Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu

Duhovno-kulturni centar 

Trebinjsko-mrkanske biskupije 

u Stocu

Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu

Duhovno-kulturni centar 

Trebinjsko-mrkanske biskupije 

u Stocu 

Stolac, o Ilindanu 2013.

2 

Izdavač: 

Trebinjsko-mrkanska biskupija 

Za izdavača: 

Don Ante Luburić 

Urednik: 

Anton - Toni Šarac 

Tekstovi: 

• Dobrohotnu čitatelju i posjetitelju – Biskupski ordinarijat Mostar 

• Umjetnine u Duhovno-kulturnom centru Trebinjsko-mrkanske 

biskupije u Stocu – Stanko Špoljarić 

• Prijevod na engleski – Mons. Petar Rajič 

Fotografije: 

Božo Raguž, Foto-studio Stolac 

Foto-arhiv Biskupskog ordinarijata Mostar 

Tehničko oblikovanje: 

Davor Vladić 

Tisak: 

Suton d.o.o. – Široki Brijeg 

Za tiskaru: 

Tihomir Kujundžić 

Naklada: 

500 primjeraka 

Stolac, o Ilindanu 2013.

3 

DOBROHOTNU ČITATELJU 

I POSJETITELJU 

BENEVOLENT READERS 

AND VISITORS 

Grad Stolac smješten je u jugoistočnom 

dijelu Hercegovine, nastao na obalama rijeke 

Bregave, okružen Hrgud planinom i Vidovim 

poljem i okolnim toponimima: Križevac, Krstac 

i Križane, od kojih je Križevac u samom 

centru grada. 

Ovaj grad i kraj, bogate kulturne povijesti, 

kojega je prošlost opisana perom mnogih 

pisaca i kroničara, svojim mediteranskim 

šarmom, pitkom vodom, blagim nebom, pitomim 

krajolikom i skladom prirodnih ljepota 

i plodova, privlačio je k sebi ljude i kulture 

od davnih vremena. 

Potvrda je ovomu, uz već otkriveni reljefni 

lik Bogorodice s Djetetom s Vidoštaka kod 

Stoca iz XI. stoljeća, najstariji pronađeni Gospin 

lik na području Hercegovine. A na Vidoštaku 

se još uvijek vide temelji crkve iz koje 

lik potječe. Vidoštak, Vidoški grad iznad Stoca, 

Vidoštica (kako se donedavno zvala Bregava) 

nose ime po sv. Vidu mučeniku, kako 

svjedoče dubrovački dokumenti koji Vidovo 

Polje zovu “polje svetoga Vida”. 

The city of Stolac located in the south-eastern 

part of Herzegovina, was established on the banks 

of the river Bregava, surrounded by Hrgud mountain 

and the Vidovo Plain with the adjacent place 

names: Križevac, Krstac and Križane, of which 

Križevac is located in the city center. 

This city and region, rich in cultural history, 

whose past has been described by the pens of 

many writers and chroniclers, with its Mediterranean 

charm, good drinking water, mild skies, 

gentle scenery and natural beauty and harmony, 

have attracted many people and cultures from 

ancient times onwards. 

A confirmation of this is the discovery of the 

embossed figure of the Madonna and Child at 

Vidoštak near Stolac, dating from the 11th century. 

This is the oldest image of Our Lady found 

in Herzegovina. In Vidoštak one can still see the 

church where the figure originates from. Vidoštak, 

the city of Vidoški above Stolac, and Vidoštica 

(which was until recently the name of the river 

Bregava) were all named after St. Vitus martyr, as 

evidenced in documents found in Dubrovnik, that 

call Vidovo Polje the “Field of St. Vitus”. 

Bogorodica s Djetetom s Vidoštaka kod Stoca, XI. stoljeće 

(replika prema originalu)

4 

Pa i najnovije veliko arheološko otkriće 

starokršćanskoga sakralnog kompleksa iz 5. 

stoljeća, pronađeno na lokalitetu Crkvine - 

Ćemalovina kod Stoca, gdje traju radovi na 

njegovu iskopavanju i konzerviranju. Ovo 

je otkriće važan vidljiv dokument i potvrda 

dosadašnjem uvjerenju o ranom dolasku 

kršćanstva u stolački kraj ondašnje rimske 

provincije Dalmacije, a današnje Hercegovine, 

te ohrabrenje i obveza nama današnjim 

kršćanima-katolicima u našem odgovornom 

i odvažnom hodu u budućnost. 

Stolac je kroz našu crkvenu i narodnu povijest 

uvijek imao posebno značenje. Dugi 

niz godina bio je, zbog posebnih ne-prilika za 

Crkvu i narod u vrijeme otomanske vladavine, 

sjedište biskupskih provikara Trebinjske 

biskupije. 

U vrijeme uređivanja crkvenih prilika 

dolaskom Austro-ugarske vlasti u BiH i obnove 

redovite crkvene uprave u BiH, 1881. 

godine, uz plan da Mostar bude sjedište 

nove Mostarsko-duvanjske biskupije koju 

je trebalo osnovati, za postojeću Trebinjsku 

biskupiju bilo je predlagano da se imenuje 

vlastiti biskup iz biskupijskog klera, sa sjedištem 

u Stocu, jer je u Trebinju bilo malo 

katolika. 

Another is the most recent major archaeological 

discovery of an early Christian religious 

complex from the 5th century, found in Crkvina 

- Ćemalovina near Stolac, where excavation and 

conservation work is in progress. This discovery 

is an important visible document and confirmation 

of the previous conviction regarding the early 

arrival of Christianity to the area of Stolac, of the 

then Roman province of Dalmatia and today’s Herzegovina. 

It is also an encouragement and pledge 

for the Catholic Christians of today in our responsible 

and courageous journey into the future. 

Throughout our Church and folk history, Stolac 

has always had special significance. During the 

times of the Ottoman Empire and owing to many 

hardships for the Church and the people during 

those times, for many years it was the seat of the 

Episcopal pro-Vicars of the Diocese of Trebinje. 

At the time of the reorganization of the situation 

of the Church during the Austro-Hungarian 

rule in Bosnia-Herzegovina and the restoration of 

a regular Church hierarchy in BiH in 1881, along 

with the plan that Mostar be established as the 

seat of the new Diocese of Mostar-Duvno, regarding 

the existing Diocese of Trebinje there was a 

proposal to appoint a proper bishop for the diocese 

chosen from the diocesan clergy and of establishing 

its headquarters in Stolac, because few 

Catholics lived in Trebinje. 

Arheološke iskopine Crkvine – na Ćemalovini

5 

Stolac je i danas u centru životnih i aktivnih 

župa Trebinjsko-mrkanske biskupije, 

koja se 

- prostire na 3.841km 2 , na kojem prostoru, 

prema popisu pučanstva iz 1991. 

(novi popis pučanstva planira se obaviti 

ove 2013. godine) živjelo je oko 95.200 

stanovnika;, 

- prema izvještajima župnika s 15 župa 

Trebinjske biskupije za 2012. godinu 

bilo je 20.779 katolika; 

- žive u četiri općine s katoličkom većinom: 

Stolac, Neum, Ravno i dijelom 

Čapljina, i 

- pet općina sa srpsko-pravoslavnom većinom: 

Trebinje, Ljubinje, Bileća, Gacko 

i Berkovići; 

- u Trebinju, kao sjedištu Biskupije, postoji 

uređena Katedralna crkva i župna 

kuća; 

- ima trideset inkardiniranih svećenika i 

dva bogoslova, 

- i koja je uglavnom obnovila sve ratom 

porušene ili oštećene svoje crkvene 

objekte, te ima kvalitetnu podlogu za 

duhovnu obnovu, rast i napredak svojih 

vjernika. 

Stolac even today is still at the center of the 

life and activities of the parishes of the Diocese of 

Trebinje-Mrkan and it 

- Extends over an area of 3.841km², on whose 

territory, according to the census of 1991 (a 

new census is planned for 2013) there lived 

about 95,200 inhabitants; 

- According to reports from the pastors of the 

15 parishes of the Diocese of Trebinje-Mrkan, 

in the year 2012 there were 20,779 Catholics 

living in the territory; 

- There are four municipalities with a Catholic 

majority: Stolac, Neum, Ravno and partly 

Čapljina, 

- While in five municipalities, Catholics live 

amongst a Serbian Orthodox majority: Trebinje, 

Ljubinje, Bileća, Gacko and Berkovići; 

- Trebinje remains the seat of the diocese, 

where there is a beautiful Catholic Cathedral 

and parish house; 

- The diocese has thirty incardinated priests 

and two seminarians; 

- Almost all the war-torn or damaged church 

buildings in the territory of the diocese have 

been restored, and there exists a good foundation 

for the spiritual renewal, growth and 

progress of the faithful.

6 

Biskup Ratko Perić, apostolski upravitelj 

ove starodrevne – tisućljetne biskupije, 

zahvaljujući dobroti Božjoj koja nam se i 

u ovoj Godini vjere na početku Trećega 

milenija na više načina očitovala, po završetku 

radova na izgradnji Duhovno-pastoralnoga 

i kulturnoga centra Trebinjske 

biskupije, kao centra nove evangelizacije 

za ovo područje Crkve Kristove, u okviru 

Ilindanskih svečanosti u Stocu, sv. Misom 

i obrednim blagoslovom otvorio je ovaj biskupijski 

centar. 

Zahvaljujući Božjoj Providnosti koja je 

potaknula um, srce, dobrotu i razumijevanje 

dobročinitelja, Trebinjsko-mrkanska 

biskupija vlasnica je zgrade, bivše robne 

kuće “Stočanka”, koja se nalazi na tržnici uz 

rijeku Bregavu, na raskrižju putova prema 

Ljubinju i Trebinju na istok, prema Berkovićima 

i Nevesinju na sjever, prema Mostaru 

i Čapljini na zapad i prema Hrasnu i 

Neumu na jug. 

Ova je zgrada, koja najvjerojatnije leži na 

samom prostoru nekadašnje kršćanske crkve, 

koja je dolaskom osmanlijskih osvajača 

porušena da bi na njezinu mjestu bila sagrađena 

džamija, uređena i prilagođena za ovaj 

Thanks to God's goodness which has been 

manifested to us in many ways in this Year of 

Faith, at the beginning of the Third Millennium 

and upon the completion of the construction of 

the Spiritual and Pastoral Cultural Center of the 

Diocese of Trebinje, destined for the new-evangelization 

in this region of the Church of Christ, 

the Apostolic Administrator of this ancient – millennial 

diocese, Bishop Ratko Perić, during the 

festivities of St. Elijah, patron the parish of Stolac, 

celebrated Holy Mass and imparted a ritual blessing, 

thereby opening the diocesan center. 

Thanks to Divine Providence, which has 

inspired the minds, hearts, kindness and understanding 

of our benefactors, the Diocese of 

Trebinje-Mrkan is the owner of the building, that 

was once the former department store “Stočanka”, 

located by the city market near the river Bregava, 

at the intersection of the roads leading to Ljubinje 

and Trebinje to the East, towards Berkovići and 

Nevesinje to the North, towards Mostar and 

Čapljina to the West and towards Hrasno and 

Neum to the South. 

This building probably lies on the site of a former 

Christian Church, which upon the arrival of 

the Ottoman invaders was demolished in order 

to build a mosque, and has since been arranged

7 

crkveni projekt! Na ovom je lokalitetu prije 

nekoliko godina, za vrijeme radova na stolačkoj 

tržnici, pronađen kalež, crkveni predmet, 

koji nam kazuje da je tu bio i liturgijski 

prostor. 

Nakon što su sva vlasnička pitanja provedena, 

prema idejnom rješenju poduzeća za 

projektiranje i inžinjering u građevinarstvu 

– “Forum 98” iz Stoca, zatražena je 2011. 

od Općine Stolac urbanistička suglasnost 

za sanaciju i rekonstrukciju postojećega 

poslovnoga u sakralno-kulturni objekt 

“Duhovno-pastoralni i kulturni centar Trebinjsko-mrkanske 

biskupije” u Stocu. 

Služba graditeljstva, prostornog uređenja, 

zaštite okoliša i obnove Općine Stolac, 

izdala je iste 2011. godine Rješenje, kojim se 

daje urbanistička suglasnost za sanaciju i rekonstrukciju 

postojećega poslovnog u sakralno-poslovni 

objekt “Duhovno-kulturni 

centar Trebinjsko - mrkanske biskupije” 

u Stocu. Rješenje je zadobilo klauzulu pravomoćnosti! 

Na temelju toga Rješenja i drugih potrebnih 

dokumenata 2011. upućen je Općini Stolac 

zahtjev za izdavanje građevinske dozvole 

prema glavnom projektu izrađenu od Građevinskog 

fakulteta Sveučilišta u Mostaru. 

Služba graditeljstva, prostornog uređenja, 

zaštite okoliša i obnove Općine Stolac, 

udovoljila je 2012. ovom zahtjevu i izdala 

Rješenje, kojim se investitoru Trebinjskomrkanskoj 

biskupiji odobrava sanacija i 

rekonstrukcija postojećega poslovnoga u 

sakralno-poslovni objekt „Duhovno-kulturni 

centar Trebinjsko-mrkanske biskupije“ u 

Stocu. Rješenje je zadobilo klauzulu pravomoćnosti! 

Izradu tehničke dokumentacije planiranoga 

Biskupijskog duhovno-kulturnog centra 

Trebinjsko-mrkanske biskupije Građevinski 

fakultet Sveučilišta u Mostaru povjerio je Robertu 

Ragužu, Draganu Katiću, Željku Roziću 

i Zdenku Mariću. 

and adapted for this Church project. A few years 

ago at this site, while work was being done on the 

Stolac market, a chalice was found, a religious object, 

which indicates that this was also a liturgical 

space. 

After all ownership issues were worked out, 

according to the design plan of the company for 

engineering and construction – “Forum 98” from 

Stolac, in 2011 the urban zoning approval was 

sought from the municipality of Stolac, for the 

repairing and reconstruction of the existing commercial 

center into a sacred and cultural facility 

listed as “The Spiritual-Pastoral and Cultural Center 

of the Diocese of Trebinje-Mrkan in Stolac”. 

In the same year 2011, the Office for Construction, 

Zoning, Environmental Protection and 

Restoration of the Municipality of Stolac issued 

a resolution, which provided urban planning approval 

for the repair and reconstruction of the 

existing commercial center into a sacred building 

known as “The Spiritual and Cultural Center of 

Diocese of Trebinje-Mrkan” in Stolac. The resolution 

also became legalized. 

Based on that decision and other required 

documents, in 2011 an application was sent to the 

municipality of Stolac for a building permit for 

the main project prepared by the Civil Engineering 

Faculty of the University of Mostar. 

The Office for Construction, Zoning, Environmental 

Protection and Restoration of the Municipality 

of Stolac in 2012 accepted the request and 

issued a decision, through which the investor, 

the Diocese of Trebinje-Mrkan, was approved for 

the renovation and reconstruction of the existing 

commercial center into a sacred building known 

as "The Spiritual and Cultural Center of the Diocese 

of Trebinje-Mrkan" in Stolac. The resolution 

also became legally effective. 

The preparation of the technical documentation 

of the planned diocesan Spiritual and Cultural 

Center of Trebinje-Mrkan was entrusted by 

the Civil Engineering Faculty of the University 

of Mostar to Robert Raguž, Dragan Katić, Željko 

Rožić and Zdenko Marić.

8 

Projektom se dobilo 1.738 m 2 bruto, a u 

tome 1.515 m 2 korisne površine te je postignut 

optimum prostora za duhovno-liturgijske 

i kulturne djelatnosti. 

Kao svoga osobnog delegata, 2011. godine 

biskup Ratko Perić ovlastio je don Antu 

Luburića, kancelara i ekonoma biskupije, da 

vodi sve potrebne poslove oko ostvarenja 

ovoga projekta na ovoj crkvenoj nekretnini u 

Stocu. 

Mjesni župnik don Rajko Marković, koji je 

sa svime od početka bio upoznat, pratio je sve 

radnje pravnoga i graditeljskoga karaktera i 

asistirao u svemu što je bilo u njegovoj moći i 

kompetenciji da ovaj objekt, na prostoru stolačke 

župe, uđe u trajno vlasništvo Trebinjske 

biskupije. 

Ovim vrijednim projektom za budućnost 

Crkve, te plemenitom zadaćom koju ovaj 

Centar svojim otvaranjem i blagoslovom 

zadobiva, nadamo se da će on biti mjesto 

okupljanja te duhovnoga i kulturnoga napretka 

Stoca, njegovih stanovnika, a posebno 

hrvatskoga katoličkog naroda i Crkve u 

Donjoj i cijeloj Hercegovini. 

The project received a gross area of 1,738 m 2 , 

and of that 1,515 m 2 of usable floor space which 

achieved optimum use of the area for the spiritual 

- liturgical and cultural activities. 

In 2011, Bishop Ratko Perić appointed Father 

Ante Luburić, chancellor and treasurer of the 

diocese, as his personal delegate, to follow all the 

work around the realization of this project on this 

Church property in Stolac. 

The local pastor, Father Rajko Marković, who 

was informed on everything from the outset, followed 

all the work on this project, especially with 

regard to the legalities and construction, and he 

assisted in every area of his competence, so that 

this building, located on the territory of the parish 

of Stolac, would become part of the permanent 

custody of the Diocese of Trebinje-Mrkan. 

We hope that this worthy project for the future 

good of the Church and the noble purpose that 

this center by its opening and blessing is destined 

for, will be a gathering place for the spiritual and 

cultural advancement of Stolac, its residents, and 

especially our Croatian-Catholics living in the 

Lower region and throughout all of Herzegovina.

9 

Bog nas je postavio u ovom prostoru susretâ 

kultura Istoka i Zapada, gdje se susreću 

i zajedno žive i katolici i pravoslavni i muslimani 

a na kojem je kršćanska prisutnost stoljećima 

ukorijenjena, o čemu svjedoče brojne 

nekropole srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika 

– stećaka. Ova bi biskupijska ustanova 

bila otvorena svim ljudima na procvat 

misli, etičkih zasada i estetskog osjećaja, što 

rađaju radošću i zahvalnošću – vrijednostima 

što oplemenjuju pojedince i cijelo društvo, 

povijest i svijet. 

Budući da nas je Bog poslao u svoj vinograd 

u ovom povijesnom trenutku, nije 

nam ostavljeno na volju hoćemo li se i kako 

odazvati, niti nam je dopušteno samo radoznalo 

promatrati presudna zbivanja u našem 

puku i u svijetu uopće ili se pak tjeskobno 

prepuštati malodušnosti. 

Postojani u nadi i vjeri, radujemo se što 

smo u službi Božjega kraljevstva na slavu 

Božjega Imena i procvat čovječnosti u pojedincima 

i u cijelom čovječanstvu. 

Neka blagoslov Presvetoga Trojstva siđe 

na ovo dovršeno djelo i na sve koji su na bilo 

koji način pridonijeli njegovu ostvarenju! 

God has placed us in this area, where cultures 

from both the East and West meet, where 

Catholics, Orthodox and Muslims gather and live 

together, and where the Christian presence has 

been rooted for centuries, witnessed by the many 

necropoli with their tombstones dating from the 

Middle Ages, commonly called “stećak” in Croatian. 

This diocesan institution will be open to all 

people, towards the goal of flourishing thought, 

ethical principles and esthetical values, which 

produce joy and gratitude – values that enrich 

individuals and society as a whole, as well as history 

and the world. 

Since God has placed us in his vineyard at this 

historical moment, we cannot simply observe as 

curious bystanders the crucial events of our nation 

and the world in general, or ponder on how 

we will respond, for this would allow for anguish 

and despair. 

Steadfast in the hope of faith, we are glad that 

we are in the service of the Kingdom of God, to 

the glory of God’s Name and the development of 

humanity in individuals and in all of mankind. 

May the blessing of the Holy Trinity come 

upon this completed work and all those who in 

any way contributed towards its realization!

11 

UMJETNINE U DUHOVNO-KULTURNOM 

CENTRU TREBINJSKO-MRKANSKE 

BISKUPIJE U STOCU 

THE WORKS OF ART IN THE 

SPIRITUAL AND CULTURAL 

CENTER IN STOLAC 

Stolac, gradić slikovite ljepote, na Bregavi, 

rijeci posebnog kolorita, svoju bogatu 

povijest potvrđuje raznovrsnom arhitekturom 

koja pamti stoljeća. I danas se taj slijed 

nastavlja, u jezgri mjesta nastalo je zdanje 

koje će zasigurno vjerskom i kulturnom 

identitetu Stoca dati novu dimenziju. 

Duhovno središte Trebinjsko – mrkanske 

biskupije objekt je višenamjenskoga karaktera, 

kojeg su u jezgri, razumljivo, sakralni 

prostori. Velika dvorana, mjesto je događanja 

duhovnih sadržaja, predavanja, izložbi, 

promocija knjiga, koncerata, a prema potrebi 

pri okupljanju većega broja vjernika u njoj 

se slavi sv. Misa. 

U župnoj crkvi sv. Ilije u Stocu redovito 

se nedjeljom, blagdanima i običnim danima 

obavlja služba Božja, a prostor novoga duhovnog 

središta Euharistijskim slavljem daje 

zbivanjima u njemu, u posebnim situacijama, 

pravo vjerničko uzdignuće. 

U duhovnom središtu u Stocu oblikovan 

je i komorni prostor za molitvu u tišini, 

kapelica za sv. Mise u intimnijoj atmosferi, 

mjesto u kojem će se svi koji u središtu djeluju, 

a i drugi namjernici, moći vjerničkom 

meditacijom povući od dinamična ritma 

vremena. U upućenosti Transcedentnomu 

skladna i umjetnički osmišljena kapelica 

ambijent je u kojem se pojedinac s radošću 

otvara razgovoru s Bogom. 

Dvoje velikih hrvatskih umjetnika različitih 

generacija, Josip Poljan i Blaženka 

Salavarda, umjetnici impresivnih opusa 

poglavito sakralne tematike, oplemenili su 

prostor dojmljivim ostvarenjima sukladnim 

njihovim prepoznatljivim poetikama. 

Stolac, a small town of picturesque beauty 

on the Bregava river with its special colors confirms 

its rich history with its varied architecture 

that recalls centuries past. Today this sequence 

continues, for in the city center a new structure 

has been created that will surely give a new dimension 

to the religious and cultural identity of 

Stolac. 

As the Spiritual Center of the Diocese of Trebinje–Mrkan, 

the facility is multifunctional in 

character, which understandably has in its interior, 

an area reserved for sacred spaces. The great 

hall, is a meeting place for spiritual events, that 

include lectures, exhibitions, presentations of 

books, concerts, and when necessary, the gathering 

of a large number of believers in order to 

celebrate Holy Mass. 

The Sacred Liturgy is regularly held in the parish 

church of St. Elijah in Stolac on Sundays, feast 

days and weekdays, while the celebration of the 

Eucharist in the new Spiritual Center will give the 

events held in it, during special circumstances, a 

true atmosphere of faith. 

The Spiritual Center of Stolac has a special 

chapel for silent prayer and a chapel where Holy 

Mass can be celebrated in a more intimate atmosphere, 

which are places where all those who work 

at the center and those that visit, will be able to 

withdraw from their dynamic rhythm of life, in 

order to pray and meditate in faith. Through openness 

to the Transcendent One, the harmoniously 

and artistically designed chapel is a place where an 

individual can open up with joy into conversation 

with God. 

Two great Croatian artists belonging to different 

generations, Josip Poljan and Blaženka Salavarda, 

both known for their impressive works, mainly 

on religious themes, have enriched the space with 

their impressive compositions, according to their 

characteristic talents.

12 

Josip Poljan (Zagreb, 1925.) autor je 

postaja Križnoga puta, izvedenih u tehnici 

visokoga reljefa, građenih vrhunskim kiparskim 

umijećem. Veliko Poljanovo umjetničko 

iskustvo i životna mudrost utkani su u scene 

Kristova kalvarijskog hoda što ga Poljan interpretira 

ne samo kao neki kiparski zadatak, 

nego i kao opredmećenje osobnih uvjerenja. 

S uraslošću ljudskoga u veličanstvenost Kristova 

otkupiteljskog čina. 

Prikazanja Križnoga puta (Via crucis) u 

Europu je uveo dominikanac Alvaro u Cordobi 

u 15. stoljeću prenijevši taj običaj iz Jeruzalema. 

Od prvotnih sedam Križni se put 

već u 17. stoljeću ustalio na današnjih četrnaest 

postaje, ostajući i danas vjernicima draga 

pobožnost, naglašenije prisutna u danima 

korizme. 

Poljan prati rast drame uspijevajući u 

svakoj postaji istaknuti sukus događanja, 

poštujući i poliptihalnu složenost scenarija 

Križnoga puta u kojem se scene vežu 

jedna na drugu. Od Pilatove osude u prvoj 

postaji do polaganja Krista u grob u četrnaestoj. 

S tri pada pod križem, susreta s 

Majkom, jeruzalemskim ženama, Veronikom. 

Svaki od reljefa razvedene je siluete 

dajući okvir dinamičnosti oblika unutar 

kiparskoga polja. 

Poljan je majstorskim kompozicijama postigao 

ekspresivnost dojma služeći se manjim 

i većim stupnjevanjem volumena, od primjera 

izlaženja figure (u prvom redu samoga 

Krista) iz same površine gotovo punine njezine 

opisnosti, do naznake likova uklopljenih 

u osnovnu plohu. 

Poljan maštovitošću, pomicanjem kompozicijskih 

akcenata, naglašavanjem forme 

samoga križa, novim i hrabrim rakursima 

znanomu daje pečat svoje umjetničke autentičnosti. 

Karakterističnom modelacijom, 

oblikovnom mekoćom sa slutnjom otiska 

prsta Poljan je posebnu ulogu dao suptilno- 

Josip Poljan (Zagreb, 1925), is the author of 

the Stations of the Cross, created according to a 

high relief technique and superb sculptural art. 

Poljan’s great artistic experience and wisdom of 

life are woven into the scenes of Christ’s way to 

Calvary, which Poljan interpreted not only as a 

sculptural task, but also as an expression of personal 

beliefs, that show the uplifting of human 

grandeur in the magnificence of Christ’s redemptive 

act. 

The presentation of the Cross (Via Crucis) was 

introduced in Europe by a Dominican priest Alvaro 

of Cordoba in the 15th century, who brought the 

custom over from Jerusalem. Originally there were 

seven stations, but already in the 17th century the 

present fourteen stations were established, which 

remains a dear devotion to the faithful of today, especially 

during the days of Lent. 

In the Stations of the Cross, Poljan follows the 

development of the drama in each succeeding station 

to highlight the essence of the events, respecting 

the many faceted complexities of the scenario 

of the Stations of the Cross, in which the scenes 

are linked to one another, from Pilate’s judgment 

in the first station to the deposition of the body of 

Jesus into the tomb in the fourteenth, including the 

three falls under the Cross, the encounters with his 

Mother, the women of Jerusalem and Veronica. 

Each relief contains silhouettes which provide a 

dynamic frame to the sculptural forms within the 

artist’s field of work. 

Poljan’s masterly compositions have achieved 

an impression of expressiveness by using a smaller 

and larger grading of volume, from the example of 

the presentation of the figure (primarily of Christ) 

on the very surface in the fullness of its detail, to 

the clues indicating the characters embedded in 

the base plate. 

Through great imagination, Poljan promotes 

compositional accents, by emphasizing the shape 

of the cross itself, through new and bold perceptions 

of what is well known and thereby provides 

a stamp of his artistic authenticity. Through characteristic 

modelling and the shaping of the design 

with the softness of a delicate touch of the

13 

sti mijena svjetla i sjene, ostvarujući tako i 

napetost oprostorenja kiparskoga kadra. I u 

čvrstoći bronce (patiniranom zlaćanim tonom) 

osjeća se tvarnost prvotnoga materijala 

vidljiva i u izdvojenim scenama Isusova 

rođenja i uskrsnuća. 

Poljan se u oba slučaja odlučio za vid 

kompozicijske srodnosti. U gornjem dijelu 

svete betlehemske noći postavljena je Sveta 

Obitelj, a ispod nje lučno likovi pastira. 

Kod Uskrsnuća u gornjoj partiji izrasta proslavljeno 

Kristovo tijelo, a u donjem dijelu u 

ovalnom obrisu nalaze se žene koje su kasnije 

došle do groba. 

Poljan na neki način ovim prizorima 

Križnomu putu daje odrednice, od početka 

Kristova zemaljskog puta i slave poslije golgotskog 

martirija. 

U Matejevu evanđelju (3,16-17) taj je događaj 

ovako opisan: „Kad je Isus bio kršten, 

odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše 

nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi 

kao golub i spušta se na njega. I glas s neba 

reče: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga 

sam odabrao“. U vitraju, podijeljenu u dva 

dijela, u gornjem (formatom manjem) prikaz 

je ruku, simbola Boga Oca s ispisanim 

riječima koje su se u momentu krštenja zafingers, 

Poljan gave a special role to the subtleties 

of changes of light and shadow, thereby creating a 

tension in the mass of the sculptor’s work. And in 

the strength of the bronze (patinated with golden 

tone) one can feel the reality of the initial material, 

that remains visible in the isolated scenes of Jesus’ 

birth and resurrection. 

Poljan in both cases decided to form compositional 

similarities. The upper part of the Holy 

Night of Bethlehem shows the Holy Family, while 

beneath it the arched radiant figures of the shepherds. 

For the Resurrection in the upper part, one 

can see the glorious body of Christ, while in the 

lower part of the oval outline are women who later 

came to the tomb. 

In a certain way, through these scenes of the 

Way of the Cross, Poljan gives guidelines, from the 

beginning of Christ’s earthly journey and the glory 

that came after his martyrdom on Golgotha. 

Blaženka Salavarda (Široki Brijeg, 

1960.) mozaicima i vitrajima u brojnim crkvama 

potvrdila se kao izniman umjetnik u 

izvedbi ovih zahtjevnih tehnika. Za kapelicu 

u Duhovnom centru oblikovala je vitraj s motivom 

likovne intrigantnosti i duboke i teološke 

slojevitosti, Presveto Trojstvo. 

Postavljen iza oltara, vitraj prihvaća i preobražava 

svjetlo ulazeći bojama i oblikom u 

tkivo i ziđe same kapelice. Za pojavnost Presvetih 

Osoba Trojstva izabrana je scena Isusova 

krštenja na rijeci Jordanu. 

Blaženka Salavarda (Široki Brijeg, 1960) 

with her mosaics and stained glass windows in 

many churches has proven to be an exceptional 

artist in the carrying out of this demanding technique. 

In the chapel of the Spiritual Centre she 

formed a stained glass window of the Holy Trinity, 

with a motif of artistic intrigue showing profound 

theological complexity. 

Placed behind the altar, the stained glass accepts 

and transforms the penetrating light with 

the colors and shapes of the surfaces and the walls 

of the chapel. For the presentation of the Holy Persons 

of the Trinity, the scene of Jesus’ baptism in 

the Jordan River was chosen. 

In Matthew's Gospel (3:16-17) that event is 

described as follows: “As soon as Jesus was baptized, 

he went up out of the water. At that moment 

heaven was opened, and he saw the Spirit of God 

descending like a dove and alighting on him. And 

a voice from heaven said, ‘This is my Son, whom 

I love; with him I am well pleased’.” In the stained 

glass, which is divided into two parts, the upper 

(smaller format) shows a hand, a symbol of God 

the Father with the words that were heard at the

14 

čule, te golubica kao simbol Duha Svetoga. 

U donjem dijelu Krist je zakoračio u rijeku, 

a ispred njega kleči Ivan Krstitelj u gruboj 

odjeći od devine dlake. 

Blaženka Salavarda izdužila je figuru Krista 

dajući mu produhovljenost u tjelesnosti. 

Na potki realističnoga stvoreno je ozračje 

sakralnoga, izvanjski znak početka Kristova 

javnog djelovanja. Činom krštenja otvoren je 

i pogled na Golgotu, uprizorenu s tri križa u 

dubini prostora. S druge strane, potencirano 

je i tlo Svete Zemlje s plodinama (smokava, 

grožđa) toga prostora, i ribama, višeznačnim 

na simboličnoj razini kroz spominjanje u biblijskim 

tekstovima. I konačno, poput potpisa 

vjerničkoga predanja, navođenje je znaka 

alfa i omega, početka i svršetka, Kristova monograma, 

vodilje u razumijevanju evanđeoske 

poruke. 

Blaženka Salavarda površinu je vitraja 

razigrala i ritmizirala vertikalnim plohama 

suprotstavljajući im nakupine drugačijih 

usmjerenja, služeći se ravnim i zakrivljenim 

linijama, graničnicima ploha kolorističkog 

bogatstva. I jakih boja i vrijednosti odnjegovana 

tona. S dosegnutom ljepotom, konstantom 

Blaženkina kreativnog dijaloga u 

stvaranju djela, te je i ovim motivom kršćanske 

ikonografije pokazala svoj talent i vitalitet 

moderne i suvremene sakralne umjetnosti. 

Poštujući Blaženkinu ideju, vitraj je tehnički 

– majstorski izveo zagrebački akademski 

kipar Ilija Bule, podrijetlom iz Čapljine. 

U projekt Kulturno-duhovnoga središta 

Trebinjsko-mrkanske biskupije uključili su se 

mnogi, i poticajem i sredstvima. A potpore i 

inicijative uvijek su dobro došle i one velikoga 

promotora sakralne umjetnosti prof. don 

Vjeke Jaraka ili Založbe kralja Tomislava iz 

Čapljine. S mnogo zanosa i nade duhovno se 

središte otvara vjerničkom puku, i onima koji 

u vodstvu Crkve imaju zadatak da tom puku 

služe. 

Stanko Špoljarić 

moment of the baptism and a dove as a symbol 

of the Holy Spirit. In the lower part, one can see 

Christ stepping into the river and there kneeling in 

front of him, John the Baptist in a rough garment 

of camel's hair. 

Blaženka Salavarda elongated the figure of 

Christ giving him greater spirituality in physicality. 

While starting out from the realistic, an atmosphere 

of the sacred is created, that is an outward 

sign of the beginning of Christ’s public ministry. 

Through the act of Baptism the gaze towards Golgotha 

is opened, presented by three crosses in the 

background. On the other hand, the fruits of the 

earth of the Holy Land are highlighted with figs 

and grapes of the region along with fish, all of 

which have varied symbolic meanings, referred to 

in the biblical texts. And finally, there appear like 

a signature of faithful commitment, the letters Alpha 

and Omega, signifying the beginning and the 

end, the monogram of Christ, which are a guide to 

understanding the Gospel message. 

Blaženka Salavarda finished the surface of the 

stained glass in merry and rhythmic vertical hues, 

confronting them with clusters of different orientations, 

using straight and curved lines, while defining 

them with the coloristic richness of strong 

colors and nurtured tones. With this beautiful motif 

of Christian iconography, which is a constant 

characteristic of Blaženka’s creative dialogue in her 

works, she has shown her talent and the vitality of 

modern and contemporary religious art. 

While respecting Blaženka’s creative idea, the 

stained glass was technically and masterfully produced 

by the academic sculptor of Zagreb Ilija 

Bule, who originates from Čapljina. 

Many people through their incentives and resources 

have participated in the project of the Spiritual 

and Cultural Center of Trebinje-Mrkan. And 

the support and initiatives of great promoters of 

religious art are always welcome, such as that of 

Prof. Vjeko Jarak or the King Tomislav Heritage 

in Čapljina. With great enthusiasm and hope, this 

Spiritual Center is opening to the faithful and to 

those in the leadership of the Church who have the 

duty of serving the people of God. 

Stanko Špoljarić

15 

Blaženka Salavarda 

Vitraj u kapelici Presvetoga Trojstva 

u Duhovno-kulturnom centru 

Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu 

Blaženka Salavarda, rođena je u Knešpolju kod Širokog Brijega, Bosna 

i Hercegovina, 1960. akademska slikarica, živi i radi u Zagrebu, Ferenščica 

I, br. 76. Završila je studij slikarstva na ALU 1986. u klasi prof. Đure Sedera 

u Zagrebu, usavršavala se posebice u izvedbi radova u mozaiku. Na tom je 

području i u toj tehnici postigla spomena vrijedan uspjeh. To se jasno očitovalo 

u nizu izložbi što ih je slikarica tijekom posljednjih godina priredila 

u Zagrebu i drugdje. Dakako, to opet na po seban način svjedoče i brojni 

njezini mozaici što ukrašavaju nekolike crkve diljem Bosne i Hercegovine. 

Kao izuzetne pri mjere treba izdvojiti djela u samostanu na Sćitu (Rama) kod 

Prozora, u crkvi u Drijenči kod Tuzle te u crkvi u Dračevu kod Čapljine.

16 

Presveto Trojstvo, 2013., vitraj, 235 x 115 cm 

B. Salavarda, ak. slikarica

17 

1 

2 

3 

4 

Presveto Trojstvo, 2013., vitraj, 

(detalj br. 1: golubica – simbol silaska Duha Svetoga, detalj br. 2: glava Krista, 

detalj br. 3: plodovi vinove loze, detalj br. 4: šipak, ribe + AΩ) 

B. Salavarda, ak. slikarica

18 

Josip Poljan 

Djela u bronci u kapelici Presvetoga Trojstva 

u Duhovno-kulturnom centru 

Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu 

Josip Poljan, rođen je 1925. godine u Zagrebu. Završio je gimnaziju, nakon 

čega upisuje Akademiju. Ondje su mu predavali F. Kršinić i V. Radauš. 

Nakon Akademije upisuje specijalku A. Augustinčića. Bavi se i pedagoškim 

radom, prvo na Školi primijenjene umjetnosti, a nakon toga i na Akademiji. 

Ondje će obnašati i dužnost dekana. Bavio se pretežito kiparstvom, portretima 

te javnim skulpturama. Osim toga radio je crteže za vitraje te se bavio 

medaljarstvom. Velik dio svojeg opusa posvećuje radu na sakralnim temama 

namijenjenih za crkve u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. 

Njegova djela odlikuju se lirikom te dinamikom linije i površine skulpture. 

Poznatiji su mu ciklusi Žena s pticama te Ljudi u prolazu. Koristio se 

najčešće metalom, broncom i aluminijem. Često površinu erodira kako bi 

postigao veću izražajnost. U zrelim radovima figure stanjuje te gotovo dematerijalizira 

kako bi naglasio krhkost, a možda i prolaznost fizičkog tijela.

Božić (Kristovo rođenje), 2013., bronca, 57 x 45 cm. 

J. Poljan, ak. kipar 

19

20 

Stala plačuć tužna Mati, 

Gledala je kako pati 

Sin joj na križ uzdignut. 

I. postaja - Isusa osuđuju na smrt, 2013. bronca, 47 x 42 cm. 

J. Poljan, ak. kipar

21 

Dušom njenom razboljenom, 

Rastuženom, ražaljenom, 

Prolazio mač je ljut. 

II. postaja - Isus prima na se križ, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


22 

O koliko ucviljena 

Bješe ona uzvišena 

Majka Sina jedinog! 

III. postaja - Isus pada prvi put pod križem, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


23 

Bol bolova sve to ljući 

Blaga Mati gledajući 

Muke slavnog Čeda svog 

IV. postaja - Isus susreće svoju svetu Majku, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


24 

Koji čovjek ne bi plako 

Majku Božju videć tako 

U tjeskobi tolikoj! 

V. postaja - Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


25 

Tko protužit neće s Čistom, 

Kada vidi gdje za Kristom 

Razdire se srce njoj? 

VI. postaja - Veronika pruža Isusu rubac, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


26 

Zarad grijeha svoga puka 

Gleda njega usred muka, 

I gdje bičem bijen bi. 

VII. postaja - Isus pada drugi put pod križem, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


27 

Gleda svoga milog Sina, 

Ostavljenog sred gorčina, 

Gdje se s dušom odijeli. 

VIII. postaja - Isus tješi jeruzalemske žene, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


28 

Vrelo milja, slatka Mati, 

Bol mi gorku osjećati 

Daj, da s tobom procvilim! 

IX. postaja - Isus pada treći put pod križem, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


29 

Neka ljubav srca moga 

Gori sveđ za Krista Boga, 

Da mu u svem omilim. 

X. postaja - Isusa svlače, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


30 

Rane drage, Majko sveta, 

Spasa za me razapeta 

Tisni usred srca mog! 

XI. postaja - Isusa pribijaju na križ, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


31 

Neka dođu i na mene 

Patnje za me podnesene 

Sina tvojeg ranjenog. 

XII. postaja - Isus umire na križu, 2013., bronca, 57 x 42 cm. 


32 

Daj mi s tobom suze livat, 

Raspetoga oplakivat, 

Dokle diso budem ja. 

XIII. postaja - Isusa skidaju s križa, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


33 

U tvom društvu uz križ stati, 

S tobom jade jadovati 

Želja mi je jedina. 

XIV. postaja - Isusa polažu u grob, 2013., bronca, 47 x 42 cm. 


34 

Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj, 

i njegova, pod križem žalosna, Majka Marija. 

Kad mi zemlja tijelo primi, 

Dušu onda uzmi ti mi 

U nebeski blažen dvor. 

Uskrs (Kristovo uskrsnuće), 2013., bronca, 57 x 45 cm. 


37 

TREBINJSKO-MRKANSKA BISKUPIJA 

Dioecesis Tribuniensis-Marcanensis 

Biskupija pripada Vrhbosanskoj metropoliji 

Zaštitnik Biskupije: sv. Mihovil, Arkanđeo, 29. rujna 

Naslov Katedrale u Trebinju: Mala Gospa ili Rođenje Blažene Djevice Marije, 8. rujna 

Trebinjska biskupija, smještena s lijeve strane 

rijeke Neretve, jedna je od najstarijih biskupija 

uspostavljenih nakon dolaska Hrvata i 

njihova pokrštenja u ovim krajevima. 1 Graniči 

s Nadbiskupijama splitsko-makarskom i barskom, 

te Biskupijama mostarsko-duvanjskom, 

dubrovačkom i kotorskom biskupijom. 

U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata 

pape Grgura V. (996.-999.) Trebinje se 

spominje kao biskupija. 

U prvih dvjesta pedeset godina (oko 

1000.-1250.) sjedište je biskupije bilo u gradu 

Trebinju. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, 

Arkanđelu, zaštitniku biskupije. 

S prodorom Tatara (1240.-1242.) ovaj je 

kraj opustošen i porušen. 

Nakon što je raški kralj Uroš I. (1242.- 

1276.) iz Trebinja protjerao biskupa Salvija, 

1252. godine, biskup je trebinjski 1284. godine 

primio u posjed od dubrovačke plemićke 

obitelji Theophilis tri otočića na području 

Dubrovnika: 

- Sveti Marko ili Markan – danas nenastanjen; 

- Sveta Barbara ili Bobara – danas nenastanjena; 

- Sveti Petar ili Supetar – danas nastanjen s 

ponekom obitelji, 

i od Gradskoga vijeća poluotok Molunat 

[Molonto] – danas nastanjen. 

Godine 1218. prvi spomen benediktinskoga 

samostana na otoku sv. Marka, Markana 

ili Mrkna. A posljednji benediktinac spominje 

se 1296. nastanjen ne na Mrkanu nego na 

Lokrumu. 

Godine 1284. papa Martin IV. nalaže dubrovačkomu 

nadbiskupa Bonaventuri da 

providi biskupske katedre u Trebinju i Stonu. 

Nema isprava o tome proviđenju. Mrkan se 

tom prigodom ne spominje. 

Godine 1322. prvi se put u domaćim – ne 

i u vatikanskim – dokumentima spominje 

“episcopus Mercane” – mrkanski biskup, Nikola, 

franjevac. 

Godine 1326. trebinjski biskup Nikola administrira 

samostan na Mrkanu. 

Godine 1344. papa Klement VI. premješta 

trebinjsko-mrkanskoga biskupa Bonifacija u 

Šibenik. Od te godine Trebinjska se biskupija 

ispražnjuje i u prvi se plan stavlja naslov mrkanski. 

Kroz 14. stoljeće Sveta Stolica nastavlja 

imenovati trebinjske biskupe više kao naslovne, 

koji rezidiraju u raznim europskim gradovima. 

Svršetkom 14. stoljeća Papa nastavlja s 

imenovanjima trebinjskih biskupa iz dubrovačkoga 

klera, redovničkoga i dijecezanskoga. 

1 

Dvije knjige pružaju obilno gradivo za proučavanje povijesti ove Biskupije: B. Pandžić, De Dioecesi Tribuniensi et 

Mercanensi [Biskupija trebinjska i mrkanska], Rim, 1959., i I. Puljić (priredio), Tisuću godina Trebinjske biskupije, 

Sarajevo, 1988.

38 

Od godine 1482., s navalom Turaka, Trebinjska 

je biskupija pretrpjela daljnje slabljenje. 

Ostatci katolicizma živjeli su u atmosferi 

učestalih prijelaza na pravoslavlje, a osobito 

pod pritiskom otomanske vlasti na islam. 

Od 1600. godine Biskupija počinje institucionalno 

živjeti u svojim dvjema župama: 

Gradac i Ravno. Katolički je narod sve više 

naseljavao ovo područje unatoč otomanskim 

zulumima. Kler se oporavljao, osobito zahvaljujući 

Kongregaciji za širenje vjere (osnovana 

1622.), koja je ustanovila više sjemeništa 

– u Fermu, u Loretu, u Rimu – koja su primala 

također trebinjske svećeničke kandidate 

na odgoj i školovanje. Povećavao se tijekom 

broj novih župa: Dubrave, Trebinja, Hrasno, 

Stolac, Klepci, Trebinje... 

Kroz gotovo 430 godina (1391.-1819.) ova 

je biskupija, s dvostrukim naslovom, imala 

svoje vlastite domaće biskupe s boravkom na 

području Dubrovnika. 

Od 1819. do 1839. biskupijom upravljaju 

kao apostolski delegati članovi Dubrovačkoga 

katedralnog kaptola. 

Od 1839. do 1890. snagom apostolskoga 

pisma pape Grgura XVI. “Apostolici muneris”, 

od 12. rujna 1839., dijecezom upravljaju 

dubrovački biskupi kao apostolski administratori. 

Uspostava metropolije. Papa Leon XIII. 

uspostavio je apostolskim pismom Ex hac 

augusta [S ove uzvišene stolice], 5. srpnja 

1881., metropolitansko sjedište u Sarajevu, s 

Vrhbosanskom nadbiskupijom sa sjedištem 

također u Sarajevu, Banjalučkom biskupijom 

sa sjedištem u Banjoj Luci te Mostarsko-duvanjskom 

biskupijom sa sjedištem u Mostaru. 

Metropoliji pripada i Trebinjsko-mrkanska 

biskupija ostajući privremeno pod upravom 

dubrovačkih biskupa. 2 

Biskupijske granice. Prema Pismu Ex 

hac augusta: “Mrkansko-trebinjska biskupija 

zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj 

župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa 

upravitelja”. 3 Tada postojeće župe: Dubrave, 

Gradac, Hrasno, Klepci, Ravno, Stolac, 

Trebinja. Prema Šematizmu Hercegovačke 

franjevačke kustodije iz 1889. godine, župama 

u šest hercegovačkih kotareva, tj. “Stoca, 

Ljubinja, Trebinja, Bileće, Gacka i Nevesinja 

upravljaju svjetovni svećenici, a njihovoj se 

upravi može prepustiti i župa Glavatičevo u 

konjičkom kotaru”. 4 

Mostarski biskup - apostolski administrator 

Trebinjske biskupije. Isti je Papa 8. 

srpnja 1890. iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa 

izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa 

kao apostolskog administratora prenio 

upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: “Stoga 

Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga 

Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske 

trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački 

biskup, prenosimo na mostarskoga 

biskupa pro tempore [privremeno] bilo u duhovnim 

bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum 

Nostrum [do Naše odluke]”. 5 

2 

Papa Leon XIII., Apostolsko pismo Ex hac augusta cathedra, 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz 

usporedni izvorni latinski, Sarajevo, 2006., str. 25-31. 

3 

Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31. 

4 

Schematismus, Mostar, 1889., str. 40-41. 

5 

Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.

39 

Granice između Mostarsko-duvanjske i 

Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema Dekretu 

Svete Stolice [Kongregacije za širenje 

vjere], 24. ožujka 1891., potegnute su ovako: 

“Od Metkovića do Bivolja brda rijeka Neretva, 

odatle se protežu tako da dijele 

- civilni kotar mostarski od civilnoga kotara 

stolačkoga, 

- isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga, 

- isti kotar nevesinjski od kotareva bilećkoga 

i gatačkoga [Gacko], 

- napokon gatački kotar od fočanskoga”. 6 

To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju 

ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: 

Nevesinje, Kalinovik, Foča, Rudo, Čajniče, a 

u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: 

Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko. 

Spomenuta četiri posjeda – Mrkan, Bobaru, 

Supetar i Molunat – nacionalizirale su 

jugokomunističke vlasti 13. veljače 1948. s 

obrazloženjem Ministarstva poljoprivrede: 

“… već iz činjenice, da se dulje vremena ne 

postavlja biskup za trebinjsku biskupiju, ovo 

Ministarstvo zaključuje, da ova biskupija 

stvarno ne postoji...” A iste godine apostolskog 

upravitelja – biskupa Petra Čulu – osuđuju 

na zatvorsku kaznu 11 i pol godina! 7 

Biskupska kuća u Dubrovniku nacionalizirana 

je konačno 1961. godine. 

Katedrala. Godine 1984. trebinjski svećenici 

s vjernicima, predvođeni apostolskim 

upraviteljem msgr. Pavlom Žanićem (1980.- 

1993.), proslavili su Tisućljeće Biskupije. Tom 

je prigodom obilježena i Stoljetnica župne 

crkve u Trebinju, posvećene Rođenju Blažene 

Djevice Marije. A mjerodavna Kongregacija 

za evangelizaciju naroda tu je crkvu uzdigla 

na dostojanstvo Katedrale. 8 Svake se godine 

slavi Dan Biskupije u nedjelju koja je najbliža 

Miholjdanu. 

U Biskupijskom marijanskom svetištu u 

Hrasnu slavi se druge nedjelje svibnja Kraljica 

mira. 

Odlukom pape Benedikta XVI., od 4. siječnja 

2006., Vrhbosanska metropolija izuzeta je 

ispod jurisdikcije Kongregacije za evangelizaciju 

naroda i stavljena pod privremenu 

upravu Državnoga Tajništva Svete Stolice s 

nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju 

Kongregacije za biskupe. 

Među posebne Svjedoke vjere ulaze: Marko 

Milanović (†1859.), 9 don Marijan Vujnović 

(†1944.), don Lovro Konjevod (†1945.), 

don Martin Krešić (†1945.), don Mitar Papac 

(†1951.), don Vide Putica (1942.), don Ivan 

Raguž (†1945.). O njima opširnije u posebnu 

Zborniku. 10 

Biskupija danas [2013.] ima 15 župa s 

oko 21.000 katoličkih vjernika. Navodimo u 

bilješkama i monografije koje su o župama 

izrađene, ponekada povezane sa susjednima. 

6 

Arhiv Kongregacije za širenje vjere, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r. 

7 

A. Luburić i R. Perić (uredili), Za Kraljevstvo Božje. Zbornik nadbiskupa Čule, Mostar, 1991. 

8 

Službeni vjesnik biskupije, II./1984., str. 1-13. 

9 

P. Milanović, (priredio), Mučeništvo Marka Milanovića, Mostar, 2010. 

10 

Razni autori, Svjedoci vjere i rodoljublja, Mostar, 2005.

40 

Dodajemo naslovnike i zaštitnike pojedinih 

župa: 

- Aladinići 11 – Svi Sveti; 

- Čeljevo – Presveto Srce Isusovo; 

- Domanovići – Sv. Josip Radnik; 

- Dračevo – Velika Gospa; 

- Gradac 12 – Velika Gospa; 

- Hrasno 13 – Bezgrješno Začeće Blažene 

Djevice Marije; 

- Hutovo 14 – Krist Kralj; 

- Prenj (vidi Aladinići) – Sv. Mihovil; 

- Ravno 15 – Mala Gospa; 

- Rotimlja 16 – Sv. Petar i Pavao; 

- Neum 17 – Gospa od zdravlja; 

- Stjepan Krst (vidi Rotimlja) – Sv. Ivan 

Krstitelj; 

- Stolac 18 – Sv. Ilija prorok; 

- Trebinje – Mala Gospa; 

- Trebinja 19 – Velika Gospa. 

Trideset dijecezanskih svećenika, od kojih 

dvanaestorica s magistarskim ili doktorskim 

naslovima, te dva biskupa iz istoga su klera: 

nadbiskup Petar Rajič, apostolski nuncij na 

Arapskom poluotočju, i biskup Ratko Perić u 

Mostaru. 

Dva bogoslova, diplomanta. 

Dvije redovničke sestarske zajednice: u Neumu 

– Služavke Maloga Isusa, i u Stocu – Milosrdnice 

sv. Vinka Paulskoga. 

Službeni vjesnik Biskupijâ Mostarsko-duvanjske 

i Trebinjsko-mrkanske izlazi u Mostaru 

tri puta godišnje. 

Duhovno-kulturni centar Trebinjske biskupije 

u Stocu. 

11 

M. Krešić (priredio), 300 godina župe Dubrave, Aladinići, 2006. 

12 

A. Đerek, Z. Matuško i I. Puljić (priredili) Župa Gradac, Gradac, 2009. 

13 

S. Batinović, Hrasno sa okolinom kroz vjekove u vjerskom pogledu. 

14 

I. Puljić (priredio), Hutovo, Mostar, 1994. 

15 

I. Lučić, (uredio), Ravno - Popovo, Ravno-Zagreb, 1997.; I. Puljić i S. Vukorep, Dubljani, 1. izdanje Ravno 

2006., a 2. izdanje 2007. 

16 

M. Pažin (priredio), Od Hrguda do Huma, Mostar, 1999. 

17 

Razni autori, Neum – zavičaj i zemlja Hrvata, Neum, 1995. 

18 

M. Puljić, Stolac. Povijest kraja i župe, Mostar, 1996.; I. Puljić i P. Raguž, Stolac u povijesti i kulturi Hrvata, 

Stolac, 1999. 

19 

Đ. Kriste, Župa Trebinja, Dubrovnik, 1999.

Stolac: Stari grad – Križevac

Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?