63_Forbes.pdf

MARUŠKA VIZEK KOLIKA JE CIJENA ZALUĐENOSTI AUTOCESTAMA 

VELJAČA 2014. 

START-UP 

2014 

FESTOMAT 

RH / USA 

PO NOVAC IZ LAUBINA 

WORKSHOPA 

i-VOTE 

DONIJELI SU REVOLUCIJU 

NA BIRALIŠTA U NOVIM 

DEMOKRACIJAMA 

SNAPCHAT 

TEK IM JE 25 GODINA, 

A FACEBOOK IM NUDI 

3 MILIJARDE DOLARA 

Darko Sket, ˇ 

Pevec 

KIRURG ZA OTPISANE 

U PROTEKLIH 20 GODINA NIZ JE POSRNULIH KOMPANIJA SPASIO OD PROPASTI. 

PEVEC MU JE U TOME BIO TOLIKI IZAZOV DA JE NA KRAJU U NJEMU ODLUČIO OSTATI 

30 kn • 8,50 KM • 100 DEN • 4,60 €

FORBES 

SADRŽAJ | VELJAČA 2014. 

22 

36 

4 | Uvodnik 

6 | Kolumne 

12 | Profil 

20 | Start-upi 2014. 

80 | Financije 

84 | Life 

DRUGA GENERACIJA 

20 | NOVE ZVIJEZDE REGIJE Tko su 

ljudi i kompanije koji tržišta zadivljuju 

visokom tehnologijom, praktičnim 

rješenjima i vrhunskim inovacijama 

PIŠU ANDREJA BRATIĆ, GORDANA GALOVIĆ, 

IVANA RISTIĆ, DRAGANA RADUSINOVIĆ, 

ALEKSANDAR MANASIEV I JOZO VRDOLJAK 

ČOVJEK KOJI MALO 

PRIČA I PUNO RADI 

12 | DARKO ŠKET Forbesu je ipak dao 

intervju. Nakon 40-ak stečajeva u karijeri 

još voli spašavati tvrtke, a u posljednjoj 

koju je digao iz pepela, odlučio je i ostati. 

Pred Pevecom su veliki izazovi, kaže, a 

on je ovisnik o biznisu s adrenalinom 

PIŠE DANIJELA JOZIĆ 

FINANCIJE 

68 | POVRATAK ŠVICARACA NA 

WALL STREET Kako je Sergio Ermotti 

došao na čelo UBS-a, uzdrmane 

švicarske banke koja je danas 

moćan stroj za upravljanje osobnim 

bogatstvima PIŠE HALAH TOURYALAI 

12 

82 | MARKET MAKER Niske 

kamatne stope izvrsna su prilika 

za refinanciranje postojećeg duga 

jeftinijim izvorima kapitala, nikako 

poticaj na razuzdanu potrošnju 

PIŠE MARIO GATARA 

34 

56 

58 

VELJAČA, 2014 FORBES 3

FORBES 

UVODNIK 

NAKLADNIK 

EPH media d.o.o. Zagreb, Koranska 2 

GLAVNI UREDNIK 

VIKTOR VRESNIK 

IZVRŠNA UREDNICA Gordana Grgas 

ART DIREKTOR Tonko Matana 

FINANCIJE I TRŽIŠTA Mario Gatara (Analogika) 

REDAKTURA Amalija Milovac 

PRIJEVODI Božena Mak 

UREDNIK FOTOGRAFIJE Vjekoslav Skledar 

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI Dragan Matić/Cropix 

REPORTERI 

Dragana Radusinović, Gordana Galović, 

Danijela Jozić, Ana Muhar (London), 

Aleksandar Apostolovski, 

Ivana Ristić (Beograd), 

Aleksandar Manasiev (Skoplje) 

MARKETING MANAGER 

GORAN BULJAN 

goran_buljan@eph.hr • Tel: 01 6173 822 

PREDSJEDNIK 

NINOSLAV PAVIĆ 

ODBOR DIREKTORA 

Peter Imberg 

Ines Lozić (financije, pravo i logistika), 

Sanja Mlačak (marketing, prodaja i promocija), 

Tomislav Wruss (mediji), 

Saša Milinović (informatika, tehnologija i razvoj) 

Janko Goleš (direktor EPH media) 

PRODAJA & MARKETING 

Prodaja oglasnog prostora: 

direktor Tomislav Dubenik, 

Prodaja novina: direktor Ivo Valečić, 

SERVISI I KONTAKTI 

Novinska agencija EPEHA: 

01 617 3080, 01 617 3044, agencija@eph.hr 

Foto agencija CROPIX: 

01 610 3117, 01 610 3090, cropix@eph.hr 

ADRESA REDAKCIJE: Koranska 2, Zagreb 

telefon: 01 6173798, fax: 01 6173 797 

e-mail: Forbes@eph.hr 

TISAK: 

Vjesnik d.d., Zagreb, Slavonska avenija 4 

DISTRIBUTERI ZA INOZEMSTVO: 

INTER-PRESS d.o.o., Fra. Dominika Mandića b.b. 

88220 Široki Brijeg, BiH 

Media Print Macedonija, 

Skupi bb, 1000 Skopje, Makedonija. 

Forbes Croatian Edition is published by Europapress 

Holding under a license agreement with Forbes LLC, 60 

Fifth Avenue, New York 10011. “Forbes” is a registered 

trademark used under licence from Forbes LLC. 

© 2013. EPH. Sva prava pridržana. Za umnožavanje 

u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje 

javnosti u bilo kojem obliku uključujući Internet kao 

i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili 

ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano 

dopuštenje nositelja prava. Kontakt: EPH 01/ 6173 935 

Budućnost regije 

Hrvatska zaslužuje pohvale za način na koji je prevladala krizu. Sada je, 

međutim, pred novim testom, koji pred nju postavljaju zadnji koraci prije 

ulaska u Europsku uniju, napisao je prije četiri godine u Forbesu Andras 

Horvai, tadašnji šef ureda Svjetske banke u Zagrebu. Danas znamo da je Hrvatska u 

velikoj mjeri propustila prilike koje su joj se pružale prilikom tih zadnjih koraka. 

Andras Horvai, dobar stručnjak za regiju, u siječnju 2010. nije, međutim, pisao 

gluposti. Tada se doista činilo da je Hrvatska izbjegla sudbinu manje sretnih zemalja 

čije su se ekonomije urušile odmah u prvom kriznom udaru. Uostalom, samo tri 

mjeseca kasnije Vlada je predstavila izuzetno hvaljeni 

“Plan gospodarskog oporavka”, koji je za nju 

bio pripremljen u jednom od najboljih domaćih 

ekonomskih think-tankova. Ako i nisu vjerovali 

tadašnjoj premijerki Jadranki Kosor, investitori su 

bili spremi povjerenje pokloniti stručnjacima. 

Privid uspjeha bio je kratkog daha. 

Kradem iz kolumne Andrasa Horvaija: “U Hrvatskoj 

je danas (Horvai je to pisao u siječnju 

2010.) najvažnija dobra podjela rizika između javnog 

i privatnog sektora. Rizik što će ga preuzeti 

komercijalne banke i investicijski fondovi trebao 

bi biti dovoljno velik da zajamči odgovorno odlučivanje 

o dodjeli kredita i ulaganjima. Za uspjeh 

Vladina plana potpore poduzetništvu ključno je osigurati odgovarajuće vrednovanje 

jamstava, jasne, transparentne kriterije natječaja i dodjelu sredstava na temelju 

kompetentne procjene budućnosti tvrtke, bez upletanja politike.” 

Teško da bi Horvai početkom 2014. imao razloga pisati drukčije, iako Hrvatsku 

danas vodi Vlada od koje se od početka očekivalo daleko više nego od one koju je 

Jadranka Kosor naslijedila 4. srpnja 2009. 

Kradem dalje: “Propalim tvrtkama sistem provedbe stečaja trebao bi omogućiti 

brz odlazak, kako bi se raspoloživa sredstva mogla prebaciti perspektivnijim 

poduzećima...” 

Što se dogodilo od 2010. do danas? Tvrtkama koje su se našle u teškoćama, a mogle 

su pokazati da imaju potencijal, pružena je mogućnost predstečajne nagodbe s 

vjerovnicima. Hrabar politički potez doista je do danas spasio tisuće radnih mjesta. 

Sam stečaj, međutim, u Hrvatskoj se i dalje ne percipira kao normalan događaj u 

životu poduzetnika, stepenica na teškom putu do uspjeha. Stečaj se smatra katastrofom, 

propašću koja sve koji su u njoj na bilo koji način sudjelovali obilježava 

dugoročno i često zauvijek guši njihove poslovne ambicije. 

Darko Šket, čovjek s naslovnice ovog broja Forbesa, misli drukčije. Zato je dobar 

dio karijere proveo spašavajući posrnule kompanije, zato je, na kraju, u jednoj od 

njih koju je podigao iz pepela odlučio i ostati. 

Drukčije misle i pokretači 16 kreativnih kompanija koji su odlučili da godine rada 

na vlastitom obrazovanju ne namjeravaju prodati drugima, barem ne jeftino kao 

radna snaga. Oni rade za sebe, puni su ideja i čvrsto vjeruju da će, ako ne uspiju iz 

prvog, sigurno uspjeti iz nekog sljedećeg pokušaja. O njima i o njihovoj izdržljivosti 

ovisi budućnost regije. 

glavni urednik, Forbes Hrvatska 

FOTO BERISLAVA PICEK 

4 FORBES VELJAČA, 2014

EKONOMSKA POLITIKA 

MARUŠKA VIZEK 

Cijena zaluđenosti autocestama 

I koncesija i sekuritizacija u osnovi su 

vrlo skupi krediti čija je jedina svrha 

odgađanje konačne otplate dugova, 

uz još veća izdvajanja za kamate 

Hrvatska zaluđenost autocestama rezultirala je ubrzanom gradnjom 

čak 868 kilometara autocesta u razdoblju od 2001. do 2011. 

Usprkos analizama koje su sugerirale da većina novosagrađenih 

pravaca neće biti isplativa, bilančni podaci poduzeća Hrvatske 

autoceste i Autocesta Rijeka - Zagreb sugeriraju da je u navedenom 

razdoblju na gradnju autocesta utrošeno čak 43,9 milijardi kuna. Najbolji 

uvid u razmjere službenih troškova toga dobivamo ako pretpostavimo 

da je cjelokupni iznos rashoda za gradnju autocesta financiran inozemnim 

zaduživanjem. U tom slučaju, od ukupnog vanjskog duga zemlje, koji iznosi 

visokih 102 posto BDP-a, čak se 13 posto odnosi na kredite za te infrastrukturne 

projekte. 

Premda je visina zaduženja za financiranje gradnje autocesta 

problematična, trenutno je znatno veći izazov za nositelje ekonomskih politika 

dinamika dospijeća tog duga. Tako HAC do 2017. mora podmiriti 13,3 

milijarde kuna dospjelih kredita, dok ARZ-u u pet godina na naplatu dospijeva 

6,7 milijardi kuna glavnice po odobrenim kreditima. Najveći problemi s 

likvidnošću očekuju se tijekom ove godine i u 2017., kada dospijeva glavnina 

dugova. Dospjeli dug tih dvaju poduzeća u sljedećih pet godina iznosi 6,1 posto 

hrvatskog BDP-a. Budući da redovni prihodi od poslovanja HAC-a i ARZ-a 

nisu dovoljni da podmire buduće dospjele glavnice kredita, za očekivati je da 

će se teret otplate dospjelih dugova prebaciti na državni proračun. Međutim, 

proračun u ovom trenutku nije u mogućnosti podmiriti ili refinancirati dugove 

operatera autocesta jer je to prevelik zalogaj. Tako glavnice kredita koje će 

središnja država morati otplatiti u sljedećih pet godina iznose 4,8 posto BDP-a, 

što je za 1,3 postotna boda manje 

od dospjelih glavnica operatera autocesta 

u istom razdoblju. Nadalje, 

Hrvatsku očekuje i konsolidiranje 

javnih financija u sklopu procedure 

prekomjernog deficita, što znači 

da prostora za daljnje povećanje 

javnih rashoda za financiranje dugova 

javnih poduzeća neće biti. Čak 

i kada bi se središnja država odlučila 

za direktno refinanciranje duga 

upravitelja autocesta na međunarodnom 

tržištu kapitala, zbog neza- 

Sekuritizacija 

bi, za razliku od 

koncesije, omogućila 

zadržavanje kontrole 

nad autocestama, ali 

bi restrukturiranje 

HAC-a i ARZ-a palo 

na državu 

vidne fiskalne pozicije i potreba vezanih uz 

refinanciranje proračunskih dugova nema 

garancije da bi takva transakcija bila uspješna, 

a bila bi iznimno skupa. Možemo stoga 

zaključiti da su nositelji javnih politika u zemlji 

vlastitim djelovanjem doveli sami sebe 

pred zid. Dugogodišnja neumjerena javna 

potrošnja, nerazumijevanje cikličke prirode 

fluktuacija proračunskih prihoda i rashoda 

te zaluđeno inzistiranje na ubrzanom tempu 

gradnje autocesta prisilili su izvršnu vlast da 

infrastrukturni ponos zemlje monetizira kako 

bi namaknula sredstva prijeko potrebna 

za namirenje dospjelih dugova. 

U svrhu izbora najbolje opcije za monetizaciju 

javnog duga HAC-a i ARZ-a Vlada 

je na javnom natječaju odabrala savjetnike. 

Studija stavlja naglasak na ekonomsku 

analizu davanja autocesta u koncesiju, dok 

preostale opcije (izdavanje obveznice osigurane 

prihodom od cestarine i ugovor o 

upravljanju) razmatra samo s proračunskog 

i kvalitativnog, ali ne i s ekonomskog aspekta. 

U međuvremenu se pojavljuju i informacije 

da je savjetnik na Vladin zahtjev izradio i alternativni 

model monetizacije duga HAC-a 

i ARZ-a koji podrazumijeva sekuritizaciju 

duga, pri čemu bi se dio obveznica ponudio 

i građanima, uz očekivani godišnji prinos od 

6 do 7,5 posto. 

Budući da studija o opciji sekuritizacije 

duga operatera autocesta još nije javno dostupna, 

možemo samo detaljnije analizirati 

plan davanja autocesta u koncesiju te ga 

okvirno usporediti s opcijom sekuritizacije. 

Analiza koncesijske opcije koju je napravila 

Mihaela Grubišić Šeba iz Ekonomskog instituta 

u Zagrebu sugerira da predložena koncesija 

1049 kilometara gotove mreže autocesta 

u suštini predstavlja skupi hipotekarni 

kredit u kojem država za podmirenje dugova 

koji dospijevaju u sljedećih nekoliko godina 

namjerava založiti vrijednu nacionalnu 

infrastrukturu na rok do 50 godina. Pritom 

6 

FORBES 

VELJAČA, 2014 

MARUŠKA VIZEK JE ISTRAŽIVAČICA NA EKONOMSKOM INSTITUTU U ZAGREBU 

IZNESENI STAVOVI SU AUTORSKOG KARAKTERA I NE ODRAŽAVAJU STAV 

INSTITUCIJE U KOJOJ JE AUTORICA ZAPOSLENA

Grubišić apostrofira nekoliko vrlo 

problematičnih stavki koncesijske 

opcije. Grubišić tako napominje da 

u međunarodnoj praksi koncesija 

za autocestu podrazumijeva projektiranje, 

gradnju, (re)financiranje, 

upravljanje i održavanje autoceste, 

a u hrvatskom slučaju samo upravljanje 

i održavanje, što koncesiju, de 

facto, svodi na ugovor o najmu. 

Nadalje, Grubišić upozorava na 

štetnost davanja koncesije na dulja 

razdoblja po državni proračun 

(u studiji se razmatraju rokovi od 

40 do 50 godina). Ta štetnost proizlazi 

iz činjenice da novčani tokovi 

u dalekoj budućnosti zbog efekta 

diskontiranja imaju slabašan učinak 

na povećanje sadašnje neto 

vrijednosti koncesijske naknade 

koju će uprihoditi državni proračun. 

Drugim riječima, to znači da 

je državi u interesu da koncesija 

ne traje predugo, a potencijalnom 

Ima li smisla odreći se 

kontrole na 50 godina 

ako se problemi 

s financiranjem 

operatera autocesta 

javljaju samo u idućih 

nekoliko? 

koncesionaru da što više produlji eksploatacijski vijek projekta. Upozorava se 

i na činjenice da se sav tečajni rizik koncesijskih transakcija želi prebaciti na 

državu (euro i američki dolar preferirane su valute koncesijskih transakcija) 

te da koncesionar od države traži jamstvo minimalnog prometa. 

To jamstvo podrazumijeva da država kao partner u koncesijskom 

ugovoru u potpunosti snosi gubitke koncesionara nastale zbog nedovoljnog 

prometa na autocestama. Ako, pak, država ne da to jamstvo, koncesionar može 

zahtijevati veći prinos od ulaganja kojim će kompenzirati preuzeti rizik, čime 

bi se izravno smanjio iznos koncesijske naknade koju će uprihoditi proračun. 

Na kraju, valja naglasiti i da Vlada od koncesionara ne bi smjela tražiti više 

standarde održavanja i upravljanja od onih koji se odnose na druge operatere 

autocesta u zemlji. To znači da, ako se preostali operateri ne restrukturiraju, 

ni koncesionari neće imati obvezu povećati trenutnu poslovnu efikasnost 

HAC-a i ARZ-a, što bi moglo dovesti do nekontroliranog povećanja cestarina 

na autocestama pod koncesijom. O opciji sekuritizacije (izdavanja obveznica 

osiguranih budućim prihodom od cestarina) još se ne zna dovoljno. Načel- 

DENIS JERKOVIC/CROPIX 

no gledano, može se zaključiti da ona ima 

nekoliko prednosti koje bi Vladi mogle biti 

vrlo privlačne. Prije svega, opcija sekuritizacije 

društveno je i politički prihvatljivija 

jer ne utječe izravno na razinu zaposlenosti 

u HAC-u i ARZ. 

Usto, za razliku od koncesije, ne prenosi 

“ekonomsko vlasništvo” nad autocestama 

koncesionarima. To je posebno važno ako 

znamo da jedino u 2014. i 2017. prihodi od 

poslovanja i trošarina koje ostvaruju HAC 

i ARZ nisu dovoljni za podmirenje rashoda 

poslovanja i otplatu dospjelih kredita. 

Drugim riječima, ima li smisla potpisati 

ugovor o koncesiji i odreći se kontrole nad 

strateškom infrastrukturnom imovinom na 

rok od 50 godina ako se problemi s financiranjem 

operatera autocesta javljaju samo u 

sljedećih nekoliko godina? Sekuritizacija bi, 

za razliku od koncesije, omogućila zadržavanje 

kontrole nad autocestama, s tim da bi 

u tom slučaju odgovornost za restrukturiranje 

HAC-a i ARZ-a pala na državu. I sekuritizacija, 

naravno, ima nedostatke, od kojih 

posebno valja istaknuti problematičnost 

najavljenog korištenja novca iz mirovinskih 

fondova za kupnju obveznica te njihov visoki 

prinos, koji će nesumnjivo predstavljati teret 

u budućem poslovanju operatera. 

Zaključak bi bio da ni koncesija ni sekuritizacija, 

premda ima neke prednosti u odnosu 

na prvu, nisu ništa drugo nego vrlo skupi 

krediti koji se uzimaju zato što je Vlada zbog 

pogrešne infrastrukturne strategije i prenapregnute 

fiskalne situacije stjerana u kut. 

Jedina svrha i koncesije i sekuritizacije je da 

se, uz cijenu povećanih izdvajanja za kamate, 

odgodi konačna otplata dugova nastalih 

zbog zaluđenosti nositelja javnih politika i 

lijeve i desne provenijencije što bržom gradnjom 

nerentabilnih autocesta. 


POLITIKA 

JOSIP GLAURDIĆ 

Izborna utrka: 

izjednačenje 

S obzirom na trenutno stanje na stranačkoj 

sceni, šanse za pobjedu HDZ-a otprilike su 

jednake šansama za pobjedu SDP-a 

Ovih dana glavna tema razgovora o politici u mojoj obitelji nova 

je njemačka vladajuća koalicija (da se tome ne čudite – moja je 

supruga Njemica i glasačica oporbenih Zelenih). Ne zaokuplja 

nas pritom samo formiranje velike koalicije kršćanskih i socijaldemokrata, 

jer to i nije bilo neko iznenađenje. Više nas je 

na raspravu nagnalo moje opažanje kako je priča o političkom liderstvu u 

poslijeratnoj Njemačkoj zapravo priča o velikom uspjehu. Bilo je tu i crnih 

stranačkih fondova Helmuta Kohla i kapilarnog korupcionaštva nedavno 

odbačenog predsjednika Christiana Wulffa, a i nacističke prošlosti bivšeg 

kancelara Kurta Georga Kiesingera. 

Ali, gledajući u cjelini, politički vođe (Zapadne) Njemačke nakon Drugog 

svjetskog rata bili su i nastavljaju biti kompetentni menadžeri upravo 

nevjerojatnog povratka na kontinentalnu i svjetsku lidersku poziciju jednog 

iznimnog društva i jedne iznimne države. Svi oni – od Konrada Adenauera, 

preko Willyja Brandta, pa do Angele Merkel – bili su, naravno, jedinstveni i 

drugačiji od ostalih. Ali, svi su na kraju svojega mandata Njemačku ostavljali 

boljom nego što je bila. Svi su zapravo bili sposobni. U čemu je štos? Osam 

poslijeratnih kancelara, pa da su baš svi sposobni. Kako je to moguće? 

Ni supruga ni ja, nažalost, nismo došli do zadovoljavajućeg i jednostavnog 

odgovora. Kandidati su nam: (1) mješoviti izborni sustav koji je pronašao 

balans između odgovornosti biračima i stranačkog jedinstva, zatim (2) monoetnički 

federalizam koji pruža iznimne mogućnosti pripreme i filitriranja 

sposobnog kadra bez društvenih 

podjela i, ništa manje važno, (3) 

američko “usmjeravanje” razvoja 

zapadnonjemačke poslijeratne 

demokracije. Iz moje perspektive 

veći je problem, međutim, što jednako 

tako nismo uspjeli odgovoriti 

na pitanje zašto hrvatski politički 

sustav pokazuje potpuno suprotne 

karakteristike od njemačkog. Zašto 

u našem političkom sustavu tako 

nesposobni dolaze tako daleko? 

Ako čitate ovu kolumnu neko 

vrijeme, znate da od trenutne hr- 

Zašto kod nas toliko 

nesposobni dospiju 

tako daleko? Glavna 

odrednica izbornih 

šansi nije sposobnost 

preokreta situacije u 

zemlji, nego stranačko 

preslagivanje prije 

izbora 

vatske Vlade nisam imao nikakva očekivanja. 

Smatrao sam je lošom oporbom, a 

od loše oporbe nikada dobre vlasti. Ipak, 

moram priznati da sam iznenađen jednom 

sasvim novom “kvalitetom” njezina 

upravljačkog promašaja. Stranačko 

kadroviranje, nespremnost na reforme, 

zloupotreba državnih resursa za privatni 

probitak, nerazumijevanje najosnovnijih 

postulata tržišnoga gospodarstva – sve je 

to bilo očekivano. Ali tako otvorena manipulacija 

pravosuđem, sukobljavanje sa 

saveznicima, vrijeđanje osjećaja i inteligencije 

glasača, srozavanje javnog diskursa 

na razinu kavge u nekom baru u predgrađu 

– e, to je već nešto novo. Dok su svi 

njemački poslijeratni kancelari pridonijeli 

nečim svojem nacionalnom uspjehu, naši 

politički lideri, izgleda, pronalaze uvijek 

nove i unikatne načine da doprinesu hrvatskom 

neuspjehu. 

Što je najdepresivnije, ne postoji nikakva 

naznaka da će se bilo što od toga u 

ovoj godini promijeniti. The Economist, 

MMF, Europska komisija, Kreditne agencije 

– baš svi nam predviđaju još jednu godinu 

gospodarske stagnacije. U nedavnom 

razgovoru s novinarom The Financial Timesa, 

ja sam predvidio da će 2014. biti 

i godina političke, odnosno upravljačke 

stagnacije. No, uz jedan caveat, odnosno 

pitanje koje bi ove godine trebalo dobiti 

svoj odgovor i time odrediti budućnost 

Hrvatske barem u idućoj godini: što će 

napraviti HDZ? 

Puno toga se, naravno, još može dogoditi 

do izbora u jesen 2015. S obzirom 

na trenutno stanje na stranačkoj sceni, 

šanse za pobjedu HDZ-a otprilike su jednake 

šansama za pobjedu SDP-a. Glavna 

odrednica izbornih šansi, međutim, nije 

sposobnost trenutne vlasti da preokrene 

8 

FORBES 

VELJAČA, 2014 

D R. JOSIP GLAURD IĆ JE H R VATSKI ISTRA ŽIVAČ NA SVEU Č I L IŠTU CA MBRIDGE S D OKTORA TOM 

P O L ITIČ KIH Z N A NOSTI A M E RIČ KOG YALEA.

Ishod idućih izbora 

odredit će veliki prostor 

koji se otvara na centru, 

nakon što je Karamarko 

počeo mijenjati HDZ 

GORAN MEHKEK/ CROPIX 

Tomislav Karamarko pretvara Hrvatsku 

demokratsku zajednicu iz sveobuhvatne 

stranke desnog centra u socijalno i 

ekonomski konzervativnu stranku desnice 

Ako SDP Zorana Milanovića uspije zatomiti 

ili kooptirati svoje nove konkurente na ljevici 

i centru, vjerojatno će dobiti dovoljno za 

pobjedu. Ali, premijer to treba prepoznati 

gospodarsku i društvenu sliku Hrvatske – jer sada je jasno da ona to ne 

zna, ne može i neće. Glavno je pitanje kako će se stranke presložiti u ovom 

periodu pred izbore. Vodstvo HDZ-a pokušalo je (i uspjelo) s okupljanjem 

desnice na prošle izbore za Europski parlament, ali nacionalni izbori potpuno 

su drugačija utakmica, s drastično većom publikom. Pod Tomislavom 

Karamarkom HDZ se, izgleda, pretvara iz sveobuhvatne stranke/pokreta 

desnog centra u socijalno i ekonomski konzervativnu stranku desnice. To 

je riskantan potez koji će zapravo odrediti ishod sljedećih parlamentarnih 

izbora jer otvara ogroman politički prostor na centru. Ukoliko socijaldemokrati 

uspiju zatomiti ili kooptirati svoje nove konkurente na ljevici i na 

centru, vjerojatno će dobiti dovoljno zastupničkih mjesta za pobjedu. Ali, 

ako premijer Milanović, međutim, ne prepozna potrebu za tim – a, sudeći 

prema njegovu dosadašnjem političkom radu, on to skoro sigurno neće – 

onda će izborni pobjednik biti HDZ. No, kakav HDZ? 

Predsjednik najveće oporbene stranke, zajedno sa svojim suradnicima, 

imao je već četiri puta priliku vidjeti što mu rizik pomaka udesno može 

donijeti. Prvo, uspio je izvojevati tanku pobjedu na izborima za Europ- 

ski parlament uz pomoć desne koalicije. 

Nakon toga, ta ista koalicija donijela mu 

je pobjedu u prvom krugu, kao i nedvosmislen 

poraz u drugom krugu lokalnih 

izbora. I, konačno, slična svjetonazorski 

desna koalicija donijela mu je pobjedu 

(za koju još nije jasno je li Pirova) na referendumu 

o ustavnoj definiciji braka. Puno 

toga dalo se naučiti iz te tri pobjede 

i jednog poraza, ali je li vodstvo HDZ-a 

shvatilo sve lekcije, poput one o važnosti 

izborne izlaznosti i držanja protivnika 

razjedinjenima – ili najvažnije, lekcije 

o dugoročnim posljedicama ideološkog 

limitiranja stranke poput HDZ? 

Ova godina ponudit će odgovor. HDZovcima 

se vjerojatno neće svidjeti ovaj 

prijedlog, ali u svojoj recentnoj povijesti 

imaju savršen primjer kako okupiti stranačku 

i ideološku bazu, ali potom i kreirati 

pobjedničku strategiju: neka odu u Remetinec 

i pitaju Ivu Sanadera. Karamarko još 

uvijek ima vremena napraviti istu stvar 

kao i Sanader između 2000. i 2003. – dokazati 

svoj kredibilitet na desnici u prve 

dvije godine svoje stranačke vladavine, a 

potom snažno skrenuti k centru u godinu i 

pol prije nacionalnih izbora. Sanader je to 

izveo udžbenički uspješno, ali ostaje nam 

tek vidjeti hoće li tijekom ove godine tu 

strategiju primijeniti i trenutna generacija 

lidera HDZ-a. Ne bude li tako, čeka nas još 

tmurnija i depresivnija 2015. 


TRANZICIJA BEZ GRANICA 

IVANA RISTIĆ 

Tihi hod od izbora do izbora 

Zašto je smederevska Željezara kost u grlu 

Srbije i toliko važan izborni adut? Jer je 

ona Srbija u malom sa svim elementima 

– korupcijom, ekonomskom propašću, 

socijalnim momentom i potencijalnim 

tragičnim krajem. Investitori se redaju prije 

svakih izbora, ali kupaca niotkuda 

U 

Srbiji se pripremaju novi izbori. I prije nego što su srpski državnici 

objavili datum onih u Beogradu, dok se za parlamentarne 

još čeka odluka, sasvim pouzdan znak da se bliže najava je 

novog kupca Željezare Smederevo. Pregovori obavijeni velom 

tajne sa zainteresiranim kupcima propale srpske željezare 

uvijek se aktualiziraju u predizbornim kampanjama. Uvijek ispadne da 

baš tada dolaze jako bogati investitori iz cijelog svijeta koji su, eto, jako 

zainteresirani, dakako, i ozbiljni u namjeri da uspiju u onom što ni Amerikancima, 

bivšim vlasnicima, nije uspjelo – uzdići ruinu nekadašnjeg 

čeličnog giganta i vratiti ga u utrku sa svjetskom konkurencijom, koja je 

sada barem 30 godina ispred. 

Otkad je jedan od najvećih tadašnjih investitora u Srbiju, US Steel, 

otišao iz zemlje “vrativši” smederevsku Željezaru Srbiji za jedan dolar u 

siječnju 2012., u igri su bili i Rumunji, i Ukrajinci, i Turci, i Austrijanci, i 

Britanci. Potencijalni su se investitori redali, kupaca, međutim, niotkuda. 

Točno su dvije godine prošle otkako je ta željezara ponovo državna. U 

proljeće 2012., baš uoči izbora, a odmah nakon što su Amerikanci odustali 

od borbe za profitom u dugovima 

preopterećenom konglomeratu, 

pregovaralo se s investitorima dok 

je još sve “vruće”. Tog burnog izbornog 

proljeća javnost se uljuljkivalo 

izjavama da se takve stvari obično 

ne odvijaju baš brzo. 

I, eto, sad kad nas, izgleda, čeka isto, 

opet se pojavljuje Gospodin Kupac. 

Pardon, tri Gospodina Kupca, poručuje 

gradonačelnica Smedereva, 

suvišno je spomenuti, kadar vladajućeg 

SNS-a, očito, pred izbore. 

Zašto je Željezara kost u grlu Srbije 

Sa svakim paljenjem 

peći cijeli kvartal u 

Srbiji ‘poraste’. Izvoz, 

proizvodnja i plaće. 

To je upravo ono 

što treba baš svakoj 

vlasti. I nema veze 

što je Željezara rupa 

bez dna 

i toliko važan izborni adut? Zato što je paradigma 

ukupnog stanja srbijanske ekonomije. 

Zato što je ona Srbija u malom sa 

svim pratećim elementima – korupcijom 

(već se godinama najavljuje da će prodaja 

Sartida US Steelu biti prva na popisu 

provjera spornih privatizacija), ekonomskom 

propasti (samo od 2009. neto gubici 

Željezare iznose oko pola milijarde eura, 

a ukupna dugovanja znatno su veća), socijalnim 

momentom (ondje je zaposleno 

više od 5000 ljudi, s time da cijeli grad 

ovisi o proizvodnji čelika) i potencijalnim 

tragičnim krajem (gašenje samo jedne visoke 

peći u željezari odražava se na cjelokupnu 

srbijansku ekonomiju igrajući se 

statistikom). 

Dakle, sve je tu. Iako je održavanje željezare 

preskupo budući da joj samo za 

plaće mjesečno treba 3,5 milijuna eura, između 

7 i 8 milijuna dolara mjesečno stoji 

plin, a o održavanju sustava i sirovinama 

da i ne govorimo, država Srbija održava 

ovu kompaniju na tihom hodu od izbora 

do izbora. 

Slojevita se tuga navukla nad ovom 

kompanijom. Slojeviti su i problemi unutar 

nje. Premda je svakako teška i nadasve 

politički neprihvatljiva odluka ostaviti 

cijeli grad bez posla, jasno je da bi novi 

vlasnik morao biti bar polulud da zakorači 

u to osinje gnezdo i za njega izdvoji neki 

novac. Još je mučnija činjenica da politka 

drži cijeli jedan grad u egzistencijalnoj 

zabludi jer je njegova Željezara potrebna 

svakoj vlasti. Ljeti se ugasi jedna peć i nekako 

se pregura. Na srpsku Badnju večer 

puštena je u rad, pa se onda slavi. Poslije 

će je opet malo isključiti jer nema sirovina 

za proizvodnju, a onda, kad prođu izbori, 

bocne se taj dugmić još jednom pa cijeli 

kvartal u Srbiji “poraste”. Izvoz, proizvodnja, 

plaće. Taj tihi hod potreban je svakoj 

10 

FORBES 

VELJAČA, 2014

WWW.ZELSD.RS 

OSINJE GNIJEZDO Pojavila su se, navodno, čak tri Gospodina Kupca iako je jasno da bi novi vlasnik morao biti polulud da tu zakorači 

vlasti. To je još samo jedan od razloga zbog koji je malo verojatno da će se 

slučaj prodaje Sartida US Steelu za 23 milijuna eura 2003. godine u Srbiji 

ikada ispitati iako to obećava svaki 

novi premijer. A još je u izvješću 

iz 2004. Savjet za borbu protiv korupcije 

naveo da je riječ “o krupnoj 

korupciji, u koju su bili umiješani 

najviši predstavnici države”, na čiju 

je štetu ugovor i sklopljen. 

Dok se to i dalje gura pod tepih, za 

ovogodišnje glasače vijest je da će se 

“u prvim mjesecima 2014.” pronaći 

investitor. Sada je u igri austrijski 

fond WFA. Načelno je dogovoreno, 

javljaju “pouzdani izvori”, da bi 

se detalji mogli dogovoriti do kraja 

Željezari mjesečno 

za isplatu plaća treba 

oko 3,5 milijuna 

eura i između 7 i 8 

milijuna dolara za 

plin. Država joj je 

u proračunu ove 

godine namijenila 

30 milijuna eura 

ožujka. Dodaje se, kako prenose mediji, 

da vlada priprema i plan B ako se to 

ipak ne dogodi. Neki bi podli umovi bi tu 

pročitali: “ako prvi potpredsjednik vlade 

Aleksandar Vučić ne odluči da se beogradski 

i parlamentarni izbori održe paralelno”. 

U tom slučaju država će razmišljati o 

refinanciranju kredita Željezare kako bi 

Smederevo ostalo živo. Država vlasnica 

u proračunu joj je ove godine namijenila 

30 milijuna eura, što je dovoljno da peći 

budu vruće pola godine. Je li to možda 

krajnji rok do kojeg treba očekivati i parlamentarne 

izbore u Srbiji? Ipak se u boj 

ne ide s hladnim smederevskim pećima. 

Željezo se kuje dok je vruće, a pred izbore 

je u Srbiji uvijek vruće. 


LJUDI I KOMPANIJE 

DARKO ŠKET, PEVEC 

Koliko poteza unaprijed treba znati u 

šahu? Jedan. Ali, on mora biti najbolji. 

I morate znati sve mogućnosti koje ste 

njime otvorili protivniku, kaže Šket 

12 

FORBES 

VELJAČA, 2014

KIRURG 

ZA 

STEČAJ 

Od propalih kompanija već 20 godina stvara 

dobre, ali čini se da je nakon posljednje 

uspješne stečajne misije, one u Pevec grupi, 

tu pronašao toliko izazova da je odlučio ostati. 

Kaže da voli rebuse, pa i ne čudi da mu se 

posložio ovakav poslovni put 

PIŠE: DANIJELA JOZIĆ 

FOTOGRAFIJE: DRAGAN MATIĆ/CROPIX 




Darko Šket ne voli pričati, 

sretniji je kad sluša. “Nisam 

dugo ovoliko pričao. 

Više volim slušati ljude 

pa donijeti zaključak”, 

rekao nam je predsjednik Uprave Peveca 

nakon skoro dva sata razgovora. 

Šketu se pogotovo nije svidjela ideja 

da razgovaramo o njegovu privatnom 

životu: o tome zašto je skakako bungee 

sa Šibenskog mosta, koju muziku sluša, 

što misli o politici ili kakav je kao šef. 

Ipak, uz malo prijateljskog uvjeravanja, 

sugestije njegove PR savjetnice te 

činjenice da mu se Forbes sviđa i da ga 

redovito čita, Šket se opustio. 

Već više od 20 godina u Hrvatskoj je 

poznat kao jedan od najboljih stečajnih 

upravitelja. Vodio je četrdesetak stečajeva, 

i to gotovo uvijek uspješno, dajući 

sve od sebe da se poslovanje tvrtki i 

nastavi. Iako su stečajevi značili manji 

broj radnika, Šket smatra da poslovanje 

treba nastaviti makar u tvrtki ostalo pet 

ljudi. Ako ima ekonomske logike, uz 

zdrav početak, treba nastaviti poslovati. 

Time se uvijek vodio. 

Kruna karijere zasad mu je spašavanje 

Peveca, trgovačkog lanca neprehrambenom 

robom, čiji je stečajni postupak 

najveći i najpoznatiji kod nas. 

Bivši vjerovnici, a sada dioničari Peveca 

(uglavnom dobavljači i država) imenovali 

su ga 2012. godine predsjednikom 

Uprave, koja je u međuvremenu pojačana 

s još dva člana: Lidijom Kljajić, 

bivšom Podravkinom financijašicom, 

i Dejanom Fičkom, prije direktorom 

nabave u Merkuru Hrvatska). 

PRIHVAĆANJE MENADŽERSKE 

POZICIJE u Pevecu nije bilo neočekivano, 

a Šket je još i prije tijekom 

stečajnog staža svako toliko ostajao na 

pozicijama u spašenim tvrtkama te bi 

se samo nakratko primirio. No, kako 

sada stvari stoje, stečajevi su za njega 

prošlost. Može li uopće izdržati na 

mirnom brodu koji sigurno plovi, kad 

tvrtka posluje dobro, prihodi rastu, sve 

se plaća na vrijeme, i kad ne funkcionira 

kao krizni menadžer, provociram 

ga. “Vidim se u Pevecu i želim tu i ostati. 

Spasili smo tvrtku, sada jako dobro 

“SVOJ POSAO RADIM STRASTVENO I 

JEDINO TAKO MOGU FUNKCIONIRATI”, 

ISKREN JE ŠKET. NE MOŽE SE ZAMISLITI DA 

RADI U NEKOJ BANCI ILI OSIGURAVAJUĆOJ 

KUĆI, GDJE NOVAC PRISTIŽE PRAKTIČKI 

SAM OD SEBE I NEMA ADRENALINA 

stojimo, no pred nama su i dalje veliki 

izazovi. Tržište se pročišćava, strana 

konkurencija je jaka. Ali, mi se želimo i 

dalje širiti. I to pametno”, odgovara. 

Šket stvarno izgleda zadovoljan u 

Pevecu. Ponosan je na ono što je napravljeno 

od 2009. godine, kada su 

otvoreni stečajni postupci nad dvjema 

vodećim tvrtkama grupe - Pevec Zagreb 

i Pevec Bjelovar. No, kad o svemu 

tome priča, Šket se uporno povlači iz 

prvog plana i nabraja tim koji je tvrtku 

povukao s ruba ponora: vlasnike tvrtki 

dobavljača koji su sad dioničari, konzultante 

KPMG-a, profesora Mihajla 

Diku, odvjetnika Damira Barišića... 

S Darkom Šketom prvi sam put razgovarala 

kad je doslovce gorjelo, na 

proljeće 2010., kad su se intenzivirala 

okupljanja Pevecovih vjerovnika. Svaki 

ga je dan čekao novi problem, a dvogodišnje 

dogovaranje o stečajnom planu 

nije baš teklo glatko. Svi su pritiskali, 

posebno banke, uglavnom osigurane 

nekretninama. Bankari su mijenjali raspoloženje 

i stečaj usmjeravali na jednu 

ili drugu stranu, a trebalo je zadržati 

ravnotežu. Pevecovi uredi na zagrebačkom 

Jankomiru sve su više nalikovali 

okupljalištu gerile i obećavajući rasplet 

nije se nazirao. I dok su novine pisale o 

Pevecovoj propasti, a na katu na Jankomiru 

vijećali očajni dobavljači, kupci su 

i dalje ulazili u prizemlje trgovačkog 

centra i, kao da ih se ništa od toga ne tiče, 

po policama tražili vijke i pipe. Bilo 

je nevjerojatno. Tada je postalo jasno 

da brend ima snagu. Ali samo to. Sve 

drugo visjelo je o koncu. 

U razgovoru sa Šketom, četiri godine 

kasnije, ne primjećujem gotovo 

nikakvu razliku u ponašanju. Iako je on 

sada predsjednik Uprave, a Pevec je u 

potpunosti stabilziran te mu zapošljava 

nove ljude, a prihodi mu rastu, Šket je 

isti: skroman i ljubazan, ali britak i jasan, 

bez suvišnog kićenja onoga o čemu 

govori. Jedino što je nedavno obrijao 

brkove, svoj zaštitni znak već 15 godina. 

Bez brkova, strpljivo je odradio i prvo 

poziranje za Forbes. 

“Svoj posao radim strastveno i jedino 

tako mogu funkcionirati”, iskreno nam 

priznao. Ne može se zamisliti da radi u 

nekoj banci ili osiguravajućoj kući, gdje 

novac pristiže praktički sam od sebe, ali 

nema adrenalina. 

DARKO ŠKET ROĐEN JE U BJE- 

LOVARU, djetinjstvo je proveo u Križevcima, 

gdje je išao u školu. Ekonomski 

fakultet završio je u Zagrebu. “Bio 

sam odličan u osnovnoj, vrlo dobar u 

gimnaziji, na faksu dobar. Nikad nisam 

bio štreber, ali trudio sam se biti poput 

onih učenika koji su danas liječnici i 

inženjeri”, kaže Šket. 

Zašto baš ekonomija, pitam. “Mogao 

sam birati između pravnog i ekonomskog 

te fakulteta političkih znanosti jer 

sam na sva tri prošao prijemni ispit. I 

tako, razgovaramo bratić i ja što ćemo. 

Ne samo da smo zaključili da je ekonomija 

interesantnija od prava nego i 

da na njoj ima više cura... Ovo je šala, 

nemojte to objaviti”, smije se Šket. Fakultet 

je završio u roku, htio je što prije 

financijski rasteretiti roditelje, početi 

raditi i biti samostalan. Bilo je nekih 

sumnji bliže okoline po pitanju toga jer 

se vjenčao već u 21., na četvrtoj godini 

studija. “Proricali su mi da baš zbog 

toga neću diplomirati, ali meni je to bio 

dodatni motiv”, prisjeća se Šket. 

14 

FORBES 

VELJAČA, 2014




Pevec više nema kredita, a ostvaruje 

oko 100 milijuna eura prometa godišnje 

Prvi mu je posao bilo pripravništvo 

u Radniku, velikom građevinskom poduzeću. 

Lokacija očekivana: Križevci. 

“To je bilo početkom osamdesetih, kad 

je svaki grad u Hrvatskoj imao jednu 

prehrambenu i jednu građevinsku tvrtku”, 

kaže Šket. 

Relativno brzo postaje voditelj plana 

i analize, kasnije voditelj financijskog 

odjela, gdje je učio od iskusnijih, starijih 

direktora. “Bilo je to propulzivno 

vrijeme, ne kao danas. Radnik je tada 

imao oko tisuću zaposlenih, gradilišta 

u Njemačkoj. Radili smo puno, bio sam 

angažiran i na investicijskom programu 

za ciglanu u Križevcima. Onda se počelo 

izdvajati na OUR-e i SOUR-e. Moj 

je bio projektiranje, konzalting i inženjering 

i kad smo se izdvojili, sa sobom 

me, kao mladog ekonomista, povukao 

tadašnji direktor. Tu sam bio direktor 

financija. Nisam imao ni 30 godina”, 

priča Šket. Tada nije ni slutio što mu se 

sprema te da će mu karijera krenuti u 

nekom sasvim drugom smjeru. 

POČETKOM DEVEDESETIH U HR- 

VATSKOJ je krenuo prvi val stečajeva, 

pogotovo u metalskoj industriji. I križe- 

vački Čelik, tvrtka za proizvodnju transportera 

s mnogo poslova u inozemstvu, 

odlazi u stečaj. Raspadom bivše države 

Čelik gubi barter poslove s Rusijom, što 

za njega znači propast. “Stečajeve su 

tada vodili privredni sudovi. Moj je direktor 

poznavao predsjednika suda u 

Bjelovaru i on ga je pitao poznaje li nekoga 

sposobnog tko bi mogao preuzeti 

mjesto stečajnog upravitelja u Čeliku. 

Tad nije bilo ispita za stečajnog upravitelja, 

bilo je dovoljno da imate tri godine 

staža i VSS. Bio sam mlad, a stečajevi su 

tada uglavnom dodjeljivani direktorima 

koji su išli u mirovinu. Ne želim time 

nikoga uvrijediti, to je bila činjenica. 

Uglavnom, nisam imao pojma o tome 

što je stečaj”, iskren je Šket. Odbio je 

ponudu više puta, predlagajući druge 

ljude. Tjednima su ga zvali, ni supruga 

nije bila oduševljena. Čelik je bila tvrtka 

koja je imala 600 radnika, u gradu s tri 

i pol tisuće stanovnika, gdje svatko svakog 

zna. Otkazi su bili prva stvar koju se 

moralo odmah napraviti prema zakonu, 

a Šket kaže da tada nije ni znao da je 

moguće nastaviti poslovanje. 

Čelikov stečaj je povijesan i po rednom 

broju: 2/90. Drugi po redu stečaj 

u Hrvatskoj; prvi je bio Fenord iz Nove 

Rače. “Na kraju sam pristao, s tim da 

sam i dalje radio u Radnik inženjeringu. 

Imao sam 31 godinu, balavac. Čelik je 

bio gigant, ljudi su tamo radili desetljećima. 

I tada se, još gore nego danas, 

u očima javnosti stečaj percipirao kao 

nešto negativno i kao isključiva likvidacija 

tvrtke. Dolazim u Čelik, ne znam 

tko se koga više boji - ja njih ili oni mene. 

Nitko nije znao što će biti. Tek kad 

proučite knjige i snimite stanje, vidite 

što se može. Stečaj Čelika trajao je od 

rujna 1990. do travnja 1992. Tvrtku nismo 

zatvarali iako je sudac u jednom 

trenutku htio likvidaciju. Skoro sam 

otišao nakon mjesec dana, nisam se s 

time slagao. Na kraju smo uspjeli, ostalo 

je raditi 250 ljudi, kasnije je usijedila 

i privatizacija”, kaže nam Šket, koji se 

ponosi odrađenim u Čeliku. 

Danas, nakon 20 godina, ironija je 

da je Čelik opet u stečaju, a Šket je još 

prije slučaja Pevec pozvan da sudjeluje 

u tom procesu. “Teza da su stečajni 

upravitelji grobari tvrtki oduvijek me 

je jako smetala. Smatram da je stečajni 

upravitelj zapravo kirurg koji odstranjuje 

bolesno tkivo u poduzeću. A to 

16 

FORBES 

VELJAČA, 2014

nije nimalo jednostavan posao. Recimo, 

bolesno tkivo u Pevecu bili su transporti. 

Iako nisu bili dio stečaja, najviše su 

kumovali onome što se dogodilo. Nemoguće 

je da s leasing ratama za vozila 

budete konkurentni u odnosu na tvrtke 

koje kamione imaju u vlasništvu. To je 

naprosto neodrživo”, objašnjava Šket. 

Paralalno vodeći stečaj u Čeliku uz 

posao u Radnikovoj inženjering tvrtki, 

Darko Šket u jesen 1991. postaje dragovoljac 

Domovinskog rata. Tri i pol mjeseca 

ratuje u Novskoj, na prvoj liniji, kao 

zapovjednik protuzračne obrane. Bio 

je to 15. MPOAD, mješovita protuoklopna 

artiljerijska divizija. U ratu je bio 

do ljeta 1992., a nakon prva tri mjeseca 

u kontinuitetu, kasnije je u Novsku odlazio 

na poziv. Gotovo je filmski Darko 

Šket s fronte u uniformi odlazio doma 

vidjeti ženu i tek rođeno dijete na deset 

minuta, a potom u Čelik kako bi pregledao 

ugovore i provjerio što se događa. 

“Nisam glumio u uniformi. Jednostavno 

nisam imao vremena da se presvučem”, 

kaže. Je li imalo smisla istodobno misliti 

na stečaj i biti na prvoj crti bojišta, pitam. 

“Ništa tada nije bilo izvjesno. Ali u rat 

sam otišao baš sa željom da on bude što 

dalje od nas. U to je vrijeme optimizam 

u društvu bio veći nego danas. Nije bilo 

Red Bulla, ali svi smo imali krila. Imao 

sam osjećaj da se stvara neki novi život”, 

kaže Šket. Svega se sjeća iz rata, ali ne 

voli o tome razgovarati, osim sa suborcima. 

Linija u Brestovcu kod Novske 

bila je prava slika rata, s avionima koji 

su polijetali iz Banje Luke i redovito ih 

raketirali. A je li mu, s obzirom na sve 

što se u Hrvatskoj događalo nakon rata, 

sada žao što je u njega išao? “Nije mi 

žao. Bilo je to vrijeme u kojem smo se 

borili za bolju budućnost. Ona se, na 

žalost, nije posve realizirala. Ne bih o 

razlozima. Meni nije žao i ponosan sam 

što sam to učinio”, jasan je Šket. 

Kad je okončao ratni put, a usporedo 

s njime i epizodu u Čeliku, mislio 

je da mu je to prvi i posljednji stečaj. 

“Preživio sam Križevce. I mislio – to je 

to”, prisjeća se. Šest je godina mirno 

radio u Inženjeringu, a onda su diljem 

zemlje opet krenuli stečajevi, među njima 

i onaj mesne industrije Križevčanka 

1998. godine. “Tad su me baš ciljano 

zvali sa suda. Križevčanka je imala 

oko 250 radnika, nastavili smo raditi sa 

stotinjak ljudi. Priča je završila dobro, 

tvrtku je kupila Tvornica stočne hrane 

iz Čakovca. Ponudili su mi mjesto člana 

Uprave i u Križevčanki sam ostao godinu 

dana”, prisjeća se Šket. 

NAKON 2000. USLIJEDIO JE NOVI 

VAL STEČAJEVA i Šket ih je vodio 

desetke: od mesne industrije Cromax, 

preko Željezare Sisak, bjelovarske Česme, 

Ivanićplasta, Tvornice autodijelova 

Bjelovar, đurđevačkog Bilokalnika, 

do Metafleksa Novska. Posljednja mu 

je tvrtka ostala u posebnom sjećanju: 

radnici su ga pozvali nakon što je smijenjen 

prvotno izabran stečajni upravitelj, 

koji nije htio nastavak proizvodnje. 

“Prihvatio sam poziv i svaki dan putovao 

sat i petnaest do Novske. Radno vrije- 

Čelika do Peveca. Zanimljivo je da nikad 

niti jedna banka nije zvala. Uvijek 

su me zvali tamo gdje su trebali krizni 

menadžment”, smije se Šket. No, sve 

mu to, izgleda, nije bilo dovoljno da podigne 

razinu adrenalina u krvi. 

“Kad mi to treba, skačem bungee sa 

Šibenskog mosta”, kaže i pomalo frajerski 

dodaje da to “i nije tako opasna 

stvar”. Supruzi nije rekao kad je odlučio 

skočiti 2007. godine. “Ne bi me ni 

odgovorila od toga jer kad nešto naumim, 

nema odstupanja”, kaže. Ipak je 

poludjela kad je to učinio još jednom 

te poveo i sina i njegova prijatelja. “Pa, i 

Dvina Meler je skočila. Ali ja nisam skočio 

zbog nje. Htio sam naprosto vidjeti 

kako je to”, kroz smijeh govori Šket dok 

nam pokazuje potvrdu o skoku koju 

drži u novčaniku. 

“Više sam se bojao i veći mi je izazov 

bio kada sam dolazio u Pevec ili Želje- 

“DOBAVLJAČIMA, OD KOJIH SU NEKI 

DOBRIM DIJELOM I DIONIČARI, VAŽAN JE 

STABILAN PEVEC. NEKI SU VEĆ VRATILI ONO 

ŠTO SU PRIJE IZGUBILI, A MI SADA RADIMO 

NA TOME DA IM OLAKŠAMO SITUACIJU I JOŠ 

IH VIŠE VEŽEMO DOBRIM UVJETIMA” 

me počinjalo je u šest, ustajao sam u 

pola pet. Prvog jutra kada sam došao 

u tvornicu u šest, ljudi su me gledali 

kao duha”, priča Šket. Riječ je o tvrtki 

koja je nekad bila dio Željezare Sisak i 

svojevrsnom surogatu stečajnog plana 

jer su se radnici odrekli otpremnina na 

koje su imali pravo. U pregovorima s 

Privrednom bankom, koja je imala hipoteku 

nad nekretninama, Šket je tada 

dogovorio da potraživanje proda radnicima 

uz diskont. Zaposlenici su potom 

preuzeli tvornicu. Metafleks, specijaliziran 

za proizvodnju cijevnih lukova, 

radi dandanas, u vlasništvu 40 radnika. 

Prije nekoliko godina proglašeni su 

gazelom, a iako su htjeli da Šket ostane 

te i dalje vodi tvrtku, on je to odbio. 

“U svim tvrtkama u kojima sam vodio 

stečaj pozivali su me da ostanem. Od 

zaru Sisak. Puno je ljudskih sudbina u 

pitanju, a svi su imali velika očekivanja 

s obzirom na glas koji me pratio”, kaže. 

Otprilike u vrijeme kada je odlučio skočiti 

bungee sa Šibenskog mosta, Šket je 

bio direktor u koprivničkoj Slozi. To je 

epizoda koje se nerado sjeća jer, osim 

što tvrtka na kraju nije spašena (dogodila 

se kriza, otkazani su planirani poslovi 

i narudžbe, a plan restrukturiranja 

nije proveden), on je završio u sudskom 

procesu. Iako ga se teretilo za odluke 

koje su usvojene prije njegova dolaska 

te je na kraju pravomoćno oslobođen 

svih optužbi, kaže da je to “ogrebotina” 

koju sigurno nije zaslužio. Osim toga, u 

vrijeme tog postupka odvijao se i stečaj 

Peveca i nije mu bilo svejedno razmišljajući 

kako će slučaj Sloge utjecati na 

spašavanje Peveca. 




Darko Šket kaže da su ga uvijek 

zvali i nudili mu posao, bilo stečajnog 

upravitelja, bilo kriznog menadžera, 

ali i kako mu, da je bez posla, ne bi bilo 

teško raditi bilo što, pa čak i fizički posao. 

Koliko god se ponosi stečajevima 

koje je odradio, priznaje da stalno osjećao 

i pritsak. “Svako malo sam se htio 

ostaviti toga jer je percepcija stečajnih 

upravitelja, iako svi nisu isti, dandanas 

vrlo negativna u društvu. Pisalo se da 

neki vode i po 30 ili čak 50 stečajeva 

istodobno. Vjerujte mi da je to nemoguće. 

Ja sam ih vodio najviše po tri. To 

je moguće, ali samo ako jedna od te tri 

tvrtke i posluje”, dodaje Šket. 

ŠTO JE BILO NAJTEŽE U SLUČA- 

JU PEVEC? “Nisam se bojao posla i 

onoga što treba napraviti. Za mene je 

to bio prvi stečaj u kojem se radilo o 

obiteljskoj tvrtki u kojoj su bivši vlasnici 

de facto donosili sve odluke i korporativnog 

ustroja nije bilo. A ja sam vodio 

uglavnom stečajeve ili državnih tvrtki 

ili dioničkih društava, u kojima je postojao 

organiziran sustav upravljanja”, 

objašnjava. Usto, Pevecov je stečaj po 

brojkama bio dotad najveći u državi: 

1200 radnika, više od 1000 vjerovnika, 

13 banaka, 1,8 milijardi kuna neto konsolidiranog 

duga, 2,7 milijardi kuna ukupnih 

dugovanja... i ogromna medijska 

pažnja. “Robna kuća Nama u stečaju 

je već 13 godina i mediji se njome nisu 

bavili ni približno onoliko koliko su se 

bavili Pevecom”, primjećuje Šket. 

S obzirom na brojke, samo su rijetki 

vjerovali da je spas Peveca moguć. 

“Izložio sam sutkinji ideju o stečajnom 

planu. Gotovo nitko nije vjerovao da je 

ostvariv. Unatoč tome, pokušao sam, jer 

ako plan ne bi uspio, uvijek smo mogli 

u likvidaciju i namiriti one koji su za to 

imali mogućnost”, prisjeća se Šket. 

Voli rebuse, kaže, pa i ne čudi da 

mu se posložio ovakav poslovni put. 

Usto, Šket je majstorski kandidat u šahu. 

“To sam postao još u srednjoj školi. 

Sada se slabo bavim šahom jer nemam 

vremena, ali mogao sam postati internacionalni 

majstor. Sada šah mogu 

primijeniti u poslu. Volim kombinirati 

stvari”, kaže Šket. 

Iako je na čelu Pevecove Uprave, ne 

smatra da njegova mora biti zadnja. 

Ako na sastancima dođe do rasprave 

o nekoj odluci, prepušta da prevagne 

mišljenje suradnika. Nije to radi komocije 

- ako su u pitanju financije, Lidija 

Kljajić, smatra, sigurno zna bolje riješiti 

problem. “Volim oko sebe imati pametnije 

i stručnije ljude, ovisno o području. 

Tako sam i ja sigurniji”, iskren je Šket. 

Iako je Pevec u potpunosti stabiliziran, 

kaže da pred tvrtkom i dalje stoje izazovi, 

a on itekako želi njezinim dobrim 

poslovanjem dokazati da je sav trud 

uložen u stečaju itekako imao smisla. 

“Naši dioničari žele da ova situacija potraje. 

Stalno smo u plusu, ali sreća je 

što oni nisu nikad nervozni po pitanju 

dividende. Dobavljačima, od kojih su 

Šket ponavlja da njegova karijera 

nije ništa posebno. Uzor mu je svaki 

čovjek koji posao radi odgovorno i predano, 

ali sa strašću, i pritom čini sve što 

može da ga odradi na najbolji mogući 

način. Ne misli da je potrebno raditi 16 

sati dnevno. “Ali, kad se ispred mene 

pojavi rebus, dat ću sve od sebe da ga 

što prije riješim. To tražim i od svojih 

suradnika. Ne želim da išta propustimo 

i moramo odabrati najbolji potez. Često 

me pitaju koliko je poteza unaprijed 

potrebno znati u šahu. Znate koliko? 

Jedan. Ali, on mora biti najbolji. Istodobno 

morate znati sve mogućnosti 

koje ste njime otvorili protivniku.” 

Na pitanje o eventualnom bavljenju 

politikom brzopotezno dogovara: “Nisu 

me nikad zvali u politiku i nadam se da 

“TEZA DA SU STEČAJNI UPRAVITELJI 

GROBARI TVRTKI UVIJEK MI JE SMETALA. 

SMATRAM DA JE STEČAJNI UPRAVITELJ 

ZAPRAVO KIRURG KOJI ODSTRANJUJE 

BOLESNO TKIVO U PODUZEĆU” 

neki dobrim dijelom i dioničari, važan 

je stabilan Pevec. Neki od njih već su 

vratili izgubljeno, a mi sada radimo na 

tome da im olakšamo situaciju i još ih 

više vežemo uz nas dobrim uvjetima”, 

ističe Šket. 

Pevec godišnje ostvari oko sto milijuna 

eura prometa i nema kredita. I dok 

su mu tijekom stečaja bankari visjeli 

nad glavom, situacija je sada potpuno 

drukčija. Pevec će vjerojatno u idućim 

godinama ući u određeno financijsko 

zaduženje s ciljem da od dobavljača otkupi 

zalihe uz diskont te im omogući 

komisionu prodaju. “Sad nam je ugodno 

bez banaka. Kad dođe vrijeme za 

pregovore, izabrat ćemo napovoljniju”, 

kaže Šket. 

Uz šah, igra i preferans, bavi se tenisom, 

ide u lov. “Igrao sam u paru s 

Goranom Ivaniševićem protiv Parnog 

valjka na jednoj manifestaciji u Bjelovaru. 

Bili smo dobri... A u lov idem da 

se riješim mobitela”, kaže. 

ni neće. Ne bih se u tome mogao pronaći.” 

Ono bez čega mu je život nezamisliv 

je glazba. Osamdesetih je skupljao ploče, 

najdraži su mu bendovi Jethro Tull, 

Black Sabbath i Bad Company. Ali, ni u 

glazbi nije isključiv i može slušati i tamburaše 

ako je atmosfera dobra. Samo ne 

turbofolk. Beletristiku nije čitao od gimanzije, 

ali prati ekonomsku literaturu i 

odmah nam preporučuje “Osmu naviku” 

Stephena Coveyja. Na noćnom ormariću 

drži barem pet knjiga, ali obično već 

nakon par stranica zaspe. Redovito čita 

dnevne novine, pogotovo poslovne. Ono 

najvažnije u životu mu je zadovoljna 

obitelj; ima kćer ekonomisticu i sina studenta, 

a nedavno je postao djed. 

“Važno mi je da su ljudi oko mene 

zadovoljni, da su se ostvarili i privatno 

i poslovno. Da mogu donositi odluke 

koje će biti za njih dobre. Suosjećam s 

ljudima, i onima s kojima radim i onima 

s kojima se privatno družim”, zaključuje 

Darko Šket. 

18 

FORBES 

VELJAČA, 2014

START-UPI 2014. 

MLADI, HRABRI, 

GLOBALNI 

Nakon što je prva runda hrvatskih start-up 

projekata postigla uspjeh, na svjetsko tržište kroči 

niz novih potencijalnih zvijezda, a slično je i u 

ostatku regije iako investitora još nema dovoljno 

PRIPREMILI: IVANA RISTIĆ, ANDREJA BRATIĆ, ALEKSANDAR MANASIEV, 

GORDANA GALOVIĆ, DRAGANA RADUSINOVIĆ I JOZO VRDOLJAK 

20 

FORBES 

VELJAČA, 2014

START-UP BIZNISI vjerojatno su najuzbudljiviji 

dio poduzetništva, iza kojeg u 

pravilu stoje inovativni, obrazovani i uporni 

entuzijasti. Njihovi inovativni proizvodi 

i usluge u uvjetima ekstremne neizvjesnosti 

i sasvim novih poslovnih modela u 

virtualnom svijetu probijaju sve moguće 

granice. Uostalom, upravo su na start-up 

poduzetništvu “iz garaže” izrasli neki od 

najuspješnijih svjetskih brendova, kao što 

su Google i Facebook. 

Start-up kultura i u Hrvatskoj se polako, 

ali sigurno pokreće u dobrom smjeru, 

pa i mi već imamo prave zvijezde start-up 

biznisa, poput ShoutEma, Farmerona ili 

PhotoPaya, koji su postigli senzacionalan 

uspjeh na globalnom tržištu. 

Na sreću, hrvatsko tržište ima i nove 

perspektivne start-upe. Neki su se, kao što 

su Salespod, BabyWatch i Festomat, već 

probili na tržište i sada dalje rastu i privlače 

investitore, dok su ostali u uspješnoj fazi 

realizacije genijalnih ideja. 

Start-up zajednica pritom je i odličan 

primjer nesebičnog pomaganja mlađim 

kolegama, koji tek kreću u poduzetničke 

vode. 

Šanse nisu velike jer je prosječna uspješnost 

samo pet do deset posto. Najbolji recept 

za uspjeh je ulazak u neki od mentorskih 

programa, među kojima se posebno 

ističu Zagrebački inkubator poduzetništva, 

Founder Institute i Osijek Software City. 

Kad je riječ o utrci za investitorima, na 

raspolaganju su im poslovni anđeli, startup 

akceleratori ili, pak, venture capital fondovi, 

odnosno fondovi rizičnog kapitala, 

koji ulaze s velikim investicijama. 


START-UP 2014 

FESTOMAT 

PIŠE: GORDANA GALOVIĆ 

FOTOGRAFIJE: SANDRA ŠIMUNOVIĆ/CROPIX 

PRVA JE GODINA POSLOVANJA, 

najkritičnija za svaku start-up tvrtku, 

iza nas, zadovoljno zaključuju osnivači 

Festomata, uspješnog hrvatskog startupa 

s američkom adresom. Taj uspjeh 

nije nimalo slučajan. Nakon odlične 

poduzetničke ideje, Dalibor Valužac, 

Vladimir Puškaš, Stevan Mraović i Dejan 

Lugonja odlično su odradili i onaj 

teži dio posla, na kojem vrlo često zapnu 

neiskusni start-up poduzetnici i s 

najboljim idejama. 

Oni su odradili baš sve: detaljno 

analizirali tržište, definirali i razvili 

osnovni proizvod, okupili tim, odredili 

osnovni vizualni identitet, radili 

na marketingu i promociji, posložili 

pravni aspekt projekta, pronašli prve 

klijente, a onda i privukli investitore. 

Za njihov sustav za validaciju ulaznica 

baziranu na NFC (Near Field 

Communication) tehnologiji prvi investitori 

iz SAD-a i Finske zainteresirali 

su se već tri mjeseca od otvaranja 

tvrtke. Festomat je na tržište, za razliku 

od uobičajenih barcode ili QR-code 

rješenja, koje su tada nudili konkurenti, 

donio tehnološku inovaciju: sustav koji 

se bazira na ulaznicama s ugrađenim 

NFC mikročipovima i NFC pametnim 

telefonima. Pametni telefon očitava 

ulaznicu čak i ako je u zatvorenom 

novčaniku, a sustav omogućava provjeru 

pojedinačne ulaznice za samo 

0,17 sekundi. 

Prva investicijska runda u Festomat 

bila je u rangu tzv. seed investicija do 

30.000 dolara i zatvorili su je krajem 

veljače prošle godine. Upravo traju 

pregovori za još jednu, znatno veću 

investiciju. 

“U ovom trenutku ne možemo izlaziti 

s konkretnim brojkama ili imenima 

vezanim uz pregovore. U procesu smo 

u kojem novi potencijalni investitori 

validiraju nas, a istodobno i mi njih. I tu 

su sve strane vrlo oprezne. Sam iznos 

nekoliko je desetaka puta veći od onog 

iz prve investicijske runde”, objašnjavaju 

osnivači Festomata, koje smo 

okupili u Laubi, njihovu omiljenom 

Festomatovci 

su razvili sustav 

ulaznica koje 

je nemoguće 

krivotvoriti. 

Na fotografiji: 

Vladimir Puškaš, 

Dalibor Valužac i 

Dejan Lugonja 

22 

FORBES 

VELJAČA, 2014

POČETNICI S 

AMERIČKOM 

ADRESOM 

Festomat je tržištu donio tehnološku inovaciju: 

sustav koji se bazira na ulaznicama s ugrađenim 

NFC mikročipovima i NFC pametnim 

telefonima. Ove godine na tržište žele izbaciti 

i NFC narukvicu, koja bi služila i kao sredstvo 

beskontaktnog plaćanja 


START-UP 2014 

FESTOMAT 

Jedan pametni telefon može 

provjeriti 2500 ulaznica u sat 

vremena ako koristi NFC sustav 

koji je razvio tim iz Festomata 

zagrebačkom mjestu za predah. 

Iako su pregovori s investitorima 

san svakog start-upa, to je presudan 

trenutak za daljnji razvoj u kojem je 

financijska strana priče samo jedna 

važna komponenta. Za start-up tvrtku, 

objašnjavaju osnivači Festomata, puno 

je važnije procijeniti što još, osim 

investicije, potencijalni ulagač donosi 

za stol. Iskustvo investitora, pravi kontakti 

u industriji ili ulaz prema većim 

investicijskim fondovima također su 

iznimno važni. Ako uz novac postoje i 

druge iskoristive vrijednosti za tvrtku, 

takva je investicija njezin najbolji izbor 

tijekom početnih investicijskih etapa. 

Dečki iz Festomata istodobno su u još 

jednim važnim pregovorima. Veliki 

klijent u SAD-u želi koristiti njihov 

NFC sustav na događanju sa 100.000 

posjetitelja. Cijeli sustav Festomat dizajniran 

je tako da bude maksimalno 

skalabilan te stoga broj posjetitelja 

nema negativnog utjecaja na performanse. 

Štoviše, od Festomata najviše 

mogu profitirati upravo organizatori 

događanja s velikim brojem posjetitelja 

jer se značajno skraćuje vrijeme 

ulaska posjetitelja i uklanja mogućnost 

krivotvorenja ulaznica. Budući 

da je sustavu potrebno tek 0,17 sekundi 

za provjeru pojedinačne ulaznice to 

u praksi znači da je po jednom NFC 

pametnom telefonu moguće provjeriti 

oko 2500 ulaznica unutar sat vremena, 

uključujući i vrijeme za prolazak 

posjetitelja kroz ulaz. 

“Recimo da je potrebno napraviti 

validaciju ulaznica 10.000 posjetitelja. 

Organizator kroz Festomat sustav 

sve ulaznice može validirati unutar 

25 minuta koristeći samo deset NFC 

pametnih telefona. Ako se želi postići 

još brže vrijeme provjere, nema problema. 

Potrebno je samo povećati broj 

ulaznih traka i NFC pametnih telefona 

za provjeru ulaznica. Sa samo 

15 dodatnih NFC pametnih telefona, 

Baš kao što je za start-upe važno da procijene što još uz 

investiciju potencijalni ulagač nudi, tako i osnivači Festomata svoj 

tržišni potencijal grade na nizu dodatnih alata za osnovni proizvod 

24 

FORBES 

VELJAČA, 2014

vrijeme provjere svih 10.000 ulaznica 

spušta se na manje od 10 minuta. 

Pritom je organizator siguran da niti 

jedna propuštena ulaznica nije krivotvorena. 

Zahvaljujući brzom ulasku, posjetitelji 

će vrijeme provoditi unutar 

prostora gdje se događaj odvija, a ne 

u redovima ispred njega. Ako, primjerice, 

organizirate glazbeni festival u 

sklopu kojeg je organizirana prodaja 

hrane i pića, u poslovnom vam je interesu 

omogućiti posjetiteljima nesmetanu 

zabavu i mogućnost okrepe”, 

pojašnjava Dalibor Valužac, jedan od 

osnivača Festomata. 

Osim skraćivanja vremena očitanja 

ulaznica, organizatori sportskih 

događanja, koncerata i kongresa sve 

su više zainteresirani za Festomat i 

zbog sprečavanja krivotvorenja ulaznica. 

Zahvaljujući višestrukim zaštitnim 

mehanizmima u sustavu, njihove 

NFC ulaznice nemoguće je krivotvosjetiteljima. 

Jedan primjer je dodjela 

raznih nagrada posjetiteljima prilikom 

ulaska na događaje. 

Osnivači Festomata, koji žive i rade 

na relaciji Hrvatska – SAD, zadovoljno 

priznaju da su dobro odradili prvu godinu 

svog poduzetničkog projekta. U 

2014. su ušli s idejom o izbacivanju dodatnog 

proizvoda na tržište. Riječ je o 

NFC narukvici, koja bi, osim za ulazak 

na neki događaj, služila i kao sredstvo 

beskontaktnog plaćanja za sve dodatne 

usluge unutar festivalskog prostora ili 

stadiona. 

“Protekla godina bila je sjajna za 

nas. Okrunili smo je nastupom na 

najvećoj start-up konferenciji na svijetu 

– LAUNCH u San Franciscu, pri 

čemu je naše rješenje ujedno korišteno 

i za kontrolu ulaska 6000 posjetitelja, 

pobjedom na Belgrade Venture 

Forum konferenciji te otvorenom 

pozivnicom za pristupanje StartLabs 

akceleratoru. Najvažnije je što smo 

na sveučilištu Chalmers u Švedskoj, 

gdje je sudjelovao u razvoju koncepta 

digitalnog grada. Stevan Mraović diplomirao 

je na Tehničkom veleučilištu 

u Zagrebu. 

U Festomatu je prije svega zadužen 

za osmišljavanje i razvoj softverskih 

rješenja. Očekivano s obzirom na to da 

se već 14 godina bavi razvojem softvera 

u raznovrsnim tehnologijama te posjeduje 

brojne industrijske certifikate. 

Četvrti osnivač, Vladimir Puškaš, 

dulje od 15 godina bavi se sistemskom 

integracijom, počasni je član brojnih 

informatičkih organizacija i nositelj 

mnogih stručnih priznanja. Iskustvo 

je stjecao na velikim internacionalnim 

projektima poput Svjetske informatičke 

olimpijade. 

“Ono što treba napraviti je iz temelja 

promijeniti iskrivljeni pogled na 

poduzetništvo. Mnogi smatraju da 

je Silicijska dolina, najpoznatiji koncentrat 

novca i znanja u svijetu, samo 

Prvi ulagači, iz SAD-a i Finske, zainteresirali su se za njih već 

tri mjeseca od otvaranja tvrtke. Sada veliki klijent u SAD-u želi 

koristiti njihov sustav na događaju sa 100.000 posjetitelja 

riti. Procjenjuje se da na pojedinim 

događanjima postotak krivotvorenih 

ulazanica može dosegnuti i visokih 

16 posto. 

“Naša iskustva potvrđuju tu brojku. 

Nakon uvođenja Festomat sustava 

za NFC validaciju karata, na jednom 

događanju otkriveno je da je pokušaja 

ulaska s krivotvorenom ulaznicom 

bilo čak 11 posto. Zahvaljujući našem 

sustavu, svi su takvi pokušaji spriječeni 

već na ulazu. Na kraju je velik 

broj posjetitelja s krivotvorenom ulaznicom 

kupio originalnu ulaznicu 

na mjestu događaja”, ističe Puškaš. 

Svoj tržišni potencijal osnivači Festomata 

grade i na nizu dodatnih alata. 

Tako organizatori zahvaljujući njihovu 

pametnom sustavu mogu u svakom trenutku 

provjeriti protočnost pojedinih 

ulaza ili trenutnog broja posjetitelja. 

Osim analitike, organizatori tehnologiju 

mogu iskoristiti i za interakciju s pou 

isto vrijeme dobili i prve klijente. 

Trenutno nas je u tvrtki šestero, a po 

potrebi uključujemo i vanjske suradnike. 

Zbog širenja djelatnosti uskoro 

planiramo i novi krug zapošljavanja 

- otrkiva Vladimir Puškaš. 

Mnogima koji misle da su osnivanje 

tvrtke u SAD-u, pronalazak prvih kupaca, 

pa i investicije nemoguća misija, 

poručuju da sve to zapravo i nije tako 

teško kao što se čini. Ipak, već iz samih 

profila osnivača Festomata vidi se da 

njihov uspjeh nije slučajan. Dalibor Valužac 

se, diplomiravši na zagrebačkom 

Fakultetu strojarstva i brodogradnje, 

specijalizirao za 3D industrijski dizajn 

i računalno vođenu proizvodnju te je 

prikupio 20-godišnje iskustvo u automobilskoj 

industriji. Prije Festomata 

okušao se i u poduzetništvu. 

Dejan Lugonja diplomirao je telekomunikacije 

na FER-u te završio 

magisterij u upravljanju inovacijama 

geografsko područje. Nije. Silicijska 

dolina zapravo je način razmišljanja. 

Cilj vam ne smije biti tvrtka koja će biti 

uspješna samo u Hrvatskoj. Od samog 

početka morate graditi tvrtku koja će 

biti uspješna na svjetskom tržištu. Ako 

se uspijete probiti na svjetskoj razini, 

uspjet ćete i ovdje. 

U taj koncept razmišljanja uklapa 

se i Founder Institute. Festomat se 

nalazi u ekskluzivnom klubu od samo 

osam tvrtki (od inicijalno 150 zainteresiranih 

hrvatskih poduzetnika) koje 

su u siječnju prošle godine u Zagrebu 

uspješno završile ovaj internacionalni 

poduzetnički program. 

Founder Institute će vas natjerati 

da zaboravite sve što mislite da znate 

o poduzetništvu. No, nakon završetku 

programa bit ćete oboružani posve novim 

znanjima i alatima koji će pomoći 

izgradnji svjetski uspješne start-up 

tvrtke“, zaključuje Puškaš. 


STARTUP 2014 

STRAWBERRY ENERGY 

BIZNIS KOJI 

RASTE NA SUNCU 

Miloš Milisavljević, dvadesetpetogodišnjak koji je 

igrajući se stvorio deset radnih mjesta, mladenački 

entuzijastično kaže da je ono čime se bavi važno za 

budućnost čovječanstva. Novac mu nije važan, ali je 

stigao. O uspjehu nije ni sanjao, ali on se dogodio 

26 

FORBES 

VELJAČA, 2014

PIŠE: IVANA RISTIĆ 

TVRTKA STRAWBERRY ENERGY 

napravila je prvi javni solarni punjač 

za mobilne uređaje. Zvuči ozbiljno. I 

jest ozbiljno. Ali, nije to nikakva moćna 

svjetska energetska kompanija koja je 

izbacila novi proizvod, nego mali startup 

iz Beograda, grupe studenata koji su, 

igrajući se, napravili ozbiljnu stvar. 

Na tu konstataciju samo se smeškaju 

dok mi objašnjavaju da im nikakav 

biznis nije bio u glavi kada su to 

radili. Nisu ga tražili, on je pronašao 

njih. Tvrtka je nastala spontano, gotovo 

neplanski. Miloš Milisavljević, osnivač 

i vlasnik, s kolegama s beogradskog 

Elektrotehničkog fakulteta napravio je 

solarni punjač još za studentskih dana, 

a kasnije mu je palo na pamet da 

bi izum mogli prijaviti na natječaj u 

sklopu Tjedna održive energije 2011. 

pri Europskoj komisiji u Bruxellesu. U 

obrascu je, kaže, pisalo da će svi sudionici 

dobiti zahvalnicu, a on je pomislio 

kako bi ona lijepo izgledala u njihovim 

životopisima. 

Osvojili su prvo mjesto. Te godine, 

2011., nadmašili su 309 prijavljenih 

projekata moćnih svetskih kompanija, 

pa i njemačkoga ministarstva energetike. 

Ni ne pomišljajući da mogu, 

pobijedili su divove. Šačica studenata 

iz Beograda koja je nabrzaka registrirala 

tvrtku da bi mogla konkurirati 

žiri je osvojila svojim Strawberry drvetom 

– javnim solarnim punjačem 

za mobilne telefone, glazbene gadgete, 

iPode, digitalne kamere, tablete i druge 

prenosive uređaje, koji se koristi 

besplatno. 

Jednako tako, gotovo nehotice, 

uspjeli su u onome što samo rijetkim 

start-upima, posebno u području čistih 

izvora energije, polazi za rukom: 

u prvoj godini poslovanja zabilježili 

su profit, a već iduće poslovne godine, 

2012., utrostručili prihode. 

Svjetski internet portal Mashable 

njihovo je Drvo uvrstio među 25 tehnoloških 

inovacija koje bi svaki grad u 

budućnosti trebao imati. U Bruxselles 

su otišli po zahvalnicu, kako bi se mogli 

pohvaliti, a osvojili su prvo mjesto. U 


STARTUP 2014 

STRAWBERRY ENERGY 

PUNJAČI KOJI 

ŽIVOT ZNAČE: 

Milisavljević kaže 

da bi njihovi uređaji 

najviše značili 

udaljenim mjestima 

bez struje, a takvih 

još ima svagdje u 

svijetu. “U Africi ima 

mjesta u kojima ljudi 

pješače i po 15 km 

do najbližeg izvora 

struje, a imaju sunce” 

“Solarna energija mora postati ono što je prijašnjim generacijama 

bio prvi automobil ili internet”, kaže osnivač Strawberry Energyja 

biznis su ušli kako bi napravili nešto 

korisno – zaradili su novac. 

Miloš Milisavljević, dvadesetpetogodišnjak 

koji je igrajući se stvorio 

deset radnih mjesta, mladenački entuzijastično 

kaže da je ono čime se bavi 

važno za budućnost čovječanstva. 

Novac mu nije važan, ali je stigao. O 

uspjehu nije ni sanjao, ali se dogodio. 

“Čista energija mora postati važan 

faktor u sljedećih 15 godina. Novac 

nam nije bio primarna ideja, htjeli smo 

učiniti nešto plemenito”, kaže Milisavljević. 

Solarna energija mora postati 

ono što je prijašnjim generacijama bio 

prvi automobil ili internet, dodaje. 

Zelene oaze s njihovim Strawberry 

drvetom, stanicom za punjenje s besplatnim 

internetom, do sada su postavljene 

na 12 lokacija u Srbiji te Bosni 

i Hercegovini. Toliko su uređaja 

prodali. Sada razmišljaju o širenju po 

regiji, ali i o daljim tržištima. Milisavljević 

kaže da bi njihovi uređaji poput 

Strawberry Minija i Strawberry Mini 

Rurala, manjih varijanti punjača, bili 

životno važni u nekim udaljenim mjestima 

bez struje, kakvih je još svuda 

u svijetu, a pritom najčešće pomišlja 

na Afriku. 

“U Africi ima mjesta u kojima ljudi 

pješače i po 15 kilometara do najbližeg 

izvora struje, a imaju sunce”, argumentira 

ovaj mladi direktor. 

Ideja o tome gdje se probiti, puno je. 

Za sada su na zapadnom Balkanu, ali za 

ozbiljnije širenje u svijetu traže ozbiljnog 

investitora. Ciljana su im skupina 

mobilni operateri i gradske vlasti, koje 

su pokazale interes da njihovo energetsko 

stablo postave na svojim trgovima i 

stave ga na raspolaganje građanima. 

“Partnerstvo je uvijek potrebno, teško 

se probijati sam”, kaže Milisavljević. 

Ipak, dodaje, ne sanjaju o nekim 

astronomskim akvizicijama koje bi ih 

učinile milijunašima, nego o organskom 

rastu na svim tržištima na kojima 

se uspiju probiti. A njih nije malo kad 

imate revolucionarni proizvod kojem 

samo treba sunce. 

28 

FORBES 

VELJAČA, 2014

STARTUP 2014 

iVOTE 

STROJ ZA 

IZBORNE 

POBJEDE 

Njima vjeruje više od 107 milijuna birača 

diljem svijeta. Toliko ih je dosad glasovalo 

na izborima gdje se koristio iVote Demokra. 

A godišnja je vrijednost tržišta povezanih s 

tehnologijama za izbore 31 milijardu dolara 

PIŠE: ALEKSANDAR MANASIEV 

MAKEDONSKA TVRTKA iVOTE 

dokazala je da ima učinkovit tim koji 

uvijek donosi izborne pobjede. Njezin 

je vodeći proizvod iVote Demokra, platforma 

za upravljanje svim izbornim 

procesima, a koristi se čak i u Južnoj 

Americi. 

Tvrtku su 2012. u Skoplju osnovali 

entuzijasti Goce Armenski i Ljupčo Antovski, 

profesori na Fakultetu računarstva 

i inženjerstva u Skoplju. Njihova 

vizija i trud da kreiraju najbolju tvrtku 

u svijetu za organiziranje izbornih 

procesa donijela im je međunarodno 

priznanje. Tvrtka je osvojila prestižnu 

nagradu na European Venture Contestu 

za svoj veliki potencijal za širenje na 

nova tržišta. 

Danas iVote zapošljava 20 visokoobrazovanih 

stručnjaka, uglavnom inženjera, 

a ima proizvode i za e-učenje, e- 

poslovanje te upravljanje dokumentima 

i poslovnim procesima. Usto je vlasnik i 

vodećeg portala za prodaju elektroničkih 

knjiga KupiKniga.mk. 

Osnivači nam kažu da je njihova 

tvrtka regionalni lider u implementaciji 

softvera koji koriste središnja izborna 

povjerenstva te da se iVote Demokra 

koristi za obradu rezultata u Makedoniji, 

Kosovu, Albaniji, Bosni i Hercegovini 

i Ekvadoru. 

“Trenutno u tom prodručju ne postoji 

dominantna tvrtka na svjetskom tržištu. 

Najvažnija je činjenica da mnoga 

izborna povjerenstva u svijetu koriste 

zastarjelu tehnologiju za upravljanje 

izborima. Ovdje smo uočili mogućnost 

za sebe i potencijal za uspjeh. Na tržištu 

postoji mnogo softvera koji pokrivaju 

pojedine segmente izbornog procesa, 

a mi smo razvili integriranu softversku 

platformu”, kaže Goce Armenski. 

Prema njegovim riječima, iVote Demokra 

pokriva sve izborne procese: raspisivanje 

izbora, odabir glasačkih listića, 

STIGLI DO JUŽNE AMERIKE 

Goce Armenski i Ljupčo 

Antovski, poduzetnici i 

profesori na Fakultetu 

računarstva u Skoplju 

glasovanje, prikupljanje informacija s 

biračkih mjesta tijekom izbornog dana, 

unos podataka, a u konačnici i ono što 

javnost najviše zanima, objavljivanje rezultata 

na javnim stranicama izbornih 

povjerenstava. 

“Nama vjeruje više od 107 milijuna 

birača diljem svijeta. To je ukupan broj 

birača koji su glasovali na izborima gde 

30 

FORBES 

VELJAČA, 2014

se koristi iVote Demokra. Naš softver 

pomaže poboljšati transparentnost i 

pravovremenost u objavi izbornih rezultata 

u mnogim demokracijama u svijetu 

i koriste ga izborna povjerenstva 

Makedonije, Kosova, Albanije, Bosne 

i Hercegovine, Ekvadora, kao i mnogi 

poslovni partneri u svijetu”, dodaje 

Armenski. 

Platforma, osim na standardnim računalima, 

radi i na tabletima te smartphoneima. 

“Izdvojit ću kao primjer sustav za 

provedbu nedavnih lokalnih izbora 

na Kosovu. Rezultati sa svih biračkih 

mjesta prenosili su se pomoću tableta 

preko sigurne mobilne mreže i odmah 

su objavljeni na službenim stranicama. 

Istodobno sa završetkom glasovanja na 

službenoj je web stranici bilo 10,2 milijuna 

posjeta iz 125 zemalja svijeta. Kada 

je interes bio najveći i kad je u jednom 

trenutku na njoj bilo više od 17 tisuća 

posjetitelja, svi su bez ikakvih problema 

mogli pregledivati rezultate”, kaže 

Ljupčo Antovski. 

Sustav iVote nagrađen je 2013. na prestižnom 

europskom natjecanju Europe 

Venture Contest, koje je jedan od najvećih 

poslovnih događaja u Europi, na 

kojem brojne brzorastuće, prosperitetne 

i inovativne tvrtke Staroga kontinenta 

imaju priliku predstaviti svoj poslovni potencijal 

pred žirijem uglednih investitora 

i poslovnih anđela iz cijelog svijeta. 

Na njemu se predstavilo više od 800 

europskih rastućih tvrtki, a putem 12 regionalnih 

kvalifikacija 400 je uglednih 

investitora i poslovnih anđela izabralo 

njih 120 za finalni summit u Düsseldorfu. 

I upravo je ondje iVote nagrađen 

zbog svojega golemog potencijala za 

širenje na nova tržišta. 

“To nam je bila velika prilika za povezivanje 

s partnerima i investitorima iz 

cijelog svijeta, s kojima planiramo osigurati 

brži razvoj i širenje na inozemnim 

tržištima”, ističe Armenski, koji još kaže 

kako biti tvrtka u razvoju u Makedoniji 

ima i pozitivne i negativne strane. 

“Pozitivna je strana cjenovna konkurentnost 

proizvoda na inozemnim 

tržištima zbog nižih troškova proizvodnje, 

a negativna je percepcija da je on 

nedovoljno kvalitetan kad kažete iz koje 

regije dolazite.” 

Zanimljivo je da je godišnja vrijednost 

tržišta povezanih s tehnologijama 

za izbore 31 milijardu dolara. 

“Nama sada ne treba vanjsko financiranje 

za tekuće poslovanje i razvoj 

novih inovativnih proizvoda. Trebamo 

partnere i investitore koji bi podržali 

našu strategiju širenja i prisutnost na 

novim međunarodnim tržištima, posebno 

u SAD-u, zapadnoj Europi, na 

Kavkazu, u Africi. Uvijek smo otvoreni 

za nova partnerstva. Krajnji nam je cilj 

dominacija u poslovanju s tehnologijom 

za organiziranje izbornih procesa i čvrsto 

smo uvjereni da imamo potencijal za 

to”, kaže Ljupčo Antovski. 


STARTUP 2014 

DRIVER COPILOT 

MAMAC ZA 

DOBRE VOZAČE 

Osmišljen za privlačenje novih klijenata u biznisu 

osiguranja, Amodov softver prikuplja podatke o 

ponašanju vozača. Osiguraniku može spustiti cijenu 

osiguranja, a osiguravatelju troškove i broj šteta 

PIŠE: DRAGANA RADUSINOVIĆ 

FOTOGRAFIJE: BILJANA GAURINA/CROPIX 

KAKO KAO IGRAČ NA TR- 

ŽIŠTU AUTOMOBILSKOG 

OSIGURANJA preživjeti liberalizaciju 

cijena, onaj trenutak 

nakon kojeg više nema 

limitiranog iznosa, a vlasnici 

automobila kreću u lov na najboljeg 

ponuđača, onoga koji će 

osiguranje njihova limenog ljubimca 

naplatiti najmanje? Nad 

tim pitanjem mozgaju svi igrači 

na tržištu jer osiguravatelji od 

početka ove godine nove klijente 

smiju privlačiti popustima. Istodobno 

moraju ostati profitabilni, 

platiti štete i, ako je ikako moguće, 

ne povlačiti se po sudovima kako 

bi osiguranicima dokazali da ipak 

ne moraju isplatiti odštetu. 

Zapravo su u 

biznisu probiranja klijenata i svi 

bi najradije osigurali vozače koji 

nose najmanji rizik budućeg troška. 

No, takve im je teško probrati, 

posebno ako požele procijeniti 

buduće ponašanje svojih osiguranika 

za volanom. 

Ovako je otprilike izgledao tijek 

misli Gorjana Agačevića kada je s 

kolegama i poslovnim partnerima 

Vladimirom Končarem i Ozrenom 

Crnogorcem osnivao Amodo (lat. 

od sada nadalje) nakon što su osmislili 

softver koji prikuplja podatke o 

ponašanju vozača na cesti te bilježi 

koče li naglo, ubrzavaju li prebrzo, 

ulijeću li u zavoje, koliko brzo 

voze, kada i kojim rutama. 

Lani osnovan Amodo 

do danas je sklo- 

OD SADA NADALJE ILI 

AMODO Start-up Gorjana 

Agačevića i dvojice partnera 

ima već tri pilot-projekta s 

osiguravajućim društvima u 

srednjoj i istočnoj Europi 

32 

FORBES 

VELJAČA, 2014

pio već tri pilot-projekta, zajedničke 

vrijednosti oko 300 tisuća eura, s tri 

osiguravajuća društva na području 

srednje i istočne Europe, koja testiraju 

korištenje softvera i traže način da 

ga primijene u svojem poslovanju. 

“Do sredine ove godine s nekim 

ćemo potpisati prvi ugovor”, kaže 

Gorjan Agačević, koji je s partnerima 

iz Amoda suvlasnik tvrtke 

Studio Revolucija (Revolucija dizajna 

d.o.o.). Ona je lani imala oko 

3 milijuna kuna prihoda, a bavi se 

osmišljavanjem mobilnih aplikacija 

i softverskim rješenjima i digitalnim 

marketingom. 

Investiciju planira isplatiti u roku 

od godinu dana, a ukupni trošak početnog 

ulaganja ne može procijeniti 

jer se to, kako je rekao, svodi na ideju 

i realizaciju troje poslovnih partnera 

Driver Copilot, kako su nazvali 

svoj softver, prati koliko se automobil 

vozi i na osnovu tih podataka moguće 

je utjecati na cijenu njegova osiguranja. 

“Cijena osiguranja može se vezati 

uz količinu prijeđenih kilometara i 

procjenu rizičnosti ruta kojima vozač 

prolazi”, objašnjava Agačević jednu 

metodu naplate. 

Druga je naplata prema načinu vožnje, 

što je također moguće pratiti. 

Podaci o ponašanju vozača osnova su 

za procjenu sigurnosti njegove vožnje. 

“Vlasnici vozila koji svoje automobile 

daju na korištenje djeci mogu ugradnjom 

našeg softvera pratiti kako ona 

voze”, napominje Agačević. 

No, plan za tržište regije i potrebe 

osiguravatelja ponešto je drugačiji. 

“Softver nije osmišljen da bi se 

osiguranici penalizirali, nego da bi 

Do sredine ove godine Amodo očekuje prvi ugovor za svoj 

Driver Copilot. Uređaj koji bi se ugrađivao u automobile nije 

zamišljen, kaže Agačević, da bi se osiguranike penaliziralo, nego 

da bi im osiguravajuće kuće mogle pružati dodatne usluge 

koji deset godina u IT biznisu rade 

zajedno, pa je novčano teško kvantificirati 

vrijednost ulaganja. “Ne mislimo 

prodavati Amodo, jer smatramo 

da to ne bi bilo pametno u ovom trenutku, 

pa nemamo ni procjenu njegove 

vrijednosti”, kaže Agačević. 

Kroz Revoluciju su na preporuku 

jedne švedske agencije dobili posao 

za Volvo i radili na razvoju prototipa 

sustava za informiranje vozača, odnosno 

kontrolne ploče nove generacije, 

iznad volana, s ciljem da vozačima 

pruža personalizirane informacije o 

vožnji, automobilu i okolini. 

“Radeći na tom projektu, došli smo 

na ideju da projektiramo softver za 

potrebe osiguravajućih kuća. Slična 

rješenja, već postoje i koriste se u 

SAD-u i Velikoj Britaniji, no mi smo 

razvili vlastito, koje je prilagođeno 

ovom tržištu”, kaže Agačević. 

osiguravajuća kuća u početku za potrebe 

svojeg marketinga i privlačenja 

osiguranika mogla pružati dodatne 

usluge. Primjerice, pristanu li osiguranici 

na ugradnju uređaja koji će 

pratiti njihovu vožnju, osiguravatelj 

im može ponuditi slanje informacija 

o prometu u realnom vremenu, što 

im može biti korisno, i tako ih vezati 

uz sebe. 

Može im, na primjer, ponuditi 

popuste na neke proizvode na benzinskim 

crpkama”, nabraja Agačević. 

Pretpostavka toga je da se korisnici 

obvežu na ugradnju uređaja koji neće 

moći ukloniti kad to požele i koji će 

informacije o vožnji slati stalno. 

No, za tržište su osmislili još dvije 

vezije. Softver je moguće koristi i 

putem aplikacije na pametnom telefonu, 

koja je trenutačno besplatna, 

a funkcionira tako da se aktivira na 

početku vožnje i vozaču daje podatke 

o ubrzanju, ulasku u zavoje ili načinu 

kočenja. Uređaj se može priključiti 

na standardni OBD 2 port u svim 

automobilima proizvedenim nakon 

1998., koji se prema potrebi može i 

isključiti. 

“Driver Copilot mi je za moju posljednju 

vožnju rekao da prenaglo 

ulazim u zavoje i to mi može poslužiti 

kao informacija na osnovu koje 

ću pripaziti kako to radim ubuduće”, 

kaže Agačević. 

Varijante takvog softvera u Britaniji 

su rezultirale do 30 posto manjim 

troškovima osiguravajućih društava, 

ali i 20-postotnim smanjenjem broja 

prijavljenih šteta. Naime, sama činjenica 

da se način vožnje prati djeluje 

na ponašanje vozača. 

Ugovore o pilot-projektima, u sklopu 

kojih svaka od tri osiguravajuće 

kuće njegovim softverom na odabranom 

uzorku svojih korisnika prikuplja 

podatke, Agačević je uspio sklopiti 

praktički čim je pokrenuo poslovanje 

Amoda, no ni s jednom od njih 

nema ekskluzivan ugovor, pa njegov 

proizvod mogu testirati i druge. 

“Cilj je zapravo biti prvi na tržištu 

jer tako možete imati najviše koristi 

od Driver Copilota, no puna funkcionalnost 

informacija koje prikuplja 

dobiva se tek ako softver koristi veći 

broj vozača jer tada sustav može imati 

realne informacije, primjerice, o gužvama”, 

kaže Agačević. 

Trenutačno ne želi procjenjivati 

koliko bi mogao zaraditi ako neka od 

osiguravajućih kuća odluči koristiti 

Amodov Driver Copilot, no kaže da i 

on i njegovi poslovni partneri svakako 

misle zaraditi – puno. 


STARTUP 2014 

CODEANYWHERE 

PROGRAMIRANJE 

U HODU BILO 

KADA I BILO GDJE 

Projekt su stavili na Angel.list, stranicu za predstavljanje start-up 

projekata. Iskoristili su brojne kontakte koji su se linkali na njihov projekt 

i on je sedam dana bio na naslovnici tog servisa. Ubrzo se javio investitor, 

koji je uslugu Codeanywherea htio licencirati za svoje klijente 


FOTOGRAFIJE: DUJE KLARIĆ/CROPIX 

TRI SU GLAVNA IGRAČA KOJI NA 

globalnom tržištu rade aplikacije za 

programiranje bazirane u oblaku. Dva 

su američka. Jedan je do sada skupio 

iznad 9,2 milijuna dolara investicije, 

drugi je dobio više od pet milijuna 

dolara. Treći je splitski start-up Codeanywhere, 

osnivača Ivana Burazina i 

Vedrana Jukića, koji ponosno objašnjavaju 

kako su u srazu spomenutih triju 

tvrtki oni trenutno na drugoj poziciji 

na tržištu s više od 180.000 korisnika, 

a jedini su koji imaju sinkroniziranu 

uslugu za sve platforme (to znači od 

stolnog računala i tableta do mobilnog 

telefona). I s još jednom velikom razlikom: 

američke tvrtke imaju pedesetak 

zaposlenih, a splitska samo petero. 

Cilj je, naravno, biti prvi i Ivan Burazin 

i Vedran Jukić prema njemu grabe 

krupnim koracima. Već ovaj mjesec 

izbacuju novu Android verziju svog 

proizvoda, a u veljači izlazi nova web 

aplikacija. Već se radi i na novim aplikacijama 

za iPhone i iPad, koje praktič- 

ki omogućavaju programiranje u hodu. 

Programeri mogu raditi s bilo kojeg 

mjesta, samo im je potrebna internetska 

veza. Najveći rast splitski poduzetnici 

odradili su u posljednjih osam 

mjeseci, nakon što su dobili 600.000 

dolara investicije američke tvrtke 

World Wide Web Hosting, kompanije 

koja se bavi najmom prostora na internetu. 

Ta im je značajna investicija 

omogućila fokus na razvoj, rast novih 

korisnika i rad na novim proizvodima 

koji bi ih trebali gurnuti prema prvoj 

tržišnoj poziciji. Cilj je, samouvjereni 

su osnivači, u programiranju baziranom 

u oblaku postati ono što su “Google 

Docs” za Microsoft Office. 

“Sve je počelo još 2008. godine, kada 

mi je Vedran iznio ideju o osmišljavanju 

inovativnog alata za programiranje u 

oblaku. Odmah sam rekao da je to senzacija 

koja vrijedi milijune, a on meni: 

‘Onda, prijatelju, evo ti pola pa dokaži da 

je tako’. Potencijal je prepoznao i splitski 

poduzetnik Tomislav Tukić, koji je 

2011. investirao u projekt oko 200.000 

kuna, koje smo potrošili na honorarne 

suradnike s kojima smo radili na razvoju. 

Tada smo krenuli i u veliku turneju 

po start-up konferencijama u cijelom 

svijetu, od Londona i Beča do Pekinga, 

gdje smo stekli odlične kontakte i uvijek 

bili među najboljim projektima. Unatoč 

tome nikada nismo uspjeli pobijediti ili 

Najveći rast splitski poduzetnici odradili 

su u posljednjih osam mjeseci, otkako je 

američka tvrtka World Wide Web Hosting u 

njih investirala 600.000 dolara 

34 

FORBES 

VELJAČA, 2014

ŽELE BITI ONO ŠTO SU 

GOOGLE.DOCS ZA MICROSOFT 

OFFICE Codeanywhere je aplikacija za 

programiranje na webu, u vlasništvu 

Splićana Vedrana Jukića i Ivana Burazina. 

Oni omogućavaju da se dođe do podataka 

i programira s laptopa, tableta i mobitela 

dobiti investiciju - priča Ivan Burazin. 

Kako su sami uvidjeli da nešto nedostaje, 

povukli su se i jednostavno počeli 

samo raditi. Priznaje da su se ozbiljnog 

posla ustvari prihvatili tek 2012. godine 

i konkretne su rezultate vidjeli ubrzo. 

Cilj je bio jasan, naći investitora 

za daljnju rundu investicije. Burazin 

je start-up projekt stavio na poznatu 

stranicu Angel.list, na kojoj se predstavljaju 

start-up projekti iz cijelog svijeta. 

Iskoristio je brojne kontakte koji su se 

linkali na njihov projekt, koji je na taj 

način uspio čak sedam dana biti na naslovnici 

servisa. To se pokazalo presudnim 

potezom. 

Ubrzo se javio investitor Ben Welch-Bolen. 

Ušao je s njima u pregovore 

kako bi uslugu Codeanywherea licencirao 

za svoje klijente. Pregovori su 

trajali tri mjeseca, a 35-godišnji Welch-Bolen 

na kraju je zaključio kako 

će radije investirati 600.000 dolara 

u splitski start-up. Nova financijska 

runda omogućila im je presudnih 18 

mjeseci za strelovit rast i razvoj. 

“U tom trenutku otvorili smo ured 

u Palo Altu jer se bez SAD-a na globalnom 

tržištu ne može uspjeti. Tamo su 

klijenti i investitori. Tvrtku u SAD-u 

otvorili smo u samo 24 sata. To je jedan 

drugi svijet, u kojem je sve u poduzetništvu 

i start-up kulturi - priča Ivan Burazin, 

32-godišnji inženjer računarstva 

rođen u Kanadi. 

Vrlo je rano ušao u poduzetništvo te 

otvorio tvrtku za IT usluge Procedo s 

četvero zaposlenih. Na domaćoj startup 

sceni poznat je i kao organizator 

dviju uspješnih svjetskih start-up konferencija 

u Splitu – Shift Conference. 

Ove godine u lipnju organizira treću 

Shift konferenciju, na kojoj će, otkriva, 

okupiti predstavnike investicijskih fondova 

ukupne vrijednosti veće od 120 

milijuna dolara. Drugi osnivač, 32-godišnji 

Vedran Jukić, programer je koji 

je iz vlastitog iskustva došao na ideju 

da se programerima omogući rad bilo 

kada i bilo gdje, bilo da je riječ o laptopu, 

mobitelu ili tabletu. Tržišni model je takav 

da svojim klijentima omogućavaju 

besplatnu probu, a pretplata za osnovni 

paket košta pet dolara mjesečno. Iako 

već sada zarađuju, cilj je da sredinom 

ove godine tvrtka postane profitabilna 

i sa stabilnim prihodima koji će omogućavati 

stabilan rast, a osnivačima početi 

vraćati ulaganje. 

“U svijetu je 17 milijuna programera 

i svi su oni naši potencijalni korisnici. 

Naš je cilj biti platforma na koju će se 

oslanjati svi ozbiljni programeri te da 

doslovno promijenimo način programiranja 

u svijetu. U daljnjem razvoju 

ići ćemo i u potragu za novim investitorom, 

ali tu nam nije presudno samo 

doći do novca nego i izabrati takozvani 

smart money. U svijetu je niz fondova 

koji ulažu u start-up projekte i koji su 

puni novca, ali nama je cilj osigurati investiciju 

koja će nam otvoriti nove kontakte 

i pametno širenje. To bi se moglo 

dogoditi već ove godine”, procjenjuje 

Ivan Burazin. 


STARTUP 2014 

BABY WATCH 

RJEŠENJA 

ZA PRAVI 

ŽIVOT 

Zdravstveno-tehnološki start-up Baby Watch 

prvi je iz Hrvatske koji je ušao u poznati 

američki akcelerator Y-Combinator. Informatika 

u medicini jedina je industrija koja direktno 

utječe na čovjeka, kažu. I dok velike kompanije 

odgovaraju na zahtjeve medicinske struke, oni 

poziciju grade među potrošačima 


FOTOGRAFIJE: DARKO TOMAŠ/CROPIX 

HRVATSKO-SLOVENSKI START-UP 

BabyWatch, koji je osmislio aplikaciju 

za praćenje otkucaja srca bebe u 

trudnoći, u posljednje vrijeme niže nevjerojatne 

uspjehe. Prvi je to hrvatski 

start-up koji je lani uspio ući u poznati 

američki start-up akcelerator Y Combinator. 

A onda je i kraj godine dočekao s 

izvrsnim vijestima: novi ugovori samo u 

prosincu osigurali su mu prihode od 2,2 

milijuna dolara. 

“Upravo prošli tjedan ostvarili smo 

i dvije ‘angel’ investicije. S njima je u 

BabyWatch dosad investirano ukupno 

200.000 dolara takvih sredstava. Ti su 

ulagači uglavnom ‘angel’ investitori koji 

su pojedinačno investirali od 30.000 do 

50.000 dolara. Sada se pripremamo za 

Series A rundu investicija na proljeće. 

Upravo pregovaramo s četiri velika fonda. 

Do tada se samo koncentriramo na 

skupljanje što više korisnika i optimizaciju”, 

otkriva nam Sandro Mur, jedan od 

osnivača, koji se trenutno nalazi u svom 

uredu u Silicijskoj dolini. 

BabyWatch je zdravstveno-tehnološki 

start-up iza kojeg stoje osnivači 

Urška Sršen iz Slovenije i Sandro Mur iz 

Hrvatske. Uređaj Babywatch majkama 

omogućava praćenje otkucaja srca bebe 

za vrijeme trudnoće. Riječ je o malom 

doppleru koji ne zrači pa nije štetan. BabyWatch 

omogućava i analizu tih signala 

te mogućnost povezivanja s ostalim 

korisnicima i njihovim iskustvima. 

Osnivači BabyWatcha na taj su način 

konkretno odgovorili na najveće pitanje 

svih trudnica između uobičajenih 

liječničkih pregleda: Što se to događa 

unutra? Riječ je o rastućem trendu 

povezanosti vrhunske tehnologije i 

zdravstva koji predvode najjače svjetske 

kompanije, ali svoje mjesto nalaze i 

inovativni start-up poduzetnici. Dok velike 

kompanije odgovaraju na zahtjeve 

medicinske struke, start-up poduzetnici 

svoju tržišnu poziciju grade među potrošačima 

koji s razvojem tehnologije 

sami žele osigurati što više podataka o 

svom zdravlju. 

Urška Sršen, 24-godišnja grafička dizajnerica, 

i 24-godišnji inženjer Sandro 

Mur i prije su zajedno radili. 

“Urška Sršen je prije BabyWatcha u 

start-upima bila user experience dizajner, 

međutim, kako je bila na studiju 

medicine i sve više pridonosila projektu, 

odlučili smo da ona ovaj put bude osnivačica. 

Ja sam praktički već od osnovne 

škole radio na start-upima, samo što se 

tada to nije zvalo tako. I tijekom srednje 

škole i fakulteta uvijek me zanimala 

informatika u medicini jer je to jedina 

36 

FORBES 

VELJAČA, 2014

industrija koja direktno utječe na čovjeka 

te ima konkretne probleme za koje se 

može ponuditi neko rješenje”, otkriva 

Sandro Mur. 

On je još za studija matematike u Zagrebu 

s kolegom osnovao tvrtku INU, 

koja je prije dvije godine za ljubljansku 

kliniku, u sklopu projekta s dr. Tanjom 

Premru, radila sustave u telemedicini 

za praćenje trudnica u rizičnoj trudnoći. 

Nakon jako dobrog projekta te vrlo 

uspješne implementacije uočili su probleme 

u zdravstvenom sustavu za koje 

je moguće ponuditi tehnološko rješenje. 

SNIMAJU OTKUCAJE SRCA BEBA Urška Sršen i 

Sandro Mur omogućili su ženama da u trudnoći 

prate rad bebina srca pomoću prijenosnog UZV-a 

i aplikacije za pametne telefone. Marketinški i 

prodajom pomogao im je prijatelj Davor Runje 

(prvi slijeva), suvlasnik agencije Drap 

Odlučili su pokrenuti novi projekt iz 

malo drukčije perspektive. 

“Odlučili smo ne krenuti od klinike, 

nego od samih trudnica i napraviti sustav 

samo za njih, koji je jednostavan, 

relativno jeftin i interaktivan. Tada smo 

osnovali američku tvrtku BabyWatch i 

BabyWatch ulazi na meksičko i australsko 

tržište, a traju pregovori za Indiju i Europu. 

Američke distributere već osvajaju 

krenuli sa start-up metodologijom jer se 

u ovakvim inovativnim sustavima promjene 

događaju svakodnevno te je startup 

prijeko potreban da bi se uspjelo na 

globalnom tržištu. Prve smo klijente 

nalazili takoreći od vrata do vrata, kao 

i prvi feedback za optimizaciju. Kada 

smo krenuli s malim on-line kampanjama, 

broj korisnika tjedno je rastao 

20 posto“, priča Mur. 

Nakon što su on-line prodaju uspjeli 

povećati 40 posto, BabyWatch u posljednja 

dva mjeseca, otkriva Mur, od 

tako generiranih prihoda ima zaradu od 

oko 400.000 dolara. Putem interneta su 

uspjeli prodati oko 2700 uređaja. 

Sklopili su i dva važna ugovora s 

četiri distributera, vrijednosti veće od 

dva milijuna dolara. Zahvaljujući tim 

ugovorima, trebali bi prodati više od 

35.000 uređaja, prije svega u Meksiku i 

Australiji. U tijeku su pregovori i s distributerima 

za indijsko te europsko tržište. 

Sada im je u planu osvajanje američkih. 

U dva ureda – u Zagrebu i Silicijskoj dolini 

– za sada imaju devet zaposlenih. 

Osim važnog uspjeha koji su ostvarili 

ulaskom u poznati start-up akcelerator 

Y-combinator, koji je odlična referenca 

za stjecanje novih znanja, privlačenje 

ulagača i ulaznica za američko tržište, 

Babywatch je odnio pobjedu i na nedavnom 

start-up natjecanju na konferenciji 

Pioneers u Beču. Već su sudjelovali i u 

programu akceleratora Start-upbootcamp 

u Berlinu. 

“Iako smo i prije Y-Combinatora relativno 

dobro stajali, ulazak u taj poznati 

akcelerator dao nam je nešto što će nam 

ostati cijeli život i omogućiti da budemo 

još bolji. U samo nekoliko minuta možemo 

doći do vrhunskih mentora i startupa 

o kojima smo do sada mogli samo 

sanjati. Javnosti su poznati samo zvučni 

start-upi koji su izašli iz Y-Combinatora, 

ali u stvarnosti je uspješnih jako puno”, 

ističe Sandro Mur. 

Osnivači BabyWatcha uz osvajanje 

tržišta postojećim proizvodima već 

planiraju daljnji razvoj i plasman novih 

proizvoda. Osim prvog proizvoda, na 

tržište su već izbacili uređaj za neonatalnu 

njegu. Svoj rast i razvoj temelje na 

inovativnosti u telemedicini i interaktivnoj 

komunikaciji između svih trudnica 

na svijetu sa sličnim iskustvima. U konačnici 

plan je da se u sustav priključe 

i liječnici koji bi mogli pratiti podatke o 

trudnoći te dati potrebne savjete. Prvi 

pilot-projekt već su odradili u jednoj 

klinici na Floridi. 


STARTUP 2014 

BUSINESS VISUALIZER 

SVE MORA 

BITI SLIKA 

Softver za vizualizaciju poslovnih 

procesa pomoći će korisnicima 

IT sustava da budu efikasniji u prodaji, 

racionalniji u nabavi, precizniji u kontroli 

kvalitete ili brži u administraciji. 

Ukratko, da izvuku maksimum 

PIŠE: DRAGANA RADUSINOVIĆ 

FOTOGRAFIJE: ŽELJKO GRGIĆ/CROPIX 

RAZVOJ TEHNOLOGIJE NE- 

SUMNJIVO je unaprijedio poslovanje, 

pojednostavnio poslovne procese 

i omogućio donositeljima odluka da se 

brže, lakše i okretnije snalaze i budu 

konkurentniji. 

“Da, ali ne baš sasvim”, reći će, uz 

respektabilnu dozu cinizma i ponešto 

gorčine, većina onih koji su se susreli 

s implementacijom kompleksnih informatičkih 

sustava poput SAP-a ili 

Oraclea u krvotok svojega svakodnevnog 

poslovanja. Ono što bi ih trebalo 

oduševiti velikim godišnjim uštedama 

nerijetko završi razočaranjem i spoznajom 

da moderne, pametne i učinkovite 

informatičke sustave najprije treba 

znati prilagoditi pojedinom biznisu, a 

onda je potrebno i savladati njihovo 

korištenje. 

“Čak 50 posto informatičkih projekata 

završi neuspjehom u implementaciji 

zato što prije informatizacije nisu 

napravljene dobre specifikacije”, kaže 

Marko Šimić, direktor tvrtke Mola Mola, 

koja je na tržište plasirala Business 

visualizer, softver za lakše korištenje 

složenih informatičkih sustava. Taj 

mnogima dobrodošao alat osmislio 

je u suradnji s Mirkom Lulićem, koji 

je direktor razvoja tvrtke. Prodajom 

Business visualizera, uz koju ide i konzultantski 

dio posla na implementaciji, 

dosad su ostvarili milijun i pol kuna 

prihoda. 

Poslovni vizualizator, kako bi se preveo 

naziv brenda osmišljen s ciljem prodaje 

na globalnom tržištu, alat je, objašnjavaju 

njegovi tvorci, koji na osnovu 

prikupljenih podataka o specifičnostima 

u poslovanju daje slikovni prikaz 

svih radnih procesa i na osnovu toga 

predviđa potrebe kompanije za idućih 

godinu ili dvije. Time joj omogućuje da 

efikasnije implementira i uspješnije koristi 

kompleksne informatičke sustave 

projektirane za upravljanje poslovnim 

procesima. 

“Informatičarima su mogućnosti IT 

tehnologije savršeno jasne i oni se izvrsno 

snalaze u primjeni programskih 

rješenja, no sustavima koje osmisle svakodnevno 

se koriste zaposleni u prodaji, 

nabavi, kontroli kvalitete, administraciji 

i nizu drugih odjela. Većina korisnika 

informatičkog sustava u pravilu teško 

razumije informatičare kada im tumače 

kako informatički sustav funkcionira, 

a Business vizualizer to radi puno 

učinkovitije jer im slikovnim prikazom 

pokazuje kako da ga koriste”, objašnjava 

Šimić. Smisao softvera je vizualizacijom 

poslovnih procesa pomoći da budu 

efikasniji u prodaji, racionalniji u nabavi, 

precizniji u kontroli kvalitete ili brži 

u administraciji, odnosno da u radnoj 

praksi postignu sve one ciljeve koje im 

IT sustav omogućuje i da to na kraju 

rezultira konkurentnijim poslovanjem. 

“Business visualizer smanjuje rizik od 

neuspješne implementacije kompleksnih 

IT sustava”, sažima Šimić. 

38 

FORBES 

VELJAČA, 2014

Svoje su softversko rješenje Šimić i 

Lulić prodali Unicredit leasingu i jednoj 

farmaceutskoj kompaniji iz regije, 

čiji identitet prema ugovoru ne smiju 

otkrivati. 

“Naše softversko rješenje je najpotrebnije 

je visokoreguliranim industrijama”, 

kaže Šimić, objašnjavajući to na 

primjeru farmaceutske industrije, u 

kojoj postoji niz reguliranih procesa u 

kojima u svakom trenutku treba moći 

dokazati da se odvijaju baš onako kako 

su definirani, da su ponovljivi i predvidljivi. 

Kada se Business vizualizer kreira 

za pojedinog klijenta, proces funkcionira 

tako da svi korisnici u sustavu 

definiraju potrebe svojeg dijela posla i 

OSMISLILI SLIKOVNICE ZA 

TVRTKE Marko Šimić i Mirko Lulić 

vode tvrtku Mola Mola, koja je 

lansirala Business visualizer 

pretpostavke koje moraju ispuniti ostali. 

Kada se svi ti podaci unesu, softver definira 

i slikovno prikazuje što tko mora 

raditi i kako, točno po koracima, da bi 

se postigao konačan cilj. 

“Vrlo se često događa da netko u lancu 

proizvodnje, nabave ili prodaje nije 

napravio ono što je trebao jer nije znao 

ili nije razumio. Možda zato što je novi 

Kada se kreira Business visualizer i unesu 

podaci, on definira i prikazuje što tko mora 

poduzeti i kako, točno po koracima 

zaposlenik ili mu informacija nije prenesena. 

Na kraju radnog procesa, kad ciljevi 

nisu ispunjeni i kad je šteta već počinjena, 

to je teško ispraviti “, kaže Lulić. 

Prednosti njihova softverskog rješenja 

zorno je objasnio na primjeru 

Unicredit leasinga, koji je krenuo u 

implementaciju informatičkog rješe- 

nja za upravljanje ulaznim računima. 

Cilj je bio bolje servisiranje kupaca, a 

Business visualizer im je omogućio da 

svaki referent točno zna što treba raditi 

kako bi na kraju pružio najbolju 

uslugu. Kako zadovoljstvo kupaca ili 

korisnika uvijek ovisi o kvaliteti usluge 

koju dobivaju, Šimić i Lulić ističu 

da Business visualizer, primjerice, u 

hotelskoj industriji može biti koristan 

svakom recepcionaru jer u slikovnom 

prikazu daje jasne upute što učiniti u 

različitim situacijama. Pod uvjetom 

da su kvalitetno predviđene, on će mu 

omogućiti da brže rješava probleme na 

koje u poslu nailazi. 

Business visualizer, koji se koristi i u 

sustavu državne sigurnosne plovidbe, i 

to za usklađivanje sa standardima EU, 

primjenjivo je rješenje i u mentorstvu 

novih zaposlenika. Oni, smatra se, u 

prvih šest mjeseci ne pridonose radu 

kompanije, a zaposlenici koji su im 

mentori troše dio svojeg vremena na 

njih. Objašnjavanjem radnih procesa 

pomoću Business visualizera, kažu Šimić 

i Lulić, i uvođenje novih zaposlenika 

u posao može se značajno ubrzati. 

Suvlasnici Mola Mole kažu da je cilj 

tvrtke poslovati s privatnim sektorom, 

ali da je njihov softver primjenjiv i u 

nizu birokratskih državnih službi. Kad 

bi se, primjerice, uveo u postupak izdavanja 

građevinskih dozvola, svi bi 

podnositelji zahtjeva mogli biti sigurni 

da su rješenja donesena na osnovu 

istovjetnih pravila i istom procedurom, 

dakle, da su ih dobili po jednakim kriterijima. 

Također, softverom bi se u sustavu 

mogao prati rad svakog pojedinog 

referenta te bi se u konačnici pokazalo 

koliko je efikasan u rješavanju problema, 

a vjerojatno bi i žalbi bilo manje. 

Šimić i Lulić ne mogu procjeniti koliko 

će uspješna biti daljnja prodaja Business 

visualizera, no trenutačno traže 

nove zaposlenike kako bi ga nastavili 

razvijati. “Sada tražimo nekoga sa specifičnim 

znanjima iz bankovnog sektora, 

jer Business visualizer želimo više 

prilagoditi njegovim potrebama. Sve 

što on omogućuje ljudi najbolje mogu 

razumjeti na primjeru onoga što svakodnevno 

rade”, zaključuje Šimić. 


STARTUP 2014 

LOVELYHEROKU 

PIŠE: ANDREJA BRATIĆ 

FOTOGRAFIJE: VLADO KOS/CROPIX 

KAD UČITELJ I NJEGOV UČENIK 

udruže snage – znanje, kreativnost i 

talent – uspjeh ne može izostati. Upravo 

se to dogodilo osječkom dvojcu 

koji stoji iza projekta LovelyHeroku. 

Učitelj je Matija Bogdanović, a učenik 

Mario Đanić. Radi se, naime, o prvoj 

u potpunosti funkcionalnoj i jednostavnoj 

mobilnoj aplikaciji za Heroku 

platformu koja omogućuje upravljanje 

svim aplikacijama koje su korisnici 

kreirali. 

Ako se još pitate što je zapravo Heroku, 

možda treba dodati i da je to u 

svijetu najkorištenija PaaS (platformas-a-service) 

hosting usluga s više od 

3 milijuna aplikacija. Salesforce ih je 

2010. godine kupio za 212 milijuna 

američkih dolara. 

PaaS sustavi omogućavaju korištenje 

predefinirane sistemske okoline 

kako bi se implementacija aplikacija 

pojednostavila, a razvojni timovi koncentrirali 

na razvoj aplikacije, a ne na 

sistemsku okolinu na kojoj se ona razvija 

ili izvršava. 

Sama aplikacija rezultat je promišljanja 

kako riješiti neke od vlastitih, 

ali i problema kolega s kojima su se 

svakodnevno susretali kada nisu bili 

za računalom, a ipak su trebali nešto 

napraviti. 

Iako za Heroku postoji određeni 

broj mobilnih aplikacija, još niti jedna 

nije dovedena do razine da može zamijeniti 

web sučelje koje nudi Heroku ili, 

pak, ponuditi dodatna rješenja. Ideja 

tima bila je riješiti problem upravljanja 

Heroku aplikacijama ako ste u pokretu. 

A upravo to je svojevrsna inovacija i 

posebnost njihova proizvoda. 

Inače, 33-godišnji Matija završio je 

telekomunikacije na Elektrotehničkom 

fakultetu u Osijeku te trenutno 

predaje informatiku u osječkoj III. gimnaziji. 

“Sa zavidnim iskustvom u programiranju 

dolazi i njegova sposobnost 

da primjećuje stvari koje drugi ne primjećuju. 

Možda je upravo to razlog 

njegove zaljubljenosti u elektroniku i 

UČITELJ I UČENIK U 

START-UP PROJEKTU 

Matja Bogdanović predaje 

informatiku u osječkoj III. 

gimnaziji, gdje je Mario 

Đanić bio đak 

RIJEŠILI 

PROBLEM 

ZA ONE U 

POKRETU 

Mobilna aplikacija za Heroku platformu 

inovacija je koja je otvorila put dvojcu iz 

osječkog inkubatora prema korisnicima iz 

cijelog svijeta, a nedavno su u Hrvatskoj 

osnovali tvrtku Lovely HQ 

različite čipove, koje malotko razumije. 

S obzirom na dugogodišnje iskustvo 

predavanja u školi, komplicirane probleme 

može razložiti i prezentirati na 

jednostavan način. A upravo to uvelike 

olakšava njihovo rješavanje”, kaže Mario 

o svom partneru. 

Mario je, pak, još u srednjoj školi, 

tek što je postao punoljetan, počeo 

raditi kao mentor na projektu Google 

Summer of Code, što mu je pomoglo 

da kasnije sudjeluje u istom programu 

kao student. Osim znanja, tamo je 

stekao i kontakte. Također, nisu mu 

odmogla ni dva open source projekta 

– Gnomebaker i Libburnia – koja je 

pokrenuo i vodio, a koriste ih milijuni 

ljudi u svijetu. Krajem 2006. osnovao 

je community za tada novu tvrtku Slicehost, 

i to u vrijeme kad je community 

management još bio nepoznanica. 

“I na tom projektu sam puno nau- 

40 

FORBES 

VELJAČA, 2014

čio”, priča mi. Bila je to cloud hosting 

tvrtka, poslije prodana za više od 20 

milijuna dolara. Potom sa suosnivačem 

iz Novog Zelanda osniva 6sync, cloud 

hosting tvrtku koja i danas predvodi 

evoluciju u cloud hosting svijetu svojim 

inovativnim korisničkim sučeljem, 

automatizacijom i prijateljskim pristupom 

korisnicima. 

“U četvrtom razredu srednje škole 

Matija mi je predavao informatiku i 

tada sam za svoj maturalni rad odlučio 

prebaciti osječku III. gimnaziju na 

operativni sustav Linux, na što je Matija 

izuzetno dobro reagirao. Tu je počela 

naša suradnja. Potom sam otišao na 

Fakultet organizacije i informatike u 

Varaždinu. No, ostali smo u kontaktu”, 

prisjeća se Mario. 

Nakon njegova povratka u Osijek 

počeli su razgovarati o idejama, a u 

konačnici i zajedno programirati da 

vide koliko dobro funkcioniraju u timu. 

Kada bi došli do problema, tražili 

su rješenje i kreirali aplikaciju danas 

poznatu pod nazivom LovelyHeroku. 

Od inicijalne ideje u srpnju prošle 

godine do prve inačice koju su krajnji 

korisnici mogli koristiti prošla su samo 

dva mjeseca. Time se izuzetno ponose. 

Prvotna ideja nije bila komercijalizirati 

projekt, ali nešto ih je poguralo brže 

nego što su očekivali. 

“Poziv na Spark.me konferenciju u 

Crnu Goru značio je da ćemo tamo izdati 

prvu inačicu aplikacije. Ušli smo u 

finale i natjecali se za plaćeni put na TechCrunch 

Disrupt u NY. Konkurencija 

je bila jaka i nismo pobijedili, međutim, 

brojni kontakti koje smo tamo ostvarili 

omogućili su nam medijski prostor na 

stranim tržištima kakav drugi natjecatelji 

nisu imali prilike dobiti”, priča 

inovativni dvojac. 

Njihova je aplikacija, iako postoji 

konkurencija, prva koja spaja potpunu 

funkcionalnost Heroku platforme 

i prelijep dizajn, te sve to pruža korisniku 

na dlanu. “Međutim, aplikacija 

nije ono što nas razlikuje od drugih 

jer, na kraju krajeva, na svijetu postoji 

dovoljan broj ljudi koji mogu napraviti 

nešto bolje od nas. Ono što nas stvarno 

razlikuje je način na koji surađujemo, 

način na koji radimo i način na koji 

se odnosimo prema drugim ljudima i 

poslu”, objašnjava Mario. 

Na njihov su projekt pozitivno reagirali 

i krajnji korisnici i Heroku. “To 

nam je, zapravo, najvažnije. Korisnici 

su oni koji utječu na razvoj i sudbinu 

proizvoda. Financijska podrška nije 

nam potrebna. Sve potrebno za rad 

već imamo. U manje od pet mjeseci 

izdali smo šest inačica, a tvrtka Lovely 

HQ d.o.o. koju smo nedavno osnovali 

u Hrvatskoj će stajati iza cijele priče. 

Naravno, osnivanje tvrtke bio je logičan 

slijed. Svakako ćemo nastaviti razvoj 

aplikacije, kao i nekih novih ideja 

koje nedostaju tržištu”, kažu mladi 

poduzetnici. Osim svog slobodnog 

vremena, financijska sredstva direktno 

uložena u projekt su minimalna. 

Zapravo, put u Crnu Goru čini većinu 

troškova koje su imali, a te su, pa 


STARTUP 2014 

ORIOLY 

i neke buduće, već vratili prodajom. 

Velika pomoć stigla im je iz Inkubatora 

Osijek, unutar kojeg je coworking 

prostor jer im ponekad upravo on daje 

potreban mir i tišinu. Ističu i da su 

im u počecima mnogi pomogli svojim 

iskustvima, od ekipe iz Herokua, 

TechCruncha, do Mihovila Barančića 

iz CRANE-a te Stanislava Sirakova i 

Rumena Ilieva iz LauncHuba. 

“Zahvaljujući iskustvu i poveznicama 

sa stvarnim ljudima vani, u mogućnosti 

smo vidjeti probleme koje mnogi 

inače ignoriraju”, smatraju. 

“Za nas je sve to igra. Išli smo na konferenciju 

jer smo htjeli nešto naučiti i 

zabaviti se. Ne pobijediti. Radimo to jer 

smatramo da tako rješavamo svoj, ali i 

problem drugih ljudi. U cijeloj toj priči, 

važno je okružiti se pozitivnim ljudima, 

ne zaboraviti prijatelje i nikad se ne zaboraviti 

zabavljati”, objašnjavaju svoju 

poslovno-životnu filozofiju. 

U bližoj budućnosti planiraju se 

posvetiti poboljšanju proizvoda, kao 

i kreiranju inačice za iPad te Android 

telefone i tablete, što će svakako pridonijeti 

većem zadovoljstvu sadašnjih 

i budućih korisnika. 

Zanima me kako oni komentiraju 

start-up scenu u Hrvatskoj. “Previše 

priče, premalo akcije”, kaže mi Mario. 

Ističu i kako oni sebe ne doživljavaju 

kao start-up. 

Pitam ih i za očekivanja. “Ne mislimo 

da ćemo promijeniti svijet. Ne 

želimo prodati tvrtku za milijarde. Iako 

je novac važan, želimo se zabavljati 

stvarajući stvari koje rješavaju prave 

probleme, a tada će doći i novac. Možda 

se neće mjeriti u milijardama ili milijunima, 

ali će ga svakako biti sasvim 

dovoljno da se nastavimo zabavljati s 

ljudima koji slično misle i žele nam se 

pridružiti. 

Teško je još uvijek reći pokazuje 

li naš primjer išta korisno. Međutim, 

svakako pokazuje da se uz trud i znanje, 

ali i ponešto sreće može ostvariti 

kvalitetan početak bez obzira na to što 

nemamo političku pozadinu, velike 

količine novca ili poslovne lobije iza 

sebe. Na kraju krajeva, tržište nam nije 

u Hrvatskoj”, zaključuju Slavonci. 

SOFTVER 

ZA SVJETSKE 

PUTNIKE 

Više od 250 malih turističkih 

agencija iz raznih krajeva svijeta 

u besplatnoj je fazi počelo koristiti 

i testirati Oriolyjevu platformu 

PLAN JE TIJEKOM OVE GODINE 

doći do brojke od 200 pretplatnika, 

otvoriti tvrtku u Hrvatskoj, naći potencijalne 

strateške partnere i složiti 

temelje koji bi omogućili da Orioly 

brzo napreduje i osvaja tržište. 

Takve si je ciljeve postavio Ivan Ilijašić, 

osnivač start-up projekta Orioly, 

sada kad bi trebao početi ostvarivati 

prihode. Besplatna faza pokazala je 

da tržišni potencijal itekako postoji. 

Taj 31-godišnjak, diplomirani inženjer 

računarstva sa zagrebačkog FER-a, 

osmislio je Orioly kao on-line platformu 

koja pomaže malim turističkim 

agencijama organizirati poslovanje i 

izgraditi internetsku prodaju. 

“Orioly je ‘software as a service’, alat 

putem kojeg agenti mogu jednostavno 

pratiti svoje ture, kontakte, troškove 

tura i booking s bilo kojeg uređaja i 

bilo kada. Svaka agencija njime može 

napraviti svoj novi web s e-commerce 

integracijom u samo par minuta, a 

web se automatski prilagođava bilo 

kojem uređaju. Tako male, specijalizirane 

agencije mogu nuditi putovanja, 

a da ne brinu o serverima, hostingu i 

IT odjelu, koje nemaju. 


FOTOGRAFIJE: BILJANA GAURINA/CROPIX 

Orioly će agencijama uštedjeti 

vrijeme i novac te im pomoći da se 

usredotoče na ono što vole, stvaranje 

divnih putovanja”, kaže Ilijašić. 

Nakon nekoliko vlastitih projekata 

iz sfere putovanja (npr. portal Svjetski 

putnik), Ilijašić je u razvoj inovativne 

platforme krenuo s iskustima iz prakse. 

Uvidio je da male turističke agencije 

zbog nedostatka resursa na neka 

ograničenja troše previše energije i 

gube novac. I to je odlučio riješiti. 

“Velik broj malih tour agencija ne 

upotrebljava prekompleksna i skupa 

enterprise rješenja koja, usto, ne nude 

stalan pristup pregledu poslovanja 

putem mobilnih uređaja. A to je 

itekako bitno jer, dok vodite turu po 

svijetu, kod kuće zaprimate nove upite 

klijenata. Na svojim web stranicama 

uglavnom nemaju internet prodaju, 

a slijedom bilo kakav oblik prihoda 

putem weba”, ističe Ilijašić. 

Orioly start-up već je prošao kroz 

intenzivni program Founder Institutea 

u Zagrebu i fazi je daljnjeg razvoja 

kao član treće generacije timova Zagrebačkog 

inkubatora poduzetništva. 

Početkom siječnja 2013. osnovan je 

42 

FORBES 

VELJAČA, 2014

Orioly Inc. je u 

tri dana osnovan 

u SAD-u, a Ivan 

Ilijašić kaže da ga 

je to stajalo 300 

dolara. Preko 

posrednika, bio 

bi to trošak i do 

1500 dolara 

kao tvrtka u SAD-u radi lakšeg pristupa 

globalnom tržištu. Ilijašić otkriva da je 

riječ o trošku od 300 dolara, koji preko 

posrednika može dosegnuti najviše 

1500 dolara. Cijeli posao osnivanja tvrtke 

Orioly Inc., koja ima svoju dioničku 

strukturu, što je presudno potencijalnim 

investitorima u start-upe, trajao 

je tri dana. Riječ je o ključnom koraku 

kojim mladi poduzetnici koji se tek probijaju 

stječu bolju vidljivost na tržištu, 

ali i manji trošak hladnog pogona. 

Sada je u planu otvaranje tvrtke u Europi. 

U međuvremenu, tim je narastao 

na četiri člana, a s jednim regionalnim 

akceleratorom pregovaraju o mogućoj 

seed investiciji koja bi im omogućila 

brži razvoj i snažniji izlazak na tržište. 

“Dosad smo u razvoj i istraživanje 

tržišta uložili 10.000 eura. Mnogo smo 

energije utrošili i na traženje poslovnog 

modela te ispitivanje potreba klijenata, 

a onda smo se više posvetili razvoju 

aplikacije”, otkriva u Oriolyjev tim. 

Platformu na kojoj grade svoj mali 

biznis i dalje razvijaju jer je riječ o 

kontinuiranom procesu koji se temelji 

na povratnim informacijama korisnika. 

Tako će funkcionalnost stvaranja 

weba agencije biti dostupna u ožujku 

ove godine. Trenutno imaju više od 250 

prijavljenih malih turističkih agencija 

iz raznih krajeva svijeta, koje su u besplatnoj 

fazi počele koristiti i testirati 

platformu. Riječ je o agencijama koje su 

većinom iz Azije, dio njih je iz Europe, 

a neki od korisnika već su platili i prve 

licence za upotrebu platforme. 

Besplatna upotreba istječe početkom 

veljače, a svi novi korisnici moći će u 

probnom periodu odlučiti žele li za svoje 

svakodnevno poslovanje koristiti Orioly 

i to platiti. Poslovni model temelji se 

na mjesečnoj ili godišnjoj pretplati. To 

znači da agencija ne mora jednokratno 

uložiti desetke tisuća eura kako bi dobila 

sustav za upravljanje ponudom i klijentima 

te web stranicu koja omogućava 

on-line prodaju, nego putem mjesečne 

pretplate od 70 do 130 dolara može koristiti 

sustav za koji je dovoljno imati samo 

internetski preglednik. Svi podaci su u 

‘oblaku’ i ne moraju se brinuti za podatke, 

koji su dosad bili razbacani po mailovima 

i raznim uredskim dokumentima. 

Kad danas sažima nastanak Oriolyja 

i prvu godinu poslovanja Oriolyja, Ilijašić 

procjenjuje da uspjeh leži prije svega 

u upornosti i usredotočenosti. 

“Ništa ne dolazi preko noći, a ljepota 

poslovanja preko weba upravo je to što 

je moguće u bilo koje doba dana ili noći 

naći potencijalnog korisnika. Radi istraživanja 

i testiranja ideje često smo vodili 

kasnonoćne razgovore s potencijalnim 

klijentima iz Kanade ili imali ranojutarnje 

seanse s korisnicima iz Filipina 

i Tajlanda. Većina članova našeg tima 

ima obitelj i djecu, no da bi uspjeli u 

stvaranju nečega što je veće od nas, treba 

biti uporan i fokusiran, nekada manje 

spavati, zaboraviti vikende i praznike i 

trud će se isplatiti”, zaključuje Ilijašić. 

Kao drugi važan preduvjet uspjeha, 

on ističe da start-upi i ideje njihovih 

začetnika moraju biti zanimljivi velikoj 

bazi potencijalnih korisnika. Na putu 

do krajnjeg cilja, naravno, treba još štošta 

odraditi, pri čemu je za mlade poduzetnike 

koji imaju samo dobru ideju 

često presudno dobiti investiciju. 

“Dobiti investiciju za start-up nije lako. 

Mnogi start-upi griješe jer smatraju 

da im je cilj dobiti je u prvim mjesecima. 

Investicija je samo sredstvo, alat za brži 

razvoj. Domaća start-up scena tek se 

nedavno zahuktala. Količina kapitala za 

tu vrstu biznisa u Hrvatskoj i regiji relativno 

je manja nego u ostatku EU, da ne 

govorim o Silicijskoj dolini. Ipak, stvari 

se mijenjaju nabolje. Orioly je zasad ‘bootstrapan’, 

no vjerujem da ćemo u bližoj 

budućnosti dobiti financijsku injekciju 

koja će pomoći da se platforma brže 

razvija i dobije veći broj pretplatnika”, 

ističe Ivan Ilijašić. 


STARTUP 2014 

TESSERACT INTERACTIV 

VRATA IM 

OTVORILA 

SOFIJA 

Makedonski pioniri videoigara, 

strastveni igrači koji su pokrenuli 

biznis, ove godine očekuju javnu 

promociju svojeg Excubitora, za čiji 

su razvoj dobili podršku bugarskog 

investicijskog fonda LauncHub 


TRAŽE IZDAVAČA 

Tim Tesseract Interactivea 

kod korisnika želi pobuditi 

radost kakvu su osjetili svi 

koji su igrali Super Marija 

JESTE LI IKADA RAZMIŠLJALI O 

tome da strast prema igranju igrica jednog 

dana pretvorite u unosan posao? 

Spojiti posao i užitak bio je san momaka 

iz makedonske tvrtke Tesseract 

Interactive. Od strastvenih ljubitelja 

igara i prijatelja koji su se vikendom 

okupljali kako bi igrali videoigrice, postali 

su partneri u biznisu, s vizijom da 

stvore jedinstven proizvod u kojem će 

uživati tisuće korisnika. 

Nakon početnog ulaganja od 30.000 

eura, koje su dobili od bugarskog investicijskog 

društva LauncHub, snovi 

šestoro entuzijasta izašli su iz područja 

virtualne stvarnosti i postali realnost. 

Ovi pioniri u razvoju igara u Makedoniji 

bili su izlagači na Gamescomu 2013. 

u Kölnu, gdje su, kako kažu, popločili 

put ostalim makedonskim tvrtkama 

koje se bave razvojem igara. 

Tim trenutno radi na razvoju PC 

igre Excubitor, za koju smatraju da će 

bitora. Već tražimo izdavača za nju i 

nadamo se da ćemo uspješno završiti 

taj proces”, dodaje. Prema njegovim riim 

donijeti globalni uspjeh. Ivan Ivanovski, 

glavni programer i najiskusniji 

član Tesseractova tima, kaže da su novcem 

iz LauncHuba mogli slobodno raditi 

na svojem najnovijem ostvarenju. 

“Nakon što smo od LauncHuba 

dobili početno ulaganje, u Sofiji smo 

se susreli s brojnim mentorima iz industrije 

kreiranja videoigara na Balkanu 

i iz mnogih zemalja Europske 

unije. To nam je uvelike pomoglo u 

planiranju. Osim toga, LauncHub se 

pokazao kao osobito dobar partner 

u razvoju svakog dijela poslovanja 

i pronalaženju pomoći. Službenu 

promociju igre očekuju ove godine i 

interes za njihov proizvod već je sada 

velik”, kaže Ivanovski. 

Za svoju početnu verziju dobili su 

vrlo pozitivne recenzije. 

“U 2014. planiramo proširiti ekipu i 

nadamo se da ćemo u drugoj polovici 

godine imati javnu promociju Excu- 

44 

FORBES 

VELJAČA, 2014

ječima, prava je prednost kad se ekipa 

sastoji od strastvenih igrača. 

“Naš cijeli tim sastavljen je od ljudi 

koji su prije svega igrači, a tek onda 

programeri videoigara. To nam je dalo 

ogramnu prednost u razvoju ideje. 

Excubitor je dobio svoj početni oblik 

na temelju igara koje smo osobno 

igrali kao mali, uključujući Aerofigthers, 

Raptor: Call of Shadow, Nuclear 

Strike i mnoge druge”, napominje. 

Industrija videoigara među najbrže je 

rastućima u svijetu, ali na Balkanu, na 

žalost, još nije tako razvijena. Ovdje je 

glavni problem slab interes za investiranje 

u takve ideje. 

“U posljednje vrijeme sve više mladih 

u zemlji razmišlja o pokretanju vlastitog 

posla, ali često teško pronalaze 

sredstva za financiranje. Ipak, zemlja 

ima velik poduzetnički potencijal, koji 

tek treba iskoristiti”, smatra taj mladi 

programer. 

Iako i on kaže da je teško kad dolazite 

iz zemlje kao što Makedonija, Aleksandar 

Jovanovski, suosnivač tvrtke i 

3D dizajner u Tesseract Interactiveu, 

optimističan je i misli da će Excubitor 

biti pravi uspjeh. 

“Industrija videoigara na Balkanu još 

nije jako razvijena. Glavni je problem 

slab interes za investiranje u takve ideje” 

“Čak i oni fondovi i sredstva u zemlji 

koji su namijenjeni start-upima, 

najčešće odgovaraju nekim drugim, 

prioritetnim strateškim granama, kao 

što je poljoprivreda. A start-upi iz softverske 

i gaming industrije u još su 

većim problemima jer su one u Makedoniji 

na samom početku razvoja 

u usporedbi s Europskom unijom”, 

smatra Jovanovski te dodaje kako bi 

Tesseract Interactive, da je osnovan u 

Njemačkoj, imao znatno veće šanse za 

uspjeh. Ivanovski za kraj otkriva tajnu 

uspjeha njihove mlade tvrtke. 

“Videoigrice trebaju probuditi jedinstvene 

emocije kod igrača. Naš studio 

nastoji vratiti radost kakvu ste doživjeli 

kada ste prvi put igrali Pac-Mana ili 

Super Marija. 

Excubitor to donosi s pomoću moderne 

tehnologije. 

On je dobra mješavina žanrova, koja 

na nov i uzbudljiv način vodi do preokreta 

i svježine osjećaja modernog 

igranja”, zaključuje glavni programer 

Ivanovski. 


STARTUP 2014 

NORDEUS 

KAD JE NOVAC 

PRESUDAN U IGRI 

Tek u svjetlu financijskih podataka postaje jasno 

da je Branko Milutinović, jedan od osnivača, 

povukao hrabar i pravi potez kada je dao otkaz 

u Microsoftu i vratio se u Srbiju da bi s kolegom 

Milanom Jovovićem stvorio Nordeus. I dok su 

svi to smatrali apsolutno nerazumnim, postali su 

jedna od najbrže rastućih europskih kompanija 


AKO NEKA KOMPANIJA postane 

najbolji poslodavac u zemlji već u fazi 

start-upa, jasno je da je nova zvijezda 

rođena. U tri godine od svojeg osnutka 

beogradski je Nordeus napravio 

on-line igru Top Eleven, koja ima više 

korisnika nego Srbija stanovnika. Igricu 

srpskih programera mjesečno igra 

12 milijuna ljudi diljem svijeta. Igra 

nogometnog menadžera učinila je od 

start-up tvrtke zvijezdu koja je, prema 

podacima Agencije 

za privredne registre, 

u 2012. godini 

imala 23,1 milijun 

eura poslovnih prihoda 

i 1,2 milijuna 

eura neto dobiti. U 

samo tri godine od 

osnutka Nordeus 

je ostvario 63 puta 

veće prihode. 

Tek u svjetlu tih 

podataka postaje 

jasno da je Branko Milutinović, jedan 

od osnivača, učinio hrabar i pravi potez 

kada je dao otkaz u Microsoftu i vratio 

se u Srbiju da bi s kolegom Milanom 

Jovovićem stvorio Nordeus. I dok su 

svi to smatrali apsolutno nerazumnim, 

oni su postali jedna od najbrže rastućih 

europskih kompanija u području kompjuterskih 

igara i partner Facebooka. 

Milutinović kaže da je Nordeus 

izrastao iz želje osnivača da rade ono 

63 puta veći prihodi U samo 3 godine Nordeus je postao tvrtka zvijezda sa 130 zaposlenih 

što vole te da imaju proizvod koji istinski 

mogu nazvati svojim. Tako se rodio 

Top Eleven. 

“Razvoj je trajao dulje od godinu dana, 

uz puno mukotrpnog rada i dane 

koji su iziskivali i po 16 sati neprekidnog 

programiranja i dizajniranja. Kada 

su svi bili zadovoljni finalnim proizvodom, 

Top Eleven je lansiran i ubrzo nakon 

pojavljivanja znali smo da imamo 

pravu stvar”, kaže Milutinović. 

Dodaje da u Nordeusu 

stvaraju igre za 

sve vrste platformi, 

koje se mogu igrati 

na mobilnom telefonu, 

prijenosnom 

računalu, kućnom 

kompjuteru, tabletu, 

i to gdje god se nalazili. 

Igra započeta 

na jednom uređaju 

može se dovršiti na 

drugom. 

46 

FORBES 

VELJAČA, 2014

BIZNIS I USPJEH 

Branko Milutinović 

i Milan Jovović od 

2011. u Srbiji primaju 

poslovne nagrade 

Dojučerašnje biznis bebe danas 

zapošljavaju 130 ljudi u četiri ureda u 

svijetu: Beogradu, Skoplju, San Franciscu 

i Dublinu. Prisjećajući se nekih 

od najvećih problema s kojima su se 

susretali na početku, Milutinović izdvaja 

upoznavanje s pravnom regulativom 

zemalja u kojima posluju. 

“Ipak, pozitivno je to što smo uspjeli 

pridonijeti razvoju internetskog i elektronskog 

poslovanja te biti pioniri koji 

su, rješavajući sve probleme u hodu, 

uvelike olakšali poslovanje svima s 

ovih prostora koji će se u budućnosti 

baviti sličnim poslom”, kaže naš sugovornik. 

“Svježi milijunaš” usred krize je 

stvorio tvrtku koja je 2011. godine proglašena 

najboljim start-upom u Europi 

na području on-line gaminga. 

Godinu dana kasnije, u kategoriji 

malih tvrtki, postali su najbolji poslodavac 

u Srbiji po organizaciji rada, 

međuljudskim odnosima i razvojnim 

mogućnostima. Dodjela te nagrade 

jedna je od zanimljivijih anegdota 

iz Nordeusova poslovanja. Na nju su 

otišli, kaže Milutinović, iz poštovanja 

prema organizatorima. 

“Iako smo već tada snažno promovirali 

korporacijsku kulturu i timski 

duh, mislili smo da u tom trenutku 

jedna slabo poznata tvrtka poput nas 

ne može pobijediti afirmirane i veće 

mogućnosti, timski duh i međuljudske 

odnose, primajući treću nagradu 

shvatili smo da smo postigli nešto sjajno”, 

priča. 

Ciljano tržište Nordeusa svako je 

mjesto u svijetu gdje postoje struja i internet. 

Nedavno su registrirali i jednog 

igrača iz polarne stanice na Arktiku. 

Budući planovi tvrtke su širenje poslovanja 

i otvaranje novih ureda, zapo- 

Regstrirali su i igrača svoje igrice na 

Arktiku Ciljano tržište Nordeusa svako je 

mjesto u svijetu gdje postoje struja i internet 

kompanije s duljim stažem”, sjeća se 

Milutinović. 

Kada su ih prvi put prozvali i objavili 

da su dobili nagradu, nisu znali ni 

tko će je preuzeti. “Budući da smo iste 

večeri nagrađeni za najbolje razvojne 

šljavanje novih ljudi i lansiranje novih 

igara. Jedna od njih, Sportster, već je 

spremna za tržište. 

Kada im tako dobro ide, naravno da 

ovi momci ni ne pomišljaju na prestanak 

igranja s biznisom. 


STARTUP 2014 

mBRAINTRAIN 

MOŽDANI 

FITNESS 

Srpski start-up lansirao je Smarting, 

uređaj koji mjeri moždanu aktivnost, 

a može se primijeniti u oporavku 

neuroloških pacijenata. Na brojnim 

promišljanjima o tome kako 

funkcionira najmisteriozniji ljudski 

organ nastao je biznis 

48 

FORBES 

VELJAČA, 2014


ŠTO RADE DVA DOKTORA ZNA- 

NOSTI iz Srbije kad im je dosadno u 

inozemstvu? Vrate se u Srbiju i naprave 

biznis. To nije vic, nego povijest jednog 

srpskog start-upa. 

Kada su shvatili da su i laboratorij i 

Belgija previše sterilni za njih, te da to 

ne može ublaži niti stalan posao i dobra 

plaća na belgijskom sveučilištu, Ivan 

Gligorijević i Bogdan Mijović vratili 

su se u Beograd i napravili uređaj koji 

mjeri moždanu aktivnost ljudi. 

Mali mobilni sustav koji može pomoći 

pacijentima koji se oporavljaju 

od moždanog udara ne postoji u svijetu. 

To sada radi golem i skup postav 

sastavljen od različitih uređaja. 

Njihov sustav, koji su nazvali Smarting, 

sastoji se od kape s elektrodama 

koja snima EEG aktivnost, odnosno 

moždane valove, i uređaja za njihovo 

pojačavanje, osnovnu obradu i bežični 

prijenos do PC-ja ili tableta, gdje se 

ti signali dalje obrađuju i prikazuju. S 

mogućnošću preciznog očitavanja rezultata 

na pametnim telefonima, on 

pridonosi bržem oporavku pacijenata 

s neurološkim oboljenjima. 

Osim samog uređaja, mBrainTrain 

je razvio i softver za njegovo funkcioniranje 

te računalni softver. 

Iako zvuči kao priča iz laboratorija, 

ovaj je start-up sa Smartingom pobijedio 

na Natjecanju za najbolju tehnološku 

inovaciju u Srbiji 2013. godine. 

Tvrtka je osnovana u kolovozu 2012. i 

ubrzo je od Fonda za inovacijsku djelatnost 

dobila 80.000 eura poticaja za 

razvoj. 

Ivan i Bogdan, dvojica kolega s 

Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, 

koji su doktorate iz neuroloških 

istraživanja stekli kao 29-godišnjaci, 

odlučili su zaploviti poduzetničkim 

vodama. 

U tome im se pridružio i belgijski 

kolega Maarten De Vos, koji radi na 

jednom njemačkom sveučilištu, te 

njihov profesor s beogradskog ETF-a 

Dejan Popović. De Vos je sada “inozemni 

partner” koji probija put do 

tržišta izvan Srbije, pa su u Belgiji i 

Njemačkoj već prodali deset Smartinga 

i zaradili oko 40.000 eura. 

Bogdan kaže da se, kada se izvan 

Srbije predstavite i kažete tko ste i 

odakle ste, ne otvara baš puno vrata, 

ali njima će uskoro biti otključana ona 

za cijelo tržište Europske unije jer je 

tvrtka pred završetkom procesa certificiranja 

Smartinga. Mobilna magnetna 

rezonanca, uređaj za očitanje moždane 

aktivnosti, koristi se za neurološku 

rehabilitaciju. 

“To je svojevrsni moždani fitness. 

Tijelo stari i nalaze se načini da se starenje 

uspori, ali i mozak mora ostati u 

formi”, objašnjava Mijović zajedničku 

ideju. 

Dodaje da pomoću njihove kape ljudi 

mogu pomicati kursor na monitoru 

tako da sami zadaju mozgu taj zadatak. 

Kada u tome uspiju, to je znak da se 

aktivirao. 

Uspoređujući život znanstvenika sa 

životom poduzetnika, Mijović ističe 

da u prvom sve ovisi o pojedincu. U biznisu 

su to oslonjenost na druge ljude 

i ovisnost o njima. Najjači negativan 

dojam, pak, ostavili su administrativni 

problemi, koje su s mukom prevladali. 

Uvoz jednog jedinog iPhonea koji 

im je bio potreban za testiranje još će 

dugo pamtiti. Usprkos tome, Mijović 

se ne namjerava vratiti fakultetskom 

životu profesora u Belgiji. Nedostatak 

sunca, depresivno vrijeme i ljudi neraspoloženi 

za druženje nisu bili za njihov 

nemiran poduzetnički duh iako bi u 

vrhunskoj znanosti, u kojoj su bili do 

grla, trebalo biti zabavnije. 

Suradnju su ostvarili s Centrom za 

komu u Liegeu, najvećim u Europi, koji 

ima kapacitet za 400 pacijenata, ali ne 

i aparate za toliko njih. Naime, uređaji 

za praćenje moždane aktivnosti pacijenata 

u tom stanju koštaju između 

25.000 i 50.000 eura. Ova ustanova trenutno 

testira može li njihov Smarting 

od 6000 eura pratiti njezine potrebe. 

Srbijanski “doktori za mozak” s nestrpljenjem 

iščekuju ishod koji bi njihov 

start-up mogao pretvoriti u ozbiljnu 

poslovnu priču. 


STARTUP 2014 

G6 SOLUTIONS 

MAJSTORI ZA 

VIRTUALNE 

PUKOTINE 

… i pobjednici velikog Samsung Smart App Challengea. Svi ih 

prepoznaju po Crack Your Screen HD mobilnoj aplikaciji s više od 

15 milijuna preuzimanja. Sada rade paralelno na dva proizvoda: 

jedan je MailBBQ, alat za e-suradnju i lakšu e-mail komunikaciju, a 

drugi aplikacija za tablete i fablete koja će uskoro biti dostupna 


NISU MILIJUNAŠI, BAREM NE 

još, ali imaju aplikaciju kojom se koristi 

15 milijuna korisnika iz cijelog svijeta. 

Nakon pobjede na natječaju Samsung 

Smart App Challenge, na kojem 

su osvojili 100.000 dolara, doživjeli su 

svjetsku slavu. Ovo je priča o uspjehu 

makedonskog start-upa G6 Solutions. 

Studentsko prijateljstvo momci iz 

G6 odlučili su nastaviti i u biznisu. Danas 

imaju jednu od najperspektivnijih 

IT tvrtki u Makedoniji, ali jedna je zemlja 

premalo za njihove 

apetite. 

G6 Solutions smatraju 

mjestom gdje se 

kava čarolijom pretvara 

u kompjuterski kod. 

“Naša priča je baš kao 

savršena kava. Okupili 

smo najbolje računalne 

čarobnjake, potaknute 

strašću i majstorskim 

vještinama, i proizvodimo 

savršena rješenja. 

Ideja za G6 postoji jako 

Shake to Crack Svaki put kad se mobitel zatrese, na zaslonu se pojavi pukotina 

dugo, ali njezina provedba počela je 

kasnije, kao rezultat suradnje i prijateljstva 

pet kolega s fakulteta. Početna 

zamisao o stvaranju svjetski priznatog 

brenda pokretačka nam je snaga i danas”, 

govori Teodos Pejoski, osnivač i 

izvršni direktor tvrtke. 

Ovi IT entuzijasti stalno su u potrazi 

za svježim idejama. Njihova 

magija počinje u glavama, a uredom 

je širi kreativno razmišljanje s puno 

entuzijazma, strasti i – kave. “Nemoguće” 

izgovaraju samo kad nešto malo 

dulje potraje. 

“U portfelju imamo različita web 

i mobilna rješenja, ali ono što nas razlikuje 

od drugih je inovacija, kako u 

razvoju i upotrebi tehnologije tako i u 

timskom radu i kulturi. Trenutno smo 

fokusirani na stvaranje B2B rješenja, 

ali svi nas prepoznaju po Crack Your 

Screen HD, mobilnoj aplikaciji s više 

od 15 milijuna preuzimanja, kojom se 

ponosimo”, dodaje Pejoski. 

Trenutno rade paralelno 

na dva proizvoda: MailBBQ 

je alat za e-suradnju 

koji će olakšati e-mail 

komunikaciju, a drugi je 

aplikacija dizajnirana za 

tablete i fablete koja će 

biti dostupna uskoro. Kolega 

Pejoskog Vlatko Gjugjinoski 

kaže da im je rad 

ponajprije zabava, a tek 

onda biznis. 

“Iako smo još relativno 

mali tim, radimo na odr- 

50 

FORBES 

VELJAČA, 2014

SADA JE FOKUS NA 

B2B RJEŠENJIMA 

Teodos Pejoski, 

osnivač i izvršni 

direktor G6 Solutions, 

koji je pokrenuo s još 

petoricom prijatelja s 

fakulteta 

žavanju postojećih rješenja za druge 

klijente. Nastojimo razvijati aplikacije 

koje su ponajprije zanimljive nama samima 

kako bismo bili motivirani da ih 

nastavimo razvijati, ali i aplikacije koje 

rješavaju probleme”, kaže on. 

Samsung Smart App Challenge, na 

kojem su doživjeli silan uspjeh i promociju, 

globalni je natječaj za aplikacije 

s velikim fondom nagrada. Od prijave 

do proglašenja pobjednika prođe šest 

mjeseci, što znači da je to prava platforma 

za testiranje proizvoda. 

G6 Solutions osvojio je prvo mjesto 

u kategoriji Samsung Apps Super Apps 

60 aplikacijom Crack Your Screen HD, 

koja virtualno razbija zaslon samo jednim 

potresanjem i savršen je način da 

prevarite prijatelje. Zabavna je, ali može 

biti i vrlo korisna. Evo kako to objašnjavaju 

momci iz G6 Solutions: 

“Shake to Crack glavna je točka aplikacije. 

Svaki put kad zatresete mobilni 

uređaj, na zaslonu se pojavi velika pukotina. 

Da smo otkrili vrlo zanimljivu 

aplikaciju, dokazuje i komentar na 

našem YouTube kanalu. Jedan je korisnik 

napisao: ‘Aplikacija mi je spasila 

mobitel od krađe. Prošao sam kroz 

krivo susjedstvo, gdje su me četvorica 

zatražila mobitel pokazujući noževe 

kao dokaz da su ozbiljni. Izvadio sam 

svoj Samsung Galaxy S2, na kojem je 

radila aplikacija. Kad su vidjeli pukotinu, 

pomislili su da je telefon pokvaren 

pa su me ostavili na miru’.” 

“Prijateljstvo i uzajamni interes, uz 

želju da razvijamo naše proizvode, doveli 

su do stvaranja G6. Ta ideja nije se 

promijenila. Naravno da ne zanemarujemo 

postojeće klijente i rješenja”, 

ističe Gjugjinoski. 

Najvećim problemom kod kuće 

smatraju izostanak lokalnih udruga 

koje bi start-upima pomagale u pronalaženju 

rješenja i suradnje kojom 

Rade na aplikacijama koje su zanimljive 

njima samima ili rješavaju neki problem. 

To ih motivira da ih nastave razvijati dalje 

Samsungova im je nagrada, dodaju, 

pomogla da postanu globalno priznati, 

a to im je otvorilo mnoge nove mogućnosti 

i kontakte te dovelo klijente koji 

su im pomogli da se pozicioniraju kao 

ozbiljan konkurent na tržištu. Natječaj 

im je, zapravo, bio ulaznica za inozemna 

tržišta, a uspjeh ih, tvrde, nije 

promijenio. 

bi lakše prevladali izazove. 

“Ispunjava nas zadovoljstvo što su se i 

drugi mladi iz Makedonije ipak usudili 

riskirati i stvoriti vlastite start-upe sa 

svježim idejama i velikim entuzijazmom. 

Nadamo se da će se u dogledno vrijeme 

dogoditi krupni pomaci nabolje jer je 

to u interesu svih u regiji”, zaključuje 

mladi programer iz G6 Solutions. 


STARTUP 2014 

XEETECH 

START-UP 

ZA NOVE 

START-UPE 

PRVI PROJEKT 

9pm PRODALI SU 

TULUMARKI 

U međuvremenu 

su odradili brojne 

mobilne aplikacije, 

među kojima i 

BankomatiHR, 

te svoj prvi 

outsourcing posao 

Njihova je tajna u tome što su otkrili 

odličnu nišu start-upa sa zapada koji 

su pronašli ulagače, ali im nedostaje 

kvalitetnih IT stručnjaka. Već u prvoj godini 

rada prodali su jedan projekt, a u samo dvije 

stvorili posao od kojeg mogu živjeti 

PIŠE: ANDREJA BRATIĆ 

“MI VAM PO DEFINICIJI ZAPRA- 

VO NISMO START-UP”, govori mi 

na početku razgovora Mario Žderić, 

dio trojca iz projekta XeeTech. 

“Ne pokušavamo napraviti neki biznis 

iz inovativnog i neprovjerenog 

poslovnog modela, ne tražimo investicije 

i slično. Naša sadašnja tvrtka 

zapravo je nastala iz start-up projekta 

9pm. A u budućnosti možda kroz Xee- 

Tech pokrenemo start-up projekt za 

koji ćemo tražiti financiranje”, objašnjava. 

Dio ekipe trenutno je u Londonu, 

gdje odrađuju jedan posao za 

tamošnji start-up UNI. Oni su Marko 

Strizić, Petar Šimić i Mario Žderić, 

suosnivači tvrtke XeeTech ili Mobilne 

aplikacije d.o.o. 

Nakon završenog fakulteta, a sva 

trojica su studirala na zagrebačkom 

Fakultetu elektrotehnike i računarstva, 

radili su na svom start-up projektu 

9pm, mobilnoj aplikaciji za noćne 

izlaske. Lansiravši 9pm, vrlo su brzo 

stekli oko deset tisuća korisnika i privukli 

pozornost medija. 

“U tom periodu pohodili smo različite 

start-up konferencije i događaje te 

upoznali puno ljudi. Ubrzo smo počeli 

dobivati upite da radimo softver, mobilne 

i web aplikacije, i za druge. Tada 

smo odlučili otvoriti tvrtku za izradu 

softvera i kroz nju smo nastavili razvoj 

našeg prvog start-up projekta, 9pm, 

koji smo kasnije prodali Tulumarki, 

najvećem hrvatskom portalu za noćne 

izlaske”, prisjeća se Mario. 

9pm je tako postao Tulumarka Live, 

aplikacija dostupna za iPhone i Android. 

U međuvremenu su napravili i 

mobilnu aplikaciju MediaControl, koja 

omogućuje lagano upravljanje glazbom 

na mobitelima pomoću gesta, zatim 

vrlo popularnu mobilnu aplikaciju 

BankomatiHR, koja je skinuta više od 

deset tisuća puta, te prvi outsourcing 

posao za start-up Squee, koji je dobio 

financiranje u Bugarskoj. U Americi 

su se, pak, probili kroz jedan posao redizajna 

weba u Malibuu te izradom 

mobilne aplikacije za turističku destinaciju 

Jersey. 

Danas je XeeTech tvrtka koja se bavi 

izradom softvera po narudžbi i ima 

šest zaposlenih. Većina klijenata su im 

start-upi. I strani, i domaći. 

U 2013. godini 60 posto posto prihoda 

došlo im je iz izvoza. Najviše iz 

Velike Britanije. Izrađuju iOs za iPhone 

i iPad, Android i web aplikacije. I u 

suradnji s partnerskom tvrtkom Byte- 

Lab rade male hardverske uređaje koji 

komuniciraju s pametnim telefonima. 

S razvojem 9pma počeli su u lipnju 

2011., a tvrtku su osnovali godinu dana 

52 

FORBES 

VELJAČA, 2014

kasnije, u srpnju 2012. godine. Gotovo 

dvije godine im je trebalo da stvore posao 

od kojeg mogu živjeti. 

Njihova je tajna u tome što su otkrili 

odličnu nišu start-up tvrtki sa zapada 

koje su pronašle investitore, ali im 

nedostaje kvalitetnih IT stručnjaka. 

U tom području su pronašli prostor 

za sebe. Londonski startup UNI želi 

napraviti društvenu mrežu kakva je 

inicijalno bio i Facebook, namijenjenu 

isključivo studentima. A vrijeme provedeno 

u Londonu planiraju iskoristiti 

za networking i istraživanje tržišta. 

“U Hrvatskoj nije nemoguće stvoriti 

kvalitetan posao. Ima puno primjera 

uspješnih tvrtki, posebice u IT sektoru. 

Naravno, problema ima. Čini mi se 

da je najveći problem za male tvrtke u 

Hrvatskoj nelikvidnost i nepoštovanje 

rokova plaćanja, što u startu može biti 

pogubno za male tvrtke”, objašnjava mi 

Žderić. Država se, smatra, još nije dovoljno 

potrudila da pojednostavi neke 

nepotrebno komplicirane administrativne 

procedure. 

“Iako neki pomak postoji, to bi ipak 

trebalo ići puno brže, s puno više sluha 

za poduzetnike. I trebalo bi smanjiti 

namete, koji su prilično visoki. Ali 

najlakše se žaliti, treba pokušati... Ima 

dovoljno uspješnih primjera da se ljudi 

pokrenu. Postoji sve više različitih 

potpora poduzetnicima početnicima. 

To treba pozdraviti i koristiti”, dodaje. 

Naša start-up scena čini mu se kao da 

je i sama još na startu. No, na njoj, smatra 

Mario, postoje i veliki entuzijazam 

i zdrava atmosfera. “Međutim, jako 

teško se dolazi do novca za projekte 

jer u Hrvatskoj još uvijek ne postoji 

akcelerator pa domaći start-upi u posljednje 

vrijeme najčešće u Bugarskoj 

traže financiranje. Ali, čujem da će se i 

to promijeniti”, komentira. 

U njihovim počecima savjetima 

i uslugama pomoglo im je puno ljudi 

koji su dio domaće start-up scene. 

“Najviše Mihovil Barančić, koji nam je 

u ovom razdoblju postao pravi prijatelj 

i partner u tvrtki, a zatim i cijela ekipa 

Tehnološkog parka u Zagrebu, gdje 

imamo ured”, kaže Žderić. 

Za Strizića, Šimića i Žderića Barančić 

je svojedobno rekao da su upravo 

oni školski primjer toga kako s fakulteta 

ući u posao. Osim toga, od drugih 

ih startupovaca razlikuje to što su u 

prvoj godini rada već prodali jedan svoj 

projekt. 

Njihovi planovi za budućnost su rasti 

ovim tempom i postati prepoznatljivi 

po kvaliteti u Hrvatskoj i inozemstvu. 

Želja im je napraviti još jedan vlastiti 

start-up projekt koji bi zaintrigirao 

investitore. A što ih pokreće, motivira? 

“Osjećaj da stvoriš nešto ni iz ničega, to 

što niti jedan dan nije isti...” 

Čini se da je ciljanje na vanjsko tržište 

zajedničko svim start-up timovima 

i mladim tvrtkama poput XeeTecha. 

“Od početka smo se više orijentirali na 

inozemstvo iz jednostavnog razloga: 

vani možemo postići višu cijenu za 

naše usluge, a poslovno je okruženje 

zdravije. Tako ćemo i nastaviti. Naš 

primjer pokazuje da se nešto može 

napraviti. I nismo jedini. Nadamo se 

da ćemo se pridružiti najboljima”, zaključuje 

Mario. 


STARTUP 2014 

HOLOSONE 

UMJESTO 

KOŠARKE 

TRIBAL QUEST 

Dvojica nekoć uspješnih košarkaša okušala 

su se u virtualnom svijetu i, okupivši tim 

suradnika, postigla uspjeh s aplikacijama 

za Appleove uređaje. Razvijat će se kao 

Holosmobile, ali planiraju ulagati i u druge 

start-upe te osnovati Holoshub, preko kojega 

će nuditi znanja za poslovni uspjeh 

PIŠE: JOZO VRDOLJAK 

FOTOGRAFIJE: DUJE KLARIĆ/CROPIX 

NIJE TREBALO ČEKATI NI PUNE 

dvije godine nakon pokretanja start-up 

tvrtke HolosOne da bi njezini vlasnici, 

tridesetjednogodišnjaci Jerko Latković 

i Josip Bujas, nekoć nadareni košarkaši, 

postigli za Hrvatske prilike zapažene 

rezultate. Naime, nakon osnivanja Holosa 

početkom 2012. godine dvojac je 

ostvario značajan uspjeh svojim mobilnim 

aplikacijama, od kojih je najpopularnija 

Tribal Quest. 

Ta aplikacija domaće izrade dostupna 

je u AppStoreu od 10. lipnja, a u 

samo tjedan dana skupila je gotovo sedam 

tisuća igrača. Tvrtka je fokusirana 

na izradu mobilnih aplikacija, ponajprije 

za Appleove uređaje s tendencijom 

razvoja tehnologije i prebacivanja 

na druge platforme. Latković i Bujas 

uspjeli su posložiti uži tim suradnika, 

u kojem su, uz njih, Mario Vrandečić i 

Luka Boban, koji znaju što znači raditi 

u start-upu te se okušati u AppStoreu s 

tri utility aplikacije: Vintage Calculator, 

Vintage Time i Vintage Gadget. Naravno, 

uz Tribal Quest. 

Jerko Latković je završio sportsku gimnaziju 

da bi potom proveo dvije godine 

na Pravnom fakultetu te priveo kraju 

kineziološki, koji, izgleda, ne misli dovršiti 

zbog opterećenosti razvojem tvrtke 

iako su mu preostala još samo tri ispita. 

Njegov partner Josip Bujas diplomirao 

je, također nakon završene sportske 

gimnazije, na splitskom Ekonomskom 

fakultetu. Latković kaže da ne želi učiti 

stvari napamet, da su mu puno bliskiji 

kombinatorika i logika te stvaranje nove 

vrijednosti, i upravo se iz tih razloga 

počeo baviti poduzetništvom. 

“Iako sam imao nekoliko izglednih 

mogućnosti za rad, i to izvan Hrvatske, 

odlučio sam sa svojim partnerom 

stvarati dodatnu vrijednost i uspjeti 

baš u Splitu. Premda sam se već bio 

pripremio da prihvatim posao u New 

Yorku i Londonu, prevladala je želja 

da ostanem doma s ambicijom da pokrenem 

i razvijem vlastiti posao. Tako 

smo Josip i ja 2007. godine pokrenuli 

klasičnu tvrtku koju smo razvijali kao 

developeri nekretnina. Tada smo se 

bavili nekretninama, ali oduvijek smo 

imali želju baviti se novim tehnologijama. 

Ali ni posao s nekretninama nije 

bio uzaludan jer nas je vodio prema 

sadašnjim izazovima”, ističe Jerko Latković, 

suvlasnik i direktor tvrtke Holos 

One. Dva poslovna segmenta kojima su 

se bavili imaju poveznice, tvrdi Latko- 

54 

FORBES 

VELJAČA, 2014

NAKON SPORTA 

I NEKRETNINA 

START-UP Jerko 

Latković, suvlasnik 

tvrtke HolosOne 

iz Splita, koju je 

osnovao s Josipom 

Bujasom 

vić, jer počinju ni iz čega i jedan period 

razvijaju velike projekte. “Razlika je 

u tome što su kod razvoja nekretnina 

stvari opipljive, a kod start-upa su virtualne. 

Povezuje ih to što nastaju ni iz 

čega i tek u konačnici svi akteri postaju 

zadovoljni”, kaže. 

Na splitskom području Latković i 

Bujas vide puno potencijala za razvoj 

te zavidan broj nadarenih mladih ljudi 

koji su izuzetno kreativni i ujedno zrelo 

razmišljaju, pa nije ni približno sve 

tako crno kako se možda u javnosti misli. 

Osim toga, veliki je broj tvrtki koje 

odlično posluju i imaju zanimljive proizvode, 

ali nisu poznate široj javnosti. 

Usprkos tome što Split ima mnogo 

darovitih mladih ljudi u području računarstva 

i informatike, Latković i Bujas 

su prilikom osnivanja tvrtke HolosOne 

imali dosta problema s pronalaženjem 

stručnjaka. Oni, naime, karijeru izgrađuju 

u velikim kompanijama kao što 

su Ericsson i Siemens, koje ih stavljaju 

u prilično uzak okvir, zbog čega u takvom 

okruženju ne uspijevaju razviti 

Dosad su na tržište izbacili pet aplikacija. 

S igrom Tribal Quest bili su osmi u kategoriji 

adventure igara u Sjedinjenim Državama 

svoje talente do kraja. “Velika je razlika 

biti dio start-upa, koji je visokorizična 

tvrtka, i jedne korporacije, koja je 

koliko-toliko sigurna. Brojni start-upi 

u svijetu propadnu baš u prvoj godini 

poslovanja. Nama je prvotna ideja bila 

okupljanje nadarenih mladih ljudi, 

čije vještine, doduše, nisu u potpunosti 

razvijene. Do kraja studija dosta se 

studenata ne profilira i kad ga završe, 

ne znaju za koje su područje najtalentiraniji”, 

objašnjava Latković. 

Direktor Holosa tvrdi da su u njegovoj 

tvrtki zadovoljni što su se na raznim 

projektima počeli povezivati s brojnim 

strukovnim udrugama, kojih je u Splitu 

mnogo, primjerice s Udrugom mladih 

programera DUMP, IMEF-om itd. 

HolosOne je dosad na tržište izbacio 

pet aplikacija, od kojih je jedna igra, a 

istodobno su zabilježili oko 180 tisuća 

korisnika, što nije zanemarivo u regionalnim 

okvirima iako u svjetskima to i 

nije značajna brojka. “Nama je to važan 

korak u dugoročnom razvoju, posebno 

zato što su naši korisnici uglavnom 

Amerikanci. Sa svojom igrom odnosno 

aplikacijom Tribal Quest bili smo osmi 

u kategoriji adventure igara u SAD-u, 

prvi u Španjolskoj, drugi u Italiji, a u 

Francuskoj smo čak bili vodeći neko 

vrijeme. Sve to pred tvrtku postavlja 

novi izazov: kako zadržati postojeće i 

privući nove korisnike”, kaže Latković. 

U HolosOneu imaju tri strategije 

razvoja jer žele razvijati tri grane poslovanja. 

Prva je Holosmobile, koja podrazumijeva 

razvoj mobilnih aplikacija 

i igara. Namjeravaju ih raditi u vlastitoj 

produkciji te usluge nuditi individualnim 

klijentima i tvrtkama kojima takve 

aplikacije trebaju. Drugo su područje 

razvoja Holos investicije, u sklopu kojeg 

bi drugim tvrtkama nudili resurse 

i znanje koristeći se iskustvom koje 

su stekli radeći i razvijajući start-up 

tvrtku. HolosHub, treći dio koji planiraju 

razvijati, vezan je uz organizaciju 

stručnih događanja, evenata, te poticanje 

studenata da razvijaju svoje vještine 

kako po poslovni uspjeh i znanje ne bi 

morali ići u inozemstvo. 

“Namjeravamo im ponuditi brzo i 

dinamično okruženje, upravo onakvo 


STARTUP 2014 

SALESPOD 

kakvo je start-up”, kaže Latković. 

Posao u Latkovićevoj i Bujasovoj 

tvrtki pronašao i jedan vrlo kvalitetan 

programer i dizajner, kao i čitav 

niz suradnika i prijatelja u Hrvatskoj 

i inozemstvu, koji dvojici vlasnika pomažu 

u provođenju njihovih zamisli. 

U HolosOneu intenzivno tragaju za 

novim stručnjacima jer namjeravaju 

pokrenuti novu kampanju upravo za 

HolosHub, segment razvoja koji se odnosi 

na edukaciju i razvoj stručnih vještina 

te pronalaženje talenata i suradnju 

s njima. “Zasad tražimo tri stručne 

osobe tehničko-informatičke struke, 

a mladi i nadareni stručnjaci u našoj 

su tvrtki uvijek dobrodošli za suradnju 

i partnerstvo. Nas dvojicu partnera i 

prijatelja veže i to što nam novac nije 

bio glavni motiv uključivanja u razvoj 

ovakvih projekata. Novac treba biti 

posljedica uspješno obavljenog posla. 

Takav pristup omogućuje nam da prevladamo 

probleme na koje poduzetnici 

nailaze – kaže Latković. 

Split je prepun talenata, tvrdi on, a 

to je vidljivo tek kad pojedinci postignu 

svjetske rezultate. Ima i poduzetnika sa 

svjetskim rezultatima, samo što nisu 

eksponirani. 

“Možda nemamo razvijen sustav, 

ali istinskim je poduzetnicima zasigurno 

puno veći izazov razviti posao 

nego obogatiti se. Osobno sam veliki 

optimist, imam dosta samopouzdanja 

i uvjeren sam da ćemo moj partner i 

ja uspjeti napraviti i ostvariti značajne 

projekte. 

Nećemo odustati unatoč limitima 

koje nameće nesređen sustav poput našeg, 

koji, istina, s druge strane, pruža 

i određene mogućnosti. Izazov, interakcija 

s novim ljudima, kontinuirano 

nova aktivnost i stvaranje nečega novog 

je ono što pokreće. Ako se poduzetnik 

stalno okreće novcu, u velikom je grču 

i ne obazire se na bitne stvari koje mu 

dugoročno mogu donijeti korist”, ističe 

Jerko Latković. 

U Hrvatskoj, smatra, na scenu polako 

stupaju nove genearcije poduzetnika, 

koji su vrlo zreli unatoč tome što su 

mladi. “Split ima potencijala koji puno 

obećavaju”, dodaje Latković. 

LUDI RITAM 

BIZNISA 

24/7/365 

Imenjaci Kovač i Linke Salespod su pokrenuli s 

jasnim ciljem: unapređenje rada timova na terenu. 

Nude samo jedan proizvod, točno te namjene, koji 

je danas neizostavan alat brojnih tvrtki 


FOTOGRAFIJE: IGOR ŠOBAN/CROPIX 

ZA SALESPOD, JEDAN OD najuspješnijih 

hrvatskih start-up projekata, 

2013. je bila odlična godina. Broj korisnika 

njihovih web i mobilnih aplikacija za 

terensku prodaju u samo godinu dana 

narastao je više od četiri puta i Salespod 

danas koristi više od 130 tvrtki u 28 

zemalja svijeta. 

Među njima su neke od najuspješnijih 

globalnih tvrtki, primjerice Nike, 

Philips, Lavazza, L’Oreal, Jägermeister 

i Keune. Impresivna je i lista brojnih 

hrvatskih klijenata, među kojima su 

Franck, Medika, Labud, Atlantic Pharmacentar. 

Trenutno imaju urede u Zagrebu, 

s desetero djelatnika, i Bostonu, u 

kojem radi dvoje djelatnika, te partnere 

u Južnoafričkoj Republici, Indoneziji, 

Poljskoj i Turskoj. Biznis je to koji ne 

staje 24 sata na dan jer dio korisnika 

završava radni dan taman kad se oni 

na drugom kraju svijeta bude. Dečki iz 

hrvatskog Salespoda navikli su na takav 

ludi ritam, koji najčešće prate iz svog 

netipičnog poslovnog ureda u sporednoj 

zgradi zagrebačkog Fakulteta strojarstva 

i brodogradnje, u kojoj je Centar 

za transfer tehnologije. 

Imenjaci Marko Kovač i Marko Linke 

godinama su se bavili razvojem poslovnog 

softvera po narudžbi. Razvijali 

su financijske aplikacije, sustave za praćenje 

robno-materijalnog poslovanja i 

mobilnu prodaju. Početak krize 2008. 

godine pamte po poslovnom izazovu 

koji su pretvorili u uspješan biznis. Naime, 

prije pet godina dobili su projekt 

izrade sustava za praćenje rada distributera 

jedne velike međunarodne tvrtke. 

“Imali smo znanje za to i zaključili 

kako bi se isplatilo sličan proizvod 

ponuditi i drugim korisnicima prema 

modelu software as a service (skraćeno 

SaaS). Tako je došla odluka o izradi softvera 

koji možemo prodavati i drugima 

po povoljnoj cijeni”, prisjeća se Marko 

Kovač. Salespod su pokrenuli s vrlo jasnim 

ciljem: unapređenje rada timova 

terenskih djelatnika. Nude samo jedan 

proizvod točno te namjene, koji je danas 

neizostavan alat u poslovanju mnogih 

tvrtki. Naime, zahvaljujući Salespodu 

klijenti imaju izravan uvid u stanje na 

terenu. Putem pametnih telefona i tableta 

u svakom trenutku mogu pratiti 

aktivnosti ekipa na terenu, ali i obavljati 

niz ostalih zadataka, kao što su popunjavanje 

narudžbi ili provjeravanje cijena. 

56 

FORBES 

VELJAČA, 2014

IZA NJIH JE ODLIČNA GODINA Marko Linke 

i Marko Kovač, pokretači i vlasnici Salespoda, 

čiji softver koriste Nike, Lavazza, L’Oreal... 

Koriste ga tvrtke koje se bave distribucijom, 

unapređenjem prodaje, istraživanjem 

tržišta i marketingom. Usluge 

naplaćuju prema modelu mjesečne pretplate 

koja, ovisno o razini alata, iznosi 

između 5 i 69 američkih dolara. 

“Trenutno smo najbolje prepoznati u 

industriji robe široke potrošnje, farmaceutskoj 

i automobilskoj industriji. Nike, 

Golf, Kia, Keune, Julius Meinl, B.Net i 

Philips samo su neki od naših poznatijih 

korisnika. Uslugu jednako kvalitetno 

pružamo malim timovima od samo dva 

ili tri djelatnika kao i tvrtkama koje zapošljavanju 

nekoliko stotina ‘terenaca’. 

”, pojašnjava Kovač. U početku su radili 

kroz njegovu tadašnju tvrtku, a onda su 

2010., nakon investicije hrvatske udruge 

poslovnih anđela CRANE od 50.000 

eura, osnovali novu, Salespod. Dio Salespodova 

razvoja financiran je i kroz 

program IRCRO agencije BICRO. 

Ipak, daleko najveći dio razvoja financirao 

se iz prihoda koje je proizvod 

generirao od samog početka. “Naravno 

da je bilo zaista teških trenutaka, ali ne 

svodi li se poduzetništvo na neprestano 

rješavanje problema i svladavanje prepreka? 

U Hrvatskoj tih prepreka ima više 

nego u uređenijim zemljama i to nas 

je svakako usporilo, ali ne i zaustavilo. 

Ogroman trud koji su pojedinci u Hrvatskoj 

uložili u razvoj start-up zajednice, 

kao i cjelokupne infrastrukture edukacije 

poduzetnika i financiranja njihovih 

projekata, donosi plodove. Vjerujem 

da će sve to rezultirati daljnjim rastom 

broja kvalitetnih projekata i promjenom 

percepcije poduzetnika i poduzetništva. 

Graditi nešto novo, na svoj način, koliko 

god bilo teško, puno je zabavnije od namještenja 

u sivoj birokraciji ili čekanja 

da se u njoj zbrinemo. Da ne kažem da 

se uz puno truda i malo sreće od toga 

može bolje živjeti”, priča Kovač. 

Salespod je dobio niz priznanja. Proglašeni 

su najboljom među 32 tehnološke 

tvrtke u kategoriji Sales Operations na 

konferenciji Under the Radar, održanoj 

2011. u Silicijskoj dolini. Iste godine uvršteni 

su i među deset najboljih mladih 

IT tvrtki Europe na konferenciji Startup 

Week u Beču, a Microsoft Hrvatska 

dodijelio im je svoju ISV nagradu. Još 

jedno važno poslovno priznanje dobili 

su prošle godine, integracijom s QuickBooks 

Online, popularnom američkom 

računovodstvenom aplikacijom. 

Obojica osnivača, 38-godišnji Marko 

Kovač i 39-godišnji Marko Linke, diplomirani 

su inženjeri računarstva koji iza 

sebe imaju 15 godina radnog iskustva. 

Kovač je uspješno radio razvoj softvera 

za strane naručitelje, a danas priznaje 

i svoje neuspješne projekte: oglasnik 

Snizenja.com te društvenu mrežu Ewidi. 

Podatak pak da trči maratone samo 

potvrđuje njegovu upornost, koja je bila 

presudna i za uspjeh u poduzetništvu. 

Marko Linke je kao projektni menadžer 

i sistem analitičar radio na razvoju poslovnih 

rješenja za trgovinu, proizvodnju 

i distribuciju. 

Nakon uspješne 2013. osnivači Salespoda 

za ovu godinu najavljuju unapređenje 

proizvoda i širenje na globalnom 

tržištu. “To znači da ćemo povećavati 

ured u SAD-u, u kojem imamo oko 40% 

naših korisnika, i širiti partnersku mrežu. 

Veliki korak je i rebranding: novim 

imenom i vizualnim identitetom jasnije 

ćemo izražavati što točno i kako radimo. 

Osim toga, povećavamo i razvojni tim u 

Hrvatskoj: upravo smo u fazi preseljenja 

u novi ured na zagrebačkoj Trešnjevci. 

U tijeku je i rad na novim verzijama 

mobilnih aplikacija i centralnog izvještajnog 

sustava. Ovo će biti zanimljiva 

godina - zaključuje Kovač. 


FORBES 

30 

UNDER 

30 

SAD IH 

VIDIŠ… 

58 FORBES 

VELJAČA, 2014

Aplikaciju za trajno brisanje fotografija s weba 

Evan Spiegel (23) i Bobby Murphy (25) pretvorili 

su u hit za kojim luduju tinejdžeri. Toliko je 

popularna da je Facebook za nju ponudio tri 

milijarde dolara. Osnivači Snapchata odbili su 

ponudu. Hoće li postati najmlađi milijarderi u 

povijesti ili se poslovno osramotiti? 

PIŠE: J. J. COLAO 

FOTOGRAFIJE: MICHAEL GRECCO ZA FORBES 


FORBES 

30 

UNDER 

30 

ŠEF FACEBOOKA MARK ZUC- 

KERBERG, vlasnik dosad najvećeg 

bogatstva stečenog prije tridesete, javio 

se prije trinaest mjeseci Evanu Spiegelu 

koji kontrolira Snapchat, tvrtku bez 

prihoda čija aplikacija briše fotografije 

objavljene na webu. U pozivu pristiglom 

na Spiegelov privatni mail pisalo 

je: Dođi u Menlo Park da se upoznamo. 

Spiegel, sada 23-godišnjak i najdrskiji 

tehno vunderkind još od…, hm…, još 

tamo od Zuckerberga (a za sobom već 

ima i parnicu s frendom koji mu je pomogao 

pokrenuti tvrtku) odgovorio je 

svom uzoru ovako: Rado ću se upoznati 

s tobom… ako ti dođeš k meni. 

I tako je Zuckerberg, pod izlikom da 

ima sastanak s arhitektom Frankom 

Gehryjem o projektu Facebookova sjedišta, 

doletio u Los Angeles, gdje živi 

PORUKA JE ZAPRAVO GLASILA 

“SMLAVIT ĆEMO VAS”, KAŽE SPIEGEL O 

TAJNOM SUSRETU SA ZUCKERBERGOM 

Spiegel. Tajni susret trebao se održati 

u jednom privatnom stanu. 

Kada su se Spiegel i suosnivač Bobby 

Murphy, koji u Snapchatu igra i 

ulogu tehnološkog direktora, pojavili 

na naznačenom mjestu, Zuckerberg je 

primijenio pomno smišljenu taktiku. 

Iz partnera je pokušao izvući njihovu 

viziju Snapchata, a sam je opisivao 

Facebookov novi proizvod, mobilnu 

aplikaciju Poke koja, naglasio je, briše 

fotografije s weba i bit će lansirana već 

za nekoliko dana. Kako bi ga što bolje 

shvatili, dodao je da će Pokeov simbol 

uskoro zamijeniti golemi palac gore 

za “like” koji stoji pred kampusom u 

Silikonskoj dolini. “Sve u svemu, poruka 

je glasila ‘Smlavit ćemo vas’ ”, sjeća 

se Spiegel. On i Murphy iz onih su se 

stopa vratili u ured i za svih šestero 

Snapchatovih zaposlenika naručili 

po primjerak Sun Tzuova “Umijeća 

ratovanja”. 

ji je deaktivirao svoj račun na Facebooku, 

grozničavo je nazvao Murphyja da 

čuje njegove dojmove. Poke je gotovo 

identična kopija Snapchata, utučeno 

je izvijestio Murphy. 

Na putu u zaborav dogodilo se, međutim, 

nešto čudno. Poke je dan poslije 

lansiranja bio najtraženija aplikacija u 

iPhoneovu online dućanu, ali tri dana 

poslije, 25. prosinca, Snapchat je jurnuo 

naprijed nošen dobrim publicitetom, 

a Facebookova je aplikacija nestala 

s popisa 30 najtraženijih. “Sretan 

Božić, Snapchat!”, smije se Spiegel. 

Tako postaje jasnije i ono što je uslijedilo 

prošle jeseni. Zuckerberg se tada 

ponovno obratio Spiegelu, spreman položiti 

oružje pod gotovo nerazumno velikodušnim 

uvjetima: tri milijarde dolara 

u gotovini, kažu upućeni, za dvije godine 

staru aplikaciju koja još ne donosi 

zaradu, niti se zna kada će je donositi. 

(Iz Facebooka su odbili dati izjavu za 

Snapchat je najveća prijetnja opstanku 

ovog Facebookova aduta. Tinejdžeri 

su napokon naučili lekciju koju nešto 

stariji korisnici interneta nisu uspjeli 

shvatiti: sve što objaviš na društvenim 

medijima - dobro, loše, neprikladno - 

ostaje ondje zauvijek. Stoga su pohrlili 

na Snapchat, masovno prigrlivši aplikaciju 

koja omogućuje nemoguće. Prema 

Forbesovoj procjeni, Snapchatom se 

sada koristi 50 milijuna ljudi. Prosječni 

korisnik ima 18 godina. Facebook je u 

međuvremenu i sam priznao da gubi tinejdžersku 

publiku. Njihov je prosječni 

korisnik bliže četrdesetoj. 

Zuckerberg je znao za taj trend, što 

možda objašnjava njegove pomalo 

nesportske poteze. “Nadam se da ti se 

sviđa”, poručio je Spiegelu 21. prosinca 

2012. kada je lansiran Poke. Spiegel, koovaj 

tekst). Naravno, još je nerazumnije 

da je Spiegel odbo Zuckerberga. Ta poslovna 

odluka i vrtoglave pripadajuće 

brojke prošle su godine bile najčešći 

predmet stručnih analiza. Forbes procjenjuje 

da su Spiegel i Murphy u tom 

trenutku imali po 25% udjela u Snapchatu, 

što znači da je svaki od njih odbio 

golemih 750 milijuna dolara. 

“Jasna mi je strateška vrijednost 

aplikacije”, kaže nam jedan od vodećih 

investitora rizičnog kapitala. “No 

vrijedi li doista tri milijarde? Ne, ni u 

jednom meni poznatom svijetu ne vrijedi 

toliko.” 

Korijen te odluke jasan je, međutim, 

svakome tko poznaje taktički priručnik 

koji su Spiegel i Murphy kupili članovima 

svog tima. Šesto poglavlje “Umijeća 

ratovanja” uči da neprijatelja treba napasti 

gdje je najslabiji i kada je najslabiji. 

Spiegel i Murphy osjetili su da će im 

krenuti pa su, umjesto prodaje, ciljali 

na mjesto u vrhu hijerarhije društvenih 

medija, naoružani s 50 milijuna dolara 

prikupljenih u investicijskoj rundi 

održanoj u prosincu uz nižu (no ipak 

vrlo visoku) valuaciju od dvije milijarde 

dolara. “Jako malo ljudi dobije priliku 

graditi biznis na ovaj način”, kaže Spiegel. 

“Mijenjati to za neki kratkoročni 

dobitak ne čini mi se zanimljivim.” 

Podsjetimo, “kratkoročni dobitak” 

ponuđen 23-godišnjaku koji još uvijek 

živi kod tate vjerojatno bi iznosio tričetvrt 

milijarde dolara. U pohodu na 

dugoročni dobitak Spiegel će postati 

ili sljedeće veliko čudo od milijardera 

ili krajnje upozoravajući primjer mladenačke 

oholosti. 

Spiegel, 185 centimetara visoki mršavko 

odjeven u košulju, dizajnerske 

traperice i obične bijele tenisice, ne 

skriva se pod oklopom nepristupačnog 

tinejdžera. Prvi veliki intervju za medije, 

što nam ga je dao u novom sjedištu 

Snapchata u Venice Beachu, obilježile 

su nagle izmjene promuklog smijeha i 

ledenih pogleda te neprestano gutanje 

punih šaka gumenih bombona i krekera. 

Govor mu je protkan izrazima 

60 

FORBES 

VELJAČA, 2014

poput “ono kao” i “kako god”. I dok 

pokazuje iznimnu samouvjerenost u 

temama kao što su politika, glazba i 

zvijezde tehnološkog sektora, nerado 

govori čak i o najosnovnijim temama 

vezanim uz posao izvršnog direktora, 

primjerice o tome kako zamišlja idealan 

menadžerski tim ili kakva je njegova 

dugoročna vizija Snapchata. No 

imate li dovoljno strpljenja (jedan naš 

razgovor trajao je dva i pol sata) dobit 

ćete cijelu pozadinu Spiegelove priče, 

neugodno nalik priči njegova glavnog 

neprijatelja Zuckerberga. 

Poput Zucka, Spiegel je rođen u dobrostojećoj 

obitelji. Prvo je dijete para 

uspješnih odvjetnika (mama Melissa 

studirala je pravo na Harvardu i specijalizirala 

se za porezne parnice još prije 

njegova rođenja, a tata je diplomirao na 

Yaleu i zastupao mnoge važne klijente, 

među njima Sergeya Brina i Warner 

Bros). Spiegel je odrastao u otmjenom 

gradiću Pacific Palisades istočno od 

Malibua. Kao i Zuck, u gimnaziji je 

bio štreber okrenut tehnologiji. Još u 

završnom razredu osnovne škole sastavio 

je svoje prvo računalo, eksperimentirao 

s Photoshopom u školskom 

informatičkom laboratoriju i vikende 

provodio u umjetničkoj radionici lokalne 

gimnazije. “Moj najbolji prijatelj 

bio je Dan, nastavnik informatike”, 

smije se Spiegel. 

U gimnaziji je počeo pokazivati snagu 

volje kakvu je Zuckerberg pokazao 

tek kasnije. Reklamirao je Red Bull po 

klubovima i barovima, a razvod roditelja 

koristio je kao izvor moći. Najprije 

je stanovao s ocem jer mu je on dopustio 

da uredi sobu prema svom ukusu i 

dovodi koga hoće. “Tamo sam održao 

nekoliko zloglasnih tuluma”, otkriva 

zavjerenički. Ali kada je tata navodno 

odbio iskeširati lovu za leasing BMW-a 

550i, Evan se preselio k mami. Za nekoliko 

dana dobio je BMW. Osim za vrijeme 

studija, baza mu je kasnije uvijek 

bila kod oca, u kući kamenog pročelja 

nepun kilometar od oceana. “Stvari su 

se mijenjale jako brzo, dobro da je barem 

ta jedna stvar bila stalna”, opravdava 

se Spiegel. “A to je i lijepa baza.” 

Studij projektiranja proizvoda na 

Stanfordu upisao je 2010. i na drugoj 

godini postao član Kappa Sigma bratstva. 

U sobi prekoputa njegove stanovao 

je Bobby Murphy, student viših godina 

matematike i računarstva. “Nismo 

bili cool”, kaže Murphy o bratstvu. “Da 

bismo to postali, pokušavali smo nešto 

izraditi. ” 

Dok Spiegel govori živahno, Murphy, 

sin državnih službenika iz Berkeleyja 

(mama mu je imigrantica s Filipina) 

sjedi mirno, podvukavši jednu nogu 

ispod druge. “Opisao bih ga kao redovnika”, 

kaže David Kravitz, Snapchatov 

prvi zaposlenik. “Mislim da ga nikada 

nisam vidio uzrujanog.” Murphy je bio 

taj koji je na Stanfordu prvi angažirao 

njihovim savjetnicima pomagao oko 

upisa na fakultet. “To je na kraju preraslo 

u nevjerojatno opsežnu web stranicu”, 

sjeća se Murphy. No postojao je 

problem: “Privukli smo samo petero 

ljudi ”, kaže Spiegel. 

U tom trenutku u njegovu je sobu 

ušla sudbina u liku još jednog člana 

bratstva, Reggieja Browna koji se došao 

raspitati što da radi s fotografijom 

koju je nekomu nepromišljeno poslao. 

Daljnja zbivanja čine priču uz koju film 

“Društvena mreža” izgleda kao pitomi 

program javne televizije. 

Vlasništvo nad Snapchatom predmet 

je žestokog spora, no svi se izgleda 

slažu o tomu kako je sve počelo: Brown 

je rekao nešto u smislu “Kad bih bar 

imao aplikaciju za brisanje poslanih 

fotki.” Odbio je dati izjavu za Forbes jer 

KADA JE NOVAC NAPOKON SJEO NA 

RAČUN, SPIEGEL JE OTIŠAO DO 

PROFESORA I - ISPISAO SE SA STUDIJA 

Spiegela za projekt online društvene 

mreže po uzoru na Google Circles. To 

se izjalovilo. 

Ipak, Spiegela su počeli primjećivati. 

Scott Cook iz Intuita bio je impresioniran 

Spiegelovim odgovorom 

na popularnom kolegiju Petera Wendella 

za postdiplomce “Poduzetništvo 

i rizični kapital”. “Poslije predavanja 

komentirao sam kako je inteligentan 

i razložan bio odgovor tog studenta”, 

kaže Cook, “a profesor Wendell mi je 

rekao: ‘Iznenadit će te da to nije MBA 

student, nego preddiplomac koji samo 

sluša ovaj kolegij’.” Cook je odmah angažirao 

Spiegela na Intuitovu projektu 

koji u Indiji prenosi informacije s interneta 

putem SMS-a. 

No, Spiegelu se previše žurilo da bi 

se zadovoljio pripravništvom. U ljeto 

2010. s Murphyjem je razvio online 

softverski paket Future Freshman, koji 

bi roditeljima, budućim brucošima i 

sudski postupak još traje, ali je njegova 

strana priče vidljiva iz opsežne sudske 

dokumentacije, uključujući onu koja 

je procurila u javnost. Prema Brownu, 

Spiegel je počeo “snažno gestikulirati”, 

ponavljajući kako je Brownova opaska 

“ideja od milijun dolara”. (Spiegel priznaje 

da se uzbudio, ali odbija komentirati 

navod o “milijunskoj ideji”). 

Iste večeri otišli su potražiti razvojnog 

inženjera. Brown tvrdi da su ih 

dvojica odbila. Kako god bilo, na kraju 

su se odlučili za Murphyja koji je tek 

diplomirao. Uloge u projektu bile su 

odmah prilično definirane: Murphy 

tehnološki direktor, Brown direktor 

marketinga, dok Spiegel kao glavni 

izvršni direktor brusi ideju u sklopu 

kolegija web dizajna na fakultetu. 

Prva verzija bila je nespretna stranica 

koja je od korisnika zahtijevala da 

prije slanja prenesu fotografiju na web 

i odrede vrijeme njezina nestanka. 


FORBES 

30 

UNDER 

30 

DRUŠTVENI MEDIJI U BROJKAMA 

Kako se Snapchat nosi s najomiljenijima među etabliranim 

društvenim medijima? Pobrojali smo nekoliko načina: 

PROCIJENJENA VRIJEDNOST (U MIL .USD) 

TWITTER 

FACEBOOK 

SNAPCHAT 

6,87 

MLRD. USD 

PRIHOD 

U POSLJEDNJA ČETIRI 

KVARTALA DO RUJNA 2013. 

INSTAGRAM 

534,5 

MIL. USD 

0 

FACEBOOK TWITTER SNAPCHAT 

Veliko nadahnuće stiglo je tek pri 

izradi mobilne verzije. “U jednom trenutku 

se začulo ‘Hej, pa mobitel ima 

kameru. Ne bi li to olakšalo stvari?’” 

kaže Spiegel. 

Vrhunac studijske godine bila je 

prezentacija pred skupinom investitora. 

Brown je smislio ime za aplikaciju: 

Picaboo, a Murphy je po 18 sati dnevno 

radio na prototipu koji funkcionira. 

“Reakcije su uglavnom glasile ‘Hmmmm. 

Hvala što ste nam predstavili vaš 

projekt”, sjeća se Spiegel. Jedan mu je 

investitor predložio da se udruži s Best 

Buyem. Mnogi su se pitali tko bi uopće 

htio slati fotografije koje nestaju. 

Premijera prve verzije, 13. lipnja 

2011. u iOS App Storeu, protekla je - uz 

zijevanje. “Instagramova bajka u kojoj 

je aplikacija prvoga dana skinuta 25 

tisuća puta - to, nažalost, nismo bili mi”, 

tužno će Murphy. 

Potom su se posvetili potencijalno 

fatalnoj mani proizvoda, činjenici da 

primatelj može skinuti sliku cijelog 

zaslona i tako vašu fotografiju trajno 

pohraniti. Kao snažno sredstvo odvraćanja 

ugradili su funkciju obavještavanja 

vlasnika kad se to dogodi. Pa ipak, 

Picaboo je do kraja ljeta stekao samo 

127 korisnika. Jad i bijeda. Brown se 

poigravao mišlju da aplikaciju pretvori 

u alat za slanje seksualno eksplicitnih 

fotografija (“Vama i vašem dečku Picaboo 

omogućuje slanje fotki koje će 

drugi moći pogledati, ali ne i zadržati!”, 

napisao je u skici za promotivni materijal). 

Murphyja su roditelji preklinjali 

da pronađe pravi posao, a Spiegel je 

počeo razmišljati o preslagivanju tima. 

Prema iskazu sudu, Brown je načuo 

kako Spiegel i Murphy kuju urotu da 

ga smijene. 

Prijelomna točka bila je završna 

faza osnivanja tvrtke. Brown se 16. kolovoza 

vratio kući u Južnu Karolinu, 

nazvao druga dva partnera i iznio svoje 

zahtjeve. Zatražio je oko 30% udjela, 

navodeći kao svoj doprinos početnu 

ideju, ime Picaboo i sada već slavni 

logo koji prikazuje duha, svjedočio je 

Murphy. Spiegel i Murphy uzvratili su 

da ne zaslužuje ni približno toliko. Na 

Brownovu tvrdnju kako je on usmjeravao 

Spiegelov i Murphyjev talent, Spiegel 

mu je bijesno tresnuo slušalicom. 

Dvojac je promijenio administrativne 

lozinke za aplikaciju i prekinuo svaki 

kontakt s Brownom uz iznimku nekoliko 

nervoznih mailova o tijeku postupka 

patentiranja. Brown je ispao iz 

priče, sveden na Snapchatovu verziju 

križanca između Winklevoss blizanaca 

i Eduarda Saverina. (Da ironija bude 

veća, Snapchat u parnici s Brownom 

zastupaju isti odvjetnici koji su uime 

Winklevossovih tužili Facebook). 

Projekt Picaboo tako se sveo na dvojicu. 

Primivši službenu opomenu od 

istoimenog proizvođača fotoalbuma, 

promijenili su ime u Snapchat. “Bio 

je to najveći blagoslov svih vremena”, 

kaže Spiegel. No čak i kad je uvedena 

mogućnost potpisa pod sliku, još uvijek 

se činilo da će projekt doživjeti sudbinu 

Future Freshmana, tehnički izvrsnog 

proizvoda koji nikome ne treba. 

Spiegel se vratio na Stanford odslušati 

završnu godinu; Murphy se zaposlio 

kao programer u tvrtki Revel Systems 

koja prodaje iPode u San Franciscu. 

Snapchat je, međutim, ujesen živnuo. 

Kada je stekao gotovo tisuću korisnika, 

pojavio se čudnovat uzorak: 

aplikacija se najviše rabila između 

devet ujutro i tri poslijepodne, znači 

u vrijeme nastave u školama. Spiegelova 

majka pričala je o aplikaciji svojoj 

nećakinji, čija je gimnazija u Orange 

Countyju ubrzo prigrlila Snapchat na 

iPadima koje učenicima dijeli škola. 

Facebook je, naime, u školi zabranjen, a 

ovako su mogli razmjenjivati vizualne 

62 

FORBES 

VELJAČA, 2014

SNAPCHAT 

BROJ KORISNIKA 

PROSINAC 2013. (PROC.) 

INSTAGRAM 


RUJAN 2013. 

150 MIL. 

50 MIL. 

* BROJ KORISNIKA 

RUJAN 2011. 

127 

FACEBOOK 


LISTOPAD 2013. 

1,2 MLRD. 



25.000 


KOLOVOZ 2006. 

1800 

TWITTER 



230 MIL. 

poruke tijekom nastave. Da stvar bude 

i bolja, dokazi su nestajali. 

Upotreba se udvostručila tijekom 

praznika jer su učenici dobili nove, brže 

iPhone. U prosincu je broj korisnika 

skočio na 2241. Već u siječnju bilo ih 

je 20 tisuća, u travnju 100 tisuća. No s 

brojem korisnika jako su skočili i računi. 

Dio je djedovim novcem pokrivao 

Spiegel, a Murphy je na to trošio pola 

plaće. Kada su mjesečni troškovi dosegnuli 

gotovo 5000 dolara, momcima je 

zatrebala financijska pomoć. 

Spasio ih je Jeremy Liew iz investicijske 

tvrtke Lightspeed Venture Partners. 

Od kćeri svog partnera čuo je da 

je Snapchat u njezinoj gimnaziji popularan 

poput Instagrama i Angry Birdsa. 

Ali Spiegela i Murphyja nije bilo lako 

pronaći. Na njihovim stranicama nije 

bilo kontakt-adrese, a LinkedIn nije navodio 

nikakva imena uz naziv tvrtke. Na 

koncu se Liew dao na “who is” pretraživanje 

kako bi saznao tko je vlasnik domene, 

pronašao link na opskurni d.o.o. 

registriran na Spiegelovo ime i napokon 

mu ušao u trag preko Facebooka. Spiegel 

o Liewu: “Na profilu je imao sliku s 

Obamom pa mi se činio u redu.” 

U travnju 2012. Lightspeed je u 

Snapchat uložio 485 tisuća dolara pri 

valuaciji od 4,25 milijuna. “Najbolji 

osjećaj ikad”, kaže Spiegel. “Ne postoji 

ništa što bi ga moglo nadmašiti.” Spiegel 

je toga dana sjedio na predavanju 

u fakultetskoj strojarskoj radionici, 

dotjerujući Wells Fargo aplikaciju na 

svojem iPhoneu. Kada je novac napokon 

sjeo na račun, ustao je, prišao 

profesoru i - kao završni hommage 

Zuckerbergu - ispisao se iz kolegija i 

sa Stanforda samo nekoliko tjedana 

prije diplome. 

Snapchat se nakon te početne investicije 

triput selio zbog porasta broja 

zaposlenih, kojih je još i sada samo 35. 

Najnovije sjedište tvrtke, u nekadašnjoj 

umjetničkoj radionici udaljenoj tek jedan 

blok od rive u Venice Beachu, obilježeno 

je prikladno neupadljivo, malenim 

logom s duhom. Većina događaja 

koji su Snapchat pretvorili u viralnu 

senzaciju odigrala se, međutim, 2012. 

godine, kada je sjedište tvrtke bilo u 

kući Spiegelova tate. “U samo jednom 

razgovoru uspio nas je uvjeriti da napustimo 

studij na Stanfordu i preselimo 

se u Los Angeles”, priča Daniel 

Smith, angažiran kada i Kravitz. 

Radili su od po cijele dane, spavajući 

na poslu (Smith je stanovao u sobi 

Spiegelove sestre, okružen s dovoljno 


PROSINAC 2004. 

1 MIL. 

narančastih i roza točkica “da dobijete 

napadaj panike”, sjeća se Spiegel.) “Bobby 

je imao običaj izmijeniti kod i otići 

na spavanje”, priča Spiegel koji se onda 

morao rješavati bugova. “Probudio bih 

se ujutro i vikao ‘O, moj Bože!’” Murphy 

dodaje kako još uvijek ima noćne more 

u kojima Spiegel tutnji niz stepenice. 

Aranžman je, začudo, funkcionirao. 

“Mogli su jedan drugome govoriti 

‘s.anje’, a to im je poboljšavalo ideje”, kaže 

Liew iz Lightspeeda. Rezultat je bio 

ne samo potencijalni alat za Facebook, 

nego i potencijalni izazov Facebooku. 

Zahvaljujući i sreći i dizajnu, Snapchatova 

je aplikacija trostruka crvena krpa 

za Zucka i društvo. Prvo, intimnija je i 

ekskluzivnija. Kao što je Facebook pretvorio 

anonimni internet u ljude koje 

poznajete, tako je Snapchat suzio krug 

“prijatelja” s Fejsa, koji uključuje davno 

zaboravljene školske kolege i dosadne 

strine, na ljude iz vašeg telefonskog 

notesa. Drugim riječima, na osobe s 

kojima stvarno razgovarate. 

Drugo, Snapchat se doživljava kao 

cool aplikacija za mlade. Većina tinejdžera 

na Fejsu vjerojatno može sresti 

i svojeg djeda. Snapchatu mobilni korijeni 

daju vjerodostojnost kod generacije 

korisnika aplikacija, za koju PC 

VELJAČA, 2014 FORBES 63

FORBES 

30 

UNDER 

30 

sve više postaje ono što je za njihove 

roditelje bio crno-bijeli televizor. 

I konačno, u eri Edwarda Snowdena, 

roditeljskog praćenja na Fejsu i osvetničke 

pornografije (kompromitirajućih 

slika koje objavljuju bivših partneri), 

značajke za samouništavanje sadržaja 

sve su poželjnije. “Nije to samo glupava 

mala aplikacija za razmjenu poruka”, 

tvrdi Liew. “Ona ljudima omogućuje 

da se vrate u doba kad im nije trebala 

autocenzura.” 

Iz toga je već izrasla cijela podindustrija 

takozvanih efemernih ili privremenih 

društvenih medija. Osim 

Pokea (čija važnost blijedi), pojavio se 

Clipchat kao hibrid Snapchata i Twittera, 

potom Wickr (brisač tekstova) 

te desetak sličnih aplikacija, vraćajući 

digitalnu komunikaciju bliže onome 

SNAPCHATOM SE DNEVNO POŠALJE 

400 MILIJUNA FOTOGRAFIJA, KOLIKO 

FEJS I INSTAGRAM OBJAVE ZAJEDNO 

što je nekada bio telefonski razgovor - 

komunikacija s malo opasnosti da vam 

se obije o glavu. 

Svi oni, međutim, zaostaju daleko 

iza Spiegela i Murphyja koji su razvili 

Snapchat u nešto zabavno i jednostavno. 

Da bi pogledao sliku, korisnik mora 

pritisnuti na zaslon mobitela, a to mu 

otežava da drugom kamerom snimi 

sliku zaslona. Jedna od opcija sada je 

i video. I dok su tinejdžeri snažno prigrlili 

medij nedostupan osvetoljubivim 

partnerima ili budućim poslodavcima, 

polako im se pridružuju i odrasli. Dovoljno 

je reći da korisnici Snapchata 

svakodnevno pošalju 400 milijuna fotografija 

i videa, što odgovara količini 

sadržaja koji se na dan objavi na Facebooku 

i Instagramu zajedno. 

“Mi sigurno nismo uložili u ovo da 

bismo na kraju odustali”, kaže Mitch 

Lasky, član Snapchatova odbora i 

partner u Benchmark Capitalu, koji je 

prije godinu dana vodio investicijsku 

rundu prikupivši 13,5 milijuna dolara 

kapitala (dodatnih 60 milijuna u lipnju 

je investirala tvrtka Institutional Venture 

Partners), a još 2009. investirao je 

i u Twitter. 

Cijeloj priči o zapanjujućem rastu, 

vrtoglavim procjenama i budućoj 

samostalnosti nedostaje jedan ključni 

sastojak: prihod. Primjeri kako to 

riješiti mogu se pronaći u Aziji (vidi 

okvir). Niz silno popularnih azijskih 

SMS servisa masovno navodi korisnike 

na kupovanje preko aplikacija. Kad 

govori o prihodima, Spiegel zvuči tvrdolinijaški: 

“Aplikacijske transakcije 

praćene oglašavanjem - to je plan kojeg 

se držimo.” 

Pobliže proučavanje kompanija koje 

spominje donosi više pitanja nego 

odgovora. Kineski WeChat, golema 

aplikacija za razmjenu poruka u vlasništvu 

kineskog web giganta Tencenta, 

navodi korisnike da se pretplaćuju na 

čestitke celebrityja i kupuju konkretnu 

robu. No ipak je to pretežno aplikacija 

za razmjenu pisanih poruka koje ne 

nestaju. Korejski Kakao Talk i japanski 

Line većinu novca zarađuju putem 

mobilnih igara, koje se ne bi prirodno 

uklopile u Snapchat. Naravno, tu su i 

digitalni proizvodi poput premium paketa 

naljepnica, emotikona i animacija, 

koji u Aziji također donose novac, ali 

se Spiegelu, izgleda, ne sviđaju: “Naše 

rješenje imat će smisla na Snapchatov 

način, ali to neće biti naljepnice. ” 

Sklizak je teren i oglašavanje. Najveći 

Snapchatov adut u pridobivanju 

korisnika (Štitimo vašu privatnost, brišemo 

vaše fotografije!) otežava ciljano 

oglašavanje na koje se oslanja većina 

društvenih medija (Snapchat o korisniku 

zna tek malo više od e-mail adrese, 

dobi i telefonskog broja, a usto vam 

obriše reklamu!). Ima, međutim, jednu 

prednost kojom se ne može pohvaliti 

doslovce nijedan drugi objavljivač 

oglasa na webu: može vam jamčiti da 

je korisnik vidio vaš oglas, jer mora 

držati prst na zaslonu kako bi vidio sliku 

ili video - a time i svaku priloženu 

reklamu. Snapchat može oglašivaču 

s apsolutnom sigurnošću reći jesu li 

njihovi oglasi pregledani, što je prava 

rijetkost u mjerilima pogonjenom svijetu 

digitalnog oglašavanja. 

Kao i Facebook, Snapchat može 

tvrtkama naplaćivati otvaranje brendiranog 

računa. Acura, Taco Bell i New 

Orleans Saints već su se služili ovom 

aplikacijom za predstavljanje novih 

proizvoda i prikaze zbivanja iza kulisa. 

Značajka Story, koja omogućuje prikaz 

kompilacije slika snimljenih u protekla 

24 sata, korisna je za brendove koji žele 

ispričati dulju priču. Njome se, primjerice, 

koristi online trgovac Karmaloop 

za prikaz fotografija na kojima poziraju 

njihovi modeli, a uz njih je prikazan 

novi asortiman te niz kodova za popuste. 

Mljekarski lanac 16 Handles i 

neki drugi eksperimentirali su, pak, s 

“rasprskavajućim kuponima”. 

Spiegel i Murphy u studentskim su 

danima sporo prihvaćali nove platforme 

i sada, čini se, ne žele ponoviti grešku. 

Snapchat se, primjerice, u ožujku 

pojavio na pametnom satu Samsung 

Galaxy Gear. “Ljudi malo razmišljaju o 

raznim mogućnostima uporabe novih 

platformi”, kaže Thomas Lafont, direktor 

hedge fonda Coatue zaslužnog 

za najnoviju investicijsku injekciju od 

50 milijuna dolara. “Jednim dodirom 

možete snimiti fotografiju, drugim je 

podijeliti. A zamislite (teškoće) kad biste 

nešto htjeli postaviti na Instagram 

preko Googleovih naočala.” 

Ah, Instagram… Poke ga je možda 

iznevjerio, ali Zuckerberg još uvijek 

ima posljednju milijardu dolara 

vrijednu aplikaciju koja je stigla sa 

Stanforda. Milijarda koju je lani uzeo 

64 

FORBES 

VELJAČA, 2014

30 ISPOD 30: 

TEHNOLOŠKE 

TVRTKE 

Amit Avner | 28 

suosnivač | Taykey 

———— 

Michael Buckwald, David Holz 

| 25, 25 

suosnivači | Leap Motion 

———— 

Eric Butler | 26 

stručnjak za sigurnost 

———— 

Tracy Chou | 26 

softverski inženjer | Pinterest 

———— 

Patrick Collison, John Collison 

| 25, 23 

suosnivači | Stripe 

———— 

Adam D’Angelo | 29 

suosnivač | Quora 

———— 

Greg Dufy | 27 

suosnivač | Dropcam 

———— 

Steven Eidelman, Ben Jacobs 

| 28, 26 

suosnivači | Whistle 

———— 

Kelsey Falter | 23 

osnivač | Poptip 

———— 

Lisa Falzone | 28 

suosnivač | Revel Systems 

———— 

Ryan Farris | 29 

programski menadžer | Parker 

Hannifn 

———— 

Aj Forsythe | 25 

suosnivač | Icracked 

———— 

Adam Ghetti | 27 

osnivač | Ionic Security 

———— 

Meron Gribetz | 28 

osnivač | Meta 

———— 

Michael Heyward | 26 

suosnivač | Whisper 

———— 

Alexa Hirschfeld, James 

Hirschfeld | 29, 27 

suosnivači | Paperless Post 

———— 

Morgan Knutson | 29 

dizajner | Dropbox 

———— 

Sahil Lavingia | 21 

osnivač | Gumroad 

———— 

Ted Livingston | 26 

osnivač| Kik Messenger 

Erie Meyer, 

Aminatou Sow | 29, 28 

suosnivači | 

Tech Ladymafa 

———— 

Eric Migicovsky | 27 

osnivač | Pebble 

———— 

Sean Rad | 27 

suosnivač | Tinder 

———— 

Christian Reber | 27 

osnivač | Wunderlist 

———— 

David Moinina 

Sengeh | 26 

istraživač 

biomehatronike | MIT 

Media Lab 

———— 

Evan Spiegel, 

Bobby Murphy 

| 23, 25 

suosnivači | Snapchat 

———— 

Robby Stein | 28 

direktor proizvodnje | Yahoo 

———— 

Ilya Sukhar | 28 

suosnivač | Parse 

———— 

Amir Taaki | 25 

suosnivač | Dark Wallet 

———— 

David Wang | 28 

haker | Evad3rs 

———— 

John Zimmer | 29 

suosnivač | Lyft 

ŽIRI: 

MIKE ABBOTT glavni partner 

| Kleiner Perkins Caufeld & 

Byers 

STEVE CASE CEO | Revolution 

CATERINA FAKE | osnivačica 

| Findery 


FORBES 

30 

UNDER 

30 

HALO, AZIJA! 

Poslovnim modelom prikladnim za Snapchat Evan 

Spiegel smatra mobilne aplikacije za razmjenu poruka 

popularne na Dalekom istoku. Evo najvažnijih: 

LINE. Društvena platforma koja omogućuje korisnicima dijeljenje 

igara i zgodnih naljepnica. To im je donijelo 80% od ukupno 154 

milijuna prihoda ostvarenog u trećem kvartalu. Platformu su 2011. 

dizajnirali programeri u japanskom ogranku južnokorejskog Naver 

Corpa i sada navodno ima 300 milijuna registriranih korisnika. 

Postotak mjesečno aktivnih ostaje tajna, no jedan investitor u suparničku 

aplikaciju pretpostavlja da ih ima 27%. LINE u 2014. navodno planira održati IPO 

uz procijenjenu vrijednost od osam milijardi dolara. Odnedavno imaju i ured u 

Sjedinjenim Državama kako bi lakše stekli ambasadore među celebrityjima. 

WECHAT. Kineski megaholding Tencent poriče da je u 2013. blokirao 

poruke nekih od 270 milijuna aktivnih korisnika WeChata, od 

kojih trećina navodno živi izvan Kine. Riječ je o porukama koje su 

sadržavale riječi kao što je Falun Gong. Sada se WeChat pokušava 

proširiti u Italiju, Meksiko i Brazil, a eksperimentirali su i s polozima 

i plaćanjem. Postavili su 300 automata u pekinškom metrou na kojima se 

mogu kupiti sendviči i slična hrana uz popust za plaćanje putem aplikacije. 

KAKAOTALK. Sedam godina stara platforma namijenjena pretežito 

igranju uknjižila je u prvoj polovici 2013. godine 65 milijuna 

dolara od prodaje, nakon podjele prihoda s developerima igara, 

Appleom i Googleom. Nudi 250 igrica i besplatne grupne razgovore, 

a navodno je ugrađena u gotovo svaki telefon u Južnoj 

Koreji koja je među prvima na svijetu po broju mobilnih telefona. Tvrde da imaju 

110 milijuna registriranih korisnika. 

KIK MESSENGER. Servis je osnovan kao je jedan bivši stažist u 

Blackberryju, nezadovoljan što proizvođač uređaja ne dopušta da 

tvrtkin BBM sustav radi i na mobitelima drugih proizvođača, osnovao 

Kik sa sjedištem u Waterloou (Ontario) koji je to dopuštao. 

Sada imaju više od 100 milijuna registriranih korisnika od kojih 

je polovica iz SAD-a, a mnogi su tinejdžeri. Kao web servis za razmjenu poruka 

jedinstveni su po 30 “kartica” ili interaktivnih mobilnih sajtova poput YouTubea i 

igara. Njihov 26-godišnji osnivač kaže da se pretvaraju u mobilni preglednik čija 

je jezgra razmjena poruka. Prikupivši 27,5 milijuna dolara ulagačkog kapitala, 

planiraju zarađivati prikazivanjem oglasa i naplaćivanjem premium usluga. 

WHATSAPP. Najpopularnija aplikacija za razmjenu poruka na 

svijetu ima 400 milijuna mjesečno aktivnih korisnika i bila je 

prvi takav servis koji je uveo imenik. Nalazi se u gotovo svim 

pametnim telefonima u Španjolskoj, ali je gotovo nepoznata u 

SAD-u. U profitabilni servis koji radi na principu pretplate (dolar 

godišnje nakon prve tri godine besplatnog korištenja) Sequoia Capital je 2011. 

investirao osam milijuna dolara. Tvrtka otad izbjegava medije, oglašavanje i 

novo prikupljanje kapitala. Nemaju neposrednih planova širenja na igre i naljepnice, 

već jednostavno namjeravaju prosljeđivati poruke, fotografije i video na 

bilo koji mobitel.—Parmy Olson 

Kevin Systrom zapravo je najčešći 

argument u prilog odluci suosnivača 

Snapchata da odbiju Facebookove 

milijarde: Instagram bi danas vrijedio 

deset puta više. Zuck sada napada 

Snapchat Instagram Directom, sličnom 

aplikacijom, ali uz jednu bitnu 

razliku: slike ne nestaju ako ih korisnici 

sami ne izbrišu. 

Spiegela i Murphyja još uvijek muči 

i tužba kojom Brown traži trećinu 

kompanije i naknadu za pretrpljenu 

štetu. Suđenje bi se moglo održati ove 

godine. “Definitivno potražujemo više 

od milijardu dolara”, kaže Luan Tran, 

jedan od troje Brownovih odvjetnika. 

Insajderi tvrde kako Snapchat jedva 

čeka da pobije tužbu, ali snimke iskaza, 

koje su u javnost vjerojatno pustili 

Brownovi odvjetnici, pokazuju da su 

Spiegel i Murphy puno dvosmisleniji 

i zaboravljiviji od protivnika. “Samo 

se nadam da će se to riješiti i prestati 

im odvraćati pažnju”, kaže Lasky iz 

Benchmarka. 

U tvrtku su dovedeni i poslovični 

“odrasli”, među njima Philippe 

Browning, potpredsjednik za monetizaciju 

preotet CBS-u te direktorica 

operacija Emily White dovabljena iz 

(o, da!) Instagramove poslovne divizije, 

no tvrtka je navodno spriječila da Forbes 

dobije njihove izjave. 

I tako skeptici zasad ostaju glasniji. 

“Kada ovakvi projekti premaše brojku 

od 50 tisuća dnevno aktivnih korisnika, 

ljudi stanu gotovo ritualno ponavljati 

‘Ali oni ništa ne zarađuju’”, kaže Lasky. 

“Nije fer očekivati od njih zaradu dok 

rastu takvom brzinom.” Istina, to se govorilo 

i za Twitter i Facebook, no istu 

smo pjesmu čuli i u proročanstvima 

uoči dot-com katastrofe prije petnaest 

godina. Hoće li Snapchat uvenuti 

poput MySpacea, nestati kao Broadcast.com 

koji je Mark Cuban prodao 

kada je najviše vrijedio ili postati idući 

društveni medij koji u velikom stilu 

izlazi na burzu? Odgovor bismo trebali 

dobiti za dvije godine, baš kada Spiegel 

postane zreo 25-godišnjak. 

66 

FORBES 

VELJAČA, 2014

POVRATAK 

ŠVICARACA NA 

WALL STREET 

Sergio Ermotti postao je šef UBS-a zahvaljujući donekle i 

sreći. No, doista mu se posrećilo kada je otkrio da njegov 

nekadašnji šef već pretvara uzdrmanu švicarsku banku 

u moćan stroj za upravljanje osobnim bogatstvima 

PIŠE: HALAH TOURYALAI 

BOLJE JE IMATI SREĆE NEGO BITI DOBAR U POSLU, KAŽU NA WALL STREETU. A ako je ijedan 

bankar rođen pod sretnom zvijezdom, onda je to Sergio Ermotti, mirni, besprijekorno odjeveni 

globalni CEO švicarskog UBS-a. U travnju 2011. godine, nepunih šest mjeseci po Ermottijevu 

dolasku na mjesto šefa za bančine europske, bliskoistočne i afričke poslove, jedan podivljali 

trejder iz UBS-ova londonskog ureda izgubio je 2,3 milijarde dolara u trgovanju financijskim 

izvedenicama. Izvršni direktor, 67-godišnji Oswald Grübel morao je zbog tog skandala podnijeti 

ostavku i Ermotti je iznenada postao najizgledniji kandidat za mjesto glavnog šefa 152 godine 

stare züriške banke. CEO je postao u studenome 2011., a u 2012. godini bio je najbolje plaćeni 

član UBS-ova upravnog odbora. Odličan tajming, izuzetna sreća. 

Ali 53-godišnji Ermotti nije samo srećković, već je i dobar u onome što radi. Jako dobar. 

Rođen u kantonu Ticino, u talijanskom govornom području južne Švicarske, za bankarski se 

posao opredijelio još kao 15-godišnjak. Trgovati dionicama naučio je na praksi u Corner Banci. 

Kasnije je stekao svjedodžbu iz švicarskog bankarstva te magistrirao menadžment na Oxfordu. 

Zaposlio se 1987. u Merrill Lynchu i sljedećih 16 godina napredovao na njihovoj hijerarhijskoj 

ljestvici u Europi i New Yorku sve do pozicije globalnog šefa trgovanja vrijednosnim papirima. 

Šarmantan, simpatičan i zgodan kao filmska zvijezda, Ermotti se s iskustvom iz Merrilla odlučio 

okušati u ulozi zamjenika izvršnog direktora najveće talijanske privatne banke, grupacije 

UniCredit. Zaobiđen pri imenovanju novog izvršnog direktora, prešao je u UBS na mjesto šefa 

za Europu, Bliski istok i Afriku. 

Dolazak na čelo europske banke u 2011. godini mogao bi se smatrati prokletstvom koliko 

i srećom s obzirom na globalno stanje u industriji financijskih usluga. Kriza je osakatila europske 

banke; većina još uvijek čisti bilance. Ali Ermottiju se i opet posrećilo. Pokazalo se da 

je Robert McCann, njegov nekadašnji šef i mentor u Merrillu, u međuvremenu već počeo 

sređivati UBS-ove američke operacije. MaCann (55) radio je u Merrill Lynchu punih 26 godina, 

najprije kao trejder, a na koncu kao šef odjela za pružanje brokerskih savjeta s 18 tisuća zaposlenih. 

Njih su se dvojica dobro poznavali. Upravo je McCann 1996. izvukao tada 36-godišnjeg 

Ermottija iz anonimnosti Merrillova odjela za europske operacije, doveo ga u New York i 

68 

FORBES 

VELJAČA, 2014

GIANLUCA COLLA / BLOOMBERG 

DAVID YELLEN ZA FORBES 


FORBES 

WALL STREET 

promaknuo u globalnog šefa trgovanja 

financijskim derivatima. Ermotti je šest 

godina radio za McCanna. “Bio mi je 

dobar mentor”, prisjeća se danas. 

Dok se Ermotti uspinjao na vrh 

UBS-a, McCann je pune dvije godine 

gradio bančinu brokersku službu. Ta 

sretna okolnost značila je preokret za 

UBS-ov biznis upravljanja osobnim 

bogatstvom u Americi, što je Ermottiju 

poslužilo kao motor rasta dok je njegov 

tim bjesomučno čistio aktivu od 

rizičnih plasmana. Djelatnost osobnog 

bankarstva u posljednje je tri godine 

donijela UBS-u ukupno 137 milijardi 

dolara neto u novcu novih klijenata širom 

svijeta. S 1,7 bilijuna dolara u bilanci, 

UBS je sada najveći svjetski privatni 

bankar. Očekuje se da će zarada u 2013. 

iznositi 3,8 milijardi dolara na prihode 

od 31,6 milijardi. To je i jaka banka: već 

su premašili postrožene zahtjeve Basela 

III i sada im udio kvalitetnog kapitala 

(Common Equity Tier 1) iznosi 11,9%. 

Dok su McCann i Jürg Zeltner, 

McCannov kolega zadužen za tržišta 

izvan SAD-a, širili biznis upravljanja 

osobnim imetkom, banka je provela 

masovni program otpuštanja. Tako su 

za 2012. najavili ukidanje 10 tisuća radnih 

mjesta na poslovima investicijskog 

bankarstva iako su već bili očistili bilancu 

od 300 milijardi dolara rizičnih 

plasmana. 

“Mnogi su govorili kako se velika banka 

ne može održati kresanjima. Takve 

smo kritičare naveli da zašute”, kaže 

Ermotti, dodajući da je UBS sada strateški 

usmjeren na upravljanje osobnom 

imovinom “dopunjeno ciljanim i kapitalno 

manje intenzivnim investicijskim 

poslovima”. 

Mešetar Ermotti izvodi možda najmudriji 

potez u industriji financijskih 

usluga današnjice: smanjuje izloženost 

kapitalno intenzivnim, snažno reguliranim 

biznisima poput trgovanja vrijednosnicama 

i investicijskog bankarstva 

i ubrzano se okreće manje rizičnim poslovima 

koji donose slabije, ali stabilnije 

prihode. Računica je vrlo jednostavna: 

dionicom BlackRocka, najveće svjetske 

kompanije za upravljanje imovinom, trguje 

se uz P/E višekratnik 20, dok dionica 

najjače investicijske banke svijeta, 

Goldman Sachsa, ima P/E 11. Vrijednost 

dionice BlackRocka u proteklom 

se desetljeću povećala za gotovo 500%, 

a Goldmanove dionice za 79%. Dionice 

velikih banaka koje pružaju diverzificirane 

usluge, poput UBS-a i Bank of 

America, u tom su razdoblju izgubile 

oko 50% vrijednosti. 

UBS je prije deset godina bio rame 

uz rame s Deutsche Bank. S 850 milijardi 

dolara bio je treći među globalnim 

bankama po ukupnim sredstvima u bilanci. 

Na prvom i drugom mjestu bili su 

Citigroup i japanska banka Mizuho s aktivama 

od oko bilijun dolara. Sa sadašnjih 

1,2 bilijuna dolara UBS nije ni među 

prvih dvadeset. Na prvom je mjestu 

Industrijska i komercijalna banka Kine 

(ICBC) s tri bilijuna dolara. Deutsche 

Bank je s 2,4 bilijuna na osmom mjestu. 

No sama veličina aktive u današnjem je 

bankarstvu uglavnom irelevantna. Prava 

bitka vodi se oko nadzora nad 135 

bilijuna dolara u džepovima privatnih 

osoba. Sve bogatija Kina i druge rastuće 

ekonomije dodatno će povećati vrijednost 

osobnih bogatstava u svijetu. 

Nekadašnja Union Bank of Switzerland 

odavno je, naravno, veliki igrač na 

području osobnog bankarstva. Zapravo, 

većina korisničkog novca izvan SAD-a 

pristiže im s domaćeg, europskog terena, 

gdje poslovanjem upravlja 46-godišnji 

Zeltner. McCannovu poslovnu jedinicu 

UBS je stekao 2000. godine, akvizicijom 

brokerske tvrtke PaineWebber. 

Jedan od najmudrijih poteza po dolasku 

na čelo banke Ermotti je povukao 

70 

FORBES 

VELJAČA, 2014

Robert McCann odrekao se 

golfa kako bi spasio američki 

biznis švicarskih bankara 

odbivši prodati UBS-ov američki biznis 

iako je Wall Street uporno kvocao kako 

bi za banku bilo mudrije usredotočiti 

se na domaći teren. Ermotti ne samo 

da se nije otarasio McCanna, nego ga je 

i poticao da nastavi jačati svoju vojsku 

osobnih financijskih savjetnika. “Ako 

smo doista svjetski lider u upravljanju 

osobnim imetkom kao što tvrdimo, onda 

moramo biti jak igrač i na najvećem 

svjetskom tržištu, u Sjevernoj i Južnoj 

Americi”, kaže Ermotti. 

Kada je McCann 2009. stigao u UBS 

kao izvršni direktor za upravljanje 

imovinom u obje Amerike, savjetnici i 

imovina naveliko su bježali iz banke. U 

razdoblju od tri godine broj brokera je 

pao s 8248 na 6796, a klijenti su povukli 

32 milijarde dolara uloga. Odjel je 

nagomilao gotovo 900 milijuna dolara 

“FINANCIJSKI 

SAVJETNICI NISU 

MOGLI VJEROVATI DA 

ODGOVARAM NA 

NJIHOVE POZIVE. 

NEKI SU MI ČAK 

SPUSTILI SLUŠALICU 

MISLEĆI DA SAM 

BIRAO POGREŠAN 

BROJ” 

štanjem kamatnih stopa. UBS je platio 

rekordnih 1,5 milijardi dolara kazne za 

pojedinačnu malverzaciju u sklopu tog 

lanca prevara, a odnedavno pobija niz 

tužbi podignutih kad se pokazalo da 

su njihovi brokeri bili među najvećim 

dilerima nenaplativih portorikanskih 

municipalnih obveznica. 

Budući da je cijelog života radio u 

Merrill Lynchu, McCann dobro zna 

koliko je u novčarskom poslu važna reputacija. 

Njegova blistava 26-godišnja 

karijera završila je 2009. Merrillovim 

prisilnim brakom s Bank of America. 

To je slomilo McCanna koji se ondje 

zaposlio kao pripravnik još 1982. godine, 

postao trejderska zvijezda, a konačno i 

potpredsjednik kompanije. “Sav sam se 

bio posvetio Merrill Lynchu, a Merrill 

Lyncha više nije bilo”, govori s masli- 

gubitka. Još bolniji su bili stalni udarci 

ugledu banke, odvraćajući potencijalne 

nove i dobre kadrove. FBI je, naime, 

2008. optužio UBS za poreznu prevaru. 

Banka je morala platiti 780 milijuna dolara 

kazne i zapravo priznati da su njezini 

savjetnici počinili porezni prijestup 

pomažući svojim američkim klijentima 

da skriju novac u inozemstvu. 

Poput Merrilla, i UBS je zaglibio u 

toksičnim subprime plasmanima te je 

u konačnici morao po aukcijskoj stopi 

otkupiti 22 milijarde dolara vrijedne papire 

propale tijekom kreditne krize. Potom 

je uslijedio trejderski incident koji 

je Grübela stajao posla, a 2012. banka je 

bila upetljana i u svjetsku aferu s namjenastozelene 

sofe od mikrofibre, u reprezentativnom 

uredu na 14. katu UBS-ova 

manhattanskog zdanja. 

Idućih osam mjeseci McCann se posvetio 

odmoru i preispitivanju. Igrao 

je golf i sa suprugom pohađao filmski 

tečaj Newyorškog sveučilišta. Kad se 

iz Švicarske pojavio Grübel i ponudio 

mu da sredi UBS-ov američki biznis, 

bankaru radoholičaru to se učinilo poput 

spasa. 

Prvi McCannov potez bio je ponovno 

okupiti zvjezdani tim nekadašnjih 

kolega iz Merrilla. Među njima su bili 

Robert Mulholland i Brian Hull, ključni 

igrači iz sektora privatnog bankarstva, 

šefica marketinga Paula Polito, glavna 

savjetnica Rosemary Berkery i bivši 

globalni šef posuđivanja vrijednosnih 

papira John Brown. Kako bi potpuno 

ekipirao američku jedinicu, opravdao 

kadrovske akvizicije i izbjegao kritike 

da stvara mali Merrill, McCann je 

unaprijedio nekolicinu dotadašnjih 

UBS-ovih rukovoditelja i zadržao financijskog 

direktora za obje Amerike 

Toma Naratila. “Nitko se od nas više nije 

morao dokazivati, svi smo već dosta postigli 

u dotadašnjoj karijeri”, kaže Polito. 

“Više nam je bilo do toga da se ponovno 

okupimo i kao tim pod Bobovim vodstvom 

još jedanput pokušamo učiniti 

nešto izuzetno.” 

U UBS-u su zatekli potpuno demoralizirane 

brokere. Razlog su dijelom bili 

loši napisi u tisku, no savjetnicima se 

činilo i da ih švicarska centrala ignorira, 

istodobno ih opterećujući gomilom loših 

proizvoda. Primjer je UBS-ova kreditna 

kartica, nametnuta brokerima i 

klijentima 2005. godine. Zbog Visinih 

strogih mjera zaštite od zloupotreba, 

kartica je odbijana u čak 50 posto slučajeva, 

kaže Berkery, sada predsjednica 

UBS banke USA, i dodaje da ju čak 

i jedan UBS-ov broker upozorio neka 

se njome ne koristi: “A to je zbilja loš 

znak” Kartica je bila tako ćudljiva da 

su je jednom odbili primiti i od same 

McCannove supruge. 

McCann je već mjesec dana po dolasku 

organizirao raskošnu večeru u 

newyorškom Gotham Hallu za 270 vo- 


FORBES 

WALL STREET 

dećih UBS-ovih financijskih savjetnika. 

U prigodnom govoru obećao je da će 

svojih prvih sto dana u banci provesti 

slušajući o njihovim problemima, rješavajući 

ih što je brže moguće i smišljajući 

nove strategije. I doista, McCann 

i njegovi ljudi iz Merrilla (interno 

poznati kao “obnovitelji”) sljedeća su 

tri mjeseca proveli u telefonskim razgovorima 

s tvrtkinim brokerima, odmah 

rješavajući lako rješive probleme, 

takozvane brzance. “Brzinski” je uvedeno 

oko 400 promjena. Paranoična 

kreditna kartica je ukinuta, marketinške 

materijale smjeli su odobravati i niže 

rangirani zaposlenici, a iznos brzih kredita 

za dobrostojeće klijente povećan je 

s četiri na pet milijuna dolara. 

Obnoviteljski je tim osnovao i vijeće 

financijskih savjetnika koje je savjetničke 

pritužbe prenosilo izravno McCannu. 

Pravilo je bilo odgovoriti na njih 

u roku od jednog dana. “Dotad su naše 

primjedbe nestajale u crnoj rupi”, kaže 

Martin Halbfinger, savjetnik s tri milijarde 

dolara pod upravljanjem i jedan od 

prvih predsjednika tog vijeća. “Bili smo 

zadivljeni iznenadnom promjenom.” 

“Ljudi nisu mogli vjerovati da odgovaram 

na njihove mailove ili telefonske 

pozive. Neki su mi čak spustili slušalicu 

misleći da sam birao pogrešan broj”, 

sjeća se McCann. 

Devedeset devet dana nakon presudnog 

sastanka u Gotham Hallu, McCannov 

obnoviteljski tim predstavio je 

svoju veliku strategiju: strogi fokus na 

klijente visoke i najviše neto vrijednosti 

u 25 američkih gradova. Banka će 

se okrenuti klijentima i usmjeriti se na 

pružanje financijskih savjeta. “Bilo je 

nevjerojatno važno da ta poruka bude 

jasna”, kaže McCann. 

K tomu, svima je postalo jasno da 

McCann neće tolerirati nerad. Plaća je 

smanjena svakome tko je od naknada i 

provizija ostvario godišnji prihod manji 

od 250 tisuća dolara. Tu ljestvicu McCann 

je nedavno podigao na 320 tisuća. 

Obuzdao je i institucionalno bujanje: 

neke je ogranke zatvorio, neke konsolidirao 

te ukinuo suvišne menadžerske 

razine, otpustivši pritom i 25 direktora. 

MANJI RIZIK, VIŠE NOVCA 

IZNOS JAMSTVENOG KAPITALA BANKE ODREĐUJE SE PREMA RIZIČNOSTI 

NJEZINE IMOVINE. ERMOTTI JE SMANJIO RIZIČNU IMOVINU UBS-a 

UPRAVLJANJE 

BOGATSTVOM, 

BANKARSTVO, 

KORPORATIVNO 

I UPRAVLJANJE 

FINANCIJSKOM IMOVINOM 

SPOREDNI I 

NASLIJEĐENI PORTFELJI 

INVESTICIJSKO 

BANKARSTVO 

Osoblje koje se nije bavilo financijskim 

savjetovanjem reducirano je s 

11.200 početkom 2009. na 9191 zaposlenika 

u 2013. godini. Odnos troška i 

zarade u američkoj jedinici smanjen 

je s gotovo 100%, koliko je iznosio u 

2009., na 87%. Nastojeći potaknuti što 

veći dotok novca, McCann je agresivno 

novačio vrhunske financijske savjetnike, 

mameći ih visokim naknadama za 

potpis na pristupnom ugovoru. Samo u 

2012. UBS je potrošio 697 milijuna dolara 

na dovođenje novih brokera. “To je 

10% godišnjeg neto prihoda McCannove 

jedinice i pokazuje koliku važnost 

McCann pridaje kvalitetnom kadru”, 

kaže Alois Pirker, analitičar iz bostonske 

Aite grupe. 

To se i uvelike razlikuje od pristupa 

uobičajenog u bankarstvu - okupljanja 

“najveće vojske”. McCann zapošljava 

7000 financijskih savjetnika. Bank of 

America Merrill Lynch, Morgan Stanley 

i Wells Fargo imaju ih po 15 do 18 tisuća. 

No McCannovi su ljudi kvalitetniji: 

jedan broker UBS-u donosi u prosjeku 

milijun dolara godišnjeg prihoda, prema 

848 tisuća u Morgan Stanleyju i 865 

tisuća u Wells Fargu. Po produktivnosti 

brokera UBS-u konkurira samo Bank 

of America Merrill Lynch, McCannov 

nekadašnji poslodavac. 

RIZIČNA IMOVINA 

3. kvartal 2011. 3. kvartal 2012. 3. kvartal 2013. 

450 MLRD. USD 

“UBS traži najbolje od najboljih i 

smatra da kvaliteta savjetnika može biti 

važnija od brojnosti”, kaže Brad Hintz, 

analitičar iz Sanford C. Bernsteina. 

I stvar funkcionira. Samo u SAD-u 

neto prihod je u protekle dvije godine 

povećan na 36 milijardi dolara, a McCannova 

je jedinica u 2012. ostvarila rekordnih 

873 tisuće dolara dobiti prije 

oporezivanja, što je 40-postotno povećanje. 

Rezultati za 2013. trebali bi biti 

još bolji. Osipanje klijenata i kadrova je 

zaustavljeno, spustivši se s 15,3% u 2009. 

na 2,2% u 2013. godini. 

McCannov uspjeh je nagrađen: sada 

je član UBS-ova globalnog odbora 

i s lanjskih 9,4 milijuna dolara zarade 

drugi najbolje plaćeni menadžer banke, 

odmah iza Ermottija. Nije više samo 

šef UBS-ovih brokerskih trupa u Americi. 

Ermotti ga je zadužio i za investicijsko 

bankarstvo te za bančin biznis 

upravljanja financijskom imovinom u 

SAD-u. Ipak, nitko ne misli da McCann, 

rođen u Pittsburghu i dvije godine 

stariji od Ermottija, ima ikakve šanse 

stati na čelo goleme švicarske banke. 

A s obzirom na to koliko se UBS dosad 

oslanjao na sektor upravljanja osobnim 

bogatstvom i njegov američki motor, 

Ermotti bi sada morao potražiti novu 

djetelinu s četiri lista. 

72 

FORBES 

VELJAČA, 2014

FORBES 

FINANCIJE 

Veliki povratak 

europske periferije 

Optimistične vijesti s makro fronta, a potom i uspješan plasman irskih državnih 

obveznica nakon podulje pauze izazvali su pad kamatnih stopa u Europi 

PIŠE: MARIO GATARA 

Prvi spomen redukcije monetarnog 

stimulansa u produkciji 

američke središnje banke 

sredinom prošle godine stvorio 

je pravu pomutnju na financijskim 

tržištima diljem svijeta, nedvosmisleno 

oslikavajući stavove investitora. 

Tek su učestale verbalne intervencije 

predstavnika monetarnih vlasti 

smirile duhove, no pola godine kasnije, 

kada je “taper talk” napokon doista i 

zaživio u praksi, smanjenjem programa 

kupnje obveznica za deset milijardi 

dolara mjesečno, negativne reakcije 

ulagača posve su izostale, a nekoć silno 

izražen pesimizam doima se kao davno 

zaboravljena prošlost. I dok dobar 

dio analitičara vjeruje da bi monetarni 

stimulans poznatiji po akronimu QE 

(Quantitative Easing) već do kraja ove 

godine mogao biti potpuno anuliran, to 

više nikoga pretjerano ne uzbuđuje. 

Presudnu je ulogu odigrala posvećenost 

središnje banke u kojoj još ne 

razmatraju scenarij povećanja ključnih 

kamatnih stopa, a po svemu sudeći, 

ekspanzivna će monetarna politika, 

barem kada je riječ o konvencionalnim 

instrumentima, biti konstanta na koju 

se Wall Street čak i u idućoj godini može 

osloniti. Za to vrijeme u prvom su 

planu rezultati korporativnog sektora, 

a uz niska očekivanja većine analitičara 

iluzorno je očekivati značajnije 

pozitivne pomake burzovnih indeksa. 

Zbog toga, ali i nepovoljnijeg omjera 

rizika i potencijalnih prinosa (nakon 

višegodišnjeg razdoblja snažnog rasta), 

početak godine na Wall Streetu protje- 

Prinosi na dvogodišnje talijanske državne 

obveznice skliznuli su ispod 1% ... 

Spread u odnosu na njemačke obveznice 

također se drastično snizio... 

če u prilično letargičnom ozračju, bez 

znatnijih pomaka cijena dionica. 

Istodobno, potraga za prinosima 

brojne je investitore odvukla na drugu 

stranu Atlantika, tragom procjene da 

je najgore od dužničke krize iza nas. 

A ta je konstatacija, uz prve opipljive 

znakove gospodarskog oporavka 

na Starom kontinentu (uključujući i 

ohrabrujuće signale s tržišta rada) i 

izostanak značajnijih inflacijskih pritisaka, 

državne obveznice zemalja s 

periferije pretvorila u prave zvijezde, 

... dok desetogodišnje španjolske obveznice 

sada nude prinos manji od 4% 

... a tome je prethodio zamjetan pad premije za 

rizik, mjeren credit-default swapovima 

nudeći divergentan trend u odnosu na 

njemačke i američke obveznice, obilježen 

rastom cijene i padom prinosa. 

Prvi put od svibnja 2010. godine stopa 

prinosa na španjolske državne obveznice 

spustila se ispod razine od 4%, 

nastavljajući negativan trend čiji korijeni 

datiraju iz druge polovice 2012., 

kada je opstanak jedinstvene europske 

valute ozbiljno doveden u pitanje. Impresivan 

pad premije za rizik učinio 

je talijanske i španjolske obveznice 

iznimno traženom robom, a veća po- 

74 

FORBES 

VELJAČA, 2014

POČETAK GODINE 

U OPTIMISTIČNOM 

TONU 

Početak godine, lišen većih uzbuđenja, 

domaćim je investitorima bio dovoljno 

dobar razlog da zadrže optimističan 

ton i agresivn(ij)e pozicije u redovitoj 

kvartalnoj anketi o alokaciji portfelja. Tako 

na početku prvog kvartala gotovo dvije 

trećine portfelja (u prosjeku) i dalje otpada 

na dionice, dok je i udio roba neznatno 

povećan, na naizgled skromnih 6% (najviše 

u posljednjih godinu dana). Najveće 

je promjene doživjela kategorija gotovine, 

čiji je udio smanjen na 12%, što je najniža 

razina još od trećeg kvartala 2011. godine, 

te jasno signalizira da imperativ lova na 

prinose, lako uočljiv kod ulagača na razvijenim 

tržištima, nije mimoišao ni domaće 

portfolio i fondovske menadžere. Stoga 

je omjer optimista i pesimista, konstruiran 

na temelju usporedbe s prethodnim 

kvartalom, i dalje pozitivnog predznaka, 

ovaj put ipak s malo većim udjelom 

ispitanika koji nisu bili skloni preuzeti 

veći rizik, očito dopuštajući mogućnost 

naprasne korekcije na koju upozoravaju 

pomalo već napregnute valuacije dionica 

na razvijenim tržištima kapitala. 

tražnja jasno se očitovala i na bližem 

kraju krivulje prinosa, kod obveznica 

s kraćim rokovima dospijeća. Kao prikladna 

ilustracija može poslužiti podatak 

da se stopa prinosa na dvogodišnje 

talijanske državne obveznice prvi put 

od izbijanja globalne ekonomske krize 

spustila ispod granice od 1%, dok se 

spread u odnosu na njemačke obveznice 

spustio ispod 100 baznih bodova 

(1% = 100 bps). Traumatična iskustva 

dužničke krize možda su još svježa, no 

odlučnost Europske središnje banke da 

Scene nasilnih prosvjeda koji 

potresaju Grčku od izbijanja 

dužničke krize polako uzmiču 

pred dobrim vijestima 

SIPA PRESS JLP 

po svaku cijenu brani euro pretegnula 

je na vagi, bitno olakšavši pozicije europskih 

dužnika. 

Uostalom, možda najjasniji signal 

povjerenja investitora kada je riječ o 

krizom najugroženijim članicama Europske 

monetarne unije bio je interes 

ulagača za irske državne obveznice. 

Naime, Irska se, nakon nekoliko godina 

pauze i života na infuziji, uz pomoć 

zajmova Europske unije i Međunarodnog 

monetarnog fonda vratila na međunarodna 

tržišta kapitala, plasirajući 

Gotovo dvije trećine portfelja otpada na 

dionice, signalizirajući optimizam ulagača 

3,75 milijardi eura teško izdanje desetogodišnjih 

obveznica s kamatnom 

stopom od 3,5%, a samo tjedan dana 

kasnije stopa prinosa već se spustila 

na 2,3%, povukavši za sobom i ostala 

izdanja, od Italije i Španjolske, do Grčke, 

Portugala i Slovenije. Hoće li idila 

potrajati, pitanje je na koje se zasad 

malotko usuđuje dati decidiran odgovor, 

no početak godine za investitore 

koji zaziru od kaotičnog okruženja, pa 

makar i uz zamjetno niže prinose, godina 

nije mogla početi bolje. 


EKONOMSKI MODELI 

ŽELJKO KARDUM 

Postojanje krava pobija 

osnovna načela kapitalizma 

Kapitalizam funkcionira jer ljudima dopušta 

činiti što žele, koliko god njihove odluke bile 

nerazumne. Ne dovedu ih baš uvijek kamo bi 

htjeli, ali on ih gurne gdje im je mjesto. 

Ako se ne ispriječe državne svete krave 

Sve vlade na svijetu reakcionarne su institucije. Rade u korist ljudi 

koji ih kontroliraju. To su po definiciji bogati i moćni, elite koje bi 

promjenom sadašnjeg stanja više izgubile nego dobile. Zato sve one 

pažljivo i oprezno gledaju u budućnost i čine sve da bi je spriječile. 

Budućnost je ono što se dogodi kad pustite da stvari idu svojim 

prirodnim tijekom. No, kako promjena za njih nije poželjna, one poduzimaju 

razne fiskalne, monetarne i druge ekonomske mjere za zaustavljanje kotača 

povijesti. Zato imamo sanacije, poticaje, kredite, zabrane i socijalu. Sve je 

posloženo kako bi se stari sustav održao što dulje. Recimo, Američke federalne 

rezerve monetarnim popuštanjem i stalnim izmišljanjem novog novca 

potiču potražnju. Veća potražnja znači više trgovine i profita, a to znači više 

službenika. I više posla.... ali ne za vlastitu industriju, nego onu kinesku!? 

Vlastitim monetarnim mjerama i državnom potrošnjom potiču tuđu, a ne 

svoju industriju?! Hm... 

Da, sustav je u samoj svojoj srži pomalo čudan i nakaradan, ali svima 

odgovara. Američka elita voli ga jer podiže cijene njezinih nekretnina i preraspodjeljuje 

bogatstvo nacije od siromašnih prema njezinim pripadnicima. 

Vole ga i Kinezi. Rastom izvoza Amerikancima rastu i njihove zarade. Onda 

oni tim novcem grade nove proizvodne kapacitete i novu infrastrukturu. Niču 

novi prazni gradovi, velike tvornice za proizvodnju stvari koje će prodati američkim 

kupcima koji nemaju novca, velike autoceste... A svaki taj poduzetnički 

pothvat pruža brojne mogućnosti za pogodovanje prijateljima, potkupljivanje, 

korupciju i vraćanje prijašnjih “usluga”. 

Uostalom, zašto ne? Sve dok su 

mase spremne raditi. 

Japan ima sličnu priču. Njihova 

elita nema izbora. Suočena je sa 

strašnom kombinacijom velikog rasta 

državnog duga i katastrofalne demografije. 

Stanovništvo im je sve starije 

i sad bi u penziju. Očekuju da im država 

vrati novac koji su joj posljednjih 

25 godina posuđivali. No, japanske 

Državne svete krave 

često stanu nasred 

ceste i ne žele se 

maknuti. Vi ne 

možete naprijed, 

a one se na cesti 

sigurno neće napasti 

vlasti ga nemaju. Potrošile su ga na “poticanje 

gospodarstva”. I što sad? Da se sve odvija prirodnim 

tijekom, država bi priznala bankrot, a 

opljačkani Japanci digli revoluciju i ritualno 

dekapitirali krivce. A potom spokojno izvršili 

harakiri. Ali, tom prirodnom događanju budućnosti 

ispriječio se premijer Shinzo Abe. On 

upravo izvodi spektakularan monetarni trik. S 

jedne strane daje poticaje proizvođačima da 

više proizvode, a s druge potiče potrošače da 

više kupuju. Ukratko, tiska nepostojeći novac 

pa ga dijeli jednima i drugima. 

Hoće li ova gospodarska kemija spasiti japansko 

gospodarstvo? Naravno da neće. Ali 

će odgoditi neugodnosti Shinzovoj i obitelji 

njegove žene. I još neko vrijeme na vlasti zadržati 

stari sustav u kojem su Shinzov djed, 

otac i on sam bili ugledni političari. A i punica 

će biti zadovoljna. Naime, preko žene Yoko, 

Shinzo je u tazbinskoj rodbinskoj vezi s bivšim 

premijerom. Hrvatski gospodarski sustav 

još je složeniji i kaotičniji. Političke elite su 

nestabilnije, a njihovi međusobni odnosi krajnje 

nepouzdani. Zasad se iskristalizirao samo 

jedan specifičan lokalni običaj, da žene na čelu 

stranaka iz njih izbace muškarce koje su na 

tim položajima naslijedile. U takvim uvjetima 

sve je teže izvoditi trikove i održavati privid 

kontroliranog upravljanja. Ali, poput drugih, 

i naš politički sustav počiva na sličnim iluzijama 

o mogućem zaustavljanju budućnosti. 

Recimo, svatko normalan pretpostavio bi 

da zemlja u dugovima mora štedjeti i trošiti 

manje nego što zarađuje. Ovakvo jednostavno, 

logično i naivno rješenje političari ostavljaju 

građanima i malim poreznim obveznicima, 

za kućnu upotrebu. Tako vi rješavajte 

financijske probleme u vlastitoj obitelji. Pa 

ako zbog nezaposlenosti ne budete više imali 

za ratu stambenog kredita, nek’ vam dođe 

ovrha. Default, bankrot i promjena pločice 

s imenom stanara na ulaznim vratima. Elite 

76 

FORBES 

VELJAČA, 2014

Uzgajanje krava u Indiji ima smisla, pa makar bilo i ekonomski neisplativo. No, nikako se ne 

mogu načuditi zašto Hrvati uporno i strpljivo hrane domaće svete krave 

imaju bolji sustav za odogodu budućnosti. Zaduže se u vaše ime i povećaju 

proračunski manjak. Novac potroše, a onda k vama dođu po još. Vi tvrdite 

da više nemate, a oni sve češće pogledavaju u zgodnu hrpicu novca u vašem 

mirovinskom fondu. I računaju koliko bi sva vaša imovina mogla odogoditi 

raspad postojećeg sustava. Kakva štednja i ganjanje proračunskog suficita?! 

Ovo je jednostavnije. Doduše, dugoročno vodi u velike nevolje, pa što? I Amerikanci 

stimuliraju svoje građane da kupuju sve više nepotrebnih kineskih 

stvari. A Kina stimulira svoje proizvođače da proizvode sve više stvari za 

kupce koji si ih ne mogu priuštiti. Cijela ova spektakularna globalna financijska 

iluzija izvodi se samo zato da nitko ne bi dirao u političke svete krave. 

Ali ako ne dirate u svete krave, čemu onda one služe? 

Odgovor na to ne znaju ni znanstvenici s Yalea i Sveučilišta Pennsylvania. 

U recentnom ekonomskom istraživanju iznjedrili su radni materijal pod 

nazivom “Daljnje postojanje krava pobija osnovna načela kapitalizma” (Continued 

Existence of Cows Disproves the Central Tenets of Capitalism). 

Naime, vjerojatno ste čuli da su krave jako važne u Indiji. Zajedno s bivolima, 

smatraju ih vrlo vrijednim imetkom za velik broj seoskih domaćinstava. 

No, nakon istraživanja, znanstvenici su došli do iznenađujućeg zaključka: 

indijske krave gospodarski su potpuno 

neisplative! I, prema svim njihovim 

analizama, vode u sigurnu financijsku 

propast. Istraživači su proučavali 

povrat ulaganja u bivole i krave. Kažu 

da su krave loša investicija. Kad uračunate 

prosječnu lokalnu vrijednost 

cijene rada koji u njih morate uložiti, 

na svakoj kravi gubite 64 posto, a na 

bivolima 39 posto. Tek ako u izračun 

stavite da je vrijednost rada nula, bi- 

Rezanje troškova je 

za građane, za kućnu 

upotrebu. Elite 

imaju bolji sustav - 

zaduže se, povećaju 

manjak u proračunu 

i onda dođu po još 

GORAN NOVOTNY / CROPIX 

voli postaju profitabilni i donose otprilike 13 

posto godišnje. No, čak ni uz besplatnu radnu 

snagu krave ne postaju profitabilne i donose 

im godišnji gubitak od 6 posto! Ipak, Indijci 

i dalje uzgajaju krave. Što to znači, da kapitalizam 

ne funkcionira, ili da ljudi ne znaju 

računati? Problem s ovakvom vrstom analize 

je preusko shvaćanje kapitalizma. Tko kaže 

da ljudi u kapitalizmu brinu samo o novcu? 

Ili da moraju svoj trud mjeriti prema tržišnim 

kriterijima? 

Ekonomisti pretpostavljaju da kapitalizam 

slijedi određena pravila. Pretpostavlja 

da su ljudi racionalni i da žele povećati svoje 

bogatstvo pa radi toga uvijek optimiziraju 

svoje vrijeme i novac. No, u stvarnom svijetu 

ljudi vrludaju između raznih ambicija i 

ciljeva u životu. Zarađivanje novca samo je 

jedna od njih. Jedni žele bogatstvo. Drugi 

obiteljsku idilu. Treći smatraju da je trka za 

novcem vulgarna pa žude za slavom, čašću 

ili nekim čudnim malim stvarima. 

Ako ne znate što ljudi žele, nemoguće je 

znati jesu li njihovi ciljevi racionalni ili ne. A 

ljudi uglavnom ne znaju što zapravo stvarno 

hoće. Kapitalizam funkcionira upravo zato što 

ljudima dopušta činiti što god žele, bez obzira 

koliko te odluke bile čudne ili nerazumne. Ne 

dovedu ih te njihove odluke baš uvijek onamo 

kamo bi željeli stići, ali kapitalizam kao sustav 

sjajno funkcionira... i na kraju ih gurne tamo 

gdje im je stvarno mjesto. Naravno, sve se to 

dogodi samo ako se na tom putu ne ispriječe 

državne svete krave. One često stanu nasred 

ceste i ne žele se maknuti koliko god to iracionalno 

bilo. Vi ne možete naprijed, a one se na 

asfaltu sigurno neće napasti. 

Mislim da su istraživači s Yalea i Pennsylvanije 

proučavali krive krave. Uzgajanje 

rogatih papkara u Indiji ima svoju logiku, bez 

obzira na znanstveno izračunatu neprofitabilnost. 

Naime, dobar dio industrijski proizvedenog 

mlijeka u toj zemlji kontaminiran 

je tragovima kemijskih bojila i umjetnog gnojiva 

pa seljaci ono od vlastite krave smatraju 

zdravijim. Uz to, indijsko tržište rada ne nudi 

baš puno mogućnosti ženama. A kad su već 

kod kuće i nezaposlene, svaka cijena rada je 

dobra, ma kako niska bila. Konačno, neke 

hinduističke obitelji kravu smatraju svetom 

životinjom, a njeno posjedovanje religijskom 

i društvenom povlasticom. Dakle, indijska 

priča o kravama ima mi nekog smisla. 

Ali nikako ne mogu dokučiti zašto Hrvati 

poslušno, uporno i strpljivo hrane domaće 

svete krave? 


FORBES 

FINANCIJE 

Stoljeće tržišta 

u razvoju 

Put prema ekonomskom prosperitetu tržišta u razvoju u proteklih 

je godinu dana donekle usporen, ali njihov rastući politički i 

ekonomski utjecaj bilo bi vrlo nerazborito ignorirati 

PIŠE: MARIO GATARA 

Kina već godinama slovi za 

ključnu polugu globalnoga 

gospodarskog rasta, 

nezadrživo se uspinjući 

ljestvicom ekonomski 

najmoćnijih sila svijeta. Visoke stope 

rasta BDP-a, uvjetovane prije svega 

iznimno izdašnom fiskalnom politikom 

i masovnim investicijama javnog 

sektora, u novom su tisućljeću postale 

norma koju je tek globalna kriza donekle 

razvodnila. A onda, opet, čak i 

brojka od 6,2%, koliko je na godišnjoj 

razini iznosio rast u drugom kvartalu 

2009. godine, što je najslabiji rezultat 

još od početka 2000. godine, ostavila je 

konkurenciju iz razvijenih zemalja na, 

blago rečeno, pristojnoj distanci. 

Stvarnu moć nekadašnjeg Srednjeg 

kraljevstva najlakše je pojmiti kada 

se promatra u malo širem kontekstu, 

uz bok razvijenim zemljama. Već 

za početak se zastrašujućim doima 

podatak da je od 2000. godine naovamo 

prosječna godišnja stopa rasta 

kineskoga gospodarstva iznosila čak 

9,1% ili gotovo peterostruko više od 

korespondirajuće statistike za SAD. 

No, to je zapravo tek početak priče o 

usponu koji u egzaktnim brojkama 

izgleda u najmanju ruku impresivno. 

Naime, krajem 2000. godine kineski 

je BDP iznosio otprilike bilijun dolara, 

malo više od 10% američkog BDP-a. 

Desetljeće kasnije taj je udio dogurao 

do gotovo 40%, a tijekom prošle godine 

već je prešao granicu od 50%. I 

dok je u promatranom razdoblju (13 

Usporedba godišnjih stopa rasta otkriva silan 

diferencijal u korist Kine... 

... kojim se polako zatvara jaz prema kriteriju 

veličine nominalnog BDP-a 

Dinamičnim je rastom Kina već odavno 

pregazila njemački BDP 

godina) američki bruto domaći proizvod 

uvećan za dvije trećine, kineski 

je porastao sa spomenutih bilijun na 

čak 8,2 bilijuna dolara krajem prošle 

godine, pregazivši u međuvremenu rivale 

poput Velike Britanije, Njemačke 

ili Japana. 

Naravno, priča ima i drugu stranu 

medalje, jer nominalni BDP zapravo 

nudi vrlo oskudan prikaz ekonomske 

moći jedne države u kontekstu materijalnog 

blagostanja njenih stanovnika. 

Unatoč snažnog rastu bruto domaćeg 

proizvoda, distribucija istoga po glavi 

stanovnika (per capita) znatno detaljnije 

oslikava jaz između razvijenih i 

zemalja u razvoju, svjedočeći o i dalje 

velikom zaostatku koji će još dugo 

postojati. I dok kineski BDP u ovom 

trenutku čini više od 50% američkog, 

BDP per capita predstavlja vrlo 

skromnih 7% američkog ili samo 9% 

njemačkog ili britanskog BDP-a po 

stanovniku, svjedočeći o znatno boljem 

(materijalnom) položaju građana 

razvijenih zemalja. 

Fascinantan ekonomski napredak 

Kine zapravo je dio znatno šireg trenda, 

obilježenog snažnom ekspanzijom 

tržišta u razvoju. Dobar dio njih, za 

razliku od Kine, svoj ekonomski prosperitet, 

barem u kontekstu dinamike 

gospodarskog rasta ( jer je niz optimistično 

intoniranih indikatora samo 

jedna strana medalje), može zahvaliti 

obilnim mineralnim bogatstvima koja 

su u uvjetima desetljeće dugog superciklusa 

na tržištima roba djelovala 

78 

FORBES 

STUDENI, 2013

Miks centralnog 

planiranja i tržišnog 

gospodarstva pod 

strogom je paskom 

Centralnog komiteta 

Komunističke 

partije 

poput multiplikatora, osiguravajući 

visoke stope gospodarskog rasta na 

krilima izvoza. Ako ne sirovina, a onda 

(polu)proizvoda i usluga, zahvaljujući 

investicijama koje je iznjedrio rasprostranjeni 

proces outsourcinga. 

Strateg Goldman Sachsa Jim O’Neill 

prepoznao je veliki potencijal zemalja 

nekadašnjeg Trećeg svijeta, skovavši 

još davne 2001. godine akronim BRIC, 

koji se ubrzo posve udomaćio na financijskim 

tržištima. Time je označen 

početak novog trenda, koji je bitno izmijenio 

dotadašnji tijek kapitala na 

globalnoj razini, dodatno potencirajući 

ekonomsku ekspanziju zemalja u 

razvoju. Izvozno orijentirani rast potaknuo 

je rast zaposlenosti, ali i bujanje 

srednje klase, što je trebalo osigurati 

pozitivan trend domaće potražnje u 

godinama koje dolaze i stvoriti pretpostavke 

za dugoročno održiv gospodarski 

rast. Na tom tragu su i procjene 

što ih je sredinom prošle godine objavila 

Organizacija za ekonomski razvoj 

i suradnju (OECD), prema kojima je 

komponenta osobne potrošnje u protekle 

dvije godine svojom veličinom 

i doprinosom gospodarskom rastu 

već nadmašila investicije. To, doduše, 

nije spriječilo Kinu da još prošle godine 

osvoji naslov najvećeg svjetskog 

trgovca, nakon što je vrijednost njezine 

vanjskotrgovinske razmjene na 

Kina je lani odnijela 

naslov najvećeg 

svjetskog trgovca, s 

vanjskotrgovinskom 

razmjenom većom od 

četiri bilijuna dolara 

godišnjoj razini dosegnula 4,2 bilijuna 

dolara. Nasuprot tome, korespondirajuća 

brojka za SAD u prvih 11 mjeseci 

2013. godine iznosi 3,5 bilijuna dolara, 

pa više ni teoretski ne može dostići 

rezultat koji je ostvarila Kina. 

Međutim, aktualni razvoj događaja 

polako odstupa od idealnog scenarija, 

otkrivajući niz slabosti koje usporavaju 

trend rasta. Kraj uzlaznog trenda cijena 

roba i smanjeni priljev inozemnog kapitala 

brojne su zemlje u razvoju učinili 

ranjivima, gurajući u prvi plan fiskalnu 

neravnotežu i/ili problematičan deficit 

tekućeg računa. U slučaju Kine, okoštali 

bankovni sustav, opterećen nenaplativim 

plasmanima koji se tek trebaju ukazati 

u bilancama, jedna je od najvećih 

prepreka stabilnom i dugoročno održivo 

gospodarskom rastu. I dok OECD 

predviđa da će Kina, prema kriteriju 

veličine BDP-a usklađenog s paritetom 

kupovne moći, već 2016. zauzeti čelnu 

STUDENI, 2013 FORBES 79

FORBES 

FINANCIJE 

poziciju globalne ljestvice prema 

kriteriju veličine bruto domaćeg 

proizvoda, analitičari Međunarodnog 

monetarnog fonda 

očekuju da će se to dogoditi tek 

godinu kasnije. 

S druge pak strane, u izvješću s 

kraja prošle godine britanski Centar 

za ekonomiju i poslovna istraživanja 

(Centre for Economics and Business 

Research) navodi da će za realizaciju 

tog scenarija trebati puno, puno više. 

Doduše, CEBR koristi kategoriju 

nominalnog BDP-a, ali predviđa da 

će Kina, suočena, između ostalog, i s 

negativnim demografskim trendovima 

(ubrzanim starenjem stanovništva), 

tek negdje 2028. godine zauzeti 

vodeću poziciju na globalnoj razini. 

Pritom se kao ključni pozitivni faktori 

(u usporedbi s američkom ekonomijom) 

navode pozitivan diferencijal 

gospodarskog rasta i očekivana aprecijacija 

domaće valute. Naravno, iznesene 

prognoze treba uzeti s povećom 

dozom rezerve jer se temelje na projekciji 

kretanja iznimno kompleksnih 

varijabli u duljem roku, modeliranih u 

tri osnovna scenarija, s ishodima fiksiranim 

u 2018., 2023. i 2028. godini. 

Unatoč tome, u izvješću najprije 

upada u oči masovna negativna revizija 

kojom su pogođene brojne zemlje 

u razvoju. Brazil, primjerice, figurira 

kao jedan od najvećih gubitnika, 

premda je već tijekom 2011. (privremeno) 

zasjeo na šestu poziciju, iznad 

Velike Britanije. U CEBR-u očekuju 

da će dominantna ekonomska sila Latinske 

Amerike, trenutno opterećena 

rastućim inflacijskim pritiscima koji 

su isprovocirali reakciju monetarnih 

vlasti, povećavajući uteg u obliku kamatnih 

stopa, taj pothvat ponoviti tek 

u razdoblju između 2018. i 2023. godine, 

kada bi trebala zasjesti na peto 

mjesto globalne ljestvice, iznad Velike 

Britanije i Njemačke. Njegovo bi 

mjesto, ako je vjerovati prognozama, 

privremeno mogla zauzeti Rusija, no u 

ovom se slučaju, ponajprije zbog očekivanog 

pada cijena energenata, očekuje 

postupni pad na ljestvici. Svijetla 

budućnost Indije očituje se u procjeni 

Sanacija 

problematičnog 

bankovnog sustava 

mogla bi donijeti i 

znatno niže stope 

rasta u budućnosti 

Veličina je važna, ali tek kategorija BDP per 

capita pokazuje gdje se zapravo nalazi Kina... 

... ili Rusija, koja nominalnim BDP-om opasno 

puše za vrat Velikoj Britaniji 

da bi nekadašnja britanska kolonija 

do 2028. godine trebala preteći Japan, 

Njemačku i Veliku Britaniju, no njen 

bi BDP tada trebao iznositi tek petinu 

američkoga, što je znatno slabije od 

optimističnih najava koje su godinama 

glorificirale indijsku ekonomiju i 

tamošnje vlasti, očekujući infrastrukturni 

boom i rapidnu selidbu ruralnog 

stanovništva. No, umjesto intenzivnog 

procesa urbanizacije, Indija se suočava 

s drastičnim padom vrijednosti 

domaće valute, što bi u nekim drugim 

okolnostima donijelo daljnje pozitivne 

pomake. No, u uvjetima anemičnog 

gospodarskog rasta među razvijenim 

zemljama (izuzev, naravno, SAD-a), 

doprinos konkurentnijeg izvoza u značajnoj 

mjeri opada, a slabašna domaća 

potražnja samo odgađa uspon prema 

društvu ekonomskih velesila. 

Kao još jednu prikladnu ilustraciju 

usporavanja pozitivnog trenda valja 

spomenuti i Indoneziju, za koju se u 

godinu dana starijem izvješću navodilo 

da bi do 2022. godine mogla dogurati 

čak do desete pozicije, no sada 

80 

FORBES 

STUDENI, 2013

Za pet godina Brazil bi mogao preskočiti 

Francusku, a Indija Italiju... 

... učvršćujući dominaciju BRIC bloka unutar 10 

najmoćnijih država 

Za 15 godina Kina bi napokon mogla zasjesti na 

čelnu poziciju 

se takav scenarij, zbog osjetno slabije 

potražnje za sirovinama (u prvom redu 

metalima poput bakra i nikla, kojima 

zemlja obiluje), ne očekuje niti 

u idućih 15 godina. Drugim riječima, 

pozitivni su pomaci sputani nizom 

ograničenja koja će usporiti napredovanje 

i odgoditi smanjenje jaza između 

bogatih i siromašnih. 

Ipak, to, usprkos svemu navedenome, 

nije dovoljno da zasjeni značaj zemalja 

u razvoju čija će ekonomska moć 

i utjecaj dovesti u pitanje svjetski ekonomski 

poredak, pa makar s nekoliko 

godina (u najgorem slučaju desetljeća) 

zakašnjenja. Primjerice, očekuje se da 

će Italija, formalna članica G7, skupine 

najrazvijenijih zemalja, za desetak 

godina ispasti s Top 10 ljestvice, a već 

2028. skliznuti na 15. mjesto. 

Sličan scenarij očekuje i Francusku, 

dok bi se za Nizozemsku, koja je 

prošlu godinu prema kriteriju veličine 

BDP-a završila na 18. mjestu, 2028. godine 

jedva moglo naći mjesta i u Top 

30. Upravo ovo posljednje pokazuje 

da bi 21. stoljeće moglo biti ne samo 

u znaku Kine nego i u znaku tržišta u 

razvoju općenito. 

Već za pet godina Indija ulazi u 

Top 10, a elitnom se društvu sve više 

približavaju Južna Koreja, Turska 

i Meksiko, koji 2028. godine, prema 

aktualnim projekcijama, ulazi čak i u 

deset najvećih ekonomija svijeta. Za 

deset godina među 20 najvećih ulazi 

Tajvan, dok se 2028. Južna Koreja 

i Turska pomiču iznad Francuske, a 

među trideset najvećih bit će Nigerija, 

Italija i Francuska 

samo su neke od 

europskih država koje 

će morati ustuknuti 

pred najezdom 

zemalja u razvoju 

U idućih 15 godina u Top 20 ulaze Tajvan i 

Poljska... 

... a u Top 30 Egipat, Hong Kong, Nigerija, Irak 

i Filipini 

Egipat, Irak, Filipini i Kolumbija. Naravno, 

pod pretpostavkom političke 

stabilnosti, što se, istini za volju, u ovome 

trenutku čini jako daleko od izvjesnog. 

Sve, dakle, upućuje na scenarij 

u kojem zemlje članice G7, zajedno s 

Europskom unijom, blokom koji je u 

ovom trenutku pozicioniran odmah 

iza SAD-a, više neće biti dominantni 

igrači na globalnoj ekonomskoj sceni. 

To, naravno, bitno komplicira stvari i u 

političkom kontekstu, kojim su dosad 

dominirale upravo razvijene zemlje 

zapadne hemisfere. 

Rezon o neizvjesnoj budućnosti, 

zbog znatno zamršenijih ekonomskih 

i političkih odnosa, vrijedi i za izvedbu 

tržišta kapitala, ali pritom valja imati 

na umu bitnu činjenicu. Naime, niz 

različitih istraživanja dosad nije uspio 

naći značajniju (čvrstu) vezu između 

gospodarskog rasta i kretanja cijene 

dionica, zbog čega treba biti posebno 

oprezan. Naravno da projekcije ekonomskog 

rasta i veličine BDP-a u očima 

investitora imaju određenu težinu, 

no korelacija između te dvije varijable 

u najboljem je slučaju prilično tanka i 

neuvjerljiva. Ili, jednostavno, nedovoljna 

za izvlačenje dalekosežnijih zaključaka, 

osobito ne na kraći rok. A ulagači 

koji ipak odluče zaigrati na faktor rastuće 

srednje klase i povećanje domaće 

potražnje, prije konačnog odabira konkretnih 

financijskih instrumenata moraju 

svladati i niz objektivnih prepreka, 

jer izloženost portfelja u smjeru slabije 

likvidnih tržišta kapitala, poput Egipta 

ili Nigerije, nije nimalo lako postići. 

STUDENI, 2013 FORBES 81

MARKET MAKER 

MARIO GATARA 

Prilika za refinanciranje duga 

Niske kamatne stope dobra su šansa za 

zamjenu postojećeg zaduženja jeftinijim 

izvorima kapitala, a nipošto poticaj za 

razuzdanu javnu potrošnju 

U 

svibnju prošle godine sve je izgledalo bitno drukčije. I puno opasnije. 

Sam spomen redukcije monetarnog stimulansa američke 

središnje banke posijao je pravu paniku diljem svijeta, najavljujući 

kraj ere rekordno niskih kamatnih stopa. 

Cijela ta epizoda zapravo je trajala vrlo kratko, no intenzitet negativne reakcije 

ulagača mnoge je zatekao. Čak i nakon što je Ben Bernanke nekako ipak 

uspio primiriti situaciju (a za to je trebao potegnuti sve do Kongresa), malo 

je tko više sumnjao u smjer kamatnih stopa. Činilo se da je idila nepovratno 

narušena, a kao jedina nepoznanica u jednadžbi figurirao je intenzitet pozitivnog 

trenda. Od tada do danas stopa prinosa na desetogodišnje američke 

državne obveznice gotovo se udvostručila, nudeći napokon zadovoljštinu 

za sve one koji su godinama uporno najavljivali takav scenarij. Pa ipak, detaljna 

krvna slika tržišta dužničkih vrijednosnih papira zapravo je znatno 

kompleksnija. Ono što je najvažnije - pozitivni pomaci na krivulji prinosa 

od izdavatelja do izdavatelja nisu bili linearni, i upravo tragom te činjenice 

količina emitiranih obveznica (i inih surogata) korporativnog sektora nije se 

znatnije smanjila. U strahu od povećanja kamatnih stopa cijeli niz kompanija 

grozničavo se pokušava pozicionirati ispred krivulje (nezgrapan prijevod 

fraze “ahead of the curve”), odnosno, preduhitriti očekivani nastavak pozitivnog 

trenda kako bi po povoljnim uvjetima namaknule sredstva za kapitalne 

investicije i refinanciranje prijašnjih zaduženja ili preusmjerile relativno 

jeftin kapital u džepove dioničara, bilo dividendama ili otkupom vlastitih 

dionica. Sva je prilika da ćemo se zbog toga suočiti s rekordnim brojkama 

u segmentu izdanja klasičnih obveznica, a potom i kojekakvih egzotičnih 

instrumenata poput PIK zajmova ili CoCo obveznica. 

Dakle, činjenica da je taper talk napokon doista proveden u djelo ipak nije 

u znatnoj mjeri poremetila planove i nade izdavatelja. Iz toga, pak, proizlazi 

Italija i Španjolska 

namjeravaju 

iskoristiti niže 

kamatne stope 

kako bi umirovile 

stari (skuplji) dug. A 

Hrvatska? 

da je raširen rast prinosa zaustavljen 

zahvaljujući kombinaciji dvaju faktora. 

Prvi su narasli apetiti investitora 

za rizik, što se manifestira kao veća 

potražnja uslijed masovnog lova na 

prinose, jer relativno sigurna aktiva i 

dalje nudi tek mizerne prinose. Drugi 

faktor je izmijenjena percepcija 

rizika, odnosno pad premije za rizik, 

koji je uvelike posljedica stabiliziranja 

dužničke krize na periferiji Europe. 

I jedno i drugo ide na ruku hrvatskom 

ministru financija. Jer dok su kamatne stope 

na američke obveznice zabilježile znatan rast, 

stopa prinosa na desetogodišnje hrvatske državne 

obveznice porasla je u razdoblju od 

početka svibnja prošle do sredine siječnja ove 

godine sa 4,5% na 5,3%, zbog čega se spread u 

odnosu na američke obveznice smanjio. Kamatni 

diferencijal u odnosu na njemačke državne 

obveznice u promatranom je razdoblju 

praktički ostao nepromijenjen, no uzimajući 

u obzir zbivanja na domaćem terenu, što se 

prije svega odnosi na nastavak dugogodišnje 

recesije i sve veću rupu u proračunu, to je, 

nedvojbeno, dobra vijest. Gotovo istovjetan 

obrazac nudi i izvedba credit-default swapova 

za Hrvatsku, ili u prijevodu, visina premije 

za rizik, koja je sa 270 baznih bodova 

početkom prosinca porasla sve do 380 bodova, 

a onda se, u trenutku pisanja ovog teksta, 

spustila ispod 330 baznih bodova. Uzimajući 

u obzir činjenicu da dobrih vijesti u kontekstu 

ekonomske aktivnosti u zemlji i očajnog 

stanja javnih financija već godinama nema, 

ovakav razvoj događaja može se bez imalo 

krzmanja okarakterizirati kao povoljan. 

I zato novo zaduživanje samo po sebi nije 

problem. Puno je važnije za što će se taj 

novac upotrijebiti. Ministri financija Italije 

i Španjolske već su najavili da će iskoristiti 

povoljan trenutak na tržištu kako bi izmijenili 

vremensku strukturu ukupnog zaduženja, 

kupujući vrijeme i smanjujući teret dugova 

koji u kratkom roku dolaze na naplatu. Nema 

nikakve sumnje, “umirovljenje” dijela duga 

i zamjena za obveznice s duljim rokovima 

dospijeća puno je bolja ili barem znatno prihvatljivija 

opcija od financiranja tekuće javne 

potrošnje, čije apetite realizirani proračunski 

prihodi ne mogu zadovoljiti. Jer kada (a ne 

ako, što više i nije pitanje) kamatne stope u 

razvijenim zemljama doista porastu na pretkrizne 

razine, refinanciranje zaduženja po 

višim kamatnim stopama od onih koje nosi 

originalan dug bit će posve besmisleno. 

82 

FORBES 

VELJAČA, 2014

FONDOVI I TRŽIŠTA 

IVA BIONDIĆ PARAĆ 

Priljev kratkog daha 

Iako nam se loše piše, svjež bi se kapital mogao 

sliti nakon najavljenih privatizacija i donijeti 

malo rasta. No, ni on neće potrajati bez čvršćeg 

pokrića u makroekonomskim pokazateljima 

Vijesti su pune prognoza što nas čeka u ovoj godini. Nažalost, Hrvatskoj 

se loše piše. Uz najbolji optimizam, oporavka u godini koja je pred 

nama teško da će biti. Gotovo sve ekonomije Europe uspjele su vratiti 

bruto društveni proizvod na pretkriznu razinu, prije 2008. godine. 

Kažem gotovo sve, jer se, uz Sloveniju i Grčku, u nezavidnom društvu nalazi i 

Hrvatska. I dok naša ekonomija tone, baš kao i prometi na Zagrebačkoj burzi, 

ostatku svijeta smiješi se rast. No, i taj rast ima svoje zamke, pa se Americi i 

dalje zamjera rast bez pokrića. Drugim riječima, skokovit rast cijena dionica 

ne prati jednako uspješan rast gospodarstva. Prostora za optimizam ima, no 

kada je on bez temelja, lako se okliznemo i završimo na koljenima. 

Domaći su ulagači 

napokon prepoznali 

prednosti novčanih 

fondova. Trećina 

njihova novca od 

fizičkih je osoba, 

a u njima novac 

povremeno drže i 

mirovinci 

Investitori su gladni prinosa, tako pokazuju podaci. A najbolje prinose i 

dalje nosi tržište derivata, koje je opet počelo bilježiti značajnije priljeve. Ovaj 

put ćemo svi biti pametniji i oprezniji, tješe se mnogi, no ostaje činjenica da i 

dalje ne znamo u što se upuštamo. U međuvremenu će neki srećkovići zaraditi 

koji postotni poen. 

Domaći investicijski fondovi ovih su dana ponovno resetirali svoje mjerače i 

krenuli u utrku za svježim kapitalom. Prošlih godina nekako se ustalilo da prvi 

kvartal bude i prinosom najuspješniji. Uostalom, siječanj je mjesec u kojem se 

kreće s objavom godišnjih financijskih izvještaja pa mnogima zaigra prst iznad 

tipke “kupi” u nadi da će rezultati tvrtki biti bolji od očekivanih. S druge strane, 

ništa ne garantira da će prva tri mjeseca i ove godine biti takva. Zato ipak treba 

dobro razmisliti prije svake odluke o kupnji – bilo dionica, bilo udjela. 

Iako nam se loše piše, svjež bi se kapital 

ipak mogao sliti nakon najavljenih 

privatizacija i donijeti nešto rasta 

domaćoj burzi. No, bez nekog čvršćeg 

pokrića u makroekonomskim pokazateljima, 

sve će to biti kratkog daha. 

Do tada domaći investitori imaju 

priliku ulagati u fondove u čijem su 

fokusu inozemne dionice. Kod nekih 

se fondova po imenu može naslutiti 

regija ili sektor u koji ulažu, dok kod 

drugih treba ipak zasukati rukave i malo 

proučiti gradivo. To zapravo i nije 

loše, jer na taj će način investitor sam 

osvijestiti koji je rizik spreman preuzeti. 

A kriva procjena rizika najbolnija je 

točka svih nas koji smo se ikada okušali na 

tržištu kapitala. Trava je uvijek zelenija 

kod susjeda, a i prinosi su uvijek veći, pa 

ponekad odlučimo previdjeti sve signale 

koje tržište šalje kada je premoreno. 

Sve je to dovelo do toga da se investicijski 

fondovi posljednjih godina bore za 

opstanak. Pri tome ponajprije mislim na 

prinosno najatraktviniju vrstu – dioničke 

i uravnotežene fondove. Nakon što im je 

imovina s gotovo 26 milijardi kuna potkraj 

2007. godine pala na ispod četiri u ožujku 

2009., oporavak je uslijedio. Ali, trajao je 

samo do rujna 2011., kada je počelo lagano 

rasipanje imovine dioničkih i uravnoteženih 

fondova. Krajem studenoga imovina 

povjerena na upravljanje nije iznosila ni 3 

milijarde kuna. Društva za upravljanje to 

itekako osjećaju, stoga smo ovu godinu dočekali 

s nekoliko fondova manje, koji su se 

pripojili većima, a promjene dosadašnjih 

strategija ulaganja postale su prilično česte. 

To zapravo i nije čudno jer teško da će tržišta 

koja već godinama stagniraju privući 

nove investitore, a strpljenje postojećih 

ima svoje granice. 

Unatoč tome, fondovska industrija 

bilježi i rast imovine povjerene na upravljanje. 

Domaći investitori napokon su prepoznali 

prednosti koje nude novčani fondovi, 

koji su postali najpopularnija vrsta 

fondova posljednjih godina. Od ukupno 13 

milijardi kuna, s koliko su fondovi upravljali 

krajem studenoga, čak 9,8 milijardi u 

novčanim je fondovima. Prema podacima 

iz rujna, novčani su fondovi najpopularniji 

među fizičkim osobama, koje drže trećinu 

novca u toj vrsti fondova, na banke otpada 

1,3 milijarde kuna, a malo manje, 1,2 milijarde, 

drže osiguravajuća društva. Povremeni 

su gosti ove vrste fondova mirovinski 

fondovi, koji u njima čuvaju novac dok 

čekaju izdanja (državnih) obveznica. 


LATVIJA 

NOVA ČLANICA EUROZONE 

POKUS JE 

USPIO, ONI 

SU OPET IN 

Latvija je 2008. bila sasjeckana i oguljena 

do atoma, a cinici kažu da je nezaposlenost 

pala jer se za trajanja teške financijske krize 

velik broj ljudi iselio. Danas to više nije 

slomljena ekonomija i pretvara se u trijumf 

Krugmanova “austerity” koncepta 

NAPISALA: BISERA FABRIO 

FOTO: ALEKSANDRS KENDEKOVS 

U UREDU AIVE ROZENBERGE u 

centru Rige kiša udara o visoke prozore, 

a razgovore stalno prekida otvaranje 

vrata. Iako je rano jutro i nebo se 

nad latvijskim glavnim gradom još nije 

razdanilo, užurbano je i žamor glasova 

miješa se sa zvonjavom mobitela koja 

je na većini smartphonea ista pa se 

desetak ljudi u uredu zajednički trgne 

kad zazvoni poznati zvuk. 

Romantična drvena klupica koja je 

postavljena usred te, ne baš velike dvorane 

kao da je iz nekog drugog svijeta 

i uopće tu ne pripada. Ipak, Aiva će 

baš na nju sjesti dok objašnjava kako 

je glavni grad Latvije trijumfirao na 

natječaju za europsku kulturnu metropolu 

2014. godine, i to uz skromni, 

minimalistički budžet od dvadesetak 

milijuna eura. Tijekom ove godine, 

kada domaćinstvo europskog grada 

kulture dijeli sa švedskom Umeom, 

u Rigi će se predstaviti sto različitih 

kulturnih projekata, odabranih u konkurenciji 

od 340, a dosadašnja iskustva 

gradova kulture pokazala su da se na 

svaki investirani euro vrate četiri eura. 

Pritom, milijun i pol eura bespovratna 

su sredstva Europske unije za projekte 

kulture, a i broj posjetitelja u godini 

kulture naraste barem za četvrtinu, što 

za dvomilijunsku Latviju nije zanemarivo. 

Koncept gradova kulture – kada 

dva europska grada cijelu godinu dijele 

taj status, surađuju i postaju centar europske 

kulturne industrije, izložbi, radionica, 

performansa, predstava – bio 

je dobra kulturno-ekonomska vježba 

dosadašnjim gradovima nositeljima tih 

titula, a jedan će hrvatski grad, zajedno 

s jednim irskim, taj status dobiti 2020. 

godine. 

84 

FORBES 

VELJAČA, 2014

Za Latviju i Rigu godina je počela 

dvostrukim uspjehom: zemlja je ušla u eurozonu, 

a grad je europska prijestolnica kulture 

Aiva Rozenberga kaže da će Riga tijekom ove godine predstaviti stotinu 

kulturnih projekata, a dosadašnja iskustva gradova kulture pokazala su da 

broj posjetitelja u njima naraste barem za četvrtinu dok nose tu titulu 


LATVIJA 


Kultura kao biznis, kreativne industrije 

kao ekonomski, pa i psihički spas 

Latvije pomogli su da jedna od krizom 

najteže pogođenih zemalja Europe 

2014. godinu dočeka ne samo kao prijestolnica 

kulture nego i kao nova članica 

eurozone. Riga je dobila status glavnog 

grada kulture 2010. godine, kada je bilo 

najteže. Ideja o ambicioznom, ali nimalo 

pompoznom pristupu organiziranja 

ove jednogodišnje kulturne ceremonije 

nastala je, ispričat će na svojoj klupici 

Aiva Rozenberga, baš na temelju festivala 

preživljavanja, kada su Latvijci, 

ponosni na svoje male kreativne hobije. 

Gradske vlasti u Rigi shvatile su da stare 

neiskorištene industrijske pogone mogu 

na taj način oplemeniti novim duhom, 

pa su umjetnicima i onima koji to žele 

postati dale slobodu da se usele u te prostore 

i učine ih kreativnim radionicama. 

Tako su na mjestima gdje su prije samo 

nekoliko godina radovi prekinuti, jer su 

gradilišta zjapilia prazna, a poslovne 

zgrade ostale nedovršene, sve to dobilo 

jedan novi izgled i novu dušu. 

Latvija je financijski sasjeckana 

do atoma od 2008. godine, sastrugalo 

se sve što se moglo, a onda se, kad 

je eksperiment zbog kojega se slavni 

Paul Krugman zakvačio u medijskoj 

prepisci s cijelom latvijskom vladom 

uspio a da pacijent nije umro, latvijski 

recept počeo pronositi izmrcvarenom 

eurozonom kao dokaz trijumfa “austerity” 

koncepta. U jednom se trenutku 

potražnja za poslovima smanjila 90 

posto u odnosu na pretkriznu godinu, 

a polovica stanovništva živjela je ispod 

zajamčenog minimuma. Krediti se više 

nisu mogli dobiti. Kamate su skočile na 

11 posto, one na studentske kredite i na 

Gradonačelnik Rige Nils Ušakovs očekuje da će glavni grad 

Latvije privući još više stranih ulaganja - s Istoka i Zapada 

FOTO: AFP 

Andris Berzinš, latvijski predsjednik, bivši je bankar i pokrovitelj 

Rige kao europskog grada kulture 

Artis Nimanis bavi se iz 

radovima probio na cije 

osiromašeni i deprimirani, shvatili da 

barem imaju svoje male umjetničke 

hobije i umjetnost koja ih čini sretnima. 

Ta ih je ideja držala tijekom godina 

krize, kada je vlast primjenjivala jedinu 

metodu koju je znala – rezanja. 

U krizi su postali kreativniji, svatko je 

pomislio kako ne bi bilo loše da iskoristi 

onaj svoj dosad skriveni talent, nešto 

što je dosad pokazivao samo najbližima. 

S vremenom, ekonomska se situacija 

nakon velikih rezova poboljšavala i stvari 

su krenule nabolje, standard je opet 

počeo rasti, a ta novootkrivena latvijska 

kreativnost postala je dijelom nacionalnog 

bića. Odjednom su svi još više bili 

LATVIJCI SU U 

KRIZI POSTALI 

KREATIVNIJI; U 

RAZDOBLJU KADA 

SE SVE REZALO, 

BAVILI SU SE 

UMJETNIČKIM 

HOBIJIMA, A ONDA 

IM JE KRENULO 

19 posto, a samo 2009. godine BDP se 

urušio za 20 posto. 

I tako je Latvija zaboravila, ali ne i 

oprostila, financijski slom 2008. godine, 

ostavila voljeni lats u uspomenama 

i od 1. siječnja prihvatila euro. Dok se 

slavio ulazak u novu godinu i jednu novu 

epohu, nije bilo euforije: cijena krize 

koju je Latvija platila bila je izuzetno 

visoka, a radilo se o najvećem valu 

iseljavanja na Zapad otkako je postala 

samostalna državom – cinici su tvrdili 

da se nezaposlenost u zemlji smanjila 

baš zato što se velik dio ljudi iselio iz 

zemlje. Što god da je pomoglo, situacija 

se stabilizirala i Latvija je u baltičkom 

86 

FORBES 

VELJAČA, 2014

javnom sektoru morala srezati za 25 

posto. Prije četiri godine, bila je slomljena. 

Kriza se osjećala na svakom 

uglu glavnoga grada Rige. Nekadašnji 

baltički tigar, industrijski centar Baltika 

prije devedesetih i propulzivna ekonomija 

nakon njih, slomila se kao tigrić 

od papira. A slom je, kada se počeo 

događati, bio strašan i brz. Ekonomist 

koji je ljude upozorio da novac iz banke 

vade što prije priveden je na obavijesni 

razgovor zbog širenja panike. Bilo je 

depresivno kao da je svemu došao kraj, 

cijela Riga kao da je bila u nekoj crvo- 

Maris Gailis, bivši premijer, a sada tržišni ekspert za nekretnine, i njegova supruga, arhitektica Zaiga, 

obnavljaju tradicionalne latvijske drvene kuće, sada najskuplje vile u Rigi 

dom predmeta od stakla. Sa svojim se umjetničkim 

europsko tržište 

tercetu uzornih europskih država pronašla 

svoje gnijezdo. Estonija, već u 

eurozoni, Latvija i Litva, tri baltičke 

države, posve su iskočile iz ruske sfere 

utjecaja unatoč činjenici da je veliki dio 

njihova stanovništva ruskog podrijetla 

(ali njihov je suživot paralelna stvarnost, 

i to na način koji “međunarodna 

zajednica” na Balkanu vjerojatno ne bi 

tolerirala kao odnos prema manjini) i 

posve se europeizirale. Za Estoniju se 

čak smatra da je više nordijska nego 

baltička država, sličnija Finskoj negoli 

bilo kome drugome. Nakon što je u eurozonu 

ušla Latvija, Litva planira isto 

učiniti 2015. godine i tada će Baltik biti 

u istoj ravnini sa svim integracijskim 

mehanizmima. To da je situacija bolja 

pokazuje i sve veći broj Latvijaca koji 

se vraćaju kući, bez obzira na generaciju 

kojoj pripadaju. Anna Muhka, koja je 

uključena u program Rige kao kulturne 

prijestolnice, živjela je i u Švedskoj i u 

Njemačkoj, ali čim je došla prilika da 

se vrati u Latviju, vratila se bez premišljanja. 

Stvari su se u međuvremenu 

počele kretati nabolje i domovina je 

bila odjednom privlačnija. 

Latvija je pak, objašnjavaju nam u 

Rigi, bila u situaciji u kojoj je plaće u 

ULASKOM U 

EUROZONU, 

NAKON ESTONIJE, 

LATVIJA JE 

DRUGA BALTIČKA 

ZEMLJA KOJA 

UVODI EURO. LITVA 

TO ŽELI UČINITI 

DOGODINE 

točini, trgovine su bile prazne, baš kao 

i izrazi lica na ljudima. 

Sada je sve drugačije. Od 2010. godine 

Latvija je bilježila najveće stope 

rasta u Uniji, sve do 5,6 posto 2012., ali 

BDP per capita i dalje je gotovo upola 

manji od njemačkog i iznosi 21.905 

američkih dolara. Nakon mjera štednje 

i rezanja vrijeme je za jačanje nacionalne 

ekonomije, a ta će se vrsta bildanja 

najbolje ostvariti investiranjem 

u različite projekte. U Rigi se tako u 

gradskoj upravi bore kako privući što 

više stranaca da ulažu, jednako su zainteresirani 

Šveđani i Rusi, pa su švedske 

tvrtke na većini reklamnih panoa 

u gradu. Nekadašnji premijer Maris 

Gailis, koji je zemlju vodio sredinom 

devedesetih, bio je jedan od pionira 

u razvoju tržišta nekretnina u Latviji. 

Zajedno sa suprugom, arhitekticom, 

shvatio je da budućnost urbanizma u 

Rigi leži u njezinoj prošlosti, a to su bile 

zapuštene i uništene drvene kućice 

koje su s godinama postale vile čije se 

cijene kvadrata mjere tisućama eura. 

Samo bogati Latvijci i biznismeni iz 

Rusije danas žive u takvim kućama ili 

ih unajmljuju ambasade. 

– Kada je počela kriza, nije se znalo 


LATVIJA 


FOTO: K. GARDA FOTO: K. GARDA 

FOTO: LIMARS ZNOTINS 

FOTO: K. GARDA 

Riga prolazi svoju novu renesansu; prije četiri godine, u vrijeme izbijanja krize, gradska su gradilišta zjapila zapuštena, a ljudi su masovno 

odlazili iz zemlje. Nakon izlaska iz krize stvari se opet vraćaju na staro, kao u vremenima kada je Latvija bila poznata kao “baltički tigar” 

koliko će dugo trajati ta katastrofa – 

godinu, dvije, pet... A prije krize bilo je 

sjajno, svatko je mogao otići u banku i 

podići kredit, kupiti novi automobil i 

neku novu luskuznu stvar. Tada je sve 

bilo jednostavno i lako, onda je postalo 

teško i sada se oporavljamo, ali tu smo, 

vidimo da stvari kreću nabolje i da smo 

se financijski oporavili – priča staklar 

Artis Nimanis, koji prije nekoliko godina 

nije ni pomišljao na to da pokrene 

privatni biznis, a sada se njegove 

staklene umjetnine prodaju po cijeloj 

Europi za nekoliko stotina eura. Bilo 

je i nekih dramatičnih, ekstravagantnih 

ideja – kako bi se privuklo što više turista 

i sve više trošilo, a time i više novca 

slilo u gradsku blagajnu, organizirana 

je povorka plavuša. Postojao je i restoran 

koji je imao ambijent ludnice pa su 

gosti u luđačkoj košulji jeli vruću kašastu 

juhu dok su im zgodne bolničarke 

sjedile u krilu i hranile ih. To je bilo 

osobito drago britanskim turistima. 

S novim početkom u eurozoni, uz 

očekivanu inflaciju od 2 posto i držanje 

nacionalnih financija pod kontrolom, 

Latvija je dobila višu ocjenu i svojega 

kreditnog rejtinga. Nova je godina definitivno 

počela s optimizmom – ne samo 

u kulturi nego i općoj slici države. 

Zemlja koja je preživjela – i ne samo 

zahvaljujući svojim kreativnim spobnostima 

- nakon turbulentnih godina 

i dramatičnih rezanja zaslužuje, napokon, 

malo mira. 

88 

FORBES 

VELJAČA, 2014

CITYLINE 

ANA MUHAR — LONDON 

Buka novih filantropa 

Vlasnik ne mari za novac, najnovija je londonska poštapalica. Samo mjesta s 

tako nonšalantnom mantrom imaju šansu zasjati u gustoj gradskoj magli 

Ovih dana, kad je sedma umjetnost 

zbog dodjele Oscara ispred svih gradskih 

tema, nemam dovoljno riječi hvale 

za film “Klasa 92”, dokumentarac o nogometnom 

klubu Manchester United. 

Što mojeg supruga izuzetno zabavlja jer 

je moje nogometno obrazovanje toliko 

da na utkamicama obavezno prvo provjerim 

reakciju navijača prije nego što 

utvrdim pobjeđuje li naš tim ili gubi. 

“Klasa 92” to će možda promijeniti. 

Te večeri, prije spavanja, pratila sam 

seriju najboljih golova Manchester Uniteda 

i bez prigovora dala zeleno svjetlo 

kupnji novog televizora za Prvenstvo. 

Dokumentarac prati šestoricu najboljih 

prijatelja koji su već nakon prvih 

nogometnih koraka, još kao dječaci, 

zakoračili u vrh svjetskog nogometa i 

postali David Beckham i Ryan Giggs. Na 

trenutke priča je nogometna, na trenutke 

smiješna, puna anegdota iza kulisa 

velikih utakmica. Ipak, i prije svega, ona 

je dirljiva. 

Priča je to o strastvenoj ljubavi prema 

jednom klubu koja dolazi ispred 

milijunskih ugovora, brzih automobila 

i Victorije Beckham. Kada danas, kao 

umirovljena nogometna zvijezda, stane 

na prazan stadion Old Trafford, David 

Beckham momentalno se pretvara u 

dječaka sa strahopoštovanjem prema 

klubu pod čijim je bojama odgojen. 

Manchester United danas je u 

vlasništvu američkog milijardera Malcolma 

Glazera. Njegov lokalni rival, 

Manchester City, pripada šeiku Mansouru 

iz Abu Dhabija, a londonski Chelsea 

u portfelju je Romana Abramoviča. 

Veliki nogometni komentator Simon 

Kuper rekao mi je da je to dobra stvar. 

Abramovič je Chelsea kupio u paketu sa 

slikom one debele žene Luciana Freuda. 

Kao umjetničko djelo. Nešto čime će 

se hvaliti na domjencima svoje supruge 

Daše. Kao ulaganje u ljepotu. Istodobno, 

njegovi milijuni kupuju sjajan 

nogomet. 

Filantropija u stilu ove nogometne 

postala je londonska groznica. Zbog 

nje su hoteli raskošniji nego ikad (Savoy), 

robne kuće posjećenije nego ikad 

(Harrods), a nekretnine skuplje nego 

ikad (One Hyde Park). “Vlasnik ne 

ZA RAZLIKU OD 

HARRODSA, SAVOYA 

ILI MANCHESTER 

UNITEDA, TRENUTAK 

KADA SE DOGODI GOL 

NA STADIONU 

NE MOŽE SE KUPITI 

NOVCEM 

mari za novac”, najnovija je poštapalica. 

Samo mjesta s tako nonšalantnom 

mantrom imaju šansu zasjati u gustoj 

gradskoj magli. 

Osobno, imam problem s time. Za 

početak, nisam sigurna da novi vlasnici 

britanskog nogometa shvaćaju bit 

“Klase 92” jer američki umovi dobiti i 

gubitka te raskošni životi beduina i oligarha 

kose se s onime što za britansko 

srce znači njegov nogometni tim. Niti 

sam sigurna da Harrods može ostati 

Harrods jer se “Café katarske kulture” 

na trećem katu ne uklapa u englesku 

tradiciju koja je bila njegov temelj. Posljedice 

katarskog vlasništva zasigurno 

se već osjećaju na bilanci, ali za mene je 

glavna promjena miris. Harrods danas 

miriše drukčije, napadno, strano. Miriše 

na začinjene parfeme Bliskog istoka. 

Za razliku od priče koju je ispričao 

dokumentarac s početka priče, a koja 

miriše na englesku travu, pubove i tardicionalno 

pečenje nedjeljom. Ona nas 

uči još nečemu - katkad se poklope jedinstveni 

trenuci u povijesti koji mogu 

promijeniti cijeli jedan svijet. Kao kad 

dečki iz “Klase 92” odrastu i Britaniju 

učine zemljom najboljeg nogometa na 

svijetu. Kada nacija odabere jednog od 

najmlađih premijera u povijesti da joj 

da svježinu. 

Kada Spice Girls postanu najvažniji 

ženski bend u povijesti. I kada Hugh 

Grant na filmskom platnu prikaže Britance 

kao najšarmantnije frajere na svijetu. 

Kada se dogodi momentum jačine 

revolucije zbog kojeg Britanija postaje 

Cool Britanija, a njena nacija budi se s 

istinskom vjerom u slogan parlamentarne 

kampanje “Stvari mogu samo ići 

nabolje”. 

No, za razliku od Harrodsa, Savoya 

i Manchester Uniteda, neke se stvari 

ne mogu kupiti novcem. Jedna od njih 

je spomenuti momentum koji bi nam 

sada trebao više nego ikada. Kako bi nas 

ponovno uvjerio da živimo u najboljem 

gradu na svijetu. No, još nešto ne može 

se kupiti novcem. Trenutak kada se dogodi 

gol na stadionima. Atmosfera u pubu 

nedjeljom. Šetnja uz Temzu. Pogled 

na zgradu parlamenta. Ushićenje kad 

kraljica posjeti lokalnu školu. U buci 

londonskih filantropa “koji ne mare za 

novac”, oni proizvode šapat koji će čuti 

samo oni koji ga žele čuti. Šapat koji nas 

podsjeća da živimo u Londonu, najboljem 

gradu na svijetu. 


FORBES 

PODVUČENO 

FLASHBACK - Hrvatska zaslužuje pohvale za 

način na koji je prevladala krizu. Sada je, međutim, 

pred novim testom koji pred nju postavljaju 

zadnji koraci prije ulaska u Europsku uniju. 

— ANDRAS HORVAI, ŠEF UREDA SVJETSKE BANKE 

U ZAGREBU, FORBES, VELJAČA 2010. 

VRATA 

Avanturistički sam raspoložena. Toliko je 

vrata koja treba otvoriti, a ja se ne bojim 

pogledati što je iza njih. — ELIZABETH TAYLOR 

Budi onaj koji 

otvara vrata. 

— RALPH WALDO EMERSON 

Gdje god pametni 

ljudi rade, vrata nisu 

zaključana. — STEVE WOZNIAK 

Jako mali ključ otvorit 

će jako teška vrata. 

— CHARLES DICKENS 

Vrata će otvoriti oni koji su dovoljno 

hrabri da pokucaju. — TONY GASKINS 

Vrata prekrasnim stvarima ne ostaju zauvijek 

otvorena. Brzo uđite unutra! — MEHMET MURAT ILDAN 

Nastavljamo se kretati unaprijed, 

otvarati nova vrata i raditi nove stvari 

jer smo znatiželjni i znatiželja nas 

vodi novim putevima. — WALT DISNEY 

Oni ljudi kroz čija sam vrata ulazio 

s najviše zadovoljstva i odlazio s 

najviše žaljenja nikad mi nisu učinili 

ni najmanju uslugu. — WILLIAM HAZLITT 

Priča mog života jest priča o stražnjim 

ulazima, sporednim vratima, tajnim 

liftovima i drugim načinima ulaska i 

napuštanja mjesta tako da mi ljudi ne 

bi smetali. — GRETA GARBO 

Unutar svačije obitelji uvijek je puno mraka 

i konflikata. Strancima se pravimo da to 

nije tako, ali iza zaključanih vrata obično su 

raspojasane snažne emocije. — SALMAN RUSHDIE 

Mislim da bi bilo nezahvalno da se 

uzrujavam zbog toga što me vide kao 

atraktivnu ili seksi osobu. To mi je 

otvorilo toliko vrata u životu. — SOFIA VERGARA 

Prezime mi je otvorilo vrata, 

ali ja sam ih morala držati 

otvorenima. — LILY COLLINS 

Čovječe, sjeti se da si ravan 

“ 

onome pred kim se ponizuješ, i 

ne ponizuj se! Hodaj uspravno, 

ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih 

vrata za tebe nema nikoga, pljusni i 

pljuni, ali se ne ponizuj. — MIROSLAV KRLEŽA 

90 

FORBES 

VELJAČA, 2014

63_Forbes.pdf

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?