ISSN-2233-0917

Svijet medija
Njemačko političko šarenilo
Koketiranje s rasizmom
Sociolog Heinz Bude je
zapazio nešto slično i
kod istočnih Nijemaca.
Primjedbe poput onih od
Edmunda Stoibera 2002. da
frustrirani istočni Nijemci ne
smiju odlučivati na izborima,
uprkos svim različitostima
među njima, izazvale su
kolektivnu solidarnost.
Svejedno da li bio FDP-ovac,
bivši uposlinek istočnonjemačke
Tajne službe
ili nezaposleni istočnonjemački
nostalgičar,
zajednički odbrambeni
sistem poniženih istočnjaka
je obiman i da se lahko
aktivirati. Do danas se
nijedna stranka osim Lijevih
nije potrudila da se trajno
etabilira kao stranka koja
zastupa interese istočnih
Nijemaca
Autor: Christian Bangel
Izvor: Die Zeit 11.04.2013
Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović
posebno. Osim što je Özde-
mir govorio turskim jezikom.
Rezultat su bili ljutiti komentari
po zelenim stranicama.
“Jesmo li mi u Njemačkoj ili u
Turskoj?”, pitao je jedan komentator.
Propagandni video
je “pogrešan signal onima koji
neće da uče njemački jezik”, bunio se drugi.
Zeleni su razjasnili da je učenje njemačkog
svakako bitno. Komentiranje videa na
YouTube je još uvijek onemogućeno.
Nijedna stranka se
do sada nije usuđivala
rasčistiti sa
svojim rasističkim biračima.
No, to će morati uraditi. Jer,
sve je više migranata koji
imaju pravo glasa.
Za izbornu kampanju
2009. godine, predsjednik
Zelenih, Cem Özdemir je
objavio video u trajanju od
54 sekunde u kojem poziva
njemačke Turke na glasanje.
Ukoliko su za zakonsku
regulativu najnižih plaća,
ravnopravnost stranaca i Nijemaca,
bolje obrazovanje i
dvojno državljanstvo, onda
treba da biraju Zelene. Ništa
3. maj - 23. džumade-l-uhra
56
Stranke će se
uskoro morati
odlučiti između dva
tabora. Doduše,
ako konfrotiraju
svoje ksenofobične
glasače, narodne
stranke postaju
ranjive. Na kraju
bi desničarkopopulističke
stranke mogle
uzeti glasove
mnogih birača
koji su se osjetili
prevarenim.
Događaj koji nije probudio veću
pozornost. Ipak to ukazuje na to kako
politika ima skučen prostor djelovanja
kada se radi o strancima, integraciji i
islamu. Islamofobija i rasizam se ne
mogu ograničiti samo na simpatizere
neonacističke stranke NPD, jer ih ima
i među biračima svih ostalih partija.
Posebno za narodne stranke je važila
deviza: ne isticati se previše sa multikulturalnim
govorima.
No, činjenica je da sve više useljenika
imaju pravo glasa. U međuvremenu
oko 20% Nijemaca ima ili migracijsko
iskustvo ili su odrasli u doseljeničkoj
porodici. Na parlamentarnim izborima
2009. oni su činili devet posto birača.
I taj broj raste. Također, otprilike trećina
djece u dobi do deset godina ima
imigrantsko porijeklo. Nazire se sociodemografska
promjena koju stranke ne
bi smjele predvidjeti. Narodne stranke
sljedećih desetljeća trebaju upravo
među ovim biračima dobiti strukturalnu
većinu ukoliko žele biti uspješne.
Hoće li se njemačka politika stoga
morati prilagoditi imigrantima, kao
što su se američki republikanci prilagodili
sve većem broju Latinoamerikanaca?
Na ovo pitanje ima nekoliko
odgovora.
Kao prvo, ako se tačno razmatra,
grupa se dijeli na potpuno različite
podgrupe. Tako postoji oko 2,6 miliona
njemačkih “kasnih doseljenika” (u
Njemačkoj od 1993.), koji su u prošlosti
uglavnom glasali za CDU
i CSU. Među ostalim biračima
s migracijskom pozadinom
su na izborima 2009.
najveću grupu činili Poljaci
sa oko 750.000, i njemački
Turci sa oko 500.000 birača.
Turci su do sada važili za
vjerne birače SPD-a.
Što dalje od narodnih
stranaka i na lijevo
Drugo, zadnjih godina
se doseljenici sve više udaljavaju
od narodnih stranaka
i ljevičara. Kasni doseljenici
tendiraju sve više ka ljevičarskim
strankama, dok njemački
Turci ne biraju samo
SPD već sve češće Lijeve i
Zelene. Na jednoj anketi iz
2009. je samo 10 posto izjavilo
da će birati kršćanske
demokrate (CDU).
Pri tome je CDU stranka
koja iza sebe ima najduži put
u smjeru njemačkih muslimana.
Bili su to Christian Wulff, a prije
njega Wolfgang Schäuble, s rečenicom
“Islam je dio Njemačke”. Unija je
2006. pozvala na Integracioni samit.