BIFFELOV DAVID

8
Gospodin Bog reče Samuelu da
prenese Eliju: Evo, učinit ću nešto
u Izraelu da će oba uha zujati
svakome koji čuje. U onaj ću dan
ispuniti na Eliju sve što sam rekao
za kuću njegovu, od početka do kraja.
Ti ćeš mu objaviti da osuđujem
kuću njegovu dovijeka; on je znao
da njegovi sinovi hule na Boga, a
nije ih obuzdao. Zato - kunem se
domu Elijevu - neće oprati krivicu
Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi
dovijeka (1 Sam 3, 11-14).
BOG POZIVA SAMUELA
(1 Sam 3,11-14)
Slikar je svoja izražajna sredstva prilagodio okolnostima
u kojima se taj prizor odvija.
Usred mrkle noći Bog zove dječaka Samuela.
Budeći se oda sna, pomisli kako ga zove njegov
učitelj svećenik Eli pa ustaje i kuca na njegova vrata.
Na vratima se pojavljuje ostarjeli Eli. Oko njega je
tmina koja izražava mrklinu noći, ali i svraća pozornost
na starčev lik: on nije pritisnut samo teretom
godina nego i neprozirnom mrklinom svoje
najbliže okoline. Njegovi su ga sinovi u crno zavili
svojim neodgovornim ponašanjem. Nu, ta višeslojna
mrklina nije potamnila njegov svijetli lik
niti ubila toplinu njegova blaga i plemenita srca.
Između njega i dječaka struji svijetla i topla struja
uzajamne povezanosti što je slikovito izražava
rasplamsali oganj, prava zublja, što širi svjetlost i
toplinu te tako stvara ugodno ozračje, kao da se sve
to zbiva usred bijela dana. Mrklina je tu samo zato
kako bi se istaknula jezgra događaja: susret bića
- osoba koje se vole i jedna drugoj vjeruju; nije
riječ o događaju koji je uminuo nego o nadi koja
se istom rađa i otvara pogled u budućnost. Poruka
je jasna: još samo malo, uminut će noć i svanut će
dan; otići će stopama otaca ostarjeli Eli, ali će nastupiti
veliki Samuel i nastaviti njegovo djelo.
Josip Biffel: Treći susret maloga Samuela i svećenika Elija, 2005.
pastel-kombinirana tehnika/papir 36 x 27,5 cm
sign.: nema