ISSN-2233-0917
oni koji koriste - Saff.ba
oni koji koriste - Saff.ba
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
se bolest na vrijeme ne liječi prerasta<br />
u šovinizam (raspirivanje nacionalne<br />
mržnje i propovijedanje nacionalne<br />
isključivosti) pa u kolektivnu šizofreniju<br />
koja primarno pogađa sposobnost<br />
razmišljanja sa otežanom percepcijom<br />
stvarnosti. Grčka riječ “schizo” (podijeliti,<br />
pocijepati) znači: “podijeljeni<br />
razum ili rascjep duše”. U nepravilnim<br />
vremenskim razmacima, obično kada<br />
je država na pragu ekonomskog kraha,<br />
vlast prije putem narodnih proglasa i<br />
guslara, a sada je to daleko lakše putem<br />
medija, lažima o ugroženosti, obespravljenosti<br />
i slično, svjesno inficira skoro<br />
cijeli narod dovodeći ga do doživljavaja<br />
kolektivnog napada ludila. A to im<br />
nije teško postići jer u Srbiji se godišnje<br />
ne radi, nego slavi i praznuje, skoro tri<br />
mjeseca. Te histerične faze su jako opasne<br />
po zdravo okruženje, ako ih ono nije<br />
spremno fizički obuzdati, jer rezultiraju<br />
namjernim podmetanjem požara, ubijanjem<br />
i to na psihopatima omiljeni način<br />
klanjem, pijenjem krvi žrtava propraćenim<br />
silovanjem i pljačkom. Po završetku<br />
pokolja dolazi do glume opšte amnezije,<br />
navodnog gubitka pamćenja i negiranja<br />
krivice. Pod naslovom Pravoslavlje ili<br />
smrt u listu Danas gospođica Dragana<br />
Vučković je, kao borac za ljudska prava,<br />
taksativno nabrajala primjere nacionalizma,<br />
šovinizma, fašizma, boljševizma,<br />
primitivizma, rasizma i antisemitizma od<br />
kojeg je njen narod obolio. U istom listu<br />
je ovih dana objavljena pjesma čiji jedan<br />
dio glasi ovako :<br />
Prijedor, Foča, Srebrenica,<br />
Trnopolje, Vlasenica,<br />
Suva Reka, Podujevo,<br />
Omarska i Srebrenica<br />
To su moji logori i jame<br />
Potomak sam ocila i kame.<br />
Krugovi zla<br />
Srbijanski književnik Svetislav Basara<br />
Vuka naziva, “neobrazovanim avanturistom”<br />
jer je pokvario srpski jezik, dok se<br />
na skupu o crnogorskom jeziku na Cetinju<br />
konstatuje da je “Vuk nanio veliku<br />
nepravdu Crnoj Gori i Crnogorcima čije<br />
posljedice i danas traju”. Jevrem Brković,<br />
Vuka naziva posrbiteljem Balkana koji je<br />
pokrao crnogorsko naslijeđe (prisvajanjem<br />
knjiga, hrisovulja, priča, pjesama) i<br />
asimilovao ga u srpski nacionalni i vjerski<br />
korpus. On je za sve nesrbe antiheroj!<br />
Crnogorska pjesnikinja Milica Kralj u<br />
svom referatu, između ostalog, kaže “da je<br />
očigledno kako se ukrštavaju krugovi zla<br />
Vuka i Andrića i da je Andrićeva mržnja<br />
nastavak Vukove duhovne vertikale”.<br />
(Njegoša je nepravedno izostavila.).<br />
Ni pjesnici gradske provicijencije kao<br />
što su Đura Jakšić i Jovan Jovanović Zmaj<br />
3. maj - 23. džumade-l-uhra<br />
29<br />
nisu zauzeli mjesto koje im pripada u srpskoj<br />
književnosti. Vidjevši kuda je Srbija<br />
krenula slijedeći svoje mitove i Vuka,<br />
doktor Jova zavapi :<br />
A kuda će Srbin, zar on da se dade<br />
Putu, na kom nema ni Boga ni nade ?<br />
Slikar i književnik, spomenuti Đura<br />
na glas upita: “Ah, zašta ginusmo i stradasmo<br />
- a šta dobismo?” O karakteru naroda<br />
kojeg nosi kroz vrijeme mit, najbolji<br />
je primjer odnos Srbije prema Austro-<br />
Ugarskoj. 1886. godine, poslije “grozne<br />
vojne katastrofe”, kako istoričari nazivaju<br />
poraz Srbije u ratu sa Bugarskom, kada<br />
je bila izvjesna totalna okupacija poražene<br />
strane i njen faktički nestanak sa geografskih<br />
karti, srbijanska diplomatija moli i<br />
preklinje Austro-Ugarsku za pomoć, obećavajući<br />
vječnu pokornost i bezuslovno<br />
savezništvo. Bojeći se ultimatuma kojeg<br />
im tada najjača vojna sila posla, Bugarska<br />
se povlači u svoje granice i Srbija opstaje.<br />
Nakon ovog događaja Ilija Garašanin<br />
hitno je “prepravio” plan o velikoj Srbiji,<br />
smanjivši granice, u koju je trebala silom<br />
biti uključena i Bugarska. U znak obećane<br />
“zahvalnosti”, po uputama Beograda,<br />
terorista Princip u Sarajevu ubija 1914.<br />
godine austro-ugarskog prestolonasljednika<br />
i njegovu trudnu suprugu poslije<br />
čega dolazi do Prvog svjetskog rata, a Srbija<br />
se svrstava na stranu protivnika Monarhije,<br />
koju po svom starom mitskom<br />
lažljivom običaju i prevari i slaga.<br />
Na jednom od mnogobrojnih ratnih<br />
frontova u Rusiji poginuo je i Vukov sin.<br />
Njegova sahrana posta pravi problem<br />
kada je konstatovano da je katolik. Jedva<br />
su pronašli svećenika koji je obavio pripadajući<br />
mu vjerski obred.<br />
Srpskom narodu je ostala od Vuka<br />
Karadžića i peta knjiga u amanet, koja je<br />
“pronađena” tek 1974. godine! U njoj je<br />
“opismenitelj” svih Srba sakupio erotske<br />
narodne pjesme u ogromnoj većini slučajeva<br />
izuzetno vulgarnog sadržaja. Naziv<br />
zbirke je Crveni ban. Te dvije riječi<br />
nesumnjivo asociraju na muški spolni<br />
organ čiji crtež i jeste ilustracija naslovne<br />
stranice mnogobrojnih izdanja. Rekoše<br />
da je to najbolje prodavana od svih Vukovih<br />
knjiga. Za rubriku “vjerovali ili ne”<br />
može konkurisati podatak da je ta nazovi<br />
pjesmarica, čije iščitavanje izaziva osjećaj<br />
velikog stida i u muškom društvu, uvrštena<br />
u obavezno štivo na svim srbijanskim<br />
fakultetima književnosti?!<br />
Meni se čini da je Vuk Stefanović<br />
Karadžić, naslovom te knjige, nešto htio<br />
poručiti Srbima.<br />
P.S. U našem narodu kažu da ime u<br />
veoma, veoma mnogo slučajeva odeđuje<br />
karakterne crte, odnosno osobine njegovog<br />
vlasnika. Da je to tačno, možete<br />
lahko provjeriti. Samo se malo zagledajte<br />
u oči, a zatim u lik i djelo živih Vukova,<br />
Draškovića i Jeremića. Sve će vam se<br />
samo kazati!