće nego na jacijanamazu<br />

koji se odvijao u džamiji<br />

samo pedesetak metara udaljenoj,<br />

istovremeno kad i akademija,<br />

umjesto samo bar pola sata prije ili<br />

kasnije, pa da ko želi može na oba<br />

mjesta prisustvovati. Ali u Livnu je<br />

odavno pravilo da tamo gdje nema<br />

šejtana uglavnom nema ni ljudi.<br />

Ne da su samo liva njski, te pristigli<br />

duvanjski, glamočki i kupreški<br />

SDA-ovci, SBB-ovci, SDP-ovci,<br />

SBiH-ovci, bošnjački “boljitkaši”…<br />

preskočili namaz da bi bili na zapravo<br />

hrvatskoj akademiji<br />

u bošnjačkoj organizaciji,<br />

već su to preskočili i neki<br />

čelnici MIZ iz Livna,<br />

Tomislavgrada, Glamoča<br />

i Kupresa, pristigli po direktivi<br />

“državotvorne”,<br />

svako svoje partije. Više<br />

su se prepali šefova partija<br />

nego Uzvišenog Stvoritelja.<br />

Radije su aplaudirali<br />

komšijama Hrvatima<br />

nego bili na sedždi. Ako<br />

je suditi po onome što<br />

smo uspjeli čuti na ostatku<br />

programa nakon jacije,<br />

hrvatski izvođači su zaista<br />

kratki program izveli<br />

odlično, jer godinama<br />

rade kao sekcije za razliku<br />

od glamočkogluhog liva njskog<br />

“Prepo(d)roda”, koji, umjesto da<br />

sam ubire aplauze, on asistira da<br />

to pripadne konkurenciji na njegovom<br />

terenu, postajući tako zavisan<br />

na Dan (ne)zavisnosti. I uopće, ako<br />

se sagleda ukupan položaj malobrojnih<br />

Bošnjaka u “hercegbosanskom<br />

okruženju” Livanjskog kantona,<br />

sasvim se logičnim postavlja pitanje<br />

o kakvoj zapravo “nezavisnosti”<br />

oni zbore, te koju i čiju to “nezavisnost”<br />

zapravo slave u godinama<br />

neustavnoj “HBŽ” i kad su danas<br />

višestruko zavisniji nego u svrgnutom<br />

omraženom “komunističkom”<br />

režimu.<br />

Hrvatima valja zahvaliti na<br />

sudjelovanju i održanoj lekciji iz<br />

kulture, a livanjskim “preporodovcima”<br />

treba dati na znanje da<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

29<br />

Ipak je Dan<br />

nezavisnosti<br />

BiH, na<br />

svojevrstan i<br />

hvale vrijedan<br />

način, obilježio<br />

Livnjak<br />

Fahrudin Bulić<br />

koji je nekoliko<br />

puta pohodio<br />

Potočare i koji<br />

je još prošle<br />

godine, po<br />

povratku iz<br />

istih, sebi<br />

dao zadatak<br />

da za svaku<br />

srebreničku<br />

žrtvu ukopanu<br />

u Potočarima<br />

prouči po jedan<br />

Ja sin,<br />

Bulić Fahrudin - izučio<br />

jasine za Srebreničane<br />

su zapravo sami sebi zabili<br />

autogolove iz kulture na<br />

vlastitom terenu što je i<br />

publika po izlasku glasno<br />

komentarisala, ostajući<br />

iznenađena činjenicom da<br />

“Preporod” nije pripremio<br />

ništa, barem kakav recital,<br />

kraći muzički ili<br />

pozorišni komad, izložbu,<br />

suvislu besjedu…već samo<br />

“čašicu druženja” nakon<br />

zvaničnog programa.<br />

Fahro osvjetlao obraz<br />

Ipak je Dan nezavisnosti<br />

BiH, na svojevrstan<br />

i hvale vrijedan način,<br />

obilježio Livnjak Fahrudin<br />

Bulić (jedan od dvadesetosmorice<br />

prvih livanjskih “ljiljana”<br />

koje je autor ovoga teksta sa saradnicima<br />

za Bajram, 3. aprila 1992.<br />

godine, baš iz iste sale “Preporoda”<br />

izveo na Krug planinu i Cincar<br />

da kao Samostalni bošnjački<br />

bataljon brane vlastiti prag, porodice<br />

i ovaj dio tada još nezavisne,<br />

međunarodno priznate RBiH) koji<br />

je nekoliko puta pohodio Potočare i<br />

koji je još prošle godine, po povratku<br />

iz istih, sebi dao zadatak da za<br />

svaku srebreničku žrtvu ukopanu u<br />

Potočarima prouči po jedan Ja sin, te<br />

11 hatmi u znak sjećanja na datum<br />

masakra nad srebreničkim civilima.<br />

Za Dan nezavisnosti BiH, uoči kojeg<br />

je (da li slučajno?!) oslobođen<br />

general Momčilo Perišić u Hagu,<br />

Fahrudin je završio sve planirane


I bilo je gužve,<br />

višestruko<br />

veće nego na<br />

jacija-namazu<br />

jasine za žrtve vojske kojom<br />

je komandovao i Perišić, a<br />

sa hatmama je na pola puta.<br />

Planira kaže, ako Bog da,<br />

do 15. aprila, do Dana Ar-<br />

BiH, čiji je bio pripadnik<br />

(nakon razoružanja i zatvaranja<br />

livanjskih Bošnjaka<br />

jula mjeseca 1993. godine<br />

od strane HV i HVO-a,<br />

otišao u 327. lahku brigadu<br />

VII Korpusa ARBiH),<br />

koji se odvijao<br />

u džamiji samo<br />

pedesetak<br />

metara<br />

udaljenoj,<br />

istovremeno<br />

kad i<br />

akademija,<br />

umjesto samo<br />

bar pola<br />

sata prije ili<br />

kasnije, pa da<br />

završiti i to obećanje, a do ko želi može<br />

ovogodišnje godišnjice u na oba mjesta<br />

Potočarima također biti sa prisustvovati.<br />

Kur’anom Časnim, i dalje<br />

“pobjeđujući sam sebe”.<br />

Naravno, Fahro, kojeg zovu<br />

Hodža, ali i Misimović,<br />

po dresovima i trenerkama koje<br />

nosi sa njegovim brojem i ispisanim<br />

imenom, je bio na jacija-namazu, a<br />

potom navratio da vidi šta se dešava<br />

i u “Preporodu”, u zgradi iz koje su<br />

1992. godine “procvjetali” livanjski<br />

“bosanski ljiljani”, a koje ni nakon<br />

dvadeset godina poslije,u istoj<br />

“bašči”, više niko “ne zalijeva”. A razlog<br />

je da se ne bi “zamjerilo” HZHB<br />

i “uvrijedilo” komšije Hrvate, kojima<br />

su bošnjački dodvoraši, zarad foteljedvije<br />

i zarad pokojeg radnog<br />

mjesta, na koje su nakon<br />

dugo godina vraćeni,<br />

sve i zaboravili i halalili. I<br />

ne samo to. Hrvatski akordi,<br />

uz obrazovne, privredne<br />

i vladajuće, sve snažnije<br />

Filandra među Livnjacima<br />

Hrvati pjevali Bošnjaci aplaudirali<br />

odjekuju i u “bošnjačkim” kulturnim<br />

institucijama. Još je preostala vjera.<br />

Ali sve su prilike da se i na tom<br />

polju radi. Džamije su sve praznije<br />

a komšijskozbratimljene šejtaninstitucije<br />

sve punije. Neka nam je<br />

Bog na pomoći!<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

30


Islamske teme<br />

Edukacija mladih<br />

Ključ uspješne budućnosti<br />

Društvena struktura jedne nacije<br />

usko je povezana s važnošću<br />

obrazovanja među njenim<br />

stanovništvom. Posebno je značajan<br />

odgoj sadašnje generacije pošto<br />

će oni postati odgajatelji budućih<br />

naraštaja i sa svojim će učenicima<br />

dijeliti znanje koje su sami prikupili<br />

kroz edukaciju i iskustvo. Ključno je<br />

za jedno društvo i njegov moral da<br />

se njegove vrijednosti prenose na<br />

mlade kroz obrazovni proces<br />

Autor: Fethullah Gulen<br />

Preveo: Nedim Botić<br />

Šta podrazumijevamo pod edukacijom<br />

i pripremom naših<br />

sadašnjih i budućih generacija?<br />

Na koje bismo ih načine trebali<br />

podučavati našem sistemu vrijednosti i ko<br />

bi trebao biti odgovoran za sprovođenje<br />

ove časne zadaće?<br />

Na ova pitanja moramo iznaći odgovore<br />

ukoliko želimo da riješimo problematiku<br />

odgoja i obrazovanja naših budućih<br />

pokoljenja.<br />

Obrazovni sistem bez jasno definiranog<br />

cilja i zadaće samo može zbuniti<br />

omladinu budućnosti. Moramo se pobrinuti<br />

da im se prezentira odgovarajući<br />

materijal na efektan način koji će osigurati<br />

da se oni istinski obrazuju, a ne samo skupljaju<br />

informacije.<br />

Društvena struktura jedne nacije<br />

usko je povezana s važnošću obrazovanja<br />

među njenim stanovništvom. Posebno je<br />

udućnosti jednog društva<br />

značajan odgoj sadašnje generacije<br />

pošto će oni postati<br />

odgajatelji budućih naraštaja i<br />

sa svojim će učenicima dijeliti<br />

znanje koje su sami prikupili<br />

kroz edukaciju i iskustvo.<br />

Ključno je za jedno društvo<br />

i njegov moral da se njegove<br />

vrijednosti prenose na mlade<br />

kroz obrazovni proces. Transfer<br />

vrijednosti se najbolje sprovodi<br />

kroz uspješan brak, što čini porodicu<br />

bitnom edukacijskom<br />

institucijom, dapače krucijalnom<br />

za kontinuiranu nacionalnu<br />

egzistenciju.<br />

Kome je prepuštena<br />

omladina<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

31<br />

Možemo se<br />

svijetla čela<br />

nadati boljoj<br />

budućnosti<br />

ukoliko<br />

umove novih<br />

generacija<br />

opskrbimo<br />

s naukama<br />

njihovog<br />

vremena i<br />

obezbijedimo<br />

im svrsishodnu<br />

edukaciju<br />

pruživši im<br />

priliku za<br />

napredak,<br />

pritom<br />

sačuvavši<br />

njihova srca<br />

od negativnih<br />

struja.<br />

Na izumiranje su osuđene<br />

one nacije koje ne uspiju da<br />

formiraju instituciju braka utemeljenu<br />

na zdravim i stabilnim<br />

vrijednostima, bez osvrtanja na<br />

duhovne i moralne (ne)uvjete<br />

društva.<br />

Na razvoj pojedinca snažno utječu<br />

druge individue, dominatni običaji i<br />

tradicije, a ponajviše njegovi roditelji.<br />

Slično tome, i vladajuće strukture imaju<br />

snažan utjecaj i autoritet nad različitim<br />

dijelovima stanovništva.<br />

Nacija koja efektno iskorištava svoje<br />

resurse je usklađena s mislima, konceptima<br />

i kulturom pojedinaca koji je<br />

sačinjavaju i s dalekovidnošću, iskrenom<br />

predanošću i odgovornošću onih na vlasti.<br />

Napori upravitelja koji se brinu o stanju<br />

pojedinaca ka ostvarenju društvenog sklada<br />

će biti pokazatelji njihovog ravnanja po<br />

poslaničkom principu “svi ste vi pastiri i<br />

svi ste odgovorni za svoje stado” i težnji da<br />

usreće druge, pa makar i nauštrb samog<br />

sebe.<br />

Važnost prethodno rečenog ne bi nikad<br />

smjeli da zaborave niti svi oni koji su<br />

odgovorni za edukaciju budućih naraštaja.<br />

Mi dajemo sve od sebe da kao članovi<br />

društva osiguramo našoj djeci bolje sutra,<br />

i na tom planu činimo sve što možemo i<br />

prevazilazimo svaku poteškoću kako oni<br />

ne bi bili uskraćeni niti za trun. Pa zar sav<br />

taj napor neće biti uzalud ukoliko ne uspijemo<br />

da ih uzdignemo na nivo morala i<br />

vrlina, kao istinsku odrednicu vrijednosti<br />

čovjeka, usadivši im kulturu i svijest?<br />

Nacije koje dođu u posjed tog bogatstva<br />

će steći i tajanstveni ključ svjetskih<br />

riznica. Nasuprot tome, mase ljudi koje ne<br />

dostignu taj nivo odgoja i razumijevanja<br />

će izgubiti svoju prvu borbu za koristan<br />

budući život.<br />

Možemo se svijetla čela nadati boljoj<br />

budućnosti ukoliko umove novih generacija<br />

opskrbimo s naukama njihovog<br />

vremena i obezbijedimo im svrsishodnu<br />

edukaciju pruživši im priliku<br />

za napredak, pritom<br />

sačuvavši njihova srca od<br />

negativnih struja.<br />

Takvi će naraštaji biti u<br />

stanju da se suprotstave svakoj<br />

prepreci u životnoj borbi,<br />

bit će u stanju da prevaziđu<br />

svaku poteškoću (materijalnu<br />

i duhovnu) i na tom putu<br />

neće padati u očaj. Tada će<br />

se isplatiti i sve poteškoće s<br />

kojima smo se borili kako bi<br />

našoj djeci obezbijedili bolji<br />

odgoj i obrazovanje.<br />

A oni unesrećeni i<br />

uskraćeni će protraćiti materijalno<br />

i duhovno naslijeđe<br />

svojih očeva, voditi nastabilne<br />

i pesimistične živote i na kraju<br />

iščeznuti u nemilosrdnim<br />

čeljustima poniženja.<br />

Današnje vlasti, koje su<br />

na raskršću između podizanja<br />

omladine na stepene<br />

čovječnosti ili njihovog<br />

prepuštanja da budu životinje<br />

u ljudskom obliku, moraju<br />

dobro da promisle o odgovornosti na<br />

njihovim plećima koja je teža od planina<br />

i moraju iznaći precizniji i trajniji lijek<br />

za društveno urušavanje prouzrokovano<br />

dugogodišnjim nemarom.<br />

U suprotnom će naše nesretne generacije<br />

koje su već izgubile svoje najdragocjenije<br />

potencijale zbog erozije<br />

obrazovanja, izgubiti u cjelosti djelatnu<br />

sposobnost i nalikovati nepolodnoj zemlji.<br />

Neće biti u stanju da pronađu svoju<br />

egzistenciju unutar svog naslijeđa, i slava<br />

prošlih dana će biti samo uspomena.


Glas islamskih učenjaka<br />

Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog<br />

magazina El-Bejan<br />

Posjeta Gazi mi je pomogla<br />

da se oslobodim straha,<br />

slabosti i natruha političkog,<br />

kulturnog i medijskog kukavičluka<br />

Dr. Ahmed es-Suvejan,<br />

prilikom svoje nedavne<br />

turneje po islamskom svijetu,<br />

posjetio je više islamskih<br />

država, među kojima su<br />

Libija i Palestina, sa ciljem<br />

prikupljanja što kvalitetnijih<br />

informacija o aktuelnim<br />

dešavanjima u tim državama.<br />

U specijalnom intervju kojeg<br />

je, tim povodom, dao za<br />

islamski portal almoslim.net,<br />

dr. Suvejan prenosi neka svoja<br />

zapažanja sa ove turneje,<br />

osvrće se na posljednja<br />

dešavanja u islamskom svijetu<br />

i analizira najveće izazove s<br />

kojima se trenutno susreću<br />

vlade i narodi tih država<br />

PREVEO I PRILAGODIO: SEMIR IMAMOVIĆ<br />

Almoslim:<br />

A<br />

Čuli smo da ste,<br />

nedavno, posjetili Gazu.<br />

AMožete li u najkraćim crtama<br />

opisati tu posjetu i da li je ona<br />

ostvarila svoje ciljeve?<br />

Dr. Es-Suvejan: U ime Allaha,<br />

Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu,<br />

Gospodaru svjetova, i neka je mir i<br />

spas na najčasnijeg vjerovjesnika i najboljeg<br />

od svih poslanika, Muhammeda,<br />

sallallahu alejhi ve sellem, njegovu<br />

časnu porodicu i sve ashabe. Moja<br />

posjeta Gazi bila je ustvari učešće u<br />

konvoju “Milje osmjeha”, kojeg su organizirali<br />

volonteri iz raznih dijelova<br />

arapskog i islamskog svijeta, s ciljem<br />

davanja ličnog doprinosa u deblokadi<br />

Gaze i pružanja pomoći muslimanskoj<br />

braći u ovoj blagoslovljenoj<br />

zemlji. U tom smislu,<br />

ja mogu govoriti i o nekom<br />

svom posebnom doživljaju<br />

ovog Konvoja: za mene je<br />

on prije svega oslobađanje<br />

od vlastitih okova (deblokada<br />

samoga sebe), ja sam išao<br />

tamo da sebe oslobodim<br />

od straha, slabosti, natruha<br />

političkog, kulturnog i<br />

medijskog kukavičluka, od<br />

ljubavi prema dunjaluku, a<br />

ne da oslobađam stanovnike<br />

Gaze, koji imaju dovoljno<br />

muškosti i hrabrosti da, uz<br />

Allahovu pomoć i dozvolu,<br />

sami sebe oslobode od nepravedno<br />

nametnute blokade<br />

u kojoj učestvuju velike<br />

sile i neke države iz regiona.<br />

Čvrstina i ustrajnost stanov-<br />

nika Gaze nije ništa novo,<br />

ti ljudi su nas navikli da od<br />

njih vidimo i čujemo samo<br />

ono najbolje, oni su postali<br />

primjer drugima u hrabrosti,<br />

ustrajnosti i žrtvovanju<br />

na Allahovom putu. S druge<br />

strane, mi smo se, kao ummet, nekako<br />

predali i pomirili sa nepovoljnim<br />

stanjem na terenu i odnosu snaga, poniženje<br />

je nastanilo naše duše, većina<br />

naših arapskih medija, koji su možda i<br />

najbolja slika našeg unutarnjeg stanja,<br />

ponašaju se kao da se to njih ne tiče,<br />

kao da se tu, samo nekoliko kilometara<br />

od njihovih redakcija, ništa posebno ne<br />

događa. Kada mi se napokon ukazala<br />

prilika da uživo razgovaram s tim ljudskim<br />

gromadama, njihovim daijama,<br />

mudžahidima, islamskim aktivistima,<br />

običnim ljudima, otvoreno sam im<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

32<br />

U tom smislu,<br />

ja mogu<br />

govoriti i o<br />

nekom svom<br />

posebnom<br />

doživljaju ovog<br />

Konvoja: za<br />

mene je on<br />

prije svega<br />

oslobađanje od<br />

vlastitih okova<br />

(deblokada<br />

samoga sebe),<br />

ja sam išao<br />

tamo da sebe<br />

oslobodim<br />

od straha,<br />

slabosti,<br />

natruha<br />

političkog,<br />

kulturnog i<br />

medijskog<br />

kukavičluka.<br />

rekao: mi nismo došli da vas učimo i<br />

dijelimo vam savjete, nego smo došli<br />

naučiti istinski islamski odgoj od vas.<br />

Uistinu, imali smo priliku vidjeti i<br />

slušati primjere humanosti, hrabrosti,<br />

žrtvovanja koje jezik nije u stanju opričati,<br />

niti pero opisati. U Gazi nema porodice<br />

koja, za odbranu muslimanskog<br />

obraza i časti, nije dala bar jednog, a<br />

mnoge porodice su dale i<br />

po dvojicu i trojicu šehida.<br />

Čak ima i takvih porodica<br />

koje su dale po deset i više<br />

šehida. Posjetili smo porodicu<br />

rahmetli šejha Nezzara<br />

Rejjana, i dobili informaciju<br />

da su šejh, njegove četiri<br />

žene, i sva njihova djeca koja<br />

su se u momentu izraelskog<br />

napada zatekla u kući, ukupno<br />

njih 17-oro, poginuli od<br />

direktnog pogotka izraelske<br />

rakete u njihovu kuću. Zamislite,<br />

17 šehida! Čovjek<br />

se pred takvim primjerima<br />

osjeća bezvrjedno i jadno,<br />

kao neko ko u njihovoj odlučnosti,<br />

čvrstini i ustrajnosti<br />

traži inspiraciju za ono<br />

što bi trebao biti, a nije.<br />

Kada tome dodamo činjenicu<br />

da su izraeleski zatvori<br />

puni mladih ljudi iz Gaze,<br />

dobijamo kompletnu sliku<br />

o veličini žrtve ovog mudžahidskog<br />

naroda, kojeg ne<br />

mogu pokolebati iskušenja,<br />

uplašiti bilo čija vojna sila,<br />

makar se ona zvala i Izrael.<br />

Izrael je u prethodnom periodu pokušao<br />

slomiti njihovu volju, kroz različite<br />

represivne mjere, zatvor, ubistva,<br />

bjesomučna bombardiranja i uništavanja<br />

infrastrukture, međutim ostali<br />

su zapanjeni kada su umjesto toga vidjeli<br />

samo još veću odlučnost, snagu<br />

i požrtvovanost. Ostao sam postiđen<br />

kada mi je jedan destogodišnji dječak,<br />

kojem sam onako kroz šalu govorio da<br />

će kada odraste biti doktor ili inženjer,<br />

rekao: “Kakav doktor i inženjer, mene<br />

to ne interesira, moja jedina želja je da


postanem šehid.” Vjerujte mi da se čovjek<br />

u takvim situacijama osjeća manjim<br />

od makovog zrna, i zato kada kažem<br />

da sam išao tamo da bi se napojio<br />

duhovnom energijom tih ljudi, onda<br />

to uistinu tako i mislim. Nakon svega<br />

što sam vidio i čuo u Gazi, mogu reći<br />

da se ne trebamo bojati za stanovnike<br />

Gaze, jer su oni ostali dosljedni svojim<br />

islamskim uvjerenjima i pored mnogih<br />

iskušenja koja su ih zadesila, velikog<br />

broja poginulih, ranjenih i zatvorenih,<br />

naša bojazan treba biti usmjerena prema<br />

nama samima i onome što radimo.<br />

Almoslim: Kao što vam je poznato,<br />

Gazu su prije vas posjetile i brojne<br />

druge delegacije, kao što je delegacija<br />

Udruženja muslimanskih učenjaka<br />

(Rabitatu ‘ulemai-l-muslimin). Kakvi<br />

su stvarni rezultati tih posjeta i koliko<br />

one uopće mogu utjecati na popravljanje<br />

položaja Gaze na regionalnom i<br />

globalnom planu?<br />

Dr. Es-Suvejan: Gazi je potrebna<br />

pomoć na svim poljima, prije svega političkom,<br />

socijalnom i humanitarnom,<br />

ali i na drugim poljima. Navest ću jedan<br />

jednostavan primjer: Gaza je uzak<br />

obalni pojas uz Sredozemno more i<br />

većina postojećih voda u ovom pojasu<br />

su slane vode, koje nisu za piće. I to je<br />

samo jedan od mnogobrojnih problema<br />

s kojima se susreću ti ljudi tamo.<br />

A šta je tek sa problemom siromaštva,<br />

jetima, ranjenih, hendikepiranih, a o<br />

političkim problemima da i ne govorimo.<br />

Ono što posebno boli jeste da naši,<br />

domaći mediji daju krivu sliku o karakteru<br />

palestinsko-izraelskog sukoba,<br />

a upravo bi trebalo biti obrnuto, arapski<br />

mediji bi trebali biti ti koji će, u ime<br />

istine i pravde, svjetskoj javnosti prenijeti<br />

pravo stanje sa terena i pojasniti da<br />

bitka koja se trenutno vodi u Palestini<br />

nije bitka za masline, niti za zemlju,<br />

niti za naciju, nego za opstanak vjere.<br />

Zato je organiziranje ovakvih konvoja<br />

i posjeta renomiranih islamskih institucija<br />

i učenjaka Gazi, od izuzetne<br />

važnosti, i jedan od sigurnih načina da<br />

se tim ljudima prenese jasna poruka da<br />

nisu napušteni i zaboravljeni, da su njihovi<br />

problemi i naši problemi, u skladu<br />

sa riječima Allaha, dželle šanuhu:<br />

Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se<br />

zbog onoga što su oni uradili. (Prijevod<br />

značenja, Jusuf 69.).<br />

Almoslim: Kakva je Vaša vizija<br />

budućnosti “Arapskog proljeća”, i da li<br />

bi se ono moglo proširiti na još neke<br />

države?<br />

Dr. Es-Suvejan: “Arapsko proljeće”<br />

je, bez sumnje, bilo jedno veliko<br />

iznenađenje, kome se niko nije nadao.<br />

Moje je lično mišljenje da je ono počelo<br />

upravo u Gazi, iako se u savremenoj<br />

političkoj literaturi kaže da je to bio<br />

Tunis, iz prostog razloga što se Gaza,<br />

odnosno njeno političko vođstvo<br />

(Hamas), prva razračunala<br />

sa političkim kriminalcima<br />

koji su ovu blagoslovljenu<br />

zemlju doveli na rub političke,<br />

društvene i ekonomske<br />

propasti. Danas, dvije godine<br />

nakon prve iskre “Arapskog<br />

proljeća”, imamo puno jasniju<br />

sliku o onome što ono jeste<br />

i što bi trebalo biti. Onaj ko<br />

je pomno pratio sva ta dešavanja,<br />

mogao je primijetiti da<br />

je “Arapsko proljeće”, ustvari<br />

borba za identitet. Neosporno<br />

je da su bivši diktatorski<br />

režimi radili na potpunom<br />

zatiranju muslimanskog identiteta,<br />

njegove filozofije i kulture, što<br />

se najbolje manifestiralo kroz školske<br />

programe i državne medije čiji je<br />

isključivi zadatak bio relativiziranje<br />

vjerskih vrjednosti i morala, rušenje<br />

muslimanske porodice i sl., kao što<br />

je neosporno da je “Arapsko proljeće”<br />

pokušaj ponovnog oživljavanja tog<br />

identiteta. Ljudi su počeli aktivnije<br />

razmišljati o svom identitetu, a uporedo<br />

s tim razmišljanjem, kod njih se<br />

javila želja za povratkom vjeri i njenim<br />

iskonskim vrjednostima. Muslimanski<br />

narodi počeli su se, pojedinačno i<br />

grupno, vraćati džamiji, kao svom duhovnom<br />

izvoru, i upravo su, inspirisani<br />

džamijskim duhom i porukom, izašli<br />

na ulice i podigli glas protiv zuluma.<br />

Sve to nam jasno govori da se u suštini<br />

radilo o borbi za identitet. Zato ćemo<br />

vidjeti kada su se u Egiptu i Tunisu<br />

događaji počeli odvijati u tom pravcu,<br />

pravcu oživljavanja islamskog identiteta<br />

arapskih naroda, liberalne struje u<br />

tim državama izrazile su otvorenu bojazan<br />

da bi to moglo dovesti da pada<br />

Mislim da je<br />

Libija zemlja<br />

koja nudi veliki<br />

broj pozitvnih<br />

prilika, a<br />

posebno kada<br />

je u pitanju<br />

islamska da’va.<br />

Libijsko društvo<br />

je poznato<br />

po svom<br />

blagonaklonom<br />

stavu<br />

prema vjeri,<br />

učenjacima i<br />

vjerskim propovjednicima<br />

(daijama).<br />

sekularnog poretka kojeg<br />

su oni godinama “brižno”<br />

gradili i branili. Naime,<br />

poznato je da su sekularisti,<br />

zadnjih nekoliko decenija,<br />

suvereno upravljali<br />

svim tokovima, političkog,<br />

kulturnog, ekonomskog,<br />

društvenog i obrazovnog<br />

života, i bilo je za<br />

očekivati da će upravo oni<br />

povesti neku svoju kontrarevoluciju,<br />

koja bi trebala<br />

zaustaviti “Arapsko proljeće”<br />

ili ga bar usmjeriti<br />

u svom pravcu. Smatrali<br />

su da je najbolji način da<br />

to urade, proizvodnja vještačkih<br />

kriza, što se jasno može vidjeti<br />

na primjeru Egipta. Mislim da su ljudi<br />

postali svjesni te činjenice i da će, uprkos<br />

trenutnim poteškoćama na koje<br />

nailazi egipatska i tuniska revolucija,<br />

stvari doći na svoje mjesto i da će se<br />

muslimanske države konačno okrenuti<br />

pravim problemima i izazovima.<br />

Naslage nereda, koji je stvaran decenijama,<br />

nemoguće je otklonuti za jedan<br />

dan, mjesec, godinu pa i više godina.<br />

Pred muslimanskim narodima su veliki<br />

izazovi: obnova, izgradnja infrastrukture,<br />

ponovna izgradnja društva,<br />

rješavanje nagomilanih problema koje<br />

su iza sebe ostavili diktatorski režimi,<br />

nezaposlenost, trgovina drogom. U<br />

svim sferama života potrebna je detaljna<br />

reorganizacija. Za jedan ovakav<br />

poduhvat, bit će potrebna mobilizacija<br />

svih ljudskih i materijalnih potencijala,<br />

kojima raspolažu islamske države.<br />

Važno je također arapskom čovjeku<br />

ponuditi “pametnu” alternativu, koja<br />

iznova može vratiti narušenu stabilnost<br />

i ravnotežu.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

33


Almoslim: Prije otprilike<br />

dva mjeseca učestovali ste na<br />

Konferenciji “Period nakon<br />

arapskog proljeća, izazovi i<br />

pesrpektive’’, koja je održana u<br />

Libiji. Kakve dojmove nosite<br />

sa tog skupa, i inače kakvo je<br />

stanje u Libiji, i koji su najveći<br />

problemi s kojima se sureće<br />

novo libijsko društvo?<br />

Dr. Es-Suvejan: Mislim<br />

da je Libija zemlja koja nudi<br />

veliki broj pozitivnih prilika,<br />

a posebno kada je u pitanju<br />

islamska da’va. Libijsko<br />

društvo je poznato po svom<br />

blagonaklonom stavu prema<br />

vjeri, učenjacima i vjerskim<br />

propovjednicima (daijama).<br />

U Libiji se trenutno provodi<br />

jedna cjelovita obnova.<br />

Možete li zamisliti da jedna<br />

bogata zemlja poput Libije<br />

nema razvijenu ili bolje rečeno ikakvu<br />

infrastrukturu, i da je jedan od prioriteta<br />

Francusko<br />

prisustvo u<br />

Maliju i inače<br />

na afričkom<br />

kontinentu nije<br />

nova stvar.<br />

Okupatorski<br />

mentalitet<br />

duboko je<br />

usađen u<br />

francusko biće.<br />

Francuska<br />

je država sa<br />

višestoljetnom<br />

kolonijalnom<br />

tradicijom i<br />

oduvijek je<br />

Afriku smatrala<br />

svojom<br />

interesnom<br />

zonom.<br />

novih vlasti upravo izgradnja<br />

infrastrukture? Nakon rušenja<br />

diktatorskog režima, pred<br />

libijskim narodom našao se<br />

još jedan veliki izazov – stvaranje<br />

države, odnosno prelazak<br />

iz faze revolucije u fazu<br />

formiranja države. Vođenje<br />

revolucije i stvaranje države<br />

su dva različita projekta i svaki<br />

od njih ima svoje zahtjeve.<br />

Ubijeđen sam da bi, ukoliko<br />

se iskoriste sve pogodnosti Libije,<br />

ova zemlja vrlo brzo mogla<br />

krenuti naprijed. Doduše,<br />

postoje određena razilaženja<br />

među vjerskim autoritetima<br />

oko prioriteta u narednoj<br />

fazi: neke oružane formacije<br />

koje su učestovale u revoluciji<br />

još uvjek razmišljaju<br />

logikom revolucije, a ne logikom<br />

države, pojedini vjerski<br />

autoriteti ne snalaze se baš najbolje u<br />

novonastalim mirnodopskim okolnostima,<br />

a razlog za to je što ne posjeduju<br />

jasnu viziju i cjelovit reformski program<br />

koji obuhavata i vojne i civilne aspekte<br />

izgradnje države, a tu su i druga pitanja<br />

oko kojih se trenutno vodi rasprava, ali<br />

ja mislim da je to samo prelazna faza, i<br />

da ogromni potencijali s kojim raspolaže<br />

ova zemlja, ipak ulijevaju nadu u bolju<br />

budućnost.<br />

Almoslim: Smatrate li da će francuska<br />

okupacija Malija potrajati?<br />

Dr. Es-Suvejan: Francusko prisustvo<br />

u Maliju i inače na afričkom kontinentu<br />

nije nova stvar. Okupatorski<br />

mentalitet duboko je usađen u francusko<br />

biće. Francuska je država sa višestoljetnom<br />

kolonijalnom tradicijom<br />

i uduvijek je Afriku smatrala svojom<br />

interesnom zonom. Njen odnos prema<br />

Maliju i malijskom islamskom pokretu<br />

i njeno gaženje osnovnih ljudskih vrijednosti,<br />

za koje se na međunaronim<br />

forumima tako žučno “zalaže’’, upravo<br />

treba posmatrati kroz tu prizmu. Šta se<br />

zapravo desilo u Maliju? Oružane grupe<br />

na sjeveru Malija, napustile su borbu i<br />

povukle se duboko u pustinju i brda,<br />

nakon čega su francuske trupe zajedno<br />

sa lokalnim vojnim snagama zaposjele<br />

veće gradove i za očekivati je da će se na<br />

ovom prostoru, u narednom periodu,<br />

voditi gerilski i dugotrajan iscrpljujući<br />

rat. Ako Francuska odluči ostati duže,<br />

to će dovesti do produbljenja sukoba<br />

i iscrpljivanja francuskih vojnih i ekonomskih<br />

potencijala, no ja u osnovi odbacujem<br />

takvu mogućnost i smatram da<br />

Francuska uopće nema takve namjere,<br />

prije će biti da francuska vlada planira<br />

na ove prostore dovesti jake lokalne vojne<br />

snage i vojne snage drugih afričkih<br />

država, da se, umjesto nje, bore protiv<br />

militanata, a to bi moglo gurnuti Mali<br />

u dugotrajan gerilski rat. Kao što Francusko<br />

prisustvo nije novost u Maliju,<br />

isto tako nije novost ni prisustvo separatističkih<br />

pokreta, kao što je Nacionalni<br />

pokret za oslobođenje Azavada (Azavad je<br />

nepriznata samoproglašena de facto suverena<br />

država na sjeverozapadu Afrike),<br />

koji na ovim prostorima datira još od<br />

vremena francuskog kolonijalizma. Prema<br />

tome, sukobi u Maliju imaju svoje<br />

historijske korijene, i koliko će trajati<br />

ovisi o zapadnim silama koje u Africi<br />

imaju svoje kolonijalne interese. Bog<br />

zna, ali sve su pretpostavke da bi ovaj rat<br />

mogao još dugo potrajati.<br />

Almoslim: Vjerujete li da će francuska<br />

vojna invazija na sjeveru Malija,<br />

proizvesti određene političke i društvene<br />

učinke u Maliju i susjednim državama?<br />

Kakvo je Vaše mišljenje o svemu tome?<br />

Dr. Es-Suvejan: Francuska, kao bivša<br />

kolonijalna sila, ima negativan imidž<br />

u Africi. Poznato je da je povijest europskog,<br />

samim time i francuskog, kolonijalizma,<br />

na Afričkom kontinentu usko<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

34


povezana sa ropstvom, krijumčaranjem<br />

roblja u Europu, pljačkom ekonomskih<br />

potencijala i instaliranjem domaćih<br />

poslušničkih vlasti, koje su isključivo<br />

radile u službi zapadnih interesa. Afričku<br />

javnost kolonijalizam asocira na sve<br />

te stvari. Sasvim sam siguran da će ova<br />

vojna operacija imati konkretne političke<br />

i društvene posljedice, odnosno da će<br />

proizvesti iste one učinke koje je nekada<br />

davno proizveo kolonijalizam, samo<br />

u nešto sofisticiranijoj formi, a da će to<br />

s druge strane razotkriti pravo arogantno<br />

lice Zapada, koji je naučio da druge<br />

ljude, posebno one sa crnom kožom,<br />

gleda isključivo kao svoje robove, nižerazrednu<br />

vrstu i jeftinu radnu snagu. Bit<br />

ću krajanje precizan: Zapad na Afriku<br />

gleda kao na rezervni izvor dragocjenih<br />

resursa i tretira je svojim kolonijalnim<br />

protektoratom, i zato mislim da će afrički<br />

narodi, svi zajedno, ustati protiv novog<br />

kolonijalizma i braniti svoju krvavo<br />

stečenu slobodu.<br />

Almoslim: Kakva je uloga SAD-a u<br />

Maliju? Da li bi se moglo reći da Amerika<br />

opstruira francuski vojni plan, preko<br />

naouružanih vojnih grupa u Azavadu,<br />

ili je to samo privid, a u suštini se radi<br />

o koordiniranom djelovanju ovih dviju<br />

zemalja?<br />

Dr. Es-Suvejan: U prošlosti je Afrika<br />

bila područje na kojem su se preplitali<br />

i sukobljavali francuski i britanski<br />

interesi, dok je Amerika bila daleko<br />

od tih sukoba, međutim u novije vrijeme<br />

proširio se krug država-aspiranata<br />

na ovo područje i njegova prirodna<br />

i ekonomska bogatstva: s jedne strane<br />

imamo Francusku i Britaniju, s druge<br />

strane Ameriku, a opet s treće Kinu i<br />

Rusiju. Trenutno je situacija takva, da<br />

Rusija, Britanija i Francuska imaju sve<br />

manje utjecaja na konkretna politička<br />

i ekonomska dešavanja u ovom dijelu<br />

svijeta, a da Amerika i Kina dobivaju<br />

sve zapaženiju ulogu, i njihov utjecaj iz<br />

dana u dan raste. Amerika, naravno, nije<br />

sretna zbog postojanja oružanih grupa u<br />

pustinjskim područjima Malija, ne zbog<br />

toga što joj te grupe nisu potrebne i što<br />

ih ne može iskoristiti za svoje ciljeve,<br />

nego zbog činjenice da joj, nakon iscrpljujućeg<br />

afganistanskog i iračkog rata,<br />

nije potrebno otvaranje novih frontova,<br />

i zato mislim da Amerika sa simpatijama<br />

gleda na francusku vojnu invaziju u Maliju<br />

i da je uložila određeni diplomatski<br />

napor kako bi ovoj invaziji obezbijedila<br />

međunarodni legitimitet u UN-u, iako<br />

je Francuska zaobišla Vijeće sigurnosti,<br />

nije tražila njegovu dozvolu za izvođenje<br />

jedne ovakve složene operacije, istog<br />

onog Vijeća kojeg su, zajedno sa drugim<br />

velikim državama, formirali navodno<br />

zbog očuvanja svjetskog mira i sigurnosti.<br />

Zbog toga je bilo važno da se u cijeli<br />

slučaj uključi Amerika i, kod UN-a,<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

35<br />

izdejstvuje kakvo-takvo pravno pokriće<br />

za ovu, po svemu, nezakonitu vojnu<br />

akciju. Prema tome, nije isključeno da<br />

se ovdje radi o udruženim američkofranuskim<br />

interesima, iako se svaka od<br />

ovih država bori za svoj vlastiti utjecaj<br />

na ovom području, ako ništa zajedničko<br />

im je to što se žele riješiti naoružanih<br />

grupa, koje bi mogle ugroziti njihove<br />

“afričke’’ planove.<br />

Almoslim: Uvaženi šejh, vjerovatno<br />

ste primijetili da na posljednjem Samitu<br />

islamskih zemalja nije uopće bilo riječi o<br />

progonu arapskog muslimanskog stanovništa<br />

u Maliju, i da Arapska liga, povodom<br />

toga, nije izdala nikakvo saopćenje<br />

u kojem bi bar osudila zločine nad njihovom<br />

arapskom braćom? Zašto je to tako?<br />

Dr. Es-Suvejan: Arapska liga, zajedno<br />

sa srodnim međunarodnim organizacijama,<br />

na našu veliku žalost, nije uspjela<br />

riješiti nijedan jedini problem islamskog<br />

ummeta, nijednu krizu u regionu,<br />

a sada, na primjeru Malija, pokazuju<br />

totalnu slabost i neuspjeh. To je jedna<br />

troma i neproduktivna organizacija koja<br />

je okovana raznim okovima, političkim,<br />

ekonomskim, interesnim. Ona je<br />

nesposobna da bilo šta uradi, da napravi<br />

makar jedan ispravan korak u pravcu<br />

popravljanja pozicije arapskog i islamskog<br />

ummeta, spriječi bar jednu ljudsku<br />

katastrofu. Ništa bolje stanje nije ni<br />

kada je u pitanju Organizacija islamske<br />

saradnje (Munezzametu-t-te’avuni-l-islamijj),<br />

i drugih manjih ili većih organizacija,<br />

zato je moje mišljenje da u njih ne<br />

treba polagati nikakve nade, baš kao ni<br />

u međunarodne organizacije.<br />

Almoslim: Da se ponovo vratimo<br />

pitanju “Arapskog proljeća”. Koliko je<br />

ono pomoglo Iranu da poveća svoj utjecaj<br />

u regionu, ili je “Arapsko proljeće”,<br />

ipak, u određenom smislu, suzilo krug<br />

iranskom djelovanju?<br />

Dr. Es-Suvejan: Najspecifičnija karakteristika<br />

“iranskog projekta’’ u regionu<br />

je da iza njega stoji država, sa svojom<br />

vlastitom doktrinom i načelima, koje je<br />

spremna, svim silama, braniti i za čije<br />

ostvarenje je spremna žrtvovati ono najdragocjenije.<br />

Kako se ideja o revoluciji<br />

nalazi u samoj srži ovog projekta, Iranu<br />

se uopće nije bilo teško uklopiti u kontekst<br />

“Arapskog proljeća”, i pokušati ga<br />

iskoristiti za širenje svog utjecaja u Arapskom<br />

svijetu. Iransko revolucionarno<br />

vođstvo, na samom početku “Arapskog<br />

proljeća”, kada je pokrenuta revolucija u<br />

Tunisu i Egiptu, izrazilo je, u više navrata,<br />

otvorenu podršku arapskim revolucionarima,<br />

međutim kada je, nakon toga,<br />

“proljeće’’ pokucalo na vrata sirijskog<br />

režima, Iranci napuštaju svoj prvobitni<br />

stav i okreću se protiv revolucije, zapravo<br />

pokazuju svoje pravo, sektaško, lice.<br />

U početku su govorili o pravu arapskih<br />

naroda na slobodu i pravednu vlast, da<br />

bi samo koju godinu kasnije, stajući<br />

na stranu “bratskog’’ Bešarovog režima,<br />

postali aktivni saučesnici u kršenju<br />

osnovnih ljudskih prava i brutalnih zločina<br />

nad nedužnim sirijskim narodom.<br />

Duboka involviranost iranskih vlasti u<br />

zločine u Iraku i Siriji, otklonula je sve<br />

sumnje oko iranske uloge u “Arapskom<br />

proljeću”. Možda bi se naivne arapske<br />

mase i uhvatile u zamku iransko-hezbolahskih<br />

parola o “svetoj borbi protiv<br />

cionističke države’’, da se nije desila Sirija,<br />

ali nakon Sirije sve te parole su pale<br />

u vodu, i svima je postalo jasno ko je<br />

Iran i šta hoće. Iran je, na taj način, sam<br />

sebi suzio prostor djelovanja na arapskom<br />

tlu, ali i dalje ostaje činjenica da<br />

je to država koja ima svoj projekat, od<br />

kojeg nikad neće odustati, i sigurno je<br />

da će pokušati svoj projekat realizirati u<br />

nekoj drugoj muslimanskoj zemlji, recimo<br />

Jemenu, gdje djeluje jaka havsijska<br />

opozicija (el-havsijjun, političko-vjerska<br />

organizacija koja je dobila ima po<br />

osnivaču Husejnu el-Havsiju kojeg su<br />

2004. ubile vladine snage).


Islamske teme<br />

prepuštanje svojim ličnim, običajnim<br />

ili nekim drugim “standardnim” posmatranjima,<br />

smatrajući ih najboljom<br />

mogućnošću za pravilno gledanje na<br />

stvari. Potrebno je tražiti izlaze za bijeg<br />

od vlastitih slabosti, skučenosti, koje<br />

neznanjem i umišljenošću možemo<br />

sebi donijeti. Allah nam daje smjernice<br />

mijenjanja percepcije sebe, snage i<br />

promjene općeg stanja.<br />

Mogućnost za poboljšavanje ličnog i<br />

općeg stanja<br />

Snaga promjen<br />

romjene e leži<br />

u velikodušnost<br />

elikodušnosti i i pravdi<br />

Kakva je to percepcija<br />

koju uobičajeno imamo o<br />

snazi? Kada mislimo samo<br />

umom, onda zaključujemo<br />

da je snaga uz novac, ljude<br />

koji njime raspolažu, koji<br />

su na visokim funkcijama<br />

i sl. Stoga, ljudi put za<br />

uspjeh i sreću traže u novcu<br />

i njegovom sabiranju, u<br />

dodvoravanju i traženju<br />

naklonosti bogatih, itd. Da<br />

pravu snagu posjeduju vrlo<br />

često oni koji sa bogatstvima<br />

ne raspolažu, dokaz su raniji<br />

Božiji poslanici čiji su početni<br />

sljedbenici bili siromašni<br />

ljudi. Oni su bili prvi koji<br />

su doprinijeli širenju ideje<br />

Dobra<br />

Piše: Fatima Jašarević<br />

Dok posmatramo<br />

stvari na uobičajen<br />

način, dolazimo<br />

uglavnom do istih<br />

zaključaka. Bez osvježenja<br />

u našim srcima i umovima,<br />

naše percepcije svijeta, stvari<br />

i dešavanja se ne mijenjaju.<br />

Na taj način se ne mijenja<br />

mnogo ni naš uticaj na<br />

poboljšanje, lično ili neko<br />

drugo. Vrlo često je naš način<br />

posmatranja stvarnosti<br />

rezultat uticaja okruženja,<br />

naših vlastitih iskustava, a<br />

našeg neznanja prije svega.<br />

Za pravo rješavanje<br />

problema potrebno je promijeniti<br />

tačku gledanja ili<br />

mentalni okvir koji možda<br />

zadaje ograničenja. Islamom su regulisana<br />

rješenja za probleme i izazove<br />

na koje čovjek nailazi normalno na<br />

ovome svijetu. Zato, nema razloga za<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

36<br />

Snaga u srcu<br />

vjernika je<br />

tolika da je<br />

pozitivan kada<br />

se susreće<br />

sa izazovima.<br />

Ne gleda<br />

samo umom,<br />

ne posmatra<br />

stvarnost<br />

samo čulima,<br />

računicom i<br />

sl. Snaga srca,<br />

vjere u srcu<br />

je tolika da<br />

mu mijenja<br />

percepciju.<br />

Poznato je kako dolazi do pogrešnog<br />

posmatranja sebe, koje ide preko<br />

ličnih uvjerenja, definisanja, okoline i<br />

imitacije. Međutim, potrebno je znati<br />

da to nisu prave slike stvarnosti niti<br />

odskočna daska za lični napredak. To<br />

predstavlja zatvor i zato je potreban put<br />

za izlazak iz njega.<br />

Nivo do kojeg dopuštamo drugima<br />

da nas definišu, može biti ozbiljna prepreka<br />

prema razvoju i održavanju zdrave<br />

percepcije samog sebe.<br />

Ako si musliman i tvoj put je islam,<br />

mora postojati nešto u tvojoj svakodnevnoj<br />

rutini življenja što te vodi ka<br />

pozitivnoj percpeciji sebe, što te usmjerava<br />

ka naprijed, zbog čega onaj dio<br />

tebe koji te navraća da budeš slabić, da<br />

sebe gledaš kao osuđenika na neuspjehe,<br />

ne može da dođe do izražaja.<br />

Kao musliman, dan započinješ zahvalom<br />

Allahu, kako je to bila praksa<br />

Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Te<br />

riječi znače svjesnost prisustva Allahovih<br />

blagodati u tvom životu, vlastitih<br />

uspjeha i radost zbog njih. Ta svjesnost<br />

biva veća od misli o teškoćama na koje<br />

nailaziš, i dan počinješ na taj način optimistično<br />

i pozitivno.<br />

Savjet Lukmana njegovom<br />

sinu bio je: “Zahvalan<br />

budi Allahu, jer ko zahvaljuje<br />

– taj zahvaljuje samo u svoju<br />

korist.” (Lukman, 12.).<br />

Ne treba gledati prvo u<br />

svoje slabosti, nego naprotv<br />

- vrijednosti prvo. To je<br />

način kako vjernik ispoljava<br />

svoj pozitivizam: počinje<br />

dan zahvalom, a onda zahvalu<br />

ponavlja tokom dana.<br />

Uz tu zahvalu idu svjesnost<br />

i priznavanje blagodati, te<br />

usredotočenost na dobro.<br />

Uzvišeni Allahu u<br />

Kur’anu kaže: Allah zadužuje<br />

svakoga samo onoliko koliko<br />

može podnijeti. (El-Bakara,<br />

266.). Ovim načinom<br />

obraćanja Allah usmjerava<br />

vjernika da ne bude okupiran<br />

svojim greškama, slabostima, padovima,<br />

nego da gleda pozitivno, da gleda<br />

u svoje snage i koristi ih.


Promjena percepcije snage i načina<br />

poboljšanja općeg stanja<br />

Kakva je to percepcija koju uobičajeno<br />

imamo o snazi? Kada mislimo<br />

samo umom, onda zaključujemo da je<br />

snaga uz novac, ljude koji njime raspolažu,<br />

koji su na visokim funkcijama i sl.<br />

Stoga, ljudi put za uspjeh i sreću traže u<br />

novcu i njegovom sabiranju, u dodvoravanju<br />

i traženju naklonosti bogatih, itd.<br />

Da pravu snagu posjeduju vrlo često<br />

oni koji sa bogatstvima ne raspolažu,<br />

dokaz su raniji Božiji poslanici čiji<br />

su početni sljedbenici bili siromašni<br />

ljudi. Oni su bili prvi koji su doprinijeli<br />

širenju ideje Dobra.<br />

Želja za pozitivnim promjena u<br />

društvu ne bi smjela značiti okretanje<br />

bogatima, ljudima od trenutne moći.<br />

Snaga ne leži s ovim ljudima niti novcu<br />

koji imaju, nego snaga promjene leži<br />

u velikodušnosti i pravdi. Okretanje<br />

bogatim i moćnim obično znači upravo<br />

služenje njima.<br />

Iz Kur’ana vidimo kojoj vrsti ljudi<br />

treba da se okrenemo. U suri Abese Allah<br />

ukorava Poslanika, alejhis-selam, zbog<br />

toga što je zanemario slabašnog, a dok se<br />

trudio oko bogatog čovjeka da mu udovolji,<br />

kome je pokušavao približiti Istinu.<br />

Međutim, nije snaga s tim ljudima.<br />

Snagu ljudi poistovjećuju i sa tjelesnom<br />

ili fizičkom snagom. Tako je jednom<br />

prilikom Poslanik, alejhis-selam,<br />

upitao ashabe o tome koga smatraju junakom.<br />

U odgovoru su se ograničili na<br />

fizičku snagu. Međutim, Poslanik,<br />

alejhis-selam, im reče<br />

da je to onaj koji kontroliše<br />

svoje emocije u ljutnji. Postoji,<br />

dakle, i duhovna snaga<br />

pored fizičke.<br />

“Nema moći niti snage<br />

osim kod Allaha!” je parola<br />

vjernika. Njome kao da<br />

vjernik, u momentima kada<br />

se osjeća slabo, nazaštićeno,<br />

kada je u potrebi za pomoći,<br />

kaže: “Nemam snage sa kojom<br />

se suočavam, koju imaju<br />

oni koji me obespravljuju,<br />

ali sam opskrbljen osloncem<br />

na Allaha.”<br />

Oni kojima su ljudi rekli kako se svijet<br />

okuplja zbog njih pa ih se treba pričuvati, a<br />

to im je pojačalo vjeru, te su kazali: “Nama<br />

je Allah dovoljan, a On je zaštitnik predivni.”<br />

(Ali Imran, 173.).<br />

Snaga u srcu vjernika je tolika da je<br />

pozitivan kada se susreće sa izazovima.<br />

Ne gleda samo umom, ne posmatra<br />

stvarnost samo čulima, računicom i sl.<br />

Snaga srca, vjere u srcu je tolika da mu<br />

mijenja percepciju. Čak i nakon poku-<br />

šaja obeshrabrivanja od strane drugih,<br />

njegova svijest o istinskoj realnosti<br />

stvari postaje jača.<br />

Tako kroz Kur’an, kroz Poslanikovu,<br />

alejhis-selam, misiju, Allah nas<br />

podučava da ne budemo oni koji će<br />

sebe smatrati žrtvom, neuspjelim,<br />

nesposobnim za uspjehe, nego potiče<br />

na pozitivnost, nadu. Kroz poticanje<br />

Snaga oslonca<br />

na Allaha treba<br />

da bude jača<br />

od slabosti.<br />

Zato, rad za<br />

uspjeh ne treba<br />

biti popraćen<br />

traženjem<br />

naklonosti<br />

i pomoći od<br />

bogatih, od<br />

moćnih, nego<br />

treba svoje<br />

srce zaštititi da<br />

ostane snažno.<br />

na zahvalnost Allah nas<br />

odgaja do optimističnih i<br />

pozitivnih ljudi. Kroz podsjećanje<br />

da su istinska moć<br />

i snaga samo kod Allaha, i<br />

da Allah treba da bude dovoljan<br />

kao oslonac vjerniku,<br />

ne dozvoljava ovisnost<br />

i oslanjanje na materijalno,<br />

na ljude, na stvoreno<br />

za svoje korake kroz život.<br />

Potiče nas na duhovni rast,<br />

da ispliva snaga ličnosti, da<br />

se oslobodimo do puteva<br />

različitih uspjeha, a prije<br />

svega mijenjanjem same<br />

percepcije koja nekada može da drži<br />

čovjeka kao zatvorenika.<br />

Svako posustajanje na putevima<br />

prema uspjesima, napretku je odraz<br />

pogrešne percepcije. Snaga oslonca na<br />

Allaha treba da bude jača od slabosti.<br />

Zato, rad za uspjeh ne treba biti<br />

popraćen traženjem naklonosti i pomoći<br />

od bogatih, od moćnih, nego treba svoje<br />

srce zaštititi da ostane snažno. Potrebno<br />

je biti sa ljudima kojima treba pomoć.<br />

Ljudi koje Allah šalje u okruženje čovjeku<br />

imaju različite potrebe, a Allah svakome<br />

daje mogućnost za dobročinstvom, bilo<br />

to u većim ili manje primjetnim djelima.<br />

Služeći ljudima, služi se Allahu, a služeći<br />

Allahu postaje se tek slobodan. Ljubav<br />

i samilost prema ljudima dolaze od<br />

snage vjere. I za Poslanika, alejhis-selam,<br />

Uzvišeni Allah kaže da je Rahmetun lil<br />

alemin – Milost svim svjetovima.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

37


Islamske teme<br />

Razmišljanja<br />

Omer ibn el-Hatta<br />

l-Hattab u Sarajevu!<br />

Vjerovatno će mnoge<br />

koji pročitaju ovaj “biser”<br />

novinarke uhvatiti jeza,<br />

vrućica ili nešto treće i ne<br />

vidjeti više ikakvog smisla,<br />

nakon toga, pisati bilo šta<br />

dalje. Ostati bez teksta.<br />

Ipak, baš je to vrlo zgodna<br />

prilika da se još jednom<br />

podastre društveno stanje<br />

i stepen civilizacijskog<br />

dostignuća u kojem<br />

živimo<br />

Piše: Piše: Mr. sc. Sedad Bešlija<br />

Priča se da je nedavno u jednom<br />

gradu u Bosanskoj krajini<br />

džemat raspravljao o tome<br />

kako nazvati novosagrađenu džamiju.<br />

Bilo je više prijedloga. Međutim, kada<br />

je jedan džematlija predložio<br />

da se džamija nazove po prvom<br />

pravednom halifi islama<br />

nakon Poslanika, a.s., Ebu<br />

Bekru es-Siddiku (Istinoljubivi),<br />

ustao je drugi džematija<br />

i kazao: “Sve je u redu,<br />

svaka čast svakom prijedlogu,<br />

međutim, ja, stvarno,<br />

nisam čuo da je taj tvoj Ebu<br />

Bekr išta dao za ovu džamiju,<br />

pa da se baš po njemu<br />

ona nazove.”<br />

Ne znam da li je ovo<br />

istina ili jedna u nizu anegdota,<br />

ali sam sasvim siguran<br />

(jer sam očima vidio, a ušima<br />

čuo) da je prije nekoliko<br />

dana na OBN-u novinarka<br />

u Vijestima (OBN info) tokom<br />

reportaže koju su vrlo<br />

perfidno skovali urednici na<br />

ovoj televiziji pokušavajući<br />

islamofobično problematizirati<br />

i osporiti izgradnju džamije<br />

na Stupu na ulazu u naš<br />

glavni grad, između ostalog,<br />

To je Omer<br />

ibn el-Hattab,<br />

drugi pravedni<br />

halifa islama,<br />

rastavljač istine<br />

od neistine<br />

(el-faruk), za<br />

kojeg je jedan<br />

Perzijanac,<br />

kada je došao<br />

da ga obiđe i<br />

našao ga pod<br />

drvetom u snu,<br />

kazao: “Pravdu<br />

si uspostavio,<br />

pa zaspao!”<br />

kazala sljedeće: “Džamiji je<br />

prije nego je i sagrađena dodijeljeno<br />

ime nikome poznatog<br />

biznismena iz Kuvajta,<br />

Omera ibn el-Hattaba, koji<br />

je za izgradnju donirao najveći<br />

dio sredstava.”<br />

Zemlja “pokošenih<br />

cvjetova”<br />

Vjerovatno će mnoge<br />

koji pročitaju ovaj “biser”<br />

novinarke uhvatiti jeza, vrućica<br />

ili nešto treće i ne vidjeti<br />

više ikakvog smisla, nakon<br />

toga, pisati bilo šta dalje.<br />

Ostati bez teksta. Ipak, baš<br />

je to vrlo zgodna prilika da<br />

se još jednom podastre društveno<br />

stanje i stepen civilizacijskog<br />

dostignuća u kojem<br />

živimo.<br />

Naime, Bosna je zemlja<br />

vakufa i vakifa, a Sarajevo je,<br />

poput mnogih drugih, šeher<br />

nastao na vakufu. Savremeni<br />

8. februar - 26. rebiu-l-ahir<br />

38


Bosanci i Hercegovci u mnogo čemu<br />

imaju zahvaliti vakufu i plemenitim<br />

vizionarima - vakifima koji su živjeli<br />

na ovim prostorima u proteklim stoljećima.<br />

Te ljude mnogi od nas ne mogu<br />

shvatiti, razumjeti i dokučiti, pojmiti.<br />

Posebno ne mogu, ni približno,<br />

shvatiti “moderne” generacije čiji je<br />

krajnji domet buljiti, baš u OBN, i naslađivati<br />

se izbušenim trbusima, probijenim<br />

nosevima, obrijanim dijelovima<br />

glava, nakostriješenim minđušarima<br />

i inim drugim tipovima uvezenim u<br />

ovu plemenitu zemlju natopljenu krvlju<br />

“pokošenih cvijetova”. Generacija<br />

“vikendaša i etažista” ne može pojmiti<br />

generaciju vakifa.<br />

A to je tako, jer Bosna je i zemlja<br />

napaćena mnogim destruktivnim ličnostima<br />

i sistemima. Zemlja koja se<br />

svakim danom pokušava rasparčati na<br />

sićušne dijelove bez ikakve svrhe i cilja.<br />

Ne može Omer ibn el-Hattab doći<br />

u Sarajevo, posebno, ne ovo današnje!<br />

Možda je to zbog izvjesnog, legendiziranog,<br />

Fatihovog sna u kojem je sanjao<br />

ostalu trojicu pravdenih halifa, ali ne<br />

i Omera ibn el-Hattaba, a što je protumačeno<br />

riječima da u Bosni nikada<br />

pravde neće biti, jer Omer simbolizira<br />

pravdu. Možda? Međutim, zasigurno<br />

ne može doći dok je god među nama<br />

neznalica kosmičkih razmjera od čijih<br />

se izjava magla ne digne ni po godinu<br />

dana. A kad je magla sve je magla. Gdje<br />

je vizija, a gdje magla?! Televizija – maglavizija?<br />

Ali kad već pravedni Omer ne može<br />

do nas doći, možemo mi, makar, svoje<br />

džamije nazivati njegovim imenom<br />

stremeći ka postizanju pravde u našoj<br />

lijepoj Bosni. Možemo sanjati<br />

i mi svoj san nadajući<br />

se viđenju Omera ibn el-<br />

Hattaba u njemu. Makar u<br />

njemu.<br />

Dabome da će se džamija<br />

na Stupu zvati po halifi<br />

Omeru! Divna li je to ideja!<br />

Ne postoji bolji i adekvatniji<br />

način da se naša generacija<br />

oduži svim bosanskim vakifima<br />

u prošlim vremenima<br />

od imenovanja džamije po<br />

čovjeku od kojeg je otpočeo<br />

vakuf u povijesti islama. A kada se izgradnja,<br />

akobogda, završi, pa otpočne<br />

mektepska nastava, pozvati se treba i<br />

ova naša novinarka sa OBN-a da nauči<br />

osnovne stvari u životu.<br />

Ko je Omer ibn el-Hattab?<br />

Dakako! Treba joj pružiti priliku,<br />

jer ako je i sam Omer el-Hattab<br />

krenuo Poslanika, a.s., ubiti, da bi<br />

mu se, nakon toga, Milostivi smilovao<br />

i otvorio mu kapiju islama,<br />

zašto novinarku sa OBN-a odbaciti?!<br />

Lekcija će biti kratka, a glasit će:<br />

“Nakon što je Poslanik, a.s., tumačeći<br />

ajet o izdvajanju imetka kazao: “Poslije<br />

smrti čovjekove, njegovi tragovi na<br />

ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja:<br />

ako ostavi trajno dobro (sadaku), znanje<br />

kojim će se drugi koristiti i odgojeno<br />

dijete koje će se za njega moliti”.<br />

Inspirisan ovom izjavom, Omer ibn<br />

Hattab je došao Vjerovjesniku i rekao<br />

mu da je njegovo imanje u Hajberu<br />

najkorisnije i njemu najdraže i zatražio<br />

savjet kako da ga učini trajnom sada-<br />

“Džamiji je<br />

prije nego je<br />

i sagrađena<br />

dodijeljeno<br />

ime nikome<br />

poznatog<br />

biznismena<br />

iz Kuvajta,<br />

Omera ibn<br />

el-Hattaba, koji<br />

je za izgradnju<br />

donirao najveći<br />

dio sredstava.”<br />

kom. Poslanik mu je rekao<br />

da će najbolje učiniti ako<br />

ga izuzme iz svog posjeda i<br />

odredi da se ubuduće neće<br />

moći “ni prodati, ni naslijediti,<br />

niti pokloniti”. Kada<br />

je saslušao savjet Poslanikov,<br />

Omer ibn el-Hattab određuje<br />

da se prihodi njegova imanja<br />

u Hajberu imaju koristiti<br />

za potrebe: siromaha, njegove<br />

rodbine, otkup robova,<br />

za ratnike, putnike i goste, a<br />

nema grijeha i da ga upravnik<br />

(mutevelija) koristi za svoju ishranu<br />

na umjeren način kao i da nahrani<br />

svoga prijatelja.”<br />

To je Omer ibn el-Hattab, drugi<br />

pravedni halifa islama, rastavljač istine<br />

od neistine (el-faruk), za kojeg je jedan<br />

Perzijanac, kada je došao da ga obiđe<br />

i našao ga pod drvetom u snu, kazao:<br />

“Pravdu si uspostavio, pa zaspao!” To<br />

je Omer, r.a., a ne “nikome poznati<br />

biznismen iz Kuvajta” koji je došao u<br />

Sarajevo. A taj biznismen koji je došao<br />

iz Kuvajta je dr. Fehd el-Hanna, vrlo<br />

poznat biznismen u arapskom svijetu.<br />

A sad će biti i poznati vakif bosanski i<br />

tako se svrstati u red plemenitih ljudi<br />

koji su drugima činili dobro.<br />

A oni koji pokušavaju napadati<br />

islam, koji mrze islam, “sigurno će bez<br />

pomena ostati”.<br />

Možda bi za početak, dok mekteb<br />

ne počne sa radom, bilo dobro isprati<br />

program OBN-a popularnom serijom<br />

“Hz. Omer, r.a.”, koja je već postala hit<br />

serijom i na Balkanu.<br />

Korisno i za novinare i za gledateljstvo!<br />

8. februar - 26. rebiu-l-ahir<br />

39


Komentar polumjeseca<br />

Oslobađajuća presuda bivšem generalu VJ Momčilu Perišiću<br />

Haške presude dopuštaj opuštaju<br />

komandantima da izbegnu pravdu<br />

Oslobađajuća presuda<br />

Haškog tribunala bivšem<br />

generalu Vojske Jugoslavije<br />

(VJ) Momčilu Perišiću<br />

na zabrinjavajući način<br />

prebacuje odgovornost<br />

za ratne zločine sa<br />

komandanata na<br />

potčinjene koji su izvršavali<br />

naređenja na ratištu<br />

Piše: Erik Gordi, London<br />

J<br />

Jedan od načina da se sagleda<br />

dosadašnji rad Međunarodnog<br />

krivičnog tribunala za bivšu<br />

Jugoslaviju (MKSJ) jeste da se njegova<br />

jurisprudencija podeli na tri perioda.<br />

Do 2000. godine, bila je to institucija<br />

koja je jedva funkcionisala i sudila<br />

počiniocima nižeg ranga na koje bi gotovo<br />

slučajno nabasala.<br />

Posle 2000. godine, procesuiranje<br />

je koncentrisala na vojne i političke<br />

zvaničnike visokog ranga, nadajući se<br />

da će razotkriti mrežu počinilaca koji<br />

su uspostavljali i sprovodili programe<br />

stvaranja nacionalno homogenih populacija<br />

činjenjem krivičnih dela.<br />

Od 2012. godine, odlučila je dati epilog<br />

svom postojanju raščinivši dostignuća<br />

iz druge faze, primenom uskih standarda<br />

odgovornosti kako bi prebacila krivicu sa<br />

komandanata nazad na one koji nisu donosili<br />

odluke već sprovodili tuđe planove.<br />

Poslednji izraz trećeg talasa MKSJa,<br />

na čelu sa sudijom Teodorom Meronom,<br />

jeste oslobađanje bivšeg načelnika<br />

VJ Momčila Perišića odgovornosti<br />

za zločine koje su počinile zavisne vojske<br />

u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.<br />

On je optužen i zato što nije sprečio<br />

i kaznio one koji su izveli raketne napade<br />

na civile u Zagrebu izvedene 1995.<br />

godine, a Žalbeno veće je jednoglasno<br />

utvrdilo da nije komandovao počiniocima<br />

tog zločina.<br />

Veći deo žalbene presude odnosi se na<br />

Perišićevu ulogu u pomaganju i podržavanju<br />

zločina Vojske Republike Srpske<br />

(VRS) u Bosni i Hercegovini, posebno<br />

opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici.<br />

Ovde se mišljenje sudije Merona<br />

poklapa sa mišljenjem koje<br />

je zabeležio u žalbenom postupku<br />

u slučaju “Gotovina”,<br />

primenivši uzak standard<br />

odgovornosti i odbacivši dokaze<br />

u vezi sa okolnostima i<br />

opštim okruženjem.<br />

Presude dovedene u<br />

pitanje<br />

Usvojeni standard odgovornosti<br />

je toliko isključiv<br />

da dovodi u pitanje sve dosadašnje<br />

presude u međunarodnom<br />

pravu zasnovane na<br />

dužnostima onih koji drže<br />

komandne i rukovodeće položaje.<br />

Perišićeva odgovornost za<br />

zločine koje je počinila VRS<br />

zasnivala se na ulozi VJ, kojom<br />

je on komandovao, u<br />

snabdevanju VRS oružjem,<br />

gorivom, ljudstvom i platama<br />

za oficire.<br />

Žalbena presuda usvaja<br />

standard da ova pomoć podrazumeva<br />

odgovornost samo ako je<br />

“izričito usmerena ka činjenju zločina”<br />

(paragraf 17 presude), ali ne ako predstavlja<br />

“uopštenu pomoć usmerenu ka<br />

ratnim naporima” (paragraf 20).<br />

Uparene činjenice da su činjeni<br />

masovni zločini i da su omogućeni uz<br />

pomoć VJ, odbačene su kao dokaz pomaganja<br />

i podržavanja na osnovu toga<br />

da nije sve što je VRS činila bio zločin.<br />

Kako se kaže u obrazloženju Žalbe-<br />

nog veća, “pružanje opšte pomoći koja<br />

se može koristiti i za zakonite i za nezakonite<br />

aktivnosti, nije samo po sebi dovoljno<br />

da se dokaže da je ta pomoć bila<br />

izričito usmerena ka zločinima glavnih<br />

počinilaca” (paragraf 44).<br />

Prema ovom<br />

standardu,<br />

jedini način<br />

da se potvrdi<br />

prvostepena<br />

presuda<br />

Perišiću bilo bi<br />

da je dokazano<br />

kako je on, na<br />

primer, rekao<br />

VRS: “Evo vam<br />

novca, oružja<br />

i ljudstva, a vi<br />

uz pomoć njih<br />

činite zločine.”<br />

se po dva osnova. Prvo, Žal-<br />

beno veće je utvrdilo da nije<br />

ustanovljeno da je “VRS bila<br />

organizacija čija je jedina i<br />

isključiva uloga bila da čini<br />

zločine” (paragraf 52). Ono<br />

je, zapravo, zaključilo da je<br />

“VRS sprovodila, između<br />

ostalog, zakonite borbene<br />

aktivnosti i da nije bila čisto<br />

zločinačka organizacija” (pa-<br />

Prema ovom standardu, jedini način<br />

da se potvrdi prvostepena presuda<br />

Perišiću bilo bi da je dokazano kako je<br />

on, na primer, rekao VRS: “Evo vam<br />

novca, oružja i ljudstva, a vi uz pomoć<br />

njih činite zločine.”<br />

Povodom istog ovog gpita-<br />

nja, Žalbeno veće je utvrdilo<br />

da Perišićevo znanje o zločinima<br />

ne predstavlja dokaz<br />

njegove odgovornosti za njih<br />

(paragraf 68).<br />

Ovaj zaključak obrazlaže<br />

ragraf 69).<br />

S tim u vezi, Žalbeno<br />

veće je ustanovilo – zato što<br />

je VRS činila i neke stvari<br />

koje nisu nezakonite – da<br />

Perišić nije mogao sa sigurnošću<br />

da zna da se pomoć<br />

koju je pružio koristi za nezakonita<br />

dela.<br />

Došavši do ovog zaključka,<br />

međutim, MKSJ delimično<br />

menja istoriju presuda koje su izrekla<br />

njegova sopstvena veća i Međunarodni<br />

sud pravde (MSJ) da su ratni ciljevi<br />

VRS – stvaranje nacionalno homogene<br />

teritorije ubijanjem, zastrašivanjem<br />

i proterivanjem nesrpskog<br />

stanovništva – od samog početka bili<br />

nezakoniti.<br />

Ko je naredio zločine?<br />

Drugi važan deo obrazloženja Žalbenog<br />

veća odnosi se na pitanje da li je<br />

Perišić komandovao oficirima VJ koji<br />

su poslati kao pomoć VRS i njenim oficirima<br />

koje je finansirala VJ.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

40


Ovde se otvara logički niz koji pokazuje<br />

istaknutu ulogu koju je sudija<br />

Meron preuzeo u procenjivanju dokaza<br />

pred Tribunalom.<br />

Među autoritetima koje Meron<br />

navodi u presudi Perišiću nalazi se i<br />

prošlogodišnja presuda Gotovini, čiji<br />

je autor takođe Meron. Ako Meron<br />

može da citira Merona kao autoritet,<br />

po istoj toj logici Perišić može samom<br />

sebi da bude podređeni.<br />

Žalbeno veće zapravo tvrdi da Pe-<br />

rišić nije formulisao politiku jer je kao<br />

načelnik Generalštaba bio podređen<br />

Vrhovnom savetu odbrane (paragraf<br />

49), telu čiji je i sam bio aktivni član.<br />

U njegovoj jg julozi u Vrhovnom savetu<br />

odbrane Žalbeno veće nije našlo<br />

dovoljno inkriminišućih dokaza, jer<br />

“nema dokaza da je Perišić podržavao<br />

pružanje pomoći izričito usmerene ka<br />

zločinačkim aktivnostima VRS” (paragraf<br />

60).<br />

Da sve bude neobičnije, Veće je<br />

donelo odluku da njegova podrška<br />

zločinačkim aktivnostima može da se<br />

dovede u pitanje jer je on “kritikovao<br />

‘greške’ rukovodstva Republike Srpske<br />

koje su za posledicu imale međunarodnu<br />

kritiku širih ratnih napora<br />

VRS” (paragraf 60).<br />

Ovaj argument o podređenosti<br />

umanjuje potencijalnu radost koju je<br />

Vlada Srbije osetila kada je čula žalbenu<br />

presudu.<br />

Naime, on se može protumačiti i<br />

tako da je Perišićeva lična odgovornost<br />

ograničena jer je zločine pomagala i<br />

podržavala država, a ne pojedinac.<br />

Sugestivno ali bez mnogo pomoći,<br />

Žalbeno veće ističe da ne može do-<br />

nositi odluku o “potencijalnoj odgovornosti<br />

država ili drugih entiteta nad<br />

kojima Tribunal nema odgovarajuću<br />

nadležnost” (paragraf 48).<br />

Ono upozorava i da odluku “ni na<br />

koji način ne treba tumačiti tako da<br />

omogućava vojnim liderima da izbegnu<br />

krivičnu odgovornost angažovanjem<br />

drugih da čine krivična dela”<br />

(paragraf 72) – što je prilično uznemirujuće<br />

priznanje budući da su oslobađanjem<br />

Perišića učinili upravo ono<br />

protiv čega su izrekli upozorenje.<br />

Novi i ograničavajući standardi<br />

Kao i u slučaju “Gotovina”, Žalbeno<br />

veće MKSJ-a je u slučaju “Perišić”<br />

postavilo nove i restriktivne<br />

standarde dokaza koji osude za komandnu<br />

odgovornost zbog kršenja<br />

međunarodnih humanitarnih zakona<br />

čine gotovo pa nemogućim.<br />

Sudija Liju Dakun u svom suprotstavljenom<br />

mišljenju navodi: “Budući<br />

da ovaj konkretan pravac nije bio<br />

strogo primenjivan u prošlim slučajevima,<br />

insistirati na takvom<br />

zahtevu praktično podiže<br />

prag odgovornosti za pomaganje<br />

i podržavanje.”<br />

On zapravo podiže prag<br />

do tog nivoa da svaki komandant<br />

koji fizički nije<br />

počinio zločin ili izričito<br />

naredio da se on počini, ne<br />

može ni biti osuđen.<br />

Dugotrajna posledica<br />

ovog presedana, ako ga<br />

usvoje drugi sudovi, biće<br />

obesmišljavanje kategorije<br />

komandne odgovornosti i<br />

prebacivanje odgovornosti<br />

za zločine sa ljudi koji ih<br />

planiraju, organizuju i finansiraju,<br />

na ljude koji izvršavaju<br />

njihova naređenja.<br />

Ova nova, treća generacija<br />

jurisprudencije MKSJa<br />

ostaviće dubokog traga u nasleđu<br />

Tribunala. Ponovnim vrednovanjem<br />

ranijih ocena o legitimnosti ratnih<br />

ciljeva VRS, dovodi u pitanje teo-<br />

Ovaj argument<br />

o podređenosti<br />

umanjuje<br />

potencijalnu<br />

radost koju je<br />

Vlada Srbije<br />

osetila kada je<br />

čula žalbenu<br />

presudu.<br />

Naime, on<br />

se može<br />

protumačiti<br />

i tako da je<br />

Perišićeva<br />

lična<br />

odgovornost<br />

ograničena<br />

jer je zločine<br />

pomagala i<br />

podržavala<br />

država, a ne<br />

pojedinac.<br />

riju na kojoj je zasnovano<br />

trenutno procesuiranje Radovana<br />

Karadžića i Ratka<br />

Mladića.<br />

Ograničivši uslove pod<br />

kojima se mogu izreći<br />

presude za komandnu odgovornost,<br />

koordinaciju<br />

i dosluh, zahteva reviziju<br />

presuda koje je Tribunal<br />

izrekao u ranijim predmetima.<br />

Dajući prednost restriktivnim<br />

teorijama odgovornosti,<br />

pravi korak unazad<br />

u odnosu na potencijal<br />

MKSJ-a da proizvede istorijski<br />

dokument koji razotkriva<br />

strukturu nasilja<br />

u ratovima. A sa pridavanjem<br />

prevelikog značaja<br />

oslobađajućim dokazima,<br />

praktično odustaje od interesa žrtava<br />

i činilaca koji žele pomirenje.<br />

* Erik Gordi je predavač na Univerzitetskom<br />

koledžu u Londonu.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

41


Kutak za islamsku omladinu<br />

Udruženje za afirmaciju humanih ideja AHI<br />

Ko vjeruje u nadoknadu, ne škrtari u davanju<br />

Bosanskohercegovačko društvo danas je u velikoj krizi.<br />

Naša omladina suočena je sa brojnim izazovima. Nažalost,<br />

mnogi mladi idu pogrešnim putem. Hvala Bogu ima<br />

mladih koji svoju mladost dostojanstveno troše služeći zajednici,<br />

svima nama. Među tu čestitu omladinu draga srca svrstavamo<br />

mlade aktiviste iz Udruženja za afirmaciju humanih<br />

ideja AHI. Njihova ideja vodilja nalazi se u animiranju svakog<br />

pojedinca, da dio onoga što posjeduje podijeli sa onima koji<br />

nemaju skoro ništa. Vođeni tom idejom ovi vrijedni mladi<br />

ljudi svaki mjesec vode projekat pomoći Piramida. Danas je<br />

Piramida vrlo važan, ali samo jedan od projekata koje njeni<br />

članovi i podržavatelji realizuju pod imenom UG AHI i motom<br />

– Ko vjeruje u nadoknadu, ne škrtari u davanju. U nastavku<br />

predstavljamo izvještaj za projekat Piramida u periodu<br />

decembar/januar iznos od 277,00 KM.<br />

“Stotinu konvertibilnih maraka za A.Č.. A. je buduća majka<br />

koja živi u Travniku sa mužem, kao podstanari. Nedavno je<br />

ostala bez posla kao i njen muž, ali muž se trudi da zaradi za kiriju<br />

i režije radeći noćnu smjenu. Troškovi se povećavaju iz dana<br />

u dan jer A. mora idi na preglede kod doktora, gdje mora sve<br />

plaćati, jer joj je zdravstvena knjižica u firmi gdje je dobila otkaz.<br />

50,00 KM su prebačene na žiro račun, broj<br />

3389102539435949, Amara Šabovida iz Sarajeva. Amar bo-<br />

luje od cistične fibroze i neophodna mu je transplantacija<br />

pluda van BiH, koja košta 150.000 eura. Amar je rođen sa<br />

teškom genetskom autoimunom bolešću, koja se manifestuje<br />

kroz česte upale pluća, poslije kojih svaki put ostaju trajne<br />

posljedice.<br />

100 KM su potrošene na kupovinu kućnih potrepština<br />

S.L.. On živi u Karauli sa suprugom i nijedno od njih<br />

nije stalno zaposleno. Imaju troje djece od kojih jedna<br />

djevojčica ima epilepsiju. Svo troje djece ide u O.Š.<br />

“Karaula” u Karauli.”<br />

Džemat Donja Orahovica -<br />

Medžlis IZ-e Gračanica<br />

Očekujemo da se<br />

džematlije više druže<br />

i posjećuju jedni druge<br />

Kako je postala tradicija da se<br />

Ksvake prve subote u mjesecu<br />

Kodržava tribina u džematu Donja<br />

Orahovica (Medžlis IZ-e Gračanica),<br />

i prve subote u mjesecu martu,<br />

tačnije 02. marta 2013. godine<br />

gost predavač na šestoj tribini je<br />

bio novi glavni imam Medžlisa IZ-e Tuzla, hafiz Ahmed ef.<br />

Huskanović. Hafiz Ahmed je inače rodom sa prostora općine<br />

Gračanica iz mjesta Doborovci tako da se on ovaj put, kako<br />

je i sam istakao, osjećao kao kod kuće. U društvu sa glavnim<br />

imamom kao gosti tribini su prisustvovala još dvojica vrijednih<br />

tuzlanskih imama, mr. hafiz Edin ef. Peštalić, imam Prinčeve<br />

džamije, i Emir ef. Šečić, imam Arslanagine (Vikaljske)<br />

džamije. Među oko 130 prisutnih, od čega velik broj gostiju iz<br />

susjednih džemata ali i sa šireg područja, tribini je prisustvovao<br />

i imam susjednog džemata Gornja Orahovica II, Emir ef.<br />

Suljanović.<br />

Domaćin tribine, zajedno sa hafizom Alen ef. Kehićem,<br />

Mevludin ef. Zaketović je otvorio tribinu u kojoj je ukratko<br />

predstavio gosta predavača. Istakao je da je hafiz Ahmed na<br />

poziciji glavnog imama naslijedio doc. dr. Amir ef. Karića,<br />

koji je sada novi šef Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta IZ-e<br />

u BiH. Hafiz Ahmed je održao lijepo i poučno predavanje<br />

na temu Allahovog, dž.š., zadovoljstva, a nakon predavanja<br />

predsjednik Džematskog odbora je ugostio musafire iz Tuzle,<br />

kao i imame domaćine i jedan dio džematlija gdje se uz<br />

kahvu nastavilo druženje.<br />

Očekujemo da se džematlije, od sada više druže i posjećuju<br />

jedni druge na tribinama u Tuzli, Gračanici i Orahovici.<br />

Foto kutak islamske omladine<br />

OMLADINSKO UDRUŽENJE TEMPO ORGANI-<br />

ZUJE PREDAVANJE SA PROMOCIJOM KNJIGE<br />

“SMAK SVIJETA”, PROF. DR. ŠEFIKA KURDIĆA.<br />

MALOPRODAJNA CIJENA KNJIGE IZNOSI 25<br />

KM, A NA PROMOCIJI ĆE BITI 15 KM.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

42


Egipat<br />

Naše Azharlije nizaju tv nastupe<br />

Uponedjeljak, 4. marta, u 21.30 h po kairskom vremenu<br />

(20.30 h Sarajevo), Jusuf Džafić, naš dopisnik iz Kaira,<br />

je gostovao u emisiji “The Ummah Tonight” na Huda<br />

TV, poznatom internacionalnom muslimanskom kanalu na<br />

engleskom jeziku. Zajedno sa voditeljima Malikom Evangelitosom<br />

i Ahmedom Fevzijem, te online gostima, Džafić<br />

je pričao o aktualnim temama vezanim za muslimane širom<br />

svijeta: Ezan je dozvoljen u Švedskoj, Moskovski gradona-<br />

čelnik zabranio gradnju novih džamija, Crkva u Indijani je<br />

odlikovala muslimanskog imama. Džafić je imao priliku i da<br />

prezentira novi list bošnjačkih studenata u Egiptu na arapskom<br />

jeziku – Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas BiH). Tako-<br />

đe, diskusija se više puta dotakla ezana u Bosni i bošnjačkoj<br />

dijaspori, te općenito stanja Bošnjaka. Na kraju, Džafić i<br />

voditelji su došli do zaključka da ezan na razglas u Evropi<br />

polahko postaje stvarnost, te da je jedna od glavnih prepreka<br />

na tom putu fakat da evropski muslimani uglavnom ne poznaju<br />

svoja osnovna ljudska prava.<br />

U prošlosedmičnoj emisiji gost u emisiji The Ummah Tonight<br />

je bio Asmir Bekrić, kolega našeg dopisnika. Zajedno<br />

sa voditeljima, te jednim sirijskim novinarom koji se nedavno<br />

vratio iz Sirije, Bekrić je diskutovao na temu humanitarne<br />

pomoći Siriji. Bilo je razgovora i o bh. pomoći upućenoj<br />

sirijskom narodu. Takođe, pravljenja su poređenja između<br />

rata u Bosni i Siriji. Zaključeno je da sirijski borci moraju<br />

učiti na iskustvima bosanskog odbrambenog rata.<br />

Inače, bh. studenti na El-Azharu su česti gosti na islamskim<br />

televizijama, posebno onim na engleskom jeziku.<br />

Možete ih gledati svake sedmice na Huda TV u emisiji<br />

“Correct Your Recitation”, u 20.00 h po kairskom vremenu<br />

(19.00 h Sarajevo), a skoro su stalni gosti u emisiji<br />

“Let’s Talk” na istoimenoj televiziji. Gosti su povremeno i<br />

na TV Ikre na engleskom, te televizijima Feth i Hafiz na<br />

arapskom jeziku.<br />

Asocijacija studenata BiH u Egiptu<br />

Prvi broj Glasa Bosne i Hercegovine (Savt El Busna Ve El Hersek)<br />

Asocijacija studenata BiH u Egiptu (ASUBIHEG) na-<br />

Ačinila je još jedan izuzetan korak naprijed u svrhu<br />

Ajačanja mostova prijateljstva između Bosne i Egipta. Naime,<br />

Asocijacija je, pored već postojećeg lista Glasnik na<br />

bosanskom jeziku čiji je glavni cilj promovisanje Egipta i<br />

bh. studenata u Egiptu među Bosancima, počela sa izdavanjem<br />

još jednog lista Glas Bosne i Hercegovine, odnosno<br />

Savt el-Busne ve el-Hersek. No ovaj list je poseban – izlazi<br />

na arapskom jeziku!<br />

Prvi broj ovog lista izašao je 1. marta povodom Dana<br />

nezavisnosti. Isti je promovisan tokom<br />

prvomartovske manifestacije koju su bh.<br />

studenti organizovali u Kairu. Cilj lista je<br />

prezentacija Bosne i bh. studenata u Egiptu,<br />

među Egipćanima i stranim studentima u<br />

Egiptu. List izlazi dvaput godišnje. Urednik<br />

je Abdullah Kapo, student na postidiplomskim<br />

studijama na El-Azharu. Tiraž prvog<br />

broja je čak 1.000 primjeraka. Troškove<br />

štampanja snosi dobrotvor koji je želio da<br />

ostane anoniman.<br />

Donosimo i sadržaj Glasa BiH: Sastanak<br />

egipatskog gp g i bosanskog predsjednika (Kenan<br />

Ćosić), ASUBIHEG (Azra Mehremić),<br />

Bosna u mojim očima (Fatima Ešref Abdulmaksud),<br />

Briga Bošnjaka za izučavanje<br />

arapskog jezika (Mirnes Musić), BiH –<br />

prošla vremena i pogledi na budućnost (dr.<br />

Safvet Halilović), Očaravajuća priroda BiH<br />

(Asmir Bekrić), Bh. velikani vjerske znanosti<br />

(Ajla Keserović), Srebrenička priča (Abdullah<br />

Kapo), Vakufi u BiH – nekad i sad<br />

(Nezim Halilović), IZ u BiH (Ibrahim Bukvić),<br />

Mustafa Prušćak – Prvi Bošnjak na El-Azharu (Jusuf<br />

Džafić), Bosanska kuhinja (Naida Duraković), Bosna<br />

je centar islama u srcu Evrope (Ibrahim Fergali), Priča se...<br />

o ljubavi gradova (Esad Taha), Dragulj iščupan iz zaborava<br />

– Džamija BiH (Sedin Šut), Ja i Egipat – Kako me je za-<br />

grlila Majka dunjaluka? (Sedin Šut), Balada Hasanaginica<br />

(prijevod: rahmetli dr. Ahmed Smajlović).<br />

Inače, Glas BiH je prvi bošnjački list na arapskom jeziku<br />

van Balkana, te jedini bošnjački list na arapskom danas u<br />

svijetu.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

43


Zelena transferzala<br />

Sandžak<br />

Hafiz Kujević: Naš narod je željan istine, oni su kao suha zemlja<br />

koja jedva čeka berićetnu kišu sa neba<br />

afiz Abdurrahman-ef. Kujević, pomoćnikom muftije za<br />

Hjužni Sandžak jedan je od najpredanijih radnika za islam u<br />

našoj regiji. Zato smo odlučili prenijeti najzanimljivije odgovore<br />

hafiza Kujevića, kojeg je dao za novi broj lista Glas islama.<br />

Jedan ste od alima u našoj instituciji koji je angažovan na mnogim<br />

poljima i resorima. Možete li nam nešto reći o Vašim funkcijama<br />

i aktivnostima koje obavljate?<br />

KUJEVIĆ: U južnom Sandžaku, u Rožajama, pri Medžlisu<br />

Islamske zajednice radim kao sejiri vaiz. To znači kao misionar<br />

koji obilazi narod, džemate poziva ih istini. U sklopu ovog<br />

emaneta već punih šest godina držim redovno naučno, heftično<br />

predavanje utorkom u Kučanskoj džamiji iz sire, tefsira,<br />

akaida i fikha. Također sam počašćen da obilazim sve rožajske<br />

džamije, posebno u gradu, svake džume gdje kroz instituciju<br />

hutbe ljudima dajemo smjernice za uspješan rad na svim društvenim<br />

poljima. Također, odnedavno smo započeli halku tefsira<br />

u skoro svim džamijama u gradu. Cilj nam je da prokomentarišemo<br />

cijeli Kur’an u našim džematima i približimo našem<br />

narodu razumijevanje Allahove knjige... Osim toga, angažovan<br />

sam kao profesor kiraeta i arapskog jezika u isturenom odjeljenju<br />

Medrese “Gazi Isa-beg” u Rožajama. Također, predajem i<br />

na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru kao asistent<br />

za katedru hadisa. Jedan sam od osnivača, muhaffiz, a sada i<br />

predsjednik Upravnog odbora Škole Kur’ana Časnog u Novom<br />

Pazaru. Odnedavno obavljam jednu za mene najčasniju funkciju.<br />

Naime, imenovan sam za pomoćnika Muftije sandžačkog<br />

za južni Sandžak. Želim da istaknem da sam jedan od osnivača<br />

Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori i zamjenik predsjednika<br />

ove slobodarske organizacije.<br />

Obzirom da ste čovjek sa misionarskog terena, možete li<br />

nam reći ima li odaziva kod ljudi pozivu kojeg upućujete Vi<br />

i Vaše kolege?<br />

KUJEVIĆ: Odgovorno tvrdim da je naš narod pogodno tlo<br />

za istinu koju je Uzvišeni Allah objavio čovječanstvu. Brzo se<br />

odaziva i prihvata poziv koji dođe od iskrenih ljudi i na lijep<br />

način. Naš narod je željan istine. Meni izgleda kao suha zemlja<br />

koja jedva čeka berićetnu kišu sa neba da se napoji i zadovolji<br />

svoje potrebe. Veliko interesovanje vlada posebno kod mladih<br />

ljudi. Ali i pored toga mislim da imami i ostali službenici Islamske<br />

zajednice trebaju mnogo više uložiti truda i napora kako bi<br />

iskoristili infrastrukturu Islamske zajednice da izbavimo ljude<br />

iz tame na svjetlo, iz robovanja<br />

ljudima u robovanje<br />

Allahu i iz skučenosti<br />

dunjaluka u prostranstvo<br />

ahireta.<br />

Možete li nam nešto više<br />

reći o radu Škole Kur’ana<br />

u Sandžaku, rezultatima i<br />

planovima u budućnosti?<br />

KUJEVIĆ: Škola Kur’ana<br />

Časnog je jako bitna ustanova<br />

koja je nastala pod<br />

pokroviteljstvom Muftijstva<br />

sandžačkog. Osnovana je prije tri godine u Novom Pazaru,<br />

a već ima preko hiljadu polaznika svih uzrasta širom Sandžaka i<br />

naše dijaspore. Za kratko vrijeme je iznjedrila pet novih hafiza,<br />

a još nekoliko polaznika je blizu da dobiju tu časnu titulu. Po<br />

meni, obaveza je da svaka muslimanska mahala ima odjeljenje<br />

j j<br />

Škole Kur’ana. Zato smo mi od samoga starta odlučni da u sva-<br />

kom sandžačkom gradu otvorimo odjeljenje ove časne ustanove.<br />

Dakle, u cijelom Sandžaku, i sjevernom i južnom dijelu. Valja<br />

napomenuti da smo ovaj svoj cilj uveliko ostvarili. Departmani<br />

Škole Kur’ana su već otvoreni u Tutinu, Sjenici, Ribariću, De-<br />

limeđu, Ljeskovi, a u pripremi je otvaranje odsjeka u Prijepolju.<br />

Pored Vašeg velikog angažmana na polju da’ve i vjerskog buđenja,<br />

Vi ste jako aktivni i na nacionalnom buđenju Bošnjaka.<br />

KUJEVIĆ: ... vjerujem da je nacionalna svijest Bošnjaka branik<br />

naše vjere i naroda od nestanka. Stoga sam postao prepoznatljiv<br />

u svojim govorima, hutbama i predavanjima, jer ističem da je<br />

bošnjaštvo sa svojim bosanskim jezikom, vjerom islamom, maticom<br />

Bosnom, šerijatska obaveza za sve Bošnjake, a posebno<br />

na ovom prostoru.<br />

Zbog svega navedenog podržao sam nacionalne institucije<br />

koje rade na ostvarivanju i afirmaciji vrijednosti koje sam<br />

istakao. Koristim mogućnost da pozovem sve Bošnjake svijeta<br />

da podrže naše institucije: Islamsku zajednicu na čelu<br />

sa reisu-l-ulemom u Sarajevu, Bošnjačku akademiju nauka i<br />

umjetnosti, Svjetski bošnjački kongres, Bošnjačku kulturnu<br />

zajednicu, Bošnjačku nacionalnu fondaciju i ostale organizacije<br />

koje rade na istinskom ostvarivanju naših vjerskih i<br />

nacionalnih ciljeva.<br />

Kosovo<br />

U kosovskim centralnim institucijama<br />

uposleno samo 1,6 posto Bošnjaka?<br />

Na debati o zapošljavanju Vijeće Kongresa bošnjačkih<br />

intelektualaca održanoj u Prizrenu, iznijet je podatak<br />

da od 5.506, oko 90 radnika je uposleno u centralnim državnim<br />

institucijama. Predsjednik VKBIK-a Mejdin Saliji,<br />

iznoseći statističke podatke o broju uposlenih Bošnjaka u<br />

državnim institucijama, ukazao je da u određenim organima<br />

Bošnjaka uopšte i nema. “U Ministarstvu obrazovanja,<br />

nauke i tehnologije, od ukupno 228 uposlenih radi osam<br />

Bošnjaka, u Ministarstvu unutrašnjih poslova od 885 uposleno<br />

je 18, u Tužilaštvu od 353 njih 11. Zabrinjava što<br />

Bošnjaka uopšte nema u ministarstvima pravde, finansija,<br />

javne administracije”.<br />

Nepriznavanje diploma sa određenih fakulteta na Kosovu i van<br />

njega je pitanje koje godinama čeka rješenje i to sve ide na štetu<br />

Bošnjaka koji ne mogu da obezbijede svoju egzistenciju. Na<br />

skupu su iznijeti stavovi da Bošnjaci pokazuju malu zainteresiranost<br />

prilikom objavljivanja konkursa te da bošnjački politički<br />

predstavnici nedovoljno pomažu u rješavanju ovog problema.<br />

“Ako nam se ne priznaju diplome, ne možemo naći posao<br />

ni ovdje ni vani.<br />

Ovakav negativan<br />

trend će dodatno<br />

uticati na iseljavanje<br />

Bošnjaka sa<br />

Kosova tako da nas<br />

za dvadesetak godina<br />

možda i ne bude<br />

ovdje”, naglasio je<br />

Edis Jonuzi.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

44


Hrvatska<br />

Život muslimana na otoku Krku<br />

a otoku Krku danas živi 500-tinjak Bošnjaka. I ovdje se<br />

Nveć duže vrijeme javljala ideja da se ti ljudi nekako okupe<br />

i da se taj vjerski život podigne na jednu višu razinu. Rijeka<br />

je kao centar jednostavno predaleko i mi smo se ovdje najprije<br />

okupljali u jednoj privatnoj kući, poslije u jednom apartmanu,<br />

a sada je naša obitelj darovala prostor od nekih 100<br />

kvadrata, gdje se petkom obavlja džuma-namaz (muslimanska<br />

molitva petkom op.ur.), a subotom održava vjeronauk”, priča<br />

Teofik Čočić, jedan od najstarijih i najistaknutijih članova<br />

muslimanske zajednice (džemata) na otoku Krku. Nakon rata<br />

u BiH, broj Bosanaca i Hercegovaca na otoku Krku znatno se<br />

povećao, tako je i okupljanje tih ljudi i organiziranje njihovog<br />

vjerskog života iz dana u dan postajalo sve potrebnije. “Mi<br />

danas na otoku Krku imamo cijelo jedno naselje Bosanaca i<br />

Hercegovaca koji su tu stigli prije rata, ali imamo i situaciju da<br />

Crna Gora<br />

Nakon sto godina klanjana dženaza-namaz<br />

šehidima Plava i Gusinja (1912-1913)<br />

su mnogi drugi raštrkani po cijelom otoku i takoreći dosta odsječeni.”<br />

Vjeronauk, pojašnjava Čočić, nije važan samo zbog<br />

teološke naobrazbe, već i zbog druženja i raznih kulturnih<br />

manifestacija koje se na ovim druženjima najavljuju i organiziraju.<br />

“Njegovanje<br />

bosanskohercegovačke<br />

kulturne baštine<br />

bitan je faktor<br />

u borbi protiv<br />

asimilacije”, kaže i<br />

Hajrudin Mujkanović,<br />

glavni imam<br />

džamije u Rijeci. Ujedno zadužen i za sadržaje vjeronauka na<br />

otoku Krku, Mujkanović smatra kako je najvažnije da Bosanci<br />

i Hercegovci koji ovdje žive zadrže neku kulturološku, pa tako i<br />

emotivnu vezu sa zemljom iz koje dolaze. “I ja moram priznati<br />

da su ta djeca dosta toga naučila, ipak su to bili ljudi koji su<br />

se bili potpuno asimilirali. Ali eto, hvala dragom Bogu, malo<br />

kroz džumu, malo kroz džemat, malo kroz nekakve aktivnosti,<br />

pogotovo kroz islamski vjeronauk i kroz tu djecu, uspijevamo,<br />

da tako kažem, vratiti te naše ljude iz mrtvih, da postanu svjesni<br />

kome pripadaju, tko su i što su i odakle su došli na kraju krajeva”,<br />

kaže Mujkanović. (www.islamska-zajednica.hr)<br />

Početkom prošle sedmice u Plavu je u organizaciji Mešihata<br />

Islamske zajednice u Crnoj Gori, te Islamske zajednice i<br />

Kulturnog centra Plava i Gusinja iz Njujorka, klanjana dženaza,<br />

povodom stogodišnjice zločina i nasilnog pokrštavanja Bošnjaka<br />

i Albanaca u Plavu i Gusinju u periodu 1912.-1913. Dženazi<br />

je prisustvovalo oko 2.500 Bošnjaka i Albanaca, te vjernika<br />

iz drugih djelova Crne Gore, te SAD- a, BiH, Kosova i Srbije.<br />

Gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović, koji je i predsjed-<br />

nik Organizacionog odbora za obilježavanje stogodišnjice<br />

zločina, je kazao da je današnji dan “sjećanje na nevino stradale<br />

Bošnjake i Albance ovog kraja, koji su stradali nakon što<br />

su odbili da promijene svoju vjeru”.<br />

“Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje, nikada se ne može zaboraviti<br />

ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena.<br />

Nadamo se da će spomen na žrtve počinjenih zločina naći<br />

mjesta na stranicama istorije nove i moderne Crne Gore, a<br />

isto tako i da će se stanovnici ove kotline osloboditi straha,<br />

da im neko ne ukrade i ne sakrije istinu o 1913. Mi Bošnjaci<br />

i Albanci imamo obavezu, da se jasno i nedvosmisleno odredimo<br />

protiv zla zlih ljudi. Neutralnost pomaže dželatu, nikad<br />

žrtvi, a šutnja hrabri tiranina, nikad potlačenog”, kazao<br />

je Šahmanović dodajući da je cjelokupno stanosvništvo plav-<br />

sko-gusinjske kotline nasilno pokršteno, a sloboda na odabir<br />

vjere je bila ukinuta. “U tim trenucima stotine Plavljana<br />

i Gusinjana je odbilo da promijeni vjeru. Podignutog čela<br />

otišli su u sigurnu smrt. Za nas, to su najveći borci za ljudska<br />

prava. Ubijeni su zbog toga što su bili druge vjere i što su<br />

imali drugačija imena. Zločini o kojima govorimo ne smiju<br />

biti tek puke riječi koje će se prevaliti preko naših usana.<br />

Moramo znati osjetiti težinu zločina, svo zlo i svu bol koja<br />

je našim precima nanešena. Utvrđivanje i konačno priznanje<br />

istine o zločinima nad muslimanima Plava i Gusinja počinjenih<br />

od strane tadašnih crnogorskih vlasti i utvrđivanje odgovornosti<br />

najuzvišenija je dužnost naše generacije. Spomen<br />

obilježje ubijenim u 1912.-1913. godini naša je obaveza, i<br />

to će biti naš podsjetnik na vakat zuluma i garant da nam se<br />

zločini nikada više ne ponove”.<br />

Kosovo<br />

Majkl Kirbi, američki ambasador u Srbiji: SAD ne žele<br />

novu Republiku Srpsku na Kosovu jer to nije dobro<br />

ispalo ni u BiH<br />

irbi je novinarima u Novom Pazaru kazao da SAD sa interesovanjem razmatraju<br />

Kprijedlog K Beograda o zajednici srpskih opština na Kosovu. Međutim, on je kazao<br />

da Sjedinjene Države još ne znaju šta takav prijedlog (zajednica srpskih opština)<br />

zapravo znači. “Nije tajna da SAD ne žele Republiku Srpsku na Kosovu, jer to nije<br />

dobro ispalo ni u Bosni i Hercegovini”, dodao je ambasador Majkl Kirbi.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

45


Zločin<br />

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica<br />

Vrhovnog savjeta odbrane SRJ<br />

Perišić u panici: Bosanski Srbi su pred porazom<br />

Nastavljamo sa objavljivanjem su za dva mjeseca borbe izgubili oko<br />

svjedočenja Srba o ratnim 3.000 ljudi ili prosječno oko 1.500.<br />

zločinima nad Bošnjacima tokom Međutim, pošto je intenzitet borbenih<br />

dejstava bio daleko manji, taj broj<br />

agresije na Bosnu i Hercegovinu.<br />

se kreće oko 1.000 u septembru, a u<br />

Svjedočenja koja ćemo objaviti oktobru negdje oko 2.000 ljudi. Gubici<br />

u materijalnim sredstvima jesu:<br />

u nastavku su transkripti sa<br />

sjednica Vrhovnog savjeta 15 tenkova, oko 30-ak raznoraznih<br />

odbrane tadašnje SRJ a koji su artiljerijskih oruđa i protivavionskih i<br />

druga sitnija sredstva.<br />

objavljeni u Hagu u procesu MOMIR BULATOVIĆ: Da li su<br />

suđenja Momčilu Perišiću tenkovi zarobljeni ili uništeni?<br />

Pripremio: Ramiz Hodžić<br />

Srpsku stranu priče o ratnim<br />

zločinima nad Bošnjacima<br />

nastavljamo objavljivanjem<br />

transkripta sa sjednica Vrhovnog savjeta<br />

odbrane tadašnje SRJ a koji su<br />

objavljeni u Hagu u procesu suđenja<br />

Momčilu Perišiću. Transkripte koje<br />

ćemo objavljivati u nastavku prenosimo<br />

sa stranice agencije “Sense” i “Enovine”.<br />

Sjednica Vrhovnog savjeta održana<br />

28.10.1994.<br />

MOMČILO PERIŠIĆ: Gospodo<br />

predsjednici, ja bih vas u najkraćim<br />

crtama upoznao sa situacijom u Bosni.<br />

Muslimansko-hrvatske snage su<br />

prešle u opštu ofanzivu, sa ciljem da<br />

presjeku zapadni dio Republike Srpske<br />

na pravcu Bihać prema Bugojnu.<br />

Na tom prostoru ostvarile su određene<br />

uspjehe.<br />

Vidite da se ovi njihovi klinovi, što<br />

je predviđanje njihovih namjera, poklapaju<br />

otprilike sa prostorom - ova<br />

crna crta je ono što je Kontakt grupa<br />

dala da pripadne hrvatsko-muslimanskoj<br />

koaliciji. Znači, oni su tu prešli u<br />

ofanzivu, prešli su u ofanzivu na pravcu<br />

Bjelašnica prema Goraždu i iz Goražda<br />

prema Bjelašnici, sa ciljem da se<br />

spoje i da naprave put u ovoj enklavi.<br />

Takođe, imaju izražena dejstva prema<br />

koridoru. Do sada su, od 1. septembra<br />

uspjeli da osvoje 843 kvadratna kilometra<br />

prostora. Sa tog prostora Srbi su<br />

morali da povuku ukupno oko 15.750<br />

stanovnika. Dosadašnji ukupni gubici:<br />

poginulo je 536 pripadnika, teže<br />

ranjeno 673, lakše ranjeno 1.842, nestalo<br />

ili zarobljeno 235. To znači da<br />

MOMČILO PERIŠIĆ: Tenkovi<br />

su zarobljeni, jer je došlo do naglog<br />

povlačenja Srba sa ovog prostora.<br />

Postignuto je iznenađenje od strane<br />

Muslimana. Imamo indicija da je<br />

tamo još i rađeno nešto na uticaju o<br />

povlačenju boraca sa prve linije fronta.<br />

Nismo uspjeli da dokučimo da li su<br />

to lokalni organi vlasti, ili je to možda<br />

čak neko uradio po nalogu Republike<br />

Srpske, sa ciljem da svoj politički<br />

poraz, na neki način, opravdaju vojničkim<br />

porazom. Ti ljudi su, u prvom<br />

redu, psihološki iznuravani, govoreći<br />

im da je to prodato, šta oni brane itd.<br />

Drugo, postignuto je sinhronizovano<br />

veliko iznenađenje od strane<br />

muslimanskih snaga, a mi mislimo<br />

i drugih. Sva ova sredstva su ostala<br />

zbog nemogućnosti pokretanja. Nešto<br />

su uspeli da uništa, ali gro nije<br />

uništen.<br />

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To<br />

je slična situacija sa onom u Zapadnoj<br />

Slavoniji, kada su odatle otišli bez<br />

ikakvih razloga.<br />

MOMČILO PERIŠIĆ: Jeste. Novi<br />

momenat jeste da je pored intenzivnih<br />

dejstava Petog korpusa, intenzivirana<br />

su i dejstva Sedmog korpusa muslimanskih<br />

snaga. Juče su se uključile<br />

i snage Herceg-Bosne na pravcu od<br />

Tomislavgrada ili Duvna, prema Malovanu,<br />

vjerovatno sa ciljem da presjeku<br />

kompletan ovaj prostor i da na taj<br />

način dovedu u težu poziciju Republiku<br />

Srpsku, a posebno Republiku Srpsku<br />

Krajinu. Sva ova događanja treba<br />

posmatrati u kontekstu, da se stvori<br />

što povoljnija situacija za Muslimane<br />

i Hrvate u Bosni, ali i Hrvate pred<br />

diplomatske pregovore, jer pogoršanje<br />

stanja ovde stvara uslove za neku<br />

prednost Hrvata u odnosu na RSK.<br />

Ako bi se to dalje nastavilo i oni prešli<br />

u opštu ofanzivu, obzirom na položaj<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

46<br />

Srba, mi predviđamo sljedeće. Srbi će<br />

polako, kao i do sada, gubiti prostor i<br />

dalje, do određenog stepena, a potom<br />

će nastati veliki pad morala i doći će<br />

do masovnijeg napuštanja Republike<br />

Srpske, u prvom redu od strane civila,<br />

a u nekoj kasnijoj fazi i vojnika.<br />

Zašto je došlo do ovoga - lako je<br />

vidjeti iz odnosa snaga. Do sada je<br />

prednost Srba bila isključivo materijalnotehnički<br />

faktor; bili su inferiorni<br />

i u broju ljudi i u svemu, prostor<br />

i vrijeme nisu radili za njih, ali sada<br />

je izbalansiran materijalno-tehnički<br />

faktor i prelazi na stranu Muslimana,<br />

a materijalno-tehnički faktor utiče<br />

negativno i na moral; vrijeme radi za<br />

Muslimane. Dvadeset odsto Srba sa<br />

kompletnog tog prostora od ukupnog<br />

stanovništva drži 70 i nešto odsto<br />

prostora, što je neodrživo. Vi znate<br />

da su velike vojskovođe u osvajanju<br />

prostora, da bi išli na novi, napuštali<br />

stari, bez obzira što su osvojili, ali<br />

ovi teže po svaku cijenu da ga zadrže<br />

i to će u ovakvim uslovima biti nemoguće.<br />

Neminovno je da, i bez udara<br />

avijacije, postepeno gube prostor. Ako<br />

dođe do udara avijacije, selektivno ili<br />

masovnije, proces gubljenja prostora<br />

biće još izraženiji. Odnos snaga, na<br />

primjer u artiljeriji, j je skoro jedan prema<br />

jedan, i čak su superiorniji. Želio<br />

bih da napomenem kako ova situacija<br />

može uticati na bezbjednost SRJ.<br />

Prvo, stanje u Vojsci SRJ. Vi znate da<br />

smo preduzeli određene mjere borbene<br />

gotovosti. Prema razvoju situacije,<br />

momentalno nema potrebe za višim<br />

stepenom borbene gotovosti, ali obzirom<br />

na stanje Vojske, morali bismo<br />

nešto preduzeti u narednom periodu,<br />

a posebno po pitanju materijalnog<br />

faktora.<br />

Popunjenost ubojnim sredstvima:<br />

pješadijska municija za podršku u pješadiji<br />

je 37 odsto, što je malo. Artiljerijska<br />

municija za protivoklopnu borbu<br />

je 46 odsto. PA municija cijevna<br />

je 47 odsto. Kritična ubojna sredstva<br />

ukupno u naoružanju našem je - mina<br />

120 mm imamo samo 16 odsto, raketa<br />

64 itd. Pogonska sredstva: benzina<br />

imamo 46 odsto, dizel goriva 21, mlaznog<br />

goriva osam odsto, intendantska<br />

sredstva 20 odsto i odeće 25 odsto. To<br />

je u materijalnim rezervama Vojske<br />

Jugoslavije.


Da se odmah zaustavi muslimanska<br />

ofanziva<br />

Stanje je sljedeće. Ukupna popunjenost<br />

Vojske Jugoslavije, prema<br />

mirnodopskoj formaciji, odnosno po<br />

onom usvojenom broji 126.000.<br />

Mi smo momentalno popunjeni sa<br />

74 odsto, a ovo se prije svega odnosi<br />

na to što u ovom periodu moramo, na<br />

neki način, da premostimo nedostatak<br />

mladića, jer se prešlo na sistem sa 18<br />

na 21 godinu, a radi štednje ne pozivamo<br />

adekvatan broj vojnih obveznika<br />

da ih zamijeni, tako da je to 74 odsto.<br />

To ovdje imate po kategorijama.<br />

Izražen je odliv kadra, zbog ukupne<br />

situacije, a prije svega zbog neriješenih<br />

stambenih pitanja, zbog relativno niskih<br />

primanja i nuđenja većih primanja<br />

u drugim strukturama. Otišlo je,<br />

mimo penzionisanja, od 1. 1. do 30.<br />

9. 1994. godine, iz vojske podoficira<br />

391 i oficira 413 - ukupno 804 čovjeka.<br />

To znači da je otišlo ljudi onoliko<br />

koliko iškolujemo za godinu dana,<br />

što je veoma indikativno i složeno, o<br />

čemu ubuduće moramo voditi računa<br />

(…) Nešto bih rekao o našem prijedlogu<br />

mjera.<br />

Prvo, predlažemo da Vlada SRJ<br />

odmah uputi najstrožiju protestnu<br />

notu OUN, stalnim članicama Saveta<br />

bezbjednosti, predstavnicima Kontakt<br />

grupe i UNPROFOR-u, sa zahtjevima<br />

da se odmah obustavi - na diplomatskom<br />

planu - muslimanska ofanziva,<br />

a posebno ofanziva iz zaštićenih<br />

zona. Nisam napomenuo da je zona<br />

oko Sarajeva zaštićena, a oni je koriste<br />

za agresivne namjere, koriste i onu<br />

iz Bihaća itd. Mi smo blokadu prema<br />

Republici Srpskoj uveli sa<br />

ciljem da se stvore uslovi za<br />

mirno rješavanje krize, a nikako<br />

da se kriza riješi putem<br />

rata. Međutim, Muslimani<br />

su ohrabreni čak i javnom<br />

podrškom SAD. Ako se to<br />

tako nastavi, onda će Srbi<br />

tamo zaista doći u bezizlazni<br />

položaj.<br />

Drugo, molim da se dodijele<br />

finansijska sredstva<br />

koja su već odobrena - onih<br />

36 miliona, što smo do sada<br />

već potrošili na povećane<br />

mjere borbene gotovosti i što ćemo<br />

potrošiti. Ako ne bude ništa uz tih 36<br />

miliona, imamo “na glavu” da se postavimo<br />

i izdržaćemo do kraja godine.<br />

Dosadašnji<br />

ukupni gubici:<br />

poginulo je 536<br />

pripadnika, teže<br />

ranjeno 673,<br />

lakše ranjeno<br />

1.842, nestalo<br />

ili zarobljeno<br />

235. To znači<br />

da su za dva<br />

mjeseca borbe<br />

izgubili oko<br />

3.000 ljudi ili<br />

prosječno oko<br />

1.500.<br />

Dalje, ako je moguće, da<br />

se preko Savezne vlade odobre,<br />

pored tih 36 miliona, dodatna<br />

sredstva od 7,5 miliona<br />

dinara za utrošak za liječenje<br />

ranjenika iz Vojske Republike<br />

Srpske i bolesnika iz RSK.<br />

VMA nam je u izuzetno teškoj<br />

situaciji. Vi znate da za sanitetsko<br />

obezbeđjenje Vojske<br />

Jugoslavije nije predviđen ni<br />

dinar u startu - za zbrinjavanje<br />

ranjenika, nego samo za<br />

Vojsku Jugoslavije, a mi ih<br />

primamo non-stop. To VMA<br />

i druge institucije dovodi u veoma tešku<br />

poziciju, tim prije što oni od tih odobrenih<br />

sredstava moraju da utroše postojeća,<br />

a svi prihodi idu u Saveznu vladu.<br />

Oni će cio teret svoje zločinačke greške da prebace na<br />

one koji su najviše učinili da se sačuva taj narod<br />

S<br />

LOBODAN MILOŠEVIĆ: Podsjetio bih vas na reakciju Karadžića<br />

i Krajišnika kada smo im predočili razvoj situacije da će biti<br />

natjerani. Oni su tada rekli: “I bolje je da budemo natjerani, samo da ne<br />

prihvatimo!” Onda smo im rekli: “Da budete natjerani, znači mnogo mrtvih”,<br />

kažu: “Za žrtve se ne pita!” Prema tome, da bi svoju sujetu sačuvali,<br />

da nisu oni ti koji su prihvatili mirovni plan, zato što im je malo pola<br />

Bosne i Hercegovine, oni će da dozvole da mnogo ljudi izgine! Pozadina je<br />

ovo: oni će za to da optuže Vojsku Republike Srpske. Oni će cio teret svoje<br />

zločinačke greške da prebace na one koji su najviše učinili da se sačuva taj<br />

narod, a to je Vojska! Na kraju će politički Vojska tamo da plati ceh, a ne<br />

političko rukovodstvo! Nadam se da to neće da uspije, ali je to naciljano<br />

apsolutno u tom pravcu. Ja znam kako oni razmišljaju - mi smo od njih<br />

pravili političare.<br />

Njihova politička pamet je vrlo jednoznačna. Oni su našli da krivac<br />

bude Vojska! I Vojska će da plati, nažalost, ceh! To nije jasno Mladiću i<br />

njegovom štabu, jer da mu je bilo jasno, on ne bi pustio da ga tako manipulišu.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

47


Društvo<br />

Prvi bosanski konvoj humanitarne pomoći<br />

sirijskom narodu<br />

Dali smo im emanet<br />

da ih nećemo zaboraviti<br />

U organizaciji udruženja Piše: Zemira Gorinjac<br />

“Solidarnost” a u suradnji<br />

Prvih dana, nakon<br />

sa mnogim udruženjima<br />

što smo obznanili<br />

pokretanje<br />

iz Bosne i Hercegovine, projekta upućivanja konvoja<br />

humanitarne pomoći<br />

organizovan je prvi bosanski<br />

sirijskom narodu, osjetili<br />

konvoj humanitarne pomoći smo strah i neizvjesnost.<br />

sirijskom narodu. Ideja Veličina projekta nametala<br />

je veliku odgovornost.<br />

vodilja za organizovanje Pa ipak, naša čvrsta volja<br />

nadjačala je naše strahove<br />

konvoja bia je činjenica da i odlučno smo krenuli ka<br />

kao narod koji je doživio svom cilju. Iskreni nijet i<br />

čvrsta volja otvorili su nam<br />

strahote rata imamo<br />

vrata Allahove pomoći.<br />

obavezu pomoći druge Uz Njegovu volju ubrzo smo dobili<br />

konkretnu pomoć od strane brojnih<br />

onako kako su nas pomagali pojedinaca i udruženja. Svima smo<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

48<br />

Vraćamo se u<br />

Bosnu noseći<br />

tešku sliku<br />

patnje jednog<br />

naroda, sliku<br />

koja će nas<br />

dugo proganjati<br />

i činti dušu<br />

nemirnom i<br />

ranjenom.<br />

saopćili važan princip ovog projekta,<br />

dakle, smatrali smo da konvoj<br />

ima svoju opravdanost samo ako<br />

sve bude donirano: Kamion, gorivo,<br />

robe. Odmah smo se dali u pronalaženje<br />

donatora za kamione, kombi<br />

vozila za logistiku konvoja, gorivo.<br />

Narednih mjesec dana kontaktirali<br />

smo bezbroj bosanskih firmi koje<br />

imaju, ne jedan, već nekoliko kamiona,<br />

ali nažalost niko nije bio voljan<br />

donirati svoj kamion u humanitarne<br />

svrhe, odnosno uspjeli smo pronaći<br />

samo jedan kamion i potrebno gorivo<br />

za njega.<br />

Druga faza<br />

S obzirom da do predviđenog<br />

roka nismo uspjeli<br />

dobiti tražene donacije<br />

odlučili smo se da prijevoz<br />

humanitarne pomoći bude<br />

osvaren pomoću return<br />

turskih kamiona. To nam<br />

je omogućilo prelazak u<br />

drugu fazu prikupljanja<br />

humanitarne pomoći od<br />

odjeće, obuće, prehrambenih<br />

artikala svih vrsta,<br />

higijenskih potrepština,<br />

svega onog što bi i sebi željeli. Formirali<br />

su se timovi udruženja “Solidarnost”<br />

u Tuzli, Sarajevu, Zenici,


Travniku, D. Vakufu, Cazinu, Bosanskj<br />

Krupi i Bihaću, kao mjestu<br />

gdje je sjedište Udruženja. Pored<br />

toga Udruženje “Tesnim”, “Pomozi<br />

ba”, “AHI”, “DAR”, “MIRIS”, “Selam”,<br />

“SADAKA”, grupe građana<br />

radili su na prikupljanju donacija.<br />

Pozive da doniraju nešto od prehrambenih<br />

artikala ili bilo šta drugo<br />

slali smo mnogim trgovačkim<br />

centrima, ali na žalost nismo naišli<br />

na spremnost da se na taj način pomogne<br />

akcija. Formirali smo tri sabirna<br />

centra gdje su građani mogli<br />

dostavljati svoje donacije: Sarajevo,<br />

Zenica i Bihać. U Bihaću smo odlučiti<br />

prikupljati donacije od građana<br />

po trgovačkim centrima što se pokazalo<br />

vrlo uspješnim. Naši volonteri<br />

u Zenici i Tuzli su kontaktirali<br />

pojedince i firme. Za prikupljanje<br />

donacija po trgovačkim centrima<br />

trebalo nam je mnogo volontera.<br />

Perid ispita limitirao je rad aktivista<br />

“Solidarnosti”, pošto ih je većina<br />

studenti. Allah nam je poslao u<br />

pomoć aktiviste Kluba ekstremnih<br />

sportova “Kodokan” koji su dali veliku<br />

pomoć u ovom periodu. Nakon<br />

završetka prikupljanja donacija građana<br />

slijedio je težak zadatak. Sortiranje<br />

artikala, izrada specifikacije i<br />

priprema dokumentacije za kretanje<br />

konvoja. Izrada specifikacije sadržaja<br />

humanitarne pomoći je<br />

bila frustrirajuća. Istovremeno<br />

sa zahtjevnim procesom<br />

izrade specifikacije<br />

i priprema dokumentacije<br />

trajala je potraga za return<br />

kamionima. Neočekivano<br />

smo naišli na problem,<br />

gdje nijedna od firmi sa<br />

kojom smo kontaktrali<br />

nije bila voljna za 1.500<br />

pa ni za 2.000 eura po<br />

kamionu voziti pomoć do<br />

Antakije, granice sa Sirijom. Umjesto<br />

da krenemo 2. februara mi smo<br />

tražili kamione punih 8 dana. Mnogi<br />

su se uključili u potragu i Allah je<br />

dao da se javi bosanska firma Activ<br />

trans Tuzla koja je dala najbolju ponudu<br />

od 4.500 eura za oba kamiona.<br />

Tada slijedi utovar kamiona jedan u<br />

Zenici i dijela brašna od 2 tone u Bihaću<br />

a drugi kamion bio je pomoć<br />

u Sarajevu i Bihaću. Nakon završenih<br />

procedura konačno krećemo ka<br />

Siriji. Prelazak granica prošao je uz<br />

uobičajene proceduralne komplikacije.<br />

Prvi odmor napravili smo u<br />

Bugarskoj. U Bugarskoj smo odmarali<br />

u kombiju na nekoj benzinskoj<br />

pumpi. Smrzavali smo se. Dok kombi<br />

ne grije užasno je hladno. Ujutro<br />

u petak stižemo na tursku granicu.<br />

Kamini su kasnili iz razloga što<br />

Užasna vrućina,<br />

sparina i<br />

smrad osjetio<br />

se u šatoru.<br />

Rekoše da je<br />

ljeti užasno,<br />

nepodnošljivo<br />

je u tome<br />

biti danju a<br />

noću hladno.<br />

Zaplakala sam<br />

vidjevši taj<br />

užas.<br />

imaju obavezu odmaranja.<br />

Zahvaljujući Midhatu Kasapu,<br />

koji je bio vođa puta<br />

i njegovom poznanstvu<br />

mnogih Bošnjaka u Turskoj<br />

svo vrijeme puta smo<br />

imali besplatno prenoćište.<br />

Nažalost, u Turskoj se<br />

suočavamo sa teškim problemima<br />

oko carine robe.<br />

Iako je problem za nas<br />

na momente bio nerješiv<br />

imali smo sreću, odnosno<br />

u pomoć nam je pritekao veliki humanista<br />

Husein Kansu koji nam je<br />

riješio sve probleme.<br />

Konačno u Antakiji<br />

Čini mi se da su administrativni<br />

problemi definitivno iz nas. Krećemo<br />

ka Hataju i gradu Antakija sa<br />

stankom u Adani gdje nas dočekuju<br />

Bošnjaci, nezaboravna gospoda<br />

Kasim i Redžo. Prelijepo druženje<br />

sa nasim Bošnjacima, ručak koji su<br />

nam priredili, dobro su nas okrijepili.<br />

Kasnije, navečer bez ikakvih<br />

poteškoća stigli smo u Antakiju gdje<br />

nas je dočekao Salih, predstavnik<br />

IHH-a. Ujutro krećemo u Rejhanli<br />

krizni štab IHH-a, taj dan posjećujemo<br />

bolnicu sa sirijskim izbjeglicama<br />

i jedan sabirni centar. Susret<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

49


sa ranjenima u bolnici je bio dirljiv i<br />

bolan, pogotovo jer smo vidjeli puno<br />

djece invalida ali i žena. Silno smo im<br />

željeli pomoći i odlučili smo svakom<br />

od njih donirati nešto novca da sebi<br />

kupe što treba. Jedan dječak bez noge<br />

sa ožiljcima na licu, izgledao je po ponašanju<br />

kao starac. Nije dozvoljavao<br />

da se fotografiše. Djeca koja su nepokretna<br />

sa posebnom dozom smirenosti<br />

posmatrali su šta se oko njih dešava.<br />

Teško je bilo sve to gledati. Kasnije<br />

odlazimo u drugi sabirni centar gdje<br />

nas je stanje, koje smo tamo zatekli,<br />

posebno dirnulo. Na malom prostoru,<br />

sa samo jednim toaletom, živjelo je<br />

30 porodica sa preko 300 djece svih<br />

uzrasta. Pregrada za cijeli prostor bila<br />

su dva improvizirana zida od najlona.<br />

Nema grijanja, hranu im neko donosi,<br />

djeca ne idu u školu. neki mjesecima<br />

nisu kupani. Muškarci, žene, djeca,<br />

djevojke, svi zajedno. Neke sestre su<br />

imale i nikabe. Pitala sam se kako je tu<br />

noću. Tu ne postoji privatnost. Kako<br />

je majkama sa bebama, bebama kojih<br />

je tu bilo preko dvadeset. Kad smo stigli<br />

jedna djevojka mi priđe, jedina je<br />

znala govoriti engleski. Pita me da li<br />

sam muslimanka. Nije znala za Bosnu,<br />

ali njena mama i strina jesu. Pozvala<br />

me da uđem kod njih da sjednem, dali<br />

su mi spužvu da sjednem. Silno su<br />

željeli pričati. Jedna nana je uputila<br />

dovu. Objasnili su joj otkud dolazimo.<br />

Strina je rekla da je plakala kad je bio<br />

rat u Bosni. Sad je ostala bez<br />

muža, ostala je sama sa troje<br />

djece. Tu je bilo mnogo<br />

muškaraca sposobnih za rat,<br />

ali su bili tu. Kuća u kojoj<br />

žive nije ni u čijoj nadležnosti<br />

iako je unutar Turske<br />

u Rejhanliju. Tako da su<br />

prepušteni milosti humanitarnih<br />

organizacija koje<br />

navrate i nešto im doniraju.<br />

Sirija<br />

Stižu i naši kamioni što<br />

nas čini posebno sretnim.<br />

Napokon se ostvario naš cilj.<br />

U toku noći desio se istovar<br />

sa kamiona na kamion. Dogovor<br />

je da muški dio tima<br />

ide unutar Sirije sa kamionima i tamo<br />

dijele pomoć. Zbog opasnosti žene ne<br />

mogu ići, odlučeno je da sa nama ide<br />

jedan naš član, u razgledanje šatorskih<br />

naselja unutar Turske. Međutim, ja,<br />

Sabaha Gradinocić i Anel Mameledžija<br />

sjeli smo u jedan kamion sa bratom<br />

Salihom. Vozili smo se ne znajući<br />

da ćemo ići u Siriju i to preko drugog<br />

manjeg prelaza. Odjednom kamioni<br />

staju, kažu da smo zaksanili. Vojska<br />

je zaustavila ulazak kamiona, čekamo<br />

pola sahata. Dolazi Salih i brzo uskačemo<br />

u neki kombi bez sjedišta.Čučeći<br />

se vozimo i vrlo brzo stižemo do granice.<br />

Ne smijemo snimati i fotografisati<br />

Nakon<br />

završetka<br />

prikupljanja<br />

donacija<br />

građana<br />

slijedio je<br />

težak zadatak.<br />

Sortiranje<br />

artikala, izrada<br />

specifikacije<br />

i priprema<br />

dokumentacije<br />

za kretanje<br />

konvoja. Izrada<br />

specifikacije<br />

sadržaja<br />

humanitarne<br />

pomoći je bila<br />

frustrirajuća.<br />

zbog zabrane od strane turske<br />

vojske. Izlazimo na nekom<br />

brdu, prelazimo jedan<br />

dio gdje je žica razvaljena.<br />

Ulazimo u kombi, polahko<br />

krećemo i prolazimo kroz<br />

kamp koj broji 17.000 izbjeglica.<br />

Prizori su poražavajući.<br />

Blato svuda okolo. Šatori<br />

okruženi blatom. Djeca prljava,<br />

umazana, nijemo te<br />

posmatraju, očekuju da im<br />

nešto daš. Krišom smo im<br />

dali malo slatkiša. Vidimo<br />

male trgovine pod šatorom,<br />

u njima povrće, za one koji<br />

imaju novca. Žene iznijele<br />

tepihe koji se pokvase tokom<br />

noći od vlage na zemlji<br />

da se suše. Neki sjede vani u<br />

tom blatu i piju čaj. Drveni poljski wc,<br />

svuda okolo posut kreč, zbog straha<br />

od zaraze.<br />

Odlazimo u drugi kamp Atma sa<br />

3.000 izbjeglih i nalazimo ih u još većem<br />

blatu i lošijim uvjetima. Imamo<br />

priliku obići šatore i pogledati kako je<br />

unutra. U jednom živi majka sa sinčićem<br />

i mentalno retardiranom kćerkom.<br />

Ispod jastuka dječaka je nož kao<br />

element sigurnosti. U drugom šatoru<br />

majka sa 8 djece. Užasna vrućina, sparina<br />

i smrad osjetio se u šatoru. Rekoše<br />

da je ljeti užasno, nepodnošljivo je u<br />

tome biti danju a noću hladno. Zaplakala<br />

sam vidjvši taj užas. Djevojčica<br />

50


koja nas je sa još nekoliko djece cijelo<br />

vrijeme pratila reče mi na arapskom.<br />

“To je život“. Bol i tuga koju smo<br />

vidjeli ovdje su sramota za ummet,<br />

za nas muslimane. Donirali smo im<br />

500 eura za kupovinu goriva. Pitaju<br />

nas odakle dolazimo. Drago im je<br />

kad smo rekli da smo iz Bosne. Nakon<br />

toga, idemo se sastati sa drugim<br />

dijelom našeg tima koji je krenuo sa<br />

kamionima pomoći. Ostavljamo šatorska<br />

naselja i svo vrijeme puta plačemo<br />

i dovimo Allahu da im se smiluje.<br />

Salih odlazi po dio našeg tima,<br />

a mi ostajemo sa mladim borcima,<br />

koji nas ljubazno pozivaju da obavimo<br />

namaz u njihovim prostorijama, časte<br />

nas čajem i keksima. Pričaju nam o<br />

oslobođenju dva aerodroma i stanju u<br />

Siriji. Mi njih obaveštavamo šta smo<br />

donijeli od pomoći. Soba je mračna,<br />

posteljina prljava. Pitam ko im kuha.<br />

Rekoše žena od jednog borca ili oni<br />

sami. Svi su jako mladi, uglavnom do<br />

30 godina. Jedan mladi borac svima<br />

je ostao u posebnom sjećanju.Zračio<br />

je nekom posebnom energijom. Pjevao<br />

nam je u kombiju pjesmu koju vojnici<br />

pevaju o Siriji. Svi smo to odmah sebi<br />

na mobitele spremili. Dolazi i ostatak<br />

našeg tima, sa dva vojnika krećemo u<br />

obilazak kuća u podjelu naše pomoći<br />

po kućama. Dio pomoći sa kombijem<br />

smo odlučili dijeliti po kućama. I tu<br />

opet tuga. Po nekliko porodica sa dosta<br />

djece živjelo je u jako oskudnim<br />

prostorijama kuća koje su napuštene.<br />

Vidjeli smo da suše stari kruh, jedino<br />

što koriste je krompir i korijen jedne<br />

bodljikave korov biljke, i njega uskoro,<br />

kad nastupe suše, neće biti. Zanimljivo<br />

je da nisu nametljivi kao naš<br />

narod kad je bio rat. Kad smo dijelili<br />

pomoć oni su tako polagano, smireno,<br />

sve to primali i posmatrali nas.<br />

Djeca su bila presretna zbog bombona<br />

i drugih slatkiša.<br />

Približava se akšam i mi polahko<br />

idemo ka izlazu iz Sirije. Prolazimo<br />

opet kamp Kerama sa 17.000 izbjeglica.<br />

Izlazimo i rastajemo se teška<br />

srca sa mladim borcima, koji su nam<br />

bili pratnja. Obećali smo da ćemo<br />

doviti Allahu za njih. Ostavili smo<br />

Siriju iza sebe. Vidjeli smo Siriju siromašnu<br />

od strahota režima. Sirija<br />

i njen narod ostaju u patnji kojoj se<br />

kraj ne nazire.<br />

Povratak kući<br />

Vraćamo se u Bosnu noseći tešku<br />

sliku patnje jednog naroda, sliku koja<br />

će nas dugo proganjati i činiti dušu nemirnom<br />

i ranjenom. Do Istanbula smo<br />

se vozili maratonski dvadesetak sati uz<br />

prekid za toalet i namaz. Vjetar je zanosio<br />

kombi, kiša i magla su otežavali<br />

put. Došli smo u pet sati ujutro, sačekali<br />

sabah i nakon toga spavali samo<br />

dva i po sahata. Odlučili smo ostati<br />

zbog vozača Mirsada Baramovića(67),<br />

koji je pravi heroj, čovjek koji je svaki<br />

momenat koristio za učenje Kur’ana.<br />

Sutradan, nakon sabah-namaza krećemo<br />

za Bosnu, stižemo navečer u pola<br />

jedan u Zenicu. Rastajemo sa nakon<br />

12 dana zajedničkog druženja u misiji<br />

dobra. Tek po povratku kući emocije<br />

su došle do izražaja. Slike Sirije, bijede,<br />

rata, uvjeta u kojim žive, svega što<br />

taj narod proživljava, još uvijek su nam<br />

pred očima. Nekako dok si tamo bilo<br />

je lakše. Tu si uz njih. A ovako daleko<br />

insan želi ponovno nazad. Želiš im<br />

donijeti što više od ljepota koje Bosna<br />

ima. Želiš im donijeti slobodu, mir o<br />

kom sanjaju. Zahvaljujem se Allahu,<br />

dželle šanuhu, što je ova grupa ljudi<br />

bila dio tima prvog konvoja humanitarne<br />

pomoći. Nismo se poznavali, ali<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

51<br />

je Allah dao da je svako od nas imao<br />

svoju ulgu u konvoju. Iman i ibadeti<br />

bili su na visokom nivou. Skromnost<br />

koja nas je pratila svo vrijeme i želja<br />

da se što manje novca utroši bila je<br />

odlika svih nas. Pomagali smo jedni<br />

druge.<br />

Ovom prilikom veliko hvala svima<br />

koji su bili dio ove akcije a posebno<br />

hvala firmi Activ trans koja je bila korektna<br />

i ispoštovala dogovoreno. Također,<br />

hvala direktoru firme Merkez<br />

oil na donaciji kombija za putnike.<br />

Hvala medijima koji su nas podržali<br />

u ovoj akciji, hvala građanima na povjerenju.<br />

Naša akcija podrške i pomoći sirijskom<br />

narodu trajat će u kontinuitetu.<br />

Nećemo stati. Svako ko želi može donirati<br />

novčana sredstva na naš račun<br />

sa naznakom za Siriju. Dali smo im<br />

emanet da ih nećemo zaboraviti da<br />

ćemo im pomoći.


Islamnet<br />

UN<br />

Ateisti traže od Ujedinjenih<br />

nacija da ne usvoje zakon o<br />

zabrani klevetanja religije,<br />

da i dalje mogu psovati i<br />

vrijeđati islamske svetinje<br />

U novembru<br />

prošle<br />

godine lideri<br />

21 zemlje,<br />

koje okuplja<br />

Arapska liga,<br />

objavili su<br />

pred Savjetom<br />

sigurnosti UN<br />

u New Yorku<br />

da njihova organizacija<br />

želi<br />

obavezujući<br />

međunarodni okvir kako bi se osiguralo<br />

da “vjera i njeni simboli budu<br />

poštovani“, odnosno da se donese<br />

zakon o blasfemiji ili međunarodna<br />

zakonska zabrana klevetanja religije.<br />

Predstavnici islamsko-muslimanskih<br />

zemalja u Ujedinjenim nacijama najavili<br />

su da će učiniti sve da postignu<br />

konsenzus za usvajanje međunarodnog<br />

zakona o vrijeđanju vjerskih<br />

ubjeđenja i obilježja. Turski ministar<br />

vanjskih poslova Ahmet Davutoglu<br />

rekao je pred Vijećem UN-a da raste<br />

trend islamofobije. “Mi osuđujemo<br />

sve vrste poticanja na mržnju i vjersku<br />

diskriminaciju protiv muslimana,<br />

ali i ljudi drugih vjera”, kazao je on.<br />

Visoki funkcioner Organizacije za<br />

islamsku saradnje izjavio je kako će se<br />

njihova organizacija usredotočiti na<br />

dobivanje ugovora o kriminalizaciji<br />

klevete u svim narednim pregovorima<br />

sa zapadnim zemljama. Uporedo<br />

sa ovim aktivnostima ovih dana na<br />

adresu Ujedinjenih nacija stigla je<br />

peticija 45 ateističkih organizacija iz<br />

cijelog svijeta. Ateisti traže da se odbaci<br />

prijedlog muslimanskih zemalja<br />

o vrijeđanju, kako oni kažu, islama,<br />

tj. da se ne dozvoli da se usvoji islamski<br />

zakon o blasfemiji. Ateisti traže da<br />

se ne smije dozvoliti usvajanje zakona<br />

koji će im zabraniti psovanje vjerskih,<br />

posebno islamskih svetinja. Oni žele<br />

da mogu komotno vrijeđati poslanika<br />

Muhammeda, a.s., paliti Kur’an, psovati<br />

sve islamske svetinje, a sve pod<br />

izgovorom da imaju pravo slobode<br />

govora.<br />

SAD<br />

Lindsey Graham: Ubili smo<br />

4.700 ljudi bespilotnim<br />

letjelicama<br />

Iran<br />

Građani Teherana u panici zbog<br />

najezde ogromnih štakora: Teže<br />

i po pet kila, ima ih oko dvadeset<br />

pet miliona<br />

Stanovnici Teherana muku muče s<br />

najezdom ogromnih štakora. Prema<br />

izvještaju lokalnih medija koje prenosi<br />

CNN, ima ih preko 25 milijuna i dosežu<br />

težinu od čak pet kilograma. U grad<br />

su se spustili s planine Alborza, odakle<br />

stižu svakog proljeća kad počne otapanje<br />

snijega koje ih istjera iz jazbina<br />

- no ovoga puta su “nekako drugačiji”.<br />

Vjeruje se da je riječ o genetski mutiranim<br />

štakorima. “Nevjerojatno su<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

52<br />

Američki republikanski senator,<br />

ALindsey Graham, govoreći u<br />

Aklubu u malom gradu Easley, Južna<br />

Karolina, dao je dalekosežnu izjavu.<br />

Braneći dronove (korištenje bespilotnih<br />

letjelica u napadima) kao metod<br />

borbe na Blikom istoku, on je otkrio<br />

ukupan broj poginulih od ovakvih napada,<br />

izvještava EaslyPatch. Broj ubijenih,<br />

unatoč činjenici da se već osam<br />

godina koriste dronovi, nisu nikada<br />

bile otkrivene u SAD-u na zvaničnom<br />

nivou. “Mi smo ubili 4.700 ljudi”,<br />

hvalio se senator. “Nekada pogodite<br />

nevine ljude i ja to mrzim, ali mi smo<br />

u ratu, a ubili smo neke veoma visoke<br />

članove Al-Kaide”, rekao je senator,<br />

opravdavajući ubijanje muslimanskih<br />

žena i djece. “To je oružje koje se treba<br />

koristiti. Mi nemamo nikakvih jedinica<br />

u području pakistansko-afganistanske<br />

granice, inače ne bismo mogli<br />

da kontroliramo kretanje militanata<br />

u tom području”, rekao je on. Prema<br />

njegovim riječima, ideja Kongresa da<br />

napadi na specifične mete, koristeći<br />

bespilotne letjelice, moraju biti koordinirani<br />

se čini “ludom”. On je naveo<br />

kao primjer ubistvo Envera Al-Awlakija,<br />

2011. godine, američkog državljana<br />

i imama, koji je prema CIA bio<br />

ideološki lider Al-Kaide Arapskog<br />

poluostrva, a nakon ubistva Usame<br />

bin Ladena, Al-Awlaki je bio proglašen<br />

od strane američke vlade “teroristom<br />

broj jedan”. “Nisam želio da on<br />

ima suđenje. Mi se ne borimo protiv<br />

kriminala, mi vodimo rat”, rekao je<br />

Graham. Prema nekim istraživanjima<br />

apsolutno najveći broj ubijenih<br />

muslimana iz bespilotnih letjelica su<br />

civili. Prema podacima iz 2009. godine,<br />

sa ciljem da ubije devet komandanata<br />

Al-Kaide, Amerika je ubila<br />

700 civila. Američki mediji nedavno<br />

su objavili tekst o bivšem operatoru<br />

bespilotnih letjelica, 27-godišnjem<br />

Brandonu Bryantu iz Montane, koji<br />

je skoro deset godina radio kao operator.<br />

“Vidio sam kako muškarci, žene i<br />

djeca umiru tokom tog vremena. Nikada<br />

nisam mislio da ću ubiti toliko<br />

mnogo ljudi. U stvari, mislio sam da<br />

ne mogu uopšte nikoga da ubijem.”<br />

Bryant je istakao kako je, nakon što<br />

je ubio prvih dvoje ljudi u zračnom<br />

napadu, plakao na putu kući, vraćajući<br />

se s posla. Komentirao je i o tome<br />

kako je osjetio da gubi zdrav razum.<br />

Bryant je opisao u detalje kako je<br />

greškom, ali po naredbi, ubio dječaka<br />

u Afganistanu. Prije nego je projektil<br />

pogodio blatom prekrivenu kuću,<br />

dječak je hodao do uglu kuće. Bryant<br />

je upitao:”Jesmo li upravo ubili dječaka?”<br />

U odgovoru, njegov operativni<br />

partner je rekao:”Da, mislim da je to<br />

bio dječak.”<br />

veliki i jaki i izgledaju puno drugačije<br />

od onih na koje smo navikli”,rekao je<br />

Ismail Kahram, savjetnik za okoliš u<br />

gradskoj upravi Teherana. U gradu je<br />

osnovana posebna jedinica za borbu s<br />

ogromnim glodavcima. Protiv štakora<br />

bore se otrovima ali i - snajperima.<br />

Unatoč tome, do sada su ih potamanili<br />

tek dvije tisuće.


Saudijska Arabija<br />

Džihad postaje obavezan predmet u srednjem obrazovanju<br />

Belgija<br />

“Haram” riba<br />

Muslimani koji žive u Belgiji uputili<br />

su zahtjev ulemi Univerziteta<br />

Al Azhar u Egiptu da se donese fetva<br />

da li je dozvoljeno kupovati i konzumirati<br />

ribu koja se hrani ishranom u<br />

kojoj ima svinjskih sastojaka. Naime,<br />

Europska unija nedavno je donijela<br />

zakon kojim se dozvoljava upotreba<br />

ishrane za ribe u kojima ima proteina<br />

izrađenih iz svinjskih sastojaka.<br />

Ova ishrana je pogodna za brži rast<br />

ribe. Ovakva odluka upalila je alarm<br />

među muslimanima u Europi. Gharib<br />

Ministarstvo obrazovanja Saudijske<br />

Arabije donijelo je odluku<br />

da i u srednje škole uvede izučavanje<br />

džihada. Do sada se džihad izučavao<br />

samo na visokom obrazovanju. Abdullah<br />

Al-Dukhaini, glasnogovornik<br />

Ministarstva obrazovanja kaže<br />

za “Arab News” da se ovo ministarstvo<br />

odlučilo za izučavanje džihada u<br />

srednjem obrazovanju zbog izražene<br />

potrebe da se mladi Saudijci ispravno<br />

educiraju o osnovama džihada. “Program<br />

izučavanja džihada uključivat<br />

će sve informacije o džihadu, uključujući<br />

definicije i propise kada je džihad<br />

obavezan, uloga žene u džihadu<br />

i slično. Veoma je važno da se učenici<br />

u tim godinama upoznaju kakav<br />

je propis džihada u islamu. Program<br />

džihada uradili su šejhovi Abdullah<br />

Al-Mutlaq i Saleh bin Saud Al-Ali.<br />

Želimo srednjoškolce naučiti da je<br />

džihad dozvoljen samo u slučaju odbrane<br />

od agresije i onda kada džihad<br />

propiše vladar i kada se dobije dozvola<br />

od roditelja. Učenici će naučiti da<br />

nije dozvoljeno da neka muslimanska<br />

grupa proglasi džihad niti pojedinac<br />

musliman, zastavu džihada može podići<br />

samo vladar muslimana“, naglašava<br />

Abdullah Al-Dukhaini.<br />

Radwan, Egipćanin koji živi u Briselu<br />

kaže da je za muslimane izuzetno<br />

važno da imaju fetvu po ovom pitanju.<br />

Emad Sharqawi, vlasnik restorana<br />

u Briselu izražava svoju zabrinutost<br />

zbog donošenja novog zakona o<br />

ishrani riba. “Muslimanski imigranti<br />

u Belgiji i drugim evropskim zemljama<br />

suočeni su sa ozbiljnom dilemom<br />

jer je poznato da muslimani u svojoj<br />

ishrani koriste mnogo ribe. Ako se ne<br />

riješi ova dilema imat ćemo problema<br />

u budućnosti”.<br />

UAE<br />

U Dubai svakog dana<br />

dosele se tri Francuza<br />

Dubaiju živi preko 200 različitih<br />

nacija, a 88 % od ukupno<br />

U<br />

dva miliona stanovnika čine stranci.<br />

Jedan od razloga doseljavanja stranaca<br />

je svakako činjenica da je Dubai<br />

poreska meka. Ni za strance ni za<br />

domaće stanovništvo nema poreza,<br />

odnosno u ovoj zemlji važi pravilo da<br />

je bruto zarada zapravo neto zarada.<br />

Stranci masovno dolaze u Dubai, jer<br />

im ovaj grad nudi beskrajne mogućnosti.<br />

Zbog toga je broj Francuza<br />

doseljenih u Dubai udvostručen u<br />

poslednjih pet godina, a svakog dana<br />

po tri nova Francuza se naseli u taj<br />

arapski emirat. Pa ipak, u Dubaiju<br />

najbrojniji Europljani su Britanci,<br />

dok su Francuzi, kojih je oko 15.000,<br />

na drugom mjestu. Kako navodi<br />

francuski list Tribin, 75 % francuskih<br />

dosljenika u ovu arapsku državu<br />

ima više od 40 godina. Kao što vidimo<br />

stranci imaju velike privilegije i<br />

očekivanja od života u Dubaiju. Međutim,<br />

Arapi su ostali i dalje u daleko<br />

boljem položaju. Zakon predviđa<br />

da jedino Arapi mogu biti vlasnici<br />

zemlje. Stranac ne može samostalno<br />

otvoriti firmu, već samo uz sponzorstvo<br />

državljanina Emirata. Jedan broj<br />

pozicija mogu obavljati samo Arapi,<br />

kao što su vojska i policija. Osim toga<br />

kada se Arapi ožene, od države na<br />

poklom dobijaju kuću i oko 20.000<br />

dolara. Mladi bračni par oslobođen<br />

je plaćanja svih dažbina, jer to<br />

za njih čini država. Zbog ovakvih i<br />

niza drugih pogodnosti, državljanstvo<br />

Emirata je nemoguće dobiti (ni<br />

rođenjem, ni brakom ni na bilo koji<br />

drugi način) jer ta mogućnost uopće<br />

nije predviđena zakonom, dok se boravišna<br />

viza može dobiti zaposlenjem<br />

ili kupovinom stana ili kuće. Iako su<br />

Emirati bogati naftnim izvorima, oni<br />

obezbeđuju samo oko 20 do 30 posto<br />

prihoda. Ostatak dolazi od turizma i<br />

privrede.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

53


Palestina<br />

Jevrejski vojnik u mesdžidu<br />

Al Aksa nogom šutao Kur’an<br />

Sirija<br />

Stotine stranih dobrovoljaca iz Europe, Amerike, Afrike i<br />

arapskog svijeta bore se za slobodu Sirije<br />

Građanski rat u Siriji rasplamsava<br />

se svom svojom žestinom. Specifičnost<br />

rata u Siriji vezana je za ratovanje<br />

sve većeg broja stranih dobrovoljaca.<br />

Prema pouzdanim izvještajima u<br />

Siriji se danas na strani snaga koje se<br />

bore protiv Asadovog režima bore dobrovoljci<br />

iz Amerike, Maroka, Libije,<br />

Egipta, Tunisa, Čečenije, Kosova, za-<br />

padnih europskih zemalja, Australije,<br />

bliskoistočnih arapskih zemalja. Tako<br />

je Sirija već postala nekadašnji Afganistan,<br />

tj. mjesto gdje se sa svih strana slivaju<br />

ratni dobrovoljci. Spomenuti ratni<br />

dobrovoljci u Siriji, uglavnom, se bore<br />

kao pripadnici brojnih mudžahidskih<br />

jedinica, a najveći broj njih se bori u<br />

redovima grupa koje se otvoreno stavljaju<br />

pod zastavu Al Kaide. Prema svjedočenju<br />

onih koji su dobro upoznati<br />

sa ratnim dešavanjima u Siriji, među<br />

oružanim grupa, koje se bore za slobodu<br />

Sirije vlada pravi mali haos. Svako<br />

želi biti glavni.<br />

Generalni sekretar Oranizacije<br />

islamske saradnje (OIC) Ekmeleddin<br />

Ihsanoglu, najoštrije je osudio<br />

izraelske vojnike koji su u dvorištu<br />

džamije Al Aksa, jednog od tri sveta<br />

mjesta za muslimane, šutirali i gazili<br />

po primjerku Kur’ana Časnoga. U<br />

pisanom saopštenju koje je uputio<br />

povodom ovog incidenta, Ihsanoglu<br />

je kazao da je navedeno neprimjereno<br />

ponašanje izraelskih oficira napad na<br />

slobodu ispovijedanja vjere i na jedno<br />

od najsvetijih mjesta za muslimane,<br />

što je ravno kršenju međunarodnog<br />

prava. Ovaj je incident, kako je kazao<br />

Ihsanoglu, izravna provokacija i prijezira<br />

vrijedan zločin. Kako piše saudijski<br />

El-Akkaz, jedan izraelski oficir<br />

je oteo od jedne muslimanke mushaf,<br />

šutao ga nogom i na kraju ga zgazio.<br />

Svake nedjelje muslimanke iz Jeruzalema<br />

organiziraju svoje druženje uz<br />

predavanja. Tako je bilo i prošle nedjelje.<br />

Dok su žene raspravljale svoja<br />

pitanja na vrata babul megarib ušao<br />

je izraelski oficir oteo jednoj ženi<br />

iz ruke mushaf, šutnuo ga nogom,<br />

a potom zgazio. Spomenuta vrata<br />

u Mesdžidul-aksa izraelski agresor<br />

rezervirao je za židove koji polažu<br />

pravo na svoj dio mesdžida. Kroz ta<br />

vrata nerijetko ulaze cionisti, izazivaju<br />

muslimane na namazu i ometaju<br />

svetost namaza.<br />

Velika Britanija<br />

U posljednjih deset godina<br />

na islam prešlo preko šesdeset<br />

hiljada Britanaca<br />

Posljednjih godina zabilježen je stalni<br />

i značajan porast broja rođenih<br />

Britanaca koji primaju islam. Broj<br />

Britanaca koji su primili islam između<br />

2001. godine i 2012. je uduplan.<br />

Prema podacima koje je sakupio Kevin<br />

Brice sa Swansi univerziteta, u 2001.<br />

godini broj Britanaca koji su prešli na<br />

islam kretao se oko 60 hiljada. Deset<br />

godina kasnije taj broj iznosi preko 120<br />

hiljada. Prema istom izvoru godišnje na<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

54<br />

islam u prosjeku pređe oko šest hiljada<br />

Britanaca, od toga polovica su bijelci.<br />

Također, 62% su žene a prosječna starosna<br />

dob novih britanskih muslimana<br />

je 27 godina.


Turska<br />

U Turskoj ima 82.693 džamije<br />

Turska Uprava za vjerske pitanja je<br />

objavila statističke podatke o džamijama<br />

u Turskoj. Prema tim podacima,<br />

u Turskoj ima ukupno 82.693<br />

džamija, od kojih se najviše njih nalazi<br />

u Istanbulu (3.113), a najmanje u<br />

provinciji Tunceli (117), piše agencija<br />

TRT. Prema statističkim podacima o<br />

broju džamija i redoslijedu po regionalnim<br />

jedinicama, Istanbul slijedi Konya<br />

(3.046), a pri vrhu su Ankara (2.817)<br />

Samsun (2.621), Kastamonu (2.547),<br />

Antalya (2.097), Trabzon (1.917),<br />

Izmir (1.782), Diyarbakir (1.761),<br />

Bursa (1.646), Sanliurfa (1.614), Mersin<br />

(1.447), Giresun (1.425), Sivas<br />

(1.317), Van (1.294), Kayseri (1.217).<br />

Gradovi u kojima ima najmanje džamija<br />

su: Tunceli (117), Kilis (214), Igdir<br />

(221), Bayburt (241), Kirklareli (281),<br />

Kirikkale (350), Nigde (402), Bilecik<br />

(410), Hakkari (430), Sirnak (473),<br />

Karaman (499), Gumushane (501),<br />

Osmaniye (531), Usak (536), Siirt<br />

(582), Duzce (661), Amasya (671), Artvin<br />

(680) i Canakkale (799). Prema<br />

podacima koje je objavila Uprava za<br />

vjerska pitanja, broj džamija na prostoru<br />

cijele Turske u posljednjih deset godina<br />

povećao se sa 75.369 na 82.693.<br />

SAD<br />

I to je Amerika: Žena<br />

imami u namazu a druge<br />

bez mahrama u istim<br />

safovima sa muškarcima<br />

Foto islamneta<br />

Sirija: Tehnike ispitivanja zarobljenog neprijatelja: Šibanjem po tabanima do<br />

dragocjenih informacija<br />

Dugo se mislilo da je ova fotografija<br />

iz fotoshopa i da takav<br />

mesdžid ne postoji sve dok se nije<br />

javila imama po imenu Džemila<br />

ez-Zejni koja je izjavila da u svojoj<br />

ulozi ne vidi ništa što bi kršilo<br />

islamske odredbe. Pored njene<br />

imamske uloge veliku pozornost<br />

izazvala je pojava žena u safu bez<br />

pokrivala na glavi, što je obvezujuće<br />

za žene. Neki islamski teolozi<br />

komentirali su ovu pojavu riječima:<br />

“I ovo je Amerika”. Imama Džemila<br />

izazvala je još veću reakciju činjenicom<br />

da je suru Fatihu citirala u prijevodu<br />

na engleskom jeziku. I ako<br />

se ova pojava događa u Americi nije<br />

isključeno da se ovo pitanje pojavi<br />

i u Europi. Nedavno smo objavili<br />

da je u Parizu u hinduističkoj bogomolji<br />

otvoren mesdžid isključivo<br />

za homoseksualce, a u tom gradu<br />

obavljeno je vjenčanje dvojice homoseksualaca<br />

po islamskim propisima,<br />

kako se citira u toj vijesti.<br />

Prije toga isti mesdžid otvoren je i<br />

u Roterdamu u Nizozemskoj. Prije<br />

pola godine u Nizozemskoj umrla<br />

je jedna muslimanka po metodi<br />

eutanazije, što je također izazvalo<br />

niz reakcija u muslimanskim redovima.<br />

Postavlja se pitanje koliko su<br />

imami spremni na ovakve pojave u<br />

radu sa muslimankama i muslimanima.<br />

(Pripremio Š.O. www.islamska-zajednica.hr)<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

55


Svijet medija<br />

ka i prijatelja, preko razgovora i zajedničkih<br />

okupljanja. Takvo okruženje je<br />

sve rjeđe. Naravno, ko u svoju religiju<br />

nije upućen još od rane mladosti, on je<br />

gubi prije nego li je ikada i posjedovao.<br />

Još je rašireno mišljenje da su muslimanski<br />

porodični odnosi i dalje “nedodirljivi”<br />

i da je naslijeđe religije preko<br />

vjerskih zajednica prilično sigurno. No,<br />

nije baš tako. Sve više muslimanskih<br />

roditelja shvata da je u jednoj antireligioznoj<br />

klimi veoma teško prenijeti<br />

djeci znanje o vjeri, istovremeno ih pri<br />

tome štititi od ekstremističkih pokreta<br />

s jedne strane, a sa druge strane paziti<br />

se da se ne ode u besadržajni, gotovo<br />

ezoterični islam. Jer, sa institucionaliziranjem<br />

islama u Njemačkoj potrebe<br />

muslimana sve više postaju kao pingpong<br />

loptica između dva politička aparata:<br />

njemačke države i organiziranog<br />

islama sa svojim udruženjima.<br />

Zaštita od “praznovjerja i zabluda”?<br />

Čudotvorna očekivanja<br />

od islamske teologije<br />

Još je rašireno mišljenje<br />

da su muslimanski<br />

porodični odnosi i dalje<br />

“nedodirljivi” i da je<br />

naslijeđe religije preko<br />

vjerskih zajednica prilično<br />

sigurno. No, nije baš tako.<br />

Sve više muslimanskih<br />

roditelja shvata da je u<br />

jednoj antireligioznoj klimi<br />

veoma teško prenijeti<br />

djeci znanje o vjeri,<br />

istovremeno ih pri tome<br />

štititi od ekstremističkih<br />

pokreta s jedne strane,<br />

a sa druge strane<br />

paziti se da se ne ode<br />

u besadržajni, gotovo<br />

ezoterični islam<br />

Piše: Eren Güvercin*<br />

Izvor: www. erenguevercin.wordpress.com/tag/<br />

islamische-theologie/<br />

Sa institucionaliziranjem<br />

islama u<br />

Njemačkoj potrebe<br />

muslimana sve više postaju<br />

kao ping-pong loptica<br />

između dva politička aparata:<br />

njemačke države i organiziranog<br />

islama sa svojim<br />

udruženjima.<br />

Ranije je vjeronauka<br />

omladine bila zadatak roditelja,<br />

crkvi i vjerskih organizacija,<br />

i održavala se na<br />

nedeljnim propovijedima<br />

ili po omladinskim organizacijama.<br />

Danas je situacija<br />

malo drugačija. Barem<br />

mnogi kršćanski roditelji<br />

se manje brinu o vjerskom<br />

odgoju svoje djece i to prepuštaju<br />

državi. Ali, dijete<br />

u vjeru urasta prvenstveno<br />

kroz porodično okruženje,<br />

kroz primjer roditelja, rođa-<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

56<br />

Trenutno<br />

dva politička<br />

aparata, na<br />

jednoj strani<br />

država i na<br />

drugoj strani<br />

organizirani<br />

islam sa svojim<br />

udruženjima,<br />

pokušavaju da<br />

etabiliranje<br />

islamske<br />

teologije i<br />

islamske<br />

vjeronauke<br />

instrumentaliziraju<br />

za svoje<br />

potrebe.<br />

Oči bivše ministrice za obrazovanje,<br />

Annette Schavan, zablistale su kada je<br />

govorila o novoosnovanom centru za<br />

islamsku teologiju. Tu će se ubuduće<br />

školovati imami i vjeroučitelji islamske<br />

vjeronauke. Politika od islamske<br />

teologije i islamske vjeronauke očekuje<br />

neizmjerno čudotvorstvo. Kako Schavan<br />

reče, centri za islamsku teologiju<br />

i islamsku vjeronauku trebaju da štite<br />

muslimane od “praznovjerja i zabluda”.<br />

Za muslimane je to potpuno irelevantno<br />

šta gospođa Schavan smatra<br />

praznovjerjem ili zabludom. Mnogo<br />

važnije je pitanje kakvu vjeronauku<br />

žele muslimani.<br />

Vjeronauka, bilo kršćanska<br />

ili islamska, treba u smislu<br />

vjere djeci i mladima da<br />

posreduje znanje o religiji,<br />

kako teoretsku osnovu znanja<br />

tako i praksu religije.<br />

To je u suprotnosti s očekivanjima<br />

države koja vjeronauku<br />

i islamsku teologiju u<br />

svojoj integracionoj politici<br />

sve više degradira u državni<br />

instrument. Islamska vjeronauka<br />

treba muslimane<br />

uspješno “imunizirati” od<br />

ekstremizma.<br />

Ako ipak pogledamo šta<br />

stoji u Ustavu, onda je jedno<br />

sasvim jasno: Samo vjerska<br />

zajednica ima ovlasti da<br />

odlučuje o sadržaju nastave<br />

svoje vjeronauke. Kako nastavni<br />

plan tako i nastavno<br />

osoblje moraju biti usklađeni<br />

s vjerskim zajednicama.<br />

Sve ostalo bi ukazivalo na jedan<br />

državni islam, koji nije<br />

u interesu vjernika i koji ne


može biti u smislu našeg ustava. Vjeronauka<br />

postoji zbog vjernika i mora<br />

pokrivati njihove potrebe, a ne potrebe<br />

države.<br />

Politički interesi su već prouzrokovali<br />

gnjev u konfesionalnim zajednicama<br />

u centru za islamsku teologiju. U<br />

Münsteru je tako dovedeno u pitanje<br />

“odanost ustavu” jednog člana koji je<br />

predložen od muslimana u Koordinaciono<br />

vijeće, tako da nije mogao biti<br />

imenovan u Savjetodavni odbor.<br />

Ministarstvo za istraživanje sa<br />

Schavan na čelu je inače prijetilo da<br />

zamrzne novčana sredstva koja su namijenjena<br />

za Münster. Najčudnije je<br />

u svemu tome da je ta ista osoba već<br />

odavno bila član Savjetodavnog odbora<br />

za islamsku vjeronauku u Nordhein-<br />

Westfalenu. Državne vlasti u Nordhein-Westfalenu<br />

za razliku od državne<br />

ministrice nemaju nikakvu sumnju u<br />

pogledu na odanost ustavu.<br />

Politička instrumentalizacija<br />

Jedan muslimanski mislilac je<br />

rekao da će islamska vjera nadživjeti<br />

koruptne političare, ali neće<br />

koruptne teologe. To vrlo dobro<br />

sažima zabrinutost vjernika u njemačko-muslimanskoj<br />

zajednici.<br />

Rasprave o islamu<br />

zadnjih godina pokazuju<br />

da se mnogostruko ne radi<br />

samo o odgoju, već o etabiliranju<br />

politički prihvatljivog<br />

islama. Pomagači<br />

s određenom poslušnošću<br />

se vrlo brzo nađu na<br />

marktu “muslimana karijerista”,<br />

ali ne i temeljni<br />

odaziv. Kako je već Patrick<br />

Bahners zadnjih godina<br />

pisao u Frankfurter Allgemeine<br />

Zeitung, država koja<br />

se obavezala na slobodnu<br />

vjersku ispovijest ne može<br />

favorizirati slobodnu interpretaciju<br />

Kur’ana nad postojećom. Bahners je<br />

s pravom protokolirao da nema garancije<br />

za to da “liberalna” teologija<br />

može proizvesti politički prihvatljive<br />

rezultate.<br />

Posebno muslimanske zajednice<br />

teže već desetljećima da dobiju status<br />

sličan kakav imaju i crkve. Ali, da li<br />

je to zaista idealno za muslimane u<br />

Njemačkoj iako su crkvene strukture<br />

islamu strane? Ima li podržavljanje<br />

vjerskog obrazovanja u ovakvom<br />

obliku još smisla?<br />

Jedan<br />

muslimanski<br />

mislilac je<br />

rekao da će<br />

islamska vjera<br />

nadživjeti<br />

koruptne<br />

političare, ali<br />

neće koruptne<br />

teologe. To vrlo<br />

dobro sažima<br />

zabrinutost<br />

vjernika u<br />

njemačkomuslimanskoj<br />

zajednici.<br />

Trenutno dva politička<br />

aparata, na jednoj strani<br />

država i na drugoj strani<br />

organizirani islam sa svojim<br />

udruženjima, pokušavaju<br />

da etabiliranje islamske<br />

teologije i islamske<br />

vjeronauke instrumentaliziraju<br />

za svoje potrebe:<br />

Dok država čini sve da<br />

ima politički skladnu teologiju,<br />

muslimanska udruženja<br />

su se fokusirala na to<br />

da preko islamske vjeronauke<br />

ostvare priznatost kao<br />

tijelo javnog prava.<br />

Ono što njemački muslimani<br />

trebaju međutim nije političko<br />

iskorištavanje njihovih religioznih<br />

potreba. Oni trebaju neovisne<br />

ustanove koje osiguravaju podučavanje<br />

djece u njihovoj vjeri, daleko<br />

od državnog islama ili razumijevanja<br />

islama koje odgovara samo muslimanima<br />

određenog porijekla.<br />

Prijevod s njemačkog: Senada<br />

Mešanović<br />

* Eren Güvercin je njemački novinar<br />

i publicista turskog porijekla. Član<br />

je vijeća centra za islamsku teologiju<br />

univerziteta u Münsteru.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

57


Reportaže<br />

Intoniranje bosanske himne<br />

Proslava 1. marta u Egiptu<br />

Dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki:<br />

“U Bosni sam osjetio miris Dženneta i šehidske e krvi”<br />

Na kraju, treba potcrtati da<br />

je ovo najbolje organizirana<br />

proslava nekog Dana<br />

nezavisnosti u Egiptu<br />

među stranim studentima<br />

ikada, sa najviše gostiju,<br />

najmultietničkijog sastava<br />

(gosti iz najmanje 15<br />

različitih država, sa četiri<br />

kontinenta, svih boja kože).<br />

Nama, ASUBIHEG je pripala<br />

privilegija da budemo<br />

organizatori ovakve<br />

priredbe<br />

Piše: Jusuf Džafić<br />

Uovo naše jadno doba, kada<br />

i najveći ološ vrijeđa našu<br />

domovinu Bosnu, te kada<br />

se Bosna de facto svela na 24% svoje<br />

teritorije, iako de jure postoji na 100%<br />

svoje površine, lijepo je čuti da se, eto,<br />

neko u dalekom Egiptu sjetio da obilježi<br />

1. mart, Dan nezavisnosti Republike<br />

Bosne i Hercegovine.<br />

Manifestaciju su priredili<br />

bosanskohercegovački studenti,<br />

njih 30-ak, okupljeni<br />

u Asocijaciji studenata BiH<br />

u Egiptu (ASUBIHEG),<br />

plativši sve troškove iz svojih<br />

talebanskih džepova.<br />

Tom prilikom je gostima<br />

podijeljen tiskani primjerak<br />

prvog broja Savt el-Busna<br />

ve el-Hersek (Glas Bosne i<br />

Hercegovine), lista ASUBI-<br />

HEG na arapskom jeziku,<br />

a upriličene su i dvije manje<br />

izložbe: izložba knjiga bosanskih<br />

autora na arapskom<br />

jeziku, te fotoizložba Marša<br />

mira Nezuk-Potočari 2011.<br />

godine, nastala zahvaljujući<br />

trojici egipatskih novinara<br />

koji su te godine učestvovali<br />

na Maršu mira. Inače, ovo je<br />

već druga godina zaredom<br />

da bosanski studenti zvanično<br />

obilježavaju 1. mart prigodnim<br />

programom. Treba<br />

naglasiti da se manifestacija<br />

ne bi desila da nije bilo uprave<br />

doma Daru-t-tullab el-vafidin,<br />

koja je ustupila svoju<br />

salu za priredbe.<br />

Prvi egipatski<br />

ambasador u<br />

BiH general<br />

Ahmed<br />

Abdurrahman<br />

Ebu Talib pričao<br />

nam je o svojim<br />

susretima sa<br />

reisom dr.<br />

Mustafom<br />

Cerićem i<br />

dr. Harisom<br />

Silajdžićem.<br />

“Bilo me je<br />

stid, jer je Haris<br />

Silajdžić bolje<br />

pričao arapski<br />

od mene”,<br />

priznao nam je<br />

general.<br />

Tako je priredba povodom<br />

1. marta održana u<br />

glavnom gradu Egipta Kairu,<br />

gradskom naselju Mukattam,<br />

kvartu broj 2, u<br />

sali za priredbe studenstkog<br />

doma Daru-t-tullab el-vafidin<br />

Żvanični program manifestacije<br />

je trebao početi<br />

odmah nakon akšam-namaza,<br />

otprilike negdje oko<br />

18.15 sati, no što zbog nepoznate<br />

lokacije (priredba<br />

je ipak održana u jednom<br />

od stotina kairskih studentskih<br />

domova), što zbog<br />

gradske gužve prouzrokovane<br />

prvomartovskim prosvjedima<br />

liberalnih antivladinih<br />

struja, program je<br />

počeo u 18.45 časova intoniranjem<br />

bosanske himne,<br />

te ašaretom kojeg jgje proučio<br />

Kenan Ćosić, student če-<br />

tvrte godine El-Azharovog<br />

Fakulteta arapskog jezika.<br />

Raduje nas činjenica<br />

da je broj gostiju bio veći<br />

od broj domaćina, budući<br />

da je od preko 80 prisutnih,<br />

bosanskih studenata<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

58


ilo nešto ispod 30. Među gostima<br />

je najviše bilo pripadnika studentske<br />

populacije – iz najmanje 11 različitih<br />

zemalja. Bili su tu studenti iz Sandžaka<br />

(Crna Gora), Bugarske, Albanije,<br />

Turske, Egipta, Sirije, Ekvadora, Tajlanda,<br />

Malezije, Indonezije, Nigerije<br />

i dr. Nazočni su bili predstavnici iz<br />

četiri ambasade: BiH, Makedonija,<br />

Azerbejdžan, Turska, te diplomatski<br />

predstavnici buduće ambasade Kosova<br />

u Egiptu. Svojim prisustvom manifestaciju<br />

su uveličavali i sljedeći gosti:<br />

- Adil Ived, egipatski režiser<br />

- dr. Ahmed Zaid, profesor na Teološkom<br />

fakultetu u Kairu, predstavnik<br />

El-Azhara<br />

- mr. Bera Safvan, profesor na Fakultetu<br />

arapskog jezika, univerzitet<br />

El-Azhar, Kairo<br />

- Hasan Šaravi, jedan od egipatskih<br />

novinara koji je učestvovao na<br />

Maršu mira 2011.<br />

- Husein Avni Botsali, sadašnji<br />

ambasador Turske u Egiptu, budući<br />

turski ambasador u Bosni<br />

- Jasir el-Faharani, urednik poznatog<br />

egipatskog portala www.rassd.<br />

com<br />

- Mahmud Fethi el-Hidžazi, bivši<br />

direktor Nil centra (Merkez en-Nil)<br />

za učenje arapskog i tuskog jezika, te<br />

trenutni urednik islamskog magazina<br />

Hira<br />

- Muhamed Čengić, prvi ministar<br />

ambasade BiH u Egiptu<br />

- dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki,<br />

profesor šerijatskog prava na<br />

Fakultetu dar el-ulum, Kairski univerzitet,<br />

te poslijeratni gostujući profesor<br />

na FIN-u<br />

Učenje ašareta<br />

- predstavnici Udruženja<br />

bosansko-egipatskog prijateljstva:<br />

dr. Džemal Sejjid,<br />

poznati prevodilac sa<br />

južnoslavenskih jezika, i dr.<br />

Ibrahim Gazale, renomirani<br />

egipatski umjetnik<br />

- uprava doma Daru-ttullab<br />

el-vafidin: Ahmed<br />

Fuad, Ahmed Ibrahim el-<br />

Maliki, Ešref Ali i Ešref<br />

Mursi<br />

- general Ahmed Abdurrahman<br />

Ebu Talib, prvi ambasador<br />

Egipta u BiH<br />

- hadži Salah Fejjumi, vakif džamije<br />

Bosna i Hercegovina u Kairu<br />

- Šaban Redžepi, novinar na egipatskoj<br />

državnoj televiziji albanskog porijekla,<br />

rođen u Bosni<br />

- Zekerijja Ubejd, pisac knjige El-<br />

Busna ve el-Hersek ve ešvak es-selam<br />

(Bosna i Hercegovina i poteškoće mira) i<br />

dopisnik iz BiH za egipatsku novinsku<br />

agenciju u periodu 1996.-2000. godine.<br />

Kao što se i očekivalo, na priredbi<br />

nisu bili prisutni bosanskohercegovački<br />

studenti u Egiptu sljedbenici Nusreta<br />

Imamovića. Inače, ovi studenti,<br />

pored toga što smatraju rahmetli Aliju<br />

Izetbegovića kafirom, bosansku borbu<br />

(džihad) zabludom, a zemlju Bosnu<br />

novotarijom, nisu ni članovi naše Asocijacije.<br />

To se i može očekivati od onih<br />

koji samo filozofiraju i teoretišu, a kada<br />

se treba raditi kakav hajr, njih ni na<br />

vidiku.<br />

Nakon proučenog kur’anskog<br />

ašareta, prisutni su imali priliku da<br />

uživaju u konciznoj 5-minutnoj video<br />

prezentaciji Bosne. Onda se prisut-<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

59<br />

Program<br />

je počeo u<br />

18.45 časova<br />

intoniranjem<br />

bosanske<br />

himne, te<br />

ašaretom kojeg<br />

je proučio<br />

Kenan Ćosić,<br />

student četvrte<br />

godine El-<br />

Azharovog<br />

Fakulteta<br />

arapskog<br />

jezika.<br />

nima obratio Ahmed Fuad,<br />

upravnik doma Daru-ttullab<br />

el-vafidin, ne sakrivši<br />

oduševljenost što ima čast<br />

da ugosti priredbu poput<br />

ove – priredbu povodom<br />

Dana nezavisnosti bratske<br />

zemlje Bosne, te toliki broj<br />

zvanica iz vrha egipatskog<br />

intelektualnog kruga i diplomatskog<br />

kora.<br />

Riječ je iza gospodina<br />

Fuada preuzeo moderator<br />

manifestacije Abdullah<br />

Kapo, student na postdiplomskim<br />

studijama na<br />

El-Azharu, koji je u ime ASUBIHEG<br />

zaželio dobrodošlicu svim zvanicama,<br />

te u kratkim crtama pojasnio historijsku<br />

pozadinu i važnost obilježavanja<br />

1. marta za bosanske građane. Zatim<br />

je Hasib Hadžić, predsjednik ASU-<br />

BIHEG, ponovo u ime Asocijacije,<br />

zaželio dobrodošlicu svim onima<br />

koji su došli na manifestaciju da svoj<br />

prisustvom uljepšaju Dan nezavisnosti.<br />

Potom su usljedila obraćanja gostiju,<br />

koja ćemo u kratkim crtama<br />

predočiti u nastavku.<br />

Ja sam dio Bosne i Bosna je dio mene<br />

Hasan Šaravi, po zanimanju novinar,<br />

u okviru svog posla je posjetio brojne<br />

zemlje širom svijeta. No, nijedna<br />

zemlja nije na nj ostavila takav utisak<br />

kao što je to Bosna. Naime, s Bosnom<br />

se prvi put potanko upoznao 2010. godine<br />

putem internet informacija. Ono<br />

što je pročitao o njoj, motivisalo ga je<br />

da već sljedeće godine posjeti Bosnu.<br />

Tom prilikom je učestvovao u Maršu<br />

mira. Parafrazirat ćemo dio utisaka


Bosanski kolači<br />

koji je na njega ostavila ta Bosna: Dojmilo<br />

me je kada sam, šetajući ulicama<br />

Sarajeva, čuo ezane sa brojnih sarajevskih<br />

munara i vidio ljude kako hrle ka<br />

džamijama. Bosanci su iznimno gostoljubiv<br />

narod, što sam najjače mogao da<br />

osjetim tokom Marša. Na svakom koraku<br />

čuješ: Bujrum na čaj, kahvu... Inače,<br />

mi Egipćani, za razliku od Bosanaca,<br />

nismo navikli na pješačenje, tako da<br />

mi je pješačenje 110 km do Srebrenice u<br />

tri dana, poteško palo. Četvrti dan smo<br />

klanjali dženazu šehidima Srebrenice.<br />

Posjeta Bosni ostavila je toliki utisak na<br />

mene da sam se ubrzo oženio i jednom<br />

Bosanskom.<br />

Zekerija Ubejd, egipatski novinar<br />

koji je proveo u Bosni četiri poslijeratne<br />

godine, prenio nam je svoja iskustva<br />

tokom boravka u Bosni. Iako je prošlo<br />

više od deset godina kako se vratio u<br />

Egipat, Bosna, Bosanci, bosanski muslimani,<br />

još uvijek izazivaju ljubav u njegovom<br />

srcu. Ja sam dio Bosne, i Bosna<br />

je dio mene, rekao je prilikom govora<br />

gospodin Ubejd.<br />

Prvi egipatski ambasador u BiH<br />

general Ahmed Abdurrahman Ebu<br />

Talib pričao nam je o svojim susretima<br />

sa reisom dr. Mustafom Cerićem i dr.<br />

Harisom Silajdžićem. Bilo me je stid, jer<br />

je Haris Silajdžić bolje pričao arapski od<br />

mene, priznao nam je general Abdurrahman.<br />

Spomenuo je kako se iznenadio<br />

koliki broj ljudi u Bosni njeguje<br />

arapski jezik, istakavši,<br />

prema svom mišljenju,<br />

svršenike El-Azhara kao najbolje.<br />

Hussein Avni Botsali,<br />

turski ambasador u Egiptu,<br />

na samom početku svoga govora<br />

ispričao se prisutnima<br />

što nije u stanju besjediti na<br />

arapskom, te je održao govor<br />

na engleskom jeziku. Naglasio<br />

je kako turskom narodu<br />

predstavlja veliku počast i<br />

privilegiju što učestvuju u<br />

obilježavanju Dana nezavisnosti BiH.<br />

Prenosimo parafraziran dio njegovog<br />

govora: Nažalost, i pored fakta da su u<br />

XX stoljeću desila dva svjetska rata na<br />

tlu Evrope, krajem toga stoljeća u srcu<br />

Evrope, u srcu civilizacije, desio se još<br />

jedan stravičan rat. Narod Bosne, unatoč<br />

tome što se nalazio okružen civilizovanim<br />

narodima, morao se boriti sam.<br />

Štaviše, morao je da sačuva toleranciju,<br />

da prebrodi religijski i etnički sukob, i<br />

još k tome da preživi i gleda unaprijed.<br />

Naučili smo lekciju od Bosanaca kako<br />

treba da izgleda civilizovan narod.<br />

Balkan je još jednom po ko zna<br />

koji put postao važan prostor, pogotovo<br />

Bošnjaci sa svojom tolerancijom,<br />

strpljivošću, iskrenošću. Nadam se da ću<br />

služiti Turskoj, ali i bosanskom narodu<br />

kada za tri mjeseca dođem na poziciju<br />

turskog ambasadora u BiH.<br />

Kao šlag<br />

na tortu, na<br />

samom kraju<br />

manifestaciju<br />

nazočni su<br />

pozvani da<br />

se posluže<br />

bosanskom<br />

kahvom i<br />

bosanskim<br />

kolačima,<br />

posebno našom<br />

baklavom –<br />

djelo ruku<br />

studnetice<br />

Naile Duraković<br />

Uspostaviti posebne veze<br />

između Bosne i Egipta<br />

Dr. Muhammed Sejjid<br />

ed-Dusuki je bio počasni<br />

gost događaja. Bosnu je<br />

posjetio dva puta – 1996.<br />

i 2008. godine. Inače, dr.<br />

Dusuki je napisao proslov<br />

za arapski prijevod romana<br />

“Žrtvovanje vuku”, romana<br />

kojeg je napisao Mirsad Sinanović,<br />

a na arapski preveo<br />

svršenik El-Azhara hfz. mr.<br />

Ahmed Bukvić. Parafraziramo<br />

dijelove njegovog zanimljivog<br />

govora: Posjetio sam Bosnu više<br />

puta. Prvi put je to bilo 1996. godine,<br />

kada sam otišao u Sarajevo kao gostujući<br />

profesor fikha na FIN-u. Moja porodica<br />

me je htjela zaustaviti, bojeći se za<br />

moju sigurnost, s obzirom da nije bilo<br />

prošlo ni godinu dana od kraja rata.<br />

No, ja sam bio odlučan... Sletjeli smo<br />

na Zagrebački aeodrom. Dočekao nas je<br />

automobil koji je IZ u BiH poslala po<br />

nas. Vozač nam je predložio dvije rute<br />

puta do Sarajeva: kraću od 6 h – preko<br />

srpske teritorije i dužu od 8 h – kojom<br />

zaobilazimo teritoriju Srba. Rekao sam:<br />

“Samo ne preko teritorije Srba, jer je to<br />

narod koji nema emaneta, iskrenosti,<br />

ahlaka!”...Obišao sam Bosnu uzduž<br />

i poprijeko. U sjećanju mi je ostao događaj<br />

kad sam u džamiji sreo šutljivog<br />

čovjeka. Upitao sam druge džematlije:<br />

“Zašto ovaj šuti?” Odgovorili su mi da<br />

60


Gosti iz preko 15 zemalja<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

61<br />

su tom čovjeku četnici ubili brata, a<br />

njemu polomili zube i nanijeli takve povrede<br />

usne duplje da fizički više nije u<br />

stanju da priča. Ovi Srbi nisu hrišćani!<br />

Pa zar Isus nije rekao ko te udari u desni<br />

obraz okreni mu lijevi!?...Te 1996. godine<br />

ušao sam u jednu halu gdje je bilo<br />

smješteno preko 100 šehida izvađenih iz<br />

masovne grobnice. Tako mi Allaha, odmah<br />

sam osjetio miris Dženneta i šehidske<br />

krvi. Svi su goloruci nastradali. Taj<br />

prizor me je natjerao u plač... Kada sam<br />

2008. godine ponovo bio u Bosni posjetio<br />

sam Srebrenicu. Tada smo posjetili<br />

Fatu Orlović, ženu u čijem su dvorištvu<br />

sagradili crkvu. Koliko mi je poznato ta<br />

crkva i danas stoji na tom mjestu. Ova<br />

žena nam je pričala svoje jade u borbi<br />

za pravdu. Nijednog Srbina u okolini,<br />

ali ima crkva. Tada sam rekao Bakiru<br />

Izetbegoviću: “Bakire, moraš skloniti tu<br />

crkvu!”... Vidio sam u džamijama Bosne<br />

ljude koji klanjaju beš-vakat, uprkos<br />

tome što su ih u doba Jugosalvije u tome<br />

sprječavali, zatvarali džamije, azharlijama<br />

oduzimali pasoše... Tokom rata<br />

Evropa je bosanskim borcima za slobodu<br />

zabranila uvoz oružja, ali oni su se<br />

snašli i otvorili par fabrika za oružje...<br />

Pričali su mi bosanski borci kako bi se<br />

četnici razbježali od straha kada bi izgovorili<br />

tekbir, jer znaju da ne želimo<br />

ništa osim smrti. Tada bismo pobjeđivali...<br />

Rahmetli Alija Izetbegović bio je<br />

muslimanski intelektualac. On je shvatio<br />

da dio Evrope želi da unište muslimane<br />

u Bosni, te je zato potpisao Dejton...<br />

Primijetio sam osjetnu razliku između<br />

Bosne 1996. godine i Bosne 2008. godine.<br />

U Sarajevu 1996. godine vidio sam<br />

samo jedno auto kako vozi, te razrušen<br />

grad, dok sam 2008. godine svjedočio<br />

obnovljenom gradu i automobilima na<br />

sve strane... Prvi mart nije samo praznik<br />

Bosanaca. On je praznik svih muslimana,<br />

jer je Božiji Poslanik rekao: “Ko se ne<br />

brine o stanju muslimana nije od nas.”<br />

Također, Muhammed, s.a.v.s., je rekao<br />

da je primjer vjernika kao primjer tijela.<br />

Ako je jedan organ bolestan, cijelo<br />

tijelo pati. Tako je isto i svaki državni<br />

blagadan koji obilježava određeni muslimanski<br />

narod praznik svih muslimana.<br />

Ima u nama hajra. Moramo da se<br />

potpomažemo, solidarišemo. Navest ću<br />

primjer Turske. Kada sam 1996. godine<br />

bio u Turskoj za 1.000 lira nisam mogao<br />

kupiti ni hljeb, a 2008. godine potpuna<br />

razlika. Hvala Allahu na AK partiji.<br />

Došao nam je Poslanik sa putem; ako<br />

ga prihvatimo bit ćemo najbolji narod,<br />

a ako ga odbijemo ostat ćemo poniženi.<br />

Na kraju, kratko se publici obratio<br />

i Ibrahim Gazale, poznati egipatski<br />

slikar. Pričao je o svojoj posjeti Bosni<br />

2009. godine. Iz te posjete je nastala<br />

izložba “Bosna u očima Egipćana”.<br />

Zapanjila ga je ljepota Bosne: njenih<br />

šuma, planina, ali i maniri bosanskih<br />

ljudi. Priznao je da, nažalost, ne postoji<br />

posebna veza između država BiH i<br />

Egipta. Osjetno je veći broj Bosanaca<br />

koji posjećuju Egipat, od Egipćana koji<br />

posjećuju Bosnu. Nije vidio u Sarajevu<br />

Egipatski kulturni centar, ali je vidio<br />

Turski kulturni centar. No, nada se<br />

poboljšanju bosansko-egipatskih odnosa<br />

u budućnosti.<br />

Pred sami kraj programa uručeno je<br />

šest zahvalnica ispred Asocijacije. Zahvalnice<br />

su dobile osobe ili institucije<br />

koje su se istakle na polju promicanja<br />

egipatsko-bosanskih odnosa: Ahmed<br />

Abdurrahman Ebu Talib, Mahmud<br />

Fethi, Hasan Šaravi, Salah Fejjumi, te<br />

Zekaa Ensari u čije je ime zahvalnicu<br />

preuzeo njen kolega Šaban Redžepi,<br />

dok je zahvalnicu ispred Azhara preuzeo<br />

dr. Ahmed Zejd.<br />

Kao šlag na tortu, na samom kraju<br />

manifestacije nazočni su pozvani da se<br />

posluže bosanskom kahvom i bosanskim<br />

kolačima, posebno našom baklavom<br />

– djelo ruku studentice Naile<br />

Duraković.<br />

Na kraju, treba potcrtati da je ovo<br />

najbolje organizirana proslava nekog<br />

dana nezavisnosti u Egiptu među<br />

stranim studentima ikada, sa najviše<br />

gostiju, najmultietničkijog sastava<br />

(gosti iz najmanje 15 različitih država,<br />

sa četiri kontinenta, svih boja kože).<br />

Nama, ASUBIHEG je pripala privilegija<br />

da budemo organizatori ovakve<br />

priredbe.


Islamske teme<br />

Vrline jednostavnog života<br />

Da li je danas moguće živjeti<br />

jednostavnim životom? Šta<br />

se traži od nas da tako postupimo?<br />

Zašto jedna grupa iskorištava<br />

drugu ili zašto viša klasa ljudi ugrožava<br />

nižu klasu? Zašto se ide ka masovnom<br />

uništenju ljudskog roda? Zašto se otežava<br />

ljudima? Brani im se pravo na život,<br />

tlačenje na svakom mjestu, neovisno na<br />

rasu, boju, jezik i religiju. Zašto smo vezani<br />

za dunjaluk? Naša vjera nam nudi<br />

rješenja za jednostavan život i suživot, da<br />

širimo dobro i dobrotu, da pomažemo,<br />

da olakšavamo a ne da otežavamo, da<br />

obradujemo ljude a ne da ih rastužujemo.<br />

Kako živjeti na ovom dunjaluku?<br />

Da li postoje restrikcije, granice koje<br />

ne smijemo prelaziti? Ima li išta da<br />

nas zaustavi da ne činimo loše i sebi i<br />

drugima? Mnogo je pitanja, a pokušat<br />

ćemo spomenuti par ajeta i hadisa o<br />

jednostavnosti života, onako kako se<br />

traži od nas da to bude.<br />

Dobro poređenje i navođenje<br />

primjera!<br />

Allah, dž.š., kaže u suri Junus,<br />

24.: Život na ovome svijetu je sličan bilju<br />

zemaljskom na koje Mi spustimo s neba<br />

kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda<br />

hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi<br />

svojim ruhom i okiti i kad stanovnici<br />

njezini pomisle da su oni toga gospodari,<br />

dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi<br />

to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo.<br />

Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu<br />

koji hoće da razmisli.<br />

Drugi primjer!<br />

U suri Hadid, 20.: Znajte da život<br />

na ovome svijetu nije ništa drugo do igra,<br />

i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno<br />

hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem<br />

djece! Primjer za to je bilje čiji rast<br />

poslije kiše oduševljava nevjernike, ono<br />

zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela,<br />

da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu<br />

je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo;<br />

život na ovome svijetu je samo<br />

varljivo naslađivanje.<br />

U suri Fatir, 5.: O ljudi, Allahova<br />

prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas<br />

nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi<br />

i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.<br />

Hoćemo li i dalje odati se strastima,<br />

dunjaluku, užitcima, sprovođenjima<br />

itd.????<br />

Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi: “Sjedio<br />

je Poslanik, a.s., na minberu, a i mi<br />

smo sjedili oko njega, pa on reče: ‘Bojim<br />

se jedne stvari; kad mene više ne bude, šta<br />

će biti s vama kad vam se otvore dunjalučke<br />

ljepote i ukrasi njegovi.’” (B. i M.).<br />

Razmisli o ovome, koliko smo se pripremili<br />

za smrt koja nas ČEKA!!!!<br />

Enes, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.,<br />

da je rekao: “Umrlog prate tri stvari; obitelj,<br />

imetak, i njegovo djelo, pa se dvoje<br />

vrati, a jedno ostane; vrati se njegova obitelj<br />

i imetak, a ostane njegovo djelo.” (B.<br />

i M.).<br />

U ovom hadisu nas Resul, a.s., upozorava<br />

da usvojimo i da slijedimo put dobročinstva,<br />

takvaluka i pokornosti, a da<br />

ostavimo griješenje, nepokornost, jer ta<br />

djela su ustvari jedini naš pratilac u kaburu<br />

i koja će nam presuditi nakon smrti.<br />

El-Mustevrid ibn Šeddad, r.a., prenosi da<br />

je Poslanik, a.s., rekao: “Dunjaluk prema<br />

ahiretu je kao kad bi jedan od vas stavio<br />

prst u more, pa neka pogleda u prst čime<br />

se vraća.” (Muslim).<br />

Vrijednost dunjaluka! Ako je i ima<br />

uopće??<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

62<br />

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je<br />

Poslanik, a.s., rekao: “Dunjaluk je<br />

za vjernika zatvor a džennet za nevjernika.”<br />

(M.). Musliman čuva<br />

sebe i svoj život od požuda i strasti,<br />

živi vjerski život, imajući svjesnost<br />

o Allahu i znajući da je pod Allahovom<br />

kontrolom sve. Tako ovaj svijet<br />

postaje za vjernika zatvor jer se mora<br />

čuvati granica i propisa, dok nevjernika<br />

ništa ne sprječava da čini ono<br />

što mu se ćefne, nema restrikcija,<br />

nema ograničenja, ide onako kako<br />

mu njegove strasti govore i zato je<br />

njemu dunjaluk džennet.<br />

Ophođenje sa dunjalukom,<br />

kako se treba ponašati prema<br />

dunjaluku?<br />

Abdullah ibn Omer, r.a., je rekao:<br />

“Poslanik, a.s., me je uhvatio za<br />

rame i rekao mi: ‘Budi na dunjaluku<br />

kao stranac ili prolaznik.’” (B.) Sehl<br />

ibn Sa’d es-Sa’adi, r.a., prenosi da je<br />

rekao: “Došao je neki čovjek Poslaniku,<br />

a.s., pa je rekao: ‘O Allahov<br />

Poslaniče! Uputi me na posao zbog<br />

kojeg će me, kada ga uradim, zavoljeti<br />

i Allah i ljudi.’ A Poslanik, a.s.,<br />

reče: ‘Budi skroman na dunjaluku,<br />

zavoljet će te Allah, i budi skroman<br />

prema onome što je u posjedu svijeta<br />

(ljudi) pa će te i svijet voljeti.’”<br />

(Ibn Madže).


Vrijednost dunjaluka kod<br />

Allaha, dž.š.<br />

Sehl ibn Sa’d es-Sa’adi, r.a., prenosi<br />

da je rekao: “Rekao je Poslanik, a.s: ‘Da<br />

dunjaluk vrijedi kod Allaha kao i krilce<br />

mušice, ne bi kafir na njemu popio<br />

ni gutljaj vode.’” (Tirmizi). Od Ebu<br />

Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik,<br />

a.s., rekao: “Prokleto je na dunjaluku<br />

sve što udaljava od spominjanja Allaha<br />

i onoga što tome vodi, osim učenjaka i<br />

onoga koji uči.”<br />

Koliko je stvari koje nas odvraćaju<br />

od spominjanja Allaha, koliko<br />

je stvari koje nas učine da zaboravimo<br />

na svog Gospodara, da zaboravio<br />

obaviti svoju dužnost prema<br />

Allahu, a slabo se ko pita da li u<br />

tome ima hajra, da li u tome ima<br />

bereketa.<br />

Ono što imaš, čovječe, od koristi<br />

je: Koliko podijeliš i udijeliš<br />

od sadake ili dobrih djela koji će<br />

nam biti argumenti na SUDNJEM<br />

DANU.<br />

Abdullah ibn Šihir, r.a., prenosi<br />

da je rekao: “Došao sam kod Poslanika,<br />

a.s., dok je učio suru (elhakumutekasur)<br />

pa je rekao: ‘Čovjek<br />

govori: -Moj imetak, moj imetak, o<br />

čovječe, zar ti imaš od svog imetka<br />

osim ono što si pojeo, pa uništio, i<br />

što si obukao pa poderao, ili što si<br />

kao sadaku dao, pa ćeš za nju imati<br />

nagradu.’” (Muslim).<br />

Abdullah ibn Mugafel, r.a.,<br />

prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:<br />

“Neki čovjek je rekao Poslaniku, a.s.:<br />

‘O Allahov Poslaniče, ja tebe volim!’<br />

Poslanik mu reče: ‘Jesi li siguran u<br />

to što kažeš?’ Čovjek ponovi tri puta:<br />

‘Tako mi Allaha, ja te volim!’ Poslanik,<br />

a.s., mu reče: ‘Ako me voliš onda<br />

se pripremi za siromaštvo, jer siromaštvo<br />

dolazi onima koji me vole brže<br />

nego što voda stigne do svog kanala.’”<br />

Imetak je VELIKO iskušenje:<br />

Ka’b ibn Ijjad, r.a., prenosi da je<br />

čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada je<br />

rekao: “Zaista svaki ummet (narod) je<br />

iskušavan. A iskušenje (fitna) mog<br />

ummeta je mal (imanje, bogatsvo).”<br />

(Tirmizi).<br />

Radosna vijest za siromahe kako<br />

Poslanik, a.s., kaže, od Ebu Hurejre,<br />

r.a.: “Siromašni će ući u Džennet prije<br />

bogatih na 500 godina.” (Tirmizi).<br />

Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne<br />

da budemo umjereni, da budemo<br />

pravedni, da koristimo dunjaluk<br />

kako bi stekli pokornost svome Gospodaru,<br />

da nam omekša srca, da dijelimo<br />

ljepotu kojom smo darovani od<br />

Allaha sa Njegovim svorenjima, Amin<br />

ja Rabbel Alemin”<br />

Sedin Agić<br />

(imamsedin.wordpress.com)<br />

Svijet<br />

Cionistička<br />

naseljenička<br />

politika će biti<br />

kažnjena u Haagu<br />

IslamBosna.ba- Vijeće Ujedinjenih<br />

naroda za ljudska prava<br />

prije godinu dana najavilo je da<br />

će istražiti zlocinačku naseljeničku politiku<br />

Izraela.<br />

Neovisna komisija stručnjaka za<br />

ljudska prava zatražila je momentalno<br />

povlačenje izraelskih naseljenika iz<br />

okupirane Palestine.<br />

Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska<br />

prava jasno je zatražilo od Tel Aviva<br />

“momentalno zaustavljanje naselja i<br />

povlačenje svih naseljenika sa okupiranih<br />

teritorija!”<br />

Britanski Guardian piše da “Izrael<br />

mora evakuisati sva naselja ili će slučaj<br />

dospjeti pred Međunarodni krivični<br />

sud”.<br />

Samir Akram, predstavnik Pakistana<br />

u UN-ovom Vijeću, izrazio je zabrinutost<br />

Organizacije islamske konvencije<br />

(OIC) da će Izrael postati presedan<br />

kojeg će i ostale zemlje slijediti.<br />

“Iznenađuje nas koliko uticaja i<br />

razumijevanja pojedine zemlje imaju<br />

za Izrael iako je to suprotno svim<br />

njihovim međunarodnim obavezama.<br />

Mi u OIC-u se pitamo da li bi ovoliki<br />

stepen saradnje bio ukazan ijednoj<br />

zemlji koja nije bliska velikim silama”,<br />

kazao je on.<br />

Istražitelji UN-a za ljudska prava<br />

rekli su da Međunarodni krivični sud<br />

ima ovlasti nad deportacijama i prebacivanjem<br />

stanovnika na određenu teritoriju.<br />

“Ratifikacija Rimskog statuta od<br />

strane Palestine može dovesti do odgovornosti<br />

za ogromno kršenje zakona<br />

o ljudskim pravima i ozbiljnog kršenja<br />

međunarodnih humanitarnih zakona i<br />

pravde za žrtve”, navodi se u izvještaju<br />

UN-ovog tijela, što se odnosi na ugovor<br />

kojim je formiran tribunal UN-a<br />

u Hagu na kojem se sudi za genocid,<br />

ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.<br />

UN-ovi istražitelji intervjuirali su<br />

više od 50 protjeranih Palestinaca, te su<br />

svi izjavili kako je njihova egzistencija<br />

uništena, te kako su im izraelske vlasti<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

63<br />

otele njihovu zemlju i kako su podvrgnuti<br />

stalnom nasilju od strane jevrejskih<br />

naseljenika.<br />

“UN-ova misija smatra kako je<br />

glavni razlog nasilnog ponašanja i zastrašivanje<br />

Palestinaca želja da se lokalno<br />

stanovništvo protjera daleko od svojih<br />

domova i tako omogući proširenje<br />

naselja za jevrejske doseljenike”, kaže se<br />

u izvještaju.<br />

Na osnovu izvještaja može se zaključiti<br />

da su Palestinci pozvani da podnesu<br />

krivičnu prijavu Međunarodnom krivičnom<br />

sudu u Haagu.<br />

Čitajte i gledajte na<br />

IslamBosna.ba<br />

Aktuelno iz BiH i svijeta<br />

“Vehabije” u Tuzlu, “Vehabije” iz<br />

Tuzle - Demokratija po mjeri Tuzlanske<br />

pete kolone - Izraelska autobuska<br />

linija za Paelstince (da ne<br />

uznemiravaju Jevreje)<br />

Tekstovi<br />

‘Sulejman Veličanstveni’ i<br />

Šeherzada = gubitak i šteta za<br />

insana<br />

Kako se Poslanik, a.s., odnosio<br />

prema novim muslimanima<br />

Nauka i zanimljivo<br />

Palestinka Eryic el-Medhun iz Gaze<br />

najpametnije dijete svijeta<br />

Video:<br />

Videovijesti: Turski premijer<br />

nazvao cionizam zločinom protiv<br />

čovječnosti<br />

IBTV:Muslimanski Indiana Dzons -<br />

Johann Ludwig Burckhardt


No comment<br />

Četvrti slučaj u Hrvatskoj:<br />

Zemlja progutala klupu i<br />

čovjeka!<br />

Nevjerojatan slučaj dogodio se u srijedu u<br />

popodnevnim satima u Lovranu, na dijelu<br />

lovranskoga mola u neposrednoj blizini<br />

Ville Lauriana. Ovo je već četvrti slučaj u<br />

vrlo kratkom vremenu da se pojavljuju “ničim<br />

izazvane” rupe u zemlji u Hrvatskoj,<br />

a sve je počelo poznatim slučajem kada<br />

je zemlja progutala ovcu kod mjesta<br />

Primorski Dolac, zatim je u Selnicama<br />

smrtno stradao jedan muškarac, a onda se<br />

i kod Drniša otvorila golema provalija.<br />

Novi list, 1. mart 2013.<br />

Policajca iz Prijedora<br />

držali za ruku i deset<br />

metara vukli za autom<br />

Policajac iz Prijedora teško je povrijeđen<br />

nakon što su ga dvije osobe iz tog<br />

grada, koje je pokušao da legitimira,<br />

vukle desetak metara vozilom koje je<br />

bilo u pokretu.<br />

Fena, 4. mart 2013.<br />

U Strigovi kod Kozarske<br />

Dubice pronašli zlato<br />

Dok Rusi traže naftu, u selu Strigova<br />

kod Kozarske Dubice pronašli su zlato.<br />

Branko Tadić iz ovog dubičkog sela, u<br />

riječici Strigovi pored kuće pronašao je<br />

grumen zlata.<br />

Tuzla live, 7. mart 2013.<br />

Znate li gdje ima najviše<br />

milijardera?<br />

U svijetu je zaključno s početkom<br />

ove godine bilo 1.453 ljudi s osobnim<br />

bogatstvom većim od milijarde dolara.<br />

Azija je imala 608 milijardera,<br />

Sjeverna Amerika 440, a Evropa 324.<br />

Po zemljama, milijardera je najviše u<br />

Sjedinjenim Državama (408), a slijedi<br />

Kina s 317. Dalje su na listi Rusija,<br />

Njemačka i Indija. Prvak među gradovima<br />

je Moskva, u kojoj živi 76 milijardera,<br />

više nego što ih je u New Yorku,<br />

Hong Kongu, Pekingu i Londonu.<br />

Oslobođenje, 7. mart 2013.<br />

Strava kod Cazina: Otac<br />

kćerke vezao konopcem<br />

i silovao<br />

Priča o pohotnom ocu iz Liskovca kod<br />

Cazina koji je osam godina seksualno<br />

zlostavljao tri maloljetne kćerke, a čije<br />

je nastranosti otkrila cazinska policija,<br />

zaprepastila je Krajinu.<br />

Nezavisne novine, 7. mart 2013.<br />

Milijuni skakavaca iz<br />

Egipta “napali” Izrael<br />

Izrael je pogođen najezdom pustinjskih<br />

skakavaca koji su stigli iz Egipta<br />

i prekrili preko 800 hektara pustinje<br />

tijekom noći. Vlasti su krenule u bitku<br />

insekticidima, a rojevi se broje u desetinama<br />

milijuna skakavaca.<br />

Dnevnik.ba, 7. mart 2013.<br />

Navijači napustili utakmicu<br />

jer je gol postigao<br />

– musliman<br />

Navijači Beitara napustili su stadion<br />

kada je gol za jerusalimski klub<br />

na meču izraelskog prvenstva protiv<br />

Makabija Netanje postigao musliman<br />

Zaur Sadajev. On je u 49. minutu doveo<br />

svoj tim u vođstvo od 1:0. Većina<br />

domaćih navijača je pozdravila ovaj<br />

pogodak, ali ekstremne pristalice ovog<br />

tima počele su da napuštaju stadion.<br />

Sadajev je zamijenjen u 74. minutu, a<br />

gosti su do kraja utakmice uspjeli da<br />

izjednače.<br />

Bportal, 4. mart 2013.<br />

Usred pustinje: Najljepša<br />

i najveća bašta prirodnog<br />

cvijeća na svijetu<br />

Dubai Miracle Garden tvrdi da ima<br />

“najljepšu i najveću baštu prirodnog<br />

cvijeća na svijetu”.<br />

Bašta se nalazi usred pustinje, a njihov<br />

inžinjer hortikulture imao je zahtjevan<br />

zadatak, budući da je cvijeće raspoređeno<br />

i u neobične horizontalne i vertikalne<br />

strukture.<br />

Bportal, 7. mart 2013.<br />

Četiri nepismene žene<br />

naučile Kur’an napamet<br />

Četiri nepismene Saudijke u dobi između<br />

46 i 74 godine nagrađene su ove<br />

sedmice budući da su naučile Kur’an<br />

napamet, nakon što su u specijaliziranom<br />

centru provele nešto više od šest<br />

godina radeći na tome.<br />

Žene su provodile nekoliko sati dnev-<br />

no slušajući druge žene, nastavnice,<br />

koje su učile Kur’an. Na taj način su<br />

pamtile poglavlje po poglavlje, te su na<br />

kraju uspjele zapamtiti cijeli Kur’an.<br />

Klix, 6. mart 2013.<br />

Ljudski rod je sve gluplji<br />

Istraživanje doktora Geralda Crabtreea<br />

sa Sveučilišta Stanford pod nazivom<br />

“Naš krhki intelekt”, objavljeno u dva<br />

dijela pokazalo je da je ljudski rod sve<br />

gluplji. Dr. Crabtree smatra da naši geni<br />

uz moderni tehnološki razvoj utiču na to<br />

da čovječanstvo postaje “sve gluplje”, a<br />

to objašnjava činjenicom da su mutacije<br />

uticale na dobar dio od oko 5.000 gena<br />

koje označava bazom ljudske inteligencije.<br />

Zbog toga je, kako navodi, moderan<br />

čovjek manje inteligentan od svojih predaka.<br />

Dakle, nije riječ samo o televiziji<br />

i internetu za koje mnogi okrivljuju sve<br />

veću idiokraciju oko nas.<br />

Vakat.ba, 6. mart 2013.<br />

Mladoženja zakasnio, pa<br />

se mlada udala za drugog<br />

Na jednom vjenčanju u Indiji mladoženja<br />

je uveliko kasnio, pa se nestrpljiva<br />

mlada udala za drugog. Kada je Jamil<br />

konačno stigao na vjenčanje, njegova<br />

vjerenica i njena porodicu nisu krili bijes,<br />

pa je morala da interveniše i policija.<br />

Klix, 6. mart 2013.<br />

Drama u sudnici: Zapalio<br />

sebe i policajca<br />

U hodniku Osnovnog suda u Paraćinu<br />

danas je G.M. (44.) polio sebe i policajca<br />

zapaljivom tekućinom, potom<br />

zapalio, pa su obojica teško ozlijeđeni,<br />

priopćila je Policijska uprava u<br />

Jagodini. Policajac i G.M. su s teškim<br />

tjelesnim ozljedama opasnim po život,<br />

zbrinuti u Općoj bolnici u Ćupriji.<br />

Tanjug, 7. mart 2013.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

64


Nauka<br />

Curiosity uzeo prve uzorke iz unutrašnjosti Marsa<br />

Nosity N<br />

ASA-ino poslalo robotsko je fotografije vozilo Curi-<br />

koje<br />

potvrđuju prvo uspješno uzimanje uzoraka<br />

iz unutrašnjosti nekog drugog planeta.<br />

Prah dobijen bušenjem tla robot<br />

će analizirati u svom laboratoriju. Traga<br />

za geološkim i hemijskim uvjetima potrebnim<br />

za nastanak i održanje života<br />

mikroorganizama. Prijašnje sonde na<br />

Marsu prikupljale su uzorake s tla, ali ne<br />

bušenjem i uzimanjem uzoraka.<br />

Dobra djela čine nam dobro<br />

Dobrovoljan rad dobar je za<br />

srce i u mladoj dobi, pokazala<br />

je studija koju su na 106 kanadskih<br />

adolescenata proveli istraživači sa<br />

Univerziteta British Columbia iz Vancouvera.<br />

Isto su tako procijenili samopouzdanje,<br />

mentalno zdravlje, raspoloženje<br />

i empatiju studenata. Nakon<br />

deset sedmica, oni koji su sudjelovali u<br />

dobrovoljnom radu imali su niži nivo<br />

holesterola i stepen upale tkiva, kao i<br />

manje tjelesne masti.<br />

Namirnice koje griju tijelo<br />

Pojedine namirnice mogu<br />

dovesti do procesa termogeneze,<br />

odnosno stvaranja toplote tijela<br />

tokom procesa probave. Na taj<br />

način, sagorijevanje kalorija može<br />

nas doslovno ugrijati. Ljute papričice,<br />

crni biber, đumbir, zeleni čaj<br />

i kokosovo ulje samo su neke od<br />

namirnica koje u organizmu podstiču<br />

proces termogeneze, odnosno<br />

stvaranja toplote tokom probave.<br />

Opasan je i nizak pritisak<br />

Malaksalost, bljedilo,<br />

nedostatak energije<br />

– simptomi su dobro<br />

poznati osobama koje pate<br />

od niskog krvog pritiska,<br />

oboljenja koje može otežati<br />

i najlakše svakodnevne<br />

poslove. Potrebno je povećati<br />

unos tečnosti i soli, so<br />

vezuje vodu u organizmu i<br />

povećava zapreminu cirkulirajuće<br />

krvi. Kofein, guarana<br />

i drugi stimulansi utiču na<br />

povećanje krvnog pritiska,<br />

ali ipak u povećanim dozama<br />

mogu izazvati ubrzano<br />

lupanje srca.<br />

Pripremio: Saladin Kovačević<br />

Spavanje “polovinom mozga”<br />

rješenje za nesanicu?<br />

Biološki fenomen koji fokama<br />

omogućava da spavaju samo<br />

“jednom stranom mozga” mogao<br />

bi biti rješenje za milione ljudi koji<br />

pate od nesanice ili drugog poremećaja<br />

sna. Dok su u vodi foke<br />

spavaju “lijevom stranom mozga”,<br />

dok je desna budna, a kada su na<br />

kopnu spavaju “cijelim mozgom”.<br />

Serotonin je u jednakim vrijednostima<br />

bio zastupljen i u budnoj i u<br />

uspavanoj polovini mozga, što je<br />

izazvalo iznenađenje stručnjaka jer<br />

se smatralo da on podstiče budnost<br />

mozga.<br />

Prehlada nekad može biti<br />

opasnija od alkohola<br />

Upoređujući reakcije 50 prehlađenih<br />

i 50 potpuno<br />

zdravih ljudi, naučnici sa Univerziteta<br />

Kardif su otkrili da prehlada<br />

usporava reakcije ljudi isto koliko i<br />

tri, četiri krigle piva, ili osam standardnih<br />

pića. Kihanje, također, vozaču<br />

može skrenuti pažnju sa puta<br />

po tri sekunde. Zato ljudi koji voze<br />

dok su prehlađeni trebaju biti svjesni<br />

rizika jer koncentracija opada za<br />

33 posto.<br />

8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />

65

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!