VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
Sveta Obitelj u katedrali
(27.12.2009.) - U dogovoru sa župnikom msgr.
Lukom Pavlovićem mjesni je biskup Ratko slavio
večernju sv. Misu u katedrali Marije Majke Crkve
na blagdan Svete Obitelji u nedjelju, 27. prosinca.
Župnik je za tu zgodu pozvao roditelje da dođu
sa svojom djecom na poseban blagoslov. Iako je
cio dan kiša padala, ipak se okupio velik broj i
roditelja i njihove djece da zatraže pomoć od Svete
Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. I nije lako bilo
držati djecu na okupu. Najradije se zadržavaju
ispred jaslica i, gledajući Djetešce u jaslama, valjda
zaključuju upirući prstom: eno onoga Maloga
manji je od nas malenih! Samo ih je Gospodnja
molitva sve sabrala kada su sklopili ruke i svi glasno
molili Oče naš...
Biskup je u propovijedi iznio dvije misli iz života
Svete Obitelji.
Prva, podložnost volji Božjoj. Koliko je samo
bilo onih pravih trzaja živaca u životu Marijinu i
Josipovu, tako da čovjek ne zna bi li desno ili lijevo.
A s malo sabranosti, strpljivosti, očekivanja
Božjega glasa, sve se sretno rješavalo:
i kada je Josip bio u krizi da otpusti Mariju
zaručnicu zbog njezina iznenadna začeća,
i kada su se našli u Betlehemu u vrijeme Marijina
poroda,
i kada su se nakon prikazanja u Jeruzalemu
vratili u Betlehem da se u njemu nastane,
i kada su morali napustiti vlastitu zemlju i narod
i naći se u dalekom Egiptu.
Ali oni su ostali ponizni, i podložni Božjoj volji
koja se javljala Josipu preko običnoga noćnog
sna. A Gospa nije imala nikakvih posebnih viđe-
nja i ukazanja cijeloga svoga života, barem Evanđelja
o tome šute. Živjela je iz svakodnevne muke
i odluke povjeravajući se Božjoj ljubavi i providnosti.
Druga značajka Svete Obitelji - vjernost. Marija
i Josip uspješno su prebrodili krize o kojima
piše Evanđelje u vrijeme Isusove dječačke dobi.
Još ih je samo izostanak Isusov u Hramu, kada
mu je bilo 12 godina, mogao duboko stresti. Ali,
kad su se obratili u Hram da se Bogu pomole, tu
su Maloga i našli.
Mladenci na dan sakramenta ženidbe drže
ruke zajedno i izgovaraju obrazac vjenčanja: biti
vjerni svega života i u dobru i u zlu, i u zdravlju
i u bolesti. U dobru je i u zdravlju lako vjeran
biti, ali u zlu, kada suprug/a počini neko zlo, teški
grijeh, bračnu nevjernost, preljub, ubojstvo,
dopadne u zatvor, kako tu ostati jedno drugomu
vjerno, kako oprostiti, i opet zajedno kroz život.
Po ljudsku teško, ali Bog snagu daje i osposobljuje
i jedno i drugo da nastave život u obnovljenoj
vjernosti.
Gospodin Isus poučio nas je da se u molitvi
Očenaša obraćamo Ocu nebeskomu da nas čuva
od napasti, da položimo životne kušnje. Tko napast
ljubi, u napasti se gubi. Tko napast traži, u
njoj će i zaglaviti. A tko se napasti boji, Bog će
mu pomoći.
Prije završnoga blagoslova biskup je izmolio
blagoslovnu molitvu za djecu da se razvijaju skladno
u svojoj dobi, u krjeposti i mudrosti i pred
Bogom i pred ljudima.
Kako se otkriva duhovno zvanje?
(31.12.2009.) - Ako ikada, to su u ovoj “Svećeničkoj
godini” svećenici - i biskupijski i redovnički
- službeno pozvani da na evanđeoski način, u
molitvi i prosvjetljenju, pronalaze znakove duhovnih
poziva u mladim osobama: na vjeronauku, u
zborovima, u pojedinim župnim sekcijama, prigodom
duhovnih razgovora, hodočašća. Isus je
usporedio sjeme koje sijač sije po njivi s Božjom
riječi koju on sije u ljudska srca. A njegovo zvanje
nije samo riječ - Pođi za mnom, nego čitav život,
životni program! U duhovnom zvanju sudjeluje
prvo Bog, drugo sam pozvanik i, treće sredina u
kojoj se zvanje očituje i ostvaruje: obitelj, župa,
sjemenište, bogoslovija, Crkva.
Na kraju svake građanske godine na Biskupskom
se ordinarijatu sastanu svećenički kandidati
- sjemeništarci i bogoslovi - hercegovačkih biskupija.
Postoji i ustaljen program. Najprije biskup
ima uvodnu riječ, dadne nazočnima određenu
temu na razradu, obično izvuče tekst iz Isusovih
Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 97