Download ePaper

Poštovani čitatelji!

DruÅ¡tvo - Saff.ba DruÅ¡tvo - Saff.ba

from saff.ba More from this publisher

30.08.2015 Views

Page 2 and 3: Poštovani čitatelji! Ovim putem v
Page 5 and 6: Uvodnik Gazija i dizdar časti Od s
Page 7 and 8: nismo ni svjesni? U slučaju poziti
Page 9 and 10: Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa Dešavanj
Page 11 and 12: 48. KUDRAJEVC Evgenij VALERJEVIČ 2
Page 13 and 14: Tuzlanski korak sa vremenom Cijela
Page 15 and 16: jom uobičajenog mjesta stanovanja
Page 17 and 18: kod ostalih se treba pisati “...n
Page 19 and 20: znaju oni koji štite te objekte, i
Page 21 and 22: Intervju Sejfudin Tokić, predsjedn
Page 23 and 24: like i Bošnjake muslimane iz Bosne
Page 25 and 26: U Bosni živi tri naroda - Bošnjac
Page 27 and 28: ju znaci buđenja, koji je kroz ‘
Page 29 and 30: medrese koju je završio, muhaffiza
Page 31 and 32: Ne školuju djecu jer nemaju para -
Page 33 and 34: Spahić Jasmin osim s UG “Putevi
Page 35 and 36: Islamske teme U Bihaću održan sem
Page 37 and 38: srednjoj školi u Rijadu. Dakle, ka
Page 39 and 40: aća bacila u bunar i kada je proda
Page 41 and 42: Dešava se da se pribojavamo i isti
Page 43 and 44: Gubitak pamćenja odnosi se na tri
Page 45 and 46: Islamski svijet Pet činjenica o ž
Page 47 and 48: ma raketa, dok je Izrael ubio njih
Page 49 and 50: Sarajevo Oproštajno druženje biv
Page 51 and 52: DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro, rasprava o
Page 53 and 54: UG Liga za Sandžak Otvoreno pismo
Page 55 and 56: Udruženje albansko-bošnjačkog pr
Page 57 and 58: Myanmar Turska će izgraditi tri bo
Page 59 and 60: Turska AK partija polahko čisti Tu
Page 61 and 62: Kao što se može vidjeti iz prilo
Page 63 and 64: S desna na lijevo - Haris Bećović
Page 65: Nauka Ranija menstruacija povećava

Poštovani čitatelji!

Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”,

autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić.

Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu.

Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao života

na dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i

postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu.

Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

SAFF broj 328

Sadržaj

Hutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-l-haram

Nada i optimizam na početku nove hidžretske godine

8

Polumjesec

RS vs. Izrael

Izraelski jevreji mrze hrišćane i smatraju da ih treba ubijati, bez

obzira što se Dodik hvali njihovim prijateljstvom

10

Aktuelno

Studija o popisu stanovništva u BiH 2013.

Programsko – zakonski okvir popisa 2013.

14

Društvo

Posjeta izbjegličkom naselju „Ježevac“ kod Banovića

Patili se u ratu, pate se i u miru

30

Islamske teme

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – 16 dio

Smijao se u trenutku smrti

36

Islambosna

Islamski svijet

Pet činjenica o životu u Gazzi

45

Kutak za muslimansku omladinu

Radosna vijest

Saffov dopisnik iz Kaira Jusuf Džafić postao hafiz

48

Islamnet

Palestina

Pismo djeteta Palestine

56

23. novembar - 9. muharrem

Uvodnik

Gazija i dizdar časti

Od svih kandidata za isu-l-ulemom Kavazovićem bili

reisu-l-ulemu u medijskom

prostoru je na-

Ne samo reigionalna javnost,

jmanje j

bilo tuzlanskog muftije

već i bošnjački narod, imao je

mr. Huseina ef. Kavazovića. Po-

cjelovitu priliku da se upozna sa

prvorazredni medijski događaj.

sljednjih j godina je imao nekoliko razmišljanjima j novog reisa. A ta

izvanrednih poteza, odvažnih i razmišljanja j su upravo ono što

hrabrih, kakav je onaj da zatraži su željeli čuti prijatelji j Bosne i

zaštitu uhapšenih muslimana u Bošnjaka, i što kao odlučan stav

policijskoj j akciji u Gornjoj j Maoči, vjerovatno nije godilo onima koji

ili onaj da klanja dženazu rahmet-

su se možda ponadali da će reisu-

li hfz. Jusufu Barčiću. Dok su svi l-ulema Kavazović izbjeći sudar sa

išli niz vjetar, tadašnji tuzlanski najvažnijim j temama bošnjačkog

muftija je išao uz vjetar, braneći bitka. Izjava riesa Kavazovića da

istinu, prava i dostojanstvo mus-

“negiranje genocida vidimo kao

limana. Upamtilo se to u

opasnost” zapravo im-

narodu. Ipak, javna poja-

plicira da je pamćenje

vljivanja j muftije tuzlan-

genocida bošnjački nacio-

skog odvijala su se, ug-

nalni interes, a što podra-

lavnom, putem saopćenja

zumijeva da će Islamska

za javnost, a veoma,

zajednica i u budućnosti

veoma rijetko javnost je

biti noseći stub kulture

imala priliku u direkt-

pamćenja. Sve drugo

nom obraćanju, a pogo-

proizilazi iz ove pozicije,

tovo u dijaloškoj j formi,

u kojoj jjIslamska zajed-

čuti kako razmišlja

nica ostaje uz osjećanja

j

Husein ef. Kavazović

naroda, a gdje je im-

- borac s prve linije

perativ da se politika toj

fronta, koji je direktno sa vre-

osjećajnosti j prilagođava. Izjava

log gradačačkog g ratišta došao reisa Kavazovića da će “Islamska

na poziciju tuzlanskog muftije.

zajednica svojim angažmanom

Riječ je o prirođenoj skromnosti, pokazati koliko želi prosperitetnu

p

o uvjerenju j da se insan cijeni po i stabilnu BiH” - računa na suštinu,

djelima, a tek onda po riječima,

a ne na frazu - jer stabilnosti nema

zbog čega je muftija Kavazović ako Bošnjaci trpe diskriminaciju

dane i dane proveo na terenu, u po ma kojoj jj

j osnovi. Iz preciznih

brizi za povratnike u Podrinje, a i staloženih promišljanja j reisu-l-

da se o tome malo saznavalo. Os-

ulema Kavazovića apsolutno je jas-

talo je neuočeno, i nenagrađeno,

no da će Bošnjaci i dalje u instituciji

ono historijsko obraćanje progna-

Reisu-l-uleme i Islamske zajednice

nim Srebreničanima, kada je muf-

imati prvorazrednog zaštitnika

tija Kavazović suptilno poručio da svojih građanskih prava, a što će,

je naš put tolerancija, a ne osveta, kao i do sada, moći biti uzor i za

što je bila javna uputa da su Srbi u političke i za društvene subjekte.

Tuzli i okolnim mjestima sigurni i Time je otklonjena blaga zebnja

zaštićeni. Sadašnji reis Kavazović koja se uvukla u Bošnjake, u stra-

jedan je od najzaslužnijih j

što u hu da bi izbor novog reisa mogao

tuzlanskom kraju nije bilo ni na-

dovesti do negativnih promjena.

jmanjeg jg

incidenta, nalik na sara-

Bošnjaci su dobili pravu osobu na

jevske Kazane. Da neko drugi ima pravoj jpoziciji. Bošnjacima je Allah,

takva konkretna djela dosad bi bio dž.š., ukazao veliku milost kada

kandidat za Nobelovu nagradu za im je dozvolio da ličnost poputp

mir i toleranciju. Ali, nije kasno da Huseina ef. Kavazovića biraju za

se ova nepravda ispravlja u nared-

svog duhovnog poglavara. Vremena

nom periodu, posebno u konteks-

koja slijede dodatno će potvrditi

tu jačanja j poruke mira i toleranci-

ispravnost ovog izbora, pogotovo

je koju će, prateći kontinuitet reisa kada se radi o djelovanju j Huseina

Cerića, zastupati reis Kavazović. ef. Kavazovića u ratnim i poratnim

Sve ovo navodimo kako bismo godinama, u kojima je bio i gazija i

istakli zašto su intervjui sa re-

istaknuti čuvar bošnjačke časti.

Impressum

Izdavač

GID SAFF

Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica

Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo

mob: +387 61 255 322

distribucija: +387 62 287 412

Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,

Filijala Bugojno

part br: 6764162000885351;

transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednik

Semir Imamović

Redakcija

Abdusamed Nasuf Bušatlić,

Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz

Hodžić

DTP

Semir Šišić

Lektor

Abdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:

Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho

Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić,

Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir

Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević,

Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem

Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici:

Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz

Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem

Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

Direktor

Semir Mujić

Direktor marketinga

Semin Rizvić

+387 62 343 635

Koordinator za dijasporu

Ramadan Rušid

+386 41 255 239

Štampa

EMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne

vraćaju.

ISSN 1512-651X

redakcija@saff.ba

saffmagazin@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila

u Federalnom ministarstvu obrazovanja,

nauke, kulture i sporta pod brojem 622

23. novembar - 9. muharrem

Hutba

Palestina je detektor

zapadne laži i licemjerstva

Nameću nam se mnoga

pitanja: da li smo mi

muslimani, ako jesmo da li

smo dobri muslimani? Da li

smo mi ummet, ako jesmo:

kakav? Allah Uzvišeni u prvoj

objavljenoj riječi naređuje

učenje i čitanje, a mi kao

da ne znamo čitati Kur’an,

historiju i sva znamenja i

išarete koje nam Svemilosni

daje, šalje i pokazuje u svijetu

čiji smo stvarni sudionici i

akteri

Piše: Ismet Purdić

Hvala Allahu Uzvišenom

na svakom stanju; u

dobru kojim nas dariva

i u teškoćama kojima nas iskušava

i daje nam snage, znanja i volje da

ih prevladamo. Mir i spas Božiji

prizivamo poslednjem Allahovom

poslaniku Muhammedu kojeg je

Svevišnji kao milost darovao čovječanstvu,

Zemlji i nebu, svjetovima

svim.

Draga braćo, ne možemo da

danas ne progovrimo o nepravdi

– zulumu kojeg na očigled svijeta,

muslimana, Arapa, kršćana i

svih ljudi, izraelski vojnici, vlada

i država sprovodi nad nedužnim,

obespravljenim, golorukim narodom

Palestine u Gazi.

Silnici i zulumćari nisu prozvani

teroristima, iako ubijaju nejač,

djecu, starce, civile, - ne mareći

za ciljem raketiranja, bombardovanja

i ubijanja, jer je “terorizam”

epitet namijenjen samo za muslimane.

Svijet i Palestina

Svijet šuti, nijemo to promatra

i, nažalost, čini mi se, da i oni

koji (pro)govore samo to

verbalno osuđuju bez adekvatne

akcije, prijedloga i

cilja.

Skupino vjernika, ovo

je samo lice problema,

ali njegovo srce i korijen

nije u Izraelu, nepravednim

vladama, silnicima,

nijemim arapskim vladama,

šutnji uleme, nemoći

muslimansih naroda, licemjernom

prikazivanju

Zapada u liku zaštinika

slobode, demokratije, obespravljenih

i nemoćnih.

Problem je mnogo veći i

skriveniji nego li se čini.

Stanje Palestinaca ne bi

bilo riješeno čak ni vojnom

akcijom i zaštitom

palestinskog naroda. Ne,

iako to oni sigurno i s pravom

zaslužuju, ne zato što

su muslimani, već zato što

su žrtva i što nisu ravnopravni

u borbi protiv onih

koji im nepravdu čine. I ne

samo to, oni nemaju pravo

na slobodu, na život, na

miran san, na posao, na

demokratsko pravo opredjeljenja

gdje i u kakvom

političkom sistemu i uređenju

da žive.

Palestina je detektor

svjetske laži i licemjerstva na kojem

padaju i najmoćnije, znanstveno

najstručnije i tehnički najnaprednije

vlade i državnici, institucije i

organizacije. A koji je razlog tome?

Odgovor je jedanostavan: neprvada

i zulum se ne mogu opravdati.

Ali ostavimo i to po strani. Nas

boli naš problem. Problem islama i

muslimana, naš odnos sa Allahom

Uzvišenim.

Postupimo po

receptu uspjeha

i probajmo

kur’anski

lijek kojeg je

Svemilosni

opisao u

primjeru

najboljih

muslimana:

“Allah je

zadovoljan

prvim

muslimanima,

muhadžirima

i ensarijama i

svima onima koji

ih slijede dobra

djela čineći, a i

oni su zadovoljni

Njime”.

Nameću nam se mnoga pitanja:

da li smo mi muslimani, ako jesmo

da li smo dobri muslimani? Da li

smo mi ummet, ako jesmo: kakav?

Allah Uzvišeni u prvoj

objavljenoj riječi naređuje

učenje i čitanje, a mi kao

da ne znamo čitati Kur’an,

historiju i sva znamenja i

išarete koje nam Svemilosni

daje, šalje i pokazuje u

svijetu čiji smo stvarni sudionici

i akteri.

Da li nas to vodi na

zaključak da nismo ni

ummet koji čita i uči. Prva

faza razvoja ummeta je

učenje i pripremanje, a mi

kao da još nismo ni sjeli u

“klupu saznavanja i naukovanja”.

Pa kada ćemo?

Nadalje, Allah Uzvišeni

kada hvali ovaj ummet,

ne hvali ga direktno po

njegovom znanju i učenosti,

već po produktu znanja

– odgoju i primjeni

spoznajnih vrijednosti te

kaže: Vi ste najbolji ummet

koji se ikada pojavio!, Zašto?,

odgovor slijedi u nastavku

ajeta: ... jer naređujete

dobro i odvraćate od

ružnog i zla.

Znanje je znači sredstvo,

a njegova primjena i

postupanje je cilj. Znanje

nas uči ko smo, gdje smo,

kuda idemo, šta trebamo

da radimo, s kim surađujemo

i kako da surađujemo, a sve te

spoznaje treba da budu utkane u naša

djela i ponašanje. Nažalost, to se ne

vidi u našim individualnim djelima,

a ni u kolektivnim nastojanjima i naporima,

na lokalnom nivou, a također

i na globalnom – ummetskom.

Sada dolazimo do ključnog pitanja,

da li pored zuluma kojeg svjedočimo

u našem živućem svijetu ima i

onog kojeg sami činimo, a možda ga

23. novembar - 9. muharrem

nismo ni svjesni? U slučaju pozitivnog

odgovora, to je totalno pogubno

za nas, za naš razvoj, sadašnjost i budućnost,

kako na ovome tako i na

budućem svijetu. Uzvišeni je objavio:

A Allah neće ukazati na Pravi

put narodu koji sam sebi nepravdu

čini. (Et-Tevba, 109.).

Palestini je potrebna hrabrost a

ne oplakivanje

Ako nismo na nivou ummeta

koji čita i uči, ako nismo dosegli stepen

primjene naučenog, i ako nismo

jedan ummet koji osjeća i živi jednom

dušom, srcem i tijelom, onda

mi ne predstavljamo tvrđavu imana

koja je međusobno uvezana i stabilna.

Pomankanje imana u našim riječima,

mislima i djelima, ima za rezultat

nekvalitetan produkt koji ne

predstavlja vrijednost, vrlinu, snagu

i mogućnost preživljavanja krize i

svakog problema.

Pokazatelj stadija u kojem se nalazi

islamski ummet jeste činjenica da

Palestina krvari šest decenija, a mi je

Pokazatelj

stadija u

kojem se

nalazi islamski

ummet jeste

činjenica da

Palestina krvari

šest decenija,

a mi je samo

oplakujemo i

žalimo. Emocije

nas ponesu, pa

splahnu, suze

orose, a onda

se osuše, ruka

se darežljivo

ispruži, a onda

povuče, glas

se podigne, a

zatim njegov

eho nestane.

samo oplakujemo i žalimo.

Emocije nas ponesu, pa

splahnu, suze orose, a onda

se osuše, ruka se darežljivo

ispruži, a onda povuče, glas

se podigne, a zatim njegov

eho nestane. Dokle sve

tako? Nije li nam Poslanik

plemeniti kazao: “Vjernika

neće ujesti zmija iz jedne

rupe dva puta.” – no mi

kao da smo u smrtnoj agoniji

i bunilu. Ne ubija nas

otrov nepravde koju nam

drugi čine, već naša nepravda

koju sami sebi činimo.

Naš nepravedni odnos

prema Allahu Uzvišenom,

naša loša djela. Ubija nas

otrov grijeha, a ne marimo

za zemzemom imama koji

će nas okrijepiti, na noge

podići i zdravlje nam, milošću

Božijom, povratiti.

Postupimo po receptu uspjeha

i probajmo kur’anski lijek kojeg je

Svemilosni opisao u primjeru najboljih

muslimana: Allah je zadovoljan

prvim muslimanima,

muhadžirima i ensarijama

i svima onima koji ih slijede

dobra djela čineći, a

i oni su zadovoljni Njime;

za njih je On pripremio

džennetske bašče kroz koje

će rijeke teći, i oni će vječno

i zauvijek u njima boraviti.

To je veliki uspjeh.

Zašto su uspjeli, zato

što su bili zajedno, i tako

ih je Allah i spomenuo:

prvi i potonji, ensarije i

muha džiri, svi su bili zajedno,

radili dobro jedni

za druge, za interes zajednice

i svih ljudi. Nisu se

štedili, bojali i ustručavali.

Oni su samo obaveze

svoje izvršavali. Neka nam

njihov primjer bude za pouku.

A Svemogući obećava,

a Njegovo obećanje je hakk i ono

se sprovodi: A zar strana Allahova

neće uspjeti, trijumfovati i pobijediti?

Hoće sigurno, naše je samo da se

odlučimo na kojoj smo strani.

23. novembar - 9. muharrem

Hutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Nada i optimizam na početku Nove hidžretske godine

Hatib: dr. Abdurrahman es-Sudejs

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Islamski ummet je evo ispratio

još jednu hidžretsku godinu, a

od mnogobrojnih događaja koji

su se u njoj izdešavali, nije ostalo ništa

do sjećanja i lijepih ili bolnih uspomena.

Bez obzira što su muslimani

u protekloj godini doživjeli

jako mnogo iskušenja u vidu

ratova, stradanja i prolijevanja

nevine krvi, oni sebi ne

smiju dozvoliti luksuz očaja

kojeg nam je Uzvišeni strogo

zabranio rekavši: ...i ne gubite

nadu u milost Allahovu; samo

nevjernici gube nadu u Allahovu

milost. (Jusuf, 87.), i kazao

je: Nadu u milost Gospodara

svoga mogu gubiti samo oni

koji su zabludjeli. (El-Hidžr,

56.). Uz trud i rad, nadu u

bolje sutra i optimizam, te

uz oslanjanje na Uzvišenog

Allaha i nadu u Njegovu milost,

ovaj ummet će dočekati

zoru pobjede i ponovno

povratiti svoj ponos. Cijeli

život Muhammeda, s.a.v.s.,

najbolji je praktični primjer

neograničenog optimizma i

nade u pozitivan ishod i izlaz

iz najtegobnijih situacija. Ni

u najtežim trenucima nije odustajao niti

je dozvolio da njime ili njegovim ashabima

ovlada očaj. Svojim ashabima je vrlo

često nagovještavao širenje islama i njegovu

skoru dominaciju nad drugim religijama

i idejama, pa čak i u trenucima

kada se tako nešto skoro nije moglo ni

zamisliti. Govorio je: “Ova ideja (islam)

doprijet će do onoga do čega dopire noć

i dan. Uzvišeni Allah neće ostaviti ni

jednu kuću (zidanu) ili običnu nastambu

a da u nju neće ući ova vjera. Desit

će se to s ponosom i snagom moćnih i

niskošću poniženih. Bit će to moć kojom

će Allah uzvisiti islam, i niskost

kojim će Allah poniziti nevjerstvo.’’

(Ahmed). Koliko je samo naroda koji

su dugo vremena proveli u teškoći i

poniženjima, da bi ih potom Allah

uzvisio, te im iz Svoje milosti dao da

započnu lijep i ugodan život. Već dugo

vremena svojim očima gledamo borbu

između dobra i zla u blagoslovljenom

Šamu i našoj voljenoj Siriji, i nadamo se

i Allaha molimo, da će uskoro, i pored

svih patnji i terora kroz koje tamo pro-

Nada i

optimizam

ne smiju biti

maska ispod

koje će islamski

ummet skrivati

nemar i lijenost,

već baš

suprotno, veliki

trud, nesebično

zalaganje

i detaljno

planiranje su

preduvjeti koje

muslimani

moraju ispuniti

kako bi se

mogli i smjeli

nadati lijepim

rezultatima.

laze naša braća i sestre, i na

tom komadu Allahove zemlje

vjernicima svanuti sunce

pobjede, a nevjernicima i

zulumćarima na oči pasti

mrak poraza i poniženja.

Rekao je Uzvišeni: A one koji

budu zlo činili čeka najgore

prebivalište: Džehennem,

u kojem će gorjeti; a grozne

li postelje! (Sad, 56.-57.). I

palestinska rana ponovno

obilno krvari, međutim, ni

kada su naša braća Palestinci

u pitanju, ne očajavamo niti

gubimo nadu već se nadamo

najljepšem ishodu i skoroj

pobjedi. Oni koji ih zlostavljaju

i pate decenijama zaboravljaju

da se od Allahove

kazne ne mogu skriti: ...a

oni su mislili da će ih utvrde

njihove od Allahove kazne odbraniti,

ali im je Allahova kazna došla

odakle se nisu nadali i On je u srca njihova

strah ulio... (El-Hašr, 2.). Nada i

optimizam ne smiju biti maska ispod

koje će islamski ummet skrivati nemar

i lijenost, već baš suprotno, veliki trud,

nesebično zalaganje i detaljno planiranje

su preduvjeti koje muslimani moraju

ispuniti kako bi se mogli i smjeli nadati

lijepim rezultatima i prepustititi

se optimizmu. Govorio je Abdullah

b. Zubejr, r.a.: “Onaj ko bude od Allaha

nešto tražio neka zna da niko od

onih koji od Njega nešto traže nisu na

gubitku, ali neka svoju iskrenost u tim

molbama pokažu tako što će ih popratiti

trudom i nastojanjem da ostvare

ono što od Allaha traže.’’ Na početku

Nove hidžretske godine podsjećam vas

na jedno vrlo bitno i značajno dobro

djelo, a to je post Dana ašure, tj. desetog

dana mjeseca muharrema za koga

je Poslanik, s.a.v.s., nakon što je upitan

o ovom postu, kazao: “Nadam se da

on iskupljuje grijehe učinjenje u godini

koja mu je prethodila.’’ (Muslim).

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Novotarije ruše

vjeru i međuljudske

odnose i izazivaju

Allahovu srdžbu

Hatib: Ali b. Abdurrahman el-

Huzejfi

Nade mnogih muslimana

usmjerene su ka našoj brojnosti.

Nažalost, veliki broj

pripadnika ovog ummeta okrenuo se

od Allahove Knjige i Sunneta Njegovog

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

i počeo slijediti novotarije i svoje

strasti. Novotarija, a to je svaka novina

u vjeri koja nema osnove, ruši vjeru i

međuljudske odnose, izaziva Allahovu

srdžbu i bolnu kaznu na ahiretu, razdvaja

ljudska srca i donosi poniženje.

Allah Uzvišeni kaže, u prijevodu

značenja: I ne budite kao oni koji su

se razjedinili i u mišljenju podvojili

kad su im već jasni dokazi došli - njih

čeka patnja velika. (Ali Imran, 105.).

Ništa manje opasno za muslimana nije

slijeđenje strasti. Usljed strasti njegovo

srce gubi mudrost i mjerila u ljubavi

i mržnji, te voli ono što Allah mrzi i

mrzi ono što Allah voli. Zbog toga je

ono nepokorno i nemarno prema onome

u čemu je Allah odredio spas za

ovaj ummet: Svi se čvrsto Allahova užeta

držite i nikako se ne razjedinjujte! (Ali

Imran, 103.). Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao je: “Čvrsto

se držite moga sunneta i sunneta mojih

ispravnih halifa nakon mene!” Dosljednost

u pridržavanju vjere garant

je očuvanja od ove opake bolesti. Prije

svega musliman je obavezan da spozna

svoju vjeru sa dokazima iz Kur’ana i

Sunneta onako kako su to činile prve

generacije ovog ummeta (selef). Toga

se treba pridržavati. Zajednica muslimana

– džemat je svetinja koju se ne

smije narušavati. Allah Uzvišeni kaže,

u prijevodu značenja: Zato pitajte učene

ako vi ne znate! (El-Enbija’, 7.), a to su

učenjaci Kur’ana i Sunneta koje trebamo

prihvatiti za svoje vodiče u ovim

teškim vremenima. Musliman prema

muslimanu mora imati čista prsa, ne

23. novembar - 9. muharrem

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Dešavanja koja proživljavamo moraju

izbrisati tragove razjedinjenosti među

nama i ujediniti naše redove

Hatib: Jusuf b. Abdulvehhab

Ebu Senine

Preveo i sažeo: Esad

Mahovac

Zajednica

muslimana

– džemat je

svetinja koju

se ne smije

narušavati.

Allah Uzvišeni

kaže, u

prijevodu

značenja:

“Zato pitajte

učene ako vi ne

znate!” (El-

Enbija’, 7.), a

to su učenjaci

Kur’ana i

Sunneta koje

trebamo

prihvatiti za

svoje vodiče

u ovim teškim

vremenima.

smije ga mrziti,

niti mu zavidjeti,

jer: “Vjera je savjet”,

tj. dobronamjernost.

Osjećaj

straha od Allaha

mora da vlada

vjernikovim srcem

kao i osjećaj da ga

On gleda i motri,

da poznaje njegova

tajna i javna djela i

da će ga zatim o

tome pitati. Briga

o ispravnosti nijjeta

mora biti ispred

samog djela, a

trud da djelo bude

u skladu sa praksom

Poslanika,

sallallahu alejhi ve

sellem, bolji je od

gomilanja djela.

Učenjaci su kazali:

“Hadis: ‘Ko u vjeru uvede ono što njoj

ne pripada, to mu se odbija’, mjerilo je

vanjskih djela, a hadis: ‘Djela se vrjednuju

prema namjerama’ mjerilo je unutarnjih.”

Allahovi

A

robovi,

Aznajte da je

Adošlo vrijeme

da ummet koji broji milijardu

i po, koji raspolaže

neprocjenjivom ekonomskom

i strateškom moći,

koji je obdaren duhovnom

snagom kakvu drugi

nemaju, podigne svoj glas

i konačno zauzme pozitivan

stav. Kako smo samo

daleko od riječi koje je

Allah o nama kazao: Vi ste

narod najbolji od svih koji se

ikada pojavio. (Ali Imran,

110.), ili od riječi Allahovog

Poslanika, sallallahu alejhi

ve sellem, koji je isprepleo

prste svojih ruku i kazao:

“Vjernici su međusobno

poput građevine – jedni

druge učvršćuju.” Dešavanja

koja proživljavamo moraju

izbrisati tragove razjedinjenosti

među nama i ujediniti

naše redove. Ako ummet

koji stoji skrštenih ruku ne poduzima

ono što je njegova obaveza, iako

može učiniti mnogo, mi smo dužni

da žrtvujemo sve što imamo za svoju

domovinu i svoj mesdžid. Moramo ići

naprijed i osloboditi se okova. Ne smijemo

zaboraviti na Onoga koji nas čuje

i Koji će nas sigurno pomoći. Iskoristimo

svaku sedždu i svaki namaz u svojoj

noći da molimo za pomoć i uspjeh i

da nas On Uzvišeni pomogne Svojom

vojskom. Allahovi robovi, ne zaboravite

da jedno stanje ne može vječno

trajati – moćni neće uvijek biti moćan,

niti slabašni slab. Naizmjeničnost je

Allahov zakon na Zemlji: Ako vi dopadate

rana, i drugi rana dopadaju. A

u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad

jednima, a sad drugima. (Ali Imran,

140.). Allahovi robovi, vrijeme u sebi

nosi dva dana: dan za tebe, i dan protiv

Naizmjeničnost

je Allahov

zakon na

Zemlji: “Ako vi

dopadate rana,

i drugi rana

dopadaju. A u

ovim danima

Mi dajemo

pobjedu sad

jednima, a sad

drugima.” (Ali

Imran, 140.).

tebe. Dani koji su bili protiv

nas, evo prolaze, a ostali

su dani koji će donijeti našu

pobjedu. Zato, ne gubite

nadu u Allahovu pomoć, jer

preostalo je još samo malo

da se strpimo. Zar ne čujete

radosne vijesti koje nam Allah

poručuje: ...a dat će vam

i drugu blagodat koju jedva

čekate: Allahovu pomoć i

skoru pobjedu! Zato obraduj

radosnom viješću vjernike!

(Es-Saff, 13.). Ovaj ummet

kad god se vezivao za islam

i Allaha, uvijek je pobjeđivao. Vrijeme

Omera i Salahuddina, Allah neka je

njima zadovoljan, nije neponovljivo.

Prihvatimo se onoga čega su se oni

prihvatili i u nama će se roditi neko

poput njih. Ovo je ono što nama treba,

a ne protesti i parole koje se kao

sapunica rasprsnu pred zvukom bagera.

Potkopavanje mesdžida neprestano

traje, ruše se kuće, napadaju se

klanjači, a ummet šuti. Ne igrajmo se

s vatrom, nego pronađimo način da se

povratimo svojoj vjeri i akidi, svome

jedinstvu i snazi, jer tada neizbježno

dolazi Allahova pomoć i milost. Njih

su satirale neimaština i bolest, i toliko

su bili uznemiravani da bi i poslanik, i

oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli:

“Kada će već jednom Allahova pomoć!?”

Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

(El-Bekara, 214.).

23. novembar - 9. muharrem

Polumjesec

Velikosrpska politika u BiH otkrila

svoje karte

Preko trećeg entiteta

do nestanka Bosne i

Hercegovine

Na internet

stranici

Predsjednika

RS-a objavljen

je dokument

Akademije

nauka i umjetnosti

RS-a

pod nazivom

“Aneks 4 - Po

modelu Ustava SAD - Način nastanka

i opstanka Bosne i Hercegovine”, a u

kojem se predlaže preuređenje ili raspad

Bosne i Hercegovine na tri dijela. “Budućnost

BiH kao zajedničke države triju

konstitutivnih naroda, ocrtava se u dva

moguća pravca. Prvi koji podrazumijeva

ustavnu rekonstrukciju Federacije i formiranje

hrvatske teritorijalne jedinice,

čime bi se stvorili uslovi za BiH kao konfederaciju,

s nadležnostima koje su utvrđene

Dejtonskim sporazumom za zajedničke

organe. Drugi put je njen raspad,

opet na tri etničke teritorijalne jedinice,

čak i u uslovima da prethodno ne bude

riješeno hrvatsko pitanje”, navodi se, između

ostalog, u ovom dokumentu koji

Dodik nudi “kao doprinos razumijevanju

i provođenju Dejtonskog sporazuma”.

Milorad Dodik posljednjih godina

uspješno vodi srpsku politiku po jasno

razrađenom planu i programu. Citirani

sadržaj dokumenta Akademije nauka i

umjetnosti RS-a otkriva nam da je ovaj

dokument taj razrađeni plan i program

velikosrpske politike u BiH. Realizacija

navedenog plana i programa počela je

onog dana kada je sklopljen bratsko-politički

savez između SNSD-a i HDZ-a,

odnosno od onog dana kada je Milorad

Dodika proglašen ličnošću godine u

zagrebačkom Večernjem listu jer se najkvalitetnije

zalaže za ostvarenje hrvatskih

političkih ciljeva u BiH. Također, citirani

dokument vjerovatno je temelj na

osnovu kojeg Milorad Dodik ovih dana

sklapa političke dogovore sa Zlatkom

Lagumdžijom. Dodik zna da će svoj

velikosrpski i Čovićev velikohrvatski cilj

realizirati samo ukoliko uspije razbiti

bošnjačku politiku, a za taj uspjeh najpodesnije

oružje su mu Zlatko Lagumdžija

i Fahrudin Radončić. Moramo

priznati da je Dodik dobio prvu bitku,

uspio je nokautirati bošnjačku politiku.

Ostaje mu još da do kraja borbe taktički

izdrži i pobijedi na poene.

Strani dobrovoljci u redovima četnika

Spisak pripadnika VRS - stranih državljana

Poznato je da je u agresiji na Bosnu i

Hercegovinu na strani srpskih četničkih

okupatora bilo mnogo stranih

plaćenika – dobrovoljaca. Do danas

nikada nije objavljen nijedan zvanični

dokument o stranim dobrovoljcima u

redovima srpskog agresora. Prvi takav

dokument objavio je jedan bošnjački

član Parlamenta BiH na svom facebook

profilu ovih dana. Spomenuti dokument,

koji potpisuje Generalštab Vojske

RS, sadrži listu 117 imena stranih dobrovoljaca.

Saff prenosi u cijelosti spisak stra-

nih dobrovoljaca koji su se borili u redovima

Vojske Republike Srpske. Naravno,

pored popisanih dobrovoljaca protiv BiH

se borilo još mnogo stranih plaćenika a

koji nisu uvedeni na ovu listu, kao što je

ubijeni Rus čiju fotografiju objavljujemo

uz ovaj spisak a koji je ukopan na vojničkom

groblju u Novom Sarajevu.

1. ALEKSANDRIJEVIČ VEČESLAV

25.01.1960.Rusija

2. ANA Nikole FLOREA 17.08.1956.Cordun

3. ARNAUTOV SEAID 19.10.1959. Azejskoja

obala Rusije

4. BONDAREC OLEG 04.08.1969. Kijev

Rusije

5. BESKOROVALjNI SERGEJ 12.10.1970.

Moldavija

6. BALAŠOV DIMITRIJEVIČ 14.10.1970.

Rusija

7. BOSNAKOV Petrov IVILIN 22.05.1976.

Ćipran

8. BOROVSKI Sergej VJERSLOVIČ

05.12.1969. Ukrajina

9. BOHORNIKOV VLADIMIR 26.08.1959.

Rusija

10. BALAV Đenijam DEMJANOVIČ

10.02.1970. Rusija

11. BIKOV Nikolaj IVANOVIČ 21.08.1960.

Ukrajina

12. BODNAR JOSIPOVIČ PETAR

16.07.1967. Ukrajina

13. CVETKOV Slave MIHAIL 26.02.1964.

Sofija, Bugarska

14. CIESNOVSKI ANDREJ 04.08.1968. Poljska

15. ČETERUK ALEKSANDAR 29.09.1960.

Kazahstan Rusije

16. ČALADAR Mitov VJIŽITISLAV Bugarska

17. ANDREJEVIČ SERGEJ 02.05.1967. Češka

18. ČERNOHAUS ALAN 02.05.1967. Zlin,

Češka

19. SOLANjINKO PAVLOVIČ ILIJA

15.06.1958. Koljingrad

20. DIMITROV Ivan VESELIN 09.11.1949.

Sofija, Bigarska

21. ADRIJAN Ivan DIMA 06.12.1969. Broslov,

SSSR Rusije

22. DANADIJEV Petrov STANISLAV

13.07.1970. Trouan, Bugarska

23. DMITRIOS ZOVICOKOS 15.11.1966.

Atina, Grčka

24. DAVIDOV OLEG 05.04.1967. Rusija

Rusije

25. DALČEV Anglov VITAK 29.06.1964.

Ćipran

26. EŽOV Vladimirović KONSTANTIN

19.01.1971. Rusija

27. FRANGI JULIJAN J 26.10.1963. Konstanca

28. FARION Oleg STEPANOVIČ 09.05.1958.

Rusija

29. GRUZINOV Timofel VLADIMOVIČ

26.09.1969. Moskva Rusije

30. GOČEV GOČO 19.02.1962. Bugarska

31. GVOZO Januš ZBIGNjEV 09.03.1973.

Poljska

32. IĆIMENKO Sergej NIKOLAJEVIČ

06.03.1967. Rusija

33. GORONjKO Aleksandar MIHAJLOVIČ

30.01.1973. Ukrajina

34. HARTON ANDREJ 26.10.1955. Ukrajina

35. IVLIALI KORNEL 20.07.1972. Rumunija

36. IVAJLO Hristov SHOJLEKOV 23.09.1970.

Bugarska

37. IVANOV OLEG 10.10.1963. Rusija

38. IVANOV DANČO 13.07.1970. Štip

Makedonije

39. JORDANOV Posal KIREV 28.10.1958.

Varna, Bugarska

40. JURJEVIČ Jurij ANDREJ 18.04.1959.

Rusija

41. KORNEL Rojbu MILIJAN 20.07.1972.

Rumunija

42. KULIKOV ALEKSANDAR 27.02.1967.

Ukrajina

43. KOTOV OLEG 04.09.1946. Rusija

44. KURIAKOS KONSTANTINOS

14.07.1964.

45. KARTEV Mihailovič VLADIMIR

46. KRAŠKO Genadij FOMIČ 03.11.1938.

Rusija

47. KRASINER Stonev ALEKSANDER

23.09.1976. Sofija Bugarske

23. novembar - 9. muharrem

48. KUDRAJEVC Evgenij VALERJEVIČ

27.09.1974. Rusija

49. KLELAČEV Mihail MIHAIL 30.03.1958.

Moskva Rusije

50. KULjKOV Aleksandar VLADIMIR

03.06.1952. Rusija

51. KUCANOV Jordan IVAN 16.11.1967.

Bugarska

52. KORNEL Kornela SABON 28.12.1971.

Rumunija

53. KONOVOLOV Ivanović DIMITRI

04.08.1973. Rusija

54. KOLUŽEN Vssiljević ALEKSANDAR

24.10.1956.

55. KAMAHADZE DAVID 23.01.1966.

Gruzija

56. KOMINSKI JAKUB 13.06.1966. Poljska

57. KONČNI Jaroslav JAROMIR 25.04.1973.

Češka

58. KLEVAČEV Mihail MIHAJLOVIČ

30.03.1958. Rusija

59. LAZESKI Jovan ZORAN 15.11.1966.

Kičevo Makedonije

60. LAZENKO Mihajlovič ANDREJ

14.12.1968. Ukrajina

61. LFTARO Paskal MIŠEL 16.08.1964. Francuska

62. LABROPULOS KONSTANTINOS

19.04.1969. Grčka

63. MANDIUK Eugen ILIJA 25.06.1969.

Ukrajina

64. MALIČEV ROMAN 20.02.1970. Rusija

65. MAURENONAKNI EMANOVIL

29.12.1971. Atina Grčke

66. MAUZEREK Pešard ROBERT 28.09.1968.

Poljska

67. MIRONČUK Aleksandrovič SERGEJ

05.01.1970. Odesa

68 MOSKAVEC VLADIMIR Rusija

69. MITRIJEV VLADIMIR 05.04.1954. Ukrajina

70. MSVETOSLAV GEORGIJEVIČ

10.05.1954. Rusija

71. MARKOV Marinko VENČISLAV

27.05.1962. Bugarska

72. KATRSKO Andrej VASILjEVIČ

22.12.1972. Bjelorusija

73. NIKOLADIS Ilijas NIKOLAS 06.04.1961.

Grčka

74. NEDELKO Nikolaj ILIČ 11.12.1964.

Ukrajina

75. NIKOLAJEV Evgenij SERGEJ 30.10.1960.

Rusija

76. NAIMENKO Sergej NIKOLAJEVIČ

06.03.1967. Rusija

77. NIKOLOV Nikola MARIJAN 19.12.1974.

Bugarska

78. ORLAN VASILEKOTIN 31.12.1970.

Rumunija

79. PAZUŠKO KONSTANTIN 08.09.1966.

80. PIČUGIN Boris VASILjEVIČ 13.01.1959.

Ukrajina

81. PILjANIS Grigorios GERGIOS 23.06.1969.

Solun Grčke

82. POPOV Petar VASIL 06.03.1963. Bugarske

83. PIGONEV Antoljević VLADIMIR

01.01.1969. Rusija

84. PAK Pavil ALBERTOVIČ 01.01.1967.

Moskva Rusije

85. PETROVIČ Vladimir JAKIMENIJA

24.03.1969. Kazahstan Belorusije

86. ROATA Avrelin ROMAN GAVRIL

23.07.1966. Moldavije

87. RUMEN Anglov DELČEV 11.12.1974.

Bugarska

88. SPASOV Jordan VASIL 14.01.1958.

89. SPOJRITIS EVTEROŠ 01.12.1968.

Njemačka

90. SLABINOV Simjonov MOMČILO

06.06.1950.Popovo ruse Bugarska

91. SPIRIDOS Nikolas ZANDROPULOS

04.04.1969. Grčka

92. SMIRNOV Vasiljevič ALEKSANDAR

10.10.1957. Rusija

93. SAVIN Atanasev VLADIMIR 11.10.1957.

Rusija

94. SVETOSLAVOV Markov BOŽIDAR

13.07.1971. Bugarska

95. SZULINSKI MJETEJSLAV 14.07.1964.

Poljska

96. SULjGA Andres PILAJOVIĆ 18.05.1964.

Daleki Istok

97. STOJKOVSKI Pero PAVLE 09.05.1965.

Gostivar Makedonije

98. SOLOGUP Vladimir ABRAMOVIČ

22.06.1965. Rusija

99. SALONENSKOV Ilija PAVLOVIČ

15.06.1958. Koljingrad

100. SUMON Juri ALEKSEJEVIČ 05.12.1960.

Rusija

101. ŠAROPO Jurij VLADIMIROVIČ

23.10.1963. Sibir Rusije

102. ŠELKOVAJ Vitalij SERGEJ 23.02.1973.

Sibir

103. ŠEHTENKO Vladimir ILIČ 26.03.1965.

Ukrajina

104. TABALAN Petrović IGOR 27.12.1970.

Rusija

105. TAMILIN Aleksej VELEROVIČ

09.09.1961. Rusija

106. TSHOMARIJA SERGO 28.11.1967.

Rusija Rusije

107. TINELI Ivančesko KOSMO 24.02.1957.

Italija

108. TRAŠČEVSKI Smilka ZORAN

30.03.1960. Štip Makedonije

109. TIONENKO Nikolaj NIKOLAJEVIČ

Rusija

110. UŠČAPOVSKI Oleg VLADIMIR

05.02.1959. Moladavija

111. URSORA ĐIĐI 06.06.1969. Rumunija

112. URZICEANI Cezar MIGURAL

03.03.1969. Bukurešt Rumunije

113. VASILVI Vasilij VLADIMIRIJ 10.08.1953.

Ukrajina

114. IVANOV Vasilj VASILj 06.03.1947.

Ukarajina

115 .VOLAŠIN Jurija JURI 15.04.1970. Moldavija

116. VARTENIUC Marious MIHAIL

25.04.1973. Rumunija

117. VOLUBUEV Masim OLjEGOVIĆ

11.05.1971. Bjelorusija

23. novembar - 9. muharrem

11

Ludi polumjesec

Kako je krenulo uskoro će

se početi zamjerati Nusretu

Imamoviću i njegovim

sljedbenicima što ilegalno udišu

zrak Bosne i Hercegovine

Na suđenju Jašareviću otkriveno

je šta radi Nusret

Imamović, organizira ilegalne

dženaze u Maoči, prenose domaći

mediji izjavu tužioca Čampare,

koji je ovu glupost iznio na Sudu

BiH u predmetu suđenja Mevlidu

Jašareviću. “Između ostalog, to je

dopis brčanske policije u kojem je

informacija o dženazi članice te

zajednice Emine Zahirović, koja je

ukopana na mjestu koje nije mezarje,

odnosno bez ikakvih obilježja

i dozvola. Dženazu je predvodio

Nusret Imamović. Kako je kazao

Čampara, to je već treći takav slučaj,

zbog čega protiv Imamovića

Tužilaštvo Distrikta vodi procese”,

piše Avaz. Tužilac Čampara se

ponaša po principu kad je bal nek

je maskembal. Kako je krenulo za

koji dan će Čampara i slični likovi

iz sudskih, sigurnosnih i medijskih

institucija uskoro početi zamjerati

Nusretu Imamoviću i njegovim

sljedbenicima što ilegalno

udišu zrak Bosne i Hercegovine.

Zaista je ludost na suđenju za napad

na Ambasadu SAD u Sarajevu

pokušati inkriminirati Nusreta

Imamovića za nekakve ilegalne

dženaze. U ovoj zemlji se niko ne

brine ni za žive ni za mrtve, a kamoli

za dženaze, sprovode i razne

ukope. Ispade na kraju da su maočke

ilegalne dženaze jedan od najvažnijih

problema u ovoj državi.

Nakon oslobađanja hrvatskih

generala u Hagu

Hoće li međunarodna

zajednica svoj dug Srbima

izmiriti preko ostvarenja

nekog važnog interesa na

štetu BiH i Bošnjaka?

Presuda Haškog tribunala,

odnosno oslobađanje Ante

Gotovine krivice za ratne zločine

nad Srbima je veliki događaj.

Jasno je da je ovu presudu

Haškog tribunala režirala međunarodna

zajednica. Srbija i Srbi

zbog ove presude osjećaju da su

strašno prevareni od te famozne

međunarodne zajednice. Zbog

toga, Srbija i Srbi će od danas

od međunarodne zajednice stalno

tražiti namirenje pravde,

naplatu štete koja im je učinjena

u korist Hrvatske. Nažalost,

historija nas uči da je to izmirivanje

pravde i naplata računa između

Hrvatske - Hrvata, Srbije

- Srba i smutljive međunarodne

zajednice veoma često, skoro

uvijek, išlo preko nejakih bošnjačkih

leđa i nezaštićene Bosne

i Hercegovine. Mi smo ubijeđeni

da će međunarodna zajednica

svoj dug Srbiji i Srbima platiti

tako što će im omogućiti ostvarenje

nekog važnog interesa

na štetu Bosne i Hercegovine i

Bošnjaka. Živi bili pa vidjeli!

Zenica

Gonzales Filho Walter – kršćanski misionar na

privremenom radu u Zenici

Ovih dana na pojedinim internet por-

Otalima u BiH objavljen je reportažni

tekst o Brazilcu Gonzales Filho Walteru,

koji kroz svoje udruženje navodno pomaže

ugroženu djecu i ostale u Zenici. Taj propagandni

tekst izostavio je ključne činjenice

da bi se ispravno razumjelo ko je Gonzales

Filho Walter i ljudi poput njega, koji aktivno

djeluju u našem društvu. Gonzales Filho

Walter nije humanitarac ili nekakv dobrotvor,

on je obični kršćanski misionar, član

baptističke crkve u Zenici, koji godinama

ustrajno misionari. Saff je prije više godina

objavio tekst o Gonzales Filho Walteru. U

tom tekstu smo jasno dokazali kako ovaj

kršćanski misionar vješto koristi naivnost i

nemarnost zeničkih vlasti i godinama neometano

pokušava da raširi kršćanstvo u

Zenici. Na njegovu žalost, ne može se baš

pohvaliti nekim uspjehom. Walteru prilaze

samo romska djeca i druga socijalno ugrožena

djeca koji su beskućnici. Kod Waltera

su našli smještaj i hranu, a zbog toga im

je svejedno što je Walter Gonzales kršćanski

misionar. Niko ozbiljan i

pametan neće da ima išta sa

ovim Brazilcom. Osim toga,

ime Gonzalesa Filho Waltera

je proteklih godina više puta

spomenuto u okviru raznih

istraga o kriminalu u BiH i

regiji. Hrvatski Jutarnji list

i naša FTV u svojim izvještajima

o kriminalu u regiji

povezali su Walterovo ime

sa izdavanjem pasoša srbijanskom

kriminalcu, pripadniku

tzv. zemunskog klana

Vladimiru Milisavljeviću

zvanom Vlada Budala, koji je

Sirija

Imad Husin, poznatiji kao Abu Hamza

Inalazi se u zatvoru Imigracionog centra

Iviše od četiri godine.

Zatvorske dane

posebno mu otežava

situacija u Siriji gdje

bijesni rat, a gdje se

nalazi njegova brojna

familija. Ovih

dana iz Sirije je stigla

vijest o pogibiji njegovog

brata Omera

učestvovao u ubistvu srbijanskog premijera

Zorana Đinđića, i do lažnog, hrvatskog pasoša

na ime Marijan Barišić moguće je da

je došao u BiH, tačnije Zenici. “Vladimir

Milisavljević zvani Vlada Budala do 2009.

godine koristio je pasoš i identitet Marijana

Barišića, beskućnika rodom iz Splita.

Barišić je nekoliko godina proveo i kod brata

u Zenici. Nakon što ga brat više nije mogao

izdržavati, odveo ga je u humanitarnu

organizaciju “Pomirenje” koju je osnovao

Brazilac Gonzales Filho Walter. Ova organizacija

postoji od 2004. godine i prihvatilište

je za beskućnike i socijalno ugroženu

djecu. akvih imamo oko jedanaestero, djeca

idu redovno u školu. Dolaze u naš centar

gdje se kupaju, hrane, promijene garderobu

i onda ih vratimo u školu”, kaže direktor

Gonzales Filho Walter.’ Filho Gonzales

je misionar baptističke crkve u Zenici i

prema jednom od scenarija pretpostavlja

se da je upravo putem ove organizacije

Barišićev pasoš došao u u ruke “zemunca”

Milisavljevića“, navodi Jutarnji list.

Ime Gonzalesa Filho Waltera

u javnosti je spomenuto i

2007., pošto je pokraj sjedišta

njegove organizacije u

Travničkoj cesti 42 zapaljen

Mitsubishi u vlasništvu njegove

kršćanske organizacije.

U podmetnutom požaru i

eksploziji koja je uslijedila

oštećen je i prozor na zgradi

dječijeg vrtića. Toliko o misionaru

i lažnom humanisti

Walteru Gonzalesu. Nadamo

se da će zeničke vlasti i mediji

znati ubuduće s kim imaju

posla.

Brat Imada Husina - Abu Hamze, bivši oficir sirijske

vojske, preselio na ahiret kao šehid

Muhammeda Husina. Abu Hamzin brat

poznat kao Ebu Hatab, preselio je kao šehid

dok je branio svoju

porodicu u mjestu El-

Guta, u istočnom dijelu

Damaska. Ranije

je bio oficir sirijske vojske.

Nekoliko mjeseci

prije pogibije pobjegao

je iz sirijske vojske

i pridružio se sirijskim

oslobodiocima.

23. novembar - 9. muharrem

Tuzlanski korak sa vremenom

Cijela Tuzla komplekse je muzla

Imena koja slijede data su novorođenčadima

u Tuzli u posljednjih

nekoliko mjeseci, a što se može provjeriti

u Matičnom uredu Općine Tuzla.

Porodice Imamović (vjerovatrno su rođaci

načelnika Jasmina), Jusić, Ramić,

Tahirović, Ahmetović, itd. odlučile

su da uhvate korak sa vremenom tako

što će im nadjenuti “stranjska” imena.

Među takvima se regrutiraju oni koji

pohađaju Katolički školski centar u

Foto polumjeseca

Tuzli, a ova djeca se već prilikom svog

rođenja mogu smatrati učenicima katoličke

škole. Sve je to multikultura

na tuzlanski način. Slijede imena novih

građana Tuzle: Mehić Valentino,

Jusić Stiven, Ramić Roberto, Begunić

Rivaldo, Gluhić Silvester, Tahirović

Đulijano, Kadribašić Nensi, Jusić

Madona, Jusić Bred, Ahmetović Džef,

Salihović Dženis, Hašimović Ronaldo,

Ahmetović Valentino....

RS vs. Izrael

Izraelski jevreji mrze hrišćane

i smatraju da ih treba ubijati,

bez obzira što se Dodik hvali

njihovim prijateljstvom

R epublika

Srpska

ima puno razumijevanje

za poziciju

Izraela i izražava

podršku

aktivnostima,

koje su preduzele vlasti ove države, kako

bi zaštitile svoju teritoriju i stanovništvo,

ističe se u pismu koje je predsjednik

Republike Srpske Milorad Dodik uputio

predsjedniku Izraela Šimonu Peresu

i ministru inostranih poslova Avigdoru

Libermanu, povodom najnovije agresije

na palestinski narod. “Ovom prilikom

želio bih da još jednom potvrdim moju

ličnu, i podršku Republike Srpske i srpskog

naroda prijateljskom jevrejskom

narodu, istakao je predsjednik Dodik.

Nećemo se sad baviti dokazima koji

otkrivaju istu krvožednu zločinačku

karakternu crtu prijatelja iz Republike

Srpske i Izraela. Njihova veza je mržnja

prema islamu i muslimanima. Umjesto

toga, citiramo navode iz jevrejske knjige

mržnje Talmuda, a koji najbolje govore

kakvi su to prijatelji Izraelci i kršćanin

Milorad Dodik. Po Talmudu kršćani

su zakleti neprijatelji koje jevreji trebaju

mrziti, ubijati i progoniti na sve načine.

Slijede citati Talmuda.

“Za Židova postoji zakon da sve ono,

što je u vezi s hrišćanskom crkvom,

uništi.” (Šulhan aruh, Joreh deah 146).

„Kršćani su idolopoklonici, sa njima

se ne smijete družiti.“ (Nilkoth

Maakhaloth)

„Čiste Židovke će se zaprljati družeći se

sa kršćanima.“ (Iore Dea 198, 48)

„Sakrijte svoju mržnju prema kršćanima

na njihovim slavljima.“ (Iore Dea, 148,

12h)

„Talmudisti se slažu da kršćanske knjige

treba spaljivati.“ (Schabbath, 116a)

„Izbjegavajte jesti zajedno sa kršćanima,

to pobuđuje familijarnost.“ (Iore Dea,

112;1)

„Istrebljenje kršćana je neophodno

žrtvovanje.“ (Zohar II, 43a)

„Onaj ko čini dobro kršćanima, nikada

neće ustati posle smrti.“ (Zohar I; 25b)

„Zakon je da se ubije svako ko poriče

Toru. A kršćani pripadaju onima koji

poriču Toru.“ (Choschen Hamischrat

425 i Hagan, 425; 5)„

„Židovi moraju uvijek probati prevariti

kršćane.“ (Zohar I, 160a)

23. novembar - 9. muharrem

Aktuelno

Studija o popisu stanovništva u BiH 2013.

Programsk rogramsko-zakonski o-zakonski

okvir popisa 2013.

Popis stanovništva je za nas

Bošnjake danas najvažnija

tema. Zbog toga Saff u dva

dijela objavljuje studiju o

popisu stanovništva u BiH

2013. Ovu studiju uradili

su vrhunski stručnjaci iz

pravnih, ekonomskih i

historijskih nauka koje

je naš magazin okupio u

stručni kolegij

Pripremio: Urednički kolegij

Predloženi programski okvir

ima za cilj adekvatno informiranje

Bošnjaka o ključnim

aspektima popisa i pratećih popisnica,

zatim organizaciju aktivnog

učešća Bošnjaka u različitim popisnim

tijelima i organima – posebice

u RS, kao i afirmaciju bošnjačke dijaspore,

te adekvatno razumijevanje

njene uloge kada je predstojeći popis

u pitanju.

Zakonski okvir popisa 2013.

Parlamentarna skupština Bosne

i Hercegovine, na 21. sjednici Predstavničkog

doma, održanoj 3. februara

2012. godine, i na 12. sjednici

Doma naroda, održanoj 3. februara

2012. godine, usvojila je Zakon o

popisu stanovništva, domaćinstava i

stanova u Bosni i Hercegovini 2013.

godine (u nastavku teksta: Zakon).

Zakonom se utvrđuje sadržaj, priprema,

organizacija i provođenje popisa

stanovništva, domaćinstava i stanova

u Bosni i Hercegovini u 2013. godini

(u daljnjem tekstu: popis), kao i obaveze

državnih i drugih organa i organizacija

uključenih u popis, obaveze i

dužnosti davalaca popisnih podataka

i lica koja obavljaju poslove popisa,

objavljivanje popisnih rezultata

i finansiranje popisa.

U skladu sa članom 20.

Zakona Agencija za statistiku

Bosne i Hercegovine

odgovorna je za sve faze

(uključujući metodologiju,

organizaciju, provođenje i

analizu) popisa, kao i sve

finansijske aspekte popisa.

Ovdje je važno napomenuti

da je RS donijela poseban

entitetski zakon (Zakon o

organizaciji i sprovođenju

popisa stanovništva, domaćinstava

i stanova 2013.

godine u RS) koji se odnosi

na popis, te u izvjesnoj

mjeri derogirala i preuzela

neke od nadležnosti državne

agencije i prebacila

ih na Zavod za statistiku

RS, stvarajući zakonski

“nejasnu” situaciju u pogledu

nadležnosti i primjene

određenih operativno-tehničkih

elementa popisa.

Ovaj entitetski zakon o

popisu kao takav u cijelosti

je nepotreban s obzirom

da je uloga entitetskih zavoda jasno

definisana u državnom Zakonu, ali

ako se ima na umu da je niz odredbi

u RS zakonu iz domena državne

agencije, te da je entitetski zakon izbacio

neke važne odredbe državnog

Zakona, nameće se zaključak da je

donošenje ovog zakona u RS imalo

potpuno drugu pozadinu i naglašava

se potreba da u predstojećem popisu,

a posebno primjeni pojedinih odredbi

Zakona kao i strukturi popisnih

Na kraju,

neophodno

je istaći da

su u nizu

ranijih popisa

rezultati popisa

predstavljali

osnovicu

za ozbiljne

unutrašnje

promjene. Tako,

na primjer,

nakon objave

rezultata popisa

iz 1910. godine

i potvrde da

su muslimani

vlasnici 91,1%

zemlje, Srbi

6%, a Hrvati

svega 2,6%

pitanje agrarne

reforme dobija

potpuno novi

smijer.

tijela u RS, posveti posebna pažnja.

U skladu sa članom 3. Zakona popis

će se provesti u periodu od 1. do 15.

aprila 2013. godine, prema stanju na

dan 31. marta 2013. godine u 24,00

sata (ponoć), što se smatra

referentnim datumom popisa.

Samim popisom trebali

bi biti obuhvaćeni:

a) državljani Bosne i

Hercegovine s prebivalištem

ili boravištem u Bosni

i Hercegovini, bez obzira

na to da li su u trenutku

popisa prisutni u Bosni

Hercegovini ili su odsutni

iz Bosne i Hercegovine,

b) strani državljani s

dozvolom za stalni ili privremeni

boravak u Bosni i

Hercegovini, bez obzira da

li su u trenutku popisa u

Bosni i Hercegovini ili nisu,

c) lica bez državljanstva,

d) domaćinstva lica iz

tač. a), b) i c) i

e) stanovi i druge stambene

jedinice.

U nastavku izdvajamo

najbitnije odredbe Zakona.

Na početku, važno je izdvojiti

da Zakon u članu 7.

prilično specifično definira

kako će se tretirati ukupno

stalno nastanjeno stanovništvo

i u stavu (2) predviđa da:

(2) Na osnovu definicije uobičajenog

mjesta stanovanja, lica koja

su u trenutku popisa odsutna ili

će biti odsutna iz svog uobičajenog

mjesta stanovanja kraće od

godinu dana treba da se smatraju

privremeno odsutnim licima, te ih

treba uključiti u ukupan broj stanovnika

tog popisnog područja.

Popisana lica koja ne zadovoljavaju

kriterije koji su postavljeni definici-

jom uobičajenog mjesta stanovanja u

mjestu popisivanja, odnosno ne žive,

niti se očekuje da će živjeti u mjestu

popisivanja, u neprekidnom periodu

od barem 12 mjeseci, smatraju se

privremeno prisutnim licima, i stoga

ih ne treba računati u ukupan

broj stanovništva tog popisnog područja.

Po ovoj odredbi, dijaspora, ali i

raseljena lica koja žive van Bosne i

Hercegovine duže od godinu dana,

ne bi trebali biti obuhvaćeni popisom

prisutnog stanovništva (ref. “...

ukupan broj stanovnika popisnog

područja...”) i neće ući u populaciju

stanovnika relevantnu za unutrašnje

bosanskohercegovačke odnose. U

skladu sa ovim članom Zakona oni

će biti tretirani u ukupno stanovništvo

Bosne i Hercegovine, ali kao posebna

popisna jedinica i neće biti dio

“prisutnog stanovništva”.

U skladu sa članom 11. Zakona

(3) ukoliko popisivač u vrijeme

popisivanja ne zatekne u stanu lica

obuhvaćena popisom, ostavit će pismeno

obavještenje o dužnosti da

dostavi podatke nadležnoj popisnoj

komisiji do 15. aprila 2013. godine.

A su skladu sa članom 17. Zakona

stav (3) “Popisivanje se vrši svaki dan

u vremenu od 09,00 do 21,00 sat u

prisustvu najmanje jednog odraslog

lica u domaćinstvu”. Odnosno, za

popisivanje je neophodno prisustvo

samo jednog punoljetnog člana domaćinstva,

a ukoliko je osoba često

odsutna iz domaćinstva (u inostranstvu,

dijaspori ili slično), može direktno

kontaktirati Popisnu komisiju jedinica

lokalne samouprave

(općinske popisni biro) te

obaviti popis cjelokupnog

domaćinstva i svih članova

u saradnji sa njima.

Važne odredba Zakona

definirane su u članu

19. stav (3) koji predviđa

da “Nacionalna struktura

osoblja koje radi na unosu,

obradi i kontroli podataka

popisa odražava nacionalnu

strukturu stanovništva

Bosne i Hercegovine

prema posljednjem popisu

stanovništva.”, te članu 26.

koji definira nadležnosti

Popisne komisije lokalne

samouprave, te u stavovima

(2-4) definira da

nacionalna struktura komisija,

instruktora i popisivača

“odražava nacionalnu

strukturu stanovništva

na području općina prema popisu

iz 1991. godine, ako je to moguće”.

Ovdje je važno naglasiti da je u entitetskom

zakonu o popisu koji je donijela

RS izbačen stav (3) državnog

Zakona o popisu u kojem stoji: “U

sastavu popisnih komisija lokalne

samouprave zastupljen je najmanje

jedan predstavnik iz konstitutivnih

naroda i ostalih”. Na ovaj način,

na lokalnoj razini, stvara se dodatni

i značajan prostor za zloupotrebe

institucije Popisne komisije lokalne

samouprave kao izuzetno važnog popisnog

organa sa značajnim nadležnostima

u ukupnom procesu popisa

u Bosni i Hercegovini. Da bi se ste-

Možda slučajno,

ali predložena

Popisnica za

popis u 2013.

godini kada

je u pitanju

nacionalno

opredjeljenje

ponovo

vraća “etnonacionalnu”

kontekstualizaciju

sličnu onoj iz

1961. godine

tako da pitanje

koje se odnosi

na nacionalno

izjašnjavanje

glasi: “24.

Etničko/

nacionalno

izjašnjavanje”.

kla slika važnosti institucije

Popisne komisije lokalne

samouprave naredne alineje

navode najvažnije nadležnosti

koje ovo tijelo ima:

- rukovode pripremama,

organizovanjem i

sprovođenjem popisa na

teritoriji opštine, odnosno

grada,

- vrše izbor i imenovanje

instruktora i popisivača jedinica

lokalne samouprave,

- preuzimaju štampani

popisni materijal i dijele ga

instruktorima, koji ga dalje

distribuiraju popisivačima,

- obezbjeđuju prostorije

za dežurstvo i za rad u

vrijeme sprovođenja popisa,

kao i prostorije za rad

instruktora na pregledu i

prijemu popisne građe,

- vrše raspored popisivača

i općinskih, odnosno gradskih

instruktora po popisnim krugovima i

sastavljaju odgovarajuće spiskove,

- vrše nadzor nad radom općinskih,

odnosno gradskih instruktora

i popisivača i pružaju im stručnu

pomoć, posebno se brinu o pravilnoj

primjeni metodoloških i organizacionih

uputstava,

- preduzimaju mjere koje garantiraju

kompletan obuhvat jedinica

popisa,

- preuzimaju popisni materijal od

instruktora, organizuju i kontroliraju

obuhvat i kvalitet popisnog materijala,

a u slučaju potrebe naređuju da se

izvrše potrebne dopune i ispravke,

23. novembar - 9. muharrem

- obezbjeđuju skladištenje popisnog

materijala uz ispunjenje propisanih bezbjednosnih

mjera i uvjeta određenih

Zakonom o zaštiti ličnih podataka i

drugim propisima o bezbjednosti za

takve vrste materijala,

- organiziraju prevoz i blagovreme-

no dostavljanje popisnog materijala na

mjesto unošenja,

- raspoređuju kontrolore za rad u

postpopisnoj kontroli kvaliteta podataka

prikupljenih u popisu, po izabranim

popisnim krugovima, u skladu sa

instrukcijama Zavoda i Agencije,

- vrše zamjenu opravdano spriječenih,

kao i nestručnih ili nesavjesnih

instruktora, popisivača, a zamjenu

kontrolora vrše uz saglasnost Zavoda i

Agencije i

- razmatraju pritužbe građana i

obavještavaju o njima Zavod.

Ovdje je važno naglasiti da u domenu

metodologije Zakon, u članu

28., definira da je Direktor državne

Agencije odgovoran za dva izrazito

važna segmenta popisa:

(1) Direktor Agencije propisuje popisne

obrasce (popisnica i upitnik za

domaćinstvo i stan) i organizacionometodološka

uputstva za provođenje

popisa.

(2) Direktor Agencije donosi Pravilnik

o uništavanju popisne građe.

Slično je i sa entitetskim direktorima

zavoda, s obzirom da su oni

u skladu sa zakonima odgovorni za

imenovanje popisnih komisija lokalne

samouprave, instruktora i popisivača,

te davanja neophodnih ovlaštenja za

njihov rad.

Na kraju, i pored činjenice da Zakon

u članovima 23. i 24. predviđa

uspostavu Centralnog popisnog biroa

sa izbalansiranom nacionalnom strukturom,

definirane nadležnosti su više u

domenu tehnologije i preporuka kada

je popis u pitanju, te je izuzetno važno

u cjelokupnom procesu pripreme

popisa kontinuirano voditi računa o

strukturi i sadržaju popisnica, sadržaju

Uputstva za popisivače i općinske

instruktore, kao i strukturi različitih

popisnih tijela predviđenih Zakonom.

Historijat popisa u BIH

Naredni grafikon daje pregled dostupnih

popisa i evidencija stanovništva

od 1520. godine. Važno je naglasiti

da se u naučnoj literaturi za metodološki

ispravne popise uzimaju isključivo

oni od 1879. godine, odnosno od

prvog popisa koji je priredila Austro-

Ugarska vlast u Bosni i Hercegovini.

S obzirom da mnogi autori osporavaju

ovu premisu naredni grafikon daje

pregled raspoloživih podataka i prije

1879. godine.

Pored toga, grafikon daje procjenu

procentualnog odnosa različitih

etniciteta u Bosni i Hercegovini za

2013. godinu, pod uvjetom da bošnjačko

tijelo postigne visok stepen

kohezije po pitanju nacionalnog/etničkog

izjašnjavanja.

Navedeni izvori prije 1879. godine su

sljedeći:

- 1520. – Turski historičar Ömer

Lütfü Barkan proveo je popis baziran na

religiji u Bosanskom sandžaku u periodu

od 1520. - 1530. godine

- 1624. – Procjene papinskog vizitatora

Pietra Massarecchia za Bosnu (Alija

Nametak, “Statistički podaci o broju stanovništva

u BiH u posljednjih stotinu godina,

s osobitom obzirom na muslimane”,

Glasnik broj 3-5, 1958. godine, str. 139,

te Bakir Tanović, “Historija Bosne u okviru

Osmanskog carstva”, Svjetlost, 2010.)

- 1829. – “The Penny Cyclopeadia

of the Society for the Diffusion of Useful

Knowledge”, urednik George Long, izdavač

Charles Knight i Penny Magazine,

vol. 1833.- 1843. godina

- 1871. - drugi zvanični popis otomanskog

carstva za Bosanski sandžak

(Jhon V.A. Fine, “The medieval and

Ottoman roots of modern Bosnian Society”,

Cambridge, Mass, 1994. Prvi popis

je urađen 1851. godine i po tom popis u

Bosanskom sandžaku (obuhvata i Novi

pazar) živi oko 176 hiljada muslimana

muškog stanovništva svih liva (okružja).

S obzirom da nije poznat podatak o prosječnom

broju djece i članova obitelji nije

moguće precizno procijeniti ukupno učešće

muslimanskog stanovništva u ukupnoj

populaciji Bosanskog sandžaka (ref. A.

Namatak, “Statistički podaci ..”, 1958.)

- 1875. – posljednji zvanični popis

Otomanskog carstva za Bosnu (Preračunata

prosječna vrijednost iz različitih

zvaničnih izvora)

23. novembar - 9. muharrem

16

Da bi se upotpunio prethodni grafikon

važno je napomenuti i to da su

Bošnjaci u popisnom periodu od 1879.

godine pa sve do posljednjeg popisa

1991. godine bili prisiljeni koristiti različite

i često eksterno nametnute etničko/nacionalne

i jezičke odrednice.

Tako se u popisu iz 1879., 1885.,

i 1895. obilježje vjeroispovjesti, po

kojem su se razlikovale različite nacionalne

skupine, bilo “muhamedanci”,

a tek se 1910. godine uvodi

kategorija “muslimani”. Također,

rubrika “materinski jezik” sadržavala

je opcije “srpsko-hrvatski” i “neki

drugi”. U popisu iz 1921. godine nacionalnost

se iskazuje po jeziku i to

jezik “Srba ili Hrvata”, a muslimani

su dati pod rubrikom “po vjeroispovijesti”.

U popisu iz 1931. godine

samo je dozvoljena jugoslovenska

narodnost, dok su podaci za jezik

i vjeroispovijest obrađeni tek 1945.

godine a “muslimani” su bili prisutni

po modalitetu isključivo kroz

islamsku vjeroispovijest bez prava

na jezik.

U popisu iz 1948. godine muslimani

su mogli odabrati/navesti “Srbin-musliman,

Hrvat-musliman, ili

neopredijeljen- musliman”. Ovdje

je važno napomenuti, a u kontekstu

predstojećeg popisa u 2013.

godini, da se kroz Uputstvo popisivačima

iz 1948. godine te kod

statističke obrade podataka posebno

vodilo račun da se muslimani “adekvatno

izjasne” i statistički spoje

sa odgovarajućom nacionalnom etničkom

skupinom. Sličnu situaciju

imamo i kod popisa iz 1953. godine

gdje je u Uputstvu za popisivače navedeno

da “...lica koja nisu bliže nacionalno

opredjeljenja upisuju kao

Jugosloven neopredijeljen...”, dok

kod ostalih se treba pisati

“...nacionalno neopredijeljen

...”. Kod ovog popisa

jedini raspoloživi jezik je

bio srpsko-hrvatski, dok

kod vjeroispovijesti imamo

modalitet “pripadnik

islamske vjerske zajednice”

Ṗopis iz 1961. godine

bio je prvi iskorak ka

modalitetu “musliman”,

ali uz važan dodatak “/

etnička pripadnost”. Ovaj

popis predstavlja najnižu

zvaničnu evidenciju o nacionalnom

izjašnjavanju

Bošnjaka i sa 25% deklariranih

“muslimana” ovo

je najniža statistička tačka

u historiji Bosne i Hercegovine.

Samo kao ilustraciju

odnosa iste godine

Hrvati su imali 22%, dok su Jugosloveni

imali rast sa 2% iz 1953. godine

na čak 10%. Na popisu iz 1961.

godine, u skladu sa Novosadskim

dogovorom, sve do popisa u 1991.

godini u rubrici jezik stoji “srpskohrvatski”.

Ovdje je važno

napomenuti da

je RS donijela

poseban

entitetski

zakon (Zakon

o organizaciji

i sprovođenju

popisa

stanovništva,

domaćinstava

i stanova 2013.

godine u RS)

koji se odnosi

na popis, te u

izvjesnoj mjeri

derogirala i

preuzela neke

od nadležnosti

državne

agencije i

prebacila ih

na Zavod za

statistiku RS.

Već na narednom popisu,

1971. godine, izbacuje

se dodatak “/etnička

pripadnost” i nakon 100

godina muslimani/Bošnjaci

ponovo postaju relativna

većina u Bosni i Hercegovini

sa 39%. U rubrici vjeroispovijest

ostaje “islamska

vjeroispovijest”. Popis

1981. godine donosi nastavak

trenda nacionalnog

izjašnjavanja bosanskohercegovačkih

muslimana sa

istovjetnim procentom od

39%.

Popis iz 1991. godine

donosi nove i izraženije

procente relativnog učešća

muslimana u populaciji Bosne

i Hercegovine sa 43%,

kao i mogućnosti odabira

modaliteta “Bosanskog jezika”

koji odabire 37% stanovništva.

Izbor jezika je interesantan s obzirom

da je kod ovog popisa “Bosanski jezik”

ima najveće učešće od svih ponuđenih

modaliteta te je za čak 11%

bio viši od drugoplasirane kategorije

srpskohrvatskog jezika (26%).

Kada je popis iz 1991. godine

u pitanju važno je naglasiti i to da

i pored visokih procenata učešća

“muslimana” u ukupnoj populaciji

naknadne analize pokazuju da je

kod muslimana/Bošnjaka još uvijek

prisutno najveće razilaženje u

pogledu nacionalne identifikacije.

Tako se u analizi Zavoda za statistiku

Republike Bosne i Hercegovine

iz 1993. godine navodi preko

70 različitih varijanti modaliteta

izjašnjenje o nacionalnoj pripadnosti,

od čega kod muslimana/

bošnjaka/bosanaca čak 22 raznovrsna

modaliteta.

Danas, i pored zaključaka Drugog

bošnjačkog sabora iz 1993.

godine, sve postratne analize pokazuju

da najveći dio bošnjačke/

muslimanske javnosti nije svjestan

potrebe za jednoobraznošću

nacionalne identifikacije tako na

primjer dr. Dino Abazović u istraživanju

iz 2007. godine nalazi da

se 55,7% ispitanika opredijelilo za

modalitete Musliman, dok svega

22,7% za modalitet Bošnjak. Slični

podaci, uz dodatak modaliteta

Bosanac, dobiveni su u nizu studija

Ujedinjenih nacija, Europske

komisije, te različitih NVO, ali iz

različitih razloga nisu javno publicirani.

Možda slučajno, ali predložena

Popisnica za popis u 2013. godini,

kada je u pitanju nacionalno opredjeljenje,

ponovo vraća “etno-nacionalnu”

kontekstualizaciju sličnu

onoj iz 1961. godine tako da pitanje

koje se odnosi na nacionalno

izjašnjavanje glasi: “24. Etničko/

nacionalno izjašnjavanje:”.

Na kraju, neophodno je istaći

da su u nizu ranijih popisa rezultati

popisa predstavljali osnovicu

za ozbiljne unutrašnje promjene.

Tako, na primjer, nakon objave

rezultata popisa iz 1910. godine i

potvrde da su muslimani vlasnici

91,1% zemlje, Srbi 6%, a Hrvati

svega 2,6% (prethodna tri popisa

Austro-Ugarske vlasti nisu tretirala

ovo pitanje) pitanje agrarne

reforme dobija potpuno novi smijer

i odustaje se od otkupa zemlje

po povoljnim uvjetima i izdašnim

kreditima Zemaljske banke – kao

neefikasnoj metodi, i počinje se

sa realizacijom programa nasilnog

oduzimanja zemlje koji nije okončan

sve do sredine 50-tih godina

(institucionaliziran zakonima iz

1919., 1946. i 1953. godine). Također,

intenziviranje reforme ustava

iz 1974. godine rezultat je

popisnih rezultata popisa iz 1971.

godine.

23. novembar - 9. muharrem

Kolumna

Borba za opstanak

Izrael u Sarajevu

Izrael je neprijatelj Bosne

i Hercegovine, jer negira

državnu cjelovitost, jer

podstiče separatizam

Republike Srpske, jer preko

velikosrpskih struktura

šalje u Sarajevo svoje

agente koji predstavljaju

prijetnju za mir i stabilnost

Bosne i Hercegovine.

Zašto Visoki predstavnik

Valentin Inzko nije Vijeću

sugurnosti UN-a rekao

ko stoji iza “ugrožavanja

suvereniteta i teritorijalnog

integriteta BiH“

Velikosrpski

V

mediji u Sa-

Vrajevu ovih dana su – u

Vgluposti i nesmotrenosti

– razotkrili da cionistički

obavještajci haraju bosanskom

metropolom i pod komandom drže

bosanskohercegovačke sigurnosne

agencije i službe! Kako drukčije objasniti

nevidljivost “nerezidentnog

izraelskog diplomatskog osoblja u

BiH”, vidljivog samo za bh. sigurnosne

službe, angažirane na praćenju

i zaštiti ovog specijalnog osoblja, kojemu

navodno prijete teroristički napadi

u organizaciji Iranske ambasade

u BiH?! Pod zvučnom sintagmom

“nerezidentno osoblje” podrazumijevaju

se lica koja nisu rezidencijalni

predstavnici svoje države, i ta “nerezidentnost”

je neka vrsta diplomatske

nezvaničnosti i neadresiranosti, pa

je tim skandaloznije kad takva lica

uživaju “ambasadorsku” zaštitu. S

druge strane, Iranska ambasada, koja

ispunjava sve diplomatske norme,

biva optužena kao teroristička prijetnja

tim cionističkim beskućnicima

koji borave u Sarajevu. Uobičajeno

je da sigurnosne službe štite diplomatska

i konzularna predstavništva

i njihovo osoblje, ali je neviđeno da

sigurnosne službe jedne države pod

prismotrom drže jednu ambasadu, a

da specijalnim mjerama štite “nerezidentno

osoblje”, što je drugo ime za

špijune.

Šta se dogodilo? List Slobodna

Bosna je otvaranjem

ovog slučaja otkrio, prvo,

da u Sarajevu djeluje izraelsko

“nerezidentno osoblje”,

drugo, da su bh. sigurnosne

službe u službi ovog

osoblja, dakle, da izraelskim

obavještajcima pružaju

pratnju i zaštitu, treće, da

optuživanje Iranske ambasade

za pripremu terorizma dokazuje

da izraelski špijuni i

u medijima, i u sigurnosnim

službama, kreiraju događaje

po mjeri cionističkih i velikosrpskih

interesa. A ti

interesi se odnose na jačanje

genocidne države Izrael kroz

jačanje genocidne tvorevine

Republike Srpske, i obratno,

kao modela čiju zločinačku

suštinu treba pretočiti u legalitet,

po oprobanoj zamjeni

teza – da je žrtva terorista,

a da je terorista legalista.

Budući da se Izrael posljednjih

godina odomaćio u Republici

Srpskoj, kao glavni

strateški partner genocidne

tvorevine, logičan naredni korak bio je

pokoravanje Sarajeva, u smislu instrumentalizacije

državnih i sigurnosnih

službi, odakle će se medijskim i drugim

operacijama ostvarivati cionistički

interesi. A jedan od tih interesa jeste

uključivanje BiH u cionističku agresiju

na Iran. Za početak će biti dovoljno

da traumatizirana bosanska javnost

prihvati da je država BiH na strani

Izraela, a protiv Palestine, te da počne

suosjećati sa jadnim i prestrašenim izraelskim

“nerezidentnim osobljem”, a

zapravo špijunima koji rovare po bosanskoj

i bošnjačkoj metropoli. U nastavku

bi se mogao realizirati i prijedlog

“Naše stranke” da Jakob Finci postane

gradonačelnik Sarajeva. A zašto ne bi

neki Jevrej postao gradonačelnik Banja

Luke, Zagreba ili Beograda, recimo?

23. novembar - 9. muharrem

18

Čak i kad bi

velikosrbi mogli

ovladati cijelom

Bosnom, pa

ukinuti entitete,

njihovim

cionističkim

partnerima ne

bi odgovaralo

ukidanje

Republike

Srpske, koja

je nastala

kao i Izrael,

na genocidu i

otimanju.

Cionistička hobotnica

Kroz ovaj slučaj se isprepliće nekoliko

faktora. Prvi je dejtonsko pokoravanje

bošnjačkog sigurnosnog i

obavještajnog sektora, u ime velikosrpskog

ovladavanja ovim poslovima na

državnom nivou. Ako će se u toj oblasti

pojaviti neko sa bošnjačkim imenom,

kao ovaj ili onaj ministar sigurnosti,

onda to mora biti “čovjek pod mahanom”.

I u ime te mahane taj Bošnjak

ima da igra kako mu Beograd svira, a

Beograd strateški planira i pozicionira

svoje igrače među Bošnjacima. A ako

već Sarajevom vladaju velikosrpski

obavještajci, onda je logično da oni u

posjed uvode svoje strateške partnere.

Čak i kad bi velikosrbi mo-

gli ovladati cijelom Bosnom,

pa ukinuti entitete, njihovim

cionističkim partnerima ne

bi odgovaralo ukidanje Republike

Srpske, koja je nastala

kao i Izrael, na genocidu

i otimanju. Tu dolazimo

do strateške bitnosti genocidnog

modela Republike

Srpske za genocidni model

Izraela, a koji cionistički

agenti trebaju učvrstiti upravo

u Sarajevu, jer bi se iz

Sarajeva još i mogle povesti

pravno zatemeljene inicijative

o ukidanju bh. entiteta

koji su nastali kao rezultat

prisile i ucjene, a što

je po međunarodnom pravu

ništavno. Stoga cionistička

hobotnica zauzima Sarajevo,

a svojevrsno očitovanje

pozicija bila je i ova drskost

po kojoj bh. sigurnosne

službe štite izraelske špijune

a kao terorističku prijetnju

etiketiraju Iransku ambasadu.

Bio je to test i za

sarajevsku javnost koja,

ipak, nije odreagirala na bahato stigmatiziranje

bez dokaza, na ime javne

zaštite izraelskih špijuna, koji ništa i

nigdje – osim Zla! – nisu donijeli.

U ostrašćenoj ambiciji da se što

prije pokaže cionistička dominacija sarajevskom

scenom, u ovom je slučaju

na vidjelo izišlo nekoliko činjenica

koje dokazuju da je, odveć – Izrael u

Sarajevu. Primjerice, u tekstu Slobodne

Bosne kaže se da – “pojačane mjere

osiguranja nerezidentnog izraelskog

diplomatskog osoblja u BiH i drugih

objekata...” Iz ovog saznajemo da “nerezidentno

osoblje” ima i “nerezidentne

objekte”, što znači zgrade iz kojih djeluje

“nerezidentno osoblje”. Pošto tako

nešto ne postoji javno, u vidu Izraelske

ambasade, Izraelskog kulturnog centra,

itd., znači da postoji tajno, a tu tajnost

znaju oni koji štite te objekte, iz čega

logički proizilazi da su bh. sigurnosne

službe dio tajne operacije cionističkih

špijuna u Sarajevu. U nastavku saznajemo

da su sigurnosne mjere “na snazi

od sredine jula, a u posljednja su dva

mjeseca dodatno pooštrene zbog novih

prijetnji na koje su bh. sigurnosne

službe upozorene u međunarodnoj

razmjeni obavještajnih podataka”. Na

ovaj način je dosad na BiH bačeno stotine

kleveta o navodnim terorističkim

prijetnjama, od sumnjivih igračakabombi

na Sarajevskom aerodromu,

do najave ubistva princa Čarlsa na

otvaranju Starog mosta. Vazda su to

nekakve “međunarodne razmjene podataka”,

a iza čega se krije velikosrpska

tvornica laži i konstrukcija.

U nastavku saznajemo da su

“pojačane mjere osiguranja na snazi

nakon terorističkog napada na autobus

s izraelskim turistima u bugarskom

ljetovalištu Burgas”. Kakve veze imaju

izraelski turisti, kojih u Sarajevu nema,

sa izraelskim nevidljivim špijunima,

kojih u Sarajevu ima? Doduše, izraelski

turisti putuju isključivo u Republiku

Srpsku, čime se i izraelske turističke

agencije stavljaju u službu politike. Potom

se u tekstu predstavlja struktura

iranskih vojnih i obavještajnih snaga,

kao što bi se, na sličan način, mogla elaborirati

i struktura izraelskog militarizma.

A mi nemamo razloga vjerovati da

neko ko decenijama očituje

bestijalnost nad palestinskim

civilima, i neko ko se bavi

terorističkim aktivnostima

po cijelom svijetu, to nije u

stanju uraditi i u Sarajevu,

pa bi zato bilo korisnije da

smo upozoreni – šta su sve

u sta nju počiniti cionistički

agenti. Ne može ni jedan

cionistički agent biti drukčiji

od onog zločinca koji ubija

palestinsko dijete! I zato je

ulazak Izraela u Sarajevo

opasna stvar.

Ako je Aušvic “raj na

zemlji”...

Sve što smo gore naveli

i nije neka novost, ali mi

smo društvo koje malo čita,

malo analizira, pa se nađe u čudu kad

se dogodi nešto što se još ranije moglo

vidjeti, i preduprijediti. U posljednja

tri mjeseca mogla se uočiti izraelska

ofanziva na našu zemlju, a ovaj cirkus

sa navodnim planiranjem iranskog napada

na izraelske špijune samo je kulminacija

tog mešetarenja. U avgustu je

predsjednik RS Milorad Dodik imao

susret sa izraelskim novinarima, mada

je to njihovo “novinarstvo” militantno

novinarstvo, jer je u službi jednog

zločinačkog režima. Od takvih medi-

Na ovaj način

je dosad na

BiH bačeno

stotine kleveta

o navodnim

terorističkim

prijetnjama,

od sumnjivih

igračakabombi

na

Sarajevskom

aerodromu, do

najave ubistva

princa Čarlsa

na otvaranju

Starog mosta.

Vazda su

to nekakve

“međunarodne

razmjene

podataka”.

jskih agenata se i moglo

očekivati da slijepo slijede

naputke režima, pa i kada

za Dodika napišu da je –

“ponosan čovjek koji vodi

Republiku Srpsku ka nezavisnosti

i boljoj budućnosti,

koja neće biti pod kontrolom

drugih zemalja”. Nakon

ovoga ne treba više nikakav

dokaz o neprijateljstvu Izraela

prema Bosni i Hercegovini,

jer njihovi novinari

otvoreno podržavaju

separatizam RS i rušenje

Bosne i Hercegovine. Izraelski

novinari su transmisija

cionističke ideologije, kao

što su sovjetski novinari bili

transmisija komunističke

ideologije, i otud se njihovo

zalaganje za otcjepljenje Republike

Srpske ima smatrati stavom i

neprijateljstvom Izraela. Jer, Republika

Srpska nije ni pod kakvom “kontrolom

drugih zemalja”, već je uslovljena

postojanjem Bosne i Hercegovine, bez

koje nema ni Republike Srpske. Ne treba

zaboraviti da ni u jednoj zemlji nije

objavljeno toliko laži o tzv. islamskom

terorizmu u BiH, kao u izraelskim novinama.

Ako neko, pak, misli, kako izraelski

novinari laprdaju sami od sebe,

dovoljno mu je predstaviti još nekoliko

činjenica, poput one da Izrael hronično

23. novembar - 9. muharrem

zaobilazi državu Bosnu i Hercegovinu i

da gradi paradržavne, paradiplomatske

odnose isključivo sa Republikom Srpskom.

Poznato je da je savjetnik predsjednika

RS iz Izraela, a da RS u Izraelu

već godinama ima svoje paradržavno

predstavništvo. Napose, ministar vanjskih

poslova Izraela Avigdor Liberman

dvaput je za godinu dana boravio u Republici

Srpskoj, navodno, privatno, po

više dana. Tada je izjavio: “Republika

Srpska je raj na zemlji”. Ako je Aušvic

raj na zemlji, onda je to i Republika

Srpska! Sramotno je da predstavnik

naroda koji je preživio holokaust dolazi

u tvorevinu nastalu na Srebrenici, i

da nad kostima ubijenih i istrebljenih

bošnjačkih civila kaže da je to zlo - raj

na zemlji. No, identitet Izraela je manje

suštinski vezan za holokaust, a više za

genocid nad Palestincima, pa otud Izrael

manje suosjeća sa žrtvama Srebrenice,

a više sa genocidnom tvorevinom koja

je sagrađena na modelu Srebrenice. O

kakvom se licemjerstvu radi dokazuje i

činjenica da su stotine Jevreja bili žrtve

Republike Srpske, jer su zbog granata i

snajperskih hitaca Vojske RS morali, a i

mogli, u pravcu Izraela, napustiti svoje

opkoljeno Sarajevo, gdje su živjeli 500

godina. I sada njihova nova domovina,

Izrael, podržava i blagosilja one koji su

protjerali sarajevske Jevreje. Na žalost,

Izraelu je trenutno važnije to pobratimstvo

po osnovu islamofobije, nego ma

kakav moralni kompas. Logično, jer

kako od nekoga ko ubija nevine i otima

tuđe očekivati ikakav doticaj

sa moralom, pa i kada

se radi o samome sebi, kao

što je moralni odnos prema

sarajevskim Jevrejima koje

su protjerale ubice iz Vojske

Republike Srpske?!

Milorad Dodik otvoreno

poručuje: “Smatram da na

političkom planu postoji

povećano razumijevanje

između Izraela i Srpske, jer je

riječ o sličnim kontekstima”.

Tačno! Kontekst je genocidno

porijeklo, jer ni Izrael,

ni Republika Srpska nemaju

historijskog, civilizacijskog,

pravnog utemeljenja, budući

da su obje tvorevine nastale

ubijanjem i protjerivanjem

muslimanskih civila. Dodik

nastavlja: “Izrael ima vrlo

slično okruženje onom koje

ima Republika Srpska i razumije šta se

dešava kod nas. A i mi razumijemo šta se

dešava kod njih”. Netačno! Jer Bošnjaci,

za razliku od Palestinaca, zaboravljaju. A

ako se pod “okruženjem” podrazumijeva

da tu još uvijek žive neki muslimani, pa je

to nevolja koju treba uzajamno razumijevati,

onda je to očitovanje hitlerističke

ambicije za etničkom čistoćom, ili

čišćenjem. Dodik je pojasnio da misli

na Arape i Bošnjake, muslimane “koji

su okrenuti sve više upravo ka arapskom

dijelu svijeta”. To je onaj islamofobijski

obrazac na kome je skovan genocid nad

Da, Izrael je

neprijatelj

Bosne i

Hercegovine,

jer negira

državnu

cjelovitost,

jer podstiče

separatizam

Republike

Srpske,

jer preko

velikosrpskih

struktura

šalje u

Sarajevo svoje

agente koji

predstavljaju

prijetnju za

mir i stabilnost

Bosne i

Hercegovine.

Bošnjacima, u vrijeme kad su

beogradski mediji Bošnjake

zvali Turcima, predstavljajući

ovaj autohtoni i čistokrvni

slavenski narod kao strance

u svojoj vjeri i na svojoj zemlji.

Najbolji odgovor na ove

optužbe dao je veliki pisac

Predrag Matvejević kada je

rekao da su – “turski askeri

voljeli srpske snaše” – misleći

na azijatsku genetsku strukturu

koja je u Srbima, a ne u

Bošnjacima..

Ako bi se akcije Izraela

u Bosni i Hercegovini htjele

cijeniti zdravom logikom i

tačnim jezikom, onda bi se

to isključivo moralo zvati:

neprijateljstvom. Da, Izrael

je neprijatelj Bosne i Hercegovine,

jer negira državnu

cjelovitost, jer podstiče separatizam

Republike Srpske, jer preko

velikosrpskih struktura šalje u Sarajevo

svoje agente koji predstavljaju prijetnju

za mir i stabilnost Bosne i Hercegovine.

Barem dio ovih činjenica trebao je nagovijestiti

visoki predstavnik Valentin

Inzko kada je u svome Izvještaju pred

Vijećem sigurnosti UN-a govorio da

su “ugroženi suverenitet i teritorijalni

integritet BiH”, da “RS otvoreno zagovara

raspad države BiH”, da je “rastuća

antidržavna i secesionistička retorika”.

Sve bi bilo drukčije da nije Izraela, i u

Bosni, i u Gazi.

Intervju

Sejfudin Tokić, predsjednik Bošnjačkog pokreta i koordinator

akcije “Bitno je biti Bošnjak”

Ne smijemo biti generacija koja će onemogućiti

našim potomcima da s ponosom ističu

pripadnost časnom bošnjačkom narodu

Svaki Bošnjak koji je

preživio genocid, svaki

Bošnjak koji je živio u

Sarajevu i Allahovom

voljom promašen

granatom, metkom

četnika sa brda, dobio je

i obavezu da se izjasni

kao Bošnjak. Ne izjasni li

se kao Bošnjak, onaj koji

je pucao s Trebevića kao

da ga je pogodio, kaže

Sejfudin Tokić, predsjednik

Bošnjačkog pokreta i

koordinator akcije “Bitno

je biti Bošnjak” za naš

magazin

Razgovarao: Midhat Ćeman

Gospodine Tokiću, za početak

nam predstavite inicijativu

“Bitno je biti Bošnjak”.

Ko stoji iza ove inicijative,

zašto je ova inicijativa pokrenuta,

ko je sve, odnosno koliko je organizacija

i udruženja uključeno u ovu

inicijativu?

Tokić: Inicijativa je proizašla iz potrebe

da se popis stanovništva 2013.

godine, koji je predviđen u aprilu, stanovništvo

bošnjačke nacionalne pripadnosti

educira i pripremi kako ne

bi došlo do lažnih dilema i zabuna na

tom popisu stanovništva s obzirom da

rezultati popisa stanovništva 2013. godine

imaju dalekosežni historijski značaj

kako za Bošnjake tako i za Bosnu i

Hercegovinu. Sam slogan “Bitno je biti

Bošnjak” proizašao je iz izlaganja predsjednika

Bošnjačke akademije nauka i

umjetnosti (BANU) uvaženog akademika

Ferida Muhića na naučnoj konferenciji

koju smo kao bošnjački pokret

organizovali u Banja Luci, a

pod sloganom “Bitno je biti

Bošnjak” održane su tribine

u Bijeljini, Višegradu i Prijedoru,

nakon čega se putem

interneta javilo desetak nevladinih

organizacija koje su

dale punu podršku takvom

načinu djelovanja i iskazale

inicijativu da se priključi

takvoj aktivnosti i iz toga

je proizašla koalicija nevladinih

organizacija “Bitno je

biti Bošnjak” kojoj je dosad

pristupilo oko dvadeset i pet

različitih nevladinih organizacija

iz Bosne i Hercegovine,

Sandžaka i dijaspore.

Mi ćemo do organizovanja

popisa stanovništva s ciljem

da se građani Bosne i Hercegovine

bošnjačkog etničkog

porijekla izjasne na popisu nacionalno

kao Bošnjaci, vjeroispovijest islamska,

i jezik kojim govore bosanski, organizovati

preko 60 tribina, planirali smo

7 do 10 okruglih stolova, 3 naučne

konferencije/simpozija te čitav niz drugih

propagandnih aktivnosti u smislu

letaka, plakata, ali i uključivanja prominentnih

Bošnjaka u oblasti kulture,

sporta, pa i estrade, koji bi pomogli da

se pokušaj nametanja lažnih dilema

Bošnjacima da se izjašnjavaju bilo po

teritorijalnom, bilo po vjerskom principu

umjesto nacionalnom što je moguće

više spriječi.

Kakva su reakcije samih Bošnjaka

na djelovanje ove inicijative?

Tokić: Moram reći da čak i u sredinama

gdje sam ja mislio da ne postoji

dovoljan broj Bošnjaka, kao što je

Svaki bošnjački

intelektualac,

svaki svjestan

Bošnjak ima

obavezu da

do popisa

stanovništva

utiče u svojoj

okolini na

pripadnike

bošnjačkog

naroda da se

pravilno izjasne

i da ne dozvole

da nas dovedu u

lažne dileme.

Višegrad, mi smo imali prepunu salu

Doma kulture i prijatno me iznenadila,

pogotovo u Republici Srpskoj, izražena

svijest pripadnika našeg naroda

vezano za ovo pitanje i s tog aspekta

sam veliki optimista da ćemo, ako Bog

da, na ovom popisu uspjeti u

onome što nam je cilj, a to je

da popis stanovništva 2013.

g. u Bosni i Hercegovini

odražava realnu sliku ljudi

koji žive i koji su državljani

i građani Bosne i Hercegovine,

a prema svim statistički

relevantnim procjenama takvih

je preko 50 % bošnjačke

nacionalnosti.

Ima li Vaša inicijativa

podršku vjerskih i političkih

struktura bošnjačkog

naroda?

Tokić: Moram reći da

kada smo formirali Bošnjački

pokret za ravnopravnost

naroda da je u podršci za

formiranje ove nevladine

organizacije, koja ima za cilj

da ukupno obezbijedi ravnopravnost

Bošnjaka i u Bosni i Hercegovini

i u Sandžaku, dakle i u Srbiji i

u Crnoj Gori, ali posebno da doprinese

ravnopravnosti bošnjačkog naroda u

budućnosti, kada će Evropa biti bez

granica i kada će položaj bošnjačkog

naroda zavisiti od stepena jedinstva,

jačine nacionalnog identiteta koji ih

okuplja, pa i ekonomske solidarnosti

koju međusobno imaju, vjerskog takođe

identiteta, i ukupno, dakle, sve su

to elementi koji će doprinijeti koji će

politički uticaj bošnjački narod imati

u Evropi bez granica. Dakle, u toj početnoj

fazi djelovanja i formiranja Bošnjačkog

pokreta mi smo imali zdušnu

podršku permanentnog predstavnika

Islamske zajednice, pogotovo muftije

tada tuzlanskog Kavazovića i muftije

banjalučkog Čamdžića, s obzirom

23. novembar - 9. muharrem

da su pisma njihova uglavnom vezana

za prostor Republike Srpske, gdje bih

rekao da su trenutno i najugroženi-

ja nacionalna, odnosno ljudska prava

Bošnjaka.

Jeste li zadovoljni ponašanjem

bošnjačke intelektualne elite po

ovom pitanju?

Tokić: Naša kampanja “Bitno je

biti Bošnjak” traje svega nekoliko mjeseci

i mi smo uspjeli uključiti desetine

važnih, prominentnih bošnjačkih

intelektualaca. U narednom periodu

ćemo pokušati obezbijediti zajedničko

potpisivanje jednog apela bošnjačke

inteligencije pripadnicima bošnjačkog

naroda u kome bi sve eventualne dileme

kod građana bošnjačkog etničkog

porijekla bile prevaziđene i bez obzira

što je naša inteligencija često nejedinstvena,

često suprotstavljena bez nekih

posebnih razloga, više na nivou sujeta

i drugih dnevno-političkih razloga ja

vjerujem da će na ovom pitanju koje

se može nazvati sudbinskim pitanjem

budućnosti bošnjačkog naroda inteligencija

iskazati puni stepen jedinstva i

zajedničkog afiniteta kako bi to prošlo

na način da oslika realnu sliku popisa

stanovništva iduće godine u Bosni i

Hercegovini.

Osnovna poruka koju šalje inicijativa

“Bitno je biti Bošnjak”, pored

važnosti izjašnjvanja kao Bošnjak,

jeste i navod da postoje ozbiljne snage

ili pokušaji da se bošnjački narod

zbuni na predstojećim izborima,

da se Bošnjaci drukčije izjasne, kao

Bosanci i Hercegovci, Muslimani i

slično. Možete li nam reći nešto više

o tim pokušajima zbunjivanja Bošnjaka,

odnosno može li se uobličiti

identitet tih zbunjivača, koje su njihove

metode zbunjivanja Bošnjaka,

kako ih možemo prepoznati i kako

se trebaju Bošnjaci ponašati prema

tim zbunjivačima?

Tokić: Nešto više od sto godina je

prošlo kako je nama zabranjeno da se

nazivamo Bošnjacima, a naš jezik nazivati

bosanskim. To je uradila Austro-

Ugarska 1906. želeći time evingvisati

autohtoni narod države Bosne i Hercegovine

i na određen način time legitimirati

aneksiju, pripajanje Bosne i Hercegovine

Austro-Ugarskoj. Poslije toga

slično su se ponašali i vladari Kraljevine

SHS, dakle, stare Jugoslavije i mada su

komunisti u toku narodno-oslobodilačkog

rata priznavali muslimane kroz

postojanje muslimanskih borbenih

jedinica, brigada i kroz odluke ZAV-

NOBIH-a da Bosna i Hercegovina nije

ni srpska, ni hrvatska, niti muslimanska.

Odmah poslije poraza fašizma i

nastanka Jugoslavije 1948. su donijeli

zakon u kome su Bošnjaci natjerani

da se izjašnjavaju ili kao Srbi islamske

vjeroispovijesti ili kao Hrvati

islamske vjeroispovijesti,

želeći time ustvari negirati

postojanje opet autohtonog

naroda Bosne, želeći time

posredno ili indirektno negirati

Bosnu i Hercegovinu

i njenu državnost. U daljem

periodu borba muslimana je

dosezala samo do obezbjeđivanja

prava da se možemo

izjašnjavati muslimanima

prvo sa malim slovom m, a

potom sa velikim slovom M,

da bi tek 1993. na Bošnjačkom

saboru, na kojem sam

imao i sam čast učestvovati,

vraćeno vjekovno, staro ime

Bošnjaka, i moram reći do te

‘93. nažalost, nije puno činjeno

na afirmaciji bošnjačkog

nacionalnog identiteta.

Koliko je ovo pitanje bitno treba da se

vratimo samo u period prije agresije i u

toku agresije. Prije agresije postoji niz

govora, istupa i Tuđmana i Miloševića,

da Bošnjaci ako se izjasne da su Srbi

islamske vjeroispovijesti, odnosno da

su Hrvati islamske vjeroispovijesti neće

im se ništa desiti, neće ih niko dirati.

Suština agresije na Bosnu i Hercegovinu

imala je za cilj uništenje bošnjačkog

naroda. Uništavanjem bošnjačkog

naroda prestaju razlozi postojanja Bosne,

jer ako u Bosni “žive Srbi bilo koje

vjeroispovijesti” i “Hrvati bilo koje

vjeroispovijesti” legitimno je podijeliti

Bosnu između Srba i Hrvata, kao što

su to planirali dogovorom Tuđman -

Milošević, a nekim ranijim dogovorom

Cvetković – Maček i da ne idemo dalje

u historiju čitav niz drugih. Naša obaveza

izjašnjavanja Bošnjaka na popisu

stanovništva 2013. godine proizilazi

kao obaveza prema svim poginulim,

Mi ćemo do

organizovanja

popisa

stanovništva

sa ciljem da se

građani Bosne

i Hercegovine

bošnjačkog

etničkog

porijekla

izjasne

na popisu

nacionalno

kao Bošnjaci,

vjeroispovijest

islamska, i

jezik kojim

govore

bosanski,

organizovati

preko 60

tribina.

prema svim šehidima, prema

svima onim koji su ubijeni

zato što su Bošnjaci. I

mi tu nemamo pravo ni na

kakav komfornizam, tipa

da neko ne bi se povrijedio

pa mi ćemo to ublažiti da se

izjasnimo eto da smo Bosanci.

Svi smo mi Bosanci, bar

bi trebali biti koji živimo u

Bosni. Mi ćemo svoje bosanstvo

i pripadnost državi

Bosni i Hercegovini najbolje

potvrditi i najbolje pokazati

izjašnjavajući se na popisu

stanovništva, naravno, kao

Bošnjaci i ističući da govorimo

naš bosanski jezik. Jer

to otvara prostor da po prvi

puta u našoj historiji, u historiji

Evrope, evropske statistike

oficijelne ime naroda

bošnjačkog bude definitivno uvedeno,

a bosanski jezik bude jedan od onih

evropskih jezika, koji će biti jedan od

službenih jezika u evropskim institucijama,

poput Evropskog parlamenta,

Evropske komisije... S tog aspekta popis

stanovništva 2013. godine važniji je

od svih izbora, predstavlja nadpolitičku

kategoriju i bitniji je od svih političkih

stranaka. Nema tog dnevno-političkog

interesa, niti interesa pojedinca koji

može biti stavljen iznad značaja toga

da svaki Bošnjak, preživjeli Bošnjak

iskaže da ovdje, u našoj Bosni i Hercegovini

žive Bošnjaci i to žive u ovom

broju u kojem danas žive, a ponovimo,

sve relevantne statistike pokazuju da

nas ima preko 50%. Nema nikakve

sumnje da sve politike koje su slijedile

Tuđmana i Miloševića, Cvjetkovića-

Maček, pa Garašanina koji je još prije

više od sto godina govorio kako treba

Bošnjake pravoslavce, Bošnjake kato-

23. novembar - 9. muharrem

like i Bošnjake muslimane iz Bosne i

Hercegovine usmjeravati ka drugim

nacionalnim pripadnostima, imaju

svoje pobornike, interese i zagovornike

da na ovom popisu zbune i umanje

broj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini

i mi ćemo jednostavno tu političku

borbu kao Bošnjaci imati, ali značaj te

borbe nas obavezuje da u toj borbi bez

obzira na sve druge razlike koje među

nama postoje, političke i druge naravi,

budemo jedinstveni.

Zašto je važno da se naš narod

izjasni kao Bošnjak i da se odbiju

pozivi na izjašnjavanje drukčijim

identitetnim odrednicama?

Tokić: Današnja ustavna struktura

Bosne i Hercegovine zasnovana je na

odlučivanju pripadnika bošnjačkog,

srpskog i hrvatskog naroda. I svako

onaj ko se bude izjasnio kao Bosanac,

Hercegovac, Krajišnik ili drugačije eliminiše

samog sebe iz ustavnih prava

odlučivanja o najbitnijim pitanjima

Bosne i Hercegovine i budućnosti Bosne

i Hercegovine i u ustavno-pravnom

smislu i u smislu donošenja bilo kojih

zakona. Eventualna potvrda sadašnje

strukture stanovništva na popisu stanovništva

nadpolovičnim Bošnjacima

bi približila mogućnost da na bolji način

uređuju Bosnu i Hercegovinu kao

državu ravnopravnih građana i državu

u kojoj će vladati apsolutno sve poznate

međunarodne konvencije o ljudskim

pravima i slobodama kako vjerskim

tako i svim drugim.

Od početka obavljanja

probnog popisa

stanovništva počela je

aktivna kampanja osvješćivanja

bošnjačkog naroda.

Prema našim informacijama

dosadašnja

kampanja je urodila dobrim

rezultatima, međutim

još uvijek postoje veliki

problemi. Na ovom

putu će se morati uložiti

još mnogo truda. Planirate

li pojačati kampanju

i mislite li da je potrebno

da se Vaša inicijativa

i slične inicijative

obrate svakom Bošnjaku

i Bošnjakinji lično, bilo

putem letaka ili razgovora

i posjeta?

Tokić: Svaki bošnjački

intelektualac, svaki svjestan

Bošnjak ima obavezu

da do popisa stanovništva

utiče u svojoj okolini

na pripadnike bošnjačkog

naroda da se pravilno izjasne

i da ne dozvole da nas

dovedu u lažne dileme. Mi

smo pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu

bili svjedoci velike promocije

tzv. jugoslovenske nacije u kojoj su

nažalost učestvovali neki vrlo prominentni

Bošnjaci. Mislim da narod

koji dozvoli da im se u takvom periodu

dese takve greške kao zablude o

Sam slogan

“Bitno je biti

Bošnjak”

proizašao je

iz izlaganja

predsjednika

Bošnjačke

akademije

nauka i

umjetnosti

(BANU)

uvaženog

akademika

Ferida Muhića

na naučnoj

konferenciji

koju smo kao

bošnjački

pokret

organizovali u

Banja Luci, a

pod sloganom

“Bitno je biti

Bošnjak”

održane

su tribine

u Bijeljini,

Višegradu i

Prijedoru.

jugoslovenskoj naciji, kao

narod koji ne izvuče pouke

iz genocida, genocid

znači ubijanje pripadnika

određenog naroda, sam

urušava svoja prava i svoje

postojanje. Ne smijemo

biti pripadnici te generacije

koji će onemogućiti

budućim generacijama da

s ponosom ističe vjekovno

ime i pripadnost časnom

bošnjačkom narodu koji

traje više nego i jedan naziv

naroda u našoj historiji.

Po mnogima, predstojeći

popis stanovništa

za nas Bošnjake jednako

je važan kao i odbrana

od agresije. Slažete li se

s takvim procjenama i

jeste li optimista da će

Bošnjaci na kraju ipak

dobiti ovu popisnu bitku?

Tokić: Ja vjerujem da

Bošnjaci imaju dovoljno

svijesti a slažem se i s tom

usporedbom. Svaki Bošnjak

koji je preživio genocid, svaki Bošnjak

koji je živio u Sarajevu i Allahovom

voljom promašen granatom, metkom

četnika sa brda, dobio je i obavezu da

se izjasni kao Bošnjak. Ne izjasni li se

kao Bošnjak, onaj koji je pucao s Trebevića

kao da ga je pogodio.

23. novembar - 9. muharrem

Društvo

Zamke popisa stanovništva

Mogu li se Bošnjaci u RS-u dokrajčit

okrajčiti

olovkom, umjesto granatama i mecima?

Pred nama je jedna od

najvažnijih mirnodopskih

bitaka za BiH – popis

stanovništva. Mnogo je

zamki sa kojima će se

suočiti Bsona i Bošnjaci

u ovoj bitki. Treba znati

da snage koje su željele

uništenje Bosne i Bošnjaka

nisu nestale, one su i dalje

tu, prisutne su u političkom

životu, nalaze se i u vlasti,

i najradije bi, nastavljajući

posao Miloševića, Karadžića,

Tuđmana i Bobana, posao

koji je započet klanjem,

ubijanjem, a završen

genocidom, umjesto

granatama i mecima,

dokrajče popisom

stanovništa, odnosno

olovkom

Piše: Fahrudin Sinanović

Od onih koji ne vole Aliju

Izetbegovića često se može

čuti i pročitati optužba na

njegov račun da je u Dejtonu svojim

potpisom podijelio Bosnu i Hercegovinu.

Naravno, riječ je o laži, o podmetanju,

o falsifikovanju historije. Bosna i

Hercegovina je podijeljena tenkovima,

granatama, klanjem, ubijanjem silovanjima,

logorima, genocidom. Svjesno

se prešućuje činjenica da je uoči same

agresije cijela BiH zapravo bila velika

kasarna, odnosno “bure baruta”, kako

su novinari tada znali napisati. Svi vojnici,

oficiri i naoružanje iz Slovenije i

Hrvatske su se premjestili u Bosnu.

U Dejtonu je potpisan Sporazum

koji je, prije svega, doveo do kraja rata.

Borba za Bosnu se nastavlja i poslije

Dejtona; ovoga puta političkim sredstvima,

pregovaranjima, dogovaranjima,

kompromisima. Dobro je da je rat

zaustavljen. Bolje je 20 godina

pregovarati, nego 20 dana

ratovati.

Najvažnija mirnodopska

bitka za BiH

Pred nama je jedna od

najvažnijih mirnodopskih

bitaka za BiH – popis stanovništva.

Mnogo je zamki

sa kojima će se suočiti Bosna

i Bošnjaci u ovoj bitki.

Treba znati da snage koje

su željele uništenje Bosne i

Bošnjaka nisu nestale, one

su i dalje tu, prisutne su u

političkom životu, nalaze

se i u vlasti, i najradije bi,

nastavljajući posao Miloševića,

Karadžića, Tuđmana

i Bobana, posao koji je započet

klanjem, ubijanjem, a

završen genocidom, umjesto

granatama i mecima, dokrajče

popisom stanovništa,

odnosno olovkom. U tome

će uspjeti samo ako im to

Bošnjaci dopuste.

Prva, možda i najveća,

zamka za Bošnjake je u načinu izjašnjavanja.

Iako je još 1993. godine na

Bošnjačkom saboru vraćeno povijesno

ime našeg naroda – Bošnjak, još uvijek

ima onih koji se, svjesno ili nesvjesno,

iz neznanja ili naivnosti protive ovakvom

modalitetu izjašnjavanja.

Među nekim vjernicima ima i onih

koji, miješajući nacionalnu i vjersku

odrednicu i positovjećujući ih, ne žele

da se izjašnjavaju nikako drugačije osima

kao musliman. Sa takvima treba

poraditi i objasniti im da neće biti ništa

manji muslimani i vjernici ako se izjasne

i kao Bošnjaci. Treba im objasniti da

je i Arap, istovremeno, i Arap i musliman,

te da, isto tako, i oni, istovremeno,

mogu biti i Bošnjaci i muslimani.

Jednu od

glavnih uloga

u ovom popisu

stanovništva,

za koji smo

rekli da je jedna

od najvažnijih

poslijeratnih

bitaka za

očuvanje

države, imat

će dijaspora.

Uloga dijaspore

posebno je

značajna u

Republici

Srpskoj.

Drugu grupu, znatno opasniju,

čine oni koji insistiraju na izjašnjavaju

kao Bosanac (i Hercegovac). Među

takvima su dvije grupacije: oni koji,

svjesno, rade na zbunjivanju Bošnjaka,

ne bi li administrativnim putem

od većine Bošnjaka napravili

nacionalnu manjinu, i

oni koji iz dobrih namjera

insistiraju na odrednici Bosanac,

ali zbog svoga neznanja

i svoje naivnosti praktično

su na istom zadatku sa

onima koji namjerno rade

protiv Bošnjaka. Ovi drugi

polaze od svoga, pogrešnog,

stajališta i uvjerenja da su za

rat krive nacionalne stranke

i da će, ako se svi izjasnimo

kao Bosanci, nestati nacionalnih

stranaka i svih drugih

problema.

Ovakvim uvjerenjem se,

prije svega, tjera voda na

mlin priči da na BiH nije

izvršena agresija, već da je

u Bosni bio građanski rat u

kojem su se pobila tri naroda.

Također, zabluda je i da

će se Srbi i Hrvati izjašnjavati

kao Bosanci. Oni će se

izjašnjavati svojim imenima

– Srbin i Hrvat - jer njima u

zadnjih sto godina niko nije

osporavao i zabranjivao da

se nacionalno izjašnjavaju

kako žele, za razliku od Bošnjaka koji

su se morali izjašnjavati kao: Srbin,

Hrvat, neopredijeljen, Jugosloven,

Musliman...

Insistirati sada, uoči popisa, na

tome da se neko izjašnjava kao Bosanac,

isto je kao insistiranje na embargu

na oružje na početku agresije pod

izlikom da će tako biti manje ubijanja

i da će se na taj način zaustaviti

rat. Znamo svi da je taj embargo najviše

štete donio Bošnjacima, koji, za

razliku od Srba i Hrvata koji su bili

u službi Miloševićeve i Tuđmanove

politike, nisu imali svoga oružja,

niti države u susjedstvu koja bi im

to oružje moga doturati kad hoće i

koliko hoće.

23. novembar - 9. muharrem

U Bosni živi tri naroda - Bošnjaci,

Srbi i Hrvati – i Ostali. Tako je Ustavom

rečeno. Bošnjak, Hrvat, Srbin,

Rom, Albanac... su naša imena. Bosanac

nam je prezime. Na ovom popisu

trebamo napisati svoje ime. Svoje nacionalno

ime. Naše ime je – Bošnjak.

Pripreme kako bi Bošnjake sveli na

najmanju moguću mjeru

Popis stanovništva bi najveću

štetu Bošnjacima mogao nanijeti u

Republici Srpskoj. Njime bi se praktično

moglo zacementirati ono što su

učinili krvoloci i ratni zločinci predvođeni

Karadžićem i Mladićem.

Osim problema u vezi sa načinom

izjašnjavanja, Bošnjaci će se u manjem

entitetu susresti i sa institucionalnim

preprekama.

Naime, Parlamentarna skupština

Bosne i Hercegovine je 3. februara

2012. godine usvojila Zakon o popisu

stanovništva, domaćinstava i stanova

u Bosni i Hercegovini 2013. godine,

koji se treba održati početkom aprila

2013. godine. Prema ovome Zakonu

za sprovođenje popisa stanovništav

nadležna je Agencija za statistiku

Bosne i Hercegovine. Međutim, RS

je usvojila poseban entitetski Zakon

o organizaciji i sprovođenju popisa

stanovništva, domaćinstava i stanova

2013. godine u RS, koji nije u potpunom

suglasju sa Zakonom na državnom

nivou jer su neke ovlasti prenijeli

na Zavod za statistiku RS. To se

posebno odnosi na sastav i nadležnosti

Popisne komisije lokalne samouprave.

U manjem entitetu su svjesni

da popisivači mogu odraditi velik

posao za njih i već za to priprema-ju

teren. Čak im je data mogućnost

i da u slučaju potrebe mogu izvršiti

dopune i ispravke na obracima. Također,

u zakonu Republike Srpske

izbačen je stav državnog Zakona o

popisu u kojem se kaže da u sastavu

popisnih komisija lokalne samouprave

mora biti zastupljen najmanje

jedan predstavnik iz konstitutivnih

naroda i ostalih. Sve ovo govori da

u Republici Srpskoj vrše opsežne, i

institucionalne i zakonske, pripreme

kako bi Bošnjake sveli na najmanju

moguću mjeru.

Jednu od glavnih uloga u ovom

popisu stanovništva, za koji smo rekli

da je jedna od najvažnijih poslijeratnih

bitaka za očuvanje države,

imat će dijaspora. Uloga dijaspore

posebno je značajna u Republici Srpskoj.

Svjesni su toga i u Dodikovoj

genocidnoj tvorevini. Za razliku od

bošnjačkih političara, oni najozbiljnije

doživljavaju dijasporu. Nje se

najviše i plaše.

Za dijasporu je posebno

važno da znaju da je zakonom

definisano da lica koja

su u trenutku popisa (početak

aprila 2013. godine)

odsutna ili će biti odsutna

iz svog uobičajenog mjesta

stanovanja kraće od godinu

dana treba da se smatraju

privremeno odsutnim licima,

te ih treba uključiti u

ukupan broj stanovnika tog

popisnog područja. Dakle,

svi iz dijaspore koji žele da

se na popisu stanovništva

upišu, zavedu, registruju kao

građani BiH, moraju godinu

dana prije popisa biti prijavljeni

u svome, stvarnom

ili željenom, mjestu stanovanja,

a, isto tako, ne smiju se

izjasniti da će nakon popisa

biti odustni iz BiH duže od godinu

dana. U tom slučaju bi ih se tretiralo

praktično kao strance, kao osobe sa

privremenim boravkom u BiH, i ne bi

ulazili u ukupan broj stanovnika BiH.

Vrlo je važno za dijasporu da se na

predstojećem popisu upišu u svojim

predratnim prebivalištima, dakle u

BiH, jer će tako ući u ukupan broj

stanovnika tog popisnog područja,

općine i entiteta.

U Bosni živi

tri naroda -

Bošnjaci, Srbi

i Hrvati – i

Ostali. Tako

je Ustavom

rečeno.

Bošnjak, Hrvat,

Srbin, Rom,

Albanac... su

naša imena.

Bosanac nam

je prezime. Na

ovom popisu

trebamo

napisati svoje

ime. Svoje

nacionalno

ime. Naše ime

je – Bošnjak.

Pretpostavlja se da u

dijaspori živi oko 1,5 stanovnika

BiH. Među njima

najviše je Bošnjaka. Ukoliko

bi se većina Bošnjaka

na popisu stanovništa prijavila

u Republici Srpskoj

moglo bi se demokratskim

putem poništiti rezultate

genocida i agresije.

Kada je riječ o popisu

stanovništva, vrlo je važno

voditi računa i o pregovorima

Dodik – Lagumdžija.

Naime, sva bh. javnost vidi

da Lagumdžija, u cilju da

sačuva fotelju, prihvata sve

što Dodik od njega traži.

Već je najavljena i izmjena

Izbornog zakona. Postoji

opravdana bojazan da se

to neće odnositi samo na

zatvorene ili otvorene liste, već da bi

Dodik mogao još štošta progurati a

što je na štetu BiH i Bošnjaka.

U realizaciji popisa moraju učestvovati

svi. Najviše se očekuje od

Islamske zajednice na čelu sa novim

reisu-l-ulemom Husejnom ef. Kavazovićem.

Treba računati i na vladin

sektor. Dosadašnja iskustva nas uče

da se u bošnjačke političare ne smijemo

previše uzdati.

23. novembar - 9. muharrem

Kolumna

Gazza, već viđeno

Hoće li 21. stoljeće e biti obilježeno

stradanjem ili pobjedom muslimana?

Moramo konačno shvatiti i u

praktičnom životu primjeniti

znakovitu kur’ansku poruku: ‘’Ne

tugujte i ne žalostite se, vi ćete

biti gornji, ako budete vjernici.’’

Ako se istinski ne vratimo vjeri

i ne poslušamo ovu božansku

poruku, onda ćemo stalno biti

otvorena meta i u tom slučaju bi

21. vijek zaista mogao biti vijek

velikog stradanja muslimana.

Vrijeme je za pobjede, patnji je

bilo i previše

PIŠE: ABDUSAMED NASUF BUŠATLIĆ

Najnovijom agresijom terorističke

države Izrael na pojas

Gaze i neselektivno ubijanje

civila, ponajviše žena i djece (kako to cionistički

okupator radi od pamtivjeka),

otvoreno je novo-staro ratno žarište u

muslimanskom svijetu. I, ako je suditi

po ovih prvih dvanaest godina novog

milenija, onda bi čitavo 21. stoljeće moglo

proteći u znaku ratova protiv muslimanskih

država i muslimana.

Danas u ostatku svijeta nema ratova,

osim pokoji sporadični plemenski sukob

u Africi i Aziji, koji se mirne duše mogu

smatrati incidentima i izuzecima koji

zapravo potvrđuju spomenuto pravilo,

dok se pravi, rušilački i krvavi ratovi vode

samo u muslimanskim zemljama i protiv

islama i muslimana. Dakle, islamski svijet

je u fokusu svih proteklih godina 21. stoljeća,

ali samo kao prva vatrena linija, kao

ratna zona u kojoj zvuci topova, haubica,

borbnih aviona, miris krvi i zgarišta, jauci

i plač ranjenih civila, djece, žena, staraca,

suze ožalošćenih majki, supruga, kćeri i

sestara, zbog mučki ubijene nejači, sinova,

očeva, muževa i kolone prestravljenih i

poniženih prognanika, ne prestaju.

Sveopći rat protiv islama i muslimana

U spomenutih prvih dvanaest godina

tekućeg vijeka muslimani i islam

napadnuti su sa svih strana i iz svih raspoloživih

oružja i oruđa. Žrtve su ogro-

mne. Iako nema preciznih podataka o

broju ubijenih i ranjenih muslimana,

nema sumnje da je u prvih dvanaest godina

ovog vijeka ubijeno više od milion

muslimana. Trenutno je u muslimanskom

svijetu aktivno više ratnih ‘’vulkana’’

i oružanih sukoba. U

samoj Africi je aktivno više

velikih oružanih sukoba, u

Alžiru, Libiji, Maliu, Sudanu,

Nigeriji i Somaliji. U ovim

oružanim sukobima svake

godine strada enormno veliki

broj muslimana. Naravno, u

spomenute oružane sukobe

uključene su i zapadne zemlje,

prije svih Sjedinjene

Američke Države, Francuska

i Velika Britanija. Na drugoj

strani, na Bliskom istoku i

u Aziji, u više muslimanskih

zemalja traju dugogodišnji

ratovi. U Palestini, Siriji, Iraku,

Afganistanu, Pakistanu

i Jemenu svakodnevno gine

stotine muslimana.

Posebno se u teškom i

nezavidnom položaju nalaze

mali muslimanski narodi i

zajednice kao što su Rohingia

muslimani u Miyanmaru,

zatim muslimani Kavkaza i

Kašmira.

Što zbog unutrašnjih sukoba,

što zbog vanjske okupacije

i agresije, muslimanski

ummet je oslabio do te mjere

da njegova slabost nikada

nije bila očiglednija. Mi

muslimani smo danas toliko

nemoćni i nezaštićeni da nas

može napasti ko god hoće i

kad god hoće.

Stravični prizori istrebljenja i pokolja

Rohingia muslimana u Miyanmaru,

i to pred očima cijelog svijeta, potvrđuju

gornju konstataciju, kao i nemilosrdno

raketiranje pojasa Gaze, kojeg cionističko-fašističke

horde, polahko al’ sigurno,

pretvaraju u zgarište i mjesto nemoguće

za život, koje svojim izgledom podsjeća

na srednjovjekovne ruševine u kojima se

davno ugasio život i bilo kakav civilizacijski

napredak. Gaza je odavno postala

simbol patnje i umiranja.

Plač turskog

ministra

vanjskih

poslova,

Dautoglua, pred

muslimanom

kojem su

cionisti u Gazi

ubili 12 članova

porodice, izraz

je saosjećanja

sa drugim

muslimanom

i to je dobro,

jer, toga do

jučer nije bilo,

posebno kod

muslimanskih

političara, ali je

to u isto vrijeme

i izraz nemoći.

Amerikanci i njihovi saveznici, cionisti,

Indijci, Rusi i ostali, nemilice ubijaju

muslimane. I onda kada u svojim

vojno-osvajačkim pohodima ubiju desetine,

pa i stotine nenaoružanih muslimanskih

civila, oni se samo

verbalno i formalno izvinu i

priznaju da su pogriješili i da

njihova meta nisu bili civili,

a onda, za nekoliko dana,

nastave opet po starom i sve

tako. A mi muslimani samo

brojimo žrtve i konstatiramo

svoju nemoć, jad i bijedu.

Kao da mi preživljavamo

ono vrijeme koje je Muhammed,

sallallahu alejhi

ve sellem, davno najavio, rekavši:

‘’Bojim se da će doći

vrijeme kada će se narodi sa

svih strana okupiti protiv vas

kao što se gladni ljudi okupljaju

oko sofre.’’ Neko od

prisutnih je upitao: ‘’Allahov

Poslaniče, hoće li se to desiti

zbog toga što će muslimani

tada biti malobrojni?’’ Odgovorio

je: ‘’Naprotiv, tada

će muslimani biti mnogobrojni,

ali će ličiti na mulj

koji bujica nosi. Allah će iz

srca njihovih neprijatelja

odsraniti strah, a u srca muslimana

će ubaciti vehn.’’ Na

pitanje šta je to vehn, Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem,

odgovorio je: ‘’Ljubav

prema dunjaluku i preziranje

smrti.’’

Ima li lijeka?

Ima li lijeka i izlaza iz ovog teškog

i turobnog stanja u kojem se nalazimo?

Zašto se danas, u modernom dobu,

kada ostatak svijeta teži ka najvišim životnim

standardima i uređenju svojih

zajednica, jedino u muslimanskim zemljama

i protiv muslimana vode ratovi?

Šta to zaista spriječava ummet, koji

se eto uspio osloboditi domaćih tirana

i njihove dominacije, ummet koji je

barem naizgled počeo slobodno da diše

punim plućima, kod kojeg se pokazu-

23. novembar - 9. muharrem

ju znaci buđenja, koji je kroz ‘’arapsko

proljeće’’ pokazao da je spreman na

žrtvu i odricanje kako bi se izborio za

svoju slobodu i pravo na život dostojan

čovjeka, na koncu konca, koji je raspolaže

sa ogromnim ljudskim potencijalom,

prirodnim resursima i bogatstvom, da

napravi odlučan korak naprijed i u potpunosti

ovlada spomenutim resursima i

konačno počne efektivno utjecati na političke

i druge tokove u svijetu?! Posebno

na Bliskom istoku, gdje malobrojna cionistička

armada prkosi cijelom islamskom

ummetu, iživljavajući se nad Palestincima

kad god to poželi, dok ostali

muslimani nijemo posmatraju patnje i

stradanje Palestinca, koji su prisiljeni da

kleće pred cionistima i mole za milost i

mir, makar on u konačnici značio život

pod stalnim cionističkim nišanom i neizvjesnošću,

ili život u kojem osuđenik

na smrt odgađa svoju smrt na nekoliko

sati ili minuta, i ništa više.

Je li sloboda koja je zakucala na kapije

muslimanskih zemalja na Bliskom

istoku, legalno, transparentno i na demokratski

način izabrana vlast, i sve

pozitivne promjene i optimizam koji su

pratili ‘’arapsko proljeće’’, samo privid,

i imaju li, zaista, zemlje poput Turske,

Egipta, Tunisa, Libije i ostalih muslimanskih

država, stvarnu moć i mogućnost

da danas, za razliku od jučer, kad su

bile u rukama okrutnih tirana, išta bolje

i više učine da zaštite Palestince i ostale

ugrožene muslimane u svijetu?!

Ako je suditi po trenutačnoj situaciji,

odgovor je, na žalost, negativan. Iako

smo mi muslimani, u euforičnom zanosu,

polagali ogromne nade u rezultate

arapske revolucije, stanje na terenu je

veoma zabrinjavajuće.

Prije skoro dvije godine počela je

popularna arapska revolucija u kojoj su

krah i kraj doživjeli omraženi diktatori,

koji su činili sve da razbiju jedinstvo muslimana.

Svi muslimani u svijetu obradovali

su se ishodu ‘’arapskog proljeća’’

i dolaskom islamista na vlast, naročito

u Tunisu i Egiptu. Nadali smo se i bili

uvjereni da će taj uspjeh odmah promijeniti

poziciju muslimana u svijetu, naročito

poziciju palestinskog naroda. Danas,

u vrijeme nove agresije na Gazu vidimo

da su stvari na terenu sasvim drugačije.

Zapravo, pitanje je da li se uopće

išta promijenilo. Nejedinstvo kao bolest,

kočnica, slabost muslimana je i dalje

isto, samo što je to nejedinstvo dobilo

drugačiji oblik. Naprimjer, proislamska

vlast u Tunisu danas je suočena sa jednim

veoma teškim problemom. Pored

ekonomskih i sigurnosnih izazova, vlasti

u Tunisu suočene su, osim političkih, i

sa problemom vjerskih razlika između

pristalica selefijskog pristupa tumačenju

islama i ihvanijskog. Taj problem se ponovo

sve više javlja i u Egiptu. Nažalost,

tu je i neoharidžijska, tekfir ideologija

kao teško breme i iskušenje s kojim se

muslimanski ummet danas mora nositi.

Koliko je jedinstvo ummeta bitno, bez

obzira na naciju i rasu, i kolika je potreba

za izgradnjom i dosezanjem globalne

muslimanske moći, mogli smo vidjeti

na jednom malom primjeru razdora, a

to je neuspjeli pokušaj da se i ove godine

muslimani dogovore o prvom danu

Kurban bajrama, odnosno danu Arefata,

zbog čega samo u očima svijeta još

jednom ispali smješni. Kad se oko tog

pitanja ne možemo složiti i pored toga

što su sve pretpostavke za jedinstven stav

i dogovor bile ispunjene, pa kako ćemo

se onda složiti oko krupnijih stvari.

Dok god Palestinci budu čekali da im se

Amerika i Izrael smiluju i da im mir donesu

i državu uspostave oni koji ih nemilice

ubijaju, to je je jasan dokaz da je

muslimanski ummet daleko

od ideala islamskog bratstva

i jedinstva.

Stvaranje islamske, a ne

arapske lige

Plač turskog ministra

vanjskih poslova, Dautoglua,

pred muslimanom kojem

su cionisti u Gazi ubili

12 članova porodice, izraz

je saosjećanja sa drugim

muslimanom i to je dobro,

jer, toga do jučer nije bilo,

posebno kod muslimanskih

političara, ali je to u isto

vrijeme i izraz nemoći. To

je plač koji samo što se nije

pretvorio u bolni i očajnički

krik što se ne može ništa

više i kvaltetnije učiniti za

poniženi palestinski narod,

za potlačene muslimane.

Turski premijer Redžep Tajip

Erdogan ovih dana je izjavio da je

prilikom nedavne posjete Egiptu osjetio

da muslimani jedva čekaju početak

ili povratak procesa postizanja jakog i

efikasnog jedinstva muslimana. Vjerujemo

da naši muslimanski lideri kao

što je premijer Erdogan, predsjednik

Muhamed Mursi, Rašid Ganuši i drugi

jedva čekaju ostvarenje tog sna koje

se zove jedinstvo muslimana. Nažalost,

unutarnje prilike ili neprilike Turske,

Egipta, Tunisa i drugih zemalja prva

su prepreka na putu realizacije tog

sna. Zato, prvi i najvažniji korak ka

ujedinjenju snaga spomenutih muslimanskih

zemalja, a s ciljem zaštite prava

muslimana u svijetu, jeste svakako

uređenje vlastitih zemalja. Spomenuti

muslimanski vladari moraju najprije

do kraja dovesti proces uspostavljanja

jake islamske vlasti u svojim zemljama,

vlasti koja će htjeti, znati i moći

Muslimani

moraju

zaboraviti na

kojekakve

nametnute

arapske

lige, koje su

utemeljili

Amerika i

Velika Britanija,

i osnovati

svemuslimansku

ili sveislamsku

ligu koja će

biti u stanju

nametnuti

svoju volju i

interes ostatku

svijeta.

štiti interese islama i muslimana, prvo

u njihovim zemljama pa onda tek na

globalnom nivou. Tek kada se završi taj

proces moguće je očekivati da će te zemlje

ostvariti jedinstvo, a onda preći na

sljedeću neophodnu fazu na putu efikasne

zaštite islama i muslimana u svijetu,

a to je osnovanje globalnih islamko

- muslimanskih institucija koje će biti

autoritativan zaštitinik muslimanskih

interesa u svijetu. Muslimani moraju

zaboraviti na kojekakve nametnute

arapske lige, koje su utemeljili Amerika

i Velika Britanija, i osnovati svemuslimansku

ili sveislamsku ligu koja će biti

u stanju nametnuti svoju volju i interes

ostatku svijeta. To u praksi znači da se

osnuje muslimanska liga koja će imati

snagu da spriječi napad na muslimane

bilo gdje u svijetu, a to spriječavanje se

može i mora sprovoditi vojnim, ekonomskim

i političkim pritiscima.

Na primjer, da danas

postoji takva liga ili organizacija,

kako bi ona trebala da

reagira na genocid nad Palestinicima

od strane Izraela i

njegovih saveznika? Reagovala

bi onako kako reaguju

i kako rade SAD i Evropska

Unija. Prvo bi isključila i zabranila

sve energente Izraelu,

Americi i Evropskoj Uniji,

a ako to ne bi bilo dovoljno

onda bi poslala svoje vojne

snage ili naoružala Palestince

modernim oružjem kao što

to radi Amerika prema Izraelu,

kako bi oni mogli odbraniti

svoju državu. Samo u

takvim okolnostima Izraelu

ne bi naumpalo da napadne

Gazu, i ne samo da mu ne bi

naumpalo, već bi se stvari u

temelju promijenile. Ponavljamo,

da bi se to dogodilo,

prije toga se mora dogoditi istinsko

islamsko jedinstvo ummeta, jer je jedan

od uzroka stagnacije i podređenog položaja

muslimana, svakako nejedinstvo

muslimana. Znamo da je to veliki cilj,

cilj za koji treba mnogo vremena, znanja,

htijenja i hrabrosti. Kada će se to

dogoditi teško je procijeniti. Ono što

sa sigurnošću možemo tvrditi jeste da

nama muslimanima nema napretka bez

relaizacije navedenih ciljeva. Moramo

konačno shvatiti i u praktičnom životu

primjeniti znakovitu kur’ansku poruku:

„I ne tugujte i ne žalostite se, vi ćete

sigurno pobijediti, ako budete vjernici!“

(Ali Imran). Ako se istinski ne vratimo

vjeri i ne poslušamo ovu božansku

poruku, onda ćemo stalno biti otvorena

meta i u tom slučaju bi 21. vijek zaista

mogao biti vijek velikog stradanja muslimana.

Vrijeme je za pobjede, patnji je

bilo i previše!

23. novembar - 9. muharrem

Društvo

Drugoplasirani učač Kur’ana u svijetu posjetio Livno

Ostavljao bez daha

džematlije e u rodnom

mjestu svoje majke

“Rođen sam u Rijadu,

tamo odrastao,

studiram u Kairu, ali

mi je namjera, ako Bog

da, vratiti se u BiH po

okončanju magisterija”,

povjerio nam se mladi

hafiz Kapo koji se rado

fotografirao sa svojim

daidžom Fahrudinom

Bulićem, koji uveliko uči

zanijećenih 11 hatmi i

8.372 Jasina za svaku

od srebreničkih žrtava,

maminim daidžom

Sakibom, glavnim

livanjskim imamom

Dževadom ef. Hadžićem

i predsjednikom MIZ-a

Livno hadži Hajrudinom

Maksićem ispred

livanjske džamije na

Topovima u kojoj je, kao

i u Lala-pašinoj džamiji

na Begluku lijepim

učenjem odabranih

dijelova Kur’ana vjernike

ostavljao bez daha

Piše: Ale Kamber, Livno

19.11.2012.god.

Dvadesettrogodišnji hafiz

Abdulah ef. Kapo koji je

na 20. međunarodnom

takmičenju učača Kur’ana u Kairu,

održanom tokom proteklog ramazana,

osvojio drugo mjesto u kategoriji

10 džuzeva, Novu hidžretsku

1434. godinu je dočekao u rodnom

mjestu svoje majke Fate – Livnu,

gdje je sudjelovao i na novogodišnjoj

svečanosti učeći Kur’an i illahije, mujezinio

nekoliko dana, te predvodio

prvi jacija-namaz u ovoj hidžretskoj

godini. Na takmičenju u Kairu je,

kaže, sudjelovalo 97 takmičara iz preko

60 zemalja, a bolja je od njega samo za

nijansu bila domaća Egipćanka, što

nije ni čudo ako se zna da Egipćani u

pravilu važe za najbolje učače Kur’ana,

Hafiz Kapo uči džumanski ezan

a Egipat je bio i domaćin i organizator

posljednjeg takmičenja. Hafiz Kapo

nije nezadovoljan. Naprotiv, zahvalan

je Allahu i veoma je sretan osvojenom

nagradom, ali i pažnjom koja mu je,

kao i ostalim stranim studentima, ali

i takmičarima poklonjena u Egiptu.

Potvrdio nam je da je diplomirao u

roku na Šerijatsko-pravnom fakultetu

prestižnog egipatskog Univerziteta El-

Ahzar, te da će upisati magisterij na

istom fakultetu iz oblasti hanefijskog

fikha. S ponosom kaže da mu je uz

roditelje, te osmero braće i sestara, od

kojih su četiri sestre također hafize,

posebna podrška bila i supruga Ajla,

ali ne zaboravlja ni svoje profesore u

Rijadu, gdje se i rodio i živio i Kur’an

napamet naučio do 15 godine, potom

profesore tuzlanske Behram-begove

Hafiz Kapo sa dajdžama, predsjednikom MIZ-a i glavnim imamom

23. novembar - 9. muharrem

medrese koju je završio,

muhaffiza Mirnesa ef.

Spahića kod kojeg je

usavršavao učenje Kur’ana,

profesore čuvenog El-

Ahzara, ne zaboravlja ni

Rijaset IZ-e BiH, Vladu i

predsjednika Egipta hafiza

Muhammeda Mursija,

koji mu je i uručio nagradu

u Kairu i sa kojim je

uspio razmijeniti nekoliko

riječi uzajamne podrške.

Vratiće se u BiH

“El-Ahzar sam izabrao

sretnim spletom

okolnosti, te zbog um-

S ponosom

kaže da mu je

uz roditelje, te

osmero braće

i sestara, od

kojih su četiri

sestre također

hafize, posebna

podrška bila

i supruga

Ajla, ali ne

zaboravlja ni

svoje profesore

u Rijadu, gdje

se i rodio i

živio i Kur`an

napamet

naučio do 15

godine

Hafiz Kapo učenjem ostavljao Livnjake bez daha

jerene interpretacije

islama i mogućnosti

spoznaje različitih pravaca i škola

unutar islama, ali imajući u vidu i

brojnu bosansku ulemu koja ga je

završila. Rođen sam u Rijadu, tamo

odrastao, studiram u Kairu, ali mi

je namjera, ako Bog da, vratiti se

u BiH po okončanju magisterija”,

povjerio nam se mladi hafiz Kapo

koji se rado fotografirao sa svojim

daidžom Fahrudinom Bulićem, koji

uveliko uči zanijećenih 11 hatmi i

8.372 Jasina za svaku od srebreničkih

žrtava, maminim daidžom Sakibom,

glavnim livanjskim imamom

Dževadom ef. Hadžićem i predsjednikom

MIZ-e Livno hadži Hajrudinom

Maksićem ispred livanjske

džamije na Topovima u

kojoj je, kao i u Lala-pašinoj

džamiji na Begluku lijepim

učenjem odabranih dijelova

Kur’ana vjernike ostavljao bez

daha. A to je i za očekivati, jer

Kapo je već nakon mature u

medresi osvojio prvo mjesto

Hafiz Kapo uči Kur’an

u BiH na takmičenju u kategoriji 10

džuzeva, održanom na sarajevskom

FIN-u, da bi uslijedila takmičenja u

Maleziji, Dubajiu, Mekki i Kuvajtu

koja su prethodila ovogodišnjem kairskom

takmičenju i livanjskom predstavljanju

mladoga hafiza, koji uz sve

obaveze stigne ponešto i prevoditi na

arapski jezik.

23. novembar - 9. muharrem

Društvo

Ježevac

Posjeta izbjegličkom naselju “Ježevac” kod Banovića

Patili se u ratu, pate se i u miru

U “Ježevcu”, kojem tepaju

i nazivaju ga “kolektivni

centar”, a zapravo bi mu

više odgovarao naziv

“geto”, u 57 kuća žive,

tačnije rečeno - životare

62 porodice. Ovdje se

ne živi, ovdje se životari.

Većina njih su iz Bratunca,

Srebrenice i Vlasenice. Patili

su u ratu. Pate se i u miru.

Kuće, bolje reći – barake, su

zbijene, jedna do druge

Ovdje se ne živi, ovdje se

životari

U “Ježevcu”, kojem

tepaju i nazivaju ga “kolektivni

centar”, a zapravo

bi mu više odgovarao naziv

“geto”, u 57 kuća žive,

tačnije rečeno - životare

62 porodice. Ovdje se ne

živi, ovdje se životari. Većina

njih su iz Bratunca,

Srebrenice i Vlasenice.

Patili su u ratu. Pate se i

u miru. Kuće, bolje reći –

barake, su zbijene, jedna

do druge.

Saudin

Sulejmanović

ima 28 godina.

Rodom je iz

Bratunca.

Nije oženjen.

Nema stalnog

zaposlenja.

Zatekli smo ga

kako cijepa drva.

Kaže da drugima

cijepa drva i

da tako zaradi

poneku marku.

Živi sa majkom i

dva brata.

Saudin Sulejmanović ima

28 godina. Rodom je iz Bratunca.

Nije oženjen. Nema

stalnog zaposlenja. Zatekli smo

ga kako cijepa drva. Kaže da

drugima cijepa drva i da tako

zaradi poneku marku. Živi sa

majkom i dva brata. Njegov

otac Fadil poginuo je 1992. godine

u Bratuncu. Iz njegovog

sela dosta je ljudi izginulo.

Na teške uvjete života

žali se i Amira Kablović (41),

koja živi sa mužem i petero

djece. Ni njen muž ne radi.

Dvoje najstarije djece je završilo

osnovnu školu.

Piše: Fahrudin Sinanović

Kad

K

vam je teško, najteže,

Kkad pomislite da ste u be-

Kzizlaznoj situaciji, kako

vaš život nema perspektive, otiđite do

izbjegličkog naselja “Ježevac” kod Banovića;

možda ćete onda na vašu situaciju

drugačije gledati. Ono što smo zatekli

u ovom naselju prilikom nedavne

posjete zaista je sumorno, bijedno. Na

sve što bacite pogled, to vam govori o

nesreći ovih ljudi koji ovdje žive. Izbjegličko

naselje “Ježevac” posjetili smo sa

predstavnicima kalesijskog Udruženja

“Korak”. Oni su čuli za patnje ovih

stanovnika pa su se došli na licu mjesta

uvjeriti i organizirati prikupljanje pomoći

za njih.

23. novembar - 9. muharrem

Ne školuju djecu jer

nemaju para

- Nismo imali para da ih

dalje školujemo. Nismo mogli

plaćati kartu do Banovića. Još

troje djece ide u osnovnu školu;

jedno je deveti, drugo sedmi, a

najmlađe peti razred. Ni njih

nećemo moći slati u srednju

školu, priča nam Amira.

Sličnu priču nam je ispričala

i Mersija Hukić, i Jasmin

Agić i Mevlija Šehić, koja se,

osim za svoju šestogodišnju

kćerku, mora brinuti za gluhonijemog

brata Ramu Šehića.

Oni su iz Tegara. Ramo je prije

rata bio u Beogradu, u školi za gluhonijemu

djecu. Sestra Mevlija za njega nije

U našim

bosanskim

selima rijetko

ćete vidjeti

djecu njihova

uzrasta da

se igraju na

putu. Jer imaju

kompjutere

i surfaju

u toplim

sobama. Djeci

u “Ježevcu”

kompjuter je

samo misaona

imenica.

čula 15 godina. Pronašli su

ga tek prije pet godina i to u

Nišu. Pronašla ga je zahvaljujući

Centru za socijalni rad.

Sada je Ramo ovdje. Pati se

zajedno sa ostalima. Priče svih

ovih ljudi su iste. Kao i njihovi

životi.

Izvan kuća, na putu zatičemo

dosta djece. Vrijeme

provode u igri. U našim bosanskim

selima rijetko ćete

vidjeti djecu njihova uzrasta

da se igraju na putu. Jer imaju

kompjutere i surfaju u toplim

sobama. Djeci u “Ježevcu”

kompjuter je samo misaona

imenica.

- Ima li neko od vas kompjuter? –

upitasmo dječurliju.

- Otkud nam, bolan. U cijelom selu

samo jedna porodica ga ima, odgovoriše

nam dječaci.

Među njima je i sedmogodišnji

Amer Sulejmanović. Rekoše nam da u

naselju ima 50-ak djece ne starijih od

15 godina. Malo ko od njih će u srednju

školu. Situacija u naselju govori

da o ovim ljudima država malo brine.

Državu i njene institucije treba kriviti i

kritikovati zato što nisu omogućili bolje

uslove za život ovim ljudima i ovoj

djeci. Ali, i mi svi, zajedno i pojedinačno,

možemo učiniti nešto da im pomognemo.

Da pomognemo da Amer nastavi

školovanje i nakon osnovne škole.

I on i svi njegovi vršnjaci iz “Ježevca”.

Ako nismo do sada znali za njih, sada

znamo. Ako im možemo pomoći, a ne

pomognemo, sada smo i mi odgovorni.

23. novembar - 9. muharrem

Društvo

Intervju: Jasmin Spahić, potpredsjednik “Merhameta”

(predsjednik “Merhameta” u Bosanskoj Dubici)

Zapošljavanj

apošljavanje povratnika

ključno je rješenje za opstanak Bošnjaka u RS-u

Gospodin Jasmin Spahić je

potpredsjednik MDD-a “Merhamet”

na nivou BiH-a, te predsjednik

MMD-a “Merhamet” u Bosanskoj

Dubici. Kao mlad i ambiciozan

čovjek, upustio se u projekat

poboljšavanja socijalnog

statusa Bošnjaka povratnika u

Republiku Srpsku. S gospodinom

Spahićem smo razgovarali o radu

“Merhameta” u RS-u i Bosanskoj

Dubici, realiziranim projektima,

položaju Bošnjaka u RS-u te o

značaju predstojećeg popisa

stanovništva za Bošnjake u RS-u

Magazin SAFF: Poštovani

gospodine Spahiću, možete

li se u kratkim crticama

predstaviti bh. javnosti?

Zovem se Spahić Jasmin, predsjednik

sam Muslimanskog dobrotvornog

društva “Merhamet” Bosanska Dubica.

Imam 27 godina. Povratnik u RS sam

već 10 godina.

Magazin SAFF: Na početku razgovora,

možete li nam dati Vaš osvrt

na djelovanje MDD “Merhamet” u

RS-u i u Bosanskoj Dubici?

Danas “Merhamet” predstavlja

jedno savremeno organizirano dobrotvorno

društvo koje bogatom, cjelovitom

sadržinom i strukturom svoje

djelatnosti obuhvata mnoge esencijalne

komponente života Bošnjaka. To ga

čini dragocjenim, a njegovu djelatnost

blagorodnom.

Svoju djelotvornost MDD “Merhamet”

naročito je pokazalo tokom protekle

agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Mnoge porodice ovisile su upravo o

pomoći ovog dobrotvornog društva. Ta

potreba prisutna je i danas i nakon agresije.

Korisnici usluga ovog humanitarnog

Društva su:

- djeca bez roditeljskog staranja

- porodice šehida

- porodice ratnih vojnih invalida

- povratnici

- osobe sa invaliditetom

- osobe ometene u psihofizičkom

razvoju

- materijalno neobezbijeđene

porodice

- za rad nesposobne osobe

- stare osobe bez porodičnog

staranja.

Kada je u pitanju funkcionisanje MDD

“Merhamet” u entitetu RS-e ne možemo

kazati da je ono zadovoljavajuće. Naime,

neke podružnice “Merhameta” na lokalnom

nivou nemaju sredstava da plate osnovne

režije, a kamoli druge troškove. Smatram

da bi što prije trebalo krenuti u proces

reformi, tj. pronalaženje rješenja i podizanja

“Merhameta” na nivo koji bi omogućio

stabilnost i normalno funkcionisanje, jer s

jakim “Merhametom” možemo pomoći

povratnike i biti garant boljeg ekonomskog

statusa Bošnjaka. Ipak je “Merhamet”

u ratnom vremenu pokazao solidarnost i

nosio breme težine kako iznaći konzervu ili

kg brašna da ljudi prežive i s tog akspekta

mislim da bi “Merhamet” trebao biti jak,

stabilan, jedinstven i organizovan na nivou

cijele Bosne i Hercegovine.

Nažalost, “Merhamet” je na nivou

RS-a sveden na rub propasti jer niko ne

vodi računa niti pridaje pažnje kako bi

sačuvali 100. godišnjicu postojanja institucije

“Merhameta”.

23. novembar - 9. muharrem

32

Magazin SAFF: Koji su to projekti

koje je MDD “Merhamet” u Bosanskoj

Dubici realizovao u proteklom periodu?

Projekat “Narodna kuhinja - Ži-

vot” je zaživio od 19. marta ove tekuće

godine gdje svaki dan pripremamo po

jedan topli obrok za lica u teškoj socijalnoj

situaciji. Za sada imamo preko 50

korisnika svih nacionalnosti. Imali smo

podjelu u prehrambenim artiklama u

vrijednosti preko 15.000 KM, te smo

realizovali i podjelu školskog pribora za

višečlane porodice čiji roditelji nisu u

radnom odnosu te nemaju nikakva primanja.

Samo bih napomenuo da MDD

“Merhamet” Bosanska Dubica nema

izvor prihoda, a sve naše aktivnosti sprovodimo

dobrovoljnim prilozima ljudi

dobre volje. Ovom prilikom bih istakao

da je Mesna industrija Ovako jedna od

naših aktivnih donatora darivajući svoje

proizvode kao što su piletina, salame,

paštete i naresci. Također, ima još

puno donatora koji potpomažu naš rad

i ovom prilikom molim Uzvišenog da

Svojom milošću nagradi sve one koji su

pomogli MDD “Merhamet” Bosanska

Dubica i da im podari sve najbolje.

Magazin SAFF: Kako ocjenjujete

saradnju MDD “Merhamet” i drugih

dobrotvornih društava u BiH, kao i s

Islamskom zajednicom u BiH? Da li na

tom polju imate ostvarenu saradnju?

Kada je u pitanju saradnja sa Islamskom

zajednicom mogu slobodno kazati

da je ona poprilčno dobra, a naravno

može i bolje. Međutim, kada su u pitanju

druge humanitarne organizacije dosada

nismo imali neku pretjeranu saradnju

Spahić Jasmin

osim s UG “Putevi mira” koji nam daju

podršku kako moralnu, tako i tehničku.

To nam naravno ne daje za pravo da na

tome stanemo. Naprotiv, treba se aktivno

uključiti i krenuti zajednički realizovati

projekte koji će doprinijeti boljem sutra za

ljude čija pomoć od nas zavisi. Isto tako,

imamo izvrsnu saradnju i sa UG Roma

gdje zajednički rješavamo probleme porodica

romske nacionalosti i drugih koji su

u potrebi.

Magazin SAFF: Kako ocjenjujete

podršku svih nivoa vlasti projektima

MDDD “Merhamet”?

Kada je riječ o podršci nivoa vlasti moram

reći da je MDD “Merhamet” Bosanska

Dubica upravo preko Vlade RS-a obezbijedio

sredstava investirana u otvaranje

“Narodne kuhinje - Život”. Naime, Vlada

eniteta u svom budžetu ima stavku od

100.000 KM, kako je to predviđeno rebalansom

budžeta, kao podršku projektima

“Merhameta” u RS-u.

Također, imamo podršku i potpredsjednika

eniteta RS-e g-dina Enesa

Suljkanovića i zastupnika u Narodnoj

skupštini RS-a te veoma korektnu

saradnju sa Centrom za socijalni rad u

Bosanskoj Dubici na čelu sa direktorom

Branom Arnautom.

Opština Bosanska Dubica je u ovoj

tekućoj godini podržala rad “Merhameta”

s 5.000 KM, a nadam da će s novim načelnikom

g-dinom Zlojutrom ta saradnja

biti nastavljena i u narednom periodu.

Magazin SAFF: Koliko bi entitetske

i lokalne vlasti trebalo da budu svjesne

značaja MDD “Merhamet” u RS-u i

njegovih projekata kojima se poprilično

ublažava teško materijalno stanje u BiH?

Smatram da bi vlast na svim nivoima

trebala dati značajniju podršku projektima

“Merhameta”. Adekvatnom podrškom

institucija BiH-a imat ćemo znatno

bolje mogućnosti da pomognemo običnog

čovjeka i na taj način utječemo na

smanjenje siromaštva. Na nivou države

treba hitno donijeti zakon o humanitarnim

organizacijama kako bi

se uredila ova oblast i uvrstio

“Merhamet” u budžete, kako

opštinske, tako i enitetske i

državne.

Magazin SAFF: Koji su

budući prioriteti MDD

“Merhamet” u Bosanskoj

Dubici na čijem ste Vi čelu?

Naši prioriteti bit će

smanjene siromaštva i samozapošljavanje

povratnika

jer smatramo da se samo s

radnim mjestom može osigurati

egzistencija čovjeku.

Posebno akcenat stavljam na

porodice koje su se vratile

Projekat

“Narodna

kuhinja - Život”

je zaživio od

19. marta ove

tekuće godine

gdje svaki dan

pripremamo

po jedan topli

obrok za lica u

teškoj socijalnoj

situaciji. Za

sada imamo

preko 50

korisnika svih

nacionalnosti.

na svoja ognjišta i danas nemaju

posao i prepuštene su

same sebi.

Magazin SAFF: Kakav

je po Vašem mišljenju položaj

bošnjačkog naroda u

RS-u?

Položaj povratnika u entitetu

RS-a nije za pohvalu, a

to se odnosi na neimplementaciju

Zakona o lokalnoj samoupravi

član. 3 koji govori o

jednakosti zapošljavanja svih

konstitutivnih naroda. Smatram

da ako povratnik nema

radnog mjesta ne može ni

ostati i ljudi praktično moraju

23. novembar - 9. muharrem

napustiti svoja ognjišta. U ovoj zemlji se

moraju poštovati zakoni i ravnopravnost

svih naroda i građana, a prvenstveno mislim

na ljude iz politike. Isto tako insti-

tucije BiH, kako entiteta tako i države,

moraju povesti više računa o raspodjeli

novčanih sredstava koje se odvajaju j za

povratak i usmjeriti ih isključivo u zapo-

šljavanje, j jer samo na taj način ćemo ima-

ti održivost i opstanak Bošnjaka i Hrvata

na ovim prostorima. U životu

sam legalista i čovjek koji

poštuje zakone svoje države,

i tako se i moramo ponašati

ukoliko želimo da BiH krene

evroatlanskim putem.

Smatram da sredstva koja

se odvajaju za održivi povratak

ne smiju biti predmet politizacije

niti ucjene, a svjedoci

smo da se nažalost to dešava

u nekim opštinama gdje žive

povratnici. Ako u neko naselje

ili selo gdje žive Bošnjaci dođu

sredstva na ime povratka i ona

se utroše na infrastrukturu

smatram da to nije održivi povratak

i mislim da je to stvaranje

još veće bijede i siromaštva.

Moramo se uhvatiti u koštac s

zloupotrebom novca za povratak

i krenuti u proces zapošljavanja

ljudi povratnika. Na taj

način te ljude zadržavamo u

ovom dijelu BiH-a.

Isto tako mislim da državne

institucije i ministarstva za

izbjegla i raseljena lica moraju

se boriti za veća izdvajanja

sredstava i usmjeravati ih na

zapošljavanje i stipendiranje

učenika i studenata.

Magazin SAFF: Koji su to najveći

problemi s kojima se suočavaju povrat-

nici kao i humanitarna organizacija na

čijem ste Vi čelu?

Najveći problem povratnika je

zapošljavanje. Nema opstanka Bošnjaka

na ovim prostorima ukoliko se ne budemo

zapošljavali, jer bez radnih mjesta

primorani ste da idete sa ovih prostora;

zato postoji mogućnost da za deset godina

procenat Bošnjaka u RS-u bude sveden

na 0,001 %, Očiti primjer: u Bosansku

Dubicu vratilo se negdje oko 1.700 ljudi

i znate li koliko Bošnjaka radi u lokalnoj

upravi i državnim institucijama? Samo 6-7

što je procentualno ništa. S druge strane,

moramo se uključiti u procese obrazovanja

bošnjačke djece, zapošljavanja Bošnjaka

u organe uprave i olakšati onim ljudima

koji se bave poljprivredom.

S radom je otpočeo i program turske

vlade za održivi povratak u smislu kreditiranja

vlastitog biznisa što je apsolutno

dobra zamisao, ali moramo sagledati koliko

ljudi ima uslove da podigne kredite

i da otpočne s nekom djelatnošću. Onda

Danas

“Merhamet”

predstavlja

jedno

savremeno

organizirano

dobrotvorno

društvo koje

bogatom,

cjelovitom

sadržinom i

strukturom

svoje

djelatnosti

obuhvata

mnoge

esencijalne

komponente

života

Bošnjaka.

To ga čini

dragocjenim,

a njegovu

djelatnost

blagorodnom.

imate totalno lošu organizovanost

prilikom apliciranja za

ta kreditna sredstva jer ljudi

čekaju i po 3 mjeseca procedure,

i još se maltetiraju s dokumentima.

Smatram da se na

taj način ne pomaže povratak

i ovom prilikom apelujem

na ljude koji imaju uticaja da

se provjere kako ustvari teče

posao na terenu te da li su

ljudi upoznati sa svim procedurama.

Naglašavam da su

ovo podaci dobijeni od ljudi

koji su već aplicirali za dobijanje

kredita kod Turkish Ziraat

banke i BBI.

23. novembar - 9. muharrem

34

Smatram da bi se na nivou države

BiH trebao donijeti zakonski akt i sistemski

plan rješavanja problema povratnika,

raseljenih i izbjeglih lica i na

taj način spriječiti zloupotreba sredstava.

Bilo bi poželjno formirati posebne

komisije koje će vršiti monitoring po

realizaciji izvršenog projekta ili dodjele

donacije.

Magazin SAFF: Na kraju ovog razgovora,

želimo da Vam se zahvalimo na

izraženoj volji za saradnjom s našim časopisom.

Hvala vama što ste mi omogućili da

govorim za vaš list. Neka je mir i spas na

sve ljude dobre volje i želim vam puno

uspjeha u daljnjem radu.

Rezultati popisa stanovništva imat će ogroman značaj za budućnost Bosne i

Hercegovine i za opstanak bošnjačkog naroda

Magazin SAFF: U svakom razgovoru koji se dotiče pitanja Bošnjaka u

RS-u nezaobilazno je i pitanje predstojećeg popisa stanovništva. U čemu

se, po Vašem mišljenju, ogleda značaj predstojećeg popisa stanovništva za

Bošnjake povratnike u RS?

Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini izvršen je u martu

1991. godine. Ovih dana u našoj zemlji vrši se probni popis stanovništva. Ove

pripreme su uvod u dugo očekivani popis stanovništa u BiH, a koji će se sprovesti

iduće godine. Mi Bošnjaci ćemo po prvi put u svojoj dugoj historiji imati

priliku da se izjasnimo i da nas popišu kao Bošnjake. Zbog svega navedenog

predstojeći popis stanovništva podjednako je važan kako za cjelovitu Bosnu

i Hercegovinu tako i za nas Bošnjake. Rezultati popisa stanovništva imat će

ogroman značaj za budućnost Bosne i Hercegovine i za opstanak bošnjačkog

naroda. Sve što je važno u Bosni i Hercegovini izloženo je jakom uticaju različitih

centara moći interesnih skupina.

Nažalost, već sada smo svjedoci da se među Bošnjake ubacuje sjeme zbunjenosti,

pokušava se što više Bošnjaka dovesti u zabludu da se ne izjašnjavaju kao

Bošnjaci već kao muslimani, Bosanci, i na razne druge načine.

Popis stanovništva je nova bitka za Bosnu i Hercegovinu, za opstojnost Bošnjaka

i islama, zato se i ovaj put moramo odazvati i odbraniti svoju zemlju. Naše

oružje ovaj put bit će naš nacionalni identitet. To je naš bedem iza kojeg ćemo

uspješno moći očuvati islam, slobodu i sigurnu budućnost.

Islamske teme

U Bihaću održan seminar na temu “Samopouzdanje”

Kako izgraditi i povećati samopouzdanje

i eliminirati negativne obrasce ponašanja

Piše: Nedim Botić

Centar za lično i profesionalno

usavršavanje

(CLPU) je u saradnji sa

Udruženjem “Život” iz Bihaća odr-

žao u Bihaću seminar pod nazivom

“Samopouzdanje”. Na seminaru je

učešće uzelo 25 učesnika, među kojima

je bilo i profesora, studenata te

učenika srednjih škola. Treneri na

ovom seminaru su bili Amir Mehić i

Muhamed Ikanović.

Program je trajao od 10,00h do

15,00h u prostorijama Islamskog

pedagoškog fakulteta u Bihaću. Za

učesnike je upriličena i zakuska u

restoranu IPF-a. Na početku seminara

učesnicima se obratio direktor

CLPU-a, mr. Senad Ćeman. Mr.

Ćeman je tom prilikom ukratko

predstavio CLPU-u, njegovu misiju,

ciljeve, historijat. Poželio je puno

uspjeha učesnicima seminara u daljnjem

radu i pozvao ih da svojim prisustvom

uljepšaju i druge seminare

u organizaciji CLPU-a. Naglasio je

da je od posebne važnosti međusobno

upoznavanje i druženje mladih

ljudi iz različitih džemata na ovakvim

i sličnim aktivnostima.

Seminar je podijeljen u više tematskih

cjelina koje su se doticale

pojma, načina povećanja i izgradnje

samopuzdanja te eliminacije negativnih

obrazaca ponašanja. Učesnici

su na početku podijeljeni u 5 grupa

te su kroz timski rad stjecali nove

vještine. Nakon kratkih teorijskih

pojašnjenja od strane predavača,

uslijedile bi radionice gdje su učesnici

imali priliku da sprovedu naučeno

u praksu.

Seminar je protekao u ugodnom

druženju, opuštenoj i pozitivnoj

atmosferi te su učesnici imali samo

riječi hvale, kako za organizaciju,

tako i za predavače. Po završetku

seminara učesnicima su dodijeljeni

certifikati o učešću.

23. novembar - 9. muharrem

Islamske teme

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – (XVI dio)

Smijao se u trenutku smrti

Jedan perzijanski mudrac je

rekao: “Nikada se nisam žalio

na vrijeme niti na odredbu s

nebesa, osim jedanput, kad su

mi noge bile toliko izranjavane

da nisam mogao obući cipele, pa

sam ušao u džamiju u Kufi i vidio

sam čovjeka bez obe noge. Tada

sam iskreno zahvalio Allahu na

Njegovim blagodatima.’’

Piše: Sevla el-Udejdan

Preveo i prilagodio: Abdusamed

Nasuf Bušatlić

Ebu Rejhan el-Biruni živio

je 78 godina, u potpunosti

posvećen nauci,

istraživanju, čitanju i pisanju knjiga.

Njegova ruka nije ispuštala

pero, njegovo istraživačko oko

nije prestajalo da promatra svijet

oko sebe, a srce nije prestajalo da

razmišlja. Knjigu i olovku ostavljao

je samo onda kada bi jeo i spavao.

Znanje je skinulo sve maske

nejasnoća sa njegovog lica i oslobodilo

njegove ruke od svih okova.

Njegov savremenik, inače

poznati islamski pravnik, Ebu

Hasan Alij ibn Isa, pričao je: “Posjetio

sam Ebu Rejhana el-Birunija

kad je bio na samrti, i kad sam sjeo

pored njega, on me je upitao: ‘Šta si

ono ti meni rekao kad sam te pitao

o nasljednom dijelu nane, koliki

nasljedni dio njoj pripada?’ Odgovorio

sam mu: ‘Zar sad u ovom

odsutnom trenutku da me pitaš o

nasljednom dijelu nane?!’ Rekao mi

je: ‘Čovječe, da napustim dunjaluk

poznajući odgovor na ovo pitanje,

bolje mi je nego da ga napustim, a

da ne znam odgovor na njega.’ Onda

sam mu ja ponovio ono što sam mu

ranije bio rekao u vezi nasljeđivanja

nana, a zatim sam napustio njegovu

kuću bojeći se da ga ne zamaram.

Kad sam bio na izlaznim vratima

čuo sam njegov posljednji vapaj

prije nego je ispustio dušu.”

Halifa Omer, r.a., je u smrtnom

hropcu, dok mu je rana obilno

krvarila, pitao ashabe oko sebe: “Da

li sam upotpunio sabah-namaz?”

Sa›d ibn Rebia’, neustrašivi

mudžahid koji je poginuo na Uhudu,

u času smrti, pitao je ashabe:

“Je li Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, živ i zdrav?” Kad su mu rekli

da jeste, on se smirio, nasmijao i

ispustio svoju plemenitu dušu.

Ibrahim ibnu-l-Džerrah prenosi:

“Ebu Jusuf (poznati islamski

pravnik hanefijske pravne škole) se

razbolio, pa sam otišao da ga posjetim.

Sjeo sam pored njega, a on

je u tom trenutku bio

izgubio svijest. Kad se

ponovo osvijestio, pitao

me je: ‘Šta misliš o tom i

tom šerijatsko-pravnom

pitanju i problemu?’ Rekao

sam: ‘Zar sad da me pitaš

o šerijatskim propisima?’

Odgovorio je: ‘Ne smeta da

učimo i na samrti, možda

će nam to biti spasonosno.’

Zatim je rekao: ‘Ibrahime,

kako je bolje bacati

kamenčiće na džemretima

na Mini, pješačeći ili

jašući?’ Odgovorio sam:

‘Bolje je bacati kamenčiće

jašući.’ On je kazao:

‘Pogriješio si! Onaj ko želi

stati pored džemreta, njemu

je bolje da kamnečiće baca kao

pješak, a onaj ko ne namjerava da

staje pored džemreta, njemu je bolje

da kamenčiće baca jašući.’ Nedugo

zatim on je ispustio dušu i preselio

na bolji svijet.”

To su ambicije koje razbijaju i

odagnavaju sve nagomilane strahove.

Kad im je smrt bila pored

glave, kad se duša rastajala sa

tijelom, oni su bili zaokupljeni

razmišljanjem o određenim

šerijatskim pitanjima i problemima.

Znanje je bilo njihova najveća

dragocjenost i ono je zaokupljalo

njihove misli i cijelo njihovo biće,

čak i u najtežim trenucima. Zato

nije čudo što su bili imami i istinski

predvodnici islamskog ummeta.

“Car orijentalnih parfema”

U svijetu orijentalnih parfema

i mirisa, ističe se ime šejha Abdul-

Povezanost i

neodvojivost

žalosti i

radosti, tegobe

i olakšanja,

najbolje se

prepoznaje u

priči o Jusufu,

a.s., kada su

se njegova

braća okupila

da se dogovore

oko njegovog

ubistva.

Aziza Džasira, kao pionira u ovoj

vrsti trgovine. Njegovi mirisi imaju

nevjerovatno dobru prođu, posebno

u zemljama Arapskog zaliva, tako

da nećete naći niti jednu prodavnicu,

šoping-centar, odmaralište, hotel,

kao i privatne stanove, a da u

njima nema Džasirovih mirisa.

Šejh Abdul-Aziz Džasir poznat

je kao trgovac mirisima od alojevog

drveta, lutanj (u arapskom svijetu

poznat kao Ud), i on je svoj biznis

počeo tamo gdje su drugi stali, da

bi ga danas razgranao

širom svijeta. Nakon što

je otvorio više od trista

poslovnica ili ogranaka,

u više od dvadeset i pet

država, šejh Džasir se

priprema za otvaranje

novih poslovnica. Njegova

tvrtka, u narednih pet

godina, planira otvoriti

hiljadu poslovnica diljem

svijeta.

Ko je zapravo Abdul-

Aziz Džasir?

Rođen je u Rijadu

1960. godine i tu je počeo

i završio svoje školovanje.

Inače je diplomirao na

ekonomskom fakultetu

u Rijadu. Na početku,

njegove ambicije uopće nisu bile

vezane za trgovinu mirisima niti

mu je to bila životna želja, jer je bio

izrazito dobar student i nauka mu

je bila na prvom mjestu.

“Car parfema”, kako Arapi vole

nazivati Džasira, nije ni sanjao da

će se njegov hobi iz djetinjstva pretvoriti

u unosni biznis i da će postati

najpoznatiji trgovac mirisima u

zemljama Arapskog zaliva.

Naime, on je počeo trgovati mirisima

još dok je bio srednjoškolac,

tako što su ga prijatelji i rođaci

zaduživali da im nabavi dobre mirise

za posebne prilike, a onda je,

kada je bio na prvoj godini studija,

poslušao savjet jednog svog prijatelja

i otvorio je dućan za mirise koji

nije imao više od dvadeset metara

kvadratnih.

U međuvremenu je diplomirao

na Ekonomskom fakultetu i zaposlio

se kao profesor u jednoj

23. novembar - 9. muharrem

srednjoj školi u Rijadu. Dakle, kada

se odlučio ozbiljnije baviti trgovinom

mirisima, već je radio kao profesor

i kod sebe je imao svega 5.000

rijala ušteđevine. Međutim, pošto se

njegov biznis neočekivano proširio,

a zarada enormno rasla, odlučio je, i

pored protivljenja njegovih roditelja

i prijatelja, dati ostavku na mjesto

profesora i potpuno se posvetiti

trgovini mirisima. I nije pogriješio.

Danas, nakon 25 godina od otvaranja

prvog dućana, Džasir ima 365

poslovnica u različitim dijelovima

svijeta. Pored mnogobrojnih gradova

u zemljama Arapskog zaliva, on

ima poslovnice u Londonu, Parizu

i Washingtonu, a u sljedećoj fazi,

u petogodišnjem planu, namjerava

otvoriti poslovnice svoje tvrtke u

mnogim drugim državama širom

svijeta.

Počeo je sa dućanom od 20

kvadratnih metara, a danas,

zahvaljujući čvrstoj vjeri u Allaha,

dž.š., ogromnom trudu i strpljivosti,

postao je vlasnik najveće tvrtke

mirisa na Bliskom Istoku.

Pa, jesi li i ti spreman da kreneš

u ostvarivanje životnog sna i pored

poteškoća i iskušenja koja te čekaju

na tom putu?!

Ne očajavaj, već

pokušaj ponovo

Upitan je imam Eš-

Ša’bi: “Kako si postigao

toliko znanje?” Odgovorio

je: “Neizmjernim

odricanjem, čestim putovanjima,

strpljivošću

poput brda, ranim ustajanjem

poput ptica.”

Kažu da je poznati

filozof El-Farabi sto puta

pročitao Aristotelovu raspravu O

duši, dok je nije razumio, a njegovu

Retoriku, pročitao je četrdeset puta.

Ibn Sina je četrdeset puta

pročitao Aristotelovu Metafiziku, i

nije je uspio razumjeti. Kasnije ju

je naučio napamet, ali je opet nije

razumio, sve dok jedne prilike nije

došao do jedne Farabijeve knjižice

ili rasprave u kojoj on detaljno

objašnjava Aristotelovu Metafiziku.

Tek kada je Ibn Sina pročitao

tu Farabijevu raspravu, razumio je

spomenuto Aristotelovo djelo.

Paul Ehrlich otkrio je lijek

protiv sifilisa i označio ga brojem

606., a to je u stvari broj njegovih

pokušaja da dođe do odgovarajućeg

lijeka za tu opaku bolest.

Svako jutru

gazela se budi

sa sviješću

da mora biti

brža od svog

najvećeg

neprijatelja,

lava, ukoliko

želi ostati živa,

a svako jutro

lav se budi sa

sviješću da

mora biti brži od

gazele ukoliko

ne želi skapati

od gladi.

Zato, ne očajavaj ni u

najvećoj poteškoći, već

uvijek iznova pokušavaj

dok ne uspiješ. I ne zaboravi

da i male kapi vode,

ukoliko konstantno padaju

na kamen, mogu udubiti

kamen.

Nasmij se i kad si

poražen

Jedan Perzijanski mudrac

je rekao: “Nikada se nisam

žalio na vrijeme niti na odredbu

s nebesa, osim jedanput, kad su

mi noge bile toliko izranjavane da

nisam mogao obući cipele, pa sam

ušao u džamiju u Kufi i vidio sam

čovjeka bez obe noge. Tada sam

iskreno zahvalio Allahu na Njegovim

blagodatima.”

Šekspir je rekao: “Bolje ti je da

svoj životni put krčiš osmijehom,

nego da ga krčiš sabljom.”

“Nije hrabrost u nepostojanju

osjećaja straha, već je hrabrost u

pobjeđivanju tog osjećaja.”

“Mi volimo prošlost, jer je

prošla, a kad bi se vratila, mrzili bi

je.”

“Najteže je donijeti odluku.”

23. novembar - 9. muharrem

“Kad ne znaš kuda ćeš, u tom

slučaju, kojim god putem kreneš

odvest će te do cilja.”

Iskušenja koja bi pokrenula brda

Povezanost i neodvojivost

žalosti i radosti, tegobe i olakšanja,

najbolje se prepoznaje u priči o Jusufu,

a.s., kada su se njegova braća

okupila da se dogovore oko njegovog

ubistva. O njihovoj zavjeri,

Kur’an veli: “Ubijte Jusufa ili ga u

kakav predio ostavite, otac vaš će se

vama okrenuti, i poslije

toga ćete dobri ljudi biti.”

(Jusuf, 9.). Većina njih je

bila za to da ubiju Jusufa,

osim jednog brata, preko

čijeg mišljenja i prijedloga

je stiglo olakšanje i radost

za Jusufa, a.s.

Naime, prije nego su

donijeli konačno odluku,

on im je rekao: “Ako baš

hoćete nešto da učinite,

onda Jusufa ne ubijte, već

ga na dno kakavog bu-

Zato, ne

očajavaj ni

u najvećoj

poteškoći, već

uvijek iznova nara bacite, uzet će ga

pokušavaj dok kakva karavana.” (Jusuf,

ne uspiješ. I 10.). To je očigledni spas

ne zaboravi i olakšanje, nakon teškog

da i male kapi iskušenja. Nakon toga

vode, ukoliko dolazi novo iskušenje za

konstantno Jusufa, a.s., kada je prodat

kao obični rob za ne-

padaju na

kamen, mogu znatnu vrijednost, iako

udubiti kamen. je on, kako je rekao Muhammed,

sallallahu alejhi

ve sellem: “…plemeniti,

sin plemenitog, unuk

plemenitog i praunuk

plemenitog, tj. sin je Jakuba, a.s.,

unuk je Ishakov, a.s., i praunuk je

Ibrahimov, a.s.”

To je za njega bilo jedno od

najvećih iskušenja, jer za tako plemenitog

i uglednog čovjeka nema

većeg iskušenja od toga da bude

ponižen tako što je prodat kao bezvrijedni

rob. Odakle je i kako došao

izlaz za to iskušenje? Allah, dž.š.,

mu je dao izlaz iz tog iskušenja

onda kada ga je kupio uglednik

iz Egipta i nastanio ga kod sebe,

rekavši svojoj ženi: “Učini mu boravak

prijatnim! Može nam koristan

biti, a možemo ga i posiniti!” (Jusuf,

21.). Razmislite o ovom velikom izbavljenju

i samilosti koja je pokazana

prema Jusufu, nakon teškog

iskušenja koje je doživio kada su ga

23. novembar - 9. muharrem

aća bacila u bunar i kada je prodat

kao roblje. On je živio u vladarskoj

kući u Egiptu i porodica koja

ga je uzela brinula se o njemu kao o

rođenom sinu.

A onda je došao trenutak kada ga

je ona u čijoj je kući boravio počela

na grijeh navoditi, zaključavši sva

vrata dvorca. U tom trenutku su se

spojile dvije vrste iskušenja kod Jusufa,

a.s., i fizičko i moralno. Zatim

je došlo olakšanje i izlaz. Kako?

Prvo, Allah mu je pokazao jasnu

opomenu, kao što stoji u Kur’anu:

I on bi nju poželio da od Gospodara

svoga nije opomenu ugledao. (Jusuf,

24.). Ta opomena je veliko olakšanje

i izbavljenje od bluda i grijeha, i

ona je značila bijeg od zasljepljujuće

strasti i smutnje. Kada se, nakon

što ga je ona pokušala prisiliti na

grijeh razderavši mu košulju straga,

na vratima pojavio njen muž,

i to je bilo olakšanje za Jusufa,

a.s. Iza tog olakšanja uslijedilo je

novo iskušenje kada se vladareva

žena pokušala izvući i opravdati, a

svu krivicu svaliti na Jusufa, a.s.,

rekavši: “Kakvu kaznu zaslužuje onaj

koji je htio da ženi tvojoj zlo učini”

- reče ona – “ako ne tamnicu ili kaznu

bolnu?” (Jusuf, 25.). U takvoj

situaciji bi vjerovatno svako više vjerovao

ženi nego muškarcu, jer nije

običaj da žene nasrću na muškarce,

već obrnuto, a osim toga, ona je bila

vladareva žena i nipošto nije željela

biti osramoćena. Zatim je ponovo

došao izlaz i izbavljenje i to preko

njenog bliskog rođaka, koji je rekao:

“Ako je košulja njegova sprijeda razderana,

onda ona istinu govori, a

on neistinu, a ako je košulja njegova

straga razderana, onda ona laže, a

on govori istinu.” (Jusuf, 26.-27.).

To je također bilo veliko izbavljenje,

jer je Jusuf, a.s., na taj način bio

sačuvan teške potvore i sramote, što

je primijetio i priznao i sam vladar,

rekavši: “Ti, Jusufe, ostavi se toga, a

ti traži oproštenje za grijeh svoj, jer

si zaista htjela da zgriješiš!” (Jusuf,

29.). No, i pored toga, a s ciljem

da sačuvaju obraz i ugleda vladarske

porodice, vladar je dao zatvoriti Jusufa,

a.s., u tamnicu u kojoj je ostao

dugo godina. Međutim, i nakon tog

iskušenja i belaja došlo je olakšanje i

radost, na način da je vladar sanjao

san koji niko nije znao protumačiti

osim Jusufa, a.s., jer ga je Allah

podučio tumačenju snova. Na kraju

ove dirljive i počne kur’anske pripovijesti,

spominje se i iskušenje

Jusufovog oca Jakuba, a.s., koje je

bilo dostiglo svoj vrhunac, kao što

stoji u Kur’anu: I okrenu se od njih i

reče: “O Jusufe, tugo moja!”, a oči su

23. novembar - 9. muharrem

39

mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo

potišten. (Jusuf, 84.). I nakon velikog

iskušenja i dugogodišnje tuge za

sinom Jusufom, zbog kojeg je bio

oslijepio, došlo je olakšanje i radost.

O tom radosnom trenutku, Kur’an

veli: A kad glasonoša radosne vijesti

dođe, on stavi košulju na lice njegovo

i on progleda. “Zar vam ne rekoh”,

reče, “da ja znam od Allaha ono što vi

ne znate.” (Jusuf, 96.) Zatim: I kad

iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje

svoje na grudi i reče: “Nastanite se

u Misru, svakog straha, ako Bog da,

oslobođeni!” (Jusuf, 99.).

Zato, vjerniče, ne očajavaj i ne

gubi nadu, jer: …samo nevjernici

gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf,

87.).

Između lava i gazele

Svako jutru gazela se budi sa

sviješću da mora biti brža od svog

najvećeg neprijatelja, lava, ukoliko

želi ostati živa, a svako jutro lav se

budi sa sviješću da mora biti brži

od gazele ukoliko ne želi skapati od

gladi.

Nije bitno zamišljaš li sebe kao

lava ili kao gazelu, važno je da

svako jutro ustaješ sa sviješću da

moraš biti brži od drugih ako želiš

uspjeti.

Islamske teme

Razmišljanja

Brak, Džennet na zemlji ili noćna mora?

Većina problema tzv.

islamskih brakova dolazi

iz razloga što to ti brakovi

u sebi od islama imaju

samo prefiks - islamski.

Ne znači automatski da

je brak islamski ukoliko

supružnici klanjaju i

pridržavaju se pojedinih

propisa islama. Islamki

brak je svaki onaj u kome

se islam ŽIVI, gdje se

supružnici podstiču na

hajr, bježe od zla i daju

prednost Allahu nas

samima sobom.

: Nedim Botić

Ehh, na samu ovu riječ brak,

pa i još islamski raspostrane

se prsa, rašire zjenice, pokrene

niz prijatnih slika u mislima, raduje

nas pomisao na sreću i uspjeh, na

Njegovo zadovoljstvo...

Ali gorka stvarnost nas budi iz

tog sanjarenja i suočava nas s zajedničkim

životom dvoje bića koje se

često završava razvodima, sukobima,

mentalnim i fizičkim poremećajima,

istraumiranom djecom i s željom da

nikad više u takvo nešto ne ulazimo.

Pojedina braća vjernici idu toliko daleko

izgube svaku nadu u dunjalučke

žene, i čekaju džennetske hurije koje

nisu kao ove ovdje – ne pričaju puno,

ne traže ništa zauzvrat, ne moraju im

potrebe nikakve ispunjavati, a i ne sikiraju

ih. Dočim pojedine sestre muslimanke

ljubavlju spram Allaha nastoje

da zamijene nedostatak sretnog

braka i razočarenja u ljubavi, odluče

da se u potpunosti posvete Ahiretu i

čekaju džennetska zadovoljstva. SubhanAllah,

zapitajmo se da li nas islam

uči tim postupcima i takvom pogledu?

Da li je to ono što od nas traži

Milostivi ili su to samo šejtanska došaptavanja?

Islamski brak

Brak je islamska institucija,

temelj društva,

Njegov propis i sunnet

svih poslanika. I dandanas

je brak prilika za

najveću dunjalučku žetvu

dobrih djela, brak je

i dan-danas smiraj za srca

i najkraći put do Allahovog

zadovoljstva. No, mi

to ne vidimo, jer naš šejtan

zavarava i plaši svim

i svačim, dunjalukom,

fakultetom, poslom, ili

nekim drugim prolaznim

izazovom. Znajmo da nas

šejtan neće nikad na dobro

tjerati. Čim nas odbija od

braka, znajmo da je baš u

braku hajr i uspjeh.

Da li smo se ikad zapitali zašto

baš naši, islamski brakovi pucaju

tako često, zašto baš vjernice i vjernici

nisu nekako u stanju da žive zajedno?

Pa čemu

prednost

dajemo, našim -

amman ja Rabbi

- osjećajima,

šejtanovim

došaptavanjima,

ili dajemo

da nam On

izabere? Za

ovaj belaj

rješenje leži u

spoznaji našeg

Gospodara,

druženju s

Njegovim

Govorom i

činjenju dobrih

djela.

Većina problema tzv.

islamskih brakova dolazi

iz razloga što to ti brakovi

u sebi od islama imaju

samo prefiks - islamski. Ne

znači automatski da je brak

islamski ukoliko supružnici

klanjaju i pridržavaju

se pojedinih propisa islama.

Islamki brak je svaki

onaj u kome se islam ŽIVI,

gdje se supružnici podstiču

na hajr, bježe od zla i daju

prednost Allahu nas samima

sobom.

Naša stvarnost je nažalost,

drukčija. Najmanje

se u našim brakovima vodi

računa o Njemu i Njegovom

zadovoljstvu, a najviše

do našeg nefsa. Koliko

se nas zapitalo zašto smo s

tom osobom s kojom živimo, koliko

smo puta preispitali naše nijjete, koliko

smo se sebebom te ljubavi približili

Uzvišenom, a koliko se samo

udaljili?

23. novembar - 9. muharrem

Dešava se da se pribojavamo i istiharu

klanjati, bojeći se da nam On ne

oduzme tu osobu. SubhanaAllah, kao

da mi znamo šta je za nas hajr, kao da

mi bolje znamo od Njega?

Pa čemu prednost dajemo, našim

- amman ja Rabbi - osjećajima, šejtanovim

došaptavanjima, ili dajemo da

nam On izabere? Za ovaj belaj rješenje

leži u spoznaji našeg Gospodara, druženju

s Njegovim Govorom

i činjenju dobrih djela. Kad

se u srcu poveća ta spoznaja,

nećemo dati nikome prednost

nad Njim Jedinim. Tek

tad, s jakim imanom, i brak

može biti ono bi trebao da

bude.

Gdje je izlaz

Trebamo znati da je jedan

od uzroka današnjeg

stanja i okruženje u kojem

živimo, i porodice u kojima

smo odgojeni. Najmanje je

islamskog odgoja u našim porodicama,

najmanje. Mi, kao

vjernici i vjernice, u većini

slučajeva nismo islamski odgojeni.

Puno nas vratilo se

islamu u kasnijim životnim

dobima, počesto smo jedini

mi u našim porodicama koji praktikujemo

vjeru. Mi pogrešno mislimo da

smo s primanjem islama ostavili naš

džahilijet iza sebe – ali stvarnost nam

govori drugačije. Možda jesmo ostavili

zinaluk, alkohol, i slične poroke, ali

nismo sebe izmijenili niti se odgajamo.

Zadovoljili smo se samo s onim vanjskim

– budimo iskreni i prema sebi i

drugima, ono što je vani puno je lakše

mijenjati nego ono što se nakupilo

unutra.

Mi niti ne znamo šta je islamski

brak.

Mi niti ne

znamo šta je

islamski brak.

Ono, znamo mi

u teoriji puno

toga, sve smo

mi to čitali,

ajete i hadise

upamtili, ali ne

znamo kako

to praktično

izgleda.

Jedna je stvar

memorisati, a

druga je stvar

praktična

primjena.

Ono, znamo mi u teoriji puno

toga, sve smo mi to čitali, ajete i hadise

upamtili, ali ne znamo kako to

praktično izgleda. Jedna je stvar memorisati,

a druga je stvar praktična

primjena. Naši roditelji i porodice su

odrasli i živjeli u periodu komunizma

koji je ljudima ubijao duše, ljude je zadojio

materijalizmom i dunjalučkim

varkama, a iz njihovih prsa udaljio

sjećanje na Allaha Blagog. Kao djeca,

mi pamtimo sve što nam roditelji

rade, oponašamo ih, pratimo kako se

babo prema mami ophodio, a kako

ona prema njemu. Kasnije, u životu

mi nesvjesno tražimo takav tip braka

i tip čovjeka ili tip žene. I nažalost,

nismo ni svjesni toga.

Šta nam preostaje, gdje je izlaz?

Mi nemamo prava da druge mijenjamo

niti to možemo. Mijenjajmo

sebe, čistimo duše naše, odgajajmo se

23. novembar - 9. muharrem

41

i idimo k boljem sutra, inšaAllah. Ako

smo iskreni prema Njemu, On će nam

olakšati i trud naš zabilježiti. Tad se

možemo nadati i uspjehu, kako u braku,

tako i van njega.

Islamske teme

Razmišljanja

Naš doprinos zdravom organizmu

Mozak zahtijeva pažnju, poput

malog djeteta. Ono što mu

je potrebno je konstatno

naprezanje. Savjeti nekih

stručnjaka su da se okrene

zanimanjima za stvari koje

traže umno naprezanje poput

igranja šaha, rješavanja

ukrštenih riječi ili učenje stranih

jezika. Svakako, ne zaborvljamo

da slijedeći islam ustvari ne

puštamo „mozak na pašu“,

nego ga kontinuirano korstimo.

PIŠE: Fatima Jašarević

Starost čovjekovog tijela određuje

se prema biološkim pokazateljima

starosti. Dakle, starost na

nivou ćelije razlikuje se od stvarne starosne

dobi. Naše tijelo može izgledati mnogo

godina starije od onog stanja u kome

doista jeste. Proces starenja tijela se može

usporiti, i to održavanjem fizičkih i mentalnih

sposobnosti na nivou na kojem su

bili prije. Briga o zdravlju znači smanjenje

rizika za nastanak svih bolesti.

Srčane bolesti i rak doprinose stopi

smrtnosti od 50%. Izliječenjem od raka

ili drugih bolesti ne znači da ćemo promijeniti

prirodu ili brzinu starenja tijela.

Razlog tome je što starenje i bolest nisu

ista stvar. Kako starimo, sistemi u našem

tijelu se polahko narušavaju, što nas čini

sklonijim za nastanak bolesti. Uspostavljanjem

procesa starenja ćelija, mi činimo

prevenciju za nastanak bolesti.

Uzrok problema je vremenski dosta

distanciran od nastanka istog. To znači

da se posljedice nepravilnog života ukazuju

ne odmah, nego poslije više godina.

Tako je potrebno izgraditi odbrambene

mehanizme u tridesetim, četrdesetim

i pedesetim godinama protiv napada i

posljedica koje bi se javile u šezdesetim,

sedamdesetim i osamdesetim. Starenje

je prirodna stvar, ali na brzinu starenja

mi možemo uticati. Ukoliko činimo dobre

i pozitivne stvari, godine će izgedati

manje nego što jesu, dok ukoliko činimo

loše stvari rezultat može biti: starac

u tridesetim godinama.

Mnogi od nas tretiraju tijelo kao sredstvo

za jednokratnu upotrebu zaboravljajući

da je to emanet (povjerena stvar na

brigu) o kojoj treba brinuti i koju treba

držati u što boljem stanju, zdravijom kako

bi nam bolje služila u izvršavanju ibadeta,

doborčinstava.

Genetika naslijeđena od predaka nas

može činiti sklonijom za dobijanje bolesti,

kao što su srčane i šećerne bolesti, ali načinom

života kojeg živimo možemo djelovanje

gena ublažiti. Postoje neki glavni

procesi naučno potvrđeni koji utiču na

starenje, od kojih ćemo neke spomenuti u

nastavku.

Starenje je ustvari proces

kojim ćelija gubi svoju otpornost,

sposobnost da se obnavlja.

Neke stvari unutar ćelije

jednostavno ne funkcionišu

uvijek isto, vremenom, sa starenjem

njihova funkcija opada.

Pored toga, starenje nije

vezano samo za ćelijske procese,

nego i za to na koji način

reagujemo na stresove iz vana.

Geni

Borba sa

starenjem ne

znači samo

produžavanje

života, nego

trud za

postizanjem

kvalitetnijeg

života, kako

zdravstvenog

tako i

cjelokupnog.

Ukoliko zdravo

živimo, pravilno

se ophodimo

prema životu,

rezultati su

neminovni i

ulaganja su sa

dobitkom koji

nam itekako

treba.

Geni su nosioci nasljednog

materijala od oca, majke, djedova

itd. Često ljudi krivicu

za zdravstveno stanje prebacuju

na gene. Međutim, ako

imamo određene gene, to ne

označava kako će oni biti ispoljavani.

Jedna četvrtina životne

dugovječnosti ovisi o genima, a

druge tri četvrtine o životnim

navikama. Geni proizvode

proteine, ali da li će određeni

gen proizvesti protein ovisi o

nama, odnosno našim navikama. Telomere,

krajevi hromosoma koji pokazuju

starost ćelije, su za 50% manje kod ljudi

koji su pod stalnim stresom.

Hi-Hon-San studija je radila istraživanje

u kojem je analizirala pojavu srčanih

udara kod Japanaca koji su emigrirali

u Honolulu i San Farncisko i onih koji su

živjeli u svojoj zemlji. Rezultat je pokazao

da oni koju su živjeli u svojoj zemlji su

imali manje srčanih udara, dok je kod

emigranata bio četri puta više prisutan.

Emigranti su poprimili način života stanovnika

mjesta u koje su došli, pa time

i ishranu, što je se pokazalo uzročnikom

povećanog broja srčanih udara.

Ovo je pozitivna vijest, jer pokazuje

kako se smanjenjem faktora rizika

može smanjiti procenat nastanka bolesti

za koju smo genetski predodređeni.

Postojanje nepoželjnih faktora iz okoliša

je neophodno da bi se neka genetska

predispozicija izrazila.

Primjer sa hiperholesterolemijom

Hiperholesterolemija je stanje povećanog

prisustva holesterola u organizmu.

Holesterol počinje da se lijepi za površinu

krvnih sudova, što smanjuje elastičnost

krvnih sudova. Suženje arterija

može da dovede do mnogih

srčanih bolesti, infarkta i moždanog

udara. Genetska predispozicija

za nastanak ove bolesti

je važna, međutim jako bitnu

ulogu u nastanku igraju vanjski

faktori. Tako je 1989. godine

Univerzitet Utah uradio studiju

praćenja nosilaca gena za familijarnu

hiperholesterolemiju

kroz osam generacija unazad

do originalnog para koj se vjenčao

1790. godine. Rezultati su

bili vrlo interesantni: nosioci

gena iz 20. vijeka umirali su u

ranim dvadesetim ili tridesetim

godinama, dok su oni iz 19.

vijeka, pa naovamo do 1870.

godine preživljavali do svoje 6.,

7., ili 8. decenije života. Pitanje

se postavlja: kako je to moguće?

Životni stil i navike ishrane

znatno su doprinijeli trendu

rane smrtnosti. Stanovnci mjesta

koji su testirani, prije 20.

vijeka bavili su se uglavnom

zemljoradnjom i bili su fizički

veoma aktivni. Dakle, smanjena količina

fizičke akativnosti, promjena u načinu

života i ishrane, doveli su do aktiviranosti

gena uzročnika hiperholesterolemije.

Mozak

Gubitak mentanih spososbnosti prvi

je znak starenja. Do 90. godine života

mozak može da izgubi 10% svoje mase.

Prvi znak starenja je gubitak kratkoročnog

pamćenja. Tako se dešava da se

osoba ne sjeća nekih dešavanja iz istog

dana, ali se vrlo dobro sjeća detalja iz

prošlosti. Gubitak pamćenja kod muškaraca

rezultira gubljenjem sposobnosti

rješavanja kompleksnih problema kako

godine odmiču, dok žene gube sposobnost

brzog procesiranja informacija.

23. novembar - 9. muharrem

Gubitak pamćenja odnosi se na tri bitne

moždane funcije: informacija o senzibi-

litetu (spososbnost da odlučujemo koja je

informacija bitna), kratkotrajni i dugotraj-

ni gubitak pamćenja. Memorija je proces

saznavanja informacija, pohranjivanja j i

njihovog prisjećanja. Učenje počinje elek-

tričnim žicama u mozgu: neuroni prenose

poruke jedni drugima. Sposobnost obrade

informacija ovisi o vezama između spo-

menutih neurona (sinapsi). Sposobnost

neurona da komuniciraju jedni s drugima

zavisi od toga koliko ih koristimo. Dakle

ukoliko su sinapse (veze među neuroni-

ma) neuposlene, ukoliko nema aktivnosti

učenja, veće su šanse da će zahrđati. Naprimjer,

ukoliko se jako dugo ne služimo

stranim jezikom kojeg jg

smo naučili ranije,

pojaviće se gubitak tečne konverzacije.

Hipokampus je glavni pokretač memorije

i nalazi se duboko u mozgu. On najbolje

j

funkcinira kada smo emotivno zaintereso-

vani za gradivo ili ga tek učimo.

Za održavanje mozga potrebno je održavati

nivo glukoze u krvi. Koliko za mozak

može biti štetno nedovoljno unošenje

glukoze isto tako i pretjerano njeno unošenje

može biti, takođe, sa negativnim posljedicama.

Druga stvar koju mozak treba

je kisik. Ukoliko nema dovoljnog protoka

krvi, mozak neće dobiti ni dovoljno glukoze

niti kisika.

Mozak zahtijeva pažnju, poput malog

djeteta. Ono što mu je potrebno je konstatno

naprezanje. Savjeti nekih stručnjaka

su da se okrene zanimanjima za stvari

koje traže umno naprezanje poput igranja

šaha, rješavanja ukrštenih riječi ili učenje

stranih jezika. Svakako, ne zaborvljamo

da slijedeći islam ustvari ne puštamo

„mozak na pašu“, nego ga kontinuirano

korstimo. Tako na primjer, razmišljanje

tokom učenja Kur’ana, koje opet zahtijeva

šire unošenje u razmišljanje i prenosi ga

na razmišljanje o životu, svijetu oko nas,

uvodi nas u zainteresovanost za živi svijet:

od života mrava, pčele, preko razmišljanja

o organizmu muhe, pa insana, zatim, kosmosa

i njegovog uređenja, preko unošenja

u mudrost međuljudskih odnosa koji

su Kur’anom uređeni ili mudro preneseni,

ulazeći tako u dubinu ljudske psihe, do

uređivanja poslovnog života i konačno o

zakonitostima koji vladaju u svemu tome,

kao i traženju mudrosti u primjeni prirodnih

zakona u traženju nekih životnih rješenja,

dovodi nas do jedne kvalitne umne

aktivniranosti. Tako ćemo, recimo, učeći

Kur’an zaustaviti se kod ajeta koji govore o

primjeru lijepog odnosa roditelja i djeteta,

gdje nam Allah navodi primjer Ibrahima,

‘alejhisselam, i njegovog sina Ismaila:

„Pa kada je stasao toliko da je pomoagao

mu, Ibrahim mu reče: ‘U snu sam vidio,

sinak moj, da ću te zaklati! Pa šta ti misliš?’

‘Oče moj’, odgovori dječak, ‘postupi

po naređenju – ako Bog da, vidjećeš da sam

od onih što trepeljivi su!’“ (As-Saffat, 102.)

Zamislićemo se nad

ovako lijepo postignutom

komunikacijom, lijepim ophođenjem,

pa ćemo se pitati

koji su razlozi, uzročnici

ovih ovako divnih kontakata.

Navešće nas na dublje

razmišljanje, možda će nas

okupirati danima, a možda

će nas navesti i na neka dugoročna

istraživanja ili čak

neke konkretne smijernice

do kojih ćemo doći koje život

čine lakšim, jednostavnijim,

pa ćemo imati korisne

upute drugima prenijeti i

tako sebe održavati konstantno u nekoj

umnoj aktiviranosti.

Razmišljanje, dakle, pospješuje bolje

funcionisanje moždanih aktivnosti.

Kada kažemo ramišljanje, ono se odnosi

na pozitivna i korisna, produktivna

razmišljnja, dok razmišljanje o prošlosti,

briga za budućnost imaju kontraefekat.

Tako, negativno razmišljanje

bilo bi prekomjerno razmišljanje

o stresnim dešavanjima iz privatnog i

poslovnog života, jer stres uveliko narušava

red u kompletnom organizmu,

pa i u mozgu. Kada su u pitanju ovakvi

događaji, potrebno je živjeti u momentu

i dati od sebe koliko je moguće radi

postizanja najboljih mogućih rješenja,

a sa raspoloživim resursima (blagodatima)

uz svakako neizostavan oslonac na

Allaha.

Razlika

između stresa

današnjeg

čovjeka i onog

iz prošlosti

je u tome što

je današnji

čovjek izložen

konstantnom

stresu dok

su se kod

onog ranijeg

smjenjivali

periodi stresa

i odmora, ili

malog stresa.

Učenje i podučavanje usporava

starenje mozga. Slijedeći

islamski princip prenošenja

naučenog znanja uz metode

koje ono zahtijeva, ustvari mi

smo već neplanski sebe stavili

na put zdravog života, put očuvanja

sebe u svakom smislu, a

slijedeći uputsva Sveznajućeg.

Hrana za mozak koja poboljšava

funcionisanje neurotransmitera

su omega masne

kiseline, a možemo ih naći

u ribljem ulju, tj. ribi. Vježba,

odnosno fizička aktivnost,

pozivino djeluje na rad

mozga. Smijeh pozitivno utiče na naš

organizam, kao i maštanje, čime se jača

mozak. Ako se opet vratimo na Kur’an,

zamislimo se koliko nam se daje podsticaja

na maštanje o Džennetu i njegovim

ljepotama... Savjet stručnjaka za održvanjem

zdravlja mozga je meditacija, kojom

se smanjuje stres. Ako razmišljamo

o razlogu našeg življenja, podsjećajući

sebe na našu ulogu na ovom mjestu gdje

se nalazimo, vraćamo u naše misli neki

poremećeni balans, koji se pojavljuje

zbog okolonosti i naše nesavršenosti,

čime postižemo rezultate meditacije.

Uz to meditiranje, mi se sjećamo Allaha,

učimo dove i razmišljajući o njima

otpuštamo od sebe suvišne umne i emotivne

preokupacije, tako da nama muslimanima

nije potreban neki dodatni vid

meditiranja da nas vrati u red.

23. novembar - 9. muharrem

Stres

Jedan od velikih problema sa kojim se

suočava savremeni čovjek je stres. Razlika

između stresa današnjeg čovjeka i onog iz

prošlosti je u tome što je današnji čovjek

izložen konstantnom stresu dok su se

kod onog ranijeg smjenjivali periodi stresa

i odmora, ili malog stresa. Stres je veliki

uzročnik zdravstvenih tegoba: slabi naš

imuni sistem, mijenjaju se otkucaji našeg

srca. Stres nam mogu uzrokovati svakodnevni

sitni probemi, kao što su ljudi oko

nas čije nas ponašanje iritira. Zatim, tu su

poslovi i zadaci koji se iznova pojavljuju

koje moramo dovršavati, bilo da se radi

o kućnim poslovima ili nekim drugim

ponavljajućim zadaćama. I konačno, tu

su neki veliki životni događaji, kao što su

smrtni slučajevi, razvodi, novi posao, gubitak

posla, rat itd.

Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene

organizacije, sedam do deset ljudi

smatra da živi život stresnim. Uz eksponencionalni

razvoj u nauci

koji danas imamo, dolazi do

stalne promjene u tehnologiji

i potrebnim vještinama i

uslovima rada koji se traže, pa

time i konkurenciji na tržištu

rada, socijalnoj nesigurnosti,

dugotrajnim obrazovanjem;

životni tempo se ubrzava sve

više. Mnogi ljudi se žale na

nesanicu, hrnonični umor,

nervozu, gubitak sposobnosti

zdrave komunikacije sa ljudima

itd.

U ovakim okolnostima,

potrebno je pravilno se postaviti

prema načinu života koji

se namće. Prije svega, treba

znati da stres nije u suštini

negativan. Tačnije, pozitivan

stres može da nas podstakne

na kreativnost i učinkovitost.

On napregne sve sisteme u

nama kako bismo se suprotstvili

nadolazećoj opasnosti.

Ono što je problem je prekomjerna količina

stresa. Svi ljudi nemaju jednak otpor

na stres, stoga će se prema tome odrediti

kako će se ophoditi prema stresnim događajima

i izlaganju njima ukoliko žele

da se pravilno ophode prema svome

zdravlju.

Ono što stres uzrokuje kod nas je

bijes. Istraživanja su pokazala da reakcija

bijesa samo dodatno povećava bijes

u nama i ne pomaže ni nama ni osobi

na koju smo bijesni da rješimo problem.

Upravo, da bi se riješio problem

potrebno je postupati suprotno: treba

razviti sjećaj emaptije. Tako, umjesto

„psovanja“ nekoga bolje je da pokušamo

razmisliti šta nam ustvari želi reći.

Dobro je pri stresu primijeniti vježbe

disanja.

Razmišljanje,

dakle,

pospješuje

bolje

funcionisanje

moždanih

aktivnosti.

Kada kažemo

ramišljanje,

ono se odnosi

na pozitivna

i korisna,

produktivna

razmišljnja, dok

razmišljanje o

prošlosti, briga

za budućnost

imaju

kontraefekat.

Bijes je dobro preokrenuti

u konstruktivne snage, pa

umjesto da se izjedamo zbog

nečega što nas čini stresnim,

učinimo neko dobročinstvo,

napravimo nešto kreativno.

Prijatelji su pravi antistresori.

Oni mogu da ublaže 97% procesa

ubrzanog starenja nakon

što vas pogodi nesretni životni

događaj. Savjet Muhammeda,

‘alejhisselam, za bijes je da se

smirmo, abdestimo, jer u afektu

se mogu učiniti stvari koje

čovjek u normalnom stanju

ne bi učinio, i poslije kojih naravno

slijedi kajanje. Zato Ebu

Derda kaže: „Dok je u srdžbi, čovjek je

najbliži Allahovoj srdžbi.“

Jedan od bitnih uzroka stresa, pa tako

i zdravstvenih poremećaja je novac. Zato

je bitno znati napraviti pravilan odnos

prema ovoj stvari, više se na Allaha oslanjati,

u traženju puteva do njega imati

strpljenja i pravilne metode, a kad se već

do njega dođe, kad se vrata nafake otvore,

onda ne uzimati novac kao glavnog određivača

našeg načina života, stvaljajući sebi

previsoke standarde materijalnog života

u zadatak. Slijeđenje puta umjerenosti u

islamu, pravilno ekonomisanje ne može

osim da vodi pozitivnosti u svakom smislu.

Allah Uzvišeni kaže: “I nemoj držati

svoju ruku kao da za vrat svezana ti je,

ali nemoj previše ni pružati, jer ćeš biti

prekoren, ili koji ogolio je.” (Al-Isra, 29.)

Borba sa starenjem ne znači samo produžavanje

života, nego trud za postizanjem

kvalitetnijeg života, kako zdravstvenog

tako i cjelokupnog. Ukoliko zdravo

živimo, pravilno se ophodimo prema

životu, rezultati su neminovni i ulaganja

su sa dobitkom koji nam itekako treba.

Jer, živjeti na način da gledamo na sve što

do nas dođe kao emanet je rasterećenje

za dušu, te orjentiranost na ono što nam

je bitno, što nam je zadaća i cilj, a to je

robovanje Allahu, dželleša’nuhu.

Izvori

Dr. Emir Solaković, „Kako

ostati mlad“, Sarajevo 2008.

Prijevod značenja Kur’ana

od Esada Durakovića

Dr. Asim Abbelmoneim

Hussein, „The art of health

promotio in Islam and contemporary

public health challenges“

Dilwar Hussain and Braj

Bhushan (2010) Psychology of

Meditation and Health: Present

Status and Future Directions,

International Journal of

Psychology and Psychological

Therapy, 10, 3, pp. 439-451

Mr. Hamid Indžić, „Osnove

islamskog morala i ponašanja“,

Travnik 2003

23. novembar - 9. muharrem

Islamski svijet

Pet činjenica o životu u Gazi

1. Uvijek je dovoljno ribe u

moru - ali samo ako ti dopuste

da je loviš

Od januara 2009. godine izraelske

pomorske snage ograničile su palestinske

ribarske brodove na područje udaljeno tri

nautičke milje od obala Gaze, blokirajući

im na taj način pristup na 85% ribolovnog

područja Gaze. U stvarnosti pristup

vodama je ponekad ograničen na jednu

nautičku milju. Od 2008. godine morska

blokada je smanjila ulov ribe za 90%. Od

početka blokade u junu 2007. godine ulov

ribe se smanjio za 7.000 metričkih tona

što predstavlja ukupni gubitak od oko

26,5 miliona američkih dolara. Sve ove

restrikcije gurnulo je 90% ribara iz Gaze u

siromaštvo. Ribolov je takođe postao opasan

po život. Samo u 2011. godini desila

su se 72 incidenta gdje je prijavljeno da su

izraelski brodovi otvorili vatru na palestinske

ribarske brodice, ranivši četiri ribara,

dok je jedan nestao na moru. Kao dodatak

ovome ribarske brodice su često prisiljavane

da pristanu na obalu, pri čemu su 43

ribara uhapšena i podvrgnuta ispitivanju u

2011. godini.

2. Obrazovanje je najbolji način za

napredovanje - osim ako nemaš prilike

da iskoristiš svoje obrazovanje

34% radne snage u Gazi, uključujući

polovinu omladine, je nezaposleno. Od

početka blokade 2007. godine skoro 30%

firmi je zatvoreno u Gazi, dok je 15%

firmi moralo otpustiti i do 80% svojih

radnika. Bez mogućnosti da zarade svoju

platu 80% stanovnika Gaze prima humanitarnu

pomoć da bi preživjeli. Osnovno

i srednje obrazovanje je takođe vrlo teško

pogođeno ovom blokadom. Zabrana uvoza

građevinskog materijala i odugovlačenje

oko dopuštanja uvoza dozvoljenih materijala

uzrokovalo je nestašicu u 230 škola u

Gazi. Ova nestašica znači da je 85% škola

u Gazi prisiljena da radi po pola dana,

duple smjene dovode do redukcije trajanja

školskog časa i eliminacije vanškolskih

aktivnosti, što sve uzrokuje drastičan pad

kvalitete dječijeg obrazovanja.

3. Cvijeće ti može uljepšati dan - ali

ono ne može obnoviti ekonomiju

Godišnji izvoz u 2011. godini je bio

manje od 3% od onoga prije blokade, sa

cvijećem kao jednim od produkata koji je

dozvoljen za izvoz. U 2012. godini 9 miliona

karanfila izvezeno je iz Gaze za vrijeme

cvijetne sezone, 2 miliona manje nego

što je izvezeno u 2011. godini i 41 miliona

manje nego što je bio izvoz u periodu prije

blokade 2007. godine. Od početka blokade

izvoz iz Gaze je skoro u cijelosti ograničen

na agrikulturalne produkte namijenjene

tržištu u Nizozemskoj kao dio specijalnog

aranžmana sa nizozemskom vladom.

23. novembar - 9. muharrem

45

U ovom periodu nijedan izvozni artikal iz

Gaze nije ušao u Izrael i za samo nekoliko

kamiona kolačića od datula je dato odobrenje

da uđe na Zapadnu obalu. Prije

blokade Izrael i Zapadna obala uvozili su

oko 80% artikala iz Gaze. Zabrana izvoza

drugih tradicionalnih izvoznih artikala

(poput tekstilnih proizvoda, namještaja i

prehrane), zajedno sa ograničenjima uvoza

sirovina potrebnih za proizvodnju uništilo

je ekonomiju u Gazi. Sa pristupom

na samo 35% obradive zemlje u Gazi, u

tzv “buffer-zoni”, domaća produkcija je

takođe pala. Zbog ograničenja pristupa

kultiviranoj zemlji u ovom području godišnji

agrikulturalni prihod se smanjio

za 75.000 metričkih tona, što predstavlja

gubitak od 50,2 miliona dolara godišnje

za poljoprivrednike Gazze. Tako su životi i

prihodi za oko 178.000 stanovnika direktno

ugroženi, a često se granice ove ograničene

zone održavaju upotrebom oružja.

Od početka 2012. godine prijavljen je 41

incident u kome je izraelska vojska otvorila

paljbu na civile u ovoj zoni pri čemu je

jedan civil ubijen a 57 ih je ranjeno.

4. Popijte najmanje 8 čaša vode na

dan - ali ne iz slavine u Gazi

90-95% vode iz podzemnih bunara

u Gazi označena je kao nesigurna za piće.

Bez sigurne vode za piće iz slavina većina

stanovnika Gaze je prisiljena kupovati

Islamski svijet

Pet laži koje mediji serviraju

o napadu Izraela na Gazu

vodu iz privatnih izvora. Ni ta voda nije

mnogo sigurnija jer je u njoj pronađeno

deset puta više polutanata nego u vodi

koja se smatra normalnom i sigurnom za

piće. Blokadom je zabranjeno ili ograničeno

dobavljanje građevinskog materijala

i rezervnih dijelova potrebnih za opravku

vodovodne i kanalizacione mreže u Gazi.

Bez odgovarajuće vodoopskrbne i kanalizacione

usluge 90 miliona litara netretiranog

ili djelomično tretiranog otpada i

otpadnih voda završi u moru na obalama

Gaze svaki dan. I dok se otpad i otpadne

vode svakim danom povećavaju to dovodi

do posljedica za zdravlje i izvan spomenutih

ribolovnih zona. A ako se razboliš zbog

vode ne možeš računati na brzu dijagnozu

niti lijek. 202 od 480 osnovnih lijekova

trenutno su zabranjeni za uvoz u Gazu i

samim time nedostupni u apotekama.

5. Otvorena granica znači slobodno

kretanje - osim na graničnom prelazu

Rafah

I dok 920 ljudi dnevno koriste granični

prelaz Rafah između Gaze i Egipta

oni još uvijek trebaju odobrenje od izraelske

vlade prije samog prelaza. Korištenje

prelaza Rafah ne znači za Palestince

da mogu ići kada i kuda žele. U 2012.

godini u prosjeku je bilo samo 4.000

prelaza, dok je u septembru 2000. godine

taj broj iznosio preko pola miliona.

Otvaranje graničnog prelaza Rafah ima

mali ili nikakav uticaj na kretanje roba,

pošto nije opremljen da bude korišten u

komercijalne svrhe. Od četiri prelaza između

Gaze i Izraela koja su opremljena

za uvoz i izvoz dva su zatvorena za stalno,

dok je jedan uništen. Na jednom preostalom

prelazu (Kerem Shalom) procenat

uvoza se smanjio za 40-50% od onoga prije

nametnute blokade, sa ograničenjima u

uvozu osnovnih životnih namirnica, kao

što je građevinski materijal, priključci za

poljoprivredu, rezervni dijelovi itd. I dok

je dio ovih stvari dostupan na crnom tržištu

kroz podzemne tunele između Gaze i

Egipta, opskrba i kvalitet nije kontinuiran,

a bez posla i sredstava većina onih koji su

pogođeni blokadom, a kojima su potrebne

navedene stvari, nije u mogućnosti da

ih priušti.

Izvor: Medical Aid for Palestinians

(www.map-uk.org)

Za IslamBosna.ba preveo: Denis Rizvić

Pet laži koje mediji serviraju o napadu

Izraela na Gazu

U sukobu koji je sada ponovno u

medijskom fokusu, ključan je način na

koji je isti predstavljen. Američki mediji

davali su i daju veliki obol tome, i

to na način da su svoj medijski prostor

ustupili izraelskim dužnosnicima i glasnogovornicima

da ga oblikuju onako

kako to njima odgovara – lažima.

Huffi ngton Post donosi listu pet naj-

učestalijih laži i manipulacija činjenicama

o sukobu u Gazi koje se mogu

vidjeti u američkim medijima:

1. Izrael je prisiljen na raketiranje

kako bi obranio svoje građane

CNN i druge medijske kuće u

Americi uredno počinju svoje izvještaje

o zadnjem krugu nasilja u Gazi događajem

od 10. studenoga, kada su četiri

izraelska vojnika ranjena u palestinskoj

vatri. Nakon toga su izraelske obrambene

snage odgovorile ubijanjem nekoliko

Palestinaca. No, samo dva dana

ranije 13-godišnji Palestinac ubijen je

u izraelskom vojnom upadu u Gazu, a

da se ne spominju raniji smrtni slučajevi

na palestinskoj strani. Pristranost

u izvještavanju je, sjetimo se, posebno

bila napadna 2008./2009., kada je veliki

izraelski napad na Gazu (u kojem

je ubijeno najmanje 1.400 Palestinaca)

predstavljen kao obrambeni, uz tek

usputnu informaciju da je upravo Izrael

bio taj koji je tada prekršio sporazum

23. novembar - 9. muharrem

46

o prekidu vatre. Zar Palestinci nemaju

pravo na samoobranu? I ako neselektivno

palestinsko bombardiranje nije

prihvatljiv odgovor na izraelsko nasilje

(a nije), zašto bi onda neselektivni izraelski

napadi u Gazi bili prihvatljivi? I

zašto se u svemu uporno prešućuje širi

kontekst cijele priče, a to je da je Gaza

pod izraelskom blokadom i vojnom

kontrolom?

2. Izrael pokušava izbjeći civilne

žrtve

Eh, ovo je već teži zadatak za manipulativnu

medijsku mašineriju, naročito

onda kada izraelski dužnosnici

izjavljuju da je “cilj operacije vratiti

Gazu natrag u srednji vijek”, kao što

je to izjavio izraelski ministar unutarnjih

poslova. Ili kada primjerice Gilad

Sharon, sin bivšeg izraelskog premijera

Ariela Sharona, kaže: “Moramo poravnati

sve četvrti u Gazi.” Ako mislite da

se radi samo o retorici, onda se sjetiti

sukoba iz 2008./2009. Nisu samo organizacije

za ljudska prava bile te koje

su u javnosti podastrle dokaze o izraelskim

ratnim zločinima u Gazi, nego su

to bili i izraelski vojnici kojima savjest

nije dala da šute o zločinima koje su

počinili.

Ako se i dalje ne možete odlučili između

toga tko govori istinu, samo se

zapitajte: kako to da je Hamas uspio

ubiti samo troje ljudi u Izraelu unatoč

tim “neselektivno” ispaljenim tisuća-

ma raketa, dok je Izrael ubio njih više

od stotinu unatoč tome što posjeduju

sofisticirano precizno oružje kako bi

se izbjegle civilne žrtve? Za ilustraciju,

navodi Huffi ngton Post, samo u jučerašnjem

napadu Izrael je ubio više civila u

Palestini nego što je Izraelaca poginulo

od palestinskih raketa u više od tri godine

trajanja sukoba.

3. Ovo je stvar sigurnosti

Ako je izraelski glavni cilj doista bio

završiti raketiranje iz Pojasa Gaze, sve

što su trebali napraviti jest prihvatiti

primirje koje su im nudili Palestinci

prije atentata na vođu Hamasa Ahmeda

Jabarija. I ako je cilj blokade Gaze

samo spriječiti unos oružja, zašto bi bio

blokiran i izvoz iz Gaze? Zašto su ograničeni

prehrambeni artikli? Istina je ta

da se ovdje ne radi o sigurnosti, nego

o kažnjavanju stanovništva Gaze zbog

njihovog političkog odabira Hamasa.

Kada je Gilad Sharon predložio desetkovanje

Gaze, pravdao ga je tvrdnjom

da stanovnici Gaze nisu nevini jer su

izabrali Hamas. Istom se logikom vode

teroristi kada napadaju civile u demokraciji.

Jesu li time i izraelski civili legitimne

vojne mete ako su izabrali desno

orijentirane vođe koji su počinili zločine

protiv Palestinaca? Naravno da nisu,

i samo poremećeni um može reći da se

taj princip može primjenjivati na palestinske

civile.

4. Hamas je problem

Svaki put kad čujete da Izrael servira

Hamas kao krivca za nasilje u Gazi,

valja razmotriti dvije stvari. Kao prvo,

Hamas ne samo što je pokazao spremnost

na primirje s Izraelom ukoliko

Izrael prestane s raketiranjem Gaze,

nego je i predložio (iako mješovitim

signalima) rješenje s dvije države (u

granicama iz 1967.). A kao drugo, i

još važnije, Hamas nije došao na vlast

sve do 2006./2007. godine. Odnosno

u razdoblju od 1993. do 2006., dakle

13 godina, Izrael je imao priliku uspostaviti

mir s mnogo umjerenijom i

podatnijom palestinskom vlasti, koja je

priznala Izrael i odrekla se nasilja. I što

je Izrael napravio? Je li uspostavio mir?

Ili je nastavio s okupacijom palestinske

zemlje i uzurpiranjem palestinskih resursa?

Odgovor je u potonjem pitanju,

a ta nemogućnost da se zaštite palestinska

prava putem pregovora i suradnje,

ojačala je Hamas i druge ekstremiste.

Istina je ovdje potpuno obratna: izraelsko

kršenje palestinskih prava ojačalo je

ekstremiste i dovelo ih na vlast.

5. Postoji vojno rješenje za ovaj

sukob

Ovo nije prvi put, a vjerojatno ni

zadnji, da je Izrael započeo vojnu akciju

ne bi li prisilio svoje protivnike

na predaju. I je li ih to dovelo išta

bliže završetku sukoba? Kako vidimo,

nije. Nakon sukoba iz 2009., Hamas

je ostao na vlasti i u posjedu je tisuća

raketa. Izraelska vojna nadmoć, koja je

doista impresivna i to zahvaljujući 30

milijardi dolara američke vojne pomoći

u ovom desetljeću, nije jača od volje Palestinaca

da žive dostojanstveno. Način

na koji se može zaustaviti raketiranje u

23. novembar - 9. muharrem

47

kratkom roku jest pristati na primirje i

okončati blokadu Gaze. A dugoročno

rješenje jest završetak izraelske ilegalne

okupacije palestinske zemlje i omogućavanje

Palestincima da ostvare svoje

pravo na samoopredjeljenje. Vjerojatno

smo blizu sporazumu o prekidu vatre

kojim će biti završen i ovaj krug nasilja.

No, pravi je izazov završiti izraelsku

okupaciju i uspostaviti dugoročni mir

i sigurnost i za Palestince i za Izraelce.

Čitajte i gledajte na

IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijeta

UNICEF: Najviše nezbrinute djece u

BiH, Tadžikistanu i Makedoniji

Palestinci slave pobjedu

Tekstovi

Nacizam i cionizam - ideološki

blizanci

Deset činjenica koje morate znati

o Gazi!

Nauka i zanimljivo

Sušenje rublja u zatvorenoj

prostoriji povećava rizik od astme

Sve što kupujete proizvedeno je

da bi se brzo pokvarilo

Video:

Dosije Palestina: Teroristička grupa

“Sternova banda”

Norman Finkelstein o agresiji na Gazu

Kutak za islamsku omladinu

Kairo

Bosanskohercegovački studenti iz Egipta obavili hadždž

Pozivu koji je propisan još za života miljenika Muhammeda,

alejhis-selam, ove godine se odazvalo između ostalog

i sedam bh. studenata u Kairu. Samoinicijativno su zajedničkim

snagama prošli kroz veliku proceduru dobitka hadžskih

viza iz Egipta, pošto su stranci u Egiptu i došli do putovanja

života. Od njih sedam, šest su apsolventi na Univerzitetu El-

Azhar, te je ovo praktično njihovo apsolventsko putovanje.

Putovanje na hadždž.

Bijaše to vječni odaziv Gospodaru, satkan od obreda, čiji

su koraci puni elana, skromnosti i ispunjenja duše, koja

predstavlja nevidljivi izvor čovjekovog djelovanja.

Ovogodišnje, bosanske hadžije iz Kaira su: Hadžić Hasib,

Duraković Naila, Kadrić Jusuf, Ćosić Kenan, Kapo

Muhammed, Makić Muhammed i Crnkić Ajdin.

Naime, riječ je o studentima koji su članovi Asocijacije

bh. studenata u Egiptu, koja aktivno djeluje u Kairu već

nekoliko godina.

Posebnu požrtvovanost, susretljivost, te pomoć pri dobivanju

viza u ambasadi Kraljevine Suadijske Arabije je

pokazala Njegova eminencija Borivoj Marojević, ambasador

BiH u Egiptu, gp također ne može se zaboraviti u svemu

tome ni uloga Muhameda Čengića, prvog sekretara

Ambasade BiH u Egiptu a i muderrisa Nezima Halilovića,

predsjednika Ureda za hadždž pri Rijasetu isalmske

zajednice u BiH.

Mladi muslimani

Sastanak sa predsjednikom Izetbegovićem

U

ponedjeljak, 19. novembra u Predsjedništvu Bosne i

Hercegovine održan je sastanak Bakira Izetbegovića,

bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i delegacije

Uruženja “Mladi muslimani” koju su činili: Edhem

Bakšić, predsjednik; potpredsjednici Dženan Suljović i

Zejnil Durmo; te sekretar Anes Džunuzović. Predstavnici

Udruženja “Mladi muslimani” upoznali su predsjednika

Izetbegovića o svojim dosadašnjim aktivnostima, kao i planovima

i projektima za predstojeću godinu. Posebno su se

zahvalili predsjedniku Izetbegoviću na pokroviteljstvu prošlogodišnjeg

naučnog skupa “Bošnjaci i Drugi svjetski rat”, te

su mu uručili zabornik radova sa ovog skupa.

Radosna vijest

Saffov dopisnik iz Kaira Jusuf Džafić postao hafiz

Poštovani čitaoci i prijatelji Saffa! Objavljujemo vam

radosnu vijest da je naš brat i dopisnik iz Kaira Jusuf

Džafić ovih dana postao hafiz. Jusuf je, uz Allahovu

pomoć, hifz Kur’ana završio na Institutu muallima

Kur’ani-Kerima, Azharovom institutu za učenje hifza

i kiraeta. Diploma će mu biti uručena u periodu pauze

između dva semestra. Muhafizi su mi šejhovi-Islam

Madžid i Džemal Metbuli. Jusuf Džafić živi u Bijeljini,

tako da je, hvala Bogu, među prvim hafizima u Republici

Srpskoj. Ovim putem upućujemo iskrene čestitike

našem bratu i kolegi Jusufu Džafiću iz dovu Allahu Svevišnjem

da ga učvrsti na putu dobra.

48

Bosanskohercegovački studenti iz Kaira su bili na pomoći

hadžijama iz BiH, olakšavajući vodičima za hadždž

realizaciju pete islamske dužnosti.

Iz Asocijacije studenata BiH u Egiptu poručuju da će se

odlazak bh. studenata iz Kaira na hadždž nastaviti i u

sljedećim godinama, te da će se sama organizacija dići

na veći nivo, u organizaciji Asocijacije u saradnji sa Uredom

za hadždž Rijaseta IZ-e u BiH te Ambasada BiH u

Egiptu. (Asmir Bekrić)

23. novembar - 9. muharrem

Sarajevo

Oproštajno druženje bivšeg reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića

sa predstavnicama vjerom inspiriranih ženskih nevladinih

organizacija iz BiH

Bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić primio je u oproštajnu

posjetu predstavnice deset, vjerom inspiriranih

ženskih nevladinih organizacija iz BiH, a povodom

završetka svog mandata i odlaska s ove funkcije. Gošće

su izrazile zahvalnost reisu-l-ulemi na konstantnoj podršci

ženskom aktivizmu i razumijevanju potreba žena

u zajednici u prethodnim godinama. Reisu-l-ulema dr.

Mustafa Cerić zahvalio je predstavnicama organizacija

na njihovom doprinosu u razvoju zajednice i istakao da

je on spreman u svom budućem djelovanju više vremena

posvetiti promociji ženskog aktivizma i angažmana žena

u društvu, zato što ženske nevladine organizacije smatra

bitnim i neophodnim korektivom u našem društvu.

Ovom prilikom reisu-l-ulemi aktivistkinje nevladinih organizacija

su uručile i simboličan poklon, “Enciklopediju

o ženi u islamskim kulturama” na engleskom jeziku. Ova

enciklopedija je interdisciplinarni, tranhistorijski projekt

u kojem su sabrani radovi istaknutih učenjaka o ženama

u većinskim i manjinskim muslimanskim društvima.

Enciklopedija se sastoji iz 6 tomova sa 1.246 radova koje

je napisalo 907 učenjaka iz cijelog svijeta. Enciklopedija

dokumentira životnu stvarnost i iskustva žena u islamskim

kulturama, obuhvatajući pitanja iz oblasti politike,

ekonomije, prava, religije, zdravstva i prirodnih nauka.

Predstavnice ženskih nevladinih organizacija su izrazile

nadu da će novoizabrani reisu-l-ulema raditi na sistematskom

rješavanju pozicije žena u IZ, kako bi se za njihove

potrebe počelo brinuti institucionalno, a ne samo na ličnom

nivou.

AKOS

Seminar “Individualno prenošenje islamskih vrijednosti”

Kao što je poznato, Asocijacija za kulturu obrazovanje i

Ksport - AKOS, za najperspektivniji društveni sloj u druš-

Ktvu smatra mlade ljude. Na mladima svijet ostaje. Zato naša

Asocijacija mnogo truda troši na edukaciji upravo ove društvene

kategorije. To posebno dolazi do izražaja kada je u pitanju

prenošenje univerzalnih moralnih vrijednosti. Islam, kao

tlo na kojem uspijevaju samo pozitivne moralne vrijednosti,

predstavlja jedini pravi temelj za izgradnju zdrave društvene

misli.

Tim povodom, AKOS je u prošlu nedjelju, 11. 11. 2012.

godine, organizovao seminar pod nazivom “Individualno

prenošenje islamskih vrijednosti”. Na ovom seminaru bilo je

okupljeno 60 mladih ljudi, a održan je u zgradi Nedwe, na

sarajevskom naselju Stup. Profesor predavač je bio mr. Muharem

Adilović.

Ovaj jednodnevni seminar je bio idealna šansa da se mladi

ljudi okupe na jednom mjestu, kako bi u lijepom i zdravom

okruženju naučili nešto novo o spomenutoj temi, te pokazali

svoju kreativnost i iskazali vlastito mišljenje putem radionica,

koje su bile sastavni dio seminara. Zaključak seminara je bio

taj, da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi kao pojedinci

djelovali na društvo i prenijeli mu islamske moralne

vrijednosti.

Dodajmo i to da je naše društvo u propriličnoj moralnoj krizi

i upravo zbog toga je potrebno ponuditi adekvatno rješenje.

To rješenje jeste uzdizanje morala, odnosno formiranje ispravnih

normi ponašanja kod svakog čovjeka. Pravednost, širenje

dobra, odvraćanje od zla, umjerenost, strpljivost, pozitivnost

itd., samo su neke od osobina na koje podstiče islam i njegovo

učenje.

Nadamo se da smo ovim seminarom dali određeni doprinos i

ponovo bili u službi našem društvu, kao što to uvijek činimo.

Svjesni smo da taj put iziskuje mnogo truda i vremena, ali

smo, također, svjesni da rezultati neće doći preko noći. Zato

ovaj seminar smatramo samo jednim korakom na našem putu

ka izgradnji boljeg i pravednijeg društva.

23. novembar - 9. muharrem

Zločin

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Dobrica Ćosić: Kakav je to logor Omarska

Nastavljamo sa objavljivanjem

svjedočenja Srba o ratnim

zločinima nad Bošnjacima

tokom agresije na Bosnu i

Hercegovinu. I ova svjedočenja

koja ćemo objaviti dogodila su

se u sklopu sudskih procesa

pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnim

zločinima nad Bošnjacima

nastavljamo objavljivanjem

transkripta sa sjednica Vrhovnog savjeta

odbrane tadašnje SRJ a koji su

objavljeni u Hagu u procesu suđenja

Momčilu Perišiću. Transkripte koje

ćemo objavljivati u nastavku prenosimo

sa stranice agencije “Sense” i

“E-novine”.

5. sjednica Vrhovnog savjeta, 7.

avgust 1992. godine

DOBRICA ĆOSIĆ: Za rat. Mislim

da morate da se spremate za

najgore, a kako i šta sve i u tom najgorem,

treba da se dogovori na najvišem

mjestu i u najkompetentnijem

sastavu. Ako imate potrebe, razloga

ili ste uvjereni da je moja briga

opravdana, recite mi nešto, recite i

sebi; ako ne - mi ćemo u utorak imati

Državni savjet. Vi ste se možda

iznenadili mom prijedlogu da sam,

koristeći jednu ustavnu mogućnost,

konstituisao Državni savjet. Molim

vas da mi vjerujete da je on neophodan.

Taj forum najodgovornijih

ljudi biće pozvan da formuliše našu

neposrednu državnu politiku, tim

prije što moramo da ovladamo politikom

predsjednika Vlade i Vlade

koja je dosta “komotna”, vodi se u

prvom licu. Mi dolazimo kao država

u vrlo nepovoljan položaj.

Jedan stranac mi je danas rekao:

“Londonska konferencija o Jugoslaviji

može vam biti islamska inkvizicija,

ako uspije njihova namjera da dovedu

četiri islamske države, i sve ono što će

da nose faktori američkog uticaja.

ŽIVOTA PANIĆ: Da bi se iz-

vršio organizovani napad, kako to

pripremaju “zapadnjaci“, treba da

prođe dosta vremena: oni ne mogu

sada da krenu.

DOBRICA ĆOSIĆ: Da li ste vi

sigurni koliko su oni vremena utrošili

za pripreme?

p

ŽIVOTA PANIĆ: Oni moraju da

izvrše pripremu p dovođenja jedinica.

DOBRICA ĆOSIĆ: Možda su te

pripreme p već izvršene?

ŽIVOTA PANIĆ: Nisu, jer mi

to pratimo. Oni sada mogu da izvrše

jedan avio udar na nas, kao neku

opomenu, i to da dejstvuju po jedinicama

srpske vojske BiH i vitalnim

objektima u Srbiji i Crnoj Gori, kao

što su Aerodrom Podgorica, svi naši

aerodromi, vojna industrija i (...) Mi

smo za to izvršili određene pripreme.

Mi to pratimo. Sve naše jedinice

PVO su u povišenom stepenu

borbene gotovosti; stalno traže da

se ta gotovost malo skine, ali mi to

nećemo učiniti. Oni mogu da izvrše

desantiranje na području Prevlake - i

za to smo spremni, a desantiranje bi

se vršilo od jedinica koje su već pripremljene

u Italiji.

DOBRICA ĆOSIĆ: Noćas je

sjednica Savjeta bezbjednosti.

ŽIVOTA PANIĆ: Ako je, sada

su Amerikanci u manjini. Videli

ste da je njihov prijedlog oko ljudskih

prava podržalo samo šest zemalja;

znači, nešto nije u redu. Buš

ima sada dosta nezgodnu situaciju.

Mi “navijamo” da on pobjedi, jer je

bolje Jugoslaviji sa Bušom nego bez

Buša; to je sigurno. Međutim, njegova

potpuna aktivnost će da dođe

pred izbore – septembar, oktobar,

kada će najviše raditi na propagiranju.

Ovim mjerama koje preduzima

želi da zadovolji javno mnijenje koje

je maksimalno pripremljeno za ratnu

opciju.

DOBRICA ĆOSIĆ: Vidite šta se

s logorima dogodilo, kako su logori

iskorišćeni.

ŽIVOTA PANIĆ: Najgore je,

gospodine predsedniče, što ne znamo

šta će sutra da bude i šta nam

planiraju.

Oni su sada udarili na logore;

dali su spisak po logorima: 250, 300,

2.000, 5.000 itd.

MOMIR BULATVOVIĆ: Oni

to prikazuju na televiziji.

ŽIVOTA PANIĆ: Oni prikazuju

što su montirali.

23. novembar - 9. muharrem

50

DOBRICA ĆOSIĆ: Kakav je to

logor Omarska?

ŽIVOTA PANIĆ: Oni zarobljenike

muslimane čuvaju u zatvorima.

Zatvori su privremenog karaktera.

Naši makar ove čuvaju, a oni naše

poubijaše sve. Njima svi vjeruju,

nama ne vjeruju. To je režija. Oni su

tu režiju napravili i po toj režiji idu i

samo taj mrežni dijagram jg

štikliraju.

DOBRICA ĆOSIĆ: Da.

ŽIVOTA PANIĆ: Stalo se malo,

pa se vidjelo da se javno mnijenje u svijetu

mijenja, situacija nije kako treba.

Odmah se Tačerka angažuje;

Mejdžor smatra da to nije u redu.

Britanska obavještajna služba najbolje

podatke ima i najbolje procjene

daje. Ono što čujete preko radija, a

što su Britanci dali, smatrajte da je

u redu. Rusi su se, prema našim saznanjima,

priklonili svim ovim stvarima.

Međutim, ne bi trebalo to da

prihvate i oni će prvi da budu ti koji

će da kažu “ne”. Ja u to verujem.

6. sjednica Vrhovnog savjeta, 9.

decembra 1992. godine

Prisustvovali su: akademik Dobrica

Ćosić, predsjednik Savezne

Republike Jugoslavije, Slobodan

Milošević, predsjednik Republike

Srbije i Momir Bulatović, predsjednik

Republike Crne Gore, članovi

Savjeta; general Života Panić, načel-

nik Generalštaba Vojske Jugoslavije;

potpukovnik Rade Polić, načelnik

Uprave za operativne poslove; general-major

dr. Radovan Radinović,

načelnik Uprave za strategijske studije

i politiku odbrane Ministarstva

odbrane; general-major Risto Matović,

načelnik Personalne uprave,

pukovnik Slavko Krivošija, načelnik

Vojnog kabineta - sekretar Vrhovnog

savjeta. Sjednicom je predsjedavao

Dobrica Ćosić, predsjednik Vrhov-

nog savjeta.

DOBRICA ĆOSIĆ: Predlažem

da počnemo s radom. Za današnju

sednicu Vrhovnog savjeta dobili ste

prijedlog sljedećeg dnevnog reda:

1. Priprema Vojske Jugoslavije

pred prijetnjom vojne intervencije u

Bosni i Hercegovini, mogućoj agresiji

Hrvatske na republiku Srpska

krajina i mogućoj albanskoj secesionističkoj

pobuni na Kosovu.

DOBRICA ĆOSIĆ: Dobro, rasprava

o ovoj tački je završena. Pukovnik

Krivošija će naći adekvatan

odgovor. Dobro, da vidimo da li ima

drugih prijedloga za izmjenu ili dopunu

dnevnog reda? (Nema). Dobro,

prelazimo na prvu tačku dnevnog

reda. Smatram da ovom forumu ne

treba da dajem obrazloženje zašto

sam predložio raspravu o ovom ozbiljnom

političkom, nacionalnom i

državnom problemu koji čini suštinu

naše odgovornosti, a to je briga

za odbranu zemlje. Koliko ja shvatam

karakter naše Vojske i karakter

funkcionisanja sistema narodne

odbrane, sama vojska na

svijetu, samim tim i naša,

ima i treba da ima jedan

promišljen sistem odbrane

sa neophodnim procenama

i imaginacijom za

eventualne opasnosti koje

prijete zemlji. U posljednje

vrijeme čitamo iz izvještaja

koje dobijamo iz obaveštajne

sfere, i inače, da se ovoj

zemlji izgovaraju veoma

teške prijetnje sa svih strana.

One su, razumije se, i u

sferi jednog tradicionalnog

medijskog političkog pritiska

koji se vrši od raspada

Jugoslavije i istovremeno

sa raspadom Jugoslavije;

on se pojačava sadašnjom

našom izbornom kampanjom.

Ali, imamo i novih

momenata u sistemu i talasima

pritisaka koji nas

upozoravaju na neophodnu

opreznost i odgovarajuću

pripremu za sva moguća

zbivanja koja su vezana

za našu nezavisnost i našu

slobodu. Ako vas interesuje moje lično

mišljenje, mene najviše zabrinjava

mogućnost islamske internacionalizacije

bosanskog bojišta; vrlo me brine

Konferencija (...) na obaveštenja

koja sam primio i koja primam od

Vensa. Takođe, zabrinjavaju neprestane

kombinacije NATO-a; neke ozbiljne

pojave u Mađarskoj, vezane za

upotrebe njihovih aerodroma i specijalnih

snaga Savjeta bezbjednosti za

novu rezoluciju o Bosni o čemu me je

jutros ministar Đukić obavestio. Rezon,

pored ostalog, predviđa energično

vojno vatreno dejstvo, oboriti svaku

letilicu. Potom, imamo Edinburg,

imamo sastanke Evropske zajednice

koji su nabijeni prijetnjama, koje ne

uzimam sve do kraja realnim i ostvarivim,

jer imamo, isto tako, znakova

da su naši neprijatelji, faktori Evropske

zajednice i Savjeta bezbjednosti

Ako vas

interesuje moje

lično mišljenje,

mene najviše

zabrinjava

mogućnost

islamske

internacionalizacije

bosanskog

bojišta; vrlo

me brine

Konferencija

(...) na

obaveštenja

koja sam

primio i koja

primam od

Vensa. Takođe,

zabrinjavaju

neprestane

kombinacije

NATO-a.

ambivalentni u stavovima;

imamo mnogo razloga da

računamo na racionalan

odnos prema nama; i imamo

pravo da vjerujemo da

ta intervencija nije realna.

Ali, duboko sam uvjeren

da jedna ozbiljna država

mora sa punom ozbiljnošću

da primi ovakve prijetnje

i da na njih treba da

odgovori odgovarajućim

pripremama. Molim vas

da o tome u ovako kompetentnom

forumu porazgovaramo,

čujemo mišljenja i

zauzmemo stavove.

SLOBODAN MILO-

ŠEVIĆ: Mi imamo bezbroj

mogućnosti koje nam

se predočavaju, u kojima

nam se prijeti i koje teorijski

mogu dolaziti u obzir

kao nekakva vrsta vojne

intervencije prema našoj zemlji. Mislim

da treba stalno da pravimo svoje

procjene i analize o vjerovatnoći događanja

neke razvijene i ograničene

vojne intervencije i sigurno da nam

to daje jasniju sliku i pretpostavke za

naše postupke. Ali, to je uvijek sporno,

jer mi nemamo dovoljno elemenata,

a nemaju ih čak ni oni u ovom

trenutku, jer neku odluku nisu još

uvijek donijeli, da bismo mogli, da

pretpostavljamo kako će taj razvoj

događaja teći. Međutim, ono što nije

sporno, to je da iz svega toga zajedno,

ma kako bilo nedefinisano, treba

da izvučemo samo jedan zaključak -

o što boljoj i što bržoj dinamici dobre

pripremljenosti naših oružanih

snaga za svaku eventualnost. Prema

tome, to je onaj elemenat koji nije

sporan, šta će biti ako bude - stvar

je profesionalna (...) štaba, razvijanja

tih varijanti, ali, nema (..) niti pri-

prema ako ta Vojska nije u cjelini

dobro (...), dobro “uvezana”, dobro

organizovana i spremna da odgovori

okolnostima i mogućnostima na odgovarajući

način. Prema tome, težište

našeg bavljenja treba da bude na

stvaranju uslova za pripremljenost

naše vojske za svaku eventualnu

opasnost spolja. Čini mi se da smo

saglasni od samog početka - jedina

obaveza i pravo angažovanja vojske

je suprotstavljanje eventualnom

ugrožavanju spolja. Vojska se ne

bavi unutrašnjim stvarima; ona ima

jedino funkciju da brani zemlju.

Prema tome, za tu opasnost spolja

ona treba da bude što bolje pripremljena.

Mi, na žalost, vidimo da se

kompetentni organi, prije svega, u

Vladi uglavnom bave zamajavanjem

vojske pričanjem samo o pitanjima

penzija, stanova i plata, a nikako

pitanjima razvoja oružanih snaga,

tehničkog opremanja i drugih stvari,

što je prioritetan zadatak u ovoj

situaciji. Ne potcjenjujem ja ni ove

druge stvari koje znače svakodnevni

život vojske i njenih pripadnika, ali

sigurno na njima ne može biti težište

našeg bavljanje, a pogotovo ne

bavljenja Vrhovnog savjeta odbrane.

Prema tome, kada je riječ o prvoj

tački dnevnog reda, mi bismo trebali

da ne trošimo mnogo vremena

na sve moguće pretpostavke šta se

može desiti i na kakav način može

naša zemlja biti ugrožena, već prije

svega da se bavimo stepenom pripremljenosti

vojske i da vidimo koje su

to mjere koje možemo preduzimati

da vojska takvu eventualnu opasnost

dočeka u boljem, a ne u gorem stanju.

To je mislim jedini prilaz koji je

u ovom momentu bitan. Ako imamo

dobru, spremnu i sposobnu vojsku s

dobrom podrškom, onda ona uvijek

može da reaguje na sve eventualije.

23. novembar - 9. muharrem

Zelena transferzala

Priština

Ko bugarizuje kosovske Bošnjake?

Prema zadnjim nezvaničnim podacima nedavno završenog

popisa stanovništva u Republici Kosovo bošnjačka

populacija broji nešto više od 27.000 duša što je izrazito

manji broj u odnosu na popise iz 1981. i 1991. godine. To

je ujedno i jasan znak da je bošnjaštvo na Kosovu u velikoj

opasnosti sa tendencijom radikalnog smanjivanja i perspektivom

njegovog sigurnog nestanka. Osim poznatih nepravdi

koje se prema Bošnjacima vode decenijama na ovom

prostoru, nekoliko godina unazad učestale su razne igre koje

se vode prema našem bošnjačkom življu sa različitih strana.

Pored asimilatorsko negatorskog djelovanja združenih albansko-srpskih

asimilatorskih aspiranata, te VMRO junoša

iz Makedonije, slične provenijencije kao prvi, na scenu je

stupila još jedna, doduše u početnoj fazi ali vrlo agresivna

bolumenta svojatara Bošnjaka Kosova. Ovaj put radi se o

bugarskoj kampanji nasrtaja na Bošnjake Kosova s ciljem

njihovog konvertiranja u Bugare. To možda ne bi bilo ništa

neobično da se ovoj prljavoj i nadasve antibošnjačkoj

raboti nije priključila SDA Kosova u punom kapacitetu

Kosovo

Sporazum između (Ahmeta) Zogua i (Nikole) Pašića

52

stavljajući joj na

raspolaganje ljudstvo

i materijalne

resurse. Naime

26. marta formirano

je Udruženje

Bugara Kosova,

a za predsjednika

izabran je gospodin Abaz Ademi drugi čovjek SDA Kosova

i potpredsjednik te stranke koja je nedavno proglasila

ujedinjenje. Promocija novoosnovanog udruženja odvijala

se u prostorijama SDA Kosova. Po izjavi novoizabranih

predstavnika ove organizacije glavni cilj će im biti briga

o stanju Bugara u ovom dijelu Balkana, odnosno na Kosovu.

Postavlja se pitanje na koje Bugare misli gospodin

Ademi kad po zadnjem popisu nije upisana ni jedna osoba

bugarske nacionalnosti, što je očito da im je ciljna grupa

bošnjačko stanovništvo locirano u Gori, Župi i Podgoru.

(Osman Destanović)

List Tema iz Albanije objavio je potpun tekst Sporazuma

između Ahmeta Zogua i tadašnjeg srpskog premijera

Nikole Pašića (sporazum potpisan avgusta 1924. godine u

zamjenu za pomoć koju su Srbi dali Zoguu za povratak u

Albaniju u borbama protiv vlade Fan S. Nolija).

Sporazum između (Ahmeta) Zogua i (Nikole) Pašića

Donosimo potpun tekst Sporazuma:

1. Albanija će se angažirati na sklapanju personalne unije sa

Jugoslavijom.

2. Predsjednik albanske države bit će Ahmet Zogu, koji će

kasnije priznati dinastiju Karađorđević.

3. Jugoslavenska vlada, svim diplomatskim i vojnim sredstvima,

priznat će Ahmeta Zogua kao predsjednika države...

te će mu se jednom godišnje dati državna dotacija/zajam.

(primjedba prevodioca)

4. Albansko Ministarstvo rata/vojske (primjedba prevodioca)

bit će ukinuto i Albanija se odriče nacionalne vojske.

5. Albanija će imati žandarmeriju dovoljno jaku da održi

unutrašnji mir u zemlji i kako bi zaustavila i uništila svaki

pokret podignut protiv Ahmeta Zogua ili protiv njegovog

uspostavljenog režima.

6. U ovoj žandarmeriji sudjelovaće i ruski oficiri bivše vojske

generala Vrangela koji se sada nalaze u Jugoslaviji. Jugoslavenska

vlada će žandarmeriju podržati finansijskim sredstvima

i oružjem.

7. U žandarmeriju mogu biti angažirani

i jugoslavenski oficiri kao i ostali

koje Jugoslavenska vlada prihvata u

interesu obje zemlje.

8. Između Albanije i Jugoslavije uspostavit

će se carinska unija na osnovu

koje će biti usklađena potpuna sloboda

uvoza i izvoza robe obje zemlje. I

za vojnike/vojsku (primjedba prevodioca)

obje zemlje bit će slobodan

prelaz preko granica.

9. Jugoslavenski inostrani predstavnici

radiće i u interesu Albanije, koja odustaje od otvaranja

svojih diplomatskih kancelarija i konzulata van zemlje.

10. Albanska vlada na Konferenciji ambasadora u Parizu treba

izjaviti da odustaje od pretenzija za svoj suverenitet nad

manastirom Sveti Naum i naselja Vrmoš keljmendski koje bi

ostale u sastavu Jugoslavije.

11. Albanska pravoslavna crkva će se povući iz Carigradske

patrijaršije i ujedinit će se sa Pravoslavnom hijerarhijom u

Beogradu, a takođe i muslimansko muftijstvo Albanije bit će

zavisno od onog u Jugoslaviji.

12. Vlada Albanije strogo se odriče nacionalne politike i neće

se interesovati za albanske elemente van svojih granica. Ona

će se angažirati da na svojoj teritoriji ne prihvati Kosovare i

sumnjive članove i elemente koji se suprotstavljaju jugoslavenskoj

politici.

13. Za svaku koncesiju koju će Albanija dati drugoj zemlji,

dužna je dobiti saglasnost od Jugoslavije.

14. Ukoliko je Jugoslavija u ratu sa Bugarskom i Grčkom,

Vlada Jugoslavije imat će pravo da u Albaniji regrutuje 25

hiljada dobrovoljaca s ciljem slanja na bugarsko-grčki front.

U slučaju rata između Italije i Grčke protiv Albanije, jugoslavenska

vojska će imati pravo da okupira cijelu albansku

teritoriju kako bi na ovaj način osigurala cijelu Albaniju od

moguće italijanske ili grčke invazije.

15. Vlada Albanije ne može objaviti

rat nijednoj državi bez prethodne saglasnosti

Jugoslavije.

16. Ovaj ugovor je tajni i ne može biti

objavljen bez pristanka obje strane.

Sporazum Nikola Pašić - Ahmet Zogu

avgusta 1924. godine...

Centralni državni arhiv, fond 251, dosije

105, godina 1924.

Citira se prema Fatonu Mehmetaju,

Kriminalne aktivnosti srpske “Crne

ruke” na albanskim teritorijama, Priština,

2004, str. 207.

23. novembar - 9. muharrem

UG Liga za Sandžak

Otvoreno pismo profesoru na Islamskom

teološkom fakultetu u Zenici i bivšem kandidatu

za poziciju reisu-l-uleme Halilu ef. Mehtiću

ao vjernici i prijatelji Sandžaka obratili smo se reisu-l-ulemi Mu-

Kstafi K ef. Ceriću sa zahtjevom da Bošnjacima posebno, a i svim

muslimanima u Sandžaku, domovini i inostranstvu iznese islamski

stav o djelovanju Adema Zilkića, koji se predstavlja kao vjerski lider

Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji. Sam reisu-l-ulema koristeći se svojim

ingerencijama i pozicijom glavnog muftije Bošnjaka, koja

ga obavezuje da vjernicima odgovori i da članovima Islamske

zajednice da uputstva, a on je najpozvaniji u Bošnjaka

da to učini, udovoljio je našem zahtjevu na čemu mu se

srdačno zahvaljujemo. Međutim, čudi nas Vaša reakcija i

odgovor na spomenutu fetvu, ukoliko je ona istinita, jer pri

tome ste izjavili nešto što nam samo još više dokazuje potrebu

i ispravnost našeg zahtjeva i potrebu i ispravnost same

fetve jer, ukoliko oni koji sebe smatraju učenima pokazuju

ovoliki stepen zbunjenosti i površnosti pa šta reći za ostale!?

U svom reagovanju Vi kažete: “IZ Srbije je potpuno samostalna i

neovisna zajednica, sa svim svojim zakonodavnim i izvršnim organima”,

pa vas pitamo da li svi oni koji se u kafanama okupe i dogovore

cijepanje muslimanskog saffa, a vlada određene države, kršeći

time sva svjetovna i vjerska načela, prizna njihovu ‘zakonodavnost’

i ‘izvršnost’ njenih organa biva legitiman predstavnik muslimana? I

da li legitimne vjerske vođe i svi vjernici trebaju biti toliko naivni i

dozvoliti takvu praksu u našem društvu? Upravo je zbog toga u fetvi

uvažnog reisu-l-uleme rečeno: “4) Ova FETVA treba da bude poru-

Dubrovnik

Bajramski turnir u tenisu

Uorganizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad

Dubrovnik i Dubrovačko neretvansku županiju održan

je na teniskim terenima Babinog kuka i TK Dubrovnik, VII

Bajramski turnir u tenisu-Dubrovnik open 2012, na kome

je sudjelovalo četrdeset dvoje ponajboljih j takmičara, amatera

iz cijele naše Županije! Turnir je bio posvećen velikom

blagdanu islamske civilizacije – Kurban-Bajramu ali dakako

i sportu uopće kao najboljem prijatelju kulture života, druženja,

međusobnog upoznavanja i poštivanja raznih i različitih

i širenju ozračja tolerancije i aktivnog suživota! Poslije 15

dana vrlo zanimljivih dvoboja finalni i polufinalni ogledi za

muškarce odigrani su na teniskim terenima TK Dubrovnik!

Upolufinalnim mečevima postignuti su sljedeći rezultati:

Deranja Igor-Lasić Đenko-2:0, Bulić Igor-Arnautović Zlatko-2:1!

U finalu je Igor Deranja sigurno u najboljem meču

ove godine savladao poslije posve izjednačene borbe mlađeg

Igora Bulića sa 2:1-/6:4,1:6-tiebreak 10:8/! Završni meč je

sudio poznati dubrovački teniski sudac, gospodin Mladen

Đorđeski! Dakako zahvaljujemo se mnogim sponzorima

koji su omogućili ovo takmičenje, hotelskoj grupaciji “Valamar”,

Teniskom klubu “Dubrovnik” i njegovom predsjedniku

Zoranu Grbiću, tajniku Senku Glaviniću, hotelu “Rixos

Libertas”, trgovačkim lancima “Konzum” i “Pemo”, Gradu

Dubrovniku i gradonačelniku, gospodinu Andru Vlahušiću,

bošnjačkim asocijacijama iz Grada, poznatom poklisaru dubrovačkog

turizma, gosparu Ivu Rudenjaku i galeristi, gosparu

Avdu Ćimiću i dr.! (Organizatori turnira - Namik Bakšić

i Šemsudin Brković)

ka i pouka da više nikad i nikome ne padne na pamet da radi sitnog

ličnog šićara prodaje čast naše vjere i odriče se prava naše slobode u

korist onih koji tu našu čast i to naše pravo žele da zgaze.” Zatim,

Vaše reagovanje je iritirajuće i zbog omalovažavanja institucije reisul-uleme

i institucije fetve kada sebi dajete za pravo reći: “Kao teolog

odgovorno tvrdim da ova fetva nema svoje uporište u šerijatskom

učenju i kao takva ona nikoga ne obavezuje.” Trebate se zapitati koliko

se amnestiranjem “teologa” neke fetve ili šerijatskopravnog rješenja

ugrožava uloga i pozicija samih teologa i njihovih stavova u

našem narodu!? Nadamo se da nećete postupati suprotno riječima

Uzvišenog: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno

svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne

navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže

čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!

(El-Ma’ide, 8.).

Oni koji su imali priliku čitati ovo pismo na internetu, vjerovatno

će primjetiti da, u verziji koju smo ovdje objavili,

nedostaju dvije zadnje rečenice. Naravno, ne radi se o previdu,

nego o našem neslaganju sa sadržajem tih dviju rečenica.

Naime, u njima se, na jedan neprikladan i krajanje

uvredljiv način, naš uvaženi alim i hafiz Kur’ana, pokušava

dovesti u vezu sa abdićevskim, čitaj izdajničkim djelovanjem,

i stvaranjem nekakvih paralelnih islamskih zajednica, u kojima

bi on mogao ostvariti svoje ‘’rejsovske’’ apetite. U potpunosti razumijemo

potrebu naše braće iz Sandžaka, da putem otvorenog pisma,

izraze svoje neslaganje sa stavovima koje je hafiz iznio u javnosti, i koji

jesu za kritiku, ali nikako ne razumijemo i ne prihvatamo vrijeđanje

bilo koga, a pogotvo ne islamske uleme, jer nemojmo zaboraviti da je

Uzvišeni Allah, u hadisu kudsijji, zaprijetio ratom onima koji vrijeđaju

i uznemiravaju ‘’Allahove prijatelje’’ (evlije), a ako učenjaci i hafizi

nisu Allahovi prijatelji, onda ne znamo ko bi drugi to mogao biti.

Foto zelena transferzala

23. novembar - 9. muharrem

Zelena transferzala

Albinot MALOKU, neovisni analitičar i publicista

Daljina između Bošnjaka i Albanaca je neprirodna

Nažalost, bošnjački političari

svojim postupcima nisu niti

pomogli sebi niti procesu

priznavanja Kosova. Njihova

inertnost iritira, ne samo

Albance već i bošnjačku

populaciju. Tadašnji pristup

bošnjačkih političara, - u to

vrijeme član Predsjedništva je

bio Haris Silajdžić – i sadašnji –

sa Bakirom Izetbegovićem kao

članom Predsjedništva - nema

nikakvih promjena u vezi stava

BiH po pitanju Kosova. Možda

je Bakirova politika još lošija

Razgovarao: Muhamed Ćeman

Uvaženi gospodine Maloku,

želio bih da Vam, na

samom početku ovog razgovora,

čestitam povodom izlaska iz

štampe Vaše prve knjige. Predstavite

nam molim Vas tematiku Vaše knjige,

te recite nam nešto o razlozima

koji su utjecali da se posvetite upravo

tom pitanju.

Hvala lijepa. Kao što ste rekli, to

je moja prva knjiga i napisana je na

bosanskom jeziku, te za cilj ima da se

obrati bosanskoj, hrvatskoj i srpskoj

javnosti, posebno u Bosni i Hercegovini.

No, prva promocija knjige je bila

u Prizrenu, na Kosovu, tu gdje je koncentrirana

najviše bošnjačka zajednica,

ali na promociji su dolazili i Bošnjaci

iz Peći i Prištine. Sada se spremam za

promociju knjige u Novom Pazaru i

Sarajevu. Zbog toga što knjiga ima i

povijesno-analitički karakter, ima za

mene posebnu draž. Ona govori o jednom

periodu koji je ostao u povijesti

kao najvažniji datum od 1912. godine,

kada je Republika Albanija proglasila

svoju neovisnost. Kao što se zna, 100

godina neovisnosti Albanije, za Kosovo

je bilo 100 godina pod okupacijom

srpskog hegemonizma. Sada je Kosovo

neovisna država, priznata od blizu 100

država svijeta, te nastavlja svoj put ka

uključenju u međunarodne organizacije,

poput UN, i naporno radi da se

integriše u Euroatlantske organizacije

poput EU i NATO.

Povijesni događaj koji se desio 17.

februara 2008. godine, kada su demokratski

izabrani zastupnici Skupštine

Republike Kosovo proglasili neovisnost

i tim činom poništili nelegitimno

aneksiranje Kosova, pratili su svi mediji

u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini.

Medijsko praćenje ovog događaja

u Bosni i Hercegovini imalo je veliki

utjecaj na stvaranje slike o samom

događaju, pa tako i na moguće odluke

Sarajeva u vezi priznavanja Republike

Kosovo. Povezivajući ova dva faktora,

došao sam do zaključka da moram

analizirati dublje i koncizno ono što

je napisano u dnevnim listovima BiH

između 15. i 20. februara 2008. godine.

Istini za volju, cilj je bio

da se skrene pozornost na

ono što su prenosili mediji u

BiH po pitanju priznavanja

Kosova u to vrijeme, i način

kako su se odnosili prema

tome bošnjački političari u

Sarajevu.

Nažalost, bošnjački političari

svojim postupcima

nisu niti pomogli sebi niti

procesu priznavanja Kosova.

Njihova inertnost iritira, ne

samo Albance već i bošnjačku

populaciju. Tadašnji pristup

bošnjačkih političara,

- u to vrijeme član predsjedništva

je bio Haris Silajdžić

– i sadašnji – sa Bakirom

Izetbegovićem kao članom

predsjedništva - nema nikakvih

promjena u vezi stava

BiH po pitanju Kosova.

Možda je Bakirova politika

još lošija.

Iako Vam je maternji

jezik albanski, knjiga je napisana na

bosanskom jeziku? Zanimljivo je da

ste se također, tokom Vaše promocije

knjige u Prizrenu, pored albanskog,

prisutnima obraćali i na bosanskom

jeziku?

Da, maternji jezik mi je albanski,

ali je knjiga napisana na bosanskom.

No, pored bosanskog, prisutnima sam

se obraćao i na albanskom. Znači, promocija

se održavala na jeziku kojim je

pisana knjiga, ali naravno govorilo se i

na albanski. Sebe, smatram bilingualnim

piscem. Moja, ako Bog da, druga

knjiga, koja ima sasvim drugačiji karakter

promoviraće se na mom jeziku,

Interes

povezivanja

i stvaranja

kontakata treba

da se podigne

obostrano.

Normalno,

postavljene

barijere u

kontaktu kao

što je slučaj

nepriznavanja

kosovskih

dokumenata od

strane Bosne

i Hercegovine

ugrožava još

više međusobna

upoznavanja

ljudi.

na albanskom, sljedeće godine u Prištini,

a uskoro će izaći iz štampe i knjiga

“Portraits of Humanity – True Stories

of Betrayal, Personal Courage

and Hope from the Former Yugoslavia”

na kojoj sam koautor. Kada

su u pitanju tekstovi poput političkih

analiza, kolumni i mišljenja, naravno

i one su pisane na različitim jezicima.

Nastojim da govorim, ako ništa više,

onda samo one jezike koji se govore u

mojoj jjdomovini, na Kosovu.

Čini se da je ljudi-mostova, poput

Vas, koji povezuju bošnjački i albanski

narod, vrlo malo, tj. nedovoljno.

Šta Vi mislite?

Dobro ste rekli, nedovoljno. Mislim

da su svakom društvu

potrebni ljudi-mostovi,

kako ste ih Vi nazvali, da

bi se gradila ne samo emocionalna,

porodična, prijateljska,

bratska veza već i

ona diplomatska. Hoću da

podignem nivo povezivanja

od onog koji je garant veze,

poput prijateljstva i bratstva,

na oficijelni i diplomatski

nivo. Bošnjaci i Albanci kao

narod imaju čvrste veze, te

veze su u korijenu, tj. porijeklu.

Ilirskog su porijekla.

Ponovio sam to nekoliko

puta, da je bilo puno eminentnih

ličnosti albanske

nacionalnosti koje su vijekovima

imale jake veze sa

Bošnjacima. Neprirodna je

ova daljina koju imaju međusobno

Bošnjaci i Albanci

u ovom dijelu Zapadnog

Balkana. Prisustvovao sam

kada je Republika Albanija,

2010. godine, otvorila svoju ambasadu

u Sarajevu, na ceremoniji, osim tadašnjeg

ministra inostranih poslova Albanije,

Iljira Mete, bio je i tadašnji ministar

inostranih poslova Kosova, Skender

Hyseni. Ne vjerujem u slučajnost!

Gospodine Maloku, mislite li da

je pravi trenutak krenuti sa realizacijom

inicijative osnivanja udruženja

albansko-bošnjačkog prijateljstva? I

to ne mislim isključivo na Kosovu,

u Albaniji, Sandžaku ili Bosni, već

diljem svijeta, gdje god ima Bošnjaka

i Albanaca. A mislim da nas ima

svugdje. Koji bi mogao biti značaj

pokretanja te akcije?

23. novembar - 9. muharrem

Udruženje

albansko-bošnjačkog

prijateljstva j bi bilo više nego potrebno.

To je razina koja ide preko oficijelnog

odnosa između država. Takvo udru-

ženje bi utjecalo na raspadanje svih

mogućih barijera, tipa predrasuda ili

slično, i povećavalo bi razmjenu izme-

đu ova dva evropska naroda, na kultur-

nom i obrazovnom nivou, u iskustvu

itd. Udruženje albansko-bošnjačkog

prijateljstva, j utjecalo bi i na ubrzavanju

ostvarivanja diplomatskih odnosa i sa

Kosovom kao što ima Albanija i Bosna

i Hercegovina.

Koji je to po Vama ključni identitarni

činilac, zajednički za Bošnjake

i Albance, koji treba gajiti i o kojem

se treba povesti posebno računa?

Oko porijekla o Bošnjacima i Albancima

se zna. Ilirskog su porijekla.

Bošnjaci su slavenizirani Iliri. O ovom

pitanju je potrebno istraživati još i u

Sarajevu i u Tirani i u Prištini. O tome

znaju i trebaju se baviti naši i bošnjački

akademici. Pokušano je da se Bošnjacima

ne prizna njihov nacionalni identitet,

ali Albanci su bili jedini koji su

oduvijek na ovim prostorima nazivali

Bošnjake njihovim imenom, niti sa velikim

„M“ niti sa malim “m“, kao što

ih je nazvao Tito i Beograd. Jezička razlika

Bošnjaka i Albanaca je minorna

stvar. U tome ne vidim problem. Zajednička

vjera mora povezivati i učvršavati

albansko-bošnjačke veze. No,

albanci su jedini narod s tri vjere, znači

Albanci muslimanske vjeroispovijesti,

Albanci katoličke vjeroispovijesti i Albanci

pravoslavne vjeroispovijesti. Vjera

kod Albanaca je imala vertikalnu

narav, a albanstvo horizontalnu i to je

riješena stvar. Kada govorimo o kulturi

Albanaca i Bošnjaka, u značajnoj mjeri

imamo sličnu kulturu, od hrane do

odijevanja. To bi također morali iskoristiti

za unapređivanje naših veza.

Šta je to što po Vama ugrožava i

dovodi u pitanje bošnjačko-albansko

prijateljstvo? Jesu li u pitanju

samo predrasude, ili je problem

kompleksniji i dublji?

Interes povezivanja i stvaranja

kontakata treba da se podigne obostrano.

Normalno, postavljene barijere

u kontaktu kao što je slučaj nepriznavanja

kosovskih dokumenata od

strane Bosne i Hercegovine ugrožava

još više međusobna upoznavanja ljudi.

Bošnjački političari u Sarajevu,

nisu samo za kritiku već i za žaljenje.

Do sada je, bivši reisu-l-ulema,

dr. Mustafa Cerić bio jedini zvanični

predstavnik iz Sarajeva koji je posjetio

Prištinu. Bivši premijer i sadašnji

predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad

Dodik je u nekoliko navrata dao

izjave u vezi Kosova, i hrvatski političari

u BiH su davali ponekada izjave,

a jedino bošnjački političari

nisu davali nikakve izjave

niti su učinili bilo šta u vezi

Kosova. Od Fahrudina Radončića

sam očekivao jaču

pokretljivost kada je u pitanju

stav političara u BiH u

vezi Kosova, ali eto do sada

stanje je takvo kakvo je.

Predrasude nisu problem,

one se ruše kontaktom. Dubina

i kompleksnost stanja

odnosa između Albanaca i

Bošnjaka lebdi u onome šta

je predstavljeno bošnjačkoj

populaciji u Sarajevu od

strane nekih “sveznalica” u

medijskim i akademskim

krugovima koji su bili pod

utjecajem Beograda. Totalno

je drugačije u Sandžaku.

Znači, upoznavanja se nisu gradila na

tome “kazao je on, kazala je ona” ili

“pisao ovaj akademik ili onaj”, već direktnim

kontaktima.

Čuo sam da postoje stare narodne

albanske pjesme, koje opjevaju

junaštvo i zajedničku, pravednu

borbu Bošnjaka i Albanaca, prije i

tokom Drugog svjetskog rata. Da li

Vam je možda poznat neki stih iz tih

pjesama?

Pokušano

je da se

Bošnjacima ne

prizna njihov

nacionalni

identitet, ali

Albanci su

bili jedini koji

su oduvijek

na ovim

prostorima

nazivali

Bošnjake

njihovim

imenom, niti

sa velikim “M”

niti sa malim

“m”, kao što ih

je nazvao Tito i

Beograd.

Da budem iskren, čuo

sam o tome i slušao neke pjesme.

Ne znam ih sve, ali koliko

se sjećam i ako ne griješim

u prevodu, jedna pjesma kaže:

Zove te Paša, o more Bošnjače,

Imam na umu da ti učinim

čirak.... Ne mogu da se sjetim

cijele. Ali ima poznata pjesma

od albanskog doajena Ismeta

Peje “Sarajevo lijepi šeher”,

koja se sluša i pjeva među

omladinom i dan-danas.

Kad već spomenuste

omladinu, da Vas upitam, za

kraj ovog razgovora, imate

li možda nešto da poručite

bošnjačkoj i albanskoj

omladini?

Kratko i jasno: - Budite

svoji, poštujte druge i cijenite

znanje!

Srdačno Vam zahvaljujem na ovom

razgovoru. Iskreno se nadam da će

Bošnjaci u Luksemburgu i generalno

u dijaspori, vrlo brzo biti u prilici

ugostiti Vas, u kontekstu promocije

Vaše knjige, ili pak povodom neke tribine

koja bi mogla da tretira upravo

pitanje albansko-bošnjačkog prijateljstva.

Puno sreće u daljem radu, i puno

uspjeha u povezivanju naših naroda.

23. novembar - 9. muharrem

Islamnet

Palestina

Pismo djeteta

Palestine

Znam da vas ne interesuje

moje ime, niti koliko godina

imam... Možda je dovoljno

da znate da sam DIJETE PALE-

STINE. Nemam ni lutku, ni loptu...

igram se na ruševinama svog

malenog života. Sadim cvijeće

na igralištu, gdje su moji ubijeni

drugovi nekada osmjesima travnjak

kitili.... Ne sakupljam markice

ni salvete. Moja zbirka nije

šarena. U njoj su čahure metaka

i geleri granata... Moji roditelji i

ja, rođeni smo u istom rodilištu.

Zove se rat. Možda će i moja djeca

tu rađana biti. Ja ne gledam u

kese kada se babo vraća iz prodavnice,

sretan sam ako babu

živog ugledam. Kad imam temperaturu,

mama mi uči dove za

zdravlje. Ja nemam paracetamol.

A čuo sam da ima negdje zemlja,

gdje su djeca sita. I da imaju prave

igračke, imaju čak i loptu.

Oni ne sakupljaju kamenje za

odbranu. Čuo sam da pišu olovkama,

imaju čak i bojice. Babo

ih vodi sa sobom na džumu.

Aaaahhhhhh! Kako bih rado i ja

živio tako! Ali Palestina je moja,

ja drugu zemlju svojom zvati ne

mogu, nije me rodila! I ne pita za

mene kad me nema. U drugoj zemlji

ne spavaju kosti moje braće

i sestara i jako bi mi nedostajali.

U krevetu koji je mekan, zaboravio

bi ih možda i ja. Kao što

ih svi zaboravljaju kada utonu u

rahatluk ni’meta. Pa, neka onda

zaborave i mene ! Jer i ja ću sutra

biti oni. Bit ću prah zemlje Palestine.

Pod nogama životinja.

Izrael

Talmud-knjiga mržnje:

“Koljite nežidove kao gamad.”

(Talmud, Sohar)

Desmond Tutu, najpoznatiji katolički

lider iz Južne Afrike i

dobitnik Nobelove nagrade za mir

dosljedan je borac za ljudska prava

Palestinaca. Desmond Tutu godinama

upozorava javnost da cionistički

režim vrši stravične zločine nad

palestinskim narodom i da svojom

zločinačkom politikom dehumaniziraju

jevrejski narod. Istinitost riječi

Desmonda Tutua potvrdili su

ovih dana najviši izraelski politički,

vojni i vjerski lideri, koji su u jedan

glas poručili izraelskim vojnicima da

pobiju sve živo u pojasu Gaze. Čla-

novi cionističkog Knesseta, izraleskog

parlamenta, poručili su svojim

vojnicima da u Gazi nema nevinih i

da trebaju Gazu sravniti sa zemljom.

Jedni su savjetovali izraelskim vojnicima

da od Gaze naprave Hirošimu.

Ministar unutarnjih poslova Izraela

izjavio je da je cilj aktuelnog napada

na Gazu da je razore toliko da se vrati

u srednji vijek. Ovo je samo jedan

od vidova dehumanizacije jevrejskog

naroda. Poznato je da je vjerska indoktrinacija

jevrejskog naroda najzaslužnija

za njihovu dehumanizaciju,

odnosno vjerska indoktrinacija je razorila

izraelsko-jevrejsko društvo toliko

da danas svaki normalan čovjek

vidi da su se jevreji u Izraelu pretvorili

u prave fašiste koji mrze sve što je

nejevrejsko. Osnov jevrejske mržnje

prema ostatku svijeta, naročito prema

islamu i muslimanima sadržan

je u knjizi mržnje – Talmudu. Talmud

je najsvetija knjiga jevreja. Ona

je zapravo zbirka rabinskih rasprava

o jevrejskom pravu, etici, običajima,

legendama i pričama. U nastavku citiramo

neke dijelove Talmuda, koji

vjerodostojno predstavljaju porijeklo

i svu količinu jevrejske mržnje prema

islamu i muslimanima i ostalim

nejevrejima.

“Tko prolijeva krv onih koji nisu

Židovi, Bogu žrtvu prinosi.” (Jal-

kut 772).

“Najpošteniji među nežidovima

imaju se ubiti.” (Talmud, S. ben

Johaj 406).

“Dozvoljeno je nežidovu oduzeti

tijelo i život.” (Talmud, Sefer i Korim).

23. novembar - 9. muharrem

56

“I najbolji među nežidovima treba

se ubiti.” (Talmud, Melhita 32b).

“Najboljem nežidovu uzmi život

samo ako možeš.” (Talmud, Aboda

62b).

“Koljite nežidove kao gamad.”

(Talmud, Sohar).

“Nežidovska djevojčica stara tri

godine i jedan dan može se oskrnaviti.”

(Talmud, Aboda sara 37a).

“Židovu je dozvoljeno obeščastiti

nežidovku.” (Talmud, Jad Hasakah

2b).

“Imanje nežidova je kao bez gospodara.

Židov ima pravo to imanje

uzeti u posjed.” (Šulhan aruh, Ko-

šen ha-mišpat).

“Bog je naredio da se nežidovu

novac pozajmi samo uz lihvarsku

kamatu. Mi mu na taj način ne pomažemo

nego štetimo.” (Talmud,

Sefer Mikvod 73).

“Židov treba svoj imetak pomoću

lihvarstva povećati. On treba pomoću

lihvarstva nežidove upropastiti.”

(Talmud, Baba Mecija 70b).

“Zabranjeno je biti milostiv prema

nežidovima.” (Talmud, Ramban).

“Nežidovu ne treba milost i pomoć

ukazivati.” (Talmud, Jebamot 12a).

“Nežidov je kao jedno pseto. Štoviše,

zapisi uče da se pseto ima više

poštivati od nežidova.” (Talmud,

Ekeseget raši eksod 22).

Rabbi Yitzhak Shapira, autor knjige

“Kraljevi Tore” ovako tumači zakone

iz Talmuda: “Ubijanje djece vođe

nekog protivnika Izraela je dozvoljeno

u cilju da bi se izvršio pritisak na

njega. Općenito, dozvoljeno je ubiti

djecu ‘ukoliko stoje na putu’, a djeca

to često rade. Oni stoje na putu da

bi ih spasli iako to ne žele. Opravdano

je ubiti i dojenčad jer je jasno da

će narasti i naškoditi nam. Pod takvim

okolnostima njihovo ubijanje

može biti direktno a ne da se cilja u

odrasle”.

Myanmar

Turska će izgraditi tri bolnice za Rohingia muslimane

Predjsednik turskog Crvenog polumjeseca

Ahmet Lutfi najavio je da

će Turska uskoro izgraditi tri poljske

bolnice u Myanmaru. Jedna bolnica

bit će izgrađena samo za muslimane,

druga za budiste a treća u centru grada

Sittwe. Iako myanmarska vlada

ne dozvoljava stranim doktorima rad

u zemlji, po prvi put u historiji turski

ljekari će moći liječiti bolesnike u

bolnici koja će biti izgrađena samo za

muslimane.

Turska zaslužuje sve pohvale, jer je jedina

muslimanska zemlja koja je aktivna

u Myanmaru. Rohingia muslimani

su zaboravljeni od svih, osim Turaka.

Pakistan

Amerika odbila

humanitarnu pomoć

pakistanskog

islamističkog pokreta

“Jamaatu dawa”

Egipat

Alkaidovci vjeruju da je Osama bin Laden veći muslimanski

vođa nego slavni islamski heroj i vojskovođa Salahudin Ejubi

Pripadnici i simpatizeri lika i djela

Osame bin Ladena i njegove Al

Kaide imaju veoma visoko mišljenje o

sebi i svom ubijenom lideru. Iz izjava i

mišljenja koja objavljuju u posljednje

vrijeme može se zaključiti da alkaidovci

misle da u historiji islama nije bilo tako

dobrih i vrijednih muslimana kao što su

oni. Ovaj zaključak donosimo na osnovu

izjave jednog od istaknutih pripadnika

Al Kaide iz Egipta Salema Murgana,

koji je putem egipatske televizije otvoreno

hvalio Osamu bin Ladena, nazivajući

ga najvećim muslimanskim junakom u

proteklih hiljadu i nešto godina. Za Salema

Murgana, Bin Laden je daleko veći

junak čak i od slavnog islamskog heroja

i vojskovođe Salahudina Ejjubija. “Šejh

Bin Laden je jedan od najvećih vođa

muslimana do današnjeg dana. Smatram

šejha Osamu bin Ladena većeg od Salahudina

Ejjubija”.

Hafiz Mohammed Saeed, lider

pakistanskog islamističkog

pokret “Jamaatu dawa” ponudio

je Sjedinjenim Američkim Državama

humanitarnu pomoć za žrtve

oluje “Sandy”, koja je nedavno

poharala SAD. Zanimljiva strana

ove priče je to da se pokret “Jamaatu

dawa” nalazi na američkoj

crnoj listi terorista. Nakon 11.

septembra 2001. godine Sjedinjene

Američke Države su ovaj pakistanski

pokret uvrstile na svoju

crnu listu terorizma. Također,

pokret “Jamaatu dawa” optužen

je za organiziranje i izvođenje

napada na indijski grad Mumbai

2008. godine.

“Islam nas uči da pomažemo ljudima

bez diskriminacije po vjerskoj

osnovi. Mi nudimo svoju

nesebičnu pomoć ugroženom narodu

Amerike. Ako Amerika pristaje

mi smo spremno poslati svoje

doktore, timove za spašavanje,

hranu i medicinske potrepštine”,

rekao je hafiz Mohammed Saeed.

Kako javlja američki CNN, Amerika

je odbila ovu pomoć. “Mi

poštujemo islamsku tradiciju pružanja

pomoći onima kojima je ta

pomoć potrebna, međutim ovu

konkretnu ponudu odbijamo”, rekao

je Mark Toner, glasnogovornik

State Departmenta.

23. novembar - 9. muharrem

Norveška

Brejvik: Mi smo kapi

kiše koje najavljuju

oluju!

Kršćanski terorista Anders

Bering Brejvik, koji je prošle

godine u Norveškoj ubio 77 ljudi,

pisao je pripadnici neonacističke

ćelije u Njemačkoj koja je

optužena da je učestvovala u seriji

rasističkih ubistava, nazivajući

je herojem nacionalnog otpora.

Njemački list Spiegel objavio je

prošle sedmice dio pisma koje je

Brejvik poslao Beati Čepe, protiv

koje je prije desetak dana njemačko

tužilaštvo podiglo optužnicu

zbog ubistva desetoro ljudi

stranog porijekla. “Mi smo među

prvim kapima kiše koje ukazuju

da dolazi velika oluja koja će pročistiti

Europu”, navodi Brejvik u

pismu od 7. maja, dok mu se još

sudilo, a koje je počeo riječima

“Draga sestro”.

“Nas dvoje smo mučenici konzervativne

revolucije, a ti treba

da se ponosiš svojom žrtvom i

naporima. Znaj da tvoju žrtvu

slave desetine hiljada kulturnih

konzervativaca u sjevernoj Europi”,

poručio je Brejvik njemačkoj

neonacistkinji. Čepe je osumnjičena

za ubistvo devetoro ljudi

turskog i grčkog porijekla širom

Njemačke, između 2000. i 2006.

godine, jedne pripadnice njemačke

policije 2007., kao i za dva napada

eksplozivom.

Sirija

Rabin Jacob Joseph: Izraelska armija treba učiti od

Bashara Assada kako se ubija i uništava neprijatelj

evrejski rabin Jacob Joseph uputio je

Jsavjet izraelskoj vojsci kako se treba

boriti protiv palestinskog naroda. Govoreći

na ceremoniji u okupiranom

Hebronu, rabin Jacob Joseph je rekao:

“Izraelska vojska mora učiti

od Bashara Assada kako se ubija i

uništava neprijatelj”.

Rabin Jacob Joseph sa ostalim

saradnicima, rabinima, organizirao

je zajedničku jevrejsku

molitvu na koju su pozvali jevreje

u Izraelu da se svi okupe

i mole za svoje vojnike, za koje se

nadaju da će uspješno uništiti neprijatelja

u Gazi.

SAD

Prisilno slijetanje putničkog aviona zbog namaza

Putnički avion na liniji iz Denvera

u Washington kompanije United

Airlans prisilno je sletio u jednu zračnu

luku u državi Virginia, 13 minuta prije

planiranog slijetanja. Stjuardesa putničkog

aviona primijetila je muškarca

u prolazu među sjedištima kako spušta

glavu na tlo i ponovo je diže. Odmah

je uzbunila pilote aviona, a ovi proglasili

uzbunu i sletjeli na obližnju zračnu luku

uvjereni da se radi o teroristi. Tokom

slijetanja na pistu pozvane su snage sigurnosti

koje su okružile avion i odmah

uhapsili muškarca. Nije rijedak slučaj

u SAD da se putnici u avionu uspaniče

kada s njima u avionu putuju osobe

drugačijih svjetonazora. Putnik o kome

Azerbejdžan

Osmanska lira je danas u Azerbejdžanu i najdragocjeniji poklon

je riječ bio je musliman koji je namjeravao

obaviti namaz tokom leta, a stjuardesa

je to shvatila kao prijetnju. Putnici

u avionu doživjeli su golemi stres, a

putnik-musliman golemo maltretiranje

i neugodnosti, piše libanonski dnevnik

Es-Sefir. (www.islamska-zajednica.hr)

Stare osmanske lire u Azerbejdžanu

se prenose s koljena na koljeno, piše

TRT. U državi koja ima duboke korijene

i vezu sa Osmanskim carstvom, starim

osmanskim lirama se pridaje velika važnost.

Stare osmanske lire u Azerbejdžanu

su dragocjene i vrlo često se koriste kao

poklon prijateljima, ali i kao porodično

naslijeđe koje se prenosi generacijama.

Osmanska lira je danas u Azerbejdžanu

i najdragocjeniji poklon kojim se

daruju mlada i mladoženja na vjenčanju.

Jedan od važnih pokazatelja da su

osmanske lire još uvijek dragocjene u

Azerbejdžanu je i činjenica da se prave

njihovi plagijati, no starije generacije

mogu raspoznati originalne osmanske

lire. Prema riječima historičara dr.

Ramina Sadikova, u Azerbejdžanu se

danas nalaze različiti primjeri osmanskih

lira pravljenih u različitim dijelovima

Osmanskog carstva, a najstarija

osmanska lira je iz perioda sultana Abdulmedžida.

23. novembar - 9. muharrem

Turska

AK partija polahko čisti Tursku od sekularizma

Glasnogovornik Turske Narodne

skupštine izjavio je u četvrtak 15.

novembra da vladajuća stranka Turske

namjerava iz zakletve zastupnika izbaciti

sve što je sekularističko a što je

uveo osnivač moderne Turske Kemal

Ataturk. On je izjavio da čelnici Stranke

prosperiteta i razvoja namjeravaju

izbaciti iz teksta zakletve sve što je do

sada bilo sekularističko i ono što se zove

kemalističkom doktrinom. Međutim, s

obzirom da se parlamentarna Komisija

kojoj je taj zadatak dan sastoji od predstavnika

četiri stranke od kojih je samo

Erdoganova saglasna da se svi bivši tekstovi

izbace iz zakletve, dio sekularnih

tekstova je ostao, a dio je izbačen. Opozicione

stranke u Parlamentu optužuju vladajuću

da otkako je došla na vlast 2002.

godine stalno nastoji islamizirati državu

i vlast, što optužena stranka energično

odbija i tvrdi da samo želi modernizirati

državu i ne stavljati je ni pod kakav nazor,

pa makar on bio i kemalizam.

Velika Britanija

Sayeeda Hussain

Warsi traži od

Engleza da natjeraju

muslimanske

imigrante da

proslavljaju Božić

Foto islamneta

Afrika: Cijelo selo s kompletnom imovinom a samo

jedan kamion

Muslimani koji žive u zemljama

zapadne Europe suočeni

su sa brojnim izazovima. Pored

raširene islamfobije muslimani

u Europi muku muče i sa svojim

političkim predstavnicima. Kada

kažemo svojim političkim predstavnicima,

prije svega, mislimo

na muslimane koji su politički

aktivni kao članovi zakonodavnih

i izvršnih vlasti u europskim zemljama,

a koji, radi lične promocije,

pokušavaju muslimane navesti

na krivi put. Primjer takvog

djelovanja desio se ovih dana u

Velikoj Britaniji gdje je Sayeeda

Hussain Warsi, ministarka bez

portfelja u vladi premijera Davida

Camerona pozvala vlasti u ovoj

zemlji da muslimane i druge manjinski

etničke imigrantske grupe

prisili na usvajanje životnih stilova

koji su utemeljeni na kršćanstvu.

Ministarka Hussain Warsi

posebno se zalaže da muslimani

moraju proslavljati čak i katolički

praznik Božić, i to na način kako

se taj praznik proslavlja u Velikoj

Britaniji.

23. novembar - 9. muharrem

Reportaža

Birketu-l-hadždž

Sabirno mjesto bosanskih hadžija

u Egiptu u vrijeme osmanske vladavine

Čitajući novoizašlu knjigu

Jusufa Ramića “Bošnjaci u

Egiptu u vrijeme turskoosmanske

uprave”, to

izuzetno pionirsko djelo iz

oblasti bosanskog uticaja

na historiju osmanskog

Egipta, u trećem dijelu

knjige, u poglavljima 8.

Jusuf Livnjak, 9. Hadži

Mustafa Muhlisi i Birke –

glavna destinacija hadžija,

imao sam priliku da

pročitam nekoliko redaka

koji govore o nekom mjestu

Birke, odnosno Birketu-l-

Hadždž koje je predstavljalo

sabirno mjesto za većinu

naših hadžija koji su tokom

osmanskog doba obavili

hadždž. Do tada, bilo mi

je poznato da je Kairo bio

skoro neizbježna destinacija

naših hadžija, pogotovo

učenjacima, kojima je ta

posjeta bili prilika da se

edukativno nadograde,

razmijene saznanja i sl.

Međutim, nisam nikada čuo

niti pročitao da su se naše

hadžije skupljale u nekom

odmaralištu u kairskoj

okolici po imenu Birketu-l-

Hadždž

Piše: Jusuf Džafić

Hadždž, taj peti islamski šart,

oduvijek je bio predmet

fasciniranja i divljenja,

bilo u očima muslimana, bilo u očima

nemuslimana. Danas nema ni jedan

jedini skup na svijetu koji može na

jednom mjestu da konstantno svake

godine, u isto vrijeme i na više dana,

okuplja preko 3 miliona ljudi, različitih

etnosa, nacija, socijalnih klasa. Toliko

različitosti se svake godine

ujedini na zajedničkom cilju

– posjeti najstarijoj Božijoj

kući na Zemlji – Kabi.

Ono što također ne

ostavlja ravnodušnim nijedno

ljudsko biće na Zemlji, je

sav taj proces priprema muslimanskog

svijeta (Ummeta)

za obavljanje hadždža,

bilo da je riječ o muslimanima

Afrike, Evrope, Amerike,

Azije ili Australije. Toliki

milioni ljudi, spremni

potrošiti toliki imetak, kako

bi tamo negdje u pustinji,

posjetili neke pustare, obilazili

oko nekakve kamene

kućice, a znamo da je ogroman

broj hadžija zašao i u

sedmu, osmu, pa i devetu

deceniju svoga života. I ne

samo to. Hadžije podnose takve materijalne

i fizičke žrtve iz razloga što im

je to naredio neki pustinjak koji tvrdi

da je to Božija naredba. Nažalost, ovakav

pogled na hadždž i na hadžije, ima

danas većina nemuslimana, naravno

onih koji znaju makar nešto o islamu

i hadždžu. No, i pored toga što oni ne

mogu da shvate da muslimanske hadžije

žrtvuju imetak i zdravlje, jer su

ubijeđeni da fenomen hadždža nije hir

Muhammeda, s.a.v.s., već Objava od

Uzvišenog Boga, Stvoritelja univerzuma,

divljenje ne prestaje.

Stoga, ne treba da nas čudi da

hadždž zauzima posebna, veličanstvena

poglavlja u povijesti čovječanstva.

Ono što treba da nas čudi je, kako

smo mi muslimani mogli dozvoliti

da ta veličanstvena poglavlja pokrije

Birketu-l-

Hadždž bilo

je stjecište

hadžijskih

karavana. Tu

su se hadžije

nekoliko dana

odmarale

u debeloj

hladovini

palmovika

Birketa.

Štaviše, sve do

unazad pedeset

godina u mjestu

su dominirale

prave šume

palmi.

– hadžiju Sarač Mehmeda iz Šejh-

Ferrahove mahale iz Sarajeva.

Malo nam je poznato o

ovom našem hadžiji. Ne zna

se kada se vratio s hadždža,

niti kojim je rutama putovao.

Nije zabilježen ni jedan detalj

njegov života, pa čak ni godine

rođenja i smrti. S obzirom

da je od ulaska Osmanlija u

Bosnu 1416. godine trebalo

da prođe čak 141 godina da

bi u historijskim izvorima

bio zabilježen prvi hadžija iz

Bosne, mogućnost da je i prije

bilo hadžija iz naših krajeva

ostaje velika. To ne treba da

čudi, pošto historija činjenice

i događaje gleda kroz prizmu

pisanih i usmenih spomena.

Koliko je samo gradova,

naroda, ustanova, događaja

čiji se počeci samo okvirno

uzimaju na osnovu sačuvanih povijesnih

izvora?

Iako se ne zna kojim je putem Sarač

Mehmed hodio na hadždž, može se

pretpostaviti da je išao putanjom kojom

su tokom osmanskog doba išle skoro

sve bosanske hadžije, počevši od hadži

Jusufa Livnjaka, pisca prvog bosanskog

putopisa, koji je 1615. godine bio na

hadždžu, pa sve do hadži Mehmeda

Koldže i njegove žene Razije, koji su

hadždž obavili 1875. godine. To je

sljedeća ruta:

- prva verzija: Sarajevo–Aleksandrija

(preko Soluna i Rodosa ili preko

Istanbula i Rodosa) -Rešid-Kairo-

Birketu-l-Hadždž-Mekka.

-druga verzija: Sarajevo-Istanbul-

Konja-Damask-Gaza-Han Junus-Kairo-

Birketu-l-Hadždž-Mekka.

prašina i uhvati plijesan. Posebno nas

Bošnjake treba da čudi kako smo mogli

dozvoliti da historiju naših hadžija

prekrije zaborav. Uistinu, naš zaborav

dolazi od prokletog Iblisa, istog onog

koji je naveo dvorskog peharnika da

zaboravi da spomene Jusufa, a.s., kod

svog kralja.

Historija bosanskog hadždža počinje

tek 1557. godine. Te godine historijski

izvori bilježe prvog bosanskog hadžiju

23. novembar - 9. muharrem

Kao što se može vidjeti iz priloženog,

našim hadžijama je Kairo bio takoreći

nezaobilazna destinacija, uprkos tome

što odlazak na hadždž preko Kaira

nije bio najbliža putanja. Razlog je bio

jednostavan – karavane haždija koje su

polazile iz Egipta bile su najbezbjednije

j j

hadžijske karavane, budući da su

putovale pod zaštitom nekoliko stotina

vojnika, što je u to doba predstavljalo

nesumnjivu sigurnost od napada

beduinskih hajduka.

Iz Kaira naše bi se hadžije zaputile

ka obližnjem selu Birketu-l-Hadždž,

koje je predstavljalo sabirno mjesto

za hadžije koje su dolazile iz pravca

Egipta. Nakon višednevnog odmora

polazili bi iz tog mjesta sa egipatskim

karavanama haždija ka Mekki jednim

od sljedeća tri pravca:

- prvi pravac: obalom Crvenog

mora sve do luke Izabe, odakle bi

se brodom prebacivali do

Džide, te ponovo kopnom

do Mekke

- drugi pravac: kopnom

do luke Suec, odakle brodom

do Džide, te kopnom do

Mekke

- treći pravac: kopneni

put do Mekke.

Govoreći o historiji

hadždža naših ljudi tokom

osmanskog perioda, upravo

to mjesto Birketu-l-Hadždž

ima poseban značaj. No,

prije nego što se osvrnemo na

povijest tog mjesta i njegov

značaj za historiju bosanskog

hadždža i uopće historiju

Bošnjaka i njihove domovine

Bosne, osvrnut ću se na to

kako sam došao do detaljnijih

podataka o njemu.

Čitajući novoizašlu knjigu

Jusufa Ramića Bošnjaci

u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske

uprave, to izuzetno pionirsko djelo iz

oblasti bosanskog uticaja na historiju

osmanskog Egipta, u trećem dijelu

knjige, u poglavljima 8. Jusuf Livnjak, 9.

Hadži Mustafa Muhlisii

i Birke – glavna

destinacija hadžija, imao sam priliku da

pročitam nekoliko redaka koji govore o

nekom mjestu Birke, odnosno Birketul-Hadždž

koje je predstavljalo sabirno

mjesto za većinu naših hadžija koji su

tokom osmanskog doba obavili hadždž.

Do tada, bilo mi je poznato da je Kairo

bio skoro neizbježna destinacija naših

hadžija, pogotovo učenjacima, kojima

je ta posjeta bili prilika da se edukativno

nadograde, razmijene saznanja i sl.

Međutim, nisam nikada čuo niti

pročitao da su se naše hadžije skupljale

u nekom odmaralištu u kairskoj okolici

po imenu Birketu-l-Hadždž. S obzirom

da se u Ramićevoj knjizi o dotičnom

Zahvaljujući

crnoj hronici

(ko bi rekao da

crna hronika

može odigrati

ovako “bijelu”

ulogu) saznao

sam da mjesto

Birketu-l-

Hadždž i danas

postoji, te da

se sada nalazi

unutar Kaira,

tačnije u

okrugu Merdž,

sjeveroistočni

dio grada

Kaira.

mjestu šturo govori, ne

spominjući ništa o novijoj

historiji tog mjesta, niti da

li to mjesto i danas postoji,

pa ako postoji, gdje je tačno

smješteno s obzirom na

sadašnju adminstrativnu

podjelu i geografiju Egipta, te

kakav je danas njegov izgled

i stanje, odlučio sam da stvar

preuzmem u svoje ruke.

Za početak, odlučio sam

da utvrdim da li Birketul-Hadždž

i danas postoji,

te ako postoji kako stići do

njega. U prikupljanju ovih

informacija nisam se obratio

nijednom Egipćaninu koga

poznajem, niti ijednom bosanskom

studentu u Egiptu, pošto sam

pretpostavio da su saznanja o Birketul-Hadždžu

oskudna, možemo reći

skoro nikakva, te da bi raspitivanje

moglo i poduže trajati dok se ne dođe

do bitnih informacija. Stoga, obratio

sam se internetu, koji danas zaista, i

pored svih nedostataka, ipak predstavlja

najbrži i najsigurniji način da se dođe do

podataka, barem prema mom mišljenju

i dosadašnjem iskustvu. Uprkos tome

što i na internetu uglavnom nema

nikakvih podrobnosti o ovom mjestu,

osim tu i tamo spominjanja imena u

vezi događaja iz egipatske historije,

ipak je pretraga urodila plodom.

Zahvaljujući crnoj hronici (ko bi rekao

da crna hronika može odigrati ovako

“bijelu” ulogu) saznao sam da mjesto

Birketu-l-Hadždž i danas postoji, te da

se sada nalazi unutar Kaira, tačnije u

23. novembar - 9. muharrem

61

Jedna od ulica Birke

okrugu Merdž, sjeveroistočni dio grada

Kaira. O detaljnijoj lokaciji konsultovao

sam internet mape pomoću kojim sam

saznao da se mjesto nalazi tri kilometra

sjeveroistočno od centra Merdža, na

nadmorskoj visini od 15 m, udaljeno

8,2 km od Kairskog aerodroma, te 4,9

km daleko od metro stanice Merdž.

Također, izrazio sam i želju da

pokušam da utvrdim etimološko,

odnosno jezičko značenje imena

Birketu-l-Hadždž, jer ono obično može

da bude od koristi u istraživanjima

lokaliteta. Pošto je riječ hadždž

općepoznata, bilo mi je preostalo da

samo utvrdim značenje riječi birke.

Stoga sam pogledao u čuveni Arapskobosanski

rječnik, Teufika Muftića, te

sam otkrio da, prema Muftiću, birke

(arap. ‏(بركة ima sljedeća značenja:

jezerce, ribnjak, bara, bazen, muzilica.

Pretpostavio sam da je mjesto dobilo

ime po nekom jezercetu, bari ili bazenu

vode, te sam uračunao vjerovatnoću da

vodena površina i danas postoji.

Ovo istraživanje sam obavio u

četvrtak 18. oktobra, s nijetom da ako se

pokaže pozitivnim, sutradan u petak 19.

oktobra se zaputim ka tom mjestu radi

detaljnijeg istraživanja. Shodno tome,

sutradan u petak, zajedno sa još jednim

kolegom, Harisom Bećovićem, otišao

sam da istražim Birketu-l-Hadždž.

Budući da je kairski metro siguran, lahak

i brz način prijevoza, te dobar orijentir

da se osoba ne izgubi u nepoznatom

dijelu ogromnog 20 milionskog grada

kakav je Kairo, a uz to internet mape

pokazuju da je metro stanica Merdž

blizu Birketu-l-Hadždža (4,9 km, što je

lizu za metropolu veličine

Kaira), odlučio sam da odem

do dotične metro stanice i

da odatle pokušam doći do

željene destinacije. Prvo sam

otišao do stanice Dimirdaš

na Abbasijji, meni najbliže

metro stanice, odnosno

oko 10 km udaljene od

mjesta mog stanovanja u

Medinetu Nasru. Odatle

smo se metroom zaputili ka

stanici Merdž. S obzirom

da sam možda prvi Bošnjak

koji ide ka ovom mjestu u

posljednjih 137 godina, bez

podrobnog znanja o naselju Merdž,

nekoliko stanica prije nego što ćemo

doći do stanice Merdž, raspitao sam se

među saputnicima u vagonu kako doći

do Birketu-l-Hadždža. Hvala Bogu,

jedan ljubazni srednjovječni Egipćanin

ponudio se da ne samo da nam objasni

put, no i da nas odvede do mjesta

odakle možemo uzeti direktan prijevoz

za Birketu-l-Hadždž. Slijedeći ga, izašli

smo na stanicu Izbetu-n-Nahl, jednu

metro stanicu prije Merdža, jer je stanica

mikrobuseva (kombiji sa 15-ak sjedišta,

preuređeni tako da mogu prevoziti

putnike, a ne teret, inače najpopularniji

vid prijevoza ne samo u Kairu, nego

širom arapskog svijeta), s koje se može

direktno doći do Birke, u neposrednoj

blizini te metro stanice. Zajedno sa

ovim ljubaznim Egipćaninom pronašli

smo na toj stanici mikrobuseva

Upustivši se

u razgovor

sa Halidom

Hamidom,

profesorom

arapskog

jezika,

svršenikom El-

Azhara, dobio

sam okvirne

odgovore o

povijesnom

i sadašnjem

Birketu-l-

Hadždžu.

mirkobus koji će nas odvesti

direktno do željenog mjesta,

zahvalili mu se na iskrenoj

pomoći, te sjeli u mikrobus i

krenuli za Birke. Odmah po

ulasku, objasnio sam vozaču

da smo prvi put ovdje, te

ga zamolio da nam stane

što bliže centru Birketu-l-

Hadždža, računajući da će u

centru mjesta biti više ljudi

koji će nam biti od pomoći

u rasvjetljavanju “misterije”

zvane Birketu-l-hadždž.

Dok smo se vozili prema Birketu,

ispitao sam saputnike šta znaju

o bari, odnosno malom jezercetu u

dotično mjestu, o vezi između Birketa

i hadždža, te o preostalim historijskim

građevinama iz perioda kad je Birke

bilo okupljalište za hadžije. Nažalost,

sve što su znali reći da je Birketu-lhadždž

dobilo ime po hadžijama.

Nakon 15-ak minuta vožnje vozač

nas je dovezao do centra Birketa, tačnije

glavne ulice, gdje smo izašli. Prošetali

smo glavnom ulicom u Birketu-lhadždžu

i pritom se raspitivali među

žiteljima o povijesti Birketu-l-Hadždža

i onome što je preostalo od nje. Na

nesreću, niko od upitanih stanovnika

nije znao ništa o povijesti mjesta,

što i nije nešto posebno čudno, s

obzirom da je slična situacija i kod

nas Bošnjaka. Nekolicina upitanih nas

23. novembar - 9. muharrem

62

Unutrašnjost džamije Ibrahima Metbulija

je posavjetovala da se raspitamo ili u

školama ili u džamijama, tj. da pitamo

ili prosvjetne radnike ili imame, pošto

bi oni o povijesti mjesta trebali da

ponajbolje znaju. Ovaj savjet smo i

poslušali, te smo se uputili ka obližnoj

lokalnoj džamiji, budući da škole ne

rade vikendom (u Egiptu je vikend

petak i subota).

Pošto je bilo nešto više od pola sata

prije ikindijskog ezana, a još je bio

i petak, dan džume, u džamiji smo

zatekli samo muteveliju, tako da smo

sačekali ikindiju, te nakon klanjanog

namaza zamolili imama za pomoć.

Muhammed Džindi, kako glasi ime

dotičnog imama, pristao je da nam

pomogne. Priznao nam je da on lično

ne zna mnogo o historiji mjesta, ali

da će nas uputiti na mjesto gdje nam

mogu pomoći. No, ipak smo usput

saznali ponešto od njega.

Birketu-l-Hadždž bilo je stjecište

hadžijskih karavana. Tu su se hadžije

nekoliko dana odmarale u debeloj

hladovini palmovika Birketa. Štaviše,

sve do unazad pedeset godina u mjestu

su dominirale prave šume palmi, koje

su bilo toliko guste da su se ljudi bojali

da zađu u njih iz straha od divljih

zvijeri. Dio tih gustih palmovika

postojao je i do prije dvadeset i nešto

godina – osoba je samo trebala da se

udalji kojih stotinu metara od glavne

ulice.

S desna na lijevo - Haris Bećović, Halid Hamid, Džasir Sa’dun, Aid Zidan, Jusuf Džafić, Safvet Ebu Zejd

Tako su se hadžije odmarale sve dok

se nisu pojavili moderni načini prevoza

– parobrod, voz, avion. Pojavom

ovih naprednijih prevoznih sredstava,

karavanski putevi kojima su hadžije

odlazile na hadždž, jašući kamile i konje,

izgubili su značaj. Vremenom su pali u

potpuni zaborav. Naš susretljivi imam

nam je spomenuo i tri bunara koja su

postojala u blizini, njemu poznata, a

koja su korištena za opskrbu hadžija i

mještana vodom, a kojih više nema, jer

su uključeni u gradski sistem vodovoda.

Došavši do jedne raskrsnice, za

koju se ubrzo uspostavilo da je mjesto

našeg rastanka sa ovim gostoljubivim

imamom, imam Džindi nam je objasnio

kako da stignemo do džamije Ibrahima

Metbulija, gdje ćemo naći dostojne

sagovornika na temu historije Birketa.

Zatim nas je pozvao na čaj u njegov topli

dom (čaj je u arapskom svijetu kao kod

nas kahva). Njegov poziv nas je prijatno

iznenadio, ali smo ga, uprkos njegovom

navaljivanju, ipak morali da odbijemo,

zahvalivši se na pozivu, budući da smo

bili u stisci s vremenom.

Slijedeći instrukcije imama

Džindija došli smo do džamije

Ibrahima Metbulija, koja nam je svojom

veličinom, i generalno svojim zdanjem,

dala do znanja da je upravo ona centralna

džamija u Birketu, te da ako smo igdje

došli da se raspitamo o povijesti mjesta

– došli smo na pravo mjesto. Nismo

pogriješili u procjeni, zaista smo bili na

pravom mjestu. Samo što smo kročili

u džamiju zapala nam je u oko halka

u kojoj su sjedila četverica Egipćana

– Džasir Sa’dun, Safvet Ebu Zejd, Aid

Zidan i Halid Hamid. Upustivši se u

razgovor sa Halidom Hamidom, profesorom

arapskog jezika, svršenikom El-

Azhara, dobio sam okvirne odgovore o

povijesnom i sadašnjem Birketu-l-Hadždžu.

Na moje pitanje da li postoji neka

knjiga koja govori o povijesti Birke,

Safvet Ebu Zejd je maksuz otišao do

svoje kuće i donio mi na poklon knjigu

pod imenom El-Arif billah sejjid Ibrahim

Metbuli ve mesdžiduhu bi-karjeti Birketil-Hadždž

(Poznavalac Boga sejid Ibrahim

Metbuli i njegova džamija u selu Birketul-Hadždž).

U knjizi se uglavnom govori

o životu i djelu Ibrahima Metbulija

i njegovoj džamiji, ali ima i zasebno

poglavlje koje obrađuje povijest Birke.

Tako ova knjiga predstavlja dragocjen

izvor, budući da se o Birketu tako malo

pisalo.

U prijatnom društvu sa ovom

grupom Egipćana ostali smo oko sahat

vremena. Razgovorali smo ne samo

o Birketu, nego i o Egiptu, Bosni,

raznim temama. Naše sagovornike je

posebno zanimalo stanje bosanskih

muslimana nakon rata. Razlog je

bio to što su se svjetski mediji bavili

Bosnom i Bošnjacima samo tokom

rata, dok je period mira medijski

23. novembar - 9. muharrem

63

nepropraćen, tako da, izuzevši zemlje

balkanskog regiona, slabo ko poznaje

sadašnje teško stanje u koje je zapala

Bosna zajedno sa svojim Bošnjacima.

Mnogo ih je ražalostilo saznanje da,

uprkos završetku rata, Bošnjaci i danas

vode borbu za svoju vjeru, kulturu,

nacionalni identitet i državu. Pričali

smo i o poteškoćama s kojima se

susreću Bošnjaci Sandžaka, pogotovo

o problemima s kojima se susreće

muftija Muamer Zukorlić u svom

pokušaju da pobijedi Džaluta (čitaj:

srpski nacionalizam). Iskazao sam

svoje razočarenje u sve muslimane, a

ne samo u Egipćane, kako o ovakvim

historijski bitnim mjestima poput

Birketu-l-Hadždža ne vodimo računa,

navodeći paradigmu Zapada, koji

ne žali novac na promociju i zaštitu

vlastite kulturno-civilizacijske baštine.

Moji sabesjednici su se složili s mojim

mišljenjem.

Međutim, našem druženju je došao

kraj. Morali smo da se ispričamo i

odemo, s obzirom da se bližilo vrijeme

akšama (put nazad traje najmanje

sahat vremena). Poziv Halida Hamida

na večeru bili smo prinuđeni da

odbijemo, ali smo se zato dogovorili da

ćemo ga zijaretiti tokom predstojećih

kurban-bajramskih praznika, prilikom

čega ćemo razgledati Birketu-l-hadždž

i obići ono što je ostalo od historijskih

znamenitosti.

No comment

Njemački Die Zeit o bosanskim

muslimanima:

Mole malo, a piju puno.

Mini suknjice su nevjerovatno

kratke

Mini suknjice su nevjerovatno kratke

u Sarajevu, gradu u kojem muslimani

čine većinu stanovništva. No jedan od

vodećih bosanskih stručnjaka za šerijatsko

pravo dodaje: To će se promijeniti

kada nastupi zima. Većina od oko

dva miliona muslimana u BiH, to potvrđuju

i istraživanja javnog mnijenja,

ne uzimaju ozbiljno vjerska pravila i

običaje. Mole malo, a piju puno.

Die Zeit, 9. novembar 2012.

Prijatelj mu vratio dug

nakon 35 godina

Izet Duraković iz Olova: Pitao me

Suljo Kuć samo sjećam li se kada sam

njemu i njegovim prijateljima posudio

auto koji nisu vratili. Sada je poželio da

vrati dug iako su ostala trojica njegovih

prijatelja otišli na onaj svijet. Nekoliko

dana kasnije Izet je na svoj žiroračun

dobio novac koji je Suljo Kuć uplatio

na ime duga starog 35 godina.

Avaz, 10. novembar 2012.

Vojislav Šešelj nagovara

oficire bivše JNA da

izvrše samoubistvo

Vojislav Šešelj uživa da provocira bivše

visoke oficire JNA predlažući im da u

zatvoru izvrše samoubistvo i tako uđu

u srpsku historiju.

Avaz, 10. novembar 2012.

Emir Kusturica: Medlin

Olbrajt je krava!

Emir Kusturica razgovarao je u Pragu

sa Vaclavom Dvoržakom i zahvalio mu

se jer je razbijesnio američku državnu

sekretarku Medlin Olbrajt. Kusturica:

Ja ti se zahvaljujem za to što si uradio

toj kravi.

Alo, 15. novembar 2012.

Nemanja Supić: Samo me

zanima kako su svi Srbi

zločinci, a ovi drugi nevinašćad,

izdrži Ratko!’

Nemanja Supić, golman kojeg je prije

četiri godine “izmislio” Ćiro Blažević,

kada ga je pozvao da brani za BiH u

kvalifkacijama za SP, istaknuo se veličanjem

ratnog zločinca Ratka Mladića i to

povodom oslobađajuće presude hrvatskim

generalima Gotovini i Markaču.

Index.hr, 17. novembar 2012.

U Sarajevu osnovana

Liga pravih muškaraca

koji ne tuku žene

Nezavisne novine, 17. novembar 2012.

Premijer Srbije Ivica Dačić:

Za razliku od Hrvata, Srbija

je svoje generale uz veselje

hapsila

Press, 19. novembar 2012.

Hadžići: Nakon svađe parkirao

kombi u kafanu svog suparnika

U utorak navečer je u Hadžićima došlo do

svađe između dvije osobe, koja je rezultirala

nesvakidašnjom situacijom. Jedan od

učesnika svađe je parkirao kombi u ugostiteljski

objekt svog suparnika.

Klix.ba, 21. novembar 2012.

Indijci puštaju krave da

gaze po njima da bi im

donijele sreću

Zabludjeli Indijci svake godine učestvuju

u jednom veoma čudnom hinduističkom

ritualu. Naime, oni dozvoljavaju

kravama da gaze po njima jer

vjeruju da će im to donijeti sreću.

Youtube, 22. novembar 2012.

Brejvik se žali na hladnu kafu

Masovni ubica Anders Brejvik žali se

što mu se u zatvoru služi hladna kafa,

da ne dobija dovoljno butera za hleb i

da mu nije dozvoljeno da ima kremu.

Novinenovosadske, 21. novembar 2012.

Ćiro Blažević: Boli me

što Srbi misle o presudi,

generali su naši heroji

Ćiro je u svom stilu prokomentirao

presudu. “Odluka suda u Haagu je najveća

stvar koja se dogodila Hrvatskoj

u njenoj povijesti. Konačno su veliki

ljudi oslobođeni za djela koja su im nepravedno

stavljena na leđa. Gotovina

je naš heroj i moj veliki prijatelj”.

Danas, 22. novembar 2012.

Za 365 dana ugašeno

300 kompanija

Predsjednik Privredne komore Kantona

Sarajevo (PKKS) Kemal Grebo na

današnjoj press-konferenciji je iznio

podatak da je u Kantonu Sarajevo za

godinu ugašeno 300 kompanija.

Sutra.ba, 22. novembar 2012.

Našao 700.000 eura i

vratio vlasnicima

Vozač taksija iz Singapura našao je na

putničkom sjedalu svojeg vozila 1,1 milijun

singapurskih dolara (malo više od

700.000 eura) i vratio novac vlasnicima.

Fena, 22. novembar 2012.

F.D., rođen 1984. godine,

nastanjen u Sarajevu,

vozač motocikla koji je

od Konjica do Sarajeva

stigao za 20 minuta

Od F.D. je uzeta izjava na navedene

okolnosti. Radi se o vozaču motocikla

s video snimka koji je objavljen na stranici

YouTube.

Oslobođenje, 21. novembar 2012.

23. novembar - 9. muharrem

Nauka

Ranija menstruacija povećava

rizik od kardiovaskularnih

bolesti

R an a menstruacija može biti dobar

Rpokazatelj da li će žena biti sklona

gojenju i kardiovaskularnim oboljenjima

kasnije u životu, pokazuju rezultati novih

istraživanja. Ona pokazuju da žene koje

rano dobiju prvu mestruaciju imaju veći

indeks tjelesne mase, veći obim struka i

veći procenat tjelesnih masti. Drugim riječima,

povećava se rizik od gojaznosti, a gojaznost

je povezana sa kardiovaskularnim

bolestima.

Stres značajno usporava zarastanje rana

Istraživanja su pokazala da stres i anksioznost

mogu značajno uticati na zarastanje

rana, ali i na druge aspekte oporavka. Tokom

istraživanja na zdravim dobrovoljcima napravljene

su male ranice, slične onima koje ostaju poslije biopsije.

Analiza je pokazala da postoji veza između

nivoa stresa i brzine zarastanja njihovih rana, tako

da su rane kod osoba koje su bile najmanje pod

stresom zarastale u prosjeku dva puta brže nego

rane kod onih koji su imali najviši nivo stresa.

Dunja - lijek od davnina

Dunja se od davnina koristi

kao sredstvo za ublažavanje

kašlja i umirivanje stomačnih tegoba.

Ima malo kalorija i masti, a više

ugljikohidrata, dijetnih vlakana i nešto

proteina. Bogata je vitaminom

C, karotinom (provitamin A), B1,

B2, B3, kalijumom, magnezijumom,

gvožđem. Zbog ukusa i tvrdoće teže

ih je jesti sirove, ali su veoma ukusne

kuhane, pečene, kao kompot, marmelada,

voćne kašice.

Nikako ne piti čaj sa mlijekom

Čaj smanjuje rizik oboljevanja

od srčanih bolesti

i to zbog antioksidanasa

koje sadrži. Nedavno je sprovedeno

istraživanje u kojem je

polovina ispitanica pila crni

čaj sa dodatkom mlijeka, a

polovina bez. Mlijeko u čaju

dodatno uništava antioksidanse,

kao i protivtumorsko

djelovanje čaja, zaključili su

na kraju ljekari i preporučili

da se čaju umjesto mlijeka dodaje

limun.

Pripremio: Saladin Kovačević

Zlato u borbi protiv raka

Naučnici Stenford univerziteta

otkrili su novu tehniku dijagnosticiranja

raka u ranijem stadijumu,

pomoću sitnih obojenih čestica

zlata. Oni su otkrili da se čestice

“vezuju” za tumor, a kada se osvijetle

laserskim zrakom šalju signal

koji je specifičan za boju kojom su

obojene. Naučnici tvrde da su ćelije

raka otkrivene na dubini od jednog

do dva centimetra, što čestice zlata

čini posebno pogodnim za otkrivanje

tumora na glavi i vratu.

Limunadom protiv pušenja

Američki naučnici dokazali su

Akako u procesu odvikavanja od

Apušenja značajno može pomoći i

mućkanje zaslađene vode u ustima.

Kada se unese glukoza, podiže se

nivo energije u organizmu, a zajedno

s njom i mogućnost samokontrole.

Rezultati su pokazali da su osobe

koje su usta ispirale limunadom sa

dodatkom šećera bolje reagirale nego

one koje su usta ispirale limunadom

sa dodatkom vještačkog zaslađivača.

23. novembar - 9. muharrem

Poštovani čitatelji!

DruÅ¡tvo - Saff.ba ... View more DruÅ¡tvo - Saff.ba

Delete template?

Save as template ?

DruÅ¡tvo - Saff.ba DruÅ¡tvo - Saff.ba