VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
storicom kandidata. Uvjet: da uživaju dobar glas
u narodu, tj. da su čisti i čestiti vjernici; da su pošteni
i plemeniti ljudi, nesebični, uslužni.
Izvrstan propovjednik. Kad se vidjelo kako
Stjepan djeluje, bio je ovlašten od apostola i da
propovijeda Riječ Božju, što je činio i zdušno i zanosno.
Ljudi dobre volje rado su ga slušali i obraćali
se, a ljudi zle volje uzeli kamenje i sasuli ga na
đakona Stjepana.
Sljedbenik Isusov. Dok su ga nemilosrdno kamenovali,
ne tražeći dozvolu od Rimljana da ga
ubiju, Stjepan je glasno izgovorio dvije veličanstvene
rečenice: Bože, u ruke tvoje predajem duh
svoj, i Bože, nemoj im ovo uzeti za grijeh. Doslovno
sve preuzeo s usana Isusovih s križa na Kalvariji.
Tko s takvim riječima Isusovim umire, taj
nije samo Isusov sljedbenik, nego i pravi svetac i
mučenik. Stjepan je đakon prvi dao svoj život za
Isusa i njegovo Evanđelje.
U župnoj kući, koju je don Stjepan temeljito
iznutra preuredio, našlo se više svećenika koji su
došli župniku čestitati imendan.
Sveti Ivan u Centru
U nedjelju, 27. prosinca 2009. sastalo se mnogo
svetih spomena: Sveta nedjelja po Božiću, blagdan
Svete Obitelji, blagdan sv. Ivana, apostola
i evanđelista, Iseljenički dan. Obrazac sv. Mise
od Svete Obitelji, a u župi sv. Ivana, evanđelista i
apostola, u centru Mostara vanjska proslava apostolskoga
zaštitnika župe.
Na poziv don Kreše Puljića, župnika, biskup je
Ratko predvodio misno slavlje u 11,00 sati. Desetak
koncelebranata. Uz oltar su i trojica kandidata
za svećeništvo iz župe: Pero bogoslov i sjemeništarci
Valentini i Slaven, a došao i Marin iz
Cima.
Zvanje. Biskup je u propovijedi govorio o sv.
Ivanu kojega je Isus izravno pozvao u svoju apostolsku
službu i zajednicu. “A bijaše deseta ura”
(Iv 1,40), zapisat će sv. Ivan i minutu poziva koji
je čuo iz Gospodinovih usta. Isus prošao ispred
Andrije i Ivana, Krstiteljevih učenika, dao se vidjeti,
a oni se zanimaju gdje on stanuje: “Dođite i
vidjet ćete!” Tako jednostavan poziv, ništa posebno,
a sve posebno. Je li tako Bog i svakomu od
nas pozvanika dao svoje signale: srce zatreperilo,
oko se zacaklilo, uho čulo milozvučan glas, rodila
se želja slijediti Krista u stopu: i pustinjom, i
Taborom, i Kalvarijom. Jači poziv nego sve poteškoće.
Ali slobodno se - i zato zaslužno! - čovjek
opredjeljuje na Isusov zov. U Mostaru 12.000 studenata,
12.000 osnovaca i srednjoškolaca, a svega
pet-šest kandidata na svećeništvo. Pa da to nije
nadnaravni zov!
Zdesna - slijeva. Brižljiva majka Saloma, rođakinja
Gospina (majke im sestre), zauzela se
zdušno kod Isusa da namjesti njezina dva sina,
Jakova i Ivana, sebi zdesna i slijeva u svome zemaljskom
kraljevstvu. Sve onako po ljudsku! Možete
li piti čašu koju ću ja piti? pita Isus. Možemo,
odgovoriše obojica u jedan glas. Čašu ćete doduše
piti, a tko će zdesna a tko slijeva sjesti, to je u
Očevim rukama. I doista obojica su popila čašu
gorčine, a Bog je odredio tko je Isusu s jedne a tko
s druge strane.
Uskrsnuće. Nakon što su žene pronijele ugodnu,
ali nevjerojatnu vijest da je Gospodin uskrsnuo,
pošli su na grob Petar i Ivan. Ivan mlađi i
brži, stigao je prvi, i čekao dok ne dođe Petar da
prvi poviri u grob. Ivan poštuje prednost Petra
prvaka, iako je Petar na Kajfinu dvorištu doživio
pravu tragediju svoga odreknuća, a Ivan pod
ruku s Gospom i svojom majkom Salomom uzišao
za Isusom na Kalvariju. Ivan je znao da Isus
ne povlači svoj poziv i dar. Božji su darovi neopozivi!
Petar je stijena na kojoj će Gospodin sagraditi
Crkvu svoju, bez obzira na padove za koje se
gorko kajao. Ivan je na Kalvariji doživio do tada
najljepši trenutak u životu. Isus je povjerio svoju
majku Mariju njemu kao novu majku, a njega
svojoj vlastitoj majci kao sina.
Za priređenom bratskom gozbom u župnoj
dvorani okupili su se ne samo misnici iz grada,
nego i pjevači i suradnici župnikovi. Lijep dan da
se rekne iskrena hvala svima za sve dobro što nesebično
čine u ovoj mladoj župi.
96 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.