You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Uvodnik: Na “Avazovoj’’ stranputici<br />
<strong>ISSN</strong>-<strong>2233</strong>-<strong>0917</strong><br />
www.saff.ba<br />
Broj 335<br />
8. mart 2013.<br />
26. rebiu-l-ahir 1434.<br />
cijena godišnje<br />
pretplate 65KM<br />
Borba za opstanak<br />
Izrael u Republici<br />
Srpskoj<br />
Hfz. Imad el-Misri<br />
Tekfi r je<br />
uvod u<br />
ubijanje i<br />
nasilje<br />
Bosanske jezičke kontroverze<br />
Maćehinsko<br />
‘glačanje’<br />
maternjeg jezika<br />
Arnoud van Doorn, nekadašnji član<br />
holandske desničarske stranke PVV<br />
prešao na islam<br />
Neodoljivi zov Allahove upute<br />
– boreći se protiv islama<br />
postao musliman<br />
Prvi bosanski konvoj humanitarne<br />
pomoći sirijskom narodu<br />
Dali smo im emanet<br />
da ih nećemo<br />
zaboraviti<br />
Proslava 1. marta u Egiptu<br />
Dr. Muhammed<br />
Sejjid ed-Dusuki: U<br />
Bosni sam osjetio<br />
miris Dženneta i<br />
šehidske krvi<br />
Dino Đipa, direktor Prism Researcha<br />
Format otvorenog pitanja o etničkoj pripadnosti<br />
pristrasan je u korist većeg broja “Ostalih”
Poštovani čitatelji!<br />
Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”,<br />
autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić.<br />
Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu.<br />
Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života<br />
na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i<br />
postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu.<br />
Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!<br />
Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651
SAFF broj 335<br />
Sadržaj<br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini)<br />
Načini i sredstva kojima se pomaže Allahova vjera<br />
8<br />
Polumjesec<br />
Ludi polumjesec<br />
Carla del Ponte: Ko kaže da ja nemam prijatelje među Srbima? Evo,<br />
naprimjer, gospodin Rasim Ljaljić je moj dobar prijatelj<br />
10<br />
Društvo<br />
Obilježen Dan (ne)zavisnosti u livanjskom “Preporodu”<br />
U Livnu je odavno pravilo da tamo gdje nema šejtana uglavnom<br />
nema ni ljudi<br />
28<br />
Glas islamskih učenjaka<br />
Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog magazina “El-Bejan”<br />
Posjeta Gazi mi je pomogla da se oslobodim straha, slabosti i natruha<br />
političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka<br />
32<br />
Islamske teme<br />
Mogućnost za poboljšavanje ličnog i općeg stanja<br />
Snaga promjene leži u velikodušnosti i pravdi<br />
36<br />
Kutak za muslimansku omladinu<br />
Asocijacija studenata BiH u Egiptu<br />
Prvi broj “Glasa Bosne i Hercegovine”<br />
42<br />
Islamnet<br />
Velika Britanija<br />
U posljednjih deset godina na islam prešlo preko šezdeset hiljada<br />
Britanaca<br />
52<br />
Islambosna<br />
Islamske teme<br />
Vrline jednostavnog života<br />
62<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
3
Uvodnik<br />
Na “Avazovoj” stranputici<br />
Nikada se nije dogodilo da<br />
visoka delegacija jedne od<br />
vjerskih zajednica u našoj<br />
državi bude zadržana na državnoj<br />
granici, kao što se prije neki dan dogodilo<br />
delegaciji Islamske zajednice<br />
koju je predvodio muftija travnički<br />
Nusret ef. Abdibegović, koja je na<br />
granici sa Hrvatskom držana četiripet<br />
sati u neizvjesnosti, bila izložena<br />
neprijatnostima u vidu preturanja<br />
prtljaga i odurnog odnosa graničara.<br />
Iako je muftija travnički u izjavi za<br />
medije ukazao da je to što se dogodilo<br />
nedopustivo, niko ga nije<br />
podržao, niko nije stao u njegovu<br />
zaštitu, pa čak se o tome<br />
nije oglasila ni Islamska<br />
zajednica. Pokušajmo zamisliti<br />
da se tako nešto dogodilo<br />
katoličkim ili pravoslavnim<br />
sveštenicima, kod<br />
nas, ili drugdje. Naravno<br />
da bi se prvo oglasilo Ministarstvo<br />
sigurnosti, jer je<br />
riječ o sigurnosnom problemu,<br />
koji se, ako postoji,<br />
treba rješavati na drugim<br />
razinama, a ne na granici.<br />
Ali, Ministarstvo sigurnosti pod komandom<br />
Fahrudina Radončića javno<br />
nema sluha za bošnjačke probleme,<br />
kao što je problem sa djelovanjem<br />
i postrojavanjem j paravojnog<br />
Četničkog pokreta u Republici<br />
Srpskoj. Vrli ministar sigurnosti to<br />
ne vidi, ali mu se priviđa sve što bi<br />
moglo da ugodi velikosrpskoj potrebi<br />
da se krivica svali na Bošnjake. Tako<br />
i maltretiranje muftije travničkog<br />
na granici sa Hrvatskom nije stvar<br />
interesiranja ministra sigurnosti<br />
Radončića. S ovom temom, očito, ne<br />
može ugoditi onima kojima ugađa.<br />
Pokazao je to i Dnevni avaz, kao propagandni<br />
list Radončićevog SBB-a,<br />
kada je na sraman način tretirao ovu<br />
temu, u stilu: “Zadržani na granici<br />
zbog bivšeg teroriste”. Namjesto<br />
da se akcenat stavi na nedopustivo<br />
ponašanje hrvatskih graničara,<br />
Radončićev Avaz traži opravdanje u<br />
jednoj nepravdi, a riječ je o tome da se<br />
član delegacije Safet Durguti, profesor<br />
Travničke medrese, nekada našao na<br />
nekoj crnoj listi tzv. islamskih terorista.<br />
A znamo kako su nakon 11. septembra<br />
takve liste serijski proizvođene<br />
u tvornici laži SDP-Alijanse, kako<br />
bi Lagumdžija i drugovi poltronirali<br />
Americi u tzv. borbi protiv terorizma.<br />
A kako bi se borili protiv nečega što<br />
ne postoji, ako to što ne postoji neće<br />
izmisliti?! Tako je prof. Safet Durguti<br />
postao jedan od stotine Bošnjaka koji<br />
su se obreli na kojekakvim listama,<br />
a po osnovu saradnje sa islamskim<br />
humanitarnim organizacijama. Paradoks<br />
ovog slučaja je da je prof. Durguti<br />
uklonjen sa crne liste UN-a, dakle,<br />
više ne postoji nikakav osnov za<br />
sumnju, ali mu se ipak događa neprijatnost<br />
na granici, kao i neprijatnost<br />
u medijskom prostoru. Namjesto da<br />
ova činjenica o Durgutijevoj nevinosti,<br />
i oklevetanosti, bude osnov za<br />
reakciju Ministarstva sigurnosti, i za<br />
novinarski profesionalizam<br />
Dnevnog avaza, na površini<br />
je ostala kleveta da je prof.<br />
Durguti nešto što nije. Mogli<br />
su to znati i hrvatski<br />
graničari, koji su svjesno<br />
zloupotrijebili ovu klevetu<br />
kako bi maltretirali delegaciju<br />
Travničkog muftiluka.<br />
Baš zbog toga bilo je mjesta<br />
da se oglasi Ministartstvo<br />
sigurnosti, kao i neke<br />
druge državne instance,<br />
uključujući i člana Predsjedništva<br />
BiH Bakira Izetbegovića. Svi su oni<br />
mogli državnim kanalima protestirati<br />
protiv ponašanja hrvatskih graničara,<br />
koji su tu informaciju o nevinosti<br />
prof. Durgutija mogli dobiti najviše<br />
za 40-50 minuta a ne za četiri-pet sati.<br />
Dovoljno je prosurfati pet minuta po<br />
internetu, pa vidjeti. Ali, niko nije bio<br />
pozvaniji da digne svoj glas od Rijaseta<br />
Islamske zajednice čiji je član<br />
muftija Abdibegović! Ako je već muftija<br />
smatrao da je taj čin zadržavanja<br />
na granici nedopustiv, koji je razlog<br />
da to isto ne smatra, i ne saopći, i Rijaset?!<br />
Najgore što bi se moglo desiti<br />
Bošnjacima, jeste da se njihova najveća<br />
uzdanica, Islamska zajednica, ne daj<br />
Bože, izgubi u mraku bošnjačkog<br />
političkog i ideološkog haosa, i da ih<br />
ostavi na milost i nemilost ljudima<br />
za koje su oni samo glasačka brojka,<br />
i koji su spremni, na njihovoj nesreći,<br />
graditi svoju vlastitu karijeru. Možda<br />
nam je, baš zbog toga, u ovim teškim<br />
danima, toliko potrebna Poslanikova<br />
dova: “Gospodaru naš, ne dopusti<br />
da vlast nad nama imaju oni koji nikakvog<br />
straha od Tebe nemaju, i koji<br />
nam se neće smilovati.” (Va la tusallit<br />
‘alejna men la jehafuke fina ve la<br />
jerhamuna).<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Bugojno<br />
part br: 6764162000885351;<br />
transakcijski: 1613000022234395<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Semir Šišić<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir<br />
Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,<br />
Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem<br />
Dizdar, Fahrudin Sinanović<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem<br />
Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordinator za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
EMANET d.o.o., Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
<strong>ISSN</strong> 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
5
Hutba<br />
Neodoljivi zov Allahove upute<br />
– boreći se protiv islama postao musliman<br />
Kao što je prije više od godinu<br />
dana, vijest o primanju islama<br />
Daniela Streicha, bivšeg člana<br />
Švicarske narodne stranke (SVP),<br />
i pokretača kampanje protiv<br />
izgradnje minareta i džamija u<br />
Švicarskoj, senzacionalno odjeknula<br />
u cijelom svijetu, sličnu senzaciju<br />
izazvalo je i nedavno primanje<br />
islama Arnouda van Doorna,<br />
nekadašnjeg člana holandske<br />
desničarske stranke PVV, na<br />
čijem čelu je poznati islamofob i<br />
ekstremista Geert Wilders<br />
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Uzvišeni<br />
U<br />
Allah, dž.š., objavio je<br />
Uu Kur’anu: Onome koga Allah<br />
Uželi da uputi – On srce njegovo<br />
prema islamu raspoloži, a onome koga želi<br />
da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i<br />
umornim učini kao da čini napor da na nebo<br />
uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez<br />
podrške ostavi. (El-En’am, 125.).<br />
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:<br />
“Svako dijete rađa se u čistoj i autentičnoj<br />
prirodi (fitra), kao što životinja rađa skladno<br />
mladunče (bez ikakvih nedostataka i mahana),<br />
pa ga onda roditelji učine jevrejom, kršćaninom<br />
ili vatropoklonikom.’’ (Buharija i<br />
Muslim). U drugoj predaji stoji da je Poslanik,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Uzvišeni<br />
Allah je rekao: ‘Ja stvaram ljude u čistoj,<br />
prirodnoj vjeri, pa ih šejtan zavede i zabrani<br />
im ono što sam im dozvolio, i naredi im da,<br />
mimo Mene, obožavaju one o kojima im<br />
nikakav dokaz nije objavljen.’’’ (Muslim).<br />
Kao što je prije više od godinu dana, vijest<br />
o primanju islama Daniela Streicha, bivšeg<br />
člana Švicarske narodne stranke (SVP),<br />
i pokretača kampanje protiv izgradnje minareta<br />
i džamija u Švicarskoj, senzacionalno<br />
odjeknula u cijelom svijetu, sličnu senzaciju<br />
izazvalo je i nedavno primanje islama Arnouda<br />
van Doorna, nekadašnjeg člana holandske<br />
desničarske stranke PVV, na čijem<br />
čelu je poznati islamofob i ekstremista Geert<br />
Wilders. Svjetskoj javnosti poznato je da su<br />
njih dvojica, kroz holandski parlament i<br />
mimo njega, sijali smutnju i mržnju prema<br />
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
islamu i islamskim vrijednostima i na sve<br />
načine radili na stigmatizaciji muslimana<br />
i oduzimanju njihovih temeljnih ljudskih<br />
prava. Danas je, eto, Arnoud van Doorn<br />
postao musliman, branitelj islama i njegov<br />
promotor.<br />
Ovo je početak mog novog života<br />
Zašto se samo<br />
u okrilju islama<br />
ljudi tako<br />
osjećaju? Zato<br />
što je samo<br />
islam vjera<br />
tevhida, čistog<br />
monoteizma<br />
koji znači da<br />
su svi ljudi<br />
Allahovi robovi,<br />
robovi istinskog<br />
i jedinog<br />
Stvoritelja, koji<br />
jedini zaslužuje<br />
obožavanje i<br />
robovanje.<br />
U intervjuu za Al-Džaziru,<br />
na pitanje zašto je i kako primio<br />
islam, Van Doorn je odgovorio:<br />
“Družeći se s mojim prijateljem<br />
muslimanom koji je član državnog<br />
parlamenta u Holandiji, i<br />
nakon dugih rasprava s njim o<br />
vjeri i drugim životnim temama,<br />
odlučio sam primiti islam.<br />
Učinio sam to potpuno svjesno<br />
i dragovoljno.’’ A govoreći o<br />
svom članstvu u Wildersovoj<br />
stranci i antiislamskom djelovanju,<br />
kazao je: “Svaki čovjek u<br />
životu pravi greške i povlači pogrešne<br />
poteze, no i pored toga<br />
valja kazati da svaki posao i<br />
svako životno iskustvo ima svoj<br />
cilj i određene koristi. Ja sam iz<br />
toga mnogo naučio i vjerujem<br />
da mi je to iskustvo na neki način<br />
pomoglo da izaberem islam<br />
za svoju vjeru i svoj životni put.<br />
Ovo je novi početak u mom<br />
životu i molim Allaha da me<br />
učvrsti na putu islama.’’<br />
Ono što u ovoj, pomalo bajkovitoj,<br />
priči o Van Doornovom<br />
primanju islama predstavlja poseban<br />
kuriozitet, jeste činjenica<br />
da je on svoje primanje islama<br />
obznanio i javno posvjedočio<br />
u džamiji “Es-Sunne’’ u Den Hagu, koja<br />
je nekada bila njegova i Wildersova meta,<br />
kada su od holandskih vlasti tražili da se ta<br />
džamija zatvori i da se njen imam, Fevaz<br />
Džunejd protjera iz Holandije.<br />
Na osnovu ovog i njemu sličnih slučajeva,<br />
mnogi će se sigurno zapitati: šta se to<br />
zapravo desi u glavama ljudi koji su do jučer<br />
s tolikim žarom napadali islam i za koje su<br />
ljudi mislili da su posljednje osobe koje bi<br />
mogle postati muslimani? Na ovo pitanje<br />
islam ima jasan i nedvosmislen odgovor.<br />
Naime, fenomen sve učestalijeg konvertiranja<br />
u islam, a posebno ljudi koji su bili njegovi<br />
ljuti protivnici, potvrđuje da je islam<br />
prirodna vjera koja je urođena svakom čovjeku<br />
i kojoj teži svaka ljudska duša, kako<br />
nam to poručuju hadisi s početka hutbe.<br />
Tu prirodnost islama i urođenu potrebu<br />
ljudske duše za njim, primijetili su čak i<br />
neki nemuslimanski intelektualci, poput<br />
francuskog mislioca Džeka Burka (Jack<br />
Burke) koji je rekao: “Islam je nužnost i on<br />
će se jednoga dana sam nametnuti,<br />
jer je istinita vjera. Kad bi<br />
islam imao prave pozivače u<br />
vjeru, svijet bi živio u miru za<br />
kojim žudi. Islam je nužna istina,<br />
inače ne bi bio napadan, jer<br />
gdje god je snaga tu su i oni koji<br />
na nju navaljuju. Nesreća ljudskog<br />
uma u ovom vremenu leži<br />
u pojavi da uvijek napada ono<br />
što je blisko srcu.’’<br />
Zato, sva silna propaganda,<br />
hajka i antiislamska kampanja,<br />
u koju se danas ulažu milijarde<br />
dolara, sve spletke, podmetanja,<br />
potvore i laži protiv islama, sve<br />
prijetnje, torture i nasilje nad<br />
muslimanima, padaju u vodu<br />
pred urođenom čežnjom ljudske<br />
duše za istinom, za prirodnom<br />
vjerom po kojoj je Allah<br />
sve ljude stvorio. Iako savremeni<br />
mediji i silna mašinerija ljudi i<br />
tehnike koja je uključena u antiislamsku<br />
propagnadu, mogu<br />
čak ponekad zbuniti i ljudski<br />
um i učiniti ga svojim vojnikom<br />
i poslušnim robom, oni<br />
ne mogu upravljati ljudskim srcima,<br />
jer srcima upravlja Allah,<br />
koji ih poziva u prirodnu vjeru<br />
i na čiji poziv čista ljudska srca<br />
ne mogu biti ravnodušna: Ti upravi lice svoje<br />
vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema<br />
kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja<br />
Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna.<br />
(Er-Rum, 30.).<br />
Komentirajući ovaj ajet, poznati komentator<br />
Kur’ana, Ibn Ašur, veli: “Fitra<br />
(priroda) ovdje znači cjelokupnost i totalitet<br />
vjere (džumletu-d-din) po kojoj je stvoren<br />
čovjek, u fizičkom, intelektulanom i duhovnom<br />
smislu. Tako je hodanje na nogama<br />
u skladu sa fitrom (prirodno je), a pokušaj<br />
hodanja na rukama je u suprotnosti sa fitrom<br />
i zakonitošću po kojoj je Allah stvorio<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
6
čovjeka. Deriviranje i izvođenje zaključaka<br />
na osnovu premisa, kao i posljedica na<br />
osnovu uzroka, prirodno je i u skladu sa<br />
razumom, dok je stav da posljedice nemaju<br />
svojih uzroka, suprotan prirodi, odnosno, u<br />
koliziji je sa zdravim razumom. Opisivanje<br />
islama terminom fitra (priroda) znači da su<br />
temelji na kojima počiva islam prirodni i da<br />
su dio općeg reda, poretka i harmonije koju<br />
je Allah uspostavio.’’<br />
A šejhul-islam, Ibn Tejmijja u komentaru<br />
dijela hadisa s početka hutbe: “Svako<br />
dijete rodi se u čistoj i autentičnoj prirodi<br />
(fitra)’’, veli: “Mi ne kažemo da dijete kad<br />
izađe iz majčine utrobe zna vjeru islam, jer,<br />
Allah nas izvodi iz trbuha naših majki i mi<br />
ništa ne znamo, već se misli na fitru koja<br />
podrazumijeva urođeni osjećaj i potrebu za<br />
islamom i njegovom spoznajom. Potpuno<br />
je pogrešno mišljenje onih koji tvrde da su<br />
ljudi stvoreni kao ‘čista ploča’ (tabula rasa),<br />
koja prihvata da se po njoj podjednako ispisuje<br />
vjerovanje i nevjerovanje, bez urođenog<br />
osjećaja šta je dobro a šta zlo, šta istina a šta<br />
zabluda. To bi onda značilo da, u odnosu na<br />
fitru, prirodu po kojoj je sve stvoreno, nema<br />
razlike između dobra i zla, istine i zablude,<br />
odnosno između idolopoklonstva, jevrejstva<br />
i kršćanstva, s jedne, i islama, s druge<br />
strane, pa bi onda zadnja rečenica hadisa<br />
mogla glasiti: ‘Pa ga roditelji učine muslimanom,<br />
jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom’.’’<br />
Islam me je vratio u život, kao što<br />
hladna voda oživi žednog čovjeka<br />
Stoga treba kazati da fenomen konvertiranja<br />
u islam od strane njegovih ljutih<br />
protivnika, nije specifičan samo za naše<br />
doba, već on ima svoju potvrdu kroz cjelokupnu<br />
ljudsku povijest. Naprimjer, Kur’an<br />
spominje primjer sihirbaza (čarobnjaka)<br />
iz vremena Musaa, a.s., koji su, na poziv<br />
egipatskog faraona, došli da se svojim sihrom,<br />
čarolijom, vradžbinom, opsjenom<br />
i varkom, suprotstave prirodnoj vjeri, čistom<br />
tevhidu i monoteizmu, s kojim je<br />
došao Allahov poslanik, Musa, a.s. Ali,<br />
kada je njihova magija, koju su pokazali<br />
pred okupljenom svjetinom, poražena i<br />
“progutana’’, čarobnjaci su pali na sedždu<br />
i uzviknuli: “Mi vjerujemo u Gospodara<br />
svjetova’’ - povikaše - “Gospodara Musaova<br />
i Harunova!’’ (El-‘Araf, 121.). Sihirbazi su<br />
postali iskreni vjernici i ostali su dosljedni<br />
u vjeri i pored faraonove prijetnje da će ih<br />
poubijati. Zatim, u povijesti islama poznat<br />
je slučaj Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je<br />
sa isukanom sabljom pošao da ubije Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, ali,<br />
kada je u kući svoje sestre, koja je već bila<br />
primila islam, poslušao veličanstvene ajete<br />
iz kur’anske sure Taha, Omerovo srce je<br />
prepoznalo neodoljivi zov Allahove upute<br />
i umjesto da ubije Muhammeda, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, on je postao musliman i<br />
jedan od njegovih vjernih sljedbenika i ashaba<br />
pod čijim vođstvom je, kasnije, svjetlo<br />
islama obasjalo tadašnje dvije imperije,<br />
Perziju i Bizantiju. I ne bi bilo nikakvo<br />
čudo da sutra čujemo da je utočište u okrilju<br />
islama pronašao i Geert Wilders, zatim,<br />
mnogi zapadni političari, novinari, svećenici<br />
i drugi nemuslimani koji su danas<br />
poznati po islamofobičnosti i<br />
širenju mržnje prema islamu.<br />
Allah, dž.š., upućuje ljude i On<br />
jedini zna šta se krije u ljudskim<br />
srcima.<br />
Bitno je samo skinuti naslage<br />
prašine koje su prekrile<br />
Ono što u<br />
ovoj, pomalo<br />
bajkovitoj,<br />
priči o Van<br />
Dorrnovom<br />
primanju<br />
islama<br />
predstavlja<br />
poseban<br />
kuriozitet,<br />
jeste činjenica<br />
da je on svoje<br />
primanje<br />
islama<br />
obznanio<br />
i javno<br />
posvjedočio<br />
u džamiji<br />
“Es-Sunne’’<br />
u Den Hagu,<br />
koja je nekada<br />
bila njegova<br />
i Wildersova<br />
meta.<br />
fitru (prirodu) po kojoj je Allah<br />
stvorio ljude, a koje su djelo<br />
ljudskih ruku, prije svega roditelja<br />
i okoline u kojoj se čovjek<br />
odgaja i živi. Kada se te naslage<br />
ateizma, idolatrije, zabludjelih<br />
ideja i vjera, zbog kojih ljudi ne<br />
mogu da raspoznaju istinu od<br />
zablude, dobro od zla, skinu sa<br />
srca, onda će ona biti spremna<br />
za prihvatanje svjetla islama<br />
koje će ih oživjeti nakon što su<br />
bila mrtva i unijeti u njih smiraj<br />
i istinsku sreću i zadovoljstvo.<br />
A, uistinu, čovjekov život<br />
prije i nakon primanja islama,<br />
nije isti niti može biti isti, jer<br />
nisu isti svjetlo i tama, uputa i<br />
zabluda, pravi put i stranputica.<br />
To najbolje znaju oni koji su<br />
kušali gorčinu zablude i koji su<br />
tumarali u tminama nevjerstva,<br />
pa su, Allahovom milošću i dobrotom,<br />
primili islam. Njihove<br />
ispovijesti su toliko dirljive da vjerničko srce<br />
ganu do suza, ali su istovremeno i poučne i<br />
inspirativne, pa ćemo neke od njih citirati.<br />
Tako američki intelektualac, dr. Džefri<br />
Lang, u svojoj knjizi Dobio sam Muhammeda<br />
a.s., a nisam izgubio ni Isaa, a.s.,<br />
o svom prihvatanju islama, priča: “Izgovaranje<br />
šehadeta doživio sam kao kapi čiste<br />
hladne vode koje se spuštaju niz grlo čovjeka<br />
koji je zbog silne žeđi bio na izdisaju.<br />
Kad su me pitali kako objašnjavam moju<br />
tvrdnju da me slušanje Kur’ana smiruje,<br />
odgovorio sam: ‘Vama je dobro poznato<br />
da se novorođenče smiri i raduje kad čuje<br />
glas svoje majke. Slušajući Kur’an ja osjećam<br />
još veću smirenost i sigurnost i poželim<br />
da cijeli život budem u okrilju i pod<br />
zaštitom tog glasa.’’’<br />
A švedski stručnjak za međunarodnu<br />
ekonomiju, Sebastian Blasco, o svom primanju<br />
islama, veli: “Islam mi je dao ono<br />
što sam bio izgubio od života i što sam,<br />
kad sam ga našao, poželio da vječno traje.<br />
Islam me je vratio mojoj ljudskoj prirodi,<br />
sa islamom sam spoznao tajnu života i<br />
smrti i onoga što slijedi nakon smrti. Sada<br />
slobodno i ponosno mogu reći: ja sam<br />
musliman, a znate li šta to znači? To znači:<br />
ja postojim. Prije islama bio sam jedinka<br />
koja nije bila vrijedna spomena.’’<br />
Zašto se samo u okrilju<br />
islama ljudi tako osjećaju? Zato<br />
što je samo islam vjera tevhida,<br />
čistog monoteizma koji znači da<br />
su svi ljudi Allahovi robovi, robovi<br />
istinskog i jedinog Stvoritelja,<br />
koji jedini zaslužuje obožavanje i<br />
robovanje. Da bi se čovjek uvjerio<br />
u tu odliku islama, dovoljno<br />
je da ode u džamiju, a zatim u<br />
bilo koju drugu bogomolju, pa<br />
da vidi tu razliku, da osjeti šta<br />
znači tevhid, monoteizam, kroz<br />
ibadet, kroz namaz, ali i kroz<br />
islamsku arhitekturu i kompletnu<br />
civilizaciju, a šta znače kipovi,<br />
ikone i slike po drugim bogomoljama<br />
i može li su tu uopće<br />
govoriti o bilo kakvom monoteizmu.<br />
Zatim, islam odlikuje veličanstveni<br />
društveni moral koji<br />
štiti čast i dostojanstvo svakog<br />
čovjeka podjednako. Temelji<br />
islama su postojani i jaki, daleko<br />
od pretjerivanja i fanatizma, zasnovani<br />
na naučnoj metodologiji<br />
i promišljanju, a tolerancija je<br />
utkana u same temelje islamske<br />
civilizacije.<br />
Zbog svega spomenutog,<br />
i pored mnogobrojnih smutnji kojima je<br />
izložen savremeni čovjek i pored sveopće<br />
antiislamske porpagande, ne možemo a<br />
da se ne složimo sa riječima engleskog gpis-<br />
ca Bernarda Šoa, koji je rekao: “U sadašnje<br />
vrijeme mnogo mojih iz Europe prelazi u<br />
Muhammedovu vjeru i može se reći da je<br />
vraćanje Europe u islam već počelo.’’ Mi se<br />
silno radujemu novim zvijezdama islama na<br />
europskom nebu i učimo im dovu koju je<br />
učio dr. Džefri Lang, nakon što je primio<br />
islam: “Moj Allahu, ako bi se ikad moja<br />
duša ponovo poželjela vrati u nevjerstvo,<br />
usmrti me prije toga i oslobodi me takvog<br />
života. Moj Allahu, ja ne mogu živjeti ni<br />
jednog trena bez vjere u Tebe.’’<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)<br />
Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj<br />
Potvore i laži na islam<br />
(Poslanikov mesdžid u Medini)<br />
Načini i sredstva<br />
Hatib: dr. Abdurrahman es-Sudejs<br />
Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />
Panični i ničim opravdan strah<br />
kojeg posljednjih decenija<br />
neki nemuslimani osjećaju<br />
pred širenjem islama i njegovom<br />
postepenom dominacijom<br />
u svijetu, prouzrokovao<br />
je fenomen poznat kao islamofobija.<br />
Laži i potvore<br />
na islam i muslimane, glavni<br />
su aduti u rukama njihovih<br />
mrzitelja. Također, dovođene<br />
u pitanje osnovnih postulata<br />
na kojima se temelji vjera<br />
islam, kao što su recimo<br />
pravda, milost, tolerancija te<br />
ustrajno dovođenje islama u<br />
direktnu vezu sa terorizmom<br />
i nasiljem, metode su predvodnika<br />
islamofobije. Pored<br />
svih njihovih potvora i laži<br />
i izuzetno podlih metoda<br />
preko kojih u eter plasiraju<br />
ovako gnusne laži i potvore,<br />
na nama je da reagiramo<br />
dostojanstveno te istinom, čvrstim<br />
argumentima i pozitivnom praksom,<br />
demantiramo sve ono što oni govore.<br />
Rekao je Uzvišeni: Na put Gospodara<br />
svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj<br />
i s njima ne najljepši način raspravljaj!<br />
Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s<br />
puta Njegova, i On zna one koji su na<br />
Pravome putu. (En-Nahl, 125.). Ma<br />
šta oni govorili, odgovorno tvrdimo<br />
da je islam vjera koja naređuje pravdu<br />
pa čak i prema onima koji nam nisu<br />
dragi: ...Neka vas mržnja koju prema<br />
nekim ljudima nosite nikako ne navede<br />
da nepravedni budete! Pravedni budite,<br />
to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha,<br />
jer Allah dobro zna ono što činite! (El-<br />
Maide, 8.). U komentaru ovog ajeta,<br />
imam Er-Razi je kazao: “Budite prema<br />
njima pravedni pa makar vam oni i zlo<br />
činili...’’ Islamofobija je danas potpomognuta<br />
savremenenim tehnološkim<br />
dostignućima preko kojih se vrši nevjerovatno<br />
brza razmjena informacija, a<br />
mislimo prvenstveno na elektronske<br />
medije među kojima prednjači internet.<br />
Svjedoci smo da se određeno<br />
devijantno i islamom potpuno neopravdano<br />
ponašanje nekih muslimana<br />
nastoji prikazati kao islamska<br />
doktrina a ne kao neodgovo-<br />
Nemuslimani<br />
se ne trebaju<br />
bojati islama<br />
niti Allahovog<br />
vjerozakona<br />
a svoj strah<br />
i predrasude<br />
prebrodit će<br />
samo kroz<br />
iskreno i<br />
nepristrasno<br />
izučavanje<br />
islama i<br />
njegovih<br />
uzvišenih<br />
principa.<br />
Hatib: Abdulbari es-Subejti<br />
Preveo i sažeo: Amir Durmić<br />
Svako<br />
S<br />
ko barem površno izanalizira<br />
Sstanje u svijetu, shvatit će da je<br />
Splaneta Zemlja, možda više nego<br />
ikada do sad, postala globalni poligon na<br />
kojem se odvija iskonska borba između dobra<br />
i zla, koja u suštini nikada na njoj nije<br />
ni prestajala, samo što je njen intenzitet<br />
nekada više a nekada manje izražen. Razmislimo<br />
samo o sve učestalijem i intenzivnijem<br />
psovanju Allaha, ismijavanju Poslanika,<br />
s.a.v.s., omalovažavanju časnog Kur’ana i<br />
ostalih islamskih svetinja. S druge strane,<br />
beskurpulozni napadi na islamski svijet i<br />
muslimane su također svakim danom sve<br />
intenzivniji i sve otvoreniji, a krvoprolića,<br />
glad i neimaština koja usljed ratnih dejstava<br />
postaju muslimanska svakodnevnica, gotovo<br />
da se više i ne ubrajaju u nešto vrijedno spomena.<br />
U ovakvim okolnostima, svaki iskreni<br />
vjernik bi se, shodno riječima Uzvišenog: O<br />
vjernici, pomozite Allahovu vjeru... (Es-Saff,<br />
12.), trebao zapitati na koji način on može<br />
pomoći da se ovo stanje promijeni nabolje.<br />
Pomaganje Allahove vjere je individualna<br />
obaveza svakog vjernika a to podrazumijeva<br />
ulaganje truda s ciljem da se zaštite islamske<br />
svetinje, te pomagnu nastradali muslimani,<br />
udovice i siročad, ali i svi oni kojima je<br />
učinjen neki vid nepravde. Svi muslimani su<br />
dužni da se uključe u proces pomaganja Allahove<br />
vjere na svaki legitiman način, a prvo<br />
čime će početi jeste iskreni i nesebični rad<br />
na sebi s ciljem da povećaju svoju bogobojaznost<br />
i klone se griješenja. Ni najmanji trud<br />
bilo kojeg vjernika ne smije biti zanemaren.<br />
Nijedno dobro djelo nije toliko mizerno da<br />
bi vjenik sebi smio dopustiti luksuz njegovog<br />
zanemarivanja. Poslanik, s.a.v.s., kazao<br />
je: “U Džennetu sam vidio čovjeka koji je<br />
u njemu skončao povodom drveta koje je<br />
odrezao sa puta a koje je smetalo ljudima.’’<br />
(Muslim). Svaki je vjernik dužan pronaći<br />
način kako i na koji način će pomoći Allahovu<br />
vjeru. Razmislimo malo o ashabima.<br />
Bilal je služio islamu svojim glasom učeći<br />
ezan, Zejd b. Sabit pismeno bilježeći Objavu,<br />
Halid b. Velid predvodeći islamske vojske,<br />
Hassan b. Sabit verbalno braneći islam<br />
i Poslanika, s.a.v.s., Osman b. Affan dijeleći<br />
svoj imetak, financirajući kopanje burno<br />
ponašanje pojedinca.<br />
Ovakvo ponašanje je potpuno<br />
neprihvatljivo i muslimani<br />
su obavezni ujediniti<br />
svoje snage kako bi stali<br />
ukraj ovoj velikoj nepravdi<br />
koja im se čini. Nemuslimani<br />
se ne trebaju bojati<br />
islama niti Allahovog vjerozakona<br />
a svoj strah i predrasude<br />
prebrodit će samo<br />
kroz iskreno i nepristrasno<br />
izučavanje islama i njegovih<br />
uzvišenih principa.<br />
Tada će upoznati potpuno<br />
prirodnu i neiskvarenu vjeru<br />
milosti i tolerancije koja<br />
poziva na sveopće dobro, vjeru koja<br />
svojim općim smjernicama i principima<br />
regulira i najsitnije detalje<br />
međuljudskih odnosa. Rekao je Poslanik,<br />
s.a.v.s.: “Lijepa riječ je sadaka,<br />
osmijeh kojeg uputiš svome bratu<br />
(muslimanu) je sadaka, ukla njanje sa<br />
puta onoga što ljudima smeta je sadaka.’’<br />
Kakve li etike i kakvog li besprijekornog<br />
ponašanja?! Ovdje valja<br />
upozoriti na vrlo opasnu pojavu koja<br />
svakim danom među muslimanima<br />
uzima sve više maha, a koja je jedan<br />
od razloga koji vode ka pogrešnoj<br />
percepciji islama i muslimana, čak i<br />
od strane najobjektivnijih nemuslimana.<br />
Radi se o krivim tumačenjima<br />
i pogrešnoj interpretaciji nekih islamskih<br />
propisa od strane pojedinih,<br />
istina iskrenih, ali potpuno neukih<br />
i neiskusnih muslimana, koji svojim<br />
aktivnostima unose nemir među<br />
muslimane i bivaju uzrokom velikih<br />
problema. Protiv ove grozne pojave<br />
moramo se boriti educiranjem svih<br />
slojeva muslimanskog društva, i odgajanjem<br />
istih na principima časnog<br />
Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, i<br />
to metodama naših priznatih i eminentnih<br />
učenjaka, čijem znanju i bogobojaznosti<br />
svjedoči čitav ummet.<br />
kojima se pomaže<br />
Allahova vjera<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
8
Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa<br />
Bereket (blagoslovljenost) Šama<br />
Razmislimo<br />
malo o<br />
ashabima.<br />
Bilal je služio<br />
islamu svojim<br />
glasom učeći<br />
ezan, Zejd b.<br />
Sabit pismeno<br />
bilježeći<br />
Objavu,<br />
Halid b. Velid<br />
predvodeći<br />
islamske<br />
vojske,<br />
Hassan b.<br />
Sabit verbalno<br />
braneći islam<br />
i Poslanika,<br />
s.a.v.s., Osman<br />
b. Affan dijeleći<br />
svoj imetak.<br />
nara, snadbijevajući<br />
siromašne i<br />
opremajući vojske,<br />
Mus’ab b. Umejr<br />
šireći vjeru u Medini<br />
i okolici... Poštovana<br />
braćo, načini na koji<br />
se može pomoći Allahova<br />
vjera su neizbrojivi,<br />
a svi članovi<br />
islamskog društva se<br />
mogu uključiti u taj<br />
blagoslovljeni posao.<br />
Onaj ko očisti svoj<br />
nijjet i na najskreniji<br />
način bude želio<br />
pomoći islam i muslimane,<br />
Uzvišeni Allah<br />
će mu upisati nagradu<br />
pa makar svoj<br />
naum i ne pretočio u<br />
djelo, a na to ukazuju<br />
mnogo vjerodostojni<br />
hadisi. Muslimani su dužni pomoći i svoga<br />
Poslanika, s.a.v.s., a najbolji vid ove pomoći<br />
jeste širenje njegovog, s.a.v.s., sunneta, pokoravanje<br />
njegovim naredbama i slijeđenje<br />
njegovih smjernica i uputa, te zadovoljstvo<br />
sa svim onim što je on preporoučio i naredio.<br />
Rekao je Uzvišeni: I tako Mi Gospodara<br />
tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u<br />
sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da<br />
onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo<br />
tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.<br />
(En-Nisa, 65.). Također, izražavanje ljubavi<br />
i poštovanja prema njegovoj, s.a.v.s., porodici<br />
i njegovim ashabima, kao i odgajanje<br />
vlastitog potomstva u skladu sa njegovim<br />
uputama, također je vid pomaganja Muhammeda,<br />
s.a.v.s.. Dužni smo pomagati i<br />
potlačene muslimane u svim krajevima svijeta<br />
i uvijek iznalaziti nove načine kako im<br />
pomoći našim rukama, jezicima i imecima.<br />
Ne smijemo zapostaviti ni dovu Uzvišenom<br />
Allahu da pomogne potlačenima i da uništi<br />
zulumćare i silnike koji siju nered po zemlji,<br />
prolijevajući krv nevinih. Na kraju, uvijek<br />
na umu trebamo imati činjenicu da će<br />
Uzvišeni Allah pomoći islam preko Svojih<br />
iskrenih robova, i da će Njegovo svjetlo nastaviti<br />
sijati punim sjajem pa makar to bilo<br />
mrsko nevjernicima.<br />
Hatib: Muhammed Selim<br />
Preveo i sažeo: Esad Mahovac<br />
Allahovi<br />
A<br />
robovi,<br />
Akada bi znali s ko-<br />
Aliko ste Allahovih<br />
blagodati obdareni radovali<br />
biste se i ne bi vam teško<br />
padalo to što na muke udarate.<br />
Vaša borba i vaš ribat<br />
– bdijenje na Allahovom<br />
putu je posebno vrijedno<br />
kod Allaha. Poznavanje tih<br />
vrlina i odlika vjerniku daje<br />
snage da ustraje i da se još<br />
više bori.<br />
Prva od tih odlika jeste<br />
da je Šam Allahova odabrana zem-<br />
lja kojoj je posvetio posebnu pažnju<br />
i zaštitu. Taj bereket obuhvata vjeru<br />
i dunjaluk, pa muslimani su ovdje<br />
na istini, a muanafici su slabi i<br />
poniženi. Dobro će ovdje da traje i<br />
dok ga ima na Zemlji bit će tu, jer<br />
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, kaže: “Kada se pokvare<br />
stanovnici Šama nikakva dobra u<br />
vama više neće biti.” A u drugom<br />
hadisu nagovještava da će za vrijeme<br />
fitni iman biti u Šamu i da će u nje-<br />
mu boraviti ispravna skupina koja će<br />
se boriti na Allahovom putu. Zato se<br />
radujte i Allahu zahvaljujte na ovako<br />
velikim blagodatima.<br />
“Blago li se<br />
Šamu”- rekao<br />
je jednom<br />
prilikom<br />
Allahov<br />
Poslanik,<br />
sallallahu<br />
alejhi ve<br />
sellem, pa su<br />
asbabi upitali<br />
o razlogu tih<br />
riječi, pa im<br />
reče: “Jer<br />
ga meleki<br />
Milostivog<br />
nadkrivaju<br />
svojim<br />
krilima.”<br />
“Blago li se Šamu”- rekao<br />
je jednom prilikom Allahov<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, pa su asbabi upitali o<br />
razlogu tih riječi, pa im reče:<br />
“Jer ga meleki Milostivog<br />
natkrivaju svojim krilima.”<br />
Osim toga tu je još i bereket<br />
strpljivosti na granicama<br />
islama, blagodat odlaska<br />
i dolaska iz Mesdžidu-l-<br />
Aksaa, te da su ova zemlja<br />
i njeni stanovnici pod Allahovim<br />
jamstvom i zaštitom.<br />
Na dan velikih smutnji<br />
i pokolja ovdje će biti tabor<br />
muslimana, a potpomognuti<br />
će biti sa Isaom, alejhi<br />
ve sellem, koji će sići i ubiti Dedždžala,<br />
velikog smutljivca i njegove sljedbenike.<br />
To su veliki događaji koji očekuju<br />
ovu zemlju i njene stanovnike, pa molite<br />
Allaha da budemo od onih koje je<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
pohvalio u svojim hadisima i spomenuo<br />
ih po dobru.<br />
Zahvalite Allahu i na tome što vas<br />
je odredio da živite upravo ovdje jer<br />
drugi ljudi će biti gonjeni vatrom da<br />
bi se okupili tu za dan mahšera. Islam<br />
ima svoju historiju koju su pisali<br />
veliki ljudi poput Muavije i Omera b.<br />
Abdulaziza i njemu pripada budućnost<br />
sa novim junacima i herojima, Allaha<br />
molimo da budemo od njih.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
9
Polumjesec<br />
Kosovizacija “Herceg-Bosne”<br />
Srbi osnivaju kanton u<br />
dijelovima LK i USK<br />
Samo dva dana<br />
nakon što je<br />
skoro hiljadu Drvarčana<br />
izrazilo<br />
nezadovoljstvo<br />
lokalnom i kantonalnom<br />
vlašću,<br />
pljačkom firmi i<br />
otpuštanjem radnika Finvesta, te simbolično u<br />
pet do dvanaest “sahranilo” svoj grad u avliji općine,<br />
Slaviša Mihajlović, predsjednik Kluba Srba<br />
u Skupštini Livanjskog kantona je potvrdio da<br />
su se u Bosanskom Grahovu sastali predstavnici<br />
u ovom dijelu BiH vladajućeg SNSD-a iz Drvara,<br />
Bosanskog Grahova i Glamoča koji sudjeluju<br />
u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u općinama LK<br />
i FBiH. Sjednica po njemu predstavlja početak<br />
“Saveza srpskih općina” i svojevrsna je “preventiva<br />
pred predstojeće ustavne reforme”. “Slijedećih<br />
dana o našoj ideji ćemo upoznati i predstavnike<br />
SNSD-a, odnosno srpske predstavnike i u<br />
Bosanskom Petrovcu kako bi se i oni uključili u<br />
savez. U zavisnosti od dinamike i rješenja koja<br />
će ponuditi ustavne promjene želimo ići i prema<br />
srpskom kantonu kojeg bi činile ove srpske<br />
općine”, naglasio je Mihajlović, dodajući da će<br />
se sastajati mjesečno, te da je naredni sastanak<br />
u Drvaru, potom u Glamoču i Petrovcu, pa u<br />
krug. A o svemu su upoznali i šefa Partije Milorada<br />
Dodika u čijim venama kao i u Špirićevim<br />
“teče drvarska krv”.<br />
Mihajlović ističe da su se na ovaj korak odlučili<br />
jer FBiH ponižava i zaobilazi većinske<br />
srpske općine, te da oni žele preuzeti aktivno<br />
učešće u zaštiti istih. U Bosanskom Grahovu<br />
su usvojili i obavezujuće zaključke za sve<br />
svoje dužnosnike na svim nivoima po ovom<br />
pitanju, a među njima su najvažniji borba<br />
za veću zastupljenost “srpskih općina” u LK<br />
u budžetu, potom donošenje adekvatnijeg<br />
Zakona o šumama LK gdje bi općine imale<br />
daleko veće ovlasti i koristi, zaključili su da<br />
se potpiše i sporazum sa Kliničkim centrom<br />
Banja Luka za liječenje ovdašnjih Srba i drugih<br />
koji to žele u istom, odnosno u RS.<br />
Također su usvojili i zaključak da se podnese<br />
zahtjev Ustavnom sudu FBiH da se kantonalni<br />
grb i zastava, pošto su isključivo hrvatski,<br />
proglase nelegalnim, jer nema srpskih<br />
simbola. Zaboravili SNSD-ovci da u “hercegbosanskoj<br />
šahovnici” nema ni bošnjačkih<br />
simbola, te da je taj posao kod Ustavnog<br />
suda FBiH davno urađen, još 1997/98. godine,<br />
između ostalog i na inicijativu potpisnika<br />
ovih redova dok je bio federalni poslanik.<br />
Ustavni sud je presudio da su grb i<br />
zastava kao i naziv kantona (Herceg-Bosanska<br />
županija) neustavni, ali se to na žalost do<br />
danas nije implementiralo, a čitavo vrijeme<br />
Srbi, uz nekoliko zastupnika imaju i potpredsjednika<br />
kantonalne skupštine kojemu<br />
to kao ni njihovim zastupnicima do sada<br />
nije smetalo i kao što ne smeta ni potpuno<br />
kroatiziranim SDA-ovcima i SDP-ovcima u<br />
Skupštini i Vladi LK, pa i izvan njih.<br />
Ale Kamber<br />
Hag<br />
Oslobađajući zločinački poduhvat nečastivih sila<br />
Haški sud oslobodio je zločinca generala<br />
Momčila Perišića od krivice za<br />
zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.<br />
Ova oslobađajuća presuda “pukla” je k’o<br />
grom iz vedra neba. Pametni ljudi su još<br />
davno znali da će Perišić na kraju biti<br />
oslobođen. “Ako prihvatimo zaključak<br />
većine članova Vijeća zasnovan isključivo<br />
na konstataciji o postojanju zavisnosti,<br />
kao što je to ovdje slučaj, ne postavljajući<br />
kao uslov da ta pomoć bude konkretno<br />
usmjerena na pomaganje zločina, onda svi<br />
vojni i politički lideri za koje se na osnovu<br />
posrednih dokaza utvrdi da pružaju logističku<br />
pomoć stranoj vojsci zavisnoj od te<br />
pomoći mogu da ispune objektivni element<br />
pomaganja i podržavanja. Uz dužno<br />
poštovanje, smatram da je takav pristup<br />
očigledno u suprotnosti s pravom. Prema<br />
tome, uz dužno poštovanje, tvrdim da je<br />
većina članova Vijeća pogrešno zaključila<br />
da logistička pomoć i pomoć u ljudstvu<br />
koju je pružao Perišić ispunjava objektivne<br />
elemente pomaganja i podržavanja<br />
prema članu 7(1) Statuta”, glasi zaključak<br />
izdvojenog mišljenja predsjedavajućeg vijeća<br />
Molota u prvostepenom postupku.<br />
Sudija Molota presudu od 27 godina i sadržaj<br />
presude smatra opasnosću za vojne i<br />
političke lidere. Znalo se odmah nakom<br />
presude da postoji stav da se presuda sruši<br />
i Perišić oslobodi prvostepene presude.<br />
Donoseći drugostepenu presudu sudije<br />
nisu samo amnestirale Srbiju, nego su ovu<br />
presudu iskoristili da naprave URNEK<br />
na koji način NIKADA više i NIGDJE<br />
NIKO neće biti odgovoran za vođenje<br />
rata i činjenje zločina po komandnoj<br />
odgovornosti. Oni smatraju da je rat legitimna<br />
stvar i da nije zabranjen međunarodnim<br />
pravom. Ovdje su napravili<br />
urnek za sve vojske svijeta i sve politike<br />
koje vode ratove da je potrebno da paze<br />
da ne pišu na dokumentima ubistvo,<br />
zločin, ili u razgovorima ne spominju te<br />
riječi i onda nema odgovornosti. Znači,<br />
da bi neko bio personalno odgovoran<br />
kao lider ili komandant<br />
mora se dokazati<br />
ne samo da je<br />
organizirao ili vodio<br />
ili pomagao vođenje<br />
rata, nego u svakoj<br />
prilici se MORA<br />
dokazati konkretna<br />
odgovornost za počinjen<br />
konkretan zločin.<br />
Npr. avioni i jedinice<br />
u Afganistanu<br />
izvrše zločin, nikada<br />
ne može biti<br />
niko odgovoran van<br />
Afganistana, osim eventualno taj počinioc<br />
zločina, pilot ili vojnik koji je izvršio<br />
zločin. Ovo je dokaz da nema više<br />
KOMANDNE ODGOVORNOSTI i<br />
to upravo zbog zločina i ratova koje vode<br />
velike sile. Ovo je samo razrada presude<br />
ICJ protiv Srbije u tužubi BiH i formalno<br />
i faktički ovjera testa “nikaragva” koji<br />
je bio primijenjen na slučaju pred ICJ,<br />
gdje pomaganje Amerike kontrašima<br />
nije označeno kao činjenje zločina, nego<br />
pomaganje u vođenju rata. Znači, ova<br />
presuda definitivno jača pozicije velikh<br />
sila za vođenje ratova svugdje u svijetu.<br />
Prema saznanjima Saffaa<br />
za sve se ovo zna-<br />
lo nakon prvostepene presude Perišiću.<br />
Da stvar bude katasrofalnija, prva informacija<br />
ili nagovještaj došao je od jednog<br />
sudskog insajdera, koji je svoja saznanja<br />
prenio i žrtvama Perišićevog zločina.<br />
Insajder je rekao da je presuda Perišiću<br />
najveća opasnost za Izrael i zločine koji<br />
se čine spram Palestinaca. Sve je to rečeno<br />
sudijama, tj. da se zna da će Perišić<br />
biti oslobođen?? I žrtve su u nekoliko<br />
navrata upozoravale sudiju Merona da<br />
se to sprema, ali i sve druge. U Haškom<br />
sudu se odavno ispotiha govorilo da je<br />
“tamo negdje” donesena odluka kojom<br />
će se zaštiti oni koji vode ratove, posebno<br />
Izrael i Amerika!<br />
Da je 11. septembar bio 1991. godine,<br />
Allah najbolje zna, šta bi bilo sa nama<br />
u BiH.<br />
Nikada se nije desilo da žalbeno vijeće<br />
zaključi da je primijenjeno pogrešno<br />
pravo i onda žalbeno vijeće primijeni<br />
svoje pravo i ocijeni desetine hiljada dokaza<br />
i utvrdi da je presuda promašena<br />
i da nema dokaza. Ako se radi o tome,<br />
onda se u pravilu ide na poništavanje<br />
presude i otvaranje novog suđenja, a ne<br />
da neko pregleda dokaze koji su izvođeni<br />
godinama. Bruka. To je ona priča - dva<br />
pravnika, tri mišljenja. Rahmetli Fuad<br />
Muhić je uvijek govorio da je PRAVO<br />
volja vladajuće klase.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
10
Zenica<br />
Abdullah-Mario Ljubičić: Padnimo Allahu na sedždu!<br />
prošlom broju Saffa a objavili smo vi-<br />
Ujest da je Zeničanin Mario Ljubičić<br />
Uprimio islam. Zamolili smo Abdullaha-<br />
Maria Ljubičića da nam ispriča radosnu<br />
priču o svom prelasku na islam. “Zovem<br />
se Abdullah Ljubičić, prije sam se zvao<br />
Mario, rođen sam u Zenici gdje i sada živim,<br />
oženjen sam muslimankom, imam<br />
jedno muško dijete, radim u Arcellor<br />
Mitalu Zenica. Hobi mi je pčelarstvo i<br />
druženje sa svojim sinčićem. Moj put u<br />
islam: Mogao bih reći da je to bilo prije<br />
nekih tri godine, počeo sam čitati Kur’an<br />
i knjige o islamu iz znatiželje da bih otkrio<br />
šta je prava istina kršćanstvo ili islam, jer<br />
sam prije pročitao dvije verzije Biblije i<br />
bio sam pomalo zbunjen, dvije iste knjige<br />
a različit sadržaj u njima. Poslije sam<br />
saznao da još postoje 354 verzije Biblije.<br />
Tada sam shvatio da je takvo vjerovanje<br />
čista zabluda i još sam više imao želju da<br />
saznam o islamu. Allahova knjiga Kur’an<br />
me je fascinirala da nikad ništa nije u njoj<br />
izmijenjeno čak ni jedna tačka. Poslije<br />
par pročitanih knjiga o islamu počeo sam<br />
voditi dijalog sa svojim prijateljima muslimanima,<br />
oni bi nekad bili začuđeni koliko<br />
poznajem stvari iz islama, neki od njih bi<br />
govorili da sam ja već musliman. Međutim,<br />
ja se nisam zadovoljio time, nastavio sam<br />
svoje istraživanje, tako da sam odlučio da<br />
u 2013. godini postanem i zvanično musliman.<br />
Prije primanja islama, moj život se<br />
svodio na sami šejtanluk (alkohol, nepoštivanje<br />
roditelja.... i dr.), jednom riječju “sa<br />
šejtanom bi legao i počinjao dan s njim”.<br />
Moji osjećaji prije i poslije primanja islama<br />
su kao kad imate računar pun virusa, koji<br />
usporeno radi, pa kada mu oborite sistem i<br />
ponovo ga podignete, stavite antivirus, a on<br />
onda radi kao da je nov. Spoznao sam da<br />
svi ljudi imaju u sebi neke viruse a najbolji<br />
antivirus po meni je prakticiranje islama. To<br />
bih preporučio svim ljudima na dunjaluku.<br />
Zvanično sam primio islam 08.02.2013.<br />
godine i od tog dana klanjam svaki vakat<br />
namaza, tako zahvaljujem Allahu, dž.š.,<br />
što me izveo na pravi put, put istine. I namaz<br />
bih po svom žargonu usporedio sa<br />
računarom jer kad klanjam namaz tada<br />
se resetujem i puno bolje funkcionišem i<br />
manje griješim. Ko je najzaslužniji za moje<br />
primanje islama? Isključivo Allahova knjiga<br />
Kur’an, jer kada sam je čitao imao sam<br />
čudne emocijonalne osjećaje. U jednom<br />
trenutku bih se tresao a u drugom plakao.<br />
To mi je otvorilo dušu i pročistilo srce. Moj<br />
prijašnji pogled na islam i muslimane je bio<br />
korektan, jer sam se družio sa muslimanima,<br />
ali sada muslimani i islam su mi još<br />
više prirasli srcu. Kada sam primio islam<br />
moja mama nije bila baš sretna, kao i jedan<br />
dio moje familije. Ali, hvala Allahu, majka<br />
je sada to prihvatila, naročito jer je vidjela<br />
da sam puno bolja osoba sada nego što<br />
sam bio prije primanja islama. S obzirom<br />
da su mi prije primanja islam prijatelji bili<br />
većinom muslimani i oni su to prihvatili sa<br />
zadovoljstvom. Hvala Allahu, čak su neki<br />
počeli klanjati namaz kad su vidjeli da ja<br />
ne propuštam nijedan namaz, čak je i moja<br />
supruga, koja nije klanjala od svoje desete<br />
godine, počela sada klanjati i pruža mi<br />
maksimalnu podršku. Poruka svim muslimanima:<br />
Dunjalučki život je prolazan i vrlo<br />
kratak, valja nam se dobro pripremiti za<br />
ahiret i Vječni život. Savjetujem muslimane<br />
koji ne klanjaju da nije dovoljno reći samo<br />
ja vjerujem a ne pridržavati se Allahovih<br />
naredbi. Ja sam bio kršćanin, hvala Allahu<br />
evo okusio sam Allahovu milost i<br />
uputu.<br />
Ljudi, zapitajte se zašto se nad vama nadvio<br />
oblak tame. Svima savjetujem, padnimo<br />
Allahu na sedždu”.<br />
Ludi polumjesec<br />
Carla del Ponte: Ko kaže da<br />
ja nemam prijatelje među<br />
Srbima? Evo, naprimjer,<br />
gospodin Rasim Ljaljić je<br />
moj dobar prijatelj<br />
Rasim Ljajić jedini posjetio generala<br />
Perišića u porodičnom<br />
ambijentu, izvještavaju beogradski<br />
mediji. “Penzionisanog generala<br />
Momčila Perišića po dolasku iz Haga<br />
u Beograd u porodičnom domu na<br />
Voždovcu posetio je ministar trgovine<br />
i telekomunikacija Rasim Ljajić, a<br />
telefonom ga je pozvao premijer Ivica<br />
Dačić. Osim Ljajića i Dačića, niko<br />
drugi nije pozvao Perišića niti se interesovao<br />
kako je”, piše Blic.<br />
Nekada davno Carla del Ponte se na<br />
ovaj način hvalila da ima prijatelja<br />
među Srbima Rasima Ljajića. “Ko<br />
kaže da ja nemam prijatelje među<br />
Srbima? Evo, naprimjer, gospodin<br />
Rasim Ljaljić je moj dobar prijatelj”,<br />
zaključila je Del Ponte. Ljajićev odnos<br />
prema srpskim zločincima, naročito<br />
spomenuta dirljiva posjeta<br />
krvniku koji je odgovoran za stradanje<br />
hiljada Bošnjaka tjera na pomisao<br />
da Carla del Ponte možda zna<br />
ono što drugi ne znaju. Rasim Ljajić<br />
je vjerni i pokorni sluga srpskih ratnih<br />
zločinaca.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
11
Europska unija<br />
Korupcija na europski<br />
način od bilion eura<br />
Često u Bosnu i Hercegovinu<br />
dođu ugledni evropski<br />
političari, lideri institucija<br />
Europske unije. Jedna od najčešćih<br />
kritika spomenutih europskih<br />
političara na račun bosanskohercegovačkog<br />
društva<br />
je isticanje da je naše društvo<br />
totalno zaraženo korupcijom<br />
i da nam nema napretka dok<br />
se ne izborimo sa tim zlom.<br />
Slažemo se da je korupcija jedan<br />
od najvećih problema<br />
Bosne i Hercegovine. Međutim,<br />
bosanskohercegovačka korupcija<br />
u odnosu na korupciju u<br />
Europskoj uniji je skoro beznačajna,<br />
kao da je i nema. Anna<br />
Cecilia Malmström, ugledna<br />
švedska političarka, članica<br />
Europske komisije objavila je<br />
ovih dana podatak da korupcija<br />
u zemljama Europske unije<br />
godišnje dostiže čak bilion<br />
eura. U Europskoj uniji se godišnje<br />
ukrade koliko u Bosni<br />
i Hercegovini ne može za sto<br />
godina.<br />
Atletika<br />
Hamza Alić: Srebreni(čki) šampion<br />
Naš bacač kugle Hamza Alić ostvario<br />
je veliki uspjeh na Europskom dvo-<br />
Nranskom prvenstvu u Geteborgu. Alić<br />
je hicem od 20 metara i 34 centimetra<br />
osvojio srebrenu medalju. Nakon osvajanja<br />
zlatne medalje Zlatana Saračevića,<br />
također u bacanju kugle na Europskom<br />
dvoranskom prvenstvu 1980., Alićevo<br />
srebro predstavlja jedan od najvećih<br />
uspjeha bosanskohercegovačke atletike<br />
i bh. sporta uopće. U bogatoj karijeri<br />
član Atletskog kluba Zenica, koji je<br />
rođen 1979. godine u Srebrenici, više<br />
puta proglašavan je najboljim sportistom<br />
BiH. Na Mediteranskim igrama<br />
u Pescari 2009. osvojio srebro i 2005.<br />
u Almeriji bronzu. Pored toga Alić je<br />
osvojio zlatno i bronzano odličje na<br />
Europskim zimskim bacačkim prvenstvima<br />
2010. i 2008. godine u Splitu,<br />
zlato na Balkanskim dvoranskom prvenstvu<br />
u Atini 2008., te nastupio u finalu<br />
Svjetskog prvenstva 2009. u Berlinu.<br />
Učesnik je Olimpijskih igra u Pekingu<br />
2008. Njegov lični rekord iznosi 21.07<br />
m, a postignut je 2008. u Podgorici.<br />
Zanimljivo je da je Hamza Alić ovaj<br />
uspjeh postigao nakon što su ga mnogi<br />
otpisali. “Želim poručiti onima koji su<br />
govorili da od mene nema ništa i da sam<br />
završio karijeru da će zbog toga zažaliti.<br />
Ovaj rezultat je došao kao plod mog napornog<br />
rada i sigurno ću nastaviti nizati<br />
dobre rezultate”, rekao je Alić.<br />
Alić je naučio dobivati teške bitke. Još jednu<br />
veliku bitku, odnosno iskušenje Hamza<br />
Alić je doživio u vrijeme genocida u<br />
Srebrenici. Tu tešku životnu priča Hamza<br />
nam je ispričao u intervjuu koji smo radili<br />
prije nekoliko godina. “Prilikom pada<br />
Srebrenice svi oni koji su se zatekli tamo<br />
morali su da bježe. Moj otac i ja odlučili<br />
smo da idemo sa konvojem preko šume<br />
do slobodne teritorije. Iako sam tada imao<br />
samo 16 godina, ja sam, a i roditelji su<br />
odlučili tako, zbog toga što sam bio krupniji<br />
od svojih vršnjaka, krenuo u šumu<br />
gdje sam se skrivao sa ocem, rodbinom i<br />
komšijama. Tako da smo u šumi proveli<br />
sedam-osam dana, da bismo nakon toga<br />
odlučili da krenemo prema slobodnoj teritoriji,<br />
jer su nas otkrili. Danima smo se<br />
skrivali po šumama. Jednog dana došli<br />
smo u zonu između Olova i Kladnja, došli<br />
smo do četničkih rovova. Primijetili smo<br />
da nema žena i djece. Po tome smo primijetili<br />
da bi ispred njih mogla biti međuzona.<br />
Tamo dalje vidjeli smo tranšeje,<br />
tenkove, vidjeli smo kako se smjenjuju.<br />
Molili smo Boga da padne kiša iako je danju<br />
bilo tako toplo, nigdje oblaka nije bilo,<br />
kako bismo iskoristili noć da se probijemo<br />
do slobodne teritorije. Navečer smo ušli u<br />
njihove rovove, držali smo za ranac jedan<br />
drugog, nije se vidio prst pred okom jer je<br />
Bog uslišao naše dove, zaista je kiša padala.<br />
Kad smo došli do prvih rovova, ja sam<br />
bio predzadnji, a komšija Ćamil držao se<br />
za moj ranac. Međutim, on se otkačio od<br />
mene. Tu smo se zbunili, nismo znali šta<br />
da radimo, kad smo iznenada začuli rafal.<br />
Mislili smo da je komšija Ćamil poginuo.<br />
Odlučili smo da krenemo naprijed. Jedina<br />
svjetlost koja nam je obasjavala vidik bili su<br />
srpski rafali. Prešli smo preko neke ogromne<br />
žice, prešli smo neku rječicu kod planine<br />
Karaula koja se nalazi između Olova<br />
i Kladnja. Ušli smo u šumu, skupili smo<br />
se onako. Bilo je hladno, bili smo gladni i<br />
žedni. Dok je s nama bio komšija Ćamil,<br />
on je imao malo šećera, nismo imali druge<br />
hrane, imao je oko 300 grama šećera<br />
tako da bi svaki dan svima davao pomalo<br />
kako bismo preživjeli. To nam je bila jedina<br />
hrana u tim danima.’’ Hamza i ostali iz<br />
njegove grupe uspjeli su tog dana preći na<br />
slobodnu teritoriju. Od tada traje njegov<br />
put ka sportskim pobjedama. Vjerujemo<br />
da osvojeno srebro nije zadnja Hamzina<br />
pobjeda. Aferim šampione!<br />
12
Sarajevo<br />
Bošnjačke sluge velikosrpske<br />
propagande (II dio)<br />
Uprošlom broju objavili smo tekst<br />
“Bošnjačke sluge velikosrpske propagande”.<br />
U tom tekstu upozorili smo<br />
na nerazumno ponašanje pojedinih<br />
Bošnjaka i njihovo, svjesno ili nesvjesno,<br />
učešće u vođenju kampanja na<br />
iskrivljivanju istine o agresiji na BiH. U<br />
tom kontekstu posebno zabrinjavajuće<br />
je izmišljanje optužbi da je bošnjačko<br />
političko rukovodstvo tokom rata osnovalo<br />
više terorističkih organizacija, kao<br />
što se navodi za grupu “Ševe”. Nažalost,<br />
najgrlatiji u izmišljanju ovih optužbi<br />
je aktuelni mistar sigurnosti Bosne i<br />
Hercegovine Fahrudin Radončić. Ovim<br />
mi ne branimo nikakve “Ševe”, niti smo<br />
protiv toga da pravosudni organi utvrde<br />
šta je prava istina, kada je u pitanju<br />
grupa “Ševe” i njihova uloga u ratu.<br />
Međutim, veoma je problematično što<br />
se danas pokušava nametnuti teza da<br />
smo mi Bošnjaci, odnosno da je Alija<br />
Izetbegović sa svojim mladomuslimanskim<br />
saradnicima tokom rata osnovao<br />
više terorističkih organizacija ili grupa,<br />
da su te grupe počinile brojne zločine,<br />
zločine koji su navodno pripisani srpskoj<br />
strani, te da su spomenute grupe i<br />
njihovi pripadnici i danas aktivni. Niko<br />
još nije spomenuo da su Srbi i Hrvati<br />
tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu<br />
osnovali svoje terorističke grupe. Samo<br />
se priča kako su Bošnjaci u ratu osnovali<br />
više terorističkih grupa i kako su te<br />
grupe još uvijek aktivne. Ako nekom<br />
nije jasno šta je cilj onima koji izmišljaju<br />
Foto polumjeseca<br />
ovakve optužbe, onda treba gledati na<br />
posljedice. Pristajanjem na teze da je<br />
bošnjačko političko rukovodstvo tokom<br />
agresije osnovalo terorističke grupe i da<br />
su te grupe ili njihovi pripadnici još uvijek<br />
aktivni direktna je potvrda velikosrpskih<br />
i velikohrvatskih optužbi da je<br />
terorizam svojstven Bošnjacima muslimanima.<br />
Također, ovo je način kako da<br />
se udobrovolji Srbima i njihovim tezama<br />
da je zbog navedenih optužbi nužno<br />
mijenjati karakter rata u BiH. Fahrudin<br />
Radončić, ministar sigurnosti Bosne i<br />
Hercegovine proteklih dana je gostovao<br />
na RTRS-u u emisiji “Intervju”. Jedno<br />
od pitanja voditeljice spomenute emisije<br />
glasilo je: “Ukoliko se otvori slučaj<br />
‘Ševe’ otvoriće se onda i ostala ubistva,<br />
promijeniće se karakter svega što se<br />
događalo, ja vas moram pitati ko su ti<br />
ljudi, možemo li ih identifikovati, jer je<br />
očigledno da postoje te grupe danas”?<br />
Ne treba posebno naglašavati da je voditeljica<br />
RTRS-a ovakvo pitanje postavila<br />
jer je na ovaj način, kao i sva ostala<br />
srpska javnost u Republici Srpskoj, razumjela<br />
svakodnevno priču Fahrudina<br />
Radončića, Edina Garaplije i drugih<br />
o postojanju, j tzv. terorističke skupine<br />
“Ševe” i sličnih grupa. Teško je znati da<br />
li će izmišljanje optužbi o postojanju<br />
ratnih i poratnih bošnjačkih terorističkih<br />
skupina promijeniti karakter rata u<br />
Bosni i Hercegvini. Ali se zato zna ko je<br />
u ovoj priči kakvog karaktera!<br />
Tomislavgrad i Livno<br />
Gužve u konzularnim uredima<br />
Hrvatske<br />
iščekivanju ulaska Hrvatske u EU sve<br />
U su veće gužve u konzularnim uredima<br />
Hrvatske u Livnu (svake treće srijede) i<br />
Tomislavgradu (prvog ponedjeljka u mjesecu).<br />
U ponedjeljak, 04.03.2013. godine<br />
je u Tomislavgradu morala intervenirati i<br />
policija da zavede reda među Duvnjacima<br />
koji sve više traže hrvatske pasoše/putovnice<br />
i državljanstvo/domovnice. Među<br />
onima koji traže hrvatske dokumente ima<br />
i mladih koji to čine zbog posla i studija,<br />
ali i sasvim starih osoba koji to čine zarad<br />
putovanja djeci u Hrvatsku i po svijetu.<br />
Dobar dio ih treba hrvatske dokumente i<br />
zbog odlaska, na svega 70-tak km udaljeno<br />
more, bojeći se da se ipak neće moći sa<br />
ličnom kartom prelaziti hrvatska granica,<br />
što se za sada ne da naslutiti.<br />
Za hrvatske pasoše se plaća taksa od 79<br />
KM za mlađe od 21 godinu, a za starije<br />
106 KM, dok se za “domovnicu”, dakle<br />
hrvatsko državljanstvo, plaća 69 KM i naravno,<br />
da bi se dobila svi se koji je traže<br />
izjašnjavaju nacionalno kao “Hrvati” što je<br />
vidljivo i iz kriterija istaknutih na oglasnim<br />
pločama konzularnih ureda Hrvatske i u<br />
bh. općinama koje preferiraju “domovnice”<br />
i “putovnice”.<br />
Šta će biti sa Bošnjacima “Hrvatima”?<br />
Privilegij dvojnog državljanstva, hrvatskog<br />
i bosanskohercegovačkog, uz većinu bh.<br />
Hrvata, koriste i brojni Bošnjaci iz cijele<br />
BiH, a posebno iz pograničnih dijelova prema<br />
Hrvatskoj: iz Hercegovine, Livanjskog,<br />
Posavskog i Unsko-Sanskog kantona gdje<br />
ih je na desetine hiljada uzelo hrvatsko državljanstvo<br />
automatski se odazivajući i na<br />
nacionalno ime “Hrvat”. Ništa čudno što<br />
ljudi, više zarad posla i kretanja, a manje<br />
zarad stvarnog nacionalnog ubjeđenja, rade<br />
i takve stvari, pa ujedno budu nacionalno i<br />
“Bošnjaci” i “Hrvati”. Problem će se usložniti<br />
na predstojećem popisu stanovništva u<br />
BiH gdje će se moći izjasniti samo za jednu<br />
etničku pripadnost, pa će se novopečeni bh.<br />
“Hrvati” morati opredjeliti kao “Hrvati” i u<br />
BiH i u Hrvatskoj da bi zadržali privilegije<br />
susjedne države koja ih, najprostije rečeno,<br />
asimilira, ili će se, ako se vrate izvornom<br />
“Bošnjaštvu”, morati ispisati iz “Hrvata”, jer,<br />
ako su to Hrvatska i BiH do sada i tolerisale,<br />
Europa u koju ulazi Hrvatska, a uskoro i<br />
BiH, to neće uvažavati. Desiće se ili smanjenje<br />
populacije bh. Hrvata ili Bošnjaka.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
13
Aktuelno<br />
Ubistvo somalijskog šejha dr. Abdulkadira Nura el-Fariha<br />
Tekfi ekfir je uvod<br />
u ubijanje i nasilje<br />
Zamislite taj scenario:<br />
mladić muslimanskog<br />
imena Abdurrahman (rob<br />
Milostivog) Husejn Džami’,<br />
koji još nije napunio ni 19<br />
godina, ušao je u džamiju,<br />
ne da bi obavio namaz,<br />
nego da bi pucao i ubijao<br />
u džamiji, ne da bi očistio<br />
svoje tijelo ibadetom,<br />
nego da bi ga zaprljao<br />
grijehom, krvlju i zločinom,<br />
ne sa namjerom ibadeta i<br />
obavljanja namaza, nego<br />
radi skrnavljenja svetosti<br />
mesdžida i istjerivanja ljudi<br />
iz džamije<br />
Šejh Abdulkadir Nur el-Farih<br />
Prijevod s arapskog: Semir Imamović<br />
Atentat<br />
A<br />
na šejha Ab-<br />
Adulkadira Nura<br />
Ael-Fariha samo<br />
je jedan u nizu atentata na<br />
islamske reformatore koji<br />
su se desili kroz povijest.<br />
Jedna od žrtava atentata,<br />
podsjećanja radi, bio je emiru-l-mu’minin<br />
(vođa pravovjernih)<br />
Ali ibn Ebi Talib,<br />
radijallahu anhu, kojeg je,<br />
dok je išao na jutarnju molitvu,<br />
u klasičnoj zasjedi,<br />
svirepo ubio pripadnik p haridžijske<br />
sekte. Šejh Abdul-<br />
kadir ubijen je u petak, 15.<br />
2. 2013. u džamiji “Bedr”, u<br />
somalijskom gradiću Groa,<br />
pokrajina Puntland, za vrijeme<br />
obavljanja ikindija-namaza.<br />
Pogođen je direktnim<br />
hicem u glavu dok se dizao<br />
sa rukua na trećem rekatu.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
14<br />
Šejh<br />
Abdulkadir<br />
je uživao<br />
nesumnjivi<br />
ugled<br />
zbog svog<br />
nesebičnog<br />
zalaganja i<br />
doprinosa na<br />
polju islamskog<br />
daveta, na<br />
kojem je<br />
djelovao punih<br />
pet decenija.<br />
Atenator se, nakon toga, pokušao udaljiti<br />
sa mjesta zločina, ali su ga u tome<br />
spriječili lokalni stanovnici, koji su ga<br />
vrlo brzo savladali i predali organima<br />
gonjenja, iako je prije toga uspio raniti<br />
trojicu goniča i potrošiti svu municiju.<br />
Ubiti islamskog učenjaka za vrijeme<br />
obavljanja namaza u džamiji, najblaže<br />
rečeno, ravno je katastrofi. Zamislite taj<br />
scenario: mladić muslimanskog imena<br />
Abdurrahman (rob Milostivog) Husejn<br />
Džami’, koji još nije napunio ni 19 godina,<br />
ušao je u džamiju, ne da bi obavio<br />
namaz, nego da bi pucao i ubijao u džamiji,<br />
ne da bi očistio svoje tijelo ibadetom,<br />
nego da bi ga zaprljao grijehom,<br />
krvlju i zločinom, ne sa namjerom ibadeta<br />
i obavljanja namaza, nego radi skrnavljenja<br />
j svetosti mesdžida i istjerivanja<br />
j<br />
ljudi iz džamije. Šejha Abdulkadira od<br />
ubistva nisu spasile ni njegove godine,<br />
ni sijeda brada, niti činjenica da je bio<br />
ugledni islamski učenjak, niti to što je,<br />
u trenutku pucanja na njega, stajao u<br />
namazu, u duhovnom razgovoru sa svojim<br />
Gospodarom, niti činjenica da se, u<br />
svojstvu gosta, nalazio u Allahovoj kući.<br />
Sve to nije spriječilo ubicu u počinjenju<br />
jednog ovakvog brutalnog zločina.<br />
Uzimanje mesdžida za metu, napadi na<br />
klanjače, precizno planirani atentati na<br />
islamske učenjake, mislioce i političare,<br />
koje na terenu provode mladi ljudi, zadojeni<br />
fanatizmom i mržnjom, loš su<br />
predznak za ono što bi se u budućnosti<br />
moglo dešavati na prostoru Somalije, ali<br />
i drugim dijelovima islamskog svijeta.<br />
Šta se još treba desiti pa da shvatimo o<br />
kakvim monstrumima i bezdušnicima<br />
se ovdje radi. Ovaj događaj koji, istina<br />
je, ima i svoju povijesnu dimenziju, treba<br />
prije svega posmatrati kao dio šireg<br />
procesa koji se odvija prema unaprijed<br />
utvrđenom planu i u ravnomjernim fazama.<br />
On nije slučajan i izolovan<br />
incident, nego dobro<br />
isplanirana i pripremljena<br />
aktivnost, koja ima svoj kontinuitet,<br />
metode, krajni cilj<br />
i precizno odabrane ljudske<br />
mete. Abdulkadir Nur nije<br />
jedina žrtva takvih aktivnosti,<br />
prije njega sličnu sudbinu<br />
su doživjeli i drugi poznati<br />
somalski učenjaci, kao što<br />
je njegov dobri i nerazdvojni<br />
prijatelj dr. Ahmed Hadži<br />
Abdurrahman. Na razini<br />
islamskog ummeta, situacija<br />
je još ozbiljnija i očiglednija.<br />
Lično znam za mnoge<br />
slučajeve napada i atentata<br />
na učenjake koji su se otvoreno<br />
usprotivili ekstremnim<br />
i radikalnim tumačenjima<br />
islama, ali i na dojučerašnje<br />
članove (disidente) radikalnih<br />
organizacija.
Ko je šejh Abdulkadir Nur el-Farih?<br />
Šejh Abdulakdir rođen je 1940. u<br />
Mogadišu, glavnom gradu Somalije.<br />
Osnovnu vjersku školu završio je u Somaliji,<br />
a srednju u KSA (Škola islam-<br />
ske solidarnosti, Medresetu-t-tedamuni-l-islamijj).<br />
j Fakultetsko obrazovanje<br />
stekao je na Islamskom univerzitetu<br />
u Medini (KSA), Odsjek za islamsku<br />
teologiju i da’vu (1975.). Nakon toga<br />
upisao je postdiplomski studij na istom<br />
Univerzitetu, kojeg uspješno završava i<br />
biva promoviran u magistra islamske<br />
povjesti. Zvanje doktora stekao je na<br />
prestižnom sudanskom Univerzitetu<br />
“Nilejn”, nakon čega odlazi na Univerzitet<br />
Hummer u Norveškoj, gdje specijalizira<br />
pedagogiju, jezičke i kulturne<br />
znanosti. Radio je kao profesor islamske<br />
povijesti i civilizacije na Islamskom<br />
univerzitetu u Mogadišu. Bio je član<br />
više međunarodnih, regionalnih i lokalnih<br />
organizacija. Izdao je dvije knjige:<br />
Divanu-š-šair badli, 2002. godine,<br />
i Es-Sekafetu-l-‘arabijjee<br />
ve ruvvaduha<br />
fi-s-sumal, 2010. godine. Napisao je<br />
veliki broj studija iz različitih oblasti.<br />
Jedan dio svog životnog vijeka proveo<br />
je u Norveškoj, gdje je radio kao<br />
profesor islamske kulture i civilizacije<br />
i jezičkih znanosti. Šejh Abdulkadir<br />
je uživao nesumnjivi ugled zbog svog<br />
nesebičnog zalaganja i doprinosa na<br />
polju islamskog daveta, na kojem je<br />
djelovao punih pet decenija.<br />
Kategorično je odbacivao<br />
svaku vrstu nasilja i militantno<br />
djelovanje usmjereno<br />
protiv muslimana, po čemu<br />
je nadaleko bio poznat. Na<br />
kraju je i sam postao žrtva<br />
militanata. Ono što je također<br />
važno istaći jeste da<br />
je šejh Abdulkadir bio hafiz<br />
Kur’ana i da je značajan<br />
dio njegovih aktivnosti bio<br />
usmjeren u pravcu podučavanja<br />
ljudi Kur’anu. Iza sebe je ostavio<br />
9 sinova i dvije kćeri.<br />
Ko je odgovoran za ubijanje<br />
učenjaka u Somaliji?<br />
Tekfirski um<br />
škrtari Božijom<br />
milošću i<br />
za njega je<br />
nepojmljivo da<br />
Allah ukaže<br />
Svoju milost<br />
grješnicima<br />
i uvede ih u<br />
Džennet.<br />
Vijeće učenjaka Somalije (Džematu-l-i’tisami<br />
bi-l-kitabi ve-s-sunneti),<br />
kojem je pripadao šejh Abdulkadir<br />
Nur i u kojem je imao jednu od zapaženijih<br />
uloga, izdalo je specijalno saopćenje<br />
u kojem se kao direktni krivac<br />
za atentat optužuje pokret “Šebabu-l-<br />
mudžahidin”.<br />
“Sasvim je jasno da je šejh Abdulkadir<br />
zbog svojih odlučnih stavova prema<br />
ideji tekfira (proglašavanja pojedinaca<br />
nevjernicima), koja je nanijela neprocjenjivu<br />
štetu islamu i muslimanima i do<br />
kraja obezvrijedila ljudski život, postao<br />
jedna od glavnih meta spomenutog pokreta”<br />
– kaže se u saopćenju.<br />
U saopćenju, kojeg potpisuje<br />
predsjedavajući Izvršnog<br />
odbora Vijeća, Ahmed<br />
Abdussamed, a kojeg su<br />
prenijeli domaći mediji, nadalje<br />
se kaže: “Potvrđeno je<br />
da je ubica pripadao p pokretu<br />
“Šebabu-l-mudžahidin”,<br />
koji se dovodi u vezu sa El-<br />
Kaidom, i čiji su pripadnici<br />
ranije ubili dr. Ahmeda<br />
el-Hadža Abdurrahmana,<br />
dr. Mahmuda Abdija Ibrahima,<br />
dr. Ahmeda Abdullaha, prof.<br />
Ibrahima Adua, šejha Ebu Bekra<br />
Husejna, šejha Muhameda Tehlila i<br />
druge profesore, doktore i svršenike<br />
fakulteta u poznatom napadu na hotel<br />
“Šamo” u Mogadišu, ali i druge uče-<br />
njake. Brutalno ubistvo šejha Abdulakdira<br />
ukazuje na postojanje razrađenog<br />
plana za likvidaciju istaknutih<br />
učenjaka i daija, nosilaca vjerskog života<br />
u Somaliji, koji svoje djelovanje<br />
temelje na Kur’anu i Sunnetu. Razloge<br />
šejhovog ubistva treba prije svega<br />
tražiti u njegovom nepokolebljivom<br />
stavu kada je u pitanju istina i njeno<br />
doslovno tumačenje, što je princip<br />
kojeg su prije njega ustanovili i slijedili<br />
poslanici i pobožni ljudi. Nikako<br />
ne smijemo zaboraviti šejhov veliki<br />
doprinos u borbi protiv devijantnih<br />
ideja, u prvom planu ideje tekfira i<br />
ubijanja nedužnih ljudi.”<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
15
Vijeće je uputilo otvoreni poziv svim<br />
strukturama somalijskog društva da se<br />
ujedine u borbi protiv zabludjelih ideja<br />
koje propagira p i u praksi provodi pokret<br />
“Eš-Šebab”, čije bi se djelovanje u naj-<br />
kraćem moglo opisati kao rušenje islama<br />
u ime islama, širenje nereda na zemlji i<br />
pomaganje neprijateljima islama u njihovoj<br />
namjeri da unište somalijski narod i<br />
među njih ubaci kosku razdora. Također,<br />
Vijeće poziva učenjake, somalijska plemena<br />
i vlasti da se zajedničkim snagama<br />
suprotstave ovoj izopačenoj sekti, koja je<br />
pokazala da nema nikakvih moralnih i<br />
vjerskih skrupula kada je u pitanju ljudski<br />
život, da je spremna ići do kraja u<br />
uništavanju somalijskog društva, ubijanju<br />
učenjaka, žena, djece, staraca, intelektualaca,<br />
trgovaca, pojedinaca i čitavih<br />
zajednica, i gašenju i ono malo života koji<br />
je preostao u napaćenoj Somaliji.<br />
Pouke i poruke<br />
Ideja tekfira se s vremena na vrijeme<br />
javlja u islamskom ummetu, praćena<br />
ubistvima i teškim nasiljem. Posljednja<br />
žrtva ove zabludjele ideje je somalijski<br />
učenjak, zagovornik srednjeg puta, šejh<br />
dr. Abdulkadir Nur el-Farih, kojeg su<br />
ubili pripadnici tekfirskog pokreta u Somaliji.<br />
Nisu imali obzira ni prema njegovim<br />
godinama, ni prema njegovom<br />
znanju, ni prema njegovim zaslugama, ni<br />
prema Allahovoj kući u kojoj se nalazio<br />
u vrijeme izvršenja zločina,<br />
ni prema svetosti namaza, ni<br />
prema mogućim negativnim<br />
reprekusijama, ni prema činjenici<br />
da je čovjek na kojeg<br />
su podigli ruku bio član renomirane<br />
Svjetske unije islamskih<br />
učenjaka, koja je poznata<br />
po svojim srednjim, umjerenim<br />
i tolerantnim stavovima.<br />
Možda previše očekujemo od<br />
ljudi koji sve muslimane, bez<br />
izuzetka, i one obične i učene,<br />
krajnje hladnokrvno proglašavaju<br />
nevjernicima, a zatim<br />
ih po nekom ustaljenom pravilu<br />
ubijaju. Tekfir je uvod u<br />
ubijanje i nasilje, i to je važno<br />
pravilo kojeg poznaje svako<br />
onaj ko je proučavao ovu<br />
ideju. Također, tekfir je uvod<br />
u istihlal l (dozvolu ubistva i oduzimanja<br />
imovine). Kada nekog proglasite nevjernikom,<br />
oskrnavite njegovu čast, vi time<br />
faktički želite reći da njegov život i imetak<br />
nemaju nikakvu vrijednost, odnosno<br />
da je dozvoljeno, bilo kome, tu osobu<br />
ubiti i uzurpirati njen imetak.<br />
Ovaj kratki tekst završit ću sa nekoliko<br />
važnih napomena u vezi sa tekfirom:<br />
1. Tekfir, bez sumnje, spada u naj-<br />
gore oblike zastranjenja u mišljenju.<br />
Korijeni tekfira sežu daleko u prošlost,<br />
i prvi put se javlja u vrijeme vladavine<br />
Vijeće je<br />
uputilo otvoreni<br />
poziv svim<br />
strukturama<br />
somalijskog<br />
društva da<br />
se ujedine u<br />
borbi protiv<br />
zabludjelih<br />
ideja koje<br />
propagira i u<br />
praksi provodi<br />
pokret “Eš-<br />
Šebab”, čije bi<br />
se djelovanje<br />
u najkraćem<br />
moglo opisati<br />
kao rušenje<br />
islama u ime<br />
islama.<br />
Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu<br />
anhu.<br />
2. On nije samo mentalni<br />
nego i duševni poremećaj.<br />
“Tekfirsko” srce je grubo,<br />
tvrdokorno, bezosjećajano, u<br />
njemu nema milosti za bilo<br />
koga. Za njega je nepojmljivo<br />
da se Allah smiluje grješniku<br />
i uvede ga u Džennet. Vjerovatno<br />
su oni koji gaje ovu<br />
ideju zaboravili da je Allah,<br />
dželle šanuhu, oprostio prostitutki<br />
i uveo je u Džennet,<br />
jer je napojila žednog psa.<br />
3. Sljedbenici tekfira pripadaju<br />
onoj vrsti ljudi za koju<br />
je Poslanik, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, rekao: “Ko kaže<br />
da su ljudi upropašteni, on<br />
je najveći propalica (prema<br />
drugom tumačenju: on ih je upropastio).”<br />
Oni nemaju simpatije prema bilo<br />
kome. Za njih su nevjernici i vladari i<br />
njihovi podanici i pomoćnici, i policija<br />
i vojska, i parlamentarci i oni koji to<br />
nisu, ali i pripadnici različitih islamskih<br />
pokreta. Jednom rječju: svi ljudi, izuzev<br />
njih, su duhovni i moralni stradalnici.<br />
4. Ideja tekfira nastaje i razvija se u<br />
sredinama koje karakterizirau neznanje<br />
i grubost.<br />
5. To je ideja koja razdvaja a ne<br />
spaja, koja dijeli a ne ujedinjuje. Njeni<br />
sljedbenici, unutar sebe, svako razilaže-<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
16
nje doživljavaju kao pitanje vjerovanja i<br />
nevjerovanja, i spremni su jedni druge,<br />
i za najmanju sitnicu, proglasiti nevjernicima,<br />
što je potpuno suprotno praksi<br />
prvih generacija muslimana, ashaba i<br />
tabiina, koji na međusobna razilaženja<br />
nisu gledali kao na nešto što bi moglo<br />
ugroziti zajedničku istinu ili odvesti ljude<br />
krivim putem, nešto zbog čega bi se,<br />
ne daj Bože, dijelili na vjernike i nevjernike,<br />
nego su za različita mišljenja koristili<br />
termine radžih i merdžuh (pretežno<br />
i slabo mišljenje), savab i hata’ (ispravno<br />
i pogrešno mišljenje). Utemeljena pravna<br />
mišljenja ne mogu se, ni po kojoj<br />
osnovi, tretirati kao istina i zabluda, vjerovanje<br />
i nevjerovanje, nego mogu biti<br />
samo ispravna i manje ispravna (radžih<br />
i merdžuh), vjerodostojna i manje vjerodostojna<br />
(sahih i esahh), vrijedna i manje<br />
vrijedna (fadil i mefdul).<br />
6. Razmišljajući o različitim tekfirskim<br />
zajednicama, došao sam do zaključka<br />
da su njihove osnovne karakteristike:<br />
površnost, neobrazovanost,<br />
slijepo slijeđenje i indoktrinacija.<br />
7. Tekfirski um škrtari Božijom milošću<br />
i za njega je nepojmljivo da Allah<br />
ukaže Svoju milost grješnicima i uvede<br />
ih u Džennet.<br />
8. Sljedbenici tekfirskog učenja ne<br />
mogu shvatiti da propitivanje ljudskih<br />
postupaka (suđenje ljudima na osnovu<br />
njihovih postupaka) ne ulazi u uži opis<br />
davetske profesije, a da ne govorimo o<br />
običnim ljudima. Nije posao daija da<br />
ljude proglašavaju nevjernicima i da se<br />
bave njihovim postupcima, oni su rasadnici<br />
upute, milosti i dobrote.<br />
9. Sve aktivnosti tekfirskog pokreta<br />
su dobro smišljene i isplanirane, i bojim<br />
se da bi u budućnosti mogle odnijeti još<br />
mnogo ljudskih života, ukoliko im se,<br />
na sličan način (organizirano i planirano),<br />
ne suprotstavimo. Stvar je krajnje<br />
ozbiljna i tako je trebamo i posmatrati.<br />
Od islamskih učenjaka se očekuje da,<br />
kroz organiziranje posebnih tečajeva,<br />
radi na podizanju svijesti kod omladine<br />
o opasnostima guluvva (pretjerivanja,<br />
ekstremizma) i njegovim poražavajućim<br />
posljedicama, opasnostima ishitrenog<br />
donošenja sudova, proglašavanja ljudi<br />
nevjernicima i prolijevanja nedužne<br />
krvi. Obaveza je, također, permanentno<br />
raditi na razotkrivanju zavjera zločinačkih<br />
organizacija, čije djelovanje predstavlja<br />
jasno odstupanje od pravog puta.<br />
Na kraju, molim Uzvišenog Allaha,<br />
Njegovim lijepim imenima, da se<br />
smiluje šejhu Abdulkadiru Nuru, koji<br />
je bio primjer znanja, svijesti o Allahu<br />
i neprobojna brana islama. Allahu moj,<br />
podari mu najveće deredže u Džennetu,<br />
nadomjesti islamskom ummetu njegov<br />
gubitak, ostavi lijep spomen na njega kod<br />
ljudi i proživi ga u društvu šehida i Tvojih<br />
iskrenih robova.<br />
O ti, dušo smirena, vrati se Gospodaru svome!<br />
Veliki broj prisutnih na dženazi šejhu Abdulkadiru Nuru<br />
Tekfir svoje sljedbenike stavlja u poziciju “vrhovnih sudija”<br />
na zemlji, koji u isto vrijeme i sude, i izvršavaju presudu i<br />
dosuđuju kaznu, a to rade krajnje ležerno i hladnokrvno<br />
Najveći problem tekfira je što svoje sljedbenike stavlja u poziciju<br />
“vrhovnih sudija” na zemlji (“zemaljskih božanstava”), koji u isto<br />
vrijeme i sude, i izvršavaju presudu i dosuđuju kaznu (proglašavaju osobu<br />
nevjernikom, izvršavaju smrtnu kaznu nad njom i osuđuju je na vječni<br />
boravak u Džehennemu), i to sve rade krajnje ležerno i hladnokrvno kao<br />
da se ništa ne dešava. “Vrhovne sudije” su zaboravile jednu važnu stvar: da<br />
oni na ovaj način prisvajaju Božije pravo na suđenje, a samo Bog ima pravo<br />
suditi ljudima na ovom i budućem svijetu, ali i da je Allah, dželle šanuhu,<br />
objavio Svom Poslaniku, koji je se nalazio na čelu islamske države: Ti vlast<br />
nad njima nemaš. (Prijevod značenja, El-Gašijeh, 22.); Od tebe ne zavisi<br />
da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su<br />
zaista nasilnici. (Prijevod značenja, Alu ‹Imran, 128.); I reci: “Istina dolazi<br />
od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!”<br />
(Prijevod značenja, El-Kehf, 29.).<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
17
Kolumna<br />
Borba za opstanak<br />
Izrael u Republici Srpskoj<br />
Srbe u Republici Srpskoj uopće<br />
nije briga da li kome smeta<br />
izraelsko neprijateljstvo prema<br />
Bosni i Hercegovini i ulazak<br />
izraelskih institucija u manji<br />
entitet, ali Bošnjake je i te kako<br />
briga da im Srbi ne bi štogod<br />
spočitali na račun saradnje sa<br />
islamskim zemljama<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Uskoro<br />
U<br />
bi izraelski parlamenta-<br />
Urci trebali posjetiti Republiku<br />
USrpsku i još jednom potvrditi<br />
opredjeljenje Izraela da nastavi negirati<br />
državni subjektivitet Bosne i Hercegovine.<br />
U više navrata dosad najviši izraelski<br />
funkcioneri su Republiku Srpsku tretirali<br />
kao državu, tako što su posjećivali Banja<br />
Luku, ali ne i Sarajevo, i tako što su Milorada<br />
Dodika dočekivali kao državnika.<br />
U međuvremenu su u Republiku Srpsku<br />
slali razne delegacije, od novinarskih,<br />
preko privrednih, do turističkih,<br />
redovno zaobilazeći državu Bosnu i<br />
Hercegovinu, i Sarajevo kao metropolu.<br />
Poslata je i poruka da bi Izrael priznao<br />
nezavisnost Republike Srpske, čime<br />
su direktno podstaknute kriminalne,<br />
secesionističke težnje u RS. Sve ovo nam<br />
ukazuje na aktivnu, destruktivnu, neprijateljsku<br />
politiku Izraela prema Bosni i<br />
Hercegovini. Ta politika nije prikrivena,<br />
jednako kao što cionistički genocid nad<br />
Palestincima nije prikriven, već je otvoren<br />
u svojoj besramnosti i razvratnosti.<br />
Iluzorno bi bilo očekivati da će neko ko<br />
decenijama javno i bestidno otima tuđu<br />
domovinu, ubija nevine ljudske živote,<br />
odjednom biti drukčiji na nekoj drugoj<br />
adresi. Kao što JNA, koja je razarala Dubrovnik<br />
i Vukovar, nije mogla 1991. u<br />
BiH biti išta drugo do li genocidna vojska,<br />
tako ni Izrael, koji je Palestinu oteo<br />
Palestincima, ne može biti išta drugo do<br />
li sponzor Republike Srpske koja ima<br />
isto zločinačko porijeklo kao i Izrael.<br />
Postoje desetine regija, entiteta, kantona<br />
i pokrajina u Evropi – kao što je Republika<br />
Srpska tek kanton unutar Bosne i<br />
Hercegovine – ali se Izrael dobavezao<br />
samo Republike Srpske, da joj pomogne<br />
na putu ka samostalnosti. Kao da je<br />
moguće otcjepljenje ovog kantona čije je<br />
postojanje uslovljeno postojanjem Bosne<br />
i Hercegovine?! Zaboravlja se da bi svaki<br />
poremećaj unutarnjeg ustrojstva BiH vodio<br />
povratku u prethodno pravno stanje,<br />
a to je poredak iz 1992., dakle, Republika<br />
Bosna i Hercegovina za koju su glasali<br />
građani na Referendumu.<br />
No, Izrael iz iskustva zna kako<br />
je moguće međunarodno<br />
pravo prilagođavati principu<br />
sile i ucjene, pa računa da<br />
bi i Republika Srpska mogla<br />
kriminalnim postupcima<br />
isposlovati otcjepljenje. Kakav<br />
je to magnetizam koji<br />
privlači Izrael Republici Srpskoj?<br />
Magnetizam je to istog<br />
genocidnog porijekla, te nakaznosti<br />
koja uživa u tuđoj<br />
avliji, tuđem voćnjaku, tuđoj<br />
kući, nemajući nimalo kajanja<br />
za milione palestinskih<br />
i bošnjačkih života koji su<br />
unesrećeni u ime stvaranja<br />
Izraela, odnosno, Republike<br />
Srpske.<br />
Cionističko negiranje BiH<br />
Nakon nekoliko Dodikovih<br />
posjeta Izraelu, pa<br />
nakon nekoliko posjeta Republici<br />
Srpskoj od strane<br />
ministra vanjskih poslova Izraela<br />
Avigdora Libermana (koji je rekao<br />
da je – “Republika Srpska raj na zemlji”;<br />
kao što je Aušvic, recimo), kao i ministra<br />
turizma Izraela Stasa Misežnjikova,<br />
prošle godine se dogodio i susret predsjednika<br />
parlamenata Republike Srpske i<br />
Izraela Igora Radojičića i Reuvena Rivlina.<br />
Tada je dogovoreno da će izraelski<br />
parlamentarci posjetiti Republiku Srpsku,<br />
ali ne i Bosnu i Hercegovinu. Zanimljivo<br />
je da nema nikakvih reakcija od<br />
strane državnih funkcionera, makar iz<br />
reda bošnjačkog naroda, koji bi morali<br />
inicirati protest vladi u Izraelu zbog<br />
nedopustivog zaobilaženja državnih instanci<br />
i tretiranja entitetske vlasti kao<br />
državne. To godinama radi Srbija, na<br />
različite načine, a evo sada i Izrael. Povod<br />
je to da ovu temu delegiramo pred<br />
bošnjačke političare kao jedno od važnih<br />
pitanja, koje iziskuje reakciju, budući<br />
da se očito radi o proračunatom podrivanju<br />
bh. državnosti i suvereniteta od<br />
Da ne ostanemo<br />
nedorečeni...<br />
Ova temeljita<br />
briga Izraela<br />
za Republiku<br />
Srpsku je<br />
roditeljska i<br />
pobratimska,<br />
mada je<br />
proizišla iz<br />
jednakog<br />
genocidnog<br />
porijekla.<br />
strane cionističkog Izraela. U tom smislu<br />
vrijedi podsjetiti na raznovrsne oblike<br />
prisustva Izraela u Republici Srpskoj, a sa<br />
isključivim ciljem jačanja tog pobratimskog<br />
genocidnog modela na kome je<br />
nastao i sam Izrael.<br />
Republika Srpska, primjerice,<br />
ima nekoliko tzv.<br />
predstavništava, a jedno od<br />
njih je u Jerusalemu, na čijem<br />
čelu je Arije Livne, što bi<br />
bilo isto kao kad bi na čelu<br />
nekog bh. predstavništva<br />
bio neki iranski ili jordanski<br />
državljanin. Ali, to što ljudi<br />
sa izraelskim državljanstvom<br />
vode predstavništvo Republike<br />
Srpske ne smeta nikome.<br />
Upravo ovo predstavništvo<br />
bilo je organizator uspostavljanja<br />
više oblika privredne<br />
saradnje.<br />
U julu prošle godine mediji<br />
u Banjoj Luci su izvijestili<br />
da je Arije Livne, u ime Republike<br />
Srpske, u Privrednoj<br />
komori Izraela razgovarao sa<br />
direktorkom Odjeljenja za<br />
međunarodne odnose Federacije<br />
izraelskih privrednih<br />
komora Roni Rajber i šeficom<br />
Odjeljenja za razvoj veza<br />
sa inostranstvom Privredne<br />
komore Tel Aviva i regiona<br />
Centar Šaron Šitrit o uspostavljanju efi-<br />
kasne privredne saradnje. “Dogovoreno<br />
je organizovanje susreta na kojima bi se<br />
razmatrali uvozno-izvozni aranžmani, sa<br />
temeljno pripremljenom platformom.<br />
Naglasak tokom razgovora bio je na sektorima<br />
građevinarstva, neiskorištenim<br />
potencijalima proizvodnje energije, infrastrukturnim<br />
projektima, elektronskoj<br />
industriji, poljoprivredi, drvno-prerađivačkoj<br />
industriji i turizmu. Dodatni<br />
vid saradnje ogledat će se u razmatranju<br />
mogućnosti plasmana robe na treća tržišta”,<br />
objavila je Srna. Roni Rajber najavila<br />
je aktivnije predstavljanje privrede<br />
RS na sajmovima, seminarima i skupovima<br />
u Izraelu, a Šaron Šitrit predložila<br />
je da nadležne institucije RS organizuju<br />
predstavljanja potencijala za cjelokupno<br />
članstvo izraelske Privredne komore, što<br />
bi izraelska strana logistički i finansijski<br />
podržala. Ambasador Izraela za BiH David<br />
Koen podržao je ovaj projekat, mada<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
18
nije objasnio kako ne može biti ambasador<br />
u Banjoj Luci, već samo u Sarajevu,<br />
iako na ovaj način pokazuje da ne priznaje<br />
Sarajevo. Iz ove vijesti vidimo da nema<br />
nikakvog objašnjenja, jer nema nikakve<br />
zdrave logike, u usmjerenosti izraelske<br />
privrede isključivo na Republiku Srpsku.<br />
Logično bi bilo da državna komora<br />
Izraela sarađuje sa državnom komorom i<br />
ministarstvima BiH, da cjelokupna bh.<br />
privreda bude uključena u predstavljanja<br />
i povezivanja, izuzev, ako ta saradnja nije<br />
uzrokovana sasvim drugim, neprivrednim,<br />
političkim, a zapravo genocidnim<br />
afinitetima. Evo i odgovora...<br />
Izraelski ambasador u BiH David<br />
Koen bio je eksplicitan u izopćavanju,<br />
da ne kažemo diskriminaciji bošnjačkog<br />
i hrvatskog naroda, kada je rekao – “da<br />
jevrejski i srpski narod imaju zajedničku<br />
istoriju i da nema naroda kao što su ova<br />
dva, koja su toliko propatila u Drugom<br />
svetskom ratu”. Sama činjenica da je<br />
bošnjački narod procentualno najviše<br />
stradao nakon Jevreja u Drugom svjetkom<br />
ratu (103.000 Bošnjaka, ili 8,1<br />
odsto od ukupne populacije), i da je<br />
najviše stradao upravo od velikosrpske,<br />
četničke ruke, ovu izjavu izraelskog ambasadora<br />
čine netačnom i uvredljivom.<br />
Drugo, teza o “zajedničkoj istoriji” nema<br />
se na čemu temeljiti, jer niti su Srbi iz<br />
Njemačke, niti su Jevreji iz Srbije, mada<br />
cionistički i velikosrpski projekat veže<br />
genocid nad muslimanima. Jevrejske i<br />
srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu,<br />
koje su realnost, monstruozno se zloupotrebljavaju<br />
kako bi se pravdao genocid<br />
nad Palestincima, odnosno, Bošnjacima.<br />
Vjerovatno je to bio poriv izraelskog ambasadora<br />
Koena da bubne ovu nebulozu<br />
o “zajedničkoj istoriji”. Važan logički<br />
momenat koji dekonstruira “zajedničku<br />
istoriju” jeste činjenica da Republika<br />
Srpska nije ni država, a vala ni entitet,<br />
srpskog naroda, već je po Odluci o konstitutivnosti<br />
suvlasništvo sva tri naroda,<br />
tako da davanje ove izjave o Republici<br />
Srpskoj, u vidu obraćanja srpskom narodu,<br />
zapravo je falsifikat. Izrael se tako<br />
Srbima, možda, može obraćati po Srbiji,<br />
ali, na teritoriji Bosne i Hercegovine takvo<br />
obraćanje ima perfidni, šovinistički<br />
smisao.<br />
Poseban problem je povod i mjesto<br />
gdje je izjava plasirana. Izraelski ambasador<br />
je, namjesto u Sarajevu, u Banja Luci<br />
priredio koncert i svečani prijem povodom<br />
63. godišnjice nezavisnosti Izraela.<br />
Doduše, nije jasno o kakvoj se “nezavisnosti”<br />
radi, jer Izrael nije ni postojao da<br />
bi bio zavisan, pa postao nezavisan, taj<br />
Izrael je samo bahnuo, logikom zločina,<br />
genocida i otimanja. Kao i zločinačka<br />
tvorevina unutar BiH. Ovaj prvorazredni<br />
diplomatski skandal, to obilježavanje<br />
izraelskog državnog praznika u Banjoj<br />
Luci, skandalom nije imenovan samo<br />
zato što na njega niko nije<br />
reagirao, niti je iko vidio<br />
išta destruktivno u činjenici<br />
da ambasador jedne države<br />
rezidencijalnu metropolu<br />
premješta iz Sarajeva u Banja<br />
Luku. Takvu drskost dosad<br />
nije napravio ni ruski ambasador,<br />
koji ašićare sponzorira<br />
velikosrpske interese. Zapravo,<br />
ni jedan ambasador dosad<br />
nije ovakvim konkretnim<br />
gestom zaobišao Sarajevo,<br />
a promovirao Banja Luku<br />
kao mjesto svoga diplomatisanja.<br />
Predsednik RS Milorad<br />
Dodik, kao pokrovitelj<br />
svečanosti, u svojoj je izjavi<br />
pokazao raskošnu glupost, jer<br />
je rekao da – “RS i Izrael gaje<br />
dobre prijateljske odnose koji<br />
su rezultat zajedničke teške<br />
istorije i stradanja u Drugom svetskom<br />
ratu”. Jedino je ostao dužan objasniti<br />
a kako su to Republika Srpska i Izrael<br />
postojali u Drugom svjetskom ratu, da<br />
bi otad gajili prijateljske odnose?! Skandalozni<br />
događaj zapapren je, kako su javili<br />
mediji u RS – intoniranjem državnih<br />
himni Izraela i Republike Srpske. Ne<br />
bismo, eto, drukčije saznali da ovaj<br />
kanton unutar BiH ima svoju himnu,<br />
koju smatra državnom. Šta li, pobogu,<br />
rade toliki bošnjački političari kad im<br />
ovakve informacije ne udaraju na obraz?!<br />
Možda nemaju obraza pa hodaju, ‘nako,<br />
sa čeljustima?!<br />
Ko je kome mati<br />
Mogla bi se napraviti obimna hronika<br />
dosadašnjih udara Izraela na suverenitet<br />
BiH. Zavirili smo u obilje materijala,<br />
i pronašli štošta vrijedno komentara.<br />
Evo još nekoliko drastičnih primjera...<br />
Nije samo<br />
Dodik izigravao<br />
državnika po<br />
Izraelu. Činio je<br />
to i predsjednik<br />
entitetske<br />
Skupštine<br />
Radojičić.<br />
On je sa<br />
predsjednikom<br />
izraleskog<br />
Parlamenta<br />
Rivlinom,<br />
molim te<br />
lijepo, kao<br />
pravi državnik<br />
- “razmijenio<br />
mišljenja o<br />
situaciji na<br />
Bliskom istoku<br />
i na Balkanu”.<br />
Nije samo Dodik izigravao<br />
državnika po Izraelu. Činio<br />
je to i predsjednik entitetske<br />
Skupštine Radojičić. On je<br />
sa predsjednikom izraleskog<br />
Parlamenta Rivlinom, molim<br />
te lijepo, kao pravi državnik<br />
- “razmijenio mišljenja o<br />
situaciji na Bliskom istoku<br />
i na Balkanu”. Mogao je<br />
samo razmijeniti mišljenja o<br />
komunalnim pitanjima, jer<br />
su međunarodni odnosi u<br />
nadležnosti bh. državnih institucija.<br />
Ugledao se u tome<br />
na Dodika, koji je u novembru<br />
prošle godine javno davao<br />
podršku predsjedniku Izraela<br />
Šimonu Peresu u borbi<br />
protiv Palestinaca. - “Ovom<br />
prilikom želio bih da još jednom<br />
potvrdim moju ličnu,<br />
i podršku Republike Srpske i srpskog<br />
naroda prijateljskom jevrejskom narodu<br />
i naporima koje ulaže Vaša zemlja u borbi<br />
protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog<br />
integriteta i suvereniteta države Izrael”,<br />
pisao je Dodik. Utom nailazimo da su<br />
izraelski mediji donijeli naslov: “Dodik<br />
srpski Ariel Šaron”. Čega se pametan<br />
stidi budala se ponosi. U antifašističkoj<br />
percepciji taj Ariel Šaron je oličenje<br />
krvnika, nešto kao izraelski Ratko<br />
Mladić. Palestinci ponajbolje j pamte sve<br />
zločine koje je organizirao Ariel Šaron,<br />
a civilizacija pamti ulogu ovog krvnika<br />
u masakrima u Sabri i Šatili 1982. go-<br />
dine. Dodik, ipak, nije Ariel Šaron, a<br />
činjenica da ga od te klevete brani jedan<br />
musliman trebala bi biti znakovita. No,<br />
srpstvo se ponosi ovom usporedbom<br />
Dodika sa zločincem Šaronom, čim se<br />
to sa ponosom pominje. Vodeći izraelski<br />
list Makor Rišon, prenose srpski mediji,<br />
opisuje predsednika Milorada Dodika<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
19
kao državnika međunarodnih razmera, a<br />
novinarka Pazit Atlas-Ravina zaključuje<br />
da – “Dodik svojom pojavom visokog<br />
i markantnog čoveka, širokih ramena,<br />
neposrednog i asertivnog stila, podseća<br />
na legendarnog g izraelskog generala i<br />
državnika Ariela Šarona, a na taj način<br />
ga posmatraju i predstavnici jevrejskih<br />
organizacija”. Novinarka je, vele, upitala<br />
Dodika – “o aspiracijama Republike<br />
Srpske, odnosno da li su one usmerene<br />
na ujedinjenje sa Srbijom”, čime je<br />
razotkrila stvarnu pozadinu izraelskog<br />
tretiranja Dodika kao državnika, a polovice<br />
bh. teritorije kao zasebne države.<br />
Dodik je, naravno, kazao da voli Srbiju.<br />
Uistinu, čega se pametan stidi...<br />
U odnosu na ove ključne informacije<br />
koje dokazuju angažiranost cionističkog<br />
Izraela na disoluciji bh. države i jačanju<br />
secesionistikog programa Republike<br />
Srpske, postoji još mnoštvo, uslovno rečeno,<br />
manje bitnih informacija, vezanih<br />
za razmjene privrednih i turističkih delegacija,<br />
koje sežu do takvih detalja kao<br />
što su serije predavanja koje su izraelski<br />
eksperti u oblasti poljoprivrede p David<br />
Šaroni i Moše Kaim održali u decembru<br />
prošle godine za proizvođače mlijeka uz<br />
Republici Srpskoj. Program Ministarstva<br />
poljoprivrede Izraela podrazumijeva<br />
da se po pet dana u svakoj od opština<br />
RS na seminarima obrađuju segmenti<br />
uzgoja muznih krava, njihove reprodukcije<br />
i teme iz oblasti veterinarstva. Na<br />
osnovu čega li Bošnjaci misle da im je<br />
Turska mati?!<br />
Da ne ostanemo nedorečeni...<br />
Ova temeljita briga<br />
Izraela za Republiku Srpsku<br />
je roditeljska i pobratimska,<br />
mada je proizišla iz jednakog<br />
genocidnog porijekla. Takvu<br />
brigu Bošnjaci su osjetili u<br />
ratu i neposredno poslije od<br />
nekoliko islamskih zemalja<br />
i njihovih organizacija<br />
u BiH, čiji su predstavnici<br />
otjerani u ime dodvoravanja<br />
bošnjačkih političara velikosrbima<br />
i velikohrvatima.<br />
Ta bošnjačka nezahvalnost<br />
Iluzorno bi<br />
bilo očekivati<br />
da će neko ko<br />
decenijama<br />
javno i bestidno<br />
otima tuđu<br />
domovinu,<br />
ubija nevine<br />
ljudske živote,<br />
odjednom biti<br />
drukčiji na<br />
nekoj drugoj<br />
adresi.<br />
djeluje kao prokletstvo. Srbe<br />
u RS uopće nije briga da li<br />
kome smeta izraelsko neprijateljstvo<br />
prema BiH i ulazak<br />
izraelskih institucija u<br />
manji entitet, ali Bošnjake<br />
je i te kako briga da im Srbi<br />
ne bi štogod spočitali na račun<br />
saradnje sa islamskim<br />
zemljama. Domaćinsko ponašanje<br />
Izraela u Republici<br />
Srpskoj - kao da su svoji<br />
na svome - trebalo bi imati<br />
funkciju šamara za bošnjačke<br />
guske u magli.<br />
20
Intervju<br />
Dino Đipa, direktor Prism Researcha, agencije za marketinška,<br />
medijska i društvena istraživanja<br />
Format otvorenog pitanja<br />
o etničkoj pripadnosti pristrasan<br />
je u korist većeg broja “Ostalih”<br />
Međutim, u našim<br />
naknadnim analizama smo<br />
vidjeli da se u kategoriji<br />
“Ostali” zapravo najviše<br />
nalaze ispitanici koji se<br />
izjašnjavaju kao Muslimani.<br />
Nakon toga slijede<br />
pripadnici etničkih manjina,<br />
te nakon toga ispitanici<br />
koji se izjašnjavaju kao<br />
Bosanci i Hercegovci. Naše<br />
istraživanje je pokazalo da u<br />
slučaju postavljanja pitanja<br />
u kojem se čitaju predložene<br />
opcije odgovora: Bošnjaci,<br />
Srbi, Hrvati, Ostali (ili nešto<br />
drugo), odnosno ne želite<br />
se izjasniti, imamo znatno<br />
manji procenat osoba koje<br />
se izjašnjavaju kao “Ostali”<br />
Razgovarao: Ezher Beganović<br />
Saff: Posljednjih mjeseci<br />
svjedoci smo velikog interesa<br />
javnosti u BiH o popisu<br />
stanovništva koji će se održati ove godine.<br />
Vaša agencija je nedavno sprovela<br />
jedno istraživanje o etničkom – nacionalnom<br />
izjašnjavanju bh. građana.<br />
Kako ste naveli, cilj Vašeg istraživanja<br />
bio je odrediti da li i u kojoj mjeri<br />
Imate dakle<br />
pojavu da jedan<br />
te isti ispitanik<br />
u jednom<br />
formatu pitanja<br />
kaže da je<br />
Musliman, a u<br />
drugom formatu<br />
pitanja kaže<br />
da je Bošnjak.<br />
Ili da jedan<br />
ispitanik kaže u<br />
jednom formatu<br />
pitanja da je<br />
Bosanski Hrvat,<br />
a u drugom<br />
formatu pitanja<br />
kaže da je<br />
Hrvat.<br />
način postavljanja pitanja o etničkoj<br />
i nacionalnoj pripadnosti utiče na to<br />
u kojem procentu će se građani izjasniti<br />
kao pripadnici tri konstitutivna<br />
naroda, odnosno kao “Ostali”.<br />
Možete li nam reći<br />
nešto više o ovom važnom<br />
aspektu budućeg popisa<br />
stanovništva, odnosno zašto<br />
je način postavljanja pitanja<br />
toliko važan i u kojoj mjeri<br />
on može odrediti rezultate<br />
popisa?<br />
Đipa: U svim anketama<br />
postoji nekoliko izvora<br />
pogrešaka. Pogreška uzorka,<br />
koja je eliminirana u<br />
slučaju popisa jer se popis<br />
sprovodi na cijeloj populaciji,<br />
a ne samo na uzorku,<br />
zatim pogreška anketara<br />
i pogreška vezana za upitnik,<br />
odnosno pitanja. Do<br />
sada je u javnosti fokus<br />
diskusije bio na tome kako<br />
i na koji način se građani<br />
BiH etnički izjašnjavaju,<br />
kako bi se građani trebalo<br />
etnički, odnosno nacionalno<br />
izjašnjavati, itd. Mi smo<br />
željeli prebaciti fokus diskusije sa<br />
političkog na stručni teren. I mi smo<br />
zapravo pokazali u ovom istraživanju<br />
ono što je već vrlo dobro istražena i<br />
poznata činjenica u nauci anketnih<br />
istraživanja: format pitanja, način<br />
prezentacije odgovora značajno utiče<br />
na distribuciju odgovora. U našem<br />
istraživanju smo pokazali ono što je<br />
također poznato – striktno otvoreno<br />
pitanje (čita se samo pitanje i čeka<br />
se da ispitanik kaže odgovor, bez<br />
čitanja predloženih opcija odgovora)<br />
dovodi do najvećeg rasipanja odgovora.<br />
To za posljedicu ima značajno<br />
veći procenat ispitanika koji spadaju<br />
u kategoriju “Ostali”. Međutim, u<br />
našim naknadnim analizama smo<br />
vidjeli da se u kategoriji<br />
“Ostali” zapravo najviše<br />
nalaze ispitanici koji se<br />
izjašnjavaju kao Muslimani.<br />
Nakon toga slijede<br />
pripadnici etničkih manjina,<br />
te nakon toga ispitanici<br />
koji se izjašnjavaju<br />
kao Bosanci i Hercegovci.<br />
Naše istraživanje je pokazalo<br />
da u slučaju postavljanja<br />
pitanja u kojem se<br />
čitaju predložene opcije<br />
odgovora: Bošnjaci, Srbi,<br />
Hrvati, Ostali (ili nešto<br />
drugo), odnosno ne želite<br />
se izjasniti, imamo znatno<br />
manji procenat osoba koje<br />
se izjašnjavaju kao “Ostali”.<br />
Imate dakle pojavu<br />
da jedan te isti ispitanik<br />
u jednom formatu pitanja<br />
kaže da je Musliman, a u<br />
drugom formatu pitanja<br />
kaže da je Bošnjak. Ili da<br />
jedan ispitanik kaže u jednom formatu<br />
pitanja da je Bosanski Hrvat,<br />
a u drugom formatu pitanja kaže da<br />
je Hrvat. Jednostavno, starije osobe,<br />
slabijeg obrazovanja, češće ženske<br />
nego muške su sklone ovakvom<br />
ponašanju u anketama. Postavlja se<br />
naravno pitanje, kako onda da znamo<br />
koji je pravi način postavljanja<br />
pitanja. Odgovor na to pitanje se<br />
nalazi u ukrštanju podataka o vjeroispovijesti<br />
i jeziku sa podacima o<br />
etničkoj pripadnosti. Naše analize<br />
govore da je otprilike 6% ispitanika<br />
više u kategoriji ispitanika koji su<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
21
Muslimani, islamske vjeroispovijesti<br />
i koji govore bosanskim jezikom u<br />
odnosu na broj ispitanika koji se<br />
izjašnjavaju kao Bošnjaci. To znači<br />
da bi na popisu moglo biti i do 6%<br />
manje Bošnjaka nego što ih realno<br />
ima. Neko pokušava da dokaže da<br />
osoba koja se izjašnjava kao Bošnjak,<br />
koja je islamske vjeroispovijesti i<br />
koja govori bosanskim jezikom je<br />
nešto potpuno drugo (pripada nekoj<br />
drugoj kategoriji) u odnosu na osobu<br />
koja se izjašnjava kao Musliman, islamske<br />
je vjeroispovijesti i govori bosanskim<br />
jezikom. Gledano etnološki,<br />
antropološki, sociološki, psihološki,<br />
historijski, to jednostavno nema<br />
smisla u BiH. Priznajem, kod osoba<br />
koje se izjašnjavaju kao Bosanci i<br />
Hercegovci je malo drugačija stvar.<br />
Iako naše istraživanje pokazuje<br />
da tih osoba nema više od 2-3% u<br />
cijeloj populaciji, interesantno je da<br />
preko 70% tih osoba navode da im<br />
je vjeroispovijest islamska, a jezik<br />
bosanski. Dakle, zaključujemo da<br />
će jedna relativno tehnička stvar<br />
na popisu kao što je format pitanja<br />
imati dalekosežne posljedice na rezultate<br />
popisa u smislu distribucije<br />
po etničkoj pripadnosti. Na kraju<br />
želim reći da smo mi slobodni pozvati<br />
i druge istraživače da analiziraju<br />
našu metodologiju, bazu podataka,<br />
ta da ponove isto istraživanje kako bi<br />
se uvjerili u to da li su naši rezultati<br />
tačni ili ne.<br />
Saff: Imate li informaciju<br />
na koji način su<br />
popisni anketari postavljali<br />
pitanja o etničkoj – nacionalnoj<br />
pripadnosti na probnom<br />
popisu stanovništva i<br />
može li se sada nazrijeti koji<br />
način postavljanja pitanja o<br />
etničkoj – nacionalnoj pripadnosti<br />
će biti implementiran<br />
na popisu stanovništva?<br />
Đipa: U probnom popisu<br />
koji je sproveden u<br />
novembru prošle godine,<br />
pitanje je postavljeno na<br />
sljedeći način: “Možete li<br />
mi molim vas reći koje ste<br />
etničke, odnosno nacionalne<br />
pripadnosti?” Na popisnim<br />
listu su napisani sljedeći<br />
odgovori: Bošnjačka,<br />
Srpska, Hrvatska, Ostalo<br />
i Ne želi se izjasniti. Ali ovi predloženi<br />
odgovori se nisu čitali. To znači<br />
da je ovo pitanje zapravo ekvivalentno<br />
potpuno otvorenom pitanju, s tim da<br />
postoji veća mogućnost grešaka anketara,<br />
popisivača, jer oni su ti koji<br />
odlučuju u koju kategoriju da svrstaju<br />
pojedine odgovore ispitanika. Iako se<br />
podaci dati u popisu verificiraju potpisom<br />
ispitanika, naravno, problem je<br />
u slučaju ispitanika koji su nepismeni.<br />
Saff: Znamo da su Vam poznati<br />
rezultati probnog popisa stanovništva,<br />
koji je održan krajem prošle godine.<br />
Nas najviše interesira kako i koliko<br />
Ali ne želim<br />
negirati i to da<br />
postoje ljudi,<br />
organizacije<br />
koji zagovaraju<br />
da se u<br />
popisu koristi<br />
isključivo<br />
otvoreno<br />
pitanje, jer<br />
navodno to<br />
je “jedino<br />
ispravno<br />
pitanje, jedino<br />
se na tom<br />
pitanju građani<br />
istinski mogu<br />
izraziti ko su<br />
i šta su po<br />
pitanju etničke<br />
pripadnosti”.<br />
su se procentualno izjasnili<br />
Bošnjaci i koliko je bilo “Ostalih”,<br />
odnosno šta je istina<br />
oko špekulacije da je na tom<br />
probnom popisu stanovništva<br />
čak 35 % građana se izjasnilo<br />
kao “Ostali”?<br />
Đipa: Budući da se bavim<br />
ovim poslom skoro 18<br />
godina, naravno da me zanimju<br />
razni podaci. Koliko<br />
mi je poznato, nije urađena<br />
nikakva analiza rezultata<br />
probnog popisa koja je<br />
objavljena od strane statističkih<br />
institucija u BiH.<br />
Međutim, na osnovu onoga<br />
što sam imao prilike čuti od<br />
kolegica i kolega, čini se da<br />
su rezultati probnog popisa<br />
pokazali da je otprilike oko<br />
8% građana koji se izjašnjavaju<br />
u kategoriji “Ostali”. Međutim,<br />
preko 50% tih osoba su zapravo osobe<br />
koje kažu da su Muslimani. Još je<br />
veći procenat njih koji govore bosanski<br />
jezik. Oko 20% osoba su pripadnici<br />
etničkih manjina u BiH (Romi,<br />
Ukrajinci, Crnogorci, Italijani i slično)<br />
i oko 20% su osobe koje se izjašnjavaju<br />
kao Bosanci i Hercegovci. U ukupnom<br />
uzorku, koliko je meni poznato, nema<br />
više od 2% osoba koje se izjašnjavaju<br />
kao Bosanci i Hercegovci. To se slaže<br />
i sa podacima našeg istraživanja gdje<br />
smo imali ne više od 3% osoba koje se<br />
izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
22
Saff: U nedavnom intervjuu za<br />
jednu domaću televiziju upozorili ste<br />
na manipulatore i njihove namjere na<br />
predstojećem popisu stanovništva. Rekli<br />
ste da se insistira na načinu postavljanja<br />
pitanja koji favorizira da se što više<br />
građana izjasni kao “Ostali”. Možete li<br />
nam reći nešto više o tome i ko su ti ljudi<br />
i zašto to rade?<br />
Đipa: Nisam siguran da sam se<br />
baš tako izrazio. Mislim da je prejako<br />
u ovom trenutku koristiti riječ<br />
“manipulatori”, “manipulacija”<br />
i slično. Ja sam prije<br />
zagovornik teorije ljudske<br />
nekompetencije nego teorije<br />
zavjere. Jednostavno,<br />
olako se prelazi preko nekih<br />
odluka koje se tiču stručnih<br />
aspekata vezanih za etničko<br />
izjašnjavanje na popisu. Prihvataju<br />
se neka rješenja, a da<br />
se nisu ispitale konsekvence.<br />
Iskreno, posao koji smo mi<br />
uradili u našem istraživanju<br />
su trebale uraditi statističke<br />
institucije. Svrha probnog<br />
popisa je da se ispitaju<br />
različiti metodološki modaliteti<br />
i da se vidi koji od tih<br />
modaliteta najviše odgovora<br />
nekom činjeničnom stanju.<br />
Međutim, razumijem da su<br />
statističke institucije preokupirane<br />
drugim poslovima,<br />
pa nisu imali vremena da se<br />
bave ovim pitanjima. Ali ne<br />
želim negirati i to da postoje<br />
ljudi, organizacije koji<br />
zagovaraju da se u popisu<br />
koristi isključivo otvoreno<br />
pitanje, jer navodno to je “jedino ispravno<br />
pitanje, jedino se na tom pitanju<br />
građani istinski mogu izraziti ko<br />
su i šta su po pitanju etničke pripadnosti”.<br />
Vrlo se vješto ubacuje i priča<br />
o diskriminaciji u popisu, što naravno<br />
nema nikakve veze sa stvarnim stanjem.<br />
Odgovorno tvrdim da bilo koja<br />
varijanta pitanja nije diskriminirajuća,<br />
jer se u sve tri varijante pitanja ispitanicima<br />
daje opcija “Nešto drugo” ili<br />
“Ostali” koju mogu izabrati i u okviru<br />
koje mogu reći slobodno šta su i ko su.<br />
Diskriminacija bi bila u slučaju kad<br />
npr. ljudima kažete da se mogu samo<br />
izjasniti kao X, Y, ili da mogu biti<br />
“Neopredijeljeni” i slično… Mislim<br />
da iza takvih nastojanja postoji jedna<br />
politička agenda koja se naivno nada<br />
da će u slučaju da na popisu bude što<br />
je moguće više građana iz kategorije<br />
“Ostalih”, da će se Daytonski ustav<br />
morati radikalno mijenjati, ili da će se<br />
odluka u slučaju Sejdić-Finci morati<br />
sprovesti na drugačiji način i slično.<br />
Popis nema veze sa ustavnim promjenama<br />
u BiH.<br />
Mislim da<br />
iza takvih<br />
nastojanja<br />
postoji jedna<br />
politička<br />
agenda koja se<br />
naivno nada da<br />
će u slučaju da<br />
na popisu bude<br />
što je moguće<br />
više građana<br />
iz kategorije<br />
“Ostalih”, da će<br />
se Daytonski<br />
ustav morati<br />
radikalno<br />
mijenjati, ili da<br />
će se odluka u<br />
slučaju Sejdić-<br />
Finci morati<br />
sprovesti na<br />
drugačiji način<br />
i slično.<br />
Nema smisla tretirati osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci i<br />
Muslimani, ili kao Bosanski Hrvati i Hrvati, ili Srbi i Pravoslavci<br />
- kao pripadnike različitih naroda<br />
Saff: Moramo Vas pitati sljedeće, kao stručnjak i čovjek koji ima dobre informacije<br />
šta savjetujete Bošnjacima na šta najviše pažnje da posvete, odnosno<br />
kako uspješno izbjeći eventualne popisne zamke?<br />
Đipa: Ja zaista nisam politički, niti vjerski lider, niti nacionalni savjetnik.<br />
Teško mi se zamisliti u takvoj ulozi u kojoj me vidite. Postoje institucije<br />
u ovoj zemlji koje bi trebale voditi računa o svim aspektima popisa.<br />
Ja mogu reći samo sa stanovišta svoje struke da će format pitanja imati<br />
daleko veće posljedice na rezultate popisa nego tobožnji problemi u identitetu<br />
pripadnika nekih naroda, da format isključivo otvorenog pitanja o<br />
etničkoj pripadnosti može biti jako pristrasan u korist većeg broja “Ostalih”,<br />
da pitanje sa predloženim opcijama odgovora koji se čitaju dovodi<br />
do rezultata koji su najtačniji, te da nema nikakvog smisla tretirati osobe<br />
koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Muslimani, ili kao Bosanski Hrvati i<br />
Hrvati, ili Srbi i Pravoslavci - kao pripadnike različitih naroda. Osim toga,<br />
potrebno je posebnu pažnju posvetiti kontroli kvalitete popisa, kako bi se<br />
eliminisale sve moguće zloupotrebe, te kako bi se na najmanju mjeru sveli<br />
mogući izvori pogrešaka. Neka se svako slobodno izjašnjava kako želi. Ali<br />
treba voditi računa o tome da u ovakvoj Bosni i Hercegovini, pitanje o<br />
etničkoj pripadnosti jeste sve samo ne isključivo statističko pitanje.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
23
Društvo<br />
Bosanske jezičke kontroverze<br />
Maćehinsko ‘glačanje’ maternjeg jezika<br />
Zato javno izticanje gornjeg<br />
stava docentice Nakaš, kao<br />
zvaničnog stručnog stava,<br />
povodom Međunarodnog<br />
dana maternjeg jezika, toliko<br />
je antimaterinski da je ravan<br />
pozivu majci na odricanje od<br />
djece, jer otvoreno nagovara<br />
djecu da iz majkinog krila<br />
uskoče pod maćehino<br />
okrilje, da ne uče materin,<br />
nego maćehin jezik<br />
Piše: Safet Kadić<br />
Jezik<br />
J<br />
kojem vas poučava škola<br />
nije istovjetan jeziku koji<br />
ste učili od majke ili u svojoj<br />
porodici. Kada bi bilo drugačije,<br />
standardizacija ne bi ni postojala”, a<br />
podučava javnost docentica na Odsjeku<br />
za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog<br />
fakulteta Univerziteta u Sarajevu,<br />
Lejla Nakaš u intervju FENI povodom<br />
21. februara, Međunarodnog dana<br />
maternjeg jezika, i poentira da “škola<br />
uvijek učini da taj jezik ‘izglačamo’”.<br />
Nasuprot tome, jedan mladi kantautor<br />
baš zato što sam piše svoje pjesme na<br />
maternjem jeziku, izjavio je na Federalnoj<br />
televiziji prije četiri godine: “Najbolje<br />
se osjećam u svom jeziku, a ne onom<br />
što smo učili u školi.”<br />
Prije otvaranja kritičkog dijaloga sa<br />
gornjim stavom docentice Nakaš, podastrimo<br />
dvije opazke. Prva je teorijska<br />
postavka da je tzv. standardizacija najveći<br />
neprijatelj maternjeg jezika i njegovog<br />
nesputanog razvoja, jer standardnojezička<br />
norma ne samo da sputava<br />
nesmetan prirodni razvoj jezika nego<br />
znatno utiče na unutarjezičke procese i<br />
ponekad presudno na opće tokove njegova<br />
razvoja. Druga je da Englezi, na<br />
primjer, nemaju ni ustava ni pravopisa,<br />
a postali su jedan od najmoćnijih naroda<br />
zapadne civilizacije i njeni glavni<br />
nosioci, a njihov jezik, na kojem oni<br />
bez pravopisa stvaraju više od hiljadu<br />
godina, postao je jezik cijele zemaljske<br />
kugle u ovoj eri globalizacije. Bez<br />
pravopisa i standardnojezičke norme<br />
stvarali su i Bošnjaci tokom povijesti<br />
svoje pismenosti nakon usvajanja starocrkvenoslavenskog<br />
kao zajedničkog<br />
književnog jezika svih Slavena<br />
u 9. vijeku, bilo da su pisali<br />
bosan(č)icom, latinicom<br />
ili arebicom i bili u srednjem<br />
vijeku najrespektabilniji balkanski<br />
narod, subjekti historije<br />
i rame uz rame uz narode<br />
nosioce tadašnje kulture i<br />
civilizacije, sve do tzv. Vukove<br />
reforme jezika, pisma i<br />
pravopisa u 19. stoljeću. Pisali<br />
su upravo onako kako<br />
su govorili i svi su se dobro<br />
razumili. Ta reforma bila je<br />
potrebna onim narodima,<br />
preciznije njihovoj buržoaziji,<br />
koji nisu imali pismeni<br />
kontinuitet stvaralaštva na<br />
narodnom jeziku, kao što su<br />
Srbi, na primjer.<br />
Srednjojužnoslavenski<br />
dijasistem<br />
Zato javno izticanje gornjeg<br />
stava docentice Nakaš,<br />
kao zvaničnog stručnog stava,<br />
povodom Međunarodnog<br />
dana maternjeg jezika,<br />
toliko je antimaterinski da<br />
je ravan pozivu majci na<br />
odricanje od djece, jer otvoreno<br />
nagovara djecu da iz<br />
majkinog krila uskoče pod<br />
maćehino okrilje, da ne uče<br />
materin, nego maćehin jezik.<br />
Takva praksa je dovela<br />
do toga da ovdi već odavno<br />
i matere govore maćehinskim<br />
jezikom. Ovo nikako ne može<br />
biti stav jednog slobodoumnog bos(a)<br />
niste, nego nekog fosiliziranog panslaviste<br />
zarobljenog uma. Upravo da bi se<br />
spriječila ovakva praksa i da bi se promovirala<br />
jezička i kulturna raznolikost<br />
te multilingvizam, UNESCO je 1970.<br />
godine donio dokument, u kojem se<br />
kaže: “Maternji jezik označava put<br />
ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi<br />
u društvo, čini svojom kulturu grupe<br />
kojoj pripada i postavlja temelje razvoju<br />
svojih intelektualnih sposobnosti.”<br />
U Deklaraciji o kulturnoj različitosti iz<br />
2001. godine se kaže: “Svakoj se osobi<br />
Obilježavanje<br />
Međunarodnog<br />
dana maternjeg<br />
jezika, 21.<br />
februara,<br />
prošlo je skoro<br />
nezabilježeno<br />
u dejtonskim<br />
medijima<br />
i gluho u<br />
javnosti Bosne<br />
i Hercegovine,<br />
gotovo<br />
nezapaženo<br />
iako bi se,<br />
s obzirom<br />
na sociolingvističku<br />
situaciju,<br />
očekivalo<br />
značajne<br />
manifestacije.<br />
mora omogućiti izražavanje i stvaranje<br />
djela na jeziku koji izabere, posebno<br />
na maternjem jeziku.” Generalna<br />
skupština UNESCO-a proglasila je<br />
1999. godine 21. februar kao<br />
Međunarodni dan maternjeg<br />
jezika (engl. International<br />
Mother Language Day), u<br />
znak sjećanja na bengalske<br />
studente koji su 21. februara<br />
1952. ubijeni u glavnom gradu<br />
Bangladeša, Daki, tada<br />
Istočnom Pakistanu, jer su<br />
protestirali zato što njihov<br />
maternji jezik nije proglašen<br />
za zvanični. Od tada se svake<br />
godine obilježava u svijetu<br />
kao jedan od zajedničkih<br />
simbola ravnopravnosti svih<br />
naroda. Generalna skupština<br />
Ujedinjenih naroda<br />
priznala je rezolucijom ovaj<br />
praznik i odredila 2008. godinu<br />
za međunarodnu godinu<br />
jezika, a vijeće Evrope<br />
proglasilo je 26. septembar<br />
kao Evropski dan jezika.<br />
U Bosni teče obrnut<br />
proces. Drugim riječima,<br />
od jednog prirodnog jezika<br />
(maternjeg) prave se tri vještačka<br />
(maćehinska). “Na<br />
Odsjeku za bosanski, hrvatski<br />
i srpski jezik Filozofskog<br />
fakulteta Univerziteta<br />
u Sarajevu poučavamo studente<br />
da ta tri jezika predstavljaju<br />
tri standardizirane<br />
forme jednog prirodnog<br />
jezika<br />
nedavno imenova-<br />
nog neutralnim imenom<br />
kao srednjojužnoslavenski<br />
dijasistem”, obrazlaže docentica Nakaš.<br />
Takvo poučavanje za jednog njenog<br />
kolegu sa Odsjeka za književnost<br />
je obična “proizvodnja neznanstvenoga<br />
znanja”. Možda i zato naše današnje<br />
univerzitetate ovaj Lejlin kolega često<br />
naziva uniZVERitetima, a sveučilišta<br />
sveMUČIlištima. Za bosanski organski<br />
jezik odavno se u serbokroatistici<br />
koriste eufemizmi, kao što su štokavski<br />
dijalekat, srednjojužnoslavenski dijasistem,<br />
štokavski idiom. “Srednjojužnoslavenski<br />
dijasistem” je slavistička,<br />
tačnije rečeno serbokroatistička terminoložka<br />
egzibicija i čisti eufemizam<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
24
za bosanski jezik, kao jezik naroda i<br />
zemlje Bosne u njezinim povijestnim<br />
okvirima i značenju, čija je gramatička<br />
struktura uzeta kao baza za standardne<br />
jezike naših susjeda. Poznato<br />
je da je čuveni turski putopisac p Evlija<br />
Ćelebija, povodom Bosansko-turskog<br />
ričnika M.H. Uskufije iz 1631. godine,<br />
uporedio bosanski jezik sa latinskim.<br />
Bosna je Bošnjacima majka, a bosanski<br />
jezik njihov maternji jezik. (Doduše,<br />
imali su oni kroz povijest i pomajki<br />
i maćeha). Neki čak uz novu dejtonsku<br />
himnu Bosne i Hercegovine, koja<br />
nema riječi, pjevaju svoje stihove kao<br />
svojevrstni refren: Boosna nam je maajka/<br />
Boosna nam je doom/ Boosna nam<br />
je i otac i maaajka. I pored toga devedesetih<br />
godina prošlog stoljeća hrvatski<br />
lingvista hercegovačkih korijena,<br />
dr. Šimun Šonje, pitao se na jednom<br />
lingvističkom skupu u Sarajevu “kako<br />
nazvati jezik kojim se govori zapadno<br />
od Drine, a još nije ispijena, kao i istočno<br />
od Une, a nije niti nju lako ispiti”.<br />
Po shvaćanju dr. Šimun Šonje “Hrvati<br />
BiH s pravom žmirkaju pomalo na zapad,<br />
ali ovdje žive i govore bosanski<br />
već stoljećima i decenijama”. Čak i za-<br />
kleti negator Bošnjaka, Vuk Karadžić,<br />
priznaje: “Naša braća turskoga zakona<br />
govore ljepše našim jezikom, nego oni<br />
grčkoga ili rimskoga zakona.”<br />
Slično maloprijašnjoj terminoložkoj<br />
egzibiciji, isto tako je egzibicija,<br />
ali politička, i kad neko kaže da<br />
je Turska Bošnjacima majka. Turska<br />
im nikada nije bila majka, možda u<br />
neka davna sretna vremena da je bila<br />
pomajka, podarivši im najviše domete<br />
tadašnje civilizacije i obogativši im<br />
jezik riječima za stvari i pojmove koje<br />
dotad nisu poznavali. A uglavnom im<br />
je bila maćeha. Sve bosanske riječi porijeklom<br />
slavenske, bez obzira kako su<br />
pobošnjene, zatim riječi nastale samostalnom<br />
jezičkom kreacijom Bošnjaka,<br />
su riječi maternjeg jezika. Usvojene riječi<br />
iz drugih jezika, odnosno posvojenice<br />
(serbokroatisti ih nazivaju strane<br />
riječi ili tuđice), a u bosanskom jeziku<br />
su najbrojniji orijentalizmi i europeizmi,<br />
bez obzira kada su prihvaćene ili iz<br />
kojeg jezika, mogu se smatrati riječima<br />
pomajke, a sve vještački nametnute riječi<br />
su maćehinske, kao što su u slučaju<br />
Bošnjaka nametnut ijekavski izgovor<br />
na njihov materinski ikavski tzv. bečkim<br />
književnim dogovorom.<br />
Mletački zbornik<br />
A kako to docentica Nakaš ‘glača’<br />
bosanski jezik i uči svoje sadašnje<br />
studente kao buduće ‘glačače’ jezika<br />
naše djece u školama, dovoljno je<br />
ovom prilikom navesti jedan, zaista<br />
eklatantan primjer. Na Prvom bosanskohercegovačkom<br />
slavističkom kongresu,<br />
održanom na njezinom matičnom<br />
fakultetu u Sarajevu prije tačno<br />
dvije godine, ona je kao moderator<br />
jedne sesije, falsifikovala ime Velikog<br />
bosanskog sudije Gradiše i prid slavistima<br />
iz cilog svita nazvala ga skaradnim<br />
imenom Građeša. Kada sam<br />
oštro reagovao na ovo krivotvorenje,<br />
ona se pravdala prid svima time da je<br />
njegovo ime napisano sa jat-om iza d<br />
pa da bi, shodno tome, tako trebalo<br />
čitati njegovo ime. Pokušao sam joj<br />
objasniti da se, zaista, na pronađenoj<br />
ploči sudije Gradiše iza d nalazi napi-<br />
san znak za jat, ali on ima vrijednost<br />
glasa i, odnosno čita se kao i, kao i<br />
u mnogim drugim slučajevima.<br />
Iako očito zbunjena,<br />
ostala je pri svome. Možda<br />
zato što se u slavistici prilikom<br />
latiničke transkripcije<br />
znaka za praslavenski glas<br />
jat koristi znak<br />
ĕ ili ê, ali<br />
bi opet i u latiničkoj transkripciji<br />
ovo ime bilo napisano<br />
kao Gradêša, ali nikako<br />
kao Građeša. Takvo ime<br />
u srednjevjekovnoj ikavskoj<br />
Bosni niti je postojalo niti<br />
je moglo postojati. Prosto<br />
ga je nemoguće zamisliti u<br />
tom geopovijestnom kontekstu<br />
izuzev jezičkim alhemičarima,<br />
poput docentice Nakaš. S druge strane,<br />
postojala su brojna imena ovoga<br />
tipa od glagolske i imenske osnove na<br />
–iša: Gradiša, Budiša, Tvrdiša, Radiša.<br />
I jedan bosanski kralj nosio je ime<br />
ovoga tipa: kralj Dabiša. Postojale su<br />
i riječi obćeg značenja na –iš š (<br />
prviš,<br />
slatkiš, bućkuriš i sl.) Pojava jotovanja<br />
d u<br />
đ u jekavskoj supstituciji jata, datirana<br />
je mnogo stoljeća kasnije. Inače,<br />
na ploči je ono d malo oštećeno i<br />
nejasno, ali to u ovom razmatranju ne<br />
igra nikakvu ulogu.<br />
Ova docentica ‘glača’ bosanski<br />
jezik i tako što sa studentima srednjevjekovne<br />
bosanske kodekse čita<br />
ekavski iako su uglavnom ikavski,<br />
po čemu se uz druge osobine, među<br />
kojima i specifično ćirilsko pismo<br />
bosan(č)icu identificiraju kao bosanski.<br />
Možda zato što Srbi tako čitaju jat<br />
u svojim srednjevjekovnim crkvenoslavenskim<br />
tekstovima. Da je docentica<br />
Nakaš samo zavirila u bogat opus<br />
svoje predhodnice na tom Odsjeku,<br />
pridratne profesorice brojnih uzpješnih<br />
generacija, dr. Herte Kune, koja<br />
je bila vrstan znalac staroslavenskog<br />
jezika i bosanskih srednjevjekovnih<br />
kodeksa, sve bi joj bilo jasno. Pišući,<br />
tako, o jednom izuzetnom bosanskom<br />
kodeksu, nazvanom Mletački zbornik<br />
po mjestu gdje se i danas čuva – Mletcima<br />
(Veneciji), Kuna je izričita: “Po<br />
Ovo nikako<br />
ne može biti<br />
stav jednog<br />
slobodoumnog<br />
bos(a)niste,<br />
nego nekog<br />
fosiliziranog<br />
panslaviste<br />
zarobljenog<br />
uma.<br />
svome je jeziku to izrazito ikavski<br />
tekst, a to se vidi naročito dobro po<br />
nizu primjera u kojim jat stoji tamo<br />
gdje ga nikad nije bilo, nego je po porijeklu<br />
bilo i, pa tako i jat valja čita-<br />
ti kao i.” A govoreći o tekstovima na<br />
narodnom i crkvenoslavenskom jeziku<br />
dr. Herta Kuna iztiče: “U velikom<br />
broju tekstova u nizu primjera jat je<br />
zamijenjeno sa i, ili je napisano tamo<br />
gdje je iskonski bilo i, što nesumnjivo<br />
svjedoči o ikavskom karakteru teksta.<br />
Međutim, iako bi dosljedno pisanje i<br />
u transkripciji umjesto jata bilo najlakše<br />
rješenje, smatrali smo da ono ne<br />
bi bilo umjesno, jer čitalac tako ne bi<br />
dobio uvid u pravo jezičko i ortografsko<br />
stanje teksta.” Danas<br />
bih mojoj pokojnoj profesorici<br />
Kuni rado predložio da<br />
bi u latiničkoj transkripciji<br />
jat bilo najbolje pisati zna-<br />
kom ï, s kojim je jat zamije-<br />
njen u ukrajinskom ćirilićkom<br />
pismu i jeziku, koji je<br />
ikavski kao i starobosanski.<br />
Tako Ukrajinci svoj glavni<br />
grad pišu: Kи<br />
ïв<br />
, a izgovaraju<br />
Kijiv, za razliku od jekavskih<br />
Rusa, koji ga pišu kao<br />
Kиев<br />
, a izgovaraju Kijev.<br />
Taj znak bi trebalo uvesti i<br />
u savremenu bosansku abecedu<br />
na mjestu gdje je bio jat pa neka<br />
ga izgovara kako ko hoće. To je bila i<br />
Ćirilova ideja kada je za Slavene osim<br />
preuzetih znakova iz grčkog pisma<br />
stvorio i posebne slavenske znakove<br />
za glasove koji su postojali u slavenskom,<br />
a kojih nije bilo u grčkom, poput<br />
jat–a, znajući da se na različitom<br />
slavenskom terenu različito izgovara,<br />
negdje kao i, a negdje kao e ili diftong<br />
ie. Isti je slučaj i sa dvoglasom koji se<br />
negdje izgovarao (kao i danas) kao šć,<br />
a negdje kao št.<br />
Pohrvaćivanje bosanskih katolika<br />
Eto, tako je ova sredovječna docentica,<br />
nakon punih osamsto godina,<br />
postala maćeha najvišem srednjevjekovnom<br />
pravnom ugledniku<br />
i Kulinovom doglavniku, Velikom<br />
bosanskom sudiji Gradiši iz Gradišća<br />
kod današnje Zenice. I njena djeca će<br />
imati maternji jezik, naučen od nje,<br />
ali on će biti sasvim drugačiji od maternjeg<br />
jezika njezine nane iz Logavine<br />
mahale u Sarajevu.<br />
Povodom 21. februara, Dana maternjeg<br />
jezika pala mi je na pamet<br />
jedna anegdota sa početka bosanske<br />
tranzicije iz jednopartijskog u višestranačko<br />
društvo, kada se sa zapada na<br />
ono žmirkanje, koje spominje Šimun<br />
Šonje, odgovorilo namigivanjem pa su<br />
djeca iz materinog uskočila u maće-<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
25
hino krilo. Potom se desilo ovo: Ako<br />
budem onako govorio, ni rođena<br />
mater me neće razumit, požalio se<br />
1990. godine na čistom bosanskom<br />
jeziku jedan bosanski katolik (Hrvat)<br />
prvom predsjedniku HDZBiH<br />
Stjepanu Kljujiću nakon završenog<br />
jednomjesečnog tečaja čistog hrvatskog<br />
jezika u Zagrebu i<br />
povratka u Sarajevo. Prema<br />
svjedočenju Stjepana Kljujića<br />
jednom bošnjačkom<br />
akademiku i tadašnjem<br />
čelniku jedne bošnjačke političke<br />
organizacije, rečeni<br />
bosanski Hrvat pripadao je<br />
najužem rukovodstvu novoformiranog<br />
HDZBiH,<br />
koje je po nalogu Franje<br />
Tuđmana, pozvano u Zagreb<br />
na jednomjesečni tečaj<br />
glede općenite uljudbe<br />
i promidžbe novohrvatskog<br />
jezika, kao izravnog čimbenika<br />
suvremenog hrvatskog<br />
domoljubnog identiteta.<br />
Naravno, ni on ni iko drugi<br />
nije se usudio ne odazvati<br />
ovome pozivu na izpiranje<br />
bosanskog mozga, jer<br />
je HDZBiH bio (i ostao)<br />
čista ekspozitura HDZ-a<br />
Hrvatske, odnosno, u ovom<br />
kontekstu, bosansko čedo<br />
hrvatske matere. Predsjedniku<br />
HDZBiH Stjepanu Kljujiću to<br />
nije teško palo, jer je on predhodno<br />
već duže vrijeme živio u Zagrebu i radio<br />
kao sportski novinar u najjačoj hrvatskoj<br />
novini “Vjesniku”. Tuđmanove<br />
ideje i takvu praksu najdosljednije<br />
je nastavio sve do danas “Večenji list<br />
BiH”, posebno akcijom “Večernjakov<br />
pečat” te Matica hrvatska sa svojim<br />
hrvatskim programima i mahanjem<br />
hrvatstvom.<br />
Nametanje novohrvatskog jezika<br />
kao sredstva kroatizacije (pohrvaćivanja)<br />
bosanskih katolika najbolje ilustrira<br />
političku hegemonističku pozadinu<br />
takvih nakana. Izključivi razlog<br />
je razlučivanje i razlikovnost od svojih<br />
komšija i jezičke sabraće Bošnjaka separatizam<br />
po svaku cijenu samo da se<br />
razlikuje od drugih ili od dosadašnjeg:<br />
disjunktivna, razlučujuća norma. To<br />
samoizgnanstvo iz majkinog krila<br />
pod mećehine skute vodilo je samonegaciji<br />
i razpamećivanju, separatizmu,<br />
izključivosti, segregaciji i aparthejdu<br />
i svakovrstnom razlučivanju, sve do<br />
fašizacije i opće katastrofe u ratu. Vodilo<br />
je posebnim školama, etničkim<br />
tvrtkama, odjelitim bolnicama, posebnim<br />
tv-stanicama i radio-postajama<br />
i težnji za posebnim tv-kanalom<br />
i, na kraju, zahtjevom za posebnim<br />
entitetom. Gdje god su Hrvati većina,<br />
Druga je da<br />
Englezi, na<br />
primjer, nemaju<br />
ni ustava ni<br />
pravopisa, a<br />
postali su jedan<br />
od najmoćnijih<br />
naroda zapadne<br />
civilizacije i<br />
njeni glavni<br />
nosioci, a<br />
njihov jezik,<br />
na kojem oni<br />
bez pravopisa<br />
stvaraju više<br />
od hiljadu<br />
godina, postao<br />
je jezik cijele<br />
zemaljske<br />
kugle u ovoj eri<br />
globalizacije.<br />
tu su ekskluzivno hrvatske škole, na<br />
novohrvatskom jeziku ili u najboljem<br />
slučaju dvi škole pod jednim krovom.<br />
U te škole ne primaju diplomirane<br />
profesore bosanskog/hrvatskog/srbskog<br />
jezika sa Filozofskog fakulteta<br />
u Sarajevu, koji, primjerice, čas i sat<br />
smatraju dubletnim sinonimima, ali<br />
je od jedne Bošnjakinje u<br />
Varešu traženo, pored ostalog,<br />
da u školskoj terminologiji<br />
izključivo koristi<br />
nastavni sat, a nikako školski<br />
čas, iako je čas slavenska<br />
(dakle, materinska) riječ, a<br />
sat ponašen orijentalizam<br />
iz arabskog (ekskluzivna<br />
bošnjačka jezička kreacija je<br />
verzija sahat), dakle posvo-<br />
jenica, tj. pomajkina riječ.<br />
Trenutačno stanje je dvi<br />
škole pod jednim krovom,<br />
dva kluba istog imena, kao<br />
što je slučaj u starom bosanskom<br />
gradiću zvučnog imena<br />
Vitez u Lašvanskoj dolini,<br />
u kojem se međusobno<br />
nadmeću vitezovi reda fudbala<br />
i reda nogometa. Ništa<br />
ne bi bilo čudno, reklo bi<br />
se, temeljno pravo na materinski<br />
jezik, da im nije ista<br />
i majka i pomajka. (Izvorne<br />
riječi su materine, posvojenice<br />
su riječi pomajke, a<br />
nametnute riječi maćehe) I za jedne i<br />
za druge nogomet je materinska riječ<br />
(kao i rukomet, glavomet), a fudbal<br />
pomajkina. Ali presudila je maćeha.<br />
U dnevniku državne televizije krajem<br />
februara naveden jedan “pozitivan”<br />
primjer saradnje dvahu sportskih kolektiva<br />
iz ovog srednjebosanskog gradića.<br />
I ništa ne bi bilo čudno da se kao<br />
pozitivan primjer ne uzima saradnja<br />
ova dva kluba istog imena (“Vitez”),<br />
samo nacionalno podijeljena u dva<br />
tabora, jedan (pretežno) bošnjački i<br />
drugi (izključivo) hrvatski. Obadva<br />
baštine ime pridratnog multietničkog<br />
kluba, tačnog naziva: Fudbalski<br />
klub “Vitez”, ali su tuđmanovski<br />
osviješćeni Hrvati poslije “Dejtona”<br />
osnovali još jedan istog imena, ali<br />
sa varijacijom u nazivu: Nogometni<br />
klub, kojim gazduju Hrvati, dok<br />
su u Fudbalskom klubu ostali samo<br />
Bošnjaci. Na formalnoj ravni razlika<br />
je samo u alternaciji riječi fudbal/<br />
nogomet, koje su, praktično seman-<br />
tički sinonimi, dakle ravnopravne su<br />
u upotrebi u bosanskom jeziku. Ali<br />
u hrvatskom standardu je izključivo<br />
nogomet i ima značenje termina. Na<br />
simboličkoj ravni nogomet je maternji,<br />
a fudbal pomajkin jezik. Nogomet je<br />
domaća slavenska, pa, dakle, i bosanska<br />
i hrvatska, a fudbal je europeizam<br />
iz englezkog, koja je došla do nas zajedno<br />
sa ovom igrom. U Rječniku bosanskog<br />
jezika, koji je izdao Institut<br />
za jezik u Sarajevu, nema riječi fudbal<br />
kao posebne leksičke odrednice, samo<br />
nogomet, ali su u tumačenju značenja<br />
navodi riječ fudbal kao objašnjanje za<br />
nogomet. Nogomet je zapravo kalk<br />
(prevedenica) od fudbal (engl. football,<br />
njem. Fussball), a sama po sebi<br />
u bosanskom je morfoložki kompozit:<br />
noga + met-a-ti; met postoji i u drugim<br />
riječima slične tvorbe: vatromet<br />
(kalk iz njem. Feuerwerk, jače ponašena<br />
onim met) tj. vulkan; puškomet,<br />
isto što hitac. Iako su sinonimi, nogomet<br />
bi u bosanskom jeziku mogao<br />
biti preferentan kao sportski termin,<br />
jer je domaća riječ i postoji dosljedno<br />
izveden čitav rod riječi: rukomet, glavomet<br />
(koji smo igrali u djetinjstvu) i<br />
sl. U okviru obadva sportska društva<br />
(udruge) postoji grupa/skupina igrača<br />
nogometaša/fudbalera koji igraju ovu<br />
igru i takmiče se sa drugim sličnim<br />
timovima u različitom rangu takmičenja,<br />
ali u NK ih zovu nogometna<br />
momčad, a u FK ih zovu fudbalski tim<br />
ili nogometna ekipa. Bosanski sinonim<br />
bi mogao biti i družina. Manje bi zvučao<br />
nelogično nego ženska momčad. Iz<br />
priloga rečene televizije saznali smo<br />
da se inertni Bošnjaci sa svojim Vitezom<br />
bore da uđu u Prvu ligu Federacije,<br />
a agilni Hrvati sa svojim Vitezom<br />
kucaju na vrata Premijer lige države<br />
BiH.<br />
Dodikovo “čobansko” prezime<br />
Kao treći parametar odnosa prema<br />
bosanskom maternjem jeziku može<br />
se uzeti antibosanski, ničim izazvan,<br />
nastup M. Dodika u srbijanskoj skupštini,<br />
gdje je zabezeknute poslanike<br />
ubjeđivao da je on Srbin i da govori<br />
srpskim jezikom, a da bosanski jezik<br />
ne postoji i da BiH ne može obstati,<br />
da je pitanje vremena kada će se entitet<br />
RS odcijepiti od države BiH, da su<br />
Bošnjaci postali 1993. godine, itd. Sve<br />
ovo što je Dodik nabrojao su ustavne<br />
kategorije i njihovo negiranje je antiustavno<br />
djelo i antidejtonsko djelovanja<br />
podložno najstrožijim sankcijama,<br />
za šta državni tužilac po službenoj<br />
dužnosti mora podnijeti krivičnu prijavu.<br />
A može ga tužiti i sudu svaki<br />
građanin BiH, a što to niko do sada<br />
nije uradio, zato nam je ovako kako<br />
je... Ironija Dodikovog busanja u prsa<br />
srbstvom je u tome što Dodik uopće<br />
po porijeklu nije Srbin, kako tvrdi historičar<br />
Ibrahim Pašić, upućujući na<br />
etimologiju njegova prezimena: “Nadobudan,<br />
a neobrazovan za historiju i<br />
lingvistiku u koje se upleo, on ne zna<br />
da i njegovo prezime Dodik nije srp-<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
26
sko i da je i ono neslavensko. Kako piše<br />
najpoznatiji hrvatski onomastičar, akademik<br />
Petar Šimunović u svojim “Hrvatskim<br />
prezimenima”, prezime Dodig<br />
izrazito je stočarsko prezime arumunsko-vlaškog<br />
porijekla, nastalo od imenice<br />
dodig/dodigalac, koje su u značenju<br />
‘doseljenik’ (g>k, Dodig>Dodik).<br />
Svakako, ukoliko Dodik ne vjeruje<br />
Petru Šimunoviću u vezi s porijeklom<br />
njegovog ‘čobanskog’ prezimena, neka<br />
angažira najpoznatije srpske lingviste<br />
i neka potraži odgovor kojem će vjerovati.<br />
Ono što je potpuno izvjesno i<br />
u čemu nema dileme jeste – Milorad<br />
Dodik, po svom prezimenu, nije Srbin”,<br />
zaključuje Pašić.<br />
Obilježavanje Međunarodnog dana<br />
maternjeg jezika, 21. februara, prošlo<br />
je skoro nezabilježeno u dejtonskim<br />
medijima i gluho u javnosti Bosne i<br />
Hercegovine, gotovo nezapaženo iako<br />
bi se, s obzirom na sociolingvističku<br />
situaciju, očekivalo značajne manifestacije,<br />
makar pokoja akademija, ako<br />
ne državnih, (pretežno) srbsko-hrvatskih<br />
institucija, a ono barem bošnjačkih<br />
nacionalnih institucija, ako ih ima.<br />
Da ne spominjemo sarajevski Institut<br />
za jezik, kao jedinu instituciju te vrste<br />
u državi, kojemu bi ovakvi datumi bili<br />
neponovljiva prilika da afirmira svoja<br />
naučna iztraživanja i dostignuća u afirmaciji<br />
zajedničkog bosanskog jezičkog<br />
naslijeđa. Samo je nekoliko medija<br />
zabilježilo taj događaj, a jedino je agilni<br />
mostarski profesor Ibrahim Kajan<br />
održao tim povodom predavanje “o<br />
bosanskom jeziku i oko njega” u nekoliko<br />
gradova diljem zemlje i oglasio se<br />
bosanski poetski akademik Abdulah<br />
Sidran jednim intervjuom za jednu<br />
stranu agenciju.<br />
Sve dok su to vrijednosti koje oblikuju<br />
ovdašnji društveni identitet, bez<br />
kritičkog dijaloga o svemu, analitičke i<br />
sintetske kreativnosti, koja neprestano<br />
preispituje i osporava postojeće modele<br />
znanja, kao sloboda dijaloga bez<br />
bilo kakvih granica, podrivanje svakog<br />
oblika moći, Bosna i Hercegovina će<br />
biti mentalni zatvor, zaključio bi spomenuti<br />
kolega docentice Nakaš. Kako<br />
sada stvari stoje, Bošnjaci jedino mogu<br />
plakati na svome maternjem jeziku, da<br />
parafraziram onoga veseljaka iz Rame<br />
i njegovo smihanje na hercegbosanskom<br />
turbohrvatskom jeziku, jer danas<br />
govore jezikom pridošle maćehe,<br />
a ne svoje nezamjenjive i neprežaljene<br />
matere. Ipak, jedna lijepa i ohrabrujuća<br />
vijest stigla je toga dana iz Sandžaka.<br />
Kako je izvijestila beogradska B92, “u<br />
nekoliko škola u Novom Pazaru, Sjenici,<br />
Tutinu i Prijepolju, na Dan maternjeg<br />
jezika, uvedena je pripremna<br />
nastava na bosanskom jeziku za oko<br />
500 đaka bošnjačke nacionalnosti”.<br />
Ni glasa, ni jezika, ni doma<br />
Višestruko su simptomatične, ali i inspirativne, riječi bosanskog poetskog<br />
akademika Abdulaha Sidrana u jednom intervjuu Agenciji<br />
Anadolija, koji je baš lego navakat, u vrijeme Dana nezavisnosti, kao eho<br />
tek mihnulog, a prešućenog Međunarodnog dana maternjeg jezika.<br />
“Smatram da nas niko ne treba prisiljavati kako da govorimo. Engleski<br />
jezik ima 1300 godina pisanu književnost, a nema pravopisa. A kod nas<br />
od te materije prave prvorazredno i kvarno, odvratno sredstvo političkih<br />
borbi. Ja ne prihvatam ništa što kodificiraju gramatici i lingvisti što nije u<br />
skladu sa prirodom i ekonomijom govornog organa. Njemu je teško kazati<br />
obveza, mnogo je lakše kazati obaveza. Ako imate nekoga ko instistira<br />
na takvom obliku, jasno je da njegovi razlozi nisu lingvističke prirode,<br />
nego neke druge. Ne mogu prihvatiti beogradsku lektorsku školu ovdje,<br />
a to je haralo 50, 70 godina. Ne možeš naći glumca da normalno govori.<br />
Ako govori s nama, ‘izišao je izkuće’, a ako je na sceni ‘izišao je iz kuće’.<br />
Gdje se dijete igra? Okokuće, a oni će kazati oko kuće. Pravio sam šale:<br />
hajde na taj način kaži navrat-nanos. To treba da shvate naši korisnici jezika<br />
u javnoj upotrebi. Nije tu potrebna pamet. Ako on meni kazuje da je<br />
ispravno oko kuće, a neispravno okokuće, on meni time govori da se moja<br />
mater rađa nepismena, a njegova pismena. To nije uredu, to je u velikom<br />
neredu. Svaki dan na televiziji neko bubne po kakvu budaleštinu.<br />
Vi možete danima i satima gledati neku od naših televizija, a da ne<br />
shvatate u kom gradu se taj program događa. Imate uposlenike koji po<br />
deset, petnaest godina čitaju vijesti a da ne znaju izgovoriti ovdašnja<br />
prezimena. Moje ime ne znaju izgovoriti. Primaju uredno plate, a ne<br />
znaju izgovoriti Goraždaci, nego kaže Goraždanci, k’o da su oni Indijanci<br />
i tako dalje. Imena gradova, rijeka... Ti ljudi, koji primaju plate od<br />
naših pretplata, govore o bajram-namazu kao da je to ‘eurokrem’, pa<br />
kažu bajram-naaamaz. To se mora čovjek zgroziti, a ne nasmijati. Nečija<br />
krivica u takvim stvarima mora postojati i stupidno je smatrati ustavnim<br />
pravom da se govori svojim jezikom tako da ne moraš znati jezik<br />
domaćina u čijoj kući boraviš putem TV ekrana. Ona nena ne može<br />
pojmiti da njoj govori Bosanac, normalan čovjek. Nije ovo tema koja me<br />
ostavlja ravnodušnim”, jadao se bosanski pjesnički akademik Abdulah<br />
Sidran u intervjuu AA.<br />
Još nadahnutije i ekspresivnije Sidran je zavapio u pjesmi “Mora”, nastaloj<br />
po vlastitom kazivanju 1985. godine, a koju je, kako kaže, “sanjao<br />
na makedonskom jeziku”. Tako izpada da Sidran nije smio čak ni sanjati<br />
na svome maternjem bosanskom jeziku. Kolika je ovo neizmjerna provalija<br />
u dušama nesretnih Bošnjaka! Ove potresne, skoro proročanske<br />
stihove, naslućene instinktom progonjene zvijeri i intuicijom geteovskog<br />
ili mevlanijskog nadahnuća, morao bi imati prid očima svaki “Bošnjak”,<br />
novokomponovani tajkun, koji zgrće narodno blago u svoje bisage i tako<br />
cijedi posljednje atome snage “svoga” razpamećenog naroda. Ostale Bošnjake<br />
od ovih stihova hvata jeza i ledi se krv u žilama.<br />
Što to radiš sine?<br />
Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,<br />
a ti me pitaš, u mom snu: što to činiš, sinko?<br />
O čemu, u snu, pjevaš, sine?<br />
Pjevam, majko, kako sam imao kuću.<br />
A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.<br />
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.<br />
A sad ni glasa, ni jezika nemam.<br />
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,<br />
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko.<br />
Tih godina su zabilježene i ovi stihovi anonimnog pjesnika: “Podigoše<br />
se moji Desitijati/ Dom svoj da zaborave/ Neboplavi dim sa prastarih<br />
ognjišća/ Pod kućni prag svoj krišom sviše/ I šutke/ U gromile gromovite,/<br />
U susret vječnosti, zaroniše...” (Alem Nurry)<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
27
Društvo<br />
Obilježen Dan (ne)zavisnosti u livanjskom “Preporodu”<br />
U Livnu je odavno pravilo<br />
da tamo gdje nema šejtana uglavnom nema ni ljudi<br />
Zapravo su Hrvati imali<br />
više razloga da prisustvuju<br />
ovoj akademijici od<br />
Bošnjaka, jer su, ako<br />
se izuzme nekoliko<br />
minuta dugi pozdravni<br />
i patriotsko-domoljubni<br />
govor Filandre o značaju<br />
ovoga datuma, sve<br />
ostale sadržaje izveli<br />
članovi livanjske Osnovne<br />
glazbene škole “F.Vilhar”<br />
i HKUD “Dinara”, dakle,<br />
hrvatske sekcije, dok<br />
bošnjački “Preporod”,<br />
osim njihovog voditelja<br />
programa koji je<br />
zamuckivao na svakoj<br />
trećoj riječi, nije izveo<br />
nijednu tačku, pa se<br />
predsjednik Filandra na<br />
najbolji način mogao<br />
na licu mjesta uvjeriti u<br />
rezultate dugogodišnjeg<br />
rada livanjskog<br />
“Preporoda”<br />
Piše: Ale Kamber, Livno<br />
01.03.2013.god.<br />
Prepo(d)rod<br />
Livanjska BZK “Preporod” je u<br />
petak navečer, 01.03.2013. godine,<br />
da li slučajno baš u vrijeme jacijanamaza,<br />
ili možda ciljano, kako<br />
bi i onako skoro prazne džamije<br />
možda ostavila još praznijima, bila<br />
domaćin i organizator polusatne<br />
Akademije povodom Dana nezavisnosti<br />
BiH. Bilo kako bilo, dvije<br />
aktivne od pet gradskih džamija u<br />
funkciji (Ćurčinica se još obnav-<br />
lja) na jacija-namazu su imale po<br />
4-5 klanjača, dok su se istovremeno<br />
livanjski muslimani<br />
(Bošnjaci, Bosanci, Muslimani,<br />
Jugosloveni, Albanci,<br />
Romi, neopredijeljeni,<br />
ostali…i naravno oni s jednim<br />
od navedenih etniciteta<br />
pojačani još jednim:<br />
hrvatskim, holandskim,<br />
švedskim, norveškim,<br />
njemačkim, američkim…)<br />
nagurivali međusobno i sa<br />
velikim brojem prispjelih<br />
livanjskih Hrvata, pokojim<br />
Srbinom i “ostalim”<br />
za crvenu fotelju u prenapucanoj<br />
sali livanjskog<br />
“zelenog Preporoda”, kako<br />
bi uz hrvatske skladbe i<br />
“europske” note uživali<br />
za Dan nezavisnosti BiH.<br />
Na fešti u zgradi iz koje<br />
su za Bajram 3. aprila<br />
1992. godine otišli prvi<br />
livanjski “ljiljani”, njih<br />
28, potom pedesetak,<br />
stotinu, petsto…braniti<br />
Livno i BiH, prvo od<br />
jednog, a onda i drugog<br />
karađ orđ evićevsko-<br />
A razlog je<br />
da se ne bi<br />
“zamjerilo”<br />
HZHB i<br />
“uvrijedilo”<br />
komšije<br />
Hrvate, kojima<br />
su bošnjački<br />
dodvoraši,<br />
zarad foteljedvije<br />
i zarad<br />
pokojeg radnog<br />
mjesta, na koje<br />
su nakon dugo<br />
godina vraćeni,<br />
sve i zaboravili<br />
i halalili.<br />
salavetaškog agresora, nije bilo<br />
bošnjačkih niti bosanskih prvoboraca<br />
i dobrovoljaca, barem ne sa<br />
pozivnicama, i barem ne većine, i<br />
ni u kom slučaju u prvim, počasnim<br />
redovima. Među stotinjak posjetilaca<br />
bio je i znatan broj lokalnih<br />
Hrvata (obaju HDZ-ovaca,<br />
boljitkaša, radićevaca, pravaša…),<br />
među kojima i čelnici pjevačkih<br />
i glazbenih klapa, kao i Matice<br />
hrvatske. Jedna od rijetkih dama,<br />
predsjednica HKUD “Dinara”<br />
Božica Bralo, sjedila je u začelju<br />
partera, među običnom rajom. Zapravo<br />
su Hrvati imali više razloga<br />
da prisustvuju ovoj akademijici<br />
od Bošnjaka, jer su, ako se izuzme<br />
nekoliko minuta dugi pozdravni i<br />
patriotsko-domoljubni govor Filandre<br />
o značaju ovoga datuma, sve ostale<br />
sadržaje izveli članovi livanjske<br />
Osnovne glazbene škole “F.Vilhar”<br />
i HKUD “Dinara”, dakle, hrvatske<br />
sekcije, dok bošnjački<br />
“Preporod”, osim njihovog<br />
voditelja programa<br />
koji je zamuckivao na<br />
svakoj trećoj riječi, nije<br />
izveo nijednu tačku, pa<br />
se predsjednik Filandra<br />
na najbolji način mogao<br />
na licu mjesta uvjeriti u<br />
rezultate dugogodišnjeg<br />
rada livanjskog “Preporoda”<br />
u zgradi i dvorani<br />
kojoj po našminkanosti,<br />
zahvaljujući donacijama<br />
bivšeg federalnog ministra<br />
kulture iz Stranke za BiH<br />
Gavrila Grahovca, može<br />
pozavidjeti i Sarajevo. Filandra<br />
se dakle, mogao<br />
uvjeriti da su livanjski<br />
“preporodovci” za dvadesetak<br />
godina carevanja<br />
prostorijama “Preporoda”<br />
zapravo jedino uvježbali<br />
virtualnu livanjsku varijantu<br />
“Glamočkog gluhog<br />
kola”. “Okreni! Obrni! I<br />
jopet!!!” I tako već preko<br />
dvije decenije. U školama<br />
su u Livnu nametnuti, a onda<br />
“dragovoljno” od kompromisnih,<br />
pretežno predratnih bošnjačkih komunista,<br />
a postratnih antikomunista<br />
i nacionalista i među roditeljima i<br />
među tzv. “bošnjačkim predstavnicima”,<br />
prihvaćeni isključivo hrvatski<br />
nastavni planovi i programi i na<br />
isključivo hrvatskom jeziku za<br />
preko 350 bošnjačkih osnovaca i<br />
blizu 200 srednjoškolaca. Pošto<br />
“Preporod” uglavnom i kad “radi”,<br />
zapravo ne radi, onda i ono malo<br />
talentovane bošnjačke djece i omladine<br />
je prisiljeno čitati hrvatsku<br />
lektiru na hrvatskom jeziku, pjevati<br />
u hrvatskim pjevačkim klapama,<br />
puhati u flaute i trube “hrvatskih”<br />
glazbenih škola i društava, trzati<br />
“hrvatske” žice na gitari, dirati<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
28
“hrvatske” dirke na harmonici,<br />
redovno za “hercegbosanske” i<br />
hrvatske “blagdane i prigode”, ali,<br />
eto, od ovomartovskog Dana (ne)<br />
zavisnosti i na vlastitom terenu, apsolutno<br />
vazalski i zavisno i u samom<br />
srcu bošnjaštva – BZK “Preporod”.<br />
Prisiljeno je se zapravo kroatizirati<br />
na očigled predsjednika “kulture<br />
svih Bošnjaka” Filandre i uz izun<br />
većine roditelja i vječitih “jedinih i<br />
legitimnih” predstavnika livanjskih<br />
i “hercegbosansko-županijskih”<br />
Bošnjaka.<br />
Čašica druženja<br />
Livno, jacija na Dan zavisnosti<br />
Nakon gromoglasnih horskih i<br />
limenoglazbenih hrvatskih numera<br />
i još gromoglasnijih frenetičnih<br />
bošnjačkih aplauza (i usred izvedbe,<br />
ne prepoznajući kraj!) u<br />
Bošnjačkoj zajednici kulture “Preporod”,<br />
voditelj je sve prisutne<br />
pozvao na jedinu bošnjačku numeru<br />
- “čašicu druženja” u kafiću<br />
u sklopu iste zgrade. I bilo je gužve,<br />
višestruko veće nego na jacijanamazu<br />
koji se odvijao u džamiji<br />
samo pedesetak metara udaljenoj,<br />
istovremeno kad i akademija,<br />
umjesto samo bar pola sata prije ili<br />
kasnije, pa da ko želi može na oba<br />
mjesta prisustvovati. Ali u Livnu je<br />
odavno pravilo da tamo gdje nema<br />
šejtana uglavnom nema ni ljudi.<br />
Ne da su samo liva njski, te pristigli<br />
duvanjski, glamočki i kupreški<br />
SDA-ovci, SBB-ovci, SDP-ovci,<br />
SBiH-ovci, bošnjački “boljitkaši”…<br />
preskočili namaz da bi bili na zapravo<br />
hrvatskoj akademiji<br />
u bošnjačkoj organizaciji,<br />
već su to preskočili i neki<br />
čelnici MIZ iz Livna,<br />
Tomislavgrada, Glamoča<br />
i Kupresa, pristigli po direktivi<br />
“državotvorne”,<br />
svako svoje partije. Više<br />
su se prepali šefova partija<br />
nego Uzvišenog Stvoritelja.<br />
Radije su aplaudirali<br />
komšijama Hrvatima<br />
nego bili na sedždi. Ako<br />
je suditi po onome što<br />
smo uspjeli čuti na ostatku<br />
programa nakon jacije,<br />
hrvatski izvođači su zaista<br />
kratki program izveli<br />
odlično, jer godinama<br />
rade kao sekcije za razliku<br />
od glamočkogluhog liva njskog<br />
“Prepo(d)roda”, koji, umjesto da<br />
sam ubire aplauze, on asistira da<br />
to pripadne konkurenciji na njegovom<br />
terenu, postajući tako zavisan<br />
na Dan (ne)zavisnosti. I uopće, ako<br />
se sagleda ukupan položaj malobrojnih<br />
Bošnjaka u “hercegbosanskom<br />
okruženju” Livanjskog kantona,<br />
sasvim se logičnim postavlja pitanje<br />
o kakvoj zapravo “nezavisnosti”<br />
oni zbore, te koju i čiju to “nezavisnost”<br />
zapravo slave u godinama<br />
neustavnoj “HBŽ” i kad su danas<br />
višestruko zavisniji nego u svrgnutom<br />
omraženom “komunističkom”<br />
režimu.<br />
Hrvatima valja zahvaliti na<br />
sudjelovanju i održanoj lekciji iz<br />
kulture, a livanjskim “preporodovcima”<br />
treba dati na znanje da<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
29<br />
Ipak je Dan<br />
nezavisnosti<br />
BiH, na<br />
svojevrstan i<br />
hvale vrijedan<br />
način, obilježio<br />
Livnjak<br />
Fahrudin Bulić<br />
koji je nekoliko<br />
puta pohodio<br />
Potočare i koji<br />
je još prošle<br />
godine, po<br />
povratku iz<br />
istih, sebi<br />
dao zadatak<br />
da za svaku<br />
srebreničku<br />
žrtvu ukopanu<br />
u Potočarima<br />
prouči po jedan<br />
Ja sin,<br />
Bulić Fahrudin - izučio<br />
jasine za Srebreničane<br />
su zapravo sami sebi zabili<br />
autogolove iz kulture na<br />
vlastitom terenu što je i<br />
publika po izlasku glasno<br />
komentarisala, ostajući<br />
iznenađena činjenicom da<br />
“Preporod” nije pripremio<br />
ništa, barem kakav recital,<br />
kraći muzički ili<br />
pozorišni komad, izložbu,<br />
suvislu besjedu…već samo<br />
“čašicu druženja” nakon<br />
zvaničnog programa.<br />
Fahro osvjetlao obraz<br />
Ipak je Dan nezavisnosti<br />
BiH, na svojevrstan<br />
i hvale vrijedan način,<br />
obilježio Livnjak Fahrudin<br />
Bulić (jedan od dvadesetosmorice<br />
prvih livanjskih “ljiljana”<br />
koje je autor ovoga teksta sa saradnicima<br />
za Bajram, 3. aprila 1992.<br />
godine, baš iz iste sale “Preporoda”<br />
izveo na Krug planinu i Cincar<br />
da kao Samostalni bošnjački<br />
bataljon brane vlastiti prag, porodice<br />
i ovaj dio tada još nezavisne,<br />
međunarodno priznate RBiH) koji<br />
je nekoliko puta pohodio Potočare i<br />
koji je još prošle godine, po povratku<br />
iz istih, sebi dao zadatak da za<br />
svaku srebreničku žrtvu ukopanu u<br />
Potočarima prouči po jedan Ja sin, te<br />
11 hatmi u znak sjećanja na datum<br />
masakra nad srebreničkim civilima.<br />
Za Dan nezavisnosti BiH, uoči kojeg<br />
je (da li slučajno?!) oslobođen<br />
general Momčilo Perišić u Hagu,<br />
Fahrudin je završio sve planirane
I bilo je gužve,<br />
višestruko<br />
veće nego na<br />
jacija-namazu<br />
jasine za žrtve vojske kojom<br />
je komandovao i Perišić, a<br />
sa hatmama je na pola puta.<br />
Planira kaže, ako Bog da,<br />
do 15. aprila, do Dana Ar-<br />
BiH, čiji je bio pripadnik<br />
(nakon razoružanja i zatvaranja<br />
livanjskih Bošnjaka<br />
jula mjeseca 1993. godine<br />
od strane HV i HVO-a,<br />
otišao u 327. lahku brigadu<br />
VII Korpusa ARBiH),<br />
koji se odvijao<br />
u džamiji samo<br />
pedesetak<br />
metara<br />
udaljenoj,<br />
istovremeno<br />
kad i<br />
akademija,<br />
umjesto samo<br />
bar pola<br />
sata prije ili<br />
kasnije, pa da<br />
završiti i to obećanje, a do ko želi može<br />
ovogodišnje godišnjice u na oba mjesta<br />
Potočarima također biti sa prisustvovati.<br />
Kur’anom Časnim, i dalje<br />
“pobjeđujući sam sebe”.<br />
Naravno, Fahro, kojeg zovu<br />
Hodža, ali i Misimović,<br />
po dresovima i trenerkama koje<br />
nosi sa njegovim brojem i ispisanim<br />
imenom, je bio na jacija-namazu, a<br />
potom navratio da vidi šta se dešava<br />
i u “Preporodu”, u zgradi iz koje su<br />
1992. godine “procvjetali” livanjski<br />
“bosanski ljiljani”, a koje ni nakon<br />
dvadeset godina poslije,u istoj<br />
“bašči”, više niko “ne zalijeva”. A razlog<br />
je da se ne bi “zamjerilo” HZHB<br />
i “uvrijedilo” komšije Hrvate, kojima<br />
su bošnjački dodvoraši, zarad foteljedvije<br />
i zarad pokojeg radnog<br />
mjesta, na koje su nakon<br />
dugo godina vraćeni,<br />
sve i zaboravili i halalili. I<br />
ne samo to. Hrvatski akordi,<br />
uz obrazovne, privredne<br />
i vladajuće, sve snažnije<br />
Filandra među Livnjacima<br />
Hrvati pjevali Bošnjaci aplaudirali<br />
odjekuju i u “bošnjačkim” kulturnim<br />
institucijama. Još je preostala vjera.<br />
Ali sve su prilike da se i na tom<br />
polju radi. Džamije su sve praznije<br />
a komšijskozbratimljene šejtaninstitucije<br />
sve punije. Neka nam je<br />
Bog na pomoći!<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
30
Islamske teme<br />
Edukacija mladih<br />
Ključ uspješne budućnosti<br />
Društvena struktura jedne nacije<br />
usko je povezana s važnošću<br />
obrazovanja među njenim<br />
stanovništvom. Posebno je značajan<br />
odgoj sadašnje generacije pošto<br />
će oni postati odgajatelji budućih<br />
naraštaja i sa svojim će učenicima<br />
dijeliti znanje koje su sami prikupili<br />
kroz edukaciju i iskustvo. Ključno je<br />
za jedno društvo i njegov moral da<br />
se njegove vrijednosti prenose na<br />
mlade kroz obrazovni proces<br />
Autor: Fethullah Gulen<br />
Preveo: Nedim Botić<br />
Šta podrazumijevamo pod edukacijom<br />
i pripremom naših<br />
sadašnjih i budućih generacija?<br />
Na koje bismo ih načine trebali<br />
podučavati našem sistemu vrijednosti i ko<br />
bi trebao biti odgovoran za sprovođenje<br />
ove časne zadaće?<br />
Na ova pitanja moramo iznaći odgovore<br />
ukoliko želimo da riješimo problematiku<br />
odgoja i obrazovanja naših budućih<br />
pokoljenja.<br />
Obrazovni sistem bez jasno definiranog<br />
cilja i zadaće samo može zbuniti<br />
omladinu budućnosti. Moramo se pobrinuti<br />
da im se prezentira odgovarajući<br />
materijal na efektan način koji će osigurati<br />
da se oni istinski obrazuju, a ne samo skupljaju<br />
informacije.<br />
Društvena struktura jedne nacije<br />
usko je povezana s važnošću obrazovanja<br />
među njenim stanovništvom. Posebno je<br />
udućnosti jednog društva<br />
značajan odgoj sadašnje generacije<br />
pošto će oni postati<br />
odgajatelji budućih naraštaja i<br />
sa svojim će učenicima dijeliti<br />
znanje koje su sami prikupili<br />
kroz edukaciju i iskustvo.<br />
Ključno je za jedno društvo<br />
i njegov moral da se njegove<br />
vrijednosti prenose na mlade<br />
kroz obrazovni proces. Transfer<br />
vrijednosti se najbolje sprovodi<br />
kroz uspješan brak, što čini porodicu<br />
bitnom edukacijskom<br />
institucijom, dapače krucijalnom<br />
za kontinuiranu nacionalnu<br />
egzistenciju.<br />
Kome je prepuštena<br />
omladina<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
31<br />
Možemo se<br />
svijetla čela<br />
nadati boljoj<br />
budućnosti<br />
ukoliko<br />
umove novih<br />
generacija<br />
opskrbimo<br />
s naukama<br />
njihovog<br />
vremena i<br />
obezbijedimo<br />
im svrsishodnu<br />
edukaciju<br />
pruživši im<br />
priliku za<br />
napredak,<br />
pritom<br />
sačuvavši<br />
njihova srca<br />
od negativnih<br />
struja.<br />
Na izumiranje su osuđene<br />
one nacije koje ne uspiju da<br />
formiraju instituciju braka utemeljenu<br />
na zdravim i stabilnim<br />
vrijednostima, bez osvrtanja na<br />
duhovne i moralne (ne)uvjete<br />
društva.<br />
Na razvoj pojedinca snažno utječu<br />
druge individue, dominatni običaji i<br />
tradicije, a ponajviše njegovi roditelji.<br />
Slično tome, i vladajuće strukture imaju<br />
snažan utjecaj i autoritet nad različitim<br />
dijelovima stanovništva.<br />
Nacija koja efektno iskorištava svoje<br />
resurse je usklađena s mislima, konceptima<br />
i kulturom pojedinaca koji je<br />
sačinjavaju i s dalekovidnošću, iskrenom<br />
predanošću i odgovornošću onih na vlasti.<br />
Napori upravitelja koji se brinu o stanju<br />
pojedinaca ka ostvarenju društvenog sklada<br />
će biti pokazatelji njihovog ravnanja po<br />
poslaničkom principu “svi ste vi pastiri i<br />
svi ste odgovorni za svoje stado” i težnji da<br />
usreće druge, pa makar i nauštrb samog<br />
sebe.<br />
Važnost prethodno rečenog ne bi nikad<br />
smjeli da zaborave niti svi oni koji su<br />
odgovorni za edukaciju budućih naraštaja.<br />
Mi dajemo sve od sebe da kao članovi<br />
društva osiguramo našoj djeci bolje sutra,<br />
i na tom planu činimo sve što možemo i<br />
prevazilazimo svaku poteškoću kako oni<br />
ne bi bili uskraćeni niti za trun. Pa zar sav<br />
taj napor neće biti uzalud ukoliko ne uspijemo<br />
da ih uzdignemo na nivo morala i<br />
vrlina, kao istinsku odrednicu vrijednosti<br />
čovjeka, usadivši im kulturu i svijest?<br />
Nacije koje dođu u posjed tog bogatstva<br />
će steći i tajanstveni ključ svjetskih<br />
riznica. Nasuprot tome, mase ljudi koje ne<br />
dostignu taj nivo odgoja i razumijevanja<br />
će izgubiti svoju prvu borbu za koristan<br />
budući život.<br />
Možemo se svijetla čela nadati boljoj<br />
budućnosti ukoliko umove novih generacija<br />
opskrbimo s naukama njihovog<br />
vremena i obezbijedimo im svrsishodnu<br />
edukaciju pruživši im priliku<br />
za napredak, pritom<br />
sačuvavši njihova srca od<br />
negativnih struja.<br />
Takvi će naraštaji biti u<br />
stanju da se suprotstave svakoj<br />
prepreci u životnoj borbi,<br />
bit će u stanju da prevaziđu<br />
svaku poteškoću (materijalnu<br />
i duhovnu) i na tom putu<br />
neće padati u očaj. Tada će<br />
se isplatiti i sve poteškoće s<br />
kojima smo se borili kako bi<br />
našoj djeci obezbijedili bolji<br />
odgoj i obrazovanje.<br />
A oni unesrećeni i<br />
uskraćeni će protraćiti materijalno<br />
i duhovno naslijeđe<br />
svojih očeva, voditi nastabilne<br />
i pesimistične živote i na kraju<br />
iščeznuti u nemilosrdnim<br />
čeljustima poniženja.<br />
Današnje vlasti, koje su<br />
na raskršću između podizanja<br />
omladine na stepene<br />
čovječnosti ili njihovog<br />
prepuštanja da budu životinje<br />
u ljudskom obliku, moraju<br />
dobro da promisle o odgovornosti na<br />
njihovim plećima koja je teža od planina<br />
i moraju iznaći precizniji i trajniji lijek<br />
za društveno urušavanje prouzrokovano<br />
dugogodišnjim nemarom.<br />
U suprotnom će naše nesretne generacije<br />
koje su već izgubile svoje najdragocjenije<br />
potencijale zbog erozije<br />
obrazovanja, izgubiti u cjelosti djelatnu<br />
sposobnost i nalikovati nepolodnoj zemlji.<br />
Neće biti u stanju da pronađu svoju<br />
egzistenciju unutar svog naslijeđa, i slava<br />
prošlih dana će biti samo uspomena.
Glas islamskih učenjaka<br />
Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog<br />
magazina El-Bejan<br />
Posjeta Gazi mi je pomogla<br />
da se oslobodim straha,<br />
slabosti i natruha političkog,<br />
kulturnog i medijskog kukavičluka<br />
Dr. Ahmed es-Suvejan,<br />
prilikom svoje nedavne<br />
turneje po islamskom svijetu,<br />
posjetio je više islamskih<br />
država, među kojima su<br />
Libija i Palestina, sa ciljem<br />
prikupljanja što kvalitetnijih<br />
informacija o aktuelnim<br />
dešavanjima u tim državama.<br />
U specijalnom intervju kojeg<br />
je, tim povodom, dao za<br />
islamski portal almoslim.net,<br />
dr. Suvejan prenosi neka svoja<br />
zapažanja sa ove turneje,<br />
osvrće se na posljednja<br />
dešavanja u islamskom svijetu<br />
i analizira najveće izazove s<br />
kojima se trenutno susreću<br />
vlade i narodi tih država<br />
PREVEO I PRILAGODIO: SEMIR IMAMOVIĆ<br />
Almoslim:<br />
A<br />
Čuli smo da ste,<br />
nedavno, posjetili Gazu.<br />
AMožete li u najkraćim crtama<br />
opisati tu posjetu i da li je ona<br />
ostvarila svoje ciljeve?<br />
Dr. Es-Suvejan: U ime Allaha,<br />
Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu,<br />
Gospodaru svjetova, i neka je mir i<br />
spas na najčasnijeg vjerovjesnika i najboljeg<br />
od svih poslanika, Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, njegovu<br />
časnu porodicu i sve ashabe. Moja<br />
posjeta Gazi bila je ustvari učešće u<br />
konvoju “Milje osmjeha”, kojeg su organizirali<br />
volonteri iz raznih dijelova<br />
arapskog i islamskog svijeta, s ciljem<br />
davanja ličnog doprinosa u deblokadi<br />
Gaze i pružanja pomoći muslimanskoj<br />
braći u ovoj blagoslovljenoj<br />
zemlji. U tom smislu,<br />
ja mogu govoriti i o nekom<br />
svom posebnom doživljaju<br />
ovog Konvoja: za mene je<br />
on prije svega oslobađanje<br />
od vlastitih okova (deblokada<br />
samoga sebe), ja sam išao<br />
tamo da sebe oslobodim<br />
od straha, slabosti, natruha<br />
političkog, kulturnog i<br />
medijskog kukavičluka, od<br />
ljubavi prema dunjaluku, a<br />
ne da oslobađam stanovnike<br />
Gaze, koji imaju dovoljno<br />
muškosti i hrabrosti da, uz<br />
Allahovu pomoć i dozvolu,<br />
sami sebe oslobode od nepravedno<br />
nametnute blokade<br />
u kojoj učestvuju velike<br />
sile i neke države iz regiona.<br />
Čvrstina i ustrajnost stanov-<br />
nika Gaze nije ništa novo,<br />
ti ljudi su nas navikli da od<br />
njih vidimo i čujemo samo<br />
ono najbolje, oni su postali<br />
primjer drugima u hrabrosti,<br />
ustrajnosti i žrtvovanju<br />
na Allahovom putu. S druge<br />
strane, mi smo se, kao ummet, nekako<br />
predali i pomirili sa nepovoljnim<br />
stanjem na terenu i odnosu snaga, poniženje<br />
je nastanilo naše duše, većina<br />
naših arapskih medija, koji su možda i<br />
najbolja slika našeg unutarnjeg stanja,<br />
ponašaju se kao da se to njih ne tiče,<br />
kao da se tu, samo nekoliko kilometara<br />
od njihovih redakcija, ništa posebno ne<br />
događa. Kada mi se napokon ukazala<br />
prilika da uživo razgovaram s tim ljudskim<br />
gromadama, njihovim daijama,<br />
mudžahidima, islamskim aktivistima,<br />
običnim ljudima, otvoreno sam im<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
32<br />
U tom smislu,<br />
ja mogu<br />
govoriti i o<br />
nekom svom<br />
posebnom<br />
doživljaju ovog<br />
Konvoja: za<br />
mene je on<br />
prije svega<br />
oslobađanje od<br />
vlastitih okova<br />
(deblokada<br />
samoga sebe),<br />
ja sam išao<br />
tamo da sebe<br />
oslobodim<br />
od straha,<br />
slabosti,<br />
natruha<br />
političkog,<br />
kulturnog i<br />
medijskog<br />
kukavičluka.<br />
rekao: mi nismo došli da vas učimo i<br />
dijelimo vam savjete, nego smo došli<br />
naučiti istinski islamski odgoj od vas.<br />
Uistinu, imali smo priliku vidjeti i<br />
slušati primjere humanosti, hrabrosti,<br />
žrtvovanja koje jezik nije u stanju opričati,<br />
niti pero opisati. U Gazi nema porodice<br />
koja, za odbranu muslimanskog<br />
obraza i časti, nije dala bar jednog, a<br />
mnoge porodice su dale i<br />
po dvojicu i trojicu šehida.<br />
Čak ima i takvih porodica<br />
koje su dale po deset i više<br />
šehida. Posjetili smo porodicu<br />
rahmetli šejha Nezzara<br />
Rejjana, i dobili informaciju<br />
da su šejh, njegove četiri<br />
žene, i sva njihova djeca koja<br />
su se u momentu izraelskog<br />
napada zatekla u kući, ukupno<br />
njih 17-oro, poginuli od<br />
direktnog pogotka izraelske<br />
rakete u njihovu kuću. Zamislite,<br />
17 šehida! Čovjek<br />
se pred takvim primjerima<br />
osjeća bezvrjedno i jadno,<br />
kao neko ko u njihovoj odlučnosti,<br />
čvrstini i ustrajnosti<br />
traži inspiraciju za ono<br />
što bi trebao biti, a nije.<br />
Kada tome dodamo činjenicu<br />
da su izraeleski zatvori<br />
puni mladih ljudi iz Gaze,<br />
dobijamo kompletnu sliku<br />
o veličini žrtve ovog mudžahidskog<br />
naroda, kojeg ne<br />
mogu pokolebati iskušenja,<br />
uplašiti bilo čija vojna sila,<br />
makar se ona zvala i Izrael.<br />
Izrael je u prethodnom periodu pokušao<br />
slomiti njihovu volju, kroz različite<br />
represivne mjere, zatvor, ubistva,<br />
bjesomučna bombardiranja i uništavanja<br />
infrastrukture, međutim ostali<br />
su zapanjeni kada su umjesto toga vidjeli<br />
samo još veću odlučnost, snagu<br />
i požrtvovanost. Ostao sam postiđen<br />
kada mi je jedan destogodišnji dječak,<br />
kojem sam onako kroz šalu govorio da<br />
će kada odraste biti doktor ili inženjer,<br />
rekao: “Kakav doktor i inženjer, mene<br />
to ne interesira, moja jedina želja je da
postanem šehid.” Vjerujte mi da se čovjek<br />
u takvim situacijama osjeća manjim<br />
od makovog zrna, i zato kada kažem<br />
da sam išao tamo da bi se napojio<br />
duhovnom energijom tih ljudi, onda<br />
to uistinu tako i mislim. Nakon svega<br />
što sam vidio i čuo u Gazi, mogu reći<br />
da se ne trebamo bojati za stanovnike<br />
Gaze, jer su oni ostali dosljedni svojim<br />
islamskim uvjerenjima i pored mnogih<br />
iskušenja koja su ih zadesila, velikog<br />
broja poginulih, ranjenih i zatvorenih,<br />
naša bojazan treba biti usmjerena prema<br />
nama samima i onome što radimo.<br />
Almoslim: Kao što vam je poznato,<br />
Gazu su prije vas posjetile i brojne<br />
druge delegacije, kao što je delegacija<br />
Udruženja muslimanskih učenjaka<br />
(Rabitatu ‘ulemai-l-muslimin). Kakvi<br />
su stvarni rezultati tih posjeta i koliko<br />
one uopće mogu utjecati na popravljanje<br />
položaja Gaze na regionalnom i<br />
globalnom planu?<br />
Dr. Es-Suvejan: Gazi je potrebna<br />
pomoć na svim poljima, prije svega političkom,<br />
socijalnom i humanitarnom,<br />
ali i na drugim poljima. Navest ću jedan<br />
jednostavan primjer: Gaza je uzak<br />
obalni pojas uz Sredozemno more i<br />
većina postojećih voda u ovom pojasu<br />
su slane vode, koje nisu za piće. I to je<br />
samo jedan od mnogobrojnih problema<br />
s kojima se susreću ti ljudi tamo.<br />
A šta je tek sa problemom siromaštva,<br />
jetima, ranjenih, hendikepiranih, a o<br />
političkim problemima da i ne govorimo.<br />
Ono što posebno boli jeste da naši,<br />
domaći mediji daju krivu sliku o karakteru<br />
palestinsko-izraelskog sukoba,<br />
a upravo bi trebalo biti obrnuto, arapski<br />
mediji bi trebali biti ti koji će, u ime<br />
istine i pravde, svjetskoj javnosti prenijeti<br />
pravo stanje sa terena i pojasniti da<br />
bitka koja se trenutno vodi u Palestini<br />
nije bitka za masline, niti za zemlju,<br />
niti za naciju, nego za opstanak vjere.<br />
Zato je organiziranje ovakvih konvoja<br />
i posjeta renomiranih islamskih institucija<br />
i učenjaka Gazi, od izuzetne<br />
važnosti, i jedan od sigurnih načina da<br />
se tim ljudima prenese jasna poruka da<br />
nisu napušteni i zaboravljeni, da su njihovi<br />
problemi i naši problemi, u skladu<br />
sa riječima Allaha, dželle šanuhu:<br />
Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se<br />
zbog onoga što su oni uradili. (Prijevod<br />
značenja, Jusuf 69.).<br />
Almoslim: Kakva je Vaša vizija<br />
budućnosti “Arapskog proljeća”, i da li<br />
bi se ono moglo proširiti na još neke<br />
države?<br />
Dr. Es-Suvejan: “Arapsko proljeće”<br />
je, bez sumnje, bilo jedno veliko<br />
iznenađenje, kome se niko nije nadao.<br />
Moje je lično mišljenje da je ono počelo<br />
upravo u Gazi, iako se u savremenoj<br />
političkoj literaturi kaže da je to bio<br />
Tunis, iz prostog razloga što se Gaza,<br />
odnosno njeno političko vođstvo<br />
(Hamas), prva razračunala<br />
sa političkim kriminalcima<br />
koji su ovu blagoslovljenu<br />
zemlju doveli na rub političke,<br />
društvene i ekonomske<br />
propasti. Danas, dvije godine<br />
nakon prve iskre “Arapskog<br />
proljeća”, imamo puno jasniju<br />
sliku o onome što ono jeste<br />
i što bi trebalo biti. Onaj ko<br />
je pomno pratio sva ta dešavanja,<br />
mogao je primijetiti da<br />
je “Arapsko proljeće”, ustvari<br />
borba za identitet. Neosporno<br />
je da su bivši diktatorski<br />
režimi radili na potpunom<br />
zatiranju muslimanskog identiteta,<br />
njegove filozofije i kulture, što<br />
se najbolje manifestiralo kroz školske<br />
programe i državne medije čiji je<br />
isključivi zadatak bio relativiziranje<br />
vjerskih vrjednosti i morala, rušenje<br />
muslimanske porodice i sl., kao što<br />
je neosporno da je “Arapsko proljeće”<br />
pokušaj ponovnog oživljavanja tog<br />
identiteta. Ljudi su počeli aktivnije<br />
razmišljati o svom identitetu, a uporedo<br />
s tim razmišljanjem, kod njih se<br />
javila želja za povratkom vjeri i njenim<br />
iskonskim vrjednostima. Muslimanski<br />
narodi počeli su se, pojedinačno i<br />
grupno, vraćati džamiji, kao svom duhovnom<br />
izvoru, i upravo su, inspirisani<br />
džamijskim duhom i porukom, izašli<br />
na ulice i podigli glas protiv zuluma.<br />
Sve to nam jasno govori da se u suštini<br />
radilo o borbi za identitet. Zato ćemo<br />
vidjeti kada su se u Egiptu i Tunisu<br />
događaji počeli odvijati u tom pravcu,<br />
pravcu oživljavanja islamskog identiteta<br />
arapskih naroda, liberalne struje u<br />
tim državama izrazile su otvorenu bojazan<br />
da bi to moglo dovesti da pada<br />
Mislim da je<br />
Libija zemlja<br />
koja nudi veliki<br />
broj pozitvnih<br />
prilika, a<br />
posebno kada<br />
je u pitanju<br />
islamska da’va.<br />
Libijsko društvo<br />
je poznato<br />
po svom<br />
blagonaklonom<br />
stavu<br />
prema vjeri,<br />
učenjacima i<br />
vjerskim propovjednicima<br />
(daijama).<br />
sekularnog poretka kojeg<br />
su oni godinama “brižno”<br />
gradili i branili. Naime,<br />
poznato je da su sekularisti,<br />
zadnjih nekoliko decenija,<br />
suvereno upravljali<br />
svim tokovima, političkog,<br />
kulturnog, ekonomskog,<br />
društvenog i obrazovnog<br />
života, i bilo je za<br />
očekivati da će upravo oni<br />
povesti neku svoju kontrarevoluciju,<br />
koja bi trebala<br />
zaustaviti “Arapsko proljeće”<br />
ili ga bar usmjeriti<br />
u svom pravcu. Smatrali<br />
su da je najbolji način da<br />
to urade, proizvodnja vještačkih<br />
kriza, što se jasno može vidjeti<br />
na primjeru Egipta. Mislim da su ljudi<br />
postali svjesni te činjenice i da će, uprkos<br />
trenutnim poteškoćama na koje<br />
nailazi egipatska i tuniska revolucija,<br />
stvari doći na svoje mjesto i da će se<br />
muslimanske države konačno okrenuti<br />
pravim problemima i izazovima.<br />
Naslage nereda, koji je stvaran decenijama,<br />
nemoguće je otklonuti za jedan<br />
dan, mjesec, godinu pa i više godina.<br />
Pred muslimanskim narodima su veliki<br />
izazovi: obnova, izgradnja infrastrukture,<br />
ponovna izgradnja društva,<br />
rješavanje nagomilanih problema koje<br />
su iza sebe ostavili diktatorski režimi,<br />
nezaposlenost, trgovina drogom. U<br />
svim sferama života potrebna je detaljna<br />
reorganizacija. Za jedan ovakav<br />
poduhvat, bit će potrebna mobilizacija<br />
svih ljudskih i materijalnih potencijala,<br />
kojima raspolažu islamske države.<br />
Važno je također arapskom čovjeku<br />
ponuditi “pametnu” alternativu, koja<br />
iznova može vratiti narušenu stabilnost<br />
i ravnotežu.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
33
Almoslim: Prije otprilike<br />
dva mjeseca učestovali ste na<br />
Konferenciji “Period nakon<br />
arapskog proljeća, izazovi i<br />
pesrpektive’’, koja je održana u<br />
Libiji. Kakve dojmove nosite<br />
sa tog skupa, i inače kakvo je<br />
stanje u Libiji, i koji su najveći<br />
problemi s kojima se sureće<br />
novo libijsko društvo?<br />
Dr. Es-Suvejan: Mislim<br />
da je Libija zemlja koja nudi<br />
veliki broj pozitivnih prilika,<br />
a posebno kada je u pitanju<br />
islamska da’va. Libijsko<br />
društvo je poznato po svom<br />
blagonaklonom stavu prema<br />
vjeri, učenjacima i vjerskim<br />
propovjednicima (daijama).<br />
U Libiji se trenutno provodi<br />
jedna cjelovita obnova.<br />
Možete li zamisliti da jedna<br />
bogata zemlja poput Libije<br />
nema razvijenu ili bolje rečeno ikakvu<br />
infrastrukturu, i da je jedan od prioriteta<br />
Francusko<br />
prisustvo u<br />
Maliju i inače<br />
na afričkom<br />
kontinentu nije<br />
nova stvar.<br />
Okupatorski<br />
mentalitet<br />
duboko je<br />
usađen u<br />
francusko biće.<br />
Francuska<br />
je država sa<br />
višestoljetnom<br />
kolonijalnom<br />
tradicijom i<br />
oduvijek je<br />
Afriku smatrala<br />
svojom<br />
interesnom<br />
zonom.<br />
novih vlasti upravo izgradnja<br />
infrastrukture? Nakon rušenja<br />
diktatorskog režima, pred<br />
libijskim narodom našao se<br />
još jedan veliki izazov – stvaranje<br />
države, odnosno prelazak<br />
iz faze revolucije u fazu<br />
formiranja države. Vođenje<br />
revolucije i stvaranje države<br />
su dva različita projekta i svaki<br />
od njih ima svoje zahtjeve.<br />
Ubijeđen sam da bi, ukoliko<br />
se iskoriste sve pogodnosti Libije,<br />
ova zemlja vrlo brzo mogla<br />
krenuti naprijed. Doduše,<br />
postoje određena razilaženja<br />
među vjerskim autoritetima<br />
oko prioriteta u narednoj<br />
fazi: neke oružane formacije<br />
koje su učestovale u revoluciji<br />
još uvjek razmišljaju<br />
logikom revolucije, a ne logikom<br />
države, pojedini vjerski<br />
autoriteti ne snalaze se baš najbolje u<br />
novonastalim mirnodopskim okolnostima,<br />
a razlog za to je što ne posjeduju<br />
jasnu viziju i cjelovit reformski program<br />
koji obuhavata i vojne i civilne aspekte<br />
izgradnje države, a tu su i druga pitanja<br />
oko kojih se trenutno vodi rasprava, ali<br />
ja mislim da je to samo prelazna faza, i<br />
da ogromni potencijali s kojim raspolaže<br />
ova zemlja, ipak ulijevaju nadu u bolju<br />
budućnost.<br />
Almoslim: Smatrate li da će francuska<br />
okupacija Malija potrajati?<br />
Dr. Es-Suvejan: Francusko prisustvo<br />
u Maliju i inače na afričkom kontinentu<br />
nije nova stvar. Okupatorski<br />
mentalitet duboko je usađen u francusko<br />
biće. Francuska je država sa višestoljetnom<br />
kolonijalnom tradicijom<br />
i uduvijek je Afriku smatrala svojom<br />
interesnom zonom. Njen odnos prema<br />
Maliju i malijskom islamskom pokretu<br />
i njeno gaženje osnovnih ljudskih vrijednosti,<br />
za koje se na međunaronim<br />
forumima tako žučno “zalaže’’, upravo<br />
treba posmatrati kroz tu prizmu. Šta se<br />
zapravo desilo u Maliju? Oružane grupe<br />
na sjeveru Malija, napustile su borbu i<br />
povukle se duboko u pustinju i brda,<br />
nakon čega su francuske trupe zajedno<br />
sa lokalnim vojnim snagama zaposjele<br />
veće gradove i za očekivati je da će se na<br />
ovom prostoru, u narednom periodu,<br />
voditi gerilski i dugotrajan iscrpljujući<br />
rat. Ako Francuska odluči ostati duže,<br />
to će dovesti do produbljenja sukoba<br />
i iscrpljivanja francuskih vojnih i ekonomskih<br />
potencijala, no ja u osnovi odbacujem<br />
takvu mogućnost i smatram da<br />
Francuska uopće nema takve namjere,<br />
prije će biti da francuska vlada planira<br />
na ove prostore dovesti jake lokalne vojne<br />
snage i vojne snage drugih afričkih<br />
država, da se, umjesto nje, bore protiv<br />
militanata, a to bi moglo gurnuti Mali<br />
u dugotrajan gerilski rat. Kao što Francusko<br />
prisustvo nije novost u Maliju,<br />
isto tako nije novost ni prisustvo separatističkih<br />
pokreta, kao što je Nacionalni<br />
pokret za oslobođenje Azavada (Azavad je<br />
nepriznata samoproglašena de facto suverena<br />
država na sjeverozapadu Afrike),<br />
koji na ovim prostorima datira još od<br />
vremena francuskog kolonijalizma. Prema<br />
tome, sukobi u Maliju imaju svoje<br />
historijske korijene, i koliko će trajati<br />
ovisi o zapadnim silama koje u Africi<br />
imaju svoje kolonijalne interese. Bog<br />
zna, ali sve su pretpostavke da bi ovaj rat<br />
mogao još dugo potrajati.<br />
Almoslim: Vjerujete li da će francuska<br />
vojna invazija na sjeveru Malija,<br />
proizvesti određene političke i društvene<br />
učinke u Maliju i susjednim državama?<br />
Kakvo je Vaše mišljenje o svemu tome?<br />
Dr. Es-Suvejan: Francuska, kao bivša<br />
kolonijalna sila, ima negativan imidž<br />
u Africi. Poznato je da je povijest europskog,<br />
samim time i francuskog, kolonijalizma,<br />
na Afričkom kontinentu usko<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
34
povezana sa ropstvom, krijumčaranjem<br />
roblja u Europu, pljačkom ekonomskih<br />
potencijala i instaliranjem domaćih<br />
poslušničkih vlasti, koje su isključivo<br />
radile u službi zapadnih interesa. Afričku<br />
javnost kolonijalizam asocira na sve<br />
te stvari. Sasvim sam siguran da će ova<br />
vojna operacija imati konkretne političke<br />
i društvene posljedice, odnosno da će<br />
proizvesti iste one učinke koje je nekada<br />
davno proizveo kolonijalizam, samo<br />
u nešto sofisticiranijoj formi, a da će to<br />
s druge strane razotkriti pravo arogantno<br />
lice Zapada, koji je naučio da druge<br />
ljude, posebno one sa crnom kožom,<br />
gleda isključivo kao svoje robove, nižerazrednu<br />
vrstu i jeftinu radnu snagu. Bit<br />
ću krajanje precizan: Zapad na Afriku<br />
gleda kao na rezervni izvor dragocjenih<br />
resursa i tretira je svojim kolonijalnim<br />
protektoratom, i zato mislim da će afrički<br />
narodi, svi zajedno, ustati protiv novog<br />
kolonijalizma i braniti svoju krvavo<br />
stečenu slobodu.<br />
Almoslim: Kakva je uloga SAD-a u<br />
Maliju? Da li bi se moglo reći da Amerika<br />
opstruira francuski vojni plan, preko<br />
naouružanih vojnih grupa u Azavadu,<br />
ili je to samo privid, a u suštini se radi<br />
o koordiniranom djelovanju ovih dviju<br />
zemalja?<br />
Dr. Es-Suvejan: U prošlosti je Afrika<br />
bila područje na kojem su se preplitali<br />
i sukobljavali francuski i britanski<br />
interesi, dok je Amerika bila daleko<br />
od tih sukoba, međutim u novije vrijeme<br />
proširio se krug država-aspiranata<br />
na ovo područje i njegova prirodna<br />
i ekonomska bogatstva: s jedne strane<br />
imamo Francusku i Britaniju, s druge<br />
strane Ameriku, a opet s treće Kinu i<br />
Rusiju. Trenutno je situacija takva, da<br />
Rusija, Britanija i Francuska imaju sve<br />
manje utjecaja na konkretna politička<br />
i ekonomska dešavanja u ovom dijelu<br />
svijeta, a da Amerika i Kina dobivaju<br />
sve zapaženiju ulogu, i njihov utjecaj iz<br />
dana u dan raste. Amerika, naravno, nije<br />
sretna zbog postojanja oružanih grupa u<br />
pustinjskim područjima Malija, ne zbog<br />
toga što joj te grupe nisu potrebne i što<br />
ih ne može iskoristiti za svoje ciljeve,<br />
nego zbog činjenice da joj, nakon iscrpljujućeg<br />
afganistanskog i iračkog rata,<br />
nije potrebno otvaranje novih frontova,<br />
i zato mislim da Amerika sa simpatijama<br />
gleda na francusku vojnu invaziju u Maliju<br />
i da je uložila određeni diplomatski<br />
napor kako bi ovoj invaziji obezbijedila<br />
međunarodni legitimitet u UN-u, iako<br />
je Francuska zaobišla Vijeće sigurnosti,<br />
nije tražila njegovu dozvolu za izvođenje<br />
jedne ovakve složene operacije, istog<br />
onog Vijeća kojeg su, zajedno sa drugim<br />
velikim državama, formirali navodno<br />
zbog očuvanja svjetskog mira i sigurnosti.<br />
Zbog toga je bilo važno da se u cijeli<br />
slučaj uključi Amerika i, kod UN-a,<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
35<br />
izdejstvuje kakvo-takvo pravno pokriće<br />
za ovu, po svemu, nezakonitu vojnu<br />
akciju. Prema tome, nije isključeno da<br />
se ovdje radi o udruženim američkofranuskim<br />
interesima, iako se svaka od<br />
ovih država bori za svoj vlastiti utjecaj<br />
na ovom području, ako ništa zajedničko<br />
im je to što se žele riješiti naoružanih<br />
grupa, koje bi mogle ugroziti njihove<br />
“afričke’’ planove.<br />
Almoslim: Uvaženi šejh, vjerovatno<br />
ste primijetili da na posljednjem Samitu<br />
islamskih zemalja nije uopće bilo riječi o<br />
progonu arapskog muslimanskog stanovništa<br />
u Maliju, i da Arapska liga, povodom<br />
toga, nije izdala nikakvo saopćenje<br />
u kojem bi bar osudila zločine nad njihovom<br />
arapskom braćom? Zašto je to tako?<br />
Dr. Es-Suvejan: Arapska liga, zajedno<br />
sa srodnim međunarodnim organizacijama,<br />
na našu veliku žalost, nije uspjela<br />
riješiti nijedan jedini problem islamskog<br />
ummeta, nijednu krizu u regionu,<br />
a sada, na primjeru Malija, pokazuju<br />
totalnu slabost i neuspjeh. To je jedna<br />
troma i neproduktivna organizacija koja<br />
je okovana raznim okovima, političkim,<br />
ekonomskim, interesnim. Ona je<br />
nesposobna da bilo šta uradi, da napravi<br />
makar jedan ispravan korak u pravcu<br />
popravljanja pozicije arapskog i islamskog<br />
ummeta, spriječi bar jednu ljudsku<br />
katastrofu. Ništa bolje stanje nije ni<br />
kada je u pitanju Organizacija islamske<br />
saradnje (Munezzametu-t-te’avuni-l-islamijj),<br />
i drugih manjih ili većih organizacija,<br />
zato je moje mišljenje da u njih ne<br />
treba polagati nikakve nade, baš kao ni<br />
u međunarodne organizacije.<br />
Almoslim: Da se ponovo vratimo<br />
pitanju “Arapskog proljeća”. Koliko je<br />
ono pomoglo Iranu da poveća svoj utjecaj<br />
u regionu, ili je “Arapsko proljeće”,<br />
ipak, u određenom smislu, suzilo krug<br />
iranskom djelovanju?<br />
Dr. Es-Suvejan: Najspecifičnija karakteristika<br />
“iranskog projekta’’ u regionu<br />
je da iza njega stoji država, sa svojom<br />
vlastitom doktrinom i načelima, koje je<br />
spremna, svim silama, braniti i za čije<br />
ostvarenje je spremna žrtvovati ono najdragocjenije.<br />
Kako se ideja o revoluciji<br />
nalazi u samoj srži ovog projekta, Iranu<br />
se uopće nije bilo teško uklopiti u kontekst<br />
“Arapskog proljeća”, i pokušati ga<br />
iskoristiti za širenje svog utjecaja u Arapskom<br />
svijetu. Iransko revolucionarno<br />
vođstvo, na samom početku “Arapskog<br />
proljeća”, kada je pokrenuta revolucija u<br />
Tunisu i Egiptu, izrazilo je, u više navrata,<br />
otvorenu podršku arapskim revolucionarima,<br />
međutim kada je, nakon toga,<br />
“proljeće’’ pokucalo na vrata sirijskog<br />
režima, Iranci napuštaju svoj prvobitni<br />
stav i okreću se protiv revolucije, zapravo<br />
pokazuju svoje pravo, sektaško, lice.<br />
U početku su govorili o pravu arapskih<br />
naroda na slobodu i pravednu vlast, da<br />
bi samo koju godinu kasnije, stajući<br />
na stranu “bratskog’’ Bešarovog režima,<br />
postali aktivni saučesnici u kršenju<br />
osnovnih ljudskih prava i brutalnih zločina<br />
nad nedužnim sirijskim narodom.<br />
Duboka involviranost iranskih vlasti u<br />
zločine u Iraku i Siriji, otklonula je sve<br />
sumnje oko iranske uloge u “Arapskom<br />
proljeću”. Možda bi se naivne arapske<br />
mase i uhvatile u zamku iransko-hezbolahskih<br />
parola o “svetoj borbi protiv<br />
cionističke države’’, da se nije desila Sirija,<br />
ali nakon Sirije sve te parole su pale<br />
u vodu, i svima je postalo jasno ko je<br />
Iran i šta hoće. Iran je, na taj način, sam<br />
sebi suzio prostor djelovanja na arapskom<br />
tlu, ali i dalje ostaje činjenica da<br />
je to država koja ima svoj projekat, od<br />
kojeg nikad neće odustati, i sigurno je<br />
da će pokušati svoj projekat realizirati u<br />
nekoj drugoj muslimanskoj zemlji, recimo<br />
Jemenu, gdje djeluje jaka havsijska<br />
opozicija (el-havsijjun, političko-vjerska<br />
organizacija koja je dobila ima po<br />
osnivaču Husejnu el-Havsiju kojeg su<br />
2004. ubile vladine snage).
Islamske teme<br />
prepuštanje svojim ličnim, običajnim<br />
ili nekim drugim “standardnim” posmatranjima,<br />
smatrajući ih najboljom<br />
mogućnošću za pravilno gledanje na<br />
stvari. Potrebno je tražiti izlaze za bijeg<br />
od vlastitih slabosti, skučenosti, koje<br />
neznanjem i umišljenošću možemo<br />
sebi donijeti. Allah nam daje smjernice<br />
mijenjanja percepcije sebe, snage i<br />
promjene općeg stanja.<br />
Mogućnost za poboljšavanje ličnog i<br />
općeg stanja<br />
Snaga promjen<br />
romjene e leži<br />
u velikodušnost<br />
elikodušnosti i i pravdi<br />
Kakva je to percepcija<br />
koju uobičajeno imamo o<br />
snazi? Kada mislimo samo<br />
umom, onda zaključujemo<br />
da je snaga uz novac, ljude<br />
koji njime raspolažu, koji<br />
su na visokim funkcijama<br />
i sl. Stoga, ljudi put za<br />
uspjeh i sreću traže u novcu<br />
i njegovom sabiranju, u<br />
dodvoravanju i traženju<br />
naklonosti bogatih, itd. Da<br />
pravu snagu posjeduju vrlo<br />
često oni koji sa bogatstvima<br />
ne raspolažu, dokaz su raniji<br />
Božiji poslanici čiji su početni<br />
sljedbenici bili siromašni<br />
ljudi. Oni su bili prvi koji<br />
su doprinijeli širenju ideje<br />
Dobra<br />
Piše: Fatima Jašarević<br />
Dok posmatramo<br />
stvari na uobičajen<br />
način, dolazimo<br />
uglavnom do istih<br />
zaključaka. Bez osvježenja<br />
u našim srcima i umovima,<br />
naše percepcije svijeta, stvari<br />
i dešavanja se ne mijenjaju.<br />
Na taj način se ne mijenja<br />
mnogo ni naš uticaj na<br />
poboljšanje, lično ili neko<br />
drugo. Vrlo često je naš način<br />
posmatranja stvarnosti<br />
rezultat uticaja okruženja,<br />
naših vlastitih iskustava, a<br />
našeg neznanja prije svega.<br />
Za pravo rješavanje<br />
problema potrebno je promijeniti<br />
tačku gledanja ili<br />
mentalni okvir koji možda<br />
zadaje ograničenja. Islamom su regulisana<br />
rješenja za probleme i izazove<br />
na koje čovjek nailazi normalno na<br />
ovome svijetu. Zato, nema razloga za<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
36<br />
Snaga u srcu<br />
vjernika je<br />
tolika da je<br />
pozitivan kada<br />
se susreće<br />
sa izazovima.<br />
Ne gleda<br />
samo umom,<br />
ne posmatra<br />
stvarnost<br />
samo čulima,<br />
računicom i<br />
sl. Snaga srca,<br />
vjere u srcu<br />
je tolika da<br />
mu mijenja<br />
percepciju.<br />
Poznato je kako dolazi do pogrešnog<br />
posmatranja sebe, koje ide preko<br />
ličnih uvjerenja, definisanja, okoline i<br />
imitacije. Međutim, potrebno je znati<br />
da to nisu prave slike stvarnosti niti<br />
odskočna daska za lični napredak. To<br />
predstavlja zatvor i zato je potreban put<br />
za izlazak iz njega.<br />
Nivo do kojeg dopuštamo drugima<br />
da nas definišu, može biti ozbiljna prepreka<br />
prema razvoju i održavanju zdrave<br />
percepcije samog sebe.<br />
Ako si musliman i tvoj put je islam,<br />
mora postojati nešto u tvojoj svakodnevnoj<br />
rutini življenja što te vodi ka<br />
pozitivnoj percpeciji sebe, što te usmjerava<br />
ka naprijed, zbog čega onaj dio<br />
tebe koji te navraća da budeš slabić, da<br />
sebe gledaš kao osuđenika na neuspjehe,<br />
ne može da dođe do izražaja.<br />
Kao musliman, dan započinješ zahvalom<br />
Allahu, kako je to bila praksa<br />
Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Te<br />
riječi znače svjesnost prisustva Allahovih<br />
blagodati u tvom životu, vlastitih<br />
uspjeha i radost zbog njih. Ta svjesnost<br />
biva veća od misli o teškoćama na koje<br />
nailaziš, i dan počinješ na taj način optimistično<br />
i pozitivno.<br />
Savjet Lukmana njegovom<br />
sinu bio je: “Zahvalan<br />
budi Allahu, jer ko zahvaljuje<br />
– taj zahvaljuje samo u svoju<br />
korist.” (Lukman, 12.).<br />
Ne treba gledati prvo u<br />
svoje slabosti, nego naprotv<br />
- vrijednosti prvo. To je<br />
način kako vjernik ispoljava<br />
svoj pozitivizam: počinje<br />
dan zahvalom, a onda zahvalu<br />
ponavlja tokom dana.<br />
Uz tu zahvalu idu svjesnost<br />
i priznavanje blagodati, te<br />
usredotočenost na dobro.<br />
Uzvišeni Allahu u<br />
Kur’anu kaže: Allah zadužuje<br />
svakoga samo onoliko koliko<br />
može podnijeti. (El-Bakara,<br />
266.). Ovim načinom<br />
obraćanja Allah usmjerava<br />
vjernika da ne bude okupiran<br />
svojim greškama, slabostima, padovima,<br />
nego da gleda pozitivno, da gleda<br />
u svoje snage i koristi ih.
Promjena percepcije snage i načina<br />
poboljšanja općeg stanja<br />
Kakva je to percepcija koju uobičajeno<br />
imamo o snazi? Kada mislimo<br />
samo umom, onda zaključujemo da je<br />
snaga uz novac, ljude koji njime raspolažu,<br />
koji su na visokim funkcijama i sl.<br />
Stoga, ljudi put za uspjeh i sreću traže u<br />
novcu i njegovom sabiranju, u dodvoravanju<br />
i traženju naklonosti bogatih, itd.<br />
Da pravu snagu posjeduju vrlo često<br />
oni koji sa bogatstvima ne raspolažu,<br />
dokaz su raniji Božiji poslanici čiji<br />
su početni sljedbenici bili siromašni<br />
ljudi. Oni su bili prvi koji su doprinijeli<br />
širenju ideje Dobra.<br />
Želja za pozitivnim promjena u<br />
društvu ne bi smjela značiti okretanje<br />
bogatima, ljudima od trenutne moći.<br />
Snaga ne leži s ovim ljudima niti novcu<br />
koji imaju, nego snaga promjene leži<br />
u velikodušnosti i pravdi. Okretanje<br />
bogatim i moćnim obično znači upravo<br />
služenje njima.<br />
Iz Kur’ana vidimo kojoj vrsti ljudi<br />
treba da se okrenemo. U suri Abese Allah<br />
ukorava Poslanika, alejhis-selam, zbog<br />
toga što je zanemario slabašnog, a dok se<br />
trudio oko bogatog čovjeka da mu udovolji,<br />
kome je pokušavao približiti Istinu.<br />
Međutim, nije snaga s tim ljudima.<br />
Snagu ljudi poistovjećuju i sa tjelesnom<br />
ili fizičkom snagom. Tako je jednom<br />
prilikom Poslanik, alejhis-selam,<br />
upitao ashabe o tome koga smatraju junakom.<br />
U odgovoru su se ograničili na<br />
fizičku snagu. Međutim, Poslanik,<br />
alejhis-selam, im reče<br />
da je to onaj koji kontroliše<br />
svoje emocije u ljutnji. Postoji,<br />
dakle, i duhovna snaga<br />
pored fizičke.<br />
“Nema moći niti snage<br />
osim kod Allaha!” je parola<br />
vjernika. Njome kao da<br />
vjernik, u momentima kada<br />
se osjeća slabo, nazaštićeno,<br />
kada je u potrebi za pomoći,<br />
kaže: “Nemam snage sa kojom<br />
se suočavam, koju imaju<br />
oni koji me obespravljuju,<br />
ali sam opskrbljen osloncem<br />
na Allaha.”<br />
Oni kojima su ljudi rekli kako se svijet<br />
okuplja zbog njih pa ih se treba pričuvati, a<br />
to im je pojačalo vjeru, te su kazali: “Nama<br />
je Allah dovoljan, a On je zaštitnik predivni.”<br />
(Ali Imran, 173.).<br />
Snaga u srcu vjernika je tolika da je<br />
pozitivan kada se susreće sa izazovima.<br />
Ne gleda samo umom, ne posmatra<br />
stvarnost samo čulima, računicom i sl.<br />
Snaga srca, vjere u srcu je tolika da mu<br />
mijenja percepciju. Čak i nakon poku-<br />
šaja obeshrabrivanja od strane drugih,<br />
njegova svijest o istinskoj realnosti<br />
stvari postaje jača.<br />
Tako kroz Kur’an, kroz Poslanikovu,<br />
alejhis-selam, misiju, Allah nas<br />
podučava da ne budemo oni koji će<br />
sebe smatrati žrtvom, neuspjelim,<br />
nesposobnim za uspjehe, nego potiče<br />
na pozitivnost, nadu. Kroz poticanje<br />
Snaga oslonca<br />
na Allaha treba<br />
da bude jača<br />
od slabosti.<br />
Zato, rad za<br />
uspjeh ne treba<br />
biti popraćen<br />
traženjem<br />
naklonosti<br />
i pomoći od<br />
bogatih, od<br />
moćnih, nego<br />
treba svoje<br />
srce zaštititi da<br />
ostane snažno.<br />
na zahvalnost Allah nas<br />
odgaja do optimističnih i<br />
pozitivnih ljudi. Kroz podsjećanje<br />
da su istinska moć<br />
i snaga samo kod Allaha, i<br />
da Allah treba da bude dovoljan<br />
kao oslonac vjerniku,<br />
ne dozvoljava ovisnost<br />
i oslanjanje na materijalno,<br />
na ljude, na stvoreno<br />
za svoje korake kroz život.<br />
Potiče nas na duhovni rast,<br />
da ispliva snaga ličnosti, da<br />
se oslobodimo do puteva<br />
različitih uspjeha, a prije<br />
svega mijenjanjem same<br />
percepcije koja nekada može da drži<br />
čovjeka kao zatvorenika.<br />
Svako posustajanje na putevima<br />
prema uspjesima, napretku je odraz<br />
pogrešne percepcije. Snaga oslonca na<br />
Allaha treba da bude jača od slabosti.<br />
Zato, rad za uspjeh ne treba biti<br />
popraćen traženjem naklonosti i pomoći<br />
od bogatih, od moćnih, nego treba svoje<br />
srce zaštititi da ostane snažno. Potrebno<br />
je biti sa ljudima kojima treba pomoć.<br />
Ljudi koje Allah šalje u okruženje čovjeku<br />
imaju različite potrebe, a Allah svakome<br />
daje mogućnost za dobročinstvom, bilo<br />
to u većim ili manje primjetnim djelima.<br />
Služeći ljudima, služi se Allahu, a služeći<br />
Allahu postaje se tek slobodan. Ljubav<br />
i samilost prema ljudima dolaze od<br />
snage vjere. I za Poslanika, alejhis-selam,<br />
Uzvišeni Allah kaže da je Rahmetun lil<br />
alemin – Milost svim svjetovima.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
37
Islamske teme<br />
Razmišljanja<br />
Omer ibn el-Hatta<br />
l-Hattab u Sarajevu!<br />
Vjerovatno će mnoge<br />
koji pročitaju ovaj “biser”<br />
novinarke uhvatiti jeza,<br />
vrućica ili nešto treće i ne<br />
vidjeti više ikakvog smisla,<br />
nakon toga, pisati bilo šta<br />
dalje. Ostati bez teksta.<br />
Ipak, baš je to vrlo zgodna<br />
prilika da se još jednom<br />
podastre društveno stanje<br />
i stepen civilizacijskog<br />
dostignuća u kojem<br />
živimo<br />
Piše: Piše: Mr. sc. Sedad Bešlija<br />
Priča se da je nedavno u jednom<br />
gradu u Bosanskoj krajini<br />
džemat raspravljao o tome<br />
kako nazvati novosagrađenu džamiju.<br />
Bilo je više prijedloga. Međutim, kada<br />
je jedan džematlija predložio<br />
da se džamija nazove po prvom<br />
pravednom halifi islama<br />
nakon Poslanika, a.s., Ebu<br />
Bekru es-Siddiku (Istinoljubivi),<br />
ustao je drugi džematija<br />
i kazao: “Sve je u redu,<br />
svaka čast svakom prijedlogu,<br />
međutim, ja, stvarno,<br />
nisam čuo da je taj tvoj Ebu<br />
Bekr išta dao za ovu džamiju,<br />
pa da se baš po njemu<br />
ona nazove.”<br />
Ne znam da li je ovo<br />
istina ili jedna u nizu anegdota,<br />
ali sam sasvim siguran<br />
(jer sam očima vidio, a ušima<br />
čuo) da je prije nekoliko<br />
dana na OBN-u novinarka<br />
u Vijestima (OBN info) tokom<br />
reportaže koju su vrlo<br />
perfidno skovali urednici na<br />
ovoj televiziji pokušavajući<br />
islamofobično problematizirati<br />
i osporiti izgradnju džamije<br />
na Stupu na ulazu u naš<br />
glavni grad, između ostalog,<br />
To je Omer<br />
ibn el-Hattab,<br />
drugi pravedni<br />
halifa islama,<br />
rastavljač istine<br />
od neistine<br />
(el-faruk), za<br />
kojeg je jedan<br />
Perzijanac,<br />
kada je došao<br />
da ga obiđe i<br />
našao ga pod<br />
drvetom u snu,<br />
kazao: “Pravdu<br />
si uspostavio,<br />
pa zaspao!”<br />
kazala sljedeće: “Džamiji je<br />
prije nego je i sagrađena dodijeljeno<br />
ime nikome poznatog<br />
biznismena iz Kuvajta,<br />
Omera ibn el-Hattaba, koji<br />
je za izgradnju donirao najveći<br />
dio sredstava.”<br />
Zemlja “pokošenih<br />
cvjetova”<br />
Vjerovatno će mnoge<br />
koji pročitaju ovaj “biser”<br />
novinarke uhvatiti jeza, vrućica<br />
ili nešto treće i ne vidjeti<br />
više ikakvog smisla, nakon<br />
toga, pisati bilo šta dalje.<br />
Ostati bez teksta. Ipak, baš<br />
je to vrlo zgodna prilika da<br />
se još jednom podastre društveno<br />
stanje i stepen civilizacijskog<br />
dostignuća u kojem<br />
živimo.<br />
Naime, Bosna je zemlja<br />
vakufa i vakifa, a Sarajevo je,<br />
poput mnogih drugih, šeher<br />
nastao na vakufu. Savremeni<br />
8. februar - 26. rebiu-l-ahir<br />
38
Bosanci i Hercegovci u mnogo čemu<br />
imaju zahvaliti vakufu i plemenitim<br />
vizionarima - vakifima koji su živjeli<br />
na ovim prostorima u proteklim stoljećima.<br />
Te ljude mnogi od nas ne mogu<br />
shvatiti, razumjeti i dokučiti, pojmiti.<br />
Posebno ne mogu, ni približno,<br />
shvatiti “moderne” generacije čiji je<br />
krajnji domet buljiti, baš u OBN, i naslađivati<br />
se izbušenim trbusima, probijenim<br />
nosevima, obrijanim dijelovima<br />
glava, nakostriješenim minđušarima<br />
i inim drugim tipovima uvezenim u<br />
ovu plemenitu zemlju natopljenu krvlju<br />
“pokošenih cvijetova”. Generacija<br />
“vikendaša i etažista” ne može pojmiti<br />
generaciju vakifa.<br />
A to je tako, jer Bosna je i zemlja<br />
napaćena mnogim destruktivnim ličnostima<br />
i sistemima. Zemlja koja se<br />
svakim danom pokušava rasparčati na<br />
sićušne dijelove bez ikakve svrhe i cilja.<br />
Ne može Omer ibn el-Hattab doći<br />
u Sarajevo, posebno, ne ovo današnje!<br />
Možda je to zbog izvjesnog, legendiziranog,<br />
Fatihovog sna u kojem je sanjao<br />
ostalu trojicu pravdenih halifa, ali ne<br />
i Omera ibn el-Hattaba, a što je protumačeno<br />
riječima da u Bosni nikada<br />
pravde neće biti, jer Omer simbolizira<br />
pravdu. Možda? Međutim, zasigurno<br />
ne može doći dok je god među nama<br />
neznalica kosmičkih razmjera od čijih<br />
se izjava magla ne digne ni po godinu<br />
dana. A kad je magla sve je magla. Gdje<br />
je vizija, a gdje magla?! Televizija – maglavizija?<br />
Ali kad već pravedni Omer ne može<br />
do nas doći, možemo mi, makar, svoje<br />
džamije nazivati njegovim imenom<br />
stremeći ka postizanju pravde u našoj<br />
lijepoj Bosni. Možemo sanjati<br />
i mi svoj san nadajući<br />
se viđenju Omera ibn el-<br />
Hattaba u njemu. Makar u<br />
njemu.<br />
Dabome da će se džamija<br />
na Stupu zvati po halifi<br />
Omeru! Divna li je to ideja!<br />
Ne postoji bolji i adekvatniji<br />
način da se naša generacija<br />
oduži svim bosanskim vakifima<br />
u prošlim vremenima<br />
od imenovanja džamije po<br />
čovjeku od kojeg je otpočeo<br />
vakuf u povijesti islama. A kada se izgradnja,<br />
akobogda, završi, pa otpočne<br />
mektepska nastava, pozvati se treba i<br />
ova naša novinarka sa OBN-a da nauči<br />
osnovne stvari u životu.<br />
Ko je Omer ibn el-Hattab?<br />
Dakako! Treba joj pružiti priliku,<br />
jer ako je i sam Omer el-Hattab<br />
krenuo Poslanika, a.s., ubiti, da bi<br />
mu se, nakon toga, Milostivi smilovao<br />
i otvorio mu kapiju islama,<br />
zašto novinarku sa OBN-a odbaciti?!<br />
Lekcija će biti kratka, a glasit će:<br />
“Nakon što je Poslanik, a.s., tumačeći<br />
ajet o izdvajanju imetka kazao: “Poslije<br />
smrti čovjekove, njegovi tragovi na<br />
ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja:<br />
ako ostavi trajno dobro (sadaku), znanje<br />
kojim će se drugi koristiti i odgojeno<br />
dijete koje će se za njega moliti”.<br />
Inspirisan ovom izjavom, Omer ibn<br />
Hattab je došao Vjerovjesniku i rekao<br />
mu da je njegovo imanje u Hajberu<br />
najkorisnije i njemu najdraže i zatražio<br />
savjet kako da ga učini trajnom sada-<br />
“Džamiji je<br />
prije nego je<br />
i sagrađena<br />
dodijeljeno<br />
ime nikome<br />
poznatog<br />
biznismena<br />
iz Kuvajta,<br />
Omera ibn<br />
el-Hattaba, koji<br />
je za izgradnju<br />
donirao najveći<br />
dio sredstava.”<br />
kom. Poslanik mu je rekao<br />
da će najbolje učiniti ako<br />
ga izuzme iz svog posjeda i<br />
odredi da se ubuduće neće<br />
moći “ni prodati, ni naslijediti,<br />
niti pokloniti”. Kada<br />
je saslušao savjet Poslanikov,<br />
Omer ibn el-Hattab određuje<br />
da se prihodi njegova imanja<br />
u Hajberu imaju koristiti<br />
za potrebe: siromaha, njegove<br />
rodbine, otkup robova,<br />
za ratnike, putnike i goste, a<br />
nema grijeha i da ga upravnik<br />
(mutevelija) koristi za svoju ishranu<br />
na umjeren način kao i da nahrani<br />
svoga prijatelja.”<br />
To je Omer ibn el-Hattab, drugi<br />
pravedni halifa islama, rastavljač istine<br />
od neistine (el-faruk), za kojeg je jedan<br />
Perzijanac, kada je došao da ga obiđe<br />
i našao ga pod drvetom u snu, kazao:<br />
“Pravdu si uspostavio, pa zaspao!” To<br />
je Omer, r.a., a ne “nikome poznati<br />
biznismen iz Kuvajta” koji je došao u<br />
Sarajevo. A taj biznismen koji je došao<br />
iz Kuvajta je dr. Fehd el-Hanna, vrlo<br />
poznat biznismen u arapskom svijetu.<br />
A sad će biti i poznati vakif bosanski i<br />
tako se svrstati u red plemenitih ljudi<br />
koji su drugima činili dobro.<br />
A oni koji pokušavaju napadati<br />
islam, koji mrze islam, “sigurno će bez<br />
pomena ostati”.<br />
Možda bi za početak, dok mekteb<br />
ne počne sa radom, bilo dobro isprati<br />
program OBN-a popularnom serijom<br />
“Hz. Omer, r.a.”, koja je već postala hit<br />
serijom i na Balkanu.<br />
Korisno i za novinare i za gledateljstvo!<br />
8. februar - 26. rebiu-l-ahir<br />
39
Komentar polumjeseca<br />
Oslobađajuća presuda bivšem generalu VJ Momčilu Perišiću<br />
Haške presude dopuštaj opuštaju<br />
komandantima da izbegnu pravdu<br />
Oslobađajuća presuda<br />
Haškog tribunala bivšem<br />
generalu Vojske Jugoslavije<br />
(VJ) Momčilu Perišiću<br />
na zabrinjavajući način<br />
prebacuje odgovornost<br />
za ratne zločine sa<br />
komandanata na<br />
potčinjene koji su izvršavali<br />
naređenja na ratištu<br />
Piše: Erik Gordi, London<br />
J<br />
Jedan od načina da se sagleda<br />
dosadašnji rad Međunarodnog<br />
krivičnog tribunala za bivšu<br />
Jugoslaviju (MKSJ) jeste da se njegova<br />
jurisprudencija podeli na tri perioda.<br />
Do 2000. godine, bila je to institucija<br />
koja je jedva funkcionisala i sudila<br />
počiniocima nižeg ranga na koje bi gotovo<br />
slučajno nabasala.<br />
Posle 2000. godine, procesuiranje<br />
je koncentrisala na vojne i političke<br />
zvaničnike visokog ranga, nadajući se<br />
da će razotkriti mrežu počinilaca koji<br />
su uspostavljali i sprovodili programe<br />
stvaranja nacionalno homogenih populacija<br />
činjenjem krivičnih dela.<br />
Od 2012. godine, odlučila je dati epilog<br />
svom postojanju raščinivši dostignuća<br />
iz druge faze, primenom uskih standarda<br />
odgovornosti kako bi prebacila krivicu sa<br />
komandanata nazad na one koji nisu donosili<br />
odluke već sprovodili tuđe planove.<br />
Poslednji izraz trećeg talasa MKSJa,<br />
na čelu sa sudijom Teodorom Meronom,<br />
jeste oslobađanje bivšeg načelnika<br />
VJ Momčila Perišića odgovornosti<br />
za zločine koje su počinile zavisne vojske<br />
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.<br />
On je optužen i zato što nije sprečio<br />
i kaznio one koji su izveli raketne napade<br />
na civile u Zagrebu izvedene 1995.<br />
godine, a Žalbeno veće je jednoglasno<br />
utvrdilo da nije komandovao počiniocima<br />
tog zločina.<br />
Veći deo žalbene presude odnosi se na<br />
Perišićevu ulogu u pomaganju i podržavanju<br />
zločina Vojske Republike Srpske<br />
(VRS) u Bosni i Hercegovini, posebno<br />
opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici.<br />
Ovde se mišljenje sudije Merona<br />
poklapa sa mišljenjem koje<br />
je zabeležio u žalbenom postupku<br />
u slučaju “Gotovina”,<br />
primenivši uzak standard<br />
odgovornosti i odbacivši dokaze<br />
u vezi sa okolnostima i<br />
opštim okruženjem.<br />
Presude dovedene u<br />
pitanje<br />
Usvojeni standard odgovornosti<br />
je toliko isključiv<br />
da dovodi u pitanje sve dosadašnje<br />
presude u međunarodnom<br />
pravu zasnovane na<br />
dužnostima onih koji drže<br />
komandne i rukovodeće položaje.<br />
Perišićeva odgovornost za<br />
zločine koje je počinila VRS<br />
zasnivala se na ulozi VJ, kojom<br />
je on komandovao, u<br />
snabdevanju VRS oružjem,<br />
gorivom, ljudstvom i platama<br />
za oficire.<br />
Žalbena presuda usvaja<br />
standard da ova pomoć podrazumeva<br />
odgovornost samo ako je<br />
“izričito usmerena ka činjenju zločina”<br />
(paragraf 17 presude), ali ne ako predstavlja<br />
“uopštenu pomoć usmerenu ka<br />
ratnim naporima” (paragraf 20).<br />
Uparene činjenice da su činjeni<br />
masovni zločini i da su omogućeni uz<br />
pomoć VJ, odbačene su kao dokaz pomaganja<br />
i podržavanja na osnovu toga<br />
da nije sve što je VRS činila bio zločin.<br />
Kako se kaže u obrazloženju Žalbe-<br />
nog veća, “pružanje opšte pomoći koja<br />
se može koristiti i za zakonite i za nezakonite<br />
aktivnosti, nije samo po sebi dovoljno<br />
da se dokaže da je ta pomoć bila<br />
izričito usmerena ka zločinima glavnih<br />
počinilaca” (paragraf 44).<br />
Prema ovom<br />
standardu,<br />
jedini način<br />
da se potvrdi<br />
prvostepena<br />
presuda<br />
Perišiću bilo bi<br />
da je dokazano<br />
kako je on, na<br />
primer, rekao<br />
VRS: “Evo vam<br />
novca, oružja<br />
i ljudstva, a vi<br />
uz pomoć njih<br />
činite zločine.”<br />
se po dva osnova. Prvo, Žal-<br />
beno veće je utvrdilo da nije<br />
ustanovljeno da je “VRS bila<br />
organizacija čija je jedina i<br />
isključiva uloga bila da čini<br />
zločine” (paragraf 52). Ono<br />
je, zapravo, zaključilo da je<br />
“VRS sprovodila, između<br />
ostalog, zakonite borbene<br />
aktivnosti i da nije bila čisto<br />
zločinačka organizacija” (pa-<br />
Prema ovom standardu, jedini način<br />
da se potvrdi prvostepena presuda<br />
Perišiću bilo bi da je dokazano kako je<br />
on, na primer, rekao VRS: “Evo vam<br />
novca, oružja i ljudstva, a vi uz pomoć<br />
njih činite zločine.”<br />
Povodom istog ovog gpita-<br />
nja, Žalbeno veće je utvrdilo<br />
da Perišićevo znanje o zločinima<br />
ne predstavlja dokaz<br />
njegove odgovornosti za njih<br />
(paragraf 68).<br />
Ovaj zaključak obrazlaže<br />
ragraf 69).<br />
S tim u vezi, Žalbeno<br />
veće je ustanovilo – zato što<br />
je VRS činila i neke stvari<br />
koje nisu nezakonite – da<br />
Perišić nije mogao sa sigurnošću<br />
da zna da se pomoć<br />
koju je pružio koristi za nezakonita<br />
dela.<br />
Došavši do ovog zaključka,<br />
međutim, MKSJ delimično<br />
menja istoriju presuda koje su izrekla<br />
njegova sopstvena veća i Međunarodni<br />
sud pravde (MSJ) da su ratni ciljevi<br />
VRS – stvaranje nacionalno homogene<br />
teritorije ubijanjem, zastrašivanjem<br />
i proterivanjem nesrpskog<br />
stanovništva – od samog početka bili<br />
nezakoniti.<br />
Ko je naredio zločine?<br />
Drugi važan deo obrazloženja Žalbenog<br />
veća odnosi se na pitanje da li je<br />
Perišić komandovao oficirima VJ koji<br />
su poslati kao pomoć VRS i njenim oficirima<br />
koje je finansirala VJ.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
40
Ovde se otvara logički niz koji pokazuje<br />
istaknutu ulogu koju je sudija<br />
Meron preuzeo u procenjivanju dokaza<br />
pred Tribunalom.<br />
Među autoritetima koje Meron<br />
navodi u presudi Perišiću nalazi se i<br />
prošlogodišnja presuda Gotovini, čiji<br />
je autor takođe Meron. Ako Meron<br />
može da citira Merona kao autoritet,<br />
po istoj toj logici Perišić može samom<br />
sebi da bude podređeni.<br />
Žalbeno veće zapravo tvrdi da Pe-<br />
rišić nije formulisao politiku jer je kao<br />
načelnik Generalštaba bio podređen<br />
Vrhovnom savetu odbrane (paragraf<br />
49), telu čiji je i sam bio aktivni član.<br />
U njegovoj jg julozi u Vrhovnom savetu<br />
odbrane Žalbeno veće nije našlo<br />
dovoljno inkriminišućih dokaza, jer<br />
“nema dokaza da je Perišić podržavao<br />
pružanje pomoći izričito usmerene ka<br />
zločinačkim aktivnostima VRS” (paragraf<br />
60).<br />
Da sve bude neobičnije, Veće je<br />
donelo odluku da njegova podrška<br />
zločinačkim aktivnostima može da se<br />
dovede u pitanje jer je on “kritikovao<br />
‘greške’ rukovodstva Republike Srpske<br />
koje su za posledicu imale međunarodnu<br />
kritiku širih ratnih napora<br />
VRS” (paragraf 60).<br />
Ovaj argument o podređenosti<br />
umanjuje potencijalnu radost koju je<br />
Vlada Srbije osetila kada je čula žalbenu<br />
presudu.<br />
Naime, on se može protumačiti i<br />
tako da je Perišićeva lična odgovornost<br />
ograničena jer je zločine pomagala i<br />
podržavala država, a ne pojedinac.<br />
Sugestivno ali bez mnogo pomoći,<br />
Žalbeno veće ističe da ne može do-<br />
nositi odluku o “potencijalnoj odgovornosti<br />
država ili drugih entiteta nad<br />
kojima Tribunal nema odgovarajuću<br />
nadležnost” (paragraf 48).<br />
Ono upozorava i da odluku “ni na<br />
koji način ne treba tumačiti tako da<br />
omogućava vojnim liderima da izbegnu<br />
krivičnu odgovornost angažovanjem<br />
drugih da čine krivična dela”<br />
(paragraf 72) – što je prilično uznemirujuće<br />
priznanje budući da su oslobađanjem<br />
Perišića učinili upravo ono<br />
protiv čega su izrekli upozorenje.<br />
Novi i ograničavajući standardi<br />
Kao i u slučaju “Gotovina”, Žalbeno<br />
veće MKSJ-a je u slučaju “Perišić”<br />
postavilo nove i restriktivne<br />
standarde dokaza koji osude za komandnu<br />
odgovornost zbog kršenja<br />
međunarodnih humanitarnih zakona<br />
čine gotovo pa nemogućim.<br />
Sudija Liju Dakun u svom suprotstavljenom<br />
mišljenju navodi: “Budući<br />
da ovaj konkretan pravac nije bio<br />
strogo primenjivan u prošlim slučajevima,<br />
insistirati na takvom<br />
zahtevu praktično podiže<br />
prag odgovornosti za pomaganje<br />
i podržavanje.”<br />
On zapravo podiže prag<br />
do tog nivoa da svaki komandant<br />
koji fizički nije<br />
počinio zločin ili izričito<br />
naredio da se on počini, ne<br />
može ni biti osuđen.<br />
Dugotrajna posledica<br />
ovog presedana, ako ga<br />
usvoje drugi sudovi, biće<br />
obesmišljavanje kategorije<br />
komandne odgovornosti i<br />
prebacivanje odgovornosti<br />
za zločine sa ljudi koji ih<br />
planiraju, organizuju i finansiraju,<br />
na ljude koji izvršavaju<br />
njihova naređenja.<br />
Ova nova, treća generacija<br />
jurisprudencije MKSJa<br />
ostaviće dubokog traga u nasleđu<br />
Tribunala. Ponovnim vrednovanjem<br />
ranijih ocena o legitimnosti ratnih<br />
ciljeva VRS, dovodi u pitanje teo-<br />
Ovaj argument<br />
o podređenosti<br />
umanjuje<br />
potencijalnu<br />
radost koju je<br />
Vlada Srbije<br />
osetila kada je<br />
čula žalbenu<br />
presudu.<br />
Naime, on<br />
se može<br />
protumačiti<br />
i tako da je<br />
Perišićeva<br />
lična<br />
odgovornost<br />
ograničena<br />
jer je zločine<br />
pomagala i<br />
podržavala<br />
država, a ne<br />
pojedinac.<br />
riju na kojoj je zasnovano<br />
trenutno procesuiranje Radovana<br />
Karadžića i Ratka<br />
Mladića.<br />
Ograničivši uslove pod<br />
kojima se mogu izreći<br />
presude za komandnu odgovornost,<br />
koordinaciju<br />
i dosluh, zahteva reviziju<br />
presuda koje je Tribunal<br />
izrekao u ranijim predmetima.<br />
Dajući prednost restriktivnim<br />
teorijama odgovornosti,<br />
pravi korak unazad<br />
u odnosu na potencijal<br />
MKSJ-a da proizvede istorijski<br />
dokument koji razotkriva<br />
strukturu nasilja<br />
u ratovima. A sa pridavanjem<br />
prevelikog značaja<br />
oslobađajućim dokazima,<br />
praktično odustaje od interesa žrtava<br />
i činilaca koji žele pomirenje.<br />
* Erik Gordi je predavač na Univerzitetskom<br />
koledžu u Londonu.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
41
Kutak za islamsku omladinu<br />
Udruženje za afirmaciju humanih ideja AHI<br />
Ko vjeruje u nadoknadu, ne škrtari u davanju<br />
Bosanskohercegovačko društvo danas je u velikoj krizi.<br />
Naša omladina suočena je sa brojnim izazovima. Nažalost,<br />
mnogi mladi idu pogrešnim putem. Hvala Bogu ima<br />
mladih koji svoju mladost dostojanstveno troše služeći zajednici,<br />
svima nama. Među tu čestitu omladinu draga srca svrstavamo<br />
mlade aktiviste iz Udruženja za afirmaciju humanih<br />
ideja AHI. Njihova ideja vodilja nalazi se u animiranju svakog<br />
pojedinca, da dio onoga što posjeduje podijeli sa onima koji<br />
nemaju skoro ništa. Vođeni tom idejom ovi vrijedni mladi<br />
ljudi svaki mjesec vode projekat pomoći Piramida. Danas je<br />
Piramida vrlo važan, ali samo jedan od projekata koje njeni<br />
članovi i podržavatelji realizuju pod imenom UG AHI i motom<br />
– Ko vjeruje u nadoknadu, ne škrtari u davanju. U nastavku<br />
predstavljamo izvještaj za projekat Piramida u periodu<br />
decembar/januar iznos od 277,00 KM.<br />
“Stotinu konvertibilnih maraka za A.Č.. A. je buduća majka<br />
koja živi u Travniku sa mužem, kao podstanari. Nedavno je<br />
ostala bez posla kao i njen muž, ali muž se trudi da zaradi za kiriju<br />
i režije radeći noćnu smjenu. Troškovi se povećavaju iz dana<br />
u dan jer A. mora idi na preglede kod doktora, gdje mora sve<br />
plaćati, jer joj je zdravstvena knjižica u firmi gdje je dobila otkaz.<br />
50,00 KM su prebačene na žiro račun, broj<br />
3389102539435949, Amara Šabovida iz Sarajeva. Amar bo-<br />
luje od cistične fibroze i neophodna mu je transplantacija<br />
pluda van BiH, koja košta 150.000 eura. Amar je rođen sa<br />
teškom genetskom autoimunom bolešću, koja se manifestuje<br />
kroz česte upale pluća, poslije kojih svaki put ostaju trajne<br />
posljedice.<br />
100 KM su potrošene na kupovinu kućnih potrepština<br />
S.L.. On živi u Karauli sa suprugom i nijedno od njih<br />
nije stalno zaposleno. Imaju troje djece od kojih jedna<br />
djevojčica ima epilepsiju. Svo troje djece ide u O.Š.<br />
“Karaula” u Karauli.”<br />
Džemat Donja Orahovica -<br />
Medžlis IZ-e Gračanica<br />
Očekujemo da se<br />
džematlije više druže<br />
i posjećuju jedni druge<br />
Kako je postala tradicija da se<br />
Ksvake prve subote u mjesecu<br />
Kodržava tribina u džematu Donja<br />
Orahovica (Medžlis IZ-e Gračanica),<br />
i prve subote u mjesecu martu,<br />
tačnije 02. marta 2013. godine<br />
gost predavač na šestoj tribini je<br />
bio novi glavni imam Medžlisa IZ-e Tuzla, hafiz Ahmed ef.<br />
Huskanović. Hafiz Ahmed je inače rodom sa prostora općine<br />
Gračanica iz mjesta Doborovci tako da se on ovaj put, kako<br />
je i sam istakao, osjećao kao kod kuće. U društvu sa glavnim<br />
imamom kao gosti tribini su prisustvovala još dvojica vrijednih<br />
tuzlanskih imama, mr. hafiz Edin ef. Peštalić, imam Prinčeve<br />
džamije, i Emir ef. Šečić, imam Arslanagine (Vikaljske)<br />
džamije. Među oko 130 prisutnih, od čega velik broj gostiju iz<br />
susjednih džemata ali i sa šireg područja, tribini je prisustvovao<br />
i imam susjednog džemata Gornja Orahovica II, Emir ef.<br />
Suljanović.<br />
Domaćin tribine, zajedno sa hafizom Alen ef. Kehićem,<br />
Mevludin ef. Zaketović je otvorio tribinu u kojoj je ukratko<br />
predstavio gosta predavača. Istakao je da je hafiz Ahmed na<br />
poziciji glavnog imama naslijedio doc. dr. Amir ef. Karića,<br />
koji je sada novi šef Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta IZ-e<br />
u BiH. Hafiz Ahmed je održao lijepo i poučno predavanje<br />
na temu Allahovog, dž.š., zadovoljstva, a nakon predavanja<br />
predsjednik Džematskog odbora je ugostio musafire iz Tuzle,<br />
kao i imame domaćine i jedan dio džematlija gdje se uz<br />
kahvu nastavilo druženje.<br />
Očekujemo da se džematlije, od sada više druže i posjećuju<br />
jedni druge na tribinama u Tuzli, Gračanici i Orahovici.<br />
Foto kutak islamske omladine<br />
OMLADINSKO UDRUŽENJE TEMPO ORGANI-<br />
ZUJE PREDAVANJE SA PROMOCIJOM KNJIGE<br />
“SMAK SVIJETA”, PROF. DR. ŠEFIKA KURDIĆA.<br />
MALOPRODAJNA CIJENA KNJIGE IZNOSI 25<br />
KM, A NA PROMOCIJI ĆE BITI 15 KM.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
42
Egipat<br />
Naše Azharlije nizaju tv nastupe<br />
Uponedjeljak, 4. marta, u 21.30 h po kairskom vremenu<br />
(20.30 h Sarajevo), Jusuf Džafić, naš dopisnik iz Kaira,<br />
je gostovao u emisiji “The Ummah Tonight” na Huda<br />
TV, poznatom internacionalnom muslimanskom kanalu na<br />
engleskom jeziku. Zajedno sa voditeljima Malikom Evangelitosom<br />
i Ahmedom Fevzijem, te online gostima, Džafić<br />
je pričao o aktualnim temama vezanim za muslimane širom<br />
svijeta: Ezan je dozvoljen u Švedskoj, Moskovski gradona-<br />
čelnik zabranio gradnju novih džamija, Crkva u Indijani je<br />
odlikovala muslimanskog imama. Džafić je imao priliku i da<br />
prezentira novi list bošnjačkih studenata u Egiptu na arapskom<br />
jeziku – Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas BiH). Tako-<br />
đe, diskusija se više puta dotakla ezana u Bosni i bošnjačkoj<br />
dijaspori, te općenito stanja Bošnjaka. Na kraju, Džafić i<br />
voditelji su došli do zaključka da ezan na razglas u Evropi<br />
polahko postaje stvarnost, te da je jedna od glavnih prepreka<br />
na tom putu fakat da evropski muslimani uglavnom ne poznaju<br />
svoja osnovna ljudska prava.<br />
U prošlosedmičnoj emisiji gost u emisiji The Ummah Tonight<br />
je bio Asmir Bekrić, kolega našeg dopisnika. Zajedno<br />
sa voditeljima, te jednim sirijskim novinarom koji se nedavno<br />
vratio iz Sirije, Bekrić je diskutovao na temu humanitarne<br />
pomoći Siriji. Bilo je razgovora i o bh. pomoći upućenoj<br />
sirijskom narodu. Takođe, pravljenja su poređenja između<br />
rata u Bosni i Siriji. Zaključeno je da sirijski borci moraju<br />
učiti na iskustvima bosanskog odbrambenog rata.<br />
Inače, bh. studenti na El-Azharu su česti gosti na islamskim<br />
televizijama, posebno onim na engleskom jeziku.<br />
Možete ih gledati svake sedmice na Huda TV u emisiji<br />
“Correct Your Recitation”, u 20.00 h po kairskom vremenu<br />
(19.00 h Sarajevo), a skoro su stalni gosti u emisiji<br />
“Let’s Talk” na istoimenoj televiziji. Gosti su povremeno i<br />
na TV Ikre na engleskom, te televizijima Feth i Hafiz na<br />
arapskom jeziku.<br />
Asocijacija studenata BiH u Egiptu<br />
Prvi broj Glasa Bosne i Hercegovine (Savt El Busna Ve El Hersek)<br />
Asocijacija studenata BiH u Egiptu (ASUBIHEG) na-<br />
Ačinila je još jedan izuzetan korak naprijed u svrhu<br />
Ajačanja mostova prijateljstva između Bosne i Egipta. Naime,<br />
Asocijacija je, pored već postojećeg lista Glasnik na<br />
bosanskom jeziku čiji je glavni cilj promovisanje Egipta i<br />
bh. studenata u Egiptu među Bosancima, počela sa izdavanjem<br />
još jednog lista Glas Bosne i Hercegovine, odnosno<br />
Savt el-Busne ve el-Hersek. No ovaj list je poseban – izlazi<br />
na arapskom jeziku!<br />
Prvi broj ovog lista izašao je 1. marta povodom Dana<br />
nezavisnosti. Isti je promovisan tokom<br />
prvomartovske manifestacije koju su bh.<br />
studenti organizovali u Kairu. Cilj lista je<br />
prezentacija Bosne i bh. studenata u Egiptu,<br />
među Egipćanima i stranim studentima u<br />
Egiptu. List izlazi dvaput godišnje. Urednik<br />
je Abdullah Kapo, student na postidiplomskim<br />
studijama na El-Azharu. Tiraž prvog<br />
broja je čak 1.000 primjeraka. Troškove<br />
štampanja snosi dobrotvor koji je želio da<br />
ostane anoniman.<br />
Donosimo i sadržaj Glasa BiH: Sastanak<br />
egipatskog gp g i bosanskog predsjednika (Kenan<br />
Ćosić), ASUBIHEG (Azra Mehremić),<br />
Bosna u mojim očima (Fatima Ešref Abdulmaksud),<br />
Briga Bošnjaka za izučavanje<br />
arapskog jezika (Mirnes Musić), BiH –<br />
prošla vremena i pogledi na budućnost (dr.<br />
Safvet Halilović), Očaravajuća priroda BiH<br />
(Asmir Bekrić), Bh. velikani vjerske znanosti<br />
(Ajla Keserović), Srebrenička priča (Abdullah<br />
Kapo), Vakufi u BiH – nekad i sad<br />
(Nezim Halilović), IZ u BiH (Ibrahim Bukvić),<br />
Mustafa Prušćak – Prvi Bošnjak na El-Azharu (Jusuf<br />
Džafić), Bosanska kuhinja (Naida Duraković), Bosna<br />
je centar islama u srcu Evrope (Ibrahim Fergali), Priča se...<br />
o ljubavi gradova (Esad Taha), Dragulj iščupan iz zaborava<br />
– Džamija BiH (Sedin Šut), Ja i Egipat – Kako me je za-<br />
grlila Majka dunjaluka? (Sedin Šut), Balada Hasanaginica<br />
(prijevod: rahmetli dr. Ahmed Smajlović).<br />
Inače, Glas BiH je prvi bošnjački list na arapskom jeziku<br />
van Balkana, te jedini bošnjački list na arapskom danas u<br />
svijetu.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
43
Zelena transferzala<br />
Sandžak<br />
Hafiz Kujević: Naš narod je željan istine, oni su kao suha zemlja<br />
koja jedva čeka berićetnu kišu sa neba<br />
afiz Abdurrahman-ef. Kujević, pomoćnikom muftije za<br />
Hjužni Sandžak jedan je od najpredanijih radnika za islam u<br />
našoj regiji. Zato smo odlučili prenijeti najzanimljivije odgovore<br />
hafiza Kujevića, kojeg je dao za novi broj lista Glas islama.<br />
Jedan ste od alima u našoj instituciji koji je angažovan na mnogim<br />
poljima i resorima. Možete li nam nešto reći o Vašim funkcijama<br />
i aktivnostima koje obavljate?<br />
KUJEVIĆ: U južnom Sandžaku, u Rožajama, pri Medžlisu<br />
Islamske zajednice radim kao sejiri vaiz. To znači kao misionar<br />
koji obilazi narod, džemate poziva ih istini. U sklopu ovog<br />
emaneta već punih šest godina držim redovno naučno, heftično<br />
predavanje utorkom u Kučanskoj džamiji iz sire, tefsira,<br />
akaida i fikha. Također sam počašćen da obilazim sve rožajske<br />
džamije, posebno u gradu, svake džume gdje kroz instituciju<br />
hutbe ljudima dajemo smjernice za uspješan rad na svim društvenim<br />
poljima. Također, odnedavno smo započeli halku tefsira<br />
u skoro svim džamijama u gradu. Cilj nam je da prokomentarišemo<br />
cijeli Kur’an u našim džematima i približimo našem<br />
narodu razumijevanje Allahove knjige... Osim toga, angažovan<br />
sam kao profesor kiraeta i arapskog jezika u isturenom odjeljenju<br />
Medrese “Gazi Isa-beg” u Rožajama. Također, predajem i<br />
na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru kao asistent<br />
za katedru hadisa. Jedan sam od osnivača, muhaffiz, a sada i<br />
predsjednik Upravnog odbora Škole Kur’ana Časnog u Novom<br />
Pazaru. Odnedavno obavljam jednu za mene najčasniju funkciju.<br />
Naime, imenovan sam za pomoćnika Muftije sandžačkog<br />
za južni Sandžak. Želim da istaknem da sam jedan od osnivača<br />
Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori i zamjenik predsjednika<br />
ove slobodarske organizacije.<br />
Obzirom da ste čovjek sa misionarskog terena, možete li<br />
nam reći ima li odaziva kod ljudi pozivu kojeg upućujete Vi<br />
i Vaše kolege?<br />
KUJEVIĆ: Odgovorno tvrdim da je naš narod pogodno tlo<br />
za istinu koju je Uzvišeni Allah objavio čovječanstvu. Brzo se<br />
odaziva i prihvata poziv koji dođe od iskrenih ljudi i na lijep<br />
način. Naš narod je željan istine. Meni izgleda kao suha zemlja<br />
koja jedva čeka berićetnu kišu sa neba da se napoji i zadovolji<br />
svoje potrebe. Veliko interesovanje vlada posebno kod mladih<br />
ljudi. Ali i pored toga mislim da imami i ostali službenici Islamske<br />
zajednice trebaju mnogo više uložiti truda i napora kako bi<br />
iskoristili infrastrukturu Islamske zajednice da izbavimo ljude<br />
iz tame na svjetlo, iz robovanja<br />
ljudima u robovanje<br />
Allahu i iz skučenosti<br />
dunjaluka u prostranstvo<br />
ahireta.<br />
Možete li nam nešto više<br />
reći o radu Škole Kur’ana<br />
u Sandžaku, rezultatima i<br />
planovima u budućnosti?<br />
KUJEVIĆ: Škola Kur’ana<br />
Časnog je jako bitna ustanova<br />
koja je nastala pod<br />
pokroviteljstvom Muftijstva<br />
sandžačkog. Osnovana je prije tri godine u Novom Pazaru,<br />
a već ima preko hiljadu polaznika svih uzrasta širom Sandžaka i<br />
naše dijaspore. Za kratko vrijeme je iznjedrila pet novih hafiza,<br />
a još nekoliko polaznika je blizu da dobiju tu časnu titulu. Po<br />
meni, obaveza je da svaka muslimanska mahala ima odjeljenje<br />
j j<br />
Škole Kur’ana. Zato smo mi od samoga starta odlučni da u sva-<br />
kom sandžačkom gradu otvorimo odjeljenje ove časne ustanove.<br />
Dakle, u cijelom Sandžaku, i sjevernom i južnom dijelu. Valja<br />
napomenuti da smo ovaj svoj cilj uveliko ostvarili. Departmani<br />
Škole Kur’ana su već otvoreni u Tutinu, Sjenici, Ribariću, De-<br />
limeđu, Ljeskovi, a u pripremi je otvaranje odsjeka u Prijepolju.<br />
Pored Vašeg velikog angažmana na polju da’ve i vjerskog buđenja,<br />
Vi ste jako aktivni i na nacionalnom buđenju Bošnjaka.<br />
KUJEVIĆ: ... vjerujem da je nacionalna svijest Bošnjaka branik<br />
naše vjere i naroda od nestanka. Stoga sam postao prepoznatljiv<br />
u svojim govorima, hutbama i predavanjima, jer ističem da je<br />
bošnjaštvo sa svojim bosanskim jezikom, vjerom islamom, maticom<br />
Bosnom, šerijatska obaveza za sve Bošnjake, a posebno<br />
na ovom prostoru.<br />
Zbog svega navedenog podržao sam nacionalne institucije<br />
koje rade na ostvarivanju i afirmaciji vrijednosti koje sam<br />
istakao. Koristim mogućnost da pozovem sve Bošnjake svijeta<br />
da podrže naše institucije: Islamsku zajednicu na čelu<br />
sa reisu-l-ulemom u Sarajevu, Bošnjačku akademiju nauka i<br />
umjetnosti, Svjetski bošnjački kongres, Bošnjačku kulturnu<br />
zajednicu, Bošnjačku nacionalnu fondaciju i ostale organizacije<br />
koje rade na istinskom ostvarivanju naših vjerskih i<br />
nacionalnih ciljeva.<br />
Kosovo<br />
U kosovskim centralnim institucijama<br />
uposleno samo 1,6 posto Bošnjaka?<br />
Na debati o zapošljavanju Vijeće Kongresa bošnjačkih<br />
intelektualaca održanoj u Prizrenu, iznijet je podatak<br />
da od 5.506, oko 90 radnika je uposleno u centralnim državnim<br />
institucijama. Predsjednik VKBIK-a Mejdin Saliji,<br />
iznoseći statističke podatke o broju uposlenih Bošnjaka u<br />
državnim institucijama, ukazao je da u određenim organima<br />
Bošnjaka uopšte i nema. “U Ministarstvu obrazovanja,<br />
nauke i tehnologije, od ukupno 228 uposlenih radi osam<br />
Bošnjaka, u Ministarstvu unutrašnjih poslova od 885 uposleno<br />
je 18, u Tužilaštvu od 353 njih 11. Zabrinjava što<br />
Bošnjaka uopšte nema u ministarstvima pravde, finansija,<br />
javne administracije”.<br />
Nepriznavanje diploma sa određenih fakulteta na Kosovu i van<br />
njega je pitanje koje godinama čeka rješenje i to sve ide na štetu<br />
Bošnjaka koji ne mogu da obezbijede svoju egzistenciju. Na<br />
skupu su iznijeti stavovi da Bošnjaci pokazuju malu zainteresiranost<br />
prilikom objavljivanja konkursa te da bošnjački politički<br />
predstavnici nedovoljno pomažu u rješavanju ovog problema.<br />
“Ako nam se ne priznaju diplome, ne možemo naći posao<br />
ni ovdje ni vani.<br />
Ovakav negativan<br />
trend će dodatno<br />
uticati na iseljavanje<br />
Bošnjaka sa<br />
Kosova tako da nas<br />
za dvadesetak godina<br />
možda i ne bude<br />
ovdje”, naglasio je<br />
Edis Jonuzi.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
44
Hrvatska<br />
Život muslimana na otoku Krku<br />
a otoku Krku danas živi 500-tinjak Bošnjaka. I ovdje se<br />
Nveć duže vrijeme javljala ideja da se ti ljudi nekako okupe<br />
i da se taj vjerski život podigne na jednu višu razinu. Rijeka<br />
je kao centar jednostavno predaleko i mi smo se ovdje najprije<br />
okupljali u jednoj privatnoj kući, poslije u jednom apartmanu,<br />
a sada je naša obitelj darovala prostor od nekih 100<br />
kvadrata, gdje se petkom obavlja džuma-namaz (muslimanska<br />
molitva petkom op.ur.), a subotom održava vjeronauk”, priča<br />
Teofik Čočić, jedan od najstarijih i najistaknutijih članova<br />
muslimanske zajednice (džemata) na otoku Krku. Nakon rata<br />
u BiH, broj Bosanaca i Hercegovaca na otoku Krku znatno se<br />
povećao, tako je i okupljanje tih ljudi i organiziranje njihovog<br />
vjerskog života iz dana u dan postajalo sve potrebnije. “Mi<br />
danas na otoku Krku imamo cijelo jedno naselje Bosanaca i<br />
Hercegovaca koji su tu stigli prije rata, ali imamo i situaciju da<br />
Crna Gora<br />
Nakon sto godina klanjana dženaza-namaz<br />
šehidima Plava i Gusinja (1912-1913)<br />
su mnogi drugi raštrkani po cijelom otoku i takoreći dosta odsječeni.”<br />
Vjeronauk, pojašnjava Čočić, nije važan samo zbog<br />
teološke naobrazbe, već i zbog druženja i raznih kulturnih<br />
manifestacija koje se na ovim druženjima najavljuju i organiziraju.<br />
“Njegovanje<br />
bosanskohercegovačke<br />
kulturne baštine<br />
bitan je faktor<br />
u borbi protiv<br />
asimilacije”, kaže i<br />
Hajrudin Mujkanović,<br />
glavni imam<br />
džamije u Rijeci. Ujedno zadužen i za sadržaje vjeronauka na<br />
otoku Krku, Mujkanović smatra kako je najvažnije da Bosanci<br />
i Hercegovci koji ovdje žive zadrže neku kulturološku, pa tako i<br />
emotivnu vezu sa zemljom iz koje dolaze. “I ja moram priznati<br />
da su ta djeca dosta toga naučila, ipak su to bili ljudi koji su<br />
se bili potpuno asimilirali. Ali eto, hvala dragom Bogu, malo<br />
kroz džumu, malo kroz džemat, malo kroz nekakve aktivnosti,<br />
pogotovo kroz islamski vjeronauk i kroz tu djecu, uspijevamo,<br />
da tako kažem, vratiti te naše ljude iz mrtvih, da postanu svjesni<br />
kome pripadaju, tko su i što su i odakle su došli na kraju krajeva”,<br />
kaže Mujkanović. (www.islamska-zajednica.hr)<br />
Početkom prošle sedmice u Plavu je u organizaciji Mešihata<br />
Islamske zajednice u Crnoj Gori, te Islamske zajednice i<br />
Kulturnog centra Plava i Gusinja iz Njujorka, klanjana dženaza,<br />
povodom stogodišnjice zločina i nasilnog pokrštavanja Bošnjaka<br />
i Albanaca u Plavu i Gusinju u periodu 1912.-1913. Dženazi<br />
je prisustvovalo oko 2.500 Bošnjaka i Albanaca, te vjernika<br />
iz drugih djelova Crne Gore, te SAD- a, BiH, Kosova i Srbije.<br />
Gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović, koji je i predsjed-<br />
nik Organizacionog odbora za obilježavanje stogodišnjice<br />
zločina, je kazao da je današnji dan “sjećanje na nevino stradale<br />
Bošnjake i Albance ovog kraja, koji su stradali nakon što<br />
su odbili da promijene svoju vjeru”.<br />
“Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje, nikada se ne može zaboraviti<br />
ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena.<br />
Nadamo se da će spomen na žrtve počinjenih zločina naći<br />
mjesta na stranicama istorije nove i moderne Crne Gore, a<br />
isto tako i da će se stanovnici ove kotline osloboditi straha,<br />
da im neko ne ukrade i ne sakrije istinu o 1913. Mi Bošnjaci<br />
i Albanci imamo obavezu, da se jasno i nedvosmisleno odredimo<br />
protiv zla zlih ljudi. Neutralnost pomaže dželatu, nikad<br />
žrtvi, a šutnja hrabri tiranina, nikad potlačenog”, kazao<br />
je Šahmanović dodajući da je cjelokupno stanosvništvo plav-<br />
sko-gusinjske kotline nasilno pokršteno, a sloboda na odabir<br />
vjere je bila ukinuta. “U tim trenucima stotine Plavljana<br />
i Gusinjana je odbilo da promijeni vjeru. Podignutog čela<br />
otišli su u sigurnu smrt. Za nas, to su najveći borci za ljudska<br />
prava. Ubijeni su zbog toga što su bili druge vjere i što su<br />
imali drugačija imena. Zločini o kojima govorimo ne smiju<br />
biti tek puke riječi koje će se prevaliti preko naših usana.<br />
Moramo znati osjetiti težinu zločina, svo zlo i svu bol koja<br />
je našim precima nanešena. Utvrđivanje i konačno priznanje<br />
istine o zločinima nad muslimanima Plava i Gusinja počinjenih<br />
od strane tadašnih crnogorskih vlasti i utvrđivanje odgovornosti<br />
najuzvišenija je dužnost naše generacije. Spomen<br />
obilježje ubijenim u 1912.-1913. godini naša je obaveza, i<br />
to će biti naš podsjetnik na vakat zuluma i garant da nam se<br />
zločini nikada više ne ponove”.<br />
Kosovo<br />
Majkl Kirbi, američki ambasador u Srbiji: SAD ne žele<br />
novu Republiku Srpsku na Kosovu jer to nije dobro<br />
ispalo ni u BiH<br />
irbi je novinarima u Novom Pazaru kazao da SAD sa interesovanjem razmatraju<br />
Kprijedlog K Beograda o zajednici srpskih opština na Kosovu. Međutim, on je kazao<br />
da Sjedinjene Države još ne znaju šta takav prijedlog (zajednica srpskih opština)<br />
zapravo znači. “Nije tajna da SAD ne žele Republiku Srpsku na Kosovu, jer to nije<br />
dobro ispalo ni u Bosni i Hercegovini”, dodao je ambasador Majkl Kirbi.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
45
Zločin<br />
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica<br />
Vrhovnog savjeta odbrane SRJ<br />
Perišić u panici: Bosanski Srbi su pred porazom<br />
Nastavljamo sa objavljivanjem su za dva mjeseca borbe izgubili oko<br />
svjedočenja Srba o ratnim 3.000 ljudi ili prosječno oko 1.500.<br />
zločinima nad Bošnjacima tokom Međutim, pošto je intenzitet borbenih<br />
dejstava bio daleko manji, taj broj<br />
agresije na Bosnu i Hercegovinu.<br />
se kreće oko 1.000 u septembru, a u<br />
Svjedočenja koja ćemo objaviti oktobru negdje oko 2.000 ljudi. Gubici<br />
u materijalnim sredstvima jesu:<br />
u nastavku su transkripti sa<br />
sjednica Vrhovnog savjeta 15 tenkova, oko 30-ak raznoraznih<br />
odbrane tadašnje SRJ a koji su artiljerijskih oruđa i protivavionskih i<br />
druga sitnija sredstva.<br />
objavljeni u Hagu u procesu MOMIR BULATOVIĆ: Da li su<br />
suđenja Momčilu Perišiću tenkovi zarobljeni ili uništeni?<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Srpsku stranu priče o ratnim<br />
zločinima nad Bošnjacima<br />
nastavljamo objavljivanjem<br />
transkripta sa sjednica Vrhovnog savjeta<br />
odbrane tadašnje SRJ a koji su<br />
objavljeni u Hagu u procesu suđenja<br />
Momčilu Perišiću. Transkripte koje<br />
ćemo objavljivati u nastavku prenosimo<br />
sa stranice agencije “Sense” i “Enovine”.<br />
Sjednica Vrhovnog savjeta održana<br />
28.10.1994.<br />
MOMČILO PERIŠIĆ: Gospodo<br />
predsjednici, ja bih vas u najkraćim<br />
crtama upoznao sa situacijom u Bosni.<br />
Muslimansko-hrvatske snage su<br />
prešle u opštu ofanzivu, sa ciljem da<br />
presjeku zapadni dio Republike Srpske<br />
na pravcu Bihać prema Bugojnu.<br />
Na tom prostoru ostvarile su određene<br />
uspjehe.<br />
Vidite da se ovi njihovi klinovi, što<br />
je predviđanje njihovih namjera, poklapaju<br />
otprilike sa prostorom - ova<br />
crna crta je ono što je Kontakt grupa<br />
dala da pripadne hrvatsko-muslimanskoj<br />
koaliciji. Znači, oni su tu prešli u<br />
ofanzivu, prešli su u ofanzivu na pravcu<br />
Bjelašnica prema Goraždu i iz Goražda<br />
prema Bjelašnici, sa ciljem da se<br />
spoje i da naprave put u ovoj enklavi.<br />
Takođe, imaju izražena dejstva prema<br />
koridoru. Do sada su, od 1. septembra<br />
uspjeli da osvoje 843 kvadratna kilometra<br />
prostora. Sa tog prostora Srbi su<br />
morali da povuku ukupno oko 15.750<br />
stanovnika. Dosadašnji ukupni gubici:<br />
poginulo je 536 pripadnika, teže<br />
ranjeno 673, lakše ranjeno 1.842, nestalo<br />
ili zarobljeno 235. To znači da<br />
MOMČILO PERIŠIĆ: Tenkovi<br />
su zarobljeni, jer je došlo do naglog<br />
povlačenja Srba sa ovog prostora.<br />
Postignuto je iznenađenje od strane<br />
Muslimana. Imamo indicija da je<br />
tamo još i rađeno nešto na uticaju o<br />
povlačenju boraca sa prve linije fronta.<br />
Nismo uspjeli da dokučimo da li su<br />
to lokalni organi vlasti, ili je to možda<br />
čak neko uradio po nalogu Republike<br />
Srpske, sa ciljem da svoj politički<br />
poraz, na neki način, opravdaju vojničkim<br />
porazom. Ti ljudi su, u prvom<br />
redu, psihološki iznuravani, govoreći<br />
im da je to prodato, šta oni brane itd.<br />
Drugo, postignuto je sinhronizovano<br />
veliko iznenađenje od strane<br />
muslimanskih snaga, a mi mislimo<br />
i drugih. Sva ova sredstva su ostala<br />
zbog nemogućnosti pokretanja. Nešto<br />
su uspeli da uništa, ali gro nije<br />
uništen.<br />
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: To<br />
je slična situacija sa onom u Zapadnoj<br />
Slavoniji, kada su odatle otišli bez<br />
ikakvih razloga.<br />
MOMČILO PERIŠIĆ: Jeste. Novi<br />
momenat jeste da je pored intenzivnih<br />
dejstava Petog korpusa, intenzivirana<br />
su i dejstva Sedmog korpusa muslimanskih<br />
snaga. Juče su se uključile<br />
i snage Herceg-Bosne na pravcu od<br />
Tomislavgrada ili Duvna, prema Malovanu,<br />
vjerovatno sa ciljem da presjeku<br />
kompletan ovaj prostor i da na taj<br />
način dovedu u težu poziciju Republiku<br />
Srpsku, a posebno Republiku Srpsku<br />
Krajinu. Sva ova događanja treba<br />
posmatrati u kontekstu, da se stvori<br />
što povoljnija situacija za Muslimane<br />
i Hrvate u Bosni, ali i Hrvate pred<br />
diplomatske pregovore, jer pogoršanje<br />
stanja ovde stvara uslove za neku<br />
prednost Hrvata u odnosu na RSK.<br />
Ako bi se to dalje nastavilo i oni prešli<br />
u opštu ofanzivu, obzirom na položaj<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
46<br />
Srba, mi predviđamo sljedeće. Srbi će<br />
polako, kao i do sada, gubiti prostor i<br />
dalje, do određenog stepena, a potom<br />
će nastati veliki pad morala i doći će<br />
do masovnijeg napuštanja Republike<br />
Srpske, u prvom redu od strane civila,<br />
a u nekoj kasnijoj fazi i vojnika.<br />
Zašto je došlo do ovoga - lako je<br />
vidjeti iz odnosa snaga. Do sada je<br />
prednost Srba bila isključivo materijalnotehnički<br />
faktor; bili su inferiorni<br />
i u broju ljudi i u svemu, prostor<br />
i vrijeme nisu radili za njih, ali sada<br />
je izbalansiran materijalno-tehnički<br />
faktor i prelazi na stranu Muslimana,<br />
a materijalno-tehnički faktor utiče<br />
negativno i na moral; vrijeme radi za<br />
Muslimane. Dvadeset odsto Srba sa<br />
kompletnog tog prostora od ukupnog<br />
stanovništva drži 70 i nešto odsto<br />
prostora, što je neodrživo. Vi znate<br />
da su velike vojskovođe u osvajanju<br />
prostora, da bi išli na novi, napuštali<br />
stari, bez obzira što su osvojili, ali<br />
ovi teže po svaku cijenu da ga zadrže<br />
i to će u ovakvim uslovima biti nemoguće.<br />
Neminovno je da, i bez udara<br />
avijacije, postepeno gube prostor. Ako<br />
dođe do udara avijacije, selektivno ili<br />
masovnije, proces gubljenja prostora<br />
biće još izraženiji. Odnos snaga, na<br />
primjer u artiljeriji, j je skoro jedan prema<br />
jedan, i čak su superiorniji. Želio<br />
bih da napomenem kako ova situacija<br />
može uticati na bezbjednost SRJ.<br />
Prvo, stanje u Vojsci SRJ. Vi znate da<br />
smo preduzeli određene mjere borbene<br />
gotovosti. Prema razvoju situacije,<br />
momentalno nema potrebe za višim<br />
stepenom borbene gotovosti, ali obzirom<br />
na stanje Vojske, morali bismo<br />
nešto preduzeti u narednom periodu,<br />
a posebno po pitanju materijalnog<br />
faktora.<br />
Popunjenost ubojnim sredstvima:<br />
pješadijska municija za podršku u pješadiji<br />
je 37 odsto, što je malo. Artiljerijska<br />
municija za protivoklopnu borbu<br />
je 46 odsto. PA municija cijevna<br />
je 47 odsto. Kritična ubojna sredstva<br />
ukupno u naoružanju našem je - mina<br />
120 mm imamo samo 16 odsto, raketa<br />
64 itd. Pogonska sredstva: benzina<br />
imamo 46 odsto, dizel goriva 21, mlaznog<br />
goriva osam odsto, intendantska<br />
sredstva 20 odsto i odeće 25 odsto. To<br />
je u materijalnim rezervama Vojske<br />
Jugoslavije.
Da se odmah zaustavi muslimanska<br />
ofanziva<br />
Stanje je sljedeće. Ukupna popunjenost<br />
Vojske Jugoslavije, prema<br />
mirnodopskoj formaciji, odnosno po<br />
onom usvojenom broji 126.000.<br />
Mi smo momentalno popunjeni sa<br />
74 odsto, a ovo se prije svega odnosi<br />
na to što u ovom periodu moramo, na<br />
neki način, da premostimo nedostatak<br />
mladića, jer se prešlo na sistem sa 18<br />
na 21 godinu, a radi štednje ne pozivamo<br />
adekvatan broj vojnih obveznika<br />
da ih zamijeni, tako da je to 74 odsto.<br />
To ovdje imate po kategorijama.<br />
Izražen je odliv kadra, zbog ukupne<br />
situacije, a prije svega zbog neriješenih<br />
stambenih pitanja, zbog relativno niskih<br />
primanja i nuđenja većih primanja<br />
u drugim strukturama. Otišlo je,<br />
mimo penzionisanja, od 1. 1. do 30.<br />
9. 1994. godine, iz vojske podoficira<br />
391 i oficira 413 - ukupno 804 čovjeka.<br />
To znači da je otišlo ljudi onoliko<br />
koliko iškolujemo za godinu dana,<br />
što je veoma indikativno i složeno, o<br />
čemu ubuduće moramo voditi računa<br />
(…) Nešto bih rekao o našem prijedlogu<br />
mjera.<br />
Prvo, predlažemo da Vlada SRJ<br />
odmah uputi najstrožiju protestnu<br />
notu OUN, stalnim članicama Saveta<br />
bezbjednosti, predstavnicima Kontakt<br />
grupe i UNPROFOR-u, sa zahtjevima<br />
da se odmah obustavi - na diplomatskom<br />
planu - muslimanska ofanziva,<br />
a posebno ofanziva iz zaštićenih<br />
zona. Nisam napomenuo da je zona<br />
oko Sarajeva zaštićena, a oni je koriste<br />
za agresivne namjere, koriste i onu<br />
iz Bihaća itd. Mi smo blokadu prema<br />
Republici Srpskoj uveli sa<br />
ciljem da se stvore uslovi za<br />
mirno rješavanje krize, a nikako<br />
da se kriza riješi putem<br />
rata. Međutim, Muslimani<br />
su ohrabreni čak i javnom<br />
podrškom SAD. Ako se to<br />
tako nastavi, onda će Srbi<br />
tamo zaista doći u bezizlazni<br />
položaj.<br />
Drugo, molim da se dodijele<br />
finansijska sredstva<br />
koja su već odobrena - onih<br />
36 miliona, što smo do sada<br />
već potrošili na povećane<br />
mjere borbene gotovosti i što ćemo<br />
potrošiti. Ako ne bude ništa uz tih 36<br />
miliona, imamo “na glavu” da se postavimo<br />
i izdržaćemo do kraja godine.<br />
Dosadašnji<br />
ukupni gubici:<br />
poginulo je 536<br />
pripadnika, teže<br />
ranjeno 673,<br />
lakše ranjeno<br />
1.842, nestalo<br />
ili zarobljeno<br />
235. To znači<br />
da su za dva<br />
mjeseca borbe<br />
izgubili oko<br />
3.000 ljudi ili<br />
prosječno oko<br />
1.500.<br />
Dalje, ako je moguće, da<br />
se preko Savezne vlade odobre,<br />
pored tih 36 miliona, dodatna<br />
sredstva od 7,5 miliona<br />
dinara za utrošak za liječenje<br />
ranjenika iz Vojske Republike<br />
Srpske i bolesnika iz RSK.<br />
VMA nam je u izuzetno teškoj<br />
situaciji. Vi znate da za sanitetsko<br />
obezbeđjenje Vojske<br />
Jugoslavije nije predviđen ni<br />
dinar u startu - za zbrinjavanje<br />
ranjenika, nego samo za<br />
Vojsku Jugoslavije, a mi ih<br />
primamo non-stop. To VMA<br />
i druge institucije dovodi u veoma tešku<br />
poziciju, tim prije što oni od tih odobrenih<br />
sredstava moraju da utroše postojeća,<br />
a svi prihodi idu u Saveznu vladu.<br />
Oni će cio teret svoje zločinačke greške da prebace na<br />
one koji su najviše učinili da se sačuva taj narod<br />
S<br />
LOBODAN MILOŠEVIĆ: Podsjetio bih vas na reakciju Karadžića<br />
i Krajišnika kada smo im predočili razvoj situacije da će biti<br />
natjerani. Oni su tada rekli: “I bolje je da budemo natjerani, samo da ne<br />
prihvatimo!” Onda smo im rekli: “Da budete natjerani, znači mnogo mrtvih”,<br />
kažu: “Za žrtve se ne pita!” Prema tome, da bi svoju sujetu sačuvali,<br />
da nisu oni ti koji su prihvatili mirovni plan, zato što im je malo pola<br />
Bosne i Hercegovine, oni će da dozvole da mnogo ljudi izgine! Pozadina je<br />
ovo: oni će za to da optuže Vojsku Republike Srpske. Oni će cio teret svoje<br />
zločinačke greške da prebace na one koji su najviše učinili da se sačuva taj<br />
narod, a to je Vojska! Na kraju će politički Vojska tamo da plati ceh, a ne<br />
političko rukovodstvo! Nadam se da to neće da uspije, ali je to naciljano<br />
apsolutno u tom pravcu. Ja znam kako oni razmišljaju - mi smo od njih<br />
pravili političare.<br />
Njihova politička pamet je vrlo jednoznačna. Oni su našli da krivac<br />
bude Vojska! I Vojska će da plati, nažalost, ceh! To nije jasno Mladiću i<br />
njegovom štabu, jer da mu je bilo jasno, on ne bi pustio da ga tako manipulišu.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
47
Društvo<br />
Prvi bosanski konvoj humanitarne pomoći<br />
sirijskom narodu<br />
Dali smo im emanet<br />
da ih nećemo zaboraviti<br />
U organizaciji udruženja Piše: Zemira Gorinjac<br />
“Solidarnost” a u suradnji<br />
Prvih dana, nakon<br />
sa mnogim udruženjima<br />
što smo obznanili<br />
pokretanje<br />
iz Bosne i Hercegovine, projekta upućivanja konvoja<br />
humanitarne pomoći<br />
organizovan je prvi bosanski<br />
sirijskom narodu, osjetili<br />
konvoj humanitarne pomoći smo strah i neizvjesnost.<br />
sirijskom narodu. Ideja Veličina projekta nametala<br />
je veliku odgovornost.<br />
vodilja za organizovanje Pa ipak, naša čvrsta volja<br />
nadjačala je naše strahove<br />
konvoja bia je činjenica da i odlučno smo krenuli ka<br />
kao narod koji je doživio svom cilju. Iskreni nijet i<br />
čvrsta volja otvorili su nam<br />
strahote rata imamo<br />
vrata Allahove pomoći.<br />
obavezu pomoći druge Uz Njegovu volju ubrzo smo dobili<br />
konkretnu pomoć od strane brojnih<br />
onako kako su nas pomagali pojedinaca i udruženja. Svima smo<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
48<br />
Vraćamo se u<br />
Bosnu noseći<br />
tešku sliku<br />
patnje jednog<br />
naroda, sliku<br />
koja će nas<br />
dugo proganjati<br />
i činti dušu<br />
nemirnom i<br />
ranjenom.<br />
saopćili važan princip ovog projekta,<br />
dakle, smatrali smo da konvoj<br />
ima svoju opravdanost samo ako<br />
sve bude donirano: Kamion, gorivo,<br />
robe. Odmah smo se dali u pronalaženje<br />
donatora za kamione, kombi<br />
vozila za logistiku konvoja, gorivo.<br />
Narednih mjesec dana kontaktirali<br />
smo bezbroj bosanskih firmi koje<br />
imaju, ne jedan, već nekoliko kamiona,<br />
ali nažalost niko nije bio voljan<br />
donirati svoj kamion u humanitarne<br />
svrhe, odnosno uspjeli smo pronaći<br />
samo jedan kamion i potrebno gorivo<br />
za njega.<br />
Druga faza<br />
S obzirom da do predviđenog<br />
roka nismo uspjeli<br />
dobiti tražene donacije<br />
odlučili smo se da prijevoz<br />
humanitarne pomoći bude<br />
osvaren pomoću return<br />
turskih kamiona. To nam<br />
je omogućilo prelazak u<br />
drugu fazu prikupljanja<br />
humanitarne pomoći od<br />
odjeće, obuće, prehrambenih<br />
artikala svih vrsta,<br />
higijenskih potrepština,<br />
svega onog što bi i sebi željeli. Formirali<br />
su se timovi udruženja “Solidarnost”<br />
u Tuzli, Sarajevu, Zenici,
Travniku, D. Vakufu, Cazinu, Bosanskj<br />
Krupi i Bihaću, kao mjestu<br />
gdje je sjedište Udruženja. Pored<br />
toga Udruženje “Tesnim”, “Pomozi<br />
ba”, “AHI”, “DAR”, “MIRIS”, “Selam”,<br />
“SADAKA”, grupe građana<br />
radili su na prikupljanju donacija.<br />
Pozive da doniraju nešto od prehrambenih<br />
artikala ili bilo šta drugo<br />
slali smo mnogim trgovačkim<br />
centrima, ali na žalost nismo naišli<br />
na spremnost da se na taj način pomogne<br />
akcija. Formirali smo tri sabirna<br />
centra gdje su građani mogli<br />
dostavljati svoje donacije: Sarajevo,<br />
Zenica i Bihać. U Bihaću smo odlučiti<br />
prikupljati donacije od građana<br />
po trgovačkim centrima što se pokazalo<br />
vrlo uspješnim. Naši volonteri<br />
u Zenici i Tuzli su kontaktirali<br />
pojedince i firme. Za prikupljanje<br />
donacija po trgovačkim centrima<br />
trebalo nam je mnogo volontera.<br />
Perid ispita limitirao je rad aktivista<br />
“Solidarnosti”, pošto ih je većina<br />
studenti. Allah nam je poslao u<br />
pomoć aktiviste Kluba ekstremnih<br />
sportova “Kodokan” koji su dali veliku<br />
pomoć u ovom periodu. Nakon<br />
završetka prikupljanja donacija građana<br />
slijedio je težak zadatak. Sortiranje<br />
artikala, izrada specifikacije i<br />
priprema dokumentacije za kretanje<br />
konvoja. Izrada specifikacije sadržaja<br />
humanitarne pomoći je<br />
bila frustrirajuća. Istovremeno<br />
sa zahtjevnim procesom<br />
izrade specifikacije<br />
i priprema dokumentacije<br />
trajala je potraga za return<br />
kamionima. Neočekivano<br />
smo naišli na problem,<br />
gdje nijedna od firmi sa<br />
kojom smo kontaktrali<br />
nije bila voljna za 1.500<br />
pa ni za 2.000 eura po<br />
kamionu voziti pomoć do<br />
Antakije, granice sa Sirijom. Umjesto<br />
da krenemo 2. februara mi smo<br />
tražili kamione punih 8 dana. Mnogi<br />
su se uključili u potragu i Allah je<br />
dao da se javi bosanska firma Activ<br />
trans Tuzla koja je dala najbolju ponudu<br />
od 4.500 eura za oba kamiona.<br />
Tada slijedi utovar kamiona jedan u<br />
Zenici i dijela brašna od 2 tone u Bihaću<br />
a drugi kamion bio je pomoć<br />
u Sarajevu i Bihaću. Nakon završenih<br />
procedura konačno krećemo ka<br />
Siriji. Prelazak granica prošao je uz<br />
uobičajene proceduralne komplikacije.<br />
Prvi odmor napravili smo u<br />
Bugarskoj. U Bugarskoj smo odmarali<br />
u kombiju na nekoj benzinskoj<br />
pumpi. Smrzavali smo se. Dok kombi<br />
ne grije užasno je hladno. Ujutro<br />
u petak stižemo na tursku granicu.<br />
Kamini su kasnili iz razloga što<br />
Užasna vrućina,<br />
sparina i<br />
smrad osjetio<br />
se u šatoru.<br />
Rekoše da je<br />
ljeti užasno,<br />
nepodnošljivo<br />
je u tome<br />
biti danju a<br />
noću hladno.<br />
Zaplakala sam<br />
vidjevši taj<br />
užas.<br />
imaju obavezu odmaranja.<br />
Zahvaljujući Midhatu Kasapu,<br />
koji je bio vođa puta<br />
i njegovom poznanstvu<br />
mnogih Bošnjaka u Turskoj<br />
svo vrijeme puta smo<br />
imali besplatno prenoćište.<br />
Nažalost, u Turskoj se<br />
suočavamo sa teškim problemima<br />
oko carine robe.<br />
Iako je problem za nas<br />
na momente bio nerješiv<br />
imali smo sreću, odnosno<br />
u pomoć nam je pritekao veliki humanista<br />
Husein Kansu koji nam je<br />
riješio sve probleme.<br />
Konačno u Antakiji<br />
Čini mi se da su administrativni<br />
problemi definitivno iz nas. Krećemo<br />
ka Hataju i gradu Antakija sa<br />
stankom u Adani gdje nas dočekuju<br />
Bošnjaci, nezaboravna gospoda<br />
Kasim i Redžo. Prelijepo druženje<br />
sa nasim Bošnjacima, ručak koji su<br />
nam priredili, dobro su nas okrijepili.<br />
Kasnije, navečer bez ikakvih<br />
poteškoća stigli smo u Antakiju gdje<br />
nas je dočekao Salih, predstavnik<br />
IHH-a. Ujutro krećemo u Rejhanli<br />
krizni štab IHH-a, taj dan posjećujemo<br />
bolnicu sa sirijskim izbjeglicama<br />
i jedan sabirni centar. Susret<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
49
sa ranjenima u bolnici je bio dirljiv i<br />
bolan, pogotovo jer smo vidjeli puno<br />
djece invalida ali i žena. Silno smo im<br />
željeli pomoći i odlučili smo svakom<br />
od njih donirati nešto novca da sebi<br />
kupe što treba. Jedan dječak bez noge<br />
sa ožiljcima na licu, izgledao je po ponašanju<br />
kao starac. Nije dozvoljavao<br />
da se fotografiše. Djeca koja su nepokretna<br />
sa posebnom dozom smirenosti<br />
posmatrali su šta se oko njih dešava.<br />
Teško je bilo sve to gledati. Kasnije<br />
odlazimo u drugi sabirni centar gdje<br />
nas je stanje, koje smo tamo zatekli,<br />
posebno dirnulo. Na malom prostoru,<br />
sa samo jednim toaletom, živjelo je<br />
30 porodica sa preko 300 djece svih<br />
uzrasta. Pregrada za cijeli prostor bila<br />
su dva improvizirana zida od najlona.<br />
Nema grijanja, hranu im neko donosi,<br />
djeca ne idu u školu. neki mjesecima<br />
nisu kupani. Muškarci, žene, djeca,<br />
djevojke, svi zajedno. Neke sestre su<br />
imale i nikabe. Pitala sam se kako je tu<br />
noću. Tu ne postoji privatnost. Kako<br />
je majkama sa bebama, bebama kojih<br />
je tu bilo preko dvadeset. Kad smo stigli<br />
jedna djevojka mi priđe, jedina je<br />
znala govoriti engleski. Pita me da li<br />
sam muslimanka. Nije znala za Bosnu,<br />
ali njena mama i strina jesu. Pozvala<br />
me da uđem kod njih da sjednem, dali<br />
su mi spužvu da sjednem. Silno su<br />
željeli pričati. Jedna nana je uputila<br />
dovu. Objasnili su joj otkud dolazimo.<br />
Strina je rekla da je plakala kad je bio<br />
rat u Bosni. Sad je ostala bez<br />
muža, ostala je sama sa troje<br />
djece. Tu je bilo mnogo<br />
muškaraca sposobnih za rat,<br />
ali su bili tu. Kuća u kojoj<br />
žive nije ni u čijoj nadležnosti<br />
iako je unutar Turske<br />
u Rejhanliju. Tako da su<br />
prepušteni milosti humanitarnih<br />
organizacija koje<br />
navrate i nešto im doniraju.<br />
Sirija<br />
Stižu i naši kamioni što<br />
nas čini posebno sretnim.<br />
Napokon se ostvario naš cilj.<br />
U toku noći desio se istovar<br />
sa kamiona na kamion. Dogovor<br />
je da muški dio tima<br />
ide unutar Sirije sa kamionima i tamo<br />
dijele pomoć. Zbog opasnosti žene ne<br />
mogu ići, odlučeno je da sa nama ide<br />
jedan naš član, u razgledanje šatorskih<br />
naselja unutar Turske. Međutim, ja,<br />
Sabaha Gradinocić i Anel Mameledžija<br />
sjeli smo u jedan kamion sa bratom<br />
Salihom. Vozili smo se ne znajući<br />
da ćemo ići u Siriju i to preko drugog<br />
manjeg prelaza. Odjednom kamioni<br />
staju, kažu da smo zaksanili. Vojska<br />
je zaustavila ulazak kamiona, čekamo<br />
pola sahata. Dolazi Salih i brzo uskačemo<br />
u neki kombi bez sjedišta.Čučeći<br />
se vozimo i vrlo brzo stižemo do granice.<br />
Ne smijemo snimati i fotografisati<br />
Nakon<br />
završetka<br />
prikupljanja<br />
donacija<br />
građana<br />
slijedio je<br />
težak zadatak.<br />
Sortiranje<br />
artikala, izrada<br />
specifikacije<br />
i priprema<br />
dokumentacije<br />
za kretanje<br />
konvoja. Izrada<br />
specifikacije<br />
sadržaja<br />
humanitarne<br />
pomoći je bila<br />
frustrirajuća.<br />
zbog zabrane od strane turske<br />
vojske. Izlazimo na nekom<br />
brdu, prelazimo jedan<br />
dio gdje je žica razvaljena.<br />
Ulazimo u kombi, polahko<br />
krećemo i prolazimo kroz<br />
kamp koj broji 17.000 izbjeglica.<br />
Prizori su poražavajući.<br />
Blato svuda okolo. Šatori<br />
okruženi blatom. Djeca prljava,<br />
umazana, nijemo te<br />
posmatraju, očekuju da im<br />
nešto daš. Krišom smo im<br />
dali malo slatkiša. Vidimo<br />
male trgovine pod šatorom,<br />
u njima povrće, za one koji<br />
imaju novca. Žene iznijele<br />
tepihe koji se pokvase tokom<br />
noći od vlage na zemlji<br />
da se suše. Neki sjede vani u<br />
tom blatu i piju čaj. Drveni poljski wc,<br />
svuda okolo posut kreč, zbog straha<br />
od zaraze.<br />
Odlazimo u drugi kamp Atma sa<br />
3.000 izbjeglih i nalazimo ih u još većem<br />
blatu i lošijim uvjetima. Imamo<br />
priliku obići šatore i pogledati kako je<br />
unutra. U jednom živi majka sa sinčićem<br />
i mentalno retardiranom kćerkom.<br />
Ispod jastuka dječaka je nož kao<br />
element sigurnosti. U drugom šatoru<br />
majka sa 8 djece. Užasna vrućina, sparina<br />
i smrad osjetio se u šatoru. Rekoše<br />
da je ljeti užasno, nepodnošljivo je u<br />
tome biti danju a noću hladno. Zaplakala<br />
sam vidjvši taj užas. Djevojčica<br />
50
koja nas je sa još nekoliko djece cijelo<br />
vrijeme pratila reče mi na arapskom.<br />
“To je život“. Bol i tuga koju smo<br />
vidjeli ovdje su sramota za ummet,<br />
za nas muslimane. Donirali smo im<br />
500 eura za kupovinu goriva. Pitaju<br />
nas odakle dolazimo. Drago im je<br />
kad smo rekli da smo iz Bosne. Nakon<br />
toga, idemo se sastati sa drugim<br />
dijelom našeg tima koji je krenuo sa<br />
kamionima pomoći. Ostavljamo šatorska<br />
naselja i svo vrijeme puta plačemo<br />
i dovimo Allahu da im se smiluje.<br />
Salih odlazi po dio našeg tima,<br />
a mi ostajemo sa mladim borcima,<br />
koji nas ljubazno pozivaju da obavimo<br />
namaz u njihovim prostorijama, časte<br />
nas čajem i keksima. Pričaju nam o<br />
oslobođenju dva aerodroma i stanju u<br />
Siriji. Mi njih obaveštavamo šta smo<br />
donijeli od pomoći. Soba je mračna,<br />
posteljina prljava. Pitam ko im kuha.<br />
Rekoše žena od jednog borca ili oni<br />
sami. Svi su jako mladi, uglavnom do<br />
30 godina. Jedan mladi borac svima<br />
je ostao u posebnom sjećanju.Zračio<br />
je nekom posebnom energijom. Pjevao<br />
nam je u kombiju pjesmu koju vojnici<br />
pevaju o Siriji. Svi smo to odmah sebi<br />
na mobitele spremili. Dolazi i ostatak<br />
našeg tima, sa dva vojnika krećemo u<br />
obilazak kuća u podjelu naše pomoći<br />
po kućama. Dio pomoći sa kombijem<br />
smo odlučili dijeliti po kućama. I tu<br />
opet tuga. Po nekliko porodica sa dosta<br />
djece živjelo je u jako oskudnim<br />
prostorijama kuća koje su napuštene.<br />
Vidjeli smo da suše stari kruh, jedino<br />
što koriste je krompir i korijen jedne<br />
bodljikave korov biljke, i njega uskoro,<br />
kad nastupe suše, neće biti. Zanimljivo<br />
je da nisu nametljivi kao naš<br />
narod kad je bio rat. Kad smo dijelili<br />
pomoć oni su tako polagano, smireno,<br />
sve to primali i posmatrali nas.<br />
Djeca su bila presretna zbog bombona<br />
i drugih slatkiša.<br />
Približava se akšam i mi polahko<br />
idemo ka izlazu iz Sirije. Prolazimo<br />
opet kamp Kerama sa 17.000 izbjeglica.<br />
Izlazimo i rastajemo se teška<br />
srca sa mladim borcima, koji su nam<br />
bili pratnja. Obećali smo da ćemo<br />
doviti Allahu za njih. Ostavili smo<br />
Siriju iza sebe. Vidjeli smo Siriju siromašnu<br />
od strahota režima. Sirija<br />
i njen narod ostaju u patnji kojoj se<br />
kraj ne nazire.<br />
Povratak kući<br />
Vraćamo se u Bosnu noseći tešku<br />
sliku patnje jednog naroda, sliku koja<br />
će nas dugo proganjati i činiti dušu nemirnom<br />
i ranjenom. Do Istanbula smo<br />
se vozili maratonski dvadesetak sati uz<br />
prekid za toalet i namaz. Vjetar je zanosio<br />
kombi, kiša i magla su otežavali<br />
put. Došli smo u pet sati ujutro, sačekali<br />
sabah i nakon toga spavali samo<br />
dva i po sahata. Odlučili smo ostati<br />
zbog vozača Mirsada Baramovića(67),<br />
koji je pravi heroj, čovjek koji je svaki<br />
momenat koristio za učenje Kur’ana.<br />
Sutradan, nakon sabah-namaza krećemo<br />
za Bosnu, stižemo navečer u pola<br />
jedan u Zenicu. Rastajemo sa nakon<br />
12 dana zajedničkog druženja u misiji<br />
dobra. Tek po povratku kući emocije<br />
su došle do izražaja. Slike Sirije, bijede,<br />
rata, uvjeta u kojim žive, svega što<br />
taj narod proživljava, još uvijek su nam<br />
pred očima. Nekako dok si tamo bilo<br />
je lakše. Tu si uz njih. A ovako daleko<br />
insan želi ponovno nazad. Želiš im<br />
donijeti što više od ljepota koje Bosna<br />
ima. Želiš im donijeti slobodu, mir o<br />
kom sanjaju. Zahvaljujem se Allahu,<br />
dželle šanuhu, što je ova grupa ljudi<br />
bila dio tima prvog konvoja humanitarne<br />
pomoći. Nismo se poznavali, ali<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
51<br />
je Allah dao da je svako od nas imao<br />
svoju ulgu u konvoju. Iman i ibadeti<br />
bili su na visokom nivou. Skromnost<br />
koja nas je pratila svo vrijeme i želja<br />
da se što manje novca utroši bila je<br />
odlika svih nas. Pomagali smo jedni<br />
druge.<br />
Ovom prilikom veliko hvala svima<br />
koji su bili dio ove akcije a posebno<br />
hvala firmi Activ trans koja je bila korektna<br />
i ispoštovala dogovoreno. Također,<br />
hvala direktoru firme Merkez<br />
oil na donaciji kombija za putnike.<br />
Hvala medijima koji su nas podržali<br />
u ovoj akciji, hvala građanima na povjerenju.<br />
Naša akcija podrške i pomoći sirijskom<br />
narodu trajat će u kontinuitetu.<br />
Nećemo stati. Svako ko želi može donirati<br />
novčana sredstva na naš račun<br />
sa naznakom za Siriju. Dali smo im<br />
emanet da ih nećemo zaboraviti da<br />
ćemo im pomoći.
Islamnet<br />
UN<br />
Ateisti traže od Ujedinjenih<br />
nacija da ne usvoje zakon o<br />
zabrani klevetanja religije,<br />
da i dalje mogu psovati i<br />
vrijeđati islamske svetinje<br />
U novembru<br />
prošle<br />
godine lideri<br />
21 zemlje,<br />
koje okuplja<br />
Arapska liga,<br />
objavili su<br />
pred Savjetom<br />
sigurnosti UN<br />
u New Yorku<br />
da njihova organizacija<br />
želi<br />
obavezujući<br />
međunarodni okvir kako bi se osiguralo<br />
da “vjera i njeni simboli budu<br />
poštovani“, odnosno da se donese<br />
zakon o blasfemiji ili međunarodna<br />
zakonska zabrana klevetanja religije.<br />
Predstavnici islamsko-muslimanskih<br />
zemalja u Ujedinjenim nacijama najavili<br />
su da će učiniti sve da postignu<br />
konsenzus za usvajanje međunarodnog<br />
zakona o vrijeđanju vjerskih<br />
ubjeđenja i obilježja. Turski ministar<br />
vanjskih poslova Ahmet Davutoglu<br />
rekao je pred Vijećem UN-a da raste<br />
trend islamofobije. “Mi osuđujemo<br />
sve vrste poticanja na mržnju i vjersku<br />
diskriminaciju protiv muslimana,<br />
ali i ljudi drugih vjera”, kazao je on.<br />
Visoki funkcioner Organizacije za<br />
islamsku saradnje izjavio je kako će se<br />
njihova organizacija usredotočiti na<br />
dobivanje ugovora o kriminalizaciji<br />
klevete u svim narednim pregovorima<br />
sa zapadnim zemljama. Uporedo<br />
sa ovim aktivnostima ovih dana na<br />
adresu Ujedinjenih nacija stigla je<br />
peticija 45 ateističkih organizacija iz<br />
cijelog svijeta. Ateisti traže da se odbaci<br />
prijedlog muslimanskih zemalja<br />
o vrijeđanju, kako oni kažu, islama,<br />
tj. da se ne dozvoli da se usvoji islamski<br />
zakon o blasfemiji. Ateisti traže da<br />
se ne smije dozvoliti usvajanje zakona<br />
koji će im zabraniti psovanje vjerskih,<br />
posebno islamskih svetinja. Oni žele<br />
da mogu komotno vrijeđati poslanika<br />
Muhammeda, a.s., paliti Kur’an, psovati<br />
sve islamske svetinje, a sve pod<br />
izgovorom da imaju pravo slobode<br />
govora.<br />
SAD<br />
Lindsey Graham: Ubili smo<br />
4.700 ljudi bespilotnim<br />
letjelicama<br />
Iran<br />
Građani Teherana u panici zbog<br />
najezde ogromnih štakora: Teže<br />
i po pet kila, ima ih oko dvadeset<br />
pet miliona<br />
Stanovnici Teherana muku muče s<br />
najezdom ogromnih štakora. Prema<br />
izvještaju lokalnih medija koje prenosi<br />
CNN, ima ih preko 25 milijuna i dosežu<br />
težinu od čak pet kilograma. U grad<br />
su se spustili s planine Alborza, odakle<br />
stižu svakog proljeća kad počne otapanje<br />
snijega koje ih istjera iz jazbina<br />
- no ovoga puta su “nekako drugačiji”.<br />
Vjeruje se da je riječ o genetski mutiranim<br />
štakorima. “Nevjerojatno su<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
52<br />
Američki republikanski senator,<br />
ALindsey Graham, govoreći u<br />
Aklubu u malom gradu Easley, Južna<br />
Karolina, dao je dalekosežnu izjavu.<br />
Braneći dronove (korištenje bespilotnih<br />
letjelica u napadima) kao metod<br />
borbe na Blikom istoku, on je otkrio<br />
ukupan broj poginulih od ovakvih napada,<br />
izvještava EaslyPatch. Broj ubijenih,<br />
unatoč činjenici da se već osam<br />
godina koriste dronovi, nisu nikada<br />
bile otkrivene u SAD-u na zvaničnom<br />
nivou. “Mi smo ubili 4.700 ljudi”,<br />
hvalio se senator. “Nekada pogodite<br />
nevine ljude i ja to mrzim, ali mi smo<br />
u ratu, a ubili smo neke veoma visoke<br />
članove Al-Kaide”, rekao je senator,<br />
opravdavajući ubijanje muslimanskih<br />
žena i djece. “To je oružje koje se treba<br />
koristiti. Mi nemamo nikakvih jedinica<br />
u području pakistansko-afganistanske<br />
granice, inače ne bismo mogli<br />
da kontroliramo kretanje militanata<br />
u tom području”, rekao je on. Prema<br />
njegovim riječima, ideja Kongresa da<br />
napadi na specifične mete, koristeći<br />
bespilotne letjelice, moraju biti koordinirani<br />
se čini “ludom”. On je naveo<br />
kao primjer ubistvo Envera Al-Awlakija,<br />
2011. godine, američkog državljana<br />
i imama, koji je prema CIA bio<br />
ideološki lider Al-Kaide Arapskog<br />
poluostrva, a nakon ubistva Usame<br />
bin Ladena, Al-Awlaki je bio proglašen<br />
od strane američke vlade “teroristom<br />
broj jedan”. “Nisam želio da on<br />
ima suđenje. Mi se ne borimo protiv<br />
kriminala, mi vodimo rat”, rekao je<br />
Graham. Prema nekim istraživanjima<br />
apsolutno najveći broj ubijenih<br />
muslimana iz bespilotnih letjelica su<br />
civili. Prema podacima iz 2009. godine,<br />
sa ciljem da ubije devet komandanata<br />
Al-Kaide, Amerika je ubila<br />
700 civila. Američki mediji nedavno<br />
su objavili tekst o bivšem operatoru<br />
bespilotnih letjelica, 27-godišnjem<br />
Brandonu Bryantu iz Montane, koji<br />
je skoro deset godina radio kao operator.<br />
“Vidio sam kako muškarci, žene i<br />
djeca umiru tokom tog vremena. Nikada<br />
nisam mislio da ću ubiti toliko<br />
mnogo ljudi. U stvari, mislio sam da<br />
ne mogu uopšte nikoga da ubijem.”<br />
Bryant je istakao kako je, nakon što<br />
je ubio prvih dvoje ljudi u zračnom<br />
napadu, plakao na putu kući, vraćajući<br />
se s posla. Komentirao je i o tome<br />
kako je osjetio da gubi zdrav razum.<br />
Bryant je opisao u detalje kako je<br />
greškom, ali po naredbi, ubio dječaka<br />
u Afganistanu. Prije nego je projektil<br />
pogodio blatom prekrivenu kuću,<br />
dječak je hodao do uglu kuće. Bryant<br />
je upitao:”Jesmo li upravo ubili dječaka?”<br />
U odgovoru, njegov operativni<br />
partner je rekao:”Da, mislim da je to<br />
bio dječak.”<br />
veliki i jaki i izgledaju puno drugačije<br />
od onih na koje smo navikli”,rekao je<br />
Ismail Kahram, savjetnik za okoliš u<br />
gradskoj upravi Teherana. U gradu je<br />
osnovana posebna jedinica za borbu s<br />
ogromnim glodavcima. Protiv štakora<br />
bore se otrovima ali i - snajperima.<br />
Unatoč tome, do sada su ih potamanili<br />
tek dvije tisuće.
Saudijska Arabija<br />
Džihad postaje obavezan predmet u srednjem obrazovanju<br />
Belgija<br />
“Haram” riba<br />
Muslimani koji žive u Belgiji uputili<br />
su zahtjev ulemi Univerziteta<br />
Al Azhar u Egiptu da se donese fetva<br />
da li je dozvoljeno kupovati i konzumirati<br />
ribu koja se hrani ishranom u<br />
kojoj ima svinjskih sastojaka. Naime,<br />
Europska unija nedavno je donijela<br />
zakon kojim se dozvoljava upotreba<br />
ishrane za ribe u kojima ima proteina<br />
izrađenih iz svinjskih sastojaka.<br />
Ova ishrana je pogodna za brži rast<br />
ribe. Ovakva odluka upalila je alarm<br />
među muslimanima u Europi. Gharib<br />
Ministarstvo obrazovanja Saudijske<br />
Arabije donijelo je odluku<br />
da i u srednje škole uvede izučavanje<br />
džihada. Do sada se džihad izučavao<br />
samo na visokom obrazovanju. Abdullah<br />
Al-Dukhaini, glasnogovornik<br />
Ministarstva obrazovanja kaže<br />
za “Arab News” da se ovo ministarstvo<br />
odlučilo za izučavanje džihada u<br />
srednjem obrazovanju zbog izražene<br />
potrebe da se mladi Saudijci ispravno<br />
educiraju o osnovama džihada. “Program<br />
izučavanja džihada uključivat<br />
će sve informacije o džihadu, uključujući<br />
definicije i propise kada je džihad<br />
obavezan, uloga žene u džihadu<br />
i slično. Veoma je važno da se učenici<br />
u tim godinama upoznaju kakav<br />
je propis džihada u islamu. Program<br />
džihada uradili su šejhovi Abdullah<br />
Al-Mutlaq i Saleh bin Saud Al-Ali.<br />
Želimo srednjoškolce naučiti da je<br />
džihad dozvoljen samo u slučaju odbrane<br />
od agresije i onda kada džihad<br />
propiše vladar i kada se dobije dozvola<br />
od roditelja. Učenici će naučiti da<br />
nije dozvoljeno da neka muslimanska<br />
grupa proglasi džihad niti pojedinac<br />
musliman, zastavu džihada može podići<br />
samo vladar muslimana“, naglašava<br />
Abdullah Al-Dukhaini.<br />
Radwan, Egipćanin koji živi u Briselu<br />
kaže da je za muslimane izuzetno<br />
važno da imaju fetvu po ovom pitanju.<br />
Emad Sharqawi, vlasnik restorana<br />
u Briselu izražava svoju zabrinutost<br />
zbog donošenja novog zakona o<br />
ishrani riba. “Muslimanski imigranti<br />
u Belgiji i drugim evropskim zemljama<br />
suočeni su sa ozbiljnom dilemom<br />
jer je poznato da muslimani u svojoj<br />
ishrani koriste mnogo ribe. Ako se ne<br />
riješi ova dilema imat ćemo problema<br />
u budućnosti”.<br />
UAE<br />
U Dubai svakog dana<br />
dosele se tri Francuza<br />
Dubaiju živi preko 200 različitih<br />
nacija, a 88 % od ukupno<br />
U<br />
dva miliona stanovnika čine stranci.<br />
Jedan od razloga doseljavanja stranaca<br />
je svakako činjenica da je Dubai<br />
poreska meka. Ni za strance ni za<br />
domaće stanovništvo nema poreza,<br />
odnosno u ovoj zemlji važi pravilo da<br />
je bruto zarada zapravo neto zarada.<br />
Stranci masovno dolaze u Dubai, jer<br />
im ovaj grad nudi beskrajne mogućnosti.<br />
Zbog toga je broj Francuza<br />
doseljenih u Dubai udvostručen u<br />
poslednjih pet godina, a svakog dana<br />
po tri nova Francuza se naseli u taj<br />
arapski emirat. Pa ipak, u Dubaiju<br />
najbrojniji Europljani su Britanci,<br />
dok su Francuzi, kojih je oko 15.000,<br />
na drugom mjestu. Kako navodi<br />
francuski list Tribin, 75 % francuskih<br />
dosljenika u ovu arapsku državu<br />
ima više od 40 godina. Kao što vidimo<br />
stranci imaju velike privilegije i<br />
očekivanja od života u Dubaiju. Međutim,<br />
Arapi su ostali i dalje u daleko<br />
boljem položaju. Zakon predviđa<br />
da jedino Arapi mogu biti vlasnici<br />
zemlje. Stranac ne može samostalno<br />
otvoriti firmu, već samo uz sponzorstvo<br />
državljanina Emirata. Jedan broj<br />
pozicija mogu obavljati samo Arapi,<br />
kao što su vojska i policija. Osim toga<br />
kada se Arapi ožene, od države na<br />
poklom dobijaju kuću i oko 20.000<br />
dolara. Mladi bračni par oslobođen<br />
je plaćanja svih dažbina, jer to<br />
za njih čini država. Zbog ovakvih i<br />
niza drugih pogodnosti, državljanstvo<br />
Emirata je nemoguće dobiti (ni<br />
rođenjem, ni brakom ni na bilo koji<br />
drugi način) jer ta mogućnost uopće<br />
nije predviđena zakonom, dok se boravišna<br />
viza može dobiti zaposlenjem<br />
ili kupovinom stana ili kuće. Iako su<br />
Emirati bogati naftnim izvorima, oni<br />
obezbeđuju samo oko 20 do 30 posto<br />
prihoda. Ostatak dolazi od turizma i<br />
privrede.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
53
Palestina<br />
Jevrejski vojnik u mesdžidu<br />
Al Aksa nogom šutao Kur’an<br />
Sirija<br />
Stotine stranih dobrovoljaca iz Europe, Amerike, Afrike i<br />
arapskog svijeta bore se za slobodu Sirije<br />
Građanski rat u Siriji rasplamsava<br />
se svom svojom žestinom. Specifičnost<br />
rata u Siriji vezana je za ratovanje<br />
sve većeg broja stranih dobrovoljaca.<br />
Prema pouzdanim izvještajima u<br />
Siriji se danas na strani snaga koje se<br />
bore protiv Asadovog režima bore dobrovoljci<br />
iz Amerike, Maroka, Libije,<br />
Egipta, Tunisa, Čečenije, Kosova, za-<br />
padnih europskih zemalja, Australije,<br />
bliskoistočnih arapskih zemalja. Tako<br />
je Sirija već postala nekadašnji Afganistan,<br />
tj. mjesto gdje se sa svih strana slivaju<br />
ratni dobrovoljci. Spomenuti ratni<br />
dobrovoljci u Siriji, uglavnom, se bore<br />
kao pripadnici brojnih mudžahidskih<br />
jedinica, a najveći broj njih se bori u<br />
redovima grupa koje se otvoreno stavljaju<br />
pod zastavu Al Kaide. Prema svjedočenju<br />
onih koji su dobro upoznati<br />
sa ratnim dešavanjima u Siriji, među<br />
oružanim grupa, koje se bore za slobodu<br />
Sirije vlada pravi mali haos. Svako<br />
želi biti glavni.<br />
Generalni sekretar Oranizacije<br />
islamske saradnje (OIC) Ekmeleddin<br />
Ihsanoglu, najoštrije je osudio<br />
izraelske vojnike koji su u dvorištu<br />
džamije Al Aksa, jednog od tri sveta<br />
mjesta za muslimane, šutirali i gazili<br />
po primjerku Kur’ana Časnoga. U<br />
pisanom saopštenju koje je uputio<br />
povodom ovog incidenta, Ihsanoglu<br />
je kazao da je navedeno neprimjereno<br />
ponašanje izraelskih oficira napad na<br />
slobodu ispovijedanja vjere i na jedno<br />
od najsvetijih mjesta za muslimane,<br />
što je ravno kršenju međunarodnog<br />
prava. Ovaj je incident, kako je kazao<br />
Ihsanoglu, izravna provokacija i prijezira<br />
vrijedan zločin. Kako piše saudijski<br />
El-Akkaz, jedan izraelski oficir<br />
je oteo od jedne muslimanke mushaf,<br />
šutao ga nogom i na kraju ga zgazio.<br />
Svake nedjelje muslimanke iz Jeruzalema<br />
organiziraju svoje druženje uz<br />
predavanja. Tako je bilo i prošle nedjelje.<br />
Dok su žene raspravljale svoja<br />
pitanja na vrata babul megarib ušao<br />
je izraelski oficir oteo jednoj ženi<br />
iz ruke mushaf, šutnuo ga nogom,<br />
a potom zgazio. Spomenuta vrata<br />
u Mesdžidul-aksa izraelski agresor<br />
rezervirao je za židove koji polažu<br />
pravo na svoj dio mesdžida. Kroz ta<br />
vrata nerijetko ulaze cionisti, izazivaju<br />
muslimane na namazu i ometaju<br />
svetost namaza.<br />
Velika Britanija<br />
U posljednjih deset godina<br />
na islam prešlo preko šesdeset<br />
hiljada Britanaca<br />
Posljednjih godina zabilježen je stalni<br />
i značajan porast broja rođenih<br />
Britanaca koji primaju islam. Broj<br />
Britanaca koji su primili islam između<br />
2001. godine i 2012. je uduplan.<br />
Prema podacima koje je sakupio Kevin<br />
Brice sa Swansi univerziteta, u 2001.<br />
godini broj Britanaca koji su prešli na<br />
islam kretao se oko 60 hiljada. Deset<br />
godina kasnije taj broj iznosi preko 120<br />
hiljada. Prema istom izvoru godišnje na<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
54<br />
islam u prosjeku pređe oko šest hiljada<br />
Britanaca, od toga polovica su bijelci.<br />
Također, 62% su žene a prosječna starosna<br />
dob novih britanskih muslimana<br />
je 27 godina.
Turska<br />
U Turskoj ima 82.693 džamije<br />
Turska Uprava za vjerske pitanja je<br />
objavila statističke podatke o džamijama<br />
u Turskoj. Prema tim podacima,<br />
u Turskoj ima ukupno 82.693<br />
džamija, od kojih se najviše njih nalazi<br />
u Istanbulu (3.113), a najmanje u<br />
provinciji Tunceli (117), piše agencija<br />
TRT. Prema statističkim podacima o<br />
broju džamija i redoslijedu po regionalnim<br />
jedinicama, Istanbul slijedi Konya<br />
(3.046), a pri vrhu su Ankara (2.817)<br />
Samsun (2.621), Kastamonu (2.547),<br />
Antalya (2.097), Trabzon (1.917),<br />
Izmir (1.782), Diyarbakir (1.761),<br />
Bursa (1.646), Sanliurfa (1.614), Mersin<br />
(1.447), Giresun (1.425), Sivas<br />
(1.317), Van (1.294), Kayseri (1.217).<br />
Gradovi u kojima ima najmanje džamija<br />
su: Tunceli (117), Kilis (214), Igdir<br />
(221), Bayburt (241), Kirklareli (281),<br />
Kirikkale (350), Nigde (402), Bilecik<br />
(410), Hakkari (430), Sirnak (473),<br />
Karaman (499), Gumushane (501),<br />
Osmaniye (531), Usak (536), Siirt<br />
(582), Duzce (661), Amasya (671), Artvin<br />
(680) i Canakkale (799). Prema<br />
podacima koje je objavila Uprava za<br />
vjerska pitanja, broj džamija na prostoru<br />
cijele Turske u posljednjih deset godina<br />
povećao se sa 75.369 na 82.693.<br />
SAD<br />
I to je Amerika: Žena<br />
imami u namazu a druge<br />
bez mahrama u istim<br />
safovima sa muškarcima<br />
Foto islamneta<br />
Sirija: Tehnike ispitivanja zarobljenog neprijatelja: Šibanjem po tabanima do<br />
dragocjenih informacija<br />
Dugo se mislilo da je ova fotografija<br />
iz fotoshopa i da takav<br />
mesdžid ne postoji sve dok se nije<br />
javila imama po imenu Džemila<br />
ez-Zejni koja je izjavila da u svojoj<br />
ulozi ne vidi ništa što bi kršilo<br />
islamske odredbe. Pored njene<br />
imamske uloge veliku pozornost<br />
izazvala je pojava žena u safu bez<br />
pokrivala na glavi, što je obvezujuće<br />
za žene. Neki islamski teolozi<br />
komentirali su ovu pojavu riječima:<br />
“I ovo je Amerika”. Imama Džemila<br />
izazvala je još veću reakciju činjenicom<br />
da je suru Fatihu citirala u prijevodu<br />
na engleskom jeziku. I ako<br />
se ova pojava događa u Americi nije<br />
isključeno da se ovo pitanje pojavi<br />
i u Europi. Nedavno smo objavili<br />
da je u Parizu u hinduističkoj bogomolji<br />
otvoren mesdžid isključivo<br />
za homoseksualce, a u tom gradu<br />
obavljeno je vjenčanje dvojice homoseksualaca<br />
po islamskim propisima,<br />
kako se citira u toj vijesti.<br />
Prije toga isti mesdžid otvoren je i<br />
u Roterdamu u Nizozemskoj. Prije<br />
pola godine u Nizozemskoj umrla<br />
je jedna muslimanka po metodi<br />
eutanazije, što je također izazvalo<br />
niz reakcija u muslimanskim redovima.<br />
Postavlja se pitanje koliko su<br />
imami spremni na ovakve pojave u<br />
radu sa muslimankama i muslimanima.<br />
(Pripremio Š.O. www.islamska-zajednica.hr)<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
55
Svijet medija<br />
ka i prijatelja, preko razgovora i zajedničkih<br />
okupljanja. Takvo okruženje je<br />
sve rjeđe. Naravno, ko u svoju religiju<br />
nije upućen još od rane mladosti, on je<br />
gubi prije nego li je ikada i posjedovao.<br />
Još je rašireno mišljenje da su muslimanski<br />
porodični odnosi i dalje “nedodirljivi”<br />
i da je naslijeđe religije preko<br />
vjerskih zajednica prilično sigurno. No,<br />
nije baš tako. Sve više muslimanskih<br />
roditelja shvata da je u jednoj antireligioznoj<br />
klimi veoma teško prenijeti<br />
djeci znanje o vjeri, istovremeno ih pri<br />
tome štititi od ekstremističkih pokreta<br />
s jedne strane, a sa druge strane paziti<br />
se da se ne ode u besadržajni, gotovo<br />
ezoterični islam. Jer, sa institucionaliziranjem<br />
islama u Njemačkoj potrebe<br />
muslimana sve više postaju kao pingpong<br />
loptica između dva politička aparata:<br />
njemačke države i organiziranog<br />
islama sa svojim udruženjima.<br />
Zaštita od “praznovjerja i zabluda”?<br />
Čudotvorna očekivanja<br />
od islamske teologije<br />
Još je rašireno mišljenje<br />
da su muslimanski<br />
porodični odnosi i dalje<br />
“nedodirljivi” i da je<br />
naslijeđe religije preko<br />
vjerskih zajednica prilično<br />
sigurno. No, nije baš tako.<br />
Sve više muslimanskih<br />
roditelja shvata da je u<br />
jednoj antireligioznoj klimi<br />
veoma teško prenijeti<br />
djeci znanje o vjeri,<br />
istovremeno ih pri tome<br />
štititi od ekstremističkih<br />
pokreta s jedne strane,<br />
a sa druge strane<br />
paziti se da se ne ode<br />
u besadržajni, gotovo<br />
ezoterični islam<br />
Piše: Eren Güvercin*<br />
Izvor: www. erenguevercin.wordpress.com/tag/<br />
islamische-theologie/<br />
Sa institucionaliziranjem<br />
islama u<br />
Njemačkoj potrebe<br />
muslimana sve više postaju<br />
kao ping-pong loptica<br />
između dva politička aparata:<br />
njemačke države i organiziranog<br />
islama sa svojim<br />
udruženjima.<br />
Ranije je vjeronauka<br />
omladine bila zadatak roditelja,<br />
crkvi i vjerskih organizacija,<br />
i održavala se na<br />
nedeljnim propovijedima<br />
ili po omladinskim organizacijama.<br />
Danas je situacija<br />
malo drugačija. Barem<br />
mnogi kršćanski roditelji<br />
se manje brinu o vjerskom<br />
odgoju svoje djece i to prepuštaju<br />
državi. Ali, dijete<br />
u vjeru urasta prvenstveno<br />
kroz porodično okruženje,<br />
kroz primjer roditelja, rođa-<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
56<br />
Trenutno<br />
dva politička<br />
aparata, na<br />
jednoj strani<br />
država i na<br />
drugoj strani<br />
organizirani<br />
islam sa svojim<br />
udruženjima,<br />
pokušavaju da<br />
etabiliranje<br />
islamske<br />
teologije i<br />
islamske<br />
vjeronauke<br />
instrumentaliziraju<br />
za svoje<br />
potrebe.<br />
Oči bivše ministrice za obrazovanje,<br />
Annette Schavan, zablistale su kada je<br />
govorila o novoosnovanom centru za<br />
islamsku teologiju. Tu će se ubuduće<br />
školovati imami i vjeroučitelji islamske<br />
vjeronauke. Politika od islamske<br />
teologije i islamske vjeronauke očekuje<br />
neizmjerno čudotvorstvo. Kako Schavan<br />
reče, centri za islamsku teologiju<br />
i islamsku vjeronauku trebaju da štite<br />
muslimane od “praznovjerja i zabluda”.<br />
Za muslimane je to potpuno irelevantno<br />
šta gospođa Schavan smatra<br />
praznovjerjem ili zabludom. Mnogo<br />
važnije je pitanje kakvu vjeronauku<br />
žele muslimani.<br />
Vjeronauka, bilo kršćanska<br />
ili islamska, treba u smislu<br />
vjere djeci i mladima da<br />
posreduje znanje o religiji,<br />
kako teoretsku osnovu znanja<br />
tako i praksu religije.<br />
To je u suprotnosti s očekivanjima<br />
države koja vjeronauku<br />
i islamsku teologiju u<br />
svojoj integracionoj politici<br />
sve više degradira u državni<br />
instrument. Islamska vjeronauka<br />
treba muslimane<br />
uspješno “imunizirati” od<br />
ekstremizma.<br />
Ako ipak pogledamo šta<br />
stoji u Ustavu, onda je jedno<br />
sasvim jasno: Samo vjerska<br />
zajednica ima ovlasti da<br />
odlučuje o sadržaju nastave<br />
svoje vjeronauke. Kako nastavni<br />
plan tako i nastavno<br />
osoblje moraju biti usklađeni<br />
s vjerskim zajednicama.<br />
Sve ostalo bi ukazivalo na jedan<br />
državni islam, koji nije<br />
u interesu vjernika i koji ne
može biti u smislu našeg ustava. Vjeronauka<br />
postoji zbog vjernika i mora<br />
pokrivati njihove potrebe, a ne potrebe<br />
države.<br />
Politički interesi su već prouzrokovali<br />
gnjev u konfesionalnim zajednicama<br />
u centru za islamsku teologiju. U<br />
Münsteru je tako dovedeno u pitanje<br />
“odanost ustavu” jednog člana koji je<br />
predložen od muslimana u Koordinaciono<br />
vijeće, tako da nije mogao biti<br />
imenovan u Savjetodavni odbor.<br />
Ministarstvo za istraživanje sa<br />
Schavan na čelu je inače prijetilo da<br />
zamrzne novčana sredstva koja su namijenjena<br />
za Münster. Najčudnije je<br />
u svemu tome da je ta ista osoba već<br />
odavno bila član Savjetodavnog odbora<br />
za islamsku vjeronauku u Nordhein-<br />
Westfalenu. Državne vlasti u Nordhein-Westfalenu<br />
za razliku od državne<br />
ministrice nemaju nikakvu sumnju u<br />
pogledu na odanost ustavu.<br />
Politička instrumentalizacija<br />
Jedan muslimanski mislilac je<br />
rekao da će islamska vjera nadživjeti<br />
koruptne političare, ali neće<br />
koruptne teologe. To vrlo dobro<br />
sažima zabrinutost vjernika u njemačko-muslimanskoj<br />
zajednici.<br />
Rasprave o islamu<br />
zadnjih godina pokazuju<br />
da se mnogostruko ne radi<br />
samo o odgoju, već o etabiliranju<br />
politički prihvatljivog<br />
islama. Pomagači<br />
s određenom poslušnošću<br />
se vrlo brzo nađu na<br />
marktu “muslimana karijerista”,<br />
ali ne i temeljni<br />
odaziv. Kako je već Patrick<br />
Bahners zadnjih godina<br />
pisao u Frankfurter Allgemeine<br />
Zeitung, država koja<br />
se obavezala na slobodnu<br />
vjersku ispovijest ne može<br />
favorizirati slobodnu interpretaciju<br />
Kur’ana nad postojećom. Bahners je<br />
s pravom protokolirao da nema garancije<br />
za to da “liberalna” teologija<br />
može proizvesti politički prihvatljive<br />
rezultate.<br />
Posebno muslimanske zajednice<br />
teže već desetljećima da dobiju status<br />
sličan kakav imaju i crkve. Ali, da li<br />
je to zaista idealno za muslimane u<br />
Njemačkoj iako su crkvene strukture<br />
islamu strane? Ima li podržavljanje<br />
vjerskog obrazovanja u ovakvom<br />
obliku još smisla?<br />
Jedan<br />
muslimanski<br />
mislilac je<br />
rekao da će<br />
islamska vjera<br />
nadživjeti<br />
koruptne<br />
političare, ali<br />
neće koruptne<br />
teologe. To vrlo<br />
dobro sažima<br />
zabrinutost<br />
vjernika u<br />
njemačkomuslimanskoj<br />
zajednici.<br />
Trenutno dva politička<br />
aparata, na jednoj strani<br />
država i na drugoj strani<br />
organizirani islam sa svojim<br />
udruženjima, pokušavaju<br />
da etabiliranje islamske<br />
teologije i islamske<br />
vjeronauke instrumentaliziraju<br />
za svoje potrebe:<br />
Dok država čini sve da<br />
ima politički skladnu teologiju,<br />
muslimanska udruženja<br />
su se fokusirala na to<br />
da preko islamske vjeronauke<br />
ostvare priznatost kao<br />
tijelo javnog prava.<br />
Ono što njemački muslimani<br />
trebaju međutim nije političko<br />
iskorištavanje njihovih religioznih<br />
potreba. Oni trebaju neovisne<br />
ustanove koje osiguravaju podučavanje<br />
djece u njihovoj vjeri, daleko<br />
od državnog islama ili razumijevanja<br />
islama koje odgovara samo muslimanima<br />
određenog porijekla.<br />
Prijevod s njemačkog: Senada<br />
Mešanović<br />
* Eren Güvercin je njemački novinar<br />
i publicista turskog porijekla. Član<br />
je vijeća centra za islamsku teologiju<br />
univerziteta u Münsteru.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
57
Reportaže<br />
Intoniranje bosanske himne<br />
Proslava 1. marta u Egiptu<br />
Dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki:<br />
“U Bosni sam osjetio miris Dženneta i šehidske e krvi”<br />
Na kraju, treba potcrtati da<br />
je ovo najbolje organizirana<br />
proslava nekog Dana<br />
nezavisnosti u Egiptu<br />
među stranim studentima<br />
ikada, sa najviše gostiju,<br />
najmultietničkijog sastava<br />
(gosti iz najmanje 15<br />
različitih država, sa četiri<br />
kontinenta, svih boja kože).<br />
Nama, ASUBIHEG je pripala<br />
privilegija da budemo<br />
organizatori ovakve<br />
priredbe<br />
Piše: Jusuf Džafić<br />
Uovo naše jadno doba, kada<br />
i najveći ološ vrijeđa našu<br />
domovinu Bosnu, te kada<br />
se Bosna de facto svela na 24% svoje<br />
teritorije, iako de jure postoji na 100%<br />
svoje površine, lijepo je čuti da se, eto,<br />
neko u dalekom Egiptu sjetio da obilježi<br />
1. mart, Dan nezavisnosti Republike<br />
Bosne i Hercegovine.<br />
Manifestaciju su priredili<br />
bosanskohercegovački studenti,<br />
njih 30-ak, okupljeni<br />
u Asocijaciji studenata BiH<br />
u Egiptu (ASUBIHEG),<br />
plativši sve troškove iz svojih<br />
talebanskih džepova.<br />
Tom prilikom je gostima<br />
podijeljen tiskani primjerak<br />
prvog broja Savt el-Busna<br />
ve el-Hersek (Glas Bosne i<br />
Hercegovine), lista ASUBI-<br />
HEG na arapskom jeziku,<br />
a upriličene su i dvije manje<br />
izložbe: izložba knjiga bosanskih<br />
autora na arapskom<br />
jeziku, te fotoizložba Marša<br />
mira Nezuk-Potočari 2011.<br />
godine, nastala zahvaljujući<br />
trojici egipatskih novinara<br />
koji su te godine učestvovali<br />
na Maršu mira. Inače, ovo je<br />
već druga godina zaredom<br />
da bosanski studenti zvanično<br />
obilježavaju 1. mart prigodnim<br />
programom. Treba<br />
naglasiti da se manifestacija<br />
ne bi desila da nije bilo uprave<br />
doma Daru-t-tullab el-vafidin,<br />
koja je ustupila svoju<br />
salu za priredbe.<br />
Prvi egipatski<br />
ambasador u<br />
BiH general<br />
Ahmed<br />
Abdurrahman<br />
Ebu Talib pričao<br />
nam je o svojim<br />
susretima sa<br />
reisom dr.<br />
Mustafom<br />
Cerićem i<br />
dr. Harisom<br />
Silajdžićem.<br />
“Bilo me je<br />
stid, jer je Haris<br />
Silajdžić bolje<br />
pričao arapski<br />
od mene”,<br />
priznao nam je<br />
general.<br />
Tako je priredba povodom<br />
1. marta održana u<br />
glavnom gradu Egipta Kairu,<br />
gradskom naselju Mukattam,<br />
kvartu broj 2, u<br />
sali za priredbe studenstkog<br />
doma Daru-t-tullab el-vafidin<br />
Żvanični program manifestacije<br />
je trebao početi<br />
odmah nakon akšam-namaza,<br />
otprilike negdje oko<br />
18.15 sati, no što zbog nepoznate<br />
lokacije (priredba<br />
je ipak održana u jednom<br />
od stotina kairskih studentskih<br />
domova), što zbog<br />
gradske gužve prouzrokovane<br />
prvomartovskim prosvjedima<br />
liberalnih antivladinih<br />
struja, program je<br />
počeo u 18.45 časova intoniranjem<br />
bosanske himne,<br />
te ašaretom kojeg jgje proučio<br />
Kenan Ćosić, student če-<br />
tvrte godine El-Azharovog<br />
Fakulteta arapskog jezika.<br />
Raduje nas činjenica<br />
da je broj gostiju bio veći<br />
od broj domaćina, budući<br />
da je od preko 80 prisutnih,<br />
bosanskih studenata<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
58
ilo nešto ispod 30. Među gostima<br />
je najviše bilo pripadnika studentske<br />
populacije – iz najmanje 11 različitih<br />
zemalja. Bili su tu studenti iz Sandžaka<br />
(Crna Gora), Bugarske, Albanije,<br />
Turske, Egipta, Sirije, Ekvadora, Tajlanda,<br />
Malezije, Indonezije, Nigerije<br />
i dr. Nazočni su bili predstavnici iz<br />
četiri ambasade: BiH, Makedonija,<br />
Azerbejdžan, Turska, te diplomatski<br />
predstavnici buduće ambasade Kosova<br />
u Egiptu. Svojim prisustvom manifestaciju<br />
su uveličavali i sljedeći gosti:<br />
- Adil Ived, egipatski režiser<br />
- dr. Ahmed Zaid, profesor na Teološkom<br />
fakultetu u Kairu, predstavnik<br />
El-Azhara<br />
- mr. Bera Safvan, profesor na Fakultetu<br />
arapskog jezika, univerzitet<br />
El-Azhar, Kairo<br />
- Hasan Šaravi, jedan od egipatskih<br />
novinara koji je učestvovao na<br />
Maršu mira 2011.<br />
- Husein Avni Botsali, sadašnji<br />
ambasador Turske u Egiptu, budući<br />
turski ambasador u Bosni<br />
- Jasir el-Faharani, urednik poznatog<br />
egipatskog portala www.rassd.<br />
com<br />
- Mahmud Fethi el-Hidžazi, bivši<br />
direktor Nil centra (Merkez en-Nil)<br />
za učenje arapskog i tuskog jezika, te<br />
trenutni urednik islamskog magazina<br />
Hira<br />
- Muhamed Čengić, prvi ministar<br />
ambasade BiH u Egiptu<br />
- dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki,<br />
profesor šerijatskog prava na<br />
Fakultetu dar el-ulum, Kairski univerzitet,<br />
te poslijeratni gostujući profesor<br />
na FIN-u<br />
Učenje ašareta<br />
- predstavnici Udruženja<br />
bosansko-egipatskog prijateljstva:<br />
dr. Džemal Sejjid,<br />
poznati prevodilac sa<br />
južnoslavenskih jezika, i dr.<br />
Ibrahim Gazale, renomirani<br />
egipatski umjetnik<br />
- uprava doma Daru-ttullab<br />
el-vafidin: Ahmed<br />
Fuad, Ahmed Ibrahim el-<br />
Maliki, Ešref Ali i Ešref<br />
Mursi<br />
- general Ahmed Abdurrahman<br />
Ebu Talib, prvi ambasador<br />
Egipta u BiH<br />
- hadži Salah Fejjumi, vakif džamije<br />
Bosna i Hercegovina u Kairu<br />
- Šaban Redžepi, novinar na egipatskoj<br />
državnoj televiziji albanskog porijekla,<br />
rođen u Bosni<br />
- Zekerijja Ubejd, pisac knjige El-<br />
Busna ve el-Hersek ve ešvak es-selam<br />
(Bosna i Hercegovina i poteškoće mira) i<br />
dopisnik iz BiH za egipatsku novinsku<br />
agenciju u periodu 1996.-2000. godine.<br />
Kao što se i očekivalo, na priredbi<br />
nisu bili prisutni bosanskohercegovački<br />
studenti u Egiptu sljedbenici Nusreta<br />
Imamovića. Inače, ovi studenti,<br />
pored toga što smatraju rahmetli Aliju<br />
Izetbegovića kafirom, bosansku borbu<br />
(džihad) zabludom, a zemlju Bosnu<br />
novotarijom, nisu ni članovi naše Asocijacije.<br />
To se i može očekivati od onih<br />
koji samo filozofiraju i teoretišu, a kada<br />
se treba raditi kakav hajr, njih ni na<br />
vidiku.<br />
Nakon proučenog kur’anskog<br />
ašareta, prisutni su imali priliku da<br />
uživaju u konciznoj 5-minutnoj video<br />
prezentaciji Bosne. Onda se prisut-<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
59<br />
Program<br />
je počeo u<br />
18.45 časova<br />
intoniranjem<br />
bosanske<br />
himne, te<br />
ašaretom kojeg<br />
je proučio<br />
Kenan Ćosić,<br />
student četvrte<br />
godine El-<br />
Azharovog<br />
Fakulteta<br />
arapskog<br />
jezika.<br />
nima obratio Ahmed Fuad,<br />
upravnik doma Daru-ttullab<br />
el-vafidin, ne sakrivši<br />
oduševljenost što ima čast<br />
da ugosti priredbu poput<br />
ove – priredbu povodom<br />
Dana nezavisnosti bratske<br />
zemlje Bosne, te toliki broj<br />
zvanica iz vrha egipatskog<br />
intelektualnog kruga i diplomatskog<br />
kora.<br />
Riječ je iza gospodina<br />
Fuada preuzeo moderator<br />
manifestacije Abdullah<br />
Kapo, student na postdiplomskim<br />
studijama na<br />
El-Azharu, koji je u ime ASUBIHEG<br />
zaželio dobrodošlicu svim zvanicama,<br />
te u kratkim crtama pojasnio historijsku<br />
pozadinu i važnost obilježavanja<br />
1. marta za bosanske građane. Zatim<br />
je Hasib Hadžić, predsjednik ASU-<br />
BIHEG, ponovo u ime Asocijacije,<br />
zaželio dobrodošlicu svim onima<br />
koji su došli na manifestaciju da svoj<br />
prisustvom uljepšaju Dan nezavisnosti.<br />
Potom su usljedila obraćanja gostiju,<br />
koja ćemo u kratkim crtama<br />
predočiti u nastavku.<br />
Ja sam dio Bosne i Bosna je dio mene<br />
Hasan Šaravi, po zanimanju novinar,<br />
u okviru svog posla je posjetio brojne<br />
zemlje širom svijeta. No, nijedna<br />
zemlja nije na nj ostavila takav utisak<br />
kao što je to Bosna. Naime, s Bosnom<br />
se prvi put potanko upoznao 2010. godine<br />
putem internet informacija. Ono<br />
što je pročitao o njoj, motivisalo ga je<br />
da već sljedeće godine posjeti Bosnu.<br />
Tom prilikom je učestvovao u Maršu<br />
mira. Parafrazirat ćemo dio utisaka
Bosanski kolači<br />
koji je na njega ostavila ta Bosna: Dojmilo<br />
me je kada sam, šetajući ulicama<br />
Sarajeva, čuo ezane sa brojnih sarajevskih<br />
munara i vidio ljude kako hrle ka<br />
džamijama. Bosanci su iznimno gostoljubiv<br />
narod, što sam najjače mogao da<br />
osjetim tokom Marša. Na svakom koraku<br />
čuješ: Bujrum na čaj, kahvu... Inače,<br />
mi Egipćani, za razliku od Bosanaca,<br />
nismo navikli na pješačenje, tako da<br />
mi je pješačenje 110 km do Srebrenice u<br />
tri dana, poteško palo. Četvrti dan smo<br />
klanjali dženazu šehidima Srebrenice.<br />
Posjeta Bosni ostavila je toliki utisak na<br />
mene da sam se ubrzo oženio i jednom<br />
Bosanskom.<br />
Zekerija Ubejd, egipatski novinar<br />
koji je proveo u Bosni četiri poslijeratne<br />
godine, prenio nam je svoja iskustva<br />
tokom boravka u Bosni. Iako je prošlo<br />
više od deset godina kako se vratio u<br />
Egipat, Bosna, Bosanci, bosanski muslimani,<br />
još uvijek izazivaju ljubav u njegovom<br />
srcu. Ja sam dio Bosne, i Bosna<br />
je dio mene, rekao je prilikom govora<br />
gospodin Ubejd.<br />
Prvi egipatski ambasador u BiH<br />
general Ahmed Abdurrahman Ebu<br />
Talib pričao nam je o svojim susretima<br />
sa reisom dr. Mustafom Cerićem i dr.<br />
Harisom Silajdžićem. Bilo me je stid, jer<br />
je Haris Silajdžić bolje pričao arapski od<br />
mene, priznao nam je general Abdurrahman.<br />
Spomenuo je kako se iznenadio<br />
koliki broj ljudi u Bosni njeguje<br />
arapski jezik, istakavši,<br />
prema svom mišljenju,<br />
svršenike El-Azhara kao najbolje.<br />
Hussein Avni Botsali,<br />
turski ambasador u Egiptu,<br />
na samom početku svoga govora<br />
ispričao se prisutnima<br />
što nije u stanju besjediti na<br />
arapskom, te je održao govor<br />
na engleskom jeziku. Naglasio<br />
je kako turskom narodu<br />
predstavlja veliku počast i<br />
privilegiju što učestvuju u<br />
obilježavanju Dana nezavisnosti BiH.<br />
Prenosimo parafraziran dio njegovog<br />
govora: Nažalost, i pored fakta da su u<br />
XX stoljeću desila dva svjetska rata na<br />
tlu Evrope, krajem toga stoljeća u srcu<br />
Evrope, u srcu civilizacije, desio se još<br />
jedan stravičan rat. Narod Bosne, unatoč<br />
tome što se nalazio okružen civilizovanim<br />
narodima, morao se boriti sam.<br />
Štaviše, morao je da sačuva toleranciju,<br />
da prebrodi religijski i etnički sukob, i<br />
još k tome da preživi i gleda unaprijed.<br />
Naučili smo lekciju od Bosanaca kako<br />
treba da izgleda civilizovan narod.<br />
Balkan je još jednom po ko zna<br />
koji put postao važan prostor, pogotovo<br />
Bošnjaci sa svojom tolerancijom,<br />
strpljivošću, iskrenošću. Nadam se da ću<br />
služiti Turskoj, ali i bosanskom narodu<br />
kada za tri mjeseca dođem na poziciju<br />
turskog ambasadora u BiH.<br />
Kao šlag<br />
na tortu, na<br />
samom kraju<br />
manifestaciju<br />
nazočni su<br />
pozvani da<br />
se posluže<br />
bosanskom<br />
kahvom i<br />
bosanskim<br />
kolačima,<br />
posebno našom<br />
baklavom –<br />
djelo ruku<br />
studnetice<br />
Naile Duraković<br />
Uspostaviti posebne veze<br />
između Bosne i Egipta<br />
Dr. Muhammed Sejjid<br />
ed-Dusuki je bio počasni<br />
gost događaja. Bosnu je<br />
posjetio dva puta – 1996.<br />
i 2008. godine. Inače, dr.<br />
Dusuki je napisao proslov<br />
za arapski prijevod romana<br />
“Žrtvovanje vuku”, romana<br />
kojeg je napisao Mirsad Sinanović,<br />
a na arapski preveo<br />
svršenik El-Azhara hfz. mr.<br />
Ahmed Bukvić. Parafraziramo<br />
dijelove njegovog zanimljivog<br />
govora: Posjetio sam Bosnu više<br />
puta. Prvi put je to bilo 1996. godine,<br />
kada sam otišao u Sarajevo kao gostujući<br />
profesor fikha na FIN-u. Moja porodica<br />
me je htjela zaustaviti, bojeći se za<br />
moju sigurnost, s obzirom da nije bilo<br />
prošlo ni godinu dana od kraja rata.<br />
No, ja sam bio odlučan... Sletjeli smo<br />
na Zagrebački aeodrom. Dočekao nas je<br />
automobil koji je IZ u BiH poslala po<br />
nas. Vozač nam je predložio dvije rute<br />
puta do Sarajeva: kraću od 6 h – preko<br />
srpske teritorije i dužu od 8 h – kojom<br />
zaobilazimo teritoriju Srba. Rekao sam:<br />
“Samo ne preko teritorije Srba, jer je to<br />
narod koji nema emaneta, iskrenosti,<br />
ahlaka!”...Obišao sam Bosnu uzduž<br />
i poprijeko. U sjećanju mi je ostao događaj<br />
kad sam u džamiji sreo šutljivog<br />
čovjeka. Upitao sam druge džematlije:<br />
“Zašto ovaj šuti?” Odgovorili su mi da<br />
60
Gosti iz preko 15 zemalja<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
61<br />
su tom čovjeku četnici ubili brata, a<br />
njemu polomili zube i nanijeli takve povrede<br />
usne duplje da fizički više nije u<br />
stanju da priča. Ovi Srbi nisu hrišćani!<br />
Pa zar Isus nije rekao ko te udari u desni<br />
obraz okreni mu lijevi!?...Te 1996. godine<br />
ušao sam u jednu halu gdje je bilo<br />
smješteno preko 100 šehida izvađenih iz<br />
masovne grobnice. Tako mi Allaha, odmah<br />
sam osjetio miris Dženneta i šehidske<br />
krvi. Svi su goloruci nastradali. Taj<br />
prizor me je natjerao u plač... Kada sam<br />
2008. godine ponovo bio u Bosni posjetio<br />
sam Srebrenicu. Tada smo posjetili<br />
Fatu Orlović, ženu u čijem su dvorištvu<br />
sagradili crkvu. Koliko mi je poznato ta<br />
crkva i danas stoji na tom mjestu. Ova<br />
žena nam je pričala svoje jade u borbi<br />
za pravdu. Nijednog Srbina u okolini,<br />
ali ima crkva. Tada sam rekao Bakiru<br />
Izetbegoviću: “Bakire, moraš skloniti tu<br />
crkvu!”... Vidio sam u džamijama Bosne<br />
ljude koji klanjaju beš-vakat, uprkos<br />
tome što su ih u doba Jugosalvije u tome<br />
sprječavali, zatvarali džamije, azharlijama<br />
oduzimali pasoše... Tokom rata<br />
Evropa je bosanskim borcima za slobodu<br />
zabranila uvoz oružja, ali oni su se<br />
snašli i otvorili par fabrika za oružje...<br />
Pričali su mi bosanski borci kako bi se<br />
četnici razbježali od straha kada bi izgovorili<br />
tekbir, jer znaju da ne želimo<br />
ništa osim smrti. Tada bismo pobjeđivali...<br />
Rahmetli Alija Izetbegović bio je<br />
muslimanski intelektualac. On je shvatio<br />
da dio Evrope želi da unište muslimane<br />
u Bosni, te je zato potpisao Dejton...<br />
Primijetio sam osjetnu razliku između<br />
Bosne 1996. godine i Bosne 2008. godine.<br />
U Sarajevu 1996. godine vidio sam<br />
samo jedno auto kako vozi, te razrušen<br />
grad, dok sam 2008. godine svjedočio<br />
obnovljenom gradu i automobilima na<br />
sve strane... Prvi mart nije samo praznik<br />
Bosanaca. On je praznik svih muslimana,<br />
jer je Božiji Poslanik rekao: “Ko se ne<br />
brine o stanju muslimana nije od nas.”<br />
Također, Muhammed, s.a.v.s., je rekao<br />
da je primjer vjernika kao primjer tijela.<br />
Ako je jedan organ bolestan, cijelo<br />
tijelo pati. Tako je isto i svaki državni<br />
blagadan koji obilježava određeni muslimanski<br />
narod praznik svih muslimana.<br />
Ima u nama hajra. Moramo da se<br />
potpomažemo, solidarišemo. Navest ću<br />
primjer Turske. Kada sam 1996. godine<br />
bio u Turskoj za 1.000 lira nisam mogao<br />
kupiti ni hljeb, a 2008. godine potpuna<br />
razlika. Hvala Allahu na AK partiji.<br />
Došao nam je Poslanik sa putem; ako<br />
ga prihvatimo bit ćemo najbolji narod,<br />
a ako ga odbijemo ostat ćemo poniženi.<br />
Na kraju, kratko se publici obratio<br />
i Ibrahim Gazale, poznati egipatski<br />
slikar. Pričao je o svojoj posjeti Bosni<br />
2009. godine. Iz te posjete je nastala<br />
izložba “Bosna u očima Egipćana”.<br />
Zapanjila ga je ljepota Bosne: njenih<br />
šuma, planina, ali i maniri bosanskih<br />
ljudi. Priznao je da, nažalost, ne postoji<br />
posebna veza između država BiH i<br />
Egipta. Osjetno je veći broj Bosanaca<br />
koji posjećuju Egipat, od Egipćana koji<br />
posjećuju Bosnu. Nije vidio u Sarajevu<br />
Egipatski kulturni centar, ali je vidio<br />
Turski kulturni centar. No, nada se<br />
poboljšanju bosansko-egipatskih odnosa<br />
u budućnosti.<br />
Pred sami kraj programa uručeno je<br />
šest zahvalnica ispred Asocijacije. Zahvalnice<br />
su dobile osobe ili institucije<br />
koje su se istakle na polju promicanja<br />
egipatsko-bosanskih odnosa: Ahmed<br />
Abdurrahman Ebu Talib, Mahmud<br />
Fethi, Hasan Šaravi, Salah Fejjumi, te<br />
Zekaa Ensari u čije je ime zahvalnicu<br />
preuzeo njen kolega Šaban Redžepi,<br />
dok je zahvalnicu ispred Azhara preuzeo<br />
dr. Ahmed Zejd.<br />
Kao šlag na tortu, na samom kraju<br />
manifestacije nazočni su pozvani da se<br />
posluže bosanskom kahvom i bosanskim<br />
kolačima, posebno našom baklavom<br />
– djelo ruku studentice Naile<br />
Duraković.<br />
Na kraju, treba potcrtati da je ovo<br />
najbolje organizirana proslava nekog<br />
dana nezavisnosti u Egiptu među<br />
stranim studentima ikada, sa najviše<br />
gostiju, najmultietničkijog sastava<br />
(gosti iz najmanje 15 različitih država,<br />
sa četiri kontinenta, svih boja kože).<br />
Nama, ASUBIHEG je pripala privilegija<br />
da budemo organizatori ovakve<br />
priredbe.
Islamske teme<br />
Vrline jednostavnog života<br />
Da li je danas moguće živjeti<br />
jednostavnim životom? Šta<br />
se traži od nas da tako postupimo?<br />
Zašto jedna grupa iskorištava<br />
drugu ili zašto viša klasa ljudi ugrožava<br />
nižu klasu? Zašto se ide ka masovnom<br />
uništenju ljudskog roda? Zašto se otežava<br />
ljudima? Brani im se pravo na život,<br />
tlačenje na svakom mjestu, neovisno na<br />
rasu, boju, jezik i religiju. Zašto smo vezani<br />
za dunjaluk? Naša vjera nam nudi<br />
rješenja za jednostavan život i suživot, da<br />
širimo dobro i dobrotu, da pomažemo,<br />
da olakšavamo a ne da otežavamo, da<br />
obradujemo ljude a ne da ih rastužujemo.<br />
Kako živjeti na ovom dunjaluku?<br />
Da li postoje restrikcije, granice koje<br />
ne smijemo prelaziti? Ima li išta da<br />
nas zaustavi da ne činimo loše i sebi i<br />
drugima? Mnogo je pitanja, a pokušat<br />
ćemo spomenuti par ajeta i hadisa o<br />
jednostavnosti života, onako kako se<br />
traži od nas da to bude.<br />
Dobro poređenje i navođenje<br />
primjera!<br />
Allah, dž.š., kaže u suri Junus,<br />
24.: Život na ovome svijetu je sličan bilju<br />
zemaljskom na koje Mi spustimo s neba<br />
kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda<br />
hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi<br />
svojim ruhom i okiti i kad stanovnici<br />
njezini pomisle da su oni toga gospodari,<br />
dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi<br />
to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo.<br />
Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu<br />
koji hoće da razmisli.<br />
Drugi primjer!<br />
U suri Hadid, 20.: Znajte da život<br />
na ovome svijetu nije ništa drugo do igra,<br />
i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno<br />
hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem<br />
djece! Primjer za to je bilje čiji rast<br />
poslije kiše oduševljava nevjernike, ono<br />
zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela,<br />
da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu<br />
je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo;<br />
život na ovome svijetu je samo<br />
varljivo naslađivanje.<br />
U suri Fatir, 5.: O ljudi, Allahova<br />
prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas<br />
nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi<br />
i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.<br />
Hoćemo li i dalje odati se strastima,<br />
dunjaluku, užitcima, sprovođenjima<br />
itd.????<br />
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi: “Sjedio<br />
je Poslanik, a.s., na minberu, a i mi<br />
smo sjedili oko njega, pa on reče: ‘Bojim<br />
se jedne stvari; kad mene više ne bude, šta<br />
će biti s vama kad vam se otvore dunjalučke<br />
ljepote i ukrasi njegovi.’” (B. i M.).<br />
Razmisli o ovome, koliko smo se pripremili<br />
za smrt koja nas ČEKA!!!!<br />
Enes, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.,<br />
da je rekao: “Umrlog prate tri stvari; obitelj,<br />
imetak, i njegovo djelo, pa se dvoje<br />
vrati, a jedno ostane; vrati se njegova obitelj<br />
i imetak, a ostane njegovo djelo.” (B.<br />
i M.).<br />
U ovom hadisu nas Resul, a.s., upozorava<br />
da usvojimo i da slijedimo put dobročinstva,<br />
takvaluka i pokornosti, a da<br />
ostavimo griješenje, nepokornost, jer ta<br />
djela su ustvari jedini naš pratilac u kaburu<br />
i koja će nam presuditi nakon smrti.<br />
El-Mustevrid ibn Šeddad, r.a., prenosi da<br />
je Poslanik, a.s., rekao: “Dunjaluk prema<br />
ahiretu je kao kad bi jedan od vas stavio<br />
prst u more, pa neka pogleda u prst čime<br />
se vraća.” (Muslim).<br />
Vrijednost dunjaluka! Ako je i ima<br />
uopće??<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
62<br />
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je<br />
Poslanik, a.s., rekao: “Dunjaluk je<br />
za vjernika zatvor a džennet za nevjernika.”<br />
(M.). Musliman čuva<br />
sebe i svoj život od požuda i strasti,<br />
živi vjerski život, imajući svjesnost<br />
o Allahu i znajući da je pod Allahovom<br />
kontrolom sve. Tako ovaj svijet<br />
postaje za vjernika zatvor jer se mora<br />
čuvati granica i propisa, dok nevjernika<br />
ništa ne sprječava da čini ono<br />
što mu se ćefne, nema restrikcija,<br />
nema ograničenja, ide onako kako<br />
mu njegove strasti govore i zato je<br />
njemu dunjaluk džennet.<br />
Ophođenje sa dunjalukom,<br />
kako se treba ponašati prema<br />
dunjaluku?<br />
Abdullah ibn Omer, r.a., je rekao:<br />
“Poslanik, a.s., me je uhvatio za<br />
rame i rekao mi: ‘Budi na dunjaluku<br />
kao stranac ili prolaznik.’” (B.) Sehl<br />
ibn Sa’d es-Sa’adi, r.a., prenosi da je<br />
rekao: “Došao je neki čovjek Poslaniku,<br />
a.s., pa je rekao: ‘O Allahov<br />
Poslaniče! Uputi me na posao zbog<br />
kojeg će me, kada ga uradim, zavoljeti<br />
i Allah i ljudi.’ A Poslanik, a.s.,<br />
reče: ‘Budi skroman na dunjaluku,<br />
zavoljet će te Allah, i budi skroman<br />
prema onome što je u posjedu svijeta<br />
(ljudi) pa će te i svijet voljeti.’”<br />
(Ibn Madže).
Vrijednost dunjaluka kod<br />
Allaha, dž.š.<br />
Sehl ibn Sa’d es-Sa’adi, r.a., prenosi<br />
da je rekao: “Rekao je Poslanik, a.s: ‘Da<br />
dunjaluk vrijedi kod Allaha kao i krilce<br />
mušice, ne bi kafir na njemu popio<br />
ni gutljaj vode.’” (Tirmizi). Od Ebu<br />
Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik,<br />
a.s., rekao: “Prokleto je na dunjaluku<br />
sve što udaljava od spominjanja Allaha<br />
i onoga što tome vodi, osim učenjaka i<br />
onoga koji uči.”<br />
Koliko je stvari koje nas odvraćaju<br />
od spominjanja Allaha, koliko<br />
je stvari koje nas učine da zaboravimo<br />
na svog Gospodara, da zaboravio<br />
obaviti svoju dužnost prema<br />
Allahu, a slabo se ko pita da li u<br />
tome ima hajra, da li u tome ima<br />
bereketa.<br />
Ono što imaš, čovječe, od koristi<br />
je: Koliko podijeliš i udijeliš<br />
od sadake ili dobrih djela koji će<br />
nam biti argumenti na SUDNJEM<br />
DANU.<br />
Abdullah ibn Šihir, r.a., prenosi<br />
da je rekao: “Došao sam kod Poslanika,<br />
a.s., dok je učio suru (elhakumutekasur)<br />
pa je rekao: ‘Čovjek<br />
govori: -Moj imetak, moj imetak, o<br />
čovječe, zar ti imaš od svog imetka<br />
osim ono što si pojeo, pa uništio, i<br />
što si obukao pa poderao, ili što si<br />
kao sadaku dao, pa ćeš za nju imati<br />
nagradu.’” (Muslim).<br />
Abdullah ibn Mugafel, r.a.,<br />
prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:<br />
“Neki čovjek je rekao Poslaniku, a.s.:<br />
‘O Allahov Poslaniče, ja tebe volim!’<br />
Poslanik mu reče: ‘Jesi li siguran u<br />
to što kažeš?’ Čovjek ponovi tri puta:<br />
‘Tako mi Allaha, ja te volim!’ Poslanik,<br />
a.s., mu reče: ‘Ako me voliš onda<br />
se pripremi za siromaštvo, jer siromaštvo<br />
dolazi onima koji me vole brže<br />
nego što voda stigne do svog kanala.’”<br />
Imetak je VELIKO iskušenje:<br />
Ka’b ibn Ijjad, r.a., prenosi da je<br />
čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada je<br />
rekao: “Zaista svaki ummet (narod) je<br />
iskušavan. A iskušenje (fitna) mog<br />
ummeta je mal (imanje, bogatsvo).”<br />
(Tirmizi).<br />
Radosna vijest za siromahe kako<br />
Poslanik, a.s., kaže, od Ebu Hurejre,<br />
r.a.: “Siromašni će ući u Džennet prije<br />
bogatih na 500 godina.” (Tirmizi).<br />
Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne<br />
da budemo umjereni, da budemo<br />
pravedni, da koristimo dunjaluk<br />
kako bi stekli pokornost svome Gospodaru,<br />
da nam omekša srca, da dijelimo<br />
ljepotu kojom smo darovani od<br />
Allaha sa Njegovim svorenjima, Amin<br />
ja Rabbel Alemin”<br />
Sedin Agić<br />
(imamsedin.wordpress.com)<br />
Svijet<br />
Cionistička<br />
naseljenička<br />
politika će biti<br />
kažnjena u Haagu<br />
IslamBosna.ba- Vijeće Ujedinjenih<br />
naroda za ljudska prava<br />
prije godinu dana najavilo je da<br />
će istražiti zlocinačku naseljeničku politiku<br />
Izraela.<br />
Neovisna komisija stručnjaka za<br />
ljudska prava zatražila je momentalno<br />
povlačenje izraelskih naseljenika iz<br />
okupirane Palestine.<br />
Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska<br />
prava jasno je zatražilo od Tel Aviva<br />
“momentalno zaustavljanje naselja i<br />
povlačenje svih naseljenika sa okupiranih<br />
teritorija!”<br />
Britanski Guardian piše da “Izrael<br />
mora evakuisati sva naselja ili će slučaj<br />
dospjeti pred Međunarodni krivični<br />
sud”.<br />
Samir Akram, predstavnik Pakistana<br />
u UN-ovom Vijeću, izrazio je zabrinutost<br />
Organizacije islamske konvencije<br />
(OIC) da će Izrael postati presedan<br />
kojeg će i ostale zemlje slijediti.<br />
“Iznenađuje nas koliko uticaja i<br />
razumijevanja pojedine zemlje imaju<br />
za Izrael iako je to suprotno svim<br />
njihovim međunarodnim obavezama.<br />
Mi u OIC-u se pitamo da li bi ovoliki<br />
stepen saradnje bio ukazan ijednoj<br />
zemlji koja nije bliska velikim silama”,<br />
kazao je on.<br />
Istražitelji UN-a za ljudska prava<br />
rekli su da Međunarodni krivični sud<br />
ima ovlasti nad deportacijama i prebacivanjem<br />
stanovnika na određenu teritoriju.<br />
“Ratifikacija Rimskog statuta od<br />
strane Palestine može dovesti do odgovornosti<br />
za ogromno kršenje zakona<br />
o ljudskim pravima i ozbiljnog kršenja<br />
međunarodnih humanitarnih zakona i<br />
pravde za žrtve”, navodi se u izvještaju<br />
UN-ovog tijela, što se odnosi na ugovor<br />
kojim je formiran tribunal UN-a<br />
u Hagu na kojem se sudi za genocid,<br />
ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.<br />
UN-ovi istražitelji intervjuirali su<br />
više od 50 protjeranih Palestinaca, te su<br />
svi izjavili kako je njihova egzistencija<br />
uništena, te kako su im izraelske vlasti<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
63<br />
otele njihovu zemlju i kako su podvrgnuti<br />
stalnom nasilju od strane jevrejskih<br />
naseljenika.<br />
“UN-ova misija smatra kako je<br />
glavni razlog nasilnog ponašanja i zastrašivanje<br />
Palestinaca želja da se lokalno<br />
stanovništvo protjera daleko od svojih<br />
domova i tako omogući proširenje<br />
naselja za jevrejske doseljenike”, kaže se<br />
u izvještaju.<br />
Na osnovu izvještaja može se zaključiti<br />
da su Palestinci pozvani da podnesu<br />
krivičnu prijavu Međunarodnom krivičnom<br />
sudu u Haagu.<br />
Čitajte i gledajte na<br />
IslamBosna.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
“Vehabije” u Tuzlu, “Vehabije” iz<br />
Tuzle - Demokratija po mjeri Tuzlanske<br />
pete kolone - Izraelska autobuska<br />
linija za Paelstince (da ne<br />
uznemiravaju Jevreje)<br />
Tekstovi<br />
‘Sulejman Veličanstveni’ i<br />
Šeherzada = gubitak i šteta za<br />
insana<br />
Kako se Poslanik, a.s., odnosio<br />
prema novim muslimanima<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Palestinka Eryic el-Medhun iz Gaze<br />
najpametnije dijete svijeta<br />
Video:<br />
Videovijesti: Turski premijer<br />
nazvao cionizam zločinom protiv<br />
čovječnosti<br />
IBTV:Muslimanski Indiana Dzons -<br />
Johann Ludwig Burckhardt
No comment<br />
Četvrti slučaj u Hrvatskoj:<br />
Zemlja progutala klupu i<br />
čovjeka!<br />
Nevjerojatan slučaj dogodio se u srijedu u<br />
popodnevnim satima u Lovranu, na dijelu<br />
lovranskoga mola u neposrednoj blizini<br />
Ville Lauriana. Ovo je već četvrti slučaj u<br />
vrlo kratkom vremenu da se pojavljuju “ničim<br />
izazvane” rupe u zemlji u Hrvatskoj,<br />
a sve je počelo poznatim slučajem kada<br />
je zemlja progutala ovcu kod mjesta<br />
Primorski Dolac, zatim je u Selnicama<br />
smrtno stradao jedan muškarac, a onda se<br />
i kod Drniša otvorila golema provalija.<br />
Novi list, 1. mart 2013.<br />
Policajca iz Prijedora<br />
držali za ruku i deset<br />
metara vukli za autom<br />
Policajac iz Prijedora teško je povrijeđen<br />
nakon što su ga dvije osobe iz tog<br />
grada, koje je pokušao da legitimira,<br />
vukle desetak metara vozilom koje je<br />
bilo u pokretu.<br />
Fena, 4. mart 2013.<br />
U Strigovi kod Kozarske<br />
Dubice pronašli zlato<br />
Dok Rusi traže naftu, u selu Strigova<br />
kod Kozarske Dubice pronašli su zlato.<br />
Branko Tadić iz ovog dubičkog sela, u<br />
riječici Strigovi pored kuće pronašao je<br />
grumen zlata.<br />
Tuzla live, 7. mart 2013.<br />
Znate li gdje ima najviše<br />
milijardera?<br />
U svijetu je zaključno s početkom<br />
ove godine bilo 1.453 ljudi s osobnim<br />
bogatstvom većim od milijarde dolara.<br />
Azija je imala 608 milijardera,<br />
Sjeverna Amerika 440, a Evropa 324.<br />
Po zemljama, milijardera je najviše u<br />
Sjedinjenim Državama (408), a slijedi<br />
Kina s 317. Dalje su na listi Rusija,<br />
Njemačka i Indija. Prvak među gradovima<br />
je Moskva, u kojoj živi 76 milijardera,<br />
više nego što ih je u New Yorku,<br />
Hong Kongu, Pekingu i Londonu.<br />
Oslobođenje, 7. mart 2013.<br />
Strava kod Cazina: Otac<br />
kćerke vezao konopcem<br />
i silovao<br />
Priča o pohotnom ocu iz Liskovca kod<br />
Cazina koji je osam godina seksualno<br />
zlostavljao tri maloljetne kćerke, a čije<br />
je nastranosti otkrila cazinska policija,<br />
zaprepastila je Krajinu.<br />
Nezavisne novine, 7. mart 2013.<br />
Milijuni skakavaca iz<br />
Egipta “napali” Izrael<br />
Izrael je pogođen najezdom pustinjskih<br />
skakavaca koji su stigli iz Egipta<br />
i prekrili preko 800 hektara pustinje<br />
tijekom noći. Vlasti su krenule u bitku<br />
insekticidima, a rojevi se broje u desetinama<br />
milijuna skakavaca.<br />
Dnevnik.ba, 7. mart 2013.<br />
Navijači napustili utakmicu<br />
jer je gol postigao<br />
– musliman<br />
Navijači Beitara napustili su stadion<br />
kada je gol za jerusalimski klub<br />
na meču izraelskog prvenstva protiv<br />
Makabija Netanje postigao musliman<br />
Zaur Sadajev. On je u 49. minutu doveo<br />
svoj tim u vođstvo od 1:0. Većina<br />
domaćih navijača je pozdravila ovaj<br />
pogodak, ali ekstremne pristalice ovog<br />
tima počele su da napuštaju stadion.<br />
Sadajev je zamijenjen u 74. minutu, a<br />
gosti su do kraja utakmice uspjeli da<br />
izjednače.<br />
Bportal, 4. mart 2013.<br />
Usred pustinje: Najljepša<br />
i najveća bašta prirodnog<br />
cvijeća na svijetu<br />
Dubai Miracle Garden tvrdi da ima<br />
“najljepšu i najveću baštu prirodnog<br />
cvijeća na svijetu”.<br />
Bašta se nalazi usred pustinje, a njihov<br />
inžinjer hortikulture imao je zahtjevan<br />
zadatak, budući da je cvijeće raspoređeno<br />
i u neobične horizontalne i vertikalne<br />
strukture.<br />
Bportal, 7. mart 2013.<br />
Četiri nepismene žene<br />
naučile Kur’an napamet<br />
Četiri nepismene Saudijke u dobi između<br />
46 i 74 godine nagrađene su ove<br />
sedmice budući da su naučile Kur’an<br />
napamet, nakon što su u specijaliziranom<br />
centru provele nešto više od šest<br />
godina radeći na tome.<br />
Žene su provodile nekoliko sati dnev-<br />
no slušajući druge žene, nastavnice,<br />
koje su učile Kur’an. Na taj način su<br />
pamtile poglavlje po poglavlje, te su na<br />
kraju uspjele zapamtiti cijeli Kur’an.<br />
Klix, 6. mart 2013.<br />
Ljudski rod je sve gluplji<br />
Istraživanje doktora Geralda Crabtreea<br />
sa Sveučilišta Stanford pod nazivom<br />
“Naš krhki intelekt”, objavljeno u dva<br />
dijela pokazalo je da je ljudski rod sve<br />
gluplji. Dr. Crabtree smatra da naši geni<br />
uz moderni tehnološki razvoj utiču na to<br />
da čovječanstvo postaje “sve gluplje”, a<br />
to objašnjava činjenicom da su mutacije<br />
uticale na dobar dio od oko 5.000 gena<br />
koje označava bazom ljudske inteligencije.<br />
Zbog toga je, kako navodi, moderan<br />
čovjek manje inteligentan od svojih predaka.<br />
Dakle, nije riječ samo o televiziji<br />
i internetu za koje mnogi okrivljuju sve<br />
veću idiokraciju oko nas.<br />
Vakat.ba, 6. mart 2013.<br />
Mladoženja zakasnio, pa<br />
se mlada udala za drugog<br />
Na jednom vjenčanju u Indiji mladoženja<br />
je uveliko kasnio, pa se nestrpljiva<br />
mlada udala za drugog. Kada je Jamil<br />
konačno stigao na vjenčanje, njegova<br />
vjerenica i njena porodicu nisu krili bijes,<br />
pa je morala da interveniše i policija.<br />
Klix, 6. mart 2013.<br />
Drama u sudnici: Zapalio<br />
sebe i policajca<br />
U hodniku Osnovnog suda u Paraćinu<br />
danas je G.M. (44.) polio sebe i policajca<br />
zapaljivom tekućinom, potom<br />
zapalio, pa su obojica teško ozlijeđeni,<br />
priopćila je Policijska uprava u<br />
Jagodini. Policajac i G.M. su s teškim<br />
tjelesnim ozljedama opasnim po život,<br />
zbrinuti u Općoj bolnici u Ćupriji.<br />
Tanjug, 7. mart 2013.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
64
Nauka<br />
Curiosity uzeo prve uzorke iz unutrašnjosti Marsa<br />
Nosity N<br />
ASA-ino poslalo robotsko je fotografije vozilo Curi-<br />
koje<br />
potvrđuju prvo uspješno uzimanje uzoraka<br />
iz unutrašnjosti nekog drugog planeta.<br />
Prah dobijen bušenjem tla robot<br />
će analizirati u svom laboratoriju. Traga<br />
za geološkim i hemijskim uvjetima potrebnim<br />
za nastanak i održanje života<br />
mikroorganizama. Prijašnje sonde na<br />
Marsu prikupljale su uzorake s tla, ali ne<br />
bušenjem i uzimanjem uzoraka.<br />
Dobra djela čine nam dobro<br />
Dobrovoljan rad dobar je za<br />
srce i u mladoj dobi, pokazala<br />
je studija koju su na 106 kanadskih<br />
adolescenata proveli istraživači sa<br />
Univerziteta British Columbia iz Vancouvera.<br />
Isto su tako procijenili samopouzdanje,<br />
mentalno zdravlje, raspoloženje<br />
i empatiju studenata. Nakon<br />
deset sedmica, oni koji su sudjelovali u<br />
dobrovoljnom radu imali su niži nivo<br />
holesterola i stepen upale tkiva, kao i<br />
manje tjelesne masti.<br />
Namirnice koje griju tijelo<br />
Pojedine namirnice mogu<br />
dovesti do procesa termogeneze,<br />
odnosno stvaranja toplote tijela<br />
tokom procesa probave. Na taj<br />
način, sagorijevanje kalorija može<br />
nas doslovno ugrijati. Ljute papričice,<br />
crni biber, đumbir, zeleni čaj<br />
i kokosovo ulje samo su neke od<br />
namirnica koje u organizmu podstiču<br />
proces termogeneze, odnosno<br />
stvaranja toplote tokom probave.<br />
Opasan je i nizak pritisak<br />
Malaksalost, bljedilo,<br />
nedostatak energije<br />
– simptomi su dobro<br />
poznati osobama koje pate<br />
od niskog krvog pritiska,<br />
oboljenja koje može otežati<br />
i najlakše svakodnevne<br />
poslove. Potrebno je povećati<br />
unos tečnosti i soli, so<br />
vezuje vodu u organizmu i<br />
povećava zapreminu cirkulirajuće<br />
krvi. Kofein, guarana<br />
i drugi stimulansi utiču na<br />
povećanje krvnog pritiska,<br />
ali ipak u povećanim dozama<br />
mogu izazvati ubrzano<br />
lupanje srca.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Spavanje “polovinom mozga”<br />
rješenje za nesanicu?<br />
Biološki fenomen koji fokama<br />
omogućava da spavaju samo<br />
“jednom stranom mozga” mogao<br />
bi biti rješenje za milione ljudi koji<br />
pate od nesanice ili drugog poremećaja<br />
sna. Dok su u vodi foke<br />
spavaju “lijevom stranom mozga”,<br />
dok je desna budna, a kada su na<br />
kopnu spavaju “cijelim mozgom”.<br />
Serotonin je u jednakim vrijednostima<br />
bio zastupljen i u budnoj i u<br />
uspavanoj polovini mozga, što je<br />
izazvalo iznenađenje stručnjaka jer<br />
se smatralo da on podstiče budnost<br />
mozga.<br />
Prehlada nekad može biti<br />
opasnija od alkohola<br />
Upoređujući reakcije 50 prehlađenih<br />
i 50 potpuno<br />
zdravih ljudi, naučnici sa Univerziteta<br />
Kardif su otkrili da prehlada<br />
usporava reakcije ljudi isto koliko i<br />
tri, četiri krigle piva, ili osam standardnih<br />
pića. Kihanje, također, vozaču<br />
može skrenuti pažnju sa puta<br />
po tri sekunde. Zato ljudi koji voze<br />
dok su prehlađeni trebaju biti svjesni<br />
rizika jer koncentracija opada za<br />
33 posto.<br />
8. mart - 26. rebiu-l-ahir<br />
65