ISSN-2233-0917

Uvodnik: BlagDAN džamija 

ISSN-2233-0917 

www.saff.ba 

Broj 339 

3. maj 2013. 

23. džumade-l-uhra 1434. 

cijena godišnje 

pretplate 65KM 

Borba za opstanak 

Prioritet je rušenje 

Dejtona 

Islam My Life TV 

Albin Hadžić je dokaz 

da je ljudska volja jača 

od najtvrđeg čelika 

Preseljavanja u nizu 

Livanjske 

gromade 

odlaze 

Dvadeset godina Udruženja “Prosvjetitelj” Srebrenica 

Allahu su najdraži 

oni koji koriste 

drugim ljudima! 

Vijeće Ministara BiH 

Iza popisne prevare 

stoje bonjački politički 

izdajnici Lagumdžija, 

Radončić, Osmić i Hadžić 

Mustafa Pruščak (I dio) 

Prvi Bošnjak 

na El-Azharu 

Razmišljanja 

Pravilno 

postupanje sa 

ovosvjetskim 

blagodatima 

prema kur’anskim 

savjetima

Poštovani čitatelji! 

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, 

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. 

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. 

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života 

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i 

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. 

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”! 

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 339 

Sadržaj 

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

El-Mesdžidu-l-haram 

Buđenje ambicija 

8 

Polumjesec 

MUP TK 

Policajac opsovao džumu 

10 

Društvo 

Šta se desilo sa dlanom dobrog Bošnjanina sa stećka?! 

Bošnjaci – narod ispružene ruke 

21 

Pogledi 

Ko je Vuk Karadžić 

Književnik Nikola Jovanović: “Vuk Karadžić je mitologizovana ličnost, 

narodne populističke retorike nazvane ‘gunj i opanak’” 

26 

Islamske teme 

Poslanica o islamskom pravu: Izvori šerijatskog prava (II) 

Sunnet je tumač i praktična razrada Kur’ana 

30 

Kutak za islamsku omladinu 

Tuzla 

OAZA: Škola islama 

42 

Zelena transferzala 

Crna Gora 

Islam – Jezik razumijevanja između Bošnjaka i Albanaca 

Islamnet 

Egipat 

Turizam bez alkohola 

48 

50 

3. maj - 23. džumade-l-uhra 

3

Uvodnik 

BlagDAN džamija 

Džamijski dan bi muslimanima 

morao biti nja laži, ne samo da je degutantno, 

reve džamije, a u povodu iskopava- 

svaki dan, jer je svaki već je javna potvrda živog fašizma 

dan osvrhnut, osmišljen namazom, u srpskom biću. Pa, evo, šta i da se 

u džamiji, u džematu, ali je Dan stvarno kojim slučajem utvrdi da je 

džamija samo jedan dan, i to samo na mjestu Careve džamije bila nekakva 

građevina, kobejagi crkva, da 

u Bosni, jer se nigdje na dunjaluku 

nije institucionalizirao Dan kojim li to znači da treba odati priznanje 

se jedan muslimanski narod podsjeća 

na svoje porušene džamije. znači da džamiju ne treba obnav- 

onima koji su džamiju srušili, ili to 

Nema naroda na svijetu, poput ljati, već treba na njenom mjestu 

Bošnjaka, kojemu se tako sistematski, 

tako kontinuirano rušene nje- 

to zločinačka patologija, isto ludilo, 

podići pravoslavnu crkvu?! Ista je 

gove bogomolje, s ciljem zatiranja ista drskost sa kojom cionistički, 

vjere kao osnove njegovog 

okupatorski režim u Palestini 

maltretira musli- 

identiteta. Nije to samo 

porušenih 614 i oštećenih 

mane i prijeti rušenjem 

307 džamija, u posljednjem 

genocidnom po- 

Harema i mjesta Isra’a, 

prve kible ummeta, trećeg 

hodu, već su to i sve one 

odakle se Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, 

porušene džamije, oteti 

vakufi, preorana mezarja, 

uzdigao na najviše nebo. 

u posljednjih 130 godina 

Zbog toga je obilježavanje 

koliko traje kontinuirani 

Dana džamija nepotpuno 

ako se ne uzmu obzir 

genocid nad Bošnjacima. 

I nije to samo ono što je 

činjenice koje govore o 

bilo jučer, pa se o Danu džamija ambiciji da se ne obnove porušene 

ne može govoriti samo iz historijske 

perspektive, već je to i ono što islamofobičnih medija, koji Islam- 

džamije, a što je stalna intencija 

se događa danas. Zato su Bošnjaci 

jedini muslimani na svijetu koji para i pišu da je bolje otvarati fabsku 

zajednicu optužuju za rasipanje 

su u prekostoljetnom kontinuitetu rike nego džamije, kao da je Islamska 

zajednica zadužena za fabrike, a 

izloženi rušenju džamija. Događalo 

se to i Palestincima, znamo, a ne za džamije. ...Nepotpuno je i ako 

najdrastičnija manifestacija židovskog 

sakralocida je ambicija da se kojima se susreće IZ kad hoće obno- 

se izuzmu razne pravne zavrzlame sa 

potkopa i sruši Al-Aksa, jer cionisti viti neku od porušenih džamija. Sve 

tvrde da se na tom mjestu nekada ovo nije prošlost, već je sadašnjost, 

nalazio židovski hram - hejkel, pa u kojoj, oni koji su rušili džamije, 

su ovi fašisti izbušili prostor ispod žive u namjeri da se porušene 

džamije Al-Aksa. Baš ovih dana čitamo 

kako vlasti Republike Srpske, ne grade. Zbog toga za Dan džamija 

džamije ne obnavljaju, i da se nove 

na mjestu porušene Careve džamije 

u Foči vrše iskopavanja s ciljem ali još više o ovome što jeste, i treba 

treba govoriti o onome što je bilo, 

da pronađu pravoslavnu crkvu, a slaviti obnavljanje džamija, ali još 

neki portali su već izvijestili da su više slaviti izgradnju novih džamija. 

pronađene zidine crkve. To znači I ne samo izgradnju džamija, već i 

da će rušenje Careve džamije biti izgradnju novih oblika džematskog 

pozitivan događaj, jer kako bi se života i aktivnosti, od humanitarnog 

drukčije napravila “starija i ljepša rada, izleta, sportskih aktivnosti, 

istorija”, kako u povodu granatiranja 

Dubrovnika reče trebinjski va, itd. – a sve to, el-hamdulilah – 

kurseva jezika, pčelarstva, pletarst- 

gradonačelnik Božidar Vučurević. povezano namazom, kao malterom 

Općenito, to izvještavanje velikosrpskih 

medija sa rušilišta Ca- 

zdanje, i 

koji veže ove cigle i gradi džamijsko 

uzdanje. 

Impressum 

Izdavač 

GID SAFF 

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica 

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo 

mob: +387 61 255 322 

distribucija: +387 62 287 412 

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, 

Filijala Bugojno 

part br: 6764162000885351; 

transakcijski: 1613000022234395 

Glavni i odgovorni urednik 

Semir Imamović 

Redakcija 

Abdusamed Nasuf Bušatlić, 

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz 

Hodžić 

DTP 

Semir Šišić 

Lektor 

Abdulmedžid Nezo 

Stalni saradnici: 

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho 

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, 

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir 

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, 

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem 

Dizdar, Fahrudin Sinanović 

Ostali saradnici: 

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz 

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem 

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber 

Direktor 

Semir Mujić 

Direktor marketinga 

Semin Rizvić 

+387 62 343 635 

Koordinator za dijasporu 

Ramadan Rušid 

+386 41 255 239 

Štampa 

EMANET d.o.o., Zenica 

Časopis izlazi svakog drugog petka. 

Rukopisi, diskete i fotografije se ne 

vraćaju. 

ISSN 1512-651X 

redakcija@saff.ba 

saffmagazin@yahoo.com 

www.saff.ba 

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila 

u Federalnom ministarstvu obrazovanja, 

nauke, kulture i sporta pod brojem 622 


5

Hutba 

Na mizanu – ahiretskoj vagi, 

neće biti ništa teže od lijepog ponašanja 

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: 

“Hoćete li da vam kažem kome 

će biti zabranjena vatra i ko će 

biti zabranjen njoj? Svakome 

bliskom, lahkom i ljubaznom 

čovjeku.” (Tirmizi). Vrijednost 

vjernika je, znači, i u tome koliko 

uspijeva da bude jednostavan 

i prihvatljiv njegovoj zdravoj 

okolini. Ne bi se smjelo dešavati 

da neko ko je u svojoj mahali 

svojevrsni predstavnik “džamije“ 

da bude i najarogantniji, ljudi se 

s njim ne mogu ništa dogovoriti 

oko infrastrukture i sl. Ljubaznost 

i lahkoća u komunikaciji su 

osobine stanovnika “ženneta, i to 

treba dobro potcrtati i naglasiti 

Hatib: Nazif Horozović 

Svemilostivi Gospodar nas stalno 

Spodsjeća na važnost da musliman 

i muslimanka uvijek ostanu dostojansveni 

i da njihovo ponašanje bude u 

skladu s moralnim vrijednostima, pa makar 

se radilo i o veoma kompleksnim i teškim 

okolnostima u kojima se nalaze. 

Kada analiziramo sve vjerske propise, 

neminovno ćemo zaključiti da su svi oni 

prožeti ljepotom, dobrotom, korektnošću, 

poštovanjem i iskrenošću. Primjena takvog 

islama je bila najbolji vid marketinga kojim 

su muslimani promovirali svoju vjeru. Danas 

najmnogoljudnija zemlja u svijetu, Indonezija, 

te jedna od najuređenijih muslimanskih 

zemalja, Malezija, i cijela Istočna Azija su prihvatili 

islam zbog karaktera i lijepog ponašanja 

muslimanskih trgovaca, čije je bavljenje 

trgovinom bilo duboko protkano muslimanskim 

bontonom i moralnim ponašanjem, 

što jednostavno nije ostavilo mogućnost tim 

narodima osim da prihvate islam, kojeg su 

svojim očima vidjeli i u komunikaciji osjetili 

kod muslimanskih trgovaca. 

Po čemu se to razlikujemo od drugih? 

Mi danas vrlo često zbunjujemo naše 

komšije našim praktikovanjem islama. 

Mi jesmo muslimani, ali pijemo, bludničimo, 

krademo, spletkarimo i radimo sve 

ono što rade nečasni ljudi, i deklarišemo 

se muslimanima zbog toga što su roditelji 

tako htjeli, a ne što bi mi posebno željeli 

ili što je odrednica imena predodredila 

da smo muslimani. 

Iza nas je 1. maj, gdje su 

muslimanske čaršije i izletišta 

muslimanskih gradova sigurno 

na istom rangu sa izletištima 

nemuslimanskih gradova po 

alkoholu, prostačenju, nemilim 

događajima, bacanju smeća, 

skrnavljenju prirode itd. 

Po čemu se muslimani danas 

razlikuju od drugih? Kada je 

jedan nemusliman muslimanu 

ponudio pivo, ovaj je odbio uz 

obrazloženje da je musliman, 

što je izazvalo šok kod tog nemuslimana, 

jer njegove komšije 

i poznanici su možda veći 

konzumenti alkohola od njega 

samog, a muslimani su. 

U ovoj hutbi želim staviti 

do znanja koliko i u koje detalje 

je islam razradio kulturu 

ponašanja, kako bih pozvao 

sebe i vas da budemo s našim 

ponašanjem najbolji misionari 

naše vjere. Danas nam se vrijeme 

neće smilovati. Možda budemo 

misionari i protiv vjere, 

ako naše ponašanje ne uskladimo sa islamskim, 

moralnim i karakternim načinom 

ophođenja sa ljudima. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Na 

mizanu – ahiretskog vagi, neće biti ništa 

teže od lijepog ponašanja.” (Ebu Davud i 

Tirmizi), a Muhammed, a.s., također kaže: 

“Uistinu će onaj ko se lijepo ponaša dostići 

stepen klanjača i postača.” (Muslim). A 

Svemilostivi Allah, dž.š., je “Svoje najdraže 

i najodabranije stvorenje Muhammeda, 

a.s., pohvalio najljepšom pohvalom kada 

Uzvišeni kaže: A ti si zaista najljepše ćudi. 

Najljepšeg morala, ponašanja i karaktera. 

Da postoji veća pohvala od ove, Allah, 

dž.š., bi sigurno pohvalio Svoga Poslanika 

njome, ali definitivno ne postoji. 

Allah, dž.š., nas uči da kada god htjednemo 

namaz obaviti da se prethodno lijepo 

dotjeramo i da namaz u svakakvoj odjeći 

ne obavljamo. Allah, dž.š., kaže: O sinovi 

Kada nam 

neko lijepo 

nazove selam, 

pokušajmo da 

ga uzvratimo 

još ljepše, 

još srčanije i 

iskrenije nego li 

smo ga doživjeli 

kada nam ga je 

neko nazvao, 

vjerujte, doživjet 

ćemo i zaraditi 

bereket selama. 

Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete namaz 

obaviti! (El- ‘Araf, 31.). Pred Gospodarem 

svjetova vjernik se najljepše dotjeruje, osjeća 

posebnu blizinu Gospodara svoga i zato nas 

islam uči da ne izlazimo “svakakvi” 

pred Allaha, dž.š. 

Allah, dž.š., kaže: Kada pozdravom 

pozdravljeni budete, 

ljepšim od njega otpozdravite, ili 

ga uzvratite, jer će Allah za sve 

obračun tražiti. Ovdje Allah, 

dž.š., nije samo rekao da se radi 

o selamu, iako je selam pozdrav 

za muslimana. Na selamu treba 

institirati, treba ga širiti i ponositi 

se kada nam ga neko nazove 

i kada ga mi nazivamo drugima. 

Smatram da ima jedan broj ljudi 

koji nose muslimanska imena, 

a kojima selam “para uši”, da 

se takve ljude ne treba iritirati 

nazivajući im selam. Selam 

je privilegija, a ako ga neko ne 

želi, treba mu ispuniti tu želju. 

Allah, dž.š., nam zabranjuje da 

grdimo i u javnoj komunikaciji 

omalovažavamo tuđe svetinje, 

da ne bi i oni, uzvraćajući nam, 

vrijeđali Allaha i naše vrijednosti. 

Ne grdite one kojima se oni, 

pored Allaha, klanjaju, da ne bi 

i oni nepravedno i ne misleći šta 

govore Allaha grdili. (El-En’am, 

108.). Onaj ko želi selam, sa zadovoljstvom 

mu ga treba nazvati, onaj ko želi dobar dan, 

sa osmijehom ga treba dočekati itd. Selam 

sa osmijehom i bez osmijeha nije isti selam. 

Kada nam neko lijepo nazove selam, pokušajmo 

da ga uzvratimo još ljepše, još srčanije 

i iskrenije nego li smo ga doživjeli kada nam 

ga je neko nazvao, vjerujte, doživjet ćemo i 

zaraditi bereket selama. 

I u ibadetima nas islam uči kako da se 

lijepo i korektno ponašamo. Našim imamima 

je Allahov Poslanik, a.s., sugerisao da ne 

dulje sa klanjanjem farz-namaza, jer “među 

klanjačima ima djece, staraca, bolesnih, onih 

koji imaju neke svoje obaveze. A kada klanja 

sam, neka onda odulji koliko želi.” – savjet je 

Allahovog Poslanika, a.s., koji kada je predvodio 

ljude u namazu i kada bi čuo plač djeteta, 

ne bi duljio zbog toga što je znao koliko 

se majčino srce cijepa kada čuje svoje dijete 

kako plače. 


6

Živimo u vremenu kada se, bez psovke 

i vulgarnosti, ne može zamisliti ništa što je 

«prirodno“ u komunikaciji s ljudima. Ne 

možemo pogledati jedan film sa stravičnom 

ratnom sudbinom bez da djeci moramo 

objašnjavati i pravdati im da ovo, tj. psovka, 

kao, nije dobro, ali je film dobar. Pa čak i po 

džamijama gdje se održavaju sastanci džematskih 

odbora, bio sam svjedokom kada 

ludi psuju nekome ili nešto, kao reakcija na 

neku okolnost. Allahov Poslanik, a.s., kaže: 

“Čovjek s najlošijim stepenom na Sudnjem 

danu će biti onaj koga ljudi zaobilaze zbog 

prostakluka njegovih riječi” (Tirmizi). Ne 

smijemo se navikavati na ružne riječi, psovke 

i vulgarnosti, jer lijepa riječ je sadaka i dostojanstvena 

komunikacija je veoma bitna 

za čovjeka muslimana na ovom i budućem 

svijetu. 

Po bontonu se musliman prepoznaje 

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Hoćete 

li da vam kažem kome će biti zabranjena 

vatra i ko će biti zabranjen njoj? 

Svakome bliskom, lahkom i ljubaznom 

čovjeku.” (Tirmizi). Vrijednost vjernika 

je, znači, i u tome koliko uspijeva da bude 

jednostavan i prihvatljiv njegovoj zdravoj 

okolini. Ne bi se smjelo dešavati da neko 

ko je u svojoj mahali svojevrsni predstavnik 

“džamije” bude i najarogantniji, ljudi 

se s njim ne mogu ništa dogovoriti oko 

infrastrukture i sl. Ljubaznost i lahkoća 

u komunikaciji su osobine stanovnika 

Dženneta, i to treba dobro potcrtati i naglasiti. 

Također, jedan od bontona i kulture 

ponašanja koju nam propisuje 

islam jeste način na koji možemo ulaziti 

u tuđu kuću, pa i svoju. Allah, dž.š., 

kaže: O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite 

dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane 

ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se! 

A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite 

u njih dok vam se ne dopusti; a ako 

vam se rekne: “Vratite se!” – vi se vratite, 

bolje vam je, a Allah zna ono što radite. 

(En-Nur, 27.). 

U ovom ajetu imamo najmanje 

tri propisa: 

a. Islamska kultura ponašanja 

nam ne dozvoljava da u 

tuđe kuće “upadamo” i ulazimo 

bez najave, bez obzira koliko 

nam bile bliske osobe, domaćini 

kuće. To je veoma simptomatično 

u našim seoskim 

sredinama gdje se ulazi u kuće 

kako god ko hoće i kada hoće, 

a domaćini uvijek moraju biti 

spremni na “iznenadne goste”. 

To islam ne dozvoljava. Najaviti 

se, pokucati/pozvoniti, nakon 

toga poselamiti ukućane i sjesti 

tamo gdje je predviđeno da sjede 

gosti. Ako vlasnik kuće dozvoli više od 

toga, onda se može to raditi. 

b. Ako se niko ne javi na naše kucanje 

ili zvonjenje, nemojmo nakon toga koristiti 

sve dostupne metode od mobitela 

(njegovog i ženinog), fiksnog telefona, 

špijuniranja da li se nalaze u kući, a ne 

žele otvoriti itd. Ako nikoga ne nađemo, 

jedino što možemo uraditi jeste da sačekamo 

ili da dođemo drugi put. 

c. A ako nam domaćin kuće ne dopusti 

ulazak, iz njemu znanih razloga, onda 

se trebamo vratiti i ne praviti domaćinu 

dodatne neugodnosti. Ovo je za naše 

podneblje gotovo pa nezamisliva slika da 

kažemo komšiji/komšinici ili prijatelju/ 

prijateljici kako nismo u prilici da ih primimo, 

jer smo preumorni, bolesni, zauzeti 

drugim obavezama koje se ne mogu 

odgoditi...itd. 

Da, ova tri propisa oslikavaju pravo 

lice islamske kulture ponašanja i ne dozvoljavaju 

da se dese neugodnosti i pogoršanje 

odnosa, već se sve to temelji na 

osnovi dobrog razumijevanja i korektnosti 

u komunikaciji. 

Pa i u ratnim okolnostima, musliman 

se mora pridržavati etike i kulturnog načina 

ponašanja kojeg je propisao časni islam. 

Allah, dž.š., je zabranio ubijanje 

onih koji nisu sposobni za borbu i onih 

koji nisu odvraćali od Allahovog puta. 

Danas nam se 

vrijeme neće 

smilovati. 

Možda budemo 

misionari i 

protiv vjere, 

ako naše 

ponašanje ne 

uskladimo sa 

islamskim, 

moralnim i 

karakternim 

načinom 

ophođenja sa 

ljudima. 

Uzvišeni je zabranio ubijanje 

žena, djece, nemoćnih staraca 

i svećenika. Zabranio nam 

je zluradost, zlobu i rušenja. 

Zabranio je masakriranje i 

pustošenje, ubijanje životinja 

osim ako ih želimo jesti, sječenje 

drveća ili paljenje... 

Ovo je samo nekoliko detalja 

iz islamske kulture ponašanja. 

Smatram da je veoma 

bitno isčitavati islamsku 

kulturu ponašanja, kao i njeno 

publiciranje u javnosti. Ne smije 

se steći dojam kako je vjernik 

uvijek zapušten, neljubazan, 

odvratan, nesusretljiv... već ove 

lijepe osobine pokušati primijeniti u životu, 

jer je to najveće blago s kojim čovjek raspolaže. 

Kao što je ovakav način ponašanja 

veoma bitan u našoj komunikaciji 

sa sljedbenicima drugih vjera, ona je 

bitna i u samom vjerničkom korpusu. 

Odgovorno tvrdim da mi, koliko je 

to moguće, volimo jedni druge, ali u 

nedostatku ili nepoznavanju kulture 

ponašanja, naše ophođenje jednih prema 

drugima i nije na zavidnom nivou. 

Stvari se i nekako kreću kada igramo 

“solo” i kada samostalno nastupamo, 

a jesmo li u timu, gdje je ovakva 

kultura ponašanja suštinski bitna, svako 

vuče na svoju stranu i nikako usmjeriti 

snage ka jednom cilju. Ako pogledamo 

svjesne igrače jednog tima, i najboljem 

igraču koji igra za tim je svejedno u 

kojoj formaciji se igra, na kojoj poziciji 

on lično igra... njemu je bitno da tim 

pobijedi. Iako, svi oni u jednom timu su 

jedni drugima konkurencija. Međutim, 

kada igraju za jedan cilj, onda se to sve 

prevazilazi. 

Lijepim ponašanjem činimo najveći 

hizmet nama samima, našoj užoj i široj 

porodici i na kraju našoj vjeri. S toga, nadajmo 

se i molimo Allaha, dž.š., da popravimo 

naše stanje i da lijepo ponašanje bude 

naš životni moto dok živimo na ovom 

svijetu. Amin! 


7

Hutbe iz tri sveta mesdžida 

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) 

Buđenje ambicija 

Hatib: dr. Salih Alu Talib 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Velike 

V 

i uzvišene ambicije će po- 

Vedinca ali i čitav narod, učiniti 

Včasnim i gordim i trasirati mu 

put ka plemenitim djelima i pohvalnim 

vrlinama. Muhammed, 

s.a.v.s., je svoj ummet učio da 

budu ambiciozni i da se trude 

ostvariti najbolje moguće rezultate. 

Govorio im je: “U 

Džennetu je stotinu stepena 

koje je Allah pripremio za 

borce na Njegovom putu. 

Između svakog stepena je 

(razdaljina) koliko je između 

nebesa i Zemlje, pa kada Allaha 

budete molili za Džennet 

molite od Njega Firdevs. On 

je središnji dio Dženneta i 

njegov najviši dio a iznad njega 

je Arš (Prijestolje) Milostivog 

(Allaha) i iz njega izviru 

džennetske rijeke.” (Buhari). 

Islam ne podnosi i ne toleriše 

da njegovi sljedbenici budu 

lijeni i inertni, nesposobni i 

nezainteresirani za ono što 

se oko njih dešava. Ovosvjetski 

ukrasi i želja za lagodnim 

životom na ovom svijetu 

ne smiju biti jači od njihove 

želje da se pokrenu i postanu 

aktivni na polju širenja Allahove 

vjere i činjenja svih vidova 

dobra. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kome 

je Uzvišeni Allah naredio: O ti, pokriveni. 

Ustani i opominji. (El-Muddesir, 1.-2.), 

momentalno se povinovao ovom imperativu 

te su i on i njegovi voljeni ashabi na 

putu dostavljanja Allahove vjere žrtvovali 

sve što su imali. Napustili su svoju 

domovinu i svim svojim bićem se predali 

ostvarenju zacrtanog im cilja. Nakon 

Hidžre su uslijedile bitke na Bedru, Uhudu, 

Tebuku... ali i mnoga druga iskušenja 

kroz koja su zajedno krčili put do istinske 

sreće i zadovoljstva na obadva svijeta. A 

nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, njegovi 

ashabi ne samo da nisu posustali, već su 

sa istim ili većim elanom nastavili misiju 

njihovog milog predvodnika. Zastavu islama 

su pronijeli od istoka do zapada i 

dunjaluk ispunili pravdom i milošću te 

izgradili civilizaciju koju do tada povijest 

nije zapamtila. Istina, i oni su poput nas 

bili ljudska bića ali kolika je samo razlika 

između njih i nas?! Njihova srca su se istinski 

vezala za Objavu koja je silazila sa 

Mnogo 

spavanja, 

raznovrsna 

i obilna jela, 

gubljenje 

vremena na 

besposlicu, 

igru i zabavu, 

danononoćno 

sjedenje za 

aparatima 

najnovije 

tehnologije..., 

samo su neki 

od faktora koji 

su, nekada 

ambiciozan 

i ponosan, 

ummet u 

globalu 

preobrazili 

u ummet 

pasivnosti i 

nemara. 

nebesa pa ih je Allah očistio 

i posebno odabrao. Često ih 

je i na kušnju stavljao, ali su 

ona, zbog svoje iskrenosti i 

čistote, ostala postojana na 

Istini i Pravome putu, što je 

i rezultiralo konačnim uspjehom. 

Ovako je ashabe 

odgojio Poslanik s.a.v.s., pa 

su postali vođe i predvodnici 

ummeta ali i čitavog 

čovječanstva. Ummet danas 

je uspavan i umrtvljen i u prijekoj 

je potrebi da se što prije 

probudi. Ambicije njegovih 

pripadnika kao da su umrle, a 

snaga gotovo da ih je napustila. 

Većina muslimana očekuje 

da će sa malo dobrih djela, čiji 

je i kvalitet upitan, dospjeti u 

džennetske perivoje. Čak i 

pred neznatnim iskušenjima 

se lome i skreću sa Pravoga 

puta zaboravljajući riječi 

Uzvišenog: Zar vi mislite da 

ćete ući u Džennet, a još niste 

iskusili ono što su iskusili oni koji su prije 

vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine 

i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi 

i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - 

uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova 

pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista 

blizu! (El-Bekara, 214.). Mnogo spavanja, 

raznovrsna i obilna jela, gubljenje 

vremena na besposlicu, igru i zabavu, 

danononoćno sjedenje za aparatima 

najnovije tehnologije..., samo su neki 

od faktora koji su, nekada ambiciozan 

i ponosan, ummet u globalu preobrazili 

u ummet pasivnosti i nemara. Da 

bi se trgnuli iz sna u kojem drijemaju 

već decenijama, pred muslimanima ne 

postoji drugo rješenje osim da se vrate 

svojoj vjeri, istinski i srčano, slijedeći 

u tome stope prvih generacija muslimana. 

Iz njihovog primjera će naučiti 

šta je to ozbiljnost i strpljivost, srčanost 

i ambicioznost ali i spremnost da se na 

putu do zacrtanog cilja žrtvuje sve što 

se posjeduje. 

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj 

(Poslanikov mesdžid u Medini) 

Čuvajte se rasipništva! 

Hatib: dr. Abdulbari es-Subejti 

Preveo i sažeo: Amir Durmić 

Uzvišeni U 

Allah je kazao: Kad 

hoćemo jedan grad uništiti, on- 

Uima koji su u njemu na raskoš 

navikli prepustimo da se razvratu odaju i da 

tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja 

razrušimo. (El-Isra’, 16.). Dakle, narod koji 

ogrezne u raskoš, postane rasipan i obijestan, 

prepusti se strastima i zaboravi na Allaha i 

onaj svijet, kod njega su se ispunili svi uvjeti 

koje prethode totalnom uništenju i nestajanju 

sa lica zemlje. Historija nas uči da su 

raskoš i poniranje u vrtloge strasti i grijeha 

glavni razlozi slabljenja islamskog ummeta 

i njegovog skretanja sa puta istine, snage i 

ponosa. Mnogo imetka, lagodan i bezbrižan 

život, umišljenost i sebičnost, trošenje velike 

količine imetka na nepotrebne stvari 

dok s druge strane postoje milioni onih koji 

nemaju ni za najosnovnije potrebe, samo su 

neke od karakteristika ljudi koje možemo 

nazvati rasipnicima. Ovakva vrsta ljudi 

uvijek je, još od vremene Nuha, a.s., bila 

suprotstavljena Allahovim poslanicima i njihovim 

iskrenim sljedbenicima. U kontekstu 

kazivanja o Nuhu, a.s., Uzvišeni Allah kaže: 

Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, 

koji su poricali da će na onome svijetu 

biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na 

ovome svijetu raskošno žive, govorili: “On je 

čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije 

ono što i vi pijete.” (El-Mu’minun, 33.). Ovi 

nevjernici odlučno su stali na put širenju istinske 

vjere a jedan od argumenata kojim su 

opravdavali svoje postupke bila je činjenica 

da Nuha slijede siromašni i nemoćni: “... Koliko 

mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo 

i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni 

koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da 

ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da 

ste lažljivci.” (Hud, 27.). I rasipnici iz ostalih 

naroda kojima su bili slati poslanici, poricali 

su Allahove ajete: Mi ni u jedan grad nismo 

poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na 

raskošan život bili navikli: “Ne vjerujemo mi u 

ono što je po vama poslano!” (Sebe, 34.). S druge 

strane, iskreni vjernici su se radi budućeg 

svijeta odricali svih ovosvjetskih ukrasa, a 

najbolji primjer za to imamo u prvoj generaciji 

muslimana, tj. u ashabima neka je 

Allah zadovoljan sa svima njima. Mus‘ab 

b. ‘Umejr, naprimjer, odrastao je u raskoši i 

blagostanju i bio jedan od najočitijih i najcijenjenijih 

mekanskih mladića, međutim, 

nakon što je primio islam ostao je bez svih 

materijalnih vrijednosti kojih se rado, u 

ime Allaha, odrekao. Kada je ubijen u Bici 


8

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa 

Onome ko se u Allaha uzda, On mu je dosta 

Na kraju vrlo je 

bitno spomenuti 

da pod pojmom 

“rasipnici” ne 

mislimo nužno 

na bogate ljude 

jer koliko je 

samo bogataša 

koji su Allahu 

zahvalni 

i Njemu 

Uzvišenom 

pokorni?! Dijele 

svoj imetak na 

Allahovom putu 

i pomažu druge. 

na Uhudu njegovi 

drugovi nisu imali 

dovoljno platna da ga 

u njega zamotaju pa 

su ga prekrili njegovim 

ogrtačem koji nije 

bio dovoljno dug. 

Kada bi mu njime 

prekrili glavu, noge bi 

ostale otkrivene, a ako 

bi mu prekrili noge, 

onda bi mu glava 

ostala nepokrivena. 

Tada je Poslanik, 

s.a.v.s., rekao da mu 

ogrtačem pokriju 

glavu a da mu noge 

pokriju jednom vrstom 

duge trave. Za 

razliku od spomenutog 

ashaba i mnogih drugih koji su mijenjali 

prolazno za vječno, rasipnici zaboravljaju da 

je sve što posjeduju ustvari Allahovo a ne 

njihovo, i da bi im imetak trebao biti samo 

sredstvo kojim će sebi, uz Allahovu pomoć, 

krčiti put do ahireta. Međutim, rasipnici 

misle samo o sebi i svojim potrebama, a 

zaboravljaju na sve druge. U suštini, i pored 

toga što izgleda sretno i zadovoljno, ova vrsta 

ljudi uglavnom je depresivna i nezadovoljna 

sa sobom jer nikakvo bogatstvo ne može 

nahraniti dušu koja je gladna Istine i Upute, 

i željna spokoja i smiraja. Na kraju, vrlo je 

bitno spomenuti da pod pojmom “rasipnici” 

ne mislimo nužno na bogate ljude jer koliko 

je samo bogataša koji su Allahu zahvalni 

i Njemu Uzvišenom pokorni?! Dijele svoj 

imetak na Allahovom putu i pomažu druge. 

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Divan li je lijep 

(halalan) imetak u rukama dobrog čovjeka.” 

S druge strane, koliko je siromašnih ljudi 

koji su oholi i umišljeni i koji i ono malo 

imetka kojeg posjeduju troše na harame te 

žive životom kojem ni u kom pogledu nisu 

dorasli. U vezi ovakvih, Poslanik, s.a.v.s., je 

kazao: “Allah se na Sudnjem danu neće obratiti 

trojici ljudi, niti će ih očistiti, niti će ih 

pogledati, i njih očekuje patnja nesnosna...”, 

pa je spomenuo i oholog siromaha. (Muslim). 

Uzvišenog Allaha molimo da budemo 

skromni u pogledu ovog svijeta i nezasiti 

kada je riječ o pokornosti našem Gospodaru 

i činjenju dobrih djela. 

Hatib: Jusuf Ebu Sinine 

Preveo i sažeo: Esad Mahovac 

Gdje je ljudima 

pamet – pitanje 

je koje vjernik 

često samom sebi postavlja 

dok prati ono što se događa 

oko njega . Bolovi koje nam 

okupator zadaje svakim su 

danom sve teži i teži, nameta 

je sve više, a muslimani 

nikako da se opamete. Da 

stvar bude još teža, neki 

muslimani pomoć traže 

upravo od onih koji ih ugnjetavaju 

i ponižavaju. Zar ne vide da je naših 

kuća svakim danom sve manje i 

manje, a da na njihovim mjestima izrastaju 

zgrade neprijatelja?! Koliko je 

naše zemlje izgubilo svoje vlasnike?! 

Koliko će ih još nestati ako mi, a i 

ostali muslimani oko nas, nastavimo 

živjeti ovakvim pasivnim životom koji 

je tako daleko od Allahove vjere? Mi i 

ova sveta zemlja na kojoj se nalazimo 

izgubili smo svoju cijenu onda kada 

smo izgubili istinskog vođu. Pitam vas 

sada: da li bi nam se ovo dešavalo da 

muslimani imaju jednog pravednog 

vladara čiju bi riječ svi slušali i koji bi 

bio pažljiv prema nejakim i odgovoran 

prema svojim podanicima? Svakako da 

ne, međutim, na nama je da budemo 

strpljivi i molimo Allaha da nas izbavi 

iz ovog poniženja u kojem živimo. Ako 

Allahovi robovi, 

nemojmo 

zaboraviti 

svoju braću 

koja truhnu 

u izraelskim 

zatvorima. 

Obratimo se 

Allahu dovom 

za njih. Tražimo 

da ih opskrbi 

strpljivošću i 

da ih nagradi 

za muke kroz 

koje prolaze. 

postrani ostavimo neprijatelja, 

vidjet ćemo da ni mi 

među sobom nemamo čiste 

račune. Pravimo smicalice 

jedni drugima, vjeru koja 

nas veže bacamo za leđa 

i činimo grijehe s kojima 

potkopavamo tlo na kojem 

stojimo. Prestali smo biti 

braća, jedni druge varamo 

i sve više ličimo na licemjere. 

O Allahovi robovi, mi 

od neprijatelja, a ni od onih 

koji izdaju Allahovu vjeru, 

nemamo šta očekivati. 

Svaki put ovdje ponavljamo 

kako već jednom moramo shvatiti da 

nam je Allah jedina nada. U Njega se 

moramo uzdati i na Njega se samo oslanjati, 

jer On Uzvišeni kaže: ‘Onome 

ko se u Allaha uzda, On mu je dosta. 

(Et-Talak, 3.). Ako ispravno razumijemo 

ovaj ajet, nikada utočište nećemo 

tražiti kod nekoga drugog mimo Allaha, 

a posebno ne kod Njegovih neprijatelja. 

Allahovi robovi, nemojmo 

zaboraviti svoju braću koja truhnu u 

izraelskim zatvorima. Obratimo se 

Allahu dovom za njih. Tražimo da ih 

opskrbi strpljivošću i da ih nagradi za 

muke kroz koje prolaze. Nemojmo 

zaboraviti da će nas Allah za njih sutra 

pitati, pa neka svako od nas pripremi 

odgovor. Sa ovog časnog mjesta 

poručujem im neka ne gube nadu u 

Allahovu milost, jer, zaista, Njegova 

milost i pobjeda su blizu. 


9

Polumjesec 

Popis stanovništva u BiH 

Ko su “Bosanci i Hercegovci” 

koji se protive Bošnjaštvu? 

Ko su “Bosanci i Hercegovci” koji 

se protive Bošnjaštvu? Ovo pitanje 

postavljaju mnogi. Cijeneći 

po dosadašnjim javnim priznanjima 

protiv Bošnjaštva su mnogi. Lista 

nije dugačka ali je poznata. Protiv 

Bošnjaštva najviše su srpski i hrvatski 

separatisti koji se nadaju da će kroz 

brojne prevare, koje izvode kroz institucije 

vlasti Bosne i Hercegovine, 

uspjeti na popisu stanovništva smanjiti 

broj Bošnjaka. Drugi nivo onih 

koji vješto manipuliraju sa popisom 

stanovništva u javnosti su istinski 

Srbi i Hrvati, koji se lažno predstavljaju 

kao osobe za jednakost građana, 

kao ateisti, kao borci protiv nacionalista, 

i koji se u javnosti izjašnjavaju 

kao Bosanci, Jugosloveni i slično. 

Oni su uposleni u brojnim nevladinim 

organizacijama i svaki dan širom 

BiH zbunjene Bošnjake dovode u zabludu. 

Na istom zadatku su istinski 

Bošnjaci, ali koji zbog materijalnog 

interesa, zbog malih honorara pristaju 

biti dio nekakvih građanskih 

koalicija. Posebno su opasni članovi 

i simpatizeri komunističke ideje kojoj 

danas tepaju socijaldemokratija. 

Mnogi članovi političkih partija kao 

što je SDP, te njihovi istomišljenici iz 

nevladinog sektora aktivno rade na 

umanjenju broja Bošnjaka, odnosno 

na povećanju broja ostalih. Uzimo 

primjer SDP-ovog ministra u Vijeću 

ministara BiH Damira Hadžića, koji 

obnaša bošnjačku funkciju u Vijeću, 

on se javno izjašnjava kao Bosanac i 

radi na propagandi takvih nastranih 

ideja. Naravno, ne treba zaboraviti ni 

pedere i lezbejke, te druge nastrane 

osobe, koji ne kriju svoju mržnju prema 

Bošnjacima. Svi pobrojani, osim 

Bošnjaštva ne vole ni islam. 

Nasihat 

Ko vjeruje u Allah i Sudnji dan 

neka nam da dobro od sebe ili 

neka nas ostavi na miru! 

Dugo se pitam zašto i kako je moguće 

da mi muslimani, naročito 

mi koji svaki dan u punom kapacitetu 

prakticiramo islam i težimo ka postizanju 

islamskog imperativa po svim aspektima, 

u praksi činimo mnoge stvari koje 

slabe i razbijaju snagu zajednice muslimana? 

Puna usta su nam hvalisavih priča 

i dersova o potrebi jačanja muslimanske 

zajednice, o tome da su muslimani 

kao jedna građevina, kao jedno tijelo, 

pa kada oboli jedan organ oboli cijelo 

tijelo. Ovdje ne mislim samo na jednu 

skupinu muslimana, na jednu orijentaciju 

u tumačenju i prakticiranju islama, 

već na sve pravce. Odavno se među nas 

muslimane uvukla praksa da isključivo 

tražimo mahane jedni drugima, uporno 

se dokazuje da su jedni ispravniji 

od drugih, troši se ogromna energija na 

proglašavanje drugih muslimana nevjernicima. 

Danas kada je ovaj internet ponudio 

mogućnost da svako izbaci iz sebe 

svoje zlo svjedoci smo kakvih sve užasa 

nema među nama. Mnogo je onih koji 

troše svoje vrijeme, svoje intelektualne 

potencijale i svoj imetak na dokazivanje 

da drugi muslimani nisu ispravni 

i da sa njima nije moguće biti u istom 

saffu, u istoj muslimanskoj zajednici. 

Dnevno se objave mnogi tekstovi u kojima 

se autori polomiše dokazujući da je 

Buharijina zbirka hadisa neistinita, da je 

Muhamed Ibn Abdul Vehab ovakav ili 

onakav, da su vehabije najgori, da su sufije 

još gori, da će ovi u Džennet a drugi 

Džehennem i slično. Pobogu, pa kakvu 

korist ja imam što ću nekome dosađivati 

svojom pričom kako je neki poznati 

islamski alim promašio u robovanju 

Allahu, da je jedna skupina ispravnija od 

druge, da je treća skupina izišla iz islama, 

kakve koristi imam od toga da nekoga 

u to i ubijedim, hoću li tako lakše steći 

Allahovo zadovoljstvo ( prije će biti da 

će insan na ovaj način dosegnuti do prokletstva), 

hoće li islamu i muslimanima 

biti bolje? Ili šta će biti ako nekoga retorički 

ubijedim ili pobijedim u raspravi, 

jesam li na taj način imalo doprinio jačanju 

muslimanskog saffa ili njegovom 

slabljenju? Rijetki su oni koji svoje vrijeme 

troše na zajednički hajr. Uzmimo 

za primjer nas Bošnjake muslimane. Naš 

narod je suočen svakodnevno sa brojnim 

problemima i opasnostima. Mi muslimani 

praktičari imamo najveću obavezu 

da gradimo jak bedem odbrane naše 


10 

domovine, naroda i vjere. Zbog takvog 

važnog zadatka i zbog emaneta islama 

za nas je životno pogubno igrati se tako 

što ćemo insistirati na razlikama a ne 

na zajedničkim interesima i zajedničkom 

dobru. U islamu musliman mora 

znati poredati prioritete i mora znati 

pravilno postupati sa ljudima, naročito 

sa onima sa kojima se ne slaže. Za 

naše bosanskohercegovačke prilike jedinstvo 

je glavni prioritet. A ko je preči 

i obavezniji da jača jedinstveni bedem 

Bošnjaka od nas muslimana praktičara 

(u islamu odbrane domovine je sveta 

dužnost)? Da bi bili dio ovog islamskog 

prioriteta moramo insisitirati na onim 

stvarima koje nas spajaju. Zato bi svaki 

iskreni musliman morao “zakopati” 

svoje nesuglasice i neslaganja sa drugim 

muslimanima, izbjegavati rasprave i 

gledati da se nađemo na onim stvarima 

koje su važne za sve nas i koje će nam 

dati snagu. Umjesto beskorisnih i štetnih 

rasprava trebamo dopustiti da naša 

dobra i društveno korisna djela govore 

o nama. Uzvišeni Allah, dž.š., je rekao: 

...i nastoj da time što ti je Allah dao 

stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj 

udio na ovome svijetu i čini drugima 

dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, 

i ne čini nered po Zemlji, jer Allah 

ne voli one koji nered čine. (El-Kasas, 

77.). Naš poslanik Muhamed, a.s., 

kaže: “Allahu je najdraži onaj čovjek 

koji najviše koristi drugim ljudima. 

Najdraže djelo Allahu jeste radost koju 

uneseš u srce vjernika, otklanjanje nevolje 

od njega, vraćanje njegovog duga 

i odagnavanje gladi od njega.” (Sahihul-Džami’a, 

1/97/176.). Zato, hajmo činiti 

islamsku davu jedni drugima tako 

što ćemo se voliti u ime Allah, hajmo 

u ljudima prvo tražiti hajr, pokušajmo 

razumjeti jedni druge, tražimo sedamdeset 

i nešto opravdanja jedni za druge, 

dajmo šansu jedni drugima, hajmo 

pokušati da druga srca pridobijemo 

da budu dobra i hairli. Ako je nekom 

narodu prijeko potrebno da saburaju 

jedni s drugima to smo mi Bošnjaci. 

Čuvajmo jedan drugog! Ko vjeruje u 

Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro 

ili neka šuti! Ko vjeruje u Allah i 

Sudnji dan neka nam da dobro od sebe 

ili neka nas ostavi na miru!

Srebrenica 

Emir Suljagić: Pitanje koliko 

voliš ovu zemlju je pitanje gdje 

ti je lična karta i gdje glasaš! 

Upovodu dvije decenije postojanja 

UUdruženja “Prosvjetitelj”, u subotu su u 

USrebrenici održani Susreti bošnjačkih nevladinih 

organizacija u Bosni i Hercegovini. Na tim 

susretima govorio je i Emir Suljagić, koji je u 

ime koalicije “1. mart” rekao: “Znate šta je definicija 

gluposti koju je izrekao Albert Ajštajn. 

Kad radiš iznova jednu te istu stvar a očekuješ 

drukčiji ishod. I mi sedamnaest godina radimo 

jednu te istu stvar i očekujemo drukčiji ishod. 

Jesmo li mi normalni? Očekujemo da neko nešto 

uradi za nas, očekujemo da neko drugi napravi 

državu za nas a da mi za to vrijeme sjedimo 

na minberu i pričamo šta bi trebalo i kako. 

Znate šta je najveća laž u koju smo mi povjerovali. 

To je mi ćemo Bošnjaci sad, ovdje ima 

jedan turbulentan period u historiji, proćićemo 

mi kroz to kao narod, proćiće Bosna kroz to 

kao država i onda ćemo mi doći u mirnu luku. 

Nema mirne luke, imanje države podrazumijeva 

konstantnu budnost. Nema mirne luke, 

nema rahat. Mi smo bili rahat pa su nas onda 

pobili ko piliće, Palestinci su pravo rahat pa ih 

ubijaju nemilice. Nema rahat na ovom svijetu. 

Mi u koaliciji “1.mart” se bavimo registracijom 

birača za izbore 2014. godine i kada prođu ti 

izbori onda ćemo se baviti registracijom birača 

za naredne izbore i tako stalno. Također, ako 

nekada sakupimo dovoljno para započet ćemo 

naseljavanje mladih bračnih parova, započet 

ćemo program pomoći ljudima da sačuvaju 

svoju imovinu. Sad želim da vam kažem šta 

smo mi uradili od 15. januara ove godine do 

danas. Mi u ovom trenutku imamo osamdeset 

hiljada bošnjačkih imena i prezimena, državljana 

BiH u dijaspori. Početkom maja će započeti 

Ludi polumjesec 

Nakon što je Vuk Jeremić obmanuo 

javnost fotografijama s lažnim 

Bonom Voxom, poznata Bosanka 

Sanela Jenkins objavila slike s pravim 

Bonom. Vuče, ovo je pravi Bono Vox, 

poručila je Sanela Jenkins predsjedniku 

Generalne skupštine UN-a Vuku 

Jeremiću. Ovako su 

domaći mediji posvetili 

svoje vrijeme jednoj 

gluposti. Kakva muka 

tjera nas Bošnjake da 

se hvalimo kako se eto 

naša Sanela slikala sa 

pravim Bonom Voxom 

naš call centar, mi ćemo do svake osobe doći i 

omogućiti im u skladu sa zakonom da se registruju 

za izbore. Dalje, Skupština Kantona 

Sarajevo je na našu inicijativu usvojila zakon 

kojim se uređuje zadržavanje prava povratnika 

iz Kantona Sarajevo u boračko-invalidskoj, 

zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti i obuhvata cijeli 

repertoar prava od penzije do prava na stipendiju 

za studente iz porodica poginulih boraca. 

Slijedi razvijanje infrastrukture. .. Ne moramo 

se mi gospodo slagati u mnogim stvarima, 

ali hajmo se složiti u tome da je imanje države 

stvar biološkog opstanka. Ovdje želim da 

vas zamolim da kada dođete svojim kućama, 

svojim prijateljima, da im kažete šta mi ovdje 

radimo. Objasnite onima koji žive u Federaciji 

BiH a iz ovog entiteta su zašto je njihov glas ovdje 

važan. Zašto glas u Derventi i drugim gradovima 

u ovom entitetu ima efekat koji je haubička 

granata imala 1992. godine. Objasnite 

im da je ta lična karta koju imaju najvažnije 

oružje u borbi za svoju državu. Da je ta lična 

karta tamo gdje su živjeli do 1991. godine 

nešto najviše što mogu učiniti, da se njihovom 

djetetu ne ponovi ono što se njima dogodilo i 

što su preživjeli. Znajte da je ovaj komad granice 

od Bijeljine do Višegrada pitanje biološkog 

imperativa za nas. Nemojte da budemo neodgovorni 

pred historijom. Da zaključim, pitanje 

koliko voliš ovu zemlju je pitanje gdje ti je lična 

karta i gdje glasaš”. 

Čega se pametan stidi bošnjački poltroni u liku Sanele 

Jenkins se ponose! 

a Vuk Jeremić sa lažnim. Još kad se 

uzme u obzir razvratno izdanje Sanele 

Jenkins u kojem se slikala sa svjetskim 

zgubidanom Bonom Voxom, glupost 

postaje kompletnija. Čega se pametan 

stidi bošnjački poltroni u liku Sanele 

Jenkins se ponose! 

Francuska 

U Evropi je moguće do 

milje volje vrijeđati islam i 

muslimane a objavljivanje 

fotografije britanske 

vojvotkinje je krivično djelo 

Francuski časopis Closer objavio 

je lani u septembru seriju 

fotografija vojvotkinje u toplesu 

na odmoru na jugu. Nakon 

objavljenih fotografija britanska 

javnost se digla na noge. Odmah 

je francusko pravosuđe protiv izdavača 

tabloida Closer pokrenulo 

istragu jer je objavom fotografija 

vojvotkinje od Cambridgea 

u toplesu prekršio njezino pravo 

na privatnost. Fotograf koji je 

prošlog ljeta napravio fotografije 

vojvotkinje te regionalni dnevnik 

La Provence koji je objavio fotografije 

s istog odmora također su 

pod istragom, što je u Francuskoj 

posljednji korak prije podizanja 

optužnice, kazao je izvor. Ovo 

je ta europska demokratija. Sva 

se Europa digne na noge kada se 

objavi obična fotografija ličnosti 

kao što je britanska vojvotkinja. 

Međutim, kada se europski listovi 

na najgori način ismijavaju 

sa islamom i sa likom i djelom 

poslanika Muhammeda, onda 

europska demokratija izlazi u 

javnost i brani pravo na slobodu 

medija, taj temelj europske 

civilizacije. Za Europu je civilizacijsko 

dostignuće slobode vrijeđati 

svoje komšije druge vjere. 

Također, ta ista europska javnost 

smatra teroristima sve one muslimane 

koji dignu svoj glas protiv 

vrijeđanja islama. Prvo se ismijavaju 

sa islamom a onda čekaju ko 

će šta pisnuti da ga stave na crnu 

listu terorista. 


11

Islam My Life TV 

Albin Hadžič je dokaz da 

je ljudska volja jača od 

najtvrđeg čelika 

Kanton Sarajevo 

Prvomartovski zakon za ostvarenje prava na državu 

Nakon tri mjeseca upornog i strpljivog 

zagovaranja aktivista 

Građanske koalicije “Prvi mart”, 

Skupština Kantona Sarajevo usvojila 

je početkom protekle sedmice po 

hitnom postupku prijedlog Zakona 

o pravima lica koja se iz Kantona 

Sarajevo vraćaju u mjesta prijeratnog 

prebivališta. Ovim zakonom uređuje 

se zadržavanje prava povratnika iz 

Kantona Sarajevo u boračko-invalidskoj, 

zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti i 

obuhvata cijeli repertoar prava od penzije 

do prava na stipendiju za studente 

iz porodica poginulih boraca. Iz koalicije 

“Prvi mart” ne kriju zdovoljstvo 

i očekuju nastavak sličnih aktivnosti i 

u drugim kantonima u Federaciji BiH. 

“Nakon Sarajeva, očekujemo da će 

ovaj zakon u istom obliku biti usvojen 

u Skupštinama Tuzlanskog i Zeničkodobojskog 

kantona. Potom će tekst biti 

ponuđen i ostalim kantonima, Unskosanskom, 

Goraždanskom, Posavskom 

itd. Posebno nas raduje da su parlamentarne 

političke partije u Kantonu 

Sarajevo zanemarile svoje međusobne 

razlike i podržali ovaj zakon”. 

Zeničanin Albin Hadžić, novinar 

web portala „Islam My Life TV“ 

postaje prepoznatljivo novinarsko 

ime. Njegova upornost da kao teški 

invalid, Albin nema jedne noge, ide 

na teren i radi priloge kao i svaki drugi 

novinar izdvaja ga od odstalih. Kao 

14-godišnji dječak, 7. februara 1994. 

godine, radeći u vrtu pored zgrade u 

Babinoj Rijeci, Albin je teško ranjen 

od granate koju su ispalili ustaše iz 

Viteza. U tom napadu on je ostao bez 

desne noge a od iste granate poginula 

mu je majka. Danas Albin živi normalan 

život, voli svoju vjeru, aktivni 

je sportista u sjedećoj odbojci, član je 

kluba “Zenica 92”. Oženjen je već 

šest godina i otac je dvoje prekrasne 

djece, petogodišnjeg Hamze i nedavno 

rođene Hatidže. Albin je nezaposlen, 

volonterski radi za “Islam My 

Life TV”. Radi na zadacima sekretara 

Asocijacije kao i novinar-fotograf. 

Albin je ujedno i glavni šofer, koji razvozi 

ekipu “Islam My Life TV” po 

Bosni i Hercegovini. Albinova upornost 

i pozitivni duh plijene svakoga 

ko ga upozna. Lijepo je biti u njegovom 

društvu a još ljepše nadahnjivati 

se pozitivnom energijom koju on nesebično 

širi. On je dokaz da je ljudska 

volja jača od najtvrđeg čelika. 

MUP TK 

Policajac opsovao džumu 

Izglasavanje nepovjerenja Vladi 

Tuzlanskog kantona, petosatna 

pauza, protesti pripadnika policije 

MUP-a, psovanje majki i 

džume poslanicima obilježilo 

je jučerašnju sjednicu 

Skupštine Tuzlanskog 

kantona, piše sarajevsko 

Oslobođenje u izvještaju 

sa opisanog 

događaja. U nastavku izvještaja 

Oslobođenje citira 

Fahrudina Skopljaka, poslanika 

SDA u Skupštini 

Tuzlanskog kantona. “I 

onda, kada su pitali neke 

poslanike, je li idete na ručak, 

jedan je rekao nije na 

ručak, idemo na džumu, 

onda, također, jedan od 

uniformisanih policajaca 

opsuje džumu”. Na ovaj 

strašni izvještaj niko nije 


12 

reagirao. A morali su svi, morao se 

naći taj policajac i kazniti za neviđeno 

vrijeđanje islamskih vrijednosti.

Cazin 

Merjem Šišić - prva hafiza u Krajini nakon pola stoljeća 

Uprisutvu brojnih učenika, 

Uroditelja, vakifa, pred- Ustavnika Rijaseta Islamske zajednice 

u Bosni i Hercegovini 

i Muftijstva bihaćkog, u cazinskoj 

Medresi “Džemaludin 

Čaušević” proteklih dana pro- 

učena je “hafiska dova učenici 

Merjem Šišić, prvoj ženi u ovom 

kraju, koja je u posljednjih 50 

godina naučila Kur’an napamet”, 

kaže dir. Medrese, Enes 

Ljubijankić. “Izuzetno mi je 

zadovljstvo što sam imao priliku 

da prisustvujem ovoj svečanosti 

povodom Dana vakifa i Dana cazinske medrese, 

ali i hafiskoj dovi učenice ove škole. 

Obradovale su me i informacije koje sam 

dobio od vjerskih službenika Muftijstva 

Foto polumjeseca 

bihaćkog, jer se puno toga uradilo, a i planira 

na polju unapređenja rada ove vjerske 

institucije”, naglasio je reisu-l-ulema IZ u 

BiH, Husejn ef. Kavazović. 

Vijeće Ministara BiH 

Iza popisne prevare stoje bonjački 

politički izdajnici Lagumdžija, 

Radončić, Osmić i Hadžić 

Ovih dana dosta se piše i govori o 

popisnim prevarama. Kao glavni 

krivac označena je Agencija za statistiku 

BiH. Slažemo se da se sprema popisna 

prevara Bošnjaka. Međutim, glavni krivci 

su izdajnici bošnjačkog naroda, politički 

predstavnici našeg naroda koji nas 

predstavljaju u Vijeću ministara BiH. 

Nema sumnje da je Zlatku Lagumdžiji, 

Fahrudinu Radončiću, Osmiću i 

Damiru Hadžiću jedino važno da se ne 

zamjere Miloradu Dodiku i Mladenu 

Bosiću, a da ih Bosna i Hercegovina, 

zakoni i Bošnjaci uopće ne zanimaju. 

Umjesto da onemoguće nezakonito 

djelovanje Vijeća ministara BiH, oni su 

zarad ličnih interesa sudjelovali u donošenju 

pogrešne odluke. Zamislite dragi 

čitaoci na šta su spomenuti izdajnici pristali. 

Zaključci Vijeća ministara BiH u 

vezi sa predstojećim popisom stanovništva 

- sadržajem popisnog listića i druga 

pitanja su štetni po interese države Bosne 

i Hercegovine i bošnjačkog naroda jer 

njihovo provođenje otvara mogućnost 

manipulacija u procesu popisa stanovništva. 

Naročito su štetni, čak i smišljeno 

zlonamjerni zaključci Vijeća ministara 

Bosne i Hercegovine da se modaliteti 

o etničkoj pripadnosti ne čitaju i da se 

šifrarnici rade tek nakon popisa stanovništva. 

Naime, usvajanje šifrarnika tek 

nakon popisa znači svrstavanje jednog 

istog naroda (Bošnjaci i Muslimani) u 

dvije posebne grupe. U konačnici, to bi 

dalo nerealnu sliku etničke strukture stanovništva 

u našoj zemlji jer bi Bošnjaci 

kao konstitutivni narod bili brojno reducirani, 

a time i njihova prava. Budući da 

podaci o etničkoj strukturi stanovništva 

BiH značajno određuju budući pravac 

organizacije i razvoja bh. društva, jasno 

je kakvu opasnost predstavljaju neistiniti 

podaci o etničkoj strukturi do kojih se 

nastoji doći manipulacijama u pocesu 

popisa stanovništva. 


13

Društvo 

Dvadeset godina Udruženja “Prosvjetitelj” Srebrenica 

Allahu su najdraži oni 

koji koriste drugim ljudima! 

Oni su heroji Bosne, našeg 

naroda, trebamo svi otići 

u Podrinje, upoznati 

“Prosvjetitelje” i uvjeriti se 

kakve oni borbe vode za 

opstanak BiH. Dok je njih 

na Drini bit će i Bosne. Ilijaz 

Miralemović: “Upoznavši 

članove “Prosvjetitelja” 

i sa članstvom u ovom 

udruženju sve mi je krenulo 

na hajr i dobro. Sve što 

sam započeo uspio sam 

uz njihovu pomoć. Siguran 

sam da ih nisam upoznao 

vjerovatno bih napustio 

Podrinje a možda i BiH jer 

sam bio razočaran većinom 

naših Bošnjaka koji žive i 

djeluju na ovim prostorima“ 

Piše: Ezher Beganović 

Allahu 

A 

je najdraži onaj čo- 

Avjek koji najviše koristi 

Adrugim ljudima. Sve što 

je Allahu drago to ima izuzetnu 

vrijednost i posebnu ljepotu i privlačnost. 

Imali smo tu sreću da se 

ovih dana družimo sa Allahovim 

najdražim robovima, ljudima koji 

svoje vrijeme, snagu i imetke troše 

unoseći radost u srca drugih ljudi. 

Ti dragi ljudi su vrijedni članovi iz 

Udruženja “Prosvjetitelj” iz Srebrenice 

(Udruženje “Prosvjetitelj” 

je krajem prošlog mjeseca obilježilo 

dvadesetu godišnjicu postojanja 

i rada). Kada se spomene Srebrenica, 

ta svjetska metropola ljudske 

savjesti, odnosno kada se spomene 

Podrinje svakog normalnog čovjeka 

obuzme bol i tuga. Neljudi 

su u ovom dijelu Bosne i Hercegovine 

počinili zastrašujuće zločine, 

pokušali su zatrti svaki trag 

postojanja Bosne i Hercegovine, 

Bošnjaka i islama. Zbog ogromne 

količine počinjenog zla na 

ovim prostorima nemoguće je ni 

zamisliti da danas u Srebrenici i 

Podrinju postoje oni koji hrabro i 

uporno stvaraju nove perspektive i 

bore se da se život ponovo vrati na 

ovu “spaljenu” bosansku zemlju. 

U tome i jeste velika vrijednost 

Udruženja “Prosvjetitelj”. 

Oni nisu dozvolili da ih pobijedi 

očaj i ogromna količina tuge 

i bola. Nošeni idejom “opstaju i 

uspjevaju samo strpljivi i uporni”, 

“Prosvjetitelji” neumorno rade na 

realizaciji davno zadatih ciljeva. 

Ilijaz Miralemović, jedan od novih 

članova Udruženja “Prosvjetitelj” 

govori nam koliki značaj 

ovo udruženje ima za Bošnjake u 

Podrinju. “Hvala Allahu, ja sam 

postao član prije nepune dvije 

godine. Do tada sam djelovao u 

Zvorniku kroz BZK “Preporod”, 

čiji sam sekretar od 2008. godine. 

Radio sam za još neka naša udruženja 

u mom gradu. Upoznavši 

članove “Prosvjetitelja” i sa članstvom 

u ovom udruženju sve mi 

je krenulo na hajr i dobro. Sve što 

sam započeo uspio sam uz njihovu 

pomoć, između ostalog i postati 

odbornik Skupštine opštine Zvornik. 

Naravno, u izbornom procesu 

nije učestvovalo Udruženje, ali 

je imidž stečen kroz “Preporod” 

i “Prosvjetitelj” itekako doprinio 

sticanju povjerenja mog naroda. 

Siguran sam da ih nisam upoznao 

vjerovatno bih napustio Podrinje a 

možda i BiH jer sam bio razočaran 

većinom naših Bošnjaka koji 

žive i djeluju na ovim prostorima”. 

Družeći se sa “Prosvjetiteljima” 

u Srebrenici primijetili smo da 

među njima vlada veliko poštovanje 

i bratska ljubav. Također, veoma 

su disciplinirani i odlično organizirani. 

Iako su prepuni pozitivne 

energije koju prenose na sve one sa 

kojima na bilo koji način sarađuju, 

oni su nenametljivi i ne traže publicitet 

za svoja dobra djela. Ovo 

Udruženje je jedina nevladina organizacija 

koja djeluje u Srebrenici 

i Podrinju a koje nikada nije zatražilo 

pomoć zvaničnih institucija za 

realizaciju svojih projekata. Sve što 

su uradili to su postigli vlastitim 

radom i zalaganjem. Ćamil Dura- 

ković, načelnik Općine Srebrenica 


14

govoreći na obilježavanju 20. godišnjice 

Udruženja “Prosvjetitelj” 

posebno je istakao ovu činjenicu. 

“U Srebrenici postoji oko devedeset 

registriranih nevladinih organizacija. 

Svi uvijek nešto traže, a Udruženje 

“Prosvjetitelj” je jedina organizacija 

koja nikada ništa ne traži 

od Općine, sve svoje aktivnosti 

sami finansiraju”. Značaj Udruženja 

“Prosvjetitelj” upravo je u tome 

što oni svojim čestitim pristupom i 

zalaganjem u činjenju koristi drugim 

ljudima šire optimizam i podstiču 

druge da ih slijede u dobru. 

Naveli smo primjer Ilijaza Miralemovića, 

koji je zbog tog optimizma 

ostao živjeti u Podrinju. Ima još 

dosta sličnih primjera. Ima i onih 

koji su napustili Bosnu i Hercegovinu 

ali su nastavili u svojim njedrima 

nositi optimizam i stečenu 

naviku da budu od koristi drugim 

ljudima koju su dobili družeći se sa 

“Prosvjetiteljima”. Takav primjer 

je Jasmin efendija Latifović, imam 

u Pinellas Parku na Floridi, koji 

ne uzima plaću za svoju imamsku 

službu. U nedavnom intervjuu za 

list Sabah, efendija Latifović je rekao 

da i danas nosi vrijednosti koje 

je dobio kao član “Prosvjetitelja”. 

j 

“Čovjek koji je osnovao to zove se 

Mehdin Jakubović. Imao je svoju 

viziju koja je još tada usađena 

u mene a po kojoj i 

dan-danas radim”. 

Udruženje “Prosvjetitelj” 

je, osim po iskrenom 

i odlučnom pristupu 

u hizmetu bošnjačkim 

povratnicima u Podrinju, 

poznato i po veoma 

kvalitetnim programima 

i aktivnostima. “Ispunjavanje 

ciljeva i realizacija 

misije “Prosvjetitelja” 

danas se odvija kroz šest 

odvojenih sektora, a u 

isto vrijeme usko povezanih. 

Sektor za edukaciju: 

Pozitivna afirmacija djece 

i omladine i usmjeravanje 

ka naprednom i prosperitetnom 

društvu. Sektor 

za ekonomsko djelovanje: 

Osnaživanje male privrede, poljoprivrednih 

gazdinstava i ekonomsko 

jačanje Bošnjaka Podrinja. 

Sektor za humano djelovanje: Kroz 

humano-socijalni rad vodimo brigu 

o svim kategorijama stanovništva, 

organizujući razne aktivnosti koje 

olakšavaju život onih najugroženijih. 

Sektor za očuvanje kulture i tradicije 

Bošnjaka muslimana: Očuvanje 

narodnih običaja koji nisu u suprotnosti 

sa našom vjerom. Sektor za 

Imali smo tu 

sreću da se 

ovih dana 

družimo sa 

Allahovim 

najdražim 

robovima, 

ljudima koji 

svoje vrijeme, 

snagu i imetke 

troše unoseći 

radost u srca 

drugih ljudi. Ti 

dragi ljudi su 

vrijedni članovi 

iz Udruženja 

“Prosvjetitelj” 

iz Srebrenice. 

Oni su heroji 

Bosne, našeg 

naroda. 

sport: Afirmacija sporta u 

mjestima povratka. U okviru 

sektora za sport djeluje 

klub borilačkih vještina 

i sportova “Prosvjetitelj” 

te sekcije u povratničkim 

naseljima koje okupljaju 

mlade kroz sport, edukaciju 

i zabavu. Sektor za 

jačanje uloge žene muslimanke 

u društvu i sektor 

za “Prosvjetiteljev” podmladak. 

Sve navedene vrijednosti 

Udruženja “Prosvjetitelj” 

prepoznate su 

kod Bošnjaka u Podrinju 

i ostatku Bosne i Hercegovine. 

Zbog toga “Prosvjetitelj” 

danas broji preko 

hiljadu aktivnih članova. 

Oni su stekli solidne uslove 

za postizanje još većih rezultata. 

Naravno, sa našom podrškom 

ti rezultati mogu biti još bolji. 

Mehdin Jakubović, osnivač 

“Prosvjetitelja” te ostali istaknuti 

i brojni članovi ovog Udruženja 

zaslužuju podršku svih nas. Oni 

su heroji Bosne, našeg naroda, 

trebamo svi otići u Podrinje, upoznati 

“Prosvjetitelje” i uvjeriti se 

kakve oni borbe vode za opstanak 

BiH! 


15

Umrežavanje bošnjačko 

– muslimanskih organizacija 

Prosvjetitelji” su pored svoje 

važne i veoma zahtjevne 

borbe da u Podrinju bude Bosne 

i da bošnjački povratnici ostanu 

i opstanu na svojim ognjištima 

smogli snage da daju svoj doprinos 

u umrežavanju bošnjačkomuslimanskih 

nevladinih organizacija 

iz cijele BiH. Tako su na dan 

obilježavanja 20. godišnjice svog 

Udruženja okupili oko pedeset 

bošnjačkih nevladinih organizacija 

i udruženja iz cijele BiH kako 

bi dali jednu kvalitetnu inicijativu 

da se bošnjačka udruženja i organizacije 

povežu u jednu mrežu 

i postanu relevantna i jaka snaga. 

Na sastanku su donijeti zaključci 

i oformljeni koordinacioni timovi 

koji će se u narednom periodu 

češće sastajati u Podrinju i raditi 

na izradi i realizaciji projekata od 

krucijalne važnosti za Bošnjake 

Podrinja i cijele BiH. 

Udruženja koja su bila prisutna 

na sastanku su: Sumejja-Sarajevo, 

Nahla-Sarajevo, OAZA-Tuzla, 

Selsebil-Živinice, AKOS-Zenica, 

Zmaj od Bosne-Gradačac, 

ABOM-Sarajevo, 3E-Tuzla, Proaktiva-Tuzla, 

Fond Bošnjaci-Sarajevo, 

Fondacija Proljeće-Tuzla, 

Fondacija Izvor nade-Sarajevo, 

Vatan-Bosanska Krupa, OKC 

Atis-Sanski Most, Dirhem Sanski 

Most, Solidarnost-Bihać, Nanićevi 

Bužimljani-Bužim, Aktiv-Bihać, 

Sadaka-Bužim, Klub 

prijatelja Srebrenice-Tešanj, Općina 

Tešanj, Udruženje Tempo- 

Sarajevo, Asocijacija studenata 

Srebrenica, ALUMNI-Sarajevo, 

Oksigen-Janja, Intelektualci Podrinja, 

Koalicija 1. mart-BiH, 

Majke Srebrenice, OKC Gradačac, 

Omldainski krug Gračanica, 

Kandilj-Lukavac, Birra-Kladanj, 

Korak-KALESIJA, Ponos- 

Gračanica, Sehara-Doboj Istok, 

Emanet-Doboj Jug, Cerovac-Tešanj, 

RVI Baton-Zenica, Mladi 

muslimani-Sarajevo, CNS-Sarajevo, 

Nedwa-Sarajevo, BNP i 

IGMG- Sarajevo, Svitanje-Sarajevo, 

Svjetlo-Sarajevo, Sehara-Mostar, 

Povratak kući-Sarajevo, 

Udruženje mladih-Bužim, 

KUD-Bužim, Pomozi.ba-Saraejvo, 

Bošnjačka asocijacija 33, 

Bošnjački pokret za ravnopravnost-Sarajevo, 

Iskre-Bihać, BZK 

“Preporod”- Bužim, Srebrenica, 

Zvornik, Bratunac, Vlasenica, 

Janja. 

Prošle godine “Prosvjetitelji” 

su u Podrinje unijeli preko 

120 hiljada KM 

Udruženje 

“Prosvjetitelj” 

nastalo je u 

beznađu golgote Srebrenice 

1993. godine. Mladi Podrinja 

sa vjerom u Allaha, dž.š., 

odlučiše udariti temelje onom 

što je Bošnjacima oduvijek 

nedostajalo. Institucija koja 

ima ideju, misiju i plan kako 

državu Bosnu i Bošnjake učiniti 

boljim i jačim. Bi misao, 

misao dade ideju, ideja se pretvori 

u djelo. Organizovan je 

klub koji prerasta u pokret 

kroz koji se u okruženoj Srebrenici 

obučava na stotine 

mladih Srebreničana, gdje se 

ulijeva duhovna i moralna čvrstina 

tako potrebna u danima 

patnje i beznađa. U genocidu 

je stradalo oko 200 članova 

ovog Udruženja. Nakon 

prestanka agresije na Bosnu i 

Hercegovinu, Mehdin Jakubović 

sa svojim prijateljima 

kreće u nove izazove. Nakon 

nezapamćene tragedije Bošnjaka 

u Srebrenici, Udruženje 

svoju misiju nastavlja na slobodnoj 

teritoriji BiH, kasnije 

Federacije BiH. Treća etapa 

Udruženja “Prosvjetitelj” dogodila 

se između 2002. i 2007. 

godine, kada ovo Udruženje 

učestvuje u svim aktivnostima 

povratka Bošnjaka u Podrinje. 

Procesom povratka nastavlja 

se prelaženjem u fazu samoodrživosti 

Bošnjaka u manjem 

bh. entitetu i Podrinju. 

Udruženje “Prosvjetitelj” pravi 

strategiju koju će sprovoditi 

u narednom periodu sve dok 

Bošnjaci ne budu samoodrživi 

na ovim prostorima. Najznačajniji 

projekti su svakako 

iz oblasti ekonomskog jačanja 

Bošnjaka Podrinja. Samo posljednje 

godine “Prosvjetitelji” 

su u Podrinje unijeli preko 

120 hiljada KM. 


16

Kolumna 

Borba za opstanak 

Priorite rioritet t je rušenje Dejtona 

Treba mačku o rep objesiti 

izvinjenje predsjednika 

Srbije Tomislava Nikolića, 

i svako drugo izvinjenje, 

i svaki formalni srpski 

dolazak u Srebrenicu, 

jer jedino izvinjenje 

Bošnjacima koje ima 

smisla zove se: ukidanje 

Republike Srpske 

Piše: Fatmir Alispahić 

Navršilo se deset godina 

otkako u Saffu izlazi 

kolumna “Borba za opstanak”. 

Bio sam kolumnista mnogih 

listova, godinama (Oslobođenje, 

“Walter”, “Ljiljan”, itd.), ali ni 

u jednom nisam bio deset godina. 

Dosad je u Saffu objavljeno oko 250 

kolumni. Moj prijatelj Munir Mujezinović 

upravo završava izbor od 

40 kolumni koje će se uskoro naći 

među koricama knjige. Svaki jubilej, 

pa i ovaj, povod je da se pretresu 

događaji. Kada bismo samo poredali 

i analizirali medijske afere koje su 

izbijale tragom ovih kolumni, mogli 

bismo sačiniti knjigu “aferima”. 

A u toj knjizi bi posebno poglavlje 

morala zauzimati sva ona vrata koja 

su mi se u životu pozatvarala zbog 

ovih tekstova, odnosno, zbog totalitarnog 

i represivnog ambijenta u 

našoj zemlji. Naravno, najzanimljivija 

su ona vrata koja su mi zatvarali 

muslimani. Ali, to je baška tema. 

U ovom povodu, pokušao sam da 

sažmem nekoliko tematskih cjelina 

koje su bile najprisutnije u ovih deset 

godina, i za koje mislim da imaju 

programski karakter u borbi za opstanak 

Bosne i Bošnjaka. 

Agresija jučer i danas 

Srpski i hrvatski hegemonisti su 

izbacili tezu da raspad Jugoslavije 

vodi raspadu BiH. Po njihovoj logici, 

ako tri naroda nisu mogla zajedno 

u Jugoslaviji, ne mogu ni u 

BiH. Oni su u pravu sa stanovišta 

k’o drva, dosad bi Španija dala dr- 

žavu Baskima, Velika Britanija Ircima, 

Turska Kurdima, itd. 

No, problem BiH je u kršćanskoj 

podršci međunarodne 

zajednice srpskoj i 

hrvatskoj hegemoniji. Problem 

je u, recimo otvoreno 

– muslimanima. Evropa ne 

može u svome primitivizmu 

podnijeti mogućnost 

hegemonije, agresije i genocida. No, 

sa stanovišta historicizma i legaliteta, 

njihova postavka je kriminogena. 

Da se u Svijetu mogu granice rezati 

da na njenom tlu postoji 

jedinstvena država u kojoj 

će muslimani biti većina. 

Zalud to što su ti muslimani 

operirani od izvornog 

islama, i što imaju evropske, 

pa i kršćanske navike. 

Otud je Evropa odobrila 

Postoji 

samo jedna 

računica koju 

međunarodna 

zajednica 

stavlja 

iznad svojih 

lobističkih 

i krstaških 

afiniteta – to je 

pravno slovo. 

Ako je po 

međunarodnom 

pravu nešto 

definirano, 

ne postoji 

mogućnost 

njegove 

redefinicije. 

srpsko-hrvatski genocid 

nad Bošnjacima. Embargo 

na oružje, izgladnjivanje, 

pritisci na bosansko 

rukovodstvo da pristane 

na podjelu BiH… - sve su 

to oblici evropskog saučesništva 

u genocidu. Kad se 

uočilo da bošnjački narod 

ne može biti istrebljen, da 

je izrastao do vojne samoodrživosti, 

primijenjen je 

plan “B”: Bošnjaci će biti 

istrebljeni drugim sredstvima, 

a s istim ciljevima; 

nestat će u miru, politički, 

vojno, ekonomski, kulturno… Dovoljno 

bi bilo analizirati samo odnos 

prema našem preseljeništvu, tzv. dijaspori, 

ili sve podvale vezane za Popis, 

ili cionistički model oduzimanja 

zemlje prognanicima iz Republike 

Srpske, itd. – pa u svemu tome 

iznaći nepobitne elemente nastavka 

genocida. Sve to ne bi bilo tako pogubno 

da bošnjački zvaničnici vide, 

ili smiju vidjeti ovaj problem, pa da 

mu se suprotstavljaju javno, slobodno, 

organizirano. Namjesto toga 

etiketiraju se rijetki pojedinci koji 

o tome govore, najčešće od samih 

bošnjačkih zvaničnika, koji očito 

rade u korist bošnjačke štete. Zato 

su Bošnjaci sve manje slobodan i ponosan 

narod. Ako se tako nastavi, 

Bošnjaci će još neko vrijeme postojati 

kao ustavna kategorija, ali je to 

već danas u mnogim segmentima 

tek ikebana. Sutra, možda, neće biti 

ni ikebana. 

Nagrađivanje genocida 

Dejtonski sporazum, 

autora Ričarda Holbruka, 

nagradio je zločince. Tu je 

stvar posve jasna. Priznavanje 

Republike Srpske je 

otvoreno legaliziranje genocida, 

poruka da se zločin 

i etničko čišćenje isplate, 

ali, kad su usmjereni protiv 

muslimana. Isto vrijedi 

i za etnički očišćene dijelove 

zapadne Hercegovine, 

u kojima stoluje svehrvatska 

vlast. Njemačka je 

porazom u Drugom svjetskom 

ratu mogla izvući 

pouku i moralnu katarzu. 

Zamislimo da je Gebels ili 

neki njegov saradnik imenovan 

za predsjedavajućeg 

Generalne skupštine UN, 

kao što je to danas Vuk 

Jeremić, koji se ne odriče 

Miloševićeve politike hegemonizma 

prema BiH?! 

Srbija i Hrvatska nemaju 

nikakvog razloga da sumnjaju 

u isplativost svojih 

genocidnih hegemonija. 

To što će šačica srpskih i 

hrvatskih zločinaca dobiti fasung od 

Haškog tribunala, irelevantno je u 

odnosu na ustavnu kategoriju genocidnih 

tvorevina. Napose, nelogično 

je da se sudi Karadžiću i Mladiću, 

a da njihovo zlodjelo živi u Ustavu 

BiH. Ili te monstrume treba pretvoriti 

u slobodne građane, pa nek’ šetaju 

Sarajevom, ili treba ukinuti Republiku 

Srpsku! Jedno s drugim ne 

ide. U tom kontekstu treba mačku o 

rep objesiti izvinjenje predsjednika 

Srbije Tomislava Nikolića, i svako 

drugo izvinjenje, i svaki formalni 

srpski dolazak u Srebrenicu, jer 

jedino izvinjenje Bošnjacima koje 

ima smisla zove se: ukidanje Republike 

Srpske. U ovoj priči bitan 


18

je i taj psihosocijalni faktor u Srba 

i Hrvata, koji je izgrađen na uvjerenju 

da se zločin isplati. Taj faktor 

već godinama gradi genocidnu 

agresivnost ovih društava u odnosu 

prema Bošnjacima. Pošto je srpski i 

hrvatski narod u kritičnoj masi opijen 

islamofobijskim šovinizmom, ne 

postoji mogućnost svjesnog opiranja 

fašističkim slastima i strastima. 

Međunarodna zajednica je Dejtonskim 

sporazumom Srbima i Hrvatima 

stavila do znanja da je validno 

kada se oni osjećaju nadnacijama, 

nadljudima, kad kolju i protjeruju 

muslimane, ruše džamije, mlate 

muslimansku djecu… Baš zato agresija 

se nastavila! Srbi i Hrvati nisu 

zadovoljili svoje šovinističke apetite, 

i neće, sve dok: ili ne nestane Bošnjaka, 

ili dok im se silom ne objasni 

da ne mogu imati išta veća prava od 

svojih bošnjačkih komšija. Budući 

da im to nema ko silom objasniti, 

tragična priča se nastavlja… 

Bošnjaci i pamćenje 

Kako objasniti nedopustiv odnos 

bošnjačkih institucija prema bošnjačkom 

stradanju? U najzabitijim 

selima Republike Srpske iznikli su 

ogromni spomenici “srpskim oslobodiocima”. 

U Prijedoru ili Bijeljini 

to su ogromne spomeničke 

gromade, nalik na one 

iz Titovog režima. Srbi 

umiju da označe mjesta 

genocidnih osvajanja, i 

da ih pri tome odjenu u 

“oslobodilačko” značenje. 

I Hrvati umiju, sa onim 

križačama. Bošnjaci su 

uglavnom skromno označili 

mjesta svoga stradanja. 

Tek pokoja česma, 

ploča, pokoja knjiga koja 

je nastala voljom autora, a 

ne strateškim opredjeljenjem 

bošnjačke zajednice. 

Gdje je muzej genocida, 

gdje su doktorati, filmovi, 

gdje su desetine književnih 

djela koja su dosad 

trebala biti ispisana, i u 

lektiru uvrštena…? Zašto 

je to tako? Mislim da se 

Bošnjaci stide onoga što im se dogodilo! 

Bošnjaci su u Jugoslaviji svikli 

na ravnopravnost, makar i u iluziji. 

Osjećali su se građanima Evrope. 

Osjećali su se Srbima i Hrvatima. I 

sad, odjednom, neko ih kolje, protjeruje, 

ponižava… Bošnjaci danas 

čeznu da se probude u vremenima 

od prije agresije. Zato do mahnitosti, 

u kritičnoj masi, ponovo obožavaju 

ekavsko kukumakanje, slušaju 

Jednostavno, 

u Bošnjaka 

to nema ko 

učiniti. Uzdamo 

se u BANU, 

pa u Svjetski 

bošnjački 

kongres, ali 

nas anemičnost 

ovih adresa, 

pa i neka 

kadrovska 

rješenja (npr. 

nepoznata lica 

imenovana 

u Izvršni 

odbor SBK), 

upozoravaju da 

su naše želje i 

potrebe jedno, 

a realnost 

drugo. 

srbijanski folk, gledaju 

srpske serije, kupuju hrvatske 

i slovenačke proizvode. 

…Sve čine kako bi 

stvorili iluziju da se genocid 

nije ni dogodio. Takvim 

Bošnjacima najveći 

su neprijatelji oni Bošnjaci 

koji ih upozoravaju na važnost 

pamćenja. Takvi kad 

ugledaju majke Srebrenice, 

kako svakog 11. u mjesecu 

podsjećaju na svoje 

nestale, okrenu program, 

sa gnušanjem. Jer, molim 

te lijepo, oni su iznad tog 

primitivizma, oni upisuju 

djecu u katoličke škole i 

gledaju hrvatske tv kanale, 

oni, jednostavno, nisu 

odavle. Takav odnos prema 

svojoj sudbini, od koje 

nema bježanja, greška je, 

tragičnija od one koja je prethodila 

ovom genocidu, kada su Bošnjaci 

živjeli ispranog mozga od pamćenja 

genocida u Drugom svjetskom ratu. 

Kažemo – tragičnija – jer je onaj sistem 

represijom sprovodio zaborav, 

a u ovom postoji barem tračak više 

slobode u kome bi bošnjačke i muslimanske 

institucije mogle planski 

raditi na planu institucionaliziranja 

pamćenja. Trebalo je strateški 


19

djelovati na razbijanju 

bošnjačkog stida od genocida, 

na ubjeđivanju Bošnjaka 

da se ne može i ne 

smije bježati od onoga što 

se dogodilo, jer je bijeg od 

pamćenja najbolji put da 

se prošlost ponovi. 

Izmišljanje tzv. 

islamskog terorizma 

Nakon 11. septembra 

2001. Bošnjaci su postali 

žrtve specijalnog rata koji 

su srpski i hrvatski hegemonisti 

pokrenuli s ciljem 

optuživanja Bošnjaka za 

tzv. islamski terorizam. Računica 

je prosta: bošnjački kredibilitet 

žrtve najteža je politička smetnja 

legaliziranju s&h separatizma; poništavanje 

kredibiliteta žrtve, i odslikavanje 

Bošnjaka kao prijetnje 

evropskoj sigurnosti, vodi oslobađaju 

s&h genocidnih projekata od 

odgovornosti. Uistinu, dogodilo se 

da Bošnjaci posljednjih godina potonu 

u političku defanzivu. Da je 

kojim slučajem prije 11. septembra 

bio izgrađen sistem memorije bošnjačkog 

stradanja, Bošnjaci bi imali 

šta ponuditi kao odgovor na ove 

optužbe. Ovako, niti ima sistema, 

niti ima volje da se spremno dočekaju 

razne propagandne podvale. 

Jednostavno, u Bošnjaka to nema 

ko učiniti. Uzdamo se u BANU, pa 

Gdje je muzej 

genocida, gdje 

su doktorati, 

filmovi, gdje 

su desetine 

književnih 

djela koja su 

dosad trebala 

biti ispisana, 

i u lektiru 

uvrštena…? 

Zašto je to 

tako? Mislim 

da se Bošnjaci 

stide onoga što 

im se dogodilo! 

u Svjetski bošnjački kongres, 

ali nas anemičnost 

ovih adresa, pa i neka 

kadrovska rješenja (npr. 

nepoznata lica imenovana 

u Izvršni odbor SBK), 

upozoravaju da su naše 

želje i potrebe jedno, a realnost 

drugo. U međuvremenu, 

gruha... Primjera je 

sijaset… Kada talijanski 

mediji objave da je u BiH 

danas 10.000 mudžahedina 

koji čekaju da ugroze 

evropsku bezbjednost, na 

to niko ne reagira, pa se 

laž ustoliči na pijedestalu 

istine. A kako bi neko 

i reagirao kad su i prošli i sadašnji 

ministar sigurnosti Bošnjaci koji se 

najviše bave proizvodnjom magle o 

tzv. islamskom terorizmu. Bošnjačke 

institucije koje zvanično k’o biva 

brinu o Bošnjacima - definitivno 

– nisu položili historijski ispit zrelosti. 

Možemo pričati šta hoćemo, 

o tobožnjim zaslugama za međunarodno 

priznanje i odbranu RBiH, 

ali ovo su bili procesi koji nisu vođeni 

strateški i sistemski, već su 

bili plod spontanosti i nagona za 

opstankom. Prvi veliki izazov, kakav 

je s&h strategija za satanizaciju 

Bošnjaka, pokazala je da Bošnjaci 

nemaju nacionalne institucije kakve 

ima svaka samoodrživa nacija na 

Svijetu. A i to što imaju, razvlači se 

po stvarnosti kao puž na auto-putu. 

Postoji li izlaz? 

Postoji samo jedna računica 

koju međunarodna zajednica 

stavlja iznad svojih lobističkih i 

krstaških afiniteta – to je pravno 

slovo. Ako je po međunarodnom 

pravu nešto definirano, ne postoji 

mogućnost njegove redefinicije. 

Postoji samo mogućnost da ne vidimo 

ono što nam ide u korist, a 

na tu obnevidjelost utiču zapadni 

mentori koji nas upućuju na krive 

puteve. Dejtonski sporazum je privremeno 

rješenje... Logično, međunarodna 

politika u BiH se ravna 

prema Dejtonskom sporazumu, jer 

je on trenutno važeće pravno slovo; 

sva rješenja proizilaze iz logike 

podjele. Ako bi se strateški rušio 

Dejtonski sporazum, po osnovu 

dokaza da je potpisan pod prisilom 

i ucjenom, kao jedino validno političko 

stanje u BiH ispostavilo bi se 

ono za koje su se izjasnili građani 

RBiH na Referendumu za suverenitet. 

Napose, to je jedino političko 

rješenje u BiH koje ima legitimitet 

građana. Sve drugo je proizvedeno 

agresijom i genocidom, i međunarodnim 

saučesništvom u ubijanju 

Bosne. Očekujemo od Svjetskog 

bošnjačkog kongresa da kao prvu 

tačku svoga djelovanja otvori projekat 

rušenja kriminalnog Dejtonskog 

sporazuma. Iz ovog zahvata će 

proizaći sve druge koristi za Bosnu 

i Bošnjake. 


20

Društvo 

odgovorio: “Eh, evo ti, plati sebi 

kafu, mlada damo, nemoj da ti 

slučajno zafali”. 

Šta se desilo sa dlanom dobrog Bošnjanina sa stećka?! 

Bošnjaci – narod ispružene ruke 

Ne treba biti antropolog pa 

znati da, nakon određeneog 

vremena i uslijed česte 

upotrebe, neki stavovi 

i postupci postaju dio 

mentaliteta. Eh, tako je, 

nažalost, iskanje, moljakanje 

postalo dio našeg - 

bošnjačkog. 

Piše: Suad Karamustafić 

Sve je počelo sa u ratu dostavljanom 

humanitarnom pomoći. 

Tada je i bilo opravdano što 

smo očekivali da nam se pomogne, ali 

i dan-danas mi očekujemo da nas neko 

servisira, da nam neko obezbijedi ono 

što nam treba. Bošnjaci su ovu sramnu 

osobinu i dodatno razvili: ne samo da 

očekuju sadaku, nego i onome od koga 

je očekuju nameću imperativ njenog 

davanja. Kao, on je obavezan, kako 

ga nije stid što nije prije i što nije više 

dao. Ovo traženje pomoći, naravno, 

nije samo u ovom primarnom obliku, 

nego je doživjelo evoluciju pa se očekuje 

da: onaj koji je poljoprivrednik - dobije 

sjeme, alatke, mašine, da mu se za 

proizvode pronađe tržište; KUD - da 

dobije novac za nošnju, za putovanja na 

nastupe; a čak sam jednom na TV-u 

čuo kako se paraglajderi žale kako im 

država ne pomaže. 

Nezahvalnost 

Primjera je bezbroj, ali moram 

boldirati jedan lični: prilazi 

mi djevojka što prodaje čestitke 

za pomoć djeci, mislim 

djeci, i nudi da kupim/ 

pomognem. Malo bolje 

pogledam i shvatim da 

sam kupio već, čak joj i 

opišem to što sam kupio, 

dajući neoboriv dokaz da 

sam im već pomogao i 

halalio 3 KM. Znate šta 

bezobraznica nezahvalna 

kaže: “A niste ovu, ova je 5 

KM (pokazujući na drugu 

čestitku koja je veća i skuplja)”! 

Umjesto da se izvine 

i zahvali što sam pomogao, 

ona mi govori kako 

trebam opet to uraditi i da 

je to samo 3, te da trebam 

dati 5 KM! Zamisli koliko 

treba biti besraman i tako 

šta uraditi! 

I ova ilustracija koja 

opisuje jednu od implikacija 

pošasti koja se 

ušunjala u bošnjački menatalni 

sklop: moja prijateljica 

je završila vožnju 

taksijem, ostala je da 

sačeka kusur od 20 KF. 

Taksista joj je, doslovno, 

bacio siću u krilo i drsko 


21 

No, nakon toliko 

godina, nije li 

vrijeme da se 

uspravimo, da 

tako olahko ne 

pružamo dlan?! 

Svakako, ovdje 

ne govorimo 

o onima koji 

i dan-danas 

zaista trebaju 

pomoć, o 

onima koji su 

egzistencijalno 

ugroženi. 

Kritična masa 

nas nešto 

moljaka, pita, 

bez imalo 

dostojanstva i 

srama. 

Nepremni bošnjački špajzovi 

Zašto ovu novostečenu osobinu 

pripisujem samo bošnjačkom 

narodu? Odgovor se, opet, krije 

u ratnom vremenu. Rat je za većinu 

Bošnjaka došao iznenada, to 

je, osim vojno-taktičke, značilo i 

nespremnost bošnjačkih špajzova. 

Višegodišnja blokada dostave 

hrane većinu njih primorala je da 

spas traže u humanitarnoj pomoći. 

Uz ovo treba napomenuti da su 

drugi narodi, u mjestima u kojima 

su živjeli, manje bili upućeni na 

humanitarnu jer su imali otvorenu, 

kakvu-takvu, komunikaciju sa 

slobodnim teritorijama i sa ostatkom 

svijeta. Bošnjaci su, lako je to 

pogledom ustvrditi na vojnu mapu 

s početka rata, bili u neprijateljskom 

okruženju na većini teritorija 

koje su kontrolisali. Sve ovo ih je 

natjeralo da se oslanjaju na pomoć 

dobrih ljudi. 

No, nakon toliko godina, nije 

li vrijeme da se uspravimo, da tako 

olahko ne pružamo dlan?! Svakako, 

ovdje ne govorimo o onima 

koji i dan-danas zaista trebaju pomoć, 

o onima koji su egzistencijalno 

ugroženi. Kritična 

masa nas nešto moljaka, 

pita, bez imalo dostojanstva 

i srama. Kako možemo 

nekoga koga dva puta 

vidimo u životu pitati za 

posao bez obzira što je on 

šef, direktor ili na nekoj 

drugoj sličnoj poziciji?! 

Odvikavanje 

Kako svi narodi imaju 

svoje osobine; Nijemci su 

pedantni, Srbi mitomani, 

Španci brbljivi... tako 

i Bošnjaci postadoše oni 

što traže, išću. A, nismo 

takvi bili, kriva je ratna 

humanitarna pomoć - navukli 

smo se. Hajdemo se 

pokušati odvići. Hajde da 

ovaj ispruženi dlan okrenemo 

i podignemo ga u 

visini glave/ramena - kao 

što su to činili naši preci 

- dobri Bošnjani, kao što 

je to na stećcima. 

Molimo Gospodara 

svih svjetova da manje 

molimo ljude, amin.

Društvo 

Dova rahmetli Ejubu 

Preseljavanja u nizu 

Livanjske gromad 

romade odlaze 

Hadži Ejub je umro u 77 godini 

i za džemat Donjeg grada 

(Ćurčinica) je bio ono što je hadži 

Dževdet bio za Gornji grad. Hadži 

Ejubu je ostala neostvarena želja 

da klanja u svojoj Ćurčinici koja 

se upravo obnavlja i o kojoj je 

toliko brinuo dok je mogao. Ali, 

po mišljenju Livnjaka rahmetli Ejub 

ne treba da brine. On namaze 

nije propuštao. Njega njegova 

dženetska bašča čeka i u njemu 

Ćurčinica još ljepša, oko koje će 

rijeke teći i svakojako voće rasti. 

Ako je suditi po načinu života 

kako ga je proživio i kakvu je 

djecu u duhu islama podigao, 

kako se prema svojoj hanumi 

Ćamili odnosio, pa prema 

komšijama, prijateljima i svim 

dobronamjernicima, rahmetli Ejub 

ne treba da brine, niti vatre da se 

plaši. Premda, samo Allah zna. 

Piše: Ale Kamber, Livno 

29.04.2013.god. 

Sve v malobrojniji li- 

vanjski Bošnjaci 

posljednjih godina 

otiču kao rijeka. Djece se sve 

manje rađa, mladi sve više iseljavaju, 

a stari sve češće umiru, 

posebno u proljeće. 

I ovoga proljeća u maloj 

bošnjačkoj enklavi nekad se 

dnevno dese i po dvije, čak 

po tri dženaze. U nedjelju, 

28.aprila 2013. godine, iza 

podne-namaza, u džamiji 

Hadži Ahmeda Dukatara u 

Livnu je priređen tevhid u 

povodu navršenih 40 dana od 

preseljenja na bolji svijet rahmetli 

hadži Dževdeta Vrepca, 

jednog od najuzornijih 

džematlija koje Livno pamti, 

a istoga dana iza ikindija-namaza 

klanjanja je dženaza 

drugoj bošnjačkoj vjerničkoj 

gromadi, četrnaest godina 

mlađem, hadži Ejubu Vidimliću. 

Dževdet je preselio u 

“Draga braćo, 

tačno prije 

četrdeset dana 

smo se oprostili 

dženazom od 

našeg rahmetli 

hadži Dževdeta, 

istinske 

gromade od 

čovjeka i 

vjernika, i 

evo, danas, 

nakon njegovog 

tevhida se 

opraštamo 

dženazom i od 

druge livanjske 

gromade, od 

našeg hadži 

Ejuba Vidimlića 

čija je čitava 

familija uz 

njega živjela 

u skladu sa 

Kurànom. 

91. godini, samo dva mjeseca 

nakon svoje sestre Hanke 

starije 4 godine, nakon čega 

je starinska porodična kuća 

Vrepčevih, koja datira još iz 

turskog vakta, ostala prazna. 

Bio je poznat i po tome što je 

i u vrijeme Titove Jugoslavije 

slobodno odlazio u džamiju 

i postio svaki ramazan. Petkom 

su ga čak puštali redovno 

na džuma-namaz. Rahmetli 

Dževdet je poznat i po tome 

što je bio vrsni poznavalac livanjske, 

a posebno bošnjačke 

prošlosti i kulture u ovom dijelu 

BiH. Livnjaci su ga zbog 

toga jednostavno zvali Dževdet-enciklopedija. 

Sve do par 

mjeseci prije smrti je sam 

odlazio u obližnje gornjegradske 

džamije, a najrađe u svoju 

mahalsku džamiju Milošnik. 

Kad su ga noge i zdravlje izdali 

klanjao je dok je mogao 

u kući, a zbog načina kako je 

živio i koliko je vjeri bio odan 

i privržen mnogi su ubijeđeni 

da će Džennet njegovo vječno 


22

Hadži Ejub Vidimlić 

prebivalište biti. Koliko je bio 

ugledan dokaz je bila velika 

dženaza uz prisustvo svih livanjskih 

imama. 

O rahmetli Dževdetu, njegovom 

vjerničkom životu i zaslugama 

na tevhidu je govorio 

hafiz Zekerijah ef. Ribo, imam 

džamije Hadži Ahmeda Dukatara 

u koju je Dževdet također 

često dolazio. “Rahmetli Dževdet 

je bio jedan od onih koji 

su se dosljedno držali Kuràna 

i Suneta Božijeg poslanika 

Muhammeda, s.a.v.s. Njegova 

hrabrost i istrajnost da se i u 

vrijeme prošlog sistema redovno 

odaziva Allahu, dž.š., i odlazi 

na namaze je bio primjer 

drugima da ne idu ka vatri već 

da se vrate na pravi put”, rekao 

je, između ostalog, hafiz Ribo. 

j j g 

Hadži Ejub je umro u 77 godini i za 

džemat Donjeg grada (Ćurčinica) je bio 

ono što je hadži Dževdet bio za Gornji 

grad. Hadži Ejubu je ostala neostvarena 

želja da klanja u svojoj Ćurčinici koja se 

upravo obnavlja i o kojoj je toliko brinuo 

dok je mogao. Ali, po mišljenju Livnjaka 

rahmetli Ejub ne treba da brine. On 

namaze nije propuštao. p Njega njegova 

dženetska bašča čeka i u njemu Ćurčinica 

još ljepša, oko koje će rijeke teći i svakojako 

voće rasti. Ako je suditi po načinu 

života kako ga je proživio i kakvu je djecu 

Allah, dž.š., je 

tako htio da 

rahmetli Ejuba 

stavi na veća 

iskušenja, čak 

mu je i vid 

posljednjih 

godina oduzeo, 

ali on se nije 

žalio. Nikad 

nije zaplakao 

niti zavapio 

nad svojom 

sudbinom već 

nakon toga još 

više učvrstio 

svoju vjeru 

klanjajući i 

dolazeći u 

džamiju dokle 

je god mogao. 

Emotivan vaz glavnog imama 


23

Dženaza-namaz 

O rahmetli 

Dževdetu, 

njegovom 

vjerničkom 

životu i 

zaslugama 

na tevhidu je 

govorio hafiz 

Zekerijah ef. 

Ribo, imam 

džamije Hadži 

Ahmeda 

Dukatara u 

koju je Dževdet 

također često 

dolazio. 

“Rahmetli 

Dževdet je 

bio jedan od 

onih koji su 

se dosljedno 

držali Kuràna i 

Suneta Božjeg 

poslanika 

Muhammeda, 

s.a.v.s.” 

u duhu islama podigao, kako se prema 

svojoj hanumi Ćamili odnosio, pa prema 

komšijama, prijateljima i svim dobronamjernicima, 

rahmetli Ejub ne treba da 

brine, niti vatre da se plaši. Premda, samo 

Allah zna. 

Hadži Ejub na rukama Livnjaka 

“Draga braćo, tačno prije četrdeset 

dana smo se oprostili dženazom od našeg 

rahmetli hadži Dževdeta, istinske 

gromade od čovjeka i vjernika, i evo, 

danas, nakon njegovog tevhida se opraštamo 

dženazom i od druge livanjske 


24 

gromade, od našeg hadži Ejuba Vidimlića 

čija je čitava familija uz njega 

živjela u skladu sa Kurànom. Allah, 

dž.š., je tako htio da rahmetli Ejuba 

stavi na veća iskušenja, čak mu je i vid 

posljednjih godina oduzeo, ali on se

Spuštanje u kabur rahmetli Ejuba Vidimlića ra Allaha smatrali 

zbog čega im je 

nije žalio. Nikad nije zaplakao niti zavapio 

nad svojom sudbinom već nakon čega ne boje i da će ih Allah nagraditi. 

melek u srce poruku usadio da se ni- 

toga još više učvrstio svoju vjeru klanjajući 

i dolazeći u džamiju dokle je god nikad nijednu ružnu riječ nije rekao, 

O rahmetli Ejubu, koliko znam, niko 

mogao. On je bio jedan od onih koji a koliko je bio ugledan svjedoči i ova 

su istinski vjerovali i za svog Gospoda- 

veličanstvena dženaza. Neka ga Allah, 

dž.š., nagradi iz Svoje milosti i podari 

mu lijepi Džennet”, govorio je izrazito 

emotivno glavni livanjski imam 

Dževad ef. Hadžić na dženazi rahmetli 

Ejubu, kojeg su, uz brojne Livnjake i 

livanjske imame, došli ispratiti i mnogi 

Duvnjaci, Sarajlije, Kuprešani i njegovi 

Glamočani. 


25

Pogledi 

Književnik Nikola Jovanović: 

“Vuk Karadžić je mitologizovana ličnost 

narodne populističke retorike nazvane ‘gunj i opanak’” 

Evo kako ta mitološka, seljačka, ali 

neuporedivo nadmoćnija strana 

Srbije opisuje recimo Vukovo 

opismenjavanje: “Polupismeni rođak 

Jefto Savić ga učio da piše guščijim 

perom, na papiru od puščanih 

fišeka, mastilom načinjenim od 

razmućenog baruta.” 

Piše: Sead Zubanović 

Ko 

K 

je stvarno bio čovjek čije je 

Kpoprsje obavezno prisutno u 

Ksvim aulama osnovnih i srednjih 

škola, fakulteta, naučnih institucija, 

opština, vladinih zgrada i parkova Srbije? 

Ko je čovjek sa turskim fesom na glavi, 

ogromnih, zmijolikih, nehigijenskih brkova 

koji često služe da prikriju krezubost 

njihovih vlasnika usput mu dajući autoritativan 

izgled, strogog pogleda uperenog 

tamo negdje gj daleko, daleko u prošlost? 

Šta predstavlja on Srbiji pa je njegova bi- 

sta neizostavan dekor pozadine pri davanju 

inervjua svih iole poznatijih ličnosti 

kulturnog i političkog života te zemlje. A 

što se tiče njegove slike, kako to da nema, 

niti smije biti učionice u kojoj se obrazuju 

srpska djeca i omladina da nije okačena. 

Čime je dotični to zaslužio? 

Đetić neznana “junaka” 

Rođen je 1787. godine u Tršiću, negdje 

kod Loznice (Osmansko carstvo), a umro 

u Beču 1864. ( Austrija-Ugarska). Za majku 

se zna da joj je ime bilo Jegda, djevojačko 

prezimena Zrnić, doselila iz sela Drobnjaka 

(Crna Gora). Oca mu slabo, blijedo 

ili nikako ne spominju u biografijama pa 

bi se moglo zaključiti da je Vuk po svemu 

sudeći “đetić neznana junaka”. Školovanje 

mu bi stalno u nekim prekidima. Nauči 

pisati i čitati uz jedinog pismenog čovjeka 

u čitavom kraju, Jevtu Savića. Obrazovanje 

započeto u Loznici prekinuo je zbog bolesti. 

Nastavi se školovati u manastiruTronoši 

gdje je su ga umjesto da uči, tjerali da čuva 

stoku pa se i odatle brzo vratio kući. Na 

početku Prvog srpskog ustanka bio je pisar 

kod hajdučkog harambaše Đorđa Ćurćije, 

a iste godine pokuša upisati gimnaziju u 

Sremskim Karlovcima. Nisu mu dali jer je 

već bio prestar, napunio devetnaest godina. 

Pa onda kažu biografi da je u Petrinji nekoliko 

mjeseci učio njemački jezik. Može 

biti da je i tada bilo nekakvih kurseva. Pokušao 

se dodvoriti tada prvaku 

srpske književnosti, ali nije išlo. 

Citiram: Dositej Obradović ga je 

grubo odbio i nije mu htio pomoći 

u školovanju pa je razočaran 

nastavio raditi kao pisar. Kasnije 

u nastojanju da ide regularnim 

putem u obrazovanju, upisuje 

Dositejevu školu kada je otvore- 

na, ali i nju ovaj put zbog “bolesti” 

napušta i odlazi u Novi 

Sad i Peštu na liječenje. Hrom, 

zgrčene noge u Beogradu kasnije 

radi kao učitelj. (Koga 

li je i čemu on mogao učiti sa 

svojim baš površnim znanjem 

ili bolje rečeno neznanjem?) 

1810. godine odlazi u Negotin 

gdje radi kao činovnik. Poslije 

propalog ustanka, preko Zemuna, 

sa “porodicom”, tako 

piše, bježi u Beč gdje ženi već 

poodmaklo trudnu Njemicu Anu Kras. 

Da je znao mogao je već tada “patentirati” 

taj način dobijanja “papira” koji omogućuju 

useljenicima pravo na boravak. Vjenčali 

su se u katoličkoj crkvi u kojoj su krstili 

jedanaestero svoje(?) djece, dvoje nisu jer su 

umrla po rođenju. Za njegovu vjeru piše 

u vjenčanom listu da je “Unijat”. (Naziv 

za “grkokatoličanstvo” koje je oblik katoličanstva 

karakterističan za područje Austro- 

Ugarske, što predstavlja u stvari istupanje 

iz pravoslavnog kanona i priznavanje pape 

kao vjerskog poglavara.) Slovenac Jernej 

Kopitar ga upoznaje kao autora “Spisa o 

propasti srpskog ustanka”. Ovaj intelektualac, 

u to vrijeme cenzor slavenskih knjiga, 

predloži Vuku, vidjevši valjda tu granice 

njegove sposobnosti, da prikuplja narodne 

pjesme. Međutim, on uporno nastavlja rad 

Crnogorska 

pjesnikinja 

Milica Kralj u 

svom referatu 

između ostalog 

kaže: “...da je 

očigledno kako 

se ukrštaju 

krugovi zla 

Vuka i Andrića i 

da je Andrićeva 

mržnja 

nastavak 

Vukove 

duhovne 

vertikale”. 

na pokušaju izmjene srpskog jezika, za koji 

zaista nije imao ni blizu potrebnog znanja. 

Knez Srbije, Miloš Obrenović, koji je dotičnog 

nazivao “dojučerašnjim kozarom” 

zabranio mu je štampanje knjiga po Srbiji, 

a zbog dobrih veza ostvarenih poslušnošću, 

i po Austriji. Uzalud mu se Vuk dodvoravao 

napisavši podrepaški rad 1828. 

“Miloš Obrenović knjaz u Srbiji”. Pored 

Miloša Obrenovića i Dositeja 

Obradovića, najveći Vukov 

“protivnik” bio je Jovan Hadžić, 

osnivač i predsjednik Matice 

srpske i jedan od najobra- 

zovanijih Srba tog vremena. 

Ni srpska crkva nije prihvatala 

njega kao budućeg jezičkog 

reformatora. Biografi bilježe i 

ovaj podatak: “Svojim dugim 

i plodnim radom stiče brojne 

prijatelje u Rusiji gdje dobija 

penziju 1826. godine”!? Spominje 

se još da je upisao medicinu 

pa odustao zbog “nedostatka 

predznanja”?! Sjedinjenjem 

“Magistrata” i “Suda 

beogradskog” g u proljeće 1831. 

godine imenovan je za predsjednika 

te institucije. (Danas 

bi to bila funkcija u rangu gradonačelnika 

Beograda, kažu 

da je obnašao, a čini se da zbog uljepšavanja 

njegove biografije o ovoj činjenjici, po 

običaju, lažu?) Na “njegovom” narodnom 

jeziku 1847. štampane su četiri knjige i to 

Rat za srpski jezik Đure Daničića, Pesme 

Branka Radičevića, Njegošev Gorski vijenac 

i Vukov prijevod diskutabilnog Novog 

zavjeta a što se određuje kao datum Kardži- 

ćeve “pobede”. Eto, odmah u naslovima 

djela nalaze se skupa ekavica i ijekavica 

pa kako se može reći da je to jedan jezik, 

kad su u pitanju dva izričaja? Prije smrti i 

u Beču je “izganjao” penziju (po starom 

crnogorskom neradničkom običaju, a 

prije bi to mogla biti ostvarena socijalna 

pomoć.). Četiri godine po njegovoj smr- 

ti, 1868. “priznat” mu je jezik za zvanični 

književni. Njegove kosti su prenesene u 

Beograd 1897. godine. 


26

Mit o Vuku 

Znači, trebalo je da prođu 33 ljeta 

dok se u Srbiji napravio mit o Vuku, pa 

da se u porti Saborne crkve zakopaju njegovi 

zemni ostaci odmah na ulazu pored 

groba Dositeja Obradovića koji je, da bi 

se izravnao sa Vukovim, morao biti pomjeran. 

U evropsku književnost je ušao 

zahvaljujući bosanskoj epskoj pjesmi 

naslova Hasanaginica a koju je sa ikavskog 

preveo na ijekavski dijalekt i dodao joj 

svoj jedan stih uzimajući čak sebi za pravo 

da mijenja neke riječi, što je kasnije, 

srećom, lahko prepoznato i izbrisano. 

Pjesma o ženi age Hasana objavljena je 

u njegovoj zbirci pod nazivom: Mala 

prostonarodnja slaveno-serbska pjesnarica. 

Čuveni Gete se sa Hasanaginicom već bio 

upoznao o preko opata Alberta Fortisa koji 

je pronašao i zapisao njene stihove obilazeći 

Dalmaciju. (grad Klis, gdje je pjesma 

nastala, dugo je bio pod bosanskom 

upravom) Stanislav Vinaver, pod naslovom 

Geteova zanesenost srpskom poezijom, 

piše: “Hasanaginica mu je bila otvorila 

oči za bezdan srpske narodne poezije. 

Pred takvom pojavom krajnje ženstvenosti 

Gete je zanijemio u ushitu. Otuda 

činjenica da je Gete preveo Hasanaginicu 

tako nadahnuto.” Jovan Aleksić dodaje: 

“Kada je učena Evropa zahvaljujući Vukovoj 

Pjesmarici upoznalaa naše 

narodne 

pesme počela se pitati: ‘Kakav je to narod 

koji ima tako lepe pesme?!’ Pesme su 

same odgovorile: ‘Kakav narod, takve pesme!’” 

Kažu da je Vuk umro sa knjigom 

narodnih pjesama na rukama. Može biti 

istina jer to prikupljanje i prisvajanje bosanskih 

i crnogorskih pjesama je jedino 

što je Vuk sam uradio. U toj knjizi se nalazi 

i kasnije uglazbljena, naravno bosanska 

pjesma, Haj, kolika je Jahorina planina. 

Imena kao što su: Aleksandar Puškin, 

Valter Skot, Kazimir Buđinski, Šarl Vodije, 

Merime, Voskotov, Herber, Kazinci. 

Potpisani su kao prevodioci Hasanaginice 

na sve evropske jezike. Što se tiče “borbe” 

za narodni srpski jezik svi iole obrazovani 

u Srbiji znaju, ali neće da kažu istinu. Jedni 

iz straha zbog osude mitom m zatrovane 

javnosti, drugi što smatraju uzaludnim to 

javno reći, a treći najmnogobrojniji otvoreno 

govore da bi bilo šteta pokvariti bajku 

o Vuku Srbima istinom “...da je Vuk 

Karadžić obični plagijator tuđih djela”. 

Pravi inicijator upotrebe narodnog jezika 

je u stvari Dositej Obradović koji je bio i 

nosilac nacionalne ideologije rekavši prije 

Vuka da su granice Srbije tamo gdje god 

se govori štokavskim narječjem (Velika 

Srbija prije Garašanina). Autor je svečane 

pjesme Vostani Serbie, programskog djela 

Život i priključenije, prevodilac Ezopovih 

basni... Bio je prvi ministar prosvjete u 

Srba, član Praviteljstvujuščeg sovjeta i lični 

savjetnik vožda Karađorđa. Zagovornik 

je velikosrpske nacije čije je osnove zacrtao 

1783. godine na Balkanu 

i kroz svoju krilaticu “tri vere 

jedan narod”. Srbija ga nije 

prihvatila iz samo jednog razloga, 

nije bio seljak, nego 

građanin. Nije bio ruralan, a 

sa takvima se Srbija ne poistovjećuje. 

Pravi autor reformisane 

srpske gramatike je Avram 

Mrazović koji je izdao 1810., 

četiri godine prije Vukove Pismenice 

serbskog jezika. “Pravi 

reformator srpskog pisma je 

Savo Mrkalj (rekao za sebe da 

je hrvatske narodnosti, grčkoistočne 

vjere). Vukov prevodilački 

rad se pripisuje Đuri 

Daničiću (koji je po nagovoru 

Karadžića promijenio ime 

i prezime da bilo više srpsko, 

prije se zvao Đorđe Popović). Čuveno 

pravilo: “Piši kako govoriš”, vlasništvo 

je Nijemca imenom Johann Andelung, 

Andelungov princip. Od tog pravila u 

Srbiji ima puno odstupanja, slovo “h” je 

naprimjer van upotrebe. Ni Vukov Novi 

zavjet nikada nije zaživio. Srpska crkva 

sa mitropolitom Leonijem Lambovićem, 

Rusko biblijsko društvo, vlast u Srbiji 

(knjaz Miloš), austrijska srpska crkva i 

srpska inteligencija istog su mišljenja, da 

je štetan po pravoslavlje. Danas ga porede 

sa brošurama koje poklanjaju Jeho- 

Znači, trebalo 

je da prođu 33 

ljeta dok se u 

Srbiji napravio 

mit o Vuku, 

pa da se u 

porti Saborne 

crkve zakopaju 

njegovi zemni 

ostaci odmah 

na ulazu pored 

groba Dositeja 

Obradovića 

koji je, da bi 

se izravnao 

sa Vukovim, 

morao biti 

pomjeran. 

vini svjedoci i druge sekte jer 

je štampan novcem Austro- 

Ugarske koji je odobrila sama 

kraljica i dijeljen besplatno. 

Vuk je javno optužen da nikada 

crkvi nije vratio spise pod 

nazivom Srbulje za koje kažu 

da se sada nalaze u muzejima 

širom Evrope, posuđene mu 

od strane crkve za rad na Zavjetu. 

Tvrdi se da ih je prodao 

i uredno naplatio ogroman 

iznos jer je svaki primjerak, 

u tom vremenu, imao cijenu 

jednog punokrvnog konja. 

Vukov Rječnik je također odbačen. 

Crkva se prva odmah 

pobunila, zato što su u njemu 

taksativno zapisane sve moguće 

srpske psovke. 

Zaista nema logičnog odgovora kako 

je još uvijek tako visoko rangiran u srpskom 

narodu čovjek za koga se zna da je 

njegovo obrazovanje bilo na nivou današnja 

četiri razreda osnovne škole, da je 

njegov jezik, jezik konjušara i pijace, da 

je bio iskompleksirano obogaljeno seljačko 

dijete, ismijavan cijeloga života, željan 

slave i novca, pun gorčine i preteča današnjih 

dilera umjetninama. Književnik 

Nikola Jovanović svojom tvrdnjom da je 

isti: “mitologizovana a ličnost, narodne populističke 

retorike nazvane ‘gunj i opanak’”, 


27

najbliži je odgovoru na pitanje, 

ko je Vuk Karadžić? ? Evo 

kako ta mitološka, seljačka, 

ali neuporedivo nadmoćnija 

strana Srbije opisuje recimo 

Vukovo opismenjavanje: “Polupismeni 

rođak Jefto Savić ga 

učio da piše guščijim perom, 

na papiru od puščanih fišeka, 

mastilom načinjenim od 

razmućenog baruta.” Narod 

čija vjera podupire mit, čija 

je prošlost mit, koji živi mit 

i čija je budućnost već postala 

mit, odabrao je Vuka Stefanovića 

Karadžića da bude “Vožd 

srpskog kulturnog ustanka”. 

Taj vožd je “vodio rat” sa 

moćnim protivnikom. (Inače 

kod Srba ništa ne vrijedi, ako 

nije ratom ostvareno, mada su 

oni 95% svojih ratova izgubili.) 

Ali, zato je tu “mit”. Njegova glavna 

svrha je lažima falsifikovati prošlost. 

“Dugo je ta prosvjetiteljeva borba bila 

neravnopravna. Sam je izdržao nebrojane 

juriše učenih Srba, srpske crkve i srpske 

države”!? Rasprave koje je vodio su: “borba, 

rat, revolucija, front.” Vuk je “heroj, 

dobio rat, narodni genije”. Poraženi su 

“antiheroji, Vukovi protivnici. Vuk sam 

protiv svih”! 

Jezik Bosne 

U Beču je 1850. godine održan takozvani 

Bečki književni dogovor čiji su 

potpisnici Ivan Mažuranić sa hrvatske i 

Vuk Karadžić sa srpske strane, koji sada 

i jedni i drugi redovno prešućuju. Hrvati 

su se tada odrekli kajkavštine, a Srbi 

slaveno-serbskog jezika i prihvatili kao 

zajedničko štokavsko narječje ijekavskog 

izgovora. (Ljudevit Gaj nije bio potpisnik 

tog dokumenta, ali ga je, citiram, “sa sevdahom” 

prihvatio). Jezik Bosne je upisan 

Zaista nema 

logičnog 

odgovora kako 

je još uvijek 

tako visoko 

rangiran u 

srpskom narodu 

čovjek za 

koga se zna 

da je njegovo 

obrazovanje 

bilo na nivou 

današnja četiri 

razreda osnovne 

škole, da je 

njegov jezik, 

jezik konjušara i 

pijace, da je bio 

iskompleksirano 

obogaljeno 

seljačko dijete. 

kao temelj tog zajedničkog 

književnog jezika. Hrvati ga se 

i danas drže, a napadaju Vuka, 

a u Srbiji nikada nisu prihvatili 

južno narječje jezika, a 

kuju Vuka u zvijezde. Mirko 

Vidović, hrvatski akademik, 

je povodom tog dogovora rekao 

ovako: “Na prostoru starog 

ILLYRILUMA postojao 

je jedan koherentan i u kontinuitetu 

razvojan jezik- jezik 

Bosne. Svi okolni govori su 

iz političkih razloga proglašavani 

posebnim jezicima, a zapravo 

su – dijalekt tog izvornog 

jezika, jezika Bosne. To je 

prvi, prije četiri stotine godina, 

shvatio Bartol Krasić. Prije 

162 godine u povodu Bečkog 

dogovora uzet je “kao podloga 

za nadgradnju hrvatskog 

jezika”. Ko može danas Srbima objasniti 

(dokazati je to lahko, uvidom u sto preostalih 

sačuvanih članova) da je Dušanov 

zakonik, za koji kažu da je “ustav srednjovjekovne 

Srbije” napisan “bosančicom”, 

na jeziku Bosne u periodu 1349.-1355. 

godine, kada im je Vuk rekao da “u Sarajevu 

sevdalinke pjevaju Srpkinje turskog 

zakona”. Ovo nazivanje Bošnjaka Turcima 

nije samo iz razloga njima pripisivanja 

otomanske krivice. Osnovni razlog je 

to što se na taj način Bošnjaci odvajaju od 

države (teritorije) i od svog jezika pa tako 

gube pravo na svoje postojanje! Koliko 

otrova krije samo njegova knjiga Kovčežić 

za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona. 

U prijevodu, Srbi svi i svuda. “Ko 

god govori štokavski, Srbin je”, objašnjava 

uporno sudijama u Hagu i golobrazi 

vojvoda Šešelj i nimalo slučajno uporno 

ponavlja: “Turci ne govore srpski, nego 

turski jezik”! Doduše on to kaže ovako: 

“Tuvci ne govove svpski, nego tuvski jezik”, 

pa ga je malo teže razumiti. 

Otac Svetog Save (Rastka), reformatora 

i osnivača samo i isključivo srpske 

vjere “Svetosavlja”, Stevan Nemanja u 

svojoj “oporuci” ostavlja amanet svim 

Srbima da naprave što veće zemaljsko 

carstvo, jer će i nebesko srpsko carstvo 

biti istih dimenzija. Poručuje im još da 

u njima kola krv njihovih predaka koja 

ih poziva i obavezuje na osvetu, ali nije 

rekao ni kome ni zašto, (pa se oni zato 

stalno nekome svete) za koju nikad nije 

kasno. On kaže da je srpska zemlja sve 

dokle se čuje njihova pjesma i svirka. 

Obavezuje ih da čuvaju frulu, “u kojoj 

se može ponijeti cijela Srbija, a stane u 

džep”, kao sveti srpski muzički instrument. 

(E, to ga nisu poslušali jer je Vuk 

donio gusle i štampao Njegoša). Sve ovo 

može izgledati smiješno, ali Srbi u ovaj 

vjerski mit slijepo vjeruju. Rezultat između 

ostalog i ovih uputa je da 1876. 

godine srpsko seljaštvo pod vođstvom 

Miloša Obrenovića u genocidu i urbicidu 

koji on nazva “Dobijanje gradova”, 

ušlo u gradove Srbije po odlasku otomanske 

vojske, ubijajući, pljačkajući i 

zauvijek protjerujući mislimansko gradsko 

stanovništvo. Ogromna većina Srba 

seljaka je tada po prvi put u životu ušla 

u kuću. Do tada su, kao nomadi, spavali 

u pećinama, katunima i štalama skupa 

sa stokom, više tuđom nego svojom. 

Samo u Beogradu su, u dva njihova nazovi 

ustanka, ispravno rečeno genocida 

i urbicida, srušene 273 džamije (danas 

postoji samo jedna koju povremeno 

zapale). U njemu je živilo 98.000 stanovnika 

od čega muslimana 77.000. 

Najveći grad zapadne Srbije Soko, koji 

je brojao osamdeset hiljada stanovnika, 

isključivo muslimana, više nije naseljen 

i ne postoji! Nisu ga mogli vojno osvojiti. 

Predat je Srbima na osnovu dogovora 

velikih sila, a onda do zadnje kuće miniran 

i sravnjen sa zemljom. Kažu da su to 

učinili u “dogovoru” sa Turskom!? Pošto 

je taj grad bio “stratište Srba, mjesto gje 

su paćeni”, što je čista glupost odnosno 

opet mit (laž), izbetoniran je jedan plato 

i na njemu postavljen ogromni krst. Danas, 

u 2012. godini, Srbiji nedostaje milion 

kupatila. Pomnoženo sa prosječno 

četiri člana porodice dolazi se do rezultata 

da se četiri miliona Srba nema gdje 

okupati, a to je mnogo više od polovine 

stanovnoštva. (Podatak iz debatne 

TV emisije RTS-a skraja 2011. godine.) 

Ličnu nehigijenu prati i mentalna, 

zvana mitomanija, a njeni simptomi 

su bolesna sklonost za izmišljanje priča 

o nevjerovatnim događajima, izvrtanje 

istine i pretjerivanje u opisivanju stvarnih 

događaja. Razlog tome je emocionalna 

nezrelost i potisnuti osjećaj manje 

vrijednosti. Oboljele osobe, mitomani, 

nastoje da vjeruju u svoju istinu i uvjeravaju 

svakoga u nju, a onoga ko ne 

vjeruje proglašavaju neprijateljem. Ako 


28

se bolest na vrijeme ne liječi prerasta 

u šovinizam (raspirivanje nacionalne 

mržnje i propovijedanje nacionalne 

isključivosti) pa u kolektivnu šizofreniju 

koja primarno pogađa sposobnost 

razmišljanja sa otežanom percepcijom 

stvarnosti. Grčka riječ “schizo” (podijeliti, 

pocijepati) znači: “podijeljeni 

razum ili rascjep duše”. U nepravilnim 

vremenskim razmacima, obično kada 

je država na pragu ekonomskog kraha, 

vlast prije putem narodnih proglasa i 

guslara, a sada je to daleko lakše putem 

medija, lažima o ugroženosti, obespravljenosti 

i slično, svjesno inficira skoro 

cijeli narod dovodeći ga do doživljavaja 

kolektivnog napada ludila. A to im 

nije teško postići jer u Srbiji se godišnje 

ne radi, nego slavi i praznuje, skoro tri 

mjeseca. Te histerične faze su jako opasne 

po zdravo okruženje, ako ih ono nije 

spremno fizički obuzdati, jer rezultiraju 

namjernim podmetanjem požara, ubijanjem 

i to na psihopatima omiljeni način 

klanjem, pijenjem krvi žrtava propraćenim 

silovanjem i pljačkom. Po završetku 

pokolja dolazi do glume opšte amnezije, 

navodnog gubitka pamćenja i negiranja 

krivice. Pod naslovom Pravoslavlje ili 

smrt u listu Danas gospođica Dragana 

Vučković je, kao borac za ljudska prava, 

taksativno nabrajala primjere nacionalizma, 

šovinizma, fašizma, boljševizma, 

primitivizma, rasizma i antisemitizma od 

kojeg je njen narod obolio. U istom listu 

je ovih dana objavljena pjesma čiji jedan 

dio glasi ovako : 

Prijedor, Foča, Srebrenica, 

Trnopolje, Vlasenica, 

Suva Reka, Podujevo, 

Omarska i Srebrenica 

To su moji logori i jame 

Potomak sam ocila i kame. 

Krugovi zla 

Srbijanski književnik Svetislav Basara 

Vuka naziva, “neobrazovanim avanturistom” 

jer je pokvario srpski jezik, dok se 

na skupu o crnogorskom jeziku na Cetinju 

konstatuje da je “Vuk nanio veliku 

nepravdu Crnoj Gori i Crnogorcima čije 

posljedice i danas traju”. Jevrem Brković, 

Vuka naziva posrbiteljem Balkana koji je 

pokrao crnogorsko naslijeđe (prisvajanjem 

knjiga, hrisovulja, priča, pjesama) i 

asimilovao ga u srpski nacionalni i vjerski 

korpus. On je za sve nesrbe antiheroj! 

Crnogorska pjesnikinja Milica Kralj u 

svom referatu, između ostalog, kaže “da je 

očigledno kako se ukrštavaju krugovi zla 

Vuka i Andrića i da je Andrićeva mržnja 

nastavak Vukove duhovne vertikale”. 

(Njegoša je nepravedno izostavila.). 

Ni pjesnici gradske provicijencije kao 

što su Đura Jakšić i Jovan Jovanović Zmaj 


29 

nisu zauzeli mjesto koje im pripada u srpskoj 

književnosti. Vidjevši kuda je Srbija 

krenula slijedeći svoje mitove i Vuka, 

doktor Jova zavapi : 

A kuda će Srbin, zar on da se dade 

Putu, na kom nema ni Boga ni nade ? 

Slikar i književnik, spomenuti Đura 

na glas upita: “Ah, zašta ginusmo i stradasmo 

- a šta dobismo?” O karakteru naroda 

kojeg nosi kroz vrijeme mit, najbolji 

je primjer odnos Srbije prema Austro- 

Ugarskoj. 1886. godine, poslije “grozne 

vojne katastrofe”, kako istoričari nazivaju 

poraz Srbije u ratu sa Bugarskom, kada 

je bila izvjesna totalna okupacija poražene 

strane i njen faktički nestanak sa geografskih 

karti, srbijanska diplomatija moli i 

preklinje Austro-Ugarsku za pomoć, obećavajući 

vječnu pokornost i bezuslovno 

savezništvo. Bojeći se ultimatuma kojeg 

im tada najjača vojna sila posla, Bugarska 

se povlači u svoje granice i Srbija opstaje. 

Nakon ovog događaja Ilija Garašanin 

hitno je “prepravio” plan o velikoj Srbiji, 

smanjivši granice, u koju je trebala silom 

biti uključena i Bugarska. U znak obećane 

“zahvalnosti”, po uputama Beograda, 

terorista Princip u Sarajevu ubija 1914. 

godine austro-ugarskog prestolonasljednika 

i njegovu trudnu suprugu poslije 

čega dolazi do Prvog svjetskog rata, a Srbija 

se svrstava na stranu protivnika Monarhije, 

koju po svom starom mitskom 

lažljivom običaju i prevari i slaga. 

Na jednom od mnogobrojnih ratnih 

frontova u Rusiji poginuo je i Vukov sin. 

Njegova sahrana posta pravi problem 

kada je konstatovano da je katolik. Jedva 

su pronašli svećenika koji je obavio pripadajući 

mu vjerski obred. 

Srpskom narodu je ostala od Vuka 

Karadžića i peta knjiga u amanet, koja je 

“pronađena” tek 1974. godine! U njoj je 

“opismenitelj” svih Srba sakupio erotske 

narodne pjesme u ogromnoj većini slučajeva 

izuzetno vulgarnog sadržaja. Naziv 

zbirke je Crveni ban. Te dvije riječi 

nesumnjivo asociraju na muški spolni 

organ čiji crtež i jeste ilustracija naslovne 

stranice mnogobrojnih izdanja. Rekoše 

da je to najbolje prodavana od svih Vukovih 

knjiga. Za rubriku “vjerovali ili ne” 

može konkurisati podatak da je ta nazovi 

pjesmarica, čije iščitavanje izaziva osjećaj 

velikog stida i u muškom društvu, uvrštena 

u obavezno štivo na svim srbijanskim 

fakultetima književnosti?! 

Meni se čini da je Vuk Stefanović 

Karadžić, naslovom te knjige, nešto htio 

poručiti Srbima. 

P.S. U našem narodu kažu da ime u 

veoma, veoma mnogo slučajeva odeđuje 

karakterne crte, odnosno osobine njegovog 

vlasnika. Da je to tačno, možete 

lahko provjeriti. Samo se malo zagledajte 

u oči, a zatim u lik i djelo živih Vukova, 

Draškovića i Jeremića. Sve će vam se 

samo kazati!

Islamske teme 

kur’anske odredbe: Obavljajte 

namaz i dajite zekat, 

A hadž i 

umru radi Allaha izvršavajte, 

s obzirom da način, vrijeme i 

mjesto njihovog izvršenja nisu 

precizirani kur’anskim tekstom, 

i da li se u tom slučaju (nepostojanja 

izvornog Poslanikovog tumačenja 

i pojašanjenja) svakom 

pojedincu, ponaosob, ostavlja mogućnost 

utvrđivanja i usvajanja vlastite forme koja 

bi se temeljila na slobodnoj procjeni i proizvoljnom 

tumačenju zakonskih tekstova? 

Naravno da ne. U ovom kontekstu, samo 

po sebi, nameće se još jedno pitanje: Odkud 

jedinstvena forma hadža, namaza i drugih 

vjerskih obreda (izuzmemo li neznatna razilaženja 

koja u tom smislu postoje) u vjerskoj 

praksi gotovo svih muslimanskih naroda 

bez obzira na njihovu međusobnu fizičku 

udaljenost, ali i mnogobrojne kulturne, 

sociološke, ideološke i druge razlike? Da je 

kojim slučajem bilo dozvoljeno ljudima da 

oni određuju formu i način izvršavanja vjerskih 

propisa, teško bi bilo zamisliti ovoliki 

stepen usklađenosti, jednoobraznosti, pa i 

približne sličnosti. 

Normativni i nenormativni Sunnet 

Poslanica o islamskom pravu: Izvori šerijatskog prava (II) 

Sunnet je tumač 

i praktična razrada Kur’ana 

Onima koji na bilo koji način dovode Autoritativnost i legitimnost Sunneta 

u pitanje legitimitet Sunneta i 

njegovu normativno-pravnu snagu, Autoritativnost i legitimitet Sunneta 

upućeno je sasvim logično pitanje: 

(hudžijjetu-s-sunneti), i kao šerijatsko-prav- 

nog izvora, proizilazi iz jasnih i decidnih 

kako i na koji način implementirati kur’anskih iskaza, koji ne ostavljaju prostora 

sumnjama, špekulacija- 

opće kur’anske odredbe: Obavljajte 

namaz i dajite zekat, A hadž i umru ma i različitim tumačenjima, 

radi Allaha izvršavajte, obzirom da kao što su riječi Uzvišenog: 

način, vrijeme i mjesto njihovog Onaj ko se pokarava Poslaniku 

pokorava se i Allahu. (Prijevod 

izvršenja nisu precizirani kur’anskim 

značenja, En-Nisa, 80.), i On 

tekstom, i da li se u tom slučaju ne govori po hiru svome, to je 

(nepostojanja izvornog Poslanikovog samo objava koja mu se obznanjuje. 

(Prijevod značenja, En- 

tumačenja i pojašanjenja) svakom 

pojedincu, ponaosob, ostavlja Nedžm, 3. ). 

mogućnost utvrđivanja i usvajanja 

Onima koji na bilo koji način 

dovode u pitanje legitimitet 

vlastite forme koja bi se temeljila na Sunneta, i njegovu normativnopravnu 

snagu, upućeno je sa- 

slobodnoj procjeni i proizvoljnom 

tumačenju zakonskih tekstova? svim logično pitanje: kako i na 

koji način implementirati opće 

Piše: Semir Imamović 

Sunnet jezički znači uobičajeni 

pravac (praksa), običaj, metoda, 

zakon, navika, tradicija. U 

terminološkom smislu Sunnet označava 

sve ono što je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, rekao, radio i što je 

šutnjom odobrio. 

Sunnet je drugi izvor šerijatskog 

prava, i u tome su saglasni svi učenjaci 

ehli-sunnetskog pravca (ehlu-s-sunneti 

ve-l-džemaati). Frakcije (sljedbe) koje 

odbacuju sunnet kao normativni izvor 

ili ga vremenski ograničavaju na određeno 

vrijeme, nisu i ne mogu biti sljedbenici 

istine i Sunneta. 


30 

S druge strane, 

Sunnetom su 

ustanovljeni 

posebni propisi 

kojih nema u 

Kur’anu, kao 

što je zabrana 

jedenja mesa 

ptica grabljivica 

i divljih 

životinja koje 

love očnjacima 

(zvijeri), 

zabrana gradnje 

na kaburovima, 

zabrana ulaska 

u mjesto u 

kojem se 

pojavila kuga. 

Većina Sunneta je normativnog karaktera 

(es-sunne et-tešri’ijje), e a samo jedan 

njegov manji dio ne spada u tu kategoriju. 

Islamski učenjaci su, radi lakšeg razlikovanja 

(raspoznavanja) ovih dviju vrsta 

Sunneta, postavili parametre na osnovu 

kojih je moguće utvrditi o kojoj vrsti 

Sunneta se, u konkretnoj situaciji, radi. 

Radi se o sljedećim parametrima: 

a. Sunnet koji se tiče ovosvjetskih pitanja, 

pojedinih struka (specifičnog znanja), 

kao što su medicina, agrikultura, strategija 

ratovanja, i sl., nema normativni karakter, 

za razliku od Sunneta koji se tiče vjerskih 

pitanja; 

b. Djela koja su izraz Poslanikove ljudske 

prirode (el-ef’alu-l-bešerijje), e kao što su 

spavanje, sjednje, hodanje, jedenje, pijenje, 

oblačenje i sl., nemaju normativni karakter, 

i u svemu tome Poslanik, sallallahu alejhi 

ve sellem, je, kao i svaki drugi čovjek, imao 

pravo izbora (šta će jesti, šta će oblačiti). 

Naravno ovim ne mislimo na 

određene oblike ponašanja 

(bontona, kulture) na kojima 

je Poslanik, sallallahu alejhi ve 

sellem, lično insistirao kao što 

je jedenje desnom rukom, spavanje 

na desnom boku, zabrana 

jedenja i pijenja iz srebrenog i 

zlatnog posuđa, zabrana oblačenja 

svile muškarcima, i sl. 

c. Djela koja su isključivo 

vezana za Poslanika, sallallahu 

alejhi ve sellem, kao što je visal 

(uzastopni post više dana), 

brak sa više od četiri žene, ženidba 

bez mehra, obaveza noćnog 

namaza, zabrana ponovne 

udaje njegovim udovicama, 

ženidba sa ženom koja mu se 

sama pokloni, neprimanje sadake, 

također nemaju normativni 

karakter. 

d. Djela koja je Poslanik, sallallahu 

alejhi ve sellem, uradio 

kao čovjek sa iskustvom ili su 

plod njegove prirodne genijalnosti i kreativnosti, 

kao što su trgovački poslovi, vojna 

taktika i sl., nemaju zakonodavnu snagu. 

Sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je 

u različitim situacijama primjenjivao različite 

vojne planove, a nekada je u toku same 

bitke znao promijeniti plan, kao što se desilo 

u Bici na Bedru.

Pozicija Sunneta u odnosu na Kur’an 

Sunnet je prvi i glavni tumač Kur’ana, 

praktična razrada njegovog sadržaja i detaljno 

pojašnjenje njegovih općih odredbi. 

Veliki broj obredoslovnih ali i propisa 

iz domena međuljudskih odnosa, koji su 

utemeljeni Kur’anom, ne bi bili sprovodivi 

u praksi da nije Sunneta. To ćemo najbolje 

vidjeti na sljedećim primjerima: 

1. Temeljne vjerske dužnosti, namaz, 

zekat, post i hadž, u Kur’anu su spomenute 

u općenitom smislu, bez dodatnih 

kvantitativnih (količinskih) i kvalitativnih 

(načinskih) pojašnjenja, a tek su 

Sunnetom dobile punu praktičnu formu. 

Sunnet je definirao vremenske granice 

namaza, pojasnio uvjete (šurutt 

) njegove 

ispravnosti, njegove sastavne elemente (erkan) 

i način obavljanja (sifet-s-salat 

t), kao i 

razliku između obaveznog i dobrovoljnog 

namaza, a slično je i sa ostalim vjerskim 

temeljima. 

2. Ajetima o nasljedstvu preciziraju 

se nasljedni dijelovi, kao i lica koja imaju 

pravo na nasljedstvo, ali se ne spominju 

svi nasljednici, prava ostavitelja u smrtnoj 

postelji, pitanje testamenta, nesposobnost 

nasljeđivanja. Navedena pitanja pojašnjena 

su u Sunnetu. 

3. Kur’an se uopćeno bavi različitim 

pitanjima iz domena međuljudskih odnosa, 

kao što su porodične i rodbinske veze, 

trgovina, zalog, povjeravanje stvari na čuvanje 

(emanet), zastupništvo, poslovno 

partnerstvo, odnos prema pripadnicima 

drugih vjera, poslovna garancija (jemstvo), 

ugovor o djelu, a u Sunnetu su data detaljna 

pojašnjenja ovih pitanja. 

S druge strane, Sunnetom su ustanovljeni 

posebni propisi kojih nema u 

Kur’anu, kao što je zabrana jedenja mesa 

ptica grabljivica i divljih životinja koje love 

očnjacima (zvijeri), zabrana gradnje na 

kaburovima, zabrana ulaska u mjesto u 

kojem se pojavila kuga i izlaska iz njega za 

one koji su se u vrijeme pojavljivanja kuge 

zatekli u tom mjestu, dozvola posjećivanja 

mezarja, sankcija za pijenje alkohola, 

dodjeljivanje nasljedstva nani, ponašanje 

prilikom obavljanja fiziološke potrebe, i 

mnogi drugi propisi. 

Jedan dio kur’anskih propisa Sunnet 

samo potvrđuje, kao što je u slučaju zabrane 

prisvajanja tuđeg imetka bez pristanka 

njegovog vlasnika, ili u slučaju zabrane 

jedenja mesa životinja pri čijem je klanju 

spomenuto nečije drugo a ne Božije ime. 

Idžma’ (jednoglasnost islamskih 

učenjaka) 

Definicija idžma’a 

Pojam idžma’ u arapskom jeziku ima 

dva značenja: 

- saglasnost, jednoglasnost. Kaže se 

edžmea kavmun ‘ala keza, složili su se oko 

određenog pitanja; 

- Odlučna, čvrsta namjera. 

U ovom značenju rječ idžma’ 

upotrijebljenja je u 71-om ajetu 

sure Junus: “...onda se, zajedno 

sa božanstvima svojim, odlučite, 

i to ne krijte; zatim to nada 

mnom izvršite i ne odgađajte!’’ 

Idžma’ se u pravnoj nauci 

definira kao jednoglasnost 

mudžtehida (vrhunskih islam- 

skih učenjaka), Muhammedovog 

ummeta, poslije njegove 

smrti u vezi sa bilo kojim pitanjem 

u jednom vremenskom 

periodu. 

Da bi bolje razumjeli samu 

definiciju, potrebno je pojasniti 

njene pojedinačne elemente. 

Jednoglasnost znači jedin- 

stvenost mišljenja ili uvjerenja, 

koje se manifestira kroz zajednički javni 

stav, ili kroz jedinstvenu praksu, ili kroz 

sintezu jednog i drugog (stava i prakse), ili 

na način da jedan dio učenjaka javno objelodani 

svoj stav, ili ga u praksi primijeni, 

a drugi dio učenjaka to prešutno odobri. 

Mudžtehid d je učenjak (pravni struč- 

njak) koji ulaže maksimum napora u 

iznalaženju pravnih rješenja, pri tome 

ostavljajući dojam da je rješenje, do kojeg 

je došao, njegov krajnji domet. 

Ummet je skupina (zajednica) ljudi 

koju povezuju određeni interesi i zajedničke 

vrijednosti. Ovdje se isključivo misli na 

vjernike, sljedbenike Poslanika Muhamme- 

da, sallallahu alejhi ve sellem, u bilo kojem 

vremenu. 

Sintagma a jednoglasnost mudžtehida 

Muhamedovog ummeta isključuje 

jednoglasnost mukallida a (epigona, 

sljedbenika mudžtehida), ‘avamma 

(običnog puka) i jednoglasnost 

mudžtehida iz nekog drugog ummeta. 

Sintagma poslije njegove smrti isključuje 

idžma’ (jednoglasnost) koji se desio za nje- 

Idžma’ podiže 

vrijednost 

dokazu na 

kojem se 

temelji, ukoliko 

je taj dokaz 

vjerovatnog 

karaktera 

(zanni), a 

samim time, 

propis, kojeg 

on sadrži, 

podiže sa 

stepena 

vjerovatnosti 

na stepen 

kategoričnosti. 

govog života, jer takav idžma’, 

ako je i postojao, nema pravnu 

snagu i ne prozvodi konkretne 

pravne učinke. 

U jednom vremenskom periodu, 

tj. u bilo kojem periodu 

(vremenu ashaba ili nekom 

drugom vremenu). Nije uvjet 

ispravnosti idžma’a a da on pred- 

stavlja mišljenje svih učenjaka 

u različitim vremenskim razdobljima, 

zapravo takvu situaciju 

je teško i zamisliti. 

Odrednica u vezi s bilo 

kojim pitanjem nam govo- 

ri da predmet idžma’aa 

može 

biti vjersko pitanje kao što su 

propisi namaza, tumačenje 

kur’anskog ajeta ili hadisa, 

ili svjetovno pitanje, kao što 

je ustroj vojske i vojna strategija, način 

upravljanja državom, ili filozofsko pitanje, 

kao što je pitanje nastanka svijeta, ili 

jezičko pitanje, kao što je pitanje funkcije 

pojedinih jezičkih čestica (fa 

, summe) i sl. 

Ne bi nas trebalo buniti to što se u ovoj definiciji, 

za razliku od nekih drugih, znatno 

proširuje opseg djelovanja idžma’a, tako da 

osim vjerskih obuhvata i druga pitanja, jer 

je cilj razmatranja (tretiranja) bilo kojeg od 

spomenutih pitanja, u konačnici isti: doći 

do ogovarajućeg šerijatskog propisa, pa je 

utom smislu idžma’ samo sredstvo koje 

vodi tom cilju. 

Vrste idžma’a 

Idžma’ se dijeli na: javno deklarirani 

(jasni) konsenzus (idžma’ sarih) i prešutni 

konsenzus (idžma’ sukuti). 

Idžma’ sarih je 

kada islamski učenjaci, uz postignutu saglasnost, 

javno iznesu (objelodane) svoje 

mišljenje o određenom pitanju i potvrde 

ga konkretnim argumentima. Idžma’ sukuti 

je prešutna saglasnost sa učenjacima 

koji su se javno odredili prema nekom 

pitanju, pod uvjetom da učenjak koji se 


31

odlučio na šutnju, nije na bilo koji način 

spriječen u javnom deklariranju. Javno 

deklariran konsenzus spada u definitivne 

(kategoričke, kati’) dokaze, a prešutni 

konsenzus u vjerovatne (zanni) i dokaze. 

Koristi idžma’a 

I pored činjenice da idžma’, u pravno-normativnom 

smislu, ne donosi nikakvu 

suštinsku novinu, i da on ustvari 

predstavlja samo potvrdu (verifikaciju), 

Kur’anom i Sunnetom, ustanovljenih 

propisa i odredbi, i da je osnovni uvjet 

njegove ispravnosti da bude utemeljen 

na Kur’anu i Sunnetu, te da je nezamislivo 

da se islamski ummet složi oko 

nečega što proturiječi slovu zakona ili 

ga derogira, i pored svih tih činjenica, 

možemo govoriti o konkretnim koristima 

idžma’a. 

Prije svega, konsenzus o temeljnim 

vjerskim istinama, tim istinama daje 

na vrijednosti i značaju, čuva njihovu 

izvornost i štiti ih od bilo koje vrste 

skrnavljenja i iskrivljivanja. U tom 

smislu islamski učenjaci su postavili 

jasna pravila i kriterije, kojih se mora 

držati svako onaj ko se želi baviti 

islamskom naukom i proučavanjem 

i tumačenjem Kur’ana i Poslanikove 

tradicije. S druge strane, nepostojanje 

institucije konsenzusa, kojom bi se 

jasno razgraničila primarna od sekundarnih 

pitanja, i pitanja koja ne mogu 

biti predmetom rasprave i racionalnog 

propitivanja, u islamskoj terminologiji 

poznata kao usul (osnove vjerovanja), 

od onih koja to mogu biti, rezultirala 

je velikim brojem teoloških razilaženja 

i podjela unutar drugih religija, čak 

i u suštinskim stvarima. U islamskoj 

teologiji svako odstupanje 

od konsenzusa, u najblažem 

smislu, tretira se kao zabluda, 

a određene vrste odstupanja 

tretiraju se kao vjerodostupništvo 

(riddet). t 

Također, spoznaja da postoji 

veliki broj pitanja, u okviru 

islamske doktrine i prava, 

koja su predmet konsenzusa 

(jednoglasnog mišljenja), daje 

vjernicima dodatnu sigurnost 

i samopouzdanje, ujedinjuje 

muslimanski ummet i u zna- 

Literatura: 

1. Tekijjudin Ebu-l-’Abbas Ahmed 

ibn ‘Abdulhalim Ibn Tejmijje, Medžmuu-l-fetava. 

2. Muhammed ibn ‘Ali eš-Ševkani, 

Irašdu-l-fuhul. 

3. Muveffeku-d-din Ebu Muhammed 

‘Abdullah ibn Muhammed 

ibn Kudame el-Makdisi, Revdatu-nnazir. 

4. Muhamed ibn Husejn ibn Hasan 

el-Džizani, Me’alimu usuli-l-fikhi 

‘inde ehli-s-sunneti ve-l-džemāa’. 

5. Muhamed ibn Idris eš-Šafii’, 

Er-Risale. 

6. Ebu-Abdullah Bedruddin 

Muhammed ibn Behadir ibn ‘Abdullah, 

Ez-Zerkeši, El-Bahru-l-muhit fi 

usuli-l-fikhi. 

7. Amidi, El-Ihkam, 1/109. 

8. Abdulvehhab ibn ‘Ali es- 

Subki, Džemu’-l-dževami’. 

Jednoglasnost 

znači 

jedinstvenost 

mišljenja ili 

uvjerenja, koje 

se manifestira 

kroz zajednički 

javni stav, 

ili kroz 

jedinstvenu 

praksu, ili kroz 

sintezu jednog 

i drugog (stava 

i prakse), 

ili na način 

da jedan dio 

učenjaka javno 

objelodani 

svoj stav, ili 

ga u praksi 

primijeni. 

čajnoj mjeri sprječava djelovanje 

destruktivnih faktora, 

koji i u najmanjem razilaženju, 

vide svoju priliku za širenje 

neprijateljstva i unošenja 

smutnje u muslimanske 

redove. 

Idžma’ podiže vrijednost 

dokazu na kojem se temelji, 

ukoliko je taj dokaz vjerovatnog 

karaktera (zanni), a samim 

time, propis, kojeg on sadrži, 

podiže sa stepena vjerovatnosti 

na stepen kategoričnosti. 

9. Abdurrahman el-Džeziri, 

Kitabu-l-fikhi ‘ale-l-mezahibi-lerbea. 

10. Šerif Džurdžani, Et-Ta’rifat. 

11. Ebul-Husejn Ahmed ibn Faris, 

Mu’džemu mekajisi-l-luga. 

12. Es-Sejjid es-Sabik, Fikhu-ssunne. 

13. Muhamed ibn Ahmed el- 

Kurtubi, Bidajet-l-mudžtehid ve nihajetu-l-muktesid. 

14. Muhamed ibn Salih el-Usejmin, 

Eš-Šerhu-l-mumti’. 

15. Dr. Enes Ljevaković, Usulu-lfikh 

(hrestomatija). 

16. Dr. Muharem Štulanović, 

‘Urf – običaj kao pomoćni izvor šerijatskog 

prava sa osvrtom na Bosnu i 

Hercegovinu. 

17. Dr. Fikret Karčić, Društveno 

pravni aspket islamskog reformizma. 

18. Ibrahim Džananović, Idžtihad 

u prva četiri stoljeća islama. 


32

Islamske teme 

Zamisli 

Hakeza istesleme zevdži da 

el-‘anid si 

li re’ji na 

/ “Ovako 

njegovo 

ćeš 

jegovom 

privoljeti muža da uvaži 

mjestu 

tvoje mišljenje” 

Dakle, glavni parametar koji će nam 

pokazati da li je naš postupak prema 

bratu muslimanu lijep ili ružan jeste 

da se stavimo u njegovu poziciju i da 

razmislimo o tome kako bi se dotični 

postupak tada dojmio nas, pa ako 

bismo ga iz te perspektive smatrali 

ružnim, onda nam je obaveza da ga se 

klonimo, a ako bismo ga smatrali lijepim 

i ugodnim, tada nam je dozvoljeno 

da mu pristupimo. Drugim riječima, 

ono što želiš sebi, želi i svome bratu 

muslimanu, a ono što ne želiš sebi, ne 

želi ni bratu muslimanu 

Piše: Adnan Abdul-Kadir 

Preveo: Amir Durmić 

Posljednjih 

P 

godina mnogo se govo- 

Pri o štetnosti pušenja i loših poslje- 

Pdica koje ova ružna navika ostavlja 

na srce i pluća, ali i na zdravlje u cijelosti, 

kao i o tome da je pušenje jedan od glavnih 

uzročnika karcinoma. Pored toga, veoma je 

mali broj pušača koji se uspiju otarasiti ove 

ovisnosti, a takvih je pogotovo malo među 

adolescentima i pubertetlijama. 

Jedan aktivista koji radi na polju suzbijanja 

ove ovisnosti kaže sljedeće: “Dugo 

sam razmišljao kako i na koji način da ubijedim 

adolescente da se ostave pušenja jer 

njima ni spominjanje crnih prognoza niti 

zastrašujućih statistika nije značilo ništa, 

niti su ti podaci kod njih ostvarili pozitivan 

efekat. Tada sam zamislio da sam jedan od 

njih i zapitao sam se šta bi me to istinski dirnulo 

i ostavilo traga na mene da sam na njihovom 

mjestu? Shvatio sam da omladina 

u periodu adolescencije ima jake seksualne 

nagone te da često misle na tu temu, stoga 

sam potražio studije koje govore o eventualnoj 

vezi između konzumiranja duhana i 

impotencije. Iz tih studija doznao sam da je 

pušenje jako bitan faktor u smanjenju seksualnih 

nagona i da ono itekako loše utječe 

na libido. Rezultate studija i istraživanja 

koja govore na spomenutu temu predstavio 

sam adolescentima sa kojima sam dolazio u 

susret, što je kod njih probudilo interesovanje 

te su zaprepašteni i iznenađeni počeli da 

postavljaju mnogo pitanja o istinitosti tih 

podataka koje sam im predočio.” 

Cijenjena suprugo, ukoliko želiš muža 

ubijediti u nešto, pokušaj se staviti u njegovu 

poziciju i zamisliti da si na njegovom 

mjestu kako bi cijelu stvar osmotrila i iz 

njegovog ugla gledanja. Zatim se pogledaj 

iz njegove perspektive i zapitaj se: “Šta bi 

me to moglo uvjeriti u ono što ona zahtijeva 

i na čemu insistira?” 

Zbog toga nam je Uzvišeni Allah naredio 

da prema svome bratu muslimanu postupamo 

na isti način kako bismo i mi voljeli da 

on postupa prema nama, a sve u cilju da se 

prema njemu što ljepše ophodimo. 1 Dakle, 

glavni parametar koji će nam pokazati da li 

je naš postupak prema bratu muslimanu lijep 

ili ružan jeste da se stavimo u 

njegovu poziciju i da razmislimo 

o tome kako bi se dotični postupak 

tada dojmio nas, pa ako bismo 

ga iz te perspektive smatrali 

ružnim, onda nam je obaveza da 

ga se klonimo, a ako bismo ga 

smatrali lijepim i ugodnim, tada 

nam je dozvoljeno da mu pristupimo. 

Drugim riječima, ono što 

želiš sebi, želi i svome bratu muslimanu, 

a ono što ne želiš sebi, 

ne želi ni bratu muslimanu. Koristeći 

ovaj stil, Uzvišeni Allah se 

u Kur’anu na više mjesta nama 

muslimanima obraća direktno, 

koristeći pri tome zamjenice vi i 

vama, a u suštini tom zamjenicom 

ne aludira na nas, nego na 

našu braću muslimane, podižući 

ih tako na stepen nas samih. 

Tako Uzvišeni kaže: ...A kada u 

kuće uđete, vi sami sebe pozdravite 

pozdravom od Allaha propisanim, 

blagoslovljenim i uljudnim... (En- 

Nur, 61.), a misli se: “...A kada 

u kuće uđete, vi prisutne pozdravite...”. 

Slično ovome, Uzvišeni Allah na 

drugom mjestu kaže: I kada smo od vas zavjet 

uzeli da krv svoju nećete prolijevati i da sami 

sebe iz zemlje svoje nećete izgoniti – vi priznajete 

da je tako i svjedoci ste. (El-Bekara, 84.), 

a misli se: “I kada smo od vas zavjet uzeli da 

krv drugima nećete prolijevati i da druge iz 

zemlje vaše nećete izgoniti – vi priznajete da 

je tako i svjedoci ste.” 

Nakon što su munafici u čuvenom 

događaju poznatom kao El-Ifk potvorili 

Aišu, radijallahu anha, i rekli da je učinila 

blud, Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., došao je 

kod svoje supruge koja mu je počela prepričavati 

glasine koje su kružile uokolo. 

Ebu Ejjub se nakon njenih riječi uzrujao 

i od nervoze sav zadrhtao, te joj odmah 

predloži da se stavi u Aišinu, radijallahu 

anha, poziciju, rekavši joj: “Da si ti bila na 

njenom mjestu, da li bi učinila ono što joj 

se pripisuje?”, tj. da li bi učinila blud. Njegova 

supruga žustro otrese svoju odjeću i 

Poštovana 

suprugo, 

ukoliko prema 

mužu budeš 

nastupala 

saosjećajno i 

emotivno, te 

ga ne budeš 

potcjenjivala 

niti direktno 

kritizirala zbog 

mišljenja koje 

zastupa, takav 

tvoj odnos 

prema njemu 

će ga umiriti i 

ugasiti njegovu 

srdžbu, te ga 

učiniti blagom 

i fleksibilnom 

osobom. 

reče: “Ne bih, tako mi Allaha!”, a Ebu Ejjub 

joj uzvrati: “Pa Aiša je, tako mi Allaha, 

čednija i kreposnija od tebe!” 

Ove riječi su Ebu Ejjubovoj supruzi bile 

sasvim dovoljne da se uvjeri u Aišinu nevinost, 

te da odmah zaćuti i da iste sekunde 

prestane s prenošenjem glasina koje su kružile 

uokolo. Uzvišeni Allah je povodom toga 

rekao: Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice 

sami o sebi dobro pomislili i rekli: “Ovo 

je očita potvora!” (En-Nur, 12.), 

tj. “Zašto nisu vjernici i vjernice 

o drugima dobro pomislili”. 

Dakle, i ovdje je Uzvišeni Allah 

naredio da vjernici o svojoj braći 

muslimanima misle na isti način 

kako bi mislili o samima sebi. 

Poštovana sestro, kada razgovaraš 

sa svojim mužem, stavi se u 

njegovu poziciju i pokušaj sama 

sebi odgovoriti na pitanje: “Koji 

bi me to argumenti ubijedili u 

ono što ona zastupa?” U uspješne 

žene koje znaju voditi dijalog, 

ubrajaju se one žene koje na stvari 

i prilike gledaju iz perspektive 

muža. Iz te pozicije one najlakše 

uvide čime će to muža ubijediti 

da je ono što one žele i čemu teže 

u suštini lijepa i njemu korisna 

stvar. 

Jedan od poznatih govornika 

koji drži razna predavanja i 

javne tribine, upitan je u čemu 

leži snaga njegovih argumenata 

kojima vrlo uspješno brani 

svoja mišljenja i svoje stavove, 

pa je odgovorio: “Svaki put kada istražujem 

određenu temu o kojoj hoću da govorim, 

a oko koje postoje podijeljena mišljenja, ja 

uvijek sakupim i sagledam argumente obje 

strane. Nakon što se kod mene iskristalizira 

ono što je po mome mišljenju ispravno, ja 

se stavim u poziciju suprotne strane i pokušam 

samome sebi naći kritiku i prigovor na 

određeni argument koji u osnovi navodim, a 

potom se potrudim da tu kritiku eliminiram 

i da anuliram dotični protuargument. Ako 

u tome uspijem, ja nakon toga osjetim da je 

stav koji zastupam sasvim ispravan i tačan, 

pa ga stoga samouvjereno i izložim svome 

oponentu.” 

Cijenjena suprugo, pokušaj se barem nakratko 

uživjeti u ulogu muža kako bi iz njegove 

perspektive sagledala određena pitanja 

i prijedloge, pa unaprijed pretpostavi šta će 

biti njegove nedoumice i koji će biti njegovi 

argumenti, te mu na njih pripremi odgovor. 

Kur’an često afirmira ovu metodu: 


33

Oni (nevjernici) govore: “Zar kada se 

u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, 

kao nova bića, doista biti oživljeni?” 

Reci: “Hoćete, pa čak i kada biste kamenje 

ili gvožđe bili, ili bilo kakvo drugo 

stvorenje za koje mislite da ne može biti 

oživljeno.” “A ko će nas u život vratiti?”, 

upitat će oni 2 , a ti reci: “Onaj koji vas je 

i prvi put stvorio” - a oni će prema tebi 

odmahnuti glavama svojim i upitati: 

“Kada to?” Ti reci: “Možda ubrzo!” (El- 

Isra’, 49.-51.). 

Kako vidimo iz ovih ajeta, Uzvišeni 

Allah je Svoga Poslanika, s.a.v.s., poučio 

ovoj metodi te mu naredio da pretpostavi 

pitanja koja će mu uputiti ona 

strana s kojom polemizira i s kojom se 

raspravlja. 

Ovu metodu nalazimo i u sljedećem 

kur’anskom ajetu: 

Mnogobošci će govoritii 3 : “Da je 

Allah htio, mi ne bismo druge Njemu 

ravnim smatrali, a ni preci naši, 

niti bismo išta zabranjenim učinili”, 

nakon čega im Poslanik, s.a.v.s., po 

naredbi Uzvišenog Allaha, odgovara: 

Imate li kakav dokaz da nam ga 

iznesete? Vi se samo za pretpostavkama 

povodite i vi samo neistinu govorite. 

(El-En‘am, 148.). 

Isto tako, na ovu metodu vrlo često 

nailazimo u knjigama šejhul-islama Ibn 

Tejmijje kao i njegovog učenika Ibn 

Kajjima, a možda je njen najupečatljiviji 

primjer knjiga “Namaz i propis o 

onome ko ga ne klanja” 4 , čiji je autor 

Ibn Kajjim. U ovoj knjizi autor navodi 

argumente obje skupine učenjaka, 

tj. onih koji ostavljača namaza smatraju 

nevjernikom kao i onih koji ga smatraju 

teškim grješnikom, ali ne i nevjernikom, 

a potom svaki od spomenutih argumenata 

precizno analizira i metodom pretpostavljanja 

na mnogo načina dovodi u 

pitanje validnost svakog od njih, a potom 

opet odgovara na te pretpostavke, 

da bi na kraju iz svega izašao sa jednim 

zaključkom, tj. stavom koji po ovom pitanju 

on smatra ispravnim. 

Poštovana suprugo, ukoliko se s mužem 

želiš upustiti u polemiku i otvoreni 

dijalog, pokušaj se staviti u njegovu ulogu 

te razmisliti o njegovim argumentima 

koje iznosi, pa će ti biti mnogo lakše 

da shvatiš razloge zbog kojih uporno 

odbija tvoj prijedlog i ne želi prihvatiti 

tvoje mišljenje. Isto tako, na taj način 

ćeš vrlo brzo spoznati koje su to “pukotine” 

u njegovim stavovima i njegovim 

argumentima kroz koje se trebaš provući 

kako bi ga nagovorila da na koncu 

udovolji tvojim zahtjevima. Ostavi supruga 

da razmisli o mnoštvu pozitivnih 

i negativnih aspekata prijedloga koji je 

iznio, ali i kako bi uvidio veličinu i vrijednost 

tvog prijedloga i spoznao njegovu 

suštinu. 

Stavi se u njegovu poziciju. 

Pruži mu podršku i prema 

njemu budi nježna i 

saosjećajna 

Kada bi polemizirao sa 

idolopoklonicima ili sljedbenicima 

Knjige, tj. kršćanima i židovima, 

Poslanik, s.a.v.s., često 

bi koristio ovu metodu. Jedne 

prilike mu je došao neki židovski 

rabin te je s njim započeo 

razgovor o islamu. Rekao mu 

je: “Muhammede, mi vjerujemo 

da će Allah (na Sudnjem 

danu) nebesa držati na jednom 

prstu, zemlje na jednom prstu, 

stabla na jednom prstu, vode 

na jednom prstu i sva ostala 

stvorenja na jednom prstu, a 

potom će reći: ‘Ja sam (apsolutni 

i istinski) Vladar!’” 5 

Kada je završio, Poslanik, 

s.a.v.s., tako se nasmijao da su 

mu se ukazali kutnjaci, želeći tom gestom 

potvrditi ono što je rekao rabin. 

Poštovana suprugo, nježnim i suptilnim 

odnosom prema suprugu smekšat 

ćeš njegovo srce pa će se ono rado pokoriti 

tvojim zahtjevima i željama. U isto vrijeme 

tvoj muž će se odreći velikog broja svojih 

prethodnih uvjeta i zahtjeva, i odbaciti 

svoje nekadašnje, naizgled čvrste i nepokolebljive 

stavove. Sličan slučaj je sa zaleđenom 

grudvom snijega koja se, nakon što 

na nju padnu kapljice tople vode, polahko 

topi i nestaje. 

Jedne noći, časni ashab Usejd b. Hudajr, 

r.a., probudio se iz sna, ustao i počeo klanjati 

noćni namaz. Dok je Usejd klanjao, njegov 

Cijenjena 

suprugo, 

pokušaj se 

barem nakratko 

uživjeti u ulogu 

muža kako 

bi iz njegove 

perspektive 

sagledala 

određena 

pitanja i 

prijedloge, 

pa unaprijed 

pretpostavi šta 

će biti njegove 

nedoumice 

i koji će 

biti njegovi 

argumenti, 

te mu na 

njih pripremi 

odgovor. 

sin je, tu pored njega, spavao na 

zemlji, a u njihovoj blizini bio 

je zavezan i njegov konj. Kada 

je proučio otprilike polovinu 

od onoga što je želio učiti na 

namazu, konj se uzjogunio, te 

se počeo ritati i nogama udarati 

po zemlji. Usejd je prekinuo s 

učenjem Kur’ana, a čim je on 

zašutio, i konj se umirio i prestao 

se ritati. Kada je Usejd opet počeo 

glasno učiti Kur’an, i konj se 

opet uznemirio i počeo se ritati, 

a Usejd je opet prestao. Ovo se 

ponovilo tri puta. 

Kada je završio namaz, 

podigao je glavu prema nebu 

i ugledao nešto što je ličilo na 

oblak ispunjen svjetiljkama 

koji se podizao prema nebu. 

Usejd je oblak pratio pogledom 

sve dok mu nije nestao 

iz vida. Ujutro, Usejd je Poslaniku, 

s.a.v.s., ispričao šta je doživio 

prethodne večeri, prepričavajući mu 

kako bi se konj uznemirio svaki put kada 

bi on počeo s učenjem Kur’ana. Poslanik, 

s.a.v.s., želeći ga ohrabriti da nastavi sa klanjanjem 

noćnog namaza, a u isto vrijeme 

ga i pohvaliti za njegovo lijepo i milozvučno 

učenje Kur’ana, reče mu: “Kamo sreće 

da si nastavio (s učenjem Kur’ana)!” 

“Ali bojao sam se za svoga sina. Strahovao 

sam da će ga konj udariti i nogama 

pogaziti”, reče Usejd, a Poslanik, s.a.v.s., 

upita ga: “A znaš li ti uopće šta se u stvarnosti 

desilo i o kome se radilo?”, te mu odmah 

sam i odgovori: “To su bili meleki koji su se 

spustili da slušaju kako učiš Kur’an. Da si 

nastavio s učenjem, oni bi ostali na svojim 


34

mjestima i tako dočekali jutro. Od ljudi se 

ne bi sakrili, već bi ih oni ujutro vidjeli svojim 

očima.” 

Cijenjena suprugo, kada tvoj muž govori 

o nečemu, nastoj ga u tome ohrabriti 

i pružiti mu podršku. Pohvali ga i pokaži 

mu da je njegov govor na tebe imao utjecaja, 

te da prihvataš argumente koje je 

iznio. Isto tako, podrži projekte o kojima 

priča i koje afirmira, ako se radi o nečemu 

prihvatljivom i realnom, pa ćeš vidjeti da 

će i on, uz Allahovu pomoć, rado prihvatiti 

tvoje prijedloge i sugestije. 

Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., 

u Bitki na Hunejnu porazio veliko arapsko 

pleme Hevazin te zaplijenio ogromnu 

količinu ratnog plijena, počeo ga je dijeliti 

muhadžirima i novim muslimanima koji 

su islam primili tek nakon oslobođenja 

Mekke. Tada su neke ensarije, a uglavnom 

se radilo o mladićima, počeli govoriti: 

“Allah se smilovao Allahovom Poslaniku! 

Eno ga, dijeli (ratni plijen) Kurejšijama, 

a sa naših sablji još uvijek kaplje njihova 

krv!” Tada je Poslanik, s.a.v.s., sazvao sve 

ensarije i rekao im: “O ensarije, kakva je to 

priča koju sam čuo da pričate?” 

Starije ensarije rekoše: “Allahov Poslaniče, 

niko od naših uglednih i starijih 

ljudi nije rekao ni riječi, već su to priče 

mladića i omladine.” 

Tada im Poslanik, s.a.v.s., saosjećajući 

s njima, reče: “Zar vam nisam došao kada 

ste bili u zabludi, pa vas je Allah preko 

mene uputio? Zar niste bili siromašni, pa 

vas je Allah preko mene bogatim učinio? 

Zar niste jedni drugima bili neprijatelji, 

pa je Allah preko mene vaša srca ujedinio? 

Hajde, zar mi nećete odgovoriti? 

Allahom vam se kunem, kada biste vi rekli 

ono što ću vam sada kazati, ja bih se 

s vama složio i kao živu istinu sve to priznao. 

Kada biste vi rekli: ‘Došao si nam 

nakon što su te u laž ugonili, pa smo ti mi 

povjerovali, bio si bespomoćan, pa smo 

te mi pomogli, bio si odbačen, pa smo te 

mi prihvatili, bio si bez igdje 

ičega, pa smo ti mi toliko toga 

darovali da smo te poput jednog 

od nas učinili!’” 

“Zahvala na blagodatima 

pripada Allahu i Njegovom 

Poslaniku!”, povikaše oni, a 

Poslanik, s.a.v.s., želeći još jednom 

u njima probuditi emocije, 

nastavi: 

“Tako mi Onoga u čijoj 

je ruci moja duša, kada bi svi 

ljudi krenuli putem prostrane 

doline, a ensarije se zaputile 

uskim i tijesnim putem, ja 

bih krenuo za ensarijama. Da 

nije Hidžre, ja bih i sam bio 

ensarija. Znajte da su ensarije 

potkošulja, a ostali ljudi su 

Bilješke 

Poštovana 

suprugo, 

nježnim i 

suptilnim 

odnosom 

prema suprugu 

smekšat ćeš 

njegovo srce pa 

će se ono rado 

pokoriti tvojim 

zahtjevima 

i željama. U 

isto vrijeme 

tvoj muž će se 

odreći velikog 

broja svojih 

prethodnih 

uvjeta i 

zahtjeva, i 

odbaciti svoje 

nekadašnje, 

naizgled, čvrste 

i nepokolebljive 

stavove. 

košulja! 6 Allahu moj, smiluj se 

ensarijama i sinovima ensarija 

i sinovima ensarijskih sinova!” 

Nakon što je ovo kazao, prisutne 

ensarije su toliko plakale 

da su im se brade natopile 

suzama. 7 

Poštovana suprugo, ukoliko 

prema mužu budeš nastupala 

saosjećajno i emotivno, 

te ga ne budeš potcjenjivala 

niti direktno kritizirala zbog 

mišljenja koje zastupa, takav 

tvoj odnos prema njemu će ga 

umiriti i ugasiti njegovu srdžbu, 

te ga učiniti blagom i fleksibilnom 

osobom, spremnom 

da pažljivo i s ljubavlju sasluša 

tvoje prijedloge i sugestije. 

1. Autor aludira na poznati Poslanikov, s.a.v.s., hadis u kojem je kazao: 

“Niko od vas neće (istinski) vjerovati sve dok svome bratu (muslimanu) ne 

bude želio ono što želi samome sebi.” Hadis prenosi Enes b. Malik, r.a., a 

bilježe ga Buhari, Sahih, br. 13, i Muslim, Sahih, br. 45. (op. prev.) 

2. Ovdje je upotrijebljen futur, tj. buduće vrijeme, kao i na sljedećem 

mjestu u ovom istom ajetu (“upitat će oni...” i “...odmahnuti glavama svojim 

i upitati...”). Dakle, Uzvišeni Allah Svome Poslaniku, s.a.v.s., naređuje 

da pretpostavi pitanje koje će mu nevjernici postaviti kako bi unaprijed 

smislio odgovor na njega. (op. prev.) 

3. Opet se radi o pretpostavci jer je i ovaj put korišteno buduće vrijeme. 

(op. prev.) 

4. Tj. Es-Salatu ve hukmu tarikiha. (op. prev.) 

5. Ovaj hadis bilježe Buhari, Sahih, br. 4811, i Muslim, Sahih, br. 2786. 

Nakon što se Poslanik, s.a.v.s., osmjehnuo i tako potvrdio riječi ovog rabina, 

proučio je sljedeći ajet: Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati, a 

čitava Zemlja će na Sudnjem danu stisnuta u šaci Njegovoj biti, a nebesa će u 

desnici Njegovoj smotana biti. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje 

Njemu smatraju ravnim! (Ez-Zumer, 67.) (op. prev.) 

6. Ovim je ensarijama metaforički htio poručiti da su mu oni bliži od 

svih drugih ljudi, baš kao što je potkošulja bliža čovjekovom tijelu od košulje, 

ali i od sve ostale odjeće koja se oblači na potkošulju. (op. prev.) 

7. Buhari, Sahih, br. 4330, Muslim, Sahih, br. 1061. (op. prev.) 


35

Islamske teme 

Razmišljanja 

Pravilno postupanje 

sa ovosvjetskim blagodatim 

lagodatima 

prema kur’anskim savjetima 

Allah upućuje na upotrebu viška Već žudi da time što ti Allah da 

novca za dobra djela, jer mnogi domogneš se Kuće druge i ne zaboravi i svoju 

ljudi postanu škrti kada se bave priliku na svijetu ovome; dobro čini kao što 

isključivo svojim imetkom. Ukoliko se 

Allah dobro čini za te i ne pravi 

bogatstvo ne upotrijebi na primjeren 

način mogu da iz toga proizađu 

neka zla. Vlasnik možda postaje 

škrt i zaboravlja šta treba njemu i 

njegovim bližnjima. Isto tako, može 

da zaboravlja potrebe siromašnih 

i potrebnih ili neku dobru stvar ili 

projekat kojem je potrebna podrška. 

A možda, također, može da troši 

taj novac na pogrešne stvari i time 

uzrokuje štetu, a Karun je očito činio 

sva tri grijeha 

Iz 

I 

Musaova naroda Karun bijaše, 

Ia ipak tlačio ih je, dok smo mu 

IMi dali takve riznice da je skupina 

snažnih ljudi jedva mogla nositi mu 

ključeve, pa njegov narod govorio mu je: 

“Nemoj likovati, jer Allah ne voli one što 

likuju, nesporno je, 

po zemlji smutnje – zaista Allah 

ne voli smutljivce!” 

Karun reče: “Ovo mi je 

dato samo po znanju mome!” 

Zar nije znao da je Allah prije 

njega uništio naraštaje koji bijahu 

moćniji i imađahu više?! 

Zločinci neće biti čak ni pitani 

za grijehe svoje! 

Onda Karun u sjaju punome 

pred svoj narod izađe te 

oni što žude za životom zemnim 

uskliknuše: “Ah, da nam je tako 

šta kao u Karuna što je – zaista 

presretan je!” 

A učeni ljudi na to rekoše: 

“Teško vama! Onima koji vjeruju 

i dobra djela čine Allahova 

nagrada bolja je, a samo trpeljivi 

dobit će je!” 

Potom smo njega i dvorac 

njegov stjerali ispod zemlje, 

a niko ga mimo Allaha nije imao da 

mu pomogne, niti je mogao pomoći sebi 

samome. 


36 

Bogati ljudi 

često, zbog 

priliva profita 

preko granica 

potrebe, koriste 

novac za štetne 

zabave. Na 

primjer, oni su 

najveći izvori 

za održavanje 

različitih 

kompanija 

čija je priroda 

poslovanja i 

održavanja 

profita nuđenje 

zabave. 

I počeše govoriti oni koji su željeli da 

se nađu na mjestu njegovome: “Ta zar ne 

vidite da Allah podastire opskrbu Svojim 

robovima kojima hoće, a da je i uskraćuje?! 

Sigurno bi i nas u zemlju satjerao da nam 

Allah milost Svoju ne ukazuje! Pa zar ne vidite 

da nevjernici uspjeti neće?!” 

Tu Kuću drugu načinili smo za one što 

ne žele da se na Zemlji uznose niti da siju 

smutnje – dobar ishod je za bogobojazne. 

(El-Kasas, 76.-83.). 

Uzvišeni Allah u Kur’anu nas 

obavještava o kazivanjima iz prošlosti, 

ne da budu puko iznošenje historijskih 

činjenica, već da nam posluže kao pouka i 

savjet. Navedeni ajeti su dio sure El-Kasas 

- Kazivanje. Ova sura počinje govorom o 

faraonu, njegovim vojskama, njegovoj tiraniji, 

a zatim o propasti i njega i njegove 

vlasi. Nakon ovoga slijedi kazivanje o Karunu 

u kojem se prezentuje njegova snaga, 

veličina imovine i znanja, te opet propast 

njega i svega što je posjedovao usljed nasilja, 

obijesti, oholosti prema stvorenjima 

i poricanja blagodati Stvoritelja. Ovom 

surom općenito pokazuje se suština 

prave vrijednosti imetka i dunjalučkih 

ukrasa u poređenju sa vrijednošću imana 

i čestitosti, te se naglašavaju umjerenost i 

ravnoteža u uživanju u ljepotama života, 

bez oholjenja i činjenja nereda na Zemlji. 

Karun je bio čovjek iz naroda Benu 

Israila, koji je živio u vrijeme Musaa, 

alejhis-selam. Dok je faraon držao Benu 

Israil u ropstvu, neke ljude iz istog naroda 

izabrao je za određene funkcije preko 

kojih je imao bolju kontrolu nad porobljenim 

narodom iznutra. Karun je bio 

lojalan faraonu okrenuvši se protiv vlastitog 

naroda. Dok faraon vrši političku 

tiraniju nad narodom uz pomoć svojih 

pristalica, Karun taj narod ekonomski 

izrabljuje i postaje arogantna 

ličnost. Nasuprot njima Allah 

odabire Musaa, alejhis-selam, 

kao poslaničku osobu i prenosioca 

Allahovog zakona. 

U kur’anskim ajetima se 

navodi veličina Karunovog 

bogatstva: ključeve njegovih 

riznica mogla je nositi skupina 

snažnih ljudi. Uz to, kao 

finansijski genije sigurno je 

zapošljavao određeni broj blagajnika, 

knjigovođa i sličnih 

uposlenika. Karunov odnos 

prema njegovom narodu 

bio je tlačiteljski, a takav je 

bio zbog bogatstva kojeg je 

imao. Ne spominje se na koji 

način je tlačio ljude, da li 

uzurpiranjem njihove imovine, 

uskraćivanjem njihovih 

prava ili na neki drugi način. 

U svakom slučaju, od ljudi iz 

naroda Benu Israila našli su se oni koji će 

da ga odvrate od nasilja kojeg je činio i 

upute na Pravi put.

U ajetima, koji govore o Karunu, Allah 

nam govori o ljudskoj prirodi i načinu 

na koji reaguje pri susretu sa bogatim 

ljudima i njihovim bogatstvima. Kako u 

ranijim vremenima, tako i danas, osobe 

koje su ugledne, istaknute, upadljive ljudima 

postaju oni na koje se ljudi ugledaju, 

bez obrzira na to htjeli to ovi ili ne. 

Ljudska priroda je takva da zapaža lijepo i 

divi se onome što vidi. Dok ljudi reaguju 

na taj način i posmatraju bogatstvo, u 

njemu vide uspjeh i teže mu. Međutim, 

Allah nas islamom uči da je uspjeh mnogo 

više od toga. I kada je Karun izašao 

pred svoj narod sa svojim bogatstvom, 

zemaljska raskoš je uticala na naravi ljudi. 

Ljudi kojima je stalo do ovozemaljskog 

života i koji ne gledaju prema višim i plemenitijim 

ciljevima, ne gledaju ni cijenu 

kojom se ova raskoš plaća i na koji način 

je bogataš stekao imetak i položaj. 

I kada su ljudi počeli uzdisati za bogatstvom, 

koje su kod Karuna vidjeli 

diveći mu se i priželjkujući ga, uslijedila 

je opomena učenih koji su rekli: “Teško 

vama! Onima koji vjeruju i dobra djela čine 

Allahova nagrada bolja je, a samo trpeljivi 

dobit će je!” Allahova nagrada znači obilnu 

zbrinutost koju Allah daje čovjeku, zbog 

njegovog truda i rada, na oba svijeta. 

Strpljivi, koji su spomenuti, su oni koji 

kontrolišu emocije i želje prema svakoj 

požudi i pohlepi pridržavajući se iskrenosti 

i čestitosti, koji podnose gubitke, koji 

su zadovoljni pošteno stečenim dobitkom 

makar on bio mal i skroman i koji ne zavide 

drugima. Strpljivi su prema ljubavi 

za ovim svijetom i žude za Ahiretom. 

Savjetnici Karunovi davali su mu ispravne 

sugestije u vezi sa njegovim neispravnim 

odnosom prema bogatstvu kojeg 

je imao. Allah nam te savjete navodi 

kako bi bili pouka svakom pojedincu. 

Savjeti treba da budu podsjetnik vjerniku 

na pravilan odnos spram dunjalučkog 

imetka. Slučaj Karuna nam govori i o 

tome koliko je za svakog uspješnog i uticajnog 

čovjeka bitno da bude okružen 

prijateljima koji će ga uputiti na ispravno 

postupanje kada je to potrebno, koji nisu 

uz njega zbog blagodati koje ima niti se 

boje gubitka njegove naklonosti. Realne 

činjenice ipak govore o tome kako je svakom 

čovjeku koji je uspješan teško ovu 

stvar realizovati, i što više ide ka uspjehu, 

teže je imati iskrene prijatelje. To opet 

govori o bitnosti ulaganja dodatnog truda 

da se iskreni, mudri i dobronamjerni traže 

i čuvaju u svojoj blizini. 

Odgovor Karuna na savjete bio je 

izražen oholim obraćanjem, u kojem on 

tvrdi da je imetak stekao svojim znanjem, 

iskustvom, vještinama i sposobnostima 

koji su mu omogućili njegovo sakupljanje, 

te da zbog toga ne treba niko da 

ga upućuje na to kako da raspolaže tim 

imetkom. Karun je bio obmanjen imetkom 

i zaslijepljen bogatstvom. Zbog svoje 

sljepoće smatrao je da se zbog 

tog imetka ima pravo uzdizati 

iznad ostalih. Poslije je Karuna 

progutala zemlja sa svim što je 

posjedovao. Tako je nestalo i 

bogatstvo i sjaj kojim se oholio 

i koje je do tada izazivalo divljenje 

ljudi. 

Savjete, koje Karun, kao 

uspješni bogati čovjek dobiva, 

ćemo spomenuti zasebno redom. 

1. Nemoj likovati, jer Allah 

ne voli one što likuju, nesporno 

je 

Prvi savjet bio mu je da ne 

bude previše ushićen, niti presretan 

zbog bogatstva koje mu je dato, jer 

kada bi Karun pogledao u svoje bogatstvo, 

izraz lica bi mu se mijenjao, na njemu bi se 

vidjeli tragovi prevelike radosti, pa su ga 

ljudi iz njegovog naroda, koji su primijetili 

njegovo ponašanje, savjetovali da skrene 

pažnju prvo na to koliko srce svoje predaje 

tom dunjaluku i koliko dopušta da 

ono bude razlogom tolike pretjerane sreće 

i radosti. Posmatranje dunjalučkih blagodati, 

bankovnih računa koji se odlikuju 

obiljem, na način da čovjeku donose jako 

uzbuđenje i radovanje nije od islamskog 

edeba. Ljudi kojim se veliko radovanje zasniva 

na povećanju imetka su takvi da teže 

uvijek uvećanju dobitka, pa se tako stalno 

trude da imaju više i više i postaju ovisnici. 

Konstantno misle o biznisu, o povećanju 

novca, nemaju vremena za druge, niti za 

plemenite navike. Novac biva razlogom da 

misle o njemu sve više i više, da razmišljaju 

o tome kako će praviti nove investicije 

kojima će se unos povećati. Tako kada postignu 

očekivani profit, to biva razlogom 

radosti, kojekakvim raskošnim zabavama 

i veselju, jer je to jedini razlog radovanju, 

a ništa mimo toga. Mudri ljudi koji primijete 

ovakvo stanje upućuju savjet kojim 

odvraćaju od spomenutog pogubnog 

ponašanja i da se sreća ne traži jedino u 

Traži se od 

uglednih 

ljudi da budu 

dobročinitelji 

što je više 

moguće. 

Prema njima 

su oči drugih 

usmjerene, 

pa su tako 

modeli drugima 

u dobru i 

dobročinstvu, 

a i Allah ih 

posmatra. 

bogatstvu i novcu, nego podstiču 

na razmišljanje o tome 

kako u životu ima mnogo 

bitnih stvari kojima se treba 

posvetiti, da je pravo bogatstvo 

u nekim drugim vrstama 

računa i dobitaka. 

Tako se Karunu savjetuje 

da ne bude od onih koji se 

zbog bogatstva previše raduju, 

jer Allah takve ne voli. Allah 

nije protiv toga da ljudi budu 

sretni, da se raduju i vesele, 

ali se kaže da On ne voli one 

kojima je razlog za veliku radost 

jedino materijalno ostvarenje. 

Radovanje na ohol 

način, koje vodi zaboravljaju Onoga ko je 

darovao imetak i obaveze zahvalnosti na 

njoj, je štetno. Takvo radovanje okupira 

srce imetkom, oduzima razum i uzrokuje 

nadmeno ponašanje spram ljudi. A Allah 

ne voli one koji su razuzdani i nezahvalni 

na onome što im je On dao. 

2. Već žudi da time što ti da Allah da 

se domogneš Kuće druge 

Drugim savjetom, koji se Karunu 

daje, sugeriše se da svim mogućnostima 

koje mu je Allah dao i svim blagodatima, 

koje drugima nisu date, treba tražiti 

Kuću vječnu. Dakle, musliman kojeg je 

Uzvišeni Allah počastio imetkom koji 

prelazi njegove potrebe, razmišlja o tome 

kako time da izgradi džennetsku kuću 

sebi. Na taj način se ukazuje da imetak 

nije sam sebi svrha. Cilj za ostvarenjem 

uvećanja bogatstva ne treba da bude glavna 

preokupacija, nego se vjernik okreće 

služenju ljudima trošeći iz milosrđa za 

opću dobrobit, što je ustvari cilj karijere 

svakog muslimana. Postizanje bilo 

koje karijere, trud da se uspjeh u karijeri 

poveća sami po sebi nisu loši, i pozitivno 

je ostvarivati dobre rezultate, kao i stavljati 

sebi visoke ciljeve za težnju ka ostvarenju. 

Međutim, cilj nije sama karijera, 

nego korištenje karijere na putu dobra. 


37

Allah upućuje na upotrebu viška 

novca za dobra djela, jer mnogi ljudi 

postanu škrti kada se bave isključivo 

svojim imetkom. Ukoliko se bogatstvo 

ne upotrijebi na primjeren način mogu 

da iz toga proizađu neka zla. Vlasnik 

možda postaje škrt i zaboravlja šta treba 

njemu i njegovim bližnjima. Isto tako, 

može da zaboravlja potrebe siromašnih 

i potrebnih ili neku dobru stvar ili projekat 

kojem je potrebna podrška. A 

možda, također, može da troši taj novac 

na pogrešne stvari i time uzrokuje štetu, 

a Karun je očito činio sva tri grijeha. 

Dok Allah neke ljude iskušava time 

da se bore za materijalni opstanak, neke 

druge je iskušao velikim prilivom materijalnih 

blagodati. Kako je jedno ispit, 

tako je i drugo. Osoba koja ide ka karijeri, 

usponu, ka bogaćenju, i prije samog 

starta treba da preispita svoje namjere i 

težnje, da se konsultuje sa navedenim 

savjetom: da li je cilj toga put do kuće 

u Džennetu. Na taj način ne pravi se 

plan za život samo za kratak period na 

nekoliko godina, nego na dugoročno. 

Život ne predstavljaju samo godine kari- 

jere, postoji i period poslije toga, kada 

su potrebni plodovi nečega drugog što 

je trebalo biti prisutno kroz život, kao i 

život koji slijedi poslije smrti. 

3. i ne zaboravi i svoju priliku na 

svijetu ovome 

Trećim savjetom Karunu se skreće 

pažnja na to da ne zaboravi sebe u dijelu 

bogatstva koji mu je dat. Allah ne samo 

da ne zabranjuje dio uživanja u životu 

na ovom svijetu, nego podstiče na njega 

i zadužuje kako čovjek ne bi otišao 

u asketizam i time zanemario i ostavio 

život. Na taj način se život razvija i obnavlja, 

i to tako da u tom životu cilj bude 

ahiret. Ovim savjetom Allah upućuje 

na darežljivost, ali u isto vrijeme i umjerenost. 

Uspjeh i bogatstvo ne treba 

da se svedu samo na služenje drugima. 

Čovjek vjernik treba i pored toga da 

se posveti sebi, svome zdravlju, svojoj 

porodici, prijateljima itd. Uživanje u 

darovima i njihovo prihvatanje u ovom 

slučaju bivaju jednom vrstom zahvalnosti 

Onome koji je blagodati darovao, 

a to je pokornost koju Allah nagrađuje 

lijepim. 

Obaviješteni smo o nekim ashabima 

i njihovoj materijalnoj žrtvi za dobro, 

poput Ebu Bekra, radijallahu anhu, 

koji je dao sav svoj imetak, ili Omera, 

radijallahu anhu, koji je dao polovinu 

imetka za opći interes. Međutim, iako 

su ovi ljudi za nas uzori, ipak ovi njihovi 

postupci nisu norme po kojima se mi 

trebamo ponašati. Takvi ljudi su bili na 

visokim stepenima kod Allaha. Kada su 

oni davali toliku količinu imetka, to nije 

bila količina koja se od vjernika tražila i 

očekivala. Život treba da se dovede u ba- 

lans tretirajući sve njegove bitne aspekte. 

4. dobro čini kao što Allah 

dobro čini za te 

Traži se od Karuna da 

bude poslušan i zahvalan Allahu, 

čineći dobro Njegovim 

stvorenjima, i da Mu se služi 

zbog dobročinstva koje mu 

On čini. U ovome se oslikava 

uravnoteženost Božanskog 

programa koji srce imućnog 

veže za onaj svijet, ali ga iz ovog 

svijeta ne isključuje. Tim programom 

se ostvaruje ravnoteža 

i sklad u životu čovjeka, što 

mu omogućava stalni duhovni 

uspon preko uravnoteženog prirodnog 

života u kojem nema potpunog lišavanja 

osnovnih prirodnih elemenata života. 

Bogati ljudi treba da budu uzori u 

balansu. Uzvišeni Allah navodi prvo da 

se čovjek ne ushićuje dunjalukom, zatim 

da se trudi da njime postigne kuću 

u Džennetu, a onda kaže kako treba da 

od tog datog mu dunjaluka uzme dio i za 

sebe i da se dobro drugima čini kao što je 

njemu Allah dao. To je zdravi balans kojim 

se onemogućava usmjeravanje ka jednoj 

stvari zanemarujući druge, koje su isto 

tako bitne, što bi vodilo zastranjivanju. 

Traži se od uglednih ljudi da budu 

dobročinitelji što je više moguće. Prema 

njima su oči drugih usmjerene, pa su tako 

modeli drugima u dobru i dobročinstvu, a 

i Allah ih posmatra. Imetak koji im je dat 

Allahov je dar i dobročinstvo, pa zato treba 

da na to uzvrate lijepim prihvatanjem 

i raspolaganjem, zatim dobročinstvom 

prema stvorenjima, te lijepim osjećajem 

zbog blagodati koje su im date i lijepom 

zahvalnošću. 

5. i ne pravi po Zemlji smutnje – 

zaista Allah ne voli smutljivce! 

Karunu se savjetuje da se sa bogatstvom, 

koje mu je dato, ne ponaša 

uobraženo, da ne čini nepravdu stvoren- 

Uspjeh i 

bogatstvo ne 

treba da se 

svedu samo 

na služenje 

drugima. 

Čovjek vjernik 

treba i pored 

toga da se 

posveti sebi, 

svome zdravlju, 

svojoj porodici, 

prijateljima itd. 

jima i ne griješi čineći zlo na 

Zemlji. Savjetom se ograničava 

da u svojim težnjama i ambicijama 

isključi činjenje nereda 

na Zemlji i lošeg Allahovim 

stvorenjima. 

Uzvišeni Allah u ovom poglavlju 

sure naglašava: Tu Kuću 

drugu načinili smo za one što ne 

žele da se na Zemlji uznose niti 

da siju smutnje. Nagrada na 

ahiretu se obećava onima koji 

ne žive kao tirani, nego kao 

ponizni robovi koji od Allahovih 

robova ne čine svoje robove. 

Ako se imetak gomila nedopuštenim 

sredstvima i upotrebljava na nepravedan 

način neminovno uzrokuje nesreću. 

Bogati ljudi često, zbog priliva profita 

preko granica potrebe, koriste novac za 

štetne zabave. Na primjer, oni su najveći 

izvori za održavanje različitih kompanija 

čija je priroda poslovanja i održavanja 

profita nuđenje zabave. Na ovaj način, 

bogati postaju oni koji šire smutnju i 

nered na Zemlji, a pomagači im bivaju svi 

oni koji učestvuju u tim zabavama na bilo 

koji način, i koji vide u štetnome lijepo. 

Iz ovih ajeta može se, također, zaključiti 

da su inicijatori smutnje i nereda na Zemlji 

ljudi kojima Allah da veliku količinu 

imovine i moći, a koji ne slijede savjete 

Božije o pravilnom ophođenju prema onome 

što im je dato. 

Upućujući vjernike o pravilnom 

ophođenju prema Njegovim blagodatima 

kroz Kur’an, Uzvišeni Allah nam prikazuje 

put koji ne zabranjuje bogatašima 

njihovo bogatstvo, niti im zabranjuje umjereno 

uživanje u imetku koji im je darovao. 

Ono što im naređuje je umjerenost 

i uravnoteženost, kojem prethode sjećanje 

na Allaha, Koji ime je dao tu blagodat, i 

svijest o Ahiretu i polaganju računa na 

njemu. 


38

Kutak mudrosti 

Umorom se Džennet stiče, moj brate! 

Od ovog broja Saff uvodi 

novu rubriku “Kutak 

mudrosti”. Pokušat ćemo 

stare mudrosti smjestiti 

u okvire naše stvarnosti. 

Bit će tu i novih mudrih 

izreka. Kroz mudrosti, 

uz kratke komentare 

i analize, gledamo na 

aktuelna događanja, 

uspoređujemo stanje 

muslimana i savjetujemo 

sebe i druge 

Piše: 

Abdulmelik Bašić 

Mi smo miskini 

Kaže Imam Ahmed 

Ibn Hanbel, rahimehullah: 

“Mi (svi ljudi) smo 

miskini (jadni i bespomoćni) 

jedemo nafaku (precizno 

određenu) i čekamo edžel” 

(neizmjenjivo određen čas 

umiranja). 

Da se grijeh plaća niko 

ga ne bi činio 

Najčešće se na dunjaluku 

za neku uslugu unaprijed 

plaća. Tek kad izbrojiš pare, uzmeš 

što želiš imati ili tražiš određenu 

uslugu. Kad bi tako bilo sa 

grijesima, da prvo iskusimo kaznu 

Jad našeg stanja se ogleda u tome 

da ništa sami ne posjedujemo, sve što 

imamo je da pozobljemo što se nalazi 

u “paketu rizka” i da dišemo do 

određene sekunde. Ni kap vode izvan 

propisane nafake ne možemo sebi 

pribaviti niti jednu sekudnu život 

produžiti. Samo što možemo vjernički 

na to gledati i dok dišemo i jedemo 

za vječno dobro - dobro raditi. 

za njih pa ih onda odemo uraditi, 

nikad grijeh ne bi bio počinjen, jer 

bi tada zbog nastalog bola prestala 

svaka želja za užitkom grijeha, 

ili bi nastala bol bila toliko veća i 

djelovala osvješćujuće da bi bježali 

do grijeha ko od usijanog gvožđa. 

Zato razmislimo o ovome kada se 

nađemo pred odlukom da pogriješimo 

ili se ustegnemo do grijeha. 

Sve sam to dozvolio i prihvatio zbog vlasti! 

Kaže jedna arapska priča 

da su bila u nekom 

mjestu četiri silnika koja su 

gospodarila tim krajem ali su 

se sporili među sobom koji je 

najzaslužniji da bude vladar u 

tom kraju. Jedan od njih predloži 

da, pošto su po naravi zlikovci, 

onaj ko učini najgnusnije 

djelo tome će pripasti čast 

da njima vlada. Kada su se oko 

toga složili odnekud se pojavi 

neka starica te jedan između 

njih je napadne i počne udarati. 

Kada se zadovoljio obrati se 

svojima tražeći da ga proglase 

vladarom, jer je uradio najgore 

djelo napadajući bespomoćnu 

staricu. Drugi se pobuni pošto 

nije viđeno šta mogu ostali 

učiniti pa nasrne na jadnu staricu 

i strgne sa nje odjeću. I on 

zatraži da ga postave za vladara 

jer je uradio gore djelo do 

drugog. 

Trećem vrag ne dade mira pa 

napastova jadnu staricu tražeći 

prijesto jer je počinio najcrnje 

djelo do sada. Ali četvrti među 

njima, koji je sve ovo predložio, 

reče im: „ Niko do vas ne zaslužuje 

vlast nego je zaslužujem 

ja. Ja sam učinio gore djelo od 

vaših, ta starica je moja mati i 

sve sam to dozvolio i prihvatio 

zbog vlasti“. 

Ovdje pojam majke može 

predstavljajti svaku svetinju: domovinu, 

imetak, evlada, roditelja, 

brata, ženu, vjeru, čast, slobodu, 

sve što se može povrijediti, 

preoteti, pokvariti, itd. Ko god na 

svetinju nasrće i zabranjeno otuđuje 

je zlikovac, ali je najkrivlji 

onaj čije su te svetinje i ko ih je 

dužan braniti, ako to nekome dozvoli 

i ne učini sve što može da 

ih zaštiti. 

Naše sestre, majke i kćerke 

koje je četnik silovao, džamije 

koje je četnik popalio i minirao, 

sela i gradove koje je očistio od 

njihovih žitelja su naše svetinje. 

Iako je grijeh četnika i ustaše 

zapanjujuće veliki, veći je grjeh 

nas ako to ne branimo i hladno 

posmatramo. Jer, da li bi oni 

hladnokrvno posmatrali da se to 

njima dešava? Naša djeca, njihove 

duše, umovi, vjera i moral su 

svetinja i emanet na našim plećima, 

ako nam ih drugi odvedu u 

zabludu, mijenjajući im identitet, 

vjeru, moral, kroz medije, školske 

programe i drugi vid indoktrinacije 

mi smo najkrivlji. Krivi su 

oni između nas koji za par groša, 

vode miran život i nebrigu a o 

tim pitanjima puštaju da nam razni 

svjetski probisvjeti djecu čine 

idlopoklinicima. Tada smo mi 

oni najgori, četvrti iz ove priče. 


40

Čovjek i četiri žene 

Imao čovjek četiri žene. 

Prva ga voljela, pazila, hajr 

želila, bio joj draži nego sama 

sebi. Nije na sebe uopšte mislila, 

samo je željela dobro svome 

mužu i sve bi učinila da je 

njemu dobro ne tražeći za sebe 

ništa. Bila je to prava iskrena 

ljubav. No, sva ta dobrota od 

nje nije naišla na prijem kod 

njega. On nju nije volio, bježao 

je od nje, izbjegavao je i zapostavljao. 

Davao joj minimum ili 

još manje tako da je bila slaba, 

napaćena ili tužna. Drugu je 

volio više od prve i kad je god 

mogao da vrijeme prve provede 

sa drugom rado je to činio. 

Radostan je bio kad se sa njom 

druži i kad nije bio kod nje često 

je na nju mislio, očekivao 

kad će ponovo da sa njom sjeli 

i bude u njenom zanimljivom 

društvu. Treća mu je bila draža 

od prve i druge zajedno. Sav je 

život posvetio njoj. Briga i strah 

za nju da joj se šta ne desi, da joj 

šta ne fali nisu ga napuštali nikada. 

Volio ju je više od samog 

sebe. Sve što bi zaradi i stekni 

njoj bi daji. Svaki, eventulani 

bol i nedaća koja je zadesi volio 

bi da je on lično podnese nego 

ona. Teško je naći primjer tako 

iskrenoj i jakoj ljubavi. Četvrta 

je, opet, bila u srcu, u mislima, 

u željama, u snovima, na jeziku, 

u planovima. 

Borio se neumorno za nju 

da je postigne, da je sačuva, da 

je ne izgubi. Bio je neumoran 

da joj služi i bude u hizmetu. 

Sve je podnosio za njenu ljubav. 

Nije mu bilo teško zbog 

nje ni poraniti ni zakasniti. 

A kad zadobije njenu naklonost 

bivao je najsretniji čovjek 

i osjećao se najmoćnijim 

među svojim rivalima. Bio je 

jednostavno nezasit nje i svo 

vrijeme i energiju bi najradje 

trošio na nju rađe nego na sve 

tri druge, koje je bio spreman 

i zapostaviti zbog nje. Bila je 

to strastvena i slijepa ljubav. 

Kad se našem ženjeniku život 

izmakao i edžel primakao 

osjeti tugu rastanka sa svojim 

ženama, pa im se obrati u želji 

da i dalje ostanu sa njim 

pitajući ih: Drage moje, znate 

koliko sam vas volio i o vama 

se brinuo i nikada se sa vama 

ne bih rastajao da je kako bi 

ja htio, ali osjećam da sam na 

samrti hoćete li sa mnom u 

kabur da ne budem sam i bez 

vas? Prva mu je rekla: Dragi 

moj, uvijek sam te iskreno voljela 

i bio si mi draži od mene 

same ja ću stobom u kabur. 

Meni život bez tebe nije potreban. 

Živjela sam s tobom 

i za tebe. Neću te nikada napustiti. 

Tada je bio načisto ko 

mu je iskreni prijatelj i osjetio 

je bolno kajanje što joj je 

zulum činio i zapostavljao je 

posvećujući vrijeme drugima, 

ali vremena nije više bilo za 

ispravke. Druga mu je rekla: 

Dragi moj, bio si mi dobar sa 

tobom mi ništa nije falilo. Volio 

si me a i ja sam te voljela. 

Mnogo češ mi nedostajati u 

životu i rado ću te se sjećati 

po dobru, ali nemogu stobom 

u kabur, halali dragi moj. 

Treća mu odgovori: Moj dragi, 

bilo mi je zabavno sa tobom, 

faliće mi tvoje društvo, 

ali kad preseliš ja ću potražiti 

drugog za druženje, jer život 

mora da teče svojim tokom, 

žao mi je, ali ćeš u kabur sam 

bez mene. Četvrta mu je odgovorila: 

Habibi, kako si me 

samo pazio, volio i oko mene 

letao, ali što se tiče kabura u 

njega češ bez mene, a ja ću čim 

tebe ukopaju da se preudam 

za drugoga. Život je takav. 

Još ćeš biti pitan što si se zbog 

mene ogrješio prema drugima 

posebno prema tvojoj prvoj 

hanumi. Nikakvu samilost 

nije pokazala prema onome 

koji joj je najbrižnije služio. 

Bila je okrutna i bezosjećajna. 

Prva žena su mu dobra djela 

koja će sa njim u kabur a koje 

je zanemarivao. Druga su njegova 

famelija i rodbina. Treća 

su prijatelji i poznanici. Četvrta 

je njegov imetak za koji se smarao, 

polagaće račun a drugi će 

ga uživati. 

Uzmi što ljudi govore jedni za druge ali sa rezervom 

Postupanje prema priči i upozorenjima 

ljudi jednih na 

druge je moguće na tri načina; dva 

pogrešna i jedna ispravan. Pogrešno 

je uopšte ne uzeti u obzir što ljudi 

govore za nekoga koga su iskusili 

i opekli se družeći se ili poslujući 

sa njime. Isto tako, kao pogrešno 

je čim čujemo da neko za nekoga 

kaže nešto loše odmah tu osobu izbrisati 

iz svoga života. Ispravno je 

uvažiti ali sa rezervom, da ne bismo 

sebi ili drugom učinili nepravdu. 

Onaj ko ne uvažava šta mu govore 

ljudi koji su prevareni od nekoga 

može da se kaje i hvata za glavu što 

nije slušao šta mu je govoreno, te je 

sam morao da mu se sve razbije od 

glavu. A onaj ko uzima sve novo za 

gotovo može da bude žrtva ljudskih 

ogovaranja i subjektivnih stavova o 

nekome. Pojedinci su prema nekome 

iskreni i odgovorni a prema nekome 

nisu ili su se čak popravili i 

pokajali tako da stare priče o njima 

više nisu važeće, zato ljudima 

sa oprezom treba dati šansu. Postupimo 

li tako nećemo doći u 

situaciju da kažemo sebi: ljudi su 

me upozoravali da se čuvam tog i 

tog, ili da mu drugi kažu: Nismo 

li ti rekli da taj i taj nije uredu. 

Niti ćemo odbacivati ljude zbog 

nečije priče ili zbog toga što mnogi 

mrze nekoga i govore loše o njemu. 

To je srednji, umjereni put u 

postavljanju prema ljudima, između 

totalnog prihvatanja i totalnog 

odbacivanja. 


41

Kutak za islamsku omladinu 

Tuzla 

OAZA: Škola islama 

Dužina trajanja “Škole islama” je mjesec 

dana, odnosno jedan dan u sedmici. 

Planirani početak “Škole islama” je 12. 

maj, a završetak 2. juni 2013. godine. 

Odgojno-obrazovni ciljevi i zadaci “Ško- 

le islama”: 

Odgojni ciljevi: Izgrađivanje pozitivnih 

osobina ličnosti kroz upražnjavanje posta, 

teravih-namaza, itikafa i sadekatulfitra; 

Razvijanje afirmativnog stava prema 

vrijednostima zaostavštine četvorice 

pravednih halifa i razumijevanja uzroka 

njihovog uspjeha; Razvijanje uvažavanja 

različitosti u mišljenjima; Razumijevanje 

važnosti ispunjavanja bračnih dužnosti i 

štetnosti otkrivanja bračne intime. 

Obrazovni ciljevi: Obnoviti i utvrditi 

znanje kroz teoriju i praksu o propisima posta, teravih-namazu, 

itikafu i sadekatul-fitru; Usvajanje znanja o zaostavštini 

četvorice pravednih halifa; Stjecanje j znanja o savremenim 

islamskim propisima i upoznavanje sa izvorima Šerijata i 

karakteristikama islamskog ekonomskog sistema; Razumijevanje 

svrhe i važnosti braka u islamu, neophodnosti 

izvršavanja bračnih dužnosti 

muža i žene i čuvanja bračne intime. 

Program predavanja i način izvođenja 

nastave: 

Četiri predavača iz raznih oblasti islamskog 

učenja: obredoslovlje, povijest islama, 

izvori Šerijata, bračno pravo; 

Gosti predavači (5 časova dnevno – 4 

predavanja, 1 pitanja iz pređenih oblasti): 

1. Mr. Semir Imamović (Uvod u šerijatsko 

pravo sa posebnim osvrtom na 

glavne izvore Šerijata – 2 časa; Osnovna 

načela islamskog ekonomskog sistema – 

2 časa); 

2. Hfz. Dževad ef. Gološ (Svrha i važnost 

braka u islamu – 1 čas; Dužnosti 

muža prema ženi – 1 čas; Dužnosti žene 

prema mužu – 1 čas, Bračna intima – 1 

čas); 

3. Mr. Safet Kuduzović (Propisanost i 

podjela posta na obavezni i dobrovoljni – 1 čas; Propisi posta 

– 2 časa; Teravih-namaz, itikaf i sadekatul-fitr – 1 čas); 

4. Mr. Abdussamed Nasuf Bušatlić (Pravedne halife: Ebu 

Bekr es-Sidik – 1 čas; Omer ibn el-Hattab – 1 čas; Osman 

ibn Affan Zun-nurejn – 1 čas; Ali ibn Ebi Talib – 1 čas); 

Zenica 

Prvi koordinacioni sastanak nevladinih organizacija Općine Zenica 

Dana 30. aprila 2013. godine u prostorijama Asocijacije 

istraživačkog novinarstva “IML film&video” održan je 

radni sastanak nevladinih organizacija Općine Zenica koje 

okuplja ista ideja i to humanitarni rad i pomoć potrebnima. 

Na sastanku su bili pristuni predstavnici Udruženja građana 

“AHI”, Humanitarne organizacije “Pomozi.ba”, Udruženja 

žena “Hedija” podružnica Zenica i Zavidovići, Udruženja 

invalidnih osoba Zenica, Udruženja roditelja oboljele djece 

od cerebralne paralize i mikrocefalosa “Dlan” Zenica, te AIN 

“IML film&video”. Osnovni cilj sastanka bio je koordinacija 

rada ovih udruženja, razmjena baze podataka te iskustava sa 

terena i pokušaja zajedničkog usmjerenog djelovanja prema 

42 

osobama s posebnim socijalnim potrebama. Dogovoreno je 

da će se svaki mjesec održavati radni sastanci s ciljem proširenja 

djelovanja i što kvalitetnije distribucije potrebnih namirnica 

socijalno ugroženim kategorijama Općine Zenica, pa i 

šire. Sve organizacije za realizaciju svojih aktivnosti angažiraju 

isključivo volontere koji nesebično rade i doprinose zajednici. 

Za mjesec juni dogovoreno je održavanje edukativnog 

seminara nevladinih organizacija na nivou Federacije BiH 

koje će se održati u Zenici. 

- organizovanje javnih tribina u Domu kulture, promocije 

knjiga i sl. 

- posjete drugim džematima i udruženjima. 

3. maj - 23. džumade-l-uhra

Omladinsko udruženje “Tempo” 

Čista Vogošća 

Proteklog vikenda u Vogošći je održana treća po redu 

manifestacija pod nazivom “Čista Vogošća 2013” koja 

je i ovaj put okupila preko hiljadu učesnika iz pedeset i četiri 

sportska, boračka i ostala udruženja, političke partije, 

javne ustanove i preduzeća, osnovne i srednje škole kao i 

druge subjekte koji su iskazali zainteresovanost, a na čelu 

sa Općinskim načelnikom gosp. Edinom Smajićem. Manifestacija 

je pokrenuta povodom Svjetskog dana planete 

Zemlje, a trajala je u periodu 20.04. – 22.04.2013. 

Drugi dan manifestacije, u nedjelju, 21.04. u 09.30h, nakon 

okupljanja više od hiljadu učesnika na stadionu “Hakija 

Mršo” u Vogošći Općinski načelnik Edin Smajić je 

pozdravio prisutne i zahvalio im se na odzivu i doprinosu 

u očuvanju sredine u kojoj živimo. Učesnici su čistili na 

dvadeset i šest lokacija na svih osam mjesnih zajednica. 

Čišćenje je trajalo pet sati, od 10.00 – 15.00h, a akcija je 

ovog dana završena prigodnim druženjem svih učesnika u 

Domu Crvenog krsta u Vogošći. 

Ispred Omladinskog udruženja “Tempo“ učešće je uzelo 

10 članova, a čistili smo lokalitet ulaza u krug “Pretisa”, 

kao i dio unutrašnjeg prostora, udruženim snagama sa 

omladincima iz drugih udruženja. S obzirom da se radi o 

velikom području bilo je jako puno posla, zelene površine 

bile su ispunjene otpacima od hrane, alkoholnog pića, higijene, 

papira, kesa itd., a kontejnere u krugu smo ispunili 

do posljednjeg mjesta. Bitno je naglasiti da su sve kese 

za smeće koje smo zadužili bile upotrijebljene, ispunjene 

smećem, a mi smo zadovoljni provedbom akcije. 

Rado smo se odazvali ovogodišnjoj akciji, a to ćemo, ako 

Bog da, sa zadovoljstvom uraditi i iduće godine. 

Mladi muslimani 

Skupština Udruženja izabrala rukovodstvo 

U s ubotu, 20. aprila 2013. godine održana je VI redovna 

Skupština Udruženja ‘’Mladi muslimani’’. Skupština je bila 

Uizborna, biran je predsjednik, tri potpredsjednika, pet članova 

Upravnog odbora, predsjednik Nadzornog odbora i četiri člana 

Nadzornog odbora. Za predsjednika je izabran Edhem Bakšić 

(predsjednik i u mandatu 2008.-2012. godine). Na pozicije potpredsjednika 

izabrani su: Zejnil Durmo, Dženan Suljović i Fikret 

Fazlić. Za članove Upravnog odbora izabrani su: Muhamed Alibegović, 

Enis Pinjo, Mustafa Berhamović, Šemsudin Halilović, 

Abdulah Šljivo. Novi predsjednik Nadzornog odbora je Jasmin 

Kujraković, a članovi su: Adnan Jahić, Edhem Bičakčić, Tajib Babić 

i Hasan Eminović. 

Sarajevo 

Ekipa S.D. Nedžarići – Pobjednik 

Malonogometne lige ‘Svitanje’ – 2013. 

Uorganizaciji Udruženja građana “Svitanje” u protekla 

dva mjeseca odigran je takmičarski dio Malonogometne 

lige “Svitanje“ – 2013. na terenima sportsko-rekreativnog 

centra “Sporta” u Hotonju. U subotu 27.04.2013., uz 

prisustvo eminentnih gostiju, odigran je play off lige u koji 

su se plasirale ekipe: S.D. Nedžarići, Svitanje, Gazi Husrevbeg 

i Dobrinja. U prvom polufinalnom susretu su se sastale 

ekipe S.D. Nedžarići i Dobrinje gdje je uspješnija bila ekipa 

S.D. Nedžarići. U drugom susretu ekipa Gazi Husrev-beg 

bila je uspješnija od ekipe Svitanja i tako ušla u veliko finale. 

U finalnom susretu, koji je karakterisala bespoštedna 

borba ali i fer i korektno ponašanje na terenu, više sportske 

sreće je imala ekipa S.D. Nedžarići koja je, nakon što je u 

regularnom dijelu susret završen neriješeno, pobijedila nakon 

izvođenja penala, te time osvojila prvo mjesto Malonogometne 

lige “Svitanje” – 2013. U susretu za treće mjesto 

zasluženo su trijumfovali igrači ekipe Svitanje. 

Na samom kraju dodijeljene su prigodne nagrade i plakete 

učesnicima lige “Svitanje” 2013. Za najboljeg j j igrača lige je 

proglašen igrač Hairs Ćirić iz ekipe S.D. Nedžarići. Naj- 

bolji golman Aldin Jahić dolazi iz ekipe Dobrinja, a njegov 

saigrač Ibrahim Mehić je najbolji strijelac lige sa 22 postignuta 

gola u sedam kola takmičarskog dijela lige. 


43

Komentar polumjeseca 

Serijali - Koncept vremena u islamu 

Islamska ekonomska paradigma 

Temeljne pretpostavke na kojima se 

temelje neo-klasične ili socijalističkokomunističke 

paradigme nisu u stanju 

objasniti muslimanski svjetonazor 

kada je riječ o ekomskim pitanjima. 

Ipak, to ne znači da su svaka 

institucija i praksa koje se pimjenjuju 

u tim sistemima neislamskog 

karaktera jer postoje pretpostavke 

i ideje koje su zajedničke za sve 

sisteme. Ipak, islamska ekonomija 

sa svojim specifičnim izvorima i 

karakteristikama ima svoj vlastiti 

identitet koji se, u najmanju ruku, 

principijelno razlikuje od postojećih 

paradigmi koje ne mogu u 

potpunosti odgovoriti na potrebe 

islamskog ekonomskog sistema 

Piše: Edib Smolo, 

Kuala Lumpur, Malezija 

Dok globalna kriza i dalje potresa 

svijet, posebno Evropu, 

osjeća se potreba za ozbilj- 

nom revizijom trenutačnog financijskog 

sistema. Apel za restrukturiranje financij- 

skog sistema nije nova vijest jer je to već 

u nekoliko navrata bila glavna tema, ali 

uglavnom nakon finansijskih kriza koje 

pogađaju svijet skoro svakih desetak godi- 

na. Jedan od zagovornika restrukturiranja 

finansijskog sistema jeste i bivši premijer 

Malezije, Tun dr. Mahathir Mohammad, 

koji je otvoreno kritikovao arhitekturu 

međunarodnog financijskog sistema, po- 

sebno nakon azijske krize koja je pogodila 

azijske zemlje, uključujući j i Maleziju. 

Ekonomsko-financijski sistem te 

njegove jg paradigme su se razvijale kroz 

stoljeća od antičkih i srednjovjekovnih 

j 

muslimanskih učenjaka do merkantili- 

sta, klasičnih i neoklasičnih ekonomista, 

pa sve do razvoja modernih ekonomskih 

sistema, kao što su kapitalizam i socija- 

lizam. Oba ova sistema dijele isti svjeto- 

nazor ili pg pogled na svijet. Međutim, nji- 

hove strategije gj se uveliko razlikuju. Ča- 

pra (Chapra) tvrdi kako ova dva sistema 

i pored kontinuirane ‘revizije’ kroz koju 

su prošli i obilja svojih resursa u mnogo 

čemu nisu usjeli ostvariti svoje materijal- 

ne ciljeve. Neuspjeh ova dva sistema nije 

reultat nekih vanjskih faktora a nego je to 

očekivana posljedica propusta u njihovom 

svjetonazoru i strategijama. 1 S padom 

socijalizma i završetkom Hladnog 

rata, kapitalizam – zajedno sa svojom 

paradigmom – je izašao kao pobjednik i 

model za ostatak svijeta. Međutim, pohlepa 

i sebičnost kapitalističkog financijskog 

sistem doveli su do sadašnje krize. 

Stoga se javlja potreba za revizijom trenutnog 

finasijskog sistema. 

Imajući ovo u vidu, Kahf je mišljenja 

da je islamska ekonomija samo jedan od 

ogranaka ekonomske nauke i ne može se 

smatrati posebnom naukom. 2 Međutim, 

mnogi autori smatraju kako se islamska 

ekonomija razlikuje u mnogo čemu od 

gore navedena dva sistema i da se zasniva 

na posebnim načelima i svjetonazoru koji 

svoj identitet crpe iz Kur’ana i Sunneta 

Poslanika (s.a.v.s.). 3 

Naša analiza se temelji na pretpostavci 

da unutar islamske ekonomije postoje 

specifični odgovori na raznorazna ekonomska 

pitanja. Temeljne pretpostavke 

na kojima se temelje neo-klasične ili socijalističko-komunističke 

paradigme nisu 

u stanju objasniti muslimanski svjetonazor 

kada je riječ o ekomskim pitanjima. 

Ipak, to ne znači da su svaka institucija 

i praksa koje se pimjenjuju u tim sistemima 

neislamskog karaktera jer postoje 

pretpostavke i ideje koje su zajedničke za 

sve sisteme. Ipak, islamska ekonomija sa 

svojim specifičnim izvorima i karakteristikama 

ima svoj vlastiti identitet koji se, 

u najmanju ruku, principijelno razlikuje 

od postojećih paradigmi koje ne mogu u 

potpunosti odgovoriti na potrebe islamskog 

ekonomskog sistema. 

Ukratko, islamska ekonomija i financije 

nisu neutralan sistem vrijednosti 

kao što je slučaj s konvencionalnim 

ekonomskim i financijskim sistemom. 

Ovdje je vrijedno spomenuti sljedeću 

izjavu Čapre gdje kaže: 

“Islamska ekonomija temelji se na 

paradigmi koja nije sekularna i neutralne 

vrijednosti. Ona tretira sva ljudska 

bića kao namjesnike Božije i međusobnu 

braću. Svi resursi na raspolaganju 

ljudskih bića su povjerenje i moraju 

se koristiti za dobrobit svih u skladu s 

vrijednostima koje pruža Šerijat. Međutim, 

blagostanje u islamu nije funkcija 

samo materijalnih dobiti i neograničene 

konzumacije. To je prije svega funkcija 

uravnoteženog zadovoljavanja materijalnih 

i duhovnih potreba svakog pojedinca. 

To se može postići aktualiziranjem 

4 

maqasid al-Shari’ah h (ciljeva Šerijata).” 


44 

Definisanje paradigme 

Paradigma se može definisati kao 

“koncept stvarnosti koji informira sve misli 

u svom referentnom okviru sve dok se 

nezaobilazne činjenice o stvarnosti ne sukobe 

s njom i uzrokuju da njeni sljedbenici 

odbace ovu prvu paradigmu i prihvate 

neku drugu.” 5 Kuhn (Thomas Kuhn) na 

jednom mjestu definiše paradigmu kao 

“prihvaćen model ili strukturalni šablon” 

dok je na drugom mjestu definiše kao 

“ono što dijele članovi znanstvene zajednice, 

i obrnuto, znanstvena zajednica se 

sastoji od ljudi koji dijele paradigmu.” 6 

Tako na primjer, Tomas Kuhn i Imre 

Lakatos, koji su najpoznati kritičari pozitivizma, 

tvrde da se teorije ne odbacuju i 

zamjenjuju samo zato što se u više navrata 

utvrdi njhova netačnost kroz empirijsko 

testiranje. Naprotiv, teorije su podvrsta 

većih “paradigmi” (Kuhn) ili “znanstveno-istraživačkih 

programa” (Lakatos) koji 

se ne mogu opovrgnuti empirijskim testiranjem. 

Tako, znanost napreduje putem 

“znanstvenih revolucija” (Kuhn) ili “smjenom 

znanstveno-istraživačkog programa” 

(Lakatos) kada se postojeće “paradigme” 

ili “znanstveni programi” zamjenjuju superiornijim. 

7 

Kuhn promjenu paradigme naziva 

“znanstvenom revolucijom” ili “paradigmatskom 

revolucijom” koja se događa 

kada postojeća paradigma ne uspijeva obuhvatiti 

i adresirati cijelokupnu stvarnost i 

zbog toga njezine pristaše odbacuju i zamjenjuju 

tu paradigmu novom paradigmom. 

Sve ovo ukazuje na to da znanje nije statično 

jer ono s vremenom napreduje. 

Potreba za novom paradigmom 

Uzimajući u obzir finansijsku krizu u 

kojoj se nalazi moderno društvo, s pravom 

možemo reći da je to jedan od dokaza da 

paradigma tržišne ekonomije nije ispravna 

i da treba da se reformuliše. Islam kao 

životni put i uputa cijelom čovječanstvu 

ima potencijal da ponudi jednu novu 

(staru) paradigmu koja će se koristiti za 

izgradnju jednog novog financijskog sistema. 

Čak je i Vatikan, u jeku finasijske 

krize 2008.-2009. godine, kritizirao slobodno-tržišni 

model zbog toga što se ovaj 

model u protekla dva desetljeća previše i u 

negativnom smislu razvio. Nadalje, Vatikan 

poziva za restrukturiranje financijskog 

sustava oslanjajući se na etička načela na 

kojima se temelje islamske financije.

Sve ovo ukazuje na potrebu razvoja 

islamske paradigme. Međutim, važno je 

napomenuti da se o islamskoj ekonomskoj 

paradigmi govorilo i ranije. Ipak, 

trenutna ekonomska i finasijska situacija 

u kojoj se nalazi cijeli svijet nudi jedinstvenu 

priliku da se izvrše fundamentalne 

izmjene u naćinu na kojem funkcioniše 

kako konvencionalni tako i islamski finansijski 

sistem. 

Prije više od dvadeset godina, Muhammed 

Arif, tada doktorant u SAD-u, 

skrenuo je pažnju na potrebu izgradnje 

islamske paradigme i njezine važnosti. 

Nažalost, njegova vizija i ideje su pale na 

gluhe uši jer niko nije prišao ovom problemu 

ozbiljno. Njegove spoznaje i ideje 

su bile važne tada, ali sada su vjerovatno 

još važnije. 

Zapadna paradigma koja se temelji 

na materijalizmu – tvrdi Arif – nudi 

samo ograničen svjetonazor i određenu 

teoriju znanja. Ona se oslanja na nevidljivu 

ruku (invisible hand) i slijedi ideologiju 

ličnog interesa, a ovo dvoje su i doveli 

do sadašnje krize. Kao prvo, lični interesi, 

pohlepni i profitom motivirani pojedinci 

(investitori, banke i korporacije koje su u 

potrazi za većim profitom uglavnom špekulirali 

na tržištu) su koristili sva sredstva 

kako bi stekli ekstra profit te zanemarili 

svoju obavezu da vrše neophodnu provjeru. 

Njihova žeđ za dodatnom zaradom ih 

je dovela do toga da su davali kredite čak 

i onim pojedincima koji nisu bili u stanju 

da ga otplaćuju. Kao drugo, nevidljiva 

ruka i slobodna-tržišna ekonomija nisu 

uspjeli da se prilagode situaciji i da nas 

upozore na cunami koji je zadesio financijsko 

tržište. Ako je teorija slobodnog 

tržišta istinita, onda mi ne bi trebali biti 

suočeni sa ovim problemom uopće. 

Prema tome, očigledno je da paradigma 

slobodnog tržišta nije efikasna i da 

trebamo novu paradigmu. Ova nova paradigma 

mora imati dublje karakteristike 

koje mogu odgovoriti na pitanja koja su se 

pojavila kao rezultat ove krize. Treba nam 

sveobuhvatni pristup ili svjetonazor s jasnom 

vizijom koji će podržati pravdu, 

odgovornost, transparentnost, pravednost 

i moral koji su izgubljeni prije mnogo godina 

u potrazi za maksimiziranjem profita. 

Danas, ne samo da je savremena ekonomija 

u pitanju, nego se i muslimani 

nalaze na raskršću. Ovo je ujedno i prilika 

za Ummet da se uspne na svjetski tron. 

Međutim, muslimanski učenjaci moraju 

biti vrlo oprezni kako bi izbjegli pogreške 

koje je napravio savremeni ekonomski 

sistem. To znači da ova nova paradigma 

ne bi trebala da bude zasnovana na pepelu 

klasičnih ili savremenih ekonomskih 

teorija i praksa. To jednostavno znači da 

ukoliko bi se ova paradigma implementirala 

onda muslimani ne smiju nastaviti s 

kopiranjem fenomena koji su prouzrokovali 

ovaj financijski nered. 

Dakle, postoji prijeka potreba za 

svježim idejama i inovativnim pristupima 

za rješavanje ovih pitanja. Ovo vrijedi 

za sve islamske discipline uopće a 

posebno za islamske financije. Nastavljajući 

s kopiranjem konvencionalnih 

načina financiranja i njihovo ugrađivanje 

u islamsku financijsku arhitekturu 

kroz šerijatizaciju će dovesti islamske 

financije u ćorsokak te će se na kraju 

stopiti s konvencionalnim sistemom 

što će u konačnici dovesti do kolapsa. 

Prema tome, potreban je dobar temelj 

i jasna vizija kako bi se oslobodili ovih 

opasnih i teških vremenskih prilika. 

Zaključak 

Islam u cjelini, koji obuhvaća sve 

sfere života, može pružiti jednu novu, 

alternativnu paradigmu. U stvari, 

islam sam po sebi je neizbježno jedina 

sveobuhvatna paradigma koja se može 

uhvatiti u koštac sa nadolazećim pitanjima. 

Međutim, do muslimanskih 

učenjaka je kako će predstaviti tu paradigmu 

i da li će uspjeti u dovođenju 

islama na središte svjetske scene. Kako 

stvari sada stoje, evidentan je raskorak 

između onoga što islam podučava i 

Reference: 

Arif, Muhammad. “The Islamization 

of Knowledge and Some Methodological 

Issues in Paradigm Building: The General 

Case of Social Science with a Special 

Focus on Economics.” In 15th Annual 

Conference of the Association of Muslim 

Social Scientists. Indianapolis, USA, 1986. 

Askari, Hossein, Zamir Iqbal, 

Noureddine Krichenne, and Abbas Mirakhor. 

Risk Sharing in Finance: The Islamic 

Finance Alternative. Singapore: John 

Wiley & Sons (Asia), 2012. 

Chapra, M. Umar “The Need for a 

New Economic System.” Review of Financial 

Economics 1, no. 1 (1991): 9-47. 

Bilješke 

1. M. Umar Chapra, “The Need for 

a New Economic System,” Review of Financial 

Economics 1, no. 1 (1991): 11. 

2. Monzer Kahf, “Islamic Economics: 

Notes on Definition and Methodology 

” Review of Islamic Economics, no. 

13 (2003): 25-26. 

3. Vidi Chapra, “The Need,” 11; 

M. A. Mannan, “Islamic Economics as 

a Social Science: Some Methodological 

Issues,” Journal for Research in Islamic 

Economics 1, no. 1 (1403/1983): 42. 

4. (Chapra, 1998, pp. 104-105) 

5. Arif, “The Islamization of Knowledge 

and Some Methodological Issues in Paradigm 

Building: The General Case of Social 

Science with a Special Focus on Economics.” 

onoga što se u praksi može vidjeti. Ovo 

je upravo ono o čemu Askari et al. go- 

vore kada kažu: 

Međutim, postoji paradigmatski jaz 

između onoga što Islam podučava i stvarnog 

ponašanja tržišta. S toga, djelovanja 

vlade (i institucija koje kreira) koja imaju 

za cilj popravljanje deficita u informativnom, 

izvršnom i rukovodstvenom 

ponašanju i smanjenje troškova vezanih 

za sudjelovanje na berzi moraju biti jači 

i sveobuhvatniji nego što su danas. Ove 

politike, djelovanja i ustanove moraju 

posjedovati sposobnost, efikasnost i mogućnost 

sprovođenja istih, tako da mogu 

izazvati vrstu ponašanja koje približno 

odgovara onom [ponašanju] koje se očekuju 

ukoliko se učesnici na tržištu ponašaju 

u skladu s islamskim pravilima. 8 

Islamska ekonomija, kako smo to ranije 

spomenuli, se zasniva na paradigmi 

koja za svoj primarni cilj ima socio-ekonomsku 

pravdu. Zato je na nama da pokažemo 

i sebi a i drugima da savremeni 

čovjek može da živi u miru, zadovoljavajući 

svoje ovosvjetske potrebe, a sve u 

skladu sa islamskom paradigmom koja 

zagovara pravdu, jednakost i daje prednost 

ljudskim vrijednostima nad materijalnim 

dobrima. 

Kahf, Monzer. “Islamic Economics: Notes 

on Definition and Methodology” Review 

of Islamic Economics, no. 13 (2003): 23-47. 

Kuhn, Thomas S. The Structure of Scientific 

Revolutions. 3nd ed. Chicago & London: 

University of Chicago Press, 1996. 

Mannan, M. A. “Islamic Economics 

as a Social Science: Some Methodological 

Issues.” Journal for Research in Islamic 

Economics 1, no. 1 (1403/1983): 41-50. 

Mirakhor, Abbas. A Note on Islamic 

Economics. Jeddah: Islamic Research and 

Training Institute (IRTI). IDB Prize 

Winners Lecture Series No. 20, 2007. 

Wisman, Jon D. “Toward a Humanist 

Reconstruction of Economic Science.” Journal 

of Economic Issues 13, no. 1 (1979): 19-48. 

6. Vidi Thomas S Kuhn, The Structure 

of Scientific Revolutions, 3nd ed. (Chicago 

& London: University of Chicago 

Press, 1996), 23 i 176. 

7. Jon D Wisman, “Toward a Humanist 

Reconstruction of Economic Science,” 

Journal of Economic Issues 13, no. 

1 (1979): 26; Vidi također Muhammad 

Arif, “The Islamization of Knowledge 

and Some Methodological Issues in Paradigm 

Building: The General Case of 

Social Science with a Special Focus on 

Economics,” in 15th Annual Conference 

of the Association of Muslim Social Scientists 

(Indianapolis, USA1986). 

8. Hossein Askari et al., Risk Sharing 

in Finance: The Islamic Finance Alternative 

(Singapore: John Wiley & Sons 

(Asia), 2012), 122-23. 


45

Zločin 

(a) Ženevskih konvencija iz 1949. i ka- 

žnjivo na osnovu člana 3 Statuta (tačka 

9). Sva krivična djela za koja se Milan 

Simić tereti u Optužnici, po navodima 

Optužnice počinjena su u periodu od 

septembra 1991. do februara 1993. 

godine. U tačkama 4, 5 i 6 Optužnice 

Milan Simić se tereti da je jedne noći 

između 10. juna i 3. jula 1992. godine, 

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima 

Milan Simić 

Nastavljamo sa objavljivanjem Statuta (tačka 5 Optužnice), okrutno 

svjedočenja Srba o ratnim postupanje, kršenje zakona i običaja 

zločinima nad Bošnjacima tokom ratovanja, sankcionisano članom 3(1) 

(a) Ženevskih konvencija iz 1949. i 

agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

članom 3 Statuta (tačka 6); i premlaćivanje 

i mučenje Safeta Hadžialijagića u 

Svjedočenja koja ćemo objaviti u 

nastavku su priznanja osuđenih zgradi osnovne škole, koje se tereti kao 

ratnih zločinaca Stevana 

mučenje, zločin protiv čovječnosti iz 

člana 5(f) Statuta (tačka 7), nečovječno 

Todorovića, Milana Simića i 

postupanje, zločin protiv čovječnosti iz 

drugih 

člana 5(i) Statuta (tačka 8), te okrutno 

postupanje kao kršenje zakona i običaja 

ratovanja sankcionisano članom 3(i) 

Pripremio: Ramiz Hodžić 

Srpsku stranu priče o ratnim 

zločinima nad Bošnjacima 

nastavljamo objavljivanjem 

važnih detalja koji se odnose na priznanje 

Milana Simića pred Haškim 

tribunalom. Protiv Milana Simića, 

42-godišnjeg bosanskog Srbina, tužilac 

Međunarodnog suda za krivično gonjenje 

osoba odgovornih za teška kršenja 

međunarodnog humanitarnog prava 

počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije 

od 1991. godine prvi put je podigao 

optužnicu u kojoj je Milan Simić, zajedno 

sa Blagojem Simićem, Simom 

Zarićem, Miroslavom Tadićem, Stevanom 

Todorovićem i Slobodanom Miljkovićem 

bio optužen za zločine koji 

su po navodima optužnice počinjeni 

1992. godine na području Bosanskog 

Šamca u sjeverozapadnoj Bosni i Her- 

cegovini. Milan Simić se 14. februara 

1998. godine dobrovoljno predao Međunarodnom 

sudu. Stupivši prvi put 

pred Međunarodni sud, 17. februara 

1998. godine, Milan Simić je izjavio 

da se “ne osjeća krivim” po optužbama 

protiv njega iz prvobitne optužnice. Prvobitna 

optužnica protiv Milana Simića 

izmijenjena j je tri puta, a posljednja 

j 

verzija, Četvrta izmijenjena optužnica, 

podignuta je 9. januara 2002. godine. 

U Četvrtoj izmijenjenoj optužnici, op- 

tužbe protiv Milana Simića sadržane 

su u sedam tačaka optužnice: progone, 

kao zločin protiv čovječnosti na osnovu 

člana 5(h) Statuta (tačka 1), premlaćivanje 

i mučenje Hasana Bičića, Muhameda 

Bičića, Perice Mišića i Ibrahima 

Salkića u osnovnoj školi u Bosanskom 

Šamcu sredinom juna 1992. godine, 

koje se tereti kao mučenje, zločin protiv 

čovječnosti na osnovu člana 5(i) 

u hodniku gimnastičke dvorane osnovne 

škole u Bosanskom Šamcu tukao 

raznim predmetima i udarao nogom 

u polne organe Hasana Bičića, Muhameda 

Bičića, Pericu Misića i Ibrahima 

Salkića, te da je tim ljudima iznad glava 

pucao iz vatrenog oružja. U tačkama 7, 

8 i 9 tereti se da je jedne noći u junu 

1992. godine, u hodniku gimnastičke 

dvorane osnovne škole u Bosanskom 

Šamcu, Milan Simić nogom udarao i 

tukao Safeta Hadžialijagića i stavio cijev 

svog pištolja u usta Safetu Hadžialijagiću. 

Dok ga je Milan Simić udarao 

nogama i tukao, ostali prisutni muškarci 

su u više navrata Safetu Hadžialijagiću 

skidali pantalone i prijetili da 

će mu odsjeći penis. U ovim tačkama 

optužnice se nadalje navodi da je Milan 

Simić bio u društvu drugih Srba i da 

je ta djela izvršio u vrijeme dok je bio 

predsjednik Izvršnog odbora Skupštine 

opštine Bosanski Šamac i član Srpskog 

kriznog štaba. 

Priznanje krivice 

Milan Simić i Tužilaštvo podnijeli 

su 13. maja 2002. Godine povjerljivi 

zajednički zahtjev za razmatranje Sporazuma 

o izjašnjavanju o krivici sklopljen 

između Milana Simića i Tužilaštva. 

Konkretno, Milan Simić je priznao: (a) 

da je 30. maja 1992. godine imenovan 

predsjednikom Izvršnog odbora opštine 

Bosanski Šamac; (b) da je stotine 

Muslimana i Hrvata, muškaraca i žena, 

bilo zatočeno u zatočeničkim centrima i 

logorima koji su od 16. aprila 1992. godine 

bili organizovani za civile u Bosanskom 

Šamcu; (c) da je u više navrata, 

tokom ljetnjih mjeseci 1992. godine, 

naoružan i u uniformi, u pratnji drugih 

naoružanih Srba, odlazio u osnovnu 

školu u Bosanskom Šamcu koja 

je služila kao logor; (d) da su jednom 

prilikom, u periodu između 10. juna i 

3. jula 1992. godine, Milan Simić i ljudi 

koji su bili s njim, napali, brutalno 

pretukli i nogama udarali četiri nesrpska, 

zatvorenika u osnovnoj školi - Hasana 

Bičića, Muhameda Bičića, Pericu 

Mišića i Ibrahima Salkića - po raznim 

dijelovima tijela, a posebno po polnim 

organima; tokom premlaćivanja, pucali 

su im iznad glava iz vatrenog oružja; (e) 

da su u jednom incidentu u junu 1992. 

godine, Milan Simić i njegovi pratioci 

teško pretukli Safeta Hadžialijagića; 

u Bosanskom Šamcu se znalo da Safet 

Hadžialijagić boluje od srčane bolesti; 

Safeta Hadžialijagića su prisilili da skine 

pantalone, a jedan od ljudi koji su bili 

s Milanom Simićem mahao je nožem i 

prijetio je da će Safetu Hadžialijagiću 

odsjeći penis; ostali napadači su huškali 

i poticali čovjeka koji je mahao nožem i 

prijetio da će Safetu Hadžialijagiću odsjeći 

penis; u jednom trenutku je Safetu 

Hadžialijagiću u usta stavljena cijev pištolja, 

a Milan Simić je iznad njegove 

glave ispalio hice iz vatrenog oružja, nakon 

čega su žrtvu oslobodili i dopustili 

joj da se vrati u gimnastičku dvoranu. 

Sporazum o izjašnjavanju o krivici sadrži 

odredbe koje ukazuju na to da Milan 

Simić razumije pravnu prirodu optužbe 

za mučenje kao zločin protiv čovječnosti. 

On prihvaća da bi do okončanja 

suđenja, optužba van razumne sumnje 

uspjela dokazati sljedeće elemente člana 

5 Statuta: (1) u predmetno vrijeme 

optužnice postojao je oružani sukob; 

(2) postojao je rasprostranjen ili sistematski 

napad usmjeren protiv civilnog 

stanovništva; (3) ponašanje Milana 

Simića bilo je povezano sa tim rasprostranjenim 

ili sistematskim napadom 

usmjerenim protiv civilnog stanovništva; 

(4) Milan Simić je bio svjestan šireg 

konteksta u kojem su počinjeni njegovi 

postupci; (5) Milan Simić je nanio tešku 

duševnu odnosno fizičku bol ili patnju 

žrtvama navedenim u paragrafima 

24 i 26 optužnice; (6) postupci Milana 

Simića imali su za cilj kažnjavanje, zastrašivanje 

ili ponižavanje žrtava sa namjerom 

diskriminacije; i (7) postupci 

Milana Simića počinjeni su u vrijeme 

kada je imao službenu funkciju i djelovao 

u službenom svojstvu. 


46

Mučenje kao zločin protiv čovječnosti 

Milan Simić je osuđen po dvije tačke 

optužnice za mučenje kao zločin protiv 

čovječnosti. 

Zločin mučenja je posebno gnjusan 

zločin i krši međunarodno priznato 

ljudsko pravo. To pravo je temelj ljudskog 

dostojanstva i poštivanja vladavine 

prava. Međunarodni sud je mučenje 

definisao kao namjerno nanošenje, 

činjenjem ili nečinjenjem, teške boli 

ili patnje, fizičke ili psihičke, sa ciljem 

pribavljanja informacija ili priznanja, 

ili sa ciljem kažnjavanja, zastrašivanja 

ili vršenja pritiska na žrtvu ili treću osobu, 

ili radi diskriminacije žrtve ili treće 

osobe po bilo kojem osnovu. 

Pravo nepodvrgavanja mučenju priznato 

je u običajnom međunarodnom 

pravu i pravu međunarodnih konvencija 

kao norma jus cogens. Mučenje se ne 

smije tolerisati. Optužba tvrdi da zločin 

mučenja nosi “posebnu stigmu” zbog 

namjernog oblika nečovječnog postupanja 

koje predstavlja, kao i zbog težine 

boli i patnje koju nanosi. Na pretresu 

za odmjeravanje kazne, odbrana opisuje 

djela mučenja koja je nad pet žrtava 

počinio Milan Simić kao djela koja se 

nalaze “pri dnu ljestvice kazni”, budući 

da djela mučenja za koja je osuđen 

Milan Simić nisu bila praćena drugim 

krivičnim djelima, poput silovanja 

ili ubistva. Optužba kao otežavajuće 

okolnosti navodi “lično učestvovanje” 

Milana Simića, “značajno trajanje” incidenata 

i činjenicu da je 

mučenje “uključivalo direktno 

nanošenje boli, udarce i 

prijetnju povrede polnih organa 

žrtve”. Odbrana tvrdi 

da su žrtve mučenja Milana 

Simića u drugim situacijama 

bile podvrgnute batinanju 

mnogo duže, i to u formi 

“rituala”, te da bi Pretresno 

vijeće moralo uzeti u obzir 

komparativno kraće vrijeme 

trajanja djela mučenja koje 

je počinio Milan Simić. U 

odnosu na tačku 4, Sporazum 

o izjašnjavanju o krivici 

detaljno govori o “instrumentima” 

kojima su žrtve bile pretučene: 

žrtve su pretučene šakama, nogom 

stolice, palicom ili šipkom, kundakom 

puške, a udarani su i nogoma po raznim 

dijelovima tijela, a posebno po polnim 

organima. U Sporazumu dalje stoji 

da su žrtve prisiljavane da stoje raširenih 

ruku, te da su im naredili da rašire 

noge, kako bi ih mogli snažno udariti u 

polne organe. Safet Hadžialijagić, žrtva 

mučenja za koje se tereti u tački 7, osim 

što je bio grubo pretučen, bio je suočen 

i s prijetnjama da će mu odsjeći penis. 

U usta mu je gurnuta cijev pištolja. 

Žrtve iz obje tačke optužnice morale 

su trpjeti da im se iznad glave puca iz 

vatrenog oružja. Nema nikakve sumnje 

da su postupci koji su uključivali konkretne 

krivične radnje mučenja za koja 

je osuđen Milan Simić bili barbarski i 

Milan Simić je 

priznao da je 

krivična djela za 

koja je osuđen, 

počinio sa 

diskriminirajućom 

namjerom, 

namjerno za 

premlaćivanje 

birajući žrtve 

koje su bili 

Muslimani ili 

Hrvati, i želeći 

ih kazniti, 

zastrašiti i 

poniziti. 

šokantni. Premda zlostavljanje 

žrtvi od strane Milana 

Simića nije trajalo duže 

vremensko razdoblje, način 

i metode koje su pritom 

korištene čine ga gnjusnim. 

Seksualna, nasilna i ponižavajuća 

priroda tih djela stoga 

se smatra otežavajućom 

okolnošću, pošto je sasvim 

sigurno kod žrtava izazvala 

povećanu psihičku patnju 

i osjećaj poniženja. Pored 

toga, krivična djela u kojima 

je učestvovao Milan Simić 

moraju se promatrati u kontekstu 

užasnih uslova koji su 

u to vrijeme vladali u osnovnoj školi, 

te nečovječnog postupanja kojem su 

zatvorenici bili izloženi u tom logoru. 

Dobrovoljno učestvovanje Milana Simića 

u zlostavljanju nekih zatvorenika 

te je uslove učinilo još gorima. Događaji 

u osnovnoj školi predstavljaju grozan 

primjer antimuslimanskog i antihrvatskog 

ponašanja koje je kulminiralo radnjama 

koje ponavljanjem razaraju duh. 

U sklopu rasprave koja slijedi o službenom 

položaju Milana Simića, govori se 

i o njegovom ličnom učestvovanju kao 

otežavajućoj okolnosti. 

Milan Simić je priznao da je krivična 

djela za koja je osuđen, počinio sa diskriminirajućom 

namjerom, namjerno 

za premlaćivanje birajući žrtve koje su 

bili Muslimani ili Hrvati, i želeći ih kazniti, 

zastrašiti i poniziti. 


47

Zelena transferzala 

Crna Gora 

Islam – Jezik razumijevanja između 

Bošnjaka i Albanaca 

Usubotu, 10. džumade-l-uhra 1434. Po H./ 20. aprila o.g., u 

UDomu kulture u Tuzima, u organizaciji Islamskog kulturnog 

centra održano je predavanje na temu “Islam - jezik razumijevanja 

između Bošnjaka i Albanaca”. Osim domaćina iz Podgorice i Tuzi, 

predavanju su prisustvovali i brojni gosti iz Bara, Ulcinja, Rožaja, 

Novog Pazara kao i susjedne Albanije. Ugledni profesor sa Univerziteta 

iz Tirane, Ahmed ef. Kalaja, koji je studije završio u Medini, 

započeo je svoje izlaganje prigodnim citatima iz Kur’ana a zatim 

naglasio da mnoge poznate ličnosti iz vremena Muhammeda, a.s., 

nijesu bili arapskog porijekla. Međutim, to nije umanjilo njihov 

značaj već naprotiv. Prvi mujezin koga je imenovao lično Allahov 

Poslanik, bio je Bilal Habeši, crnac iz Etiopije. Selman el-Farisi, porijeklom 

iz tadašnje Persije, bio je idejni tvorac kopanja kanala, što 

je doprinijelo pobjedi malobrojnijih muslimana nad mušricima, u 

poznatom boju na Hendeku. Osim toga, imam Ebu Hanifa bio je 

Persijanac, dok je imam Buharija porijeklom sa prostora današnjeg 

Uzbekistana. Ibn Tejmijje je bio Kurd, dok su šejh Abdul-Kader 

Arnaut i šejh Albani, porijeklom Albanci. 

Prof. Kalaja je naveo primjer svađe između muhadžira i ensarija u 

Medini. Poslanik, a.s., je tada njihovu svađu nazvao džahilijetom, 

nakon čega su se i jedni i drugi pokajali i izmirili. Citirajući hadis: 

Nećete vjerovati u Allaha sve dok se ne budete voljeli, prof. Kalaja 

je naglasio da je to ljubav koja ne poznaje granice među narodima, 

među rasama. Isto tako, mora se odstraniti sve ono što kvari bratstvo 

jer je, u suprotnom, ugrožen iman! 

Hafiz Abdurahman ef. Kujević je naveo da je islam jezik razumijevanja 

između Bošnjaka i Albanaca, tj. Albanaca i Bošnjaka, ustvari 

jezik razumijevanja između svih muslimanskih naroda. Vječiti postulat 

kako se ljudi vrjednuju u islamu jeste da su svi ljudi i cijelo 

čovječanstvo sa aspekta njihovog porijekla- braća, jer im je otac 

Adem, a.s., a on je stvoren od zemlje. Tako niko nema pravo da se 

oholi nad drugim čovjekom, jer je porijeklo svih ljudi isto. Jedino 

mjerilo po kojem Uzvišeni Allah vrjednuje ljude, jeste takvalukbogobojaznost, 

odnosno dobra djela. Međutim, postojanje naroda 

i plemena je pomenuto u Kur’anu i nije zabranjeno navesti svoje 

porijeklo. Ali kada se narodnost ili nacionalnost koristi za omalovažavanje 

nekog drugog, za isticanje nad nekim drugim, onda 

je to džahilijet- neznaboštvo! Kod Allaha vrijediš onoliko koliko si 

Mu blizak. Islam je najjača veza između ljudi. To je veza koja se ne 

kida ni nakon Sudnjeg dana. Svi se čvrsto držite Allahovog užeta i 

nemojte se razjedinjavati je imperativ. Najveći učenjaci Ummeta, 

među kojim i autori šest zbirki hadisa su bili nearapi. Dva najveća 

autohtona balkanska naroda su Albanci i Bošnjaci. I jedni i drugi 

su starosjedioci istog porijekla - ilirskog! Albanci i Bošnjaci su dali 

ulemu svjetskog ranga po pitanju islama, a po pitanju politike i 

vođstva dali su veliki broj vezira, paša, namjesnika, kadija… diljem 

islamskog svijeta. Poznati učenjak Mehmed Handžić je porijeklom 

iz Sarajeva, a u arapskom svijetu se pominje sa poštovanjem i uvažavanjem. 

Kada se čitaju njegova djela na arapskom jeziku, stiče se 

utisak kao da ih je pisao čuveni učenjak Ibn Madže, r.a. Svojevremeno, 

među mostarskim hafizima je sened-lanac prenošenja bio 

kraći i jači nego među hafizima u tadašnjem Šamu i Hidžazu. S 

druge strane, šejh Albani je jedan od najpriznatijih stručnjaka za 

hadis u istoriji islama. Tokom proteklog stoljeća, Albanci su više 

puta pomagali Bošnjacima u odbrani golih života. Tako su hrabro 

uzeli učešće u boju na Nikšiću, u odbrani Plava i Gusinja, kao i 

nekoliko desetljeća kasnije u odbrani Novog Pazara i Sjenice. Nažalost, 

zajedničku sudbinu su dijelili i u brojnim genocidima i pokrštavanjima 

kojim su bili izloženi. S druge strane, primjer bošnjačke 

solidarnosti su i Rožaje krajem 20. stoljeća, čiji broj stanovnika je 

udvostručen nakon što su primljene izbjeglice sa Kosova. Takođe, 

brojni šleperi iz sandžačkog Mešihata su tada, uprkos srpskih barikada, 

stizali do ugroženog albanskog stanovništva na Kosovu. “Za 

sve je zaslužan islam!”, zaključio je hafiz Abdurahman. Moderator 

večeri, prof. Suad ef. Ukoshata, je možda najbolje sažeo poruku 

ovog predavanja citirajući izreku: “Mnogi ljudi će prihvatiti savjete, 

ali samo će mudri imati koristi!” 

Sandžak 

Škola Kur’ana Časnog 

Inicijativa za otvaranje Škole Kur’ana Časnog počinje još od nastanka 

prvihodgojno obrazovnih institucija Mešihata Islamske 

zajednice. I napokon u aprilu 2010. Godine, Allahovom voljom 

i milošću, svečano je otvorena Škola Kur’ana Časnog u Novom 

Pazaru. Tada se upisao značajan broj polaznika. Zbog velikog 

interesovanja za učenje i izučavanje Allahove knjige Škola Kur’ana 

Časnog je u vrlo kratkom periodu otvorila 

nove departmane u Tutinu, Sjenici, Delimeđu, 

Ribariću, Ljeskovi, Prijepolju i Draževiću 

kod Sjenice. Odnedavno smo u Tutinu 

otvorili još jedno odjeljenje u Svračiću. 

Na zahtjev dijaspore otvoreni su departmani 

Škole Kur’ana Časnog u Beču (Austrija) 

i Minhenu (Nemačka). Škola Kur’ana Ča- 

snog trenutno ima preko 1.200 polaznika 

sa svim departmanima i taj broj je u stalnom 

porastu. U departmanu Delimeđe broj polaznika je oko 

160, Ljeskovi preko 200, Tutinu oko 250, Ribariću 140, Sjenici 

15o i u Novom Pazaru 520 polaznika, Beču i Minhenu oko 130 

polaznika. 

Aktivnosti i rad Škole Kur’ana Časnog: Nastava se izvodi u četiri 

nivoa. Prvi nivo učenje harfova, drugi nivo pravilno čitanje 

Kur’ana, treći nivo učenje 29 i 30 džuza napamet i čertvrti nivo 

učenje cijelog Kur’ana napamet. Za tri godine izveli smo pet hafiza. 

Broj onih koji uče pravilno Kur’an i onih koji znaju po nekoliko 

džuzeva napamet je u stalnom porastu. Naši polaznici su 

bili učesnici mnogih međunarodnih i regionalnih takmičenja u 

učenju Kur’ana. 

Pored nastavnih aktivnosti škola ima i 

drugih aktivnosti kao što su organizovanje 

iftara, izleta i ekskurzija edukativnog karaktera. 

U nekoliko ramazana u 27. noći na 

gradskom trgu Gazi Isa-bega Škola Kur’ana 

Časnog dodijelila je kao nagradu odlazak 

na hadž. 

Direktor škole je Nedžad ef. Hasanović . 

Imamo 40 uposlenih. Imamo 8 muhafiza. 


48

Kosovo 

Šta će biti sa Bošnjacima u Mitrovici? 

Oko 2.000 Bošnjaka koji žive u Mitrovici pripojiće se 

Asocijaciji srpskih opština. Cilj im je da bolje zaštite 

nacionalne interese i ne budu ucjenjivani od albanskih 

političkih predstavnika južno od Ibra. Nedžad Ugljanin, 

predstavnik Bošnjaka iz Bošnjačke mahale i predsjednik 

Bošnjačke stranke demokratske akcije Kosova (BSDAK) 

za Mitrovicu, kaže da će sporazum o normalizaciji odnosa 

između Prištine i Beograda dodatno pogoršati ionako 

loš položaj pripadnike njegove zajednice u ovom 

podijeljenom gradu. “Mi Bošnjaci smatramo da smo u 

vrlo nezavidnom položaju jer je faktički došlo do podjele. 

Iako se ne pominje, ali mi to znamo, stvara se jedna vrsta 

Republike Srpske kao u Bosni. Možda je to za neke nevidljivo, 

ali za nas je to itekako vidljivo”, kaže Ugljanin. 

“Mi smatramo da ćemo sami sebe morati naći u okviru 

Asocijacije tih opština i braniti svoje interese u okviru tih 

opštinskih organa. Smatramo da će ovim sporazumom 

većina Bošnjaka, koji žive na južnoj strani, biti ostavljeni 

na cjedilu”, napominje Ugljanin. U razgovoru sa predstavnicima 

srpskih političkih partija, kaže Ugljanin, već 

je dobio garancije za zaštitu svojih nacionalnih interesa u 

okviru te skupštine: “Tražićemo da budemo zastupljeni u 

svim institucijama: zdravstvu, školstvu i ostalim privrednim 

granama. Dobio sam pozitivan odgovor i mi smo 

spremni za izbore. Nadamo se da ćemo već sljedećeg mjeseca 

krenuti sa obilaskom svih Bošnjaka na sjeveru. Da 

im kažemo da ne dođe do nekog straha, da ćemo mi biti 

tu u okviru te skupštine, u okviru tih vlasti da zaštitimo 

naše nacionalne interese”. 

Odnosi bošnjačkih političkih predstavnika sa opštinskim 

zvaničnicima iz južnog dijela, većinski nastanjenog Albancima, 

godinama nisu dobri. Kap u ionako prepunoj čaši, tvrdi 

Ugljanin, desio se nakon posljednjih lokalnih izbora, prije 

skoro četiri godine, od kada Bošnjaci ne učestvuju u radu 

ove samouprave. “Bošnjaci, kada su bili posljednji izbori, 

podržali su sadašnjeg predsjednika opštine Avni Kastratija 

sa 577 glasova. Mi smo od predsjednika opštine tražili da 

potpredsjedničko mjesto ne pripada samo Bošnjacima, nego 

da budu tri potpredsjednika iz svih zajednica. Međutim, do 

čega je došlo? Predsjednik opštine je sa stotinak glasova za 

potpredsjednika postavio predstavnika turske zajednice”, 

kaže Ugljanin. (http://www.info-ks.net) 

Hrvatska 

Društveni položaj muslimanke u Europi 

Usubotu 27. aprila 2013./17. džumade-l-uhra 1434. h.g. 

u Islamskom centru Zagreb, uspješno je završio XX. međunarodni 

znanstveni skup - “Društveni položaj muslimanke 

u Europi - stanje i kako ga poboljšati”. Sudionici simpozija 

upućuju sljedeću poruku: “Društveni položaj muslimanke u 

Europi neodvojiv je od pitanja ukupne percepcije islama i položaja 

muslimana uopće u Europi. 

Položaj žene muslimanke u Europi određen je različitošću muslimanskih 

tradicija kao i utjecajem sredine u kojoj žive. Taj položaj 

se manifestira kroz značajno potiskivanje javne uloge žene 

te svođenjem njene uloge u obiteljske okvire. Duboke društvene 

promjene u tijeku 20. stoljeća u svim europskim društvima, 

nisu zaobišle ni pitanje definiranja društvene uloge muslimanke u 

Europi. S novim tijekovima društvenih promjena u Europi žena 

muslimanka je svakako suočena s potrebom pronalaženja načina 

kako uskladiti svoje vjersko - tradicionalno biće sa zahtjevima 

društva u vremenu. Nepobitno je zaključeno da osnovni izvori 

islama, Kur’an i Hadis ni u kom slučaju nisu uzrok objektivno nezadovoljavajućeg 

društvenog položaja muslimanke, već da uzroke 

treba tražiti u pogrešnom i iskrivljenom tumačenju temeljnih 

islamskih načela. Dapače, “Prvo doba islama” primjer je potpune 

ravnopravnosti žena i muškaraca. Postavlja se pitanje kako pronaći 

ravnotežu između tradicionalne muslimanske obitelji i aktivnog 

života. Društveni i ekonomski uvjeti, kulturno okruženje i 

utjecaj globalne strukture čine ulogu žene težom i proturječnijom. 

U pogledu društvenih poslova sva sredstva, vještine i običaji, koji 

po sebi ili na način na koji su upotrijebljeni, nisu suprotni islamskim 

pravilima, ne samo da su prihvatljivi nego su i po definiciji 

islamski. Tako u okviru europskog okruženja, muslimanka treba 

vršiti izbor u skladu sa svojim otvorenim identitetom. 

Kao plod razvoja, dolazimo do saznanja da su muslimanke 

u Europi sve obrazovanije i tim više zahtijevaju da se javno 

identificiraju kao muslimanke. One su danas svjesnije svog 

identiteta i prkose konvencionalnim europskim pojmovima i 

smatramo da zahtjev muslimanki za jednakim pravima u društvu 

treba biti prihvaćen u potpunosti kako ne bi bile izolirane, 

stigmatizirane ili natjerane u stereotip. Zbog zajednički konstatirane 

povijesne odgovornosti pogrešnog tumačenja islamskih 

propisa, islamske institucije imaju povijesnu odgovornost 

i obvezu otvoriti se, kako prema angažmanu žene u svim segmentima 

društvenog života, tako i prema značajnijem uključivanju 

žena u organe islamskih zajednica.” 


49

Islamnet 

SAD 

Novi talas islamofobije 

Nakon prošlomjesečnog bombaškog 

napada na maraton 

u Bostonu, odnosno nakon što je 

američka vlada za taj napad okrivila 

dvojicu muslimana porijeklom 

iz Čečenije, u Bostonu ali i 

ostatku Amerike uslijedio je novi 

žetoki talas islamofobije, kao što 

se događalo nakon 11. septembra 

2001. godine. Američki islamofobi 

iz svih slojeva društva ove 

zemlje koriste napad u Bostonu 

za masovno širenje straha od 

islama i muslimana. Američki 

mediji, brojni političari i ostale 

islamofobične horde zla svoju 

mržnju najviše usmjeravaju na 

Amerikance i Amerikanke koji su 

prihvatili islam. Američki mediji 

vode kampanju protiv Amerikanki 

koje su prešle na islam. Pokušava 

se dokazati da su te nove 

muslimanke u islam ušle radi 

muževa i da su im muževi muslimani 

isprali mozak. Naravno, 

prozvane Amerikanke muslimanke 

ne žele prihvatiti ovakve stereotipne 

optužbe. One ovih dana 

ponosno izlaze u javnost i ističu 

da im mozak nije ispran i da su 

svojom voljom ušle u islam. Nažalost, 

američko javno mnijenje 

funkcionira na način koji je pogodan 

za razvijanje islamofobije. 

Nadamo se da će ovaj novi talas 

islamofobije biti razlog mnogim 

Amerikancima da spoznaju istinu 

o islamu i postanu muslimani, 

kao što se dogodilo nakon 11. 

septembra. Po nekim procjenama, 

nakon 11. septembra 2001. 

godine veliki broj Amerikanaca 

je prihvatio islam, riječ je o stotinama 

hiljada novih muslimana. 

Mijanmar 

Ashin Wirathu: Krovoločni budistički sveštenik, vođa i 

duhovni isnpirator genocida nad Rohingya muslimanima 

Ashin Wirathu je krvoločni budu- 

Aistički sveštenik, vođa i duhovni 

Ainspirator genocida nad nezaštićenim 

Rohingya muslimanima u Mijanmaru. 

Ashin Wirathu je poznati islamofob. 

Prošle godine je izašao na slobodu 

nakon odležane devetogodišnje zatvorske 

kazne zbog nasilja nad muslimanima. 

Ashin Wirathu je 2003. godine 

osuđen na dugogodišnju zatvorsku 

kaznu zbog nasilja nad muslimanima, 

a oslobođen je prošle godine, 

kada je amnestiran 

veći broj zatvorenika. Ashin 

Wirathu je osnovao 

nasilne grupe u formaciji 

kodnog naziva poziva 

“969”. Ashin Wirathu zajedno 

sa svojim kolegama 

budističkim sveštenicima 

huška budiste širom zemlje 

da bojkotuju muslimanska 

preduzeća i dijeli 

im naljepnice s brojem 

“969”, koji simbolizuje 

elemente budizma. Glavna 

metoda širenja mržnje 

Liban 

Hezbollahovi borci masovno ginu u Siriji 

Libanski šiitski pokret Hezbollah 

više ne krije da je direktno 

umiješan u rat protiv sirijskog naroda. 

Hezbollahovi borci iz Libana 

i pograničnih područja Sirije aktivno 

učestvuju u borbama. Dobro 

opremljeni, obučeni i uz svestranu 

podršku Irana i šiitskih uglednika 

iz Libana Hezbollahovci pokušavaju 

biti prevaga u borbi za interes 

diktatora Bashara Asada. Kako rat 

znači i pogibiju, sve više i sve češće 

Hezbollahovci se vraćaju kući 

u kovčezima. Veoma 

često u Libanu se 

organiziraju ceremonije 

ukopa desetina 

poginulih Hezbollahovaca. 

Prije nekoliko 

dana u Libanu je 

obavljen ukop trideset 

poginulih Hezbollahovaca. 

Sirijska 

slobodna vojska i 

druge grupe koje se 

bore protiv režima 

Bashara Asada upozoravaju 

svijet na 

prema islamu i muslimanima Ashina 

Wirathua identična je Hitlerovoj metodi 

progona jevreja tokom Drugog 

svjetskog rata. On širi laži i optužuje 

muslimanske muškarce za silovanje 

budističkih žena i korišćenje bogatstva 

kako bi ih privukli da se udaju za 

njih, da bi ih potom držali zatvorene u 

kući. “Muslimani su uspješni u poslu, 

kontroliraju saobraćaj, građevinarstvo. 

A sada preuzimaju kontrolu i nad našim 

političkim partijama. 

Ako se ovako nastavi, 

završićemo kao Afganistan 

ili Indonezija”, glasi 

jedna od propagandnih 

parola zločinca Ashina 

Wirathua. 

Ashin Wirathu nije samo 

duhovni inspirator on 

često predvodi napade 

nad muslimanima. Vlasti 

Mijanmara ne diraju 

zločinačkog budističkog 

vođu Ashina, kao da su ga 

pustili iz zatvora da očisti 

zemlju od muslimana. 

ponašanje šiitskog Hezbollaha. 

Njihovo miješanje u građanski rat 

u Siriji može imati veoma opasne 

posljedice po stabilnost regiona. 

Konkretno, sunije u Libanu već najavljuju 

pokretanje džihada protiv 

Hezbollaha. Iako Slobodna sirijska 

vojska izražava svoju zabrinutost 

zbog učešća Hezbollahovaca u građanskom 

ratu, oni svojim otporom 

pokazuju da su spremni i za takvu 

vrstu izazova. Hezbollahovci počinju 

masovno ginuti u Siriji. 


50

Palestina 

Britanski mediji: Gaza je 

najveći zatvor na Zemlji 

Ujedinjeni Arapski Emirati 

Brojni britanski listovi ovih dana su 

posvetili svoje uvodnike i komentare 

preteškom stanju stanovnika Gaze. 

Poznati list Indepedent donosi reportažu 

u kojoj piše da bi mediteranska 

obala Gaze s beskrajnim pjeskovitim 

plažama i čistim morem modre boje 

mogla postati vrsna turistička destinacija. 

Život u Gazi postao je nesnošljiv 

zahvaljujući izraelskoj opsadi koja godinama 

traje, gdje je nezaposlenost 

dosegla 50%. Nedostatak hrane a posebno 

za djecu postala je svakodnevnica 

zbog čega djeca masovno umiru. Na 

prostoru Gaze od oko 360 četvornih 

kilometara natiskano je 1,500.000 stanovnika 

i po tome je ovo područje najnaseljenije 

mjesto na svijetu. Jedan od 

najvećih problema stanovnika Gaze je 

nedostatak pitke i čiste vode. S pravom 

vođstvo Gaze pored Izraela optužuje i 

egipatske vlasti koje masovno uništavaju 

tunele kroz koje se transportira, 

među ostalim, i pitka voda. Bogate 

arapske vlade s vremena na vrijeme 

upute po nekoliko milijuna američkih 

dolara, i na tome se njihove obaveze završavaju. 

Na veliku žalost ravnodušnost 

prema Palestincima u Gazi iskazuju i 

vlada predsjednika Abbasa, a nisu rijetke 

kritike i na račun Hanijeve vlade. 

Nadu stanovnicima pruža nedavna 

isprika izraelskog premijera Natanjahua 

turskom premijeru Erdoganu za 

ubojstvo devet turskih humanitaraca 

koji su putovali s pomoći na brodu 

Marmara Palestincima u Gazi. Brod 

je presreten u međunarodnim vodama. 

Turska je zbog toga prekinula sve 

odnose s Izraelom, osim diplomatskih 

koji su također svedeni na najmanju 

mjeru. U isprici Natanjahu je 

obećao omekšati opsadu Gaze. Tako 

je Turska jedina zemlja koja je uspjela 

natjerati Izrael da realno sagleda kuda 

srlja njegova politika. Kada je Turska 

pokretala pitanje Palestinaca, neki 

arapski prvaci su mu odgovorili da je 

Palestina arapsko pitanje i tako odbili 

svaku ponudu premijera Erdogana da 

zajednički učestvuju u rješavanju najduže 

krize u svijetu. 

List Independent nazvao je palestinsko 

područje Gaze najvećim zatvorom na 

Zemlji. (www.islamska-zajednica.hr) 

U svojih 67 godina Muhammed Murad ženio se 13 puta, ima 93 djece 

i dvoje je na putu, ženi samo mlade žene od 16 do 18 godina . 

Muhammed Murad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ima 67 godina. On je veoma zanimljiv 

čovjek. Do sada se ženio 13 puta, prvi put se oženio 1969. godine. Ima 93 djece 

a još dvoje je na putu. Ženio se iz različitih dijelova svijeta. Razlog velikog broja ženidbi je 

namjera da ima što brojnije j potomstvo. Ima kuću u svim djelovima Emirata osim u jednom 

Emiratu. Najmlađe dijete ima 8 mjeseci i zove se Nehjan. Ženi samo mlade žene (16 – 18 

godina). Nikada nije imao problema sa ženama, ako je neka od njih odlučila prekinuti sa 

rađanjem, on bi je razveo i obezbijedio joj kuću u kojoj će živjeti sa svojom djecom. Takav 

razvod on naziva ‘’penzionisanjem’’ žene. Njegov sin Sultan, kada mu god dođe u posjetu 

upozna novog brata, kojeg ranije nije bilo. U svojoj ishrani koristi svježe meso, povrće i ribu. 

Tunis 

Tekfirski odmetnici 

napadaju vojsku i 

policiju 

Tunis je poprilično mirna 

zemlja. Tunižani su uspjeli 

sačuvati relatvni mir nakon svrgavanja 

bivšeg diktatorskog režima 

sa vlasti. Nažalost, u ovoj 

zemlji događaju se stvari koje je 

jednom muslimanu teško shvatiti. 

Iako su islamisti u Tunisu 

pobijedili na izborima i trenutno 

vode glavnu riječ u strukturama 

vlasti ove zemlje, pristalice 

tekfira u ovoj zemlji odmetnuli 

su se u planine odakle vrše stalne 

oružane napade na sigurnosne 

snage Vlade Tunisa. Krajem 

prošle godine tekfirovci su napali 

policijsku stanicu na zapadu 

zemlje i tom prilikom ubili 

su jednog policajca. Ovih dana 

tekfirovci su ponovo aktivni. 

Naime, vojska i policija Tunisa 

su nakon prošlogodišnjeg napada 

na policiju pokrenuli opsežne 

operacije na lociranju i hapšenju 

spomenutih tekfirskih bandi. U 

sklopu te operacije prije nekoliko 

dana na zapadu Tunisa šest 

vojnika je nagazilo na mine koje 

su postavili tekfirski pobunjenici. 

Dvojica vojnika su teško ranjeni. 

Osim navedenih napada 

i opisanih sukoba sa vladinim 

snagama, tekfirovci su počeli 

vršiti atentate po Tunisu. Nedavno 

je ubijen jedan opozicioni 

politički lider. 


51

Sirija 

Sirijska slobodna vojska 

odbija poziv na džihad 

Louay Muqdad, politički i 

medijski koordinator za Slobodnu 

sirijsku vojsku odbacio je 

pozive na džihad koji su došli od 

pojedinih šejhova iz Libana i Sirije 

te je izrazio jasno protivljenje 

protiv prisustva stranih boraca u 

Siriji. “Mi odbacujemo svako prisustvo 

stranih boraca, bez obzira 

odakle oni dolaze. Nama ne trebaju 

ljudi već oružje. Mi smo zahvalni 

svima koji se bore i pomažu 

nam ali mi odbacujemo svaki 

poziv na džihad u Siriji.” 

Više od sedamdeset hiljada Sirijaca 

ubijeno je u proteklih dvije 

godine. Također, više od milion 

ljudi je moralo napustiti svoje 

ognjište i otići u izbjeglištvo. 

Hiljade stranih dobrovoljaca 

bore se na obje sukobljene strane 

u Siriji. Procjenjuje se da se protiv 

režima Bashara Asada bori 

više hiljada stranih dobrovoljaca. 

Također, na strani režima 

Bashara Asada bori se više hiljada 

stranih dobrovoljaca, najviše 

ih dolazi iz redova šiija iz Irana, 

Iraka i Libana. Sirijska slobodna 

armija želi ostati strana u sukobu 

čiji je osnovni cilj svrgavanje 

diktatorskog režima i postizanje 

slobode za sve narode koji žive 

u Siriji. 

Bugarska 

Lokalne vlasti u Plovdivu prodali džamiju u 

kojoj je kupac otvorio italijanski restoran 

Irska 

Iz slavne povijesti muslimana: 

Velika humanitarna pomoć 

Osmanskog carstva irskom 

narodu 

Velika glad je period u Irskoj iz- 

Vmeđu 1845. i 1852. godine kada 

Vje krompirova plijesan prouzrokovala 

uništenje i nestašicu krompira, koji je 

u to vrijeme bio osnovna životna namirnica 

za većinu stanovnika Irske. 

Istovremeno je milion izgladnjelih seljaka 

bilo napadnuto od epidemije tifusa, 

koja se pojavila između 1846. i 

1847. godine i ubila oko 350.000 stanovnika. 

Seljaci, koji nisu mogli platiti 

najamninu veleposjednicima, tjerani 

su sa zemlje. U ovom periodu dva miliona 

Iraca je emigriralo, uglavnom u 

SAD i Australiju. Ovu veliku nesreću 

irskog naroda ublažili su humani ljudi. 

Veliku humanitarnu pomoć pružilo 

Bugarska je od 2007. godine 

ravnopravna članica Europske 

unije. To bi trebalo značiti da se u 

ovoj zemlji posebno poštuju ljudska 

prava manjinskih naroda. Nažalost, 

Bugarska je zemlja u kojoj se, bez 

obzira na članstvo u EU, okrutno 

gaze osnovna ljudska prava muslimanske 

zajednice. Muslimani su u 

Bugarskoj izloženi posebnim mjerama. 

Bugarska vlast dozvoljava da 

se nesmetano razvija antiislamska 

atmosfera. Bugarski muslimani često 

su meta napada ekstremnih bugarskih 

islamofobičnih političkih 

predstavnika i njihovih istomišljenika. 

Evo još jedan prilog ili primjer 

državnog nasilja nad muslimanima 

u Bugarskoj. Naime, lokalne 

bugarske vlasti u Plovdivu su prije 

desetak godina jednom privatniku 

prodali, ni manje ni više, džamiju 

u kojoj je taj privatnik otvorio italijanski 

restoran u kojem se, naravno 

toči alkohol i nude druge vrste razvrata. 

Riječ je o džamiji Taskopru 

(Kameni most), koja je izgrađena u 

16. stoljeću. Ova džamija je bila u 

funkciji sve do 1940. godine. Predstavnici 

islamske zajednice godinama 

pokušavaju dokazati vlastima 

Plovdiva da je nedopustivo da se na 

takav način skrnavi muslimanska 

baština. Vlasnik džamije Taskopru, 

u kojoj je otvorio italijanski restoran, 

spreman je prodati džamiju 

islamskoj zajednici za 600 hiljada 

eura. 

Nije Bugarska jedina zemlja Europske 

unije u kojoj se džamije pretvaraju 

u kafane i noćne klubove. I u 

Rumuniji je jedna džamija pretvorena 

u noćni klub. Stara džamija 

u Constanti je pretvorena u noćni 

klub. 

je Osmansko carstvo. Osmansko carstvo, 

kao vid pomoći irskom narodu, 

poslalo je 1.000 sterlinga, današnjih 

milion i sto hiljada američkih dolara, 

te tri teretna broda hrane koji su 

isporučeni Droghedu u Irskoj. Ovu 

veličanstvenu pomoć Osmanskog carstva 

Irci nisu zaboravili. Danas, kao 

spomen na veliku pomoć, irski grad 

Drogheda je dodala osmanlijski polumjesec 

i zvijezdu na svoj grb, dizajn 

grba je i danas prisutan i kod gradskog 

fudbalskog kluba. 


52

Kanada 

Muslimanska 

zajednica 

spriječila 

članove Al 

Kaide da izvedu 

teroristički 

napad 

Kanadske vlasti su zahvalne 

muslimanskoj zajednici na 

nesebičnoj pomoći u sprječavanju 

terorističkog napada kojeg su 

trebali izvesti dvojica pripadnika 

Al Kaide. Naime, muslimanska 

zajednica je na vrijeme saznala 

da Al Kaida planira postaviti eksplozivne 

naprave u putnički voz. 

Odmah su sve informacije proslijedili 

kanadskim sigurnosnim institucijama 

koje su kasnije izvele 

uspješno hapšenje dvojice pripadnika 

Al Kaide. “Nadam se da sad 

svi građani Kanade ispravno razumiju 

da je muslimanska zajednica 

Foto islamneta 

u ovoj zemlji partner za sigurniju 

Kanadu”, rekao je Hussein Hamdani, 

lider muslimanske zajednice 

u Kanadi. Muhammad Robert 

Heft, lider muslimanske zajednice 

oblasti Scarborough u Torontu 

ističe da je siguran da će, bez obzira 

na navedenu pomoć, poslije 

hapšenja članova Al Kaide u javnosti 

biti pokušaja širenja mržnje 

prema muslimanima i islamu. 

“Kanadski muslimani stoje na liniji 

odbrane svoje zemlje i mi moramo 

ostati na toj liniji. Mi volimo 

Kanadu. Mi želimo sigurnost 

za sve stanovnike Kanade.” 

Egipat 

Turizam bez alkohola 

Egipat je otvorio prvi hotel 

bez alkohola na obali Crvenog 

mora. Osim toga, ovaj hotel 

ima odvojene spratove za muškarce 

i žene. Egipatski turistički 

menadžeri žele da na ovaj način 

privuku muslimanske turiste iz 

cijelog svijeta, naročito iz regije. 

Yasser Kamal, vlasnik ovog prvog 

hotela bez alkohola i sa odvojenim 

spratovima i uslugama 

za žene naglašava da iza njega 

ne stoji nijedan politički pokret. 

Turizam je veoma važna grana 

egipatske privrede. Međutim, ranije 

je, u vrijeme režima Hosnia 

Mubaraka, turistička ponuda 

uključivala sve vrste razvrata, od 

alkohola do prostitucije. Egipatska 

vlada predvođena islamistima 

iz Muslimanskog bratstva nastoji 

postupno promijeniti stanje u 

ovoj važnoj grani privrede. Egipatska 

vlada je napravila plan 

suzbijanja konzumiranja alkohola 

i drugih neislamskih turističkih 

ponuda. Otvaranje hotela u 

kojima nema točenja i konzumiranja 

alkohola je važan dio spomenutog 

plana egipatske vlade. 

Protivnici uvođenja zabrane točenja 

i konzumiranja alkohola 

optužuju egipatsku vladu da će 

na ovaj način uništiti turističku 

ponudu. Vlada se ne osvrće na 

ovakve opaske već odlučno kreću 

u akciju suzbijanja prodaje i 

konzumiranja alkohola. Tako je 

početkom prošlog mjeseca uvedena 

zabrana prodaje alkohola u 

free šopovima na aerodromima, a 

ovih dana slijedi uvođenje zabrane 

prodaje alkohola u naseljima 

oko aerodroma. 


53

Svijet medija 

Terorizam i druge vjere 

Evropsk vropski kršćani su u XX 

stoljeću ubili 100 milona ljudi 

Uprkos tvrdnjama fanatika 

kao što je Bill Maher, 

muslimani nisu skloniji 

nasilju više od pripadnika 

drugih vjera. Stope ubistava 

u većini islamskih zemalja su 

veoma niske u poređenju sa 

SAD-om 

Piše: Juan Cole* 

Prijevod s engleskog: Sejfuddin 

Dizdarević 

Izvor: http://www.juancole.com/ 

2013/04/terrorism-other-religions.html, 

23.04.2013 

Što se tiče političkog nasilja, 

pripadnici kršćanskog 

nasljeđa u XX stoljeću 

su sa lica zemlje izbrisali desetine 

miliona ljudi u dva svjetska rata i u 

kolonijalnim ugnjetavanjima. Ovi 

masovni masakri se nisu 

desili zbog toga što su Evropljani 

gori ili drugačiji od 

drugih ljudi, nego zato što su 

oni bili prvi koji su industrijalizovali 

rat i koji su slijedili 

ideju nacije. Mogu se čuti i 

argumenti da nisu djelovali 

u ime vjere nego u ime nacionalizma. 

Ali nemojmo biti 

naivni. Vjera i nacionalizam 

su usko povezani. Britanska 

kraljica je poglavar engleske 

crkve. Švedska crkva je 

također nacionalna crkva. 

Španija? Nisu povezani sa 

katoličanstvom? Zar crkva 

i odnos španskog diktatora 

Franciska Franka prema 

njoj nisu igrali veliku ulogu 

u španskom građanskom 

ratu? Na kraju krajeva: većina 

nasilja od strane muslimana 

je inspirisana modernim 

nacionalizmom. 

Morate biti 

posebno slijep pa 

da vidite kršćansko 

nasljeđe Evrope 

kao “pozitivno” a 

muslimane kao 

automatski nasilne. 

Ljudi pribjegavaju 

nasilju zbog 

vlastoljublja ili da 

uklone nepravdu i 

što su više moćni 

time budu više 

nasilniji. 

Evropska historija 

sagrađena je na ljudskim 

leševima 

Za vrijeme političkog nasilja 

u XX stoljeću muslimani 

su ubili 2 miliona ljudi, i to 

najveći broj u iransko-iračkom 

ratu od 1980-1988 

kao i za vrijeme sovjetskog i 

post-sovjetskih ratova u Afganistanu 

za koji Evropljani 

također snose dio krivice. 

Na drugoj strani stoji 

brojka od “samo” 100 miliona 

ubijenih (16 miliona u Prvom, 

60 miliona u Drugom 

svjetskom ratu, uključujući u 

to i ubistva od strane budista 

u Aziji – i milioni drugih u 

kolonijalnim ratovima.) 

Belgija je okupirala 

Kongo i ubila polovicu 

tamnošnjeg stanovništva – 

najmanje 8 miliona ljudi. 


54

Ili između 1916.-1930., ruski caristi, 

a nakon toga sovjetske snage 

– koji su se suočavali sa revoltima 

u centralnoj Aziji gdje su ljudi pokušali 

svrgnuti kršćansku (a nakon 

toga marksističku) evropsku vladavinu 

– su ubile oko 1,5 miliona ljudi. 

Dvojica bostonskih antentatora, 

koji su rođeni u jednoj od ovih 

teritorija (Kirgistanu), su ubili tek 

troje ljudi. To je strašno, ali skoro 

niko niti u Rusiji niti u Evropi niti 

u Americi ima pojma o masakrima 

nad stanovnicima Centralne Azije 

za vrijeme Prvog svjetskog rata 

kada je Rusija brutalno okupirala 

Kavkaz i Centralnu Aziju kolonizirajući 

ih slavensko-ortodoksnim 

življem. 

Između 500.000 i 1 miliona 

Alžiraca je ubijeno u ratu za nezavisnost 

od Francuske od 1954. do 

1962. godine. U to vrijeme cijela 

populacija Alžira je iznosila tek 11 

miliona! 

Ovako mogu nastaviti u beskonačnost. 

Svugdje gdje zagrebet e 

ispod historije evropskog kolonijalizma 

u Africi ili Aziji, izviru leševi. 

Bezbrojni leševi. 

Pri tome je brojka od 100 miliona 

ubijenih u XX stoljeću od 

strane evropskih kršćana čak i 

potcijenjena. 

j 

Što se tiče vjerskog terorizma, i 

on je univerzalan. Istini za volju, 

neke grupe koriste terorizam više 

nego druge. Cionisti u britanskom 

mandatu Palestine su 1940-ih 

godina za Engleze bili 

teroristi. U periodu od 

1965.-1980. FBI je cionističku 

grupu “Jewish 

Defense League” svrstavao 

u najaktivnije terorističke 

grupe na američkom 

tlu. (Oni su čak planirali 

da ubiju američkog 

kongresmena Darell Issa, 

jer je libanonskog porijekla). 

Danas, jevrejski 

nacionalisti dobijaju šta 

hoće pa je i terorizam 

kod njih u opadanju. 

Ali u slučaju suprotnog 

razvoja, on bi opet narastao. 

U stvari jedan 

od argumenata izraelskih 

političara zbog čega 

dozvoljavaju izraelskim 

uzurpatorima da zadrže 

palestinsku zemlju i njihova imanja 

na Zapadnoj Obali je taj što bi 

pokušaj njihovog urazumijevanja 

vodio do novog nasilja; oni ne 

samo da terorišu Palestince nego 

provociraju terorizam koji ugrožava 

Izrael. 

Nasilje u ime vlastoljublja 

Također i budisti su počinili 

mnoge terorističke akte. Japanski 

zen monasi su podržavali militarizam, 

za šta su se njihove vođe kasnije 

izvinule. I danas militantni budistički 

monasi u Burmi vrše etničko 

čišćenje protiv muslimana. 

Ovako mogu 

nastaviti u 

beskonačnost. 

Svugdje gdje 

zagrebete 

ispod historije 

evropskog 

kolonijalizma u 

Africi ili Aziji, 

izviru leševi. 

Bezbrojni 

leševi. Pri tome 

je brojka od 

100 miliona 

ubijenih u 

XX stoljeću 

od strane 

evropskih 

kršćana čak i 

potcijenjena. 

Ugandska Lord’s Resistance 

Army je odgovorna 

za dejstva koja su rezultirala 

protjerivanjem 2 

miliona ljudi. Iako se radi 

o afričkom kultu, ona je 

kršćanska u osnovi i produkt 

djelovanja zapadnih 

misionara u Africi. Ako 

su saudijske vehabije djelomično 

krive za talibane, 

zašto se kršćanski misionari 

brecnu kada im se 

kaže da pripaze na svoje 

učenike? 

Uprkos velikom broju 

muslimana u Evropi, u periodu 

od 2007.-2009. manje 

od 1% svih terorističkih 

činova su oni počinili. 

Terorizam je taktika 

ekstremista svih vjera, pa 

i među sekularnim ideologijama 

marksizma ili nacionalizma. Ni jedna 

vjera, pa ni islam ne propagira 

nasilje protiv nedužnih. 

Morate biti posebno slijep pa da 

vidite kršćansko nasljeđ Evrope kao 

“pozitivno” a muslimane kao automatski 

nasilne. Ljudi pribjegavaju 

nasilju zbog vlastoljublja ili da uklone 

nepravdu i što su više moćni time 

budu više nasilniji. Dobra vijest je 

da ratovi se vremenom smanjuju i da 

se Drugi svjetski rat, najveća tragedija 

ljudske historije, nije ponovio. 

*Autor je profesor bliskoistočne i 

južnoazijske historije na Univerzitetu 

Michigan. 


55

Svijet medija 

Njemačko političko šarenilo 

Koketiranje s rasizmom 

Sociolog Heinz Bude je 

zapazio nešto slično i 

kod istočnih Nijemaca. 

Primjedbe poput onih od 

Edmunda Stoibera 2002. da 

frustrirani istočni Nijemci ne 

smiju odlučivati na izborima, 

uprkos svim različitostima 

među njima, izazvale su 

kolektivnu solidarnost. 

Svejedno da li bio FDP-ovac, 

bivši uposlinek istočnonjemačke 

Tajne službe 

ili nezaposleni istočnonjemački 

nostalgičar, 

zajednički odbrambeni 

sistem poniženih istočnjaka 

je obiman i da se lahko 

aktivirati. Do danas se 

nijedna stranka osim Lijevih 

nije potrudila da se trajno 

etabilira kao stranka koja 

zastupa interese istočnih 

Nijemaca 

Autor: Christian Bangel 

Izvor: Die Zeit 11.04.2013 

Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović 

posebno. Osim što je Özde- 

mir govorio turskim jezikom. 

Rezultat su bili ljutiti komentari 

po zelenim stranicama. 

“Jesmo li mi u Njemačkoj ili u 

Turskoj?”, pitao je jedan komentator. 

Propagandni video 

je “pogrešan signal onima koji 

neće da uče njemački jezik”, bunio se drugi. 

Zeleni su razjasnili da je učenje njemačkog 

svakako bitno. Komentiranje videa na 

YouTube je još uvijek onemogućeno. 

Nijedna stranka se 

do sada nije usuđivala 

rasčistiti sa 

svojim rasističkim biračima. 

No, to će morati uraditi. Jer, 

sve je više migranata koji 

imaju pravo glasa. 

Za izbornu kampanju 

2009. godine, predsjednik 

Zelenih, Cem Özdemir je 

objavio video u trajanju od 

54 sekunde u kojem poziva 

njemačke Turke na glasanje. 

Ukoliko su za zakonsku 

regulativu najnižih plaća, 

ravnopravnost stranaca i Nijemaca, 

bolje obrazovanje i 

dvojno državljanstvo, onda 

treba da biraju Zelene. Ništa 


56 

Stranke će se 

uskoro morati 

odlučiti između dva 

tabora. Doduše, 

ako konfrotiraju 

svoje ksenofobične 

glasače, narodne 

stranke postaju 

ranjive. Na kraju 

bi desničarkopopulističke 

stranke mogle 

uzeti glasove 

mnogih birača 

koji su se osjetili 

prevarenim. 

Događaj koji nije probudio veću 

pozornost. Ipak to ukazuje na to kako 

politika ima skučen prostor djelovanja 

kada se radi o strancima, integraciji i 

islamu. Islamofobija i rasizam se ne 

mogu ograničiti samo na simpatizere 

neonacističke stranke NPD, jer ih ima 

i među biračima svih ostalih partija. 

Posebno za narodne stranke je važila 

deviza: ne isticati se previše sa multikulturalnim 

govorima. 

No, činjenica je da sve više useljenika 

imaju pravo glasa. U međuvremenu 

oko 20% Nijemaca ima ili migracijsko 

iskustvo ili su odrasli u doseljeničkoj 

porodici. Na parlamentarnim izborima 

2009. oni su činili devet posto birača. 

I taj broj raste. Također, otprilike trećina 

djece u dobi do deset godina ima 

imigrantsko porijeklo. Nazire se sociodemografska 

promjena koju stranke ne 

bi smjele predvidjeti. Narodne stranke 

sljedećih desetljeća trebaju upravo 

među ovim biračima dobiti strukturalnu 

većinu ukoliko žele biti uspješne. 

Hoće li se njemačka politika stoga 

morati prilagoditi imigrantima, kao 

što su se američki republikanci prilagodili 

sve većem broju Latinoamerikanaca? 

Na ovo pitanje ima nekoliko 

odgovora. 

Kao prvo, ako se tačno razmatra, 

grupa se dijeli na potpuno različite 

podgrupe. Tako postoji oko 2,6 miliona 

njemačkih “kasnih doseljenika” (u 

Njemačkoj od 1993.), koji su u prošlosti 

uglavnom glasali za CDU 

i CSU. Među ostalim biračima 

s migracijskom pozadinom 

su na izborima 2009. 

najveću grupu činili Poljaci 

sa oko 750.000, i njemački 

Turci sa oko 500.000 birača. 

Turci su do sada važili za 

vjerne birače SPD-a. 

Što dalje od narodnih 

stranaka i na lijevo 

Drugo, zadnjih godina 

se doseljenici sve više udaljavaju 

od narodnih stranaka 

i ljevičara. Kasni doseljenici 

tendiraju sve više ka ljevičarskim 

strankama, dok njemački 

Turci ne biraju samo 

SPD već sve češće Lijeve i 

Zelene. Na jednoj anketi iz 

2009. je samo 10 posto izjavilo 

da će birati kršćanske 

demokrate (CDU). 

Pri tome je CDU stranka 

koja iza sebe ima najduži put 

u smjeru njemačkih muslimana. 

Bili su to Christian Wulff, a prije 

njega Wolfgang Schäuble, s rečenicom 

“Islam je dio Njemačke”. Unija je 

2006. pozvala na Integracioni samit.

Već duže vrijeme strankama kruži 

ideja da bi muslimani sa svojim 

konzervatizmom zapravo bili idealna 

biračka riznica. Predsjednih Turske 

zajednice, član SPD-a Kenan Kolat 

čak kaže: “Unija ima zapravo samo još 

dva problema sa njemačkim Turcima; 

ulazak Turske u EU i dvojno državljanstvo”. 

Ipak, Unija je daleko od toga da 

bude stranka prijateljski nastrojena 

prema doseljenicima. To je jedno od 

njihovih načela, koje je zbog toga 

postajalo sve značajnije, jer ih nijedna 

stranka nije mogla prestići. Da islam 

i kršćanstvo nisu na istoj razini, nije 

mišljenje nekog outsajdera, to je rekao 

čak šef frakcije u Bundestagu, Volker 

Kauder. Neki članovi partije upozoravaju 

na islamizaciju zemlje. To se 

može nazvati političkom šizofrenijom 

ili različitosti mišljenja narodne 

stranke. U svakom slučaju, Uniji to 

ni najmanje ne smeta. Ako se izuzme 

neomiljenost među njemačkim 

Turcima. 

Stranke se tvrdokorno nadaju da se 

doseljenici radije vide kao lijevi, zeleni, 

socijaldemokrati, konzervativci ili liberali 

negoli samo kao imigranti. Bio bi 

to znak uspješne integracije. I to prilično 

nevjerovatan. Doduše, imigranti 

i njihovi potomci su u međuvremenu 

toliko različiti kao cijela zemlja. Ipak, 

razotkrivanje NSU-terora i Sarrazinove 

debate su oživjeli osjećaj koji je bio skoro 

prebrođen – “mi u ovoj zemlji nismo 

poželjni”. 

Sociolog Heinz Bude je zapazio nešto 

slično i kod istočnih Nijemaca. Primjedbe 

poput onih od Edmunda Stoibera 

2002. da frustrirani istočni Nijemci ne 

smiju odlučivati na izborima, uprkos 

svim različitostima među njima, izazvale 

su kolektivnu solidarnost. Svejedno da li 

bio FDP-ovac, bivši uposlenik istočnonjemačke 

Tajne službe ili nezaposleni 

istočno-njemački nostalgičar, zajednički 

odbrambeni sistem poniženih istočnjaka 

je obiman i da se lahko aktivirati. Do 

danas se nijedna stranka osim Lijevih 

nije potrudila da se trajno etabilira kao 

stranka koja zastupa interese istočnih 

Nijemaca. 

Simbolika prije svega 

Stranke se bore za imigranstku 

podršku prije svega simbolikom, 

apstraktnim zahtijevanjem za boljom 

integracijom ili s kandidatima 

s migracijskim porijeklom. Nasuprot 

tome, rijetko se može vidjeti da političari 

pozivaju Nijemce da budu tolerantniji 

prema doseljenicima. Mnogi 

birači jednostavno više ne slušaju čim 

se spomene riječ rasizam, navodi jedan 

socijaldemokrat. 

SPD je ovu temu zanemarila, 

u uvjerenju da imigranti 

automatski njih biraju. 

No, to se promijenilo. 

Šef stranke Sigmar Gabriel 

je dvojno državljanstvo 

stavio kao izbornu temu, 

uprkos još uvijek bolnom 

sjećanju na kampanju protiv 

dvojnog državljanstva 

koju je pokrenula CDU 

u pokrajini Hessen 1999. 

godine. 

Kada je tema integracija 

u pitanju, ni socijaldemokrati 

ne žele nikakvu 

neograničenost. “Mi trebamo 

također i glasove 

od birača sa rasističkim 

stavovima”, rekao je član 

predsjedništva stranke 

na jednom sastanku prije 

nekoliko godina, što su 

mnogi potvrdili klimanjem glavom. 

Uprkos najnovijim pokušajima da 

pridobiju glasove među imigrantima, 

SPD-ove najefikasnije figure na 

tu temu su Thilo Sarrazin i Heinz 

Buschkowsky. 

Buschkowsky, gradnonačelnik 

berlinskog dijela grada Neuköllna 

nije kao Sarrazin. Njegova imigrantska 

kritika nije potkrijepljenja 

biologističkim glupostima. Njegova 

opsjednutost propustima imigranata 

čini ga herojem kod onih koji 

njemačke Turke svakako smatraju 

“greškom u državi”. SPD-ova integraciona 

politika među imigrantima 

ostavlja više utisaka nego što je vrh 

partije svjestan. 

Stranke se bore 

za imigrantsku 

podršku 

prije svega 

simbolikom, 

apstraktnim 

zahtijevanjem 

za boljom 

integracijom ili 

s kandidatima 

s migracijskim 

porijeklom. 

Nasuprot tome, 

rijetko se 

može vidjeti 

da političari 

pozivaju 

Nijemce 

da budu 

tolerantniji 

prema 

doseljenicima. 

“Iluzionisti integracije” 

Također ni kandidat za 

kancelera Peer Steinbrück na 

ovom području nije lijevo orijentiran. 

Pitanje da li islam 

pripada Njemačkoj on ne potvrđuje 

bezuvjetno. 2010. je 

branio Buschkowskog; ono što 

je on rekao nije pogrešno zato 

što se “besprijekorni svijet iluzionista 

koji su za integraciju kolidira 

sa omalovažavajućim govorima 

političke korektnosti”. 

Možda Gabriel i Steinbrück 

planiraju tokom izborne 

kampanje podjelu rada: 

Šef partije kao lijevi borac za 

multikulturalnu raznolikost, a 

Steinbruck s hinjskim stavovima 

desnog krila stranke. Tada 

bi SPD i Unija bili ponovo vrlo 

blizu. Iz straha od vlastitih birača 

zarobljenih u iluziji, oba okruženja bi 

bili obuhvaćena i “podmirena”; doseljenici 

i oni koji bi da ih otjeraju “do đavola”. 

Stranke će se uskoro morati odlučiti između 

dva tabora. Doduše, ako konfrontiraju 

svoje ksenofobične glasače, narodne stranke 

postaju ranjive. Na kraju bi desničarko-populističke 

stranke mogle uzeti glasove mnogih 

birača koji su se osjetili prevarenim. Ipak 

mnogo gore čak i od islamomrzaca u parlamentu 

bi bila predstava među doseljenicima 

da je demokratija u Njemačkoj rezervirana 

samo za autohtone stanovnike. 

Kenan Kolat, predsjednik turskog saveza 

Njemačke je nedavno rekao: “To je 

vrlo jednostavno. Na izbore treba da izađe 

više migranata nego desničara.” Na to 

zasigurno neće morati puno čekati. 


57

Zanimljivo 

Iz povijesti muslimana 

Kronika i događaj ogađaji 

Bivši muftija Islamske 

zjednice u Hrvatskoj Ševko 

Omerbašić napisao je 

odličnu knjigu “Povijest 

islama”. Iako je ova 

knjiga izdana davne 

1996. godine, ona je 

jedinstvena jer je jedina 

knjiga na jezicima našeg 

govornog područja koja 

kroz poglavlje kronika i 

događaji donosi veoma 

dragocjene podatke iz 

islamske povijesti. Zboga 

važnosti tih podataka 

odlučili smo u nekoliko 

narednih brojeva prenijeti 

najzanimljivije dijelove 

spomenute kronike i 

događaja iz Omerbašićeve 

knjige “Povijest islama” 

Pripremio: Almir Duvnjak 

48. godina Hidžre: Te godine 

halifa Muavijaibni Ebu 

Sufjan, r.a., oprema veliku 

pomorsku vojnu na Konstantinopol. 

Za vrijeme opsjedanja grada, islamsku 

vojsku pogađaju nevolje gladi, a 

potom izarazne bolesti kojedesetkuju 

redove vojnika. Među vojnicima bilo 

je i nekoliko poznatih iz redova ashaba, 

r.a., kao što su Ibni Abbas, Ibni 

Omer,Ebu Ejjub el-Ensari, r.a. 

Ove godine umire u Medini i 

unuk Muhammeda, a.s., Hasan ibni 

Ali, r.a., i to od posljedica trovanja. 

Otrovala ga je njegova žena Dža’ada 

bint Ešas. Prije smrti izrazio je želju 

da bude ukopan kod svog djeda Muhammeda, 

a.s., uz uvjet da ta njegova 

želja ne bude uzrokom smutnje i razdora 

među muslimanima. Njegov brat 

Husejn, r.a., traži dozvolu od Aiše, 

r.a., koja se suglasila. S time se složio 

inamjesnik Medine Seid ibni el-As, 

ali 

se nisu složili Mervan ibni el-Hakem i 

pleme Ummejje, pa je Husejn odustao 

od namjere da ga ukopa kod djeda, 

a.s. Dženazu mu je klanjao namjesnik 

Medine Seid ibni el-As, iako je Husejn 

to bez volje prihvatio. 

50. godina Hidžre: Ove godine 

Muavija ibni Ebu Sufjan, r.a., nastoji 

prenijeti minber iz A.s. džamije 

u Šam. Tog dana kada je minber bio 

rastavljan i spremljen za transport 

dogodila se pomrčina sunca, što su 

stanovnici Medine protumačili kao 

loš znak, otišli pred džamiju Muhammeda, 

a.s., protestirajući protiv 

odluke. Čuvši za pomrčinu i proteste 

stanovnika Medine, Muavija odustaje 

od odluke da minber prenese u Š am. 

Pored minbera tu je uz nju bio i štap 

Muhammeda, a.s., koji je držao prigodom 

hutbi. Pored Muavij 

e i Abdul 

Melik ibni Mervan je htjeo prenijeti 

minber u Šam ali je i on odustao zbog 

protesta stanovništva. 

Te godine Ukbe ibni 

Nafia, namjesnik Afrike, 

počinje graditi afričku 

prijestolnicu Kajrevan. 

Kada je Ukbe odabrao 

mjesto grada, savjetnici su 

mu govorili kako to mjesto 

nije podobno za izgradnju 

jer je puno hijena, zmija, 

škorpiona i drugih otrovnih 

gmazova. Ukbe je osobno 

otišao na mjesto budućeg 

grada i obratio se gmazovima 

riječima: “Gmazovi!, 

pred vama je vojska u kojoj 

je 70 ashaba Božijega Poslanika. Napustite 

ovo mjesto”. 

I zaista ubrzo potom nestalo je 

gmazova i divljači. Ukbe je prvo 

sagradio džamiju koja će biti pret- 

93. godina 

Hidžre: 

Islamska vojska 

osvaja Toledo. 

Tarik ibni Zijad 

ima čast prvi 

ući u ovaj grad 

na čelu svojih 

vojnika. 

vorena ujedno od najstarij 

ih islamskih 

sveučilišta na svijetu. 

Ove godine umire i Safijja Bint 

Hajj, r.a., supruga Muhammeda, a.s. 

Te godine umro je i Midladž ibni 

Amr es-Selemi, r.a., ashab Božijega 

Poslanika, a.s., koji je sve bitke osim 

Bedra proveo boreći se za islam. 

53. godina Hidžre: Te godine islamska 

vojska osvaja otok Rodos pod 

zapovjedništvom Dženada ibni Ebu 

Umejje el-Uzdija. 

54. godina Hidžre: Umro je 

Su’ban, oslobođeni rob Muhammeda, 

a.s. Te godine je umro i Usama 

ibni Zejd, vojskovođa koga je Muhammed, 

a.s., pred smrt odredio da 

vodi vojnu protiv kneževine Gassasine, 

gdje mu je otac poginuo u diplomatskoj 

misiji. Te iste godine umro 

je i Seid ibni Jerbua, r.a., ashab Božijega 

Poslanika, a.s., koji je doživio 

124godine života. Te godine umro je 

i Muharrem ibni Nevfel, dalji rođak 

Hazreti Hadidže, koji je na 

islam prešao po oslobađanju 

Mekke 10. godine po 

Hidžri. Umro je u 115. godini 

života. 

55. godina Hidžre: Te 

godine je umro El Erkam 

ibni el-Erkam el-Mahzumi, 

r.a. Kada je umro imao je 

80godina. 

58. godina Hidžre: 

Umrla je Aiša bint Ebu 

Bekr, r.a., supruga Muhammeda, 

a.s. Pored toga 

što je bila supruga Muhammeda, 

a.s., i kćer Ebu Bekra, r.a., 

bila je vrloobrazovana. 

65. godina Hidžre: Te godine u 

Irakuje vladala zaraza kuge. Naročito 

je intezitet zaraze bio jak u Basri, u 

kojojje nakonzaraze ostalo vrlomalo 

stanovnistva. Tadašnji namjesnik 

Ubejdullah ibni Muammer je 

također umro od kuge, kao i njegova 

majka. Toliko je svijeta umrlo da 

namjesnik Ubejdullah nije mogao 

naći nikoga tko bi mu majku odnio 

na groblje. 

74. godina Hidžre: Te se godine 

afrički namjesnik Hassan ibni 

Nu’man suočio s berberskim pitanjem 

u svoj njegovoj žestini. Nakon 

poginuća kralja Berbera Kesile, njihje 

okupila jedna žena po imenu Ka- 


58

hina u brdima iznad grada Orasa. 

Savjetnici Nu’mana predlažu vojni 

obračun, jer dok je te žene među 

Berberima neće biti mira. Nu’man 

šalje poruku halifi Abdul Meliku 

ibni Mervanu i traži dopuštenje uporabe 

vojske protiv Berbera. Halifa 

mu dopušta, ali Nu’manova vojska 

je potučena, a mnogo vojnika zarobljeno. 

Kahina ih sve oslobađa osim 

Halida ibni Zejda koga zadržava u 

zarobljeništvu. Nu’man piše tajno 

pismo Halidu ibni Zejdu i traži od 

njega da mu nekako dostavi u pismu 

podatke o slabim točkama berberske 

vojske. Ovaj mu u kruhu šalje 

pismo u kome mu iznosi slabe točke 

berberske vojske. Doznavši da islamska 

vojska ponovo dolazi, Kahina 

donosi odluku da svu ljetinu uništi 

kako ne bi bila na korist islamskoj 

vojsci. Imala je predosjećaj da neće 

dobiti ovu bitku i zato šalje Nu’manu 

svoju dvojicu sinova i Halid ibni Zejda 

s njima da zatraže utočište, a ona 

ostaje svojskom da sebori protiv muslimana. 

Poraženi u ovoj bitki Berberi 

traže mir. Nu’man prihvata pod uvjetom 

da 12.000 Berbera regrutira u 

svoju vojsku, na što ovi pristaju. Od te 

bitke islamizacija Berbera 

će biti ubrzana. Između 

ovih vojnika izrasti će vrsne 

vojskovođe kao što je Tarik 

ibni Zijad i drugi. 

76. godina Hidžre: Te 

godine Abdul Melik ibni 

Mervan potpisuje zakon o 

tiskanju (kovanju) zlatnog 

dinara i dirhema. Bilo je 

to drugi puta u povijesti 

islama, nakon kovanja 

zlatnog novca iz vremena 

drugog halife Omera Ibnul 

Hattaba, r.a. 

Prije Abdul Melika 

za vrijeme Hadždžadža 

kovan je zlatni novac na 

kome je pisalo KUL HU- 

VALLAHU EHAD. Potez 

ovog namjesnika je osuđen 

jer je po mišljenju mnogih 

nedolično da se na novcu 

nalaze riječi Kur’ana. U 

djelu pod nazivom “Islamski novac” 

kažesedaje H.Omerbioprviislamski 

vladar koji je po uzoru na Kisru dao 

kovati novac, stim štomu jedao utisnuti 

islamsku sintagmu LA ILAHE 

ILLELLAH, EL HAMDU LIL- 

80. godina 

Hidžre: Mekku 

i okolinu, 

najsušniji 

kraj Arapskog 

poluotoka, 

zahvatila 

su velika 

nevremena, a 

potom i poplave 

i to upravo 

za vrijeme 

hadžskih 

obreda u 

mjesecu zilhidždžetu.Voda 

je prodrla u 

unutrašnjost 

Ka’be, 

porušila dosta 

građevina u 

Mekki. 

LAHI i MUHAMMED 

RESULULLAH. Za vri- 

jeme halife Osmana, r.a., 

kovana je mala količina 

novca na komu je pisalo 

ALLAHU EKBER. Halifa 

Muavija, r.a., je dao kovati 

novac s likom ratnika koji 

je isukao sablju. Prvi koji 

je dao kovati okruglinovac 

DIRHEM bio je Abdullah 

ibni Zubejr, r.a., a na komu 

je pisalo MUHAMMED 

RESULULLAH. 

79. godina Hidžre: U 

ovoj godini pokrajinu Šam 

je zahvatilastrahovita zaraza 

kuge. Bila je tako masovna 

dajeprijetila pomorom 

svog pućanstva. Stoga su 

svi vojni pohodi prema Bizantu 

obustavljeni. I u Bizantu 

je te godine vladala 

epidemija ove zaraze. 

80. godina Hidžre: Mekku i 

okolinu, najsušniji kraj Arapskog poluotoka 

zahvatila su velika nevremena, 

a potom i poplave i to upravo 

za vrijeme hadžskih obreda u 

mjesecu zil-hidždžetu.Voda je pro- 


59

drla u unutrašnjost Ka’be, 

porušila dosta građevina u 

Mekki. Zbog poplave ovaje 

godina prozvana AMUL- 

DžEHAF. Podaci govore 

da je u ovoj poplavi stradalo 

mnoštvo naroda i oko 

tisuću deva. TegodineBasru 

je zahvatila epidemijakuge. 

Prema podacima kroničara 

zaraza je bila tako snažna 

da je umrlo oko 170.000 

stanovnika Basre i okolice. 

Enes ibni Malik je u ovoj 

zarazi izgubio svu familiju, 

njih oko 70. Kroničari 

bilježe da je kuga došla nenadano, 

brzo se proširila, 

neostavljajući vlastima priliku 

da je spriječe. Koli ko je 

bila strašna govori ipodatak 

da se za vrijeme džuma-namaza petkom 

u džamiji našlo samo sedmoro 

ljudi, u kojoj je inače u obična vremena 

klanjalo i po četerdeset tisuća 

ljudi. Ova kuga jenaročito usmrćivala 

momke idjevojke. 

88. godina Hidžre: Te godine 

halifa a El-Velid daje nalog namjesni- 

ku Medine Omeru ibni Abdul Azizu 

da počne s proširenjem džamije 

Božijega Poslanika. Naložio mu je da 

sve odaje supruga Muhammeda, a.s., 

pripoji džamiji, da vlasnicima kuća i 

zemljišta isplati dobru nadoknadu. 

94. godina 

Hidžre: U 

proljeće te 

godine islamski 

vojskovođa 

Abbas ibni 

el-Velid s 

vojskom 

prodire 

duboko u 

Bizant i osvaja 

Antakiju. Te 

godine u Šamu 

se od silnog 

potresa tresla 

zemlja punih 

40 dana. Prvi 

su potresi bili 

katastrofalni. 

Velid je izvjestio i bizantskog 

cara o svojim namjerama 

proširenja džamije, našto 

mu ovaj šalje svoj poklon 

od tisuću miskala zlata i 

stotinu vrsnih majstora kao 

svoju ispomoć. Te godine 

Mekku i okolicu je pogodila 

velika suša, pa su i hadžije 

bile u opasnosti. Te godine 

je umro Abdullah ibni Jasir 

el-Mazani, koji je upamtio 

dvije kible u džamiji na Kubi. 

Neki ga nazivaju i ashabom 

iako je bio dijete za vrijeme 

Božijega Poslanika, a.s. 

90. godina Hidžre: U 

toj godini je umro Enes 

ibni Malik el-Ensari, r.a., 

čija je sva obitelj stradala 

u u epidemiji kuge. Kada je 

umro imao je 106godina. 

92. godina Hidžre: U mjesecu 

ramazanu te godine Tarik ibni Zijad 

se iskrcava na španjolsku obalu i 

počinje osvajanje ove zemlje. Dvanaest 

tisuća Berbera i Arapa s Tarikom 

na čelu lahko osvaja španjolsko tlo. 

Tamošnji kralj Roderik bezuspješno 

pokušava a zaustaviti napredovanje Ber- 

bera. Pogibijom Roderika, Španjolska 

gubi nadu da zaustavi prodor Arapa. 

Te iste godine islamska vojska osvaja 

Sardiniju koja spada u red najvećih 

otoka u Sredozemnom moru. 

93. godina Hidžre: Islamska vojska 

osvaja Toledo. Tarik ibni Zijad 

ima čast prvi ući u ovaj grad na čelu 

svojih vojnika. 

94. godina Hidžre: U proljeće 

te godine islamski vojskovođa Abbas 

ibni el-Velid s vojskom prodire 

duboko u Bizant i osvaja Antakiju. 

Te godine u Šamu se od silnog potresa 

tresla zemlja punih 40 dana. Prvi 

su potresi bili katastrofalni. U njima 

je porušeno mnogo kuća, a drugi 

manjeg inteziteta su samo dovršili 

načeto. 

97. godina Hidžre: U proljeće 

halifa Sulejman ibni Abdul Melik 

s vojskom napada Konstatinopol. 

Njegov sin Davud, zapovjednik jedne 

od jedinica, osvaja utvrde u Saifi. 

Ove godine umro je Musa ibni Nusajr 

čovjek pod čijom vlašću je počelo 

os vajanje Španjolske. Smrt ga je zatekla 

na putu u Mekku gdje se trebao 

susresti s halifom Sulejmanom ibni 

Abdul Melikom. Njegova je smrt tajnovita. 

Mnogi tvrde da je smijenjen 

s položaja namjesnika sjeverne Afrike 

i Španjolske, a zatim protjeran 

u rodno selo u blizini Medine i tamo 

umro od gladi. Te godine umro je 

Kajs ibni Ebu Hazim el-Bahli, koji je 

prigodom smrti imao više od stotinu 

godina. Bio je došao kod Muhammeda, 

a.s., da primi islam od njega ali 

je isti dan Muhammed, a.s., umro. 


60

Iz arhiva 

Mustafa Pruščak (I dio) 

Prvi Bošnjak na El-Azharu 

Postavlja se pitanje: Kada 

je došao prvi student iz 

zemlje Bosne na čuveni 

El-Azhar univezitet? Da li 

u fatimijskom dobu, kada 

bijaše veliki broj Sakaliba, 

tj. Slavena, na vojnim i 

dvorskim položajima? Ili 

u vrijeme Memluka, kada 

je historija zabilježila 

prisustvo određenih 

Bošnjaka sa njihovim 

ličnim imenima? Ili 

možda pak u osmanskom 

razdoblju kada bijaše 

bosanski narod na 

vrhuncu službovanja 

islamu? Tada se u Kairo 

zaputio veliki broj 

obrazovanih Bošnjaka, 

uglavnom u potrazi za 

korisnim znanjem ili 

podučavanjem. 

Piše: Jusuf Džafić 

Glasoviti Univezitet El- 

Azhar je od samih početaka 

bio svjetiljka i 

svjetlost znanja. U njemu su podučavali 

ili učili brojni čuveni učenjaci, 

između kojih su: Ibn Tejmijje, 

Ibn Hadžer, El-Džeberti, El-Hureši, 

Ed-Dusuki i dr. Stoga, sasvim 

je prirodno da među njegovim studentima 

bude izvjestan broj Bošnjaka, 

odnosno starosjedilačkog 

stanovništva Bosne. To ne treba da 

čudi i iznenađuje, posebno ako uzmemo 

u obzir da je osnivač Kaira 

i Univeziteta El-Azhar po porijeklu 

Bošnjak – Dževher Sicilijanac 

(Es-Sikilli), koji ih je osnovao 969. 

godine. 

Postavlja se pitanje: Kada je došao 

prvi student iz zemlje Bosne na 

čuveni El-Azhar univezitet? Da li 

u fatimijskom dobu, kada bijaše 

veliki broj Sakaliba, tj. Slavena, na 

vojnim i dvorskim položajima? Ili 

u vrijeme Memluka, kada je historija 

zabilježila prisustvo određenih 

Bošnjaka sa njihovim ličnim imenima? 

Ili možda pak u osmanskom 

razdoblju kada bijaše bosanski narod 

na vrhuncu službovanja 

islamu? Tada se u 

Kairo zaputio veliki broj 

obrazovanih Bošnjaka, 

uglavnom u potrazi za korisnim 

znanjem ili podučavanjem. 

Među njim su, 

glede njihovog nadnevka 

(datuma) smrti i vremena 

boravka u Egiptu i 

njegovoj jg jp prijestolnici Kairu: 

Ali Širi Hercegović 

(Hersekzade) (? – 1528); 

šejh Ibrahim Bošnjak 

(El-Busnevi) Er-Rumi 

el-Hanefi sin Timurhana 

sin Hamze sin Muhameda, 

poznat kao Kazaz 

(?- 1617); Abdullah-efendija 

Bošnjak (El-Busnevi) 

el-Bajrami (1584-1644); 

Mevla Bedruddin-efendija 

Mahmut (Mahmud) 

(?-1658); Šaban-efendija 

Bošnjak (El-Busnevi) sin 

Velijjuddina (?-1659); Zekerijja 

sin Husejna Katira, 

Bošnjak (El-Busnevi) porijeklom 

(?-1662); Derviš 

Bošnjak Sulejmanović (el- 

Busnevi sin Sulejmana), 

pjesničkog imena Mezaki 

(?- 1676); Mustafa-efendija 

sin Mehmed-efendije 

(Muhammed-efendi), nazvan 

Bekiri-zade (?-1685); Hasan 

Nazmi-dede Bošnjak Alić (El-Busnevi 

sin Alije) el-Rumi el-Mevlevi 

(?-1686 ili 1713), poznat i kao Nazmi 

Mevla, Talebi-dede; Mehmed 

(Muhammed) Muhtešim Bošnjak 

Šabanović (El-Busnevi Šaban-zade 

sin Hurema (?-1694); Ahmed 

Mostarac (El-Mustari), pjesničkog 

imena Rušdi Sahhaf (1637-1699); 

Mustafa Bošnjak Ejubović Mostarac 

(El-Busnevi Ejjubi-zade el-Mustari) 

el-Hanefi sin Jusufa sin Murata 

(Murad), poznat kao šejh Jujo 

Mustafa 

Pruščak je 

dosegnuo sami 

vrhunac glede 

tradicionalnih 

i racionalnih 

znanosti. Stoga, 

ne treba da čudi 

da je napisao, 

koliko je nama 

poznato, 

sedam knjiga 

iz islamskog 

vjerozakona 

(fikha), hadisa 

(poslaničke 

tradicije), 

teologije 

(akaida), 

politologije, 

teorije 

ratovanja, 

etike (ahlaka) 

milosrđa i 

sažaljenja, 

socijalne 

ekologije, 

alkoholne 

ovisnosti. 

(1651-1707); Hamid-efendija Bejazić 

(Bejadi-zade) sin Ahmed-efendije 

Bejazić (Bejadi-zade) (?-1720); 

Abdulvehhab-efendija Bošnjak Sarajlija 

(El-Busnevi, Es-Sarai) sin 

Hasana, poznat kao Bošnjak-efendija 

(Bušnak-efendi) (?-1791); Alija 

Bošnjak Jusufović (El-Busnevi sin 

Jusufa) (XVII st.); Ibrahim 

Muslihuddin Bošnjak 

(El-Busnevi) (XVII 

st.); Husejn Bošnjak Ibrahimović 

(El-Busnevi sin 

Ibrahima) (XVIII st.); 

Ahmed Bošnjak (El-Busnevi) 

(XVIII st.) i dr. 

Bilo kako bilo, prema 

historijskim izvorima, 

prvi Bošnjak, koji 

je došao na prosvjećeni 

El-Azhar univerzitet 

u Kairu, želeći znanje, 

upravo je Hadži Mustafaefendija 

Donjevakufljanin 

Pruščak Bošnjak sin 

Mehmeda sin Ahmeda sin 

Alije (El-Hadždž Mustafa-efendi 

ibn Muhammed 

ibn Ahmed ibn Alija En- 

Nev’abadi El-Akhisari El- 

Busnevi), jedan od vodećih 

bosanskih učenjaka. 

Životopis 

Rijetke podrobnosti 

života Mustafe Pruščaka 

su poznate. I ono što 

je došlo do nas, većinom 

je zasnovano na pretpostavkama. 

Rođen je krajem 

XVII stoljeća ili početkom 

XVIII stoljeća u 

Akhisaru, gradu u središtu Bosne, 

danas poznatom kao Prusac, ili je 

rođen u Nevabadu, gradu koji se 

danas zove Donji Vakuf, a bijaše 

tada kasaba. Nalazi se 4 kilometra 

udaljen od Akhisara.1 Najverovatnije, 

medresu je završio u svom 

rodnom mjestu. Onda se možda 

zaputio u Istanbul gdje je učio 

pred njegovim šejhovima, ili otišao 

izravno u Kairo. U Kairu se značajno 

posvetio izučavanju nauka. 

Učio je pred velikim učenjacima 

metropole, posebno pred učenja- 


61

cima znamenitog El-Azhara i učiteljima 

Skender-pašine (Iskender) 

medrese. Nakon što je upotpunio 

dostatne studije i čvsto usavršio nauke, 

njegov plemeniti profesor Mustafa 

el-Erzen er-Rumi el-Uskudari 

mu je dao idžazetnamu (diplomu) 

iz raznih nauka: hadis (poslanička 

tradicija), pravo (fikh), metodologija 

prava (usuli-fikh), tefsir (hermeneutika 

Kur›ana), kiraet (učenje 

Kur›ana), teologija (akaid), sintaksa 

i morfologija arapskog jezika, retorika, 

stilistika, poezija, te druge 

tradicionalne i racionalne nauke. 

U nastavku donosimo izbor iz ove 

veoma značajne diplome (idžazetname) 

2 : 

Hvala Allahu, Gospodaru 

svjetova, hvalom roba koji Mu 

je potpuno privržen i čije se suze 

kajanja izlijevaju u svijetu onih 

koji su osvjedočili Božije prisustvo 

(šuhuda) 3 ...Slušao je preda mnom 

naš savršeni mula, učenjak, 

praktičar...Mustafa sin Mehmeda 

Bošnjak Pruščak Donjevakufljanin 

(Mustafa ibn Muhammed el- 

Busnevi el-Akhisari en-Nev›abadi), 

hadis prenesen s predajnim lancima 

po prioritetu. Zatim je od mene 

zatražio da mu dozvolim 

njegovo prenošenje (dam 

idžazetnamu za to), ali 

prenošenje i ostalog (što je 

slušao preda mnom), te sam 

klanjao istiharu i dozvolio 

mu da to prenosi (dao mu 

idžazetnamu)... Ovo je 

napisao siromah, koji traži 

oprost svoga Gospodara, 

Mustafa el-Erzen er-Rumi 

el-Uskudari, osmog dana 

zul-hidždžeta, 1333. 

godine. 4 

Potom se Mustafa 

Pruščak vraća u rodno 

mjesto sa širokim iskustvom 

i blistavim naukama. 

U Akhisaru, mjestu 

svog rođenja, obnašao je 

funkciju muftije, kako 

kaže Safvet Bašagić. Hazim 

Šabanović smatra da 

je također bio postavljen za profesora 

na univerzitetu u Akhisaru, 

univerzitetu koji je osnovao veliki 

alim Hasan Pruščak krajem XVI 

stoljeća, pored desetina drugih hajrata, 

u Nevabadu (već spomenut). 5 

Ovo možemo zaključiti na temelju 

njegove izjave da je napisao jednu 

Rođen je 

krajem XVII 

stoljeća ili 

početkom 

XVIII stoljeća u 

Akhisaru, gradu 

u središtu 

Bosne, danas 

poznatom 

kao Prusac, 

ili je rođen 

u Nevabadu, 

gradu koji se 

danas zove 

Donji Vakuf, 

a bijaše tada 

kasaba. Nalazi 

se 4 kilometra 

udaljen od 

Akhisara. 

od svojih knjiga na osnovu 

zahtjeva jednog svog 

učenika .6 

Mustafa Pruščak je 

1135. hidžretske godine 

(1723. god. n.e.) obavio 

hadždž i posjetio džamiju 

Božijeg Poslanika, s.a.v.s. 

Najvjerovatnije da je iskoristio 

jedinstvenu priliku, 

koja mu se pružila za vrijeme 

hadžskih obreda i posjete 

Poslanikoj džamiji, 

pa je prisustvovao predavanjima 

šejhova dva časna 

Hrama. 

Plemeniti i visoko cijenjeni 

Mustafa-efendija 

Pruščak je umro 1755. godine 

(1169. h.g.) u Akhisaru. 

Tokom njegovog dunjalučkog 

života pratio ga je 

pozitivan i dobar glas. Važio 

je za pobožnog i veoma obrazovanog 

učenjaka (alima), kako navodi 

Safveg-beg Bašagić u svojim djelima, 

govoreći o bošnjačkim predvodnicima 

učenjaka, pjesnika i službenika. 

Historičari se slažu da je Mustafa 

Pruščak preselio u Akhisaru, 

ali nije im poznato gdje se nalazi 


62

njegov kabur. Muharem 

Omerdić je, prilikom govora 

o njegovoj smrti, kazao 

da, s obzirom da je po 

svoj prilici umro u Pruscu, 

onda se njegov kabur 

nalazi u mezarju kod ruševina 

džamije na brdu 

Geče, budući da ondje 

ima nekoliko nišana bez 

tariha. 7 

Knjige (I dio) 

Mustafa Pruščak je 

dosegnuo sami vrhunac 

glede tradicionalnih i 

racionalnih znanosti. 

Stoga, ne treba da čudi da 

je napisao, koliko je nama 

poznato, sedam knjiga 

iz islamskog vjerozakona (fikha), 

hadisa (poslaničke tradicije), teologije 

(akaida), politologije, teorije 

ratovanja, etike (ahlaka) milosrđa i 

sažaljenja, socijalne ekologije, alkoholne 

ovisnosti. Većinu svojih knjiga 

je napisao između 1738. i 1742. 

godine, izim Tebšir el-guzat koju je 

napisao 1737. godine. 8 Sva njegova 

Bilo kako 

bilo, prema 

historijskim 

izvorima, prvi 

Bošnjak, koji 

je došao na 

prosvijećeni El- 

Azhar univerzitet 

u Kairu, želeći 

znanje, upravo 

je Hadži 

Mustafa-efendija 

Donjevakufljanin 

Pruščak Bošnjak 

sin Mehmeda sin 

Ahmeda sin Alije, 

jedan od vodećih 

bosanskih 

učenjaka. 

djela su na arapskom jeziku. 

Glede vrste, glavnina 

djela spada u poslanice. 

Osvrnut ćemo se kratko 

na njegove knjige: 

- Risale fi hukm elkahva 

ve ed-duhan ve elešrube 

(Poslanica o propisu 

kahve, duhana i pića). 9 

Poslanicu je na bosanski 

jezik prevela Nevenka 

Kostić 1974. godine. 

- Er-Radi li el-murtedi 

(Zadovoljstvo onome 

ko hoće zadovoljstvo). 10 

Komenatar na djelo iz 

hadisa El-Hadi li elmuhtedi 

(Uputa onomo ko 

želi uputu) Muhammeda 

ibn Hasana el-Magribija 

et-Tilimsanija. 

- Risale fi er-rahme ve eš-šefaka 

ala el-halk (Poslanica o milosrđu 

i sažaljenju j spram stvorenja). ) 

11 Na 

bosanski ju je preveo Nijaz Šukrić 

1987. godine. 

- Risale fi fedail el-džemaa 

(Poslanica o vrlinama džemata). 12 

Preveo Muharem Omerdić 1987. 

godine. 

IZVORI: 

1. Inače, oko ubiciranja Nevabada 

postoji dosta nedoumica iz kojih proizilazi 

veliko razilaženje. Mi smo uzeli mišljenje 

koje smatra da je Nevabad ustvari Donji 

Vakuf. Sličnog je mišljenja i Muhammed 

Arnaut (Mehmed Handžić, Dževher el-esna 

fi teradžim el-ulema’ ve eš-šuara’ el-busna, 

Muessese džaize Abdulaziz Suud el-Babtin li 

ibda’ eš-šuara’, Kuvajt, 2010, str. 88). (o.p.) 

2. Zahvaljujemo se prof. dr. Safvetu 

Haliloviću na uputama i savjetima bez kojih 

ne bismo uspjeli da kvalitetno prevedemo sa 

arapskog jezika ovaj ekscerpt iz Pruščakove 

diplome. (o.p.) 

3. Ovdje se radi o stepenu posebnog (o) 

svjedočenja Božijeg prisustva. (o.p.) 

4. Kasim Dobrača, Katalog arapskih, 

turskih i perzijskih rukopisa, Starješinstvo Islamske 

vjerske zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu, 

Sarajevo, 1963, vol. I, str. 325. 

5. Bez ikakve sumnje obrazovanje koje 

se nudilo u Nevabadu bilo je visokoškolskog 

nivoa. Što se tiče naziva univerzitet, poznato 

je da i većina evropskih univerziteta nije u 

samom početku svoga postojanja rabila ime 

univerzitet. To i ne treba da čudi, budući da 

je termin univerzitet prvi put upotrijebljen 

u XIV stoljeća, a sve do modernog doba 

nije se na globalnom nivou upotrebljavao u 

današnjem značenju. (o.p.) 

6. Hazim Šabanović, Književnost Muslimana 

BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, 

Sarajevo, 1973, str. 470-471. 

7. Muharem Omerdić, Traktat o vrlinama 

džemata hadži-Mustafe Pruščaka, Anali Gazi 

Husrev-begove biblioteke, 13-14/1987, str. 69. 

8. Postojalo je razilaženje kad je Pruščak 

napisao Tebšir el-guzat. No, najispravnije je 

da je djelo napisao 1738. godine, odnosno 

1150. godine po Hidžri. (o.p.) 

9. Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija 

rata, etika milosrđa i toksikomanija, prema 

silabusu prof. Esada Zgodića 2009, http:// 

www.scribd.com/doc/66202212/14/MUS- 

TAFA-PRU%C5%A0%C4%8CAK-Teorija-rata-etika-milosr%C4%91a-i-toksikomanija 

(20.2.2013, 22:38), str. 20-21; 

Nevenka Krstić, Mustafa ibn Muhammad 

Al-Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi, duvanu 

i pićima, Prilozi za orijentalnu filologiju, 

20-21/1974, str. 71-107. 

10. Omer Nakičević, Muhaddis Mustafa 

Pruščak, Anali Gazi Husrev-begove bilblioteke, 

11-12/1985, str. 7-14. 

11. Esad Zgodić, Mustafa Pruščak. Teorija 

rata, etika milosrđa i toksikomanija, prema 

silabusu prof. Esada Zgodića 2009, http:// 

www.scribd.com/doc/66202212/14/MUS- 

TAFA-PRU%C5%A0%C4%8CAK-Teorija-rata-etika-milosr%C4%91a-i-toksikomanija 

(20.2.2013, 22:38), str. 20; Nijaz 

Šukrić, Etika milosrđa ili Traktat o samilosti i 

sažaljenju spram živih stvorenja od h. Mustafe 

sina Muhammeda Pruščaka (?-1169/1756), 

Zbornik radova Islamskog teološkog fakulteta 

u Sarajevu, 1987, sv. 2, str. 155-204; Hazim 

Šabanović, Književnost Muslimana BiH 

na orijentalnim jezicima, str. 475-476. 

12. Muharem Omerdić, Traktat o vrlinama 

džemata hadži-Mustafe Pruščaka, 

Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 13- 

14/1987, str. 68-84. 


63

No comment 

Lopovi u Srbiji ukrali zgradu! 

Za dvije godine lopovi su srušili i odnijeli 

objekte šabačkog Autosaobraćajnog 

preduzeća “Sedmi juli”. 

Na mjestu zgrada koje su se prostirale 

na oko četiri hektara, sada su samo ruševine. 

Policija je privela 70 osoba koje 

su čak i preko dana rušili i odnosili 

objekte, ali niko nije zadržan u zatvoru. 

Avaz, 30. april 2013. 

Srbijanac u mjesec dana 

2.000 puta nazvao, vrijeđao 

i prijetio policiji 

Četrdesetosmogodišnjak inicijala 

D.N. iz Jagodine priveden je zbog vrijeđanja 

i prijetnji upućenih službenim 

licima, a u toku prošlog mjeseca oko 

dvije hiljade puta ili dnevno u prosjeku 

64 puta zvao je, vrijeđao, psovao, a 

u nekim slučajevima i prijetio policiji. 

Oslobođenje, 20. april 2013. 

Dovešću vehabije da ti 

siluju ženu i djecu 

Kako je Mate Šimić prijetio komesaru 

MUP-a ZHK: Skinuću glavu tebi, ženi 

djeci. Silovat ću ti ženu, dovešću vehabije 

da to urade a ti ćeš sve to gledati. 

Oslobođenje, 21. april 2013. 

Kakanj: Muž ženu udario 

autom pa je zaklao na ulici! 

A. M iz Kaknja počinio je stravičan 

zločin, usmrtivši brutalno, pred očima 

više svjedoka, svoju suprugu. A. M., 

koji se nakon gubitka posla u jednoj 

zaštitarskoj agenciji zaposlio kao prodavač 

u trgovini mješovite robe u rodnom 

selu Dumanac, nesrećnu ženu je, 

dok se pješačkom stazom kretala prema 

gradu, u pokušaju da je ubije, udario 

vozilom. Nakon što je Nasiha, koja 

je sa Amelom bila šest godina u braku, 

preživjela njegov prvi napad, krvoločni 

Marušić parkirao je golf, izašao, a onda 

na zaprepaštenje iznenađenih prolaznika 

potegao nož kojim je zaklao majku 

svoga petogodišnjeg djeteta! Zločin se 

dogodio u Ulici 311. brigade, na ulazu 

u grad, nedaleko od autobuske stanice. 

Nezavisne novine 23. april 2013. 

Gradonačelnik Vranja u 

Rusiji ukrao konjak! 

Zoran Antić zdipio konjak sa svečanog 

prijema, ali mu je flaša iskliznula ispod 

sakoa i razbila se u paramparčad. 

Kurir, 26. april 2013. 

Svjedočenje j prostitutke 

iz Žepča: Inspektoru CJB 

Banjaluka, morala plaćati 

dnevni reket kako je ne bi tukao 

Adisa Šišić, prostitutka iz Žepča, izjavila 

je u banjalučkom Osnovnom sudu 

da je Ognjenu Kosu, inspektoru CJB 

Banjaluka, morala plaćati dnevni reket 

kako je ne bi tukao. Šišićeva je u 

šokantnom svjedočenju ispričala da je 

Kosu tako plaćala 100 KM dnevno i 

ako ne bi imala novac, dobila bi batine. 

Poskok.info, 25. april 2013. 

Nastavniku - dileru čupali nokte, 

pa ga ubili hicem u potiljak 

Srećka Ćirića (49), nastavnika fizičkog i karate 

instruktora, koji je ubijen u Ulici Rahele 

Ferari u Padinskoj Skeli, ubice su prije zločina 

mučile. Ćirićevo tijelo su prekjuče u šumi 

pronašle komšije u blizini kuće u kojoj je 

živio, a policija je po dolasku ustanovila da 

je ubijen hicem u potiljak. Na lijevoj šaci bili 

su vidljivi tragovi krvi, a kasnije je utvrđeno 

da su mu napadači iščupali nokte. Zato se i 

pretpostavlja p da je ubica prethodno mučio 

Ćirića, a potom ispalio hitac u njega. 

Blic, 25. april 2013. 

Saudijac umro u 120. 

godini, ima 98-godišnjeg 

sina i 446 potomaka 

Vremešni šeik Awad je umro u svojoj kući 

u selu Al Badadha, a prije smrti nije imao 

nikakvih zdravstvenih problema. Vođa 

plemena je bio gotovo cijeli svoj život. 

Iza sebe je ostavio 24 sina i kćerke koje 

je dobio sa različitim ženama, uključujući 

i najstarijeg sina kojem je 98 godina, 

kao i najmlađeg sina koji ima 22 godine. 

Njegov najstariji unuk ima 65 godina. 

Klix, 24. april 2013. 

Padao crijep a nigdje 

daška vjetra 

Nevjerovatan događaj zbio se u selu 

Gornji Kamengrad kod Sanskog Mosta 

kada je u toku sunčanog i lijepog dana na 

neobjašnjiv način popadao crijep s pomoćne 

zgrade vlasnika Ibrahima Krupića. 

Uništeno je više od 100 crepova! 

Avaz, 28. april 2013. 

Krao pršute i dijelio siromašnima 

Franko Pincan, sitni lopov i varalica, 

“očarao” je mještane sela Bašići kod 

Pazina jer je po Istri mjesecima krao 

pršute, motorne testere i gorivo i dijelio 

ih svojim susjedima. 

Jutarnji list, 28. april 2013. 

Bilbija nam je psovao 

balijsku majku, u Banja 

Luci kao da je još rat 

Gostujući u show biz emisiji NTV Hayat 

Eldin Adilović iznio je teške i oštre kritike 

na račun nekadašnjeg kapitena mlade 

reprezentacije Bosne i Hercegovine 

Nemanje Bilbije. “Naš igrač, reprezentativac, 

koji nosi grb Bosne i Hercegovine 

Nemanja Bilbija psuje igračima balijsku 

majku na terenu, ružno je gledati utakmicu 

kada igramo u Banja Luci, sami povici 

sa tribina tipa ‘balije’, ‘turci’, ‘ubij, zakolji 

da balija ne postoji’ upućeni nama igračima 

su u više navrata prošli nekažnjeno od 

strane saveza i nadležnih institucija”. 

SN, 29. april 2013. 

Trojica mladića izudarali 

vozača u Sarajevu, htjeli 

voziti trolejbus! 

Tri nepoznate osobe napale su jučer vozača 

trolejbusa Š.S. (56 godina) koji je vozio na 

liniji 107 Dobrinja-Jezero. Vozač je prilikom 

polaska sa okretnice Jezero uočio da 

tri osobe trče prema trolejbusu te ih je sačekao 

i primio u vozilo, smatrajući da su 

putnici. Nepoznate osobe su odmah po 

ulasku u vozilo vozača počeli verbalno i fizički 

maltretirati. Govorili su mu da izađe 

iz vozila kako bi oni vozili te ga pesnicama 

udarali u predjelu glave i grudnog koša sve 

dok vozač nije izgubio svijest. 

Depo, 29. april 2013. 


64

Nauka 

Politika štednje šteti zdravlju 

Politika strogih mjera štednje 

ima razarajući učinak na 

zdravlje ljudi u Europi i Sjevernoj 

Americi, povećava stope samoubistava, 

depresiju, pospješuje zarazne 

bolesti te sužava pristup lijekovima 

i medicinskoj skrbi, pokazuje novo 

istraživanje. Istraživači upozoravaju 

na više od 10.000 samoubistava 

i do milion slučajeva depresije koju 

prate mjere štednje širom Europe i 

Sjeverne Amerike. 

Pripremio: Saladin Kovačević 

Roditelji daju djeci 

pogrešne lijekove 

Prema istraživanju, brojni roditelji 

daju djeci mlađoj od četiri 

godine lijekove protiv kašlja ili prehlade 

koje djeca ne bi smjela koristiti, 

a oko 25 posto roditelja daje im 

lijekove za smirivanje nenormalnog 

nakupljanja krvi u organima i tkivima. 

Upotreba lijekova protiv kašlja 

i prehlade može kod djece izazvati 

mamurluk, sporo i plitko disanje, 

alergijske reakcije, halucinacije, zatvor 

crijeva, grčeve... 

Poboljšajte pamćenje stiskanjem šaka 

Pamćenje se jednostavno može 

poboljšati stiskanjem šaka, tvrde 

američki psiholozi. Stisnuta desna 

šaka na 90 sekundi pomaže u formiranju 

memorije, a isti pokret lijevom 

šakom pomaže u njezinu prizivanju, 

kažu naučnici. Oni tvrde da stiskanje 

šaka aktivira posebne regije u mozgu 

koje su povezane s procesuiranjem 

pamćenja. U procesu pamćenja koriste 

se obje moždane regije, lijeva za 

pohranu informacije, a desna za njezino 

aktiviranje. 

Bogat izvor korisnih 

sastojaka u borbi protiv 

bolesti 

J 

agoda, pored lijepog izgleda 

i odličnog ukusa, može se 

pohvaliti čitavim nizom hranljivih 

sastojaka. Plod jagode je izvor 

sastojaka koji omogućuju pravilan 

rast i razvoj djece i koji ubrzavaju 

oporavak od bolesti. Mnoga istraživanja 

upućuju na to da su ovi 

aromatični plodovi izvor korisnih 

sastojaka u borbi protiv raka, kardiovaskularnih 

bolesti, slabljenja 

imunološkog sistema i neuroloških 

poremećaja. 

Jezgro Zemlje znatno toplije nego što se smatralo 

Novi eksperiment pokazao je 

da je jezgro Zemlje toplije 

nego što se smatralo posljednjih 20 

godina. Novije tehnike su omogućile 

stručnjacima da odrede da je temperatura 

Zemljine jezgre 6.000 stepeni 

Celzijusa, što je za oko 1.000 stepeni 

toplije nego što se ranije smatralo. 


65

ISSN-2233-0917

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?