ISSN-2233-0917

Društvo
odgovorio: “Eh, evo ti, plati sebi
kafu, mlada damo, nemoj da ti
slučajno zafali”.
Šta se desilo sa dlanom dobrog Bošnjanina sa stećka?!
Bošnjaci – narod ispružene ruke
Ne treba biti antropolog pa
znati da, nakon određeneog
vremena i uslijed česte
upotrebe, neki stavovi
i postupci postaju dio
mentaliteta. Eh, tako je,
nažalost, iskanje, moljakanje
postalo dio našeg -
bošnjačkog.
Piše: Suad Karamustafić
Sve je počelo sa u ratu dostavljanom
humanitarnom pomoći.
Tada je i bilo opravdano što
smo očekivali da nam se pomogne, ali
i dan-danas mi očekujemo da nas neko
servisira, da nam neko obezbijedi ono
što nam treba. Bošnjaci su ovu sramnu
osobinu i dodatno razvili: ne samo da
očekuju sadaku, nego i onome od koga
je očekuju nameću imperativ njenog
davanja. Kao, on je obavezan, kako
ga nije stid što nije prije i što nije više
dao. Ovo traženje pomoći, naravno,
nije samo u ovom primarnom obliku,
nego je doživjelo evoluciju pa se očekuje
da: onaj koji je poljoprivrednik - dobije
sjeme, alatke, mašine, da mu se za
proizvode pronađe tržište; KUD - da
dobije novac za nošnju, za putovanja na
nastupe; a čak sam jednom na TV-u
čuo kako se paraglajderi žale kako im
država ne pomaže.
Nezahvalnost
Primjera je bezbroj, ali moram
boldirati jedan lični: prilazi
mi djevojka što prodaje čestitke
za pomoć djeci, mislim
djeci, i nudi da kupim/
pomognem. Malo bolje
pogledam i shvatim da
sam kupio već, čak joj i
opišem to što sam kupio,
dajući neoboriv dokaz da
sam im već pomogao i
halalio 3 KM. Znate šta
bezobraznica nezahvalna
kaže: “A niste ovu, ova je 5
KM (pokazujući na drugu
čestitku koja je veća i skuplja)”!
Umjesto da se izvine
i zahvali što sam pomogao,
ona mi govori kako
trebam opet to uraditi i da
je to samo 3, te da trebam
dati 5 KM! Zamisli koliko
treba biti besraman i tako
šta uraditi!
I ova ilustracija koja
opisuje jednu od implikacija
pošasti koja se
ušunjala u bošnjački menatalni
sklop: moja prijateljica
je završila vožnju
taksijem, ostala je da
sačeka kusur od 20 KF.
Taksista joj je, doslovno,
bacio siću u krilo i drsko
3. maj - 23. džumade-l-uhra
21
No, nakon toliko
godina, nije li
vrijeme da se
uspravimo, da
tako olahko ne
pružamo dlan?!
Svakako, ovdje
ne govorimo
o onima koji
i dan-danas
zaista trebaju
pomoć, o
onima koji su
egzistencijalno
ugroženi.
Kritična masa
nas nešto
moljaka, pita,
bez imalo
dostojanstva i
srama.
Nepremni bošnjački špajzovi
Zašto ovu novostečenu osobinu
pripisujem samo bošnjačkom
narodu? Odgovor se, opet, krije
u ratnom vremenu. Rat je za većinu
Bošnjaka došao iznenada, to
je, osim vojno-taktičke, značilo i
nespremnost bošnjačkih špajzova.
Višegodišnja blokada dostave
hrane većinu njih primorala je da
spas traže u humanitarnoj pomoći.
Uz ovo treba napomenuti da su
drugi narodi, u mjestima u kojima
su živjeli, manje bili upućeni na
humanitarnu jer su imali otvorenu,
kakvu-takvu, komunikaciju sa
slobodnim teritorijama i sa ostatkom
svijeta. Bošnjaci su, lako je to
pogledom ustvrditi na vojnu mapu
s početka rata, bili u neprijateljskom
okruženju na većini teritorija
koje su kontrolisali. Sve ovo ih je
natjeralo da se oslanjaju na pomoć
dobrih ljudi.
No, nakon toliko godina, nije
li vrijeme da se uspravimo, da tako
olahko ne pružamo dlan?! Svakako,
ovdje ne govorimo o onima
koji i dan-danas zaista trebaju pomoć,
o onima koji su egzistencijalno
ugroženi. Kritična
masa nas nešto moljaka,
pita, bez imalo dostojanstva
i srama. Kako možemo
nekoga koga dva puta
vidimo u životu pitati za
posao bez obzira što je on
šef, direktor ili na nekoj
drugoj sličnoj poziciji?!
Odvikavanje
Kako svi narodi imaju
svoje osobine; Nijemci su
pedantni, Srbi mitomani,
Španci brbljivi... tako
i Bošnjaci postadoše oni
što traže, išću. A, nismo
takvi bili, kriva je ratna
humanitarna pomoć - navukli
smo se. Hajdemo se
pokušati odvići. Hajde da
ovaj ispruženi dlan okrenemo
i podignemo ga u
visini glave/ramena - kao
što su to činili naši preci
- dobri Bošnjani, kao što
je to na stećcima.
Molimo Gospodara
svih svjetova da manje
molimo ljude, amin.