64_Forbes.pdf

CROWDFUNDING NOVAC ZA BEZOBRAZNE 

OŽUJAK 2014 

ONI 

ZNAJU 

IVAN TOPČIĆ, 

TIM KABEL 

ČEMU 

SLUŽI 

EU 

DOK DRŽAVA 

RAZMIŠLJA O 

MODUSIMA 

SURADNJE, DOBRI 

PODUZETNICI VEĆ 

TROŠE NOVAC IZ 

FONDOVA 

NINA ROGLIĆ 

TERMOSTROJ 

LJILJANA 

RENIĆ, 

IVASIM 

MLADEN 

FISTRIĆ, 

RAMTECH 

DEANA 

VLAHOVIĆ, 

IVASIM 

IVO DELONGA, 

EUROINSPEKT 

BORIS ANIĆ, 

INOVATIC ICT 

30 kn • 8,50 KM • 100 DEN • 4,60 €

FORBES 

SADRŽAJ | OŽUJAK 2014. 

6 | Uvodnik 

8 | Kolumne 

14 | Fokus 

44 | Ljudi i kompanije 

80 | Financije 

90 | Life 

62 

102 

8 | BITCOIN - POGLED U 

BUDUĆNOST 

Virtualne valute sada nalikuju na 

internet 90-ih. Njihov je inovativni 

potencijal golem, kao i izazovi 

pred njima. Ipak, bitcoin je za sada 

paradigma promjenjivosti 

PIŠE MARUŠKA VIZEK 

14 | CROWDFUNDING U 2013. 

godini bilo je tisuću crowdfunding 

platformi, a prikupile su 5,1 milijardu 

dolara. Uskoro kreće i prva hrvatska 

platforma 

PIŠE BORIS OREŠIĆ 

SPECIJAL 

24 | ONI ZNAJU ČEMU SLUŽI EU 

Predstavljamo žilava i inovativna 

mala poduzeća koja su za sljedeću 

fazu svojeg razvoja tražila i dobila 

potporu iz Europske unije 

PIŠU ANDREJA BRATIĆ, GORDANA GALOVIĆ I 

DANIJELA JOZIĆ 

48 

56 | GOOGLE ŽELI SVE 

Div pretraživanja i dalje će dominirati 

tržištem onako kako to čini 

od samog početka: 20 milijardi dolara 

izvući će od vrlo poznatih kompanija 

PIŠE ROBERT HOF 

FINANCIJE 

80 | SUBPRIME KRIZA NA KINESKI 

NAČIN Nakon pucanja balona u 

SAD-u, praksa davanja kredita ispod 

uobičajenih standarda postala je 

raširena i u Kini 

PIŠE MARIO GATARA 

15 

26 

4 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

44 

84 | MALO JE DRŽAVE KORISNO, 

A PUNO - KATASTROFA 

Bolja vlast je ona koja manje otima, a 

ne ona koja za to ima pravno pokriće 

PIŠE ŽELJKO KARDUM 

90 | MEĐUNARODNE ŠKOLE 

I FAKULTETI U HRVATSKOJ 

Najvažnije ulaganje u 

životu: Rochester Institute 

of Technology Croatia, 

DIU Libertas, Visoka škola 

međunarodnih odnosa... 

PIŠE MIRELA LILEK 

OŽUJAK, 2014 FORBES 5

FORBES 

UVODNIK 

NAKLADNIK 

EPH media d.o.o. Zagreb, Koranska 2 

GLAVNI UREDNIK 

VIKTOR VRESNIK 

IZVRŠNA UREDNICA Gordana Grgas 

ART DIREKTOR Tonko Matana 

FINANCIJE I TRŽIŠTA Mario Gatara (Analogika) 

REDAKTURA Amalija Milovac 

PRIJEVODI Božena Mak 

UREDNIK FOTOGRAFIJE Vjekoslav Skledar 

NASLOVNICA Berislava Picek/Cropix 

REPORTERI 

Dragana Radusinović, Gordana Galović, 

Danijela Jozić, Ana Muhar (London), 

Aleksandar Apostolovski, 

Ivana Ristić (Beograd), 

Aleksandar Manasiev (Skoplje) 

MARKETING MANAGER 

GORAN BULJAN 

goran_buljan@eph.hr • Tel: 01 6173 822 

PREDSJEDNIK 

NINOSLAV PAVIĆ 

ODBOR DIREKTORA 

Peter Imberg 

Ines Lozić (financije, pravo i logistika), 

Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija), 

Tomislav Wruss (mediji), 

Saša Milinović (informatika, tehnologija i razvoj) 

Janko Goleš (direktor EPH media) 

PRODAJA & MARKETING 

Prodaja oglasnog prostora: 

direktor Tomislav Dubenik, 

Prodaja novina: direktor Ivo Valečić, 

SERVISI I KONTAKTI 

Novinska agencija EPEHA: 

01 617 3080, 01 617 3044, agencija@eph.hr 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

ADRESA REDAKCIJE: Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK: 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO: 

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b. 

88220 Široki Brijeg, BiH 

Media Print Macedonija, 

Skupi bb, 1000 Skopje, Makedonija. 

Forbes Croatian Edition is published by Europapress 

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60 

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered 

trademark used under licence from Forbes LLC. 

© 2013. EPH. Sva prava pridržana. Za umnožavanje 

u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje 

javnosti u bilo kojem obliku uključujući Internet kao 

i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili 

ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano 

dopuštenje nositelja prava. Kontakt: EPH 01/ 6173 935 

Ta stara, temeljna 

pravila tržišta 

Sedam poduzetnika, sedam uspješnih projekata, svi financirani novcem koji 

je u Hrvatsku stigao preko Bruxellesa. Za razliku od domaće državne administracije, 

koja bi im trebala biti najbrži i najučinkovitiji servis u procesu 

dobivanja sredstava, ove su se, mahom male tvrtke pokazale daleko spremnijima 

za učenje od tromih domaćih ministarstava. Kao i mnoge dosad, vodeća tema 

ovog broja magazina (str. 24 do 43) na kraju se, 

uz neupitnu hrabrost i sklonost protagonista izazovima, 

svodi na jednu svima zajedničku točku: 

obrazovanje i otvorenost prema novome. 

Kada Donu Hudspethu, dekanu RIT-ja Croatia, 

donedavno poznatog kao Američka visoka škola 

za management i tehnologiju, postavite pitanje 

koji je profil studenata jedinog američkog koledža 

u Hrvatskoj, aludirajući pritom na imućnost 

roditelja zbog godišnje školarine od 5700 eura (a 

upravo to je je napravila naša suradnica Mirela 

Lilek - str. 90), on odgovara da se njihove studente 

ne može smjestiti u jednu tipiziranu ladicu. - Imamo 

studente iz svih krajeva regije, iz privatnih i 

državnih srednjih škola; neki dolaze iz dobrostojećih obitelji, drugi studiraju uz 

kredit, a mnogi studiraju uz stipendije - kaže Hudspeth. Ono što im je zajedničko, 

dodaje, jest želja za obrazovanjem koje će im omogućiti uspješnu poslovnu karijeru. 

To je jedino što je tipično za svih 550 sadašnjih studenata u Dubrovniku i Zagrebu 

koji studiraju menadžment u turizmu, hotelijerstvu i uslužnim djelatnostima, međunarodno 

poslovanje i informacijske tehnologije ili su, pak, na Master of Science 

studiju Service Leadership and Inovation. 

Nesporno je da se kupovna moć u razdoblju krize smanjila, no nije se smanjio 

interes za kvalitetnim obrazovanjem. Priča naše londonske dopisnice Ane Muhar 

o jednoj drugoj Ani - Ani Brant - samo je jedan od primjera kako dovoljno rano 

formirane ambicije studenata mogu završiti uspješnom karijerom. 

Priča o grupnom financiranju, “crowdfundingu” (str. 14), zaboravimo li na davnu 

akciju prikupljanja novca za postolje Kipa slobode krajem 19. stoljeća, neposredno 

porijeklo vuče iz kasnije faze rock and rolla, iz vremena prije You Tubea, od 

trenutka kada se glazbena zajednica internetom povezala sa svojim slušateljima, 

a bendovi u usponu pokušali su namaknuti novac za financiranje skupog studija. 

R&R je danas možda muzika jedne odlazeće generacije, ali crowdfunding je življi 

nego ikad. Taj novac za bezobrazne, one koji se ne ustručavaju zatražiti od javnosti 

da financira njihovu ideju na neviđeno, nudeći zauzvrat tek obećanje nečega 

u nastanku, jedna je od najuzbudljivijih nuspojava umrežene globalizacije. Tu u 

najrazvijenijem okruženju moderne visoke tehnologije vladaju isključivo osnovna 

pravila tržišta: svidjeti se potencijalnom kupcu, vještinom steći njegovo povjerenje, 

a na kraju ga i zadržati poštenom isporukom financiranog proizvoda. 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

FOTO BERISLAVA PICEK 

6 FORBES OŽUJAK, 2014

EKONOMSKA POLITIKA 

MARUŠKA VIZEK 

Bitcoin: pogled u budućnost 

Virtualne valute sada nalikuju na internet 

ranih 90-ih. Njihov inovativni potencijal je 

golem, baš kao i izazovi koji su pred njima. 

Bitcoin je za sada paradigma promjenjivosti 

Premda ekonomska znanost često traži uzore u prirodnim znanostima, 

poglavito fizici i matematici, od prirodnih je dijeli jedna 

bitna razlika. Ekonomija, naime, svoje hipoteze u pravilu ne može 

potvrđivati ili osporavati provođenjem eksperimenata. Postoji, 

doduše, eksperimentalna ekonomija, ali njezina su istraživanja 

ograničena na uzak krug mikroekonomskih tema poput funkcioniranja 

malih tržišta, procesa donošenja ekonomskih odluka, procesa pregovaranja 

i aukcija, koje se mogu uklopiti u dizajn eksperimenta. Makroekonomski 

eksperimenti, odnosno eksperimenti koji se tiču ekonomskog funkcioniranja 

država i globalnih financijskih tržišta, preopsežni su da bi bili izvedivi. 

Sve dok se ne dogode u stvarnosti. 

Dobar primjer makroekonomskog eksperimenta koji se dogodio u 

stvarnom životu tijekom prethodna dva desetljeća je prodaja glavnine 

poslovnih banaka sustava zemalja srednje i istočne Europe poslovnim 

bankama iz starih zemalja članica Europske unije. Dotad su bankovni sustavi 

pojedinih zemalja uglavnom bili u domaćem vlasništvu i ekonomisti 

su mogli samo nagađati što bi se moglo dogoditi ako poslovne banke cijele 

jedne regije više ne budu u domaćem vlasništvu. Budući da je taj eksperiment 

još u tijeku, a svi mi smo njegovi sudionici, raspravu o njegovim 

posljedicama ostavit ćemo za neko buduće vrijeme. Istodobno, paralelno 

s globalnim financijskim slomom 2008. godine, svijet je postao svjedokom 

jednog novog i vrlo zanimljivog 

eksperimenta. Te godine rodila se 

virtualna valuta bitcoin. 

Ako bitcoin klasificiramo kao 

novu vrstu valute, tada treba reći 

da je riječ o trećoj generaciji valute. 

Do 20. stoljeća većina svjetskih 

valuta mogla se konvertirati 

u fiksnu količinu zlata ili nekog 

drugog dragocjenog metala. Sustav 

zlatnog standarda, odnosno 

valuta prve generacije, urušio se 

između 1920. i 1970., djelomično 

zbog pritisaka financiranja dvaju 

svjetskih ratova i proizvodnje 

zlata koja nije mogla držati ritam 

Bitcoin i njegovi 

pandani s vremenom 

bi mogli dokinuti 

monopol središnjih 

banaka nad tiskanjem 

i kontrolom optjecaja 

novca, ali i monopol 

poslovnih nad 

globalnim sustavom 

plaćanja 

s globalnim ekonomskim rastom. Zamijenio 

ga je sustav fiat valuta, onih koje se 

ne mogu konvertirati u dragocjene metale, 

nego se njihova vrijednost derivira iz odnosa 

ponude i potražnje. Kao što i latinski 

korijen imena druge generacije valuta sugerira, 

vrijednost fiat valute zasniva se na 

vjeri. Zajednička i prvoj i drugoj generaciji 

valuta jest činjenica da je monopol na izdavanje 

valute imala središnja banka pojedine 

države te da je valuta vrijedila kao sredstvo 

plaćanja isključivo unutar granica zemlje 

koja valutu izdaje (iznimke od ovog pravila 

su, dakako, bile velike svjetske valute koje 

se koriste kao sredstvo plaćanja i pohrane 

vrijednosti u međunarodnoj trgovini i financijskim 

transakcijama). 

Bitcoin predstavlja prirodnu progresiju 

u odnosu na prve dvije generacije valuta; 

progresiju nastalu kao posljedica sve intenzivnije 

integracije međunarodnih ekonomskih 

tokova, popraćene širokom upotrebom 

interneta u svakodnevnim ekonomskim 

aktivnostima. On nije ograničen fizičkim 

granicama zemalja, proces njegova generiranja 

je slobodno dostupan javnosti, nitko 

ga ne posjeduje i ne kontrolira, a svatko 

može njime raspolagati. 

Ako eksperiment s virtualnim valutama 

uspije, bitcoin i njegovi pandani s vremenom 

bi mogli dokinuti potrebu za dva monopola 

koja trenutno karakteriziraju financijski 

sustav: monopol središnjih banaka 

zemalja nad tiskanjem i kontrolom optjecaja 

novca te monopol poslovnih banaka 

nad globalnim sustavom plaćanja. 

Međutim, klasificiramo li bitcoin kao 

valutu, odnosno novac, onda treba znati da 

on zadovoljava samo jednu od tri temeljne 

funkcije koje valuta treba imati. Jednako 

kao i bilo koja druga valuta, i bitcon služi 

kao sredstvo razmjene. Međutim, za razliku 

od tradicionalnih valuta, on trenutno ne 

može poslužiti ni kao jedinica obračuna, ni 

8 

FORBES 

OŽUJAK, 2014 

MARUŠKA VIZEK JE ISTRAŽIVAČICA NA EKONOMSKOM INSTITUTU U ZAGREBU 

IZNESENI STAVOVI SU AUTORSKOG KARAKTERA I NE ODRAŽAVAJU STAV 

INSTITUCIJE U KOJOJ JE AUTORICA ZAPOSLENA

Jednako poput bilo 

koje druge valute, 

i bitcoin služi kao 

sredstvo razmjene. 

No, za razliku od onih 

tradicionalnih, još ne 

može poslužiti ni kao 

jedinica obračuna, ni 

kao jedinica pohrane 

vrijednosti 

kao jedinica pohrane vrijednosti. 

Da bi neka valuta mogla služiti kao 

jedinica obračuna, odnosno da bi se 

vrijednost roba, usluga i transakcija 

mogla iskazivati u toj valuti, te da 

bi ta ona mogla služiti za pohranu 

vrijednosti (što podrazumijeva da 

je se koristi za štednju), njezina vrijednost 

treba biti relativno stabilna. 

A bitcoin je za sada paradigma 

promjenjivosti. Vrijednost mu je od 

početnih 4,95 američkih centi narasla 

na 1200 dolara po jedinici valute, 

a zatim se u samo tri mjeseca 

smanjila na 619 dolara. Volatilnost 

bitcoina od početka 2013. iznosi 

133 posto, dok se volatilnost klasičnih 

valuta kreće u rasponu od 8 

do 12 posto. Izrazita promjenjivost 

vrijednosti bitcoina onemogućuje 

njegovo korištenje u svrhu štednje, 

a jednako tako otežava i njegovu 

upotrebu kao jedinice obračuna. 

Osim izrazite promjenjivosti, bitcoin 

karakterizira i trend kretanja 

vrijednosti koji zasad ne nalikuje 

ni na jednu drugu valutu ili cijeni 

zlata. To u konačnici znači da makroekonomske 

vijesti koje utječu na vrijednosti tečajeva drugih valuta ne 

utječu na vrijednost bitcoina. Zbog svega navedenog bitcoin trenutno više 

nalikuje na špekulativno investicijsko dobro, nego na valutu u klasičnom 

smislu te riječi. 

Bitcoin kao virtualna valuta nema ni institucionalne karakteristike 

koje odlikuju klasične valute što ih izdaju središnje banke, a njima manipuliraju 

poslovne banke. Drugim riječima, trenutni financijski sustav je podešen 

za klasične valute, pa se bitcoin ne može deponirati u banci, za njega ne 

postoji sustav osiguranja depozita koji štiti klasične depozite u fiat valutama, 

od banke ne možete dobiti kredit u bitcoinu, ne možete koristiti u financijskim 

izvedenicama. Virtualna valuta kao što je bitcoin stoga vjerojatno ima 

najviše šanse da postane prihvaćena ako uz pomoć interneta razvije alter- 

AFP PHOTO 

nativnu institucionalnu infrastrukturu koju 

će koristiti dovoljno velik broj ljudi u svijetu. 

Posebno je velik potencijal bitcoina kao 

sredstva razmjene u plaćanjima. Trenutni 

sustav kojim upravljaju poslovne banke je 

kompleksan, skup, ali za banke vrlo profitabilan. 

Bitcoin nudi transparentnu i vrlo 

jeftinu alternativu bankarskom monopolu 

nad globalnim sustavom plaćanja. 

Definirati bitcoin kao valutu te ga uspoređivati 

s klasičnim fiat valutama vjerojatno 

nije ni pravedno, ni primjereno. Na 

kraju krajeva, definicije su uvijek ograničavajuće, 

a prostor za najveći napredak 

ljudske civilizacije oduvijek je bio izvan 

granica definiranog i poznatog. Bitcoin stoga 

možemo smatrati eksperimentom koji 

bi mogao oslikati budućnost financijskog 

sustava u ekonomski integriranom svijetu, 

u kojem ekonomske granice postaju puno 

fleksibilnije ili se u potpunosti brišu, a definicija 

države postaje puno manje rigidna. 

U takvom svijetu virtualne bi valute mogle 

predstavljati organski odgovor na izmijenjene 

potrebe ljudi za sredstvima razmjene 

i prijenosa vlasništva. 

Virtualne valute poput bitcoina u mnogočemu 

nalikuju na internet u ranim devedesetima. 

Njihov inovativni potencijal je 

golem, ali takvih su razmjera i izazovi koji 

su pred njima. Neki od izazova bit će i kako 

regulirati virtualne valute te kako spriječiti 

njihovu zloupotrebu. Budući da je bitcoin 

već povezan s ilegalnom trgovinom droge 

na internetskoj stranici SilkRoad, jasno je 

da je potencijala za zloupotrebu virtualnih 

valuta više nego dovoljno. No, ni bitcoinova 

problematična prošlost, ni regulatorni 

izazovi koji su pred njim ne bi nas trebali 

zaslijepiti toliko da ne vidimo što bi u budućnosti 

mogao postati. 

Kad uz sve financijske prednosti 

sudjelujete i u dva programa nagraivanja, 

onda znate da ste donijeli zlatnu odluku. 

Membership Rewards ® i My Card programi 

nagrauju vaπe koriπtenje The Gold Card ® . 

SAMO U GRUPI PRIVREDNE BANKE ZAGREB 

www.americanexpress.hr 


POLITIKA 

JOSIP GLAURDIĆ 

Distopijska agonija BiH 

Umjesto da razbiju status quo, protesti 

su produbili i zakomplicirali pat-poziciju 

u kojoj je zemlja od završetka rata. Nitko 

nikome ne vjeruje jer svi za ono što jest kažu 

da nije, a za ono što nije kažu da jest 

Protesti u Bosni i Hercegovini izgledali su na prvi pogled kao savršen 

“reality check” za političku kastu te napaćene zemlje. Lideri 

stranaka iz sva tri naroda, baš kao i arbitri njihova političkog natjecanja 

iz međunarodne zajednice, trebali su se napokon sudariti 

sa stvarnošću u formi razbijenih prozora, zapaljenih ureda i zahtjeva 

za ostavkama. Na žalost, nakon ovih par tjedana možemo sa sigurnošću 

reći da je shvaćanje i prihvaćanje stvarnosti u Bosni i Hercegovini (a i u 

njenim susjednim državama) i dalje tek daleki cilj koji se čini nedostižnim 

ne samo za bosanskohercegovačke i europske političare nego i za građane 

Bosne i Hercegovine bez obzira na kojoj strani političkih, socijalnih ili nacionalnih 

barikada se nalazili. “Rat je mir, sloboda je ropstvo, a neznanje je 

moć.” Tim riječima pralo se mozgove u Orwellovoj 1984. Gotovo svi akteri 

bosansko-hercegovačkih zbivanja kao da su izašli iz neke slične distopije, 

gdje se za ono što jest kaže da nije, a za ono što nije kaže da jest. 

Nacionalisti svih boja i profila – posebno u Banjoj Luci i Mostaru, ali i u 

Beogradu i Zagrebu – tako u protestima vide orkestriranu velikobošnjačku 

urotu usmjerenu na obračun s Hrvatima unutar Federacije Bosne i Hercegovine 

ili s opstojnošću Republike Srpske. Totalna dezorganiziranost i 

nemoćna frustriranost demonstranata, kao i prestrašena zabezeknutost svih 

bošnjačkih političkih lidera (nota 

bene, do sada su jedino oni bili 

prisiljeni na ostavke), kao da im je 

svima promaknula. S druge strane, 

ljevičari takozvane “građanske opcije”, 

kao i njihovi salonski navijači 

iz inozemstva, tvrde da je u Bosni i 

Hercegovini konačno na djelu prava 

demokracija i revolucionarno 

odbacivanje okova nacionalizma. 

Činjenica da se 95 posto demonstracija 

dogodilo u zajednicama s 

jasnom bošnjačkom većinom potpuno 

im je, čini se, nevažna. Jer 

Vlast se boji 

prosvjednika, 

iako ih je relativno 

malo, zbog latentne 

podrške koju uživaju. 

Paralizirana je jer zna 

da jedan krivi potez 

može srušiti sustav 

poput domina 

lakše je jednostavno tvrditi da su protesti 

multinacionalnog (ili anacionalnog) karaktera 

nego proniknuti u razloge zbog 

kojih pripadnici drugih dvaju naroda za 

sada stoje po strani. 

Takvom načinu razmišljanja, u kojem 

se bijelo zove crno, a crno bijelo – u 

kojem se sni i želje zovu stvarnošću, a 

stvarnost noćnom morom iz koje se tek 

treba probuditi – pridružili su se i pripadnici 

međunarodne zajednice. Naslušali 

smo se nevjerojatnih nebuloza i ciničnih 

eskapada pripadnika međunarodne zajednice 

u Bosni i Hercegovini u posljednjih 

dvadesetak godina, ali ova današnja 

generacija diplomata i političara i dalje 

nas uspijeva iznenaditi svojim izjavama 

koje se jedino mogu shvatiti kao uvrede 

za zdrav razum. 

Pa tako povjerenik Europske komisije 

za proširenje Štefan Füle kaže kako je 

Europa čula zahtjeve demonstratora, a 

on potom jednostavno nastavi standardno 

kolo pregovora sa sedmoricom veličanstvenih 

nacionalista na vlasti. Ili visoki 

predstavnik Valentin Inzko prozove baš te 

nacionalističke političare za neefikasnost i 

pomanjkanje sluha za potrebe građana – a 

upravo su on i njegovi međunarodni poslodavci 

kreirali i utvrdili poslijeratni bosansko-hercegovački 

politički sustav koji 

je do apsurda institucionalizirao etničku 

podijeljenost i izolirao političku elitu od 

bilo kakvog pritiska javnosti. Mogu umirovljeni 

američi i europski diplomati koji 

su radili na Daytonskom sporazumu ovih 

dana po svjetskim medijima prati ruke 

od svoga čeda – ali ostaje činjenica da je 

Bosna i Hercegovina etnički podijeljena 

i neefikasna država jer su to upravo oni 

željeli. Bijelo je ipak bijelo, a crno je ipak 

crno, koliko god se oni trudili dokazati 

suprotno. 

10 

FORBES 

OŽUJAK, 2014 

DR. JO SIP GLAURDIĆ J E HRVA TSK I ISTRAŽIVA Č NA S VEU ČILIŠTU CA MBRIDG E S DOKT O R A T O M 

P O LITIČK IH ZNA N O STI A MERIČKOG YA LEA .

Diplomati koji su 

radili na Daytonskom 

sporazumu peru 

ruke, ali BiH je etnički 

podijeljena i neefikasna 

jer su to oni željeli 

EDIN DŽEKO/CROPIX 

Prije ovih demonstracija bilo je iluzorno očekivati ikakav “deal” među trenutnim političkim 

vođama Bošnjaka, Hrvata i Srba u BiH, a sada posebno jer je ulog još veći 

Umjesto da razbiju učmali status quo, protesti su stoga, na žalost, samo 

produbili i zakomplicirali pat-poziciju u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi 

od završetka rata. Pa tako Hrvati i Srbi u ogromnoj većini podržavaju 

proteste, ali im se boje pridružiti jer ne znaju kako bi na to gledali članovi 

njihove zajednice i koje bi posljedice to moglo imati na status njihova naroda. 

Bošnjaci također podupiru proteste, ali im se ne pridružuju u velikom broju 

jer se boje da bi oni mogli oslabiti ionako slabe prerogative države i dovesti 

do njezina daljnjeg rastakanja. 

Vlastodršci iz sva tri naroda s druge se strane panično boje demonstranata 

unatoč njihovu relativno malom broju baš zbog ogromne latentne podrške 

koju uživaju. Paralizirani su jer shvaćaju da jednim krivim potezom čitav 

truli sustav može pasti poput domina. Prije ovih demonstracija bilo je iluzorno 

očekivati ikakav “deal” među trenutnim političkim vođama Bošnjaka, 

Hrvata i Srba, a sada posebno jer je ulog još veći. Naime, sada nitko na vlasti 

nema motiva da riješi nacionalno pitanje jer je upravo to karika koja nedostaje 

kako bi pripadnici svih triju naroda 

prevladali najveću barijeru za svoje sudjelovanje 

u protestima i otpuhnuli trenutnu 

političku kastu s vlasti. 

No, ima li zaista nade za stavljanje 

nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini 

ad acta? Trenutna politička scena 

ne nudi nikakvo rješenje jer i sama ima 

temelje u daytonskom mulju. S druge 

strane, voditelji demonstracija i nedavnih 

“plenuma” – ako ih se uopće može 

nazvati voditeljima zbog stihijske prirode 

protesta – za sada zaziru od bilo 

kakvog spominjanja nacionalnog pitanja, 

odnosno njegove očigledne neriješenosti 

u Bosni i Hercegovini. Smatraju kako bi 

time samo uništili svoje ionako male šanse 

za regrutiranje bosanskohercegovačkih 

Srba i Hrvata. To, međutim, čine na 

vlastitu štetu. Jer, dok god ne prevladaju 

taj problem – ne nužno prijedlogom novog 

ustavnog rješenja, nego procesom za 

istinsku javnu raspravu svih građana Bosne 

i Hercegovine o budućnosti zemlje i 

njezinih različitih razina vlasti – njihove 

demonstracije ostat će zemljopisno 

i nacionalno limitirane kao do sada. A 

Bosna i Hercegovina nastavit će svoju 

distopijsku agoniju, u kojoj nitko nikome 

ne vjeruje jer svi za ono što jest kažu da 

nije, a za ono što nije kažu da jest. 

Sigurnost na putu vrijedna zlata. 

Ako zrakoplovnu kartu za putovanje u 

inozemstvo platite vaπom The Gold Card ® , 

ona Êe ukljuËivati i putno osiguranje u 

sluËaju gubitka ili kaπnjenja prtljage, 

ili kaπnjenja leta. 




TRANZICIJA BEZ GRANICA 

IVANA RISTIĆ 

Laki krediti za teške stečajeve 

Usprkos uvjeravanju Narodne banke Srbije 

da je bankarski sustav neupitno stabilan, 

baš inzistiranje na tome izaziva sumnje. 

U posljednjih godinu i pol četiri su banke 

ugašene, nenaplativa potraživanja rastu, 

profiti se tope, broj zaposlenih pada 

U 

posljednjih godinu i pol u Srbiji su ugašene četiri banke – tri 

državne i jedna privatna. Procjenjuje se da je NBS-ova odluka 

o stavljanju lokota na vrata Agrobanke, Razvojne banke Vojvodine 

(RBV), Privredne banke Beograd (PBB) i Univerzal banke 

srpski proračun stajala između 800 milijuna i milijardu eura. 

Posljednjoj, Univerzal banci, NBS je oduzeo dozvolu za rad 31. siječnja, 

nakon što je utvrđeno da je kritično potkapitalizirana i previše izložena riziku. 

Samo ona stajat će građane Srbije oko 86 milijuna eura, jer po zakonu 

država garantira za depozite građana do 50.000 eura. Njezina je propast 

najjeftinija. Gašenje Agrobanke stajalo je oko 400 milijuna eura, RBV-a 

200 milijuna, a PBB-a 100 milijuna eura. A država će, osim depozita i nenaplaćenih 

kredita propalih banaka, morati razmisliti i o dokapitalizaciji 

Agencije za osiguranje depozita, čiju su blagajnu ispraznile. 

Uprave propalih banaka odobravale su kredite mimo procedure. 

Nebojša Divljan, najveći dioničar nekad Miškovićeve Univerzal banke, kaže 

da su njoj najviše dugovali vlasnik Beohemije Željko Žunić (1,5 milijardi 

dinara), Goran Perčević, suvlasnik Interkomerca (1,1 milijardu), i Miroslav 

Bogićević, vlasnik Farmakoma (1,01 milijardu dinara). Divljan tvrdi da je 

o načinu davanja zajmova odlučivao 

predsjednik Izvršnog odbora 

Dragan Tomić, zastupnik SNS-a, 

koji je kao jamstvo Interkomercu 

prihvatio, doslovce, zdjele, lonce i 

tave, dok je prostor u rudniku Farmakomu 

procijenjen na 4000 eura 

po kvadratu, koliko se prodaje najskuplji 

četvorni metar u Beogradu. 

Farmakon je jamčio otplatu kredita 

i akumulatorima i olovnom šljakom 

u rudnicima. 

Ekshibicionistički pristup riziku 

učinio je da u prvom kvartalu 2013. 

Država će sada 

morati razmisliti i 

o dokapitalizaciji 

Agencije za 

osiguranje depozita, 

čija se blagajna 

ispraznila zbog 

gašenja loših 

banaka 

postotak nenaplativih kredita dosegne 42 

posto. Divljan tvrdi da je početak sloma 

banke postavljanje Tomića na poziciju s 

koje je lagodno diktirao kome se odobravaju 

krediti. Premda je, kako tvrdi, u svibnju 

2013. zahtijevao izvanrednu kontrolu 

banke, odgovor NBS-a bio je šutnja. 

Epilog bankarskih turbulencija je preispitivanje 

stabilnosti bankovnog sustava u 

Srbiji. Iako je guvernerka više puta isticala 

stabilnost te osuđivala medijsko licitiranje 

sudbinom pojedinih banaka, upozoravajući 

da to negativno utječe na povjerenje na 

kojem se stabilnost zasniva, i pozvala medije 

na odgovoran pristup u izvještavanju 

o tim temama, čini se da je posrijedi gruba 

zamjena teza. Jer, nisu mediji dijelili kredite 

po partijskoj i prijateljskoj liniji, niti su 

ih oni trebali kontrolirati. Odgovornost se 

mora tražiti isključivo u institucijama, prije 

svega u NBS-u, koji je morao primijetiti 

da nešto nije u redu. 

Na današnji broj od 29 aktivnih banaka 

u Srbiji došlo se stečajevima zbog potkapitaliziranosti, 

malverzacija, pronevjera, 

davanja prijateljskih kredita te nepoštovanja 

procedura i zakona koji nalažu barem 

minimum garancija kao pokriće za zajmove. 

Teško da ta činjenica odaje povjerenje 

u bankarski sustav, koji se uvijek do sada 

isticao kao gotovo jedini stabilan sektor 

u Srbiji. Izgleda da ipak nije bio toliko 

imun na krizu kako se mislilo. Tako barem 

pokazuju posljednji objavljeni podaci iz 

NBS-ova izvješća o stanju sektora u trećem 

tromjesečju 2013., iz kojih proizlazi 

da je najperspektivniji sektor u ta tri mjeseca 

smanjio broj zaposlenih jer se čak 19 

banaka odlučilo na otpuštanje i gašenje 

poslovnica. 

Iako se na prvi pogled čini da je profitabilnost 

u 2013. porasla jer je u odnosu 

na prvih devet mjeseci 2012. skočila 42,3 

12 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

MEDIJA CENTAR BEOGRAD 

JORGOVANKA TABAKOVIĆ Guvernerica Narodne banke Srbije osuđuje medijsko licitiranje sudbinom nekih banaka, ali tu je posrijedi gruba zamjena teza 

posto (na 17 milijardi dinara), to je ponajprije posljedica smanjenja neto 

kreditnih gubitaka gašenjem RBV-a i Agrobanke. U odnosu na 2011., kada 

je neto rezultat iznosio 25,08 milijardi dinara, prošle godine profit se počeo 

topiti. Od 31 banke, 18 ih je poslovalo pozitivno, a 13 je banaka godinu završilo 

s gubicima. 

Zabrinjava i porast nenaplativiih 

potraživanja. NPL-ovi su u prvih 

devet meseci prošle godine dosegnuli 

21,1 posto jer banke nisu bile 

u stanju naplatiti plasiranih 401,6 

milijardi dinara. To je rast loših 

plasmana za 2,5 posto u odnosu na 

2012., kada je nenaplativo bilo 18,6 

posto kredita. To ne čudi jer je iz 

primjera Univerzal banke postalo 

jasno da krupnim biznismenima koji 

Nadu da će bankarski 

sektor u Srbiji ostati 

stabilan daje jedino 

činjenica da je 20 

banaka, njih 75 

posto, u stranom 

vlasništvu, a samo je 

devet domaćih 

su zapali u probleme kredite osigurava 

jedino političko infiltriranje u rukovodeće 

strukture banaka. O zaposlenima u tim 

bankama, ukupnom sustavu i stabilnosti se 

ne razmišlja, a njihove kredite u konačnici 

vrate građani. Nadu da će bankarski sektor 

Srbije ostati stabilan daje jedino činjenica 

da je 75 posto banaka u Srbiji u stranom 

vlasništvu, njih 20, a samo je devet domaćih. 

A kod stranaca veza je samo profit. U 

protivnom, došao bi trenutak da se postavi 

pitanje ima li država snage da jamči za većinu 

od 8,5 milijardi eura štednje građana 

Srbije u bankama s obzirom na to da 90 

posto štediša ima manje od 50.000 eura na 

knjižici pa ih je država u slučaju bankrota 

banke dužna isplatiti. 

Kad æelite asistenciju koja vrijedi zlata 

birate The Gold Card ® , jer vam 

Gold Assist jamËi medicinsku i pravnu 

pomoÊ u sluËaju potrebe, osobne 

usluge te putnu pomoÊ 24 sata na dan. 




SLOBODA PODUZETNIŠTVA 

PRED CIJELIM SVIJETOM 

sve je moguće 

Dobrom projektu potrebni su upornost, strpljenje i 

pametan marketing kako bi iskočio iz gomile i uhvatio 

novac mase. U 2012. je bilo oko 500 crowdfunding 

platformi, a prikupile su 2,7 milijardi dolara. Već 2013. 

njihov se broj udvostručio, a prihod porastao na 5,1 

milijardu. Uskoro kreće i prva hrvatska platforma 

PIŠE BORIS OREŠIĆ 

FOTOGRAFIJE: CROPIX I SHUTTERSTOCK 

14 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Iza tajanstvenog imena Machina 

Archana krije se društvena 

igra s elementima horora, 

znanstvene fantastike i alternativne 

povijesti koja se igra 

pomoću ploče, kockica te niza 

drugih rekvizita i pravila. Osmislio ju 

je Juraj Bilić iz Varaždina. Nakon što je 

u razvoj projekta uložio podosta vlastitog 

novca, zaključio je da mu nedostaje 

još 20.000 dolara. Rješenje je našao u 

Kickstarteru, američkoj platformi za 

crowdfunding, i u samo jednom danu 

neznanci iz cijeloga svijeta uplatili su 

mu željeni iznos koji se u idućih mjesec 

dana, dokad je primao uplate, popeo na 

142.790 dolara. Bilić je tako postao hrvatski 

rekorder u ovom, u svijetu sasvim 

novom načinu prikupljanja novca. 

Umjesto podizanja kredita ili nekog 

uobičajenog izvora financiranja 

za kojima poduzetnici posežu kada im 

zaškripi prilikom pokretanja nekog posla 

ili kreiranja proizvoda, domišljati 

je informatičar iskoristio blagodati 

crowdfundinga. 

Prije nego što su 2007. pokrenuli 

Indiegogo, troje osnivača te prve 

crowdfunding platforme na svijetu, 

koji se predstavljaju kao Danae, Eric 

i Slava, imali su zajednički problem: 

kako prikupiti novac za nešto za čime 

jako žude. Imali su ideje, dobre društvene 

veze, silnu radnu energiju, ali im 

svejedno nije uspijevalo tradicionalnim 

metodama pribaviti dovoljno inicijalnih 

sredstva za pokretanje svojih 

projekata. Odlučili su svoje ideje razglasiti 

putem interneta i za njih tražiti 

novac od neznanaca kojima se one iz 

bilo kojeg razloga sviđaju. Već 2008. 

Indiegogo je profunkcionirao i do danas 

izrastao u najveći internetski servis 

na kojem ljudi iz svih krajeva svijeta 

prijavljuju svoje poslovne ideje u želji 

da im drugi nešto uplate. 

U početku su tražili novac za snimanje 

filmova, a poslije su se širili na najraznovrsnije 

industrijske grane. Kako 

su za tisuće projekata već na taj način 

osigurani milijuni, stvoren je novi, alternativan 

način financiranja i investiranja, 

poznat pod engleskim terminom 

MACHINA ARCHANA 

Hrvatski rekorder Juraj Bilić skupio je 

za svoju igru 142.790 dolara, no morao 

se poprilično pomučiti da ga Kickstarter 

prihvati. Ta platforma Hrvatsku drži u 

skupini zemalja u koje nema povjerenja 

crowdfunding, koji je nastao spajanjem 

riječi “gomila” i “ulaganje”. 

Osnivači platforme uvjereni su da 

onima koji su spremni uložiti velik trud 

i strast novac ne bi smio biti prepreka u 

ostvarivanju poslovnoga plana. 

Vodeći crowdfunding konzultant u 

Hrvatskoj je inženjer elektrotehnike 

Hrvoje Hafner (31), koji se 

u jednoj velikoj kompaniji bavi razvojem 

informatičkih sustava. Njegov blog 

crowfunding.hr nudi mnoge korisne informacije 

o “grupnom financiranju”, što 

bi, prema njegovu mišljenju, mogao biti 

najbolji hrvatski prijevod tog pojma na 

ŽELJKO HAJDINJAK/CROPIX 


SLOBODA PODUZETNIŠTVA PRED CIJELIM SVIJETOM 

DARKO TOMAŠ/CROPIX 

koji je naišao, sjeća se, 2009. pretražujući 

internet i jako se zainteresirao. 

“Postoje četiri glavna modela 

crowdfundinga. Prvi su donacijske 

kampanje, kojima se novac prikuplja 

u humanitarne svrhe i onaj tko uplaćuje 

ne očekuje ništa zauzvrat. Drugi se 

model temelji na nagradama koje autor 

projekta obećava uplatiteljima. Na primjer, 

ako prikuplja novac za izdavanje 

knjige, svojim će donatorima, kada je 

izda, poslati po primjerak. Treći model 

je zajam: onaj tko traži i dobije novac, 

vraća ga uplatiteljima kada zaradi. U 

četvrtom slučaju, u zamjenu za uplatu 

ponuđač daje vlasnički udio, odnosno 

ulazak u vlasničku strukturu tvrtke ili 

projekta”, objašnjava Hafner, koji je 

osmislio i prvu hrvatsku platformu za 

grupno financiranje, koja bi uskoro trebala 

profunkcionirati na web stranici 

Doniralica.hr. Za sada se Hrvati mogu 

prijavljivati na inozemne platforme, od 

kojih su najpoznatije dvije američke: 

Indiegogo i Kickstarter. 

“Doniralica je zamišljena da funkcionira 

na prva dva modela – donacijskom 

i nagradnom. Ponajprije bi bila 

HRVOJE HAFNER 

Crowdfunding kampanje mogu biti pokretači 

gospodarstva jer se iza svakog projekta krije 

potencijalna tvrtka, smatra vodeći hrvatski 

konzultant za grupno financiranje Hrvoje 

Hafner, autor bloga i prve hrvatske platforme 

za grupno financiranje. Praksa je pokazala 

da su svi naši kreativci koji su na taj način 

prikupili početni kapital pokrenuli uspješne 

poslove i zapošljavaju radnike 

namijenjena inicijativama iz civilnoga 

društva, odnosno raznim udrugama 

koje bi prijavljivale svoje projekte. Već 

smo prikupili stotinjak projekata raznih 

hrvatskih udruga i sada zajedno 

s njima osmišljavamo kampanje kojima 

će se predstavljati potencijalnim 

ulagačima. Uglavnom je riječ o kreativnim 

projektima iz sfere filma, glazbe, 

stripa... ali i nekima koji su vezani 

uz ekologiju. Hrvatska platforma ne 

može biti konkurencija američkima, 

ali može iskoristiti potencijal građana 

koji žele donirati i koji, prema podacima 

Porezne uprave, godišnje tako 

izdvoje oko 4 milijuna kuna, a stvarna 

brojka zasigurno je još nekoliko puta 

veća”, ističe Hafner, koji je sa skupinom 

istomišljenika osnovao i udrugu 

Doniralica. Prema njegovim riječima, 

crowdfunding pruža potpuno transparentan 

uvid u iznose donacija, dok 

udruge u Hrvatskoj nisu dužne javno 

objavljivati svoja financijska izvješća. 

Platforma svoj rad financira od provizije, 

koja najčešće iznosi oko 5 posto 

uplaćenog iznosa. Od nositelja projekta, 

koji ga prijavljuje, očekuje se da 

odredi željeni iznos i vrijeme u kojem 

ga planira prikupiti, a na njemu je i da 

projekt što bolje reklamira. 

Što se događa ako netko uzme novac, 

a ne realizira projekt? 

Hafner ističe da je takvih slučajeva 

izrazito malo. Međutim, istina je da 

ulagač nikada ne može biti sto posto 

siguran da nema posla s prevarantom. 

Stoga crowdfunding i nije klasično investiranje, 

nego prije svega daje ljudima 

priliku da doprinesu ostvarivanju 

nekog tuđeg projekta ili ideje koji im 

se čine simpatičnima. Platforme, naime, 

ne preuzimaju odgovornost za 

ponašanje prijavitelja čiji bi odnos s 

uplatiteljem trebao biti zasnovan na 

16 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

APPLELIZADOS.COM 

POČELO JE, USTVARI,1875. 

Jedan od prvih primjera crowdfundinga je akcija 

financiranja postamenta za Kip slobode, za koji je u 

New Yorku 19. stoljeća prikupljeno 100 tisuća dolara. 

Prosječna donacija bila je manja od jednog dolara. Prva 

crowdfunding platforma na svijetu bila je Indiegogo, 

pokrenuta 2007. godine. 

PEBBLE 

Sat koji je prikupio 

10 milijuna dolara 

rekorder je svih 

dosadašnjih kampanja na 

svjetskim crowdfunding 

platformama 

SHUTTERSTOCK 

povjerenju jer činjenica je da onaj tko 

prikuplja novac mora uložiti ogroman 

trud i osmisliti jako kvalitetnu kampanju 

da bi privukao ulagače. 

Crowdfunding kampanje, smatra 

Hafner, mogu imati i ulogu pokretača 

gospodarstva jer se iza svakog projekta 

možda krije buduća tvrtka. I praksa 

pokazuje da su svi hrvatski kreativci 

koji su dosad uspjeli na taj način prikupiti 

inicijalni kapital u međuvremenu 

pokrenuli uspješne poslove i zapošljavaju 

radnike. 

Prema Hefnerovu istraživanju, 

2011. iz Hrvatske je na razne svjetske 

platforme prijavljeno samo pet 

projekta, a lani ih je već bilo 35. Tri 

četvrtine ih se javilo na Indiegogo, 

a slijede Rockethub, 

Kickstarter, Pozible i Ulule. 

Za razvoj svojih poslovnih 

planova Hrvati su od neznanaca 

sveukupno zatražili 972.950 

dolara, ali su uspjeli u džep staviti 

samo 154.012 dolara. Samo je pet 

hrvatskih projekata dosegnulo 

zadani financijski cilj, a u 59 slučajeva 

to im nije pošlo za rukom. 

Hafner otkriva kako se u nekim 

zapadnim zemljama crowdfundingom 

prikupljaju sredstva i za neke projekte 

ili radove u lokalnoj zajednici, na primjer 

za gradnju novog pločnika. Može 

se to donekle usporediti sa samodoprinosom 

koji naši ljudi pamte iz doba 

socijalizma, samo što je socijalistički 

namet bio obvezan, a u ovom slučaju 

svatko uplaćuje koliko želi. 

Jedan od prvih primjera crowdfundinga 

je akcija financiranja postamenta 

za Kip slobode u New 

Yorku u 19. stoljeću. Tada je sakupljeno 

100 tisuća dolara, s time da je prosječna 

donacija bila manja od jednog tadašnjeg 

dolara. I moderan je današnji 

crowdfunding krenuo iz SAD-a, a danas 

platformi ima po cijeloj Europi. U 

2012. ih je, otkriva Hafner, u svijetu bilo 

oko 500 crowdfunding platformi i prikupile 

su 2,7 milijardi dolara. Već 2013. 

godine njihov se broj udvostručio, a 

prihod porastao na 5,1 milijardu. Riječ 

je, dakle, o tržištu s dvoznamenkastom 

stopom rasta kojem pogoduje činjenica 

da je Amerika izašla iz recesije. 

Kickstarter je nedavno objavio kako 

je u 2013. više od 3 milijuna ljudi 


SLOBODA PODUZETNIŠTVA PRED CIJELIM SVIJETOM 

MARKO TODOROV/CROPIX 

ENFOJER 

Zagrebačka tvrtka Foto pogon osmislila je 

Enfojer, digitalnu tamnu komoru za fotografije 

snimljene pametnim telefonom. “Kampanja 

nam je donijela odličnu reklamu: o nama 

su pisali vodeći stručni časopisi, surađujemo 

s distributerima fotoopreme iz cijelog svijeta, 

a kao konzultant nam se pridružio i Florian 

Kaps, Austrijanac koji je od propasti spasio 

Polaroid”, kaže osnivačica Vanda Voloder 

fesionalni dojam. Dobar proizvod sam 

po sebi povlači dobar marketing, koji je 

izuzetno važan u crowdfunding kampanjama. 

Oni koji su uplatli 75 dolara 

uplatilo gotovo 500 milijuna dolara. 

Svaki četvrti uplatitelj je financijski 

pomogao više nego jednom projektu, 

a ukupno je 20.000 projekata prikupilo 

dovoljno novca za realizaciju, 

među kojima je najvredniji Veronica 

Mars, film koji će se temeljiti na istoimenoj 

seriji i za koji je uplaćeno 5,7 

milijuna dolara. Na Indiegogou je lani 

najveći interes ulagača, odnosno iznos 

od gotovo 2 milijuna dolara privukao 

Canary, uređaj za nadzor vlastitoga 

doma pomoću HD kamere te višestrukih 

senzora temperature, vlažnosti i 

pokreta. 

U 

2013. je svjetlo dana ugledao i 

sat po imenu Pebble, koji je sa 

10 milijuna dolara rekorder svih 

dosadašnjih kampanja na svim svjetskim 

crowdfunding platformama. 

Hafner otkriva kako su mu u Hanfi, 

Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih 

usluga, objasnili da hrvatskim propisima 

crowdfunding nije eksplicitno 

reguliran, a nema ga ni u regulativi 

Europske unije. Na europskoj razini 

raspravlja se o tome kako takav oblik 

financiranja svesti u zakonske okvire 

i zaštititi investitore koji sada nemaju 

nikakvu garanciju da će za uloženi 

novac dobiti obećanu nagradu ili vlasnički 

udio. 

Neke platforme provjeravaju prijavljene 

kampanje prije nego što ih oglase 

i rade selekciju, a kod takvih je postotak 

uspješnosti čak 50 posto, što znači 

da polovica prijavljenih projekata uistinu 

i prikupi traženi novac. Indiegogo, 

kaže Hafner, ne provjerava prijave, što 

znači da baš svatko može prijaviti što 

želi, ali im je zato i postotak uspješnosti 

manji. Na Indiegogou su dobrodošle i 

prijave iz Hrvatske, dok ih Kickastarter 

ne prima jer Hrvatsku drži u skupini 

zemalja u koje nema povjerenja. 

No, za uporne ograničenja ne postoje. 

Hrvatski crowdfunding rekorder 

Juraj Bilić priznaje da se morao dosta 

pomučiti da ga Kickstarter prihvati. 

“Godinu dana smo pripremali projekt 

da bismo ga mogli prijaviti jer smo 

se htjeli dobro predstaviti i ostaviti prodobit 

će ekskluzivnu kutiju s igrom, 

dok će osnovna kutija ići onima koji su 

dali 50 dolara. Četvero je uplatilo po 

575 dolara, čime su stekli pravo da se 

likovi u igri zovu po njima. Iz SAD-a 

je stiglo 54 posto uplata, 30 posto je iz 

Europe, a iz Hrvatske njih točno 38”, 

otkriva Bilić, koji je, da bi se mogao 

posvetiti ovom projektu, dao otkaz na 

dobro plaćenom poslu. Uložio je, tvrdi, 

ogroman trud, ali je na kraju zadovoljan. 

O crowdfundingu može reći sve 

najbolje, ali napominje da je to pravi 

put samo za one koji imaju jasnu viziju 

i poslovni plan te “osjećaju goruću 

18 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

MARKO TODOROV/CROPIX 

strast prema svom projektu”. 

“Neka se ljudi ne zavaravaju da je to 

jednostavan put do novca”, poručuje 

Bilić. Prve kutije s igrom Machina 

Archana uskoro stižu iz Kine, a Bilić 

će ih preko distribucijskih centara u 

Los Anglesu, Hong Kongu i Londonu 

isporučiti onima kojima se igra toliko 

svidjela da su mu dali novac kako bi je 

napravio do kraja. 

Osnivačica i direktorica zagrebačke 

tvrtke Foto pogon Vanda 

Voloder i njezini suradnici 

prvi su u svijetu, spojivši tradiciju i 

VRTII 

Za svoju oglašivačku platformu Vrtii producent 

Ivan Mrđen prikupio je 22.000 USD 

na Sellanappu, ali na kraju nije uzeo novac, 

nezadovoljan uvjetima te nizozemske platforme. 

Prikupio ga je na drugi način 

modernu tehnologiju, osmislili digitalnu 

tamnu komoru, odnosno sustav 

za razvijanje crno-bijelih analognih 

fotografija snimljenih pametnim telefonom, 

koji su nazvali Enfojer. 

“Nakon što smo napravili prototip, 

u rujnu prošle godine pokrenuli smo 

kampanju na Indiegogou. Odredili smo 

da u 30 dana želimo skupiti 70.000 dolara. 

Prikupili smo 38.000 umanjenih za 

proviziju koju uzima platforma i time 

smo jako zadovoljni iako je taj iznos kap 

u moru sredstava potrebnih za pokretanje 

proizvodnje, koja je u Hrvatskoj 

jako skupa. Vrijednost proizvoda je oko 

250 dolara i svaki pojedinac koji nam je 

toliko uplatio dobit će svoj primjerak. 

Osim novca, kampanja nam je donijela 

odličnu reklamu jer su o nama pisali 

vodeći svjetski časopisi koji se bave fotografijom 

i fotografskom opremom, za 

nas su čuli distributeri iz cijeloga svijeta, 

s kojima smo dogovorili suradnju, a kao 

konzultant nam se pridružio i Florian 

Kaps, Austrijanac koji je od propasti 

spasio poznatu tvornicu fotoopreme 

Polaroid”, govori Vanda Voloder. Dodaje 

kako će se uređaj Enfojer proizvoditi 

u Hrvatskoj, a prvi primjerci stižu 

već u travnju. Time su osigurali posao 

za nekoliko tvrtki kooperanata. Kada 

krene prodaja, očekuju godišnji promet 

od nekoliko milijuna dolara. 

“Svakome bih savjetovala da sa svojim 

projektom okuša sreću na Indiegogou 

ili nekoj drugoj crowdfunding 

platformi”, područuje Vanda Voloder. 

Urednik informatičkog časopisa 

Mreža, zaljubljenik u putovanja i fotografiranje 

Oleg Maštruko sredinom 

godine izdaje knjigu fotografija o napuštenim 

mjestima pod naslovom “Without 

People”. Na prikupljanje novca 

crowdfundingom odlučio se jer smatra 

da je to najpošteniji način. 

“Nastupate javno, pod svojim imenom 

i pred cijelim svijetom. Nitko vam 

nije dužan dati ništa, ali ako imate dobru 

priču, onda ćete, kao i u svakom 

poslu s prodajom, uspješno prodati 

projekt, odnosno proizvod. Mislim da 

bi svatko barem jednom trebao pokušati 

nešto slično. Zabavno je, poučno, a 

može se i fino isfinancirati osobni, timski 

ili neki ambiciozniji projekt. Također 

je i odlična vježba interpersonalnih 

i prodajnih vještina”, otkriva Maštruko, 

koji je u trenutku kada smo razgovarali 

bio na polovici zacrtanog roka za prikupljanje 

željenih 6000 dolara, a već je 

imao 4500 ili tri četvrtine. 


SLOBODA PODUZETNIŠTVA 

PRED CIJELIM SVIJETOM 

GORAN MEHKEK/CROPIX 

“Najveće pojedinačne uplate do sada 

su po 250 dolara od nekoliko domaćih 

pojedinaca i tvrtki. Za taj će iznos svaki 

uplatitelj dobiti knjigu fotografija 

sa zahvalom i uokvirenu fotografiju 

formata 75 x 50 centimetara. U mom 

slučaju, nagrade su knjige i fotografije 

namijenjene izlaganju na zidu u različitim 

formatima”, govori Maštruko. 

GOULASH FESTIVAL 

Yves Taquet (29), Belgijanac koji se zbog 

ljubavi doselio u Zagreb, organizirao je lani 

u Komiži na Visu prvi glazbeni festival na 

svijetu financiran crrowdfundingom, a ovoga 

ljeta planira njegovo drugo izdanje 

Prvi glazbeni festival na svijetu 

financiran crowdfundingom je 

Goulash Festival, održan u rujnu 

prošle godine u Komiži na Visu, a 

organizator mu je marketinški stručnjak 

Yves Taquet (29), Belgijanac koji 

se zbog ljubavi prije nekoliko mjeseci 

doselio u Zagreb. U Belgiji je radio za 

Google, a u Hrvatskoj je odlučio pokrenuti 

niz privatnih projekata, među 

kojima je i komiški festival što bi ovoga 

ljeta trebao doživjeti svoje drugo izdanje. 

Već sada u ožujku Taquet kreće 

u novo prikupljanje novca crowdfundingom. 

“Obično organizatori takvih događaja 

prvih nekoliko godina posluju s gubitkom, 

a ja sam već prve godine nešto 

zaradio i zato sam jako zadovoljan. Doveli 

smo u Komižu 40 izvođača i privukli 

oko 500 posjetitelja iz cijele Europe, 

od kojih su neki, njih oko 150, svoje ulaznice 

stekli uplatom preko francuske 

crowdfunding platforme Ulule. Tamo 

je uplaćeno 9500 dolara, što su bila inicijalna 

sredstva, ali i dokaz da za takav 

festival postoji dobar interes”, ističe 

Taquet i dodaje kako mu baš nitko iz 

Hrvatske nije ništa uplatio. To objašnjava 

nepovjerenjem hrvatske publike 

u takav novi način financiranja, što je 

posljedica nedovoljne informiranosti. 

Osim toga, zaključuje Taquet, mnogi 

Hrvati ni nemaju kreditne kartice i nisu 

naviknuti na on-line kupnju. 

Crowdfundingom se poslužio i multimedijalni 

producent iz Zagreba Ivan 

Mrđen kako bi financirao svoj projekt 

Vrtii, a riječ je o platformi za oglašavanje 

kroz niz aplikacija na pametnim 

telefonima i tabletima. Oglasio ga je na 

nizozemskom servisu Sellanapp koji, 

za razliku od većine ostalih, investitorima 

ne nudi darove, nego vlasničke 

udjele u projektu do najviše 66 posto. 

Prikupilo se 22.000 dolara, ali Mrđen 

ipak nije uzeo novac jer nije htio pristati 

ne neke od uvjeta nizozemske 

platforme. 

“Donatori su svjesni da ulaze u rizičnu 

investiciju, u kojoj u slučaju financijskog 

neuspjeha njihov vlasnički 

udio neće ništa vrijediti. No, većini njih 

i nije glavna namjera zaraditi, nego biti 

dijelom nekog zanimljivog projekta. U 

današnje vrijeme, kada je teško doći 

do novca, crowdfunding je izvrstan 

sistem. Osim dobrog projekta, treba 

imati i sreće da te ljudi primijete jer 

je prijavljenih projekata jako puno”, 

ističe Mrđen, koji je na kraju za svoj 

projekt našao druge izvore financiranja. 

Velika mu je želja pokrenuti hrvatsku 

crowdfunding platformu, specijaliziranu 

za kulturne sadržaje. Tamo 

bi se, primjerice, oglasio scenarij za 

film, a uplatitelj bi dobio ulaznice za 

kino, zahvalu na odjavnoj špici, plakat 

s potpisom glumaca, večeru s glavnim 

glumcem... 

20 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

KVIZ-DIJAGRAM 

LIDERI 

LEADERBOARD 

KEEPING KRETANJE SCORE BOGATSTVA ON WEALTH I MOCI & ´ POWER 

JE LI VAŠA TVRTKA 

PRAVI STARTUP? 

Sinula vam je sjajna ideja i sada nastojite ubrati plodove 

svoje domišljatosti. No, je li to doista jedan od onih biznisa 

od kojih ozbiljnim investitorima rastu zazubice? Provjerite 

DA 

Je li u vašu tvrtku 

investirao Marc 

Andreessen? 

NE 

NE 

JE LI VAŠA 

TVRTKA 

OSMIŠLJENA 

ZA VRLO 

BRZ RAST? 

DA 

DA 

Razmišljate li o 

IPO-u ili ste već 

izašli na burzu? 

NE 

DA 

Prati li vas 

investicijski 

kapital? 

NE 

DA 

Je li vaša tvrtka 

otkupljena? 

NE 

NE 


novi Netflix ili 

Uber? 

DA 

NE 

Krećete li u 

biznis bez 

ikakve podrške 

investitora? 

DA 

DA 

Vjerujete 

li da imate 

“remetilačkog” 

potencijala? 

NE 

Nosite li 

odijelo 

na poslu? 

NE 

Ima li vaša tvrtka 

više od jednog 

ureda? 

NE 

DA 

DA 

NAŽALOST, 

VAŠA JE 

TVRTKA 

OBIČAN MALI 

BIZNIS 

NE 

Imate li 

više od 80 

zaposlenih? 

DA 

DOBAR 

POSAO, NO 

VAŠA JE TVRTKA 

PREVELIKA ZA 

STARTUP 

22 

FORBES OŽUJAK, 2014

NE 

Trešti li u 

vašem 

uredu 

muzika iz 

razglasa? 

DA 

NE 

Držite li na 

noćnom ormariću 

knjigu The Lean 

Startup? 

DA 

NE 

Pratite li na Twitteru investitora 

rizičnog kapitala Chrisa Saccu? 

DA 

NE 

Dijelite li svi u 

tvrtki zajednički 

radni prostor? 

DA 

NE 

Odlazi li vaš tim 

jedanput tjedno na 

zajednički ručak? 

DA 

NE 

Razmišljate li 

o prilagodbi 

poslovnog modela i 

promjeni osnovnog 

biznisa (ili ste ih već 

proveli)? 

Razrađujete li 

ideje igrajući 

stolni tenis na 

poslu? 

DA 

DA 

NE 

NE 

Ima li vaša tvrtka 

snack bar? 

DA 

Jeste li ikada 

citirali Paula 

Grahama? 

DA 

NE 

NE 

Letite 

li prvom 

klasom? 

DA 

NE 

Ima li upravljačko 

tijelo vaše tvrtke 

više od pet 

članova? 

NE 

DA 

DA 

Ostvarujete 

li dobit? 

NE 

Jesu li osnivači 

vaše tvrtke 

prodali nešto 

svojih dionica? 

DA 

SVAKA 

ČAST! VI STE 

STARTUP! 


starija od tri 

godine? 

NE 

DA 

NE 

Je li vam godišnji 

prihod viši od 20 

mil. USD? 

DA 


ONI ZNAJU ČEMU SLUŽI EU 

VEĆ NA POČETKU 

SVAKI EURO 

RADI ZA NJIH 

Dok država razmišlja o modusima suradnje, 

dobri poduzetnici već troše novac iz fondova 

PIŠU: ANDREJA BRATIĆ, GORDANA GALOVIĆ I DANIJELA JOZIĆ 

24 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Oni su uspješni i znaju što im treba da nastave u istom stilu i tempu. 

Ne znaju za gubitke, ne duguju poreze niti plaće zaposlenicima, kriza 

ih nije uspjela pokolebati. To su žilava i inovativna mala poduzeća koja 

su, za sljedeću fazu svojeg razvoja, tražila i dobila potporu iz Europske 

unije. 

To, naravno, ne znači da se ne susreću s poteškoćama, ali oni su očito 

pronašli svoje formule za napredovanje. Uglavnom su izvoznici, ili to 

namjeravaju postati, a mnogi imaju i vanjske partnere i uživaju ugled 

u svojim sektorima. 

Optimizam i upornost, za razliku od tako čestog hrvatskog pesimizma 

i kuknjave, odlika su vlasnika i menadžera u sedam tvrtki iz skupine 

dobitnika potpora koje smo odlučili predstaviti, a nakon razgovora 

smo sigurni da je svaki euro koji su dobili - pametno uložen. Njihovi su 

projekti još u prvoj polovici ciklusa, nabavljaju opremu i pripremaju se 

da ju ubace u radnu brzinu. 

Prijavili su se još krajem 2011. na natječaj iz pretpristupnog IPA 

fonda u sklopu sheme nazvane “Potpora jačanju konkurentnosti hrvatskog 

malog i srednjeg poduzetništva”. Njih 51 lani je napokon i dobilo 

bespovratne potpore. Ukupna vrijednost potpisanih ugovora iznosi 

8 milijuna eura, s time da je maksimalan iznos pojedinačnih potpora 

200.000 eura. 

Što se financiralo? Ulaganja u tehnologije i proizvodne metode 

koje promiču zeleno gospodarstvo te jačanje razvojnih potencijala za 

nove i konkurentne proizvode u skladu s ekološkim i drugim međunarodnim 

standardima. Pročitajte u što su oni odlučili uložiti i kako 

će time osvajati tržišta. 



TIM KABEL 

SINULO MU KOD 

ELEKTRIČARA 

U biznis s kabelima Ivan Topčić je ušao 

prije 20 godina, posve slučajno, a uspio se 

nametnuti kao partner u lancu 30-ak svjetskih 

proizvođača kabela i vodiča te kupaca 

PIŠE GORDANA GALOVIĆ 

FOTOGRAFIJE BERISLAVA PICEK/CROPIX 

Ivan Topčić, vlasnik 

Tim Kabela, najveći 

je rast ostvario 2006. 

godine, kada su 

prihodi premašil 100 

milijuna kuna. Sada su 

na 182 milijuna 

26 

FORBES 

OŽUJAK, 2014



TIM KABEL 

Kada za koji mjesec, najvjerojatnije 

u lipnju, u zagrebački pogon tvrtke 

Tim Kabel stigne novi stroj, njezinim 

zaposlenima bit će to i konačna potvrda 

da su odradili dobar posao, ujedno 

kraj projekta vrijednog 300.000 eura, u 

koji su krenuli još 2012. godine. Tada je, 

naime, bio objavljen oglas da se malim 

i srednjim poduzetnicima nudi financiranje 

za povećanje konkurentnosti u 

okviru programa IPA 3C za Hrvatsku. 

Program je odmah izazvao veliki interes 

hrvatskih poduzetnika. Prijavilo ih 

se više od tisuću. 

“Stalno radimo na podizanju konkurentnosti 

i natječaj smo vidjeli kao 

odličnu priliku za nabavu nove opreme. 

Nacrt projekta poslali smo sredinom 

2012. godine i nakon toga smo uspjeli 

proći prvu stepenicu i ušli u uži izbor 

stotinjak od tisuću prijavljenih kompanija”, 

kaže Nino Malinarić, komercijalni 

direktor, koji je kao projekt-menadžer 

vodio tim koji je uspio ostvariti 

zahtjevan EU projekt. 

Kao i ostalih 45 tvrtki koje su na 

kraju uspjele dobiti bespovratne 

potpore EU, Malinarić ističe kako je 

najvažnije na samom početku dobro 

posložiti ciljeve i opravdati svaki zatraženi 

euro. Prvu prijavu na natječaj 

odradili su uz pomoć konzultanata. 

Tim iz Tim Kabela sasvim je precizno 

obrazložio da će im novi stroj znatno 

povećati konkurentnost jer će omogućiti 

preciznu obradu kabela. To znači 

da će prematanje, rezanje i konfekcioniranje 

kabela raditi na trenutno 

najmodernijoj tehnologiji, precizno i 

s minimalnom količinom restlova. To 

im, naravno, značajno diže konkurentnost 

na domaćem i stranom tržištu. 

Kapaciteti tvrtke s novim se strojem 

sa sadašnjih dvije tone dižu na osam 

tona. Na taj način postaju najkonkurentnija 

tvrtka za obradu i distribu- 

U 2013. udio izvoza u prihodima 

povećan je sa 18 na 30 posto, a posluju 

na 36 tržišta. U Hrvatskoj gotovo da 

nema sektora koji nisu pokrili, 

od vjetroelektrana do IKEA-e 

ciju svih vrsta kabela i vodiča u široj 

regiji, a kod lagerske robe osiguravaju 

isporuku praktički unutar 24 sata na 

lokacije u Hrvatskoj i bližoj regiji. 

“Nakon predaje opsežne dokumentacije 

i provedbe međunarodnog natječaja, 

u lipnju 2013. godine potpisali 

smo ugovor o korištenju sredstava, a u 

projektu nam je odobreno nešto više od 

172.000 od 300.000 eura ukupne vrijednosti 

projekta. Sve mora biti krajnje 

transparentno i kada smo ulazili u cijeli 

projekt, nismo bili svjesni koliko je sve 

zahtjevno”, priznaje projekt-menadžer 

Nino Malinarić. 

Projekt Tim Kabela razrađen je 

sa svim detaljnim troškovnicima na 

šezdesetak stranica. Sve tvrtke koje 

nabavljaju opremu u vrijednosti 

iznad 150.000 eura dužne su raspisati 

međunarodni natječaj, koji također 

osigurava transparentnost cijelog 

postupka. Tvrtke nakon potpisivanja 

ugovora o korištenju sredstava dobivaju 

80 posto ugovorenog novca, a 

preostalih 20 posto tek nakon završetka 

projekta. 

Iako su oslonjeni na građevinarstvo 

kao sektor koji je najviše pokosila kriza, 

poslovni rezultati Tim Kabela su 

odlični jer svoje potencijalno tržište 

vide u cijelom svijetu. I to im nevjerojatno 

dobro uspijeva. Iz relativno 

male zagrebačke tvrtke isporučeni su 

kabeli koji su ugrađeni u rudnicima 

u Africi, šećerani u Jemenu, naftnim 

bušotinama u Iraku ili pak ruskom 

Gazpromu. 

U Hrvatskoj gotovo da ni nema 

sektora koji nisu pokrili pa su njihovi 

kabeli u vjetroelektranama, stambeno-poslovnim 

objektima, bolnicama, 

tvornicama, hotelima. Njihovi kabeli 

su u hotelu Lone, poslovnoj zgradi 

VIPneta, zagrebačkim golf-terenima, 

zračnoj luci na Plesu, u brodogradilištu 

Viktor Lenac. Trenutno su u pregovorima 

za isporuku kabela IKEA-i, 

koja se upravo gradi u Rugvici. 

Prihodi konstantno rastu i lani su 

dosegnuli 182 milijuna kuna, što je rast 

od 11 posto u odnosu na godinu prije. 

Samo u 2013. udio izvoza povećan je sa 

18 na 30 posto, pa su dosegnuli brojku 

od 36 izvoznih tržišta - od onih u široj 

regiji do Australije, Švicarske, Irske i 

afričkih zemalja. U kompaniji je trenutno 

40 zaposlenih, a imaju i podružnicu 

tvrtke u Srbiji. Bez obzira na dugogodišnje 

iskustvo u biznisu, i oni osjećaju 

pritisak konkurencije i stalan presing 

na snižavanje cijena. 

“Ne možemo reći da nismo osjetili 

krizu. Domaće tržište, na kojem imamo 

stalni udio od oko 20 posto, znatno 

je palo zbog krize u građevinskom 

sektoru. Borimo se s naplatom i ako 

procijenimo da u nekom poslu možda 

nećemo uspjeti naplatiti potraživanje, 

radije u njega ne idemo”, kaže Nino 

Malinarić. 

28 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Vlasnik tvrtke Tim Kabel Ivan Topčić 

formulu za uspjeh postavlja krajnje 

jednostavno. Od kada je sa suprugom 

osnovao tvrtku 1994. godine, odlučio 

je primijeniti princip pouzdanosti i brige 

za kupca kakav je tada bio prisutan 

jedino u Austriji. Uz imidž tvrtke koja 

pruža pouzdane usluge, vrlo brzo počeli 

su surađivati s najboljim europskim 

proizvođačima kabela koje su distribuirali 

kupcima. Projekti su različiti ovisno 

o kupcima, a često je riječ o složenoj 

infrastrukturi za koju kupci imaju specifične 

narudžbe. Najveća pojedinačna 

narudžba za jedan posao premašila je 

iznos od dva milijuna eura. 

Najveći rast Tim Kabel je ostvario 

2006. godine, kada su mu prihodi prvi 

put premašili 100 milijuna kuna, a 

skladište kabela dosegnulo lager od 25 

milijuna kuna. Tvrtka se tada preselila 

u vlastiti skladišno-uredski prostor u 

Sesvetama. Baš u tom sesvetskom pogonu 

nedavno je bio i kupac iz Japana. 

“Riječ je o japanskoj tvrtki s godišnjim 

prometom 

od 150 milijuna 

eura. Japanci žele 

vidjeti što kupuju, tako 

Za nabavu novog 

stroja Tim Kabel je 

zatražio bespovratnu 

potporu iz IPA fonda. 

Projekt je vodio 

komercijalni direktor 

Nino Malinarić 

da su bili kod nas u tvrtki, pregledali sve 

faze poslovnog procesa i odradili smo 

prvu narudžbu. To im je prvi posao u 

Europi. Oni traže izuzetnu pouzdanost 

i očekujemo nastavak suradnje jer kad 

jednom dobro odradite posao za japanskog 

naručitelja, to je znak da će je i biti. 

Pažljivo i oprezno biraju partnere, ali 

kada jednom steknete povjerenje, imate 

siguran posao”, otkriva Ivan Topčić. 

U biznis u kojem ga danas traže 

kupci iz cijelog svijeta Topčić je ušao 

sasvim slučajno. Početkom devedesetih 

radio je kao predstavnik tvrtke iz 

Srbije koja se bavila prodajom modne 

i kožne konfekcije. Tvrtka je propala 

i razmišljao je što bi mogao početi raditi. 

U razgovoru sa susjedom električarom 

prepoznao je da postoji potencijal 

na tom tržištu kabela. Ušli su na 

tržište u malom segmentu na kojem 

su kabelima prvo opskrbljivali samo 

male električare. 

“Supruga je tada radila u bolnici, a ja 

nisam znao ništa o kabelima”, priznaje 

Ivan Topčić. 

Posao i kupci polako su se širili proteklih 

dvadeset godina, a najveći rast 

ostvarili su u posljednjih desetak godina, 

kada su se nametnuli kao pouzdan 

partner u lancu između tridesetak europskih 

i svjetskih proizvođača kabela 

i vodiča te kupaca na svim krajevima 

svijeta. Upravo se već treći put predstavljaju 

i na poznatom specijaliziranom 

sajmu u Dubaiju. 

Budući da rade u biznisu s kabelima 

čija je cijena vrlo osjetljiva i ovisi o burzovnim 

cijenama bakra, u tvrtki Tim 

Kabel prije dvije godine osmislili su i 

izbacili na tržište aplikaciju koja donosi 

detaljne informacije o cijenama bakra 

i aluminija, koja je naišla na interes u 

tom sektoru. Samo godišnji promet 

Tim Kabela premašuje količine od 28 

milijuna metara. I dalje raste. 



RAMTECH 

NOVAC ZAISTA 

LEŽI NA 

CESTI 

A oni ga znaju pokupiti i još uštedjeti na 

materijalu. Za unapređenje hladnog recikliranja 

kolnika uzeli su 190.500 eura potpore EU 

PIŠE ANDREJA BRATIĆ 

FOTOGRAFIJE SRĐAN VRANČIĆ/CROPIX 

Unaprijediti tehnologiju 

hladnog recikliranja kolnika 

krajnji je cilj projekta 

zagrebačke tvrtke 

Ramtech d.o.o., za koji je 

dobila 190.500 eura potpore. Ukupna 

ugovorena vrijednost projekta “Reciklirane 

ceste” je 275.496 eura. 

U sjedištu Ramtecha d.o.o. u Čistoj 

Mlaki blizu Zagreba su i uredi, odjel za 

certifikaciju i laboratorij, raspoređeni 

na oko tisuću četvornih metara. Naime, 

tvrtka se dulje od 20 godina bavi 

ispitivanjima, istraživanjem i razvojem 

u području cestograđevnih materijala, 

osobito asfalta i sirovina za njegovu 

proizvodnju. Osnovao ju je 1991. godine 

Zdravko Ramljak, i to u trenutku kada je 

shvatio da od rada u državnim tvrtkama 

ne može živjeti. I sljedećih sedam godina 

on je bio i jedini zaposleni. Ubrzo 

potom tvrtka je dobila devetoro novih 

zaposlenika, među kojima i jednog od 

današnjih direktora, Tomislava Šafrana. 

“Tvrtka je tada počela rasti i znanjem, 

i iskustvom, i materijalno”, priča Iztok 

Ramljak, drugi direktor, sin osnivača 

tvrtke, dok razgovaramo u dvorani za 

30 

FORBES 

OŽUJAK, 2014 

Među klijentima 

Ramtecha su, uz 

HAC i Hrvatske 

ceste, Strabag 

Hrvatska te Bechtel 

International 

sastanke. Bave se ispitivanjima i dokazivanjem 

uporabljivosti građevnih 

proizvoda koji se koriste u cestogradnji: 

asfalta, bitumena i bitumenskih veziva, 

kamenih agregata, nevezanih i hidrauličkim 

vezivom vezanih materijala. Usto, 

Ramtech izvodi istraživačke projekte i 

studije za potrebe rješavanja specifičnih 

problema iz područja cestograđevnih 

materijala te osigurava stručnu podršku 

proizvođačima pri odabiru i primjeni 

tehnologija prozivodnje asfalta. Među 

prvima su u ovom dijelu Europe ovladali 

sustavom osiguranja kvalitete pri 

izradi nosivih slojeva cesta postupkom 

hladnog in-situ recikliranja kolničke 

konstrukcije. 

Sve to provode dva glavna Ramtechova 

odjela: laboratorij i odjel za certifikaciju. 

Među njihovim klijentima su 

Strabag Hrvatska, Županijske ceste Zagrebačke 

županije, Bechtel International, 

Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste 

i mnogi drugi. 

Godišnji prihodi Ramtecha vrte se 

oko milijun eura. “Prijašnjih godina, 

kad je građevina bila u procvatu, bio 

je on i dva milijuna eura”, pričaju mi 

direktori. Kako se snalaze u krizi? 

“Zapravo ju i nismo osjetili jer smo 

prilično proširili naše usluge. Mi smo 

prometom zadovoljni i mislimo da je 

vrlo dobar za tvrtku od 20 ljudi koja se 

zapravo bavi prodajom pameti. Taj naš 

promet, uostalom, ima tendenciju rasta 

jer nam dolazi sve više tvrtki, čak i inozemne”, 

objašnjavaju mi zadovoljno. 

“Sva ekspanzija dogodila se u ove 

četiri godine. Naša je filozofija bila da 

moramo imati dovoljno novca čak i da 

nam netko ne plati godinu dana kako 

bismo i u tim uvjetima dobro funkcionirali. 

Pametno smo radili na poslovima 

koje smo dobivali, bez bojazni, koncentrirani 

na kvalitetu. Upravo zbog nje 

stizao je novac i bilo ga je za plaće. Bez 

obzira na krizu, svu dobit investiramo

NISU TORTE, NEGO... 

... kružni isječci kolnika s 

udubljenjima koja odaju 

po čemu vozimo. Inženjer 

gologije Mladen Fistrić, 

autor projekta za EU, u 

Ramtechovu laboratoriju, 

jednom od najbolje 

opremljenih u Europi 

DIREKTOR TOMISLAV ŠAFRAN 

“Među prvima u ovom dijelu Europe ovladali 

smo sustavom osiguranja kvalitete” 

DIREKTOR IZTOK RAMLJAK 

“Svu dobit investiramo u razvoj, kroz 

opremu ili kroz ljude” 

Godišnji prihod vrti 

se oko milijun eura 

i ima trend rasta. U 

zadnje četiri godine 

tvrtka je narasla na 

20 zaposlenika 

u daljnji razvoj. Takva je politika tvrtke. 

Ne prođe godina a da ne investiramo 

znatna sredstva, ponekad kroz opremu, 

a ponekad kroz ljude. Uostalom, i 

mi participiramo u ovom projektu koji 

sufinancira EU”, objašnjavaju. 

Dodaju kako je taj projekt vrlo zanimljiv 

jer se bazira na hladnoj reciklaži 

koja je u gradnji cesta trenutno vrlo aktualna. 

Naime, zakon ne dopušta baratanje 

materijalima koji se vade gradnjom 

nove ceste i njihovo nekontrolirano deponiranje 

ili bacanje, niti regulira tko 

čime raspolaže, tko je kome što prodao 

te je li to smio učiniti. 

Hladno recikliranje zapravo je ponovna 

upotreba materijala iz oštećenih 

slojeva kolničke konstrukcije za izradu 

novih nosivih slojeva, čime se ostvaruju 

određene prednosti: ne vade se dodatne 

prirodne mineralne sirovine, manji su 

utrošak energije i emisija štetnih plinova, 

materijal iz oštećenih slojeva ne 

deponira se na odlagališta, izvođenje 

radova traje znatno kraće... Tehnologija 

hladnog recikliranja u svijetu je prisutna 

petnaestak godina i još se razvija. 

Posljednjih godina sve se više primjenjuje 

i u Hrvatskoj. U sklopu projekta 

“Reciklirane ceste” razradit će se nova 

metoda projektiranja sastava mješavine 

za hladno recikliranje, razviti novi tip 

uređaja za ispitivanje i opremiti mobilni 

laboratorij za sva ispitivanja potrebna 

prilikom izvođenja radova. Prva 

faza projekta su razvoj i izrada novog, 

unaprijeđenog uređaja za ispitvanje 

troosne tlačne čvrstoće, namijenjenog 

isključivo ispitivanju hladno recikliranih 

mješavina. 

Upravo su 14. veljače, uoči našeg razgovora, 

Ramtech i tvrtka PSG – Proizvodnja 

alata i uređaja potpisali ugovor 

o njegovoj izradi. Stroj će, kažu, biti gotov 

za otprilike tri mjeseca. U drugoj 

fazi projekta, nakon što se razvije novi 

uređaj i potvrdi nova metoda projektiranja 

sastava hladno recikliranih mješavina, 

slijedi opremanje kontejnerskog 

laboratorija koji će biti smješten na kamionsku 

prikolicu i opremljen vlastitim 

agregatom, spremnikom za vodu i sanitarnim 

čvorom. 

“Na izradi dokumentacije i prijavi 

projekta efektivno smo radili otprilike 

tri mjeseca. Cijeli proces trajao je 

osam mjeseci. Pisao sam ga uz pomoć 

konzultantske tvrtke”, kaže nam autor 

projekta Mladen Fistrić. On je inženjer 

geologije, a u Ramtechu su zaposleni 

i inženjeri građevinarstva, biokemije 

i rudarstva, tehnolozi laboranti, informatičar… 

Proječna dob zaposlenih je 

30 godina. 

“Razvijamo se, učimo od drugih, 

učimo druge i želimo u istom smjeru 

naprijed”, ističu. Njihov laboratorij, od 

650 četvornih metara, jedan od najbolje 

opremljenih u Europi. Osim na domaćem 

tržištu, rade i s tvrtkama i laboratorijima 

iz zapadne Europe. Primjerice, 

na konceptu proizvodnje bitumena iz 

alternativnih izvora. U taj projekt uključeni 

su veliki europski instituti. I Ramtech 

iz Čiste Mlake. 


Euroinspekt se 

specijalizirao za kontrolu 

roba, uključujući i 

laboratorijske analize. 

Vladnik Ivo Delonga 

snimljen je u laboratoriju 

tvrtke u Blatu 

U 

desetak epruveta na stolu 

laboratorija tekućine su 

u nekoliko boja. Sve je to 

uzorak paprike iz jednog 

velikog trgovačkog lanca. 

Paprika je uvezena i provodi se postupak 

provjere na ostatke pesticida koji bi trebao 

potvrditi njezinu zdravstvenu ispravnost 

da bi mogla na police trgovina. 

Standardni je to postupak ispitivanja 

kakav svakodnevno provodi 22 zaposlenih 

u u zagrebačkom laboratoriju tvrtke 

Euroinspekt Croatiakontrola, specijalizirane 

za kontrolu roba i laboratorijske 

analize. Od 35 ovlaštenih privatnih i 

državnih laboratorija u Hrvatskoj, to 

je jedini koji ima mogućnost analize 

preko 300 pesticida na uzorcima hrane. 

Samo lani u toj su tvrtki odradili više 

od 250.000 analiza na 50.000 uzoraka 

različitih roba. 

Natječaj u okviru IPA programa EU 

za Hrvatsku, koji je raspisan krajem 

2011. godine, stoga su vidjeli kao idealnu 

priliku za još veći napredak te su 

se na njega prijavili radi nabave najnovijeg 

analizatora pesticida. Naime, direktive 

EU propisuju strogu kontrolu 

hrane, koja uključuje analize više od 

tisuću pesticida, a kontrole se provode 

na 550 najčešćih. Kako niti jedan laboratorij 

u Hrvatskoj nije opremljen za 

analizu svih pesticida u hrani u skladu 

s europskim regulativama, hrvatski proizvođači 

i trgovci moraju uzorke slati u 

inozemne laboratorije. Kada do kraja 

ožujka u laboratorij Croatiakontrole stigne 

analizator koji će omogućiti analizu 

preko 550 pesticida, to će napokon 

moći učiniti i u Hrvatskoj. Budući da su 

na taj način u projektu koji su prijavili 

na natječaj zatvorili cijeli krug ciljeva 

— podizanje konkurentnosti tvrtke, ali 

i brojnih hrvatskih poduzeća koja se 

bave proizvodnjom i trgovinom hrane, 

te u konačnici dosljednu primjenu europske 

regulative — zagrebačkoj tvrtki 

odobren je rekordan iznos bespovratnih 

sredstava. Od 217.553 eura ukupne 

vrijednosti projekta, EU će ga financirati 

iznosom od 184.920 eura, a ostalo 

su vlastita sredstva. 

“Kupljeni instrument pripada u opremu 

najnovije generacije i trenutno ga 

imaju najbolje opremljeni laboratoriji 

u svijetu. Kada ga dobijemo, bit ćemo 

32 

FORBES 

OŽUJAK, 2014


EUROINSPEKT CROATIAKONTROLA, 

DIREKTOR I VEĆINSKI VLASNIK 

IVO DELONGA 

APSOLUTNA 

KONTROLA 

Kako bi nabavili analizator pesticida u hrani s 

kojim će biti najbolje opremljen laboratorij od 

Milana do Istanbula, prijavili su se na natječaj 

IPA fonda. Za to im je odobren rekordan iznos 

bespovratnih sredstava: 184.920 eura 


FOTOGRAFIJE BORIS KOVAČEV/CROPIX 

najbolje opremljen laboratorij za analizu 

ostataka pesticida u hrani od Milana 

do Istanbula, koji može odgovoriti svim 

izazovima moderne analitike”, ističe 

Ivo Delonga, direktor i većinski vlasnik 

tvrtke na čijem je čelu 23 godine. 

Taj diplomirani inženjer agronomije 

karijeru je počeo graditi u Jugoinspektu, 

kontrolnoj tvrtki s labaratorijem za ispitivanje 

hrane koji je pokrivao područje 

bivše države. Prije više od dva desetljeća, 

1991. godine, nekoliko zaposlenika 

osnovalo je tvrtku Euroinspekt Croatiakontrola 

koja je na zagrebačkom Jelenovcu 

analizirala stočnu hranu i žitarice. 

Laboratorij je od 1999. bio smješten u 

Preradovićevoj ulici, a 2009. tvrtka se 

preselila u nove pogone u naselju Blato. 

Kako su rasli zahtjevi tržišta, rasla 

je i tvrtka, koja je od 16 zaposlenih dogurala 

do 82, uz stalni rast prihoda koji 

su 2013. premašili 22 milijuna kuna. Uz 

kontinuirano ulaganje u opremu, Euroinspekt 

Croatiakontrola pronašao je 

mjesto na tržištu logičnim principom 

odgovora na zahtjeve kupaca. Dok su 

državni i većina privatnih laboratorija 

zatvoreni nakon osmosatnog radnog 

vremena, oni su uvijek bili spremni 

odraditi analizu ili izaći na teren kad 

god to zatraži kupac. Bez obzira je li 

riječ o brodu s isporukom žitarica koji 

je usred vikenda uplovio u riječku luku 

ili nekoj neplaniranoj situaciji klijenata 

u bilo koje vrijeme dana ili noći. Naime, 

analiza pojedinih uzoraka treba se 

provesti u roku od četiri do šest sati od 

uzimanja. 

Upravo zbog toga, uz zagrebačko sjedište 

tvrtke, gdje se nalazi i laboratorij, 

preko ispostava su prisutni na području 

cijele Hrvatske. Direktor Delonga otkriva 

i zanimljiv model koji pridonosi 

uspjehu u poslovanju: cijenu najboljih 

uređaja na tržištu uspijeva dogovoriti i 

do 20 ili 30 posto ispod cijene, a prodavatelj 

zauzvrat može poslati potencijalnog 

kupca u zagrebačku tvrtku da se 

na mjestu analize uvjeri u učinkovitost 

nekog uređaja. 

Ivana Malnar, dugogodišnja je komercijalna 

direktorica koja je kao projekt-menadžerica, 

zajedno s projektnim 

timom, zaslužna za prolazak tvrtke na 

iznimno zahtjevnom europskom projektu. 

“Imali smo osmišljen projekt. Budući 

da je natječajem koji je objavljen 



EUROINSPEKT CROATIAKONTROLA 

“Prije tri i pol godine inspektori iz Tesca 

u našem su laboratoriju dva dana pratili 

sve analize i prihvatili naš certifikat. U 23 

godine nikada nismo došli na crnu listu” 

krajem 2011. prvi put otvorena mogućnost 

za sudjelovanje tvrtki iz područja 

tehničkog ispitivanja i analiza, odmah 

smo se odlučili javiti. Prvi dio prijave 

odradili smo uz pomoć vanjskog konzultanta, 

a sve ostalo sami”, priča Ivana 

Malnar. 

Direktor Delonga priznaje, pak, kako 

je uz sve pozitivne strane natječaja EU 

tu i ona negativna: iznimno dug period 

od početka do realizacije projekta, čak 

dvije i pol godine. To je, kaže, u poduzetništvu 

koje se na tržištu bori u dinamičnom 

okruženju jako dugo. 

Prema strogo propisanoj proceduri 

objavili su i uspješno završili međunarodni 

natječaj za kupnju opreme. Sada 

još slijedi isporuka i montaža nove 

opreme, a onda i edukacija djelatnika. 

Primjena najmodernijih metoda osigurat 

će i smanjenje troškova analize pesticida 

u hrani za 26 posto. Dobra je to 

vijest i za njihove klijente - od najmanjih 

OPG-a do najvećih kompanija u sustavu 

Agrokora, Podravke, Kraša, Francka, 

Dukata… Na listi klijenata su i naftne 

kompanije Ina, Tifon i Crodux, za koje 

provode brojna ispitivanja, najveće 

pekarnice kao što su Mlinar, Klara i Dubravica, 

trgovački centri, hoteli. Upravo 

je Euroinspekt Croatiakontrola radila 

i na certificiranju niza hrvatskih proizvoda 

kako bi dobili oznaku izvornog 

proizvoda ili geografskog podrijetla. 

Posljednja ispitivanja u tu svrhu radili 

su za varaždinsko zelje. 

Kupci najčešće niti ne razmišljaju 

o svim testovima koje mora proći neki 

proizvod, pa čak i ambalaža, sve dok se 

ne dogodi kakav propust kao što je posljednji 

slučaj s pojavom aflatoksina u 

žitaricama. Cijeli sustav kontrole stalno 

napreduje, od čega najviše koristi imaju 

upravo potrošači. 

“Prije tri i pol godine bio je veliki 

izvoz mandarina iz Hrvatske u Veliku 

Britaniju i tada smo radili sve potrebne 

analize. Inspektori iz Tesca tražili su od 

izvoznika da dođu kod nas u kontrolu i 

dva dana su pratili sve naše analize, metode, 

standarde i stručni kadar te su u 

konačnici prihvatili naš certifikat. Kada 

jednom dobijete takvo povjerenje, iznimno 

ga je važno zadržati. U 23 godine 

rada nikada nismo došli na crnu listu 

laboratorija koji naprave neki propust 

i to je naša najbolja referenca za daljnji 

rad”, otkriva direktor Ivo Delonga. 

Značajna referenca za rad zagrebačke 

tvrtke bilo je sudjelovanje u znanstvenom 

projektu EU za istraživanje i 

razvoj, ukupne vrijednosti gotovo 1,4 

milijuna eura, od kojih je od Croatiakontrole 

50.000 eura. U projektu, u 

kojem je sudjelovalo i sedam europskih 

sveučilišta, cilj je bio uspostaviti 

brzu i učinkovitu analitičku metodu za 

otkrivanje ochratoksina u žitaricama, 

crnom vinu i hrani za životinje. Prototip 

uređaja razvijao se u Portugalu, 

a upravo u zagrebačkom labaratoriju 

Croatiakontrole radila su se analitička 

ispitivanja uređaja. 

34 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

RANGE ROVER SPORT 

ULTIMATIVNI 

IZAZOV! 

www.landrover.hr 

Izazov dizajna 

 

 

 

 

 

 

 

Izazov tehnologije 

 

® 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Grand Auto SesveteGrand Auto SplitGrand Auto OsijekGrand Auto Pula


IVASIM 

I KEMIJA MOŽE BITI 

ZELENA 

Modernizacija laboratorija ivanićgradsku će 

tvrtku izvesti iz začaranog kruga i uskladiti s 

međunarodnim i ekološkim standardima 


FOTOGRAFIJE MARKO TODOROV/CROPIX 

Činjenica da je mala hrvatska 

tvrtka Ivasim smještena 

u srcu naftnih polja 

u Ivanić Gradu kao da je 

simbolično odredila sudbinu 

te tvrtke koja je u protekla četiri 

desetljeća uvijek bila vezana za kupce 

iz naftnog biznisa. Ta tvrtka za proizvodnju 

kemijskih proizvoda od samog 

početka poslovanja najviše je vezana uz 

Inu kao glavnog kupca i nikad nije izašla 

iz kemijske industrije, za koju je dandanas 

primarno vezana. 

U prostorijama tvrtke u Ivanić 

Gradu pomalo je zastarjeli labaratorij 

koji bi se uskoro trebao značajno modernizirati. 

Kako je riječ o kemijskoj 

industriji koja je suočena sa sve višim 

ekološkim standardima, to je zahtijevalo 

veliko ulaganje. Sa zastarjelom 

laboratorijskom opremom tvrtka ne 

može pratiti trendove i imati proizvode 

u skladu s najnovijim ekološkim 

standardima. Troškovi istraživanja su 

im veći, proizvodi skuplji i zbog toga 

tvrtka teško može sama osigurati ulaganje 

u razvoj i konkurirati najboljima 

na tržištu. Riječ je, naprosto, o začaranom 

krugu. Zbog toga im je natječaj za 

dizanje konkurentnosti malih i srednjih 

tvrtki bespovratnim sredstvima 

EU bio idealna prilika. 

Tvrtka je s projektom razvoja konkurentnosti 

uspjela proći na europskom 

natječaju i od 252.826 eura, kolika je 

vrijednost projekta, bespovratno im je 

dodijeljeno 192.198 eura. Projekt su bazirali 

na četiri investicije: uz financiranje 

moderne laboratorijske opreme nabavljaju 

i novi softverski program, dvije nove 

punilice za tekućine i tube, etiketirku 

i dva nova spremnika od 50 prostornih 

metara. Svi segmenti iz projekta bitni su 

im za modernizaciju poslovanja, ali uz 

laboratorij, posebno su važne nove punilice 

jer će im jedna omogućiti punjenje 

proizvoda u aluminijske tube, a druga 

u pakiranja od nekoliko dimenzija koje 

traži tržište, od pola litre do pet litara. 

Konačna realizacija projekta omogućit 

će im i bolje praćenje cijelog procesa 

proizvodnje - od analize ulaznih sirovina 

do međuproizvoda i atestiranja svakog 

finalnog proizvoda. 

“U projektu smo kao ciljeve postavili 

razvoj kvalitetnijih i ekološki prihvatljivijih 

proizvoda, povećanje produktivnosti 

i smanjenje troškova proizvodnje, bolju 

energetsku učinkovitost i u konačnici 

svođenje mogućnosti pojave ekološke 

katastrofe na minimum. Naime, investiranjem 

u nove cisterne minimalizira se 

mogućnost istjecanja kemijskih tvari u 

okoliš, pa se usklađujemo sa svim međunarodnim 

i ekološkim standardima. 

Očekujemo da će nam bespovratna 

sredstva EU omogućiti daljnji razvoj i 

povećanje konkurentnosti na domaćem 

i svjetskom tržištu”, ističe Deana Vlahović, 

voditeljica europskog projekta u 

Ivasimu. 

Za relativno malu tvrtku, sa 29 zaposlenih, 

to je značajan napredak jer će takvo 

ulaganje dugoročno odrediti njihov 

položaj na tržištu. Uz rast tržišta, najavljuju 

i zapošljavanje novih radnika. 

Tvrtka je praktički izrasla uz Inu te 

je od samog početka poslovanja 1974. 

godine proizvodila specijalna sintetička 

maziva, različita sredstva za odmašćivanje, 

pranje i čišćenje namijenjena 

organizacijskim dijelovima Ine koji se 

bave pridobivanjem nafte te rafinerijama 

i drugim djelatnostima koje to 

opslužuju. Zahvaljujući tom iskustvu, 

razvili su niz proizvoda, prije svega 

maziva, brtvila i montažnih pasti, koji 

36 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Vlasnica tvrtke 

Ivasim Ljiljana 

Renić i voditeljica 

projekta Deana 

Vlahović povukle se godinama koriste i u svim 

su iz europskog ostalim industrijskim djelatnostima. 

S propadanjem veli- 

pretpristupnog fonda 

IPA 192.198 eura 

kog dijela hrvatske industrije 

proteklih desetljeća, djelomično 

se izgubila potreba za njihovim proizvodima 

u velikim industrijskim postrojenjima. 

Unatoč tome još imaju svoj 

dio tržišta i rade za znatan broj kupaca 

kao što su HEP, Petrokemija, brodogradilišta, 

cementare, marine, luke, hidroelektrane 

i željezare. Dio proizvoda 

izvoze kupcima iz istih industrija i u 

regiji, posebice u Makedoniji i Crnoj 

Gori. Proteklih godina okrenuli su se 

razvoju kemijskih proizvoda i za širi segment 

kupaca, pa su na tržište izbacili 

i proizvode iz skupine autokozmetike 

te sredstva za čišćenje i odmašćivanje 

u kućanstvima koji se mogu kupiti na 

benzinskim postajama i manjem dijelu 

trgovina. Imaju tri proizvoda s oznakom 

hrvatske kvalitete, a među najprodavanijima 

je Ivasol CS, sredstvo za čišćenje 

i odmašćivanje. 

U segment ulaska na tržište široke 

potrošnje do sada nisu značajno ulagali 

pa ih nema, primjerice, u velikim trgovačkim 

lancima ili drogerijama. Upravo 

pregovaraju o ulasku u prodajnu mrežu 

Peveca. 

Direktorica i većinska vlasnica Ljiljana 

Renić priznaje kako uz predstojeću 

modernizaciju tvrtka treba odlučiti i na 

koji će se segment proizvoda i tržišta 

primarno usmjeriti i u Hrvatskoj i vani. 

U svakom slučaju, računaju i na daljnji 

rast tržišta i na rast prihoda, koji se 

proteklih godina uglavnom kreću oko 

stabilnih šest milijuna kuna. 

“Kao i svi ostali, osjetili smo krizu i 

rast konkurencije u poslovanju proteklih 

godina. U kemijskoj industriji, u kojoj 

smo i mi, problem su skupe sirovine 

koje imaju visok udio u konačnoj cijeni 

proizvoda. Konkurencija je velika i na 

domaćem i na inozemnom tržištu, a mi 

se nekako svih ovih godina držimo kvalitete. 

Čak i ako netko kupi neki jeftiniji 

proizvod, vrlo brzo će zaključiti da će 

ga morati potrošiti više i da cijena ne bi 

trebala biti jedini kriterij pri odabiru”, 

ističe direktorica Ljiljana Renić. 



INOVATIC ICT, BORIS ANIĆ-ĆURKO 

OPET VJERUJEMO 

U PRAVDU, 

EmoRo 

IDE DALJE 

Na početku, 2010., zvao se Crobot. Sada je plan predstaviti ga cijelom 

svijetu i naći partnere za distribuciju. EU će razvoju druge generacije, 

promidžbi i poboljšanju proizvoda pomoći sa 162 tisuće eura 


FOTOGRAFIJA ŽELJKO GRGIĆ/CROPIX 

Boris Anić-Ćurko izumio je 

robot EMoRo kojim se danas 

služe djeca u školama 

diljem Hrvatske i šire. Bude 

li išlo prema planu, imat će 

ga i djeca diljem svijeta. Didaktički robot 

uz pomoć kojeg djeca uče programirati 

kroz zabavu i natjecanje potiče razvoj 

logičkog razmišljanja i tehničkog duha. 

Robot je prilagođen različitim dobnim 

skupinama, a kroz igru promiče i 

hrvatsku kulturnu baštinu. EU financijski 

će pomoći razvoju druge generacije 

robota EMoRo te promidžbi i 

poboljšanju postojećih proizvoda. Taj 

projekt, izračunali su u Anićevoj tvrtki 

Inovatic ICT, koštat će 190.846,87 eura. 

Bespovratno su dobili 162.219, 84 eura, a 

ostatak ulažu sami. 

Priča o zanimljivom robotu počela 

je još 2010. godine, kada je Anić napravio 

prvog, koji se zvao Crobot. No, kako 

ga je prodao jednoj školi u Bosni i Hercegovini, 

ime im nije odgovaralo, pa je 

postao Ebot. “Bio je vrlo jednostavan. 

Imao je šasiju i jedan kabel, a učenici su 

bili jako sretni i super su reagirali. Međutim, 

ja u tome nisam vidio nikakav 

poslovni izazov, pa sam stao”, prisjeća 

se inovator. Onda je jednom prilikom 

s prijateljem kao prevoditelj posjetio 

austrijsku tvrtku koja izrađuje malene 

pile za šperploču namijenjene djeci. Taj 

prijatelj uvozio ih je Hrvatsku. Anić je 

razgovarao s ljudima koji tamo rade i 

shvatio da i on ima šanse sa svojim robotom. 

Točnije, da tržište postoji. Oživio 

je ideju i krenuo u izradu ozbiljnog 

robota. Počela je 2011., a trajala godinu 

i pol. Prvo je napravio hrvatskog robota, 

zatim njegovu englesku verziju, a uskoro 

će biti gotova i ruska. Dao mu je i novo 

ime EMoRo – edukacijski mobilni robot. 

Njegova najjeftinija varijanta košta oko 

1300 kuna, a najskuplja 1900. Jeftinija 

verzija je žicom povezana s računalom, 

dok je skuplja povezana bluetoothom 

te ima i dodatnu opremu. “Još sam se 

kao klinac inficirao tehnikom. Redovito 

sam išao na natjecanja iz robotike i elektronike”, 

prisjeća se. EMoRo bi trebao 

učenike privući tehnici i funkcionira na 

pet nivoa. Na prvom učenici sami sastavljaju 

robota prema uputama iz knjižice 

ili s filmića na priloženom DVD-u. Anić 

tvrdi da ga svatko može sastaviti, pa i 

osmogodišnje dijete. Kad je sastavljen, 

njime se upravlja tipkovnicom i mišem. 

Na ovom nivou već su različite igre i natjecanja, 

što djecu zabavlja. Onaj tko ima 

više afiniteta za tehniku zasigurno će 

sam otkriti detalje zahvaljujući kojima 

može lakše pobijediti. Na drugom nivou 

učenik razvija logiku i radi prve korake 

prema programiranju. Na trećem već 

programira u programskom jeziku Basic. 

Sljedeća razina omogućuje mu da programira 

mikroračunalo koje kontrolira 

robota, a na petoj radi u programskom 

jeziku C. “Robot može koristiti i dijete 

od šest godina i student na fakultetu”, 

ističe Anić posebnost svojeg proizvoda. 

EMoRo teži otprilike 800 ili 900 grama, 

a dosad ih je u Hrvatskoj prodano 

tristotinjak. Zahvaljujući promociji na 

inozemnim sajmovima, u Inovaticu se 

nadaju povećanju prodaje. Tvrtka inače 

projektira razne elektroničke uređaje, 

38 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

azvija aplikacije, osmišljava kompleksne 

računalne sustave, a bavi se i proizvodnjom 

elektroničkih uređaja. 

Boris Anić odmah se nakon završetka 

fakulteta zaposlio u Zavodu za automatiku 

i računalno inženjerstvo na FER-u, 

gdje je i diplomirao. Nakon manje od 

godinu dana prekinuo je znanstvenu 

karijeru i 2001. otvorio obrt Anmatech. 

Pet godina kasnije otvorio je Inovatic 

ICT. Usporedo s pružanjem usluga, kreirali 

su vlastite proizvode. “Počeo sam sa 

400 kuna, u svojoj studentskoj sobi. Svu 

zaradu ulagao sam u strojeve koji su mi 

pomogli da povećam tehnološku razinu 

da bismo bili što konkurentniji”, kaže. 

Počeo je raditi uređaje RRD-PS8, koji 

su na kraju preko posrednika završili u 

HŽ-u. Prodali su ih tristotinjak i to je 

bila njihova prva ozbiljnija narudžba. 

Zaradu od tog prvog posla uložili su 

u nabavu CNC stroja. To im je bila prva 

ozbiljnija investicija, od oko 15 tisuća 

eura. Kako su i proizvodili i projektirali, 

klijenti su zahtijevali da brže proizvedu 

ono što su projektirali. Za to im je 

trebao suvremeni stroj za asembliranje 

SMD elektroničkih elemenata, vrijedan 

oko 70 tisuća eura. “No, trebao nam je 

još jedan stroj. Išao sam u Englesku po 

polovni i kupio ga na jednoj licitaciji za 

otprilike 20 tisuća eura. Već mi je tamo 

prilikom transporta izazivao probleme, 

a onda sam još za njega pri uvozu platio 

kaznu od 7500 kuna”, prisjeća se. 

Imali su dvije skupine proizvoda: one 

vezane za sustav za kontrole pristupa i 

edukacijske robote. “Od kontrole pristupa 

odustali smo prije nekoliko godina te 

se danas bavimo edukacijskim robotima. 

Zapošljavamo sedmero ljudi, a smješteni 

smo u kući u kojoj živi moja obitelj”, 

kaže Anić. Prosječna plaća zaposlenih je 

oko šest tisuća kuna. Prošle godine zabilježili 

su prihod od 1, 2 milijuna kuna. 

Kako su uglavnom dobivali nula kuna 

potpore na Poduzetničkim impulsima, 

iznenadili su se kad su uspjeli dobiti ovu 

europsku potporu. 

“Počeli smo ponovno vjerovati u pravdu”, 

kaže Anić te dodaje kako sama prijava 

projekta nije jako zahtjevna ako 

je ideja dobra. 

“Priprema pune 

dokumentacije za 

drugi krug prilično je 

Našeg robota može 

koristiti i dijete od 

šest godina i student, 

kaže Boris Anić-Ćurko 

iz tvrtke Inovatic 

ICT. Dosad su ih u 

Hrvatskoj prodali 

tristotinjak 

opsežna i zahtijeva dosta truda. Nakon 

odabira potrebno je dokazati financijsku 

sposobnost provedbe projekta, a kako 

nismo kreditno zaduženi, i taj zadnji 

korak smo uspješno završili”, kaže. 

Njegov je plan predstaviti EMoRo 

robote cijelom svijetu i naći partnere za 

distribuciju. 

“Ovog mjeseca smo izlagali na sajmu 

u Nürnbergu i rezultati su sjajni. Krajem 

mjeseca gostujemo u Moskvi, na nacionalnom 

edukacijskom skupu o korištenju 

didaktičkih sredstava. Sredinom 

ožujka idemo na drugi sajam u Rusiju, 

u Moskvu. Do sada su naši roboti dospjeli 

u Sloveniju, Austriju, Nizozemsku, 

Rusiju, Francusku, Italiju, Njemačku i 

Libanon. Ni u jednoj od njih, kao ni u 

Hrvatskoj, zasad ne prodajemo ozbiljnije 

količine robota, ali jako se trudimo 

i, prema svim pokazateljima, još uvijek 

imamo šansu”, otkriva Boris Anić. 



TRGOVINA TERMOSTROJ 

STRUJA, PIVO, MED 

— SVE JE U ISTOM 

KOTLU! 

... KOJI JE VRHUNSKI 

Bespovratnim novcem EU kupuju tehnologiju 

koja ubija vrijeme: posao koji danas rade ručno, 

tjedan dana, s novom CNC probijačicom za 

lim bit će gotov za 20 minuta. Dobar stroj za 

Termostroj i prelazak u višu brzinu 


FOTOGRAFIJE GORAN MEHKEK/CROPIX 

Posao koji danas rade ručno tjedan 

dana s novom CNC probijačicom 

za lim bit će gotov za 20 

minuta. Taj će stroj, kao dio projekta 

koji sufinancira Europska 

unija, pomoći u unapređenju proizvodnje 

električnih kotlova. Nositelj projekta je zagrebačka 

tvrtka Trgovina Termostroj d.o.o. 

CNC stroj koji im je potreban za bržu i 

moderniju proizvodnju služi za savijanje 

lima, a njime se upravlja računalno. Zadate 

mu mjere i on to napravi kako treba. Inače 

se koristi u svim industrijama s većim 

pogonima poput automobilske ili drvne. 

Ovih će dana raspisati natječaj i za nekoliko 

će tjedana, nadaju se, imati najbolju 

ponudu. Ponude očekuju, između ostalog, 

i od njemačkih, talijanskih te belgijskih 

proizvođača. “Kad stignu ponude, odabrat 

ćemo najbolji stroj po cijeni i kvaliteti”, kaže 

nam Nina Roglić, direktorica Trgovine 

Termostroj. Najkvalitetniji košta oko 215 

tisuća, a najjeftiniji 188 tisuća eura. Oni će 

odabrati nešto između. 

Sestrinske tvrtke Termostroj d.o.o. i Trgovina 

Termostroj d.o.o. bave se proizvodnjom 

električnih kotlova za centralno grijanje 

i potrošnu toplu vodu. 

Zanima me čemu služe ti kotlovi, tko ih 

i gdje koristi. 

40 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

PROIZVOD ZA “Oni griju vodu i prostoriju”, 

objašnjava 

VRHUNSKE REZULTATE 

“Naš kotao omogućio je direktorica. “Kao i 

Goranu Čolaku idealnu 

temperaturu u bazenu kako plinski kotlovi za grijanje, 

koje kod nas 

bi oborio svjetski rekord 

u ronjenju na dah na 22 ima većina kućanstava, 

tako funkcioniraju 

minute i 30 sekundi”, kaže 

Nina Roglić, direktorica 

Trgovine Termostroj i ovi električni. Mogu 

ih koristiti kućanstva koja 

imaju grijanje na struju, ali u 

Zagrebu i Hrvatskoj to nije uobičajen 

način grijanja. Kod nas je prevladao 

plin. Prije, kad u Dalmaciji i Istri nije 

bilo plina, tamo je bilo više posla. 

Primjerice, Skandinavci koriste pretežno 

električne kotlove. Kod njih je 

struja jeftina, pa se tako i griju. S njima 

puno radimo. Kako smo počeli još 

devedesetih, hrvatsko tržište brzo je 

postalo premalo za nas.” 

Osim u kućanstvima, takvi se kotlovi 

koriste i u HEP-u te drugim 

industrijskim postrojenjima, pa i u 

proizvodnji piva i meda. Njihov kotao 

koristi i proizvođač Velebitskog piva 

te jedan proizvođač meda u Bosni i 

Hercegovini. A koristi se i za grijanje 

biljaka kod uzgajivača... 

“Naš kotao omogućio je Goranu Čolaku 

idealnu temperaturu u bazenu 

kako bi oborio svjetski rekord u ronjenju 

na dah na 22 minute i 30 sekundi”, 

otkriva. 

Još 1990. godine Termostroj d.o.o. 

su pokrenuli Ninini roditelji Nada i 

Željko Gojković. On je, uz studij, radio 

u proizvodnji koja je bila vezana uz 

termodinamiku, te je imao ideju i želio 

započeti proizvodnju termičke opreme. 

Tako je u početku proizvodio peći 

za keramiku i ostale termičke strojeve 

potrebne specifičnim industrijama 

poput odžarivanja i sličnog. Ideja za 

proizvodnju električnih kotlova rodila 

se nakon što je shvatio da su takvi 

proizvodi potrebni na područjima gdje 

nije bilo plina, a da kvalitetnija rješenja 

električnih kotlova ne postoje na tržištu 

jer su ih velike tvrtke proizvodile 

samo kao popratni asortiman. 

“Budući da smo mala država u kojoj 

je radnik prilično skup, na inozemnim 



TRGOVINA TERMOSTROJ 

se tržištima nismo mogli boriti cijenom, 

pa smo odlučili razviti najbolji 

električni kotao prema specifičnim 

zahtjevima kupaca i tako, kvalitetom, 

osigurati si mjesto na tržištu. Nakon 

proizvodnje prvog prototipa, tata ga 

je instalirao kod svog prijatelja na vikendici 

i tamo ga testirao. Taj kotao i 

danas grije vikendicu”, priča mi Nina 

Roglić. 

Korak po korak, uz slušanje reklamacija 

kupaca i instalatera, razvili 

su proizvod koji je priznat u cijelom 

svijetu. 

Najveći kupci su im tehnički zahtjevna 

tržišta poput Njemačke, skandinavskih 

zemalja, Japana, 

Velike Britanije, 

Izraela, Islanda, Rusije. 

Preko njemačkog 

partnera prodaju i u 

Švicarsku, a nedavno 

su sklopili ugovor o 

distribuciji i s tvrtkom 

iz SAD-a. Prisutni su 

i u BiH, Rumunjskoj, 

Italiji, Australiji, Mongoliji… 

Proizvodnju su započeli 

u unajmljenom prostoru u Zagrebu, 

a broj zaposlenih je u pet godina 

narastao na deset. Zemljište u Lučkom 

kupili su 1995. godine i ondje sagradili 

halu. Na istoj lokaciji su i danas. 

Svoje proizvode počeli su uz pomoć 

Hrvatske gospodarske komore 2003. 

godine predstavljati na sajmovima u 

Italiji i Njemačkoj. Tamo su stupili u 

kontakt s najvećim kupcima. 

“Svi klijenti s kojima smo suradnju 

započeli na sajmovima i danas su naši 

vjerni kupci”, priča nam Nina zadovoljno. 

Ona je prije četiri godine otvorila 

tvrtku Trgovina Termostroj d.o.o., zaduženu 

za proizvodnju i opskrbu njemačkog 

i ruskog tržišta. 

I Termostroj d.o.o. i Trgovina Termostroj 

d.o.o. smještene su u Lučkom 

u hali veličine tisuću četvornih metara. 

Zajedno imaju 20 zaposlenih. Prosječna 

plaća je šest tisuća kuna, s time da 

su radnici uglavnom srednje stručne 

spreme, najčešće bravari. Obje tvrtke 

Najveći kupci su im na zahtjevnim 

tržištima Skandinavije, Njemačke, 

Japana, Velike Britanije, Izraela, 

Islanda, Rusije. Preko partnera 

prodaju i u Švicarskoj, a sklopili su 

ugovor i s tvrtkom iz SAD-a. Prisutni 

su čak i u Australiji te Mongoliji 

imaju godišnji prihod od oko 12 milijuna 

kuna. 

Ninina majka Nada sada je u mirovini, 

ali im se prije dvije godine pridružio 

Ninin suprug Vjeran, koji vodi proizvodnju 

i kontaktira s dobavljačima. 

Željko Gojković je zadužen za tehnički 

razvoj, a Nina za kontakt s kupcima uz 

to što vodi računovodstvo. 

Početkom 2012. godine prijavili su 

svoj projekt pod nazivom “Povećanje 

konkurentnosti tvrtke Trgovina 

Termostroj d.o.o.”. Nositelj projekta 

je tvrtka Trgovina Termostroj d.o.o, a 

partnerska tvrtka je Termostroj d.o.o. 

“Zapravo smo tražili pomoć pri kupnji 

novog CNC stroja za proizvodnju 

jer su naši stari strojevi postali ograničavajući. 

Zbog brzog razvoja sve smo 

teže pratili zahtjeve kupaca količinski, 

a i tehnološki. Kad su nam u lipnju 

2013. godine javili da ćemo dobiti poziv 

za potpisivanje ugovora, bili smo vrlo 

ugodno iznenađeni, jer iako smo znali 

da smo dobar kandidat, navikli smo na 

odbijenice. Dobili smo poticaj od gotovo 

200 tisuća eura”, prisjeća se Nina. 

Cilj njihova projekta je ojačati konkurentnost 

tvrtke na izvoznim tržištima 

u području proizvodnje strojeva i 

opreme. Kad se realizira, očekuju da 

će biti konkurentniji na europskom i 

svjetskom tržištu jer će optimizirati 

proizvodnju te će brže moći uvoditi 

nove i bolje proizvode. 

Projektne aktivnosti su počele 

izradom dokumenata koji su ujedno i 

smjernice za djelovanje u definiranim 

područjima. Slijedi instalacija novog 

postrojenja u tvornici, a zatim i upoznavanje 

s radom novog postrojenja 

i razvoj novih inovativnih proizvoda. 

Potom je na redu prvi ciklus proizvodnje 

novih proizvoda. I posljednji je korak 

plasiranje novih, učinkovito proizvedenih 

proizvoda na međunarodno 

tržište. Implementacija projekta koji je 

počeo u lipnju prošle godine trebala bi 

trajati 15 mjeseci. 

Njegova ukupna vrijednost je 

306.113,58 eura, EU daje 189.851,64 

eura, a ostatak od 116.261,94 eura financiraju 

Termostroj i Trgovina Termostroj. 

Projekt, kaže, nije bilo jednostavno 

napisati, ali uz pomoć jedne tvrtke koja 

pruža takve usluge i to se uspješno 

odradilo. “Potpisivanje 

ugovora smo proslavili odlaskom 

na ručak s mojim 

roditeljima”, priča nam 

Nina. 

Ova obiteljska tvrtka 

izvozi 80 posto svojih proizvoda. 

“Ostvarenjem cilja ovoga 

projekta, nabavom CNC 

stroja, povećat ćemo konkurentnost 

svoje tvrtke na 

izvoznim tržištima. Osim 

toga, projekt pridonosi očuvanju okoliša, 

štednji enegrije i olakšava rad zaposlenicima”, 

objašnjava nadalje šefica, 

koja je trenutno na porodiljnom dopustu, 

ali je ionako stalno uz kompjuter. 

Sve drži pod kontrolom. Još je u prvom 

razredu osnovne škole vidjela koliko 

se roditelji muče s tvrtkom i koliko rade 

i, iako je studirala pravo, znala je 

da se njime neće baviti, nego je počela 

paralelno pomagati roditeljima – komunicirala 

je sa stranim klijentima i u 

tome se pronašla. Za razliku od brata 

informatičara, Nina nastavlja obiteljski 

biznis i ima dvoje male djece za koje 

se nada da će ga nastaviti nakon nje i 

supruga. 

O planovima, željama i ambicijama 

za budućnost kaže kako se u ovoj godini 

spajaju s njemačkim partnerima. 

“Otvaramo holding za naše dvije 

tvrtke i spajamo se s njihovim holdingom. 

Zatim zajedno planiramo graditi 

novu halu jer nam je prostor u kojem 

smo sada premali”, otkriva Nina. 

42 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Ivica Vuković, vlasnik 

i direktor tvrtke 

Krah d.o.o. koja se 

bavi proizvodnjom 

kanalizacijskih PEHD 

cijevi, spremnika i 

alata za proizvodnju 

tih cijevi 

44 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

LJUDI I KOMPANIJE 

IVICA VUKOVIĆ, KRAH VRGORAC 

JOŠ SAMO NISU 

STIGLI U 

AUSTRALIJU 

Ivica Vuković svake je godine bio nagrađivan za 

ostvareni rast i dobit dionicama tvrtke Krah iz 

njemačke grupacije i tako od marljivog inženjera 

postao njen stopostotni vlasnik. Krah danas izvozi 

75posto proizvodnje, a jedini su problem 

natječaji i širenje kapaciteta u Hrvatskoj 

PIŠE JOZO VRDOLJAK/ PRIVREDNI VJESNIK 

FOTOGRAFIJE BOŽIDAR VUKIČEVIĆ/CROPIX 

Vrgorački poduzetnik Ivica Vuković nekad 

je vodio tvrtku Krah iz njemačke 

grupacije koja je imala sjedište u Hrvatskoj, 

a danas je njen vlasnik i među 

rijetkima je u Hrvatskoj koji su vlasništvo 

stekli zahvaljujući ostvarenim rezultatima. 

Naime, Vuković je svake godine za ostvareni rast i 

dobit nagrađivan udjelom u dionicama, a kada je 

prešao natpolovično vlasništvo, preostale je dionice 

otkupio i 2011. postao vlasnik cijele tvrtke. 

"Pravila u grupaciji Krah potpuno su jasna, tako 

da menadžer zna u kojem ga se slučaju smjenjuje, 

a u kojem nagrađuje", objašnjava Vuković, koji je 

i direktor vrgoračkog Kraha. Usput ističe da su 

s njemačkim Krahom u prijateljskim poslovnim 

odnosima. 

Taj diplomirani inženjer strojarstva u sedamdesetim 

je godinama prošlog stoljeća osam godina 

radio u Njemačkoj, što se pokazalo kao dragocjeno 

iskustvo. Nakon što se vratio na odsluženje vojnog 

roka, radio je u makarskoj Metalplastici, gdje je 

napredovao do mjesta direktora. U posljednjih 

trideset godina svaka je tvrtka kojoj je bio na čelu 

bila vrlo uspješna, a za sebe tvrdi da je najveći zagovornik 

tržišne ekonomije. 

U konkurenciji 25 kompanija, Krah je 2007. 

godine bio najbolja svjetska tvrtka u istoimenom 

lancu, a uz niz nagrada koje je dobio kao najbrže 

rastuća, nagrađen je i Zlatnom kunom. 

"Posao nam dobro ide. Tvrtka je izvozno orijentirana 

i uz godišnji promet između 3,5 i 4 milijuna 

eura ostvarujemo stalnu dobit od oko 20 posto 

prometa. Vrgorački Krah posluje na svim kontinentima 

osim Australije", ističe Vuković. 

Tvrtka proizvodi kanalske profilirane termoplastične 

cijevi, reviziona okna, slivnike, komore 



IVICA VUKOVIĆ, KRAH VRGORAC 

za crpne stanice i druge podzemne komore 

po normi, ima višegodišnje iskustvo 

u proizvodnji svih vrsta spremnika 

i retencija. Materijal s kojim rade, 

PEHD, ekološki je i koristi se za izradu 

tlačnih cijevi za pitku vodu, a od njega 

se prave i spremnici za nju. 

Problem Kraha, kaže Vuković, nisu 

tržište, proizvodnja i naplata, nego 

nemogućnost daljnjeg razvoja. Naime, 

tvrtka je namjeravala kupiti pogon u 

kojem sada radi kako bi investirala u još 

jednu proizvodnu liniju te na taj način 

povećala kapacitete i zaposlila još ljudi, 

ali je u tome onemogućena. 

Krah je 2001. godine ugovorom o 

zakupu s pravom prvokupa preuzeo 

Brodosplitov pogon Metaloprema u 

Rašćanima, s ukupno 21 radnikom, na 

rok od pet godina. "Iduće godine isto 

smo učinili i s pogonom u Vrgorcu, s 

ukupno 24 radnika. Nakon uređenja 

pogona, potpisivanja ugovora sa sindikatom 

i šestomjesečne obuke radnika 

u Njemačkoj, u Rašćanima smo u rad 

pustili alate za izradu postrojenja za 

proizvodnju cijevi za našu matičnu kuću 

u Njemačkoj, a u Vrgorcu smo počeli 

proizvoditi PEHD cijevi za odvodnju i 

kanalizaciju za tržište", priča Vuković. 

Početkom 2012. godine, u dogovoru s 

ministarstvima poduzetništva i gospodarstva, 

Vuković je uime Kraha ponudio 

otkup svih potraživanja vjerovnika 

Metalopreme u stečaju u cjelokupnom 

iznosu. Nažalost, Nadzorni odbor Brodosplita 

to je odbio. 

"Kada bi svaki stečaj završio da se svi 

vjerovnici isplate u potpunosti, daleko 

bismo dogurali. Ne znam zašto nam to 

nije dozvoljeno i koja je svrha stečajeva 

ako nije isplata i podmirenje vjerovnika 

te nastavak proizvodnje", pita se Vuković, 

napominjujući da u tom postupku 

koristi nije imao nitko, pa ni država, 

osim odvjetnika i stečajnog upravitelja. 

Na pitanje je li se možda radilo o kriminalu, 

nije htio odgovoriti, ali je istaknuo 

da se ponajviše radilo o nekompetentnosti 

osoba koje su postavljene na odgovorne 

funkcije, i to na svim razinama. 

Nakon restrukturiranja Brodosplita taj 

je pogon postao vlasništvo države. 

O tome kome pripada pogon u Rašćanima 

i Vrgorcu, Državno odvjetništvo 

i stečajni upravitelj trenutačno 

vode sudski spor. Krah u sporu ima status 

umiješane strane. "Kada bi se spor 

okončao, sve bi se znalo i mogle bi se 

donositi odluke", kaže Vuković. Naravno, 

neizvjesna situacija negativno utječe 

na razvoj tvrtke. 

"Planiramo se širiti kako bismo potpuno 

pokrili područje regije, ali nam 

nitko ne može, ili ne želi, osigurati prostor 

za gradnju novog pogona. Naši su 

proizvodi glomazni i potreban nam je 

veliki kompleks, a moramo ih skladištiti. 

U situaciji kad imamo izuzetne i vrhunski 

obučene radnike preseljenje na 

udaljeniju lokaciju ne dolazi u obzir jer 

ćemo ih izgubiti. Nama su oni najveća 

vrijednost. Imamo četiri vrhunska inženjera 

i velik broj vrhunskih majstora. 

Takav kadar omogućio nam je da alate 

proizvedene u pogonu Rašćane izvozimo 

i na kinesko tržište", objašnjava Vuković. 

"Željeli smo isplatiti vjerovnike 

i još platiti dodatan iznos procijenjene 

vrijednosti državi. Kad god dođem u 

neko ministarstvo, čvrsto me uvjeravaju 

da će se moj problem brzo riješiti, a 

nakon toga ništa. Čini mi se da se jedino 

ured predsjednika Josipovića potrudio i 

pokrenuo inicijativu da se moj problem 

riješi, ali nije imao ovlasti", kaže. 

U ovom trenutku, prema svemu sudeći, 

zbog dugotrajnog stečajnog postupka 

te očite nemogućnosti rješavanja 

vrlo jednostavnih problema, jedna od 

najuspješnijih vrgoračkih tvrtki morat 

će se preseliti, i to u novu industrijsku 

zonu Ravča, što je još pričuvni, ali sada 

puno izgledniji plan. Naime, za zemljište 

u toj zoni, osim Kraha, zainteresirane 

su još dvije tvrtke, no opet je zapelo 

“Za bespovratna sredstva iz fondova EU 

imali smo uvjete. Sve je propalo kad se 

ispostavilo da u industrijskoj zoni Ravča 

nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi” 

na papirologiji. Krahu je propao natječaj 

za povlačenje sredstava iz europskih 

fondova jer se naknadno otkrilo da u zoni 

nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. 

"Za dobivanje bespovratnih sredstava 

imali smo realne uvjete i platili smo 

jamčevinu za natječaj, ali je iskrsnuo taj 

problem. Planiramo udvostručiti proizvodni 

kapacitet, a ako bismo ulagali i 

gradili novi objekt u poslovnoj zoni, investicija 

bi iznosila između 3,5 do četiri 

milijuna eura", kaže Vuković. 

46 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Krah se želi i planira 

se širiti, ali teško 

pronalazi prostor za 

novi pogon. Proizvodi 

su glomazni i zato 

mu je potreban veliki 

kompleks 

Krah je među rijetkim 

hrvatskim tvrtkama 

koje gotovo 75 posto svog prometa 

ostvaruju na inozemnom tržištu, noseći 

se ravnopravno na natječajima sa 

konkurencijom iz Njemačke, Italije, 

Turske i Srbije. 

"Ne bojimo se konkurencije jer smo, 

unatoč konkurentima iz Srbije, prošle 

godine dobili posao u Bijeljini. Pobijedili 

smo i na natječaju za posao vrijedan 

milijun eura u Bugarskoj, a riječ je 

o moćnom Firatu, četvrtoj kompaniji 

svijeta u našoj djelatnosti", podsjeća 

Vuković. 

Ne pobijede li na jednom natječaju 

u Crnoj Gori, za posao vrijedan oko milijun 

eura, vlasnik Kraha smatrat će to 

vlastitim neuspjehom: "U čistoj situaciji, 

nikoga se ne bojimo jer imamo kvalitetan 

proizvod po prihvatljivoj cijeni 

i jamčimo brzu i adekvatnu isporuku. 

Primjera radi, kad bismo izgubili na tom 

natječaju od njemačkih, britanskih, talijanskih, 

makedonskih ili turskih tvrtki, 

ozbiljno bih se zamislio nad kvalitetom 

svoje tvrtke jer naš je transport puno 

jeftiniji od njihova, a u svim smo ostalim 

segmentima ravnopravni, možda 

čak i bolji. Posao na čistim natječajima 

dobiva onaj tko je najbrži, najpovoljniji 

i najkvalitetniji. Stvar je vrlo jasna jer 

proizvod i usluga moraju biti vrhunske 

kvalitete te cjenovno konkurentni." 

Vuković se posebno ponosi alatima 

koje njegova tvrtka proizvodi u pogonu 

u Rašćanima i smatra da su među vodećima 

u tom sektoru u svijetu. Ti alati su 

teški nekoliko tona i dugački četiri metra, 

a traženi su na svim kontinentima. 

Krah je prošle godine ostvario promet 

od 3,5 milijuna eura, a zahvaljujući 

Lani su imali 3,5 milijuna kuna prometa 

i isporučili 231 tegljač s opremom u 

inozemstvo. Dobit im doseže 20 posto 

prihoda, a zapošljavaju 40-ak radnika 

kvaliteti i konkurentnosti, tvrtka nema 

problema s likvidnošću, ni s padom 

prometa. Zapošljava četrdesetak radnika, 

od kojih samo tajnica ne radi u 

pogonu. Tvrtka je, kako Vuković voli 

slikovito dočarati, prošle godine isporučila 

231 tegljač opreme u inozemstvo. 

Izvezli bi je i više kad bi imali 

veće kapacitete za proizvodnju. Prošle 

godine najviše su izvezli u Bosnu 

i Hercegovinu, Bugarsku, Njemačku, 

Češku, Slovačku, Veliku Britaniju... 

"Kad možemo dobiti posao u Velikoj 

Britaniji, onda možemo do njega bilo 

gdje na svijetu. Dosad smo ga imali 

na svim kontinentima osim Australije. 

Javljamo se na natječaje samo kad smo 

sigurni da je plaćanje osigurano. U većini 

slučajeva dosad, to su bili projekti 

Svjetske banke", objašnjava Vuković. 

Ipak, veliku gorčinu osjeća zbog 

dojma da se natječaji u Hrvatskoj, prije 

svega državni, namještaju za inozemne 

tvrtke. "Hrvatska ima četiri vrlo kvalitetna 

proizvođača iz moje branše, ali 

nas se stalno eliminira na natječajima. 

Nedavno je u jednom postavljen uvjet 

da kanalizacijske cijevi moraju biti od 

PVC-a, a takve nitko u Hrvatskoj ne 

proizvodi. Hrvatski kolege imaju vrlo 

kvalitetne tvornice, ali ih se na natječajima 

eliminira. Da je netko vodio računa 

o domaćim proizvođačima, mi bismo 

bili prezadovoljni na hrvatskom tržištu", 

otkriva Vuković. 

Krahov stručni tim razvio je patent 

pod imenom "sustav za automatsku 

kontrolu i upravljanje procesom proizvodnje 

i dorade spiralno namotavanih 

plastičnih cijevi". 

Ta je inovacija nagrađena zlatnom 

diplomom kao najbolja u Dalmaciji u 

kategoriji tehničko-tehnološkog unapređenja 

proizvodnje. Vuković otkriva 

da je u pripremi još jedna, koja se može 

i međunarodno zaštititi. 



TETRAGRAM PROJEKT 

KOVANICE I 

POLUGE ZA 

ULAGAČE 

Zahvaljujući promjeni zakonodavnog 

okvira, standardne zlatne i srebrne poluge 

i etablirane kovanice sada su znatno 

dostupnije i hrvatskim investitorima 

PIŠE MARIO GATARA 

FOTOGRAFIJE BORIS KOVAČEV/CROPIX 

Tračak zlatne groznice koja je tijekom 

cijelog jednog desetljeća tresla svjetska 

financijska tržišta, kulminiravši 

oštrom polarizacijom i žestokim verbalnim 

sukobima dvaju suprotstavljenih 

tabora, na samom su zalazu osjetili i hrvatski 

građani. Međutim, manifestacija eksplozivnog 

trenda cijena zlata u našem je slučaju poprimila 

bitno drukčije i prilično neuobičajene obrise, 

nakon što su zemlju preko noći preplavili oglasi 

i masovna ukazanja specijaliziranih trgovina za 

otkup lomljenog zlata. Činjenica da se cijena zlata 

na svjetskom tržištu početkom rujna 2009. godine 

počela izražavati četveroznamenkastim brojkama, 

da bi se potom već u iduće dvije gotovo udvostručila, 

učinila je posao otkupa zlata vrlo unosnim, ali 

u kontekstu priče o zlatu kao o zasebnoj kategoriji 

financijske imovine bila je posve irelevantna. 

Cijela priča na neko je vrijeme doista zaintrigirala 

domaću javnost, posredno približavajući i 

zbivanja na globalnoj razini (posluživši usput i 

kao povod za raspravu o sudbini zlatnih rezervi 

središnje banke koje su već odavna prošlo svršeno 

vrijeme). No, rasprava o ulaganju u zlato (u 

fizičkom obliku), kao jednoj od bitnih sastavnica 

strateške alokacije kapitala i strukture portfelja, 

potpuno je izostala, i to iz vrlo jednostavnog razloga. 

Naime, procedura kupnje zlata, zahvaljujući 

etiketi “luksuznog dobra”, bila je obilježena 

visokim poreznim opterećenjem, koje je već i samu 

pomisao na takav oblik ulaganja činilo posve 

deplasiranim. Ako ni zbog čega drugog, onda zato 

što zlato, za razliku od skupih automobila ili jahti, 

nema nikakvu uporabnu vrijednost, pa bi porezima 

iznimno opterećena akvizicija predstavljala 

izniman teret za portfelj čak i na dugi rok. 

Stvari su se stubokom promijenile 1. srpnja 

prošle godine, kada je Hrvatska postala punopravna 

članica Europske unije. Od tada, naime, vrijede 

potpuno drukčija pravila, a fizička kupnja zlata, 

radilo se o polugama ili kovanicama, lišena je bilo 

kakvih poreznih nameta. Za Gregora Razboršeka 

i Kruna Marčinka upravo je to bio glavni poticaj 

na pokretanje biznisa. Njihova tvrtka Tetragram 

bavi se prodajom i otkupom investicijskog zlata, 

srebra, platine i paladija. Prvi korak u realizaciji 

48 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Tvrtka Tetragram projekt 

bavi se prodajom 

investicijskog zlata 

i ostalih plemenitih 

metala u obliku poluga ili 

kovanica. 

Na fotografiji: osnivači 

Gregor Razboršek i 

Krunoslav Marčinko 



TETRAGRAM PROJEKT 

projekta podrazumijevao je potragu 

za partnerom koji bi mogao osigurati 

nesmetanu isporuku širokog asortimana 

plemenitih metala, zadovoljavajući 

pritom Good Delivery, standarde koje 

je propisala strukovna udruga London 

Bullion Market Association (LBMA). 

Riječ je o nizu preciznih pravila koja do 

najsitnijih detalja opisuju karakteristike 

zlatnih i srebrnih poluga prikladnih za 

trgovinu na tržištu, od čistoće i kvalitete 

izrade, preko (standardnih) dimenzija i 

težine, pa sve do propisanih procedura 

vezanih uz proizvodnju, skladištenje i 

isporuku. Kao krovna udruga trgovaca 

polugama, LBMA redovito ažurira popis 

certificiranih proizvođača čiji proizvodi 

ispunjavaju sve propisane uvjete 

i time uvelike olakšava poziciju kupaca, 

stitora i bitna su komponenta globalne 

trgovine plemenitim metalima. No, za 

razliku od poluga, čija cijena ovisi isključivo 

odnosu snaga na financijskim 

tržištima, određivanje tržišne vrijednosti 

kovanica zasnovano je na malo 

složenijoj proceduri, koja uključuje i 

numizmatički element. Primjerice, 

težina i čistoća globalno prepoznate 

kovanice poput južnoafričkog Krugerranda 

predstavlja osnovicu po kojoj 

se vrši valuacija, na koju se potom, ako 

je riječ o rijetkoj seriji koja se ne pojavljuje 

odveć često u optjecaju, dodaje i 

određena premija, determinirana trenutnim 

odnosom ponude i potražnje. 

Premija u ovom slučaju ne ovisi samo o 

interesu investitora, čija aktivnost definira 

globalne cijene zlata i srebra, nego 

i o statusu koji pojedina kovanica uživa 

među kolekcionarima, nudeći kupcima 

potencijal viših prinosa. Tako se, primjerice, 

američke kovanice Saint-Gaudens 

double eagle gotovo u pravilu trže 

za 8 do 10 posto veću cijenu u odnosu 

na vrijednost zlata koje sadrže. 

Osim Krugerranda, u red najtraženijih 

kovanica svakako ulaze i kanadski 

Maple Leaf, kineska Panda, američki 

Punih dvanaest godina trajao je pozitivan trend 

cijena zlata... 

... drastično povećavajući jaz u odnosu na 

šeždeseterostruko niže cijene srebra 

koji mogu biti sigurni u kvalitetu, a time 

i utrživost poluga, osiguravajući usto 

i visoku razinu likvidnosti na tržištu, 

barem kada je riječ standardiziranim 

(najtraženijim) proizvodima. To se u 

prvom redu odnosi na srebrne i zlatne 

poluge, široj javnosti svakako najprepoznatljiviji 

segment tržišta, toliko puta 

ovjekovječen na celuloidnoj vrpci u nizu 

hollywoodskih ostvarenja. 

Potraga za pouzdanim dobavljačem 

koji u svakom trenutku može jamčiti 

pravodobnu isporuku završena je odabirom 

njemačke rafinerije Geiger Edelmetalle, 

najstarijeg trgovca srebrom u Njemačkoj, 

čija tradicija seže daleko u prošlost, 

sve do početka 18. stoljeća. Njihovi 

su proizvodi među najzastupljenijima u 

katalogu Tetragrama, u kojem, sukladno 

LBMA specifikacijama, dominiraju zlatne 

i srebrne poluge visoke kvalitete i čistoće 

(0,995 je minimum koji propisuje 

LBMA) u različitim varijantama težine. 

Ovisno o svojoj platežnoj sposobnosti, 

potencijalni kupci imaju na raspolaganju 

već i najmanje poluge od jednog 

grama, a za one s većim apetitima tu su 

i poluge od jednog kilograma, nastale u 

renomiranim europskim kovnicama. Uz 

već spomenuti Geiger Edelmetalle, tu su 

još i belgijski Umicore ili švicarski Argor 

Heraeus, globalni lider u segmentu proizvodnje 

i trgovine plemenitim metalima. 

Naravno, uz sve ponuđene proizvode 

dobiva se i certifikat koji jamči njihovu 

autentičnost. 

Drugi dio prodajnog asortimana 

odnosi se na etablirane kovanice, koje 

također plijene veliku pozornost inve- 

Krajem šezdesetih 

godina prošlog 

stoljeća, uoči kraha 

zlatnog standarda, u 

prodaju su pušteni 

prvi Krugerrandi 

Eagle, australski Kangaroo, austrijski 

Philharmonic te turski Meskuk. Status 

posljednjega vjerojatno zvuči pomalo 

iznenađujuće, no Turska se posljednjih 

godina ugurala u sam vrh svjetskih 

proizvođača zlatnih kovanica, između 

ostaloga i zbog velike domaće potražnje 

koja počiva na višestoljetnoj tradiciji, 

ali i praktičnoj primjeni kovanica koje 

služe kao sredstvo zaštite od inflacije. 

Sve navedeno znači da u Tetragramu 

nećete naći kupca za svoje obiteljsko 

srebro ili kakve prastare novčiće upitne 

izrade i kvalitete. “Misao vodilja cijelog 

projekta u prvom je redu servisiranje 

investitora (i kolekcionara)”, ističu osnivači 

Tetragrama, ne skrivajući kako su, 

poučeni iskustvom nekadašnjih tranzicijskih 

zemalja poput Slovenije, odlučili 

iskoristiti upravo promjenu zakonske 

50 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Naravno, ako se razumno koristi. Investitori 

koji su eskalacijom globalne ekonomske 

krize podlegli sveopćoj histeriji, 

obilježenoj katastrofičnim prognozama 

o svojevrsnoj kataklizmi, a potom 

i masovnoj pojavi hiperinflacije, preusmjerivši 

sav svoj kapital u zlato, nisu 

prošli najbolje. O tome smo u nekoliko 

navrata pisali i u Forbesu, upozoravajući 

da je panika koju šire tzv. gold bugs, 

ili u slobodnom prijevodu štovatelji 

kulta zlata, naviještajući potpuni krah 

valuta kao što su dolar ili euro, posve 

neutemeljena. Najavljivani se slom nije 

dogodio i upravo je to razlog zbog kojeg 

je i prekinut niz od čak dvanaest godina 

uzastopnog rasta cijena zlata. Korekcija 

koja je uslijedila srušila je cijenu zlata 

samo tijekom 2013. godine za gotovo 

trećinu (najveći pad od 1981. godine), 

zahvaljujući paničnim reakcijama dijela 

ulagača koji su cijeli svoj ulog stavili na 

zlato, očajno promatrajući uzlet dionica, 

te rasplet koji je još jednom pokazao 

pogubno djelovanje psihologije krda. 

Međutim, jeftine trikove i isprazna 

proročanstva, koja su razgalila maštu 

ulagača licitirajući mogućim dosezima 

uzlaznog trenda (i astronomskim prinosima), 

nikako ne bi trebalo brkati s osnovnim 

postulatima portfolio menadžmenta. 

Zlato i ini plemeniti metali doista mogu 

poslužiti kao vrlo učinkovito sredstvo 

diverzifikacije koje počesto krasi negativan 

koeficijent korelacije u odnosu na 

klasične financijske instrumente poput 

dionica, smanjujući usto volatilnost portfelja. 

I u Tetragramu su suglasni u ocjeni 

kako je mahnito gomilanje zlata u portfelju 

iznad preporučenih benchmarka 

samo suludi potez očajnika, preporučujući 

umjesto toga umjerenu alokaciju 

koja, ovisno o preferencijama ulagača, 

podrazumijeva pozicije između 5 i 30 

posto rezervirane za plemenite metale. 

Uostalom, optimistično intoniran 

početak godine, koji je iznjedrio rast 

cijene zlata iznad razine od 1300 dolara 

Negativan koeficijent korelacije čini zlato 

bitnom komponentom portfelja... 

... koja značajno može ublažiti volatilnost 

uvjetovanu izdvebom ostalih kategorija aktive 

legislative kako bi se pozicionirali na 

hrvatskom tržištu. “Namjera nam je 

stvoriti pouzdan servis za potencijalne 

investitore, a činjenica da osim prodaje 

svojim klijentima nudimo i otkup proizvoda 

koji zadovoljavaju propisane 

globalne standarde, poput poluga i globalno 

priznatih kovanica ide izravno 

na ruku upravo ulagačima. Na taj način 

osiguravamo status svojevrsnog market 

makera koji u svakom trenutku ističe 

cijene za kupnju i prodaju, po principu 

mjenjačkih poslova koje poslovne 

banke obavljaju pomoću tečajne liste.” 

I baš kao u slučaju banaka, poslovni je 

model zasnovan na proviziji koja se zaračunava 

na referentnu cijenu, pri čemu 

se krajnja cijena za kupca automatski 

fiksira pri ugovaranju kupnje ili prodaje. 

U suradnji s domaćim bankama, 

Tetragram nudi pomoć i u organizaciji 

pohrane svojih proizvoda ili sklapanja 

kreditnog aranžmana za ulagače izraženog 

avanturističkog duha. 

Naravno, usluga savjetovanja pri 

odabiru proizvoda se podrazumijeva, 

a ono što će kupci pritom vjerojatno 

najprije čuti zgodna je povijesna lekcija 

o zlatu kao vrlo učinkovitom sredstvu 

zaštite od inflacije. Riječ je o cijeni galona 

benzina koja je davne 1930. godine 

iznosila deset centi, a onda je tijekom 

idućih osamdesetak godina porasla na 

3,55 dolara. Izražena, međutim, u zlatu, 

cijena galona benzina tada je iznosila 

0,072 unce, jednako kao danas. Zlato 

nedvojbeno može poslužiti kao sredstvo 

zaštite od inflacije, a samim time i 

kao instrument diverzifikacije portfelja. 

Krugerrandi su se u 

početku izrađivali u 

obliku standardnih 

novčića od jedne 

unce, što je jednako 

masi od 31,1 grama 

po unci, upotpunjen vijestima o rastućoj 

prodaji asortimana iz ponude US 

Minta, pokazuje da interes investitora 

za zlato nije nestao. No, pritom svakako 

valja shvatiti da je riječ o dugoročnoj 

investiciji, a nikako o kratkoročnom instrumentu 

pogodnom za špekulacije. 

Za to ionako služe zlatni ETF-ovi, koji 

su puno prikladniji za dnevnu trgovinu. 

Umjesto toga, većina će savjetnika 

bez previše krzmanja preporučiti 

parcijalnu izloženost zlatu kojoj je cilj 

povećati prinose na dulji rok. Osobito 

sada, nakon što je postalo izvjesno da će 

mnoge druge kategorije imovine, poput 

dionica, ali i bankovnih depozita, zbog 

kroničnog proračunskog deficita već za 

nekoliko godina investitorima povećati 

osnovicu za obračun poreza na kapitalnu 

dobit. 


FINANCIJE 

OBITELJSKI BIZNIS 

MADELINE I 

OBITELJSKA 

POSLA 

Pustolovine pariške školarke očaravaju već 

treću generaciju čitatelja, no sada je Madeline u 

opasnosti zbog lošeg poslovnog planiranja 

PIŠE: DEBORAH L. JACOBS 

FOTOGRAFIJE: WALTER SMITH ZA FORBES 

LUDWIG BEMELMANS, američki 

pisac i slikar austrijskog podrijetla, nije 

štedio za mirovinu. “Madeline je naše 

socijalno osiguranje”, govorio je supruzi. 

Kada je 1962. umro od raka gušterače 

u dobi od 64 godine, njegov imetak procijenjen 

je na samo 200 tisuća dolara. 

Njegova ostavština, međutim, do danas 

je narasla u milijunski obiteljski biznis. 

Baš kao što je predvidio, u središtu tog 

biznisa nalazi se intelektualna imovina 

po imenu Madeline, neustrašiva pariška 

školarka nastala kao plod Bemelmansove 

mašte (premda njegovi potomci 

govore o njoj kao o stvarnoj osobi). 

U nizu od šest knjiga započetom 

1939. godine Madeline se izgubi u cirkusu, 

odstrane joj slijepo crijevo i umalo se 

utopi u Seini. Knjige su prodane u viöe 

od 13 milijuna primjeraka. Najnovija 

opasnost u kojoj se naöla Madeline otkriva 

pak zamke zaötite intelektualnog 

vlasniötva i izazove građenja bogatstva 

na naslijeđenim autorskim pravima. Za 

razliku od drugih literarnih ostavština - 

primjerice dr. Seussa ili Agathe Christie 

- koje su donijele golem financijski dobitak 

nakon autorove smrti, potencijal 

brenda Madeline nije u cijelosti iskorišten, 

a sada mu je budućnost ugrožena 

nepostojanjem plana nasljeđivanja. 

Umjetnički talent preskočio je jednu 

generaciju i prešao na Bemelmansova 

najmlađeg unuka. John Bemelmans 

Marciano (43), rođen osam godina nakon 

djedove smrti, napisao je i ilustrirao 

osam knjiga o Madeline. Najnovija, 

“Madeline i stara kuća u Parizu”, objavljena 

je u listopadu prošle godine. Marciano, 

međutim, nije naslijedio i ključeve 

kraljevstva. Njih i dalje drži njegova 

majka Barbara Bemelmans (77), jedino 

dijete pokojnog umjetnika. 

Bemelmansova autorska prava na 

Madeline, 11 drugih knjiga za djecu, 

dvadesetak knjiga za odrasle te na sve 

slike i crteže u jednakim su dijelovima 

naslijedile supruga Madeleine i kći (junakinju 

svojih knjiga autor je nazvao 

po supruzi, ali je radi lakšeg rimovanja 

izostavio jedno slovo iz imena). Barbara 

je nakon majčine smrti 2004. godine postala 

jedina vlasnica ostavštine. Unatoč 

velikoj potražnji, u nedavnoj prošlosti 

nije prodala nijedno očevo djelo: stotine 

Bemelmansovih slika i crteža čuva u 

skladištu umjetnina Crozier Fine Arts 

u New Yorku. 

“Oni su dobri upravitelji u smislu 

brige o onome što im je povjereno”, ali 

i nepovjerljivi prema potencijalno unosnom 

preusmjeravanju franšize, kaže 

Jane Bayard Curley, kustosica Bemelmansove 

izložbe koja će u srpnju biti 

otvorena u Povijesnom društvu New 

Yorka. I John Marciano i njegova majka 

odbacili su, primjerice, zamisao o pokretanju 

e-izdanja. Nisu se puno trudili 

ni oko razvoja stranice madeline.com, 

iako su potkraj devedesetih platili više 

od 10 tisuća dolara cyber skvoterima 

koji su prijetili prodajom domene por- 

52 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

nografskom sajtu. Teret čuvanja ostavštine 

s vremenom je postao prevelik, 

kaže Barbara. “Da mi je otac ostavio 

tvornicu cipela - a katkada poželim da 

jest - bilo bi jednostavnije”, napisala je 

u e-poruci Forbesu. 

Poslovima tvrtke Ludwig Bemelmans 

d.o.o. danas se upravlja s farme 

konja u New Jerseyju. Na tih četiri tisuće 

kvadrata Barbara i njezin bivši suprug 

vodili su školu jahanja, organizirali 

izložbe konja i vikendom primali izletnike, 

podižući tri sina. Barbara sa svoja 

dva pudla još uvijek živi u farmerskoj 

kući iz 19. stoljeća i iznajmljuje golemu 

štalu, gdje drži i 12 minijaturnih konja. 

Katnica u blizini, nekoć trgovina 

mješovitom robom, također je njezino 

Madeline u 

zatvoru: Barbara 

se ne želi odvojiti 

od očevih djela. 

Radije ih drži u 

skladištu 

vlasništvo. Prostrano prizemlje ispunila 

je stvarima iz stana u Gramercy Parku 

gdje je njezinog oca prije 51 godinu zatekla 

smrt. Posjetitelj stječe dojam da je 

Ludwig samo nakratko izišao ostavivši 

ćup s kistovima, pisaći stroj Olivetti i 

vodene boje posvuda po prostoriji. Stol 

je pun hotelskog porculana: šaličice za 

crnu kavu iz newyorškog Ritz-Carltona 

(zatvoren 1951.) gdje je Bemelmans radio 

prije nego što je postao pisac; tanjuri 

iz Carlyle Hotela gdje je nekada živio; 

još tanjura, ali iz čuvenog njemačkog restorana 

Lüchow u New Yorku (zatvoren 

1986.) u koji je Bemelmans rado zalazio. 

Scena je postavljena za Barbarinu priču 

o papiju, kako zove oca. 

Obitelj se tijekom Barbarina djetinjstva 

sedamnaest puta selila. Bemelmans 

je lutao svijetom družeći se s bogatima 

i slavnima: Armand Hammer, Greta 

Garbo, princeza Margaret, Aristotel 

Onassis... Na putovanjima s ocem bonvivanom 

Barbara je upoznala Dorothy 

Parker i Ernesta Hemingwaya, s kojim 

je i ručala u kultnom newyorškom restoranu 

“21”. Kada je otac umro “shvatila 

sam da tamo više nikada neću dobiti 

dobar stol”, šali se. 

I dok se Barbara ne može ni od čega 

odvojiti, njezin je otac bio široke ruke. 

“Nikada nisam imala dojam da smo siromašni, 

ali mi se često činilo da smo 

švorc”, sjeća se. Ludwig joj je jednom 

u napisao: “Novac smatram tekućinom 

koja mi curi kroz džepove kao kroz sito.” 

Njegova brojna pisma, poruke i skice - 

na ubrusima, hotelskim memorandumima, 

poleđinama jelovnika i unutarnjim 

stranama poklopaca šibica - bila 

su Johnu Marcianu dragocjen izvor za 

nastavak obiteljske franšize nakon što 

je diplomirao povijest umjetnosti i vizualne 

umjetnosti na Columbiji te neko 

vrijeme radio kao novinski reporter i 

urednik. 

John je 1999. objavio djedovu biografiju 

“Bemelmans: Život i umjetnost 

Madelineina tvorca ” te knjigu “Madeline 

u Americi i druge priče s praznika”, 

napisanu prema djedovim bilješkama. 

Godinu dana proučavao je i vježbao njegove 

metode ilustriranja i metriku prije 

stvaranja svojih priča o Madeline. Prva 

od njih, “Madeline kaže Merci: Knjiga 

o uvijek potrebnoj pristojnosti” (2001.), 

prodana je u 60 tisuća primjeraka. Druge 

nisu bile tako uspješne. “Izostala je 

radost i životnost originala”, prigovara 

Publishers Weekly u osvrtu na “Madeline 

i rimske mačke” (2008.). 

Marciano ne traži izlike. “Želim da 

moje knjige mogu bez srama stajati na 

polici pokraj djedovih knjiga”, kaže 

dodajući usporedbu sa stripovima koje 

su oživljavali novi autori. Primjerice, 

Ludwig Bemelmans je potkraj 1961. 

započeo šestomjesečnu prepisku s tadašnjom 

prvom damom Jacqueline Kennedy 

o suradnji na knjizi “Madeline u 

posjetu Caroline”. Realizaciju je sprije- 


FINANCIJE 

OBITELJSKI BIZNIS 

čila Bemelmansova smrt u rujnu 1962. 

godine, no ideju je iskoristio Marciano u 

knjizi “Madeline u Bijeloj kući” (2011.), 

oblikovavši lik predsjednikove kćeri 

prema svojoj, danas četverogodišnjoj 

kćerkici Galatei. 

Najveći problem, međutim, nije kreativne, 

nego pravne prirode. Za pisanje 

nastavaka uz preuzimanje književnog 

lika potrebna je dozvola vlasnika autorskog 

prava, kaže Andrew Boose, pravnik 

u tvrtki Davis Wright Tremaine. John 

Marciano ima samo prijateljski sporazum 

s majkom: njemu pripadaju prava 

na tekst i ilustracije knjiga koje je sam 

stvorio, majci pripadaju tantijemi od djedovih 

knjiga. Bez formalne licence, kaže 

Boos, Marciano bi nakon majčine smrti 

mogao izgubiti ekskluzivna prava ako 

Barbara ostavi autorska prava svoj trojici 

sinova. (Marciano, srećom, ima i drugih 

projekata. U listopadu mu je izišla knjiga 

“Devet života Alexandera Baddenfelda”, 

o tinejdžeru sklonom crnom humoru, i 

sada pregovara o pisanju 13 nastavaka.) 

Autorska prava samo su jedan od 

pravnih zapleta oko Madeline. Nijedan 

od Johnove starije braće ne bavi se aktivno 

obiteljskim biznisom. Paul (47) 

priređuje korporacijske radionice. Njegov 

blizanac James, umirovljeni poduzetnik, 

vlasnik je Madelineina weba, ali 

kaže da se s majkom “nikada nije uspio 

složiti o svrsi te stranice”. Pred Barbarom 

Bemelmans je, dakle, osjetljivo pitanje 

s kojim se suočavaju mnogi vlasnici 

obiteljskih biznisa u koje je uključeno 

samo jedno od njihove djece. Podijeliti 

imovinu tvrtke na jednake dijelove ili 

onako kako bi bilo najbolje za nastavak 

biznisa? “Ne znam što bih učinila, pa ne 

činim ništa”, priznaje Barbara. 

Barbaru stalno muči još jedna nedoumica: 

Koja bi odluka odgovarala 

očevim željama? Ona i majka odbile 

su nakon Ludwigove smrti unosnu Disneyjevu 

ponudu. Odvjetnici i financijski 

savjetnici smatrali su kako bi im 

taj posao donio financijsku sigurnost, 

no one su vjerovale da se Ludwigu nije 

sviđao Walt Disney kao osoba. Početkom 

devedesetih, u sklopu sporazuma o 

snimanju filma, potpisale su ugovor koji 

Nikad siromašni, često švorc: Ludwig Bemelmans sa suprugom Madeleine 

i kćeri Barbarom, četrdesetih godina prošlog stoljeća 

je uključivao i licencijska prava izrade 

proizvoda na temu Madeline. Producenti 

su tu licencu prodali tvrtki DIC 

Entertainment, Disneyjevoj podružnici 

koja je pokrenula masovnu proizvodnju 

tematskih Madeline proizvoda, od 

lutaka do pokućstva. Na svoje zaprepaštenje, 

majka i kći su otkrile da su prava 

predale u ukupnosti pa ne mogu odobriti 

ili odbiti proizvodnju pojedinih predmeta. 

Ti su im proizvodi donosili 100 do 

150 tisuća dolara godišnje zarade, ali su 

bile zgrožene njihovom kvalitetom. 

Od 17 godina, koliko su bile vezane 

ugovorom, četiri su potrošile na pravnu 

bitku za povratak licencijskih prava. 

Ugovor s DIC-om predviđao je arbitražu 

suda u Los Angelesu. Barbara je platila 

milijun dolara sudskih taksi. Potrošivši 

UZ MALO 

PLANIRANJA IZBJEGLI 

BI SE SPOROVI MEĐU 

NASLJEDNICIMA I 

OSIGURALO DALJN- 

JE POSLOVANJE 

OBITELJSKE TVRTKE 

svu raspoloživu gotovinu, čak je dala farmu 

pod hipoteku i gotovinskim zajmom 

od 200 tisuća dolara pokrila dodatne 

troškove. Nagodbom iz 2008. napokon 

su joj vraćena licencijska prava i novac 

dovoljan za pokriće sudskih troškova. 

Licencijski dio obiteljskog biznisa danas 

vodi nekadašnji DIC-ov zaposlenik, u 

skladu s Barbarinom odredbom da zaradi 

treba pretpostaviti čuvanje identiteta 

književnog lika. Barbara je striktno 

odredila i što Madeline nikada ne smije 

odjenuti (sokne s čipkastim obrubom i 

ništa ružičasto, na primjer). Sve proizvode 

mora odobriti i John Marciano. Sada 

sklapaju poslove s desetak američkih i 

nekoliko japanskih kompanija, od kojih 

svaka proizvodi neki drugi Madeline 

proizvod, od pidžama i puzzlea do kostima 

i pribora za proslave. 

John Marciano i na tom planu ima 

iznenađujuće neformalan dogovor s 

majkom. Ona mu, kaže, šalje čekove. 

Budući da ne postoji pisani ugovor koji 

bi precizirao njegove usluge i naknade, 

porezna služba može te isplate smatrati 

majčinim poklonima i odbiti ih od 

Barbarine doživotne porezne olakšice 

- 5,25 milijuna dolara vrijednog izuzeća 

od plaćanja poreza na imovinu i darove, 

kažu odvjetnici. 

S obzirom na brigu o Madelineinu 

54 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

imidžu, podjednako čudi činjenica da 

obitelj po svemu sudeći nije registrirala 

ni ime Madeline ni pripadajući crtani lik 

kao trademark, kaže Edward H. Rosenthal 

iz odvjetničke tvrtke Frankfurt Kurnit 

Klein & Selz u New Yorku (provjerio 

je, provjerili smo i mi, a obitelj nije odgovorila 

na zamolbu da nam pošalju registracijski 

ili serijski broj zaštitnog znaka). 

To je važno stoga što će knjige Ludwiga 

Bemelmansa po isteku autorskih prava 

2034. postati javno dobro i svatko će ih 

moći objavljivati, a trademark može vrijediti 

zauvijek. Registracijom zaštitnog 

znaka i međunarodnim trademarkom 

za knjige, ostali tiskani materijal i sve 

drugo što njihov d.o.o. licencira, obitelj 

bi još dugo nakon isteka autorskih prava 

mogla priječiti drugima izradu filmova 

ili tematskih proizvoda prema pričama 

Ludwiga Bemelmansa. Bez zaštitnog 

znaka morat će se osloniti na običajno 

pravo proizišlo iz činjenice da su se oni 

prvi koristili imenom i crtežima Madeline 

u određene svrhe. To je slabiji oblik 

zaštite u SAD-u, a nikakva zaštita u zemljama 

gdje trademark pripada onome 

tko ga prvi službeno zatraži. 

Da ne bi tko posumnjao u važnost 

trademarka, spomenimo da je Carlyle 

Hotel zaštitio ime “Bemelmans Bar”, 

nadjenuto koktel-baru u kojem je 

umjetnik naslikao murale s vedutama 

New Yorka u zamjenu za godinu i pol 

besplatnog boravka s obitelji u hotelu. 

U tom elegantnom baru održavaju se, 

među ostalim, takozvane Madelineine 

čajanke tijekom studenoga i prosinca. 

Očeve slike u Barbarinu posjedu 

vrijede barem koliko i knjige, ako ne i 

više. Primjerice, petnaest murala što ih 

je Bemelmans prema prve tri knjige o 

Madeline naslikao 1953. za jedan salon 

Onassisove jahte Christina, prodano je 

na dražbi kod Sothebyja 1999. godine 

za 553.875 dolara. Dva od tih petnaest 

panela, kao i šest koji su krasili zidove 

bivšeg Bemelmansova pariškog bistroa 

La Colombe, kupio je Charles Royce, 

vlasnik investicijske tvrtke poznate po 

malim uzajamnim fondovima, i postavio 

ih na zidove svog hotela Ocean House u 

Watch Hillu u Rhode Islandu. 

Prodaje nastavke: John Bemelmans Marciano 

sa svojom najnovijom knjigom o Madeline, 

junakinji djedovih knjiga 

Svoj najnoviji trofej, crtež iz prve 

knjigu o Madeline, Royce je prošloga 

proljeća platio 75 tisuća dolara. Prizor 

nacrtan pastelima i vodenim bojama 

prikazuje Miss Clavel i djevojčice iz internata 

kako prolaze kroz Tuileries na 

putu prema bolnici gdje se Madeline 

oporavlja od operacije slijepog crijeva. 

Royce je kupio crtež od filmaša Gavrika 

Loseyja čija ga je majka, modna dizajnerica 

Elizabeth Hawes, kupila 1938.u 

povodu Gavrikova rođenja. Unaoč sentimentalnoj 

vrijednosti, Losey je crtež 

prodao kako bi, kaže, lakše platio studij 

svom najmlađem djetetu. 

I trojica braće Marciano rasla su 

okružena Bemelmansovim slikama. 

Majka bi ih navečer podizala kako bi 

rekli laku noć likovima na papijevim 

slikama, sjeća se James. Ipak, ni on ni 

braća ne posjeduju nijednu od tih slika. 

Teško je reći koliko to obiteljsko blago 

“NOVAC SMATRAM 

TEKUĆINOM 

KOJA MI CURI 

KROZ DŽEPOVE 

KAO KROZ SITO”, 

NAPISAO JE LUDWIG 

BEMELMANS 

vrijedi jer je većim dijelom u skladištu, 

no čak i male Bemelmansove skice sada 

na dražbama idu za nekoliko tisuća dolara. 

Prema podacima stranice Askart. 

com , dosad najvišu cijenu, 137 tisuća 

dolara, postigla je slika za naslovnicu 

prve knjige o Madeline, ali to je bilo još 

1999. godine. 

James Marciano rado bi imao jednu 

od djedovih slika. Ne pretpostavlja 

da će išta naslijediti, no “bilo bi lijepo 

kada bi postojao neki plan o budućnosti 

Madeline”. Majci je o tome najlakše 

razgovarati s Johnom, primjećuje James 

i dodaje: “Paul i ja nismo pozvani 

na takve razgovore.” John o ovome nije 

htio govoriti. 

Barbara puno prepušta slučaju, 

kaže Barbara Shiers, specijalistica za 

imovinsko-pravno planiranje odvjetničke 

tvrtke Frankfurt Kurnit Klein & 

Selz. Ne ostavi li oporuku, njezina će 

tri sina prema državnom zakonu naslijediti 

Bemelmans d.o.o. u jednakim 

dijelovima. Neka od brojnih tehnika 

planiranja omogućila bi da se izbjegnu 

mogući sporovi među djecom i unucima, 

osigura daljnje poslovanje tvrtke 

prema njezinim željama nakon smrti i 

plati manje poreza. Rosenthal primjećuje 

da ne postoji ni struktura na koju bi 

se nasljednici mogli osloniti u vođenju 

biznisa, uključujući mehanizam donošenja 

odluka. Zato je moguće da se 

Barbarini sinovi ne slože ni o čemu, od 

licenciranja filmskih prava do obnove 

starog ugovora s Penguinom. 

U najnovijoj knjizi, “Madeline i stara 

kuća u Parizu”, John Marciano oživio 

je lik lorda Cucufacea, zlog upravitelja 

internata iz djedove druge knjige, 

“Spašavanje Madeline”. Cucuface ovaj 

put stiže u nenajavljenu inspekciju i 

odnosi teleskop s tavana. Time oslobađa 

duha koji opsjedne internat pa 

Madeline mora smisliti plan vraćanja 

teleskopa na tavan. Priča završava sretno, 

no pomalo jeziv zaplet podsjeća 

na rastuću napetost među Bemelmansovim 

potomcima. Možda je Ludwig 

Bemelmans taj duh koji opsjeda staru 

kuću, a ukućani još uvijek nisu odgonetnuli 

što bi želio papi. 


GOOGLE ŽELI 

56 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

SVE 

Zaboravite 

nosive kompjutore i automobile bez 

vozača. Div pretraživanja i dalje će dominirati 

tržištem onako kako to oduvijek čini: izvući će 20 

milijardi dolara iz džepova vrlo poznatih kompanija 

PIŠE: ROBERT HOF 

Sredina je rujna i u američkom Volkswagenu imaju problem: do 

proljeća neće imati novih modela u ponudi. U nastojanju da 

ipak zadrže pažnju potrošača, skupina marketingaša iz VW-a 

i dviju njegovih reklamnih agencija posjetila je Googleov BrandLab. 

Smješten u sjedištu YouTubea južno od San Francisca, 

taj bogato opremljeni prostor posvećen “širenju znanosti i 

umjetnosti izgradnje brendova” zapravo je “muška sobica” za 

marketinške kreativce. Prostorijom punom dubokih sofa i finih 

pića dominira majka svih zaslona - skup od 32 ravna ekrana spojena u tridesetak 

kvadrata video opterećenja. 

U jednom kutu prostorije Googleov stručnjak Jeff Rozic daje se na posao: 

posjetitelje iz VW-a izlaže baražnoj vatri materijala snimljenog za reklamne 

kampanje koje u BrandLabu smatraju uspješnima. Njegov je nastup razrađen i 

uvjerljiv. To i ne ne čudi, samo u protekloj godini održao je više od stotinu ovakvih 

“privatnih radionica” za potencijalne oglašivače, od Coca-Cole do Toyote. 

VW je u blagom zaostatku, namjerno ili ne daje naslutiti Rozic prikazujući 13 

reklamnih vinjeta proizvedenih za konkurentski Nissan Mexico. No glavna je 

poruka još važnija: Nemojte gušiti priču prenapadnim pozivom na akciju. “Pa ne 

moramo se ispričavati što pokušavamo prodati aute”, buni se jedan od VW-ovih 

ljudi. “Ne, naravno”, odvraća Rozic, “ali morate jasno razlikovati kada pričate 

priču, a kada prodajete.” 

Primjerena poanta, jer Rozic očito prodaje, i to proizvod koji bi trebao odrediti 

Googleovu osnovnu putanju. Kralj klikova sada poučava jednog od najvještijih 

svjetskih oglašivača neka zaboravi klikove i okrene se slikovnim oglasima. Direktor 

Larry Page može koliko hoće pričati o autima bez vozača, nosivim kompjutorima 

ili dugoročnim Moonshot projektima, ali u samoj biti Google ostaje oglašivačka 

kompanija. Zaslužni su za neke od najvećih promjena na planu oglašavanja 

u proteklih 50 godina, a kako im se udio prihoda od oglasa u protekle dvije godine 

smanjio s 29 na 15 posto (dijelom zbog Facebooka i Twittera), sada kreću u lov 

na najdeblju zlatnu koku koju još nisu ulovili: na oglašavanje brendova. Riječ je o 

reklamnim fotografijama kakve viđamo u luksuznim časopisima i na televiziji. 

Online oglasi, većinom banneri kojima vrve gotovo sve komercijalne webstranice, 

a osobito oni prikazani uz rezultate Google pretraživanja, nisu bitno 

poboljšali klasične pokazatelje marketinške uspješnosti, na primjer svijest o 

brendu i spremnost na kupnju. Uglavnom su navodili ljude na proizvođačevu 

stranicu kako bi kliknuli na gumb “kupi”. Direktni je marketing unosan - pretraživanje 

još uvijek donosi Googleu više od 60% prihoda od oglašavanja uz neto 

profitnu maržu od 15,8% u 2013. godini - ali u ovom će desetljeću 

“Sobica” 

za kreativni 

marketing: 

Googleov 

BrandLab smješten 

u sjedištu 

YouTubea 

online oglašavanjem dominirati slikovni oglasi. 

Tržište digitalnog oglašavanja brendova lani je vrijedilo 18 

milijardi dolara, tvrdi eMarketer i predviđa da će se ta brojka 

do 2018. udvostručiti. Time će brand marketing preteći direktni 

marketing, uz obilje prostora za daljnji rast. Globalno 

tržište TV oglašavanja, koje gotovo u cijelosti čine slikovni 


GOOGLE – LOV NA 20 MILIJARDI DOLARA 

oglasi, danas vrijedi 200 milijardi dolara. 

Riječ je, međutim, o ranjivom tržištu. 

U vrijeme kad mlađi ljudi između 

dva posjeta Snapchatu i Instagramu 

hrle na YouTube i Netflix ili gledaju 

TV sadržaje preko DVR-a u cijelosti 

preskačući reklame, televizija više ne 

može bezbrižno računati na najveći 

dio novca za oglašavanje. Od pet tisuća 

šefova marketinga ispitanih u anketi 

Interactive Advertising Bureaua, njih 

75% odgovorilo je da u idućoj godini 

očekuje bijeg dijela tog novca s televizije 

u digitalni video. 

To objašnjava lokaciju “marketinške 

sobice”. YouTube ostaje jedna od najvećih 

akvizicija internetske ere. Larry 

i Sergey dali su 2006. godine 1,65 milijardi 

dolara za tvrtku koja danas vrijedi 

najmanje 20 milijardi kao zaseban 

biznis. Nije im bio problem izdvojiti još 

kakvih 400 milijuna za razvoj brand 

marketinga u sklopu tog biznisa. Odaziv 

je bio prilično brz: Publicisova agencija 

MediaVest, koja radi za Coca-Colu 

, Hondu i druge velike oglašivače, u listopadu 

je potpisala da će u ovoj godini 

potrošiti više desetaka milijuna dolara 

na video, displej i mobilno oglašavanje 

preko Googlea. Bio je to Googleov prvi 

ugovor s takvim online partnerom 

sklopljen unaprijed za cijelu godinu, po 

uzoru na one što ih marketinške agencije 

inače sklapaju s televizijama. Publicisove 

agencije DigitasLBi i Razorfish u 

studenome su otišle još dalje, obvezavši 

se u 2014. potrošiti 100 milijuna dolara 

na bannere i mobilno oglašavanje preko 

YouTubea i Googlea. 

“Google je jedan od malobrojnih 

igrača koji obuhvatnošću platforme 

može privući toliki novac”, kaže CEO 

Razorfisha Pete Stein. 

Iz samog Googlea najavljuju skoro 

sklapanje dodatnih godišnjih ugovora, 

što je oraspoložilo ulagače i poguralo 

tvrtkinu dionicu na novu rekordnu vrijednost, 

iznad 1150 dolara. Tim Ghriskey, 

šef investicija u društvu za upravljanje 

fondovima Solaris koje ulaže u Google, 

procjenjuje da bi kompanija do 2020. 

mogla preoteti televizijama 6% zarade 

od reklama, odnosno 20 milijuna dolara 

godišnje. Budući da bi Google ove godine 

mogao zaraditi ukupno oko 60 milijardi 

dolara, riječ je o rastu dovoljnom 

za nastavak tržišne dominacije. 

Susan Wojcicki bila je šesnaesti 

Googleov zaposlenik, no 

ženska zvijezda kompanije 

postala je Marissa Mayer, 

pristigla u Google nešto kasnije 

a danas šefica Yahooa. Wojcicki, 

starija potpredsjednica zadužena za 

cjelokupno oglašavanje na Googleu, 

bez obzira na to igra anti-Marissu. Na 

poslu voli nositi traperice i majicu s 

kapuljačom. Samozatajno jednostavna, 

jednog nekadašnjeg kolegu podsjećala 

je na vrtlara iz filma “Dobro došli, gospodine 

Chanse”. “Nikad se nije imala 

potrebu nametati kao najpametnija u 

prostoriji”, kaže jedan drugi nekadašnji 

suradnik. 

Umjesto toga postala je najmoćnija 

osoba - muška ili ženska, svejedno - u 

području oglašavanja. Wojcicki upravlja 

učinkovito i bez dramatiziranja. 

Zato joj je Page povjeravao provedbu 

najuspjelijih Googleovih projekata kao 

što je uvođenje AdSensea (koji plaća 

prikazivanje Google oglasa na drugim 

web-stranicama i danas vrijedi 13 milijardi 

dolara) ili akvizicija pionira weboglašavanja 

DoubleClicka te YouTubea. 

“Ona radi samo na velikim problemima, 

ne na malima”, kaže Kurt Abrahamson, 

CEO kompanije ShareThis koji je prije 

desetak godina radio za Wojcicki. 

Pa kako to Susan Wojcicki vidi budućnost 

oglašavanja, a time i Googlea? 

Budući da se sadržaj prikazuje na tako 

mnogo digitalnih uređaja - a Google 

taj trend nastoji dodatno ubrzati napravama 

poput Chromecasta za gledanje 

online videa preko TV ekrana te 

bujicom pametnih telefona i tableta s 

Android OS-om - ona previđa da će se s 

vremenom i oglašavanje gotovo sasvim 

preseliti u digitalnu sferu, odnosno ravno 

u Googleovo dvorište. “Oglašivači 

će morati slijediti korisnike”, govori 

dok ispred svog ureda u Googleplexu 

pijucka limunadu za “detoksikaciju”, 

pomiješanu s javorovim sirupom i trunkom 

crvene paprike. “A s njima stižu i 

brda dolara.” 

Wojcicki zamišlja operacijski sustav 

za oglašavanje koji će povezati pretraživanje, 

bannere, YouTube i brendirani 

sadržaj u jedinstvenu kampanju plasiranu 

preko računala, pametnih telefona, 

tableta, umreženih televizora, a tko 

zna, možda i Googleovih naočala. Neki 

se marketingaši brzo okreću u tom 

smjeru. Adidasova nedavna kampanja 

za D Rose 4 tenisice vođena je preko 

YouTubea i Google Display Networka 

koji okuplja oko dva milijuna websajtova, 

a upotpunjena je mobilnim 

reklamama (iskustvo drugog ekrana) 

i prikazivanjem uz rezultate pretraživanja 

kako bi se doprlo do kupaca koji 

te tenisice žele odmah kupiti. 

Wojcicki već neko vrijeme govori 

o “savršenoj reklami”, onoj koja stiže 

do potrošača točno u trenutku kada 

ga određeni proizvod zanima ili ga je 

CHRISTOPHER PEACOCK FOR FORBES 

58 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

spreman kupiti. Oglasi uz pretraživanje 

približili su se tom idealu na planu 

izravne prodaje, ali Wojcicki zamišlja 

prikazivanje slikovnih oglasa na temelju 

podataka o osobnim sklonostima i 

navikama, čime bi se potrošaču usadila 

i trajna sklonost određenom brendu ili 

proizvodu. 

Marketinški aksiom glasi da su ljudi 

bolje primaju reklamne poruke dok 

opušteno sjede na kauču nego dok 

su zaokupljeni online aktivnostima. 

Wojcicki vidi potencijal u suprotnom 

pristupu. “Ako se korisnik angažirao, 

znači da je pregledavanje tog sadržaja 

njegov izbor”, kaže ona. A Google taj 

svjesni izbor može iskoristiti za prikazivanje 

još većeg broja relevantnih 

reklama. 

Kako bi nas, dakle, dok surfamo 

webom mogli zaokupiti displej-oglasi, 

uglavnom omraženi banneri? 

U Googleovom odjelu za prikazivanje 

oglasa cijeli jedan zid 

prekriva ploča išarana jednadžbama. 

To je tek dio nezamislivo složenih 

matematičkih formula u temelju Googleova 

12,5 milijardi dolara vrijednog 

biznisa internetskog displej-oglašavanja. 

“Te formule se pretvaraju u prekrasne, 

medijski bogato opremljene reklame”, 

sanjalački objašnjava Googleov 

potpredsjednik za prikazivanje oglasa 

Neal Mohan dok prolazimo njegovim 

odjelom. 

Preuzevši 2011. mjesto glavnog izvršnog 

direktora, Larry Page je zadužio 

Mohana da “revolucionira” prikazivanje 

bannera kako bi Googleu donosili 

jednaku dobit kao i nepristojno unosno 

prikazivanje oglasa uz rezultate 

pretraživanja. Mohan, DoubleClickov 

veteran još iz predgoogleovskih vremena, 

istinski je vjernik tog posla (100 

milijuna dolara vrijedan udio u Googleu 

odvraća Facebook i Twitter da ga 

pokušaju privući novcem). Kupio je ili 

stvorio softvere koje čak i konkurencija 

smatra najpotpunijim kompletom 

alata za plasman oglasa, uključujući 

vrhunski softver uz pomoć kojeg se 

oglasnim prostorom trguje glatko kao 

dionicama na Nasdaqu. 

Mohan često opominje da se 40% 

televizijskih reklama plasira “naslijepo”, 

bez ikakva učinka na ravnodušne 

gledatelje. U njegovoj viziji budućnosti 

Google bi spojio svoje podatke o korisnicima 

sa širokim dosegom televizije, 

i to uz mjerljive rezultate. 

Google bi postigao zahvaljujući 

Display Networku čiji se raspon proteže 

od najmanjih internetskih tvrtki 

do divova kakvi su New York Times i 

USA Today. Sve njih Google opslužuje 

oglasima u zamjenu za udio u prihodu 

(u čemu navodno sudjeluje i NBC, 

premda ga je Google označio kao metu.) 

Ta mreža dopire do čak 90% webpopulacije 

i svakog mjeseca milijardi 

Susan 

Wojcicki bez 

puno predstave 

ostvaruje 

milijarde dolara 

prihoda od 

oglašavanja 

ljudi širom svijeta dostavlja podatke 

o posjećenosti stranica. 

Ranije je to išlo teško jer su 

se u pravilu oglašavale opskurne 

nišne stranice, no 

nakon velike kampanje čišćenja 

interes su pokazali i 

krupni oglašivači. Rezerviranje 

oglasnog prostora više mjeseci 

unaprijed, što je opcija kojom se 

uglavnom koriste velike marketinške 

tvrtke u nastojanju da povećaju utjecajnost 

nekog brenda, učetverostručilo 

se prije godinu dana, ali u Googleu ne 

otkrivaju pojedinosti. 

Ipak, bannere pomalo istiskuju 

“izvorni” oglasi koji ljude privlače sadržajem 

i ne dosađuju im. “Facebook 

nam je u ovom trenutku zanimljiviji od 

YouTubea”, kaže Laurent Faracci, šef 

američkog marketinga multinacionalne 

kompanije Reckitt Benckiser, koja 

je vlasnik brendova Lysol, Clearasil i 

drugih. 

Mohan se kladi na raskošne “poticajne” 

oglase na Googleovoj mreži, 


GOOGLE – LOV NA 20 MILIJARDI DOLARA 

koji od korisnika zahtijevaju 

angažman. Oglas na primjer 

lebdi zaslonom dvije sekunde, 

a klikom se pretvara u cijeli 

video, igricu ili aplikaciju. 

Samsung je nedavno prikazao 

milijune reklama za svoj novi 

smartphone i smartwatch koje 

su se klikom pretvarale u video 

stream. Burberryjeva reklama 

iz lipnja poticala je korisnike da 

fotografiraju svoje napućene 

usne i pošalju digitalni otisak 

poljupca voljenoj osobi. 

Učinci se već osjećaju. 

Oko tisuću kampanja sad 

već svakodnevno uključuje 

“poticajne”reklame. One su otprilike 

dvostruko skuplje od 

standardnih bannera čija cijena 

doduše varira, ali u prosjeku 

iznosi oko tri dolara na svakih 

tisuću gledatelja. Novi su oglasi 

skuplji dijelom i zato što oglašivač 

ne mora platiti ništa dok 

ih netko doista ne pogleda, otprilike 

kao kod bannera plaćanih 

prema broju klikova a ne 

po prikazu. Ipak, oglašavanje 

brendova ostaje izazov za kompaniju 

čiji se dosadašnji uspjeh temelji na 

hladnoj matematici. Na jednom postolju 

u BrandLabu nalazi se elegantan 

aranžman sastavljen od dvadesetak 

okvira s animiranim digitalnim fotografijama. 

Na svima je prikazan plamen. 

“Uz logorsku vatru pričaju se 

odlične priče”, objašnjava Googleov 

voditelj projekta. Jedino što ova vatra 

uopće ne grije. Za to bi joj trebalo nešto 

hollywoodskog žara. 

Kompleks za snimanje slike 

i zvuka jugozapadno 

od Hollywooda prepun 

je kamera, reflektora, 

kutija s alatom i polupraznih 

šalica za kavu. U jednom 

studiju postavljen je set za snimanje 

horora, nalik hotelskoj sali iz Kubrickova 

“Isijavanja”. U drugom tri žene, 

od kojih jedna drži škare, snimaju video 

o tome kako skratiti vlastite šiške. 

U ovom je hangaru 1940. sagrađen 

Neal 

Mohan 

iz Googlea 

revolucionira 

bannere i olakšava 

trgovanje oglasnim 

prostorom na 

webu 

zrakoplov Spruce Goose za Howarda 

Hughesa. Danas u tih 3800 kvadrata 

djeluje YouTube Space LA, vjerojatno 

najveći svjetski pogon za proizvodnju 

online videa. 

Riječ je o najnovijem pokušaju YouTubea 

da se otrese svog “buldog na 

skejtu” imidža i postane dotjeranije, 

velikim TV oglašivačima privlačnije 

mjesto. Cijela je akcija započela prije 

nekoliko godina, s 300 milijuna dolara 

uloženih u stvaranje 200 kanala nalik 

televizijskima, poput kanala Shaquillea 

O’Neala ili Amy Poehler. Iako oni 

još nemaju snagu televizijskih mreža, 

cijena oglasnog prostora na YouTubeu 

sada je ipak bliža cijeni na televizijama. 

Prema podacima eMarketera, u 2013. 

povećali su neto prihod od oglašavanja 

za 51%, na 5,6 milijardi dolara, uz 

zaradu od dvije milijarde nakon plaćanja 

autorima sadržaja i partnerima 

u oglašavanju. 

Začudo, pokazalo se da neki od 

najpopularnijih kanala ne pretendiraju 

na status mreže. 

PewDiePie, Jenna 

Marbles i drugi 

producenti takvih 

kanala nepoznati 

su publici iznad 

tridesete. Ni najpopularniji 

oglasi na You- 

Tubeu uopće ne izgledaju kao 

TV reklame kojih se Google 

nastoji domoći. Najvećim 

oglašivačima poput American 

Expressa i General Electrica 

polako sviće da društvenu i 

interaktivnu prirodu weba 

neće moći iskoristiti bez novog 

senzibiliteta, tek jednostavnim 

prebacivanjem TV 

reklama na internet. 

U verziji svoje dugogodišnje 

kampanje za Real Beauty, 

Dove je primjerice u travnju 

2013. na YouTube postavio video 

u kojem forenzička crtačica 

skicira portrete dviju žena, 

najprije prema opisu samih 

žena, a potom prema opisima 

neznanaca. Na drugim crtežima 

žene su izgledale atraktivnije. 

Dirljivi Unileverov trominutni video 

do svibnja je odgledan 114 milijuna 

puta, postavši najgledaniji online video 

oglas uopće. “Nije to samo pola minute 

reklame”, kaže Jamie Byrne, YouTubeov 

direktor za strategiju sadržaja. 

“Treba stvoriti nešto u što se ljudi žele 

uključiti i podijeliti to s prijateljima.” 

Sad je na Byrneu, koji je vodio i You- 

Tubeov prvotni programski proboj, da 

velikim brendovima olakša zbližavanje 

sa svojih milijardu gledatelja mjesečno. 

I on priređuje nešto slično Rozicevim 

radionicama: PepsiCo, Johnson 

& Johnson i slični šalju svoje ljude na 

četverodnevnu obuku u YouTube LA 

kako bi naučili stvarati neodoljive priče, 

videospotove i kanale. 

Cilj mu je u 2014. privući više od stotinu 

takvih oglašivača kroz ove tečajeve, 

ali i radionice u novom studiju i laboratoriju 

za brendiranje koji se upravo 

gradi u New Yorku. 

Kako bi prema Byrneu trebao izgledati 

svijet internetskog marketinga 

CHRISTOPHER PEACOCK FOR FORBES 

60 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

POPUT DJECE U SLASTIČARNICI 

GOOGLE JE NA AKVIZICIJE POTROŠIO VIŠE NEGO SVI NJEGOVI SUPARNICI 

ZAJEDNO. RANGIRALI SMO TE POSLOVE PREMA VAŽNOSTI ZA GOOGLEOV 

BIZNIS OGLAŠAVANJA 

CIJENA AKVIZICIJE 

= 100 MIL. USD 

= 1 MLRD. USD 

Applied Semantics 

DoubleClick 

Teracent 

AdMob 

Invite Media 

Admeld 

Wildfire Interactive 

YouTube 

ITA Software 

Next New Networks 

Channel Intelligence 

VAŽNOST ZA OGLAŠAVANJE 

Android 

Current Communications Group 

FeedBurner 

GrandCentral 

Like.com Zagat 

Global IP Solutions 

Aardvark 

PushLife DailyDeal 

BeatThatQuote.com 

Slide.com 

BumpTop 

On2 

Jambool 

Motorola Mobility 

Meebo 

Waze 

Nest 

Flutter 

Wavii FlexyCore 

Postini 

Quiksee 

Makani Power 

Boston Dynamics 

GODINA AKVIZICIJE 

brendova, dobro ilustrira snimanje u 

skromnoj obiteljskoj kući u Anaheim 

Hillsu jugoistočno od Los Angelesa. U 

dnevnoj sobi šesteročlana ekipa snima 

šestu epizodu programa Grace’s Faces 

za YouTube kanal “I love makeup” 

kompanije Bobbi Brown Cosmetics. U 

programu nastupa Grace Helbig, 28- 

godišnja zvijezda YouTubea čiji otkvačene 

prikaze svakodnevice na kanalu 

Daily Grace prati više od dva milijuna 

pretplatnika. 

U ovom programu Grace organizira 

makeover drugim zvijezdama YouTubea, 

dolazeći im u kuću. Danas je kod 

16-godišnje Rebecce Black koja je početkom 

2011. objavila svoj monotoni 

pop hit “Petak” i odmah se proslavila. 

“Petak” je te godine bio najgledaniji video 

na YouTubeu. Marc Reagan, art 

direktor u kompaniji Bobbi Brown, pokazuje 

Rebecci kako treba nanositi različite 

make up proizvode, dok uporno 

lajanje psa prognanog u garažu podcrtava 

autentičnost atmosfere. “Izgledaš 

kao anđeo”, pomalo ironično guguće 

Helbig upadajući u kadar. 

Za pridruženi show, Touching Your 

Stuff, Helbig kruži prostorijama otkrivajući 

stvari koje kući daju osobni pečat. 

“U ovom mediju možete na trenutak 

postati američki idol a da ne morte 

platiti 20 milijuna dolara”, kaže Reza 

Izad čiji Collective Digital Studio producira 

“I love makeup” i više od 200 

drugih kanala, među njima i “Annoying 

Orange” gdje naporni agrum saslušava 

drugo voće dok ga režu na kriške. 

Sve je to prilično luckasto, ali 

Grace’s Faces nipošto nije amaterski 

show. U njemu čak nema ni otvorenog 

reklamiranja. Bobbi Brown se nigdje 

ne spominje iako se u programu koristi 

njihova kozmetika. Pa ipak, u kompaniji 

su zadovoljni brojkom od 300 

tisuća pregleda u prvom tjednu i 70 

tisuća pretplatnika koje je kanal stekao 

u sljedeća dva tjedna. “Smatrali smo 

da humoristični program odgovara 

osobnosti našeg brenda i da će privući 

mlađu publiku”, kaže predsjednica 

kompanije Maureen Case. Oglašivači 

ne plaćaju YouTubeu prikazivanje ovakvih 

programa, ali plaćaju objavljivanje 

brojnih reklama koje privlače ljude da 

pogledaju show. 

Google će u konačnici pobijediti 

u ovoj utrci iz jednostavnog razloga: 

video oglasi učinkovitiji su od televizijskih 

spotova. Tako bar tvrdi šef investicija 

u Universal McCannu David Cohen 

na temelju više studija te agencije. 

“No oglašavanje na televiziji uigran je, 

dobro podmazani sustav”, dodaje Cohen. 

Google se može igrati s Pageovim 

pucnjevima na Mjesec, jednom čak 

možda i pogoditi, ali otkud novac za 

te bitke iz mašte? Podjednako uigran 

sustav digitalnog prikazivanja oglasa 

nešto je što Google doista zna napraviti. 

Samo je pitanje vremena kada će 

uspjeti. 


FOTOGRAFIJA ERIC MILLETTE FOR FORBES 

62 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

RAT ZA 

MOBILNE 

NOVČANIKE 

PAYPAL VODI 

DVIJE ŽESTOKE 

BITKE - JEDNU 

ZA NADZOR NAD 

SVIM PLAĆANJIMA 

NA PLANETU, 

A DRUGU ZA 

UPRAVLJANJE 

VLASTITOM 

SUDBINOM 

PIŠE: STEVEN BERTONI 

PRIUSI NA ZAKRČENIM PROMETNICAMA 

SAN JOSEA i tog su siječanjskog poslijepodneva 

služili tek kao slalomska vrata za Davida Marcusa i 

njegov Porsche Panameru. Četrdesetjednogodišnji 

predsjednik PayPala neprestano je u žurbi otkako 

je prije 21 mjesec stao za kormilo kompanije. U brišućem 

letu proveo je tehnološki remont svog stroja 

za plaćanja, uveo niz novih proizvoda kako bi 143 

milijuna PayPalovih korisnika moglo plaćati putem 

mobitela i k tomu doživio da eBay postane metom 

preuzimanja (Carl Icahn je potiho stekao 2% udjela 

i krenuo u bitku punomoćima) dok vrijednost 

PayPala raste i ozbiljno prijeti premašiti vrijednost 

osnovnog biznisa roditeljske kompanije. 

Željni doživjeti djelić te nove magije, jurimo 

prema restoranu Birk’s u Silikonskoj dolini. Tu 

Marcus uključuje PayPalovu iPhone aplikaciju koja 

ga locira i omogućuje mu da prije obroka skenira 

bar kod, a potom na mobitelu prati kretanje računa 

u stvarnom vremenu. Cilj aplikacije je uvesti brzinu 

i jednostavnost online plaćanja u fizički shopping. 

“Ja je volim zvati Matricom”, kaže Marcus, 


FORBES 

PAYPAL 

otkrivajući blagim naglaskom svoj 

francusko-švicarski odgoj. 

Matrica, međutim, nailazi na prepreku: 

restoran još nema najnoviju 

verziju programa pa nema ni bar koda 

koji bi se mogao skenirati prije obroka, 

kao ni onog na mobitelu. Marcus mora 

sam ukucati sedmeroznamenkasti 

kod, no konobar na kraju svejedno 

donosi račun bez koda. “Izazov nije 

samo usavršiti tehnologiju, nego 

i navesti trgovce da je razumiju”, 

komentira Marcus, nastojeći prikriti 

frustriranost. Čekamo. Deset 

minuta kasnije konobar se vraća 

s kodom, Marcus ga unosi u mobitel 

i plaća račun preko iPhona. 

Završni uzdah: “Kada stvar stvarno 

radi, nema čekanja.” 

Prepreke i čekanja su luksuz koji 

si Marcus i PayPal ne mogu priuštiti. 

Novac prelazi na mobilne uređaje i 

u jeku je utrka za nadzor nad protokom 

bitova i gotovine kroz milijarde 

pametnih telefona i milijune online i 

fizičkih lokacija. 

Istraživačka tvrtka Gartner procjenjuje 

da će mobilna plaćanja, lani 

vrijedna 235 milijardi dolara, do 2017. 

premašiti 720 milijardi godišnje. Mogući 

plijen je golem: maloprodajne 

transakcije čovječanstva vrijedile su 

u 2013. ukupno 15 tisuća milijardi dolara. 

Tko god stekne nadzor 

nad novim digitalnim 

ekosustavom požnjet 

će milijarde u 

obliku naknada za 

obradu transakcija, 

steći ogromne 

količine korisničkih 

podataka i 

kontrolu nad 

onom vrstom 

ciljanih oglasa 

od koje marketingašima 

rastu 

zazubice. Za titulu 

vašeg digitalnog 

novčanika natječu se 

divovi poput Applea, 

Amazona, Googlea, Vise 

i MasterCarda, kao i nekoliko 

financijski snažno poduprtih 

JE LI ZA PAYPAL 

I EBAY NAJBOLJI 

RAZLAZ? 

KAO O SVIM DRUGIM VEZAMA, I O 

OVOJ SVATKO IMA MIŠLJENJE 

Ebay je 

unaprijedio PayPal 

i ubrzao njegov 

uspjeh, omogućivši 

mu agresivniji, 

hrabriji nastup te 

preuzimanje većih 

rizika nego što 

bi to mogao kao 

zasebna kompanija. 

JOHN DONAHOE 

PayPal 

je dragulj, 

a eBay mu 

umanjuje 

vrijednost. 

CARL ICAHN 

Nije logično 

da globalni 

sustav 

plaćanja 

bude 

podružnica 

online tržnice, 

otprilike kao 

kada bi Visa 

bila u vlasništvu 

Targeta. 

ELON MUSK 

Ima načina 

da PayPal 

postane najveća 

financijska 

kompanija na 

svijetu, samo 

kada bi smio 

slijediti vlastiti 

put. 

DAVID SACKS 

U ovoj 

konfiguraciji 

rastemo brže nego 

što bismo rasli u 

ijednoj drugoj. 

DAVID MARCUS 

ZDESNA ODOZGO U SMJERU KAZALJKI: SCOTT EELLS/BLOOMBERG; DAVID PAUL MORRIS/BLOOMBERG; 

ERIC MILLETTE; SIMON DAWSON/BLOOMBERG; DAVID PAUL MORRIS/BLOOMBERG 

64 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

startupa, uključujući Square iza kojega 

stoji osnivač Twittera, milijarder 

Jack Dorsey. 

U samom središtu tih zbivanja nalazi 

se PayPal, već poodraslo dijete 

prethodnog dot-com buma koje remeti 

odnose u svojoj matičnoj kompaniji 

baš kao što se nada poremetiti globalni 

bankarski sustav. PayPal je prošle godine 

u 193 zemlje prebacio 180 milijardi 

dolara u 26 valuta, a prihod mu se povećao 

za 20%, na 6,6 milijardi dolara. 

To čini 41% ukupnog prihoda, a potom 

i 36% dobiti eBaya. Zapravo je pogrešno 

eBay i dalje zvati online tržnicom 

jer najmanje polovica njegove tržišne 

kapitalizacije (70 milijardi dolara) sada 

otpada na PayPal, a možda i puno 

više, smatraju mnogi. PayPal je inače 

kupljen 2002. godine za 1,5 milijardi 

dolara, što su svi smatrali nečuveno 

visokom cijenom. 

“Da ga sada ponudite na burzi, ostvarili 

biste golemu premiju na rast”, kaže 

Icahn, koji zahtijeva prodaju ili izdvajanje 

PayPala. Još je izravniji Elon Musk, 

svestrani milijarder iz Tesle i SpaceX-a 

koji je prve milijarde stekao kao PayPalov 

suosnivač: “Nije logično da globalni 

sustav plaćanja bude podružnica online 

tržnice, otprilike kao kada bi Visa 

bila u vlasništvu Targeta.” PayPal će, 

dodaje Musk, “postati žrtvom Amazon 

Paymentsa i drugih, poput Applea 

i startupa, ostane li dio eBaya.” Ovakve 

izjave daju toj grozničavoj utrci još 

jednu dimenziju: konačni pobjednik 

rata za mobilna plaćanja vjerojatno će 

prethodno osvojiti PayPal. 

TO ŠTO SE EBAY, JEDAN OD najinovativnijih 

start-upa uopće, našao 

u položaju uzdrmanog diva, nije bez 

povijesne podloge. PayPalovi osnivači 

na temelju dosadašnjih uspjeha imaju 

puno pravo na titulu najpoduzetnijeg 

osnivačkog tima u povijesti. Elona Muska 

(Tesla, SpaceX) od samog početka 

prate Peter Thiel (Facebook, Palantir) 

i Max Levchin (Yelp, Slide), u misiji 

sličnoj ovome što 15 godina kasnije pokušava 

postići bitcoin - stvoriti elektroničku 

valutu neovisnu o vladama 

i središnjim bankama. Ubrzo im se 

pridružuju Reid Hofman (LinkedIn), 

David Sacks (Yammer), Jeremy Stoppelman 

(Yelp) te Chad Hurley i Steve 

Chen (YouTube), pa sada u Silicijskoj 

dolini gotovo i nema važnijeg start-upa 

bez neke veze s “PayPal mafijom”. 

Prvi veliki uspjeh postigli su shvativši 

kako slati dolare s jednog na drugi 

Palm Pilot, a kasnije i kako prebacivati 

gotovinu putem elektroničke pošte. Poput 

kartičarskih tvrtki, PayPal je prodavačima 

naplaćivao naknadu od oko 3% 

vrijednosti transakcije, no osnivači su 

shvatili kako ostvariti pristojnu dobit 

od obrade golemog broja sitnih novčanih 

transakcija a da tih 3% ne moraju 

odmah prosljeđivati bankama izdavateljima 

kartica: poticali su korisnike 

na otvaranje tekućih računa za ovakva 

plaćanja. Izravna veza s bankovnim 

“DA STE MOGLI 

BIRATI IZMEĐU 

GOOGLEA I PAYPALA, 

ODABRALI BISTE 

GOOGLE” 

računom i danas je njihova prednost u 

odnosu na Amazon, Google i Square. 

Brzina, praktičnost i sigurnost donijeli 

su PayPalu popularnost kod sitnih 

trgovaca na eBayu i servis je do kraja 

2000. stekao više od tri milijuna korisnika. 

Na inicijalnoj javnoj ponudi, 

jednoj od prvih nakon napada 11. rujna, 

vrijednost dionice PayPala u prvom je 

danu trgovanja skočila za 50%. Ni godinu 

dana kasnije eBay je kupio PayPal 

za 1,5 milijardi dolara. Članovi PayPalova 

izvornog tima pričekali su da im 

isteknu ugovori, a onda su masovno 

otišli. Dotad je već i eBay napustila većina 

osnivača. 

“U eBayu se radilo potpuno drukčije: 

sastančenja, PowerPoint prezentacije, 

rad po odborima, usporeno odlučivanje…” 

kaže CEO CapLinkeda Eric 

Jackson, koji je u doba tranzicije bio 

potpredsjednik marketinga u PayPalu 

i kasnije napisao knjigu “The PayPal 

Wars”. Programerski odjel s vremenom 

se pretvorio u devet odvojenih jedinica 

koje su se stalno sukobljavale oko resursa 

i često stvarale suvišne proizvode 

(stranice za logiranje, obrasci za prijavu, 

stranice za odjavu). Programeri širom 

svijeta izrađivali su djeliće kodova 

ne znajući ništa o konačnom proizvodu, 

niti ih je on zanimao. “Jednostavno 

su otkrivali toplu vodu”, kaže PayPalov 

šef proizvodnje Hill Ferguson. “Sve 

tehničke promjene trebalo je napraviti 

30 puta na 30 različitih načina, što je 

zapanjujuće razbacivanje. Dodavanje 

novog servera trajalo je dva mjeseca 

umjesto nekoliko dana, a za promjenu 

teksta na početnoj stranici morali ste 

potrošiti 70 dana.” 

“Puno sjajnih tehnoloških 

stručnjaka otišlo je još u vrijeme 

starog formata”, kaže Marcus. 

“Da ste tada mogli birati 

između Googlea i PayPala, odabrali 

biste Google.” 

Dizajn sajta bio je nezgrapan 

(posjetitelje je na naslovnici godinama 

dočekivala jedna te ista 

fotografija poljupca, napokon 

uklonjena prije dvije godine), a 

usluga korisnicima tako loša da 

internet vrvi stranicama posvećenim 

isključivo kritiziranju te usluge. 

“Proizvode namijenjene korisnicima i 

prodavačima moramo osuvremeniti i 

osvježiti”, kaže CEO eBaya John Donahoe. 

I Donahoe i nekadašnji šef PayPala 

Scott Thompson smatraju globalni rast 

kompanije većim adutom od jurnjave 

za inovativnim proizvodima start-upa 

poput Squarea. “Biste li radije imali sustav 

plaćanja koji funkcionira u globalnim 

razmjerima ili se preusmjerili na 

domaći sustav i priključke za iPhone 

namijenjene sitnim, većinom offline trgovcima?”, 

pita Thompson. “Da, teško 

je reći. Odgovor ćemo saznati tek kad 

se za deset godina osvrnemo unatrag.” 

PayPal je pod Thompsonovim vodstvom 

više nego udvostručio prihode, s 

1,9 na 4,4 milijarde dolara. 


FORBES 

PAYPAL 

Za Icahna, međutim, PayPal je samo 

iskoristio povoljan trend. “Mislim da 

eBay nije dobro vođena kompanija. 

Dovoljno je usporediti ih s Amazonom. 

U povoljnim uvjetima svatko 

izgleda dobro, no PayPal je dragulj, a 

eBay mu umanjuje vrijednost.” Dionica 

eBaya skočila je za 80% otkako 

je u ožujku 2008. za kormilo stao Donahoe, 

no vrijednost Amazona u tom 

je razdoblju narasla za 400%, a Vise i 

MasterCarda za po 245%. 

Širenje Icahnova feuda na eBay 

dodatna je komplikacija za PayPal 

usred rata s najopasnijim tehnološkim 

divovima. Google je gotovo milijardi 

korisnika Androida ponudio 

svoj proizvod za mobilno plaćanje, a 

sporazum s MasterCardom donio mu 

je pristup milijunima maloprodajnih 

mjesta. Apple za pokuse koristi svoje 

dućane i smatra kako će navesti gotovo 

600 milijuna korisnika iTunesa da 

se uslugom počnu koristiti offline. K 

tomu je iPhone 5S opremljen čitačem 

otiska prsta koji bi trebao zamijeniti 

potpis na kreditnoj kartici. 

Amazon je upravo objavio da razvija 

sustav plaćanja kako bi 230 milijuna 

korisnika Kindlea mogli tim putem 

jedni drugima slati novac i plaćati u 

dućanima. 

Ono što najviše frustrira PayPal je 

uspon Squarea: bez ijedne prednosti 

tehnoloških divova, Square je od same 

nule uspio razviti platformu koja 

bi mogla postati standard u mobilnom 

plaćanju. “Šokiralo me što PayPal još 

nije razvio nešto slično”, kaže Marcus 

koji je prije dvije godine postao predsjednik 

PayPal divizije. Nekadašnji 

šef operative David Sacks kaže: “Ima 

načina da PayPal postane najveća financijska 

kompanija na svijetu, samo 

kada bi smio slijediti vlastiti put.” No 

najprije se mora sabrati i zauzeti jedinstveni 

stav. 

U SREDIŠTU OVOG VRTLOGA 

stoji čovjek koji je u PayPal dospio 

gotovo slučajno. Do kolovoza 2010. 

David Marcus je bio serijski poduzetnik 

koji nikada nije upravljao s više 

od 250 ljudi. Posrećilo mu se tek iz 

treće, s tvrtkom za mobilna plaćanja 

po imenu Zong koju je PayPal kupio 

za 240 milijuna dolara u kešu. Marcus 

nakon toga više nije morao raditi 

(potvrđuje da je imao “veliki udio” u 

Zongu). No Thompson, svjestan rupe 

u proizvodnji, ponudio mu je vođenje 

mobilnog odjela u PayPalu. Taj ga je 

izazov privukao. 

Rođen u Parizu i odrastao u bogatoj 

obitelji u Ženevi (djed je bio uspješan 

poduzetnik), Marcus je već u osmoj 

godini bio računalni geek, a poslije je 

na svom Macu 512K programirao igre. 

Studirao je na Sveučilištu u Ženevi, ali 

je propast jednog očevog deviznog 

posla nakon pada Berlinskog zida financijski 

ugrozila obitelj. “Bilo je to za 

nas užasno razdoblje”, kaže Marcus. 

Napustio je studij i zaposlio se u banci 

kako bi pomogao obitelji. Danas to 

smatra “vjerojatno najboljom stvari” 

koja mu se dogodila. Radeći u banci, 

shvatio je, naime, da je stvaranje kompanija 

daleko bolji posao. 

Kada je Švicarska deregulirala svoje 

tržište telekomunikacijskih usluga, 

Marcus je osnovao vlastitu telefonsku 

tvrtku. Razvio ju je u trećeg po veličini 

operatera fiksne telefonije u zemlji i 

2000. prodao World Accessu iz Atlante 

za oko 50 milijuna dolara u dionicama. 

Imao je 27 godina i 10 milijuna dolara - 

na papiru. No onda je internetski balon 

eksplodirao, odnoseći i World Access i 

Marcusove dionice. 

TKO SE SVE BORI ZA VAŠ MOBILNI NOVČANIK? 

U IGRI SU MILIJARDE DOLARA U OBLIKU MALOPRODAJNIH NAKNADA. 

KARTIČARI NE MOGU IZGUBITI, ALI TKO BI JOŠ MOGAO IZAĆI KAO POBJEDNIK? 

PAYPAL 

AMAZON 

SQUARE 

APPLE 

GOOGLE 

VISA 

MASTERCARD 

PLUS: Nakon 

kreditnih kartica, 

prvi izbor za 

online plaćanja 

u 193 države i 26 

valuta. Igra i na 

tekuće račune. 

MINUS: Ovisan o 

tuđem hardveru. 

Nije baš posvuda 

omiljeni brend. 

Izgledi za 

svjetsku dominaciju: 

5-1 

PLUS: 230 

milijuna aktivnih 

korisničkih 

računa. Vodeća 

online trgovina. 

Golema zaliha 

podataka. Jeff 

Bezos. 

MINUS: Ljudi iz 

maloprodaje 

baš i ne vole 

Amazon. Nema 

odgovarajućeg 

proizvoda, a ne 

postoji ni Amazonphone 

- zasad. 

Izgledi: 8-1 

PLUS: Aplikacija 

za online plaćanja 

zgodna za trgovce 

na malo. Rast 

brzinom startupa. 

Jack Dorsey kao 

faktor privlačnosti 

za hipstere. 

MINUS: Nema 

ih online. Nisu 

globalna kompanija. 

Raspolažu 

ograničenim kapitalom. 

Aplikacija 

nekompatibilna 

s postojećim 

blagajnama. 

Izgledi: 12-1 

PLUS: Podaci 

o 600 milijuna 

kreditnih kartica. 

iPhone 5 s 

čitačem otiska 

prsta. Odani fanovi. 

Ne konkuriraju 

maloprodajama. 

MINUS: Zasad 

bez proizvoda za 

online plaćanja. 

Vjerojatno nikada 

na Androidu. 

Nestručni za 

pružanje financijskih 

usluga. 

Izgledi: 6-1 

PLUS: Milijarda 

Android telefona. 

Veliki partner. 

Dubok džep. 

MINUS: Ikad 

čuli za Google 

novčanik? (To 

smo i mislili.) U 

stvarnom svijetu 

neupotrebljivi 

iOS. Plaćanja 

im nisu osnovni 

biznis (ali nisu ni 

robotski auti) 

Izgledi: 7-1 

PLUS: Najveća 

mreža - 4,4 

tisuće milijardi 

dolara 

potrošenih preko 

njihove kartice 

i 74,2 milijarde 

transakcija obavljenih 

u 2013. 

MINUS: Nisu na 

izravnoj vezi s 

potrošačem. 

Moraju raditi 

preko banaka. 

Njihov v.me je 

PayPalov klon. 

Izgledi: 4-5 

PLUS: 

Samoproglašena 

najbrža mreža - tri 

tisuće potrošenih 

milijardi dolara 

i 45,5 milijardi 

transakcija. 

MINUS: Vidi pod 

Visa, a manji su od 

Vise. 

Izgledi: 

podjednaki 

66 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

PRAVO VRIJEME ZA KUPNJU? 

EBAY JE HIBRID MALOPRODAJE I ONLINE PLAĆANJA. WALL STREET NE MOŽE ODLUČITI ŠTO DA MISLI 

CIJENA DIONICE (31. OŽUJKA 2008. = 100) 

AMAZON.COM 

VISA 

MASTERCARD 

PRIHOD (U MLRD. USD) 

EBAY 

EBAY INC. 

PAYPAL 

IZVOR: INTERACTIVE DATA VIA FACTSET RESEARCH SYSTEMS 

Marcus je prekrižio taj gubitak i 

pokrenuo Echovox, tvrtku koja je 

izrađivala mobitelski softver za prepoznavanje 

glasa (nešto kao Siri za 

starinske Nokije). Stvar je propala pa 

se kompanija preusmjerila na tekstualni 

marketing: vodili su sustav glasanja 

za europsku inačicu Američkog 

idola. U to je vrijeme pametne telefone 

osvajala Zynga i druge kompanije 

za društveni gaming, no ljudima se 

nije dalo ukucavati podatke o kreditnoj 

kartici kako bi za manje od dolara 

kupili farmvillesku kravu. Marcus je 

kao spinoff Echovoxa pokrenuo Zong, 

tvrtku čiji je proizvod omogućavao 

da se sitna plaćanja obavljaju preko 

mobitelskog računa. U travnju 2008. 

preselio je cijelu obitelj u okolicu San 

Francisca i nastavio graditi taj biznis. 

Tri godine kasnije prodao ga je PayPalu 

i iznenada se našao na čelu odjela 

za mobilne proizvode. 

Već prvog dana odlučio je napasti 

Square: novi proizvod, danas poznat 

kao PayPal Here, omogućit će malim 

trgovcima primanje kreditnih kartica 

preko mobitela ili tableta. “Iskreno 

govoreći, to je vjerojatno bio prvi značajan 

proizvod što ga je PayPal lansirao 

nakon više godina”, kaže Marcus. 

Otprilike u to vrijeme Thompson 

je otišao voditi Yahoo (kratka epizoda 

trajala je samo toliko koliko im je trebalo 

da mu u životopisu pronađu lažni 

znanstveni stupanj iz računarstva). 

Šef eBaya Donahoe tri je mjeseca 

tražio zamjenu. “Ni na trenutak nisam 

pomislio da bi mi mogli ponuditi taj 

posao”, kaže Marcus, no Donahoe je na 

kraju učinio baš to. “Prelazak na mobilne 

platforme postajao je sve važniji”, 

kaže. “Trebao nam je netko doista vješt 

u stvaranju proizvoda, s instinktom za 

želje korisnika.” 

Marcus je oklijevao. “U start-upu se 

naradiš kao konj, ali o svojem vremenu 

odlučuješ sam. Ovdje bi mi svaka 

“POBJEDNIK 

RATA ZA MOBILNA 

PLAĆANJA PRVO 

ĆE VJEROJATNO 

OSVOJITI PAYPAL” 

minuta bila uređena rasporedom. Više 

bih putovao i manje viđao suprugu 

i djecu. Pitao sam se je li to ono što 

stvarno želim.” Donahoe i Marcus te 

su večeri izašli na piće kako bi porazgovarali 

o ponudi. Piće se pretvorilo 

u večeru, pa u još nekoliko rundi pića 

dok je Donahoe nagovarao Marcusa 

da prihvati vođenje PayPala. Marcus 

je rekao kako bi u tom slučaju tražio 

slobodne ruke da pretumba cijelu tvrtku. 

Donahoe je odvratio kako bi posao 

ponudio nekome staromodnijem da je 

htio zadržati status quo. 

I tako sad Marcus provodi “nevidljivi 

preokret” dok PayPalu prihodi još 

snažno rastu. Ukinuo je devetosilosni 

sustav prosijavanja podataka i uveo jedinstveni, 

prilagodljiviji komplet softverskih 

alata. PayPalovi programeri 

raspoređeni su u male timove i rade 

na jednom proizvodu od početka do 

kraja. Kompanija je pridobila i nekolicinu 

tehnoloških genijalaca iz 

Netflixa, Googlea, Amazona i 

Boxa, istodobno otpustivši trećinu 

svojih inženjera. 

Što je najvažnije, Marcus je 

vratio PayPal njegovim korijenima, 

potrošivši gotovo milijardu 

dolara na kupnju start-up projekata 

kako bi pokrio sve slabe 

točke kompanije. Istodobno je 

na najviše položaje doveo iskusne 

poduzetnike koji su, kao i 

on, u PayPal većinom došli u 

sklopu akvizicija. “Neobično je 

da šef korporativne strategije ovakve 

multinacionalke bude Rus bez diplome 

poslovnog studija, koji k tomu uopće 

ne vjeruje u strategiju”, kaže Stan 

Chudnovsky čiju je tvrtku za obradu 

podataka, IronPearl, PayPal kupio 

prošloga proljeća. 

“U 2013. smo lansirali 28 proizvoda, 

a godinu prije zapravo nijedan”, kaže 

šef proizvodnje Hill Ferguson, koji je 

sudjelovao i u stvaranju Zonga. Marcusovo 

uže područje - mobilno plaćanje 


FORBES 

PAYPAL 

- prošle je godine donijelo 27 milijardi 

dolara, u usporedbi sa 750 milijuna 

2010. godine. 

Novi, okretniji PayPal sad ima jednostavnu, 

ali upravo kolosalnu zadaću: 

pozicionirati se u središte svake novčane 

transakcije, bilo gdje na svijetu. Na 

bilo kojoj platformi. Fizičke ili online, 

svejedno. 

“Da nas nema, bi li to stvorilo nenadoknadivu 

prazninu u ljudskim 

životima? To je pitanje koje si mora 

postavljati svaka kompanija. Ja želim 

da PayPal bude takva kompanija”, kaže 

Marcus. “Malo je takvih u tehnološkom 

sektoru. Google i Apple, i to je 

uglavnom to.” Na njegovu žalost, oni su 

mu i najveći konkurenti. 

S druge strane, PayPal je velikan 

internetskih transakcija. Kupnja 

start-upa Braintree za koji je Marcus 

u prosincu platio 800 milijuna 

dolara, pomoći će u obrani tog teritorija: 

softver za plaćanje jednim 

klikom, ugrađen u stranice popularnih 

servisa kao što su Uber, Fab. 

com i HotelTonight, može se lako 

i jeftino ubaciti u bilo koju mobilnu 

aplikaciju. Neki od ostalih takmaca 

odmakli su, međutim, u osvajanju 

stvarnih dućana, a kako stari sustav 

plaćanja gotovinom i karticama odgovara 

i kupcima i prodavačima, za 

promjenu njihovih navika potrebni su 

veliki poticaji, osobito ako novi sustav 

nije već ugrađen u korisnikov mobilni 

uređaj. 

PayPal se fokusira na prodavače, dodjeljujući 

licence za ugradnju svog softvera 

u uređaje za naplatu u dućanima. 

Zasad pokrivaju milijun maloprodajnih 

mjesta. Home Depot, Foot Locker, 

Toys “R” Us, Jamba Juice i Dollar General 

omogućuju mobilno plaćanje putem 

PayPala. Za ostalo će se pobrinuti 

sami prodavači, smišljajući najbolje 

načine da navedu kupce na plaćanje 

preko mobitela, nada se Marcus. 

Neki od mogućih načina su hands-free 

plaćanje i plaćanje preko reda, 

personalizirani kuponi i instant-krediti. 

Različitim dućanima odgovaraju 

različita rješenja i Marcus ne pokušava 

stvoriti jedinstveni model. Kao što su 

“NI NA 

TRENUTAK NISAM 

POMISLIO DA BI MI 

MOGLI PONUDITI 

TAJ POSAO.” 

Apple i Google učinili s aplikacijama, 

Marcus želi stvoriti operativni sustav 

za mobilno plaćanje izgrađujući 

osnovnu mrežu, programe i hardver 

koji će trgovcima i autorima softvera 

omogućiti stvaranje proizvoda. “Iskustvo 

mora biti jednako današnjem online 

kupovanju: brzo dobivate ono što 

želite i idete dalje”, kaže Marcus. “K 

tomu, trgovac će znati više o vama, a 

to će poboljšati vaše iskustvo.” 

Kako to mobilno iskustvo funkcionira 

- osobito preko PayPala - lako se 

može provjeriti u svakom Starbucksu. 

U lancu kafića kažu da 10 milijuna 

njihovih mušterija plaća preko 

mobitela, koristeći i PayPal i Square 

aplikaciju, što čini oko pet milijuna 

mobilnih transakcija tjedno. Aplikacija 

omogućuje da polažete novac na 

svoj Starbucks račun, plaćate telefonski 

i automatski skupljate nagradne 

bodove. Učestalija primjena donosi 

više pogodnosti - besplatna hrana, besplatna 

dotakanja, besplatna digitalna 

glazba. Omogućuje vam i da locirate 

otvorene lokale u blizini, pretražujete 

jelovnik ili platite piće prijatelju. Nije 

to aplikacija koja će vam iz korijena 

promijeniti život, no pruža vam više 

udobnosti, više informacija i veću 

uštedu - dovoljno, nada se PayPal, da 

ostane u vašem novčaniku. 

Što se tiče hardvera, Marcus će ove 

godine lansirati Beacon (ne treba ga 

brkati s Appleovim iBeaconom), jeftini 

bluetooth odašiljač veličine omota za 

šibice koji povezuje pametne telefone 

s naplatnim sustavom u trgovini. U 

kompletu s novom PayPalovom aplikacijom 

za mobilno plaćanje, Beacon 

će vam omogućiti plaćanja preko kartice 

ili bankovnog računa, korištenje 

kupona i skupljanje raznih bodova za 

vjernost a da ne morate ni vaditi mobitel 

iz džepa. 

No, kulturalna pitanja ostaju neriješena. 

Duboko u duši eBay je i dalje 

sumnjičav prema PayPalu dok Donahoe 

tvrdi da je povezanost s eBayem 

omogućila kompaniji agresivniji nastup. 

Čak ako stari mentalitet i ostaje, 

prirodna se sinergija gubi: od 180 milijardi 

dolara koliko su lani vrijedile online 

transakcije preko PayPala, samo 

30% odnosi se na plaćanja na eBayu, 

u usporedbi s 51% iz 2008. godine. 

“Ovdje je riječ o kompaniji s 13 tisuća 

zaposlenih u kojoj mijenjamo sve i 

stvaramo potpuno novu kulturu”, 

kaže Marcus. “To je doista brutalno, 

a u velikim se kompanijama 

uvijek nađe netko tko će iznijeti 

razloge da se nešto ne učini. Taj 

nagon za samoodržanjem doista 

frustrira.” 

Upravo taj osjećaj - uz izglede 

za preusmjeravanje oslobođene 

vrijednosti u vlastiti džep - pogoni 

Icahna. Ne misli on da bi PayPal 

morao biti samostalna kompanija, 

već tvrdi da bi mu bilo draže kada 

ni eBay prodao PayPal nekom prirodnijem 

partneru, recimo Visi. “Neki 

drugi div iz tog svemira platio bi golemu 

premiju za PayPal.” 

Musk, Sacks i još neki nekadašnji 

PayPalovi ljudi radije bi ga vidjeli kao 

samostalnu kompaniju. Tvrde da bi mu 

tako vrijednost s vremenom dostigla 

100 milijardi dolara (u usporedbi oko 

40 milijardi koliko sada vrijedi). “Ili će 

uvenuti, ili će se izdvojiti”, kaže Musk. 

“To vidi i Carl Icahn, a on baš nije tehnološki 

znalac.” 

Musk je u pravu. Zloglasni ludit 

Icahn možda ne zna kako funkcionira 

PayPal - pa o njemu govori općenito, u 

maniri osobe koja još uvijek ne koristi 

e-mail - ali sluti potencijal. Stoga za 

PayPal nije najvažnije hoće li Icahn 

postići izdvajanje kompanije. Puno je 

važnije hoće li ljudi poput Icahna s vremenom 

početi koristiti PayPal. 

68 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

LIDERI 

KRETANJE BOGATSTVA I MOCI ´ 

FINANCIJERI OI 

IGRE TEŠKE 50 MILIJARDI USD 

Olimpijske igre u Sočiju bile su najskuplje dosad. 

Ova devetorica oligarha dobila su velike građevinske 

poslove preko veza u državnom vrhu i sada svode 

račune. Prekoračenja troškova su golema 

VLADIMIR POTANJIN 

predsjednik, Interros 

Neto vrijednost: 

12,6 mlrd. USD 

SOČI 

● 

Snažno se zalagao za Igre u 

Sočiju i u njih uložio 

2,5 milijardi dolara. 

OLIMPIJSKO SVEUČILIŠTE 

Cijena: 420 mil. USD 

ALPSKI CENTAR ROSA 

KHUTOR 

Cijena: 2,5 mlrd. USD 

ARKADIJ ROTENBERG 

predsjednik odbora, 

SMP banka 

Neto vrijednost: 4 mlrd. USD 

Putinov džudo partner 

iz mladosti sklopio je s 

državom ugovore vrijedne 

7,4 milijarde dolara. 

PLINOVOD DZHUBGA-SOČI 

Cijena: 940 milijuna USD 

TERMOELEKTRANA ADLER 


STAZA ZA FORMULU 1 


OLEG DERIPASKA 

predsjednik odbora, Basic Element 

Neto vrijednost: 6,5 milijardi USD 

S državom sklopio ugovore 

vrijedne 1,7 milijardi USD, no 

sada je tuži zbog lošeg planiranja i 

nedostatka lučkih objekata. 

TERETNA LUKA SOČI IMERETI 


GLAVNO OLIMPIJSKO SELO 


MEĐUNARODNA ZRAČNA 

LUKA SOČI 


● 

ADLER 

● ● ● 

● 

● 

70 FORBES OŽUJAK, 2014

VAGIT ALEKPEROV 

predsjednik, Lukoil 


13,3 milijarde USD 

Njegova kompanija 

potrošila je samo 15 

milijuna dolara, ali i 

ispunila rokove, izbjegla 

skandale i napuhavanje 

troškova. 

KRASNOPOLJANSKA 

HIDROENERGETSKA 

STANICA 


ALIŠER USMANOV 

CEO, Gaz PromInvest 

Holding; najveći dioničar 

MegaFona 

Neto vrijednost: 18,5 

milijardi USD 

MegaFon je Olimpijske 

igre sponzorirao sa 130 

milijuna dolara, a puno je 

uložio i u telekomunikacijsku 

infrastrukturu. 

IZGRADNJA MEGAFONOVE 

TELEKOMUNIKACIJSKE 

MREŽE 


● 

ESTO-SADOK 

● 

GENADIJ TIMČENKO 

član odbora, Novatek 


15 milijardi USD 

KRASNAJA 

POLJANA 

Njegova građevinska 

kompanija SK Most dobila 

je 1,8 milijardi dolara 

vrijedne poslove 

na trasi željezničke 

pruge Adler-Alpika. 

ADLER-ALPIKA - PRUGA I 

ŽELJEZNIČKE USLUGE 

Cijena: 8,7 milijardi USD 

NAJSKUPLJE 

OLIMPIJSKE IGRE 

Trošak zemlje domaćina: 

ukupni iznos usklađen s 

inflacijom, u mlrd. USD 

$51 

$47 

VIKTOR 

VEKSELBERG 

predsjednik odbora, 

grupacija Renova 


17,1 milijarda USD 

ISKANDER MAHMUDOV 

predsjednik, Ural Mining & 

Metallurgical Co. 


6,1 milijarda USD 

ANDREI BOKAREV 

član odbora, UMMC 


1,5 milijardi USD 

Dvojac je u početku tvrdio da 

će izgradnja hokejske arene 

koštati 60 milijuna USD. 

ARENA ŠAJBA 

CIJENA: 105 milijuna USD 

SOČI, RUSIJA, ZIMSKE OI 2014. 

PEKING, KINA, LJETNE OI 2008. 

NAGANO, JAPAN, ZIMSKE OI 1998. 

BARCELONA, ŠPANJOLSKA, LJETNE OI 1992. 

$26 $25 

ATENA, GRČKA, LJETNE OI 2004. 

$22 

Na razvoj hotelskog 

smještaja potrošio 

500 milijuna dolara, 

od čega je najmanje 

70% posuđen novac. 

HOTELSKI KOMPLEKS 

AZIMUT 

Cijena: 

500 milijuna USD 


Osnivač fonda WisdomTree Jonathan Steinberg (lijevo) 

i njegov najveći ulagač Michael Steinhardt 

72 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

BIVŠI I BUDUĆI 

KRALJ 

Michael Steinhardt je stvorio model zarađivanja 

koji hedge fondovima donosi milijune, a onda 

se povukao iz igre. Sad se na velika vrata vraća 

na Wall Street, ovaj put s fondom WisdomTree i 

podrškom malih ulagača 

PIŠE MICHAEL NOER 

FOTOGRAFIJE MATT FURMAN FOR FORBES 


FORBES 

WISDOMTREE 

U 

tri desetljeća tijekom kojih 

se Wall Street preobrazio 

iz džentlmenskog 

investicijskog kluba u 

svjetskog financijskog 

diva, Michael Steinhardt je izrastao u 

najboljeg burzovnog trgovca na svijetu. 

Od 1967. do 1995. njegov pionirski hedge 

fond ostvarivao je svojim ulagačima 

prinos od prosječno 24,5% na godinu 

čak i nakon odbitka Steinhardtovih 20%. 

Drugim riječima, 10 tisuća dolara povjerenih 

Steinhardtu 1967. godine, iznosilo 

je po isteku investicijskog razdoblja 4,8 

milijuna dolara. (Jednaka investicija u 

S&P vrijedila bi 190 tisuća dolara.) Steinhardt 

se 1993. zbog takve izvedbe našao 

i na Forbesovoj listi 400 najbogatijih 

Amerikanaca, s bogatstvom procijenjenim 

na više od 300 milijuna dolara. 

U burzovnom trgovanju tajming je 

sve, a Steinhardt je zakazao baš na tom 

ključnom mjerilu: povukao se iz igre u 

pedesetim godinama života, upravo u 

trenutku kad se industrija hedge fondova, 

koju je i sam stvarao, pretvorila 

u najmoćniji ikad izumljeni stroj za 

zarađivanje. Da je ostao, danas bi vjerojatno 

bio jedan od najbogatijih ljudi na 

svijetu i njegovo bi se ime spominjalo u 

istom dahu s imenima Georgea Sorosa 

(20 milijardi dolara) i Stevea Cohena 

(9,4 milijarde). 

“Mislio sam da mora postojati nešto 

čestitije čemu bi čovjek mogao posvetiti 

život, nešto plemenitije od dodatnog 

obogaćivanja bogataša”, kaže Steinhardt. 

“Pomagati bogatima da postanu još 

bogatiji nije grijeh, ali vam neće ni kupiti 

izravnu kartu za raj.” 

Steinhardt ovo izgovara vrlo džentlmenski, 

gotovo djedovskim tonom. Ni 

traga onoj zloglasnoj prijekoj ćudi iz 

zenita njegove karijere. Ležerno opisuje 

svoj život daleko od Wall Streeta 

dotičući se politike (bio je rani pristaša 

Billa Clintona), židovskih vrijednosti 

(premda ateist, vatreno podržava židovsku 

stvar), životinja (na njegovu 

seoskom imanju smješten je jedan od 

najvećih privatnih zooloških vrtova) 

pa čak i francuske sorte jagoda koju 

je njegova supruga Judy pokušala komercijalno 

uzgajati. No, iz svog sago- 

ŠALJI DALJE! 

“Nadam se da ću biti dovoljno hrabar 

i pametan da umrem bez prebijenog 

novčića u džepu”, kaže Michael Steinhardt. 

Procjenjuje da godišnje pokloni oko 20 

milijuna dolara, a ovo su samo neke od 

ustanova i organizacija koje je pomogao: 

Botanički vrt u Brooklynu: Steinhardtov 

staklenik (gore) dobio je to ime točno 

godinu dana nakon kolapsa burze 1987. 

godine. Donacija vrijedna tri milijuna 

dolara pomogla mu je da se uzdigne 

iz tržišnog kaosa, a u ono je vrijeme 

bila najveći iznos ikada poklonjen toj 

brooklynskoj ustanovi. 

Muzej Izraela: Nekoć ne baš oduševljeni 

kolekcionar, Steinhardt je 2001. poklonio 

Rembrandtovo djelo “Apostol Petar 

kleči” ustanovi smještenoj u jednom od 

najprepoznatljivijih jeruzalemskih zdanja. 

Steinhardtova osobna kolekcija uključuje 

vima obloženog ureda na Manhattanu 

Steinhardt šalje i važnu poruku Wall 

Streetu: vraća se, i to ne da bi igrao po 

pravilima koja je pomogao stvoriti, već 

da bi ih srušio zastupajući malog čovjeka 

- i usput stekao novo bogatstvo. 

Michael Steinhardt sada je, naime, 

predsjednik i najveći pojedinačni dioničar 

društva WisdomTree Investments. 

Njegovih 14,7% udjela vrijedi 

oko 300 milijuna dolara. To društvo za 

trgovanje burzovno utrživim fondovima 

(ETF) osnovao je Jonathan (Jono) 

Steinberg, sin čuvenog biznismena, pokojnog 

Saula Steinberga čija je slava 

potamnjela na kraju karijere. 

Steinhardt se rano počeo baviti hedge 

fondovima - vodio je jedan od prvih 

mnoga djela židovske kulture, osobito 

kutije za cedaku (milostinju). 

Birthright Israel: Organizacija osnovana 

1999. uz pomoć Steinhardtovih devet 

milijuna dolara, dosad je poslala 350 tisuća 

mladih Židova u posjet Izraelu. 

DLC (Democratic Leadership Council): 

Sredinom osamdesetih Steinhardt se 

angažirao na osnivanju vijeća Demokratske 

stranke koje se zalagalo za umjereniju 

politiku i pomoglo Billu Clintonu da 

pobijedi na predsjedničkim izborima. 

Iako više ne daje novac političarima, 

svojedobno je Steinhardt bio najveći 

donator DLC-a: deset im je godina 

poklanjao po 250 tisuća dolara godišnje. 

Steinhardtova škola: Michael Steinhardt 

i supruga donirali su 20 milijuna dolara 

školi za kulturu, edukaciju i ljudski razvoj 

pri Newyorškom sveučilištu, koja sada nosi 

njihovo ime. — Samantha Sharf 

deset, a danas ih je oko osam tisuća - te 

smatra da ETF-ovi imaju sličan remetilački 

potencijal, ali u korist individualnih 

ulagača (i nekih pametnih upravljača 

novcem poput njega.) “Meni je 

bilo stalo do jedne stvari: izvedbom 

nadmašiti sve druge u Americi”, kaže 

Steinhardt o svojim trejderskim godinama 

i dodaje: “Ovo želim posebno 

naglasiti: smatram da je Jono Steinberg 

već osam do devet godina najbolji menadžer 

u svijetu upravljanja fondovima.” 

Hopa! Wall Street je Jona Steinberga 

zasad primijetio uglavnom kao 

supruga Marije Bartiromo, omiljene 

TV novinarke koja prati financije. Steinberg 

tijekom osamdesetih nije uspio 

74 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Michael 

Steinhardt u 

svojem uredu 

na newyorškoj 

Petoj aveniji 

završiti dodiplomski studij poslovanja 

na Whartonu (gdje je diplomirao Steinhardt) 

iako jedna od sveučilišnih 

zgrada nosi ime njegova oca. Kasnije 

je obiteljskim novcem pretvorio reklamnu 

brošuru Penny Stock Journal 

u časopis Individual Investor, koji je 

2001. ugašen. Što je najvažnije, čovjek 

kojega Steinhardt smatra najboljim 

financijskim menadžerom ove generacije 

još nikada u životu nije upravljao 

nekom velikom svotom tuđega 

novca. 

Upravo to i jest Steinhardtova poanta. 

ETF-ovi u pravilu zaračunavaju niže 

naknade i plaćaju manje poreze nego 

tradicionalni uzajamni fondovi. Osim 

toga, potpuno su transparentni. Opsesivno-kompulzivni 

ulagač u ETF-ove 

može svakodnevno provjeravati stanje 

svog uloga, a ne tek svaka tri mjeseca 

kao kod većine uzajamnih fondova. 

Čarobna kombinacija nižih naknada, 

manjih poreza i veće transparentnosti 

(nerijetko uz jednak ulog) znači da 

će ETF-ovi s vremenom progutati 12,1 

bilijun dolara vrijednu imovinu pod 

upravljanjem uzajamnih fondova. 

WisdomTree upravlja s 35 milijardi 

dolara, što je samo 2,1% posto tržišta 

ETF-ova s ukupno 1,7 bilijuna dolara 

imovine pod upravljanjem, no to je napredak 

u odnosu na 1% iz 2010. i znači 

da je WisdomTree stalno otkidao komadiće 

tržišnog udjela BlackRocka i 

State Streeta, koji zajedno drže 61,9% 

tržišta. Tvrtka primjenjuje akademsku 

teoriju investiranja na stvaranje 

ETF-ova koji izvedbom dosljedno 

nadmašuju tržište, doduše za samo 

bod ili dva. Daleko je to od Steinhardtovih 

izvedbi koje su posramljivale 

S&P, ali je dostupno svakome, a ne 

samo nekolicini probranih ulagača. 

WisdomTree je javna kompanija za 

trgovanje ETF-ovima i to joj je jedina 

djelatnost. Vrijednost njihove dionice 

povećala se od početka prošle godine 

za 171,9% u usporedbi s 35,6% za Nasdaq 

Composite indeks i 47,7% za uravnotežene 

tržišne košarice usporedivih 

upravljača fondovima. S obzirom 

na to, Jono Steinberg je lani možda 

doista bio najbolji upravljač novcem, 

ostvarivši Steinhardtu golemu zaradu. 

Steinhardt tako više nije sinonim za 

legendarni hedge fond čije je vrijeme 

prošlo. Sad može reći da je predvodio 

dva revolucionarna, a slučajno i dijametralno 

suprotna ulagačka trenda. 

Kada je Michael Steinhardt pokrenuo 

Steinhardt, Fine, Berkowitz 

& Co. (kasnije samo 

Steinhardt Partners), bio je to doslovce 

hedge fond (hedge - ograda), podjednako 

spreman brzinski trgovati posuđenim 

dionicama i dugoročno ulagati, 

ograđujući se tako od čestih tržišnih 

zastoja u 60-ima i 70-ima. “Zbilja sam 

puno šortao”, kaže Steinhardt. “Osjećao 

sam daleko više zadovoljstva zbog 

brze zarade nego zbog dugoročno unosnih 

ulaganja, a to je vrlo opasno jer je 

šortati jako teško.” 

Menadžeri mladih fondova u lošim 

su vremenima doista znali laktovima 

štititi svoje ulagače - Steinhardt je zarađivao 

čak i u doba velikog tržišnog 

pesimizma 1973. i 1974. godine - no ono 

što je stvarno privlačilo pozornost bili 

su njihovi visoki prinosi bez obzira na 

ulagačku klimu. “On je legenda i sjajan 

upravljač novcem”, kaže Julian Robertson 

Jr. koji je u fondaškom biznisu 

stekao milijarde, a startao je 13 godina 

nakon Steinhardta. 

“Vođenje hedge fondova za mene 

je umjetnost. To je nešto u čemu sam, 

mislim, bio jako dobar, a ostatak svijeta 


FORBES 

WISDOMTREE 

nije”, kaže Steinhardt. “Slab poslovni 

dan, tjedan ili godina bacali su me u 

depresiju.” 

Steinhardt je bio agresivan, instinktivan 

burzovni trgovac i po mišljenju 

mnogih najgori šef na Wall Streetu. 

Zaposlenici su “koristili izraze ‘prebijena 

djeca’, ‘mentalno zlostavljanje’, 

‘nasumično nasilje’, ‘ispadi bijesa’ i 

slične” kako bi opisali rad u njegovoj 

tvrtki, piše Steinhardt u svojoj autobiografiji 

“No Bull: My Life In and Out 

of Markets”. 

“Kad mi je išlo dobro, bio sam sretan. 

Kada bih nešto odradio loše, bio sam 

nesnošljiv, težak i zločest”, priznaje 

danas. 

Po pristojnijim (i manje uspješnim) 

zakutcima Wall Streeta od samoga se 

početka govorkalo da hedge fondovi 

poput Steinhardtova ne igraju sasvim 

po pravilima. Činilo se da nema drugog 

objašnjenja za njihove prinose. Smatrani 

su, međutim, sporednom igrom 

za “upućene” ulagače i Komisija za 

vrijednosne papire i burze (SEC) zaključila 

je da ima važnijeg posla nego 

štititi bogataše od drugih bogataša. 

Sve se to promijenilo do početka 

devedesetih godina. Preplavljeni institucionalnim 

novcem tijekom osamdesetih, 

hedge fondovi su narasli do 

neslućenih razmjera, baš kao i bogatstva 

njihovih sve nasilnijih menadžera. 

Steinhardt, koji je 1967. započeo sa 7,7 

milijuna dolara pod upravljanjem, sada 

je upravljao imovinom vrijednom pet 

milijardi i sve češće ulagao na tržištu 

obveznica. Ti golemi ulozi imali su makroekonomske 

posljedice. SEC je 1991. 

pokrenuo istragu protiv četvorice menadžera 

hedge fondova - Steinhardta, 

Sorosa, Robertsona i Brucea Kovnera 

- pod sumnjom da u dosluhu s investicijskom 

bankom Salomon Brothers 

stječu monopol na tržištu dvogodišnjih 

trezorskih zapisa. 

Istraga protiv Sorosa i Robertsona 

kasnije je obustavljena, ali Steinhardt, 

Kovner i Salomon su 1994. pristali na 

nagodbu sa SEC-om. Salomon je platio 

290 milijuna dolara, što je bila druga po 

veličini globa u povijesti Wall Streeta, 

a Steinhardt Partners 70 milijuna. 

BOLJE OD FONDA 

Najisplativije ulaganje vezano uz WisdomTree prošle je godine bilo ulaganje u njihovu 

vlastitu dionicu: vrijednost joj se od početka 2013. gotovo utrostručila 

Tričetvrt iznosa dao je Steinhardt iz 

vlastitog džepa. 

WISDOMTREE INVESTMENTS 

INDEKS FONDOVA KOJI SE RAVNAJU PREMA TRŽIŠNOJ KAPITALIZACIJI 

NASDAQ COMPOSITE INDEX 

Steinhardtu je 1996. i inače bila 

užasna godina. Prinosi njegovog 

fonda pali su za 31% zbog 

loše tempiranog ulaganja u inozemne 

obveznice. Bio je to daleko najslabiji 

prinos što ga je Steinhardt ostvario 

svojim klijentima. Zakleo se da će im 

to nadoknaditi koliko god bude mogao. 

Iduće godine ostvario je 26-postotni 

prinos. A onda je dao otkaz. 

“Odrastao sam među ljudima iz niže 

srednje klase u židovskoj četvrti Brooklyna 

i nisam imao pojma što bih s 

tolikim novcem. On me nije zanimao. 

Zanimao me posao fond menadžera, 

htio sam biti najbolji, donositi najveće 

prinose svojim ulagačima”, priča 

Steinhardt. Ako nije najbolji upravljač 

novcem u Americi, zaključio je, onda 

se novcem uopće neće baviti. 

Wall Street pri ocjenjivanju fond 

menadžera uspoređuje beta prinos, to 

jest izvedbu cjelokupnog tržišta (najčešće 

mjereno nekim benchmarkom 

poput S&P 500 indeksa), s alfa prinosom 

ili iznosom za koji je menadžer 

uspio nadmašiti izvedbu šireg tržišta. 

Mjeri se razlika u prinosu koju postiže 

za tisuću nasumce odabranih dionica. 

Alfa prinos je jedini razlog da nekome 

platite za upravljanje vašim novcem, 

ali takvi su majstori prava rijetkost. U 

30 godina između 1976. i 2006. samo je 

0,6% posto menadžera uzajamnih fondova 

izvedbom dosljedno nadmašivalo 

tržište, a gotovo 25% tih financijskih 

“profesionalca” imalo je negativan prinos 

na alfa ulaganja, pokazala je jedna 

dugoročna studija. Bolji nisu bili ni 

hedge fondovi: od stotinu najvećih, lani 

je samo 16 izvedbom nadmašilo S&P, 

tvrdi se u jednom nedavnom izvješću. 

“Mnogo ih je, a time je i konkurencija 

žešća”, kaže Robertson. 

Ovakva istraživanja provode se za 

raznovrsne ulagačke strategije u svim 

mogućim tržišnim uvjetima, a njihovim 

rezultatima često se podupire teorija 

efikasnosti tržišta i njezina hipote- 

76 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

KRALJEVI 

PRINOSA 

Jeremy Siegel i Michael Steinhardt bili su 

zvijezde prvih reklama za WisdomTree 

za da su sve dostupne informacije već 

uračunate u cijenu dionice. Neugodna 

je posljedica da nitko ne može, niti bi 

trebao pokušavati nadmašiti izvedbu 

tržišta. Umjesto toga treba se zadovoljiti 

beta ulaganjima, odnosno biti tržište, 

i to po najnižoj mogućoj cijeni. Izravna 

posljedica takvog razmišljanja bili su 

ultrajeftini indeksni uzajamni fondovi 

kojima zapravo upravljaju formule, a 

ne ljudi. Vanguard 500, najpopularniji 

indeksni fond, osnovan je 1975. kako bi 

mali ulagači mogli oponašati izvedbu 

indeksa S&P 500 uz neznatnu naknadu 

(trenutačno iznosi 0,17%). Fond upravlja 

imovinom vrijednom 160 milijardi 

dolara, što je otprilike 1,3% ukupne 

imovine pod upravljanjem američkih 

uzajamnih fondova. 

No, hipoteza o efikasnosti tržišta 

može se kositi sa zdravim razumom. 

Teorija, primjerice, ne predviđa pojavu 

tržišnih balona, inzistirajući na 

tome da sva imovina, bile to kuće na 

Floridi 2005. ili dionice internetskih 

tvrtki 1999. godine, ima ispravno utvrđenu 

cijenu s obzirom na pripadajući 

rizik. Usto zanemaruje neravnomjernu 

dostupnost i različito tumačenje informacija, 

a trgovačke zvijezde poput 

Michaela Steinhardta smatra naprosto 

sretnicima koji su se okoristili nečijim 

grubim greškama. 

“Ako vjerujete da se tržišna izvedba 

ne može smišljeno nadmašiti, tada 

smatrate nemogućom i pojavu imovinskih 

balona pa mislim da biste svoja 

teorijska uporišta morali bolje uskladiti 

sa zbivanjima u stvarnom svijetu”, 

kaže Frank Salerno koji je nakon dugogodišnje 

karijere u Bankers Trustu 

i Merrill Lynchu 2005. postao član odbora 

kompanije WisdomTree. 

Upravo uoči rasprsnuća najvećeg 

imovinskog mjehura u novijoj povijest, 

dot-com balona s kraja devedesetih, neki 

su ozbiljno počeli nanovo promišljati 

koncept dioničkog indeksa. Kako bi bilo 

da umjesto vaganja na temelju tržišne 

kapitalizacije, što tijekom balona stalno 

povećava izloženost ulagača znatno 

skupljim dionicama, stvorimo indekse 

vagane s obzirom na fundamente poput 

dobiti i dividenda? Može li takav proizvod 

pouzdano nadmašivati izvedbu 

šireg tržišta tijekom duljeg razdoblja? 

To nije alfa ulaganje - jer ovim bi indeksima 

upravljala računala i algoritmi, a ne 

instinkti burzovnih profesionalaca - ali 

nije ni čisti beta pristup. U pomanjkanju 

odgovarajućeg termina, nazvali su to 

beta-plus ulaganjima. 

Bila je ovo vizija trojice vrlo različitih 

ljudi, okupljenih oko tvrtke kasnije 

nazvane WisdomTree. Prvi od njih, 

ugledni profesor financija na Whartonu 

Jeremy Siegel u svom je bestseleru 

proročanski upozorio na tehnološki 

balon s početka 2000. godine. Drugi, 

‘Drvo mudrosti’ 

pokazalo se kao 

mudra investicija. 

Njome je zaradio 

više nego u 28 godina 

vođenja svog slavnog 

hedge fonda 

Jono Steinberg, žudio je za iskupljenjem 

jer je već bilo jasno da će mu dotcom 

kolaps uništiti biznis. Treći je bio 

virtuoz čistog alfa pristupa Michael 

Steinhardt, koji će se nakon desetogodišnje 

stanke vratiti na Wall Street kao 

prvak pametnih beta ulaganja. 

Jono Steinberg je za ETF-ove prvi 

put čuo 1997. godine, dok je objavljivao 

časopis Individual Investor. Odmah 

mu je sinula ideja: “Kada sam shvatio 

protočnu, transparentnu, porezno 

učinkovitu strukturu ETF-ova, pomislio 

sam kako bi kombinacija boljeg 

indeksa i strukture ETF-a ulagačima 

mogla pružiti bolje ulagačko iskustvo.” 

Na ideji je sve i ostalo dok su Jono i njegov 

list prosperirali od velikog tržišnog 

optimizma tih godina. Burzovni kolaps 

u ožujku 2000. pogodio je sve financijske 

časopise, no najgore su prošli oni 

koji su najglasnije navijali za tržišnog 

bika. U ljeto 2001. broj oglasa je naglo 

opao za trećinu i dionica Steinbergove 

tvrtke ispala je iz Nasdaqove kotacije 

(dobrovoljno je povučena, tvrdi on). 

Steinberg je morao ugasiti novine 

i otpustiti ljude. Listu pretplatnika 

prodao je magazinu 

Kiplinger’s Personal Finance, ali je 

zadržao prava na indeks America’s 

Fastest Growing Companies koji je 

dionice vrednovao prema izvedbi. Naoružan 

njime i svojom sve starijom 

idejom o ETF-ovima, preimenovao je 

tvrtku u Index Development Partners 

i 2002. krenuo obijati pragove i kucati 

na vrata. Kucao je i kucao. 

“Posvuda je održavao prezentacije”, 

kaže ulagač rizičnog kapitala Jim Robinson 

IV. čija je tvrtka RRE Ventures 

isprva odbila investirati u Jonovu zamisao. 

(Robinsonov otac i jedan od osnivača 

RRE Veturesa je Jim Robinson III. 

koji je od 1977. do 1993. vodio American 

Express). “Znali smo da ETF-ovi zvuče 

zanimljivo, no brinulo nas je kako će se 

nepoznata mala tvrtka uopće probiti, a 

iskreno, nije nam baš bio jasan ni prelazak 

iz nakladničkog biznisa u ETF.” 

Dva mjeseca kasnije Jono je ponovno 

posjetio dugogodišnjeg znanca Robinsona 

i rekao mu da je možda upecao 


FORBES 

WISDOMTREE 

veliku ribu - uspio je zainteresirati Michaela 

Steinhardta, no on će investirati 

samo ako to učini i netko drugi. Nakon 

izvjesnog natezanja s partnerima Robinson 

je pristao na ulaganje. Tako su 

RRE i Steinhardt 2004. uložili ukupno 

devet milijuna dolara u tvrtku Index 

Development Partners, preimenovanu 

2005. u WisdomTree. Bio je to sav 

kapital nove tvrtke. 

“Uložio sam s Jonom jer sam tijekom 

investitorske karijere stalno imao 

dojam da Wall Street ne pruža dobru 

uslugu prosječnom čovjeku. Prepušten 

lošim brokerima i slabo vođenim uzajamnim 

fondovima, on se nije mogao 

natjecati s onima koji su imali bolji 

uvid ili više novca. Zaključio sam da 

Wall Street nije najbolje mjesto za zaštitu 

onih kojima su financijske usluge 

najpotrebnije” kaže Steinhardt i dodaje: 

“Jono je imao prilično inteligentne 

zamisli o tome kako nadmašiti tržišne 

prosjeke, ne doduše prosječnu izvedbu 

hedge fondova, ali ipak.” 

Steinhardt k’o Steinhardt, u svom 

je nezaustavljivom stilu otkupio 

gotovo sve dionice Jonove tvrtke 

za sitne novce (nedavna cijena bila je 

17,59 dolara). Steinbergov udio iznosi 

samo četiri posto. U apsolutnom iznosu 

neusklađenom s inflacijom, Steinhardt 

je investicijom u WisdomTree zaradio 

više nego u 28 godina vođenja svog 

slavnog hedge fonda. Na najsvježijoj 

Forbesovoj listi vodećih svjetskih milijardera 

nalazi se 30 menadžera američkih 

hedge fondova, ali tek nedavna 

izvedba WisdomTree Investmentsa 

- uz stare zalihe i vrijednu umjetničku 

zbirku - prvi je put u taj rang dovela i 

Steinhardta. 

WisdomTree je zbog Steinhardtove 

investicije odmah postao održiv, ali mu 

je još uvijek trebao netko tko će konceptu 

fundamentalno vaganih indeksa 

dati više intelektualne težine, više 

uvjerljivosti nego što je to mogao Jono. 

Srećom, u tom je smjeru već razmišljao 

Jeremy Siegel, Jonov znanac iz vremena 

kada je pisao kolumne za Individual 

Investor. “Bio sam veliki zagovornik 

Vanguarda i vaganja na temelju tržišne 

MICHAELOVA 

MENAŽERIJA 

Dvadeset tri hektara 

zemljišta u Bedfordu u 

državi New York, na devin 

pljucomet od vikendice 

Marte Stewart, Steinhardt 

smatra “svojim jedinim 

fizičkim posjedom u kojem 

doista uživa”. Imanje vrvi 

egzotičnim životinjama i 

jestivim biljem: 90-godišnja 

kopnena kornjača, razigrani 

marmozet majmuni, afrički 

servali, rijetki zonkiji (pola 

zebre, a pola magarci), kao 

i deva koja obožava jabuke 

(desno) samo su neki od 

stanovnika Steinhardtove 

arke. Tu su i goleme količine 

svih mogućih bobica: 

ogrozdi, kupine, maline, 

borovnice, ribizi, brusnice… 

“Htio sam uzgojiti sve 

vrste bobičastog voća koje 

možete zamisliti .” A tek 

javorov vrt! U jesen 400 

do 500 stabala svih vrsta 

javora bukne crvenim sjajem. 

“To je nevjerojatno lijepo”, 

kaže Steinhardt. “Gotovo 

da obasjavaju nebo svojim 

bojama. ” —M. N. 

kapitalizacije”, kaže Siegel. “Internetski 

balon iz 2000. naveo me na preispitivanja 

tog stava. Pregledao sam svoj 

portfelj i poželio da u njemu nema toliko 

tehnoloških dionica. Mora postojati 

indeks koji realnije vrednuje dionice 

kada se procijenjenom vrijednošću 

previše udalje od fundamenata, pomislio 

sam. Tako sam se zainteresirao za 

stvaranje alternativnih indeksa.” 

Siegel i njegov asistent punih su tjedan 

dana uspoređivali Jonove indekse 

s golemom bazom povijesnih podataka 

o cijenama dionica. Rezultati su bili dovoljno 

dobri (“usporedba s podacima 

iz vrlo dugog razdoblja pokazuje statistički 

značajno bolju izvedbu fundamentalno 

vaganih indeksa”) da Siegel 

pristane svojim znanstvenim ugledom 

stati iza WisdomTree Investmentsa u 

zamjenu za udio u tek osnovanoj tvrtki. 

Pribroje li se tomu dionice koje je 

kupio, u jednom je trenutku posjedovao 

2% kompanije. U međuvremenu 

je prodao dio udjela. 

Tajna bolje izvedbe, tumači Siegel, 

krije se u onome što oduvijek propovijedaju 

investitori poput Benjamina 

Grahama i Warrena Buffetta: u prepoznavanju 

vrijednosti. “Ljudi precjenjuju 

rast, plaćaju previše za dionice 

brzorastućih kompanija, a ignoriraju 

kompanije koje rastu sporo. Dionice 

takvih kompanija obično su podcijenjene 

i stoga na dugi rok donose veći 

prinos”, kaže Siegel. 

Sa Siegelom i Steinhardtom kao jamcima 

kvalitete, WisdomTree je mogao 

nagovoriti Salerna, bivšeg direktora u 

Merrill Lynchu, da se vrati iz mirovine 

i pomogne im savjetima oko najizazovnijih 

aspekata izgradnje biznisa. (“Ima- 

78 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

PUSA DEVE 

JABUČARKE Na 

svom seoskom 

imanju Michael 

Steinhardt ima veliki 

zoološki vrt 

agencija Morningstar, no taj podatak 

donekle zavarava. Čak 49% tih sredstava 

koncentrirano je u samo dva fonda 

- Japan Hedged Equity (36,5%) i jedan 

koji ulaže u tržišta zemalja u razvoju 

(12,5%). Japanski fond, preko kojeg se 

američki ulagači mogu bez valutnog 

rizika kladiti na velike japanske kompanije, 

donosi goleme profite otkako 

je lani Banka Japana ublažila svoju monetarnu 

politiku. Ovo ulaganje donijelo 

je Steinhardtovu fondu 9,8 milijardi 

dolara ili 68% ukupnog neto prihoda 

u 2013. godini, a nema nikakve veze sa 

specijalitetom kuće - beta-plus ulaganjima 

ili vaganim fundamentima. 

I u kompaniji priznaju da samo 14 

njihovih ETF-ova od ukupno 61 predstavlja 

čiste beta-plus investicije, iako 

kažu da brojni drugi njihovi proizvodi 

sadrže elemente fundamentalno vaganih 

indeksa. Svoje je benchmarke 

od osnutka tvrtke nadmašilo 10 od 14 

fondova, neki i znatno, no podbacila 

su sva četiri fonda vezana uz dividende 

američkih dionica. “Imali su na raspolaganju 

šest-sedam godina i što su 

dokazali? N-i-š-t-a”, naglašava osnivač 

Vanguarda i idejni otac jeftinih indeksnih 

fondova John C. Bogle, poznatiji 

kao Jack. “Ne može se reći da to funkcionira, 

ali ni da ne funkcionira.” 

“Prvotna ideja, koja je sadržavala 

izvjesnu dozu inteligencije - nije vam 

jamčila dobitak, ali jest jamčila da nećete 

previše izgubiti, a mogli biste i dobiti 

- sada vrijedi za samo pet posto imovine 

kojom upravljaju”, nastavlja Bogle. 

“WisdomTree je marketinška firma koja 

traga za nečim što javnost priželjkuje.” 

li su ideju”, kaže Salerno, “ali nisu imali 

nikoga s iskustvom u upravljanju fondovima 

tko bi im pomogao da je ostvare.”) 

Arthur Levitt, predsjednik SEC-a 

od 1993. do 2001. godine, doveden je 

u odbor kako bi izglađivao prijepore 

s regulatorima. Levitt je došao na čelo 

SEC-a baš nekako u vrijeme kada je 

odmjerena ona kazna od 70 milijuna 

dolara, dijelom odgovorna za Steinhardtovo 

povlačenje iz fondaškog biznisa, 

ali kaže da ga tada nije poznavao. Sad 

kada su saveznici, tvrdi da upravo Steinhardt 

predstavlja mudrost (wisdom) 

iz naziva WisdomTree. “Divim se takvim 

višedimenzionalnim osobnostima. 

Većina ljudi koje sam susretao na Wall 

Streetu nije imala tu osobinu.” 

Za 85% povjerene mu imovine 

WisdomTree je dosad ostvario bolje 

prinose nego fondovi vršnjaci, tvrdi 

‘Tajna bolje izvedbe 

je u prepoznavanju 

vrijednosti. 

Investitori poput 

Buffeta to su 

oduvijek znali. Ljudi 

precjenjuju rast’ 

Steinhardt na ovo samo sliježe ramenima. 

Godinama je vodio hedge 

fond i proslavio se ekspresnim 

predomišljanjima - priča se da je znao 

zatvoriti cijelu poziciju tijekom pauze 

za brzi ručak. I dalje čvrsto vjeruje 

da će beta-plus ulaganja na dugi rok 

nadmašiti izvedbu tržišta, no ako se 

danas na tržištu traže japanski valutni 

fondovi, WisdomTree će to i ponuditi. 

“To samo dokazuje da nastavljaju s inovacijama,” 

kaže Steinhardt. 

U međuvremenu, tvrtka je iskoristila 

Steinhardtovo ime i omiljenost 

u svojoj reklamnoj kampanji, kako bi 

financijskim savjetnicima dala do znanja 

da su WisdomTree ETF-ovi toplo 

i sigurno mjesto za ulagačev novac. 

Novi slučaj fondovskog terora? Charles 

Schwab & Company 21. stoljeća? 

U svakom slučaju samo još jedan u 

nizu svakodnevnih preokreta na Wall 

Streetu. 


FORBES 

FINANCIJE 

Subprime kriza 

na kineski način 

Termin “subprime” u bankarstvu označava kreditne plasmane upitne 

kvalitete, odobrene mimo (ispod) uobičajenih standarda klijentima 

koji svoje obveze i u idealnim uvjetima jedva mogu servisirati. 

Nakon SAD-a, subprime je postao raširena praksa i u Kini 

PIŠE: MARIO GATARA 

Uzlatno doba kineske ekonomske 

ekspanzije, investicije 

à la carte bile su 

specijalitet domaće kuhinje, 

ponos arhitekata gospodarskog 

čuda koje je grabilo krupnim 

koracima, nezadrživo napredujući na 

ljestvici globalnih velesila. 

Makar Kina (u odnosu na razvijene 

zemlje) još bilježi više nego respektabilne 

stope gospodarskog rasta, usporavanje 

pozitivnog trenda koji se već 

neko vrijeme izražava "samo" jednoznamenkastim 

stopama rasta nedvojbeno 

poziva na oprez, služeći pesimistima 

kao alarmantan signal koji navješćuje 

tvrdo prizemljenje. Čak i kada izuzmemo 

posrtanje uvjetovano globalnom 

ekonomskom krizom, Kina sve jasnije 

pokazuje znakove umora i istrošenosti, 

pokušavajući preko noći zamijeniti 

potrošeni izvozno orijentirani model, 

koji u uvjetima relativno skromnog 

gospodarskog rasta na globalnoj razini 

ne donosi željene rezultate. Ili, bolje 

rečeno, jednostavno više ne funkcionira. 

Uostalom, anketa koju je nedavno proveo 

Bloomberg pokazuje kako bi ovogodišnji 

rast mogao iznositi 7,5 posto; ako 

se prognoze ostvare, bit će to najslabiji 

rezultat još od davne 1990. godine. 

Sve, dakle, upućuje na zaključak 

da su korjenite reforme Kini nasušna 

potreba. A strateški zaokret u glavama 

državnih planera počiva na domaćoj 

Banke su za svoje 

klijente aranžirale 

emisije obveznica, 

premještajući rizik na 

privatne investitore 

potražnji, koja bi umjesto izvoza trebala 

postati ključan motor ekonomske 

aktivnosti u zemlji, no kraj jedne epohe 

ostavio je iza sebe ruševine koje više 

nije moguće skriti. A problemi koji se 

naziru, strahuju brojni promatrači, samo 

su vrh ledenog brijega, stvorenog 

upravo enormnim i, što je još važnije, 

nerezonskim, nimalo selektivnim, a počesto 

i neumjerenim, prenapuhanim 

ili čak ekstravagantnim investicijama, 

osmišljenima na prilično krhkim (komercijalnim) 

temeljima. Milijarde dolara 

investicija usmjerenih u industrijske 

grane pritisnute prekomjernim kapacitetima 

te pregažene globalnom recesijom 

i naprasnom redukcijom državnih 

poticaja za kapitalne projekte odjednom 

predstavljaju ogroman problem 

koji opasno nagriza stabilnost domaćeg 

financijskog sustava. 

Ključ problema leži u mehanizmu 

financiranja investicija, uvelike nalik sofisticiranim 

modelima kojima su se služile 

američke investicijske banke, prebacujući 

pritom rizik na investitore. Dio 

je to kompleksne mreže koja se skriva 

iza termina "bankovnog sustava u sjeni", 

stvorene kako bi se zaobišle restrikcije 

u segmentu kreditnih plasmana koje je 

nametnula središnja banka. Suočene s 

ograničenjima monetarnih vlasti, banke 

su posegnule za alternativnim rješenjima, 

najčešće pribjegavajući emisijama 

obveznica kako bi svojim klijentima 

namaknule potreban kapital. Takvi su 

aranžmani, obično garnirani atraktivnim 

prinosima, privlačili horde zainteresiranih 

investitora u uvjerenju da će 

ekspanzivna fiskalna politika, usmjerena 

ponajprije na razvoj industrije i realizaciju 

krupnih infrastrukturnih projekata, 

poslužiti kao osigurač od onog 

najgoreg scenarija. Kao da već i to nije 

dovoljno, ulagači su, masovno grabeći 

obveznice, bili uvjereni i da u hibridnoj 

varijanti komunističkog društvenog 

uređenja s elementima tržišne ekonomije 

aranžmani neizravno impliciraju 

jamstvo banke ako stvari krenu po zlu. 

Dotični plasmani, međutim, nisu u poslovnim 

knjigama banaka i nominalno 

predstavljaju tek ugovorni odnos između 

investitora i izdavatelja obveznica, a 

rizik u slučaju bankrota, naravno, snose 

isključivo investitori. Malo drukčija i još 

popularnija alternativa podrazumijevala 

je osnivanje kreditnih trustova koji su 

primijenili osnovne principe sekuritizacije: 

komercijalne bi banke osnovale 

80 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Ljutite provale malih ulagača 

u ICBC natjerale su banku da 

kompenzira gubitke svog klijenta 

i spriječi njegov formalni bankrot 

trust, istovarivši svoja potraživanja od 

klijenata (kreditne plasmane korporativnom 

sektoru), plasirajući potom zainteresiranim 

investitorima obveznice 

nominalno pokrivene i osigurane tim 

istim kreditima. Takav trust zapravo 

je vjerna kopija SPV-a (special purpose 

vehicle), subjekta pomoću kojeg su 

američke banke, uz svesrdnu pomoć 

agencija za procjenu kreditnog rejtinga, 

rizik plasmana upitne kvalitete prebacivale 

na leđa neupućenih investitora. 

I oba slučaja banke su se riješile tereta 

kreditnih plasmana iz svoje bilance. 

Bilo kako bilo, situacija se tijekom 

proteklih nekoliko godina ozbiljno zakomplicirala 

i brojni su se izdavatelji, 

nakon niza pogrešnih poslovnih odluka 

i zamjetnog pada potražnje za njihovim 

proizvodima, našli na rubu bankrota, 

dok je za to vrijeme dug poprimao zastrašujuće 

proporcije. Samo u prvih pet 

mjeseci prošle godine, ukupna je razina 

domaćih zaduženja (u odnosu na 2012. 

godinu) porasla za čak 52 posto. Podatak 

o rastu kreditnih plasmana za čak 

163 milijarde dolara samo u prvih deset 

dana lipnja prošle godine isprovocirao 

je čak i verbalne intervencije središnje 

banke (valja imati na umu kako takvi, 

negativno intonirani komentari, u zemlji 

kao što je Kina uglavnom ostaju iza 

zatvorenih vrata kojekakvih komiteta i 

plenuma), čiji su predstavnici zabrinuto 

konstatirali da je riječ o skoku dosad nezabilježenom 

u povijesti. Bio je to jasan 

signal zaokreta u monetarnoj politici, 

ali i potvrda da vlasti još nisu ozbiljno 

shvatile svu težinu problema. Jer samo 

nekoliko dana kasnije kamatna je stopa 

na međubankovnom tržištu u jednom 

trenutku dosegnula vrtoglavih 30 posto, 

signalizirajući kroničnu nelikvidnost 

bankovnog sustava, koja je tada nekako 

prevladana financijskim injekcijama 

središnje banke. 

Rast kamatnih stopa 

na međubankarskom 

tržištu do čak 30% 

jasan je signal krize 

likvidnosti 

Za to vrijeme potraga za nekonvencionalnim 

metodama financiranja iznjedrila 

je i vrlo kreativan modus operandi 

jedinica lokalne uprave, koje su također 

bile ozbiljno pogođene redukcijom monetarnog 

stimulansa središnje banke. 

Direktiva sa samog vrha, uvjetovana 

rapidnim gomilanjem duga na lokalnim 

razinama, nalagala je monetarnim 

vlastima da pokušaju ograničiti daljnji 

rast zaduženja, koje je na dulji rok 

očito postalo neodrživo. Ispunjavajući 

naloge političkog vodstva, banke su bitno 

pooštrile uvjete plasmana lokalnoj 

upravi, nakon čega su trustovi počeli 

nicati kao gljive poslije kiše. Za razliku 

od korporativnog sektora, u ovom su 

slučaju izdavatelji obveznica investitore 

privukli osiguravanjem prihoda od prodaje 

nekretnina (u praksi ništa drugo 

nego MBS, mortgage-backed securities). 

Sličnost s američkim primjerima je 

frapantna jer su se investitori zapravo 

kladili na kontinuirani rast potražnje 

za nekretninama. Uz ovu se priču veže 

zanimljiva anegdota o omanjem, ni po 

čemu posebno atraktivnom kineskom 

gradiću (za hrvatske prilike velegradu) 


FORBES 

FINANCIJE 

Već dulje vrijeme stope gospodarskog rasta 

izražavaju se jednoznamenkastim brojkama 

Rast stopa prinosa na državne obveznice na 

najbolji način ilustrira nervozu investitora... 

Kreditnim trustovima 

okrenule su se i 

jedinice lokalne 

uprave, dodatno 

pogoršavajući stvari 

Donedavno se oklada na kineski renminbi činila 

posve sigurnom, no upitnika je sve više 

... istodobno razočaranih i izvedbom kineskog 

tržišta kapitala 

u kojem je zemljište otkupljeno za potrebe 

gradnje sportske dvorane koštalo 

jednako kao i usporedivi komad zemlje 

u – Chicagu!? To, valjda, najbolje opisuje 

nevjerojatne razmjere balona na 

tržištu nekretnina, baš kao i površna 

usporedba na relaciji Šangaj – Chicago. 

Usprkos nižim kamatnim stopama za 

hipotekarne zajmove u SAD-u te činjenici 

da je prosječna plaća u Chicagu od 

šangajske gotovo četiri puta veća, cijena 

četvornog metra stambenog prostora 

doslovno je triput veća u Šangaju. 

Očekivati da će u takvim okolnostima 

prihodi od prodaje nekretnina biti dovoljni 

za servisiranje emitiranih obveznica 

zaista je iracionalno. No, kako je 

riječ o Kini, među investitorima opet 

prevladava ranije opisana percepcija o 

sigurnom ulaganju, samo što bi u ovom 

slučaju umjesto banaka (navodno) trebala 

uskočiti središnja država, pokrivajući 

dugove lokalne uprave. Pritom ne 

treba posebno naglašavati kako je tisuće 

takvih i sličnih transakcija obilježeno 

uobičajenom dozom korupcije, koja je 

situaciju dodatno pogoršala, povećavajući 

opasnost od ozbiljnih socijalnih nemira 

ako se balon naprasno rasprsne. 

Do sada su se problemi rješavali 

metodama svojstvenima autoritarnim 

sustavima, u kojima je poslovna logika 

pretpostavljena političkim direktivama, 

u ime viših ciljeva. A cilj je u ovom trenutku 

jasan: po svaku cijenu spriječiti 

da se stvari otmu kontroli. Na kocki je 

doista puno toga, a procjenjuje se da je 

tržište obveznica koje su emitirali trustovi 

teško oko 1,2 bilijuna dolara, od 

čega, prema nekim procjenama, više od 

600 milijardi dolara obveza dospijeva 

na naplatu samo u ovoj godini. Kada se 

tome pridodaju i investicijski fondovi, 

koji su također aktivno sudjelovali u 

kampanji, brojka se navodno penje do 

nevjerojatnih 4,8 bilijuna dolara, što je 

otprilike ekvivalentno polovici kineskog 

bruto domaćeg proizvoda. 

Ulagači su evidentno nervozni, o čemu 

zorno svjedoči niz indikatora, poput 

stopa prinosa na državne obveznice ili 

pak credit default swapova, svojevrsne 

cijene osiguranja od bankrota, koja je u 

ovom slučaju samo simboličnog značenja 

jer je uz enormne devizne pričuve 

mogućnost bankrota na državnoj razini 

praktički svedena na nulu. Međutim, 

ova dva indikatora upućuju na zamjetan 

rast cijene kapitala ili, u prijevodu, 

na ozbiljne probleme s likvidnošću, 

što se pak negativno odražava na tečaj 

domaće valute te na izvedbu lokalnih 

burzovnih indeksa. A pritom nimalo 

ne pomaže ni kaos koji je na tržištima u 

razvoju isprovocirala odluka američke 

središnje banke o redukciji QE programa. 

Nervoza nije ograničena samo na 

domaća financijska tržišta. 

Prema siječanjskoj anketi Bloomberga, 

čak trećina ispitanika smatra rizik 

od tvrdog prizemljenja Kine najvećom 

prijetnjom stabilnosti globalnog financijskog 

sustava, a samo dva mjeseca 

prije takav je stav zastupala četvrtina 

sudionika ankete. 

Recentna zbivanja zasad još nude 

kakav-takav privid sigurnosti. Naime, 

jedan od bankovnih divova (čak i u 

globalnim razmjerima), Industrial and 

Commercial Bank of China odlučila je, 

nakon prvotnog odbijanja, doslovno 

uz zvuk sirene podmiriti 500 milijuna 

dolara obveza po osnovi obveznica koje 

je izdao China Credit Trust, nudeći 

ulagačima prinose između 9,5 i 11 posto, 

nominalno osigurane zajmovima 

odobrenima za Shanxi Zhenfu Energy 

Group s ciljem otvaranja novih rudnika 

ugljena. U međuvremenu je većinski 

dioničar Wang Pingyan završio u zatvoru 

zbog navodnih malverzacija, nakon 

čega su uplašeni ulagači počeli kucati 

na vrata banke koja je odigrala ulogu 

aranžera izdanja. Investitori su, pretpostavlja 

se, obeštećeni pod pritiskom 

partijskih sinekura, no upitno je koliko 

će dugo banke provoditi takvu praksu. A 

jednom kada se dogodi ono najgore, domino-efekt 

bi mogao ozbiljno uzdrmati 

kinesku pa globalnu ekonomiju. 

82 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

MARKET MAKER 

MARIO GATARA 

Tamna strana ekspanzije 

Ekonomska ekspanzija za sobom nužno 

povlači znatan rast zaduživanja; nije to 

nikakva hrvatska specifičnost, nego, čini 

se, neizbježna nuspojava rasta 

Ključan preduvjet širenja sekuritizirane aktive (MBS) u najzabačenije 

kutke financijskih tržišta bila je pretpostavka kako je jedini smjer 

kretanja cijena nekretnina prema gore. Samo su rijetki pomislili da 

se trend može i preokrenuti, a znamo kako je u konačnici završila 

ta epizoda, bacivši svijet na koljena. 

Identična premisa podgrijavala je i kineski bankovni sustav u sjeni, stvarajući 

na tržištu nekretnina balon zastrašujućih proporcija. I kako vrijeme 

odmiče, vjerojatnost laganog prizemljenja sve je manja. Konačno, slikovit 

primjer nekretninskog buma možemo naći i na domaćem tržištu, gdje su 

cijene rasle do neslućenih visina, ignorirajući sumornu stvarnost koja je teško 

mogla opravdati strelovit pozitivan trend. Pa ipak, nove su nekretnine nicale 

gotovo preko noći, a potom se i kupovale kao da sutra ne postoji. 

Drastičan rast 

zaduženja najčešće 

se pojavljuje u 

poodmakloj (zreloj) 

fazi pozitivnog 

ekonomskog 

ciklusa 

Listi sličnih fenomena nema kraja. Analitičari upozoravaju na rastuće cijene 

nekretnina u Velikoj Britaniji, Skandinaviji i Njemačkoj, posredno upirući 

prstom u središnje banke i izdašnu monetarnu politiku koja je omogućila 

prelijevanje kapitala na tržište nekretnina. Niske kamatne stope, čiji je učinak 

podebljan nekonvencionalnim metodama poput monetarnog popuštanja u 

režiji FED-a, djelovale su poticajno na aktivnost tržišta nekretnina, naglašavaju 

dio odgovornosti koje snose monetarne vlasti. 

Hrvatska narodna banka svojedobno je zaradila pohvale na račun nekonvencionalnih 

mjera kojima je ograničena kreditna ekspanzija i usporen rast 

vanjskog duga kojim su inozemni vlasnici domaćih banaka pumpali kapital, 

ganjajući unosne prinose. No središnja je banka kasno reagirala na mahnito 

kupovanje nekretnina i dominantnu uporabu istih kao kolateral, odlučivši tek 

nedavno postrožiti kriterije kojima bi banke natjerala da se napokon počnu 

rješavati silnog tereta u svojim knjigama. Zato tek sada dolazi na naplatu problem 

loših plasmana, koji je rezultirao 

slabijom kreditnom aktivnošću 

bankovnog sektora u cjelini. 

Dio odgovornosti svakako snose i 

arhitekti fiskalne politike. Ideja o kupnji 

vlastite nekretnine dio je koncepta 

“američkog sna” koji su promovirale 

različite političke opcije u Bijeloj kući, 

pruživši državnu potporu sustavu 

hipotekarnih zajmova koji se procesom 

sekuritizacije umalo u potpunosti 

urušio. Ni hrvatska administracija nije se 

zadovoljila pasivnom ulogom u tom procesu, 

najprije poreznim olakšicama za stambene 

kredite, a potom i favoriziranjem ili pokušajima 

spašavanja građevinskog sektora, čime se 

odgodila neizbježna konsolidacija tržišta. 

A na kraju su i kupci razbili mit o racionalnom 

potrošaču. Iza intenzivnog rasta cijena 

nekretnina ne stoje samo špekulanti ili financijske 

institucije - ključan motor tog trenda bili 

su građani, pojedinci koji osjećaju neopisivo 

olakšanje kada višak kapitala (ili dio dohotka) 

konvertiraju u nekakav opipljiv oblik, po mogućnosti 

u kakvo betonsko zdanje, sanjajući 

pritom horde stanovnika ujedinjene Europe 

koji jedva čekaju priliku da po povoljnoj cijeni 

zgrabe svojih nekoliko kvadrata Lijepe naše. 

Čak ni iskustvom puno bogatiji i sofisticiraniji 

Amerikanci nisu odoljeli zovu tržišta nekretnina. 

Iluzorno je onda očekivati nešto drugo 

od hrvatskih ili kineskih građana, koji tek 

otkrivaju pogodnosti modernog bankovnog 

sustava. Sve nas opčinili su prizori sveopćeg 

blagostanja, uz koje nije bilo nimalo jednostavno 

razlikovati prihode od duga. U takvim 

okolnostima dug je djelovao poput čarobnog 

štapića, poluge kojom je bilo moguće riješiti 

sve egzistencijalne probleme. 

A uzlazan trend cijena nije jedini mogući 

ishod za tržište nekretnina. Robert Shiller 

tvrdi da je prosječan realni prinos na američke 

nekretnine tijekom proteklog stoljeća bio 

znatno inferiorniji od usporedivih brojki za 

dionice. Čovjeku bi valjalo vjerovati na riječ; 

ta nije riječ samo o recentnom nobelovcu, nego 

i profesoru koji je najveći dio svoje karijere 

posvetio tržištu nekretnina. Za to vrijeme, u 

sjeni rasprava o niskim kamatnim stopama, 

zbog kojih inflacija izjeda ionako mizerne 

prinose na bankovne depozite i otvara pitanje 

njihove svrsishodnosti, do grla zaduženi 

građani kreditima otplaćuju imovinu koja tijekom 

vremena kontinuirano gubi na vrijednosti. 

Barem do iduće najezde stranaca. 


EKONOMSKI MODELI 

ŽELJKO KARDUM 

Malo države je korisno, 

puno je uvijek katastrofa 

Državna uprava i vlade vrlo brzo prerastu 

svoju uporabnu gospodarsku vrijednost. 

Države trebamo onoliko koliko je potrebno 

da zaštiti pravo vlasništva, osigura izvršenje 

ugovora i štiti ljude od nasilja 

Ponekad se dogodi da ljudi na vlasti kradu, pa tako nelegalno otimaju 

i prisvajaju imovinu poreznih obveznika. Uzimaju kriomice ono što 

je vaše. To je kriminal. Svi to drže nečasnim, a neke od tih dužnosnika 

procesuiraju i sudovi. Neka pak druga vlast, suprotno vašoj 

volji, izglasa zakone po kojima vam istu tu imovinu otima legalno? 

Razumijem pravnu distinkciju, ali sve češće me kopka filozofsko pitanje... a u 

čemu je zapravo razlika? Zašto su jedni bolji od drugih? 

Objašnjenja kako se čitava suvremena civilizacija i demokracija zasnivaju 

na nekom “društvenom ugovoru”, po kojem ste im vi na izborima dali mandat 

za upravljanje državom, ne piju vodu ni pravno ni filozofski. Naime, oni su predizborno 

obećali raditi jedno, a sada rade drugo. Znači, ne izvršavaju obveze 

iz ugovora. Vi bi ga u tom slučaju, da se radi o ugovoru, imali pravo raskinuti. I 

tražiti naknadu štete. Razlog za raskid ugovora mogle bi biti i neke nove, ranije 

nepoznate okolnosti. Recimo, počnu donositi propise kojima bitno mijenjaju 

uvjete osnovnog ugovora, a zbog kojih biste, da ste ih znali u trenutku glasanja, 

birali drugačije. No, s državom ne možete raskinuti ugovor, niti jednostrano 

odlučiti da više ne želite plaćati porez. Niti da ne želite plaćati nove poreze. Iz 

ovoga je razvidno da se državna vlast ne zasniva ni na kakvom “društvenom 

ugovoru”, nego na sili i prijetnji da će je upotrijebiti ako ne postupate prema 

zakonima koje ona jednostrano donese. 

Kad je već tako, zašto vas brine je li ta prisila legalna ili nije? Bolja vlast je 

ona koja vam manje otima, a ne ona koja za to ima neko pravno pokriće. 

Nažalost, vlasti se mijenjaju, ali nijedna 

vam ne otima manje. Na ovaj ili 

onaj način. Antropološka je činjenica 

da političari uvijek vole uzimati tuđe. 

I misle da s dolaskom na funkciju trebaju 

imati više nego što su imali prije. 

Da im to jednostavno pripada s položajem. 

Pitanje je samo gdje si postave 

limit. I koliko ga često povisuju. Jer 

iznad određene razine nema nikakve 

razlike u količini novca koju imaju. 

Bolja vlast je ona 

koja manje otima, a 

ne ona koja za to ima 

neko pravno pokriće. 

Nažalost, vlasti se 

mijenjaju, ali nijedna 

ne otima manje 

Ona im ni na koji način neće promijeniti kvalitetu 

života. U čemu je bitna razlika između 

VW Passata, Audija A-6 od 152 kW ili Škode 

Superb? Zapravo, ni u čemu. Osim u stupnju 

besramnosti kojom su spremni trošiti novac 

poreznih obveznika bankrotirane zemlje. 

Stvarnu kvalitetu života obično jako mijenjaju 

stvari koje ne možete kupiti. Pa ipak, 

ljudi uvijek žele imati više. Jedni tvrde da im 

to pruža osjećaj veće sigurnosti. Ja mislim da 

je to samo jedan od načina bodovanja uspjeha 

u životu. A oni žele pobijediti. Filozofi su stoljećima 

raspravljali koji je zapravo ultimativni, 

fundamentalni oblik pobjede. Je li to stjecanje 

bogatstva? Ili kad postaneš predmet obožavanja 

mnoštva? Status? Moć? Ili, jednostavno, 

reprodukcija? 

Na jednom od svojih putovanja, slavni mletački 

trgovac Marko Polo naletio je na Indijca 

koji je imao to sve. Baš sve. Bio je kralj, imao 

veliki trezor s dragim kamenjem i 300 žena. 

A u tom dijelu svijeta najcjenjeniji je onaj koji 

ima najviše žena. Dakle, dotični je imao kompletan 

pobjednički paket. 

Sudeći po trenutnoj situaciji u Hrvatskoj, 

aktualna vlast ne može skupiti baš svih pet 

pobjedničkih kupona. Ali, koliko vidim, apetiti 

političara nisu se puno promijenili stoljećima. 

Kao ni način na koji se do onog što je tuđe 

dolazi. Ako su, dakle, svi političari isti, kako 

to da nekim državama ide bolje od drugih? 

Odnosno zašto u nekima ljudi bolje žive? 

Indija je prije petsto godina, prema procijenjenom 

BDP-u po stanovniku, bila jedna od 

najbogatijih zemalja svijeta. Danas je siromašna. 

Zašto? Kako to da je danas neorganizirana, 

kaotična i neuspješna? A Švicarska, na primjer, 

nije? Što čini razliku? Rasa? Kultura? Klima? 

To do danas nitko nije uspio do kraja objasniti 

i dokazati. Naravno, postojale su mnoge 

teorije. Prije Drugog svjetskog rata popularne 

su bile rasističke. Prije i poslije njih klimato- 

84 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

Razlika između VW Passata, Audija A6 od 152 kW i Škode Superb je u stupnju besramnosti 

kojom su oni na vlasti spremni trošiti novac poreznih obveznika bankrotirane države 

loške. Ali, niti jedna nije uspjela objasniti indijsko siromaštvo. Rasna pada na 

prvom koraku. Pogledajte Indijce u Americi, Africi ili Velikoj Britaniji. Čim 

napuste domovinu, postaju jedna od najuspješnijih etničkih skupina. U čemu 

god hoćete. U umjetnosti, malom poduzetništvu, akademskim krugovima i 

velikom biznisu. Uostalom, predsjednik uprave Microsofta je iz Indije. 

Klimave klimatske teorije uspješnosti više se su puta mijenjale tijekom 

povijesti. Dok su globalne velesile bili Egipat, Grčka i Rimsko Carstvo, intelektualci 

su tvrdili da mogu znanstveno dokazati kako hladna klima nije prikladna 

za civilizaciju. No, kako se tijekom stoljeća središte gospodarskog napretka 

pomicalo sve sjevernije, tako se mijenjala i teorija. Danas je među ljudima 

iz hladnijih krajeva popularna teorija da vrućina čini ljude lijenima. Pa tako 

imamo stereotipe da su Skandinavci i Nijemci vrijedni i radišni, a Španjolci, 

Talijani i Grci dokoni zabušanti. 

Vrućine su možda nekad davno mogle utjecati na produktivnost radnika 

ljeti. Danas ni to nema smisla jer nitko ne kopa motikom na polju u podne, a 

tvorničke hale uglavnom su klimatizirane. Uostalom, grad Singapur puno 

je topliji od cijele Hrvatske, pa ga baš ne tučemo u industrijskoj proizvodnji 

i produktivnosti. Zapravo, najbolji dokaz da vrućina i hladnoća nemaju nikakve 

veze s radišnošću je Hrvatski sabor. On je uvijek imao dvomjesečnu 

ljetnu stanku. Apsolutno se ništa nije promijenilo činjenicom da je posljednjih 

dvadeset godina hrvatski parlament 

klimatiziran. 

Meni se nekako čini da je glavni 

uzrok gospodarske retardacije državni 

aparat. Što je on ambiciozniji 

i agresivniji, gospodarstvo je depresivnije. 

I slabije funkcionira. Kina je 

najbolji dokaz da su rasne i klimatske 

teorije budalaština, a državna birokracija 

glavni ubojica ekonomije. 

Nakon drugog svjetskog rata Kina 

Glavni uzrok 

gospodarske 

retardacije je 

državni aparat. Što 

je ambiciozniji, 

gospodarstvo je 

depresivnije 

BRUNO KONJEVIĆ/ CROPIX 

je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na 

svijetu. Empirijski je dokazano da za to nisu 

krive ni tamošnja rasa ni kultura. Naime, 

milijuni Kineza su pred Mao Ce-tungom 

pobjegli u Hong Kong koji je bio pod britanskom 

upravom. Sa sobom su donijeli i svoju 

kulturu. Britanski financijski administrator 

Cowperthwaite shvatio je da se gospodarstvo 

Hong Konga najbolje i najbrže oporavlja 

bez ikakvog upletanja države. Shodno tome, 

glavna točka njegove ekonomske politike bio 

je neintervencionizam. Dapače od 1961. pa 

sve do 1971. uopće nije dopustio vođenje statistike 

o nezaposlenosti ili prihodima. Niti je 

dopustio državnoj birokraciji ikakvo “popravljanje” 

ekonomskih trendova. Za to vrijeme u 

Kini vrabac nije mogao proletjeti, a da to ne 

zabilježi svemoćna komunistička birokracija. 

Imali su državni plan za rješenje apsolutno 

svakog problema. Imali su “Veliki korak naprijed”, 

“Kulturnu revoluciju” i petogodišnje 

gospodarske planove. Rezultat? Ljudi su u 

Kini postajali sve siromašniji i siromašniji, a u 

Hong Kongu sve bogatiji. Do 1996. hongkonški 

BDP per capita bio je za trećinu veći nego 

u Velikoj Britaniji! Bili su uspješniji od svojih 

“civiliziranih engleskih zaštitnika”. 

Državna uprava i vlade vrlo brzo prerastu 

svoju upotrebnu gospodarsku vrijednost. 

Malo države je korisno. Onoliko koliko je 

potrebno da zaštiti pravo vlasništva, osigura 

izvršenje ugovora i štiti ljude od nasilja. Puno 

države je uvijek katastrofa. Indija je dobar primjer 

za to. Indijci imaju veliku državnu upravu. 

To je uglavnom relikt staljinizacije zemlje 

za vrijeme Indire Gandhi. Doduše, tata Nehru 

kći je poslao na školovanje u Englesku, ali joj 

mentor, nažalost, nije bio onaj “hongkonški” 

Sir John James Cowperthwaite, nego neki 

sljedbenici Keynesa i Marxa. To nije bilo dobro. 

Naime, čim je naslijedila oca, vrijedno 

je prionula državnom popravljanju indijske 

ekonomije sa šest uzastopnih gospodarskih 

petoljetki. Primjeri Kine i Sovjetskog Saveza 

pokazuju da je obično već jedan državni 

petogodišnji plan dovoljan da ubije gospodarstvo. 

Indija ih je popila šest u nizu. Zato je 

danas tamo gdje nitko ne želi biti. Nuspojave 

ove državne medicine osjećaju se još i danas. 

Indijska birokracija jedna je od najvećih na 

svijetu, a narod najsiromašniji. 

A kako vam se u cijelu ovu priču uklapaju 

hrvatski gospodarski model i Vladine smjernice 

gospodarskog oporavka? Podsjeća li vas 

Linić na Cowperthwaitea? Ili mislite da nam 

je sve to samo radi klime? 


FONDOVI I TRŽIŠTA 

IVA BIONDIĆ PARAĆ 

Hoteli, banke i telekomi... 

upravo tim redom 

Turizam je opet u modi, kažu oni koji se 

pozivaju na CROBEXturist Zagrebačke burze, 

koji je i u ovoj godini nastavio rast te u samo 

mjesec i pol zabilježio ‘spektakularnih’ 22% 

Prvih šest tjedana ove godine donio je rast dioničkim fondovima u čijem 

su fokusu domaće turističke dionice. Najstariji dionički fond, KD 

Victoria, tako bilježi gotovo 7 posto rasta, a slijede ga Capital Two (5 

posto) te Allianz Equity i FIMA Equity s po 4 posto. U 60-ak milijuna 

kuna vrijednom portfelju KD Victorije, hoteli i restorani čine 36 posto udjela, 

a slijedi bankarski sektor (13 posto) te telekomunikacije (11 posto). Štoviše, 

krajem siječnja u top 10 najvećih ulaganja dionice su Jadranke (10 posto), 

Arenaturista i Hotela Imperial (po 9 posto) te Apartmana Medena (3 posto). 

Slična je struktura ulaganja i u desetak puta manjem Capital Two, u kojem 

turizam čini tridesetak posto portfelja s dionicama poput Valamara, ACI-ja 

i Arenaturista u prvih deset. Eurski Allianz Equity također u svom portfelju 

ima Valamar (9 posto) te Arenuturist i Plavu lagunu s po 4 posto. Hotelijerstvo 

i turizam čini tridesetak posto portfelja i FIMA Equityija. 

Turizam je u modi, kažu analitičari i pritom se pozivaju na rast turističkog 

indeksa Zagrebačke burze, CROBEXturist. Navedeni indeks i u ovoj je godini 

nastavio rast iz prošle (+41 posto) te u samo mjesec i pol zabilježio “spektakularnih” 

22 posto. No, navedeni pri tome zaboravljaju provjeriti sastav ovog indeksa. 

Naime, nakon revizije u studenom prošle godine, kada su iz tog indeksa 

isključeni ACI, HUP Zagreb i Maistra, u njegovu sastavu danas su samo dvije 

dionice, Arenaturist i Valamar! I tako su, unatoč svojoj šupljoj logici, u pravu. 

S druge strane raspona nalaze se kunska KD Nova Europa (-7 posto) te 

PBZ I-Stock (-6 posto), a slijede ih 

eurski Ilirika BRIC i Ilirika Azijski 

tigar. Dvadesetak milijuna kuna 

vrijedan portfelj KD Nove Europe 

krajem siječnja bio je ponajviše 

izložen ruskim vrijednosnicama (51 

posto), EU 27 (26 posto), turskima s 

udjelom od 12 posto te hrvatskima 

s udjelom od 10 posto. Pritom je 36 

posto portfelja bilo alocirano u naftu 

i plin, a 30 posto u bankarski sektor. 

Fondovi Ilirike Investmentsa potkraj 

siječnja upravljali su imovinom 

od oko 6 milijuna kuna. 

Najveći dionički 

fondovi, ZB aktiv i 

ZB euroaktiv u prvih 

šest tjedana godine 

ostali su na razinama 

s kraja prošle, kao i 

treći po veličini, Erste 

Adriatic. Samo je PBZ 

Equity zabilježio rast 

Najveći dionički fondovi, ZB aktiv (320 

milijuna kuna) i ZB euroaktiv (300 milijuna 

kuna), u prvih šest tjedana 2014. ostali su na 

razinama s kraja prošle godine, kao i treći po 

veličini, Erste Adriatic Equity (240 milijuna 

kuna pod upravljanjem krajem prosinca). 

Samo je PBZ Investov PBZ Equity, s gotovo 

185 milijuna kuna povjerenih na upravljanje, 

zabilježio rast od oko 2 posto u ovoj godini. 

U fokusu ulaganja ZB aktiva krajem siječnja 

bili su osnovna potrošačka roba (26 posto 

portfelja), opcionalna potrošačka roba (16 

posto) te industrijski proizvodi (10 posto). 

Prema geografskoj izloženosti, ovaj fond 

je najviše bio izložen vrijednosnicama hrvatskih 

izdavatelja (35 posto), američkih 

(13 posto) te ruskih (12 posto) i srpskih (10 

posto). Malo manji fond istog društva, ZB 

euroaktiv, krajem siječnja imao je 15 posto 

imovine u financijskoj industriji, opcionalna 

potrošačka roba činila je 14 posto portfelja, 

a zdravstvo 13 posto. Petina imovine bila je 

alocirana u vrijednosnice francuskih izdavatelja. 

Podjednake udjeleimao je alocirane 

u vrijednosnice Ujedinjenog Kraljevstva, 

Švicarske i Hrvatske (oko 15 posto). 

Detalji portfelja PBZ Equityja nisu dostupni 

za siječanj, no podaci iz prosinca pokazuju 

da je fond čak 42% imao u potrošačkim 

dobrima i uslugama, industrija je činila 10% 

portfelja, a zdravstvo 8%. Prema geografskoj 

izloženosti, imao je najviše vrijednosnica 

hrvatskih (57%), slovenskih (20%) 

te srbijanskih (15%) izdavatelja. Čak 94% 

portfelja činile su dionice. 

Veliki fondovi imaju manje oscilacije 

vrijednosti jer je njihova imovina više diverzificirana 

pa tako promjena vrijednosti, 

pimjerice, jedne dionice manje utječe na 

promjenu vrijednosti udjela. Zato se ove 

fondove smatra i sigurnijima od fondova 

koji upravljaju skromnijom imovinom. 


CITYLINE 

ANA MUHAR — LONDON 

Zamka za kralja gospara 

Ne ide u teretanu, lovi ribe na Mljetu, ne jede sendviče, nego povrće iz vrta, 

ljeti radi, zimi putuje. Sve do Londona, mislio je da živi blizu savršenstva 

Svi mi, djeca milenijskog egzodusa, 

odljeva mozgova i velikih ambicija 

odavno smo se složili da ono 

što London čini magičnim jest količina 

samopouzdanja koju nam daje. “Ovdje 

se sve čini moguće”, jednom mi je 

oduševljeno rekla Lana. Tada smo obje 

pohađale prvi kvartal naših britanskih 

magisterija i na autobusnoj ruti od juga 

Londona prema njegovu sjeveroistoku 

nizale razloge koji bi išli u prilog našoj 

briljantnoj budućnosti. To su bili dani 

selektivnog doživljaja, kad su nam 

se sendviči u Pret-a-mangeru činili 

vrhunskim kulinarstvom, a povratak 

podzemnom noću mala cijena za nezaboravni 

provod koji bi nam pružali 

skriveni kutevi grada. Smatrale smo, 

tada, da nam sve daje samopouzdanje 

- ljubazna gospoda na šalterima podzemne 

gdje smo punile Oyster karte 

za prijevoz kovanicama pronađenim 

na dnu studentskih torbi, konobari u 

lokalnom pubu, uvijek spremni s komplimentom 

poslužiti nam džin-tonik, 

gorde aleje londonskog zapada i gizdavi 

neboderi istoka. 

Teško da bih se sjetila toga doba, da 

me posljednjih tjedana nije zasula hrpa 

e-mailova i Facebook poruka toliko 

sličnog sadržaja da strahujem da se radi 

o fenomenu. “Draga Ana, molim te za 

pomoć jer ne znam kome da se obratim…” 

uobičajeni je početak nakon kojeg 

slijedi sažetak životnih priča – počeci 

pravne karijere, znanstveni koraci, 

umjetnost, on-line marketing, poduzetništvo. 

Srž svake poruke u znaku je beznadnosti. 

Završetak je skriveni zahtjev 

za mojih nekoliko rečenica nade. 

Visokoškolovani zagrebački tridesetogodišnjaci 

žele u London. Nakon studija 

prava, kemije, elektrotehnike, matematike 

i godina kompliciranog zaposlenja, 

uglavnom na temelju sumnjivih ugovora 

i neisplaćenih plaća, intelektualna 

je mladež slomljenih krila otkrila da im 

ih može vratiti jedino London. Kako 

sam i sama bila jedna od njih, kopam 

po samosugestijama koje sam koristila 

za svojih prvih londonskih dana. Pišem 

im o snalažljivosti i radišnosti koja je u 

anglosaksonskom svijetu na cijeni. Ali, 

tek što pismo poprima oblik, odgađam 

slanje. Shvaćam da govorim neistinu.. 

RAD I SNALAŽLJIVOST 

OVDJE JESU NA CIJENI, 

ALI NIKAD NISI DOMA 

PRIJE MRAKA. VJEČNA 

POTRAGA ZA BOLJIM 

PREPLAĆENIM STANOM 

UBIJA SAMOPOUZDANJE 

Jer, prevarila sam se u tvrdnji da 

London vraća samopouzdanje obrazovanim 

mladim ljudima. Tomu me nije 

naučio London, vječne selidbe u potrazi 

za boljim preplaćenim stanom, ni nemilosrdno 

poslovno okruženje zbog kojeg 

se moj suprug s posla nikad ne vraća 

prije dubokog mraka, pa ni činjenica da 

se zaljubljenica u London Lana vratila 

u Zagreb, Yasmin u Madrid, Johannes u 

Stockoholm, a Angelina u Rim. 

Lekciju o Londonu dao mi je Pero. 

Dubrovački poduzetnik stigao nam 

je u posjet sa svojom lijepom suprugom. 

Preslikavši svoj gosparski ponos, 

ulicama Londona hodao je kao da mu 

pripadaju. Gledajući iz kuta rush hour 

prometa i gustih oblaka nad Britanijom, 

Pero je pronašao definiciju života najbližu 

savršenstvu. Umjesto u teretanu, 

subotom ujutro ide u ribolov na Mljet. 

On nikada ne jede Pret-a-manger sendviče, 

nego ribu i povrće iz vrta. A dok 

se svijet bori sa siječanskom depresijom, 

putuje svijetom, uživajući u plodovima 

svojega ljetnog rada. I smatrao je da živi 

kao kralj. Sve do jedne londonske večeri 

kada je suprugu izveo u restoran u koji 

svaki “kralj” izvodi svoju ženu. 

Vidjevši račun u Zumi, koji pokriva 

mjesečnu plaću njegova prosječnog 

djelatnika, kiselo se nasmiješio. Idućeg 

dana vodili smo ga u Knightsbridge. 

Mislili smo da će ga, kao ljubitelja automobila, 

razveseliti neslužbena izložba 

ispred Harrodsa. Prevarili smo se. Nakon 

pedesetak Lamborghinija, Ferrarija 

i Bentleyja, Pero se užasnuto upitao zašto 

svi imaju automobil njegovih snova. 

Svi osim njega. “Što ćeš, to ti je London!” 

rekao je. Bilo je još nekoliko loših trenutaka, 

primjerice kada se njegovoj supruzi 

u izlogu svidjela jedna haljina (3000 

funti), njemu kožne cipele Berluti (1700 

funti), a objema njihova kuća snova na 

adresi Alexander Place (40 milijuna 

funti). “Što ćeš, to ti je London!” rekla 

sam mu, ali nije me slušao. Pred mojim 

očima, njegovo samopouzdanje činilo 

ga je slabijim nego što je bio kad je sletio 

na Heathrow. Prepoznala sam to, jer taj 

efekt doživljavam svakodnevno. 

Uhvaćen u zamku najskupljeg grada 

na svijetu, ulaštenog aristokratskim naslijeđem 

i arapskim novcem, Pero više 

nije mislio da živi kao kralj. Umjesto 

nabrajanja svega što ima, mojega gosta 

morilo je sve što nema. “Što ćeš, to ti je 

London!” komentirali smo prateći Peru 

na aerodrom. 


90 FORBES 

OŽUJAK, 2014

FORBES LIFE 

MEĐUNARODNE ŠKOLE I KOLEDŽI U HRVATSKOJ 

JELI OVO 

SKUPO 

OBRAZOVANJE? 

Učenje doživotno utječe na osobu i zato 

je njegova kvaliteta bitna. Obrazovanje je 

jedna od najznačajnijih investicija koje ćemo 

napraviti u životu jer ulažemo u sebe 

PIŠE: MIRELA LILEK 

SHUTTERSTOCK 

Kanađanin Don Hudspeth 

ima jasan pogled na obrazovanje. 

Vremena su, kaže, 

teška, no obrazovanje je 

neprocjenjivo. Riječ je o jednom od 

najznačajnijih ulaganja koje ćemo napraviti 

u životu jer ulažemo u sebe. 

Nisam ga nimalo isprovocirala pitanjem 

zašto je otvoren skupi američki 

koledž u zemlji u kojoj se ljudi bune jer 

djeci moraju plaćati studij, a istodobno 

kupuju automobile na kredit ili jednostavno 

nemaju novca za obrazovanje. 

Objasnio mi je sljedeće: “Istina, kupovna 

moć se smanjila, no nije se smanjio 

interes za privatnim obrazovanjem. 

Zato od početka krize svake godine 

ulažemo više od 2,5 milijuna kuna u 

stipendije, što je dovoljno da bi 60 posto 

upisanih studenta imalo pokrivene 

troškove školarine od 10 do 50 posto.” 

Don Hudspeth je predsjednik i dekan 

RIT-a Croatia, donedavno poznatog 

kao Američka visoka škola za management 

i tehnologiju, osnovana još 

1997. godine u Dubrovniku. S tri kćeri i 

suprugom Đurđicom, Hudspeth živi u 

Dubrovniku, koji smatra svojim domom 

i jedan je od dvojice dekana stranaca u 

Hrvatskoj. “Hrvatska je danas, 17 godina 

nakon osnivanja američkog koledža 

u Dubrovniku, a potom i Zagrebu, 

jedna od ključnih lokacija za Rochester 

Institute of Technology u New Yorku”, 

uvjerava nas Hudspeth. 

Rochester Institute of Technology 

jedno je od najuglednijih američkih sveučilišta 

čiji su studiji usmjereni na razvoj 

karijere studenta. To sveučilište nudi 

čak 230 akademskih studija, a sa svojih 

18.000 studenata deseto je po veličini 

privatno sveučilište u SAD-u. Hrvatska 

je, kaže Hudspeth, postala centar europskih 

operacija američkog RIT-ja. Jedini 

američki koledž u Hrvatskoj specifičan 

je za naš sustav jer studentu nakon završetka 

dodjeljuje dvije diplome - američku, 

istovjetnu onoj kakvu dobiva student 

u New Yorku ili Dubaiju (još jedna RITjeva 

destinacija), te hrvatsku diplomu 

usklađenu s Bolonjskim procesom. 

Kada Donu Hudspethu postavite 

pitanje koji je profil studenata jedinog 

američkog koledža u Hrvatskoj, 


FORBES LIFE 


aludirajući pritom na imućnost 

roditelja zbog godišnje 

školarine od 5700 eura, on 

odgovara da ne postoji ništa 

tipično za njihove studente. 

“Imamo studente iz privatnih 

i državnih srednjih škola; 

neki dolaze iz dobrostojećih 

obitelji, drugi studiraju uz 

kredit, a mnogi studiraju uz 

stipendije”, kaže dekan. Ono 

što im je zajedničko, dodaje, 

jest želja za obrazovanjem 

koje će im omogućiti uspješnu 

poslovnu karijeru. To je 

jedino što je tipično za svih 

550 sadašnjih studenata u 

Dubrovniku i Zagrebu koji 

studiraju menadžment u turizmu, 

hotelijerstvu i uslužnim 

djelatnostima, međunarodno 

poslovanje i informacijske 

tehnolgoije ili su pak 

na Master of Science studiju Service 

Leadership and Inovation. 

Struktura studenata po zemljama iz 

kojih dolaze je zanimljiva jer je 30 posto 

sadašnjih studenata iz zemalja poput 

Australije, Austrije, Bosne i Hercegovine, 

Crne Gore, Južnoafričke 

Republike, Južne Koreje, Kanade, 

Kine, Makedonije, Norveške, 

Rusije, Srbije, SAD-a, 

Turske… 

Na RIT-ju Croatia tvrde da 

se 80 posto završenih studenata 

(od ukupno 1600) zaposlilo 

u roku od tri mjeseca. Većina 

ih, navodi Hudspeth, radi na 

visokim, menadžerskim pozicijama. 

Neki rade u velikim 

kompanijama u Hrvatskoj 

poput Agrokora, T-HT-a, Dukata, 

Podravke, Zagrebačke 

banke i Valamar grupe, a neki 

su svoj uspjeh izgradili u inozemstvu. 

“Jako sam ponosan 

na njihov uspjeh. Jedna naša 

diplomantica, primjerice, radi 

u tvrtki Phillip Morris, druga 

je na poziciji direktorice marketinga 

za Radisson Blu Hotel 

u Dubaiju”, kaže i nastavlja s 

OD POČETKA KRIZE SVAKE 

GODINE ULAŽEMO 2,5 MILIJUNA 

KUNA U STIPENDIJE 

DON HUDSPETH, RIT 

nabrajanjem: ima ih i u Australiji, gdje 

jedan diplomant radi u poznatoj revizorskoj 

kući KPMG ili u The Ritz Carlton 

Hotelu na Velikom Kajmanu. 

Ipak, jedan od interesantnijih primjera 

je Sense Consulting, hrvatska 

U DUBROVNIKU PLANIRAMO OVE 

GODINE OTVORITI FAKULTET 

ZDRAVSTVENIH ZNANOSTI 

DUŠKO PAVLOVIĆ, DIU LIBERTAS 

tvrtka za poslovno savjetovanje, 

čiji je suosnivač njihov diplomant. 

Ili Bazaar.hr, prva društvena 

mreža ponude i potražnje, 

obiteljski biznis koji vode brat i 

sestra – student i diplomantica 

RIT-ja Croatia. 

Karijera samog dekana, pak, 

bila je vezana uz prehrambeni i 

bankarski sektor, a profesionalni 

interesi su mu uslužne djelatnosti, 

prodaja i menadžment. 

Funkciju direktora visoke privatne 

škole preuzeo je 1999. Za 

svoje sadašnje zaposlenike kaže 

da su im primanja natprosječna 

za hrvatske prilike. To je, objašnjava, 

zato što zapošljavamo 

samo vrhunske profesionalce, 

bilo da je riječ o nastavnom ili 

administrativnom osoblju, i od 

njih očekujemo samo najbolje. 

Neki profesori dolaze iz Hrvatske, 

a drugi su, bilo gostujući ili stalni, 

Amerikanci, Kanađani, Nijemci. Neki 

od njih imaju dvojna državljanstva. Bez 

obzira odakle su, svima je zajedničko da 

nastavu izvode u skladu s američkim 

zakonima u obrazovanju. 

“Mi studente učimo da kritički 

razmišljaju, postavljaju pitanja 

te se znaju snaći u traženju 

odgovara, a ne da memoriraju 

činjenice napamet”, kaže D. 

Hudspeth. 

U potrazi za dokazom o intenzivnom 

korištenju inovativnih 

nastavnih metoda na RIT-ju, 

dolazimo do profesora Petera 

Schmidta, poznatog po svojoj 

“flipped classroom” metodi predavanja. 

Njegovi studenti teorijski 

dio gradiva slušaju kod kuće, 

i to gledajući Schmidtova videopredavanja. 

Na satu rade u malim 

grupama na konkretnim projektima. 

Schmidt od američkog 

RIT-ja dobiva sredstva za daljnja 

istraživanja učinkovitih tehnika 

i metoda poučavanja studenata. 

“Kao što naslućujete, od našeg 

akademskog osoblja očekujemo 

mnogo. Cilj je zainteresirati stu- 

92 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

S NAŠOM 

MATUROM DJECA 

SE MOGU UPISATI 

NA SVA SVEUČLIŠTA 

NJEMAČKOGA 

GOVORNOG 

PODRUČJA 

ELFIE KOLLER, 

RAVNATELJICA NJEMAČKE 

MEĐUNARODNE ŠKOLE 

SANDRA ŠIMUNOVIĆ/CROPIX 


FORBES LIFE 


dente i pružiti im najbolja znanja 

na najbolji način kako bi kad diplomiraju 

bili spremniji za poslovni 

svijet u koji ulaze”, kaže Hudspeth. 

Cilj im je imati više od 1000 studenata, 

oko 600 redovnih u Zagrebu, 

300-tinjak u Dubrovniku te još 

njih 200 na razmjeni. 

Dubrovnik nudi još jednu međunarodnu 

privatnu visokoškolsku 

instituciju, koja je nedavno 

promijenila vlasnika i ime u DIU 

Libertas. Grupa Libertas sredinom 

prošle godine kupila je većinski 

dio Međunarodnog sveučilišta 

u Dubrovniku, u čijem su 

sklopu dva fakulteta koja izvode 

preddiplomsku nastavu za 200- 

tinjak studenata. Predsjednik 

Upravnog vijeća DIU-a Duško 

Pavlović već je više od 20 godina u 

međunarodnom biznisu, a od toga 

je 15 godina bio direktor dviju 

britanskih kompanija u Londonu. 

U karijeri je kreirao i realizirao 

poslove za vlade 40-ak zemalja. 

“Sveučilište smo tek nedavno 

potpuno preuzeli i završavamo 

preregistraciju kojom ćemo studente 

upisivati u preddiplomski, 

diplomski i doktorski studij u Zagrebu 

i Dubrovniku”, kaže Pavlović, 

u čijoj su instituciji ovih dana 

počele marketinške aktivnosti za upis 

prve generacije studenata na studij glume. 

Pokrenut će i fakultet zdravstvenih 

znanosti, što je logičan slijed uzmemo li 

u obzir da je na rektorskoj funkciji tog 

privatnog univerziteta Asim Kurjak. U 

Dubrovniku njihove studije pohađaju 

studenti iz 24 zemlje, najviše iz SAD-a. 

Računaju da će u ovoj godini u Zagrebu 

upisati oko 150 studenata, a u Dubrovniku 

još 60 do 80. 

Zašto dolaze? “Zato što imamo profesore 

s najuglednijih svjetskih sveučilišta! 

Među predavačkim kadrom je 

Janice McCormick, izvršna direktorica 

doktorskih studija na Harvard Business 

School, zatim Cynthia Perrin Schneider, 

profesorica Georgetown Universityja 

i bivša američka veleposlanica u 

Nizozemskoj. I još mnogi”, objašnjava 

BERISLAVA PICEK/CROPIX 

POVEZANI SMO S NIZOM 

VELEPOSLANSTAVA, 

POSEBNO SA ŠVEDSKIM I 

KAZAHSTANSKIM 

IVO ŠLAUS, VISOKA ŠKOLA 

MEĐUNARODNIH ODNOSA 

Pavlović glavni razlog zašto su američki 

studenti spremni platiti 36.000 kuna 

za preddiplomski ili 42.000 kuna za diplomski 

studij na privatnom sveučilištu 

u Dubrovniku. 

Ali kada se, pak, znanstvenik Instituta 

Ruđer Bošković i dugogodišnji član 

Svjetske akademije znanosti i umjetnosti 

(WAAS), akademik Ivo Šlaus, prije 

pet godina preselio u privatni sektor, 

mnogi su se zbunili. On je odlučio postati 

dekanom Visoke škole međunarodnih 

odnosa i diplomacije Dag Hammarskjold 

u Zagrebu, čiji je slogan “Svjetska 

karijera počinje ovdje”. Ima dva studija 

– trogodišnji preddiplomski stručni 

i dvogodišnji specijalistički diplomski 

stručni studij s ukupno 278 studenata. 

Na pitanje kako to da je odlučio postati 

dekanom privatne međunarodne škole, 

akademik navodi niz razloga 

usmjerenih na promjenu paradigme. 

“Porast kvalitete života 

ostvarenog najviše uspjesima 

znanosti obilježava uništavanje 

ljudskog kapitala. Stopa 

zaposlenosti u Europi niža je 

od 75 posto, u Hrvatskoj oko 

50 posto, imovinska nejednakost 

je sve veća, sto puta veća 

nego što je predlagao J.P. Morgan. 

I to je neodrživo”, kaže 

akademik Šlaus u pokušaju da 

naglasi važnost međunarodnih 

odnosa i diplomacije. 

Visoka škola na jesen će 

napuniti šestu akademsku godinu, 

a dosad se, vjeruje Šlaus, 

etablirala kao najčešći izbor 

studenata koji se u karijeri žele 

baviti međunarodnim odnosima, 

diplomacijom i vanjskom 

politikom. Škola je usklađena 

s Bolonjskim procesom i povezana 

je s nizom veleposlanstava 

u Hrvatskoj, posebno sa 

švedskim i kazahstanskim. 

“Naša visoka škola vodeća 

je ustanova u obrazovanju 

stručnjaka u području međunarodnih 

odnosa i diplomacije 

u ovome dijelu Europe”, kaže 

akademik Šlaus. Dosad je na 

njoj diplomiralo stotinjak studenata, s 

time da je oko polovice diplomiranih 

prvostupnika upisalo njihov specijalistički 

studij. Trećina je nastavila studij 

na stranim sveučilištima, primjerice u 

Beču, Amsterdamu i Torontu. Oni koji 

su se odlučili za posao danas rade u 

međunarodnim institucijama (jedna je 

specijalistica u Europskom parlamentu), 

međunarodnim organizacijama poput 

UNICEF-a, državnoj upravi (MVEP), 

veleposlanstvima… 

Škola ima ugovore o suradnji s mnogim 

diplomatskim školama kao što su 

Geneva School of Diplomacy, Andrassy 

Universitat Budapest, Academy of Cultural 

Diplomacy Berlin, a povezana je s 

univerzitetima u Bukureštu, Cluju i Sieni 

u okviru doktorskog programa koji 

vodi WAAS. Njihovi studenti imaju u 

94 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

ponudi osam jezika, uključujući 

kineski i arapski. Zagreb je međunarodnu 

paletu obrazovnih 

institucija prije više godina proširio 

s još dvije međunarodne 

škole, američkom i njemačkom, 

koje imaju šansu razviti se u respektabilne 

institucije. 

Američka međunarodna škola 

u Zagrebu, čiji je direktor David Harris, 

danas ima oko 250 učenika koji dolaze 

iz čak 33 zemlje. Oko 25 posto su Hrvati. 

Slijede Amerikanci (17 posto) i Talijani 

(9 posto). Trećina njihovih učenika su 

djeca diplomata ili im roditelji rade u 

diplomatskim misijama, dok su ostali 

polaznici, objašnjava Phil Hewitt, voditelj 

marketinga škole, djeca stranaca koji 

posluju u Hrvatskoj. U školi tvrde da se 

nakon završetka obrazovanja u Američkoj 

školi sva djeca upisuju na sveučilišta. 

“Uglavnom biraju SAD, Veliku 

Britaniju ili svoju domovinu i vrlo mali 

postotak njih direktno odlazi na hrvatsko 

tržište rada”, kaže Hewitt, koji glavnom 

prednošću škole smatra vrhunsku 

kvalitetu obrazovanja. Njihov program, 

naime, vodi do američke srednjoškolske 

diplome ili IB diplome. Filozofija 

IMAMO 250 UČENIKA. NAŠ 

PROGRAM VODI DO AMERIČKE 

SREDNJOŠKOLSKE DIPLOME ILI 

IB DIPLOME 

DAVID HARRIS, DIREKTOR AMERIČKE 

MEĐUNARODNE ŠKOLE ZAGREB 

učenja temelji im se na znatiželji, odnosno 

učenju s razumijevanjem, što, tvrdi 

Hewitt, ima doživotni utjecaj na osobu. 

Osim što su polaznici u svakodnevnom 

kontaktu s izvornim američkim govornicima 

(engleski je, kaže Hewitt, jezik 

njihova školskog hodnika), glavna im 

je prednost što dobivaju dobru podlogu 

za buduća sveučilišta u zemljama engleskog 

govornog područja. 

Za djecu koja vladaju njemačkim na 

raspolaganju je Njemačka međunarodna 

škola, otvorena za sve nacionalnosti 

uz preduvjet da znaju njemački jezik. 

Osnovana je prije deset godina uz pomoć 

njemačkog veleposlanstva. Zanimljiva 

je poslovnim ljudima iz Njemačke i Austrije, 

pa se broj djece s početno upisanih 

18 povećao na 125, s time da je 40 posto 

upisanih iz Hrvatske. “U njemačkom 

TOMISLAV KRIŠTO/CROPIX 

školskom sustavu učenik je u 

središtu nastavnog procesa i 

programi su individualizirani. 

Naglasak je na stjecanju vještina 

i sposobnosti, ne samo znanja, 

čime se djeca rano motiviraju na 

samostalno razmišljanje i rad”, 

objašnjava ravnateljica škole, 

Njemica Elfie Koller. Pritom uče 

tri strana jezika. “To pokazuje orijentiranost 

naše škole prema Europi. Također, 

vrlo su nam važni prirodni predmeti”, 

kaže Koller. Razmišlja li o nadogradnji 

i osnivanju studija? To, kaže, nije primarni 

cilj. “S našom maturom učenici 

imaju mogućnost upisa na sva sveučilišta 

njemačkoga govornog područja”, 

kaže direktorica škole koja zapošljava 

16 nastavnika, od kojih je sedam došlo iz 

Njemačke. Partner im je Francuska međunarodna 

škola, s kojom dijeli zgradu u 

Eurokampusu, kako ga zovu, ali i nastavu 

hrvatskog i engleskog jezika. 

Oprema međunarodnih škola podrazumijeva 

interaktivne ploče, laptope ili 

tablete. Školarina od prvog do petog 

razreda u Njemačkoj školi je 40 tisuća 

kuna, a od petog 44 tisuće, čemu treba 

dodati upisninu od 4000 kuna. 


96 FORBES 

OŽUJAK, 2014

FORBES 

ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB 

POWERED BY ACI 

ACI lanac bisera 

Već 31 godinu ACI-jeve marine od Umaga do Dubrovnika 

nautičarima pružaju usluge visokog nautičkog standarda 

je najveći sustav marina 

ACI na Mediteranu - 21 marina 

razmještena je od Umaga na sjeveru 

istarskog poluotoka do Dubrovnika. 

ACI je jedinstven sustav i u svjetskim 

razmjerima - one su pravi lanac bisera 

unutar raskošne čipke hrvatskog arhipelaga. 

Već 31 godinu ACI-jeve marine 

nautičarima pružaju usluge visokog 

nautičkog standarda: u svakoj marini 

nautičare čeka čvrst i siguran vez, voda 

i struja na gatu, toaleti, tuševi s toplom 

vodom, usluge recepcije, opskrba hranom 

i pićem, čistoća okoliša i mogućnost 

odlaganja otpada. A danas imaju 

WLAN sustav za pristup internetu. 

Marine su smještene na atraktivnim 

pravcima krstarenja, pristup je lagan i 

pouzdan, pružaju maksimalnu sigurnost 

brodu i miran san posadi. Marine 

posebnog standarda nalaze se u parkovima 

prirode, blizu visokovrijednih 

povijesnih spomenika, uz drevne gradske 

jezgre, imaju restorane s domaćom 

kuhinjom, priredbe za goste, sportske 

terene i čisto more za kupanje. 

PIŠE: MLADEN GEROVAC 

ACI - lanac od 21 marine 

ADRIATIC CROATIA 

INTERNATIONAL 

CLUB d. d. 

MARINE I VEZOVI 

n 21 marina i 1 privezište 

n 6079 vezova 

n Teritorij: 374.520,77 m 2 

n Akvatorij: 939.196,86 m 2 

n Koncesija: 1.313.717,63 m 2 

GODINA 2013. 

n Uplovilo 83.517. brodova 

n Ugošćeno 375.000 nautičara 

n Ostvareno 109.846 broddana 

(2 posto više nego 2012.) 

CIJENE - SEZONA 2014. 

n Cijena dnevnog veza – 20 

posto popusta vjernim 

nautičarima 

n Korištenje dizalice – u većem 

broju marina niža cijena 

n Cijena godišnjeg veza – bez 

poskupljenja 

PLANOVI 2014. – 2015. 

n Gradnja nove marine u 

Slanom 

n 45 vezova za megajahte u 

marini Dubrovnik 

n Rekonstrukcija kopnenog i 

morskog dijela marine Rovinj 

n Preuređenje i proširenje 

marine Opatija 

n Obnova pontona u marini 

Skradin 

n Obnova sanitarija u 

marinama Opatija, Vrboska, 

Vodice i Palmižana 


FORBES 



ACI MARINE 

Moć Istre, čar Kornata, 

opojnost Dalmacije 

Nautičko ishodište svih užitaka u Istri upravo su ACI-jeve marine, 

od Umaga, Rovinja, Pule i Pomera do opatijskih Ičića 

Nautička ishodišta za sve užitke 

u Istri upravo su ACI-jeve 

marine raspoređene duž cijele 

njezine obale – od Umaga, Rovinja, Pule 

i Pomera do opatijskih Ičića. 

Moć zemlje, snaga mora, oaza mira. 

To je Istra. Očaravajuća od davnina. Od 

brijunskog dinosaura do ledenog doba 

i Limskog fjorda. Od paleolitskog lovca 

iz pulske špilje do rimskih vila i dvije 

tisuće godina stare pulske Arene. Od 

hrama Diane, Marsa i Neptuna do porečke 

Eufrazijeve bazilike i rovinjske 

Svete Eufemije. Do najstarijeg jadranskog 

svjetionika, Savudrije. 

Ljepota istarske zemlje zrači i privlači 

pritajenom snagom, blagom zimom 

i toplim ljetom, pastelnim bojama 

krajolika. Polja, brežuljci, vinogradi, 

maslinici, stancije, zidine, zvonici, stari 

gradići Grožnjan, Oprtalj, Motovun, 

Roč. Stari kameni Hum, najmanji grad 

na svijetu. Uske uličice, stara vrata, mali 

park s klupom za zaljubljene. Vladavina 

tišine i dah starine. 

A u neposrednoj blizini – snaga i 

šarm mora. Batane i ribarske brodice 

na vezu. Mediteranski gradić, strme kamene 

uličice, mali trgovi i kampaneli, 

crkve, renesansne i barokne palače. 

Umag, Poreč, Vrsar Rovinj, Pula. 

Osebujna i bogata prošlost sačuvana 

u muzejima i zavičajnim zbirkama. Na 

seoskim sajmovima rukotvorine pro- 

PULA Marina podno drevne Arene polazište je 

za atraktivne i u svijetu jedinstvene Brijune 

UMAG Najsjevernija, po broju vezova jedna od 

većih ACI-jevih marina ima Istru kao na dlanu 

daju posljednji rukodjelci izumrlih zanata. 

Na priredbama i pučkim feštama 

zvuci drevnih roženica, miha, duplic. 

Dvoglasna opojna pjesma i starinski 

ples balun. 

I posvuda oštarije, restorani i konobe. 

Rakija biska, s ljekovitom imelom. 

Stara istarska kuhinja nudi pršut i ovčji 

sir, ombolo, divljač, maneštru, žgvacet, 

njoke i fuže. I istarski tartuf, među najcjenjenijima 

na svijetu. Plodovi mora, 

ribe i rakovi. I istarske slastice – kroštule, 

fritule, povetice, cukerinčići. A 

na sve to vina iz istarskih vinograda i 

podruma – plemeniti teran i zlatasta 

malvazija. 

Danas se u Istri uživa i na 180 kilometara 

plaža, na sportskim terenima 

i u živopisnom podmorju. Na planinarskim 

i pješačkim rutama, na 1500 

kilometara markiranih biciklističkih 

staza. Na filmskim i jazz festivalima. Na 

koncertima svjetskih zvijezda. Na bravuroznim 

opernim izvedbama. U vrhunskim 

hotelima, noćnim klubovima i 

restoranima. Uz chill out, lounge, latino 

glazbu i zalazak sunca na plaži … 

Nacionalni park Brijun jedinstven 

je u svijetu. Neolitske poluzemunice, 

raskošna rimska vila, samostani, crkve, 

tvrđava Tegetthoff, prvi grijani bazen 

s morskom vodom iz 1912, ljetna rezidencija 

Tita, pejsažni parkovi, tisuće 

stabala crnike, alepskog bora, čempresa, 

pinija, cedrova, safari-park, deve, zebre, 

ljame, antilope ... U tom okruženju 

je golf-igralište. Podmorje je ronilačka 

atrakcija, netaknuta ribarskim mrežama, 

sidrima i podvodnim puškama. 

98 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

ACI MARINA 

ROVINJ kultno je 

mjesto nautičara 

i jedriličarskih 

dvoboja u sjeni 

crkvenog tornja 

i pomorskog 

putokaza Svete 

Eufemije 

LEGENDE ACI MATCH RACEA 

Planetarnu slavu u jedrenju ACI je stekao organiziranjem svjetskih dvoboj-natjecanja ACI Match Race. Rovinj, Dubrovnik, Umag, 

Split - na tim su se regatama okupljala najpoznatija imena jedriličarskog svijeta. Titule pobjednika ovdje su osvajali legendarni 

krotitelji vjetra u jedara: Paul Cayard, Peter Gilmour, Chris Dickson, Bertrand Pace, Russell Coutts, Dean Barker... 

PALMIŽANA 

Vjekovni gradovi na kopnu, Trogir, Split, Omiš, Makarska, i 

bajkoviti otoci Šolta, Vis, Brač, Hvar, Pakleni otoci… Cijelo ovo 

područje splitskog okružja pokrivaju pet dobro raspoređenih 

ACI-jevih marina: kopnene u gradovima Trogiru i Splitu te Milna 

na Braču, Palmižana na Paklenim otocima i Vrboska na Hvaru. 

Marina Palmižana ima sezonski režim rada, otvorena je od 1. 

travnja do 31. listopada. Morski je taksi povezuje s Hvarom, 

neizbežnim odredištem ljetnih jadranskih moreplovaca 

KORNATI 

U samom srcu dalmatinske fantazije smještene su ACI-jeve 

marine Skradin, Vodice, Jezera i ljetni kornatski dragulji – Žut 

i Piškera. Obje su savršeno uklopljene u iskonsku prirodu Kornata. 

To su suvremene nautičke civilizacijske oaze protiv kojih 

ništa ne bi imao zasigurno ni Bernard Shaw koji je opčinjen 

ovim mjestom izrekao i zapisao onu poznatu nadahnutu 

rečenicu: “Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti 

svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha.” 


FORBES 



MARINA U KOMOLCU 

nudi siguran vez visokog standarda 

nadomak Dubrovniku i Elafitima 

ACI MARINE Sigurnost 

plovila, spoj ljepote i stila života 

Marine Dubrovnik, Umag, Opatija, Cres, Jezera, Vodice, Split, Milna, 

Vrboska i Korčula ponosno viju Plavu zastavu za besprijekorno čisto more 

marina Dubrovnik u Komolcu 

jedna je od najsi- 

ACI 

gurnijih nautičkih luka na Jadranu. 

U njoj ima mjesta za 380 brodova na 

moru i 140 na kopnu, i to ne samo za 

vez nego i za čuvanje i održavanje. Prima 

i megajahte do 60 metara dužine. 

Čitav je niz sadržaja na raspolaganju 

nautičarima: recepcija s mjenjačnicom, 

praonice rublja, restoran, snack-bar, 

aperitiv bar i pivnica, internet caffe, 

mali trgovački centar, servisna radionica, 

travel liftovi nosivosti 60 i 130 

tona, postrojenje za obradu otpadnih 

voda, crpka za gorivo. Tu je i tenisko i 

SLANO, 

22. ACI-jeva MARINA 

Marina Slano prostirat će se na ukupnoj 

površini od 66.300 m 2 . Valobran 

i gatovi ukupne dužine blizu 700 

metara moći će na vez primiti 200 

plovila duljine od 11 do 25 metara. 

Predviđena je gradnja zgrade recepcije 

i poslovnih prostora te restorana 

s terasom i vanjskim bazenom. Okoliš 

marine oplemenit će se mediteranskom 

hortikulturom, s vodotokom i 

mostom. Uz parkiralište i prometnice 

bit će tu i šetnica uz more. 

boćarsko igralište, igralište za mali nogomet 

na umjetnoj travi, dječje igralište 

“Gusarski brod”, bazen, frizerski 

salon, salon za masažu. 

Marina Dubrovnik jedna je od deset 

ACI-jevih marina koje ponosno nose 

Plavu zastavu, priznanje za besprijekornu 

čistoću mora. Uz nju, Plavu zastavu 

viju i marine Umag, Opatija, Cres, 

Jezera, Vodice, Split, Milna, Vrboska i 

Korčula. Osim toga, marina Dubrovnik 

je u akciji Turistički cvijet – kvaliteta 

za Hrvatsku četiri godine zaredom u 

svojoj kategoriji proglašena najboljom 

marinom na Jadranu. 

100 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

KORČULA 

Smještena je uz samu jezgru toga 

povijesnog grada opasanog zidinama i 

kulama, sa slikovitim trgovima i ulicama, 

kućama, svetištima, palačama. Povijest 

na svakom koraku: Od kamenog stupa 

trojanskog junaka Antenora, osnivača 

grada, do kuće Marka Pola. Marina 

je moderna, sa 159 vezova na moru 

s priključcima za vodu i struju. Tu je 

recepcija s mjenjačnicom, prodajni punkt 

modnih dodataka iz ekskluzivne ACIjeve 

kolekcije, restoran, praonica rublja, 

frizerski salon, mini market, prodavaonica 

nautičke opreme, kućanskih potrepština 

i darovnog programa, servis, dizalica - i 

WLAN sustav za internet. 

OPATIJA 

ACI-jevoj marini Opatija u Ičićima ekskluzivnost 

daje već samo mjesto, ovdje u 

gnijezdu na moru pod Učkom. Otvorena 

je prije 24 godine sa 283 veza u moru s 

priključcima za vodu i struju i 35 mjesta 

za smještaj plovila na kopnu. Vrlo brzo 

marina u Ičićima postala je mondeno 

mjesto i okupljalište hrvatskog jet-seta. 

U Opatiji je začeta i slavna Adriatic Nautical 

Academy. Odavde je hrvatski maksi 

krstaš ACY No. 1 polazio na slavne regate: 

Kolumbovu preko Atlantika, Rimini – Krf 

– Rimini, na putovanja do Malte … 

Ovdje se pisala povijest ACY-ACI-ja, od 

utemeljitelja Veljka Barbierija i početaka 1. 

srpnja 1983. do današnjih dana. 

CRES 

ACI marina Cres spada u red najsuvremenijih 

marina: 458 vezova u moru, svi 

s priključcima za vodu i struju, moguć je 

i vez smještaj mega-jahti do 50 metara 

dužine, uz najavu. Sve je tu na dohvat 

ruke u modernim i lijepim objektima, gdje 

su: recepcija s mjenjačnicom, restoran, 

kafić, prodavaonice bankomat, renta-car, 

Iznajmljivanje bicikala i skutera, 

soul & body centar, servis, crpka za 

gorivo… Tu je i osam komfornih apartmana, 

internetski WLAN sustav, ACI 

flota od 12 istovjetnih JOD 35 jedrilica s 

mogućnošću najma, na kojima su jedrili 

svi najpoznatiji svjetski jedriličari tijekom 

višegodišnjih Match Race regata. 


FORBES LIFE 

ANA BRANT, DORCHESTER COLLECTION HOTELS 

INSPIRIRANA 

USPJEHOM 

Malo je vjerojatno da će kompanija u vlasništvu 

sultana od Bruneja ikada postati lanac sa 

50 hotela. Umjesto toga, držat će se dosad 

uspješne formule – nekoliko odabranih hotela 

na odabranim mjestima uz obilje luksuza 

PIŠE ANA MUHAR/LONDON 

FOTOGRAFIJE DORCHESTERHOTELLS.COM 

Svaki susret s Anom Brant koji 

je prethodio ovom tekstu 

odvijao se na izuzetno lijepim 

mjestima. To i ne čudi 

s obzirom na činjenicu da 

su lijepa mjesta u opisu radnog mjesta 

ove Zagrepčanke s kalifornijskom adresom. 

Kao direktorica organizacijske efikasnosti 

grupacije hotela Dorchester 

Collection, Ana ne samo da boravi u 

najljepšim hotelima svijeta nego i vodi 

projekte koji omogućavaju njihovo 

funkcioniranje na najvišoj razini. 

Njezin opis posla je zapletena formula 

koja uključuje strateške ciljeve, 

unapređenje poslovanja, inovaciju te 

mjerenje zadovoljstva zaposlenika i gostiju. 

“Istina, moje radno mjesto prilično 

je neobično i vrlo široko. To mi se jako 

sviđa jer mi daje slobodu da pripremim 

svoj pristup u odnosu na zahtjeve posla. 

Pritom se sjajno zabavljam!” kaže. 

S ovom lijepom damom kristalnog 

pogleda i lepršave osobnosti prekršila 

sam pravilo da intervju bude vođen u 

obliku “poslovne kave” – umjesto toga 

razgovarale smo na doručku u Beverly 

Hills Hotelu, pod toplim suncem kalifornijske 

zime, okružene palmama i 

hollywoodskim zvijezdama, poslije i 

za večerom u restoranu Cut u hotelu 

45 Park Lane, omiljenom sastajalištu 

londonskih gurmana, a naposljetku i 

na čaju u jednom od najglamuroznijih 

hotelskih lobija na svijetu, onom koji 

pripada londonskom Dorchesteru. 

Za Anu, ovo je uobičajen radni ritam. 

Za mene, jedinstven pogled u svijet iza 

kulisa najskupljih destinacija na svijetu. 

Iako živi u Los Angelesu, gdje dane 

provodi u svojem uredu u Beverly Hills 

Hotelu, Ana je često u Ujedinjenom 

Kraljevstvu, gdje su središnjica kompanije 

i njezina tri hotela: Dorchester i 45 

Park Lane u Londonu te Coworth Park 

u Ascotu. “Putujem u sve naše europske 

hotele (osim u Britaniji, Dorchester 

Collection ima hotele u Milanu, Parizu, 

Rimu i Ženevi, op. a.), tako da možete 

zamisliti koliko vremena provodim na 

putu. Često mi se dogodi da se probudim 

u jednom od naših prekrasnih hotela 

i dok shvatim gdje se točno nalazim, 

treba mi neko vrijeme”, kaže Ana. Dva 

dana prije našeg posljednjeg susreta 

bila je u Parizu. Dan prije u Rimu. Već 

sutradan bit će u Los Angelesu, gdje se 

priprema za party godine, takozvani 

“Night Before” – zabavu uoči dodjele 

Oscara koja se tradicionalno odvija na 

bazenu Beverly Hills Hotela. Na prošlogodišnjoj 

zabavi koktele su uz legendarni 

bazen ispijali George Clooney, 

Ben Affleck, Bradley Cooper, Jennifer 

Garner i Rupert Murdoch. 

Da mi nije govorila o trosatnoj prezentaciji 

koju je toga dana morala održati 

vodstvu kompanije, pomislila bih 

da je na vječnom godišnjem odmoru s 

pet zvjezdica. “Najbolje čuvana tajna 

industrije luksuznih hotela je da mi koji 

za nju radimo imamo neke beneficije 

102 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

takvog životnog stila kako bismo 

Ana Brant, direktorica mogli biti ambasadori brenda”, 

organizacijske govori Ana. U Dorchester Collectionu 

za to postoji posebno 

efikasnosti grupacije 

hotela Dorchester 

Collection, osmišljen program prema kojem, 

primjerice, djelatnici ima- 

menadžerica hotela za 

svjetski jet-set 

ju pravo na tri besplatna noćenja 

godišnje u svim hotelima kompanije. 

“S obzirom na to da imamo deset 

hotela, mogla bih provesti mjesec dana 

godišnje u luksuzu naših hotela”, govori 

Ana. Ni česta prekooceanska putovanja 

nisu joj problem jer leti u udobnoj 

business klasi i omogućuju joj druženje 

s obitelji koja živi u Zagrebu. “Uvijek 

pozovem obitelj da mi se pridruži na 

poslovnim putovanjima. Ponekad cijela 

obitelj, a češće samo mama. Dok 

ja radim, ona uživa u gradu u kojem 

se nalazimo i traži najbolja mjesta za 

šoping, na koja se vratimo vikendom. 

Ne mogu opisati koliko mi zadovoljstvo 

pruža mogućnost da podijelim luksuz 

s roditeljima, bez kojih nikada ne bih 

bila tu gdje jesam”, kaže Ana. Od obitelji, 

zagrebačkih obrtnika, dobila je 

samopouzdanje i radnu etiku, ključne 

osobine za sve što je uslijedilo. 

Dok ju slušam kako tog poslijepodneva 

s uglađenim djelatnicima hotela 

Dorchester razgovara na besprijekornom 

američkom engleskom, odjevena u 

elegantan kostim prikladan američkim 

“power damama”, teško je zaključiti da 

je ova 33-godišnja Zagrepčanka ne tako 

davno bila djevojka iz moga susjedstva 

s kojom sam, kako ćemo otkriti tijekom 

razgovora za Forbes, dijelila školske klupe 

u Osnovnoj školi Miroslava Krleže 

na Kaptolu. Tu gdje je danas, Anu Brant 

je, sama priznaje, dovela puka sreća. To 

dobiva jasniji smisao nakon što mi daje 

svoju definiciju sreće kao mjesta na 

kojem se prilika susreće s pripremom. 

“Imala sam sreću da su me roditelji uvijek 

poticali da istražujem druge kulture 

i omogućavali mi da dio ljeta provodim 

u stranim zemljama”, otkriva. Kada je 

imala šesnaest godina, ljetna destinacija 

bila je Los Angeles. “Ljubav na prvi pogled!” 

opisuje Ana Brant (djevojačkog 

prezimena Žuženić) svoj prvi susret s 

najvećim gradom Zapadne obale SAD-a. 


FORBES LIFE 

ANA BRANT, DORCHESTER COLLECTION HOTELS 

Njezin cilj već tada je bilo obrazovanje 

na američkom sveučilištu. Pošto joj se 

najkraćim putem do toga činio američki 

studij hotelskog menadžmenta u Dubrovniku, 

koji je nastavila na Rochester 

Institute of Technology u saveznoj državi 

New York, gdje je i magistrirala, našla 

se u industriji o kojoj je prije toga rijetko 

razmišljala. “Preko fakulteta dobila sam 

mogućnost da obavim jednogodišnju 

praksu u Walt Disney Worldu. 

Zajedno sa svojom prvom pravom 

ljubavi, kolegom s fakulteta i istinskim 

prijateljem Makom Voljevicom, krenula 

sam u pohod na Ameriku. To je bilo 

ne samo moje prvo hotelsko iskustvo 

nego i prvo iskustvo rada u Sjedinjenim 

Američkim Državama. Pravi kulturološki 

šok”, prisjeća se Ana. Posao 

nakon završenog studija bio u jednom 

od hotela Ritz-Carlton u američkoj saveznoj 

državi Colorado. 

Anina je sadašnjost vjerojatno najpoznatiji 

američki hotel - Beverly Hills 

Hotel, gdje sam ju susrela ranije ove 

zime. Spiritualni dom hollywoodskih 

zvijezda, koji sa svojom poviješću (istoimeni 

elitni dio Los Angelesa ime je dobio 

upravo prema hotelu) i legendarnim 

anegdotama daje karakter gradu koji 

optužuju za beskarakternost, mjesto je 

u kojem se nalazi Anin ured. U maloj 

prostoriji, tik uz ured direktora koji je sa 

svim memorabilijama poznatih gostiju 

koji su odsjedali u Beverly Hillsu, impozantna 

privatna verzija Hall of Fame, 

Ana komunicira sa svim hotelima i brine 

se o dizajnu i implementaciji globalnih 

U Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje joj je i središnjica, kompanija ima tri hotela: Coworth Park u Ascotu te londonske 45 Park Lane i Dorchester 

na recepciji donosio joj je američki minimalac, 

6 dolara na sat. “Morala sam 

nositi uniformu koja je bila apsolutna 

katastrofa – dizajn iz osamdesetih, s 

velikim ramenima, ljubičasta s jednim 

zelenim i jednim sivim rukavom. Ja sam 

vrlo vizualni tip i nikako se nisam mogla 

nositi s činjenicom da moram nositi tu 

ludost! Ali morala sam”, prisjeća se. No, 

nagrada je uslijedila – u obliku posjeta 

roditelja i brata Luke, s kojima je u crvenom 

Chevroletu proputovala Ameriku, 

i neprocjenjivog iskustva koje je stekla 

u svom prvom dodiru s hotelskom industrijom. 

“Ne samo da sam jako dobro 

upoznala američku kulturu, nego sam 

spoznala što mi se sviđa, a što ne sviđa 

u radu s hotelima”, govori. 

Tada je odlučila da želi raditi u menadžmentu 

hotela, zbog čega je nastavila 

obrazovanje u SAD-u. Uslijedila je 

odluka i da želi raditi isključivo u luksuznim 

hotelima. Nije gubila vrijeme, čini 

se, s obzirom na to da je Anin prvi posao 

projekata i strateških inicijativa. Zahtjevni 

radni sati dolaze s očekivanim 

dodatkom luksuza; podnevni odmor 

provodi u baru Polo Lounge, dijeleći 

kantinu s najvećim filmskim zvijezdama. 

“Budući da se velik dio mog posla 

odnosi na posjete našim europskim hotelima, 

gdje se bavim specifičnim inicijativama, 

organiziram prezentacije i vodim 

radionice organizacijskog razvoja i 

inovacije, uvelike mi je pomogao miks 

kultura u kojem sam odrastala – ja sam 

Hrvatica s američkim obrazovanjem i to 

mi je omogućilo shvaćanje i prihvaćanje 

raznih kultura. Poslovanje s britanskim, 

“Luksuzni hoteli 

neobičan su biznis: i 

uz poduzimanje svih 

logičnih postupaka, 

ipak je vrlo lako 

propasti” 

francuskim, švicarskim i talijanskim liderima 

tvrtke zahtijeva posebno razrađen 

pristup”, kaže Ana. “Moja pozicija 

zahtijeva fleksibilnost, fokusiranost, 

kompromis i, više od svega, mogućnost 

stalnog rada na sebi. Učiti, odučiti se i 

ponovno naučiti, rekla bih. Kao što mi 

je rekao jedan od mojih mentora: uvijek 

učiš, nikada ne diplomiraš”, ističe. 

Kao netko tko je već tijekom studija 

izabrao luksuzne hotele kao fokus, teško 

je da bi Ana Brant igdje mogla biti 

sretnija nego u kompaniji kojoj industrija 

tepa da ima najluksuznije na svijetu. 

Radi se o relativno maloj hotelskoj 

grupaciji od deset hotela, koja raste, ali 

nema planove rasti vrtoglavo. U nedavnom 

razgovoru za časopis Elite Traveler 

predsjednik Uprave Christopher Cowdray 

rekao je da će se kompanija fokusirati 

samo na ključne gradove, u kojima 

je moguće postići željenu razinu usluge, 

stila i individualnosti. U tom smislu, 

malo je vjerojatno da će ta kompanija, u 

vlasništvu Brunei Investment Agency 

(odnosno jednog od najbogatijih ljudi 

na svijetu, sultana od Bruneja), ikada 

postati lanac sa 50 hotela. Umjesto toga, 

držat će se dosad vrlo uspješne formule 

– nekoliko odabranih hotela, na odabranim 

mjestima i uz obilje luksuza. “We 

care” (mi brinemo) moto je kompanije. 

Luksuz je, čini se, jedna od tema o 

kojoj Ana Brant puno razmišlja. “Dr. 

Seuss (američki pisac, op. a.) jednom 

je rekao da nikada ne znaš vrijednost 

trenutka dok on ne postane sjećanje. 

Po meni, taj citat zaista opisuje ultimativni 

luksuz. Naši gosti ostavljaju 

naše hotele sa samo jednom opipljivom 

stvari – računom. Stoga je ključno 

graditi trajna sjećanja. Upravo nas ta 

bezvremenska blaga srca potiču da se 

104 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

vratimo po još”, tvrdi. Preslikati takvu 

formulu luksuza na hotele, poseban je 

izazov. “Temelj luksuza je elegancija – 

znati kako inspirirati jednostavnošću, 

kako biti rafiniran, a ne nužno pomodan, 

kako biti dostojanstven radije nego 

respektabilan. Izvana, naši hoteli izgledaju 

vrlo raskošno i ekstravagantno, no 

način na koji ih vodimo je jednostavan. 

Postoji barem 700 točaka procesa u 

jednodnevnom boravku svakog gosta 

pa pokušajte zamisliti kako je komplicirano 

nuditi besprijekornu uslugu, 

uvijek, svaki put. Zato je uloga nas vodstva 

da učinimo sve kako bi gost stekao 

dojam jednostavnosti i opuštenosti. 

To je talent. Naš predsjednik Uprave 

Christopher Cowdray uvijek naglašava 

da je ključ uspjeha u jednostavnosti. 

mogu komunicirati s tisuću virtualnih 

prijatelja. Današnji luksuzni gost želi 

ultrapersonalizirano iskustvo”, opisuje 

Ana. Osim toga, on želi izvrsnost – od 

hotelskog SPA centra (koji u nekim od 

hotela kompanije dolazi s potpisom 

Christian Dior) do restorana u kojima 

večera i barova u kojima se zabavlja. Oni 

su u mnogim gradovima postali središte 

socijalnog života za jet-set, kao u 

Londonu, gdje su restorani Cut slavnog 

austrijskog kuhara Wolfganga Pucka u 

hotelu 45 Park Lane i The Grill Alaina 

Ducassea u Dorchesteru na listi najvažnijih 

restorana britanske metropole. 

“Luksuzni hoteli su neobičan biznis, 

jednom mi je rekao jedan bivši vlasnik 

luksuznih hotela. Uz sve logične postupke, 

vrlo je lako propasti”, kaže Ana. 

Mnogi ne uspijevaju, a razlog neuspjeha 

je u specijalnosti: organizacijskoj kulturi. 

“Organizacijska kultura pobjeđuje 

i najbolju poslovnu strategiju. Ona je 

temelj kultivacije rasta. Stvoriti zdravu 

organizacijsku kulturu težak je posao 

i zahtijeva disciplinu, jasnoću, transparentnu 

komunikaciju i inspirativno 

vodstvo. Govorim o radnom mjestu na 

kojem tračevi i politika nemaju nikakvu 

vrijednost. Naravno, na takvom 

radnom mjestu malo ljudi uspijeva”, 

smatra Ana. 

Možda se radi isključivo o njezinu 

karakteru, ali vjerojatnije o kombinaciji 

osobnosti i boravka u kompetitivnoj 

okolini najbogatijih dijelova SAD-a 

(prije Beverly Hillsa, Ana je radila u jednom 

hotelu u središtu Manhattana), no 

Ana Brant čini se inspirirana uspjehom. 

Niže rečenice i navike uspješnih ljudi i 

priznaje da ne gubi vrijeme na ono što 

nije u skladu s njenim putem prema 

daljnjem uspjehu. Za takav životni stil, 

na pravom je mjestu. “Raditi na ovakvim 

mjestima omogućava mi pristup 

fenomenalnim događanjima i ljudima”, 

kaže. A jedno od takvih zbivanja bio je i 

prošlogodišnji “Hollywood Reporter’s 

Woman Breakfast” (“Naravno da nisam 

bila pozvana, ali nekako sam se uglavila”, 

smije se Ana), koji se održavao u 

njezinu hotelu. “Oprah je tada dobila životnu 

nagradu, koju joj je uručila Maria 

U Parizu su stogodišnjak Plaza Athénée te superelegantni Le Meurice, između Louvrea i Place de la Concorde, u kojem kuha Alain Ducasse 

To je upravo ono što želimo od našeg 

vodstva – inspirativnu jednostavnost”, 

objašnjava. Ana smatra povlasticom 

voditi inicijative zadovoljstva gostiju. 

To je dodatni izazov, kaže, jer većina 

djelatnika koji su u dodiru s gostima 

dolaze iz radničkog okruženja. “Jako 

je zanimljivo pronalaziti načine da ih 

istreniramo tako da mogu posluživati 

svjetsku elitu koja je vrlo razmažena”, 

tvrdi Ana. 

Sve se mijenja, pa tako i način na koji 

putujemo, tražimo i rezerviramo hotele. 

Promijenili su se i gosti. “Danas luksuzni 

gosti dolaze u naše hotele javnim 

prijevozom, u poderanim trapericama 

i starim tenisicama te najskupljim Rolexom 

na ruci. Sve više vidimo da pisaći 

stolovi u sobama više nisu potrebni pa 

su zamijenjeni foteljama jer sav se posao 

danas obavlja na iPadu. Danas gosti 

vole biti “zajedno sami”, što znači da im 

ne smeta večerati ili piti bez društva dok 

god imaju svoj iPad s kojim istodobno 

“Organizacijska 

kultura pobjeđuje 

čak i najbolju 

poslovnu strategiju. 

Ona je temelj 

kultivacije rasta” 

Schriver. Bilo je fascinantno. U govoru 

Oprah je rekla jednu inspirativnu rečenicu: 

Moć je definirana kao snaga pomnožena 

sa snagom tijekom vremena. 

Upravo s tom temom otvorila sam naš 

godišnji forum u Londonu”, kaže. 

Ana Brant jedna je od onih osoba 

koje zbog svoje energije inspiriraju sugovornika 

da se pokrene i učini nešto 

veliko od svojega dana. Budući da se 

poslijepodne pretvara u večer i zlaćana 

sala hotela Dorchester postaje mjesto 

susreta lijepih djevojaka i njihovih bogatih 

pratitelja, za kraj molim Anu da 

mi otkrije svoju misao vodilju. “Najbolji 

savjet koji sam ikada čula je misao Oscara 

Wildea: Budi ono što jesi, jer svi ostali 

već su zauzeti. Većina nas provodi život 

upoznavajući druge i onda se probudimo 

i shvaćamo da zapravo ne poznajemo 

sebe. Za poznavanje i prihvaćanje 

nas samih potrebna je hrabrost i to je 

ključ za postizanje potpunog zadovoljstva”, 

zaključuje Ana Brant. 


FORBES 

PODVUČENO 

FLASHBACK - Iako možda i izgleda kao poštar, 

čovjek koji zvoni na vratima ozbiljnog dužnika 

možda se bavi nekim sasvim drugim poslom. 

Dužnici to obično znaju, pa ne otvaraju 

— DARIJE MARTINIĆ, VODITELJ NAPLATE DUGOVA 

U COFACEU, FORBES RUJAN 2009. 

NEIZVJESNOST 

Prodajte čovjeku ribu, nahranili ste ga za 

taj dan. Naučite ga da peca, uništili ste 

divnu poslovnu mogućnost. — KARL MARX 

Ispunio sam upitnik iz 

egizstencijalizma. Ostavio sam sav 

prostor za odgovore prazan i dobio 

maksimum bodova. — WOODY ALLEN 

Željela sam savršen kraj. Sad sam, na teži 

način, naučila da neke pjesme nemaju 

rime, a neke priče nemaju čist početak, 

sredinu i kraj. Život se sastoji od toga da 

ne znate, da se mijenjate, da iskoristite 

trenutak na najbolji način, bez uvida u 

to što će se dogoditi. — GILDA RADNER 

U poslovnom svijetu, pogled 

kroz retrovizor uvijek je jasniji od 

pogleda kroz vjetobran. — WARREN BUFFETT 

Zrak je prepun ideja. Cijelo vrijeme 

udaraju vam u glavu. Samo morate znati 

što želite, zatim to zaboraviti i baviti se 

svojim poslom. Odjednom, ideja će se 

probiti. Bila je tu cijelo vrijeme. — HENRY FORD 

Znam da ništa ne znam sa sigurnošću, 

ali znam da sanjam zbog pogleda na 

zvijezde. — VINCENT VAN GOGH 

Biznis je poput seksa. Kad je dobro, 

onda je jako, jako dobro, kad nije 

tako dobro, i dalje je dobro. — GEORGE KATON 

Biznis je poput automobila, 

morate ga voziti ako želite 

rezultate. — B. C. FORBES 

“ 

Upravo u tome i jest veličina 

socijalno-liberalnog koncepta što 

prihvaća izazove naše civilizacije, 

što prihvaća njezine neizvjesnosti, što 

prihvaća njezinu pustolovinu, vjerujući 

da je čovjek sposoban uspostaviti, održati 

i razvijati svoj svijet svojim spoznajama i 

svojim radom, svojom snagom sačuvati ne 

samo njegovu veličinu nego i sve uvjete 

pod kojima se ta veličina ostvaruje, sačuvati 

njezinu cjelovitost i prirodnu ljepotu. 

— VLADO GOTOVAC, NA OSNIVAČKOJ SKUPŠTINI HRVATSKOG SOCIJALNO- 

LIBERALNOG SAVEZA (KASNIJE STRANKE) U ZAGREBU, 20. SVIBNJA 1989. 

106 

FORBES 

OŽUJAK, 2014

64_Forbes.pdf

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?