Nikab - moj izbor moje pravo na pokornost Allahu
Ko ubije jednog Äovjeka, kao da je sve ljude poubijao ... - Saff.ba
Ko ubije jednog Äovjeka, kao da je sve ljude poubijao ... - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hutba: Ko ubije jednog čovjeka, kao da je sve ljude poubijao<br />
www.saff.ba<br />
broj 272<br />
30. juli 2010.<br />
18. ša’ban 1431.<br />
cije<strong>na</strong> godišnje<br />
pretplate 60 KM<br />
Dr. Madžida Mulaosmanović-Zalihić:<br />
<strong>Nikab</strong> - <strong>moj</strong> <strong>izbor</strong>,<br />
<strong>moj</strong>e <strong>pravo</strong> <strong>na</strong><br />
<strong>pokornost</strong> <strong>Allahu</strong><br />
Sandžački pogledi:<br />
Almir Mehonić<br />
Razgovor sa<br />
Tadićem<br />
Principi IZ u rješavanju problema <strong>na</strong> relaciji<br />
islamistički pokreti i IZ u BiH<br />
Reis Cerić:<br />
Argumenti<br />
Kur'a<strong>na</strong> i<br />
sunneta, a ne<br />
represija<br />
I S S N 1 5 1 2 - 6 5 1 X<br />
9 7 7 1 5 1 2 6 5 1 0 0 4
SAFF broj 272<br />
Sadržaj<br />
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Kuds: Muhammed Selim<br />
Neprijatelj je ispred vas, a iza vas su muslimani<br />
koji su vas ostavili <strong>na</strong> cjedilu<br />
Polumjesec<br />
Oružane s<strong>na</strong>ge Bosne i Hercegovine<br />
I BiH postaje agresorska zemlja<br />
Aktuelno<br />
Principi Islamske zajednice u rješavanju problema <strong>na</strong> relaciji<br />
islamistički pokreti i IZ u BiH<br />
Reis Cerić: Argumenti Kur’a<strong>na</strong> i sunneta,<br />
a ne represija<br />
Kolum<strong>na</strong><br />
Borba za opsta<strong>na</strong>k<br />
Kosovski marketing<br />
Feljton<br />
Skrive<strong>na</strong> disertacija: Drugo poglavlje: Širenje islama kao<br />
neposredan uticaj turske vladavine (I dio)<br />
Orgija antilogike<br />
Islambos<strong>na</strong><br />
Evropa i islam<br />
Švedska: Škola odbila upisati učenicu<br />
zbog arapskog ime<strong>na</strong><br />
Zele<strong>na</strong> transferzala<br />
Sandžački pogledi<br />
Razgovor sa Tadićem<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
3<br />
8<br />
10<br />
15<br />
18<br />
24<br />
34<br />
45
U PRODAJI JE<br />
INFORMACIJE NA TELEFON<br />
062/103-480
Uvodnik<br />
Suočavanje sa<br />
zločinom<br />
je pokrenut i iskorišten<br />
u političke svrhe i kao<br />
“Proces<br />
takav ukazuje <strong>na</strong> zloupotrebu<br />
britanskog suda”, izjavio<br />
je jedan od <strong>na</strong>juglednijih<br />
britanskih sudija Timothy<br />
Workman. Na suđenju dr.<br />
Ganiću srbijanski tužioci<br />
bili su toliko izruženi i poniženi<br />
da su sve vrijeme čitanja<br />
obrazloženja presude<br />
posramljeni gledali ispod<br />
sebe. Suočavanje Srbije sa<br />
zločinima, pokrenuto je <strong>na</strong>žalost<br />
15 godi<strong>na</strong> <strong>na</strong>kon užasavajućih<br />
teritorijalnih agresija.<br />
Da<strong>na</strong>s se možemo sjetiti presude<br />
<strong>na</strong> Među<strong>na</strong>rodnom sudu pravde (ICJ)<br />
iz februara 2007. godine, kada je Beograd<br />
otvoreno slavio što je proglašen<br />
krivim “samo” za nesprečavanje genocida<br />
u Srebrenici i kada je od njega traženo<br />
da “odmah uhapsi Mladića”. Tri<br />
i po godine poslije, zloči<strong>na</strong>c Mladić je<br />
još uvijek bio <strong>na</strong> slobodi dok su srpski<br />
tužioci davali licemjerne izjave kako ga<br />
traže 24 časa dnevno i nemaju kad spavati.<br />
Ko<strong>na</strong>čno, prvo suočenje Srbije sa<br />
ratnim zločinima uslijedilo je sa potvrdom<br />
neovisnosti Kosova, <strong>na</strong> tom istom<br />
Među<strong>na</strong>rodnom sudu pravde. Nekadašnje<br />
slavlje zamijenilo je razočarenje<br />
i neviđe<strong>na</strong> <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> deprimiranost.<br />
Redali su se političari u Beogradu i<br />
Banjoj Luci koji su presudu <strong>na</strong>zivali<br />
političkom i potvrdom mržnje prema<br />
Srbima. Masovni zločini srbijanskog<br />
režima, koji su u osnovi ove odluke o<br />
Kosovu, opet su svjesno zapostavljeni.<br />
Nakon te, uslijedila je oslobađajuća<br />
presuda dr. Ganiću kojom je stavlje<strong>na</strong><br />
tačka <strong>na</strong> stravičnu srpsku politiku<br />
negiranja genocida i sijanja laži pred<br />
svakom vrstom velikosrpskog zloči<strong>na</strong>.<br />
Predsjednik Boris Tadić je pred Skupštinom<br />
Srbije, 26. jula ove godine, priz<strong>na</strong>o<br />
da je bio svjestan poraza pred Sudom<br />
pravde i pobjede Kosova. Sudski<br />
slučaj dr. Ganića u<strong>pravo</strong> je vješto rastegnut<br />
da bi se, <strong>na</strong>kon izgubljene bitke<br />
sa Kosovom, umirile <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lne rane<br />
zatvaranjem u beogradskom kazamatu,<br />
ni krivog ni dužnog, bivšeg bosanskog<br />
predsjednika dr. Ejupa Ganića.<br />
Nad bošnjačkim <strong>na</strong>rodom su srpske<br />
laži redovno palile i godi<strong>na</strong>ma bile prihvaćene<br />
od među<strong>na</strong>rodne zajednice,<br />
bez previše a<strong>na</strong>liziranja i ispitivanja.<br />
Ovaj put, laži su pred sudom u Londonu<br />
<strong>na</strong>zvane pravim imenom, a usta<br />
lažova začeplje<strong>na</strong>. Nakon<br />
presude pred Sudom pravde,<br />
prije tri i po godine, sjećamo<br />
se kako su horski pokrenute<br />
srbijanske laži i negiranja<br />
genocida i zloči<strong>na</strong> protiv<br />
čovječnosti <strong>na</strong>d Bošnjacima<br />
u BiH. Bilo je neizdržljivo<br />
slušati posljednje prevarante<br />
iz šinjela Milorada Dodika<br />
kako izmišljaju zločine <strong>na</strong>d<br />
Srbima i bosanskim patriotima<br />
prijete sudskim procesima.<br />
Sjetimo se postavljanja onih<br />
silnih tabli po Sarajevu, <strong>na</strong> mjestima<br />
izmišljenih srpskih stratišta. Činjeno<br />
je to u gradu koji je potpuno porušen<br />
u brutalnoj troipogodišnjoj opsadi, čiji<br />
su stanovnici kasapljeni i ubijani pred<br />
kamerama. Nema sumnje da je tobože<br />
tolerantni Tadić dobro isplanirao štošta<br />
protiv BiH, pa i ovaj progon dr. Ganića.<br />
Sve bi to uspjelo da “smetnje <strong>na</strong><br />
vezama” nije proizveo Tadićev dvorski<br />
ljubimac Dodik. Već godi<strong>na</strong>ma je ovaj<br />
neozbiljni i neartikulirani politički lider<br />
RS <strong>na</strong>jbrutalnije negirao zločine<br />
<strong>na</strong>d Bošnjacima. Dan uoči ovogodišnje<br />
dže<strong>na</strong>ze u Srebrenici, Tadićev ljubimac<br />
je “sredio” dodjelu odlikovanja Karadžiću,<br />
a sam otkrio bistu osuđenom<br />
ratnom zločincu generalu Taliću. Užas<br />
je bio potpun, poniženje je bilo neizdržljivo,<br />
ali su Bošnjaci ostali mirni.<br />
Nasuprot tome, <strong>na</strong>kon sudske odluke<br />
o Kosovu, Milorad Dodik više nije<br />
z<strong>na</strong>o šta priča, dok se <strong>na</strong>kon odluke<br />
o Ganiću mentalno potpuno izgubio.<br />
Izgledao je kao neko potpuno svjestan<br />
da će jednog da<strong>na</strong> morati odgovarati za<br />
svaku izgovorenu riječ. On nije bio ni<br />
u kakvoj zabludi. On je z<strong>na</strong>o da negira<br />
zločin genocida. On je z<strong>na</strong>o da time<br />
ponižava žrtve i kopa po nečijim dušama<br />
i dubokim ra<strong>na</strong>ma. On je u tim<br />
lažima želio biti što brutalniji. Oni kojima<br />
su zločinci ubili voljene <strong>na</strong>jbolje<br />
z<strong>na</strong>ju ko je Dodik i šta ga ubrzo čeka.<br />
Impressum<br />
Izdavač<br />
GID SAFF<br />
Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica<br />
Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo<br />
mob: +387 61 255 322<br />
distribucija: +387 62 287 412<br />
Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,<br />
Filijala Zenica<br />
(KM) 1610550001210010<br />
(DV) 502012000550080<br />
swift: RZBABA2S<br />
Glavni i odgovorni urednik<br />
Semir Imamović<br />
Redakcija<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić,<br />
Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz<br />
Hodžić<br />
DTP<br />
Fadil Pezo<br />
Lektor<br />
Abdulmedžid Nezo<br />
Stalni saradnici:<br />
Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho<br />
Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,<br />
Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir<br />
Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin<br />
Dizdarević, Esad Mahovac, Abdulmedžid<br />
Nezo<br />
Ostali saradnici:<br />
Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz<br />
Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić,<br />
Adem Zalihić, Nedim Makarević<br />
Direktor<br />
Semir Mujić<br />
Direktor marketinga<br />
Semin Rizvić<br />
+387 62 343 635<br />
Koordi<strong>na</strong>tor za dijasporu<br />
Ramadan Rušid<br />
+386 41 255 239<br />
Štampa<br />
Emanet Zenica<br />
Časopis izlazi svakog drugog petka.<br />
Rukopisi, diskete i fotografije se ne<br />
vraćaju.<br />
ISSN 1512-651X<br />
redakcija@saff.ba<br />
saffmagazin@yahoo.com<br />
www.saff.ba<br />
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila<br />
u Federalnom ministarstvu obrazovanja,<br />
<strong>na</strong>uke, kulture i sporta pod brojem 622<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
5
Hutba<br />
“O<strong>na</strong>j ko ubije je<br />
čovjeka, kao da j<br />
sve ljude”<br />
Prilikom posjete reisul-uleme da im bude kabul šehadet, a <strong>na</strong>ma<br />
porodici Tarika Ljubuškića,<br />
njihova žrtva opome<strong>na</strong> i sjećanje da<br />
ustrajemo <strong>na</strong> putu Istine i pravde.<br />
stameni otac i majka, kao i<br />
supruga i ostali članovi uže<br />
Tri razloga za<br />
povrijeđenost<br />
porodice nisu pozivali <strong>na</strong> osvetu<br />
ni kaznu. Njihove riječi bile<br />
su pune ljudske i vjerničke<br />
veličine: “Ako je pogibija<br />
<strong>na</strong>šeg si<strong>na</strong> cije<strong>na</strong> da drugi žive<br />
sigurno, <strong>na</strong>šim je srcima lakše”<br />
Hatib: Vehid ef. Ar<strong>na</strong>ut, glavni<br />
imam Medžlisa Bugojno<br />
Hvala neka je Uzvišenom <strong>Allahu</strong>,<br />
koji druga nema i kome<br />
niko i ništa nije slično. Njemu<br />
dove upućujemo, od Njega pomoć<br />
i zaštitu tražimo, Njegovoj se<br />
milosti <strong>na</strong>damo <strong>na</strong> Dan kada ništa<br />
neće biti dovoljno za spas, ako <strong>na</strong>m<br />
se On ne smiluje. Neka je salavat i<br />
selam <strong>na</strong> sve poslanike, odabrane<br />
Allahove robove i miljenike. Salavat<br />
i selam <strong>na</strong> posljednjeg poslanika<br />
Muhammeda, a.s., njegovu časnu<br />
porodicu i plemenite ashabe, kao i<br />
<strong>na</strong> sve sljedbenike koji su umirali sa<br />
šehadetom <strong>na</strong> us<strong>na</strong>ma. Mahsus selam<br />
bosanskim šehidima s dovom<br />
Draga braćo i sestre!<br />
Navršava se sedam<strong>na</strong>est<br />
godi<strong>na</strong> od stravičnog zloči<strong>na</strong><br />
<strong>na</strong>d kojim se svake godine<br />
iznova pitamo i tražimo<br />
odgovore <strong>na</strong> pitanje zašto?<br />
Zašto je u <strong>na</strong>selju Vrbanja<br />
ubijeno 45 civila od strane<br />
njihovih komšija? Prilika je<br />
ovo da ponovno upitamo,<br />
zašto pravdi nisu privedeni<br />
počinioci ovog zloči<strong>na</strong>,<br />
zašto je pravda tako spora,<br />
zašto porodice stradalih ne<br />
mogu dobiti makar mrvu<br />
ljudske pravde za smiraj???<br />
Koliko će još trebati da se<br />
počinioci privedu, a <strong>na</strong>logodavci<br />
kazne?<br />
I dok postavljamo pitanja<br />
o zločinu koji već sedam<strong>na</strong>est<br />
godi<strong>na</strong> opominje i<br />
pritišće ovaj grad, nedavni<br />
teroristički čin u Bugojnu,<br />
doveo <strong>na</strong>s je, <strong>na</strong>žalost, među top vijesti<br />
domaćih i svjetskih medija.<br />
Zatečeni, ranjeni, zbunjeni, uznemireni,<br />
okahreni do bola, postavljamo<br />
pitanje: zašto?<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
6<br />
Kao i u vrijeme<br />
<strong>na</strong>jtežih ratnih<br />
iskušenja,<br />
kojima je<br />
odlijevao ovaj<br />
grad i njegovi<br />
ponosni<br />
stanovnici, nije<br />
se vidjela želja<br />
za osvetom,<br />
nego strpljivost<br />
i dostojanstvo.<br />
Dozvolite mi, draga braćo, da sa ovog<br />
časnog mjesta, da<strong>na</strong>s podijelim sa vama<br />
neka razmišljanja o onome što <strong>na</strong>s je<br />
zadesilo.<br />
Tri su razloga zbog kojih sam, kao i<br />
veći<strong>na</strong> vas, duboko pogođen i povrijeđen.<br />
Prvi razlog je da se dogodilo ono što<br />
smo gledali, i od čega smo strahovali da<br />
se i <strong>na</strong>ma ne dogodi. Dogodio se strašni<br />
teroristički čin koji <strong>na</strong>s je podsjetio <strong>na</strong> slike<br />
iz Iraka, Afganista<strong>na</strong>, Pakista<strong>na</strong>, gdje<br />
gledamo kako muslimani jedni druge<br />
ubijaju i gdje vidimo prolijevanje<br />
nevine krvi. Ovdašnji muslimani<br />
nisu nikada u svojoj<br />
povijesti bilježili slične pojave.<br />
Da li se to ostvaruju crne slutnje<br />
<strong>na</strong>ših dušma<strong>na</strong> i njihove<br />
želje da <strong>na</strong>s, <strong>na</strong>šu domovinu i<br />
<strong>na</strong>šu vjeru predstave kao prijetnju<br />
svijetu i miru u njemu?<br />
Postajemo li poligon nesigurnog<br />
življenja i međusobnog<br />
ubijanja?<br />
Drugi razlog je da je neko<br />
ko je počinio zločin pravdao<br />
ili pravda to vjerom, i učenjem<br />
vjere dini islama. Zar vjera<br />
koja je izjed<strong>na</strong>čila ubistvo<br />
jednog čovjeka sa ubistvom<br />
cijelog čovječanstva može biti<br />
motivom za ubijanje nevinih<br />
ljudi? Zar vjera koja uči da je<br />
dirnuti u čast čovjeka teži grijeh<br />
nego srušiti Kabu može<br />
biti opravdanje za ubijanje nevinih?<br />
U ime koje vjere i kojih<br />
učenja može biti urađen ovakav<br />
nemilosrdni i užasni čin?<br />
U ime vjere kojoj mi pripadamo,<br />
u ime dini islama, nikako i nikada!<br />
Ne postoji <strong>na</strong>čin da se vjerom opravda<br />
ubijanje nevinih ljudi i uništavanje materijalnih<br />
dobara, posebno ne islamom koji<br />
je čist od svega što mu pripisuju nez<strong>na</strong>lice
dnog<br />
e ubio<br />
i pokvarenjaci! Treći razlog zbog kojeg<br />
sam duboko potresen i uvrijeđen jeste da<br />
se u <strong>na</strong>rodu koji je doživio deset genocida,<br />
pokopao 200.000 ubijenih, preživio<br />
genocid Srebrenice, može pojaviti osoba<br />
koja ubija druge <strong>na</strong> pravdi Boga. Umjesto<br />
pouke iz teškog preživljavanja svih holokausta<br />
<strong>na</strong>šeg <strong>na</strong>roda, zar brinuti o međusobnom<br />
ubijanju. Nije li bilo i previše<br />
ubijanja, krvi i boli? Kako se teško uzima<br />
pouka i kako se brzo izlazi <strong>na</strong> stranputicu!<br />
Tri razloga za ponos<br />
Tri su me razloga, draga braćo, u svoj<br />
ovoj tuzi, učinila ponosnim i želim da ih<br />
podijelim sa vama da<strong>na</strong>s, kao što smo<br />
ih svi, dijelili ovih da<strong>na</strong>. Prvi je ponos i<br />
dostojanstvo ovog grada i njegovih stanovnika.<br />
To je <strong>na</strong> <strong>na</strong>jbolji <strong>na</strong>čin potvrdila<br />
dže<strong>na</strong>za <strong>na</strong>stradalom policajcu, rahmetli<br />
Tariku Ljubuškiću. Na licima se osjetila<br />
tuga i nevjerica, žalost i šutnja. Kao da je<br />
grad tišinom pokazivao svu bol i žalost,<br />
kako za tim što se dogodilo, tako i za nevino<br />
stradalim sugrađaninom. Kao i u<br />
vrijeme <strong>na</strong>jtežih ratnih iskušenja, kojima<br />
je odlijevao ovaj grad i njegovi ponosni<br />
stanovnici, nije se vidjela želja za osvetom,<br />
nego strpljivost i dostojanstvo. Tarik je<br />
ispraćen sa ovoga svijeta u skladu sa višestoljetnom<br />
tradicijom ovdašnjih muslima<strong>na</strong>,<br />
u tišini i suzama u očima. Bio<br />
je to dan tuge i dostojanstva kojima je<br />
odisao grad. Drugi razlog koji me učinio<br />
ponosnim jeste držanje porodice rahmetli<br />
Tarika Ljubuškića. Prilikom posjete<br />
reisul-uleme porodici Tarika Ljubuškića,<br />
stameni otac i majka, kao i supruga i<br />
ostali članovi uže porodice nisu pozivali<br />
<strong>na</strong> osvetu ni kaznu. Njihove riječi bile su<br />
pune ljudske i vjerničke veličine: “Ako je<br />
pogibija <strong>na</strong>šeg si<strong>na</strong> cije<strong>na</strong> da drugi žive sigurno,<br />
<strong>na</strong>šim je srcima lakše”. Pred tom<br />
ljudskom veličinom mora se stati i osjećati<br />
ponosnim, da imamo takve očeve i<br />
majke, supruge i rođake. Njihovo držanje<br />
potvrdilo je stamenost i vjerničko dostojanstvo.<br />
Treći razlog je hrabrost i odlučnost<br />
<strong>na</strong>ših policajaca. Kako drugačije<br />
opisati pribranost da se uhvate počinioci,<br />
i zadrži hlad<strong>na</strong> glava u trenutku u kome<br />
su mogli, skoro cijela smje<strong>na</strong>, izgubiti živote.<br />
Strašno bi bilo i zamisliti šta bi se<br />
desilo da počinioci nisu uhvaćeni i privedeni.<br />
Uprkos svim nedaćama koje prate<br />
njihov rad, dovoljno je razloga da budemo<br />
ponosni <strong>na</strong> njih.<br />
Tri razloga za zabrinutost<br />
Svakako postoje i razlozi<br />
zbog kojih sam zabrinut kao i<br />
svi vi, a ja bih da<strong>na</strong>s <strong>na</strong>veo tri<br />
koja mene <strong>na</strong>jviše brinu. Prvi<br />
je razlog šutnja ili nikakav odgovor<br />
<strong>na</strong> ono što se dogodilo.<br />
Kao da se krivica prebacuje sa<br />
jednih <strong>na</strong> druge smatrajući<br />
da će se tako problem riješiti.<br />
Kada se desio prvi ovakav<br />
teroristički čin u Saudijskoj<br />
Arabiji, ništa nije više bilo<br />
kao prije njega. Vrijedi <strong>na</strong>pomenuti<br />
riječi predsjednika<br />
Amerike <strong>na</strong>kon 11. septembra<br />
kada je kazao da ništa više<br />
nije isto kao prije toga. Slič<strong>na</strong><br />
je situacija i u Engleskoj,<br />
Španiji, Turskoj... Šta se kod<br />
<strong>na</strong>s promijenilo? Tek nekoliko<br />
sjednica, novinskih stupaca,<br />
saopćenja i mnogo međusobnih<br />
optuživanja i podsjećanja <strong>na</strong> to “nisam<br />
li ja o tome govorio i pisao, ali me niko<br />
nije ozbiljno shvatao”. Ovaj problem je<br />
mnogo više nego razlog za prozivanja<br />
ili potkusurivanja. Ova šutnja ne vodi<br />
dobru, a Bog <strong>na</strong>jbolje z<strong>na</strong>! Drugi razlog<br />
je generaliziranje krivice. Kada se govori<br />
o terorizmu i borbi protiv njega jasno<br />
se moraju imenovati počinioci i utvrditi<br />
<strong>na</strong>logodavci. Prozivanja tipa, vehabije,<br />
selefije, tekfirlije, bradonje i sl., kao i<br />
mahanje spiskovima sa hiljadama ime<strong>na</strong><br />
vode u nove sumnje i sukobe. Nisu li se<br />
svi muslimani širom svijeta odjednom<br />
Učeni bi<br />
trebali ukazati<br />
<strong>na</strong> devijantno<br />
tumačenje<br />
vjere, organi<br />
države trebali<br />
bi kazniti<br />
počinioce i<br />
<strong>na</strong>logodavce,<br />
dok bi šira<br />
društve<strong>na</strong><br />
zajednica<br />
trebala pružiti<br />
svaku vrstu<br />
podrške<br />
<strong>na</strong> putu<br />
postizanja<br />
sigurnosti svih<br />
građa<strong>na</strong><br />
osjetili nesigurnim kada su <strong>na</strong>kon 11.<br />
septembra bili stavljeni u kontekst sukrivaca.<br />
Muslimani su ni krivi ni dužni u<br />
Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Kini,<br />
Americi i drugim zemljama gubili poslove,<br />
prijatelje i poslovne kontakte samo<br />
zato jer su bili muslimani, a svi su muslimani<br />
bili potencijalni teroristi. Takav<br />
pristup nije nikome donio dobra. Stoga<br />
me brine i plaši po<strong>na</strong>šanje službenika,<br />
koji generalizirajući krivicu, proizvode<br />
strah i brigu kod ljudi koji nemaju nikakve<br />
veze sa terorizmom i teroristima.<br />
Na ovakav <strong>na</strong>čin se problem ne rješava,<br />
nego produbljuje i proširuje. Treći razlog<br />
je cijepanje zajednice muslima<strong>na</strong> i otvaranje<br />
“novih džemata”. Teroristički akt u<br />
Bugojnu desio se <strong>na</strong> dan kada smo potvrđivali<br />
svoju petstogodišnju opstojnost <strong>na</strong><br />
ovim prostorima. Ovim činom <strong>na</strong>padnuta<br />
je država jer je <strong>na</strong>padnuta<br />
zgrada policije, <strong>na</strong>padnuta<br />
je <strong>na</strong>ša vjera, jer se u njeno<br />
ime opravdavao ovakav nehumani<br />
čin, <strong>na</strong>padnuta je <strong>na</strong>ša<br />
tradicija koja je taj dan obilježavala<br />
svoj jubilej, <strong>na</strong>padnuta<br />
je Zajednica muslima<strong>na</strong> jer<br />
su <strong>na</strong>padnuti njeni članovi<br />
i <strong>na</strong>ruše<strong>na</strong> nje<strong>na</strong> sigurnost.<br />
Potpuno mora biti jasno da ko<br />
<strong>na</strong>padne ove vrijednosti: državu,<br />
vjeru, tradiciju i zajednicu<br />
ne pripada <strong>na</strong>ma. U zaštiti<br />
ovih vrijednosti, posebno života<br />
ljudi, svi moramo učiniti<br />
mnogo više. Teroristički čin<br />
što se dogodio u Bugojnu trebao<br />
bi sve zabrinuti i pozvati<br />
<strong>na</strong> odlučno djelovanje. Učeni<br />
bi trebali ukazati <strong>na</strong> devijantno<br />
tumačenje vjere i odlučno<br />
se tome suprotstaviti, organi<br />
države trebali bi kazniti počinioce<br />
i <strong>na</strong>logodavce te spriječiti moguće<br />
slične slučajeve, dok bi šira društve<strong>na</strong><br />
zajednica trebala pružiti svaku vrstu podrške<br />
<strong>na</strong> putu postizanja sigurnosti svih<br />
građa<strong>na</strong>. Ono što se dogodilo u Bugojnu<br />
neka bude pouka da <strong>na</strong>m se nikada i nigdje<br />
ne ponovi, a Allaha, dž.š., molim da<br />
<strong>na</strong>m dadne s<strong>na</strong>ge da pouku primimo.<br />
Hvaljeni i Premilostivi Bože, pomozi<br />
<strong>na</strong>m i daj da živimo kao Tvoji iskreni<br />
robovi i umiremo u <strong>pokornost</strong>i Tebi, zadovoljni<br />
Tobom kao Gospodarom, a Ti<br />
<strong>na</strong>ma kao robovima! Amin!<br />
(Hutba održa<strong>na</strong> u džamiji Princeze<br />
Dževhere u Bugojnu 23. 7. 2010.godine)<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
7
Hutbe iz tri sveta mesdžida<br />
Mekka: Dr. Usama Hajjat<br />
Natjecanje u činjenju<br />
dobrih djela<br />
Prijevod: Amir Durmić<br />
Braćo muslimani, uistinu je čovjekova<br />
težnja za postizanjem visokih stepe<strong>na</strong><br />
kao i njegova čežnja za stjecanjem<br />
onoga što je dobro, lijepo i pohvalno,<br />
<strong>na</strong>jbolji pokazatelj da je njegova bit čista<br />
i neokrnje<strong>na</strong>, i da je njegova duša neiskvare<strong>na</strong>.<br />
Isto tako, ukoliko osoba žudi<br />
za nečim što je ružno i loše, što je grijeh<br />
i zabranjeno, i što u osnovi čovjeku donosi<br />
samo poniženje <strong>na</strong> ovom i kaznu<br />
<strong>na</strong> budućem svijetu, to je <strong>na</strong>jbolji pokazatelj<br />
pokvarenosti dotične osobe. U to<br />
recimo spada i to da čovjek kod druge<br />
osobe vidi neke od Allahovih<br />
blagodati kojima je On dotičnu<br />
osobu obasuo, i iz čiste<br />
zlobe i zavisti želi da te blagodati<br />
kod nje nestanu jer ih<br />
on ne posjeduje. Još gore od<br />
toga je kada čovjek čeznutljivo<br />
gleda u one koji okreću<br />
glavu od Allahove vjere,<br />
koji Mu danonoćno griješe<br />
i upražnjavaju svakovrsne<br />
oblike griješenja, i želi se s<br />
njima poistovjetiti i griješiti<br />
kao oni. Uistinu, sve ono u<br />
čemu oni uživaju <strong>na</strong> ovom svijetu samo<br />
je kratkotraj<strong>na</strong> obma<strong>na</strong> i varka koja će<br />
uskoro nestati, a ono što je kod Allaha,<br />
vječno je. Obraćajući se Svome Poslaniku,<br />
s.a.v.s., Uzvišeni Allah je rekao: “I<br />
nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta<br />
koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika<br />
pružamo, da ih time <strong>na</strong> kušnju<br />
stavimo, ta <strong>na</strong>grada Gospodara tvoga je<br />
bolja i vječ<strong>na</strong>.”<br />
(Taha, 131) Vjernici se,<br />
dakle, trebaju zaokupiti činjenjem djela<br />
koja će im uz Allahovu pomoć i milost<br />
osigurati vječno uživanje. Na tom putu<br />
se trebaju truditi, ulagati svoj maksimum,<br />
pa čak se i takmičiti. Rekao je<br />
Uzvišeni Allah u prijevodu z<strong>na</strong>čenja:<br />
“Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi<br />
se potrudite da druge, čineći dobra djela,<br />
preteknete!”(El-Bekare, 148) Međutim,<br />
Vjernika dobra<br />
djela koja<br />
čini nikada ne<br />
smiju učiniti<br />
obijesnim, niti<br />
se on zbog njih<br />
treba oholiti i<br />
uzdizati <strong>na</strong>d<br />
drugima.<br />
musliman nikada ne smije<br />
<strong>na</strong> putu stjecanja dobrih djela<br />
činiti ono što mu je Njegov<br />
Gospodar zabranio. Tako<br />
<strong>na</strong>primjer, nikada ga ne smije<br />
obuzeti samodopadanje i zadivljenost<br />
samim sobom, niti<br />
sebi smije umisliti kako je on<br />
potpun i u ljudskom domenu<br />
savršen, a <strong>na</strong> druge gledati<br />
okom potcjenjivanja i podozrenja. Rekao<br />
je Poslanik, s.a.v.s.: “Dovoljno je zla<br />
čovjeku da prezire svoga brata muslima<strong>na</strong>.”<br />
(Muslim) Isto tako, vjernika dobra<br />
djela koja čini nikada ne smiju učiniti<br />
obijesnim, niti se on zbog njih treba<br />
oholiti i uzdizati <strong>na</strong>d drugima. Rekao<br />
je Poslanik, s.a.v.s.: “Uistinu mi je Allah<br />
objavio da jedni prema drugima budete<br />
ponizni, da se jedni <strong>na</strong>d drugima ne uzdižete<br />
i da jedni drugima nepravdu i zlo<br />
ne činite.” (Muslim) Zato, bojte se Allaha<br />
istinskom bogobojaznošću i trudite<br />
se da vaše <strong>na</strong>tjecanje u činjenju dobrih<br />
i izbjegavanju loših djela bude iskreno,<br />
i ničim mimo traženja Allahovog zadovoljstva<br />
pomućeno. To je istinski put ka<br />
preporodu i ko<strong>na</strong>čnom trijumfu islamskog<br />
ummeta.<br />
Medi<strong>na</strong>: Salah el-Budejr<br />
Upozorava<br />
Vatru<br />
Prijevod: Semir Imamović<br />
A llah Uzvišeni stvorio je ljude da<br />
Abi Ga iskreno obožavali, pokazao<br />
Aim dokaze Svoje veličine i uzvišenosti<br />
kako bi Ga se bojali, pojasnio žestinu<br />
kazne koju je pripremio za nevjernike<br />
ne bi li to udaljilo ljudsku dušu od<br />
zablude i zla i podstaklo je da u Njegovoj<br />
uputi potraži spas i sreću. Zato,<br />
što dalje od onoga što <strong>na</strong>m je on zabranio<br />
i <strong>na</strong> čiju <strong>na</strong>s je štetnost upozorio,<br />
i opskrbimo se strahom od Vatre<br />
koju je spomenuo i opisao u Svojoj<br />
časnoj Knjizi, i o kojoj <strong>na</strong>s je izvjestio<br />
Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve<br />
sellem. Vatre za koju je Uzvišeni, u<br />
prijevodu z<strong>na</strong>čenja, rekao: “U Sekar<br />
ću Ja njega baciti – a z<strong>na</strong>š li ti šta je<br />
Sekar? Ništa on neće poštedjeti, kože<br />
će crnim učiniti, <strong>na</strong>d njim su devet-<br />
<strong>na</strong>estorica”<br />
(El-Muddessir, 26 – 30).<br />
Njen plamen niko ne može ugasiti,<br />
niti njenu žeravicu prigušiti. Vatra<br />
čiji će stanovnici biti udaljeni od svakog<br />
dobra, a blizu svakom zlu, nesreći<br />
i bez<strong>na</strong>đu. “Džehennem, u kojem će<br />
gorjeti; a grozne li postelje!”<br />
(Prijevod<br />
z<strong>na</strong>čenja, Sād, 56) Svaki spomen njenih<br />
vrata, slojeva i provalija iznova<br />
ulijeva strah u srca bogobojaznih,<br />
daje im pouku i <strong>na</strong>g<strong>na</strong>va ih <strong>na</strong> jauke<br />
i plač. U tom smislu su Poslanikove,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, riječi:<br />
“Tako mi Onoga u čijoj je ruci <strong>moj</strong>a<br />
duša, da z<strong>na</strong>te ono što ja z<strong>na</strong>m, malo<br />
biste se smijali, a puno više plakali.”<br />
Upitan o onome što je vidio, rekao je:<br />
“Vidio sam Džennet i Vatru.” (Muslim)<br />
Nu’man ibn Bešir, radijallahu<br />
anhu, pripovijeda: “Čuo sam Posla-<br />
nika, sallallahu alejhi ve sellem, kada<br />
je, držeći hutbu, rekao: “Upozoravam<br />
vas <strong>na</strong> Vatru! Upozoravam vas <strong>na</strong> Vatru!”,<br />
toliko ga je to ponijelo da mu<br />
je spao ogrtač sa rame<strong>na</strong>.” (Ahmed)<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
8
Kuds: Muhammed Selim<br />
m vas <strong>na</strong> Neprijatelj je ispred vas,<br />
a iza vas su muslimani koji su vas<br />
ostavili <strong>na</strong> cjedilu<br />
Vatra koju<br />
potpaljujemo<br />
<strong>na</strong> ovome<br />
svijetu tek je<br />
sedamdeseti<br />
dio<br />
džehennemske<br />
vatre. Svaki<br />
od njenih<br />
69 dijelova<br />
jed<strong>na</strong>ko je vruć<br />
i žestok.<br />
Poslanik, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, također<br />
je rekao: “Nikako<br />
ne smećite s uma dvije<br />
velike stvari: Džennet i<br />
Džehhennem.” Zatim<br />
je zaplakao toliko jako<br />
da su suze <strong>na</strong>kvasile<br />
krajeve njegove brade,<br />
i rekao: “Tako mi<br />
Onoga u čijoj je ruci<br />
<strong>moj</strong>a duša, da z<strong>na</strong>te o<br />
onom svijetu ono što ja<br />
z<strong>na</strong>m, otišli bi ste tamo gdje vas niko<br />
ne može vidjeti i svoju glavu posuli<br />
zemljom.” (Ebu Ja’la) Džennet je bliži<br />
čovjeku od sveza <strong>na</strong> njegovoj obući,<br />
a isto tako i Džehennem. Vatra koju<br />
potpaljujemo <strong>na</strong> ovome svijetu tek je<br />
sedamdeseti dio džehennemske vatre.<br />
Svaki od njenih 69 dijelova jed<strong>na</strong>ko<br />
je vruć i žestok. Zamislimo taj prizor:<br />
Džehennem će <strong>na</strong> Sudnjem danu<br />
biti “dovučen” sa sedamdeset hiljada<br />
povodaca, svaki povodac će držati i<br />
vući sedamdeset hiljada meleka, vrit<br />
će od bijesa i srdžbe. Kada ga zločinci<br />
ugledaju, postat će svjesni svoje propasti.<br />
Od silne muke past će <strong>na</strong> kolje<strong>na</strong>,<br />
i shvatiti da su bili u zabludi, ali<br />
čemu tada shvatanje i razumijevanje?<br />
Reći će: “Kamo sreće da sam se za ovaj<br />
život pripremio!” Tog Da<strong>na</strong> niko neće<br />
kao On mučiti, i niko neće kao On u<br />
okove okivati!”<br />
(Prijevod z<strong>na</strong>čenja El-<br />
Fedžr, 24 – 26).<br />
Prijevod: Esad Mahovac<br />
“O<br />
muslimani, vas, more iza neprijatelj vas i ne je preosta-<br />
ispred<br />
je vam ništa drugo, tako mi Allaha, do<br />
strpljivost.” Ovo su bile riječi koje je Tarik<br />
b. Zijad rekao svojim vojnicima u<br />
teškim trenucima. Ove riječi nisu daleko<br />
od onoga što mi ovdje doživljavamo:<br />
neprijatelj je ispred <strong>na</strong>s, a iza<br />
<strong>na</strong>s su muslimani koji su <strong>na</strong>s<br />
ostavili <strong>na</strong> cjedilu. Jedino što<br />
<strong>na</strong>m preostaje jeste da uzmemo<br />
pouku iz grešaka drugih,<br />
a ne da služimo historiji kao<br />
pouka. Prije više vjekova <strong>na</strong><br />
ovom tlu stajao je Sa’d b. Ebi<br />
Vekkas i čitao oporuku Omera,<br />
radijallahu anhuma, dok<br />
se spremao za boj <strong>na</strong> Kadisijji.<br />
Stajao je licem okrenut ka<br />
neprijatelju ništa manje jakom<br />
od ovoga da<strong>na</strong>s kojem mi<br />
gledamo u lice i čudimo se:<br />
Zašto su svi protiv <strong>na</strong>s?! Prva<br />
tačka Omerovog vasijjeta bila<br />
je bogobojaznost i obezbjeđenje<br />
materijalnih uzroka pobjede: “Oporučujem<br />
vam bogobojaznost u svakom<br />
stanju...” Prvi stepen bogobojaznosti jeste<br />
izvršavanje Allahovih <strong>na</strong>redbi i izbjegavanje<br />
Njegovih zabra<strong>na</strong>, a da li muslimani<br />
u Bejtul-Makdisu pri sebi imaju ove stvari?!<br />
Mislim da odgovor <strong>na</strong> ovo pitanje<br />
predstavlja poniženje. Materijalni uzroci<br />
<strong>na</strong>m, također, nedostaju. Pripravnost (ribat)<br />
kojom smo zaduženi ne izvršavamo<br />
kako to Allah od <strong>na</strong>s zahtijeva. Koliko<br />
među <strong>na</strong>ma ima onih koji prodaju svoje<br />
nekretnine i imanja neprijatelju. Ovo<br />
je vakuf islama i niko nema <strong>pravo</strong> da ga<br />
izdaje neprijatelju. A oni koji od <strong>na</strong>s to<br />
čine, ne zaslužuju da sa njima govorimo,<br />
da slijedimo njihovu dže<strong>na</strong>zu ili da molimo<br />
za milost. Jedan od <strong>na</strong>jvećih uzroka<br />
jeste da oživimo muslimansko bratstvo<br />
među sobom, jer Allah kaže: “Jedino su<br />
vjernici braća.”<br />
(El-Hudžurat, 10). Od<br />
“I ne<strong>moj</strong>te reći:<br />
Naš neprijatelj<br />
je gori od <strong>na</strong>s<br />
i neće <strong>na</strong>s<br />
pobijediti, pa<br />
makar mi i<br />
griješili, jer<br />
koliko je onih<br />
koje je Allah<br />
uništio drugim<br />
ljudima zbog<br />
njihovog<br />
griješenja...’’<br />
pripravnosti je i to da se čuvamo<br />
zavjera koje se kuju protiv<br />
<strong>na</strong>ših sestara, supruga i kćeri.<br />
Svjedoci smo da se ovih da<strong>na</strong><br />
među <strong>na</strong>ma rasturaju papiri sa<br />
brojevima telefo<strong>na</strong> <strong>na</strong> kojima<br />
se <strong>na</strong>šim že<strong>na</strong>ma nudi blud. O<br />
kćeri Omerove, čuvajte se šejtanovih<br />
spletki i uništite svaki<br />
papir koji dođe u vaše ruke<br />
ili u ruke vaših kćeri. Druga<br />
tačka Omerovog vasijjeta jeste<br />
da se čuvamo grijeha: “Za vas<br />
više strahujem od grijeha nego<br />
što strahujem od neprijateljskog oružja...”,<br />
jer grijesi sprečavaju dolazak Allahove pomoći<br />
i pobjede. Pa hoćemo li se pokajati<br />
ili ćemo i dalje <strong>Allahu</strong> griješiti. Navest ću<br />
samo jedan primjer <strong>na</strong>šeg griješenja: Naše<br />
svadbe sadrže mnoštvo velikih grijeha. Tu<br />
je nezaobilaz<strong>na</strong> muzika i razvratan govor,<br />
tu je razgolićavanje i miješanje muškaraca<br />
i že<strong>na</strong>. Rasipa se imetak i nerijetko konzumira<br />
alkohol, a sve to su grijesi. Allah<br />
Uzvišeni kaže: “A sve smo prema grijesima<br />
njihovim kaznili...”<br />
(El-’Ankebut, 40). O<br />
muslimani, ne<strong>moj</strong>te da vas obmane otvoreni<br />
kufr vaših neprijatelja i da mislite da<br />
ćete i pored grijeha biti potpomognuti.<br />
Omer, radijallahu anhu, preduhitrio vas<br />
je i rekao: “I ne<strong>moj</strong>te reći: Naš neprijatelj<br />
je gori od <strong>na</strong>s i neće <strong>na</strong>s pobijediti, pa makar<br />
mi i griješili, jer koliko je onih koje je<br />
Allah uništio drugim ljudima zbog njihovog<br />
griješenja...”<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
9
Polumjesec<br />
Oružane s<strong>na</strong>ge Bosne i<br />
Hercegovine<br />
I BiH postaje agresorska<br />
zemlja<br />
Predstavnički dom Parlamentarne<br />
skupštine Bosne i Hercegovine<br />
potvrdio je Odluku Predsjedništva<br />
Bosne i Hercegovine o upućivanju<br />
pripadnika Oružanih s<strong>na</strong>ga Bosne i<br />
Hercegovine u misiju S<strong>na</strong>ga među<strong>na</strong>rodne<br />
sigurnosne pomoći (ISAF)<br />
u Afganistan. U prvoj turi put Afganista<strong>na</strong><br />
ide 45 vojnika. Ovom<br />
odlukom Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong> će i<br />
zvanično postati dio agresorskih s<strong>na</strong>ga<br />
u Afganistanu. Ako neko misli<br />
da NATO nije okupirao Afganistan,<br />
neka pročita 90 hiljada tajnih dokume<strong>na</strong>ta<br />
američke vojske objavljenih<br />
<strong>na</strong> internetskoj stranici WikiLeaks. Pa<br />
ipak, bh. vojnici ovom misijom <strong>na</strong>jviše<br />
rizikuju. Oni koji prežive rat u<br />
Afganistanu, zaradit će velike novce.<br />
A oni koji ne uspiju preživjeti, njima<br />
novci neće ni trebati. Iako bosanskohercegovačke<br />
vlasti vole reći da <strong>na</strong>ši<br />
vojnici idu u Afganistan radi ugleda<br />
BiH i obezbjeđenja među<strong>na</strong>rodnog<br />
mira, <strong>na</strong>ši vojnici će u Afganistanu<br />
samo predstavljati sebe i sebi obezbjeđivati<br />
fi<strong>na</strong>nsijsku sigurnost. A kada<br />
je u pitanju ugled BiH, e baš <strong>na</strong>m je<br />
ugled<strong>na</strong> zemlja kad se taj ugled mora<br />
dokazivati kroz učešće u agresiji druge<br />
zemlje.<br />
Dodikovih eura spreman ići do<br />
kraja.<br />
Parlamentar<strong>na</strong> skupšti<strong>na</strong> Bosne i Hercegovine<br />
Cirkus Dodikovih klovnova<br />
Na posljednjoj sjednici Predstavničkog<br />
doma Parlamentarne skupštine<br />
Bosne i Hercegovine, pred odlazak<br />
<strong>na</strong> godišnje odmore, srpski predstavnici<br />
iz Republike Srpske <strong>na</strong>pravili su<br />
pravi cirkus. Za cirkusiranje u Parlamentu<br />
srpski političari su se pravdali<br />
ulaskom Nađe Dizdarević u nikabu.<br />
Drago Kalabić i kolege mu iz Dodikovog<br />
SNSD-a iznijeli su niz sramnih<br />
kvalifikacija <strong>na</strong> račun Nađinog nikaba.<br />
Dodikovim klovnovima u liku<br />
Kalabića i ostalih pridružio se i Vinko<br />
Zorić koji se javno izjasnio da ga je <strong>na</strong>vodno<br />
strah biti u Parlamentu BiH jer,<br />
po njemu, nepoz<strong>na</strong>ta osoba sjedi u Parlamentu,<br />
a za koju on nije siguran ima<br />
li oružje ili nešto drugo. Na sve provokacije<br />
i besramno cirkusiranje Dodikovih<br />
klovnova i klov<strong>na</strong> Zorića, Nađa<br />
Dizdarević je odgovorila dostojanstveno<br />
ističući da su spomenuti klovnovi<br />
svojim po<strong>na</strong>šanjem pokazali da nikada<br />
nisu poštivali ženu muslimanku.<br />
Vlašić<br />
Mani zemlju koja “vehabija” nema<br />
V išednevno medijsko <strong>na</strong>klapanje o<br />
V<strong>na</strong>vodnom<br />
okupljanju vehabija<br />
Vlašiću do kraja je ogolilo kome<br />
i zašto <strong>na</strong>jviše treba priča o vehabijama.<br />
Zašto je to tako? Bh. mediji su<br />
danima izvještavali, <strong>na</strong>gađali i strašne<br />
priče ispisali i ispričali o jednom<br />
događaju koji se uopće nije dogodio<br />
niti se trebao dogoditi. Prema izvještavanjima<br />
spomenutih medija, ovo se<br />
<strong>na</strong>ročito odnosi <strong>na</strong> medije iz Republike<br />
Srpske, oni su željno očekivali da<br />
se okupe, kako to oni kažu,<br />
vehabije <strong>na</strong> Vlašiću. Takvim<br />
medijskim centrima<br />
ne bi smetalo da se njihove<br />
vehabije okupe <strong>na</strong> Vlašiću u<br />
skladu sa pozitivnim zakonskim<br />
normama ove države,<br />
njima je bilo <strong>na</strong>jvažnije da<br />
se taj skup desi pa da oni<br />
onda mogu izmišljati šta im<br />
je volja. Kako bi tek izvještavali<br />
da se taj skup stvarno<br />
desio, kad su se toliko <strong>na</strong>lagali<br />
o nečemu što se uopće<br />
nije dogodilo. Ovaj slučaj<br />
je pokazao koliko pojedini<br />
medijski centri u BiH vole<br />
vehabije i vehabizam. Takvi<br />
mediji bi <strong>na</strong>jviše voljeli da<br />
je Bos<strong>na</strong> prepu<strong>na</strong> vehabija i da se svakodnevno<br />
okupljaju kako bi povećali<br />
svoje tiraže. Naravno, nisu problem<br />
samo mediji. I pojedinci iz sigurnosnih<br />
službi te društveno-političkih<br />
institucija ponijeli su se kao i domaći<br />
mediji. Širenje straha od vehabizma<br />
trenutno im ide od ruke. Zato, vehabije<br />
s Vlašića, okupite se više i ispunite<br />
puke želje novi<strong>na</strong>ra, obavještajaca i<br />
političara koji će uskoro početi pjevati<br />
– mani zemlju koja vehabija nema.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
10
Ugonjenje u inovjerstvo<br />
Tekfirske laži o muftiji Zukorliću<br />
Proteklih da<strong>na</strong> je <strong>na</strong> YouTube<br />
servisu<br />
objavljen video uradak u<br />
kojem se govori kako je muftija Muamer<br />
ef. Zukorlić pristalica i zagova-<br />
Dušanka Majkić<br />
rač satanizma. Autori ovog sramnog<br />
video zapisa su pripadnici tekfirske<br />
ideologije. Principom vađenja iz<br />
konteksta tekfirlije su izabrali neke<br />
muftijine izjave i stavili ih u poptuno<br />
drugi kontekst i <strong>na</strong> taj <strong>na</strong>čin proizveli<br />
nekakav svoj argument da muftija<br />
Muamer ef. Zukorlić vjeruje u druga<br />
satanistička božanstva mimo Allaha,<br />
dželle šanuhu. Ko god je normalan<br />
gledao ovaj snimak ostao je šokiran<br />
količinom laži koje tekfirlije šire o<br />
muftiji. Primijetili smo mnoge komentare<br />
ispod spomenutog snimka.<br />
Ljudi se pitaju kako ti tekfirovci<br />
smiju takvo nešto izmisliti o jednom<br />
muftiji. Naravno, odgovor tekfirlija<br />
je još besmisleniji nego sam video zapis.<br />
Ovo je samo jedan od dokaza <strong>na</strong><br />
šta su ti ljudi sve spremni. Laži i prevare,<br />
psovke i druge gadosti tekfirlijama<br />
uopće nisu strane. U ostvarenju<br />
svojih ciljeva oni sebi izgleda ohalaljuju<br />
sve. I kod njih cilj opravdava<br />
sredstvo.<br />
SNSD-ovkin dokaz da je Republika Srpska genocid<strong>na</strong><br />
tvorevi<strong>na</strong><br />
Nakon presude Među<strong>na</strong>rodnog<br />
suda pravde u<br />
Hagu da je nezavisnost Kosova<br />
valja<strong>na</strong>, odnosno da se<br />
nezavisnost Kosova ne kosi<br />
sa rezolucijama UN-a, u Republici<br />
Srpskoj su uslijedile<br />
brojne i žestoke reakcije. Za<br />
ovu priliku bilježimo reakciju<br />
Dušanke Majkić, predsjedavajuće<br />
Doma <strong>na</strong>roda Parlamentarne<br />
skupštine Bosne<br />
i Hercegovine i jednog od<br />
<strong>na</strong>jglasnijih megafo<strong>na</strong> Dodikove<br />
<strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lističke politike.<br />
Komentirajući spomenutu presudu<br />
Među<strong>na</strong>rodnog suda pravde u Hagu,<br />
Dušanka Majkić izjavila je “da Republika<br />
Srpska ima teritoriju, stanovništvo<br />
i vlast, odnosno sve elemente , da<br />
ukoliko odluči, krene sličnim putem<br />
kao Kosovo”. U ovoj reakciji Dušanke<br />
Majkić <strong>na</strong>lazi se jasan dokaz zašto<br />
su Srbi planirali i izveli genocid <strong>na</strong>d<br />
Bošnjacima. Prije agresije <strong>na</strong> Bosnu i<br />
Hercegovinu, Republika Srpska nije<br />
ni postojala pa tako nije imala ni teritorije.<br />
Agresijom <strong>na</strong> Bosnu i Hercegovinu<br />
stvore<strong>na</strong> je Republika Srpska, a<br />
do teritorije se došlo tako što su četnici<br />
etnički očistili svo bošnjačko stanovništvo.<br />
Nakon što su pobili i protjerali<br />
Bošnjake, Srbi su dali sve od sebe da se<br />
prog<strong>na</strong>ni Bošnjaci ne vrate jer će <strong>na</strong> taj<br />
<strong>na</strong>čin sačuvati teritoriju, apsolutnu <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnu<br />
<strong>na</strong>dmoć srpskog stanovništva<br />
i vlast. Tako je Republika Srpska došla<br />
do potrebnih eleme<strong>na</strong>ta za nezavisnost.<br />
Da nije bilo planiranog genocida <strong>na</strong>d<br />
Bošnjacima, ne bi bilo ni Republike<br />
Srpske.<br />
Sulejman Tihić<br />
Iako mu niko nije prijetio,<br />
Tihić je dopustio da se šire<br />
laži o njegovoj ugroženosti<br />
Nakon terorističkog <strong>na</strong>pada u Bugojnu,<br />
bh. mediji su objavili ekskluzivnu<br />
informaciju da su vehabije<br />
uputili prijetnje Sulejmanu Tihiću i<br />
da je SIPA zbog toga pojačala osiguranje<br />
spomenutog gospodi<strong>na</strong>. Desetak<br />
da<strong>na</strong> kasnije, Sulejman Tihiće<br />
u intervjuu za jedan ovdašnji medij<br />
priz<strong>na</strong>je da nije dobio nikakve prijetnje.<br />
“Ja osobno nisam dobio nikakve<br />
prijetnje”. Iako nije dobio prijetnje od<br />
spomenute skupine, Sulejman Tihić<br />
nije htio demantirati <strong>na</strong>vode medija.<br />
Očito mu godi, odnosno očito je<br />
Tihić shvatio da mu se podiže rejting<br />
popularnosti ako se u javnosti pušta<br />
objavljivanje laži da mu neko zbog<br />
nečega prijeti. To bismo donekle<br />
mogli i razumjeti, međutim plasira<strong>na</strong><br />
vijest da mu prijete vehabije u<br />
osnovi unosi nemir i nepovjerenje<br />
među bošnjački <strong>na</strong>rod i zbog toga bi<br />
odgovoran političar morao reći istinu,<br />
a ne dopuštati da se šire ovakve<br />
laži. Nažalost, Sulejman Tihić očito<br />
nije taj tip odgovornog političara.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
11
Nezavisne novine<br />
Novi<strong>na</strong>rski kodeks medija<br />
u RS-u: Laži i krivo se kuni<br />
Prošle sedmice Dodikove Nezavisne<br />
novine objavile su ekskluzivnu<br />
informaciju o otkrivanju velike količine<br />
eksploziva u Donjem Vakufu i<br />
sav eksploziv doveli u vezi sa mogućim<br />
novim terorističkim <strong>na</strong>padom<br />
<strong>na</strong> policiju. “Više od 40 kilograma<br />
eksploziva velike razorne moći pro<strong>na</strong>đeno<br />
je u <strong>na</strong>puštenoj kući u Donjem<br />
Vakufu. Prema neslužbenim<br />
informacijama, u akciji su sudjelovali<br />
agenti obavještajno-sigurnosnih<br />
agencija iz BiH, a sve je odrađeno u<br />
strogoj tajnosti. Međutim, od <strong>na</strong>dležnih<br />
još nitko službeno nije želio<br />
potvrditi, ali ni opovrgnuti te aktivnosti.<br />
Prema neslužbenim informacijama,<br />
<strong>na</strong>kon pro<strong>na</strong>laska eksploziva,<br />
uhićen je i jedan policijski službenik<br />
MUP-a Federacije BiH, koji se dovodi<br />
u vezu sa vehabitskim pokretom”,<br />
pišu Nezavisne novine. Samo dan kasnije<br />
Ministarstvo unutrašnjih poslova<br />
SBK izdalo je saopćenje u kojem se<br />
jasno ističe da je vijest koju su plasirale<br />
Nezavisne novine klasič<strong>na</strong> medijska<br />
podvala. Niko se više nije osvrnuo<br />
<strong>na</strong> ovu medijsku podvalu Nezavisnih<br />
novi<strong>na</strong>. Nezavisne novine su se samo<br />
ušutjele i sve je tek tako zaboravljeno.<br />
Željko Kopanja je stradao od podmetnute<br />
mine. On <strong>na</strong>jbolje z<strong>na</strong> šta<br />
z<strong>na</strong>či biti žrtva i kako laži i prevare<br />
mogu <strong>na</strong>nijeti štetu drugim ljudima.<br />
Međutim, <strong>na</strong> ovom primjeru vidimo<br />
da Kopanja može sebi dozvoliti i gore<br />
stvari nego što mislimo. Kopanja je<br />
za šaku<br />
Raffi Gregorian<br />
Daleko mu kuća bila<br />
Prvi zamjenik visokog među<strong>na</strong>rodnog<br />
predstavnika<br />
u Bosni i Hercegovini,<br />
američki diplomat Raffi<br />
Gregorian, <strong>na</strong>kon dugogodišnje<br />
službe u BiH uskoro<br />
<strong>na</strong>pušta poziciju u Uredu visokog<br />
predstavnika (OHR)<br />
i seli se u Washington, gdje<br />
će raditi u Centru za među<strong>na</strong>rodne<br />
i strategijske studije.<br />
Gregorijan je u BiH došao<br />
kao pripadnik SFOR-a<br />
1998. godine sa zadatkom<br />
da pomogne specijalnim s<strong>na</strong>gama koje<br />
su radile <strong>na</strong> praćenju i hapšenju lica<br />
optuženih za ratne zločine. Ovaj visokopozicionirani<br />
američki obavještajac<br />
je u OHR-ovom odijelu izveo mnoge<br />
mutne radnje. Gregorian je osmislio i<br />
sproveo nelegalno oduzimanje državljanstava<br />
BiH <strong>na</strong>turaliziranim licima<br />
arapskog porijekla. Na mjesto Komisije<br />
za reviziju državljanstva postavio<br />
je svog špijunčića Vjekoslava Vukovića<br />
koji je nedavno osuđen u Rijeci<br />
<strong>na</strong> zatvorsku kaznu zbog pomaganja<br />
u ubistvu jednog lica. Također, Raffi<br />
Gregorian je autor mnogih crnih listi<br />
Ludi polumjesec<br />
Patrijarh Irinej: Veliki krstovi za sprečavanje<br />
saobraćajnih udesa<br />
Srpska <strong>pravo</strong>slav<strong>na</strong> crkva<br />
počela je sa izgradnjom<br />
velikih krstova po Srbiji.<br />
Prvi takav krst izgrađen je<br />
u Kragujevcu. “Đurdevdanski<br />
krst” autora Zora<strong>na</strong> Ilića<br />
visok je 18 metara, raspo<strong>na</strong><br />
11 metara, a <strong>na</strong> prednjoj<br />
strani <strong>na</strong>lazi se “Raspeće”<br />
visine šest metara, dok je<br />
<strong>na</strong> drugoj strani iko<strong>na</strong> svetog<br />
Đorđa, zaštitnika grada,<br />
prečnika 2,6 metara. Nije<br />
problem u izgradnji krstova<br />
po Srbiji. To je njihova<br />
zemlja i neka rade šta im<br />
je volja. Međutim, nismo<br />
mogli a da ovaj put u ovu<br />
podrubriku ne uvrstimo objašnjenje<br />
patrijarha Irineja zašto Srpska <strong>pravo</strong>slav<strong>na</strong><br />
crkva gradi krstove po Srbiji.<br />
“To je da<strong>na</strong>s tako potrebno <strong>na</strong>ma i<br />
čitavome svetu, jer saobraćaj uzima<br />
veliki da<strong>na</strong>k, zbog čega je jed<strong>na</strong> velika<br />
<strong>na</strong> kojima su Bošnjaci predstavljeni u<br />
<strong>na</strong>jcrnjem svjetlu. Jed<strong>na</strong> od takvih listi<br />
objavlje<strong>na</strong> je u izdanjima Dnevnog avaza.<br />
Gregorian je uspješno manipulirao<br />
novi<strong>na</strong>rima RTV Federacije BiH, <strong>na</strong>ročito<br />
sa novi<strong>na</strong>rima emisije 60 minuta.<br />
U spomenutoj emisiji objavlje<strong>na</strong> je gomila<br />
laži o postojanju islamskog terorizma<br />
u BiH. Ovo su samo neka od<br />
nedjela Raffija Gregorija<strong>na</strong>. Naravno,<br />
mnoga njegova nedjela ostat će sakrive<strong>na</strong><br />
velom tajne. Ne z<strong>na</strong>mo kakav je<br />
njegov <strong>na</strong>sljednik, ali jedno je sigurno<br />
– gori od Raffija Gregorija<strong>na</strong> ne može<br />
biti.<br />
pouka svima <strong>na</strong>ma da bez blagoslova<br />
Božijeg nikud ne krećemo i ništa ne<br />
počinjemo u svom životu”, poručio je<br />
patrijarh. Patrijarhu Irineju moramo<br />
dodati još jednu titulu – saobraćajac<br />
godine u svijetu.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
12
Bakir Hadžiomerović<br />
Skorojevićki bezobrazluk<br />
Se<strong>na</strong>d Avdić, urednik<br />
Slobodne Bosne, u posljednje<br />
vrijeme često oštri<br />
svoje novi<strong>na</strong>rsko pero <strong>na</strong><br />
nekadašnjem svom pajdašu<br />
Bakiru Hadžiomeroviću,<br />
uredniku emisije FTV 60<br />
minuta. Ovaj put se ismijava<br />
sa policijskom pratnjom<br />
koja čuva Bakira i njegovu<br />
porodicu. “Gledam jutros,<br />
iz koliko-toliko podnošljive<br />
hladovine kafanske bašte<br />
u blizini Pionirske doline,<br />
policajca <strong>na</strong> biciklu kako se<br />
bezuspješno pola sata pokušava<br />
skloniti pred nepodnošljivom<br />
vrelinom. Kasnije vidim da je jadni<br />
policajac <strong>na</strong> specijalnom zadatku –<br />
osigurava suprugu, si<strong>na</strong> i punicu neustrašivog<br />
novi<strong>na</strong>ra Bakira Hadžiomerovića<br />
koje se <strong>na</strong>laze u službenoj<br />
posjeti životinjama u Pionirskoj dolini.<br />
Naslušao sam se sličnih tračeva i<br />
neprovjerenih informacija o zloupotrebama<br />
višemjesečne policijske pratnje<br />
od strane familije Hadžiomerović;<br />
pored ostalih i da policajci gospođi<br />
Hadžiomerović nose cekere i vrećice<br />
kada se asistentica Pravnog fakulteta<br />
vraća iz shoppinga. Nisam vjerovao –<br />
kako će iko nekoga zaštititi dok su mu<br />
Foto polumjeseca<br />
ruke pune cekera i kesa”. Bakir Hadžiomerović<br />
i njegova ekipa su izgleda<br />
opskrbljeni svim i svačim. Osim brojnog<br />
osiguranja koje plaćaju građani<br />
BiH, Bakir i kolege mu imaju još dosta<br />
privilegija. Ko je imao priliku da<br />
vidi tu ekipu kada se vraća sa tere<strong>na</strong> pa<br />
usput zajedno sa gomilom policajaca<br />
svrati u neku kafanu gdje se ima dobro<br />
pojesti i popiti, mogao je vidjeti koliko<br />
se ti ljudi razbacuju novcima. Njihove<br />
kafanske račune mogu podnijeti samo<br />
<strong>na</strong>ši nezasiti političari. Tako ti je to<br />
kada građani plaćaju. Jedi i pij koliko<br />
hoćeš, a ima i za kući ponijeti, a ima i<br />
policajaca za nosanje cekera.<br />
Sarajevo: Mirni protesti pred zgradom Zajedničkih institucija BiH<br />
protiv donošenja zako<strong>na</strong> o zabrani nošenja nikaba.<br />
Saobraćaj<strong>na</strong> nekultura u<br />
Bosni i Hercegovini<br />
Ubijanje protiv kojeg se<br />
niko ne bori<br />
posljednjih sedam da<strong>na</strong> <strong>na</strong> bh.<br />
U cestama dogodile su se brojne<br />
teške saobraćajne nesreće. U samo<br />
dva udesa poginulo je osam mladića.<br />
Ukupno za sedam da<strong>na</strong> u BiH je poginulo<br />
preko deset građa<strong>na</strong>. Stravični<br />
prizori saobraćajnih udesa iz Donjeg<br />
Vakufa, Usore, Sarajeva opome<strong>na</strong> su<br />
svim građanima Bosne i Hercegovine,<br />
a <strong>na</strong>ročito učesnicima u saobraćaju,<br />
da je propis<strong>na</strong> vožnja <strong>na</strong>jpreča<br />
<strong>na</strong>ma, a ne nekim saobraćajnim policajcima<br />
koji <strong>na</strong>plaćuju kazne. Četvorica<br />
mladića koji su poginuli u<br />
Donjem Vakufu vozili su se u neregistriranom<br />
automobilu, a vozač je<br />
bio pod utjecajem alkohola. Stravični<br />
udes u Usori izazvala je neprilagođe<strong>na</strong><br />
brzi<strong>na</strong>, kao i udes u Sarajevu.<br />
Mladi ljudi vole brzo voziti, a uz to<br />
vole i popiti. Ne može sama policija<br />
da stane ukraj ovoj pošasti. Cijelo<br />
<strong>na</strong>še društvo je odgovorno za ovaj<br />
problem, jer se radi o životima svih<br />
<strong>na</strong>s. U terorističkom <strong>na</strong>padu u Bugojnu<br />
poginuo je samo jedan čovjek.<br />
S <strong>pravo</strong>m se <strong>na</strong>ša država, ali i cjelokup<strong>na</strong><br />
javnost digla <strong>na</strong> noge da se zaustavi<br />
to terorističko zlo. Međutim,<br />
<strong>na</strong> drugoj strani imamo situaciju da<br />
<strong>na</strong>m u razmaku od pet da<strong>na</strong> pogine<br />
deset mladih ljudi i niko ne mrda<br />
prstom. Kao da se to nikoga ne tiče.<br />
Koliko budemo svjesni i odgovorni,<br />
toliko ćemo postići uspjeha <strong>na</strong> poboljšanju<br />
saobraćaja u BiH. Do tada<br />
ćemo brojati mrtve.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
13
Politika<br />
(Ne)<strong>na</strong>učene lekcije<br />
Ganićeva pobjeda i poraz<br />
bošnjačke politike<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Odluka suda u Londonu, da oslobodi<br />
Ejupa Ganića, odnosno da<br />
odbije kao politički motiviran<br />
zahtjev Srbije za njegovu ekstradiciju, u<br />
Bosni i Hercegovini je primlje<strong>na</strong> sa oduševljenjem<br />
i osjećajem trijumfa pravde<br />
<strong>na</strong>d nepravdom. Dok gospodin Ejup Ganić<br />
djeluje o<strong>na</strong>ko kako je uvijek djelovao,<br />
potpuno smireno i racio<strong>na</strong>lno, javnost u<br />
Bosni i Hercegovini sve ovo doživljava <strong>na</strong><br />
sasvim drukčiji <strong>na</strong>čin. Mediji u Federaciji<br />
Bosne i Hercegovine, skoro svi odreda, <strong>na</strong><br />
svojim <strong>na</strong>slovnicama i u udarnim terminima<br />
<strong>na</strong>vode da je odluka suda u Londonu,<br />
da oslobodi Ejupa Ganića, trijumf Bosne<br />
i Hercegovine i da je Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong><br />
izvojevala još jednu pobjedu <strong>na</strong>d Srbijom,<br />
te da je ovom odlukom još jednom dokaza<strong>na</strong><br />
agresija <strong>na</strong> Bosnu i Hercegovinu. Po<strong>na</strong>šanje<br />
bošnjačkih političara je očekivano<br />
i u skladu sa pred<strong>izbor</strong>nom kampanjom.<br />
Svi sada pokušavaju ovu pobjedu Ejupa<br />
Ganića iskoristiti za ličnu promociju.<br />
Nema sumnje da odluka suda u<br />
Londonu, da oslobodi Ejupa Ganića<br />
od svih optužbi, ide u korist Bosne i<br />
Hercegovine, međutim u stvarnosti jedini<br />
pobjednici u ovom slučaju su Ejup<br />
Ganić i njegova porodica. Ejup Ganić je<br />
oslobođen, prije svega, zahvaljujući<br />
činjenici da je dovoljno<br />
bogat čovjek i da je mogao sam<br />
fi<strong>na</strong>nsirati ovaj skupi proces, a<br />
druga olakšavajuća okolnost<br />
za Ganića bila je činjenica da<br />
je slučaj “Dobrovoljačka ulica”<br />
čist slučaj, da nema nijednog<br />
ozbiljnog dokaza da je <strong>na</strong> tom<br />
mjestu počinjen zločin. Također, u prilog<br />
mu je išlo i to što je srpska stra<strong>na</strong> sklo<strong>na</strong> fabriciranju<br />
laži koje ovaj put nisu prošle <strong>na</strong><br />
londonskom sudu. Međutim, šta smo mi<br />
Bošnjaci <strong>na</strong>učili iz ovog slučaja, hoće li <strong>na</strong>s<br />
ovaj slučaj imalo osvijestiti da popravimo<br />
sve slabosti koje razdiru <strong>na</strong>š <strong>na</strong>rod? Iako<br />
su izgubili od Ejupa Ganića, Srbi mogu<br />
biti ponosni <strong>na</strong> sebe jer su svi bili jedinstveni<br />
u pokušaju ostvarenja svojih ciljeva.<br />
I <strong>na</strong>kon gubitka su jedinstveni. Nakon<br />
oslobađanja Ejup Ganić je rekao da mu<br />
je jasno da je Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong>, kao<br />
dejtonska tvorevi<strong>na</strong>, komplicira<strong>na</strong> država<br />
zbog čega mu je razumljivo što nije imao<br />
nikakve pomoći od države. Međutim, šta<br />
je sa <strong>na</strong>ma Bošnjacima? Ko je <strong>na</strong>ma branio<br />
da ujedinimo sve svoje resurse i pomognemo<br />
Ejupu Ganiću? Nažalost, to se<br />
nije dogodilo, a z<strong>na</strong> se i zašto. U kakvom<br />
jadnom stanju se <strong>na</strong>lazi <strong>na</strong>š <strong>na</strong>rod u<strong>pravo</strong><br />
je <strong>na</strong>jbolje pokazao ovaj slučaj Ejupa<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
14<br />
U kakvom<br />
jadnom stanju<br />
se <strong>na</strong>lazi <strong>na</strong>š<br />
<strong>na</strong>rod u<strong>pravo</strong><br />
je <strong>na</strong>jbolje<br />
pokazao ovaj<br />
slučaj Ejupa<br />
Ganića<br />
Ganića. Sjetimo se kako je Sulejman<br />
Tihić, lider <strong>na</strong>jjače stranke u Bošnjaka,<br />
tokom čitavog procesa pred londonskim<br />
sudom protiv Ejupa Ganića, <strong>na</strong>padno i u<br />
i<strong>na</strong>d svima <strong>na</strong>ma izjavljivao da su Bošnjaci<br />
u Dobrovoljačkoj ulici počinili zločin <strong>na</strong>d<br />
srpskim vojnicima. Čak je i <strong>na</strong>vodio da<br />
su tada ubijene desetine srpskih vojnika.<br />
Iako je bio svjestan da takve njegove<br />
izjave mogu utjecati <strong>na</strong> suđenje Ejupu<br />
Ganiću, Sulejman Tihić nije htio prestati<br />
davati izjave da je u Dobrovoljačkoj<br />
ulici počinjen zločin. Tihićeva prva izjava<br />
<strong>na</strong>kon oslobađanja Ejupa Ganića glasi:<br />
“Ovakvom odlukom potvrđeno je da<br />
za događaje u Dobrovoljačkoj ne postoji<br />
odgovornost ne samo prof. Ejupa Ganića,<br />
već ni vojnog i političkog vrha Republike<br />
Bosne i Hercegovine, kako je ranije utvrdio<br />
i Haški tribu<strong>na</strong>l. Potvrđen<br />
je i stav koji je SDA od trenutka<br />
hapšenja prof. Ganića zastupala,<br />
da je akcija Oružanih<br />
s<strong>na</strong>ga RBiH u Dobrovoljačkoj<br />
ulici bila legitim<strong>na</strong> i opravda<strong>na</strong><br />
s ciljem oslobađanja nezakonito<br />
uhapšenog predsjednika<br />
državnog Predsjedništva<br />
Alije Izetbegovića.’’ Zar ovo<br />
nije dokaz licemjerne politike<br />
ljudi kao što je Sulejman<br />
Tihić. Tihićevo po<strong>na</strong>šanje<br />
koristimo kao ilustraciju kako smo se<br />
mi Bošnjaci po<strong>na</strong>šali dok je Ejup Ganić<br />
u Londonu vodio bitku za čitavu Bosnu<br />
i Hercegovinu. Umjesto da su Bošnjaci<br />
ujedinili sve s<strong>na</strong>ge da se pomogne Ejupu<br />
Ganiću, jedan dio Bošnjaka bio je potpuno<br />
ravnodušan spram svega, drugi dio je<br />
radio za tuđe interese, u čemu se posebno<br />
iskazao Sulejman Tihić, tek treći dio se nešto<br />
sekirao i pokušavao nešto uraditi. Iako<br />
su ga mnogi optužili da kroz pomaganje<br />
Ejupu Ganiću sakuplja pred<strong>izbor</strong>ne poene,<br />
Haris Silajdžić je uz reisa dr. Mustafu<br />
ef. Cerića dao solidan doprinos u ovom<br />
slučaju i donekle osvjetlao obraz svih <strong>na</strong>s.<br />
Ejup Ganić je, hvala <strong>Allahu</strong>, <strong>na</strong> slobodi,<br />
međutim mi Bošnjaci nismo ništa <strong>na</strong>učili<br />
iz ovog slučaja. Posebno je zabrinjavajuće<br />
stanje u bošnjačkoj politici. Izbori su pred<br />
<strong>na</strong>ma, međutim, kada sagledamo sve opcije<br />
i kako god okrenemo, izgleda da <strong>na</strong>m<br />
se i <strong>na</strong>kon oktobra isto piše.
Aktuelno<br />
Principi Islamske zajednice u rješavanju problema <strong>na</strong> relaciji<br />
islamistički pokreti i IZ u BiH<br />
Reis Cerić: Argumenti Kur’a<strong>na</strong><br />
i sunneta, a ne represija<br />
Islamska zajednica prema Ilmijji<br />
ne može biti inkvizitor, kako<br />
to neki od nje traže, ali ima<br />
obavezu da reagira kada uoči<br />
da se izlazi iz okvira učenja<br />
koja se temelje <strong>na</strong> Kur`anu,<br />
hadisu i šerijatu<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Nakon terorističkog <strong>na</strong>pada<br />
u Bugojnu pojedine s<strong>na</strong>ge<br />
u Bosni i Hercegovini vrše<br />
konstantan pritisak <strong>na</strong> državne organe<br />
da poduzmu represivne mjere<br />
protiv hiljada Bošnjaka koje se sumnjiči<br />
da pripadaju raznim islamističkim<br />
pokretima, kao što su selefizam,<br />
vehabizam i slično. Istovremeno, iste<br />
s<strong>na</strong>ge vrše jak pritisak <strong>na</strong> Islamsku<br />
zajednicu da sa svoje strane dozvoli<br />
i učestvuje u represijama protiv spomenutih<br />
pripadnika islamističkih<br />
pokreta. Naročit pritisak izražen je<br />
prema reisu Mustafi ef. Ceriću od<br />
kojeg neki očekuju da se u ovom problemu<br />
postavi o<strong>na</strong>ko kako odgovara<br />
onima koji bi <strong>na</strong>jviše voljeli da među<br />
<strong>na</strong>ma Bošnjacima <strong>na</strong>stane unutarnji<br />
sukob. Političari i mediji iz Republike<br />
Srpske ne prestaju da izmišljaju<br />
laži i plaše građane Bosne i Hercegovine.<br />
Stal<strong>na</strong> priča o ugroženosti<br />
sigurnosti Bosne i Hercegovine od<br />
že<strong>na</strong> koje nose nikab, zatim stalno licitiranje<br />
o broju terorista u BiH itd.,<br />
stvara tenzije u <strong>na</strong>šem društvu. Nažalost,<br />
kao po običaju, bošnjački politički<br />
predstavnici uopće se ne opiru<br />
vođenju lažnih kampanja protiv Bošnjaka.<br />
Na a<strong>na</strong>lizu medijskih stavova<br />
ne treba trošiti ni vrijeme ni prostor,<br />
jer bošnjački novi<strong>na</strong>ri ni sami ne<br />
z<strong>na</strong>ju <strong>na</strong> koju bi se stranu svrstali.<br />
Islamska zajednica je<br />
ključ<strong>na</strong> institucija od koje<br />
zavisi hoćemo li mi Bošnjaci<br />
iz<strong>na</strong>ći rješenje za ubačene<br />
smutnje. Cijeneći odgovornost<br />
i dobro<strong>na</strong>mjernost<br />
<strong>na</strong>šeg reisa dr. Mustafe ef.<br />
Cerića, uvjereni smo da će<br />
Islamska zajednica zajedno<br />
sa svima <strong>na</strong>ma uspjeti iz<strong>na</strong>ći<br />
kvalitetno rješenje ove fitne<br />
koja <strong>na</strong>s je zadesila <strong>na</strong>kon<br />
terorističkog <strong>na</strong>pada u<br />
Bugojnu. U tom kontekstu,<br />
ovih je da<strong>na</strong> <strong>na</strong> Fakultetu<br />
islamskih <strong>na</strong>uka u Sarajevu<br />
održa<strong>na</strong> tribi<strong>na</strong> “Islamistički pokreti<br />
i Islamska zajednica u BiH između<br />
a<strong>na</strong>rhije i pluralizma” u organizaciji<br />
Glavnog odbora Udruženja ilmijje<br />
IZ u BiH. Na toj tribini mogla su se<br />
čuti jas<strong>na</strong> opredjeljenja Ilmijje u kojem<br />
pravcu je potrebno rješavati ovaj problem.<br />
U Ilmijji smatraju veoma z<strong>na</strong>čajnim<br />
potrebu preciziranja granice<br />
gdje prestaje pluralizam, a <strong>na</strong>staje a<strong>na</strong>rhija.<br />
“Bošnjačka tradicija nije isključiva<br />
Reis dr.<br />
Mustafa ef.<br />
Cerić podržao<br />
je program<br />
Udruženja<br />
ilmijje u tom<br />
pogledu, a to<br />
je da se ovim<br />
problemima<br />
ne može prići<br />
propagandistički,<br />
već<br />
argumentima <strong>na</strong><br />
osnovu Kur’a<strong>na</strong> i<br />
sunneta<br />
prema različitim interpretacijama<br />
islama, ali je hanefijski<br />
mezheb oficijelni i mora<br />
ga se pridržavati, jer je to definirano<br />
i Ustavom Islamske<br />
zajednice u BiH.” Islamska<br />
zajednica prema Ilmijji ne<br />
može biti inkvizitor kako<br />
to neki od nje traže, ali ima<br />
obavezu da reagira kada uoči<br />
da se izlazi iz okvira učenja<br />
koja se temelje <strong>na</strong> Kur`anu,<br />
hadisu i šerijatu.<br />
Učestvujući u raspravi<br />
<strong>na</strong> <strong>na</strong>vedenoj tribini,<br />
reisul-ulema dr. Mustafa<br />
Cerić pohvalio je i podržao<br />
inicijativu Udruženja<br />
ilmijje <strong>na</strong> čelu s predsjednikom<br />
Muharemom<br />
Hasanbegovićem, i pozvao<br />
da se pozabave ovim procesima<br />
koji će, prema njegovim<br />
riječima, duže potrajati. Reis<br />
dr. Mustafa ef. Cerić podržao<br />
je program Udruženja<br />
ilmijje u tom pogledu, a to<br />
je da se ovim problemima ne<br />
može prići propagandistički,<br />
već argumentima <strong>na</strong> osnovu<br />
Kur’a<strong>na</strong> i sunneta, da se ta<br />
pitanja ne mogu rješavati represijom,<br />
već razgovorom i<br />
argumentima akaidske doktrine,<br />
artikuliranjem identiteta,<br />
razvijanjem osjećaja<br />
pripadnosti zajednici i većim<br />
angažmanom mladih u Islamskoj<br />
zajednici. Reisul-ulema je pozvao ulemu<br />
da se angažira u<strong>pravo</strong> <strong>na</strong> ovim<br />
principima. Raduje <strong>na</strong>s što je Islamska<br />
zajednica pokazala zrelost i odlučnost<br />
da <strong>na</strong> principima islama zbije redove<br />
<strong>na</strong>šeg <strong>na</strong>roda. Ovakva promišljanja<br />
uleme iz Udruženja ilmijje i reisa dr.<br />
Mustafe ef. Cerića garant su da <strong>na</strong>ši<br />
neprijatelji neće imati priliku da se <strong>na</strong>slađuju<br />
međubošnjačkim sukobom.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
15
Politika i društvo<br />
Suđenje i ratni zločinci<br />
Pravo i pravda Suda BiH<br />
Iako Kurtović nije ubio nikoga,<br />
od Suda BiH dobio je 11 godi<strong>na</strong><br />
zatvora, godinu da<strong>na</strong> više od<br />
Boškića koji je pobio skoro<br />
hiljadu ljudi. I drugi optuženi<br />
Bošnjaci nisu prošli ništa bolje<br />
nego Kurtović<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Sud Bosne i Hercegovine je, <strong>na</strong>kon<br />
razmatranja i prihvatanja<br />
sporazuma o priz<strong>na</strong>nju krivnje<br />
sklopljenog između Tužilaštva Bosne i<br />
Hercegovine i optuženog Marka Boškića,<br />
izrekao presudu kojom je optuženi<br />
Marko Boškić oglašen krivim za<br />
krivično djelo zločin protiv čovječnosti<br />
i osuđen <strong>na</strong> kaznu zatvora u trajanju od<br />
10 godi<strong>na</strong>. Marko Boškić je zloči<strong>na</strong>c<br />
koji je kao pripadnik 10. diverzantskog<br />
odreda Glavnog štaba VRS-a, zajedno<br />
sa još sedam pripadnika 10. diverzantskog<br />
odreda, 16. jula 1995. godine, u<br />
periodu od 10 do 15 sati, strijeljao više<br />
stoti<strong>na</strong> zarobljenih muškaraca Bošnjaka<br />
iz enklave Srebrenica, od kojih su<br />
neki imali poveze <strong>na</strong> očima, a koji su<br />
prethodno držani zarobljeni u osnovnoj<br />
školi u Pilici, odakle su dovoženi<br />
autobusima do mjesta pogubljenja<br />
<strong>na</strong> ekonomiji Branjevo. Ovo strijeljanje<br />
preživjela su samo dva zaroblje<strong>na</strong><br />
Bošnjaka. Ko god pročita ovu vijest,<br />
u čudu će se zapitati kako je jedan takav<br />
zloči<strong>na</strong>c kakav je Marko Boškić za<br />
svjesno ubijanje više stoti<strong>na</strong> ljudi dobio<br />
samo 10 godi<strong>na</strong> zatvora. U presudi<br />
Suda BiH <strong>na</strong>vodi se da je ovaj sud<br />
prihvatio sporazum o priz<strong>na</strong>nju krivice<br />
koje je sa zločincem Boškićem sklopilo<br />
Tužilaštvo BiH. Ovakva lakrdija od<br />
sudskog sporazuma svojstve<strong>na</strong> je samo<br />
Sudu BiH. Ubijeđeni smo da bi Marko<br />
Boškić, da mu je suđeno u Beogradu,<br />
sigurno dobio više zatvora. Kakva<br />
je to sudska logika koja <strong>na</strong> ovaj <strong>na</strong>čin<br />
<strong>na</strong>građuje a ne kažnjava čovjeka koji<br />
pobio blizu hiljadu zarobljenih Bošnjaka.<br />
Predstavljeno <strong>pravo</strong> i pravda Suda<br />
BiH rezervirani su samo za<br />
Srbe i Hrvate kojima se sudi<br />
<strong>na</strong> ovom sudu. Nije Boškić<br />
jedini srpsko-hrvatski zloči<strong>na</strong>c<br />
koji je <strong>na</strong>građen od<br />
Suda BiH sporazumom o<br />
krivici. Ima još takvih slučajeva.<br />
Zbog ograničenosti<br />
prostora predstavljamo slučaj<br />
Paška Ljubičića, zločinca<br />
koji stoji iza masakra Bošnjaka<br />
u Ahmićima i drugim<br />
okolnim mjestima. I Paško Ljubičić<br />
je <strong>na</strong>građen sporazumom o priz<strong>na</strong>nju<br />
krivice <strong>na</strong>kon čega je dobio <strong>na</strong>gradu<br />
od 10 godi<strong>na</strong> zatvora. Iako za sklapanje<br />
sporazuma sa Ljubičićem nije bilo<br />
Kakva je<br />
to sudska<br />
logika koja<br />
<strong>na</strong> ovaj <strong>na</strong>čin<br />
<strong>na</strong>građuje, a<br />
ne kažnjava,<br />
čovjeka<br />
koji pobio<br />
blizu hiljadu<br />
zarobljenih<br />
Bošnjaka?<br />
nikakve logike, to se ipak dogodilo.<br />
Kao komandant Četvrte bojne vojne<br />
policije HVO-a, Paško Ljubičić je u jutarnjim<br />
satim 16. aprila 1993. godine,<br />
učestvovao u planiranju te <strong>na</strong>ređivao<br />
pripadnicima Četvrte bojne vojne policije<br />
da <strong>na</strong>padnu sela Ahmiće, Nadioke,<br />
Piriće i Šantiće. Ovom prilikom <strong>na</strong>re-<br />
đeno je da se pobije svo vojno sposobno<br />
bošnjačko stanovništvo, te da se istjera<br />
svo bošnjačko stanovništvo i njihove<br />
kuće unište. U optužnici stoji da je za<br />
vrijeme ovog <strong>na</strong>pada ubijeno je oko<br />
100 bošnjačkih civila, svo bošnjačko<br />
stanovništvo iz tih sela je protjerano,<br />
njihove kuće su uništene, mnogima su<br />
<strong>na</strong>nesene duševne i fizičke povrede, a<br />
u selu Ahmići dvije džamije su dignute<br />
u zrak. Za razliku od ovakvih primjera,<br />
Sud BiH nimalo ne škrtari <strong>na</strong><br />
ispoljavanju sudačke bahatosti <strong>na</strong>d optuženim<br />
Bošnjacima. Svjesno<br />
koristimo izraz sudačka<br />
bahatost, jer po kojoj logici i<br />
kako objasniti to da Marko<br />
Boškić, za strijeljanje skoro<br />
hiljadu ljudi, i Paško Ljubičić,<br />
za planiranje, <strong>na</strong>ređivanje<br />
i učestvovanje u ubistvu<br />
više od 100 Bošnjaka i rušenja<br />
svega bošnjačkog, dobiju<br />
manju zatvorsku kaznu od<br />
Zijada Kurtovića iz Drežnice<br />
koji je za udaranje pendrekom<br />
zarobljenih Hrvata i za<br />
gašenje cigareta <strong>na</strong> nekima<br />
od njih dobio ni manje ni<br />
više nego 11 godi<strong>na</strong>. Z<strong>na</strong>či,<br />
iako Kurtović nije ubio<br />
nikoga, od Suda BiH dobio<br />
je 11 godi<strong>na</strong> zatvora, godinu<br />
da<strong>na</strong> više od Boškića koji je<br />
pobio skoro hiljadu ljudi. I<br />
drugi optuženi Bošnjaci nisu<br />
prošli ništa bolje nego Kurtović.<br />
Tako je Suad Kapić iz<br />
Cazi<strong>na</strong> za <strong>na</strong>vodno ubistvo<br />
trojice srpskih vojnika dobio<br />
17 godi<strong>na</strong> zatvora. U ovom<br />
slučaju dogodio se još jedan presedan<br />
u sudskoj praksi Suda BiH. Naime,<br />
Apelaciono vijeće Suda BiH je u više<br />
<strong>na</strong>vrata poništilo prvostepene presude<br />
i oslobodilo više srpskih optuženika<br />
za ratni zločin. Bilo je tu i veoma čudnih<br />
presuda. Međutim, samo u slučaju<br />
Suada Kapića, Apelaciono vijeće Suda<br />
BiH poništilo je oslobađajuću prvostepenu<br />
presudu i Kapića osudilo <strong>na</strong> 17<br />
godi<strong>na</strong> zatvora. Slično je prošao i Suljo<br />
Karajić iz Velike Kladuše koji je također<br />
za ubistvo tri zarobljenika dobio 18<br />
godi<strong>na</strong> zatvora. I <strong>na</strong> kraju, pred Sudom<br />
BiH će uskoro početi suđenje Francu<br />
Kosu, Slovencu koji je zajedno sa Markom<br />
Boškićem učestvovao u strijeljanju<br />
oko hiljadu srebreničkih Bošnjaka.<br />
Već sada se špekulira da bi i on mogao<br />
dobiti <strong>na</strong>godbu o priz<strong>na</strong>nju krivice.<br />
Njegov advokat Duško Tomić ne vidi<br />
razloga zašto Franc Kos ne bi mogao<br />
dobiti sporazum o priz<strong>na</strong>nju krivice.<br />
Na Sudu BiH <strong>na</strong>jbolje funkcionira sistem<br />
sporazumijevanja o krivici sa srpsko-hrvatskim<br />
ratnim zločincima.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
16
Društvo<br />
Godišnjica mučkog ubistva Magdija Dizdarevića u Mostaru<br />
Zaboravljeni zločin<br />
Iako je prošla godi<strong>na</strong> da<strong>na</strong>, iako<br />
se z<strong>na</strong> ko je ubio Magdija, još<br />
uvijek ni <strong>na</strong> jednom sudu u BiH<br />
nije podignuta optužnica za<br />
ovo ubistvo. Trenutno, prema<br />
<strong>na</strong>šim saz<strong>na</strong>njima, uopće se ne<br />
z<strong>na</strong> kada će ta optužnica biti<br />
podignuta. Stječe se dojam<br />
upitnosti hoće li iko uopće<br />
odgovarati za ubistvo Magdija<br />
Dizdarevića<br />
Piše: Ezher Beganović<br />
Prošle sedmice <strong>na</strong>vršila se tačno<br />
godi<strong>na</strong> da<strong>na</strong> od mučkog ubistva<br />
mostarskog mladića rahmetli<br />
Magdija Dizdarevića. Podsjetimo,<br />
bila je srijeda 15. juli 2009. godine<br />
kada je Magdi Dizdarević zajedno sa<br />
bratom Edibom krenuo u džamiju da<br />
klanja jacija-<strong>na</strong>maz. O tom nesretnom<br />
događaju govori <strong>na</strong>m Magdijev<br />
brat Edib: “Bio je proučen ezan za jacija-<strong>na</strong>maz,<br />
a Magdi i ja sjedili smo <strong>na</strong><br />
sofama ispred samog ulaza u džamiju<br />
iščekujući ikamet za farz-<strong>na</strong>maz. Tada<br />
smo čuli dječiju galamu i viku ispred<br />
ulaza u harem Šarića džamije i ja sam<br />
ispred ugledao brata Harisa Dvizca.<br />
Moj rahmetli brat i ja smo izašli da<br />
vidimo šta se dešava. Tu ispred haremskih<br />
vrata zatekli sam Erola Beganovića<br />
kako se raspravlja sa Harisom i<br />
pokušava da <strong>na</strong>srne <strong>na</strong> njega. Međutim,<br />
u tom pokušaju ga je sprečavao<br />
komšija Zukanović i smirivao situaciju.<br />
Mi smo pitali o čemu se radi, i od<br />
Dvizca saz<strong>na</strong>jemo da ga je udario Erol<br />
<strong>na</strong> autobuskom stajalištu oko 20 metara<br />
udaljenom od ulaza u harem i da<br />
je on povrijedio ruku. Tu se situacija<br />
smirila i Erol i Zukanović odlaze <strong>na</strong><br />
vrh jednog sokaka koji vodi <strong>na</strong> Hadžića<br />
liman. Auto Dvizca, u kojem su mu<br />
bili supruga i malo dijete, bilo je parkirano<br />
<strong>na</strong> autobuskom stajalištu odmah<br />
preko puta tog sokaka. Mi smo<br />
krenuli sa Harisom do auta da vidimo<br />
kako ćemo da ga odvezemo<br />
u bolnicu. Magdi je zaostajao<br />
za <strong>na</strong>ma. Prišli smo<br />
Erolu i Zukanoviću koji su<br />
stajali odmah preko puta<br />
da vidimo zašto ga je udario.<br />
Tu su se Erol i Dvizac<br />
opet sporječkali i Dvizac<br />
mu je uzvratio udarcem. Na<br />
to je Erol utrčao u sokak <strong>na</strong><br />
Hadžića liman. Za nekoliko<br />
trenutaka <strong>na</strong> vrhu sokaka<br />
pojavila se grupa od otprilike<br />
15 mladića, pa možda i<br />
više. Za čas su <strong>na</strong>punili ulicu.<br />
U trenu su se dvije skupine sporječkale<br />
i izbila je masov<strong>na</strong> tuča. Prema<br />
snimku, a i po sjećanju, mom rahmetli<br />
bratu koji je stajao udaljen od mase<br />
<strong>na</strong> sredini ulice prilazi Igor Salčin i<br />
nekoliko sekundi <strong>na</strong>kon njegovog prilaska<br />
<strong>moj</strong> rahmetli brat ostaje ležati<br />
nepomičan <strong>na</strong> asfaltu. Posljednji smrtonosni<br />
udarac mom rahmetli bratu<br />
Magdiju <strong>na</strong>nio je Igor Salčin. Nedugo<br />
<strong>na</strong>kon toga ja mu prilazim i vidim da<br />
je u polusvjesnom stanju i da “krklja”.<br />
Pokušavao je progovoriti i očima mi<br />
je nešto išaretio, “gestikulirao” ukazujući<br />
u pravcu Igora. Pokušavao je<br />
da ustane <strong>na</strong> stranu, ali nije mogao.<br />
Umivali smo ga vodom. Neko je pozvao<br />
hitnu i odvezli smo ga u bolnicu,<br />
a kasnije je morao biti operisan. Operacija<br />
je trajala otprilike dva i po sata.<br />
U petak u jutarnjim satima dobio sam<br />
poziv <strong>na</strong> kućni broj. Bio je to doktor<br />
Vinković. Izjavio mi je saučešće i rekao<br />
da mi je brat umro u 7 sati toga<br />
jutra. Ta vijest me jako pogodila, kao<br />
i <strong>moj</strong>u porodicu.”<br />
Dakle, prošla je godi<strong>na</strong> da<strong>na</strong> od<br />
kada je ubica Igor Salčin mučki usmrtio<br />
Magdija Dizdarevića. Iako je prošla<br />
godi<strong>na</strong> da<strong>na</strong>, iako se z<strong>na</strong> ko je ubio<br />
Magdija, još uvijek ni <strong>na</strong> jednom sudu<br />
u BiH nije podignuta optužnica za<br />
ovo ubistvo. Trenutno, prema <strong>na</strong>šim<br />
saz<strong>na</strong>njima, uopće se ne z<strong>na</strong> kada će<br />
Magdi<br />
Dizdarević će,<br />
ako Bog da,<br />
okusiti <strong>na</strong>jveću<br />
pravdu, pravdu<br />
koju Allah,<br />
dž.š., dodjeljuje<br />
Svojim<br />
iskrenim<br />
robovima.<br />
ta optužnica biti podignuta. Zbog<br />
ovakvog po<strong>na</strong>šanja Kanto<strong>na</strong>lnog<br />
tužilaštva u Mostaru stječe se dojam<br />
upitnosti hoće li iko<br />
uopće odgovarati za ubistvo<br />
Magdija Dizdarevića.<br />
Nemamo riječi kojom bismo<br />
opisali po<strong>na</strong>šanje bosanskohercegovačkog<br />
sudstva<br />
prema ubistvu Magdija<br />
Dizdarevića. Sramnom<br />
odnosu <strong>na</strong>šeg sudstva prema<br />
Magdijevom ubistvu<br />
treba pridružiti još sramotniju<br />
šutnju domaćih medija.<br />
Za bh. medije ubistvo<br />
Magdija Dizdarevića nije<br />
zanimljivo jer je Magdi bio<br />
iskreni musliman. Da je kojim slučajem<br />
neki musliman u Mostaru ubio<br />
Magdijevog ubicu Igora Salči<strong>na</strong>, e to<br />
bi bila vijest za <strong>na</strong>še medije. Sjetimo se<br />
kako je Asaf Bećirević, novi<strong>na</strong>r sarajevskog<br />
Oslobođenja, umjesto da traži<br />
odgovornost Magdijevog ubice, danima<br />
pisao laži kako mostarske vehabije<br />
prijete Igoru Salčinu. Ubistvo rahmetli<br />
Magdija Dizdarevića bit će traj<strong>na</strong><br />
mrlja <strong>na</strong> obrazu svih onih mostarskih<br />
Bošnjaka koji su <strong>na</strong>sjeli <strong>na</strong> medijsku<br />
indoktri<strong>na</strong>ciju i koji su iz mržnje prema<br />
iskrenim mladim muslimanima<br />
pomogli ubici Igoru Salčinu da prolije<br />
nevinu krv njihovog komšije Magdija.<br />
Od medija i domaćeg sudstva uzalud<br />
je očekivati pravedan odnos prema<br />
ovom slučaju. Magdi Dizdarević će,<br />
ako Bog da, okusiti <strong>na</strong>jveću pravdu,<br />
pravdu koju Allah, dž.š., dodjeljuje<br />
Svojim iskrenim robovima. Na<br />
kraju, ovaj tekst završavamo dovom<br />
Magdijevog brata Ediba: “Molim<br />
Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša<br />
veličanstvenog, da mom bratu oprosti<br />
grijehe, da ga sačuva od patnje u kaburu<br />
i džehennemske vatre i da ga uvede<br />
u Džennet, u društvo vjerovjesnika,<br />
iskrenih, šehida, a i dobrih Allahovih<br />
robova, a kako su samo oni divno<br />
društvo. I molim Uzvišenog da ubici<br />
moga brata podari kaznu <strong>na</strong> dunjaluku<br />
i ono što je zaslužio <strong>na</strong> ahiretu.”<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
17
Kolum<strong>na</strong><br />
Borba za opsta<strong>na</strong>k<br />
Kosovski<br />
marketing<br />
Piše: Fatmir Alispahić<br />
Albancima je svejedno šta<br />
mi mislimo o kosovskom<br />
suverenitetu, jer oni svoj<br />
posao tjeraju i bez <strong>na</strong>s. A <strong>na</strong>še<br />
antisrpsko mišljenje o kosovskom<br />
suverenitetu samo <strong>na</strong>m može<br />
produbiti nerazumijevanje sa<br />
Srbima, sa kojima smo susta<strong>na</strong>ri<br />
u bosanskoj kući. Prema tome,<br />
svako izjašnjavanje za i protiv<br />
kosovskog suvereniteta za<br />
bošnjačke je prilike štetno, i<br />
nepotrebno. Mi u Bosni živimo<br />
sa Srbima, a ne živimo sa<br />
Albancima, a Albanci <strong>na</strong> Kosovu<br />
ne žive s <strong>na</strong>ma i od <strong>na</strong>s im ništa<br />
ne zavisi. Nas bi Albanci mogli<br />
zanimati tek kao učitelji od kojih<br />
bismo se mogli učiti jedinstvu i<br />
istrajavanju <strong>na</strong> zacrtanom cilju.<br />
A šta je <strong>na</strong>š cilj?<br />
Prije nego što je Među<strong>na</strong>rodni<br />
sud pravde dao mišljenje o legalnosti<br />
neovisnosti Kosova,<br />
hrvatski član Predsjedništva BiH<br />
Željko Komšić uzdrmao je balkan-<br />
sku javnost izjavom da “priz<strong>na</strong>je Srbiju,<br />
ali bez Kosova”. No, Komšić<br />
nema nikakve moći koja bi mogla<br />
utjecati <strong>na</strong> priz<strong>na</strong>vanje ovoga ili<br />
onoga, pa je tim čudnije što su mediji<br />
u regionu toliko zabrujali<br />
o ovoj incidentnoj izjavi.<br />
Mogla se ta lakrdija od<br />
izjave i prešutjeti. Naelektrisa<strong>na</strong><br />
i ranjiva svesrpska<br />
javnost je kao so <strong>na</strong> ranu<br />
dočekala izjavu hrvatskog<br />
zvaničnika od kojega bi se<br />
u <strong>na</strong>jmanju ruku očekivala<br />
neutralnost. Uistinu, a šta<br />
je Željka Komšića briga za<br />
Srbiju i za Kosovo? On je<br />
svojom neutralnošću trebao<br />
da ojača argumente po<br />
kojima kosovsko pitanje<br />
nema nikave veze sa Bosnom<br />
i Hercegovinom i sa<br />
višegodišnjim računicama<br />
velikosrpskih secesionista<br />
u BiH da bi nezavisnost<br />
Kosova trebala zakonomjerno<br />
voditi otcjepljenju<br />
Republike Srpske. Ovako,<br />
ako hrvatski član bosanskog<br />
Predsjedništva rovari<br />
po regio<strong>na</strong>lnim pitanjima,<br />
mogla bi i regio<strong>na</strong>l<strong>na</strong> pitanja<br />
da se reflektiraju <strong>na</strong><br />
BiH. Bezumlje. Na prvi<br />
pogled.<br />
Srpski “talibani’’<br />
Otkad je otvoreno kosovsko pitanje,<br />
pa možda još od 80-ih, postoji iracio<strong>na</strong>l<strong>na</strong>,<br />
jednostra<strong>na</strong> i jednosmjer<strong>na</strong><br />
solidarnost bošnjačkog <strong>na</strong>roda sa<br />
Pametni ljudi<br />
bi se trudili<br />
da zaglade<br />
prošlost, da<br />
ako treba<br />
i prevale<br />
preko jezika<br />
tu sintagmu<br />
“genocid u<br />
Srebrenici”,<br />
da onoj šačici<br />
Bošnjaka što<br />
se vratila<br />
<strong>na</strong> svoja<br />
ognjišta pruže<br />
bezbjednost i<br />
dostojanstvo<br />
kosovskim Albancima. Vrijedilo je<br />
suosjećati sa kosovskim Albancima<br />
u vrijeme tortura Miloševićevog<br />
režima <strong>na</strong>d njima, jer to<br />
suosjećanje proizlazi iz<br />
općeg humanističkog i antifašističkog<br />
opredjeljenja,<br />
i ono je u normalnih ljudi<br />
jed<strong>na</strong>ko, da li se radilo<br />
o Palestincima, Kurdima,<br />
ili jučer o Albancima. Ali,<br />
prenošenje tog suosjećanja<br />
<strong>na</strong> teren političke logike,<br />
gdje se Bošnjaci raduju presedanima<br />
koji njih same<br />
mogu doći glave – iracio<strong>na</strong>lno<br />
je. Odakle proizlazi<br />
bošnjačko radovanje<br />
otcjepljenju Kosova ako<br />
taj presedan, to cijepanje<br />
teritorija jedne suverene<br />
države može ojačati argumente<br />
velikosrpskih secesionista<br />
u BiH?! Svakome<br />
je drago kad se obistini da<br />
“sila Bogu nije mila”, pa<br />
kad silnici tresnu od zemlju,<br />
kao što su od zemlju<br />
potrehali velikosrpski <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>listi<br />
koji su s kraja 90-<br />
ih maltretirali Jugoslovene<br />
i <strong>na</strong>tjerali Jugoslovene da<br />
sigurnost i dostojanstvo<br />
pro<strong>na</strong>đu u svojim <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnim<br />
suverenitetima.<br />
Nikada se Jugoslavija ne<br />
bi raspala da nije bilo velikosrpskog<br />
primitivizma i kolektivnog ludila<br />
o “nebeskom <strong>na</strong>rodu” koji treba da<br />
gospodari drugima. Taman lijepo,<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
18
Srbi su ostali da gospodare<br />
sami sebi, po Srbiji, bez<br />
Kosova. Ljepši se i pravedniji<br />
kraj ove balkanske tragedije<br />
nije mogao zamisliti.<br />
A Srbi su mogli, da su<br />
imali kulture i sposobnosti<br />
da poštuju druge, dovijeka<br />
biti šefovi cijele Jugoslavije,<br />
kao što su i bili sedam decenija.<br />
Ovako su se sveli <strong>na</strong><br />
noćnu moru, <strong>na</strong> nešto što<br />
niko nije mogao zamisliti<br />
sredinom 80-ih. S obzirom<br />
<strong>na</strong> količinu zla i razaranja koja<br />
su počinili, kaz<strong>na</strong> je praved<strong>na</strong>, i lijepa.<br />
Otcjepljenje Kosova krunisano je<br />
mišljenjem Suda u Hagu o legalnosti<br />
kosovske nezavisnosti, čime je Srbija<br />
doživjela stravičan među<strong>na</strong>rodni<br />
poraz, utoliko što je među<strong>na</strong>rodno<br />
<strong>pravo</strong> bačeno pod noge među<strong>na</strong>rodnog<br />
konsenzusa da se iz srbijanskog<br />
državnog suvereniteta otpiše Kosovo.<br />
Sve ove godine velikosrpske osionosti<br />
moglo se čuti mišljenje kako se srpstvo<br />
neće opametiti dok Beograd ne<br />
doživi sudbinu Berli<strong>na</strong>, dok srpski<br />
um ne osjeti pustoš zgarišta i spržene<br />
budućnosti, o<strong>na</strong>ko kako su to osjetili<br />
Nijemci <strong>na</strong>kon slične historijske<br />
avanture. Na simboličkoj razini pad<br />
Berli<strong>na</strong> je ravan otimanju Kosova iz<br />
srbijanskog suvereniteta, jer su iza<br />
pada Berli<strong>na</strong> stajali saveznički zločini,<br />
kakav je zločin <strong>na</strong>d Drezdenom,<br />
<strong>na</strong>d Hirošimom i Nagasakijem, kada<br />
su bez ikakve potrebe ubijani civili<br />
koji su živjeli, pa i bili žrtve <strong>na</strong>cističkih<br />
vlasti; iza tog zloči<strong>na</strong> <strong>na</strong>d<br />
Čudno <strong>na</strong>m je<br />
kako barem ne<br />
pokušaju da<br />
zakamufliraju<br />
tu genocidnu<br />
suštinu koja<br />
im bježi<br />
iz ruku, iz<br />
kontrole, pa<br />
i onda kada<br />
galame da<br />
„Srpska nije<br />
genocid<strong>na</strong>“.<br />
njemačkim i japanskim<br />
civilima stajao je saveznički<br />
konsenzus da je zločin<br />
dozvoljen i legalan kada<br />
ga čine jači. Napose, decenije<br />
cionističkog genocida<br />
<strong>na</strong>d Palestincima, i godine<br />
američkog genocida<br />
<strong>na</strong>d muslimanima u Iraku<br />
i Afganistanu, dokazuju<br />
kako pravda ima dva lica,<br />
u ovisnosti koji interesi iza<br />
nje stoje. Tako je i da<strong>na</strong>s sa<br />
Srbijom, oko čijeg kažnjavanja<br />
postoji među<strong>na</strong>rodni konsenzus,<br />
stariji od među<strong>na</strong>rodnog prava,<br />
koje bi trebalo da garantira teritorijalni<br />
integritet Srbije i neotcjepljivost<br />
ma kojeg dijela srbijanskog teritori-<br />
ja. Evropa je pu<strong>na</strong> sličnih priča, od<br />
Španije, Belgije, Irske, pa do Turske,<br />
ali nikome ne pada <strong>na</strong> pamet da bi<br />
se secesionistički <strong>na</strong>strojeni dijelovi<br />
ovih država mogli pretočiti u suverene<br />
države. Među<strong>na</strong>rodno <strong>pravo</strong><br />
svima garantira ono što ovog časa<br />
ne garantira Srbiji. Otud je da<strong>na</strong>s<br />
Srbija ono što je bila Njemačka <strong>na</strong>kon<br />
Drugog svjetskog rata, država<br />
koja je skrivila genocid, i koja zbog<br />
toga treba biti dozva<strong>na</strong> pameti kroz<br />
konkretne gubitke. Njemačka je<br />
godi<strong>na</strong>ma živjela bez stvarnog suvereniteta,<br />
njome su gospodarili saveznici,<br />
njenom teritorijom se šetali<br />
američki vojnici, a njemački čovjek<br />
se morao sviknuti <strong>na</strong> ponižavajuću<br />
cijenu užasa koji je u njegovo ime počinjen.<br />
Tako će i Srbi morati lekciju o<br />
“kolijevci srpstva”, o Kosovu, uvijek<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
19
završavati sa spoz<strong>na</strong>jom da Kosovo<br />
više nije srpsko, već je albansko, zato<br />
što je jed<strong>na</strong> generacija Srba počinila<br />
genocid <strong>na</strong>d jednim <strong>na</strong>rodom, i što<br />
je razarala civilizacijske tekovine:<br />
ljudske živote, gradove i kulturnohistorijske<br />
spomenike. Svijet se zgražavao<br />
<strong>na</strong>d talibanima u Afganistanu<br />
koji su srušili drevne kipove, ali taj<br />
čin je ništavan <strong>na</strong>spram zla koje su<br />
počinili srpski, <strong>pravo</strong>slavni talibani,<br />
rušeći Dubrovnik i Vukovar, a<br />
potom sve one sakralne bisere po<br />
Bosni i Hercegovini. Takav pohod<br />
mora biti obilježen trajnom kaznom,<br />
za Srbe <strong>na</strong>jbolnijom, kakav je gubitak<br />
Kosova. No, tu nije kraj srpskog<br />
poraza. Slijedi ukidanje Republike<br />
Srpske.<br />
Pamćenje i neminovnost<br />
Iako se ponekad činilo kako će se<br />
Bošnjaci utopiti u zaborav svoga stradanja,<br />
kako će potpasti pod utjecaj<br />
sramotnih preporuka o ciji (Šaćir Filandra), te da u ko<strong>na</strong>čnici<br />
deviktimizaneće<br />
prepoz<strong>na</strong>ti politički potencijal<br />
svoje žrtve, u ime čije čistote bi se<br />
morala izgraditi čestita politička realnost<br />
u BiH – posljednjih godinudvije<br />
postaje očito kako se okrupnjava<br />
i omasovljuje bošnjačka svijest o<br />
onome što je <strong>na</strong>jbitnije za bošnjački<br />
opsta<strong>na</strong>k – svijest o žrtvi. Nisu zalud<br />
toliki dejtonski <strong>na</strong>pori uloženi<br />
u ubjeđivanje Bošnjaka da zaborave,<br />
i u klevetanje i kaljanje Bošnjaka<br />
tzv. islamskim terorizmom, jer oni<br />
koji su protiv Bosne i Bošnjaka<br />
jako dobro z<strong>na</strong>ju da je demokratski<br />
i ZAVNOBiH-ski poredak u BiH<br />
u direktnoj vezi sa društvenim prisustvom<br />
svijesti o bošnjačkoj žrtvi.<br />
Negacija žrtve genocida je negacija<br />
demokratije i slobode, a priz<strong>na</strong>vanje<br />
te žrtve je potvrđivanje antifašističkog<br />
i slobodarskog bitka ove zemlje.<br />
E, to su već procesi koji se ne mogu<br />
zaustaviti! Kod Bošnjaka se odlomilo<br />
pamćenje iz bezveznog stida da se<br />
svjedoči isti<strong>na</strong>, i bjelodano je da će<br />
se taj proces razvijati dalje i dublje.<br />
Tako je bilo i sa Jevrejima <strong>na</strong>kon<br />
Drugog svjetskog rata. Tek oko 60-<br />
ih godi<strong>na</strong> počeli su ozbiljniji projekti<br />
kulture pamćenja u Jevreja, a do tada<br />
je vladao šok od onoga što im se dogodilo.<br />
Pet<strong>na</strong>est godi<strong>na</strong> od genocida<br />
u Srebrenici, u Bošnjaka sazrijeva <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lni<br />
konsenzus o važnosti pamćenja,<br />
a u čemu neizmjernu zaslugu<br />
imaju Islamska zajednica i reisul-ulema<br />
dr. Cerić, jer su uz masovne dže<strong>na</strong>ze<br />
uspijevali poslati poruke o civilizacijskoj<br />
superiornosti bošnjačkog<br />
čovjeka, koji uprkos iskustvu genocida<br />
gradi prostor razumijevanja<br />
i tolerancije, a u tom prostoru ne<br />
zaboravlja svoju žrtvu. Da<strong>na</strong>s je to<br />
realnost, sve s<strong>na</strong>žnija i usmjerenija,<br />
a <strong>na</strong> putu te realnosti ispriječila se<br />
Republika Srpska, koja ne može izdržati<br />
susret sa demokratskim standardima,<br />
pa joj neminovno prijeti gašenje.<br />
Za razliku od Kosova, koje ima<br />
svoju duboku povijest, čak i <strong>na</strong>učno<br />
obrađenu u studiji Noela Malkolma,<br />
Republika Srpska se sva svela <strong>na</strong> svog<br />
prvog predsjednika, utemeljitelja,<br />
oca i praoca, koji sad sjedi u Hagu<br />
i odgovara za zločine genocida –<br />
Radova<strong>na</strong> Karadžića. A svela se i <strong>na</strong><br />
Radovanovog pobratima po zločinu,<br />
Ratka Mladića. Nema tu,<br />
u toj Republici Srpskoj,<br />
nikakve povijesti, osim povijesti<br />
genocida. To je to, i<br />
ništa više. Nastojanje da se<br />
porede Kosovo i Republika<br />
Srpska diskreditirano je<br />
u samom startu, jer jedno<br />
ima historiju, a drugo je<br />
svo ukorijenjeno u zloči<strong>na</strong>čke<br />
biografije Karadžića<br />
i Mladića. Tu se priča završava.<br />
Kakve kompenzacije<br />
i kakvi bakrači! Reakcije<br />
srpskih političara iz Banje<br />
Luke <strong>na</strong> mišljenje Suda u<br />
Hagu o legalnosti kosovske<br />
nezavisnosti irelevantne<br />
su, kao što je irelevant<strong>na</strong><br />
i izjava Željka Komšića da<br />
priz<strong>na</strong>je Srbiju bez Kosova.<br />
Te izjave tek su medijski<br />
atraktivne, kao što je atraktivno<br />
i kad Ivo Josipović<br />
padne sa bine u Subotici, pa se <strong>na</strong>rod<br />
smije što je jedan predsjednik drža-<br />
ve pao kao što i običan svijet pada.<br />
Šta misli Dodik, i šta misli Komšić o<br />
Srbiji i Kosovu, nema nikakve pravne<br />
i legalističke veze sa Bosnom i<br />
Hercegovinom. To je isto kao kad bi<br />
vodoinstalater došao u stomatološku<br />
ordi<strong>na</strong>ciju da <strong>na</strong>rodu popravlja zube.<br />
No, <strong>na</strong>s ne čudi Dodik i ostali sljedbenici<br />
Radova<strong>na</strong> Karadžića koji pričom<br />
o otcjepljenju Republike Srpske<br />
pokušavaju zaustaviti neminovan<br />
susret genocidne tvorevine sa demo-<br />
kratskim standardima. Nas čudi taj<br />
Željko Komšić koji bosanske interese<br />
nepotrebno stavlja u relaciju pristrasnosti<br />
oko kosovskog pitanja.<br />
Dijalog, a ne konfrontacija<br />
Hrvate u BiH sigurno ni po ko-<br />
jem osnovu ne zanima kosovsko<br />
pitanje. A Željko Komšić je njihov<br />
Za razliku<br />
od Kosova,<br />
koje ima<br />
svoju duboku<br />
povijest,<br />
Republika<br />
Srpska se<br />
sva svela <strong>na</strong><br />
svog prvog<br />
predsjednika,<br />
utemeljitelja,<br />
oca i praoca,<br />
koji sad<br />
sjedi u Hagu<br />
i odgovara<br />
za zločine<br />
genocida –<br />
Radova<strong>na</strong><br />
Karadžića.<br />
predstavnik, iako su ga izglasali<br />
Bošnjaci. Srbe u BiH zanima kosovsko<br />
pitanje kao i Srbe s onu stranu<br />
Drine, jer oni Kosovo doživljavaju<br />
kolijevkom svoga identiteta.<br />
Bošnjake, pak, kosovsko pitanje<br />
zanima kao mogućnost da se <strong>na</strong>pakosti<br />
Srbiji i Srbima koji su toliko<br />
zla <strong>na</strong>nijeli Bosni i Bošnjacima,<br />
iako to nema veze sa racio<strong>na</strong>lnim<br />
<strong>na</strong>zorima. Po tome ispada da Željko<br />
Komšić udovoljava Bošnjacima, kad<br />
veli da priz<strong>na</strong>je Srbiju bez Kosova.<br />
Kako i ne bi, kad Željko Komšić<br />
ne može drukčije ponovo zasjesti<br />
u Predsjedništvo BiH, ako za<br />
njega neće glasati Bošnjaci. Jer,<br />
Hrvati – neće. Bošnjaci bi trebali<br />
razumjeti, prvo, da je nepošteno<br />
Hrvatima izglasavati<br />
i <strong>na</strong>metati čla<strong>na</strong><br />
Predsjedništva BiH, a drugo<br />
da je nepošteno što taj<br />
hrvatski član Predsjedništa<br />
Željko Komšić <strong>na</strong>stoji lo-<br />
viti <strong>izbor</strong>ne poene preko<br />
nepotrebne konfrontacije<br />
oko kosovskog pitanja.<br />
Albancima je svejedno šta<br />
mi mislimo o kosovskom<br />
suverenitetu, jer oni svoj<br />
posao tjeraju i bez <strong>na</strong>s. A<br />
<strong>na</strong>še antisrpsko mišljenje<br />
o kosovskom suverenitetu<br />
samo <strong>na</strong>m može produbiti<br />
nerazumijevanje<br />
sa Srbima, sa kojima smo<br />
susta<strong>na</strong>ri u bosanskoj<br />
kući. Prema tome, svako<br />
izjašnjavanje za i protiv<br />
kosovskog suvereniteta za<br />
bošnjačke je prilike štetno,<br />
i nepotrebno. Mi u Bosni živimo sa<br />
Srbima, a ne živimo sa Albancima,<br />
a Albanci <strong>na</strong> Kosovu ne žive s <strong>na</strong>ma<br />
i od <strong>na</strong>s im ništa ne zavisi. Nas bi<br />
Albanci mogli zanimati tek kao učitelji<br />
od kojih bismo se mogli učiti<br />
jedinstvu i istrajavanju <strong>na</strong> zacrtanom<br />
cilju. A šta je <strong>na</strong>š cilj? Mi moramo<br />
pripremati svoje komšije Srbe<br />
<strong>na</strong> vrijeme kad neće biti Republike<br />
Srpske i kada se oni moraju osjetiti<br />
dovoljno sigurnim pod okriljem zajedničkih<br />
institucija države Bosne i<br />
Hercegovine. Moramo ih <strong>na</strong>vikavati<br />
<strong>na</strong> činjenicu da Bošnjaci neće zaboravljati<br />
svoje žrtve, čiju su smrt skrivili<br />
Srbi, ali da zbog toga neće prekidati<br />
svoju ambiciju da sa Srbima<br />
grade društvo tolerancije i zajedništva.<br />
Kao i sa Hrvatima, svakako. U<br />
toj racio<strong>na</strong>lnoj ambiciji nema mjesta<br />
marketinškim glupostima Željka<br />
Komšića. Bošnjacima konfrontacije<br />
ove vrste ne trebaju.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
20
Društvo<br />
Pogledi<br />
<strong>Nikab</strong> - <strong>moj</strong> <strong>izbor</strong>, <strong>moj</strong>e <strong>pravo</strong><br />
<strong>na</strong> <strong>pokornost</strong> <strong>Allahu</strong><br />
Piše: Dr. Madžida<br />
Mulaosmanović-Zalihić<br />
Da se historija zaista z<strong>na</strong> ponoviti,<br />
svjedoci smo i mi ovih da<strong>na</strong> slušajući<br />
kako se diže praši<strong>na</strong> oko<br />
pokrivanja lica žene muslimanke. Prije<br />
samo nešto više od pola vijeka totalitarni<br />
komunistički režim zabranio je že<strong>na</strong>ma<br />
muslimankama da pokrivenog lica hodaju<br />
svojim čaršijama i evo ponovo hoće, dojučerašnji<br />
agresori <strong>na</strong> Bosnu i Hercegovinu<br />
da <strong>na</strong> mala vrata sprovedu isti, nehumani,<br />
zloči<strong>na</strong>čki čin, spajajući <strong>na</strong> taj <strong>na</strong>čin ugodno<br />
sa korisnim. Prisjećam se ovih da<strong>na</strong><br />
svoje rahmetli <strong>na</strong>ne, hafize Fikrete Mulaosmanović<br />
i priče kako je to bilo u njen<br />
vakat po Sarajevu, kako su je komunisti<br />
prisilili da skine feredžu, i evo da<strong>na</strong>s ja ponovo<br />
doživljavam istu sudbinu, samo što<br />
je to sada mnogo bolnije, jer se to dešava<br />
u <strong>moj</strong>oj Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj<br />
je srbočetnički agresor izvršio genocid<br />
<strong>na</strong>d <strong>na</strong>ma muslimanima, zemlji u čijim je<br />
temeljima utkano hiljade šehidskih života,<br />
u Bosni čije “demokratsko društvo’’ želi<br />
da ima sluha za sve ljudske potrebe, pa<br />
makar one bile i <strong>na</strong>strane, samo se nema<br />
sluha za žene koje žele biti pokorne Uzvišenom<br />
<strong>Allahu</strong>. Bolno je doživjeti da ti se<br />
u tvom rodnom gradu osporava osnovno<br />
ljudsko <strong>pravo</strong> – <strong>pravo</strong> <strong>na</strong> prakticiranje<br />
vjerskih propisa, a u isto vrijeme se <strong>na</strong> sav<br />
glas priča o demokratizaciji društva i borbi<br />
za ljudska prava. Radeći kao ljekar u misiji<br />
humanizma i činjenja dobročinstva svim<br />
ljudima, pogotovo djeci, ne mogu shvatiti<br />
ljudsku potrebu da se drugima želi činiti<br />
<strong>na</strong>silje, <strong>na</strong>metati propisi i zakoni koji jasno<br />
ugrožavaju osnov<strong>na</strong> ljudska prava i vjerska<br />
osjećanja.<br />
“Eksperti’’ za islam<br />
Ne mogu da shvatim i prihvatim činjenicu<br />
da mi se zabrani <strong>na</strong>čin odijevanja za<br />
koji smatram da je <strong>moj</strong>e <strong>pravo</strong>, <strong>moj</strong> lični<br />
<strong>izbor</strong> i ubjeđenje. Ne želim nikoga vrijeđati,<br />
pogotovu ugrožavati svojim <strong>izbor</strong>om<br />
<strong>na</strong>či<strong>na</strong> života i odijevanja, ali isto tako ne<br />
dozvoljavam da se meni <strong>na</strong>silu <strong>na</strong>meću<br />
propisi i zakoni kako ću da živim, kako ću<br />
da izgledam kad izađem vani vezujući to<br />
za pitanje sigurnosti bh. građa<strong>na</strong>.<br />
Do jučer su pokušavali razni<br />
“eksperti za islam’’, iznoseći<br />
neutemeljene tvrdnje, pokrivanje<br />
lica proglasiti običajem koji<br />
nema nikakve veze sa vjerom.<br />
Kao da žene Poslanika, alejhisselam,<br />
nisu pokrivale lice, kao<br />
da žene njegovih plemenitih<br />
drugova to nisu činile, kao da<br />
generacije i generacije muslimanki<br />
<strong>na</strong>kon njih to nisu činile,<br />
i <strong>na</strong>pokon kao da to nisu<br />
prakticirale žene u Bosni preko<br />
pet stoti<strong>na</strong> godi<strong>na</strong>. No, da<strong>na</strong>s<br />
su izgleda palicu borbe protiv<br />
čednosti žene muslimanke<br />
uzeli u svoje ruke “demokrate’’<br />
iz RS-a. Zaista sa gnušanjem se samo<br />
može slušati kako političari iz manjeg bh.<br />
entiteta žele ukidanje prava <strong>na</strong> prakticiranje<br />
vjerskih propisa podvući pod pitanje<br />
sigurnosti bh. građa<strong>na</strong>. Mislim da su oni<br />
koji su počinili zločin genocida i koji ga<br />
da<strong>na</strong>s poriču, zadnji ljudi <strong>na</strong> ovoj planeti<br />
koji bi imali <strong>pravo</strong> da pričaju o nečijoj sigurnosti.<br />
Koliko su oni zlo<strong>na</strong>mjeni i lukavi<br />
u svojoj <strong>na</strong>kani, pokazuje i činjenica da feredžu,<br />
zar ili nikab, ne žele <strong>na</strong>zvati pravim<br />
imenom već smo svjedoci ovih da<strong>na</strong> nove<br />
zlobne sintagme – odjeća koja onemogućava<br />
identifikaciju. Samo su <strong>na</strong>m zaboravili<br />
reći kome je o<strong>na</strong> onemoguće<strong>na</strong>. Z<strong>na</strong>či<br />
li to da svaki puki prolaznik <strong>na</strong> ulici treba<br />
identificirati ženu muslimanku. Ili, da li je<br />
zabilježen ijedan slučaj odbijanja identifikacije<br />
žene sa pokrivenim licem službenim<br />
osobama. Naravno da nije. Z<strong>na</strong>ju oni dobro<br />
da su žene vjernice, muslimanke, zadnje<br />
koje bi se bavile prevarom, jer je vjerovanje<br />
u Allaha Uzvišenog inkompatibilno<br />
sa prevarama, ali se stručno, licemjerno<br />
kriju iza toga. Meni nikab nije smetao da<br />
završim medicinski fakultet, niti mi da<strong>na</strong>s<br />
predstavlja poteškoću da radim kao ljekar,<br />
i funkcioniram u svojoj zajednici kao<br />
koristan član, <strong>na</strong>ravno kada ljudi pokažu<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
21<br />
Želim poručiti<br />
sestrama koje<br />
nose nikab, da<br />
se ne predaju,<br />
već da <strong>na</strong><br />
dostojanstven<br />
i civiliziran<br />
<strong>na</strong>čin, kako <strong>na</strong>s<br />
i uči <strong>na</strong>ša vjera,<br />
ustrajemo u<br />
borbi za svoja<br />
osnov<strong>na</strong> ljudska<br />
prava.<br />
malo dobre volje prema že<strong>na</strong>ma muslimankama.<br />
Radim svoj posao pošteno,<br />
odgovorno i savjesno želeći biti <strong>na</strong> usluzi<br />
svima onima kojima <strong>moj</strong> poziv kao ljekara<br />
može koristiti, ne praveći nikakve razlike<br />
prema ljudima, vjerskom opredjeljenju,<br />
njihovom izgledu, <strong>na</strong>činu života, <strong>na</strong>činu<br />
odijevanja i sl. Pa kako onda mogu ja biti<br />
prijetnja sigurnosti bh. građa<strong>na</strong>,<br />
samo zato što pokrivam<br />
lice pred muškarcima. Kao<br />
drugi argument za zabranu<br />
nikaba RS-ovi parlamentarci<br />
<strong>na</strong>vode odluke vlada pojedinih<br />
zemalja o zabrani nikaba,<br />
svjesno zanemarujući usvojenu<br />
rezoluciju Parlamentarne<br />
skupštine Vijeća Evrope o<br />
tome kako se ne preporučuje<br />
zabra<strong>na</strong> nikaba. Zanemaruju<br />
također i činjenicu da smo<br />
mi ovdje u Bosni autohtoni<br />
muslimani koji su to vjekovima<br />
prakticirali i da je BiH<br />
jednostavno neuporediva sa,<br />
recimo, jednom Belgijom, koja<br />
da<strong>na</strong>s donese takav zakon, koji je u osnovi<br />
diskriminirajući, ali donekle razumljiv,<br />
kada pokrivanje lica že<strong>na</strong> nije viševjekov<strong>na</strong><br />
praksa Belgijanki. Ali, eto, hoće <strong>na</strong>s<br />
oni koji su do juče topovskim gra<strong>na</strong>tama<br />
skidali mi<strong>na</strong>reta po Bosni, sada skidanjem<br />
zara sa lica muslimanki, kobajagi voditi<br />
u Evropu. Zasigurno, ovo je još jedan<br />
razlog za dobro<strong>na</strong>mjerne političare u BiH<br />
da počnu predano i kvalitetno raditi svoj<br />
posao, kao što to čine oni koji ne vole ovu<br />
državu. Moraju dobro<strong>na</strong>mjerni političari<br />
u BiH pokazati da su <strong>na</strong> visini zadatka,<br />
definirajući zakon o sigurnosti građa<strong>na</strong>,<br />
istovremeno vodeći raču<strong>na</strong> o vjerskim<br />
osjećanjima pripadnika <strong>na</strong>jbrojnijeg <strong>na</strong>roda<br />
u BiH. U suprotnom, sutra može<br />
“demokratama” iz RS-a pasti <strong>na</strong>pamet da<br />
nejedenje svinjskog mesa ugrožava prava<br />
životinja, jer recimo ova životinja ima <strong>pravo</strong><br />
da se <strong>na</strong>đe <strong>na</strong> trpezi svakog čovjeka koji<br />
želi u Evropu. I <strong>na</strong> kraju, želim poručiti<br />
sestrama koje nose nikab, da se ne predaju,<br />
već da <strong>na</strong> dostojanstven i civiliziran<br />
<strong>na</strong>čin, kako <strong>na</strong>s i uči <strong>na</strong>ša vjera, ustrajemo<br />
u borbi za svoja osnov<strong>na</strong> ljudska prava,<br />
oslanjajući se pri tome <strong>na</strong> Allaha dželle šanuhu,<br />
a Allah je zaista <strong>na</strong> strani iskrenih i<br />
pokornih.
Feljton<br />
Skrive<strong>na</strong> disertacija: Drugo poglavlje: Širenje islama kao<br />
neposredan uticaj turske vladavine (I dio)<br />
Orgija antilog<br />
Umjesto da poveže dvije<br />
logične stvari, užas<strong>na</strong><br />
bogumilska stradanja od<br />
kršćanstva i tolerantnost<br />
Osmanlija i izvede jedini<br />
logičan zaključak o masovnom<br />
prelasku <strong>na</strong> islam u Bosni,<br />
prgavi, mrzovoljni i mrziteljski<br />
Andrić pravi vratolomni<br />
preokret, lišen svake historijske<br />
istine i logike pa piše da se<br />
ovakvo tolerantno po<strong>na</strong>šanje<br />
Osmanlija “ne sme pripisati<br />
nekakvoj trpeljivosti, <strong>na</strong> koju se<br />
kasnije nigde ne <strong>na</strong>ilazi”<br />
Piše: Kemal Zukić<br />
Ako je neko pomislio da je An-<br />
Adrić u prvom poglavlju ispraznio<br />
Asvoj arse<strong>na</strong>l podvala i falsifikata Au cilju u<strong>na</strong>kažavanja historije svoje domovine<br />
Bosne i njenog nesretnog <strong>na</strong>roda,<br />
prevario se. On će se tek u drugom<br />
poglavlju razmahati lažima i manipulacijama,<br />
sada već sasvim očigledno u<br />
cilju satanizacije bosanskih muslima<strong>na</strong>.<br />
On se služi svim i svačim kad sebi<br />
postavi užasni cilj. Odmah <strong>na</strong> početku<br />
Andrić postavlja ogavnu dilemu “da li<br />
je u samostalnoj Bosni postojala kultura,<br />
kakva je o<strong>na</strong> bila i <strong>na</strong> kom stupnju<br />
se <strong>na</strong>lazila pre nego što su je Turci potisli<br />
i uništili”, ali odmah pravi vratolomiju<br />
tvrdeći da to i nema z<strong>na</strong>čaja za<br />
duhovni život Bosne za turske vladavine.<br />
Ma kako nekompetentni da su bili<br />
Andrićevi mentori za temu disertacije,<br />
nevjerovatno je da ga nisu pokušali<br />
urazumiti i <strong>na</strong>vesti da izbaci ovu suludu<br />
postavku po kojoj kultura pada<br />
negdje s neba, neovisno o<br />
plodnosti tog tla, o vrsti i karakteru<br />
zatečenog <strong>na</strong>slijeđa i<br />
općem stanju duha. Nakon<br />
ove nevjerovatne postavke<br />
da prethodno stanje kulture<br />
jedne zemlje nema utjecaja<br />
<strong>na</strong> budući razvoj, Andrić<br />
iznosi ključni užas svoje<br />
sramne disertacije. Dolazi<br />
pasos koji je suštinska postavka,<br />
teza disertacije, koja<br />
se obično iznosi <strong>na</strong> samom<br />
početku <strong>na</strong>učnog djela, a<br />
onda se kroz djelo dokazuje<br />
argumentima. Svoju osnovnu<br />
tezu Andrić iznosi tek u<br />
drugom poglavlju, ali ne kao<br />
tezu koju tek treba logično<br />
dokazivati, nego kao dogmu,<br />
kao presudu svojoj Bosni,<br />
bez dokaza i bez pogovora.<br />
Taj užasni pasos, kao gnojni<br />
iscjedak Andrićeva bolesnog<br />
duha, doslovno glasi: “Od<br />
odlučujućeg z<strong>na</strong>čaja je to da je Bosnu,<br />
u <strong>na</strong>jkritičnijem trenutku njenog duhovnog<br />
razvoja, u doba kada je previranje<br />
duhovnih s<strong>na</strong>ga dostiglo vrhu<strong>na</strong>c,<br />
osvojio jedan azijatski ratnički <strong>na</strong>rod<br />
čije su društvene institucije i običaji<br />
z<strong>na</strong>čili negaciju svake hrišćanske kulture<br />
i čija je vera <strong>na</strong>stala pod drugim<br />
klimatskim i društvenim uslovima i<br />
nepodes<strong>na</strong> za svako prilagođavanje –<br />
prekinula duhovni život zemlje, izobličila<br />
ga i od tog života <strong>na</strong>činila nešto sasvim<br />
osobeno”. Sada postaje jasno zašto<br />
je Andriću, da bi izveo ovakvu historijsku<br />
vratolomiju, bilo potrebno ovakvo<br />
prvo poglavlje u kojem je prešutio sve<br />
što je <strong>na</strong>jbitnije da bi se shvatilo stanje<br />
u Bosni pred dolazak Turaka. Pokušat<br />
Andrić je<br />
maestralan<br />
majstor jezika,<br />
ali je <strong>na</strong>jjači<br />
kad taj britki<br />
jezik treba<br />
zloupotrijebiti<br />
i zamutiti<br />
istinu.<br />
ćemo da <strong>na</strong>brojimo samo neke ključne<br />
Andrićeve falsifikate historije Bosne do<br />
dolaska Turaka.<br />
Krstaški mač<br />
1. Andrić je prešutio,<br />
preskočio, nekoliko milenija<br />
razvoja civilizacije, kulture<br />
i umjetnosti <strong>na</strong> tlu Bosne o<br />
čemu postoje materijalni dokazi.<br />
Andrić milenije razvoja<br />
prešućuje i svodi historiju<br />
Bosne <strong>na</strong> tek nekoliko stoljeća<br />
kada je Bos<strong>na</strong> razdira<strong>na</strong><br />
do uništenja od strane<br />
susjeda. On to ne radi samo<br />
iz nez<strong>na</strong>nja nego i iz zlo<strong>na</strong>mjere.<br />
Prikaz milenijske tradicije<br />
ove zemlje dokazao bi<br />
da Bos<strong>na</strong> nije zemlja “od jučer”,<br />
da je to jed<strong>na</strong> prastara<br />
kolijevka civilizacije, mnogo<br />
razvijenija od centralne i<br />
sjeverne Evrope koja je u to<br />
doba barbarska. Mogao je to<br />
Andrić u svom negatorstvu<br />
objasniti i blažom južnom<br />
klimom kao i sretnim položajem <strong>na</strong><br />
vezi sa prastarim civilizacijama koje su<br />
dolazile, sve bez izuzetka, sa Andriću<br />
bolesno mrskog Istoka. Amputirajući<br />
dugi i z<strong>na</strong>čajni višemilenijski dio historije<br />
Bosne i stavljajući u prvi plan užasne<br />
laži svog “Nemca”, Morica Hernesa,<br />
Andrić svjesno pravi <strong>na</strong>karadnu sliku<br />
Bosne još i prije Turaka kao tamnog<br />
vilajeta <strong>na</strong> kraj svijeta, što je omilje<strong>na</strong><br />
tema njegovog bolesnog uma. Mogao je<br />
Andrić ići i <strong>na</strong> drugačiju prevaru, mogao<br />
je istinski predstaviti dugu historiju<br />
Bosne do dolaska Turaka, a onda preći<br />
<strong>na</strong> laž da tada sve umire. On se odlučio<br />
za podvalu u stilu one šale da “pre<br />
rata nismo imali ništa, a onda su došli<br />
Nemci i uništili <strong>na</strong>m sve”. Andrić se<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
24
ike<br />
užasno žurio da “smlati” disertaciju iz<br />
karijerističkih razloga, a posjedovao je i<br />
vrlo slabo opće z<strong>na</strong>nje, pa je disertacija<br />
ispala prava orgija antilogike i podvala.<br />
2. Crkvu bosansku, koju Andrić<br />
uporno <strong>na</strong>ziva samo bogumilstvom,<br />
pokazao je vrlo površno, koristeći neprijateljske<br />
izvore, ali i sa <strong>na</strong>glašenim negatorstvom.<br />
Bez suštinske, bar djelimično<br />
<strong>na</strong>učne obrade ove teme, nemoguće je<br />
shvatiti i objasniti bilo šta u historiji<br />
srednjovjekovne Bosne. Andrić je prešutio<br />
brojne križarske ratove koje su, po<br />
<strong>na</strong>ređenju papa, u Bosni vodili sjeverni i<br />
zapadni susjedi. On je to možda uradio<br />
špekulantski dodvoravajući se svojim austrijskim<br />
mentorima, ali teško je vjerovati<br />
da su ga oni prisiljavali da vrši takvo<br />
<strong>na</strong>silje <strong>na</strong>d historijom što je u ko<strong>na</strong>čnici<br />
rezultiralo jednom potpuno nelogičnom<br />
i ne<strong>na</strong>učnom “ras<strong>pravo</strong>m”. Umjesto<br />
istinske a<strong>na</strong>lize te čudesne pojave Crkve<br />
bosanske i nepojmljive upornosti kojom<br />
se cijeli <strong>na</strong>rod Bosne držao te vjere uz<br />
stravič<strong>na</strong> stradanja, Andrić samo piše<br />
u drugom poglavlju da je “u zemlji besnela<br />
straš<strong>na</strong> verska borba”. Andrić je<br />
maestralan majstor jezika, ali je <strong>na</strong>jjači<br />
kad taj britki jezik treba zloupotrijebiti<br />
i zamutiti istinu. Tako on ističe “zamršene<br />
i nezdrave versko-političke prilike<br />
u Bosni u trenutku dolaska Turaka”.<br />
Ovim Andrić imputira <strong>na</strong>rodu Bosne,<br />
pripadnicima tri vjere, da su se i prije<br />
islama međusobno bjesomučno klali i<br />
ubijali. On time amnestira strane <strong>na</strong>srtljivce<br />
<strong>na</strong> posebnost i opstojnost Bosne,<br />
strance koji su bezdušno uništavali njeno<br />
cjelokupno stanovništvo. Andrić se<br />
ne bavi fenomenom koji bi morao biti<br />
<strong>na</strong>jinteresantniji jednom književniku,<br />
a to je da su pripadnici Crkve bosanske<br />
bili banovi, kraljevi, vlastela i običan<br />
<strong>na</strong>rod. Andrić također prešućuje strašne<br />
papine instrukcije križarima kako voditi<br />
križarski rat u Bosni. “Ili pokrstiti<br />
ili iz Bosne iseliti”, <strong>na</strong>ređuje<br />
jedan papa, a drugi kaže:<br />
“Neka ugarski kralj vojskom<br />
<strong>na</strong>padne Bosnu, bogumilima<br />
oduzme sav posed i ba<strong>na</strong><br />
protera zajedno sa njima”.<br />
Godine 1200. papa se obraća<br />
ugarskom kralju Emeriku<br />
“sa molbom da silom iskorijeni<br />
herezu u Bosni”. Postoje<br />
svjedočanstva da je jedan<br />
katolički <strong>na</strong>dbiskup “hrabro<br />
pripasao krstaški mač ....da<br />
goni heretike u Bosni, Soli<br />
i Usori”. U križarskom ratu<br />
protiv Bosne 1235. g. angažirani<br />
su razbojnici i palikuće kojima<br />
je obećan oprost ako unište heretike i<br />
omoguće pripajanje Bosne Hrvatskoj.<br />
Otpor ovom križarskom pohodu pružalo<br />
je cijelo stanovništvo Bosne jer je<br />
svima i prijetilo uništenje. Andrić ne<br />
spominje da je 1363. g. kralj Ludovik<br />
lično vodio jedan križarski rat <strong>na</strong><br />
Bosnu. Dotad neporaženi kralj doživio<br />
je strahovit debakl u Bosni i križarska<br />
Andrić citira<br />
i mrziteljske<br />
izlive franjevca<br />
Iva<strong>na</strong> Jukića<br />
koji za<br />
Bošnjake piše:<br />
“Oni su postali<br />
od zločestijeh<br />
kristja<strong>na</strong>h,<br />
koji svoje<br />
gospodstvo<br />
ne z<strong>na</strong>jući<br />
drugčije<br />
uzčuvati,<br />
poturčiše se”.<br />
je vojska u rasulu pobjegla iz<br />
Bosne. Takav podvig bio je<br />
moguć samo ako je cijeli <strong>na</strong>rod<br />
Bosne branio svoju državu<br />
i vjeru. I u križarskom ratu<br />
protiv Bosne koji je 1408. g.<br />
vodio kralj Sigismund bestidno<br />
se priz<strong>na</strong>je da je “po<br />
običaju mača, dao poubijati<br />
buntovnike oba spola, ljude,<br />
djecu i starce iz svih krajeva<br />
Bosne”. Umjesto da bilo šta<br />
<strong>na</strong>piše o strahotama <strong>na</strong>srtaja<br />
izva<strong>na</strong> <strong>na</strong> Bosnu u vidu križarskih<br />
ratova i o fizičkom<br />
uništavanju zemlje i <strong>na</strong>roda,<br />
Andrić govori o “podjarmljivanju sa<br />
Zapada” i o “katoličkoj propagandi”.<br />
Zatim izvodi smiješan zaključak da su<br />
se ljudi Bosne međusobno ubijali zbog<br />
vjerskih razlika te da je ko<strong>na</strong>čno <strong>na</strong><br />
islam prešlo plemstvo iz špekulantskih<br />
razloga očuvanja vlastitih posjeda i privilegija,<br />
a ne masovno cijeli <strong>na</strong>rod bježeći<br />
pred fatalnim fizičkim istrebljenjem.<br />
Zatim će, uprkos svim historijskim<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
25
dokazima i negirajući Truhelku bez<br />
ijednog argumenta, ustvrditi da je prelazak<br />
<strong>na</strong> islam bio <strong>na</strong>silan, a ne dobrovoljan.<br />
Andrić će izbjeći da objašnjava,<br />
zašto takav <strong>na</strong>silan prelazak <strong>na</strong> islam<br />
nije bio u Srbiji. U<strong>pravo</strong> je <strong>na</strong>rod Bosne<br />
pokazao prosto samoubilačku privrženost<br />
Crkvi bosanskoj, dok <strong>na</strong> takvim<br />
iskušenjima nisu bili ni Srbi ni Hrvati.<br />
Andrić izvodi sve ove historijske falsifikate<br />
kako ne bi došao do jedinog logičnog<br />
zaključka o <strong>na</strong>činu masovnog prelaska<br />
<strong>na</strong> islam u Bosni, a ne i u susjednim<br />
zemljama. Ne objašnjava da su istrajnost<br />
i tvrdoglavost, kao i višestoljetni <strong>na</strong>srtaji<br />
izva<strong>na</strong>, logično rezultirali time da izmrcvareni<br />
<strong>na</strong>rod Bosne dobrovoljno priđe<br />
Osmanlijama gdje nije bilo ni prisile ni<br />
ubijanja. Andrić sistematski izbjegava<br />
da poređenjima sa Srbijom i Hrvatskom<br />
izloži osobenost Bosne u gotovo svim<br />
aspektima u odnosu <strong>na</strong> druge “bratske<br />
<strong>na</strong>rode” Južnih Slove<strong>na</strong>. Bezočno negativističko<br />
prikazivanje Crkve bosanske<br />
Andriću je omogućilo da se dodvori<br />
i Austrijancima i Srbima koji su tada<br />
u<strong>pravo</strong> izašli iz međusobnog rata. Bio<br />
je to podvig ulizištva i karijerizma, ali<br />
je to i <strong>na</strong>jveće <strong>na</strong>silje <strong>na</strong>d historijskom<br />
istinom u <strong>na</strong>šoj io<strong>na</strong>ko <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>listički<br />
obojenoj historiografiji.<br />
Od ludo hrabrih heroja do ulizica<br />
3. Mada je Andrićeva disertacija<br />
pu<strong>na</strong> neistine i nelogičnih zaključaka,<br />
o<strong>na</strong> je dosljed<strong>na</strong> u jednoj autorovoj<br />
<strong>na</strong>kani, a ta je da ponizi svoju zemlju<br />
i njen <strong>na</strong>rod poltronišući Austriji i<br />
Srbiji. To nije bio nimalo lagan posao<br />
s obzirom <strong>na</strong> dugoročno loše odnose<br />
ovih država. Andrić je to učinio <strong>na</strong><br />
jedini mogući <strong>na</strong>čin trpajući bestidno<br />
pod noge neprijateljima dostojanstvenu<br />
i stradalničku historiju Bosne. U<br />
sklopu ove nemoralne <strong>na</strong>kane Andrić<br />
je prešutio sistematski i brojne velike<br />
uspjehe bosanske vojske, njene<br />
herojske podvige protiv mnogo jačih<br />
neprijatelja, činjenicu da je bosanska<br />
vojska osvajala velike dijelove da<strong>na</strong>šnje<br />
Hrvatske i Srbije kao i to da su bosanski<br />
kraljevi u dva <strong>na</strong>vrata vladali i<br />
Srbijom. Mada <strong>na</strong> prvi pogled izgleda<br />
nelogično, u istom cilju je i Andrićevo<br />
prešućivanje herojskog otpora Bosne<br />
Osmanlijama. Turcima je bilo potrebno<br />
skoro 200 godi<strong>na</strong>, dakle tri<br />
puta duži period, da potpuno pokore<br />
Bosnu nego što im je trebalo za definitivno<br />
osvajanje Srbije. Herojska<br />
historija Bosne do turskih osvajanja<br />
je kolateral<strong>na</strong> šteta u Andrićevom renegatskom<br />
i karijerističkom putu ka<br />
mračnom cilju negiranja svega pozitivnog<br />
u njegovoj domovini. Ko<strong>na</strong>čni<br />
cilj ovih historijskih falsifikata je da<br />
Bosance prikaže kao ljigave i kukavičke<br />
špekulante koji su odmah pojurili<br />
pod skute sulta<strong>na</strong>. U istom cilju<br />
Andrić će prešutjeti i herojsku borbu<br />
Bošnjaka pod Husein kapetanom<br />
Gradaščevićem u<strong>pravo</strong> protiv turske<br />
vojske. On je izbjegao da <strong>na</strong>piše da je<br />
ta bosanska vojska porazila tursku regularnu<br />
vojsku <strong>na</strong> polju Kosovu, mjestu<br />
tragedije države Srbije. Ne govori<br />
da Bosanci nisu pripucavali kukavički<br />
iz busija nego su se herojski isprsili <strong>na</strong><br />
bojnom polju <strong>na</strong>jvećoj sili u regionu,<br />
Turskoj. Kasnije će i srpski historičari<br />
i propaganda uporno prešućivati ovaj<br />
podvig bosanske vojske <strong>na</strong> Kosovu, a<br />
bilo je logično da to zdušno prihvate<br />
kao trijumf braće Slove<strong>na</strong>, Bosa<strong>na</strong>ca,<br />
u<strong>pravo</strong> <strong>na</strong> polju <strong>na</strong>jtežeg poraza Srbije.<br />
Ovim nizom prešućivanja Andrić<br />
od svojih herojskih zemljaka, koji su<br />
gotovo samoubilački hrabri, pravi ljigavce<br />
i ulizice koji se kriju pod skute<br />
prvog jačeg koji <strong>na</strong>iđe. A isti<strong>na</strong> je da je<br />
u paćeničkoj i krvavoj historiji Bosne<br />
ovom zemljom haralo do da<strong>na</strong>s osam<br />
<strong>na</strong>jvećih armija u regionu i sve su barem<br />
jednom poražene i sve su otišle.<br />
4. U drugom poglavlju o islamizaciji<br />
Bosne Andrić iznosi dvije ključne<br />
tvrdnje, koje odgovaraju njegovoj <strong>na</strong>kani<br />
satanizacije Bošnjaka, ali koje su<br />
sasvim izvan logike i zdrave pameti.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
26<br />
On s jedne strane tvrdi da je islamizacija<br />
bila prisil<strong>na</strong>, ali i govori o pokvarenom<br />
plemstvu, zemljoposjednicima,<br />
budućim begovima, koji prihvataju<br />
islam iz špekulantskih pobuda kako<br />
bi sačuvali posjed i privilegije. Andrić<br />
čitavu stranicu troši optužujući jedino<br />
bosansku vlastelu za borbu za posjede.<br />
Kao da to nije bilo u srednjem<br />
vijeku, pa i kasnije, u cijelom svijetu.<br />
Andrić <strong>na</strong>ravno ne smatra da za bilo<br />
koju svoju tvrdnju mora podastrijeti<br />
historijske dokaze kao i da bi trebao<br />
da uspostavi neku logiku unutar svojih<br />
apsurdnih tvrdnji. Andrić prvo<br />
tvrdi da su Turci htjeli da se “prilagode<br />
autohtonim kulturnim prilikama,<br />
s tim da asimilaciju prepuste vremenu”,<br />
a onda izvan svake logike skače<br />
u drugu suprotnost pa tvrdi da se to<br />
“ne sme pripisati nekom eventualno<br />
u<strong>na</strong>pred smišljenom planu, ili nekoj<br />
trpeljivosti, <strong>na</strong> koju se kasnije nigde<br />
ne <strong>na</strong>ilazi”. Da bi iznio ove kontradiktorne<br />
besmislice, Andrić propušta da<br />
kaže neke činjenice koje je morao z<strong>na</strong>ti.<br />
Naime, Turska je bila država u usponu<br />
koja je striktno poštovala pravila<br />
koja <strong>na</strong>meće vjera islam. Po toj vjeri<br />
<strong>na</strong>silno prevođenje u islam je grijeh<br />
i strogo je zabranjeno. U Kur’anu se<br />
jasno kaže: Kaži nevjernicima: “Vama<br />
vaša vjera, a meni <strong>moj</strong>a”. Nigdje Turci<br />
nisu <strong>na</strong>silu prevodili u islam, jer
da jesu, sigurno bi sada i<br />
Grčka i Bugarska i Srbija i<br />
Cr<strong>na</strong> Gora kao i Bos<strong>na</strong> bile<br />
islamske države. A masov<strong>na</strong><br />
islamizacija je u<strong>pravo</strong><br />
provede<strong>na</strong> u Bosni koja je<br />
uprkos užasnim pritiscima<br />
odolijevala i bila <strong>na</strong>jtvrdokornija<br />
od svih u očuvanju<br />
svoje posebnosti. Mora se<br />
reći, ako <strong>na</strong>m je imalo stalo<br />
do istine, da su Turci bili<br />
manjinski <strong>na</strong>rod u svojoj<br />
moćnoj imperiji <strong>na</strong> vrhuncu<br />
moći. Da su tako <strong>na</strong>silno<br />
prevodili u islam, takva<br />
država ne bi mogla dugo<br />
opstati. Čak i bosanski<br />
kralj Stefan Tomašević, ljuti<br />
neprijatelj i žrtva Turaka,<br />
čak i on objektivnije prikazuje tursku<br />
vlast od samog Andrića. Isti<strong>na</strong>, i<br />
Andrić citira pismo ovog bosanskog<br />
kralja upućeno papi Piju II u kojem<br />
piše: “Turci su u <strong>moj</strong>oj kraljevini sazidali<br />
nekoliko tvrđava i ljubezni se<br />
prema seljakom pokazuju, obećavaju<br />
da će svaki od njih biti slobodan koji<br />
njima otpadne”. Andrić je z<strong>na</strong>o i za<br />
sličan odnos sulta<strong>na</strong> prema Srbiji gdje<br />
je Đurđu Brankoviću “ostavljao slobodu<br />
veroispovesti” <strong>na</strong>suprot stalnih<br />
pokušaja prisilnog pokatoličavanja od<br />
strane ugarskih kraljeva. Andrić z<strong>na</strong><br />
U zloupotrebi<br />
<strong>na</strong>rodne<br />
pjesme Andrić<br />
bulazni o<br />
“carstvu<br />
nebeskom<br />
i carstvu<br />
zemaljskom”<br />
pa podmeće<br />
svim<br />
Bosancima da<br />
su se listom<br />
odlučili za<br />
“carstvo<br />
zemaljsko”,<br />
špekulantski<br />
se brinući o<br />
ovozemaljskim<br />
dobrima<br />
za ovu istinu, <strong>na</strong>vodi je usput, ali ne<br />
ide ni pedlja dalje kako bi došao do<br />
logičnih zaključaka da je u<strong>pravo</strong> vjerska<br />
tolerancija Turaka pridobila nepojmljivo<br />
žilave i tvrdoglave Bosance<br />
koji su odolijevali svim strahotama<br />
krstaških ratova vođenih protiv njih,<br />
svim prijetnjama fizičkog uništenja i<br />
oduzimanja cijele imovine, ali su bez<br />
prisile slobodno birali za njih povoljnije<br />
rješenje.<br />
Carstvo nebesko i zemaljsko<br />
Umjesto da poveže dvije logične<br />
stvari, užas<strong>na</strong> bogumilska stradanja<br />
od kršćanstva i tolerantnost<br />
Osmanlija i izvede jedini logičan<br />
zaključak o masovnom prelasku <strong>na</strong><br />
islam u Bosni, prgavi, mrzovoljni<br />
i mrziteljski Andrić pravi vratolomni<br />
preokret, lišen svake historijske<br />
istine i logike pa piše da se ovakvo<br />
tolerantno po<strong>na</strong>šanje Osmanlija “ne<br />
sme pripisati nekakvoj trpeljivosti,<br />
<strong>na</strong> koju se kasnije nigde ne <strong>na</strong>ilazi”.<br />
Andrić bezočno gazi preko historije<br />
i logike <strong>na</strong> svom mračnom cilju satanizacije<br />
Bošnjaka i ugrožavanja<br />
njihovog opstanka<br />
“do u daleku budućnost”.<br />
Andrićeva objašnjavanja<br />
društvenih pojava i kretanja<br />
<strong>na</strong>jčešće su krajnje infantil<strong>na</strong>,<br />
ali uvijek sa zlim<br />
<strong>na</strong>mjerama. On očito z<strong>na</strong><br />
da i oni koji će u budućnosti<br />
uzeti njegove podvale<br />
kao vlastiti bajrak i pokretač,<br />
da ni oni neće mariti<br />
za istinu i logiku. Tako<br />
Andrić čitav problem prelaska<br />
<strong>na</strong> islam svodi <strong>na</strong> špekulantski<br />
odnos bosanskog<br />
plemstva kao posjedničke<br />
klase. On će detaljno opisati<br />
sveopću srednjovjekovnu<br />
pomamu za zemljišnim<br />
posjedima, koja je vladala<br />
u cijeloj Evropi, a onda je<br />
jednostavno svaliti samo<br />
<strong>na</strong> leđa zemljoposjednika<br />
u Bosni. Presudit će prosto da su<br />
oni prelazili <strong>na</strong> islam da bi sačuvali<br />
i ubuduće svoje posjede i privilegije.<br />
On i ne pokušava objasniti šta<br />
je bilo sa ostalim dijelom stanovništva<br />
Bosne, također islamiziranim.<br />
Zemljoposjednici su predstavljali nez<strong>na</strong>tan<br />
proce<strong>na</strong>t stanovništva. Osim<br />
toga, ni oni nisu mogli <strong>na</strong>predovati<br />
u Osmanskom carstvu preko tih zemljišnih<br />
posjeda nego svojim ličnim<br />
sposobnostima i zaslugama, <strong>na</strong>ročito<br />
u stalnim ratnim pohodima u kojima<br />
se ginulo. Ali, Andrićeva mržnja<br />
prema begovima posebno je duboka<br />
i slijepa. Andrić uopće i ne spominje<br />
teški kmetski položaj seljaštva u<br />
srednjovjekovnoj Bosni kao i pobune<br />
kmetova, <strong>na</strong>ročito pod vladavinom<br />
hercega Stefa<strong>na</strong> Vukčića, u<strong>pravo</strong><br />
pred dolazak Turaka. Andrić prešućuje<br />
sve ovo, kao i činjenicu da je<br />
osmanski feudalizam donio socijalne<br />
olakšice seljacima, posebno u slučaju<br />
konverzije u islam. Kako se Andrić<br />
sistematski kloni istine i činjenica, to<br />
je njegovo objašnjenje svake historijske<br />
pojave u Bosni jed<strong>na</strong> orgija antilogike.<br />
U cilju potkrepljivanja svojih<br />
nelogičnih i neodrživih teza, Andrić<br />
poziva u pomoć <strong>na</strong>rodne pjesme u<br />
desetercu, Njegoša (<strong>pravo</strong>slavnog<br />
vladiku) i Iva<strong>na</strong> Franju Jukića, fratra<br />
franjevca. U zloupotrebi <strong>na</strong>rodne pjesme<br />
Andrić bulazni o “carstvu nebeskom<br />
i carstvu zemaljskom” pa podmeće<br />
svim Bosancima da su se listom<br />
odlučili za “carstvo zemaljsko”, špekulantski<br />
se brinući o ovozemaljskim<br />
dobrima. Andrić ne daje usporedbu<br />
i ne kaže kako su se u<strong>pravo</strong> mnogi u<br />
Srbiji odlučili za “carstvo zemaljsko”,<br />
i to osmansko, i vjerno mu služili. Za<br />
sve su krivi samo Bošnjaci. Andrić<br />
prvo do neba veliča Njegoša kao pjesnika<br />
i kaže da on “slovi kao <strong>na</strong>jverniji<br />
izraz <strong>na</strong>či<strong>na</strong> mišljenja i shvatanja u<br />
<strong>na</strong>rodu”, Andrić ne kaže da je Njegoš<br />
bio vjerski službenik, <strong>pravo</strong>slavni<br />
vladika, čija je dužnost bila širiti<br />
ljubav među <strong>na</strong>rodima, a ne huškati<br />
<strong>na</strong> genocid kroz “istragu poturica”.<br />
Andrić ne spominje vladiku Danila,<br />
Njegoševog prethodnika, i njegovo<br />
učešće u genocidu <strong>na</strong>d muslimanima,<br />
“Poturicama” kako ih ovaj mrzitelj<br />
<strong>na</strong>ziva, a zatim njegove svjetovne<br />
poraze, špekulantsko skrivanje pod<br />
skute katolika Mleča<strong>na</strong>, odvratne<br />
afere u vezi njegovog otkupa iz zarobljeništva<br />
i još mnoge druge gadosti.<br />
Andrić citira i mrziteljske izlive franjevca<br />
Iva<strong>na</strong> Jukića koji za Bošnjake<br />
piše: “Oni su postali od zločestijeh<br />
kristja<strong>na</strong>h, koji svoje gospodstvo ne<br />
z<strong>na</strong>jući drugčije uzčuvati, poturčiše<br />
se”. I još mnogo tih laži punih patološke<br />
mržnje. A pri tome i Andrić<br />
i Jukić zaboravljaju da su u<strong>pravo</strong><br />
franjevci isposlovali “Ahd<strong>na</strong>mu” od<br />
Mehmeda Fatiha koja im garantira<br />
slobodu vjere i brigu o hrišćanima<br />
unutar Osmanskog carstva. Umjesto<br />
zahvalnosti za ovo dobro djelo, kakvo<br />
ne poz<strong>na</strong>je kršćanska Evropa,<br />
Jukić, iako fratar, po<strong>na</strong>ša se kao hajduk<br />
i kabadahija, buni <strong>na</strong>rod i stvara<br />
nered. Nikakvo čudo što ga Andrić<br />
u svojoj “raspravi” često i rado citira,<br />
ne osvrćući se <strong>na</strong> njegov moralni lik.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
27
Društvo<br />
Socijalno-patološki aspekti migracija stanovništva izazvanih<br />
agresijom <strong>na</strong> BiH (IX): Zaključ<strong>na</strong> razmatranja<br />
Nedovršeni mir<br />
Po Dejtonu, svi moraju živjeti<br />
prema Karadžićevoj koncepciji<br />
te države, u kojoj su kulturne<br />
razlike uzdignute <strong>na</strong> položaj<br />
razlika u vrsti i u kojoj se<br />
od “mačaka i pasa”, kako<br />
kaže Karadžić, više ne može<br />
očekivati da žive zajedno.<br />
Imajući ovo <strong>na</strong> umu, može<br />
se postaviti pitanje, može<br />
li se Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong><br />
održati kao država? Dejtonski<br />
sporazum o miru nije potpuno<br />
isključio nijednu od opcija<br />
za Bosnu i Hercegovinu – ni<br />
reintegraciju, ni podjelu. On je<br />
svim stra<strong>na</strong>ma ostavio dovoljno<br />
prostora za kockanje, što se<br />
očito vidi i u praksi<br />
Piše: Doc. dr. crim. sc. Džemal<br />
Subašić<br />
Prikupljanje materijala o vlastitoj<br />
stvarnosti uvijek je težak<br />
posao, posebno ako je ta stvarnost<br />
rat<strong>na</strong>. Rat je uzdrmao mnoge temelje,<br />
pogasio mnoga svjetla, tvrdnje<br />
pretvorio u pitanja. Naša haotič<strong>na</strong><br />
zbilja mijenjala se, a i sad se mijenja<br />
svakog trenutka i teško je, ako ne i<br />
nemoguće, pro<strong>na</strong>ći temelj i metodološko<br />
uporište, s kojeg bi se, mirnog<br />
uma, mogla razjasniti zbivanja oko<br />
<strong>na</strong>s, a da pritom budemo sigurni da<br />
smo <strong>na</strong>šli pravi ugao i <strong>pravo</strong> mjesto<br />
posmatranja. Osobni iskaz ljudi, koji<br />
su mjesecima, godi<strong>na</strong>ma umjesto vlastitih<br />
života, živjeli rat, ostaje u tom<br />
smislu jedino pouzdano svjetlo. Zato<br />
je ovaj rad dio priče za “ljudski” dokument,<br />
neposredno svjedočanstvo,<br />
jer ovim je ratom materijal<strong>na</strong><br />
kultura, a njome i veći<br />
dio ličnog identiteta ljudi<br />
diljem Bosne i Hercegovine,<br />
uglavnom posve unište<strong>na</strong>.<br />
Prog<strong>na</strong>nici su osim<br />
dragih im osoba izgubili<br />
sve ili gotovo sve što su ikada<br />
posjedovali, jer okrutni<br />
krvoloci nisu ratovali samo<br />
protiv <strong>na</strong>še vojske, oni su<br />
ratovali protiv čitavog <strong>na</strong>šeg<br />
<strong>na</strong>roda i to pretežno<br />
protiv ne<strong>na</strong>oružanog <strong>na</strong>roda,<br />
protiv civila, že<strong>na</strong> i<br />
djece. Oni <strong>na</strong>m nisu rušili<br />
samo domove, hramove,<br />
mostove, biblioteke, bolnice<br />
i druge objekte, potrebne<br />
za normalan život civiliziranog<br />
<strong>na</strong>roda, nego su<br />
<strong>na</strong>m onemogućavali dotok<br />
vode i električne energije,<br />
dopremanje hrane, činili<br />
sve da patnja <strong>na</strong>šeg <strong>na</strong>roda<br />
poprimi razmjere nepodnošljivog,<br />
ali što su ga više<br />
pritiskali, <strong>na</strong>rod u Sarajevu<br />
se hrabrije borio za život<br />
dostojan čovjeka, bez obzira<br />
koliko su ubili onih koji<br />
su donosili vodu sa rijetkih<br />
izvorišta, po vodu se išlo<br />
i dalje, jer <strong>na</strong>rod je <strong>na</strong>učio<br />
održavati higijenu i u<br />
<strong>na</strong>jtežim uvjetima. Narod<br />
Sarajeva, kao poslanik drugog<br />
fronta, dao je doprinos<br />
opstanku Sarajeva, a za prvi front<br />
je iznjedrio u svojoj nevolji <strong>na</strong>jbolju<br />
vojsku <strong>na</strong> svijetu. Ljekari, električari,<br />
radnici vodovoda, radnici komu<strong>na</strong>lne<br />
higijene, pekari, vatrogasci i<br />
mnogi drugi <strong>na</strong> raznim dužnostima<br />
padali su, ponovo se pridizali, bili<br />
stalno <strong>na</strong> meti okrutnih šumljaka,<br />
Dejtonska<br />
formulacija o<br />
“paralelnim<br />
odnosima”, od<br />
samog početka<br />
potkopava<br />
državu Bosnu<br />
i Hercegovinu,<br />
jer ubrzava<br />
proces<br />
povezivanja<br />
Republike<br />
Srpske sa<br />
Srbijom, što<br />
u budućnosti,<br />
ako ne budu<br />
zadovoljni<br />
Sarajevom<br />
može z<strong>na</strong>čiti<br />
želju za<br />
potpunom<br />
nezavisnošću<br />
njihovih gra<strong>na</strong>ta i s<strong>na</strong>jpera, bez obzira<br />
<strong>na</strong> životnu opasnost vršili su svoju<br />
dužnost u <strong>na</strong>jvećem getu <strong>na</strong> svijetu,<br />
gdje i humanitar<strong>na</strong> pomoć<br />
u ratnim godi<strong>na</strong>ma predstavlja<br />
tek jednu petinu od<br />
onoga što se zove normalnim<br />
i ne samo to: Sve ono<br />
što je dopremljeno mjereno<br />
je <strong>na</strong> grame “brojeći <strong>na</strong>m<br />
zalogaje”, pojedene hrane<br />
sumnjivog kvaliteta, koju je<br />
dopremao UNHCR zračnim<br />
i kopnenim putem<br />
uplićući se u sarajevsku<br />
tragediju zajedno sa UNom,<br />
UNPROFOR-om,<br />
EVROPSKOM UNIJOM<br />
I NATOM. Redale su se<br />
brojne rezolucije, vezani<br />
su vojnici UNPROFORa,<br />
a Sarajevo je postajalo<br />
stjecište neimara duha, a<br />
njegova okoli<strong>na</strong> stjecište<br />
neimara zloči<strong>na</strong>. Agresija<br />
koja se desila, masakri<br />
i etničko čišćenje, koji su<br />
počinjeni <strong>na</strong>d <strong>na</strong>rodom<br />
Bosne i Hercegovine, nisu<br />
činjeni samo <strong>na</strong>d ovim <strong>na</strong>rodom,<br />
već <strong>na</strong>d svim principima<br />
čovjeka i demokratije.<br />
Oni u svijetu koji drže<br />
do tih principa, požuruju<br />
osiromašenje Bosne, raznim<br />
pritiscima, uskraćivanjima<br />
pomoći u razvoju<br />
pokušavajući da u Bosnu i<br />
Hercegovinu što više vrate<br />
neproduktivnih izbjeglica,<br />
zadržavajući pamet i školovane<br />
kadrove, to je ono što poražava<br />
20. vijek, a pogotovo kada se<br />
z<strong>na</strong> da je Sarajevo bilo prijestolnica<br />
boli i patnje i time je čudo veće da<br />
je to istovremeno prijestolnica evropske<br />
kulture, njenog duha i opstanka.<br />
Evropa kao takva morala bi osigurati<br />
<strong>na</strong>kon dvije godine dejtonskog mira<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
28
novčanu pomoć, ne uvjetujući je<br />
obavezama što su ih strane preuzele u<br />
Dejtonu. Prema Dejtonskom mirovnom<br />
sporazumu, sve izbjeglice imaju<br />
<strong>pravo</strong> <strong>na</strong> povratak <strong>na</strong> svoja predrat<strong>na</strong><br />
prebivališta. Uprkos, tome, izbjeglicama<br />
nije moguće preći entitetsku<br />
granicu Republike Srpske i neke dijelove<br />
<strong>na</strong> području Federacije BiH.<br />
Ustvari, čini se da su <strong>na</strong>kon Dejto<strong>na</strong><br />
ostvareni ratni ciljevi, gomilaju<br />
se izbjeglice <strong>na</strong> području Federacije i<br />
Kanto<strong>na</strong> Sarajevo, ne mogu <strong>na</strong> svoja<br />
prebivališta. Prema planu UNHCRa<br />
za 1997. godinu, u Bosni i Hercegovinu<br />
vratilo se 88.000 izbjeglica,<br />
od toga polovi<strong>na</strong> je ostala u Kantonu<br />
Sarajevo, a <strong>na</strong> području Republike<br />
Srpske, utočište u svojim predratnim<br />
domovima <strong>na</strong>šlo je tek 0,2% izbjeglica-repatriraca.<br />
Mačke i psi<br />
Počet<strong>na</strong> konstatacija UNHCR-a<br />
u planu povratka izbjeglica u 1998.<br />
godini počinje “prema raspoloživim<br />
podacima oko 1,2 milio<strong>na</strong> građa<strong>na</strong><br />
Bosne i Hercegovine <strong>na</strong>šlo je utočište<br />
u trećim zemljama. Od toga 399.572<br />
migra<strong>na</strong>ta je <strong>na</strong>šlo trajno rješenje,<br />
dobili su status u procesu stjecanja<br />
novog državljanstva, a preostalih<br />
815.000 još uvijek se <strong>na</strong>lazi<br />
u potrebi za trajnim<br />
rješenjem”. U skladu sa<br />
planom UNHCR-a, a <strong>na</strong><br />
bazi projekcija od strane<br />
zemalja domaći<strong>na</strong>, planiran<br />
je u 1998. godini povratak<br />
200.000 migra<strong>na</strong>ta,<br />
sa pretpostavkom da će<br />
25% biti Srbi iz RS-a, koji<br />
će se vratiti u RS, a preostali<br />
su Bošnjaci i bosanski<br />
Hrvati, koji se vraćaju <strong>na</strong><br />
prostore Federacije, očekuje<br />
se da će <strong>na</strong>jveći broj biti<br />
migranti Bošnjaci, koji će<br />
postati raseljenim licima, jer u planu<br />
nema govora o vraćanju u mjesta predratnog<br />
prebivališta, koja su sada u<br />
srpskom entitetu. Očekuje se priliv u<br />
Sarajevski kanton 43.000 repatriraca,<br />
od toga 80% spontano, što će reći<br />
protjerano, s obzirom <strong>na</strong> konstataciju<br />
da mnoge izbjeglice neće biti potpomognute<br />
raznim stimulativnim<br />
paketima, bit će im potreb<strong>na</strong> velika<br />
pomoć. S obzirom <strong>na</strong> geopolitički<br />
položaj Kanto<strong>na</strong> Sarajevo, on je tom<br />
povoljnom pozicijom stekao epitet<br />
glavnog grada Bosne i Hercegovine<br />
i Federacije Bosne i Hercegovine,<br />
odnosno funkcijama koje u tom<br />
svojstvu obavlja, kao sjedištem<br />
Da “entiteti”<br />
imaju srdačne<br />
odnose jedan<br />
prema drugome<br />
ili da barem<br />
spremno<br />
međusobno<br />
sarađuju –<br />
jedan srpski,<br />
skoro stalno<br />
vrši blokadu<br />
– mogla bi se<br />
izgraditi država<br />
koja može<br />
opstati<br />
diplomatsko-konzularnih predstavništava,<br />
brojnim među<strong>na</strong>rodnim organizacijama<br />
i institucijama, morat<br />
će taj povoljni potencijal od prije,<br />
sada koristiti <strong>na</strong> suženom prostoru u<br />
odnosu <strong>na</strong> 1991. godinu 1277,3 m2,<br />
iskorištavajući geoprometnu poziciju<br />
prema sjeveru sa rijekom Savom<br />
i srednjom Evropom i <strong>na</strong> jugu sa<br />
Jadranskim morem, za obnovu i razvoj.<br />
Postoje potencijali da Kanton<br />
Sarajevo bude “zdrav grad”, ali je<br />
potrebno eliminirati ograničenje obnove<br />
i razvoja, nedostatak sredstava<br />
i nedostatak jasne vizije Kanto<strong>na</strong><br />
Sarajevo. Osnovni potencijal je stanovništvo,<br />
kulturno-povijesno i prirodno<br />
<strong>na</strong>slijeđe, te mogućnost da se<br />
među<strong>na</strong>rodnoj zajednici i njenim institucijama<br />
predstave projekti, ideje<br />
i da se obezbijedi njihova podrška,<br />
kao generator razvoja. U Kantonu<br />
Sarajevo gomila se ogrom<strong>na</strong> socijal<strong>na</strong><br />
masa i već ograničava kapacitete,<br />
nedostatkom sredstava, s obzirom <strong>na</strong><br />
z<strong>na</strong>čajno povećane potrebe stanovnika<br />
Kanto<strong>na</strong> Sarajevo, broj radnih<br />
mjesta treba povećavati, jer brojnost<br />
stanovništva Kanto<strong>na</strong> Sarajevo povećavaju<br />
izbjeglice, žive<br />
žrtve ovoga rata, koje se<br />
vraćaju, čak uz osiguranje<br />
minimalnih uvjeta za život.<br />
U ovoj nejasnoj slici,<br />
nekoliko je stavki ipak jasno:<br />
Prvo, mora biti zagarantirano<br />
<strong>pravo</strong> <strong>na</strong> povratak,<br />
a vratit će se oni koje<br />
destimuliraju i protjeruju,<br />
ne dobrovoljno. Drugo, veliki<br />
broj stručnih kadrova<br />
i inteligencije, koji bi bili<br />
z<strong>na</strong>čajni za rekonstrukci-<br />
ju, neće biti moguće govoriti <strong>na</strong> povratak. Čak<br />
<strong>na</strong>i<br />
u okviru <strong>na</strong>joptimističnijih<br />
sce<strong>na</strong>rija za povratak<br />
izbjeglica, <strong>na</strong>jveći dio njih<br />
će ostati <strong>na</strong> Zapadu, a <strong>na</strong><br />
to ukazuju, preporuke zemljama<br />
Evropske unije da budu tolerantnije<br />
pri izdavanju stalnih viza izbjeglicama<br />
i njihovim obiteljima. Ko<strong>na</strong>čan<br />
izazov sastoji se i u tome da se stvori<br />
okvir koji će svim stra<strong>na</strong>ma omogućiti<br />
u ostvarivanju Dejtonskog sporazuma<br />
osjećaj da je žrtvovanjem nešto<br />
dobila. Bošnjaci su se suprotstavili<br />
agresiji, ali nisu pobjednici. Srbi<br />
su sa 70% zauzete teritorije Bosne i<br />
Hercegovine dobili 49%, koliko im<br />
je dodijelio Dejton, Sarajevo postaje<br />
kanton, nepodijeljeno i u rukama<br />
Federacije Bosne i Hercegovine<br />
i Bosne i Hercegovine, svi imaju<br />
<strong>pravo</strong> <strong>na</strong> njega, ali teritorij koji je<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
29
dodijeljen Srbima je neprekinut, on<br />
graniči sa Srbijom i “očišćen” je od<br />
Bošnjaka i Hrvata u obliku slova<br />
“T”. Po Dejtonu, svi moraju živjeti<br />
u Bosni i Hercegovini, moraju živjeti<br />
prema Karadžićevoj koncepciji te<br />
države, u kojoj su kulturne razlike<br />
uzdignute <strong>na</strong> položaj razlika u vrsti<br />
i u kojoj se od “mačaka i pasa”, kako<br />
kaže Karadžić, više ne može očekivati<br />
da žive zajedno. Imajući ovo <strong>na</strong><br />
umu, može se postaviti pitanje, može<br />
li se Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong> održati kao<br />
država? Dejtonski sporazum o miru<br />
nije potpuno isključio nijednu od<br />
opcija za Bosnu i Hercegovinu – ni<br />
reintegraciju, ni podjelu. On je svim<br />
stra<strong>na</strong>ma ostavio dovoljno prostora<br />
za kockanje, što se očito vidi i u<br />
praksi. Dejtonski sporazum u teoriji<br />
doista je <strong>na</strong> političkoj sceni Bosne i<br />
Hercegovine omogućio <strong>na</strong>stup svim<br />
političkim s<strong>na</strong>gama, koje podržavaju<br />
njenu reintegraciju, to je dobro, ako<br />
nije u pitanju ulazak u igru i četvrtog<br />
kockara.<br />
Dejtonski krov<br />
U Dejtonskom rješenju postoji<br />
izvjestan nesklad i prikriveno proturječje,<br />
koje s nekim izuzecima u<br />
osnovi prihvaća etničku podjelu<br />
Bosne i Hercegovine, koja je postignuta<br />
uz pomoć vojne sile. Ali,<br />
Dejton, također pokušava zaštititi i<br />
reintegrirati predratnu multietničku<br />
Bosnu i Hercegovinu. O tom pitanju<br />
posebno govore mjere sadržane<br />
u sporazumu, koje imaju za cilj<br />
ukloniti neke od etničkih podjela<br />
prouzrokovanih ratom i genocidom.<br />
Ali, Dejtonski sporazum o miru potvrdio<br />
je i rezultate postignute ratom.<br />
U teoriji, prema Dejtonskom<br />
sporazumu o miru, novo<strong>na</strong>stala država<br />
Bos<strong>na</strong> i Hercegovi<strong>na</strong> povezivat<br />
će Federaciju Bosne i Hercegovine,<br />
sa konstitutivnim <strong>na</strong>rodima<br />
Bošnjacima, Hrvatima i ostalim i<br />
Republiku Srpsku. Međutim, taj<br />
novi “krov” Bosne i Hercegovine<br />
ima dosta suženu zakonsku mogućnost.<br />
Na nivou države Bosne i<br />
Hercegovine bit će predsjedništvo,<br />
parlament, ustavni sud i central<strong>na</strong><br />
banka. Predsjedništvo će se rotirati<br />
prema <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnom ključu, a<br />
državni službenici će se imenovati<br />
po istom ključu. Sve u svemu,<br />
to u izvjesnom smislu podsjeća <strong>na</strong><br />
Jugoslaviju u vrijeme Tita. Vlast<br />
države Bosne i Hercegovine odgovarat<br />
će za vođenje vanjske politike,<br />
trgovine, monetarne politike, politike<br />
komunikacija sa među<strong>na</strong>rodnom<br />
zajednicom i useljavanje. Sva druga<br />
ovlaštenja, između ostalog, prenose<br />
se <strong>na</strong> dva Dejtonskim sporazumom<br />
o miru stvore<strong>na</strong> “entiteta”.<br />
Teško je shvatiti kako će Bos<strong>na</strong> i<br />
Hercegovi<strong>na</strong>, moći postojati kao država,<br />
sa toliko ovlaštenja u rukama<br />
“entiteta”. Da “entiteti” imaju srdačne<br />
odnose jedan prema drugome ili<br />
da barem spremno međusobno sarađuju,<br />
jedan srpski, skoro stalno vrši<br />
blokadu, mogla bi se izgraditi država,<br />
koja može opstati. Međutim, to<br />
nije tako, jer srpski entitet graniči<br />
sa Srbijom, a Hrvatska zajednica<br />
“Herceg-Bos<strong>na</strong>” sa Hrvatskom, i<br />
jedni i drugi ih smatraju svojim domovi<strong>na</strong>ma.<br />
Bošnjaci jedini, među<br />
tri konstitutivne <strong>na</strong>cije, imaju životni<br />
interes da sačuvaju državu Bosnu<br />
i Hercegovinu, ali kako<br />
kad Dejtonski sporazum o<br />
miru garantira bosanskim<br />
Srbima i Hrvatima mogućnost<br />
gravitiranja prema<br />
njihovim “domovi<strong>na</strong>ma”.<br />
Entiteti imaju <strong>pravo</strong><br />
graditi “specijalne paralelne<br />
odnose” sa susjednim<br />
državama u skladu sa suverenitetom<br />
i teritorijalnim<br />
integritetom Bosne i<br />
Hercegovine. Dejtonska<br />
formulacija o “paralelnim<br />
odnosima”, od samog početka<br />
potkopava državu<br />
Bosnu i Hercegovinu, jer<br />
ubrzava proces povezivanja<br />
Republike Srpske sa<br />
Srbijom, što u budućnosti,<br />
ako ne budu zadovoljni<br />
Sarajevom, može z<strong>na</strong>čiti<br />
želju za potpunom nezavisnošću,<br />
Federacija Bosne<br />
i Hercegovine – hrvatski<br />
korpus teži Hrvatskoj.<br />
Sve u svemu, u državi Bosni i<br />
Hercegovini Dejtonski sporazum<br />
je donio NEDOVRŠENI MIR, jer,<br />
kako reče nekadašnji potpredsjednik<br />
Federacije Bosne i Hercegovine<br />
Ejup Ganić, “Tuđman želi komad<br />
Bosne”, a i Miloševićevi apetiti nisu<br />
manji. Da bi suživot u miru triju<br />
zajednica unutar dvaju “entiteta”<br />
pod zajedničkim “krovom”, koji bi<br />
se sastojao od priz<strong>na</strong>tog suvereniteta<br />
Bosne i Hercegovine, mogao obnoviti<br />
multietničnost Bosne, <strong>na</strong>čel<strong>na</strong><br />
politika treba zahtijevati sljedeće:<br />
1. Čvrsto priklanjanje odred-<br />
bama Dejto<strong>na</strong>, mada je on u sebi<br />
proturječan:<br />
- s jedne strane prihvaća status<br />
QUO, etničkih teritorijalnih podjela<br />
uz pomoć sile,<br />
Ali, Dejton,<br />
također<br />
pokušava<br />
zaštititi i<br />
reintegrirati<br />
predratnu<br />
multietničku<br />
Bosnu i<br />
Hercegovinu.<br />
O tom pitanju<br />
posebno govore<br />
mjere sadržane<br />
u sporazumu,<br />
koje imaju za<br />
cilj ukloniti<br />
neke od<br />
etničkih<br />
podjela<br />
prouzrokovanih<br />
ratom i<br />
genocidom.<br />
- s druge strane pokušava zaštititi<br />
i obnoviti multietnički z<strong>na</strong>čaj Bosne.<br />
Ovo drugo veoma je teško ostvariti,<br />
ali baš <strong>na</strong> toj osnovi moraju se u potpunosti<br />
sprovoditi odredbe Dejto<strong>na</strong><br />
<strong>na</strong> sljedećim <strong>na</strong>čelima:<br />
a) garantiranje trajne sigurnosti –<br />
garantiranje koje, prije svega, zahtijeva<br />
među<strong>na</strong>rodnu dugotrajniju vojnu<br />
prisutnost,<br />
b) očuvanje i jačanje svih glavnih<br />
zajedničkih institucija,<br />
c) <strong>na</strong>metanje obaveza potpisnicima<br />
u Dejtonu da se pridržavaju obaveza<br />
koje su preuzeli,<br />
d) izgrađivanje civilnog društva<br />
– <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lno miješanih institucija<br />
i društvene infrastrukture razorene<br />
u ratu – uz pomoć zapadnih vlada,<br />
fondacija i nevladinih organizacija,<br />
e) davanje prednosti<br />
ekonomskoj integraciji<br />
Bosne,<br />
f) donošenje ključnih<br />
zako<strong>na</strong>, koji će instrumentima<br />
očuvati civilne<br />
komponente,<br />
h) očuvanje prava izbjeglica<br />
<strong>na</strong> povratak, koje su<br />
<strong>na</strong>jvažnije (žive žrtve rata,<br />
omogućavanjem i ohrabrivanjem<br />
njihovog povratka,<br />
graditi pravedan mir),<br />
i) obezbjeđenje fi<strong>na</strong>nsijskih<br />
sredstava za zbrinjavanje<br />
izbjeglica <strong>na</strong>kon<br />
povratka, od strane<br />
članica Evropske unije.<br />
Bosanskohercegovački <strong>na</strong>rod<br />
zaslužio je da svoju<br />
tragičnu prošlost ostavi iza<br />
sebe. Nacije koje su to ranije<br />
učinile moraju, zbog svoje<br />
čovječnosti, dostojanstva<br />
i mirne savjesti pomoći<br />
krhkim <strong>na</strong>cijama da <strong>na</strong><br />
ovom području <strong>na</strong>dvladaju svoje poteškoće<br />
i da tešku prošlost pretvore u<br />
perspektivnu budućnost. Da bi se <strong>na</strong>vedeno<br />
postiglo, neophodno bi bilo<br />
izraditi elaborat sa planom povratka<br />
u fazama, počeši se identifikacijom<br />
područja gdje se planira povratak<br />
ili pripreme za povratak. Povratak<br />
u prazne stambene prostore može se<br />
odmah obaviti. Elaboraciju takvih<br />
planova treba uraditi u saradnji sa<br />
UNHCR-om i među<strong>na</strong>rodnim organizacijama,<br />
te udruženjima izbjeglica<br />
i raseljenih lica. Za među<strong>na</strong>rodnu<br />
zajednicu centralno pitanje implementacije<br />
mirovnog sporazuma je<br />
osiguravanje multietničkog Sarajeva,<br />
što podrazumijeva ohrabrivanje i<br />
olakšavanje sigurnog povratka bivših<br />
stanovnika.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
30
U PRODAJI<br />
INFORMACIJE NA TEL.:<br />
061/515-515 i 061/736-651
Loveparade, orgijan<br />
seks i droge<br />
Aktuelno<br />
Piše: Eva Herman*<br />
Loveparade u Duisburgu postala<br />
Lje Sodoma i Gomora sa katastro-<br />
Lfalnim posljedicama: dvadeset Lmrtvih i preko 500 povrijeđenih. U<br />
masovnoj panici, omladi<strong>na</strong> je zgnječe<strong>na</strong>,<br />
padali su sa visokih skela preko kojih<br />
su se htjeli spasiti. Padali su u nesvijest<br />
i stampedo podivljalih ljudi prešao<br />
je preko njih. S <strong>pravo</strong>m se sada oplakuju<br />
mnogobrojne žrtve; nesreća tih<br />
razmjera do sada se nikada nije desila.<br />
Novoizabrani njemački predsjednik<br />
Wulff je u nesporednoj reakciji “sa žaljenjem”<br />
izjavio da se užas<strong>na</strong> katastrofa<br />
desila za vrijeme “mirnog festivala<br />
mladih ljudi iz cijelog svijeta”. Mirni<br />
festival vesele omladine? Oni koji poz<strong>na</strong>ju<br />
Loveparade i koji su pratili medijsko<br />
izvještavanje u subotu <strong>na</strong>večer<br />
doći će do sasvim drugog zaključka.<br />
Ovaj “mirni festival vesele omladine”<br />
ustvari je ogromno orgijanje uz droge,<br />
alkohol i seks, koje su planirali, odobrili<br />
i djelimično fi<strong>na</strong>nsirali grad i pokraji<strong>na</strong><br />
Sjevernorajnska Vestfalija. Kao<br />
da se radi o kulturnoj manifestaciji <strong>na</strong><br />
<strong>na</strong>jvećem nivou, političari i mediji, a<br />
prije svega javni TV servis WDR maksimalno<br />
je izvještavao o Loveparade.<br />
Najveća žurka godine, Loveparade je<br />
vrhunski događaj godine! Ponosno se<br />
<strong>na</strong>javljivalo: “Maksimalni uči<strong>na</strong>k jačine<br />
zvuka je 750.000 vati. Radi se o jednom<br />
od <strong>na</strong>jjačih zvučnih sistema koji<br />
su ikada upotrijebljeni u Evropi.” Ali<br />
o kakvom se “kulturnom događaju”<br />
uistinu radi? Ko pogleda slike Loveparade<br />
prošlih godi<strong>na</strong>, ima osjećaj kao<br />
da gleda ekranizaciju sce<strong>na</strong> pred Sudnji<br />
dan. Veći<strong>na</strong> posjetilaca te manifestacije<br />
daju sliku kao da se njima upravlja sa<br />
daljine. Pijani ili drogirani, caklenih<br />
očiju, oskudno odjeveni, ljuljaju se kao<br />
*Eva Herman je bivša spikerica<br />
njemačkog TV ka<strong>na</strong>la<br />
ZDF. Jed<strong>na</strong> je od rijetkih<br />
koja u njemačkom društvu<br />
da<strong>na</strong>s zastupa konzervativne<br />
stavove.<br />
da su u transu. Zaglušujući zvuci rave<br />
ritmova, koji nemaju ništa zajedničko<br />
sa pojmom “muzika’’, uništava im bubnjiće<br />
i živce. Ali to ne smeta 1,4 milionu<br />
posjetilaca Loveparade. Mnoge<br />
djevojke imaju <strong>na</strong>ga prsa, neke su čak<br />
sasvim gole. Njišu se u ekstaznoj ushićenosti<br />
u zaglušujućoj buci; pojmovi<br />
kao “moral” ili “pristojnost” istopili su<br />
se usred jakih udara basa.<br />
Dnevne novine BILD<br />
su <strong>na</strong> internetu<br />
već odavno reklamirali “<strong>na</strong>juzbudljiviji<br />
dernek <strong>na</strong> svijetu”! Na internetu<br />
su osobe javnog života izvještavale<br />
sa manifestacije, intervjuirajući braću<br />
Kličko ili glumce njemačkih sapunica,<br />
želeći ovoj Sodomi i Gomori dati<br />
atmosferu normalne manifestacije.<br />
Mnogi mediji po<strong>na</strong>vljaju moto ovogodišnje<br />
Loveparade: “The Art of Love”.<br />
Nakon što je dimenzija katastrofe bila<br />
vidljiva, zaprepašteno djelujući TVmoderatori<br />
neprestano po<strong>na</strong>vljaju da<br />
se omladi<strong>na</strong> okupila pod motom ljubavi.<br />
Ljubavi? Ili <strong>na</strong>go<strong>na</strong>? Ne morate<br />
biti posebno konzervativni da se sa<br />
zgražavanjem okrenete od ovakvih<br />
sce<strong>na</strong>. Tamni oblaci razuzdanosti <strong>na</strong>dvili<br />
su se <strong>na</strong>d festivalom. Omladi<strong>na</strong><br />
djeluje kao da je izgubila svaku samokontrolu.<br />
Kao u ekstazi, stihijski<br />
slijede mračnog gospodara očigledne<br />
zavodljivosti. Pored toga, brzo se vidi<br />
da “mirni festival radosne omladine” u<br />
stvarnosti baštini veliki agresivni potencijal.<br />
Alkohol i droge djeluju brzo,<br />
16. juli - 4. ša’ban<br />
32<br />
mnogi posjetioci već alkoholizirani i<br />
drogirani dolaze <strong>na</strong> Loveparade. Na<br />
instrukcije redara reagiraju nepredvidivo.<br />
Raveri nisu htjeli da slušaju bilo<br />
čije instrukcije nego su brzo htjeli da<br />
se uključe u Loveparade zbog koje su<br />
i došli da bi se proveli. Pod utjecajem<br />
<strong>na</strong>rkotika i alkohola psuju policajcima<br />
i redarima koji rade svoj posao. Ovo je<br />
druga stra<strong>na</strong> medalje Loveparade, koja<br />
je po novom njemačkom predsjedniku<br />
Wulffu, bila “mirni festival vesele<br />
omladine”. Postavlja se pitanje o kakvoj<br />
manifestaciji on priča? S obzirom<br />
<strong>na</strong> 20 poginulih niko ne želi govoriti o<br />
nuspojavama “<strong>na</strong>juzbudljivije žurke <strong>na</strong><br />
svijetu”, koja je samo simbol duhovnog<br />
i kulturološkog sunovrata cijelog društva.<br />
Kritika ove manifestacije je i prošlih<br />
godi<strong>na</strong> uvijek bila nepoželj<strong>na</strong>.<br />
Kao rijetko do sada, pojam “ljubav”<br />
nije se tako intenzivno zloupotrebljavao,<br />
kao što je to bio slučaj sa<br />
Loveparade. Očajno se pitam kakvoj
je uz<br />
Evropa i islam<br />
Švedska: Škola odbila<br />
upisati učenicu zbog<br />
arapskog ime<strong>na</strong><br />
definiciji ljubavi se omladi<strong>na</strong> da<strong>na</strong>s<br />
podučava? Negativne nuspojave da<strong>na</strong>šnjice<br />
su rezultat kulturne revolucije<br />
generacije ‘68. godi<strong>na</strong>, koji su htjeli<br />
“osloboditi” društvo od svih prisila<br />
i pravila koje “samo sputavaju individuu”.<br />
Ko u pijanom i drogiranom<br />
stanju sa tijela skida odjeću i ko slaveći<br />
ruši i zadnje norme morala i kada<br />
nosioci društva takvo nešto još i podržavaju,<br />
taj nije daleko od provalije.<br />
Kultur<strong>na</strong> revolucija uradila je dobar<br />
posao! Nesreća je mnoge otrijeznila i<br />
probudila iz njihovog pogrešnog svijeta<br />
snova. Omladi<strong>na</strong> će se dobro zapitati<br />
da li će sljedeći put prisustvovati<br />
sličnom “masovnom derneku”. Sućut<br />
upućujemo porodicama i prijateljima<br />
mrtvih, njih tek čekaju teška vreme<strong>na</strong>.<br />
Sa tragedijom u Duisburgu zapečaće<strong>na</strong><br />
je sudbi<strong>na</strong> i “<strong>na</strong>juzbudljivije<br />
žurke <strong>na</strong> svijetu”. Tragedija je da je<br />
prvo moralo doći do nesreće ovakvih<br />
razmjera.<br />
IslamBos<strong>na</strong>.ba<br />
T ri<strong>na</strong>estogodišnja učenica uložila je<br />
Tpritužbu Ombudsmenu za <strong>na</strong>ciju u Švedskoj, optužujući školu da je<br />
diskrimiodbila<br />
da je upiše zbog njenog arapskog<br />
ime<strong>na</strong>.<br />
“Na dan početka školskog raspusta,<br />
10. ju<strong>na</strong>, aplicirala sam <strong>na</strong><br />
Husbygårdsskolan u gradu Kista sjeverozapadno<br />
od Stockholma, upisujući se<br />
<strong>na</strong> <strong>na</strong>redni semestar”, <strong>na</strong>pisala je o<strong>na</strong> u<br />
obavijesti od 2. jula. Naredni dan, nje<strong>na</strong><br />
majka, dobila je obavijest od školskog<br />
sekretara u kojem stoji da su popunje<strong>na</strong><br />
mjesta u školi i da je zahtjev odbijen. Na<br />
upit sekretara škole da li treba pocijepati<br />
aplikaciju, majka učenice, nesvjes<strong>na</strong><br />
posljedica, izjavila je da to može uraditi.<br />
Sumnjičava, sedmicu da<strong>na</strong> kasnije – 18.<br />
ju<strong>na</strong> – starija sestra djevojčice <strong>na</strong>zvala je<br />
direktora, predstavljajući se kao Šveđanka<br />
pod imenom Annelie, tražeći mjesto za<br />
svog si<strong>na</strong> Joha<strong>na</strong>, koji je iste dobi kao i<br />
nje<strong>na</strong> sestra.“Direktor je postao potpuno<br />
ljubazan i tražio je da Annelie uspostavi<br />
kontakt sa školskim sekretarom kako bi<br />
proces prijema bio što brzi”, <strong>na</strong>vedeno je<br />
u pritužbi djevojčice. “Direktor je rekao<br />
da ima mjesta u školi i završio je razgovor<br />
rekavši: Vidimo se <strong>na</strong>jesen.” Ovaj put<br />
IslamBos<strong>na</strong>.ba<br />
Aktuelno iz BiH i svijeta<br />
Srpski poslanici tražili da Nađa<br />
Dizdarević skine nikab<br />
Nema preživjelih u padu<br />
pakistanskog avio<strong>na</strong><br />
Tekstovi<br />
Koristi od lijepog ahlaka<br />
Zablude “sufija” (El-Gazali)<br />
16. juli - 4. ša’ban<br />
33<br />
sestra je <strong>na</strong>zvala ponovo i pretvarala se da<br />
je Annelie, ali ovaj put sekretara, pozvavši<br />
se <strong>na</strong> razgovor s direktorom. “Sekretar je<br />
također bio veoma sretan zbog Annelinog<br />
i Johanovog interesovanja za upis u školu<br />
i uvjeravali su da ima mjesta prije jesenjeg<br />
raspusta, jer su reorganizirali školu kako<br />
bi stvorili jedno veliko odjeljenje osmog<br />
razreda od dva bivša dva odjeljenja sedmog<br />
razreda.” Prema podnijetoj pritužbi<br />
sekretar je ponudio da ‘provede’ Annelie<br />
kroz školu i objekte. Dva minuta <strong>na</strong>kon<br />
što je sestra djevojčice obavila razgovor,<br />
majka djevojčice je <strong>na</strong>zvala školskog sekretara<br />
upotrebljavajući svoje arapsko ime<br />
u predstavljanju i pitajući da li ima neko<br />
upražnjeno mjesto od njenog posljednjeg<br />
poziva. Sekretar je ljutito odgovorio da<br />
nema mjesta, da je sve puno, i da postoji<br />
nedostatak prostora. Majci je ponuđeno<br />
da ponovo <strong>na</strong>zove u jesen, ako se situacijia<br />
promijeni, ali do tada je sve puno.“Ja,<br />
<strong>moj</strong>a majka i sestra, kao i cijela porodica<br />
duboko smo povrijeđeni ovakvim tretmanom<br />
i želimo da Ombudsmen za diskrimi<strong>na</strong>ciju<br />
reagira brzo i brani <strong>na</strong>ša prava i<br />
pomogne <strong>na</strong>m da dobijemo obeštećenje”,<br />
stoji u pritužbi. Djevojka je uz optužbu<br />
priložila transkripte telefonskih poziva<br />
dodajući da Ured za ravnopravnost ima<br />
origi<strong>na</strong>lne audio datoteke.<br />
Nauka i zanimljivo<br />
Zašto da<strong>na</strong>s mnoge ruže ne mirišu?<br />
Prijateljstvo štiti od depresije<br />
IB TV<br />
Srebrenica<br />
The Century of the Self – Happiness<br />
Machine<br />
Ibnul-Hejsemova “camera obscura”<br />
Destilacija i industrija parfema u<br />
islamskoj civilizaciji
Fetve<br />
Aktuel<strong>na</strong> pitanja i dileme<br />
Muslimani u Evropi između<br />
asimilacije i izolacije<br />
Saff redovno prenosi fetve<br />
eminentnih islamskih<br />
učenjaka iz različitih pravnih<br />
i drugih islamskih <strong>na</strong>učnih<br />
oblasti i cjeli<strong>na</strong><br />
Odabrao, preveo i prilagodio:<br />
Mr. Semir Imamović<br />
Razvod <strong>na</strong> ženinu inicijativu<br />
Kad že<strong>na</strong> može jednostrano prekinuti<br />
bračnu vezu?<br />
Evropsko vijeće za fetve i<br />
istraživanja<br />
Jednostrani prekid bračne veze je,<br />
u osnovi, <strong>pravo</strong> koje je islam dao<br />
mužu. Že<strong>na</strong> može jednostrano pre-<br />
kinuti bračnu vezu ako je tu mogućnost<br />
uvjetovala prilikom sklapanja<br />
bračnog ugovora, ili ako joj je to<br />
<strong>pravo</strong> muž povjerio <strong>na</strong>kon sklapanja<br />
bračnog ugovora. Že<strong>na</strong> ima moguć-<br />
nost raskinuti bračnu vezu putem<br />
hul’a (sporazumnog raskida bračne<br />
veze), ako to želi, pred sudijom koji<br />
mora uložiti maksimalan trud da<br />
izgladi razmirice među njima. Ako<br />
u tome ne uspije, donijet će presu-<br />
du o sporazumnom razvodu braka.<br />
Že<strong>na</strong> ima mogućnost da sa mužem<br />
postigne sporazum o razvodu u<br />
okviru bilo kojih zakonitih uvjeta<br />
o kojima postignu sporazum. Že<strong>na</strong><br />
ima mogućnost zatražiti od sudije<br />
raskid bračne veze zbog šerijatski<br />
opravdane štete koju trpi u braku.<br />
Sudija može izreći presudu u tom<br />
pravcu ukoliko supruga dokaže svoju<br />
tvrdnju, a <strong>na</strong>kon ulaganja <strong>na</strong>pora<br />
u cilju izglađivanja razmirica, kao<br />
što je Allah, dž.š., <strong>na</strong>redio, a posebno<br />
u pogledu odabira dvojice arbitara<br />
koji imaju zadaću da pomognu u<br />
njihovom mirenju.<br />
Prisustvovanje vjenčanju <strong>na</strong> kojem<br />
se konzumira alkohol<br />
Es-selamu alejkum! Pozvan sam da<br />
budem kum <strong>na</strong> vjenčanju jednom<br />
prijatelju (i on je musliman). Z<strong>na</strong>jući<br />
da postoji mogućnost da će biti alkohola,<br />
ja sam ga zamolio da toga ne<br />
bude. Međutim, on mi je odgovorio<br />
da neće biti točen za <strong>na</strong>šim stolom,<br />
ali da drugima ne može zabraniti da<br />
piju. Pa vas stoga pitam, je li meni<br />
dozvoljeno da budem tamo?<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Alejkemus-selam. Musliman ne bi<br />
trebao prisustvovati svadbi <strong>na</strong> kojoj<br />
se služi i konzumira alkohol. Ako već<br />
ne može spriječiti da se to desi, može<br />
da ne prisustvuje tome. Nije tačno da<br />
mladoženja ne može spriječiti druge<br />
(prisutne) da konzumiraju alkohol. On<br />
to može, ako hoće, jer je to njegovo<br />
<strong>pravo</strong> (i obaveza). Ako pretpostavljate<br />
da će se tokom svadbe služiti i konzumirati<br />
alkohol, možete se izviniti mladoženji<br />
i odbiti ponudu za kumstvo<br />
uz obrazloženje odbijanja. On se zbog<br />
toga ne bi trebao ljutiti. Tu je riječ o<br />
principu. Na svadbi, ili bilo kojoj drugoj<br />
svečanosti, treba se čuvati bilo čega<br />
što je u suprotnosti s islamskim propisima<br />
i moralom. To su, manje-više,<br />
poz<strong>na</strong>te stvari. (Izvor: www.rijaset.ba,<br />
Pitanja i odgovori)<br />
Nošenje hamajlija<br />
Es-selamu alejkum! Imam jedno pitanje<br />
koje me već neko vrijeme muči.<br />
Naime, ja sam jednom prilikom stavila<br />
neku hamajliju koju sam kupila<br />
u jednoj od onih prodavnica u kojoj<br />
se prodaju vjerske stvari. Nisam imala<br />
nikakvih problema, nego sam to stavila<br />
čisto o<strong>na</strong>ko, smatrajući da je to<br />
neki vid zaštite. Nisam bila upuće<strong>na</strong>,<br />
čak sam mislila da je to od islama, nisam<br />
uopće ni z<strong>na</strong>la da je to haram i<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
34<br />
zabranjeno. Mene zanima, da li sam<br />
ja samim stavljanjem te hamajlije počinila<br />
širk? Da vas Allah <strong>na</strong>gradi!<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Alejkemus-selam. Musliman/ka treba<br />
vjerovati da je Uzvišeni Allah O<strong>na</strong>j koji<br />
štiti, daje izlječenje i da se sve dešava<br />
po Njegovoj volji i određenju, a ne bilo<br />
ko i bilo šta drugo, uključujući i razne<br />
hamajlije. Budući da vi niste imali <strong>na</strong>mjeru<br />
da Bogu pripišete druga, ili da se<br />
oslonite <strong>na</strong> nešto drugo mimo Allaha,<br />
samim nošenjem hamajlije po nekoj<br />
inerciji niste počinili širk, ali Vam savjetujemo<br />
da se klonite toga, posebno<br />
ako u hamajliji ima nekih drugih sadržaja<br />
mimo Kur’a<strong>na</strong>. A ako je riječ samo<br />
o kur’anskim ajetima, kako s tim ići u<br />
toalet, kupatilo itd. Kur’an treba učiti,<br />
ili slušati njegovo učenje i primjenjivati<br />
njegove odredbe u životu. To je <strong>na</strong>jbolja<br />
zaštita od džin<strong>na</strong> i šejta<strong>na</strong>, bilo od<br />
onih u ljudskom suretu ili u njihovom<br />
izvornom liku. (Izvor: www.rijaset.ba,<br />
Pitanja i odgovori)<br />
Fetva Evropskog vijeća za fetve<br />
i istraživanja u vezi utvrđivanja<br />
početka i kraja lu<strong>na</strong>rnog mjeseca<br />
Evropsko vijeće za fetve i istraživanje<br />
(ECFR) donijelo je odluku o usvajanju<br />
astronomskih kalkulacija kao mjerodavnog<br />
<strong>na</strong>učnog metoda za određivanje početka<br />
i kraja lu<strong>na</strong>rnog mjeseca, <strong>na</strong>ročito<br />
mjeseca ramaza<strong>na</strong>, potvrđujući pri tome<br />
podršku procesu integracije muslima<strong>na</strong><br />
u evropska društva. “(Muslimani) u<br />
evropskim zemljama moraju prihvatiti<br />
ovaj metod u određivanju početka i kraja<br />
lu<strong>na</strong>rnih mjeseci, a <strong>na</strong>ročito ramaza<strong>na</strong><br />
i ševvala”, stav je ECFR. Naglašeno je<br />
da “datumi ova dva mjeseca moraju biti<br />
<strong>na</strong>z<strong>na</strong>čeni ranije da bi se muslimanima<br />
olakšale pripreme svih vjerskih praznika<br />
u okviru sredi<strong>na</strong> u kojima borave.”<br />
Najviši vjerski autoritet muslima<strong>na</strong> <strong>na</strong><br />
Zapadu apelirao je <strong>na</strong> imame i učenjake
drugi da ga poštuju. To je u interesu svih<br />
<strong>na</strong>roda i sljedbenika svih vjera. Grijeh<br />
je koristiti tuđu imovinu bez pravnog<br />
osnova, odnosno bez saglasnosti vlasnika.<br />
Da li bi tim ljudima, koji postupaju<br />
kako je <strong>na</strong>vedeno, bilo drago da neko siječe<br />
njihovu ili šumu drugih muslima<strong>na</strong><br />
u nekom drugom kraju bez njihove dozvole?<br />
Musliman treba postupati prema<br />
drugome o<strong>na</strong>ko kako bi volio da drugi<br />
postupa prema njemu. (Izvor: www.rijaset.ba,<br />
Pitanja i odgovori)<br />
Vrijeđanje Poslanikovih supruga<br />
islamskih zajednica da poštuju ovu odluku<br />
i ne prihvataju svjedočenja o viđenju<br />
mlađaka kada astrološke kalkulacije to<br />
opovrgavaju. Viđenje mlađaka oduvijek<br />
je bilo predmet sporova muslimanskih<br />
zemalja, čak su i učenjaci po tom pitanju<br />
podijeljeni. Dok je jed<strong>na</strong> grupa učenjaka<br />
<strong>na</strong> stanovištu da muslimani regije<br />
jedne noći, odnosno da<strong>na</strong> istovremeno<br />
otpočinju post <strong>na</strong> osnovu viđenja mlađaka<br />
iz bilo koje zemlje, drugi smatraju<br />
da je za sve muslimane mjerodavan jedino<br />
lu<strong>na</strong>rni kalendar Saudijske Arabije.<br />
Ova polemika unosi zabunu u islamske<br />
zajednice, <strong>na</strong>ročito <strong>na</strong> Zapadu, prilikom<br />
oz<strong>na</strong>čavanja početka i kraja ramazanskog<br />
posta, odnosno Ramazanskog bajrama.<br />
ECFR je također donio odluku o<br />
osnivanju komiteta za praćenje esencijalnih<br />
pitanja integracije sačinjenog od<br />
strane muslima<strong>na</strong> Evrope i zvaničnika<br />
evropskih civilnih institucija. “Zahtjevi<br />
za ostvarivanjem integracije muslima<strong>na</strong><br />
u njihova evropska društva u kojima<br />
borave je zajednička odgovornost muslima<strong>na</strong><br />
i Evropske zajednice, pojedi<strong>na</strong>čno<br />
i institucio<strong>na</strong>lno”, rečeno je <strong>na</strong> konferenciji<br />
za novi<strong>na</strong>re. 18 dokume<strong>na</strong>ta i<br />
istraživačkih radova iz oblasti islamskog<br />
prava u tematskom okviru državljanstva<br />
i integracije, evropska stvarnost<br />
kao pozornica integracije i perspektive<br />
<strong>na</strong>turalizacije kao predmet diskusija,<br />
jednoglasno su sugerirali koegzistenciju<br />
muslima<strong>na</strong> Evrope, integraciju u<br />
društvo uz očuvanje identiteta. Vijeće<br />
je istaklo da muslimani trebaju zauzeti<br />
srednji kurs djelovanja između izolacije<br />
<strong>na</strong> jednoj strani i asimilacije u društvo i<br />
gubitka vlastitog identiteta <strong>na</strong> drugoj. S<br />
tim <strong>na</strong> umu, muslimani se podstiču <strong>na</strong><br />
osnivanje da’vetskih, edukacijskih<br />
i socijalnih ustanova<br />
u svrhu realiziranja željene<br />
integracije.<br />
Nelegal<strong>na</strong> sječa šume<br />
Es-selamu alejkum!<br />
Zovemo se Samir i Himzo,<br />
i zanima <strong>na</strong>s odgovor <strong>na</strong><br />
sljedeće. Da li je grijeh (ako<br />
jest zašto, a ako nije opet<br />
zašto) sjeći šumu (stabla<br />
radi zimnice, ali i radi prodaje)<br />
u “srpskim šumama”?<br />
Naime, u mom selu postoje<br />
određeni ljudi koji nigdje ne rade<br />
pa sijeku srpsku šumu i prodaju ta<br />
drva i <strong>na</strong> taj <strong>na</strong>čin izdržavaju porodicu.<br />
Da li se ta šuma može smatrati<br />
ratnim plijenom? To su uglavnom<br />
demobilizirani borci koji sijeku tuđu<br />
šumu (srpsku). Usput rečeno ta šuma<br />
se vodi pod miniranim područjem.<br />
Vlasnici tih šuma su se odselili i uopće<br />
ne dolaze.<br />
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin<br />
Alejkemus-selam. Nije dozvoljeno sjeći<br />
i prodavati tuđu šumu, budući da je to<br />
jed<strong>na</strong> vrsta uzurpacije (ili se čak može<br />
kvalificirati kao vrsta krađe) privatne<br />
imovine, što je šerijatom zabranjeno, bez<br />
obzira da li je vlasnik privatne imovine<br />
musliman ili nemusliman. Ne mogu<br />
pojedinci proglašavati, prema vlastitim<br />
interesima, neku imovinu ratnim plijenom.<br />
Rat je davno završen i prema mirovnom<br />
sporazumu, svako ima <strong>pravo</strong> <strong>na</strong><br />
povrat privatne imovine i <strong>pravo</strong> povratka<br />
<strong>na</strong> svoje ognjište. Muslimani su dužni da<br />
poštuju ovaj princip kao što su dužni i<br />
18 dokume<strong>na</strong>ta<br />
i istraživačkih<br />
radova<br />
iz oblasti<br />
islamskog<br />
prava<br />
jednoglasno<br />
su sugerirali<br />
koegzistenciju<br />
muslima<strong>na</strong><br />
Evrope,<br />
integraciju<br />
u društvo<br />
uz očuvanje<br />
identiteta.<br />
Zanima me stav sunnijske uleme po<br />
pitanju šiija koji proklinju ashabe,<br />
r.a., i Aišu, r.a.? Ja radim sa jednom<br />
ženom koja mi je više puta rekla da<br />
je, recimo, Aiša, r.a., činila blud? Pa<br />
kako to komentirati?<br />
Dr. Enes Ljevaković,<br />
fetva-i-emin<br />
Oni koji <strong>na</strong>padaju i vrijeđaju<br />
ashabe, posebno majku<br />
<strong>pravo</strong>vjernih, Aišu, r.a., time<br />
<strong>na</strong>padaju i vrijeđaju islam,<br />
Poslanika, a.s., i sve muslimane,<br />
posebno sunnite, koji čine<br />
ogromnu većinu muslima<strong>na</strong>,<br />
a koji se time i sami osjećaju<br />
krajnje uvrijeđenim i povrijeđenim.<br />
Nažalost, takvih ima<br />
i među onima koji se svrstavaju<br />
u muslimane i smatraju se<br />
pripadnicima ummeta. Lično<br />
smo pročitali <strong>na</strong> jednom<br />
ovdašnjem web sajtu (org.<br />
Ehlul-bejt) neprimjeren govor<br />
o hazreti Aiši i hazreti Talhi,<br />
r.a. Ne može se ljubav prema<br />
ehlul-bejtu, koja je neupit<strong>na</strong>, graditi <strong>na</strong><br />
sijanju mržnje i objeda prema ostalim<br />
ashabima. Takvim se postupcima održavaju<br />
i produbljuju podjele među muslimanima,<br />
sprečava međusobno zbliža-<br />
vanje i miniraju pokušaji uspostavljanja<br />
međusobnog povjerenja. Čemu to stalno<br />
vraćanje u daleku historiju, <strong>na</strong> same početke<br />
islama, i građenje vlastite pozicije<br />
<strong>na</strong> <strong>na</strong>padanju, vrijeđanju i objedama<br />
drugih. Jasno je da takvi postupci unose<br />
još veći razdor i jaz među muslimanima,<br />
umjesto da se grade mostovi saradnje i<br />
razumijevanja. Zato se svaka priča i pozivi<br />
<strong>na</strong> jedinstvo među muslimanima,<br />
uz spomenute postupke, mogu doimati<br />
samo kao obič<strong>na</strong> propaganda i licemjerje.<br />
Pitanje je ko je i šta je za<strong>pravo</strong> stvar<strong>na</strong>,<br />
pozadinska meta i cilj <strong>na</strong>pada <strong>na</strong> ashabe<br />
i Poslanikove, a.s., supruge, posebno<br />
Aišu, r.a. Da li su to spomenute osobe<br />
ili su one samo medij i sredstvo <strong>na</strong>pada<br />
<strong>na</strong> Poslanika, a.s., i islam? (www. http://<br />
www.preporod.com/forum/viewtopic.<br />
php?f=18&t=701).<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
35
Razmišljanja<br />
Savremene muslimanske dileme<br />
Bošnjački odgoj <strong>na</strong><br />
Naše institucije, od<br />
političkih, vjerskih i<br />
kulturnih, veoma primitivno<br />
i do kraja neorganizirano<br />
pristupaju problemu<br />
odgoja mladih ljudi.<br />
Većinu aktivnosti za mlade<br />
ljude organiziraju birtije,<br />
klubovi, kafane, udruženja<br />
i organizacije kojima je<br />
interes isključivo novac,<br />
zarada i zabava<br />
Piše: Nazif Horozović<br />
Odgoj čovjeka je <strong>na</strong>jveća i <strong>na</strong>jhumanija<br />
zadaća čovječanstva.<br />
Svjedoci smo da <strong>na</strong>še društvo,<br />
pogotovo <strong>na</strong>še bošnjačko društvo, prolazi<br />
kroz opasnu tranzicijsku krizu u<br />
svim segmentima. Na političkom planu,<br />
vjerskom, ekonomskom, a posebno<br />
<strong>na</strong> odgojnom planu. Mi smo <strong>na</strong>š odgoj<br />
sveli <strong>na</strong> ocjenu, ucjenu i prepuštanje<br />
drugima da odgajaju ono za što smo mi<br />
zaduženi.<br />
Teorija i praksa u odgoju moraju se<br />
u<strong>na</strong>prijediti<br />
Prva teza koju ću pokušati razraditi<br />
u ovom tekstu jeste komparacija između<br />
dosadašnjeg i sadašnjeg odgoja, te <strong>na</strong><br />
kakvom odgoju trebamo raditi za budućnost.<br />
Sve teorije o odgoju baziraju se<br />
prije svega <strong>na</strong> vrijeme i mjesto u kojem<br />
se implementiraju. Ako imalo z<strong>na</strong>mo o<br />
islamu, jasno <strong>na</strong>m je da je islam univerzal<strong>na</strong><br />
vjera za svako vrijeme i mjesto, i<br />
stoga je nedopustivo da se teorija o savremenom<br />
odgoju djeteta i mladog čovjeka<br />
bazira <strong>na</strong> idžtihadu (intelektualni doprinos<br />
u rješavanju nekog pitanja) uleme<br />
koja je živjela prije hiljadu i više godi<strong>na</strong>.<br />
Islam ima svoje neiskrivljene i čiste izvore:<br />
Kur’an i sunnet, i to je nešto što ne<br />
može biti promijenjeno, a sve<br />
ostalo se može, a nekada i treba<br />
mijenjati. Idžtihad savremene<br />
uleme u pitanju odgoja<br />
treba biti fokusiran <strong>na</strong> Kur’an<br />
i sunnet, te <strong>na</strong> situaciju i vrijeme<br />
u kojem živimo i treba<br />
biti fokusiran <strong>na</strong> krucijalne<br />
potrebe društva, a ne <strong>na</strong> već<br />
odavno riješene stvari. Kada<br />
otvorimo biografiju jednog<br />
od <strong>na</strong>jvećih pravnika islam-<br />
skog zakonodavstva imama<br />
Šafije, r.a., primijetit ćemo<br />
da je njegovo preseljenje iz<br />
Iraka u Egipat imalo za rezultat<br />
da je promijenio komplet<strong>na</strong><br />
prav<strong>na</strong> stajališta koja je<br />
imao u Iraku osim nekoliko<br />
pravnih pitanja. Ovaj <strong>na</strong>m<br />
podatak govori da je neophodan<br />
idžtihad u odgoju i da<br />
je neophodno da se islamski<br />
učenjaci i svi ostali pozabave<br />
ovim, jer za validan i uspješan<br />
odgoj mora postojati ista<br />
takva teorija koja će mu prethoditi.<br />
Ne<strong>moj</strong>te razumjeti da<br />
<strong>na</strong> bilo koji <strong>na</strong>čin diskreditiram<br />
ogroman trud i veličinu<br />
uleme koji su živjeli u vremenima<br />
iza <strong>na</strong>s, ali bi bilo previše kada<br />
bi istoj toj ulemi dali <strong>pravo</strong> da njihovo<br />
mišljenje utemeljeno <strong>na</strong> idžtihadu bude<br />
validno do Sudnjeg da<strong>na</strong>. Povijest može<br />
biti od pomoći, ali se teorija islamskog<br />
odgoja mora temeljiti <strong>na</strong> izvorima islama<br />
i <strong>na</strong> temelju potreba da<strong>na</strong>šnjih muslima<strong>na</strong>.<br />
U jednom izvanrednom tekstu<br />
rahmetli Alije Izetbegovića koji je objavljen<br />
u Preporodu 1971., a možete ga pro<strong>na</strong>ći<br />
<strong>na</strong> web portalu www.IslamBos<strong>na</strong>.<br />
ba (http://www.islambos<strong>na</strong>.ba/index.<br />
php/islam/uvod-u-islam/12653-odgajamo-li-muslimane-ili-poltrone),<br />
on je <strong>na</strong>pisao:<br />
“Psihologija, o kojoj je riječ, ima<br />
više aspekata. Jedan od njih je uvijek<br />
U velikoj<br />
zabludi je<br />
svako o<strong>na</strong>j<br />
ko misli da<br />
savremeni<br />
čovjek u sjaju<br />
materijalnih<br />
dostignuća<br />
može<br />
funkcionirati<br />
normalno bez<br />
duhovnog,<br />
vjerskog i<br />
<strong>pravo</strong>g ljudskog<br />
odgoja<br />
ponov<strong>na</strong> priča o prošlosti. Našem mladiću<br />
ne govore šta islam treba biti, nego<br />
šta je nekada bio. On z<strong>na</strong> za Alhambru<br />
i dav<strong>na</strong> osvajanja, za grad iz<br />
“hiljadu i jedne noći”, biblioteke<br />
u Samarkandu i<br />
Kordobi. Njegov duh stalno<br />
se okreće slavnoj prošlosti i on<br />
počinje živjeti od nje. Prošlost<br />
je, <strong>na</strong>ravno, važ<strong>na</strong>. Ali da<strong>na</strong>s<br />
je korisnije popraviti dotrajali<br />
krov skromne džamije u svojoj<br />
mahali, nego z<strong>na</strong>ti <strong>na</strong>brojati<br />
sve veleljepne džamije što<br />
ih sagradiše <strong>na</strong>ši davni preci.<br />
Čini se da bi trebalo spaliti<br />
svu tu slavnu historiju, ako<br />
o<strong>na</strong> postaje utočište za uzdisanje<br />
i život od uspome<strong>na</strong>.<br />
Bilo bi bolje porušiti sve te<br />
velebne spomenike, ako je<br />
to uslov da ko<strong>na</strong>čno shvatimo<br />
da se ne može živjeti od<br />
prošlosti i da je potrebno da<br />
i sami nešto uradimo.” Ako<br />
pogledamo izazove da<strong>na</strong>šnjeg<br />
mladog čovjeka, moramo<br />
se složiti da su ti izazovi<br />
zaista ozbiljni i veliki, ali<br />
ujedno i negativni. Različiti<br />
partiji, zabave, ekskurzije,<br />
druženja... mladog čovjeka<br />
jednostavno primoravaju da<br />
se druži sa ljudima koji veoma<br />
negativno i zlo<strong>na</strong>mjerno koriste spomenute<br />
ceremonije i događaje. Dobro,<br />
neko želi da profitira uništavajući život<br />
mladih ljudi: prodaju drogu da bi zaradili,<br />
prave partije da bi prodali alkohol i<br />
zaradili, izrađuju različite modne kreacije<br />
neprimjerene odjeće da bi zaradili...<br />
i sve to je isti<strong>na</strong>. Isti<strong>na</strong> je isto tako da<br />
svjetska mafija i određeni svjetski pokreti<br />
koji ne biraju sredstva da upravljaju<br />
ljudima, pa tako od mladih ljudi prave<br />
ovisnike o različitim glupostima kako<br />
bi lahko i jednostavno upravljali njihovim<br />
životima i bili sigurni da im od njih<br />
ne prijeti nikakva konkurencija. Ali, sa<br />
druge strane, isto tako je tačno da mi,<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
36
vagi<br />
koji se s <strong>pravo</strong>m smatramo da smo <strong>na</strong><br />
Pravom putu, nemamo adekvatne alter<strong>na</strong>tive<br />
za te mlade ljude. Naše institucije,<br />
od političkih, vjerskih i kulturnih, veoma<br />
primitivno i do kraja neorganizirano<br />
pristupaju problemu odgoja mladih<br />
ljudi. Većinu aktivnosti za mlade ljude<br />
organiziraju birtije, klubovi, kafane,<br />
udruženja i organizacije kojima je interes<br />
isključivo novac, zarada i zabava.<br />
Islamski imperativ i potreba društva<br />
Islam je pokazao da je u mogućnosti<br />
da ponudi rješenja za sve probleme,<br />
samo ga treba konsultirati i slušati.<br />
Allah Uzvišeni hvali <strong>na</strong>jbolju generaciju<br />
u povijesti čovječanstva, ashabe Božijeg<br />
Poslanika, kada ih zbog njihovog veličanstvenog<br />
odgoja i prekrasnog pristupa<br />
životu proglašava <strong>na</strong>jboljom generacijom<br />
svih vreme<strong>na</strong>: “Vi ste <strong>na</strong>jbolja generacija<br />
koja se ikada pojavila. Tražite da se<br />
čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate,<br />
i u Allaha vjerujete.”<br />
I da se razumije-<br />
mo, to što su oni bili <strong>na</strong>jbolja generacija<br />
<strong>na</strong>ma može biti stimulans ili propast.<br />
Stimulans da <strong>na</strong>s motivira da i mi postanemo<br />
uspješ<strong>na</strong> generacija, ili propast<br />
tako što ćemo se hvaliti da imamo takve<br />
pretke, a da ni korak prema njima učinili<br />
nismo. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:<br />
“O vjernici, čuvajte, zaštitite i pazite sebe<br />
i svoje porodice od Vatre čije će gorivo lju-<br />
di i kamenje biti.”<br />
Kur’anski imperativ<br />
kojim Allah, dž.š., direktno <strong>na</strong>ređuje<br />
sljedbenicima vjere da odgajaju, a time<br />
da čuvaju sebe i svoje porodice od djela<br />
koja vode ka džehennemskoj vatri.<br />
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ko<br />
odgoji dvije kćerke i brine se o njima<br />
sve dok se ne udaju, doći će <strong>na</strong> Sudnji<br />
dan i bit će blizu mene (u Džennetu)<br />
kao što su ova dva prsta (kažiprst i srednji<br />
prst), zatim ih je sastavio.” (Muslim)<br />
Naravno, kada bismo detaljno govorili<br />
koliko je u izvorima islama direktno i<br />
indirektno zastuplje<strong>na</strong> ova tema, otišli<br />
bismo predaleko i za to postoje knjige i<br />
djela koja o tome govore. Osnovni cilj<br />
islama je duhovni, vjerski i<br />
ljudski odgoj. Allah, dž.š., u<br />
Kur’anu kaže: “Uspio je o<strong>na</strong>j<br />
ko se očisti.” U velikoj zabludi<br />
je svako o<strong>na</strong>j ko misli da<br />
savremeni čovjek u sjaju materijalnih<br />
dostignuća može<br />
funkcionirati normalno bez<br />
duhovnog, vjerskog i <strong>pravo</strong>g<br />
ljudskog odgoja. Čovjek je<br />
<strong>na</strong>pravio atomsku bombu u “mirovne<br />
svrhe” pa je taj isti neodgojeni čovjek<br />
iskoristio materijalni <strong>na</strong>predak atomske<br />
bombe i poubijao pola milio<strong>na</strong> ljudi.<br />
Iluzorno je očekivati bilo kakav ozbiljan<br />
<strong>na</strong>predak bez odgojenog i moralnog političara,<br />
ekonomiste, imama, profesora,<br />
intelektualca itd. Jedini školski predmet<br />
koji se direktno bavi teorijom odgoja jeste<br />
vjero<strong>na</strong>uka. Jedan mali broj ljudi koji<br />
se protivi postojanju vjero<strong>na</strong>uke u školama<br />
nije ni svjestan koliko vjero<strong>na</strong>uka<br />
doprinosi formiranju jedne moralne ličnosti.<br />
Ne ukradi, ne budi nepošten, ne<br />
budi neiskren, interes zajednice je ispred<br />
interesa pojedinca... sve to i mnogo drugih<br />
stvari, kroz različite metode, <strong>na</strong>stavnici<br />
vjero<strong>na</strong>uke usađuju vrijednosti od<br />
općeg z<strong>na</strong>čaja za pojedince i zajednicu.<br />
Rješenje je u odgoju<br />
Bošnjaci trebaju poraditi <strong>na</strong> tome da<br />
reaktiviraju pitanje odgoja kroz sve svoje<br />
institucije i kroz sve programe, da odgoj<br />
bude <strong>na</strong> prvom mjestu, kroz raznolike<br />
i učinkovite metode. U idućem periodu<br />
neophodno je uraditi sljedeće:<br />
1. Raditi <strong>na</strong> osiguranju što boljeg<br />
ambijenta za zdrav odgoj. Ne smijemo<br />
dozvoliti da se moralni, sposobni i odgovorni<br />
ljudi povlače iz javnog života i iz<br />
institucija koje odlučuju o bitnim stvarima.<br />
Ako se to dogodi, desit će se da<br />
<strong>na</strong>m nemoralni, nesposobni i neodgovorni<br />
ljudi kreiraju ambijent u kojem će<br />
živjeti <strong>na</strong>š mladi čovjek. Tako da je da<strong>na</strong>s<br />
sasvim normalno da neki od <strong>na</strong>ših<br />
poglavica u pijanom stanju pozove <strong>na</strong>šu<br />
omladinu da se opija, a <strong>na</strong>kon dva da<strong>na</strong><br />
Čuveni<br />
njemački<br />
pjesnik Goethe<br />
rekao je:<br />
“Mogla bi<br />
se roditi već<br />
odgoje<strong>na</strong> djeca<br />
ako bi roditelji<br />
bili odgojeni.”<br />
ode u džamiju i daje neke<br />
svoje priloge slikajući se i<br />
prezentirajući sebe kao nekog<br />
posebnog muslima<strong>na</strong> koji<br />
brine o njihovim interesima.<br />
2. Biti dosljedan u odgoju:<br />
Mnogi roditelji da<strong>na</strong>s ne<br />
mogu da se pomire sa činjenicom<br />
da njihovo dijete konzumira<br />
alkohol, <strong>na</strong>rkotike,<br />
da se neprikladno oblači itd., a sa druge<br />
strane isti taj konzumira i alkohol, <strong>na</strong>rkotike<br />
i potpuno ravnodušno gleda <strong>na</strong><br />
neprikladno odijevanje. Allah Uzvišeni<br />
osuđuje ovakav pristup riječima: “O<br />
vjernici, ne<strong>moj</strong>te govoriti ono što ne radite.<br />
Kako je <strong>Allahu</strong> mrsko kada govorite<br />
riječi koje djela ne prate!”<br />
3. Pripremiti ozbiljne programe<br />
radi što boljeg angažiranja mladih ljudi.<br />
Naše obrazovne, kulturne, vjerske i<br />
druge institucije moraju <strong>na</strong>praviti i realizirati<br />
takvo nešto, umjesto da se vrlo<br />
često bave trivijalnim i nepotrebnim<br />
sitnicama, da obrate pažnju <strong>na</strong> odgoj i<br />
da mladom čovjeku ponude adekvatnu<br />
alter<strong>na</strong>tivu za zlo koje ga okružuje.<br />
Organizacija ozbiljnih i perfektno osmišljenih<br />
sportskih, kulturnih, zabavnih i<br />
<strong>na</strong>učnih manifestacija, programa i kontinuiranih<br />
aktivnosti.<br />
4. Raditi <strong>na</strong> u<strong>na</strong>pređenju vlastitog<br />
odgoja, jer odgoj je proces koji traje<br />
od bešike do motike (groba), kako <strong>na</strong>š<br />
<strong>na</strong>rod kaže. Čuveni njemački pjesnik<br />
Goethe rekao je: “Mogla bi se roditi već<br />
odgoje<strong>na</strong> djeca ako bi roditelji bili odgojeni”,<br />
pa je stoga iluzorno očekivati odgojenu<br />
djecu od neodgojenih roditelja.<br />
5. Moliti Uzvišenog Allaha, dž.š., da<br />
<strong>na</strong>m pomogne u vlastitom odgajanju i<br />
odgajanju drugih. Dova je neprocjenjivo<br />
blago vjernika, koji to oružje iz svojih<br />
ruku ne bi trebao nikada ispuštati.<br />
“Molite me – Ja ću vam se odazvati”, poruka<br />
je Uzvišenog Boga, pa kad molimo<br />
za sitnice, što je potpuno opravdano,<br />
molimo i za velike stvari, što je zasigurno<br />
i jedan imperativ. Jed<strong>na</strong> od tih velikih<br />
stvari je i odgoj.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
37
Tefsir<br />
Sura El-Asr<br />
Smilujte se čovjeku<br />
glavnica imetka topi<br />
Piše:<br />
Ahmed Muhammed eš-Šerkavi<br />
Preveo i prilagodio:<br />
Abdusamed Nasuf Bušatlić<br />
Tako mi vreme<strong>na</strong>, čovjek, doista,<br />
Tgubi, samo ne oni koji vjeruju i<br />
Tdobra djela čine, i koji jedni drugima<br />
istinu preporučuju i koji jedni drugima<br />
preporučuju strpljenje. (El-Asr)<br />
Imam Taberani zabilježio je predaju<br />
od Abdullaha ibn Abdullaha<br />
ibn Husej<strong>na</strong> el-Ensarija, koji je rekao:<br />
“Praksa ashaba bila je da, prilikom susreta<br />
i rastanka, jedan drugom prouče<br />
suru El-Asr.’’ A o vrijednosti ove sure,<br />
imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi<br />
istinski razmišljali o ovoj suri bila bi im<br />
dosta kao putokaz i uputa.” Za<strong>pravo</strong>,<br />
sura El-Asr<br />
potvrđuje gorku stvarnost<br />
i zbilju ljudskog života koja se ne mijenja<br />
bez obzira <strong>na</strong> protok vreme<strong>na</strong>,<br />
smjene generacija i različitost stanja u<br />
kojima se ljudi <strong>na</strong>laze. Potvrđujući tu<br />
stvarnost, Allah, dž.š., kune se vremenom<br />
i kaže: “Čovjek, doista, gubi!”<br />
No,<br />
time se sura ne završava i Allah <strong>na</strong>s ne<br />
ostavlja u očaju zbog te stvarnosti, već<br />
<strong>na</strong>s <strong>na</strong>kon toga podučava da postoji<br />
samo jedan put i jedan <strong>na</strong>čin da se spasimo<br />
tog kobnog i strašnog gubitka, a<br />
to je iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š.,<br />
činjenje dobrih djela i preporučivanje<br />
Istine i strpljivosti. Komentirajući ovu<br />
suru, Sejjid Kutb je rekao: “Ova sura<br />
ima samo tri ajeta, ali o<strong>na</strong> sadrži kompletan<br />
program ljudskog života kojem<br />
teži islam. O<strong>na</strong> nudi islamski “ustav”<br />
čija je sušti<strong>na</strong> sadrža<strong>na</strong> u nekoliko riječi<br />
i opisuje islamski ummet i njegovu<br />
zemaljsku zadaću samo u jednom ajetu,<br />
a to je njen treći ajet: “Koji vjeruju<br />
i dobra djela čine, i koji jedni drugima<br />
istinu preporučuju i koji jedni drugima<br />
preporučuju strpljenje.”O<strong>na</strong> u<br />
cijelosti svjedoči <strong>na</strong>d<strong>na</strong>ravnost koju ni<br />
u kom slučaju ne može ljudski genij<br />
smisliti i izreći, već je samo može Bog<br />
objaviti. Ta tri kratka ajeta su jas<strong>na</strong><br />
poruka čovječanstvu da postoji samo<br />
jedan put koji vodi uspjehu, sreći i dobitku.<br />
Granice tog Puta spasa omeđene<br />
su i <strong>na</strong>z<strong>na</strong>čene u suri El-Asr, a sve<br />
izvan tih granica je sigur<strong>na</strong> propast i<br />
očiti gubitak.”<br />
Savrše<strong>na</strong> povezanost kur’anske<br />
građevine<br />
Smatramo da bismo <strong>na</strong>pravili veliki<br />
propust ako u komentaru ove<br />
kur’anske sure ne bismo spomenuli<br />
njenu povezanost sa surama koje joj<br />
prethode kao i onima koje dolaze poslije<br />
nje. Ta veza također svjedoči <strong>na</strong>d<strong>na</strong>ravnost<br />
Kur’a<strong>na</strong> kao Allahove objave<br />
i savršenu povezanost veličanstvene<br />
kur’anske građevine. Osim toga, spominjanjem<br />
te veze, bit će <strong>na</strong>m još jasnija<br />
poruka i z<strong>na</strong>čenje sure El-Asr.<br />
Naime, <strong>na</strong>kon što je u suri Et-Tekasur,<br />
Allah, dž.š., zaprijetio nevjernicima<br />
džehennemskom vatrom koju će vidjeti<br />
prije nego u nju uđu: “Zaokuplja vas<br />
<strong>na</strong>stojanje da što imućniji budete, sve<br />
dok grobove ne <strong>na</strong>selite. A ne valja tako,<br />
saz<strong>na</strong>t ćete svakako! I još jednom, ne valja<br />
tako! Saz<strong>na</strong>t ćete sigurno! Ne valja<br />
tako, nek z<strong>na</strong>te pouzdano! Džehennem<br />
ćete vidjeti jasno! I još jednom, doista<br />
ćete ga vidjeti očigledno! Zatim ćete toga<br />
da<strong>na</strong> za sladak život biti pitani sigur-<br />
no!”<br />
Odmah <strong>na</strong>kon toga, u suri El-Asr<br />
spomenuo je put spasa od te propasti<br />
i od Džehennema koji čeka nevjernike<br />
i ohole i<strong>na</strong>džije. Nema sumnje da<br />
je trošenje vreme<strong>na</strong> i života u zgrtanju<br />
imetka, hvalisanju porijeklom i sinovima<br />
i potpu<strong>na</strong> predanost prolaznim<br />
i kratkotrajnim užicima, a <strong>na</strong> račun<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
38<br />
suštine života i ahireta, <strong>na</strong>jveći gubitak.<br />
I ako čovjekov kraj bude džehennemska<br />
vatra, onda je to <strong>na</strong>jveća<br />
propast, pa makar <strong>na</strong> dunjaluku bio<br />
<strong>na</strong>jbogatiji i <strong>na</strong>jugledniji. Čovjek će<br />
sve dunjalučke užitke zaboraviti onda<br />
kada ugleda kaznu koja mu je pripremlje<strong>na</strong><br />
i kada za svaki užitak bude polagao<br />
račun. Tada će shvatiti da je stradalnik,<br />
a stradalnik je o<strong>na</strong>j čija vaga<br />
dobrih djela <strong>na</strong> Sudnjem danu bude<br />
lahka, kako stoji u suri El-Karia, koja<br />
također dolazi prije sure El-Asr. U toj<br />
suri stoji: “A o<strong>na</strong>j u koga njegova dobra<br />
djela budu lahka, boravište će mu bezdan<br />
biti. A z<strong>na</strong>š li ti šta će to biti? Vatra<br />
užare<strong>na</strong>!”<br />
Kako da ne propadne o<strong>na</strong>j<br />
koji je vrijeme potrošio daleko od vjerovanja<br />
i zahvalnosti <strong>Allahu</strong>, dž.š., <strong>na</strong><br />
blagodatima, o<strong>na</strong>j koji je okrenuo leđa<br />
dobrim djelima, a predao se grijehu i<br />
razvratu, o<strong>na</strong>j koji je život proveo kao<br />
klevetnik i podrugljivac, kako stoji u<br />
suri El-Humeze, koja dolazi poslije El-<br />
Asr, i koji “blago gomila i prebrojava ga,<br />
i misli da će ga blago njegovo besmrtnim<br />
učiniti! A ne valja tako! On će sigurno<br />
biti bačen u Džehennem! A z<strong>na</strong>š li ti<br />
šta je Džehennem? Vatra Allahova raz-<br />
bukta<strong>na</strong>”<br />
(El-Humeze). Takve je ljude<br />
obmanula laž<strong>na</strong> <strong>na</strong>da, a davno je rečeno<br />
da je laž<strong>na</strong> <strong>na</strong>da saputnik svakom<br />
bankrotu i stradalniku. U svojoj knjizi<br />
Te<strong>na</strong>sik ed-durer fi te<strong>na</strong>sib es-suver,<br />
govoreći o povezanosti (el-mu<strong>na</strong>sebat)<br />
spomenutih sura, imam Es-Sujuti, između<br />
ostalog je rekao: “Kao da je, <strong>na</strong>kon<br />
što je u suri El-Karia, rečeno za<br />
nevjernike da im je prebivalište džehennemski<br />
bezdan, postavljeno pitanje:<br />
A zašto? Onda je uslijedio odgovor u<br />
suri Et-Tekasur: “Jer ste <strong>na</strong>stojali da što<br />
bogatiji budete i u tom <strong>na</strong>stojanju odali<br />
ste se grijesima, zaboravljajući <strong>na</strong> ahi-<br />
ret u potpunosti.”<br />
A onda je došla sura
čija se<br />
El-Asr<br />
u kojoj je upozorenje da je svaki<br />
čovjek koji tako bude radio <strong>na</strong> gubitku<br />
i da će njegova i dunjalučka i ahiretska<br />
“trgovi<strong>na</strong>” propasti. Da bi <strong>na</strong>kon sure<br />
El-Asr, uslijedila sura El-Humeze, kojom<br />
se još jedanput potvrđuje sigur<strong>na</strong><br />
propast onima koji su imetak gomilali<br />
i mislili da će ih on ovjekovječiti i spasiti<br />
kazne ahiretske.<br />
Šta je to asr?<br />
Allah, dž.š., počinje ovu suru zakletvom:<br />
“Tako mi vreme<strong>na</strong>”, a Allahova<br />
zakletva u Kur’anu koristi se radi upotpunjavanja<br />
dokaza i izbijanja aduta iz<br />
ruku nevjernika kojima Kur’an prilazi<br />
<strong>na</strong> razne <strong>na</strong>čine ne bi li ih ubijedio, sve<br />
dotle dok im ne ostane nikakva prilika<br />
i mogućnost za izgovor i ispriku <strong>na</strong><br />
Sudnjem danu. Islamski učenjaci su<br />
se razišli po pitanju z<strong>na</strong>čenja riječi asr.<br />
Neki kažu da se pod tom riječju misli<br />
<strong>na</strong> vrijeme općenito (ed-dehr), dok dru-<br />
gi, kako ćemo u <strong>na</strong>stavku vidjeti, tvrde<br />
da je asr samo dio vreme<strong>na</strong>, odnosno<br />
tačno precizirani vremenski period.<br />
A govoreći o mudrosti u Allahovom<br />
zaklinjanju vremenom, Ibnul-Kajjim<br />
el-Dževzijje, u svom djelu Et-Tibjan fi<br />
aksami-l-Kur’an, rekao je: “Allah se zaklinje<br />
vremenom zbog važnosti, pouke<br />
i mnoštva z<strong>na</strong>kova koji se kriju u vremenu.<br />
Protok vreme<strong>na</strong>, smje<strong>na</strong> da<strong>na</strong> i<br />
noći odvijaju se po odredbi Svemoćnog<br />
i Uzvišenog Allaha, i to je jed<strong>na</strong> u nizu<br />
savršenih zakonitosti koje vladaju u<br />
kosmosu. A u podjeli vreme<strong>na</strong> <strong>na</strong>:<br />
stoljeća, godine, mjesece, sedmice,<br />
dane, sate itd., jasni su ajeti i z<strong>na</strong>kovi<br />
Allahove svemoći i mudrosti” (str.<br />
114). Također je rečeno da Allahova<br />
zakletva asrom z<strong>na</strong>či ikindijsko vrijeme<br />
i o<strong>na</strong> je slič<strong>na</strong> Allahovoj zakletvi<br />
jutrom (ed-duha), večeri (el-lejl), zorom<br />
(el-fedžr). To je za<strong>pravo</strong> vrijeme<br />
kada se dan bliži svome kraju, kada<br />
ljudi završavaju svoje dnevne poslove i<br />
ono asocira <strong>na</strong> kraj čovjekovog života<br />
<strong>na</strong> dunjaluku i zatvaranje knjige njegovih<br />
djela, te čekanje Da<strong>na</strong> obraču<strong>na</strong><br />
i mučno iščekivanje trenutka odluke<br />
o njegovom ko<strong>na</strong>čnom i<br />
vječnom boravištu, hoće<br />
li to biti džennetske bašče<br />
ili džehennemski bezdan.<br />
Komentirajući Allahovu<br />
zakletvu iz ove sure, Hasan<br />
Basri je rekao: “Allah se zaklinje<br />
asrom – ikindijskim<br />
vremenom, upozoravajući<br />
da se u to vrijeme tržnice i pi-<br />
jace zatvaraju i da više nema<br />
trgovine. Šta je ko zaradio,<br />
zaradio. Kada se čovjek vrati<br />
sa tržnice kući, njegova že<strong>na</strong><br />
i djeca ga odmah okruže i traže svoje<br />
<strong>pravo</strong>. I ukoliko se vrati praznih ruku,<br />
nema sumnje da će se osjećati jadno,<br />
izgubljeno i upropašteno. To također<br />
asocira <strong>na</strong> prolazak dunjaluka i presta<strong>na</strong>k<br />
svake mogućnosti zarade <strong>na</strong><br />
njemu, te dolazak Sudnjeg da<strong>na</strong> kada<br />
će čovjek biti pitan za blagodati koje je<br />
koristio i uživao i kada će svi oni kojima<br />
je <strong>na</strong> dunjaluku zulum učinio, tražiti<br />
svoje <strong>pravo</strong>, pa će on zbog mnoštva<br />
zuluma koji je počinio, shvatiti da je<br />
A koji je to<br />
gubitak veći<br />
od toga da<br />
čovjek proda<br />
svoj ahiret za<br />
dunjaluk, da<br />
proda vječnost<br />
za prolaznost,<br />
da proda rijetku<br />
i neprolaznu<br />
dragocjenost<br />
za bezvrijednu<br />
stvar.<br />
gubitnik i stradalnik. Allah<br />
se zaklinje vremenom jer je<br />
vrijeme veličanstve<strong>na</strong> stvar<br />
i Allahov dar čovjeku koji<br />
treba iskoristiti i provesti u<br />
ibadetu i dobrim djelima, a<br />
daleko od grijeha i nevjerstva.<br />
U predaji stoji: “Ko se<br />
lažno zakune asrom, Allah<br />
neće sa njim govoriti niti<br />
će ga pogledati <strong>na</strong> Sudnjem<br />
danu.” I to je u skladu sa<br />
hadisom koji bilježi imam<br />
Buharija: “Allah, dž.š., trojicu<br />
ljudi <strong>na</strong> Sudnjem danu neće pogledati,<br />
niti će ih očistiti od grijeha i njih<br />
čeka bol<strong>na</strong> kaz<strong>na</strong>: čovjeka koji je višak<br />
vode uskraćivao putnicima <strong>na</strong>mjernicima,<br />
čovjeka koji je nekom vladaru<br />
dao prisegu <strong>na</strong> vjernost samo radi ovosvjetske<br />
koristi, pa ako od njega dobije<br />
tu korist zadovoljan je, a ako ne dobije,<br />
nezadovoljan je, i čovjeka koji poslije<br />
ikindija-<strong>na</strong>maza uzme svoju robu koju<br />
do tada nije mogao prodati, i kaže:<br />
‘Tako mi Allaha, davali su mi za nju<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
39
toliko i toliko, ali je ja nisam<br />
dao’, pa mu čovjek povjeruje<br />
i kupi tu robu.” Rekao je<br />
imam Er-Razi: “Kao da se<br />
ovom zakletvom i ovom surom<br />
želi reći: “Čovječe, do<br />
kraja da<strong>na</strong> ipak je ostalo još<br />
malo vreme<strong>na</strong>, pa to vrijeme<br />
iskoristi za pokajanje.” Neki<br />
<strong>na</strong>ši dobri prethodnici su govorili:<br />
“Naučio sam z<strong>na</strong>čenje<br />
ove sure od čovjeka koji je<br />
prodavao snijeg. Svako jutro<br />
je govorio: “Ljudi, smilujte<br />
se čovjeku čija se glavnica<br />
imetka topi.” To je z<strong>na</strong>čenje<br />
riječi: “Zaista je svaki čovjek<br />
<strong>na</strong> gubitku”, jer, prodavcu<br />
snijega je prošao cijeli dan i<br />
<strong>na</strong>stupilo je ikindijsko vrijeme<br />
kada se pijace zatvaraju,<br />
a on nije snijeg prodao nego<br />
se on istopio, i nije ništa zaradio.<br />
Tako čovjeku prođe<br />
cijeli život i <strong>na</strong> kraju shvati<br />
da je gubitnik.” (Fahrudin<br />
Er-Razi, Mefatihul-gajbi).<br />
Profesor Abdulkerim el-<br />
Hatib rekao je: “Zakletva<br />
vremenom – asrom je upozorenje<br />
svakom razumnom<br />
čovjeku da <strong>na</strong> kraju da<strong>na</strong><br />
sviđa račun sam sa sobom i<br />
da vidi koliko je dobrih djela,<br />
a koliko grijeha uradio.<br />
To je vrijeme samoobraču<strong>na</strong><br />
i prilika da se pokušaju ispraviti greške<br />
i da se uzme pouka kako se te greške<br />
sutra ne bi ponovile.” Muhammed,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, također je<br />
u mnogim svojim hadisima <strong>na</strong>glasio<br />
vrijednost ikindija-<strong>na</strong>maza. Tako u<br />
hadisu koji bilježi imam Muslim, stoji:<br />
“Ovaj <strong>na</strong>maz (ikindija) bio je <strong>na</strong>ređen<br />
onima prije vas, pa su ga zapostavili.<br />
Ko čuva ovaj <strong>na</strong>maz, imat će dvije<br />
<strong>na</strong>grade.” Kao što je podstakao <strong>na</strong><br />
njegovo klanjanje i čuvanje, tako je<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
upozorio <strong>na</strong> njegovo ostavljanje i zanemarivanje.<br />
Prenosi se od Ibn Omera<br />
da je Muhammed, sallallahu alejhi<br />
ve sellem, rekao: “Koga prođe ikindija-<strong>na</strong>maz,<br />
kao da je izgubio i imetak<br />
i porodicu.” (Tirmizi) A za onoga ko<br />
<strong>na</strong>mjerno izostavi ikindija-<strong>na</strong>maz,<br />
rekao je: “Ko ostavi ikindija-<strong>na</strong>maz,<br />
propao mu je posao.” (Buharija) Zbog<br />
toga su neki komentatori Kur’a<strong>na</strong><br />
skloni kazati da se pod riječju asr misli<br />
u<strong>pravo</strong> <strong>na</strong> ikindija-<strong>na</strong>maz, kojim<br />
se Allah, dž.š., zaklinje zbog veličine<br />
i z<strong>na</strong>čaja tog <strong>na</strong>maza, podstičući muslimane<br />
da ga klanjaju i upozoravajući<br />
one koji ga ostavljaju zbog zauzetosti<br />
dunjalučkim poslovima ili odmorom<br />
“Granice Puta<br />
spasa omeđene<br />
su i <strong>na</strong>z<strong>na</strong>čene<br />
u suri El-Asr,<br />
a sve izvan<br />
tih granica<br />
je sigur<strong>na</strong><br />
propast i očiti<br />
gubitak.”<br />
<strong>na</strong>kon teškog cjelodnevnog<br />
rada. Neki su opet rekli<br />
da je ikindija-<strong>na</strong>maz pečat<br />
dnevnih ibadeta i <strong>pokornost</strong>i<br />
<strong>Allahu</strong> i o<strong>na</strong> je poput<br />
tevbe (pokajanja) koja je<br />
pečat ostalih ljudskih djela.<br />
I kako god Kur’an i sunnet<br />
oporučuju vjernicima tevbu,<br />
tako isto su ostavili oporuku<br />
i za ikindija-<strong>na</strong>maz, jer djela se cijene<br />
prema završecima.<br />
Allah se zaklinje vremenom u kojem<br />
je živio Muhammed, a.s.<br />
Neki komentatori Kur’a<strong>na</strong> smatraju<br />
da se <strong>na</strong>vede<strong>na</strong> zakletva vremenom<br />
odnosi <strong>na</strong> vrijeme u kojem je živio i<br />
djelovao Muhammed, sallallahu alejhi<br />
ve sellem. Oni tvrde da se Allah, dž.š.,<br />
zaklinje vremenom u kojem je živio<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
kao što se zaklinje mjestom u kojem<br />
je živio: “Tako mi smokve i masline, i<br />
Si<strong>na</strong>jske gore, i grada (Mekke) ovog be-<br />
zbjednog”<br />
(Et-Tin, 1-3),<br />
i njegovim<br />
životom: “A života mi tvoga, oni su u<br />
pijanstvu svome lutali”<br />
(El-Hidžr, 72).<br />
Imam Er-Razi je rekao: “Allah se zaklinje<br />
vremenom u kojem je živio<br />
Poslanik, a.s., kao i mjestom njegovog<br />
života, ali i njegovim životom, pa kao<br />
da kaže: “Tako mi vreme<strong>na</strong> u kojem ti<br />
živiš, tako mi tvoga grada i tvoga života.’’<br />
I kao da Allah, dž.š., kaže: “Ti si,<br />
Muhammede, bio prisutan među njima,<br />
i ti si ih pozivao, a oni su se okretali<br />
od tebe i nisu te prihvatili. I oni koji<br />
su ti okrenuli leđa i nisu prihvatili tvoj<br />
poziv, pa ima li veće propasti i nesreće<br />
od njihove.” (Mefatihul-gajb, 32/86)<br />
Ebu Su’ud je kazao: “Allah se zaklinje<br />
vremenom poslanstva Muhammeda,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, zbog njegove<br />
očite vrijednosti <strong>na</strong>d drugim<br />
vremenima.” A imam Alusi je rekao:<br />
“Rečeno je da se time misli <strong>na</strong> vrijeme<br />
poslanstva Muhammeda, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, jer je to <strong>na</strong>jvrednije<br />
vrijeme uopće, zbog vrijednosti i veličine<br />
Muhammeda, sallallahu alejhi ve<br />
sellem. Također je rečeno da se to vrijeme<br />
raču<strong>na</strong> od njegovog poslanstva do<br />
Sudnjeg da<strong>na</strong>, a u odnosu <strong>na</strong> vrijeme<br />
koje je prošlo, taj period iznosi koliko<br />
od ikindije do zalaska sunca. U tom<br />
smislu su i riječi Poslanika, sallallahu<br />
alejhi ve sellem, upućene njegovim<br />
ashabima: ’Od dunjaluka je ostalo u<br />
odnosu <strong>na</strong> ono što ga je prošlo, koliko<br />
je ostalo od ikindije do zalaska sunca’<br />
(Buharija).” (Ruhul-me’ani, XVI/410)<br />
Dakle, Allah se, u suri El-Asr, zaklinje<br />
vremenom ili dijelom vreme<strong>na</strong><br />
zbog toga što je vrijeme glavnica<br />
ljudskog imetka i kada čovjek potroši<br />
glavnicu ili je uloži u ono što mu neće<br />
donijeti korist, sam sebe je osudio <strong>na</strong><br />
propast i gubitak. A koji je to gubitak<br />
veći od toga da čovjek proda svoj ahiret<br />
za dunjaluk, da proda vječnost za<br />
prolaznost, da proda rijetku i neprolaznu<br />
dragocjenost za bezvrijednu stvar.<br />
No, ako čovjek uloži glavnicu imetka<br />
u ono što će mu donijeti sigurnu dobit,<br />
a to je trošenje vreme<strong>na</strong> u dobrim<br />
djelima koja su plod ima<strong>na</strong> i vjere u<br />
Allaha, dž.š., onda je on sretni dobitnik<br />
<strong>na</strong> oba svijeta.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
40
Povratak prog<strong>na</strong>nih Bošnjaka u okolinu Pljevalja<br />
Crnogorski četnici opustošili su<br />
Bukovicu<br />
U Bukovici je ubijeno<br />
osam Bošnjaka, izvršene<br />
su dvije otmice u kojima<br />
je u prvoj oteto 5, a u<br />
drugoj 7 Bošnjaka, koji<br />
su kasnije razmijenjeni,<br />
pretučeno je 76 građa<strong>na</strong><br />
bošnjačke <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnosti od<br />
kojih je 31 zadobio teške<br />
tjelesne povrede sa trajnim<br />
posljedicama, spaljeno je<br />
5 kuća, osnov<strong>na</strong> škola u<br />
selu Krčevine, džamija u<br />
selu Planjsko, a ošteće<strong>na</strong><br />
je džamija u selu Rosulje.<br />
Vrše<strong>na</strong> su mnogobroj<strong>na</strong><br />
zlostavljanja <strong>na</strong> javnom<br />
mjestu, kao i pretresi koji su<br />
praćeni pljačkom imovine.<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Na sjeverozapad Crne Gore, u mje-<br />
Nsto Bukovica kod Pljevalja, vratili<br />
Nsu se prvi prog<strong>na</strong>nici, iseljeni sa tog Npodručja 1992. i 1993. godine, saopćilo je<br />
crnogorsko Ministarstvo socijalnog staranja.<br />
U saopćenju se <strong>na</strong>vodi da se u avgustu<br />
očekuje povratak još 11 porodica. Gradnju<br />
i obnovu kuća fi<strong>na</strong>nsirala je Vlada Crne<br />
Gore i za taj projekat izdvojila 4,5 milio<strong>na</strong><br />
eura. Iz vlade je <strong>na</strong>javljeno da će do kraja<br />
godine biti izgrađeno još 30 kuća za prog<strong>na</strong>ne<br />
Bošnjake iz Bukovice. Crnogorsko<br />
državno tužilaštvo je u aprilu ove godine<br />
optužilo sedmoricu bivših pripadnika Vojske<br />
Jugoslavije i Centra bezbjednosti Pljevlja,<br />
za zločin protiv čovječnosti, zlostavljanje<br />
i nehumano postupanje prema civilima sa<br />
područja Bukovice. U Bukovici je tokom<br />
1992. i 1993. godine ubijeno osam osoba,<br />
protjerano je nekoliko stoti<strong>na</strong> stanovnika<br />
bošnjačke <strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnosti i spaljeno stotinu<br />
kuća.<br />
U periodu juni 1992. –<br />
juni 1993. godine sprovođen je<br />
otvoren teror, vršeno neviđeno<br />
<strong>na</strong>silje, primjenjiva<strong>na</strong> brutal<strong>na</strong><br />
sila i korište<strong>na</strong> sva sredstva za<br />
uništavanje ljudi, kuća, stoke,<br />
imanja i drugih dobara<br />
Bošnjaka u Sandžaku, i to u<br />
kompletnoj oblasti i srbijanskog<br />
i crnogorskog dijela Sandžaka.<br />
Navedeni progon sprovodile<br />
su regularne oružane formacije<br />
(vojne i policijske) Srbije, Crne<br />
Gore i Jugoslavije. U općini<br />
Pljevlja, <strong>na</strong> njenom zapadnom<br />
dijelu, <strong>na</strong>lazi se prostrano seosko<br />
područje Bukovica, koje<br />
sačinjava 39 sela, u kojima je uglavnom<br />
živjelo bošnjačko stanovništvo. Prostor<br />
Bukovice sa tri strane graniči se sa BiH, a<br />
granica se prostire u dužini od 140 kilometara.<br />
Iako su Pljevlja općinski centar,<br />
sela Bukovice su od Pljevalja udalje<strong>na</strong> 70<br />
– 85 kilometara, a od bosanskih gradova<br />
Čajniča 5 kilometara, Foče 15 – 20 kilometara,<br />
a vrlo blizu je i Goražde. U periodu<br />
juni 1992. – juni 1993. u Bukovici je ubijeno<br />
osam Bošnjaka, izvršene su dvije otmice<br />
u kojima je u prvoj oteto pet, a u drugoj<br />
sedam Bošnjaka, koji su kasnije razmijenjeni,<br />
pretučeno je 76 građa<strong>na</strong> bošnjačke<br />
<strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnosti od kojih je 31 zadobio teške<br />
tjelesne povrede sa trajnim posljedicama,<br />
spaljeno je pet kuća, osnov<strong>na</strong> škola u selu<br />
Krčevine, džamija u selu Planjsko, a ošteće<strong>na</strong><br />
je džamija u selu Rosulje. Vrše<strong>na</strong> su<br />
mnogobroj<strong>na</strong> zlostavljanja <strong>na</strong> javnom mjestu,<br />
kao i pretresi koji su praćeni pljačkom<br />
imovine. Kao posljedica svega <strong>na</strong>vedenog<br />
došlo je do iseljavanja građa<strong>na</strong> bošnjačke<br />
<strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnosti, tako da je Bukovica praktično<br />
etnički očišće<strong>na</strong>. Nakon iseljavanja<br />
Bošnjaka njihove kuće su opljačkane i demolirane,<br />
sa kuća su poskidani krovovi,<br />
vrata i prozori, patos i ostalo pokućstvo je<br />
opljačkano.<br />
Kao što smo rekli, crnogorsko državno<br />
tužilaštvo je u aprilu ove godine optužilo<br />
sedmoricu bivših pripadnika Vojske<br />
Jugoslavije i Centra bezbjednosti Pljevlja,<br />
za zločin protiv čovječnosti, zlostavljanje<br />
i nehumano postupanje prema civilima<br />
sa područja Bukovice. Optuženi su bivši<br />
Boris Raonić<br />
rekao je “da će<br />
odgovarati oni<br />
koji su <strong>na</strong>jnižeg<br />
hijerarhijskog<br />
nivoa, iako se<br />
veoma lako<br />
može utvrditi<br />
ko je izdavao<br />
<strong>na</strong>redbe, ko je<br />
inspirisao ove<br />
zločine”.<br />
pripadnici Vojske Jugoslavije i Centra bezbjednosti<br />
Pljevlja Radmilo i Radiša<br />
Đuković, Slobodan Cvetković, Đorđije<br />
Gogić, Milorad Brković,<br />
Slaviša Svrkota i Radoman<br />
Šubarić. “Optužnica malo kasni,<br />
ali bolje ikad nego nikad”,<br />
rekao je Jakub Durgut, predsjednik<br />
Udruženja prog<strong>na</strong>nih<br />
iz Bukovice. On je ocijenio da<br />
je za torture <strong>na</strong>d stanovništvom<br />
Bukovice u vrijeme rata kriv<br />
veći broj osoba. Boris Raonić,<br />
programski direktor Inicijative<br />
mladih za ljudska prava, nevladine<br />
organizacije koja se kontinuirano<br />
bavi slučajem zloči<strong>na</strong> u<br />
Bukovici, rekao je “da će odgovarati<br />
oni koji su <strong>na</strong>jnižeg hijerarhijskog<br />
nivoa, iako se veoma<br />
lako može utvrditi ko je izdavao <strong>na</strong>redbe,<br />
ko je inspirisao ove zločine”.<br />
Jakub Durgut 44), iz sela Čerjenci, bi-<br />
lježio je događaje u Bukovici koji su doveli<br />
do iseljavanja Muslima<strong>na</strong>. Jakub se sjeća<br />
da je policija u Pljevljima 19. maja 1992.<br />
godine uhapsila Muju Kororu iz sela Kava<br />
i predala ga Vojsci Republike Srpske u<br />
Čajniču, gdje je Mujo imao kuću. Z<strong>na</strong>m<br />
da je kasnije Mujo ubijen. Dalje, u junu<br />
iste godine, a da<strong>na</strong> se ne sjeća, policija iz<br />
Pljevalja je prilikom pretresa kuće pretukla<br />
Ibru Močevića iz sela Močevići, starog oko<br />
45 godi<strong>na</strong>, a potom ga odvela u Pljevlja,<br />
gdje su ga i dalje maltretirali i tukli. Pustili<br />
su ga <strong>na</strong>rednog da<strong>na</strong> i poslije toga se Ibro<br />
iselio u inostranstvo. Istog da<strong>na</strong>, isti policajci<br />
tukli su i njegovog rođaka Nazifa, starog<br />
oko 75 godi<strong>na</strong>. O sudbini starca Osma<strong>na</strong><br />
Bungura (70) Fond za humanitarno <strong>pravo</strong><br />
više je saz<strong>na</strong>o od Jakuba Durguta: starca<br />
su pretukli rezervisti VJ Stevo Danilović,<br />
Mirko Srndić i Simo Barac iz sela Melje<strong>na</strong>.<br />
Od zadobijenih bati<strong>na</strong> Osman je ogluhio.<br />
Kasnije, 16. februara 1993. godine, Osman<br />
Bungur bio je među kid<strong>na</strong>povanim članovima<br />
svoje porodice, kada je sa suprugom<br />
Almasom i još devet članova porodice veden u Čajniče. Osman i Almasa Bungur<br />
odkasnije<br />
su vraćeni, neko vrijeme bili su<br />
u Pljevljima, a onda ih je neka među<strong>na</strong>rod<strong>na</strong><br />
humanitar<strong>na</strong> organizacija prebacila<br />
u Olovo, u BiH, gdje su u kratkom<br />
vremenskom razmaku umrli. Ovo je samo<br />
dio onoga što su Bošnjaci iz Bukovice<br />
preživjeli.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
41
Zele<strong>na</strong> transferzala<br />
Hafiz Irfan ef. Malić, direktor Škole Kur’a<strong>na</strong> časnog u Novom Pazaru<br />
Školu Kur’a<strong>na</strong> ak<br />
pohađa 270 pola<br />
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji posljednjih<br />
je godi<strong>na</strong> učinio mnogo <strong>na</strong> poboljšanju života<br />
muslima<strong>na</strong> u Srbiji. Jed<strong>na</strong> od aktivnosti Mešihat<br />
koja ovaj put zaslužuje <strong>na</strong>šu pažnju jeste<br />
institucio<strong>na</strong>liziranje učenja Kur’a<strong>na</strong> časnog.<br />
Otvaranje Škole Kur’a<strong>na</strong> časnog u Novom Pazaru<br />
pravi je potez. O važnosti i dosadašnjem uspjehu<br />
Škole Kur’a<strong>na</strong> časnog govori njen direktor hafiz<br />
Irfan ef. Malić. Najvažnije dijelove intervjua<br />
preuzeli smo od “Glasa islama”<br />
Razgovarao: Nermin Gicić<br />
42<br />
Dugo se govorilo o otvaranju Škole Kur’a<strong>na</strong>, što se<br />
<strong>na</strong>pokon i desilo. Možete li <strong>na</strong>m reći od kada datira<br />
ta inicijativa i kako je došlo do samog otvaranja?<br />
Malić: Inicijativa za otvaranje škole ovakvog tipa<br />
potječe još od <strong>na</strong>stanka prvih obrazovnih ustano-<br />
va Mešihata Islamske zajednice. Nekoliko puta su<br />
muderisi i profesori kroz van<strong>na</strong>stavne aktivnosti<br />
i kružoke pokušavali oživjeti instituciju hifza<br />
koja je bila zamrla u zadnjih nekoliko deceni-<br />
ja. Ko<strong>na</strong>čno, ozbiljniji razgovori i aktivnosti<br />
o školi Kur’a<strong>na</strong> počeli su 2007. godine kada<br />
je Mešihat posjetio predstavnik Rabitine or-<br />
ganizacije za uspostavljanje škola Kur’a<strong>na</strong> u<br />
svijetu. Međutim, dalju saradnju sa organi-<br />
zacijom i ko<strong>na</strong>čno realizaciju njeg s<strong>na</strong> svih muslima<strong>na</strong> da se otvori Škola<br />
dugogodiš-<br />
Kur’a<strong>na</strong> prekidaju inscenirani problemi<br />
i atak <strong>na</strong> Islamsku zajednicu. Ko<strong>na</strong>čno,<br />
2009. godine, ponovo je pokrenuta<br />
30. juli - 18. ša’ban
tivno<br />
znika<br />
inicijativa o otvaranju Škole Kur’a<strong>na</strong>.<br />
Turska fondacija “Ilmi yayma cemiyeti”,<br />
posredstvom velikog sandžačkog<br />
dobrotvora Ridva<strong>na</strong> Sandžaklija, daje<br />
određe<strong>na</strong> sredstva kojima je renoviran<br />
dobar dio zgrade. Početkom 2010.<br />
godine, Mešihat Islamske zajednice<br />
osniva Savjet za da’vu <strong>na</strong> čijem čelu<br />
postavlja Nedžada ef. Hasanovića,<br />
koji koristi bliske veze sa turskim<br />
fondacijama, tako da je zgrada viđe<strong>na</strong> za Školu Kur’a<strong>na</strong> za veoma<br />
predkratak<br />
vremenski period osposoblje<strong>na</strong><br />
za normalno funkcioniranje i izvođenje<br />
<strong>na</strong>stave. Mešihat je osnovao i<br />
koordi<strong>na</strong>ciono tijelo za uspostavljanje<br />
Škole Kur’a<strong>na</strong> koje su, osim Nedžada<br />
ef. Hasanovića činili hafizi dr. Almir<br />
Pramenković, Abdurrahman Kujević<br />
i Irfan Malić. Kada je zgrada u potpunosti<br />
urađe<strong>na</strong>, izabran je <strong>na</strong>stavno-<strong>na</strong>učni<br />
kolektiv od pet<strong>na</strong>estak<br />
visokostručnih profesora, profesorica<br />
i predavača. Svečano otvorenje Škole<br />
upriličeno je u petak, 9. 4. 2010. godine,<br />
<strong>na</strong>kon džuma-<strong>na</strong>maza. Svečanosti<br />
je prisustvovao veliki broj vjernika,<br />
kao i službenika Islamske zajednice,<br />
a Školu je, <strong>na</strong>kon obraćanja, svečano<br />
otvorio predsjednik Mešihata i glavni<br />
muftija Muamer ef. Zukorlić, simbo-<br />
ličnim skidanjem prekrivača sa sa Škole Kur’a<strong>na</strong> časnog.<br />
<strong>na</strong>tpi-<br />
Institucija hifza, učenja Kur’a<strong>na</strong><br />
<strong>na</strong>pamet u Sandžaku u jednom pe-<br />
riodu bila je u zastoju. Šta će ova<br />
Škola Kur’a<strong>na</strong> donijeti vjernicima<br />
Sandžaka?<br />
Malić: Ranije je Sandžak<br />
brojao nekoliko deseti<strong>na</strong><br />
hafiza, čuvara Allahove<br />
Knjige. Kasnije, pod utjecajem<br />
komunizma, taj se<br />
broj smanjivao sve dok nije<br />
potpuno iščezao. Učenje<br />
Kur’a<strong>na</strong> <strong>na</strong>pamet bila je<br />
tradicija muslima<strong>na</strong> u<br />
Sandžaku koju oni nisu izgubili<br />
zato što nisu imali<br />
afiniteta i talenta u tom pogledu.<br />
Naprotiv, institucija<br />
hifza bila u zastoju jer su<br />
drugi tako htjeli, odvraćajući<br />
muslimane od njihove<br />
vjere i tradicije. Allahovom,<br />
dž.š., voljom tradicija se polahko počela<br />
vraćati, institucija hifza počela se<br />
oživljavati i svijest o učenju Kur’a<strong>na</strong><br />
<strong>na</strong>pamet počela je rasti, pa smo u<br />
zadnjih nekoliko godi<strong>na</strong> ponovo počašćeni<br />
čuvarima Allahove Knjige.<br />
Sad imamo ljude koji su “probili led”<br />
i spremni su i drugima prenijeti je z<strong>na</strong>nje i iskustva. Zadatak Škole<br />
svo-<br />
Kur’a<strong>na</strong> je, između ostalog, iznjedriti<br />
plejadu tih posebnih Alahovih robova<br />
i time, u ovim teškim vremenima,<br />
ovom kraju obezbijediti Allahovu moć, milost i berićet. Želimo skrenuti<br />
potračak<br />
te svjetlosti i <strong>na</strong> <strong>na</strong>s, jer <strong>na</strong>m je<br />
mrak gust i još puno <strong>na</strong>m svjetla treba.<br />
“Mi smo objavili Kur’an i Mi ćemo<br />
ga čuvati.” Nadati se da će Uzvišeni<br />
Allah čuvati ono mjesto u kojem ljudi<br />
čuvaju i poštuju Kur’an. Poslanik,<br />
a.s., rekao je: “Neće se ljudi sakupiti u<br />
Za dvadesetak<br />
da<strong>na</strong>, koliko<br />
je trajao upis,<br />
upisano je<br />
preko tri stotine<br />
kandidata.<br />
To <strong>na</strong>s čini<br />
ponosnima<br />
jer govori da<br />
ljudi imaju<br />
povjerenja<br />
u odgojnoobrazovne<br />
ustanove<br />
Islamske<br />
zajednice.<br />
jednom mjestu radi učenja i<br />
izučavanja Kur’a<strong>na</strong> a da im<br />
Allah neće spustiti mir, sigurnost<br />
i zadovoljstvo, da ih<br />
Allahova milost neće ti.” Škola će osposobiti veći<br />
broj ljudi za pravilno učenje<br />
Kur’a<strong>na</strong>. Želja <strong>na</strong>m je da ne<br />
prekri-<br />
ostane muslimanska kuća u<br />
kojoj se ne uči barem nešto<br />
iz Kur’a<strong>na</strong>. Intencija Škole<br />
je podići kod <strong>na</strong>roda svijest<br />
i izgraditi poštivanje prema<br />
Allahovoj Riječi, privoljeti<br />
i omiliti ljudima Kur’an,<br />
kako sa aspekta učenja<br />
(čitanja) i razmišljanja o<br />
kur’anskim porukama i poukama,<br />
tako i sa aspekta prakticiranja njegovih<br />
veličanstvenih propisa.<br />
Kakvi su uvjeti za rad i jeste li uspje-<br />
li <strong>na</strong>baviti svu opremu koja Vam je<br />
potreb<strong>na</strong> da bi polaznici Škole po-<br />
stizali dobre rezultate?<br />
Malić: Uspjeli smo, hvala <strong>Allahu</strong>, baviti skoro sve što je potrebno Školi za<br />
priuspješan<br />
rad i nesmetano funkcioniranje.<br />
Trenutno imamo četiri učionice.<br />
Tri su klasične sa klupama i tablom,<br />
opremljene savremenom opremom,<br />
kompjuterima, video-bimovima i<br />
ozvučenjem. Četvrta je tzv. hafizha<strong>na</strong>,<br />
predviđe<strong>na</strong> za polaznike četvrte kategorije,<br />
za učenje Kur’a<strong>na</strong> <strong>na</strong>pamet. U<br />
njoj su šiltat i peštahte za mushafe, zastrta<br />
je tepisima i podsjeća <strong>na</strong> mesdžid.<br />
Koliko je polaznika do sada upisano<br />
u Školu?<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
43
Malić: Za dvadesetak da<strong>na</strong>, koliko je<br />
trajao upis, upisano je preko tri stotine<br />
kandidata. To <strong>na</strong>s čini ponosnima jer govori<br />
da ljudi imaju povjerenja u odgojnoobrazovne<br />
ustanove Islamske zajednice.<br />
Jedan broj upisanih je odustao zbog privatnih<br />
obaveza, tako da u ovom prvom<br />
mjesecu rada Škole Kur’a<strong>na</strong> <strong>na</strong>stavu ak-<br />
tivno prati 270 polaznika raspoređenih u<br />
svim nivoima.<br />
Kakav je program rada i nivoi z<strong>na</strong>nja<br />
koje će polaznici steći?<br />
Malić: Nastava se izvodi u četiri nivoa.<br />
Prvi nivo podrazumijeva učenje arapskog<br />
alfabeta i čitanje riječi. Kandidat u<br />
ovom stupnju ovladava vješti<strong>na</strong>ma pravilnog<br />
izgovora svakog harfa. Drugi nivo<br />
je učenje Kur’a<strong>na</strong> uz primjenu osnovnih<br />
tedžvidskih pravila. Kandidat se osposobljava<br />
da sam uči Kur’an pravilno i razgovijetno.<br />
Mislim da su ova prva dva nivoa<br />
dužni pohađati svi muslimani, vjernici,<br />
jer je pravilno učenje Kur’a<strong>na</strong> obligat<strong>na</strong><br />
dužnost. Uzvišeni Allah u imperativnoj<br />
formi kaže: “Uči Kur’an polahko, pravil-<br />
no i razgovijetno.”<br />
Treći stupanj je učenje<br />
Amme-džuza <strong>na</strong>pamet, a to je dvadeset<br />
zadnjih stranica u Mushafu u kojima su<br />
uglavnom sabrane kraće sure. Četvrti<br />
nivo je učenje <strong>na</strong>pamet cijelog Kur’a<strong>na</strong>.<br />
Plan i program Škole predviđa da kan-<br />
didat u roku od dvije, <strong>na</strong>jviše tri godine<br />
<strong>na</strong>uči Kur’an. Do sada imamo nekoliko<br />
kandidata sa po nekoliko <strong>na</strong>učenih džuzeva<br />
<strong>na</strong>pamet.<br />
Imate li za sve nivoe Škole odgovara-<br />
jući <strong>na</strong>stavni kadar i ko su predavači<br />
u Školi?<br />
Malić: Sva četiri nivoa <strong>na</strong>stave pokrive<strong>na</strong><br />
su visokostručnim kadrom. Naši<br />
profesori su se već ranije dokazali z<strong>na</strong>njem,<br />
iskustvom i uspješnim radom<br />
kao predavači u Medresi, imami ili<br />
muallimi. Među njima imamo jednog<br />
doktora <strong>na</strong>uka i tri hafiza. Ovakav<br />
tim može da podmiri potrebe Škole.<br />
Prošlo je više od mjesec da<strong>na</strong> rada<br />
Škole. Može li se već govoriti o po-<br />
stignutim rezultatima?<br />
Malić: Najveći uspjeh je to što Škola,<br />
uz Allahovu pomoć, uspješno funkcionira.<br />
S obzirom da je učenje Kur’a<strong>na</strong><br />
proces koji zahtijeva brižnu pažnju i<br />
duži vremenski period, pravi rezultati<br />
će se, ako Bog da, vidjeti tek poslije<br />
završetka ovog tromjesečja. Naravno<br />
da i sada možemo spomenuti da su<br />
učenici prešli dobar dio <strong>na</strong>stavnog<br />
gradiva. Među mladim hafizima imamo<br />
onih koji već z<strong>na</strong>ju <strong>na</strong>pamet 5,<br />
10, pa i do 20 džuzeva <strong>na</strong>pamet. Prve<br />
veće rezultate ovakvog tipa očekujemo,<br />
inšallah, već u <strong>na</strong>rednoj školskoj<br />
godini.<br />
Kakva je povrat<strong>na</strong> informacija koju<br />
dobijate od polaznika Škole? Kako<br />
su oni zadovoljni dosadašnjim<br />
radom?<br />
Malić: Naravno da su zadovoljni.<br />
Sama činjenica da već mjesec da<strong>na</strong><br />
redovno prate <strong>na</strong>stavu upućuje <strong>na</strong> to.<br />
Mi ćemo se, ako Bog da, i dalje truditi<br />
da stalno u<strong>na</strong>pređujemo i poboljšavamo<br />
kvalitet z<strong>na</strong>nja koje im se nudi.<br />
Kakvi su planovi za budućnost i<br />
Vaši lični vezano za Školu Kur’a<strong>na</strong>?<br />
Malić: S obzirom da ima dosta zaintere-<br />
sovanih roditelja da svoju djecu, koja su<br />
mlađa od 7 godi<strong>na</strong>, šalju u Školu Kur’a<strong>na</strong>,<br />
osnivač je zamislio da se u perspektivi <strong>na</strong><br />
trećem spratu škole, koji je bio pripremljen<br />
za inter<strong>na</strong>t, jed<strong>na</strong> prostorija opremi kao<br />
igraonica gdje bi djeca jedan dio vreme<strong>na</strong><br />
provodila učeći Kur’an, tj. pamteći po<strong>na</strong>vljanjem<br />
za svojim muhafizom, a drugi dio<br />
vreme<strong>na</strong> igrajući se u savremenoj igraonici.<br />
U perspektivi je također zamišljeno<br />
da se u Školi Kur’a<strong>na</strong> ubace i prateći sa-<br />
držaji, kao izučavanje arapskog i engleskog<br />
jezika, tefsira, informatike i drugih<br />
predmeta koji su aktuelni i zanimljivi za<br />
kandidate, a koji su neophodniji za jednog<br />
muslima<strong>na</strong> u 21. stoljeću. Budući da<br />
dobar dio kandidata živi <strong>na</strong> periferiji grada<br />
i da to predstavlja objektivan problem<br />
dolaska i prisustvovanja <strong>na</strong>stavi, <strong>na</strong>ročito<br />
u hladnim i kišnim danima, neophodno<br />
je <strong>na</strong>baviti <strong>na</strong>jmanje dva kombija kako bi<br />
se taj problem prevazišao. Obezbjeđivanje<br />
<strong>na</strong>grada za marljive kandidate u vidu novčanih<br />
sredstava, knjiga, pohvala, levhi i dr.<br />
smatramo jako bitnim projektom za čiju<br />
realizaciju su potreb<strong>na</strong> dodat<strong>na</strong> novča<strong>na</strong><br />
sredstva. Planirano je organiziranje izleta<br />
i ekskurzija. Zamisao je da se svaki kandidat<br />
koji završi hifz <strong>na</strong>gradi umrom ili<br />
hadžom, u zavisnosti od fi<strong>na</strong>nsijskih mogućnosti.<br />
U toku godine potrebno je organizirati<br />
<strong>na</strong>jmanje tri veće ekskurzije izvan<br />
zemlje, kada bi se <strong>na</strong>mjenski posjetile<br />
škole Kur’a<strong>na</strong> s ciljem razmjene iskustava<br />
i ideja. Također je u planu organiziranje<br />
stručnih semi<strong>na</strong>ra za profesore i predavače<br />
škole Kur’a<strong>na</strong>.<br />
Darul-Kur’an “Ismail<br />
Filibalić’’<br />
Osim škole Kur’a<strong>na</strong> pod<br />
okriljem Mešihata Islamske<br />
zajednice u Srbiji, u Novom<br />
Pazaru također postoji škola<br />
Kur’a<strong>na</strong> čiji je pokrovitelj Liga<br />
islamskog svijeta – RABITA i<br />
Svjetska organizacija za učenje<br />
Kur’a<strong>na</strong> <strong>na</strong>pamet sa sjedištem<br />
u Džiddi u Saudijskoj Arabiji.<br />
Ova škola zove se Darul-Kur’an<br />
“Ismail Filibalić”. Osnovni cilj<br />
škole je, svakako, što veći broj<br />
onih koji čuvaju Allahovu Knjigu<br />
u svojim prsima. Naravno,<br />
pored ovog primarnog cilja, tu<br />
je i islamski odgoj hafiza, jer<br />
potpuno ostvarenje cilja jeste<br />
da svaki učenik koji iz ove škole<br />
izađe kao hafiz Kur’a<strong>na</strong> bude<br />
primjer i ponos svih muslima<strong>na</strong>.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
44
Sandžački putokazi<br />
Razgovor sa Tadićem<br />
Piše: Almir Mehonić<br />
Nedavno sam bio u prilici da<br />
u Ambasadi Srbije u Briselu<br />
razgovaram sa predsjednikom<br />
Srbije Borisom Tadićem. Učtivo pozdravim<br />
Borisa i kažem da se <strong>na</strong>dam<br />
da će Srbija riješiti probleme u Sandžaku.<br />
Uz grč <strong>na</strong> licu, Tadić veli da u<br />
Sandžaku ima velikih problema koji<br />
su vještački izazvani. “Gospodine Tadiću”,<br />
dodajem, “mislim da su probleme<br />
<strong>na</strong>pravile državne institucije, prije<br />
svega Ministarstvo za ljudska i manjinska<br />
prava i da je problem ustvari<br />
lahko rješiv.”<br />
- Kako je rješiv?, pita me pomalo<br />
izne<strong>na</strong>đen predsjednik Srbije.<br />
Kažem, vrlo lahko, država treba<br />
da priz<strong>na</strong> volju sandžačkih Bošnjaka.<br />
- E, ali postoji drugi problem, ne<br />
može vjerski starješi<strong>na</strong> da rukovodi<br />
Nacio<strong>na</strong>lnim vijećem, imamo prigovore<br />
i iz EU zbog toga, a i to je protivno<br />
<strong>na</strong>šem Ustavu, Tadić isuka srpski<br />
ključni argument.<br />
A, zbog čega ste dozvolili da se taj<br />
vjerski starješi<strong>na</strong> kandidira <strong>na</strong> <strong>izbor</strong>ima<br />
ako je to protustavno, gospodine<br />
Tadiću?<br />
Nekoliko sekundi šutnje i rečenica<br />
“to <strong>na</strong>m je <strong>na</strong>metnuto”, bilo<br />
je dovoljno da potvrdi onu tezu da<br />
Beograd za<strong>pravo</strong> hoće one<br />
predstavnike Bošnjaka koje<br />
može da kontrolira. Sve<br />
ostalo što je Tadić pokušao<br />
objasniti, bilo je nevješto i<br />
kontradiktorno.<br />
Nastavljam sa pitanjima.<br />
Gospodine Tadiću,<br />
z<strong>na</strong>te li da je i <strong>na</strong> drugim listama<br />
bilo vjerskih službenika?<br />
Naprimjer <strong>na</strong> listama<br />
mađarske zajednice bilo je<br />
katoličkih svećenika.<br />
- Pa i to je problem, i to<br />
ne može, kaže Tadić.<br />
Može, jer je tamo formiran<br />
savjet, a jedino kod<br />
Bošnjaka nije, kažem.<br />
U razgovor se upliće ambasador<br />
koji je sve vrijeme slušao razgovor,<br />
kako bi <strong>na</strong>s učtivo upozorio<br />
Pitam ga kako<br />
misli riješiti<br />
situaciju u<br />
Sandžaku? Ne<br />
z<strong>na</strong>m, bio je<br />
jednostavan i<br />
mislim iskren<br />
odgovor.<br />
Očito je da se<br />
Beograd upleo<br />
u sandžačku<br />
kučinu kao<br />
pile.<br />
da “gospodin predsjednik”<br />
mora porazgovarati<br />
sa još zvanica. Ovako bi<br />
se ukratko mogao prepričati<br />
dvadesetominutni<br />
razgovor sa Tadićem<br />
o krizi u Sandžaku. Sve<br />
ovo ne bih ni pisao da<br />
je Boris Tadić dao neku<br />
izjavu ili objašnjenje povodom<br />
kršenja <strong>izbor</strong>ne<br />
volje Bošnjaka Sandžaka.<br />
Poslije razgovora sam još<br />
ubjeđeniji nego prije njega,<br />
da je cijela situacija kreira<strong>na</strong> od<br />
<strong>na</strong>jvišeg državnog vrha, uključujući<br />
blagoslov Tadića, idejnu podlogu<br />
Ljajića, izvršnu ulogu Čiplića i <strong>na</strong>vijanje<br />
Ugljani<strong>na</strong>. Međutim, druga<br />
stvar me se posebno dojmila iz ovog<br />
razgovora sa predsjednikom Srbije.<br />
Pitam ga kako misli da riješi situaciju<br />
u Sandžaku?<br />
- Ne z<strong>na</strong>m, bio je jednostavan i<br />
mislim iskren odgovor.<br />
Očito je da se Beograd upleo u<br />
sandžačku kučinu kao pile. Ne z<strong>na</strong><br />
ni gdje mu je početak ni kraj. Na<br />
sandžačkim Bošnjacima je da ustraju<br />
<strong>na</strong> putu pravde i istine, da ne pokleknu<br />
i ne povuku se. Vidio sam<br />
da je pobjeda blizu i rekoh: Došla<br />
je isti<strong>na</strong>, a nestalo je laži. Laž zaista<br />
nestaje.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
45
Zločin<br />
Logoraši imami i učenici Gazi Husrev-begove medrese sa područja<br />
Bosanske krajine (III dio)<br />
Zatočeni imami i učenici<br />
Medrese u koncentracionim<br />
logorima<br />
Nastavljamo sa obrađivanjem<br />
ratnih zloči<strong>na</strong> <strong>na</strong>d imamima<br />
i učenicima Gazi Husrevbegove<br />
medrese sa područja<br />
Bosanske krajine. Ovu temu<br />
obrađujemo <strong>na</strong> osnovu<br />
iscrpnog materijala koji <strong>na</strong>m<br />
je ustupio uvaženi Muharem<br />
ef. Omerdić, autor knjige<br />
“Imami šehidi” i <strong>na</strong>jbolji<br />
poz<strong>na</strong>valac ove teme u BiH<br />
Pripremio: Ramiz Hodžić<br />
Ovo je stranica teške sudbine muslima<strong>na</strong>,<br />
islama i Bošnjaka u<br />
Bosanskoj krajini. Govor je o<br />
ljudima, imamima, koji su slika i prilika<br />
svoga <strong>na</strong>roda od kojeg su potekli, sa<br />
kojim su radili, o ljudima koji su učili<br />
vjeri i dobroti. Sam tekst je više šutnja<br />
ili mukli jek i uzdah mučenih, ranjenih,<br />
poniženih i <strong>na</strong> grozan <strong>na</strong>čin ubijenih<br />
pravednika. Nije bilo odlučnog osuđivanja<br />
zloči<strong>na</strong>ca koji su <strong>na</strong>d njima počinili<br />
<strong>na</strong>jgore stvari, svjesno i bez povoda.<br />
Imami i medreslije u<br />
koncentracionim logorima<br />
Alagić Mehmed, imam u<br />
Bosanskom Novom, zatočenik srpskih<br />
zloči<strong>na</strong>ca u koncentracionom logoru<br />
<strong>na</strong> gradskom stadionu u Bosanskom<br />
Novom.<br />
Alemić Vahdet, imam iz Banje Luke,<br />
zatočenik srpskog koncentracionog logora<br />
u Banjoj Luci. Zbog zauzimanja za<br />
Vahdeta efendiju, Srbi su priveli i maltretirali<br />
i banjalučkog muftiju Ibrahima<br />
Halilovića.<br />
Alibegović Seid, učenik Gazi<br />
Husrev-begove medrese u Sarajevu, zatočenik<br />
srpskog koncentracionog logora<br />
u Trnopolju kod Prijedora.<br />
Aljović Ramiz, imam iz Bosanske<br />
Kostajnice, zatočenik srpskih koncentracionih<br />
logora u Omarskoj i <strong>na</strong> Manjači<br />
(zbog teške torture i mučenja ostao je<br />
trajni invalid).<br />
U knjizi Rezaka Hukanovića “Deseta<br />
vrata pakla” koja govori o pola godine<br />
provedene u logorima smrti “Omarska”<br />
i “Manjača”, o Ramizu ef. Aljoviću piše:<br />
“Džemi je, dok se oporavljao od udaraca,<br />
mnogo pomogao neki hodža iz<br />
Bosanske Kostajnice, koji je spavao blizu<br />
njega. Ponudio mu je svoju deku, a sam<br />
je ležao <strong>na</strong> nekoj otrcanoj kožnoj jakni.<br />
Hodža je i sam bio bolestan. Imao je saobraćajnu<br />
nesreću prije nekoliko mjeseci i<br />
polomio je nekoliko rebara i desnu nogu<br />
<strong>na</strong> nekoliko mjesta. Liječio se u prijedorskoj<br />
bolnici. Kad je otpušten, pokupili<br />
su ga <strong>na</strong> ulici, u raciji, i doveli u logor<br />
Omarska. U polomljenoj nozi nosio je<br />
željeznu šipku i teško se oslanjao <strong>na</strong> tu<br />
nogu. Kada su bili kišni dani, efendija<br />
Ramiz je govorio: - Ovo je od Boga. Kiša<br />
mora sprati svu ljudsku krv sa zemlje. I<br />
ne prestati dok se ne pokopaju svi mrtvi.<br />
(...)”<br />
“Tijelo mu je slomljeno, ali duša i<br />
glava nisu. Ostala su mu i sjećanja”, govorio<br />
je jedan logoraš svome prijatelju o<br />
Ramizu efendiji.<br />
Avdić Faruk, imam u Trnopolju kod<br />
Prijedora, zatočenik srpskih koncentracionih<br />
logora u Trnopolju, Omarskoj,<br />
Keratermu i, <strong>na</strong> kraju, <strong>na</strong> Manjači (kod<br />
Banje Luke). Iz logora je oslobođen u oktobru<br />
1992.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
46<br />
Began Sakib, imam kod Bosanskog<br />
Novog, logoraš sa mnogim Bošnjacima<br />
<strong>na</strong> fudbalskom stadionu u B. Novom.<br />
Izjava Sakiba ef. Bega<strong>na</strong>. “Kao imam<br />
<strong>na</strong> području Bosanskog Novog radio<br />
sam nepunu godinu da<strong>na</strong> i od toga 40<br />
da<strong>na</strong> proveo sam u logoru <strong>na</strong> tamošnjem<br />
Stadionu. I<strong>na</strong>če, porodičan sam<br />
čovjek, sa ženom i troje djece. U dolini<br />
rijeke Japre šest je džemata. Najprije<br />
su njih počeli gra<strong>na</strong>tirati iz okolnih<br />
srpskih sela i to dojučerašnje <strong>na</strong>še komšije.<br />
Naoružanje srpskih sela počelo<br />
je intenzivno još godinu da<strong>na</strong> ranije,<br />
kao i njihove pripreme za protjerivanje<br />
muslima<strong>na</strong>. Tako je npr. 24. maja 1992.<br />
došla policija u dolinu rijeke Japre, tačnije<br />
u <strong>na</strong>še džemate, i saopćila <strong>na</strong>m da<br />
su se neke njihove ekstremne grupe otrgle<br />
kontroli, te da mi u cilju <strong>na</strong>še sigurnosti<br />
polahko <strong>na</strong>puštamo ovaj teritorij<br />
a oni će, tobože, osigurati bezbjednost<br />
izlaska.<br />
Svim muslimanima koji su imali<br />
bilo kakvo oružje, oduzeli su ga, mada<br />
je jako mali broj ljudi nešto posjedovao,<br />
a onda su im glav<strong>na</strong> meta postale<br />
<strong>na</strong>še džamije. Prva među njima bila je<br />
u Agićima koju su tukli danima i tom<br />
prilikom je ranjen Sulejman ef. Herak.<br />
Potom su tukli jedan po jedan džemat,<br />
a ljude u jednoj koloni stjerali do<br />
željezničke pruge i <strong>na</strong>redili da ulaze u<br />
željezničke vagone odakle će biti otpremljeni<br />
u Zenicu. S obzirom da <strong>na</strong> to<br />
nismo pristali, smjestili su <strong>na</strong>s u džemat<br />
u Blagaju i rasporedili po kućama, gdje<br />
ostajemo 18 da<strong>na</strong>. Osam<strong>na</strong>esti dan boravka<br />
dolazi predjednik CK iz B. Novog<br />
i donosi papir u kome piše da muslimani<br />
treba da idu u Banju Luku, jer im se<br />
ne garantira sigurnost u Blagaju. S obzirom<br />
<strong>na</strong> ponovno odbijanje od strane<br />
<strong>na</strong>roda, već sutradan dolazi vojska, opkoljava<br />
Blagaj, izvodi goloruki <strong>na</strong>rod <strong>na</strong><br />
ulicu, ubija, kolje, pljačka, uzima novac,<br />
<strong>na</strong>kit i sl. Taj dan ubijeno je dvadesetak
muškaraca, a dvojica su ranje<strong>na</strong>. Uoči<br />
Kurban-bajrama, potrpali su <strong>na</strong>s u vagone,<br />
odvojivši pritom žene s djecom i<br />
muškarce od 16 do 60 godi<strong>na</strong> i odvezli<br />
prema Doboju. Na stanici prije Doboja<br />
iskrcavaju žene s djecom (sve su prešle<br />
u Hrvatsku), a muškarce vraćaju <strong>na</strong><br />
stadion u B. Novom, pri tome psujući<br />
<strong>na</strong>m balijsku majku, prijeteći da će <strong>na</strong>m<br />
sjeći uši, spolne organe i sl. To <strong>na</strong>m je<br />
bio <strong>na</strong>jteži dan, kada smo u povratku<br />
iz Doboja dočekali prvi dan Kurbanbajrama<br />
<strong>na</strong> stanici u “hajvan vagonima”<br />
u B. Luci. Na stadionu u logoru ostajemo<br />
sve do dobijanja famoznog rješenja<br />
o “dobrovoljnom” odlasku. Na meti su<br />
bili čelnici SDA, imami, <strong>na</strong>ši intelektualci<br />
i bogati muslimani. Sa obezglavljenim<br />
<strong>na</strong>rodom bilo im je lahko: logor,<br />
silovanje i klanje. Poslije svakog maltretiranja<br />
i fizičkog zlostavljanja, smogli<br />
su s<strong>na</strong>ge četnici da se dodvoravaju logorašima<br />
tražeći od njih da im prepišu<br />
traktor ili neku drugu skupu alatku pod<br />
obećanjem da će oni to njima sačuvati<br />
dok se ne vrate.”<br />
Botić Muharem, glavni imam u<br />
Sanskome Mostu, zatočenik u konclogoru<br />
u Sanskom Mostu i Manjači.<br />
Iz logora je oslobođen u oktobru 1992.<br />
Izjava Muharema ef. Botića: “Etnički<br />
čist muslimanski dio Sanskog Mosta,<br />
Mahala, bez ikakvog razloga Srbi počinju<br />
bombardovati 26. maja 1992., uvečer.<br />
Za vrijeme bombardovanja preko<br />
Radija Sanski Most emituju se pjesme<br />
u kojima se izričito favorizuje srpska<br />
<strong>na</strong>cija, a za vrijeme pauze muslimani se<br />
pozivaju <strong>na</strong> predaju oružja dok se istovremeno<br />
dovoze veće količine <strong>na</strong>oružanja<br />
i dijele Srbima. Ujutro je emitovan<br />
proglas da se <strong>na</strong> džamiju i svaku kuću<br />
stavi bijela zastava. Muslimani koji su<br />
lojalni pozivaju se da izađu <strong>na</strong> poligon<br />
za auto-obuku. Dio izlazi, a dio ne izlazi.<br />
Vojska ulazi u Mahalu i bez ikakvog<br />
povoda, kako smo kasnije saz<strong>na</strong>li, ubija<br />
70 osoba, muškarci se odvajaju i pritvaraju,<br />
a žene i djeca kao izbjeglice šalju<br />
u druge dijelove grada. Dio muškaraca<br />
(600) je pritvoren u sportskoj dvorani<br />
u S. Mostu, a dio, manji broj, gdje<br />
sam i ja bio, pošto za vrijeme <strong>na</strong>pada<br />
nisam izašao iz skloništa <strong>na</strong> poligon, u<br />
“Betonirku”.<br />
U to vrijeme <strong>na</strong> Radiju se emituje<br />
iskaz bivšeg predsjednika SDA koji je<br />
<strong>na</strong>tjeran da kaže da je on ustaša, da je<br />
radio <strong>na</strong> formiranju NDH i NDBiH,<br />
da su zajedno sa njim <strong>na</strong> tom polju radili<br />
ti i ti ljudi, i druge ba<strong>na</strong>lnosti. Džamija<br />
je bombardova<strong>na</strong>, a poslije minira<strong>na</strong> i<br />
sruše<strong>na</strong> pošto su <strong>na</strong> mu<strong>na</strong>ru stavili američku<br />
zastavu, izmislili da je gore s<strong>na</strong>jperista<br />
i da se u džamiji <strong>na</strong>lazi više stoti<strong>na</strong><br />
kilograma eksploziva i dr. Na TV B.<br />
Luka, predsjednik Skupštine Nedeljko<br />
Rašula kazuje da su u Mahali pro<strong>na</strong>đene<br />
mudžahedinske sprave za mučenje i<br />
masakriranje Srba, a predsjednik SDS-a<br />
Vlado Vrkeš upućuje poruku Srbima da<br />
ne dozvole Muslimanima i Hrvatima<br />
da <strong>na</strong> njihovim (srpskim) grobljima<br />
grade svoje bogomolje, da je <strong>na</strong> tapetu<br />
džihad, borba za opsta<strong>na</strong>k srpstva i dr.<br />
U prvom pritvoru proveo sam dva<br />
da<strong>na</strong>. Naime, bio sam među prvima<br />
priveden u “Betonirku” u S. Mostu (tri<br />
garaže u koje je stalo oko 120 ljudi).<br />
Užasno mjesto. Bivam pušten <strong>na</strong>kon<br />
dva da<strong>na</strong> bez maltretiranja, mada su<br />
uslovi gotovo nemogući, a svakim danom<br />
sve više se pogoršavaju, tako da<br />
“Betonirka” postaje zloglasno mjesto.<br />
Vojni inspektor Šobot, grubo<br />
i neumjesno optužuje IZ da<br />
radi pod direktivom SDA,<br />
dok je drugi, civilni inspektor,<br />
Mima, imao korektniji<br />
odnos. Opće stanje ljudi, i<br />
zatvorenih i onih u drugim<br />
dijelovima grada “<strong>na</strong> slobodi”,<br />
jeste do kraja haotično i<br />
gotovo neopisivo. Drugi put<br />
bivam pritvoren jednu noć<br />
u “Dvoranu”, <strong>na</strong>kon čega<br />
sam opet pušten i po treći<br />
put zarobljen u masovnoj<br />
raciji, kada su sve muškarce<br />
iz Mahale koji nisu bili zarobljeni,<br />
zatvorili sa drugima<br />
u “Dvoranu”, a njihove<br />
porodice prisilno odveli za<br />
Cazinsku krajinu, gdje je<br />
bila i <strong>moj</strong>a že<strong>na</strong>. Muškarce<br />
<strong>na</strong>kon mjesec i po prebacuju<br />
<strong>na</strong> “Manjaču” iz “Dvorane”,<br />
a za vrijeme transporta umire 20 ljudi<br />
od gušenja zbog neuslovnosti transporta,<br />
posljedica tuče i jake dehidracije i dr.<br />
To se desilo 7. jula 1992. Taj mome<strong>na</strong>t<br />
donekle možete shvatiti ako z<strong>na</strong>te da su<br />
pojedini čak i mokraću pili... Po dolasku<br />
<strong>na</strong> “Manjaču” ljudi su pili mješavinu<br />
kišnice i ostatka životinjskog izmeta,<br />
jer je organizam jako dehidrirao, a nije<br />
bilo vode. Glavno pravilo za logoraše<br />
je “glava dole, ruke <strong>na</strong> leđa”. Ubrzo za<br />
<strong>na</strong>ma dolaze inspektori iz S. Mosta i za<br />
vrijeme isljeđivanja zarobljenike tuku<br />
vojni policajci koji biraju vitalne organe,<br />
a po licu nikoga ne udaraju tako da se<br />
ništa ne primijeti, a ljudi imaju ogromne<br />
posljedice. Na takav <strong>na</strong>čin, iz grupe sa<br />
kojom sam i ja došao <strong>na</strong> “Manjaču”,<br />
biva ubijen Emir Mulalić, rezervni milicioner,<br />
a doktor koji je isto tako zarobljenik<br />
pod prisilom daje dijagnozu da<br />
Emir umire od infarkta.<br />
Tada me po prvi put inspektor <strong>na</strong><br />
“Manjači” poziva <strong>na</strong> razgovor i veoma<br />
grubo drži predavanje o pravnoj državi<br />
Poslije svakog<br />
maltretiranja<br />
i fizičkog<br />
zlostavljanja,<br />
četnici<br />
su smogli<br />
s<strong>na</strong>ge da se<br />
dodvoravaju<br />
logorašima<br />
tražeći od njih<br />
da im prepišu<br />
traktor ili neku<br />
drugu skupu<br />
alatku pod<br />
obećanjem da<br />
će oni to njima<br />
sačuvati dok se<br />
ne vrate<br />
srpskog <strong>na</strong>roda u BiH i zahtijeva da potpišem<br />
lojalnost takvoj tvorevini. Ne<br />
dvoumim se nego to <strong>na</strong> sljedećem razgovoru<br />
potpisujem prethodno pripremljen,<br />
formulisan i otkucan tekst takvog tipa.<br />
Za vrijeme trećeg razgovora video-kamera<br />
je uključe<strong>na</strong> i snima izjavu koja kazuje<br />
da nisam tučen i maltretiran zbog<br />
toga što sam vjerski službenik...<br />
Ubrzo, <strong>na</strong> “Manjaču” dolazi MKCK,<br />
a svjetske novinske kuće snimaju situaciju<br />
(...) Preko prevoditeljke iz MKCK<br />
obavijestili smo muftiju hadži Ibrahima<br />
ef. Halilovića o imamima u logoru, a on<br />
poduzima gotovo sve da <strong>na</strong>s izbavi (...).<br />
Da bi se situacija i stanje moglo potpunije<br />
sagledati treba da se z<strong>na</strong> ovo:<br />
Naime, ljudi su pod prisilom bili primorani<br />
da se krste, da pjevaju<br />
četničke pjesme, da daju<br />
neistinite iskaze, a <strong>na</strong>jprimjereniji<br />
prikaz pune presije<br />
i terora jeste činjenica da su<br />
sve džamije, <strong>na</strong> području<br />
Odbora Islamske zajednice<br />
S. Most jed<strong>na</strong> za drugom<br />
porušene, <strong>na</strong>maz <strong>na</strong> Kurbanbajram<br />
nije klanjan iako se<br />
tog da<strong>na</strong> nije pucalo, nego je<br />
čak provede<strong>na</strong> i velika racija i<br />
zatvaranje, a dže<strong>na</strong>ze ubijenima<br />
nisu klanjane već su oni<br />
zajedno sa životinjama muslimane<br />
bacali u rupe za tu<br />
<strong>na</strong>mjenu iskopane.”<br />
Ćeho (Ibrahima)<br />
Atif, imam u Gornjim<br />
Jakupovićima kod Kozarca,<br />
zatočenik srpskih konc-logora<br />
Omarska i Trnopolje.<br />
Ćeman<br />
Sabahudin,<br />
imam u Gornjoj Puharskoj kod Prijedora,<br />
zatočenik srpskih koncentracionih logora<br />
Omarska i <strong>na</strong> Manjači; ostao invalid<br />
zbog posljedica torture. Oslobođen je iz<br />
logora u oktobru 1992.<br />
Dedić Jusuf, rođen 28. oktobra 1938.<br />
u Skugrićima, Vlasenica; bio je imam<br />
u Alićima – Softićima kod Kozarca,<br />
Prijedor, krajem maja 1992. kada je deportovan<br />
u konc-logor Trnopolje, a potom<br />
<strong>na</strong> Manjaču gdje je proveo tri mjeseca.<br />
Po izlasku iz konc-logora, ostao je<br />
u Banjoj Luci stavivši se <strong>na</strong> raspolaganje<br />
muftiji banjalučkom. Iako sa vidnim<br />
posljedicama po zdravlje od logorskog<br />
života, do kraja života bio je aktivan <strong>na</strong><br />
imamsko-hatibskim i muallimskim poslovima<br />
u Banjoj Luci i šire. Umro je 7.<br />
jula 1999. Godine, a pokopan je u mu u Čejrecima kod Kozarca.<br />
hare-<br />
Dervišević Derviš, imam u<br />
Sanskome Mostu, zatočenik srpskog<br />
koncentracionog logora <strong>na</strong> Manjači kod<br />
Banje Luke.<br />
(Nastavit će se)<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
47
Islamnet<br />
Holandija<br />
Da bi dobili useljeničku<br />
dozvolu, imigranti<br />
moraju gledati kako se<br />
ljube pederi<br />
Pojedine zemlje Evropske unije<br />
posljednjih godi<strong>na</strong> donijele su<br />
brojne zakonske mjere o useljavanju<br />
i zapošljavanju imigra<strong>na</strong>ta, odnosno<br />
o poz<strong>na</strong>vanju i prihvaćanju<br />
liberalnih vrijednosti za imigrante.<br />
Međutim, pojedini doneseni<br />
zakoni o imigrantima izlaze iz<br />
okvira normalnog poimanja društvenih<br />
odnosa u jednoj zajednici.<br />
Tako se, <strong>na</strong>primjer, u Danskoj organiziraju<br />
kursevi vožnje bicikla<br />
za muslimanke te se uz pomoć države<br />
osnivaju asocijacije liberalnih<br />
muslima<strong>na</strong>. Pa ipak, Holanđani su<br />
svojim nenormalnim normama i<br />
prijemnim testovima otišli <strong>na</strong>jdalje.<br />
Prema usvojenim zakonskim<br />
mjerama iz 2006. godine, imigrantima<br />
se, prije nego što dobiju<br />
odobrenje za useljenje u tu zemlju,<br />
prikazuju videosnimci pederskih<br />
parova koji se ljube, nudističke<br />
plaže i slično, pa ko izdrži i odgleda<br />
sve prikazivane snimke, položio<br />
je “prijemni”.<br />
Afganistan<br />
Dokumentirani zločin <strong>na</strong>d afganistanskim muslimanima<br />
Za koji mjesec <strong>na</strong>vršit<br />
će se punih devet godi<strong>na</strong><br />
američkog ratovanja<br />
u Afganistanu. Ovaj dugi<br />
rat poharao je Afganistan.<br />
Najveće žrtve ovog nesretnog<br />
rata su afganistanski<br />
civili. Prema do sada objavljenim<br />
informacijama, svakog<br />
mjeseca u Afganistanu<br />
ginu desetine civila. Međutim,<br />
<strong>na</strong>kon što je internetska<br />
stranica WikiLeaks<br />
ovih<br />
da<strong>na</strong> objavila 90 hiljada<br />
stranica tajnih američkih<br />
vojnih dokume<strong>na</strong>ta o ratu<br />
u Afganistanu, odnosno o<br />
pogibijama afganistanskih<br />
civila u vojnim akcijama<br />
američke vojske i NATO-a<br />
za koje javnost uopće nije<br />
z<strong>na</strong>la, isti<strong>na</strong> o zločinima<br />
afganistanskih agresora <strong>na</strong>d civilima<br />
postaje potpunija. Izvještaji američke<br />
vojske o ubijanju afganistanskih civila<br />
su zapanjujući. U dokumentima<br />
koje je objavila internetska stranica<br />
WikiLeaks, objavljeni su detalji 144<br />
incidenta u kojima su među<strong>na</strong>rodne<br />
s<strong>na</strong>ge ubile ili ranile civile. Godine<br />
2008. francuski vojnici su otvorili<br />
vatru <strong>na</strong> autobus pun djece. U sličnom<br />
incidentu američki vojnici su<br />
ubili ili ranili 15 putnika. Poljski<br />
su vojnici 2007. iz osvete gra<strong>na</strong>tirali<br />
selo u kojem se održavalo vjenčanje,<br />
među mrtvima je bila i jed<strong>na</strong><br />
trudnica. U objavljenim dokumentima<br />
otkriveni su još mnogi slučajevi<br />
sličnih stravičnih zloči<strong>na</strong> <strong>na</strong>d<br />
afganistanskim civilima. Američka<br />
Švedska<br />
vlada oštro je upozorila uredništvo<br />
internetske stranice WikiLeaks da bi<br />
objavljene informacije mogle ugroziti<br />
<strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnu sigurnost SAD-a. Nažalost,<br />
američka vlada nije progovorila<br />
nijedne riječi o lažiranju informacija<br />
o ratu u Afganistanu, odnosno o<br />
sakrivanju informacija o kontinuiranom<br />
činjenju zloči<strong>na</strong> <strong>na</strong>d civilima.<br />
Iako je u objavljenim dokumentima<br />
tretirano samo 144 zloči<strong>na</strong> <strong>na</strong>d afganistanskim<br />
civilima, ovi dokumenti<br />
<strong>na</strong>m otkrivaju pravu istinu ili prirodu<br />
američke okupacije Afganista<strong>na</strong>.<br />
Nema sumnje da su Pentagonove<br />
arhive pune raznih izvještaja o zvjerstvima<br />
američkih, odnosno NATO<br />
s<strong>na</strong>ga <strong>na</strong>d afganistanskim muslimanima.<br />
Katolički župnik Samuelson: Isus nije razapet <strong>na</strong> krstu!<br />
K atolički župnik Gu<strong>na</strong>r son iz Švedske uzburkao je kr-<br />
Samuelšćansku<br />
javnost svojim stavom da ne<br />
postoji dokaz da Isus umro razapet<br />
<strong>na</strong> krstu. Naučnik tvrdi da se legenda<br />
o Isusovom raspeću temelji <strong>na</strong><br />
hrišćanskoj tradiciji i umjetničkim<br />
djelima, a ne <strong>na</strong> antičkim tekstovima.<br />
Samuelson kaže da se Biblija<br />
pogrešno tumači i da se nigdje jasno<br />
ne spominje korištenje klinova i raspeće.<br />
“U Bibliji se samo <strong>na</strong>vodi da je<br />
Isus nosio ‘staurus’, što se može prevesti<br />
i kao stub, a ne krst”.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
48
SAD<br />
Američki pop planira “među<strong>na</strong>rodni dan spaljivanja<br />
Kur’a<strong>na</strong>”<br />
A merička kršćanska zajednica<br />
ADove World Outreach Center u<br />
Aameričkoj saveznoj državi Floridi planira<br />
“među<strong>na</strong>rodni dan spaljivanja<br />
Kur’a<strong>na</strong>” kako bi obilježili 11. septembar.<br />
Pop Terry Jones o islamu govori<br />
<strong>na</strong>jgore riječi. Prije godinu da<strong>na</strong> on je<br />
<strong>na</strong> svojoj crkvi postavio z<strong>na</strong>k “Islam je<br />
za vraga”, koji se podudara s <strong>na</strong>slovom<br />
njegove knjige, u kojemu se <strong>na</strong>vodi deset<br />
praktičnih razloga zašto je u redu<br />
paliti Kur’an. Ovakvi ljudi kao što je<br />
pop Terry Jones takmiče se u origi<strong>na</strong>lnosti<br />
vrijeđanja islama i muslima<strong>na</strong>.<br />
Kada bi neko mogao skupiti većinu<br />
ovakvih slučajeva, tek tada bi uvidjeli<br />
koliko je islamofobija da<strong>na</strong>s zahvatila<br />
čitav svijet.<br />
Velika Britanija<br />
Govorili smo Blairu da Irak nema oružje, ali nije htio slušati<br />
Pred komisijom britanskog parlamenta,<br />
koja istražuje rat u Iraku,<br />
proteklih da<strong>na</strong> svjedočila je bivša<br />
šefica britanske obavještajne službe<br />
MI5 barunica Eliza Manningham<br />
Buller, koja je MI5 vodila od 2002.<br />
do 2007. Barunica Buller rekla je da<br />
se njen MI5 nije slagao s tadašnjim<br />
britanskim premijerom Blairom koji<br />
je kao opravdanje za rat <strong>na</strong>vodio da<br />
Irak posjeduje oružje za masovno<br />
uništenje: “Govorili smo Blairu da<br />
Irak nema oružje, ali nije htio slušati.”<br />
O obavještajnom izvještaju<br />
u čijem je predgovoru<br />
premijer Blair <strong>na</strong>pisao da<br />
Irak može <strong>na</strong>pasti u roku<br />
od 45 minuta, barunica<br />
Buller kaže: “Od <strong>na</strong>s se tražilo<br />
da u izvještaj stavimo<br />
neke loše obavještajne podatke.”<br />
Također, barunica<br />
Buller istakla je da nije bilo<br />
nikakvih dokaza o povezanosti<br />
Sadama Husei<strong>na</strong><br />
i Al-Kaide, niti o tome da<br />
je irački režim imao veze s<br />
terorističkim <strong>na</strong>padima <strong>na</strong><br />
SAD 11. septembra 2001.<br />
“Nije bilo vjerodostojnih<br />
obavještajnih podataka koji<br />
bi ukazivali <strong>na</strong> tu povezanost,<br />
a to je bio zaključak,<br />
mogu reći, i CIA-e. Ali to<br />
nije bio zaključak koji se<br />
sviđao nekim dijelovima američke<br />
mašine. Stoga su pojedinci u SAD-u<br />
počeli insistirati da takve veze postoje,<br />
iako za to nisu postojali pouzdani<br />
obavještajni podaci.” Bivša šefica<br />
MI5 posebno je izdvojila tadašnjeg<br />
ministra obrane SAD-a Do<strong>na</strong>lda<br />
Rumsfelda, za kojeg je rekla da je<br />
“pokrenuo alter<strong>na</strong>tivnu obavještajnu<br />
jedinicu u Pentagonu kako bi dobio<br />
alter<strong>na</strong>tivnu procjene”, procjene koje<br />
idu u prilog zagovaranja <strong>na</strong>pada <strong>na</strong><br />
Irak.<br />
Malezija<br />
Fudbalski dres Srbije<br />
nepoželjan u Maleziji<br />
Visoki zvaničnik Islamske vjerske<br />
zajednice u Maleziji muftija<br />
Nooh Gadot poručio je muslimanima<br />
u Maleziji da ne nose dresove <strong>na</strong><br />
kojima su simboli drugih religija ili<br />
đavolji simboli. Muftija Nooh Gadot<br />
u svom obraćanju malezijskoj<br />
javnosti <strong>na</strong>vodi kako je primjetno da<br />
se malezijska omladi<strong>na</strong> u posljednje<br />
vrijeme sve više okreće fudbalu i <strong>na</strong>jpopularnijim<br />
fudbalskim klubovima<br />
u svijetu. Trenutno, <strong>na</strong>jpopularniji<br />
klub u Maleziji je Manchester United.<br />
Mladi Malezijci svoju ljubav prema<br />
fudbalu <strong>na</strong>jčešće iskazuju kroz nošenje<br />
dresova svojih omiljenih klubova.<br />
U tom smislu muftija Nooh Gadot<br />
savjetuje omladinu da ne nose dresove<br />
fudbalskih klubova čiji amblemi<br />
imaju krst ili neki drugi simbol koji<br />
je suprotan islamskim vrijednostima.<br />
Muftiji Gadot posebno je problematičan<br />
grb u Maleziji sve popularnijeg<br />
engleskog fudbalskog premijerligaša<br />
Manchester United, koji sadrži sliku<br />
đavola sa trozupcem u ruci. Među<br />
simbolima <strong>na</strong> koje upozorava muftija<br />
Gadot je i grb Fudbalskog saveza Srbije,<br />
<strong>na</strong> kojem se <strong>na</strong>lazi krst, sa četiri<br />
“S”. Slični “krstovi” <strong>na</strong>laze se <strong>na</strong> amblemima<br />
<strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lnih saveza Brazila,<br />
Portugala, Norveške.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
49
SAD<br />
Milion obavještajaca<br />
prati teroriste<br />
Ugledni američki list Washington<br />
Post objavio je rezultate dvogodišnjeg<br />
istraživanja o nivou rasta obavještajnog<br />
aparata u SAD-u <strong>na</strong>kon<br />
11. septembra 2001. godine. Nakon<br />
objavljivanja rezultata istraživanja<br />
Washington Posta, u Americi se digla<br />
velika praši<strong>na</strong>. O odbrani SAD-a od<br />
terorizma iz ostatka svijeta da<strong>na</strong>s se<br />
brine 1.271 vladi<strong>na</strong> te još 1.931 privat<strong>na</strong><br />
organizacija s brojem službenika<br />
koji Washington Post procjenjuje<br />
<strong>na</strong> čak 854.000. Godišnji troškovi<br />
ovolikog obavještajnog aparata dostižu<br />
vrtoglavih 75 milijardi dolara.<br />
Fi<strong>na</strong>nsijske tokove terorističkih organizacija<br />
prati 51 obavještaj<strong>na</strong> agencija<br />
u 15 gradova. Nakon <strong>na</strong>pada 2001.,<br />
samo u Washingtonu sagrađe<strong>na</strong> su<br />
33 bloka zgrada za obavještajne agencije,<br />
a Kongres je odobravao desetine<br />
milijardi dolara izvan budžeta, što<br />
obavještajci nisu stizali potrošiti. Toliki<br />
broj obavještajnih agencija dnevno<br />
prikupi 1,7 milijardi e-mailova i<br />
telefonskih razgovora koji nije moguće<br />
obraditi. Washington Post <strong>na</strong>vodi<br />
anegdotu ministra odbrane Roberta<br />
Gatesa koji je svojedobno kao supervizor<br />
odveden u malu prostoriju gdje<br />
su mu predočavani jedan za drugim<br />
brojni programi koji se ne bi dali pregledati<br />
tokom jednog života, dok nije<br />
zavikao: “Prestanite!” Borba protiv<br />
terorizma postaje veoma profitabilan<br />
biznis.<br />
Katar<br />
Izraelski jevreji od Al-Džezire traže 1,2 milijarde dolara<br />
odštete<br />
atarska televizija Al-Džezira je je-<br />
Kdan K od <strong>na</strong>jutjecajnijih medija u<br />
svijetu. Svojim izvještavanjem ova televizija<br />
je umnogome promijenila, od-<br />
nosno uravnotežila svjetsku medijsku<br />
scenu. To je tako, <strong>na</strong>ročito ako uzme-<br />
mo u obzir izvještavanje Al-Džezire sa<br />
kriznih ratišta. Zahvaljujući Al-Džeziri<br />
otkriveni su brojni zločini američkih,<br />
izraelskih, britanskih i drugih<br />
vojnika koji svih ovih godi<strong>na</strong><br />
ubijaju muslimane od Afganista<strong>na</strong>,<br />
Pakista<strong>na</strong> do Palestine.<br />
Utjecaj koji je ostvarila<br />
Al-Džezira smeta svim onim<br />
zemljama koje <strong>na</strong> bilo koji<br />
<strong>na</strong>čin učestvuju u ratovima<br />
u muslimanskim zemljama.<br />
Ovo se posebno tiče cionistič-<br />
Holandija<br />
ki <strong>na</strong>strojenih jevreja. Cionisti<br />
su ovih da<strong>na</strong> krenuli u otvorenu<br />
kampanju protiv Al-Džezire. Na-<br />
ime, grupa od 91 Izraelca pokrenula<br />
je parnicu u SAD-u protiv Al-Džezire<br />
tvrdeći da je ova televizija tokom rata u<br />
Libanu 2006. između izraelske vojske<br />
i Hezbollaha pomagala Hezbollahu.<br />
Civili i njihovi rođaci iz Izraela, koji su<br />
<strong>na</strong>vodno ranjeni raketama Hezbollaha,<br />
tvrde da bez izvještavanja Al-Džezire<br />
uživo, Hezbollah ne bi bio tako tačan<br />
u <strong>na</strong>padima te traže 1,2 milijarde dolara<br />
odštete. Za glavni argument uzeli su<br />
to što je tokom 34-dnevnog rata Izrael<br />
provodio zakone o cenzuri. Ako je suditi<br />
po nekim <strong>na</strong>javama da bi se uskoro<br />
moglo ponovo zaratiti između Hezbollaha<br />
i Izraela, ova tužba grupe Izraelaca<br />
veoma je z<strong>na</strong>kovita.<br />
Wilders osniva među<strong>na</strong>rodnu alijansu za borbu protiv islama<br />
Osokoljen uspjehom u Holandiji,<br />
Geert Wilders je odlučio pokušati<br />
postići među<strong>na</strong>rodni uspjeh. Naime,<br />
Geert Wilders je odlučio osnovati<br />
među<strong>na</strong>rodnu alijansu za borbu protiv<br />
islama. U intervjuu za Associated Press,<br />
Wilders je <strong>na</strong>javio da će svoju antiislamsku<br />
alijansu za početak osnovati u<br />
SAD-u, Ka<strong>na</strong>di, Britaniji, Francuskoj<br />
i Njemačkoj. “Poruka ‘stop islamu,<br />
odbra<strong>na</strong> slobode’, je poruka koja nije<br />
važ<strong>na</strong> samo za Holandiju nego za cijeli<br />
zapadni svijet”, kaže Wilders. Nažalost,<br />
iako će mnogi reći da su osobe<br />
kao Geert Wilders nebitne, stvarno<br />
stanje <strong>na</strong> terenu daje <strong>na</strong>m sasvim drugu<br />
sliku. Ne treba smetnuti s uma da<br />
je Geert Wilders <strong>na</strong> tek završenim parlamentarnim<br />
<strong>izbor</strong>ima u Holandiji za<br />
svoje antiislamske ideje dobio podršku<br />
od skoro milion i po Holanđa<strong>na</strong>.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
50
Malezija<br />
Udala se u 108. godini<br />
V uk Kundor iz Male-<br />
Vzije, koja je proslavila V108. rođendan, udala se<br />
za 70 godi<strong>na</strong> mlađeg Muhameda<br />
Nur Musu, koji<br />
je ubrzo poslije vjenčanja<br />
otišao u bolnicu zbog problema<br />
sa drogom. Mislila<br />
je da joj se muž neće vratiti<br />
<strong>na</strong>kon što se izliječi,<br />
pa je već pro<strong>na</strong>šla novog<br />
kandidata za mladoženju,<br />
ali je otkazala sve planove<br />
za novo venčanje kada je<br />
Musa po završenom liječenju<br />
stigao kući. “Mislila<br />
sam da ću morati i 23. put<br />
da se udajem, ali <strong>na</strong> sreću<br />
Musa se vratio. Sreć<strong>na</strong> sam<br />
zbog toga, jer ga mnogo<br />
volim i bila sam pomalo<br />
nesigur<strong>na</strong> dok je bio <strong>na</strong> liječenju”,<br />
rekla je Vuk. “Nadam se da će mi<br />
Musa biti posljednji suprug. Nema<br />
razloga da me ostavlja, jer sve bračne<br />
dužnosti obavljam kao svaka druga<br />
že<strong>na</strong>”, rekla je Vuk.<br />
Hrvatska<br />
Jadranska ruta <strong>na</strong>dmenih<br />
arapskih šeika<br />
Foto islamneta<br />
Irački Kurdi krijumčare <strong>na</strong>ftu u Iran: Na fotografiji se vidi kolo<strong>na</strong> od<br />
nekoliko stoti<strong>na</strong> cisterni punih <strong>na</strong>fte kako se kreće preko planine Haj<br />
Omran <strong>na</strong> granici između Iraka i Ira<strong>na</strong>. Uprkos sankcijama SAD, irački<br />
Kurdi skoro svakodnevno <strong>na</strong> ovaj <strong>na</strong>čin krijumčare, odnosno prodaju<br />
<strong>na</strong>ftu Iranu.<br />
Ljeto je godišnje doba kada bogati<br />
arapski šeici i njihovi potomci<br />
pohode svjetske turističke<br />
desti<strong>na</strong>cije gdje nemilice troše desetine<br />
milio<strong>na</strong> američkih dolara.<br />
Tako su arapski bogati šeici i ove<br />
godine sa svojim super luksuznim<br />
jahtama uplovili u Jadransko more<br />
gdje pokušavaju potrošiti svoje<br />
milione. Prema izvještajima hrvatskih<br />
medija, u Hvaru se ovih da<strong>na</strong><br />
usidrio sin šeika Abdullaha Saleha<br />
Kamela, predsjednika Islamske<br />
privredne i industrijske komore i<br />
generalnog savjeta islamskih ba<strong>na</strong>ka.<br />
Ono što privlači pažnju u<br />
po<strong>na</strong>šanju bogatog saudijskog šeika<br />
Kamela svakako je oholost i<br />
razbacivanje. “Svugdje gdje dođemo<br />
potrošimo <strong>na</strong>jmanje dva, tri<br />
milio<strong>na</strong> dolara. Ako nemamo gdje<br />
potrošiti makar milion, ni ne silazimo<br />
s broda”, objasnio je bogati i<br />
<strong>na</strong>dmeni Saudijac. Šeik Abdullah<br />
Saleh Kamel zauzima visoko 12.<br />
mjesto <strong>na</strong> listi <strong>na</strong>jbogatijih Arapa.<br />
Vrijednost mu se procjenjuje <strong>na</strong><br />
5,3 milijardi dolara.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
51
Svijet medija<br />
Vladajuća imperijal<strong>na</strong> doktri<strong>na</strong><br />
Iranska opasnost<br />
(The Iranian Threat)<br />
Iran, z<strong>na</strong>či, ne predstavlja<br />
vojnu opasnost. Ali to ne<br />
z<strong>na</strong>či da ga Washington<br />
može tolerirati. Sa svojim<br />
zastrašujućim potencijalom<br />
Iran predstavlja nelegalnu<br />
suverenost, koja smeta<br />
globalnim ciljevima<br />
SAD-a. Prije svega smeta<br />
<strong>na</strong>stojanjima Amerike<br />
da kontrolira energetske<br />
resurse Bliskog istoka,<br />
nešto čemu američki<br />
planeri od završetka<br />
Drugog svjetskog rata<br />
pridavaju posebnu pažnju<br />
jer se <strong>na</strong> ovaj <strong>na</strong>čin<br />
garantira “supstancijal<strong>na</strong><br />
kontrola svijeta”, kako<br />
je to jednom izjavio<br />
A. A. Berle, jedan od<br />
<strong>na</strong>jutjecajnijih ljudi<br />
američke doktrine<br />
Piše: Noam Chomsky*<br />
Prijevod: Sejfudin Dizdarević<br />
Akut<strong>na</strong> opasnost od Ira<strong>na</strong> je<br />
A<strong>na</strong>jteža vanjskopolitička kriza<br />
AObamine administracije. Od Aovog polaze utjecajni politički krugovi.<br />
Nedavno je američki Kongres<br />
pooštrio sankcije protiv Ira<strong>na</strong>. Na<br />
afričkom ostrvu Diego Garcia SAD<br />
pojačavaju svoje ofanzivne kapacitete.<br />
Stanovništvo je protjerano da bi SAD<br />
mogle da izgrade ogromnu<br />
vojnu bazu i tako bili u stanju<br />
izvršiti vojne operacije <strong>na</strong><br />
Bliskom istoku i centralnoj<br />
Aziji. Kako izvještava američka<br />
mor<strong>na</strong>rica, ka Diego<br />
Garciji poslan je prateći brod<br />
podmornica koje se kreću <strong>na</strong><br />
nuklearni pogon i koje kon-<br />
troliraju dalekosežne tile. Škotske novine<br />
projek-<br />
Sunday<br />
Herald<br />
posjeduju izvještaj u<br />
kojemu stoji da u <strong>na</strong>jvažnije<br />
oružje koje je Obama tamo<br />
poslao spadaju tzv. “probijači<br />
bunkera” (“bunker busters”)<br />
koji se upotrebljavaju da<br />
unište podzemne građevine.<br />
Izuzimajući atomsko <strong>na</strong>oružanje,<br />
one su <strong>na</strong>jjače oružje<br />
u arse<strong>na</strong>lu. Planovi za „masivne<br />
i efektivne penetracije”<br />
pokrenuti su još za vrijeme<br />
Bushove administracije. Ali<br />
stvar se oduljila. Tek što je<br />
Obama postao predsjednik,<br />
ubrzao je njezinu implementaciju.<br />
Ovo oružje je nekoliko godi<strong>na</strong><br />
ranije nego što je planirano stacionirano<br />
i upereno posebno protiv Ira<strong>na</strong>.<br />
Izraelski aspekt gledanja <strong>na</strong> događaje<br />
Dan Plesch, direktor Center for<br />
Inter<strong>na</strong>tio<strong>na</strong>l Studies and Diplomacy<br />
pri Univerzitetu u Londonu, kaže:<br />
“Naoružanje je maksimalno ubrzano da<br />
bi se uništio Iran. Već sada su američki<br />
bombarderi i dalekosežne rakete u stanju<br />
da u roku od nekoliko sati unište 10.000<br />
ciljeva u Iranu. Od 2003. godine američki<br />
arse<strong>na</strong>l oružja se učetverostručio.”<br />
Terorističke<br />
aktivnosti<br />
za koje se<br />
optužuje Hamas<br />
ili Hezbollah<br />
su ništa u<br />
poređenju sa<br />
američkoizraelskim<br />
terorom u<br />
regionu.<br />
Obama je samo ubrzao ovaj proces.<br />
Arapska štampa izvještava da je američka<br />
flota (zajedno sa jednim izraelskim brodom)<br />
prošla kroz Suecki ka<strong>na</strong>l<br />
i da je <strong>na</strong> putu u Perzijski<br />
zaljev. Njihov zadatak je da<br />
“<strong>na</strong>dgledaju sankcije protiv<br />
Ira<strong>na</strong> i da kontroliraju brodove<br />
koji ulaze i izlaze iz Ira<strong>na</strong>”.<br />
Britanski i izraelski mediji<br />
izvještavaju da je Saudijska<br />
Arabija otvorila zračni prostor<br />
za bombardere (što Rijad<br />
demantira). Predsjednik američkog<br />
generalštaba admiral<br />
Michael Mullen je <strong>na</strong> putu<br />
iz Afganista<strong>na</strong> posjetio Izrael<br />
gdje se susreo sa glavnokomandujućim<br />
izraelske vojske<br />
Gabi Ashke<strong>na</strong>zijem kao i<br />
izraelskom tajnom službom.<br />
Kako izvještavaju izraelske<br />
novine Haaretz, “u centru<br />
razgovora bile su pripreme<br />
koje moraju biti urađene kako<br />
od strane Izraela tako i od<br />
SAD-a u pogledu Ira<strong>na</strong> koji<br />
vjerovatno posjeduje nuklearne<br />
kapacitete”. Mullen je tom<br />
prilikom podvukao: “Uvijek<br />
pokušavam da izazove gledam sa izraelskog<br />
aspekta.” Rastuće prijetnje vojnom<br />
intervencijom protiv Ira<strong>na</strong> predstavljaju<br />
kršenje UN čarte. Posebno se kose<br />
sa UN-ovom Rezolucijom 1887 izglasanom<br />
u septembru 2009. godine. O<strong>na</strong><br />
apelira <strong>na</strong> sve zemlje članice da se nesuglasice<br />
oko nuklearnog programa riješe<br />
diplomatski – shodno čarti Ujedinjenih<br />
<strong>na</strong>cija koja zabranjuje upotrebu sile, ali i<br />
PRIJETNJU silom. Nekoliko uglednih<br />
a<strong>na</strong>litičara <strong>na</strong>vodnu iransku prijetnju<br />
opisuju skoro apokaliptičnim rječnikom.<br />
Amitai Etzioni upozorava: “SAD se<br />
moraju suočiti sa Iranom ili odustati od<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
52
Bliskog istoka.” Etzioni podvlači da će se<br />
zemlje regio<strong>na</strong> okrenuti Iranu “kao velesili”<br />
ako iranski nuklearni program bude<br />
uspješan, među njima Turska i Saudijska<br />
Arabija. Nešto racio<strong>na</strong>lnije ova bi se izjava<br />
mogla ovako protumačiti: možda bi se<br />
mogao formirati regio<strong>na</strong>lni savez koji bi<br />
bio neovisan od SAD-a. U američkom<br />
vojnom žur<strong>na</strong>lu Military Review<br />
Etzioni<br />
požuruje SAD <strong>na</strong> <strong>na</strong>pad <strong>na</strong> Iran – ne<br />
samo <strong>na</strong> iranske nuklearke nego i <strong>na</strong> vojne<br />
kao i <strong>na</strong> infrastrukturne (z<strong>na</strong>či civilne)<br />
ciljeve. “Vojni udar ove vrste bio bi isto<br />
kao i sankcije. On bi prouzrokovao ‘bol’<br />
sa ciljem promjene po<strong>na</strong>šanja, ali sa veoma<br />
moćnijim sredstvima”, piše Etzioni.<br />
Strategija “voj<strong>na</strong> ravnoteža’’<br />
Ostavimo okrutni vokabular po strani<br />
i upitajmo se: U čemu se uopće sastoji<br />
iranska prijetnja? Odgovor <strong>na</strong> ovo<br />
daje <strong>na</strong>m studija “Inter<strong>na</strong>tio<strong>na</strong>l Institute<br />
of Strategic Studies’’ objavlje<strong>na</strong> u aprilu<br />
2010. godine pod <strong>na</strong>zivom “Military<br />
Balance 2010’’. Bez sumnje, okrutni klerikalni<br />
režim Ira<strong>na</strong> predstavlja opasnost<br />
za svoje građane. Ali, po ovom pitanju<br />
ne rangiraju više u odnosu <strong>na</strong> druge režime<br />
u regionu koji su američki saveznici.<br />
Međutim, to spomenuti institut ne interesuje.<br />
Njihove brige su da li bi Iran mogao<br />
biti opasnost po regiju i po svijet. Studija<br />
dolazi do zaključka da Iran ne predstavlja<br />
vojnu opasnost. Vojni izdaci Ira<strong>na</strong> su<br />
“relativno niski – u poređenju sa onima<br />
u regiji” – i iznose samo 2% onoga šta<br />
Amerika u ovom pogledu troši. Iranska<br />
voj<strong>na</strong> doktri<strong>na</strong> je krajnje “defenziv<strong>na</strong>…<br />
i ima cilj da spriječi invaziju i da diplomatskim<br />
putem riješi neprijateljstva.”<br />
Iran je tek “ograničeno u mogućnosti da<br />
van svojih granica primijeni silu”. Što se<br />
tiče nuklearnih mogućnosti spomenuta<br />
studija kaže: “Iranski nuklearni program<br />
i volja (Ira<strong>na</strong>) da drži otvorenom opciju<br />
za proizvodnju nuklearnog oružja su sastavni<br />
dio iranske strategije zastrašivanja”.<br />
Iran, z<strong>na</strong>či, ne predstavlja vojnu opasnost.<br />
Ali to ne z<strong>na</strong>či da ga Washington može<br />
tolerirati. Sa svojim zastrašujućim potencijalom,<br />
Iran predstavlja nelegalnu suverenost,<br />
koja smeta globalnim ciljevima<br />
SAD-a. Prije svega smeta <strong>na</strong>stojanjima<br />
Amerike da kontrolira energetske resurse<br />
Bliskog istoka, nešto čemu američki<br />
planeri od završetka Drugog svjetskog<br />
rata pridaju posebnu pažnju jer se <strong>na</strong> ovaj<br />
<strong>na</strong>čin garantira “supstancijal<strong>na</strong> kontrola<br />
svijeta”, kako je to jednom izjavio A. A.<br />
Berle, jedan od <strong>na</strong>jutjecajnijih ljudi američke<br />
doktrine. Ali iranska prijetnja nije<br />
samo u njegovom zastrašujućem potencijalu.<br />
Iran pokušava da proširi svoj utjecaj.<br />
U spomenutoj studiji to je ovako formulirano:<br />
Iran “destabilizira” region. Kada<br />
SAD okupiraju iranske susjedne zemlje,<br />
tako nešto se zove “Stabilizacija”. Kada<br />
Iran pokušava da proširi svoj utjecaj <strong>na</strong><br />
susjedne zemlje, onda je to “destabilizacija”<br />
i jednostavno ilegalno. Da se <strong>na</strong> ovom<br />
mjestu prisjetimo da je odabir pojmova<br />
već postao ruti<strong>na</strong>. Poz<strong>na</strong>ti vanjskopolitički<br />
a<strong>na</strong>litičar James Chace, nekadašnji novi<strong>na</strong>r<br />
<strong>na</strong>jvažnijeg glasila Establishmenta<br />
“Foreign Affairs”, koristi ovaj termin u<br />
smislu US doktrine kada je objasnio da<br />
se Chile mora “destabilizirati” (rušenjem<br />
demokratski izabrane vlade Allendea i<br />
instaliranjem diktature Pinočea), da bi<br />
se zemlja onda “stabilizirala”. Po pitanju<br />
“iranske krivice’’ studija <strong>na</strong>vodi da Iran<br />
podržava terorizam kada <strong>na</strong>jvažnijim<br />
političkim s<strong>na</strong>gama u Libanu i Palestini,<br />
Hezbollahu i Hamasu, čuva leđa.<br />
Prilikom zadnjih <strong>izbor</strong>a u Libanu (2009.<br />
godine) koalicija sa Hezbollahom je pobijedila.<br />
Hamas je 2006. godine pobijedio<br />
<strong>na</strong> <strong>izbor</strong>ima u Palestini. Kao odgovor <strong>na</strong><br />
to, Amerika i Izrael odlučili su hermetički<br />
zatvoriti Gazu da bi kaznili “kretene”<br />
koji su <strong>na</strong> slobodnim <strong>izbor</strong>ima pogrešno<br />
birali. Radilo se o jedinim relativno slobodnim<br />
<strong>izbor</strong>ima u arapskom svijetu.<br />
Ovo otkriva cijelo licemjerstvo Amerike<br />
koja izdašno podržava diktatore u regionu<br />
kao i Obamin hvalospjev za okrutnog<br />
egipatskog diktatora Mubaraka, za vrijeme<br />
svoga poz<strong>na</strong>tog govora islamskom<br />
svijetu u Kairu. Terorističke aktivnosti za<br />
koje se optužuje Hamas ili Hezbollah su<br />
ništa u poređenju sa američko-izraelskim<br />
terorom u regionu. Ipak se isplati baciti<br />
pogled <strong>na</strong> njih. 25. maja Liban slavi svoj<br />
<strong>na</strong>cio<strong>na</strong>lni praznik – “dan oslobođenja”.<br />
Dan je z<strong>na</strong>k sjećanja izraelskog povlačenja<br />
iz južnog Liba<strong>na</strong> koji je uslijedio <strong>na</strong>kon<br />
22 godine okupacije. Ovo povlačenje<br />
bila je posljedica Hezbollahovog otpora.<br />
U ovom kontekstu, izraelski zvaničnici,<br />
kao što je Ephraim Sneh, govore o “iranskoj<br />
agresiji” protiv Izraela – u Libanu<br />
kojeg je okupirao Izrael. I ovo odgovara<br />
normalnom hegemonijskom vokabularu.<br />
Predsjednik John F. Kennedy osudio je<br />
“unutarnji <strong>na</strong>pad, kojim manipulira sjever”.<br />
Mislio je <strong>na</strong> <strong>na</strong>pad južnovijet<strong>na</strong>mskog<br />
otpora <strong>na</strong> Kennedyjeve bombardere,<br />
protiv hemijskog oružja, protiv protjerivanja<br />
vijet<strong>na</strong>mskih seljaka u logoru, koji<br />
su de facto bili konc-logori, kao i druge<br />
dobro<strong>na</strong>mjerne mjere ovakve vrste. Čak<br />
i Kennedyjev tadašnji UN ambasador<br />
Adlai Stevenson, ju<strong>na</strong>k liberalaca, kritizirao<br />
je“unutarnju agresiju”. Z<strong>na</strong>či, kada<br />
su Sjeverovijet<strong>na</strong>mci pomagali svojim<br />
sugrađanima <strong>na</strong> jugu protiv okupacije<br />
njihove zemlje od strane SAD-a, to je bila<br />
“agresija” i kao takva se nije mogla tolerirati<br />
jer je predstavljala miješanje u pravednu<br />
misiju Washingto<strong>na</strong>. I Kennedyjevi<br />
savjetnici, Arthur Schlesinger i Theodore<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
53<br />
*Noam Chomsky je profesor<br />
<strong>na</strong> lingvistike <strong>na</strong> Massachusetts<br />
Institute of Technologie<br />
(MIT) i 1960-ih godi<strong>na</strong><br />
svojim je tezama revolucionirao<br />
teorije o jeziku i mišljenju.<br />
Istovremeno je jedan od <strong>na</strong>jpoz<strong>na</strong>tijih<br />
i <strong>na</strong>joštrijih kritičara<br />
trenutnog svjetskog poretka<br />
američkog imperijalizma.<br />
Sorenson koji su slovili za umjerene, hvalili<br />
su intervenciju Washingto<strong>na</strong> kojom<br />
je trebalo stati ukraj “agresiji” u Južnom<br />
Vijet<strong>na</strong>mu. Ovu tzv. “agresiju” vodio je<br />
domaći pokret otpora (što bi ova dvojica<br />
savjetnika trebali z<strong>na</strong>ti, jer su z<strong>na</strong>li za izvještaje<br />
američke tajne službe). Američki<br />
generalštab je 1955. izdao nekoliko definicija<br />
“agresije”, među kojima i za “agresiju<br />
bez oružja, kao što je političko vođenje<br />
rata ili subverzija”. Kada u jednoj zemlji<br />
dođe do pobune protiv SAD-u podobne<br />
policijske države, onda je to “agresija” - ili<br />
gore spomenuti <strong>izbor</strong>i sa pogrešnim ishodom.<br />
I u akademskim krugovima i u<br />
političkim komentarima ovakav je vokabular<br />
normalan. Po njima je ovo sasvim<br />
normalno – jer ti ljudi polaze od toga da<br />
cijeli svijet pripada <strong>na</strong>ma. Hamas pruža<br />
otpor izraelskoj vojnoj okupaciji kao i<br />
okrutnim i ilegalnim akcijama Izraelaca<br />
u okupiranim teritorijama. Hamas se<br />
optužuje da ne priz<strong>na</strong>je Izrael. Ali kako<br />
SAD tako i Izrael ne samo da ne priz<strong>na</strong>ju<br />
Palestinu nego se decenijama brinu da<br />
palestinska država ne poprimi oblik i da<br />
nikako ne može ni opstati; partijski program<br />
vladajuće izraelske stranke iz 1999.<br />
godine isključuje mogućnost postojanja<br />
palestinske države.<br />
Politika izlivenog olova<br />
Hamas se optužuje da gra<strong>na</strong>tira<br />
izraelska pogranič<strong>na</strong> <strong>na</strong>selja. To su bez<br />
sumnje krimi<strong>na</strong>lni akti. Ali, oni su samo<br />
djelić sile koju Izrael primjenjuje <strong>na</strong>spram<br />
Palestine. Ovdje je važno imati <strong>na</strong> umu<br />
da SAD i Izrael veoma dobro z<strong>na</strong>ju kako<br />
se može zaustaviti teror <strong>na</strong>d kojim se neprestano<br />
zgražavaju. Tako je Izrael priz<strong>na</strong>o<br />
da Hamas 2008. godine nije ispalio<br />
nijednu gra<strong>na</strong>tu prema Izraelu, dokle<br />
god je Izrael poštovao, barem djelimično,<br />
sporazum o prekidu vatre. Izrael je odbio<br />
produžiti ovaj sporazum i izabrali su sprovesti<br />
ubilačku akciju “izliveno olovo” protiv<br />
Gaze. To je bilo u decembru 2008. godine.<br />
Amerika je bez pogovora stajala iza<br />
ove zloči<strong>na</strong>čke agresije – za koju nije postojalo<br />
ni <strong>na</strong>jmanje pravno niti moralno<br />
opravdanje. Uprkos ozbiljnim deficitima,<br />
Turska u islamskom svijetu predstavlja
model demokratskog uređenja<br />
društva. Izbori u Turskoj su<br />
slobodni. Ali SAD masivno<br />
kritizira Tursku. Najočitije je<br />
to bilo u slučaju kada Turska<br />
nije htjela da učestvuje u invaziji<br />
<strong>na</strong> Irak – čemu se protivilo<br />
95% turskih građa<strong>na</strong>. Zbog<br />
ovoga su uslijedile britke kritike<br />
iz Washingto<strong>na</strong>: Turska<br />
nije shvatila kako treba da se<br />
po<strong>na</strong>ša jed<strong>na</strong> demokratska<br />
zemlja. Mi pod demokratijom<br />
podrazumijevamo da SAD<br />
odlučuje šta treba da bude urađeno,<br />
a ne šta <strong>na</strong>rod skoro jednoglasno<br />
želi. Turska je opet<br />
<strong>na</strong>vukla gnjev Amerike, ovaj<br />
put pod Obaminom administracijom,<br />
kada je zajedno sa<br />
Brazilom isposlovala dogovor s<br />
ciljem ograničavanja obogaćivanja<br />
iranskog ura<strong>na</strong>. Obama<br />
je u jednom pismu upućenom<br />
brazilskom predsjedniku Lula<br />
da Silvi pozdravio ovu inicijativu<br />
– vjerovatno misleći da je osuđe<strong>na</strong> <strong>na</strong><br />
propast i da će se to moći iskoristiti kao<br />
propagandno oružje proiv Ira<strong>na</strong>. Kada se<br />
inicijativa pokazala uspješnom, SAD su<br />
bile van sebe od gnjeva i požurili su da<br />
potkopaju inicijativu izglasavajući pred<br />
UN-om rezoluciju u kojoj su bile nove<br />
sankcije protiv Ira<strong>na</strong>. Po ko z<strong>na</strong> koji put<br />
Washington je reagirao ofanzivno – da<br />
osigura da se niko ne smije miješati u<br />
američku kontrolu u regionu. Nije bilo<br />
izne<strong>na</strong>đujuće da su Turska i Brazil glasali<br />
protiv američkih sankcija. Liban, zemlja<br />
iz regio<strong>na</strong> sa sjedištem u Vijeću sigurnosti,<br />
ostala je suzdrža<strong>na</strong>. Ove akcije su dodatno<br />
iritirale Washington. Philip Gordon,<br />
jedan od vrhovnih diplomata Obamine<br />
vlade za odnose sa Evropom, upozorio je<br />
Tursku da za njezino po<strong>na</strong>šanje neće biti<br />
razumijevanja u SAD-u. Kako ga citira<br />
AP, on je izjavio da Turska mora “pokazati<br />
da je u partnerstvu sa Zapadom.” Ovo<br />
je bio jedan od “rijetkih ukora <strong>na</strong> račun<br />
NATO partnera”, prenosi AP.<br />
I politička nomenklatura se jasno<br />
pozicionirala. Za Steve<strong>na</strong> A. Cooka,<br />
akademičara “Council on Foreign<br />
Relations”, pitanje glasi: “Kako možemo<br />
držati Tursku <strong>na</strong> uzdama?” Da bi o<strong>na</strong> –<br />
kao i sve dobre demokrate – slijedila <strong>na</strong>še<br />
direktive. Naslov u “New York Timesu’’<br />
pokazao je rasprostranjeno raspoloženje:<br />
“Iran Deal Seen As Spot on Brazilian<br />
Leader’s Legacy’’ (Sporazum sa Iranom<br />
je mrlja <strong>na</strong> brazilskom predsjedničkom<br />
mandatu). Drugim riječima: Ili ćeš raditi<br />
kako ti mi kažemo, ili… Niko ne želi<br />
da Iran ima nuklearno <strong>na</strong>oružanje – niti<br />
bilo koja druga zemlja. Jedan od mogućih<br />
puteva smanjivanja ili odstranjivanja<br />
ove opasnosti je stvaranje<br />
zone bezatomskog <strong>na</strong>oružanja<br />
(Nuclear Weapons Free<br />
Zone (NWFZ)) <strong>na</strong> Srednjem<br />
i Bliskom istoku. Na konferenciji<br />
o zabrani upotrebe<br />
nuklearnog oružja, koja<br />
je održa<strong>na</strong> početkom maja<br />
2010. godine, ovo je ponovo<br />
bilo tematizirano. Egipat trenutno<br />
predsjedava 118 nesvrstanih<br />
zemalja i u toj funkciji<br />
su predložili da konferencija<br />
podrži plan o uspostavljanju<br />
pregovora o NWFZ <strong>na</strong><br />
Srednjem i Bliskom istoku.<br />
Zapad je – uključujući i SAD<br />
– već 1995. godine dao svoju<br />
saglasnost o jednoj takvoj<br />
zoni. Washington se formalno drži svoje<br />
saglasnosti, ali traže da se Izrael izuzme<br />
iz ugovora. Na konferenciji o zabrani<br />
upotrebe nuklearnog oružja ministrica<br />
vanjskih poslova Hillary Clinton izjavila<br />
je da vrijeme još nije zrelo za jednu takvu<br />
zonu. Istovremeno je Washington insistirao<br />
da se nijedan zahtjev koji traži da se<br />
Izrael stavi pod kontrolu Među<strong>na</strong>rodne<br />
agencije za atomsku energiju ne može<br />
prihvatiti. Kao što nije prihvatljivo da<br />
se <strong>na</strong> zemlje članice potpisnice apelira<br />
da otkriju informacije o “izraelskim<br />
nuklearkama, nuklearnim aktivnostima<br />
uključujući informacije o isporukama<br />
nuklearnog materijala Izraelu”.<br />
Obami<strong>na</strong> taktika izbjegavanja ovakvih<br />
stvari je da preuzme poziciju Izraela. A<br />
o<strong>na</strong> izgleda ovako: svi ovi prijedlozi zavise<br />
od toga da li će doći do odlučujućeg<br />
mirovnog sporazuma – nečega što<br />
Kada u jednoj<br />
zemlji dođe do<br />
pobune protiv<br />
SAD-u podobne<br />
policijske<br />
države, onda je<br />
to “agresija”. I<br />
u akademskim<br />
krugovima i<br />
u političkim<br />
komentarima<br />
ovakav je<br />
vokabular<br />
normalan, jer ti<br />
ljudi polaze od<br />
toga da cijeli<br />
svijet pripada<br />
<strong>na</strong>ma.<br />
Amerika može blokirati do u<br />
beskrajnost – i što je uspješno i<br />
radila u zadnjih 35 godi<strong>na</strong> (sa<br />
manjim, vremenski ograničenim<br />
izuzecima). Po izveštaju<br />
AP-a, Yukiya Amano, direktor<br />
Među<strong>na</strong>rodne agencije<br />
za atomsku energiju (IAEA),<br />
pozvao je ministre vanjskih<br />
poslova 151 zemlje članice da<br />
daju prijedloge <strong>na</strong> koji <strong>na</strong>čin<br />
bi se mogla realizirati rezolucija<br />
koja bi <strong>na</strong>tjerala Izrael da<br />
pristupi ugovoru o zabrani<br />
upotrebe nuklearnog oružja<br />
i da otvori svoje postrojbe<br />
za IAEA. Malo se izvještava<br />
o tome da su SAD i Velika<br />
Britanija već potvrdile svoju<br />
volju da se stvori NWFZ. To<br />
je bilo prije okupacije Iraka u<br />
2003. godini. Da bi invaziji<br />
dali bilo kakav pravni okvir,<br />
pozvali su se <strong>na</strong> rezoluciju<br />
687 Vijeća sigurnosti iz 1991.<br />
godine kojom je Irak pozvan<br />
da prekine sa razvojem<br />
oružja za masovno uništenje.<br />
Kasnije će obje zemlje tvrditi<br />
da to nisu uradile. Ali, ne dajmo<br />
se omesti njihovim isprikama.<br />
Ta rezolucija <strong>na</strong> koju<br />
su se 2003. godine pozivali,<br />
obavezuje sve zemlje potpisnice<br />
da se zauzmu za stvaranje<br />
NWFZ-a <strong>na</strong> Srednjem<br />
i Bliskom istoku. Da spomenem<br />
i to da Amerika stacioniranjem<br />
nuklearnog oružja<br />
<strong>na</strong> ostrvu Diego Garcia sabotira<br />
NWFZ. SAD također<br />
blokiraju uspostavljanje<br />
NWFZ-a u Pacifiku jer ne<br />
dozvoljava svojim “dependance”<br />
ostrvima da budu članice.<br />
Obamino retoričko obavezivanje<br />
nuklearnog razoružanja bilo je pohvaljeno<br />
– čak je dobio i Nobelovu <strong>na</strong>gradu<br />
za mir zbog toga. Praktični korak u<br />
ovom pravcu bilo bi uspostavljanje zo<strong>na</strong><br />
bezatomskog oružja. Jed<strong>na</strong> od opcija<br />
bila bi i ukidanje podrške za nuklearne<br />
programe zemljama koje nisu potpisale<br />
ugovor (Izrael, Indija i Pakistan). Ali kao<br />
i mnogo puta do sada – retorika je jedno,<br />
konkret<strong>na</strong> djela su drugo. Umjesto<br />
da praktičnim koracima smanje realnu<br />
i veliku opasnost (razvoj nuklearnog <strong>na</strong>oružanja),<br />
SAD poduzima velike korake<br />
da kontrolira regije Bliskog istoka koje<br />
posjeduju zalihe <strong>na</strong>fte. I ako nijedno<br />
drugo sredstvo ne pomaže, to će uraditi<br />
silom. Oni to moraju uraditi. To je razumljivo<br />
pa čak i ima smisla – pod uvjetom<br />
da vjerujete u vladajuću imperijalnu<br />
doktrinu.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
54
Srpska diplomatija<br />
Dupla falinka<br />
Jeremića Vuka<br />
FAZ završava čla<strong>na</strong>k da zbog ove “duple falinke” – muslimanskog<br />
i komunističkog porijekla – Vuk Jeremić je, da bi spriječio bilo<br />
kakvu sumnju u svoje srpstvo, primoran da bude veći Srbin od<br />
samog patrijarha. Ovaj mehanizam je vidljiv i kod kritičara<br />
muslima<strong>na</strong> koji su i sami muslimanskog porijekla<br />
Pripremio: Sejfudin Dizdarević<br />
Pod ovim motom dao bi se sažeti<br />
čla<strong>na</strong>k iz njemačkih dnevnih novi<strong>na</strong><br />
Frankfurter Allgemeine Zeitung<br />
(FAZ) od 27. 7. 2010. koji se osvrće <strong>na</strong> za-<br />
griženost ministra vanjskih poslova Srbije<br />
Vuka Jeremića po pitanju Kosova. Čla<strong>na</strong>k<br />
s <strong>na</strong>slovom “Besonders scharf” (Posebno<br />
oštro) polazi od konstatacije da se nijedan<br />
srpski političar takvim intenzitetom ne<br />
bori za povratak Kosova pod okrilje Beograda<br />
kao što to radi Jeremić. Povod a<strong>na</strong>lizi<br />
FAZ-a je njegova reakcija <strong>na</strong> odluku<br />
Među<strong>na</strong>rodnog suda pravde (MSP) donesenoj<br />
22. 7. 2010. u kojoj se kaže da se<br />
proglašenje nezavisnosti Kosova ne kosi sa<br />
postojećim među<strong>na</strong>rodnim <strong>pravo</strong>m. Jeremić<br />
u odluci MSP-a vidi puko “tehničko<br />
mišljenje” i da mu je draže Kosovo od<br />
članstva Srbije u EU. Kao jedno od objašnjenja<br />
za njegov tvrdolinijaški stav, čla<strong>na</strong>k<br />
<strong>na</strong>vodi njegovu porodičnu pozadinu koja<br />
ga mnogima u Srbiji čini sumnjivim i da<br />
zbog nje mora da bude “veći Srbin od patrijarha”,<br />
kako piše FAZ.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
55<br />
S majčine<br />
strane Vuk<br />
Jeremić potječe<br />
iz poz<strong>na</strong>te<br />
komunističke<br />
porodice<br />
Pozderac.<br />
Iako je vrijeme<br />
komunizma<br />
prošlo, klan je i<br />
dalje utjecajan<br />
te je u Bihaću<br />
<strong>na</strong> vlasti jedan<br />
od njihovih<br />
potomaka<br />
Hamdija<br />
Lipovača<br />
S majčine strane Vuk Jeremić potječe<br />
iz poz<strong>na</strong>te komunističke porodice<br />
Pozderac. Iako je vrijeme komunizma<br />
prošlo, klan je i dalje utjecajan te je<br />
u Bihaću <strong>na</strong> vlasti jedan od njihovih<br />
potomaka Hamdija Lipovača. Njihov<br />
zajednički predak pradjed Hakija<br />
Pozderac, u ratu se priključio partizanima<br />
te je Tito <strong>na</strong>kon rata njegov klan<br />
u<strong>na</strong>prijedio u jedan od <strong>na</strong>jutjecajnijih u<br />
Jugoslaviji.<br />
(Na ovom mjestu mala opaska;<br />
FAZ ni u ovakvom tekstu ne zaboravlja<br />
spomenuti spregu muslima<strong>na</strong> i <strong>na</strong>cista<br />
u Drugom svjetskom<br />
ratu, iz kojeg se crpi da<strong>na</strong>šnji<br />
mit o “islamofašizmu” koji<br />
maksimalno generiraju ratnohuškački<br />
krugovi SAD-a<br />
i Izraela, između ostalih i<br />
Stephen Schwarz, autor knjige<br />
“Dva lica islama”, prevedene<br />
<strong>na</strong> bosanski (pogledati<br />
više <strong>na</strong> Wikipediji pod pojmom<br />
“Islamofascism’’) te<br />
Hamdijino priključivanje<br />
partizanima <strong>na</strong>ziva “rijetkost”<br />
– implicirajući time da<br />
su se svi drugi borili <strong>na</strong> strani<br />
Hitlera.)<br />
Hakija Pozderac bio je<br />
ministar za ekonomiju, njegov<br />
brat Hamdija bio je član<br />
jugoslavenskog predsjedništva.<br />
FAZ<br />
je 1986. izvještavao<br />
da “u Sarajevu postoje dva<br />
prokomunistička muslimanska kla<strong>na</strong><br />
koji međusobno dijele utjecaj: Pozderci<br />
i Dizdarevići”.<br />
FAZ završava čla<strong>na</strong>k da zbog ove<br />
“duple falinke” – muslimanskog i komunističkog<br />
porijekla – Vuk Jeremić je,<br />
da bi spriječio bilo kakvu sumnju u svoje<br />
srpstvo, primoran da bude veći Srbin<br />
od samog patrijarha. Ovaj mehanizam<br />
je vidljiv i kod kritičara muslima<strong>na</strong> koji<br />
su i sami muslimanskog porijekla; stvari<br />
koje zastupaju osobe kao što su Ayan<br />
Hirsi Ali, Mi<strong>na</strong> Ahadi, Irshad Manji,<br />
Necla Kelek po pitanju “radikalnog<br />
rješenja pitanja islamizma” odavno su<br />
izašle iz legalnih okvira zemalja u kojima<br />
borave kao i prijedloga koje obični<br />
islamofobi zastupaju. Oni, slično kao i<br />
Jeremić, <strong>na</strong> ovaj <strong>na</strong>čin žele da odag<strong>na</strong>ju<br />
svaku sumnju – zbog porijekla koje im<br />
je u kolijevku stavljeno rođenjem – u<br />
njihovu posvećenost ideji koju zastupaju.<br />
Ili što bi <strong>na</strong>š <strong>na</strong>rod rekao: nema<br />
četnika dok ga muslimanka ne rodi.
Kutak za mlade<br />
Moralne i duhovne vrline prvih generacija muslima<strong>na</strong> (I): Iskrenost u zn<br />
strah od licemjerstva i pretvaranja!<br />
Iskren je o<strong>na</strong>j koji j<br />
skriva svoja dobra i lo<br />
“Tevhid” je ono što zdrav<br />
razum potvrđuje i prihvata.<br />
To je čisti monoteizam, i<br />
vjerovanje u jednoga Boga!<br />
Ako je Allah, dž.š., taj koji je<br />
stvorio nebesa i Zemlju, ako je<br />
Allah, dž.š., taj koji daje kišu i<br />
plodove, ako je Allah, dž.š., taj<br />
koji <strong>na</strong>m je dao rijeke i mora,<br />
Sunce i Mjesec, ako je Allah,<br />
dž.š., taj koji <strong>na</strong>m je dao noć i<br />
dan, ako je Allah, dž.š., taj koji<br />
<strong>na</strong>m je dao brda i bašče lijepe,<br />
ako je Allah, dž.š., taj koji se<br />
nevoljniku <strong>na</strong> molbu odaziva –<br />
pa kako da obožavamo nekog<br />
drugog mimo Njega!?<br />
Pripremio: Sead ef. Jasavić<br />
Allah, dž.š., kaže: “Iskreno is-<br />
Apovijedanje vjere dug je pre-<br />
Ama <strong>Allahu</strong>!’’<br />
(Ez-Zumer, 3)<br />
“Svako djelo koje čovjek čini, bilo<br />
ono vadžib/obavezno ili mustehabb/<br />
pohvalno, poput vjerovanja u Allaha,<br />
dž.š., i u Njegova Poslanika,<br />
sallallahu alejhi ve sellem, i ibadeta,<br />
kako onih tjelesnih tako i imovinskih,<br />
ljubavi prema <strong>Allahu</strong> i Njegovom<br />
Poslaniku, sallallahu alejhi ve<br />
sellem, i raznih oblika dobročinstva<br />
prema Allahovim stvorenjima –<br />
mora biti iskreno i samo u ime Allaha,<br />
dželle šanuhu, Gospodara svih<br />
svjetova, a nikako radi ljudi i njihove<br />
pohvale, niti bilo čega drugog,<br />
izuzev njihove dove. Za takve stvari<br />
se ne traži ništa od ljudi!” (Pogledaj:<br />
Medžmu’ul-Fetava, 1/190)<br />
Pokazatelj licemjerstva<br />
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,<br />
kaže: “Allah neće primiti/ukabuliti<br />
nijedno učinjeno djelo osim<br />
onoga koje je, iskreno, radi Njega<br />
učinjeno i kojim se želi Njegovo lice<br />
(gledanje u Njegovo lice <strong>na</strong> Sudnjem<br />
danu).” (Bilježi ga imam Nesai,<br />
6/25, u poglavlju El-Džihad. Hafiz<br />
el-Iraki, u valorizaciji djela Ihjau<br />
‘ulumi-din, kaže: La<strong>na</strong>c ove predaje<br />
je – hasen. Imam El-Munziri u djelu<br />
Et-Tergib ve-t-terhib, 1/24, kaže:<br />
La<strong>na</strong>c ove predaje je – dobar. Šejh<br />
Albani u djelu Es-Sahiha, br. 52,<br />
kaže: La<strong>na</strong>c ove predaje je – hasen.<br />
U Sahihu-n-Nesai’, br. 2943, kaže:<br />
La<strong>na</strong>c ove predaje je – hasen sahih.<br />
U komentaru ovog hadisa stoji:<br />
“Ovaj hadis, kao i njemu slični,<br />
ukazuje <strong>na</strong>m <strong>na</strong> to da djelo koje nije<br />
učinjeno radi Allaha, neće biti primljeno.<br />
U tom smislu su Allahove,<br />
dželle šanuhu, riječi: ‘Ko žudi da od<br />
Gospodara svoga bude lijepo primljen,<br />
neka čini dobra djela i neka, klanjajući<br />
se Gospodaru svome, ne smatra<br />
Mu ravnim nikoga!’<br />
(El-Kehf, 110) Iz<br />
ovog razloga dobra djela nevjernicima<br />
neće biti od pomoći <strong>na</strong> Sudnjem<br />
danu. Allah, dž.š., kaže: ‘I Mi ćemo<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
56<br />
pristupiti djelima njihovim koja su<br />
činili, i u prah i pepeo ih pretvoriti!’<br />
(El-Furkan, 23).” Ibrahim et-Tejmi,<br />
Allah mu se smilovao, rekao je:<br />
“Iskre<strong>na</strong> je o<strong>na</strong> osoba koja svoja do-<br />
bra djela krije kao što krije svoja loša<br />
djela!” Ša’abi, Allah mu se smilovao,<br />
rekao je: “Praksa istinskih učenjaka<br />
je da postupaju u skladu sa onim što<br />
z<strong>na</strong>ju, a kada tako učine, udalje se<br />
od običnog svijeta. Kada oni to primijete,<br />
počnu ih tražiti, a ulema još<br />
više od njih počne bježati, bojeći se<br />
da ne zapadnu u iskušenje u vjeri!”<br />
Fudajl b. ‘Ijad, Allah mu se smilovao,<br />
z<strong>na</strong>o je reći: “Ako primijetite da<br />
je nekom učenjaku ili pobožnjaku<br />
bilo drago da, kod vladara ili zaljubljenika<br />
u ovaj svijet, bude spomenut<br />
po dobru, z<strong>na</strong>jte da je ta osoba<br />
licemjer!” Sve <strong>na</strong>vedeno je zbog toga<br />
što iskrenost oslikava čovjekovu želju<br />
da, svojim z<strong>na</strong>njem i djelom, stekne<br />
ono što je kod Allaha, dželle šanuhu.<br />
U slučaju da ga neko vidi dok<br />
čini dobro djelo i bude mu drago<br />
zbog toga, on pri sebi ima skrivenog<br />
licemjerja, a skriveno licemjerje je, u<br />
očima prvih generacija muslima<strong>na</strong>,<br />
bio jedan od <strong>na</strong>jvećih grijeha, zbog<br />
toga što ono spada u “mali širk”<br />
(koji je <strong>na</strong> stepenu <strong>na</strong>jvećeg velikog<br />
grijeha), a svi z<strong>na</strong>mo da je širk, u<br />
svim oblicima, <strong>na</strong>jteži grijeh prema<br />
<strong>Allahu</strong>, dželle šanuhu! Stoga, dragi<br />
brate, dobro preispitaj svoje z<strong>na</strong>nje<br />
i djelo, i slobodno zaplači ako u njima<br />
otkriješ i trunku licemjerja, jer<br />
z<strong>na</strong>j da će se prema onome, ko se<br />
čineći dobra djela, pretvara i ko je<br />
licemjeran, Allah isto tako postaviti,
anju i djelima, i veliki<br />
ed<strong>na</strong>ko<br />
ša djela<br />
a ko bude želio da se za njegovo djelo<br />
čuje, Allah će učiniti da za njegov<br />
jad svi čuju. Tražimo od Allaha<br />
spasa <strong>na</strong> dunjaluku i ahiretu! Allah,<br />
dž.š., kaže: “O ljudi, klanjajte se<br />
Gospodaru svome, koji je stvorio vas<br />
i one prije vas, da biste bogobojazni<br />
bili; koji vam je Zemlju učinio posteljom,<br />
a nebo zdanjem; koji s neba spušta<br />
kišu i čini da s njom rastu plodovi,<br />
hra<strong>na</strong> za vas. Zato ne činite svjesno<br />
druge <strong>Allahu</strong> ravnim!”<br />
(El-Bekare,<br />
21-22.) Ovo su ajeti koji <strong>na</strong> <strong>na</strong>jbolji<br />
mogući <strong>na</strong>čin pojašnjavaju sve<br />
osnove i principe vjere, od potvrde<br />
postojanja Vrhovnog Stvoritelja i<br />
Njegovih savršenih svojstava: moći,<br />
z<strong>na</strong>nja, volje, života, mudrosti, i<br />
svih ostalih djela i postupka. Oni<br />
su potvrda da je ovaj svijet <strong>na</strong>stao<br />
i da je stvoren, i da ga nekada nije<br />
bilo. Oni su potvrda dviju vrsta tevhida<br />
(Božije jednoće): “Tevhidur-rrububijjeh”<br />
– vjerovanje da je Allah,<br />
dželle šanuhu, Vrhovni Gospodar<br />
svega, Stvoritelj i Vlasnik, i “tevhidul-uluhijjeh”<br />
– vjerovanje da je<br />
samo Allah, dž.š., istinski Bog, koji<br />
ima <strong>pravo</strong> da se obožava, i da, u to<br />
ime, bude voljen, samo se Njemu<br />
čini ibadet, upućuje dova, pred<br />
Njim pada <strong>na</strong> sedždu, samo Njemu<br />
se izražava <strong>pokornost</strong> i poniznost,<br />
iskazuje ljubav. Allah, dž.š., kaže:<br />
“O ljudi”<br />
– ovim se obraća cijelom<br />
čovječanstvu, svoj djeci Ademovoj/<br />
Adamovoj – svi ste vi Moja stvorenja,<br />
pa vam se zato i obraćam!<br />
“Klanjajte se Gospodaru svome’’<br />
–<br />
ovim riječima Allah, dž.š., <strong>na</strong>ređuje<br />
cijelom čovječanstvu, svim ljudima,<br />
da samo Njega obožavaju,<br />
i da mimo Njega svoja<br />
srca ne poklanjaju nikome!<br />
Riječi “Gospodaru svome”<br />
– rabbekum – eksplicite<br />
<strong>na</strong>m ukazuju <strong>na</strong> to da je<br />
svakome čovjeku obaveza<br />
robovati Stvoritelju i obožavati<br />
Ga, jer ako je On<br />
taj koji <strong>na</strong>s je stvorio, i<br />
obasipa <strong>na</strong>s raznim blagodatima,<br />
ako su u Njegovoj<br />
ruci <strong>na</strong>še duše i <strong>na</strong>ša tijela,<br />
i svaka ćelija <strong>na</strong>šeg organizma<br />
potpuno Njegova<br />
i samo Njemu pokor<strong>na</strong> –<br />
onda je <strong>na</strong>ša obaveza da<br />
Mu budemo zahvalni <strong>na</strong><br />
svemu tome, i da Mu budemo<br />
iskreno odani, samo<br />
Njegovi robovi, pa <strong>na</strong>m zbog toga<br />
i poručuje: “Klanjajte se Gospodaru<br />
svome”<br />
– a nije rekao: “Klanjajte<br />
se Bogu svome” – jer je “Rabb”<br />
Vrhovni Vladar, Stvoritelj svega,<br />
Onoga koji blagodati daje, koji se<br />
brine... Zdrav razum i neiskvare<strong>na</strong><br />
duša odvest će <strong>na</strong>s do zaključka da<br />
samo takvo Biće zaslužuje da Mu se<br />
robuje, i polaže <strong>pravo</strong> <strong>na</strong> obožavanje,<br />
i niko drugi mimo Njega! “Koji<br />
je stvorio vas”<br />
– ovim <strong>na</strong>s podsjeća<br />
<strong>na</strong> to zbog čega traži od <strong>na</strong>s da Mu<br />
robujemo i da Mu ibadetimo, samo<br />
Njemu Jedinom – zbog toga što <strong>na</strong>s<br />
je izveo iz nepostojanja, i što <strong>na</strong>s je iz<br />
ničega stvorio! Ljudi, sami po sebi,<br />
većinom ovo i potvrđuju, jer <strong>na</strong>s o<br />
tome obavještava i sljedeći kur’anski<br />
ajet, koji glasi: “A ako ih zapitaš ko<br />
ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’,<br />
Ako je samo<br />
Allah, dželle<br />
šanuhu, taj<br />
koji stvara,<br />
onda je On taj<br />
koji se smije<br />
obožavati! Po<br />
kojem osnovu,<br />
onda, čovjek<br />
sebi opravdava<br />
upućivanje<br />
dove/molitve<br />
ili poklanjanje<br />
nekome/<br />
nečemu što<br />
apsolutno<br />
ne zaslužuje<br />
da bude<br />
obožavano!?<br />
pa kuda se onda odmeću?”<br />
(Zuhruf, 87) Stoga, ako je<br />
samo Allah, dželle šanuhu,<br />
taj koji stvara, onda je On<br />
taj koji se smije obožavati!<br />
Otuda se <strong>na</strong>meće pitanje:<br />
Po kojem osnovu onda čovjek<br />
sebi opravdava upućivanje<br />
dove/molitve ili poklanjanje<br />
nekome/nečemu<br />
što apsolutno ne zaslužuje<br />
da bude obožavano!?<br />
Mudrosti stvaranja<br />
Ako smo svjesni toga<br />
da samo Allah, dželle šanuhu,<br />
stvara, i da niko<br />
drugi mimo Njega nema<br />
moć stvaranja; ako smo<br />
svjesni činjenice da je <strong>na</strong>š Stvoritelj<br />
Allah, kako da <strong>moj</strong>e i tvoje srce bude<br />
rob nekome drugom, mimo Njega!?<br />
Ovo je kur’anska metoda dokazivanja:<br />
isticanje u prvi plan Božijeg<br />
rububijjeta – stvaranja, upravljanja i<br />
vladanja – ljude bi trebalo <strong>na</strong>vesti<br />
<strong>na</strong> ispravan zaključak, ko je taj ko<br />
je dostojan obožavanja i za koga je<br />
dozvoljeno vezati svoje srce! “I one<br />
prije vas”<br />
– Allah, dž.š., <strong>na</strong>glašava i<br />
to da je osim tebe stvorio i one prije<br />
tebe: tvoje roditelje i sve prijašnje<br />
ljude! Niko nije učestvovao s Njime<br />
u njihovom niti u tvom stvaranju.<br />
On je Jedinstven u stvaranju, pa<br />
prema tome treba biti Jedinstven i<br />
u obožavanju! “Da biste bogobojazni/<br />
muttekije bili”<br />
– ovo je svrha ljud-<br />
skog postojanja i stvaranja! Da biste<br />
bili muttekije, vjernici, kako biste<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
57
Mu se pokoravali i kako biste Mu<br />
bili poslušni, kako biste Ga se sjećali<br />
i spominjali, a ne zaboravljali, kako<br />
biste Mu zahvaljivali, a ne nezahvalni<br />
bili! U ovome je pohranje<strong>na</strong> sva<br />
sušti<strong>na</strong> takvaluka! Allah, dž.š., kaže:<br />
“Džinne i ljude stvorio sam samo zato<br />
da bi Mi se klanjali!”<br />
(Ez-Zarijat,<br />
56) “Koji vam je Zemlju učinio posteljom,<br />
a nebo zdanjem, koji s neba<br />
spušta kišu, i čini da s njom rastu plo-<br />
dovi, hra<strong>na</strong> za vas.”<br />
– Allah, dželle<br />
šanuhu, spominje još jedan dokaz<br />
mudrosti Svoga stvaranja. Prvi je<br />
sadržan u osnovi stvaranja i <strong>na</strong>ziva<br />
se “dokazom inovacije i stvaranja”,<br />
dok drugi sadrži mudrosti (svrsishodnosti)<br />
svega stvorenog što se <strong>na</strong>ziva<br />
“dokazom pažnje i mudrosti”.<br />
Ova dva dokaza često se spominju u<br />
Kur’ani-kerimu, kao npr.: “Allah je<br />
Stvoritelj nebesa i Zemlje, On spušta<br />
s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju<br />
plodovi kojima se hranite, i daje<br />
vam da se koristite lađama koje plove<br />
morem voljom Njegovom, i daje vam<br />
da se rijekama koristite, i daje vam<br />
da se koristite Suncem i Mjesecom,<br />
koji se stalno kreću, i daje vam da se<br />
koristite noći i danom.”<br />
(Ibrahim,<br />
32-33) Allah, dželle šanuhu, prvo<br />
spominje stvaranje nebesa i Zemlje,<br />
a potom spominje i mudrost njihova<br />
stvaranja i koristi koje u sebi nose.<br />
U istom svjetlu možemo posmatrati<br />
i sljedeći ajet: “O<strong>na</strong>j koji je nebesa<br />
i Zemlju stvorio i koji vam spušta s<br />
neba kišu pomoću koje Mi dajemo da<br />
ozelene bašče prekrasne – nemoguće<br />
je da vi učinite da izraste drveće njihovo.<br />
Zar pored Allaha postoji drugi<br />
bog? Ne postoji, ali su oni <strong>na</strong>rod koji<br />
druge s Njim izjed<strong>na</strong>čuje; O<strong>na</strong>j koji<br />
je Zemlju prebivalištem učinio i kroz<br />
nju rijeke proveo i <strong>na</strong> njoj brda nepomič<strong>na</strong><br />
postavio i dva mora pregradio.<br />
Zar pored Allaha postoji drugi bog?<br />
Ne postoji, nego veći<strong>na</strong> njih u nez<strong>na</strong>nju<br />
živi; O<strong>na</strong>j koji se nevoljniku,<br />
kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo<br />
otklanja i koji vas <strong>na</strong> Zemlji <strong>na</strong>mjesnicima<br />
postavlja. Zar pored Allaha<br />
postoji drugi bog? Kako nikako pouku<br />
vi da primite! O<strong>na</strong>j koji vam u tmi<strong>na</strong>ma,<br />
<strong>na</strong> kopnu i <strong>na</strong> moru, put pokazuje<br />
i koji vjetrove kao radosnu vijest<br />
ispred milosti Svoje šalje. Zar pored<br />
Allaha postoji drugi bog?<br />
Kako je Allah visoko iz<strong>na</strong>d<br />
onih koji druge Njemu ravnim<br />
smatraju! O<strong>na</strong>j koji<br />
sve iz ničega stvara, koji će<br />
zatim to ponovo učiniti, i<br />
koji vam opskrbu s neba i<br />
iz zemlje daje. - Zar pored<br />
Allaha postoji drugi bog?<br />
Reci: “Dokažite, ako isti-<br />
nu govorite!”<br />
(En-Neml,<br />
60-64) Na drugom mjestu<br />
Allah, dželle šanuhu,<br />
Niko nije<br />
učestvovao<br />
s Njime u<br />
njihovom<br />
niti u tvom<br />
stvaranju. On<br />
je Jedinstven<br />
u stvaranju,<br />
pa prema<br />
tome treba biti<br />
Jedinstven i u<br />
obožavanju!<br />
kaže: “Stvaranje nebesa i Zemlje,<br />
smje<strong>na</strong> noći i da<strong>na</strong>, lađa koja morem<br />
plovi s korisnim tovarom za ljude,<br />
kiša koju Allah pušta s neba pa tako<br />
u život vraća zemlju <strong>na</strong>kon mrtvila<br />
njezi<strong>na</strong> – po kojoj je rasijao svakojaka<br />
živa bića, promje<strong>na</strong> vjetrova, oblaci<br />
koji između neba i Zemlje lebde – doista<br />
su dokazi za one koji imaju pa-<br />
meti.”<br />
(El-Bekare, 164)<br />
Logičan zaključak<br />
Allah, dželle šanuhu, stvorio je<br />
čvrsto tlo pod nogama ljudima i<br />
ostalim bićima – Zemlju, koju je<br />
<strong>na</strong>tkrio visokim krovom – nebesima;<br />
osnovu <strong>na</strong>stanka i razvoja čovječanstva<br />
i ostalih bića spustio je<br />
sa nebesa – vodu. Zemlju je učinio<br />
prikladnom za život, kretanje po<br />
njoj i privređivanje. Nebo je učinio<br />
omotačem i zaštitnikom<br />
stvorenjima <strong>na</strong> zemlji od<br />
raznoraznih spoljašnjih<br />
utjecaja – i u svemu tome<br />
nikakve mahane ne možemo<br />
<strong>na</strong>ći! Allah, dželle<br />
šanuhu, kaže: “Uzvišen<br />
je O<strong>na</strong>j u čijoj je ruci sva<br />
vlast – On sve može! O<strong>na</strong>j<br />
koji je dao smrt i život –<br />
da bi iskušao koji od vas<br />
će bolje postupati; On je<br />
Silni, O<strong>na</strong>j koji prašta.<br />
O<strong>na</strong>j koji je sedam nebesa<br />
jed<strong>na</strong> iz<strong>na</strong>d drugih stvorio<br />
– ti u onome što Milostivi<br />
stvara ne vidiš nikakva nesklada,<br />
pa ponovo pogledaj – vidiš<br />
li ikakav nedostatak, zatim ponovo<br />
više puta pogledaj, pogled će ti se<br />
vratiti klonuo i umoran (od traženja<br />
mahane).” (Mulk, 1-4) “Zato ne<br />
činite svjesno druge <strong>Allahu</strong> ravnim!”<br />
– razmisli samo o ovom zaključku<br />
koji je proizašao iz o<strong>na</strong>kvih uvodnih<br />
pojašnjenja. Razuman i logičan<br />
zaključak! “Tevhid” je ono što<br />
zdrav razum potvrđuje i prihvata.<br />
To je čisti monoteizam, i vjerovanje<br />
u jednog Boga! Ako je Allah, dž.š.,<br />
taj koji je stvorio nebesa i Zemlju,<br />
ako je Allah, dž.š., taj koji daje kišu<br />
i plodove, ako je Allah, dž.š., taj<br />
koji <strong>na</strong>m je dao rijeke i mora, Sunce<br />
i Mjesec, ako je Allah, dž.š., taj koji<br />
<strong>na</strong>m je dao noć i dan, ako je Allah,<br />
dž.š., taj koji <strong>na</strong>m je dao brda i bašče<br />
lijepe, ako je Allah, dž.š., taj koji se<br />
nevoljniku <strong>na</strong> molbu odaziva – pa<br />
kako da obožavamo nekog drugog<br />
mimo Njega!? Kako da pripisujemo<br />
Božanske osobine onima koji ih ne<br />
zaslužuju? Kako da stvorenja izdižemo<br />
<strong>na</strong> stepen Stvoritelja!?<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
58
Za sve informacije obratiti se <strong>na</strong> sljedeće kontakte:<br />
Za BiH: Tel./fax: 00 387 33 538 456 Za Švicarsku, Njemačku i Austriju:<br />
GSM: 00 387 62 157 180 00 41 792 753 835<br />
00 387 61 765 765 el_batar@hotmail.com<br />
ilum.d.o.o@gmail.com<br />
www.islamski-ducan.ch<br />
www.islamskaknjizara.com<br />
Autor:<br />
Dr. Muhammed ibn<br />
Abdurrahman el-Arifi<br />
Uvez: tvrdi<br />
Broj stranica: 331<br />
Cije<strong>na</strong>: 30 KM<br />
Uživaj u životu<br />
Život je jed<strong>na</strong> od <strong>na</strong>jvećih blagodati koje je Uzvišeni Allah<br />
podario čovjeku i stoga čovjek mora voditi raču<strong>na</strong><br />
kako će se prema njoj odnositi, kako će proživjeti život.<br />
Istaknuti učenjak dr. Muhammed b. Abdurrahman el-<br />
Arifi u svom best-selleru "Uživaj u životu" nudi <strong>na</strong>m niz<br />
savjeta koji će <strong>na</strong>m pomoći da ostvarimo istinski uspjeh u<br />
životu <strong>na</strong> ovome svijetu, kao i uspjeh <strong>na</strong> ahiretu. Prožeta<br />
nizom primjera iz života, ova knjiga će poslužiti kao<br />
praktičan vodič roditeljima u odgoju djece, učiteljima<br />
u podučavanju učenika, imamima u odnosu prema<br />
džematlijama, kao i svakom muslimanu i muslimanki<br />
koji žele svoj život proživjeti <strong>na</strong> <strong>na</strong>jljepši mogući <strong>na</strong>čin.<br />
USKORO<br />
Odgoj djece<br />
POSJETITE SAJAM ISLAMSKE KNJIGE<br />
Mjesto: KURŠUMLIJA MEDRESA (preko puta Begove džamije), Sarajevo<br />
Vrijeme: 15.12.2009. – 15.01.2010. godine<br />
POPUST<br />
OD 20 DO 50%
Iz arhiva<br />
Dio iz knjige “S<strong>na</strong>gom vjere do savršenstva duše”: Allahovo svjetlo<br />
Velika vijest<br />
Doseg pobjede, u borbi za<br />
savršenstvo duše, ovisi o<br />
s<strong>na</strong>zi čovjekovih htijenja<br />
i <strong>na</strong>stojanja. Treba samo<br />
s<strong>na</strong>žno htjeti, jer Islam lahko<br />
<strong>na</strong>lazi put do ljudske duše.<br />
Islam dobro poz<strong>na</strong>je njene<br />
sposobnosti i <strong>na</strong>rav. Prilazi<br />
joj o<strong>na</strong>ko kako Allah, dž.š.,<br />
određuje. A to je pravi put –<br />
Allahov put<br />
Piše: Munir Gavrankapetanović<br />
Dragi mladiću, djevojko, čovječe,<br />
ti koji vjeruješ, tebi govorim...<br />
Nalaziš se u svijetu<br />
koji te okružuje u svoj svojoj čudesnoj<br />
raznolikosti. Na svakom koraku<br />
susrećeš život koji <strong>na</strong>staje, traje i gasi<br />
se. Smrt, nijemi svjedok čuda, svakodnevno,<br />
u svim mogućim oblicima<br />
prolazi, bliže ili dalje, pored tebe.<br />
Kao da te želi upozoriti <strong>na</strong> ozbiljnost<br />
svih događaja koji se zbivaju. Zastaje<br />
ti dah pred sitnim bićima, koja otkrivaš<br />
mikroskopom, diviš se letu ptice,<br />
neumornom i plodonosnom radu<br />
pčele. Nemaš dovoljno riječi kojima<br />
iskazuješ svoje čuđenje pred složenošću<br />
mozga ili neshvatljivom građom<br />
ljudskog oka. Razmišljaš u noći<br />
o beskrajnim nebeskim prostorima,<br />
kad se pred tobom <strong>na</strong> vedrom nebu<br />
ukaže bezbroj zvijezda. Razmišljaš o<br />
ogromnim nebeskim tijelima, koja<br />
nepogrešivo i tačno plove kroz svemir<br />
u začuđujućoj tajnovitoj harmoniji.<br />
Vjerovatno, bar mišlju, pokušavaš da<br />
se upustiš u prostore vreme<strong>na</strong>, svemira<br />
i svega onog što se <strong>na</strong>lazi iza toga.<br />
Posigurno se pitaš: šta je to vrijeme?<br />
Otkada i dokada je sve ovo, sav ovaj<br />
život koji <strong>na</strong>s okružuje? Pitaš se otkuda<br />
dolaziš i kuda ideš.<br />
Pokušavaš prodrijeti u bit<br />
i smisao besko<strong>na</strong>čnog. Ali<br />
zastaješ, zastaješ, kao što<br />
su bezbrojni mnogi prije<br />
tebe zastajali umom i mišlju<br />
svojom. Zastaješ, kao<br />
što će ubuduće bezbrojni<br />
zastajati. Um čovječiji zastao<br />
pred zastorom koji se<br />
ne može proći. Iza njega je<br />
taj<strong>na</strong>, vječni nijemi zid, neprekid<strong>na</strong><br />
šutnja. Osjećaš,<br />
sigurno, usamljenost, <strong>na</strong>puštenost,<br />
možda izgubljenost<br />
u bespuću nez<strong>na</strong>nja i<br />
nerazjašnjivih tajni. Možda<br />
te hvata strah pred neizvjesnošću<br />
života, pred čudom<br />
smrti i nezaobilaznim grobom<br />
koji sve ljude, pa i tebe<br />
očekuje... Međutim, z<strong>na</strong>j,<br />
sigurno z<strong>na</strong>j: niko nije <strong>na</strong>pušten,<br />
niko nije sâm, niko<br />
nije izgubljen... Davno, vrlo<br />
davno, od prvog čovjeka<br />
Adema, a.s., pa kroz čitavu<br />
povijest Zemlje, Milostivi<br />
Allah, dž.š., Tvorac svega,<br />
u neizmjernoj Svojoj dobroti<br />
darivao je ljudskom rodu<br />
Svoju Veliku Poruku, Veliku<br />
Nauku, u kojoj obz<strong>na</strong>njuje tajnu i<br />
svrhu života, put vječne sreće i spasa.<br />
Objava <strong>na</strong>uke je dolazila preko niza<br />
časnih i odabranih ljudi, Božijih poslanika,<br />
sve do posljednjeg poslanika<br />
Muhammeda, a.s. On prenese Kur’an,<br />
koji će kao svjetlo Allahovo do konca<br />
svijeta obasjavati ljudski rod. Ta Velika<br />
Vijest bi objavlje<strong>na</strong> u Mekki, u<br />
Arabiji, pustinjskoj i tajnovitoj zemlji,<br />
u VII stoljeću po Isau, a.s. Tada Arabijom<br />
vladahu bezobzirni bogataši,<br />
Allah, dž.š.,<br />
hoće da se<br />
ljudi uzdignu<br />
do maksimalno<br />
mogućeg<br />
savršenstva,<br />
svojom<br />
borbom, svojim<br />
radom, svojom<br />
strpljivošću,<br />
svojom<br />
sposobnošću u<br />
otklanjanju zla<br />
iz svog tijela, iz<br />
svoje duše, iz<br />
svog života.<br />
robovlasnici, oholi i <strong>na</strong>dmeni silnici.<br />
Živjeli su u raskoši i obilju, a veći<strong>na</strong><br />
<strong>na</strong>roda tavorila je u neimaštini.<br />
Nemoral, orgije i ludačko<br />
pijančenje, bijaše osnov njihovog<br />
življenja. Služili su ih<br />
robovi i ropkinje, svedeni<br />
<strong>na</strong> položaj poslušnih životinja.<br />
Novac je gospodario<br />
dušama i tijelima. Zlato je<br />
postalo predmet obožavanja<br />
i jedi<strong>na</strong> vrijednost. Laži,<br />
prevare, krađa, ogovaranja,<br />
potvaranja, razvrat – carevali<br />
su u tom bolesnom<br />
društvu. Bijeda, glad i zaraze<br />
uništavali su siromašni<br />
svijet. Zakopava<strong>na</strong> su tek<br />
rođe<strong>na</strong> živa ženska djeca.<br />
Sve čovječno, sve plemenito<br />
što krasi čovjeka kao biće<br />
osobitog položaja <strong>na</strong> Zemlji,<br />
bijaše gotovo potpuno<br />
prekriveno velom zaborava.<br />
Stanovnici Arabije pali su<br />
<strong>na</strong> <strong>na</strong>jniže stepenice ljudskog<br />
dostojanstva. Kameni<br />
kumiri vladali su dušama<br />
idolopoklonika. Tmasti<br />
tmurni oblaci <strong>na</strong>dvili su se<br />
<strong>na</strong>d horizontima ljudskih<br />
dobrih <strong>na</strong>stojanja, vrli<strong>na</strong> i<br />
plemenitih pobuda. I u takvom<br />
crnom i teškom dobu<br />
rodio se u Mekki Muhammed,<br />
sin Abdullahov, od roda Hašimova<br />
iz pleme<strong>na</strong> Kurejš. U moru zla<br />
i poroka, kao rijetka luča svjetla, rastao<br />
je i razvijao se. Nasuprot silnoj<br />
premoći s<strong>na</strong>ga mraka, živješe Muhammed,<br />
plemenit, skroman, dobar,<br />
hrabar, krepostan i blag. Prozvaše ga<br />
Emin, to jest Vjerni, Pouzdani, Pošteni,<br />
zbog odlika njegovog karaktera.<br />
Oženi se, isto tako, dobrom i plemenitom<br />
ženom, časnom i poštenom<br />
Hatidžom. Kad se Muhammed, a.s.,<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
60
približio četrdesetim godi<strong>na</strong>ma života,<br />
poče se osamljivati u pećini <strong>na</strong><br />
brdu Hira, u blizini Mekke. Muhammeda,<br />
a.s., mučilo je zlo koje je vladalo<br />
Mekkom i čitavom Arabijom. Boljele<br />
su ga opačine i zloća koji vladahu<br />
svud. On je <strong>na</strong> brdu Hira, u tišini pećine,<br />
u punoj osami <strong>na</strong>lazio svoj mir.<br />
Satima je gledao daleke horizonte,<br />
plavetnilo neba danju i sjaj zvijezda u<br />
noćnim tmi<strong>na</strong>ma. Ponirao je u dušu<br />
prirode kroz travu i cvijet, kroz hod<br />
mrava, kroz pauka i njegovu mrežu,<br />
kroz pticu u letu. Muhammed, a.s.,<br />
postepeno je počeo da se bliži istini,<br />
koju još nije mogao shvatiti. Njegova<br />
duša, plemenita i velika, spremala<br />
se da primi Veliku Spoz<strong>na</strong>ju, Sigurno<br />
Z<strong>na</strong>nje, Otkrov zastora sa Velike<br />
Tajne. To bijaše volja Allahova, dž.š.<br />
I jedne noći, pred Muhammedom,<br />
a.s., zamišljenim i utonulim u duboke<br />
misli, odjednom bljesnu Svjetlo, zasja<br />
peći<strong>na</strong>... Muhammed, a.s., uzdrhta,<br />
podiže ruku, da zakloni oči. Svjetlost<br />
se pretvaraše u lik. Muhammed, a.s.,<br />
začu jasno riječi: “O Muhammede,<br />
sine Abdullahov! Ja, melek Džibril<br />
donosim ti od Allaha, Gospodara<br />
svjetova, Radosnu Vijest. Odabran<br />
si za Allahovog poslanika.” Potom ga<br />
pozva da uči, a kad Muhammed, a.s.,<br />
odgovori da ne z<strong>na</strong> učiti, Džibril poziv<br />
ponovi, a Muhammed odgovaraše<br />
da ne z<strong>na</strong>. To se ponovi tri puta. Zatim<br />
Džibril poče govoriti:<br />
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!<br />
Uči, u ime Gospodara tvoga koji<br />
stvara,<br />
Stvara čovjeka od zakvačka!<br />
Uči, plemenit je Gospodar tvoj,<br />
Koji poučava peru,<br />
Koji poučava čovjeka onom što ne z<strong>na</strong>.<br />
(Kur’an, 96: 1-5)<br />
Svjetlo Džibrilovo poče polahko<br />
da gasne, a lik tiho nestajaše.<br />
Muhammed, a.s., sav u drhtanju, u<br />
čudnoj groznici, iz pećine požuri kući<br />
da sa Hatidžom, vjernom ženom,<br />
podijeli uzbudljivu Veliku Vijest.<br />
Hatidža se u prvi mah uplaši vidjevši<br />
uzbuđenog i zadihanog supruga. Ali,<br />
kad joj Muhammed, a.s., ispriča što je<br />
vidio i čuo, Hatidža se obradova, rados<strong>na</strong><br />
zbog velike milosti koja obasja<br />
plemenitog i dobrog Muhammeda,<br />
a.s. Ni tre<strong>na</strong> ne posumnja u istinitost<br />
Velike Vijesti. Z<strong>na</strong>la je Hatidža<br />
dobro kako divno i veliko srce ima<br />
Muhammed, a.s., i kakve ga sjajne vrline<br />
krase. Muhammed, a.s., imao je<br />
zaista sva svojstva da bude <strong>na</strong>građen<br />
poslanstvom. I zato Hatidža obradova<br />
Muhammeda, a.s., svojim iskrenim<br />
vjerovanjem: “Tako mi Onoga u čijoj<br />
je ruci <strong>moj</strong>a duša, ja sam potpuno sigur<strong>na</strong><br />
da si ti, uistinu, dobio Objavu<br />
i da si postao Božiji poslanik.” I tako<br />
Muhammed, a.s., u Hatidži dobi prvog<br />
odanog pristašu, prvu muslimanku<br />
novog doba. Događaj u pećini Hira<br />
potpuno obuze Muhammeda, a.s. Sav<br />
je bio u plamenu uznositom. “Uči, u<br />
ime Allaha... Uči u ime Allaha...”,<br />
zvonilo je u Muhammedovim, a.s.,<br />
ušima. Allahova Riječ obuzela je cijelo<br />
njegovo biće. Muhammed, a.s.,<br />
predavao je svoj život velikoj misiji.<br />
Veliku Vijest, Radosnu Vijest, primio<br />
je u svoje vjerničko srce s plemenitim<br />
ciljem da je objavi ljudskom rodu.<br />
Allahova riječ i poruka poče se prenositi<br />
iz srca Muhammedova, a.s., u<br />
srca dobrih ljudi: čestitog Alije, dobrog<br />
Ebu Bekra, plemenitog Bilala...<br />
Vjera u Allaha kao divno svjetlo poče<br />
otklanjati tminu idolopoklonstva.<br />
Islam se poče širiti, ali tajno, skriveno,<br />
gotovo šapatom. Narednih da<strong>na</strong> i<br />
noći, <strong>na</strong>rednih sedmica i mjeseci prenese<strong>na</strong><br />
je Velika Poruka po izbama,<br />
po trgovima, po pustinjama i oazama.<br />
“O Zejde, sine Harisov, o Osmane, o<br />
Zubejre, o Hamza, čuli su se povici...<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
61<br />
Došla je Velika Vijest, radost za svakog<br />
čovjeka. Muhammed, sin Abdullahov<br />
(neka je Allahova milost <strong>na</strong> njemu),<br />
obdaren je Allahovim poslanstvom,<br />
sa svetom misijom da islam objavi<br />
ljudskom rodu.” A šapat, tihe riječi<br />
su išle, pitale: “A što propovijeda<br />
Muhammed, sin Abdullahov, kakvu<br />
poruku <strong>na</strong>m on donosi od Tvorca svega<br />
živog i neživog?” Iz srca u srce, kao<br />
bistri potok proticahu Velike Riječi.<br />
Muhammed, a.s., propovijeda čistu<br />
vjeru u Jednog Boga. Poručuje da<br />
nema drugog božanstva osim Allaha,<br />
dž.š., poručuje ljudima da budu braća,<br />
da budu dobri prema roditeljima,<br />
bližnjima, da budu kreposni, čestiti,<br />
plemeniti, skromni, hrabri i ponosni.<br />
Muhammed, a.s., poručuje ljudima<br />
da višak imetka dijele siromašnim,<br />
poziva <strong>na</strong> pravedan postupak, preporučuje<br />
oslobađanje robova, poziva da<br />
se cijeni čovjek i ljudsko dostojanstvo,<br />
da se poruše kumiri, da Kaba postane<br />
čista, da se uspostave Allahovi zakoni<br />
među ljudima. Muhammed poziva <strong>na</strong><br />
preporod ljudskog roda, <strong>na</strong> veliki pohod<br />
ka Miru, Ljubavi i Spasu <strong>na</strong> oba<br />
svijeta. On otkriva tajne života, objašnjava<br />
sve što je bilo nez<strong>na</strong>no, pokazuje<br />
što je smisao življenja. Muhammed<br />
resulullah poručuje da je Allah povjerio<br />
čovjeku veliku misiju <strong>na</strong> zemlji:<br />
da čovjek postane čovjek, da čovjek<br />
dosegne <strong>na</strong>jveće duhovne visine, da<br />
čovjek postigne <strong>na</strong>jveću moguću sreću.<br />
I zato Muhammed resulullah poziva<br />
<strong>na</strong> put ka svjetlu i savršenstvu<br />
duše, da čovjek jednog da<strong>na</strong>, kada<br />
smrtni čas dođe, smireno može stati<br />
pred Stvoritelja i reći mu: “Bože <strong>moj</strong><br />
dragi, sve što jesam jedino Tebi zahvaljuljem.<br />
Bože Veliki, Tebi i samo<br />
Tebi se sav potpuno predajem. Dajem<br />
Ti svoju dušu, svoje misli, svoje srce.<br />
Nastojim da sav <strong>moj</strong> život, sva <strong>moj</strong>a<br />
s<strong>na</strong>ga, sve <strong>moj</strong>e riječi i djela, budu <strong>na</strong><br />
Tvome putu. Podari mi Svoju Milost<br />
<strong>na</strong> Danu ko<strong>na</strong>čnog suda.” A Allah,<br />
potpuno predanim, pred smrtni čas<br />
govori:<br />
“A ti, o dušo smire<strong>na</strong>, vrati se<br />
Gospodaru svome zadovolj<strong>na</strong>,<br />
a i On s tobom zadovoljan, pa uđi<br />
među robove Moje,<br />
i uđi u Džennet Moj!”<br />
(Kur’an, 89: 27-30)<br />
I tako se čovjeku rasvijetli zora<br />
Allahove Nauke, Sigurne Spoz<strong>na</strong>je.<br />
Isti<strong>na</strong> Allahovih riječi dopre do ljudskih<br />
srca. Allahovo svjetlo osvijetli<br />
ljudske duše. Kroz Kur’an, Allah govori,<br />
poziva ljude <strong>na</strong> Spas. Da li ljudi<br />
čuju glas Sigurne Istine? Islamska<br />
Nauka pita, meleki pitaju, pa i sva<br />
priroda pita: Hoćeš li, čovječe, pružiti
svoje ruke ka Miru, Sreći i Spasu?<br />
Hoćeš li pokušati da budeš potpuni,<br />
pravi čovjek? Hoćeš li ispuniti svoj<br />
život smislom i svrhom, koje prelaze<br />
granice smrti i sežu u vječnost? Hoćeš<br />
li da dosežeš <strong>na</strong>jveće stepene duhovnog<br />
savršenstva? O čovječe, ti kojeg<br />
je Allah, dž.š., stvorio u <strong>na</strong>jljepšem<br />
obliku, kojem je podvrgao sve što je<br />
<strong>na</strong> nebesima i Zemlji, kojem je udahnuo<br />
od Svog Duha, kojem je poklonio<br />
veliko povjerenje, odgovori: Hoćeš li<br />
se pozivu Božijem odazvati? O čovječe,<br />
Allahovo Svjetlo ti otkriva smisao<br />
postojanja, upućuje te <strong>na</strong> Sigurno<br />
Saz<strong>na</strong>nje, rasvjetljava Veliku Tajnu,<br />
uči te da budeš vječno sretan! A da bi<br />
bio vječno sretan, da bi postigao apsolutni<br />
mir, moraš se truditi da usavršiš<br />
svoju dušu, da je uzdigneš <strong>na</strong> <strong>na</strong>jveće<br />
duhovne stepene.<br />
Kako dostići te vrijednosti, uči <strong>na</strong>s<br />
Islam:<br />
“Tako mi duše i Onoga koji ju je upotpunio,<br />
pa je<br />
osposobio za njeno griješenje i njezinu<br />
bogobojaznost<br />
o<strong>na</strong>j će <strong>na</strong>ći spas koji dušu očisti, a<br />
štetiće o<strong>na</strong>j koji<br />
dušu pokvari i zavede. “<br />
(Kur’an, 91: 7-10)<br />
Resulullah Muhammed, a.s., rekao<br />
je: “Poslat sam da usavršim plemenite<br />
ćudi.”<br />
Preko trnja ka svjetlu duše<br />
Ja z<strong>na</strong>m da je nemoguće da svi<br />
ljudi budu veliki liječnici, vrsne za<strong>na</strong>tlije,<br />
odlični inžinjeri. I svaki čovjek<br />
to z<strong>na</strong>. Ali, postoji isti<strong>na</strong>, a ta je: svi<br />
ljudi, zaista svi, ukoliko žele, mogu<br />
postići <strong>na</strong>jveći životni cilj – savršenstvo<br />
duše. Svima je pruže<strong>na</strong> prilika<br />
da uistinu postanu savršeni ljudi.<br />
Postepeno hrabro i uporno osvajati<br />
carstvo svoje duše, za velika plemenita<br />
<strong>na</strong>čela, istinski je smisao života.<br />
Svijetla duša vodi spasu i sreći <strong>na</strong><br />
obadva svijeta. Boriti se za njenu svje-<br />
tlost, od toga ljepšeg, svrsishodnijeg i<br />
plemenitijeg cilja nema. Život onog,<br />
koji od <strong>na</strong>jranijih da<strong>na</strong> svoga postojanja<br />
svjetlom istine osvaja prostranstva<br />
duše, prepun je istinske sreće, jer savršenu<br />
dušu čeka Allahova <strong>na</strong>grada.<br />
Ebu Hamid Muhammed el-Gazali<br />
rekao je: “Mladiću, <strong>na</strong>stoj da ti duša<br />
bude velika i plemenita. Ne daj da<br />
ti strast ostvari pobjedu, nego neka<br />
o<strong>na</strong> uvijek bude pobijeđe<strong>na</strong>, a tijelo<br />
<strong>na</strong>stoj učiniti mrtvim. Tvoj dom je<br />
tvoj grob. Tamo te svakog časa kuju. Čuvaj se da tamo ne bi došao<br />
očebez<br />
opskrbe”. Ništa se veliko u životu<br />
nije postiglo <strong>na</strong> lahak <strong>na</strong>čin. Pobjeda<br />
granice. Često, u novi<strong>na</strong>ma, čita-<br />
mo o sportašima kako se pripremaju<br />
za raz<strong>na</strong> takmičenja. To su <strong>na</strong>porni<br />
treninzi koji zahtijevaju<br />
koja dolazi iza <strong>na</strong>pornog rada, stostruko<br />
je draža i slađa od one, koja<br />
bi, eventualno, došla bez <strong>na</strong>pora. Mi<br />
vidimo svaki dan ljude kako se bore<br />
za novac. Naporno i predano rade od<br />
jutra do večeri, ne samo za osnovne<br />
potrebe svoga života, nego često i za<br />
luksuz. Odriču se toliko lijepog u životu.<br />
Zašto? Za zlato, srebro, novac<br />
– vrijednosti kratkotrajne i prolazne,<br />
potpuno ovozemaljske. A kakav bi tek<br />
trebao da bude rad za vječne vrijednosti<br />
kao što je oplemenje<strong>na</strong>, čista,<br />
svijetla duša? Takav rad ne bi trebao<br />
da z<strong>na</strong> za umor, za zastoj, prekide i<br />
maksimum volje. Mladići<br />
i djevojke ne žale s<strong>na</strong>ge i<br />
truda da postignu uspjeh<br />
i da ukrase svoje grudi<br />
brončanom, srebrenom, ili<br />
zlatnom medaljom. To su<br />
plemeniti i časni <strong>na</strong>pori.<br />
Pitamo se: Zašto ne uložiti<br />
mnogostruko veće <strong>na</strong>pore<br />
i biti spreman <strong>na</strong> <strong>na</strong>jveće<br />
kušnje, za <strong>na</strong>jveći podvig<br />
života – oplemenjenje vlastite<br />
duše? Nagradu za taj<br />
podvig daje Veličanstveni<br />
Stvaralac, Dragi Allah, dž.š., a <strong>na</strong>grada<br />
je vječni mir i sreća. Nepobit<strong>na</strong>,<br />
čista i jas<strong>na</strong> isti<strong>na</strong> je da Allah, dž.š.,<br />
može ljudske duše učiniti o<strong>na</strong>kvim<br />
kakvim On želi. Ali, Allahovom voljom,<br />
čovjek je stvoren u<strong>pravo</strong> ovakvim.<br />
Allah, dž.š., ukazao je vjernicima<br />
pravi put, a za hod <strong>na</strong> tom putu<br />
On daje kao <strong>na</strong>gradu Svoju pomoć. U<br />
Kur’anu je rečeno: “One koji se budu<br />
zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno,<br />
putevima koji Nama vode, uputiti; a<br />
Allah je zaista <strong>na</strong> strani onih koji dobra<br />
djela čine!” (Kur’an, 29:69)<br />
Allah traži od vjernika njegov<br />
trud, njegovo <strong>na</strong>stojanje za doseg<br />
<strong>na</strong>jviših ciljeva. On traži od čovjeka<br />
ostvarenje Allahove moći i volje u čovjekovom<br />
srcu. Allah želi da životni<br />
put vjernika bude ispunjen ljubavlju<br />
prema Islamu i prema svemu što je<br />
dobro i plemenito. Trudom, <strong>na</strong>porom<br />
i <strong>na</strong>stojanjem <strong>na</strong> Allahovom<br />
putu, osigurava se ispravno vjerovanje.<br />
Isti<strong>na</strong> je pouč<strong>na</strong> i nepobit<strong>na</strong>:<br />
“Allah neće izmijeniti jedan <strong>na</strong>rod<br />
dok on sam sebe ne izmijeni.”<br />
(Kur’an,<br />
13:11). Allah, dž.š., hoće da se ljudi<br />
uzdignu do maksimalno mogućeg<br />
savršenstva, svojom borbom, svojim<br />
radom, svojom strpljivošću, svojom<br />
sposobnošću u otklanjanju zla iz svog<br />
tijela, iz svoje duše, iz svog života.<br />
Svijetla duša<br />
vodi spasu i<br />
sreći <strong>na</strong> obadva<br />
svijeta. Boriti<br />
se za njenu<br />
svjetlost, od<br />
toga ljepšeg,<br />
svrsishodnijeg<br />
i plemenitijeg<br />
cilja nema.<br />
Allah, dž.š., je <strong>na</strong> tom putu <strong>na</strong>javio<br />
kušnju, ispit vjere. “Misle li ljudi da<br />
će biti ostavljeni <strong>na</strong> miru ako kažu:<br />
- Mi vjerujemo! i da u iskušenje neće<br />
biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje<br />
dovodili i one prije njih da bi Allah,<br />
sigurno, ukazao <strong>na</strong> one koji govore isti-<br />
nu i <strong>na</strong> one koji lažu”<br />
(Kur’an, 29:2-<br />
3). Allahov put, Allahov <strong>na</strong>uk, neće<br />
se ostvariti u čovjeku i oko čovjeka<br />
samo Objavom. Neće se ostvariti ni<br />
samim tim ako se pročita ili <strong>na</strong>uči taj<br />
<strong>na</strong>uk. Allah, dž.š., također neće htjeti<br />
Svojom Moći da promijeni unutarnje<br />
ljudsko biće ako sam čovjek ne teži<br />
ostvarenju Allahova <strong>na</strong>uka i njegovoj<br />
pobjedi. Toj težnji vjernik treba<br />
da se preda svim svojim bićem, svom<br />
svojom s<strong>na</strong>gom, voljom i<br />
z<strong>na</strong>njem. Čovjek osigurava<br />
pobjedu Islama u sebi borbom<br />
protiv svojih negativnih<br />
strasti i zala koja su u<br />
suprotnosti sa Allahovom<br />
<strong>na</strong>ukom. Doseg pobjede,<br />
u borbi za savršenstvom<br />
duše, ovisi o s<strong>na</strong>zi čovjekovih<br />
htijenja i <strong>na</strong>stojanja.<br />
Treba samo s<strong>na</strong>žno htjeti,<br />
jer Islam lahko <strong>na</strong>lazi<br />
put do ljudske duše. Islam<br />
dobro poz<strong>na</strong>je njene sposobnosti<br />
i <strong>na</strong>rav. Prilazi joj<br />
o<strong>na</strong>ko kako Allah, dž.š., određuje. A<br />
to je pravi put – Allahov put. Put ka<br />
savršenstvu duše je širok, osvijetljen,<br />
ali i posut trnjem i zakrčen ma. Čovjeka <strong>na</strong> njemu čekaju teški<br />
preprekaunutarnji<br />
sukobi, sukobi dobra i zla.<br />
Tu treba mnogo s<strong>na</strong>ge i strpljenja.<br />
Ta borba za pobjedu dobra u duši,<br />
za s<strong>na</strong>žnu stazu života, uz Allahovu<br />
pomoć, urodiće divnim plodovima:<br />
jačanjem duhovne s<strong>na</strong>ge, upornosti i<br />
nepokolebljivosti. Put ka savršenstvu<br />
duše kroz stalan plemeniti <strong>na</strong>por,<br />
otvara široke vidike vjere, kakve čovjek<br />
ni slutiti ne može. Ti horizonti<br />
vjere, prave spoz<strong>na</strong>je i sigurnog saz<strong>na</strong>nja,<br />
dati iskrenim i upornim vjernicima,<br />
nikada neće biti ukazani onima<br />
koji u mrtvilu svoje volje sjede nepomično<br />
i ne iskazuju <strong>na</strong>stojanja za borbu<br />
u svojoj duši. Spoz<strong>na</strong>ja jasne čiste<br />
vjere, ostavlja smisao života, ozaruje<br />
ljudsku dušu, do <strong>na</strong>jviših svjetlosnih<br />
granica. Divno je i časno kroz život<br />
ići velikom cilju. Kao što stablo, puno<br />
behara, širi svoj miris, tako islamski<br />
<strong>na</strong>čin života širi miris svoje ljepote u<br />
ljudskim dušama. Islamski život je<br />
u z<strong>na</strong>ku Allahove Ljubavi i Milosti.<br />
Stari Rimljani su govorili: “Preko trnja<br />
ka zvijezdama”, a mu’mini će reći:<br />
“Preko trnja ka svjetlu duše, ka njenom<br />
savršenstvu!”<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
62
No comment<br />
Prelazni rok: Vehabije prelaze u<br />
Ravnogorski četnički pokret!?<br />
Naslov <strong>na</strong> internet portalu<br />
www.24sata.info, 21.juli 2010.<br />
Poziv Srbima: “Hrvatska - Letujte tamo<br />
gde su vam roditelji ratovali”<br />
Vijesti.ba, 21.juli 2010.<br />
U Beču rođen “super Srbin”<br />
XXL beba Marko Nikolić rodio se<br />
u Beču 30. lipnja dugačak neverovatnih<br />
60 centimetara, zbog čega je<br />
postao medijska zvijezda Austrije!<br />
Dnevnik.ba, 21.juli 2010.<br />
Srebrenica:Psi raznose kosti iz<br />
partizanske spomen-kosturnice<br />
Srajevo-x.com, 25.juli 2010.<br />
Partizani umiru u bijedi<br />
Tridesetak partiza<strong>na</strong> iz Drugog<br />
svjetskog rata koji žive u Kneževu<br />
više su gladni nego siti i sve više<br />
umiru u teškoj bijedi.<br />
San, 22.juli 2010.<br />
Šuti, balijo, imam <strong>pravo</strong> šest sati te <strong>na</strong><br />
granici držati bez ikakvog razloga<br />
Crnogorski carinici se iživljavali<br />
<strong>na</strong>d Semirom Demirovićem, tridesetogodišnjim<br />
Trebinjcem. Carinik<br />
koji se <strong>na</strong>lazio desetak metara <strong>na</strong>prijed,<br />
zaustavlja me, traži da parkiram<br />
automobil ustranu i pokažem<br />
putne isprave. Nakon što se malo<br />
udaljio od auta, čujem kako razgovara<br />
s nekim <strong>na</strong> telefon i govori:<br />
Evo, došao je ovaj tvoj. U autu<br />
sjedim dvadesetak minuta, <strong>na</strong>kon<br />
čega izlazim i pitam: “Što se ovdje<br />
događa?” Odgovor koji sam dobio<br />
sledio mi je krv u žilama, jer nik je povikao: “Šuti, balijo, imam<br />
cari<strong>pravo</strong><br />
šest sati te <strong>na</strong> granici držati<br />
bez ikakvog razloga”.<br />
Dnevni avaz, 27.juli 2010.<br />
Fazlić: Iscijepamo 10 metara drva za<br />
dnevnicu od 25 maraka<br />
Ibraga Pećanin i Rasim Fazlić iz<br />
Bihaća ne z<strong>na</strong>ju za drugi posao osim<br />
za fizički, <strong>na</strong>jteži.<br />
San, 23.juli 2010.<br />
U UKC-u Tuzla se godišnje porodi 100<br />
maloljetnica!<br />
Rtvtk, 23.juli 2010.<br />
Moguć je rat u BiH<br />
Rajko Vasić, portparol Saveza nezavisnih<br />
socijaldemokrata: Moguć je<br />
rat i u BiH. Izgledniji nego <strong>na</strong> nekim<br />
drugim okolnim bujadištima.<br />
Lijek protiv toga je da se podijeli sve<br />
što se može podijeliti.<br />
Depo.ba, 23.juli 2010.<br />
Sluga, seljak i gatara iz dla<strong>na</strong> <strong>na</strong> spisku<br />
zanimanja u BiH<br />
U <strong>na</strong>šoj zemlji u pripremi je nova<br />
klasifikacija zanimanja koja bi sljedeće<br />
godine trebala zamijeniti onu iz<br />
1988. koja je još <strong>na</strong> s<strong>na</strong>zi.<br />
Dnevni avaz, 23.juli 2010.<br />
Partizani umiru u bijedi<br />
Tridesetak partiza<strong>na</strong> iz Drugog<br />
svjetskog rata koji žive u Kneževu<br />
više su gladni nego siti i sve više<br />
umiru u teškoj bijedi.<br />
San, 22.juli 2010.<br />
Dodik: Borac neće igrati u Sarajevu jer je to<br />
inostranstvo<br />
Da nismo izvršili rekonstrukciju<br />
Gradskog stadio<strong>na</strong>, to bi z<strong>na</strong>čilo<br />
da Borac mora igrati ili u Širokom<br />
Brijegu ili u Sarajevu što bi bilo veliko<br />
poniženje i srpskog sporta i <strong>na</strong>šeg<br />
kluba. Da smo morali da idemo u<br />
Sarajevo, tamo bi <strong>na</strong>s dočekala inostra<strong>na</strong><br />
publika, pa bi bilo svejedno<br />
da li igramo tamo ili negdje vani.<br />
San, 21.juli 2010.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
64
Nauka<br />
Plombama i zubarskoj bušilici odzvonilo?<br />
Brojni blagotvorni efekti lubenice po organizam<br />
Nijedno drugo voće ne asocira <strong>na</strong><br />
ljeto kao lubenica. Utoli žeđ za<br />
tren oka, osvježi i, prema riječima<br />
nutricionista i ljekara, ima brojne<br />
blagotvorne efekte po organizam.<br />
Krvni sudovi, bubrezi, vid, koža, aktivirat<br />
će se, a prvi efekti vidjet će se<br />
već poslije nekoliko da<strong>na</strong> intenzivnijeg<br />
zaslađivanja lubenicom. Prepu<strong>na</strong><br />
vitami<strong>na</strong> i nekih od <strong>na</strong>jvažnijih antioksidantnih<br />
materija, lubenica je<br />
odličan izvor vitami<strong>na</strong> C i A, a sadrži<br />
i z<strong>na</strong>tne količine betakarote<strong>na</strong>.<br />
Crveno meso lubenice prosto “vrvi”<br />
od moćnog antioksidansa likope<strong>na</strong>.<br />
Na listi <strong>na</strong>mirnica prema sadržaju vitami<strong>na</strong><br />
B6 lubenica je pozicionira<strong>na</strong><br />
veoma visoko, a odličan je izvor i vitami<strong>na</strong><br />
B1, magnezija i kalija.<br />
Francuski <strong>na</strong>učnici <strong>na</strong>pravili su gel<br />
koji podstiče ćelije oboljelog zuba<br />
da se počnu umnožavati. Laboratorijski<br />
testovi pokazuju da oštećenja od<br />
karijesa relativno brzo zamjenjuje zdravo<br />
zubno tkivo, što plombe i zubarske<br />
bušilice može učiniti dijelom prošlosti.<br />
Gel podstiče ćelije zuba da se počnu<br />
umnožavati. Zatim se formira novo,<br />
zdravo zubno tkivo koje postepeno zamjenjuje<br />
dio zuba koji je oštećen karijesom.<br />
Francuski istraživači <strong>na</strong>vode da<br />
su laboratorijski testovi potvrdili da su<br />
neophodne samo četiri sedmice za potpunu<br />
ponovnu ‘’izgradnju” oštećenog<br />
dijela zuba.<br />
Otkriven centar za<br />
kontrolu straha<br />
Proučavajući reakciju mozga <strong>na</strong><br />
uzrok fobije ispitanika, tim izraelskih<br />
stručnjaka utvrdio je koji centar<br />
u mozgu kontrolira osjećanja straha.<br />
To otkriće moglo bi omogućiti razvoj<br />
lijekova protiv fobija, ali <strong>na</strong>učnici<br />
strahuju od eventualne zloupotrebe.<br />
Istraživači su proučavali reakciju<br />
mozga <strong>na</strong> ofidiofobiju, odnosno strah<br />
od zmija. Ustanovili su da je dio mozga,<br />
odnosno cingularni korteks koji<br />
kontrolira emocije, postajao svjetliji<br />
<strong>na</strong> skeneru kada su volonteri koji pate<br />
od ofidiofobije bili dovoljno hrabri da<br />
zmiju približe sebi.<br />
Pripremio: Saladin Kovačević<br />
Fizičkim vježbanjem se,<br />
pored tijela, jača i mozak<br />
ustra fizička aktivnost podiže<br />
Žnivo protei<strong>na</strong> <strong>na</strong>zvanog “noggin”,<br />
koji poboljšava funkcije mozga,<br />
ustanovili su britanski <strong>na</strong>učnici.<br />
Zanimljivo je da u engleskom slengu<br />
riječ “noggin” z<strong>na</strong>či “glavurda”. Istraživači<br />
su ustanovili da žustro vježbanje<br />
podstiče proizvodnju tog protei<strong>na</strong><br />
koji pomaže dijeljenje matičnih ćelija<br />
mozga i stvaranje “baby neuro<strong>na</strong>”.<br />
Rezultati ovog istraživanja potvrdili<br />
su teoriju da fizička aktivnost može<br />
zaštititi od oboljenja nerava koje su u<br />
vezi sa starenjem, kao što je Alzheimerova<br />
bolest. Vježbanje ne proizvodi<br />
nikakve negativne efekte u tom pogledu,<br />
odnosno, noggin stvoren tokom<br />
pojačane fizičke aktivnosti ima<br />
isključivo pozitivno dejstvo <strong>na</strong> moždane<br />
funkcije.<br />
Od položaja pupka zavisi<br />
uspjeh takmičara?<br />
Najnovija istraživanja pokazala su<br />
da od položaja pupka zavisi u<br />
kojem će sportu takmičar imati više<br />
uspjeha. Američki istraživači izazvali<br />
su polemike tvrdeći da su u<strong>pravo</strong><br />
zbog razlike u položaju pupka bijelci<br />
uspješniji u plivanju, a crnci u atletici.<br />
U studiji se objašnjava da komparativno,<br />
crnci i bijelci fiziološki imaju<br />
veću sposobnost za atletiku, odnosno<br />
plivanje, ne zbog svoje visine, već<br />
zbog položaja pupka. U fiziologiji<br />
trkača zapadnoafričkog porijekla<br />
težište tijela <strong>na</strong>lazi <strong>na</strong> višoj poziciji<br />
nego kod onog evropskog porijekla,<br />
što predstavlja veliku prednost u takmičenjima.<br />
Kada je riječ o plivanju,<br />
duži torzo bijelaca i niže smješten pupak<br />
omogućava sportistima da lakše<br />
plivaju kroz vodu.<br />
30. juli - 18. ša’ban<br />
65
Propolis<br />
Kantarion<br />
Neven<br />
Lavanda<br />
Kopriva / Metvica<br />
Olive oil<br />
100%<br />
Olive oil<br />
100%<br />
Olive oil<br />
100%<br />
Olive oil<br />
100%<br />
Natural hand made soap<br />
100% virgin olive oil<br />
Natural Handmade Soap<br />
Natural Handmade Soap<br />
Natural hand made soap<br />
100% virgin olive oil<br />
Da li volite sebe?<br />
Da li volite sebe?<br />
Da li volite sebe?<br />
Da li volite sebe?
Change language