VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
Na božićnoj Polnoćki u katedrali
Božić je poziv na pomirenje i zajedništvo /Lk 2,1-14/
Braćo svećenici, poštovani i bogoljubni vjernici!
Slava i mir. Smisao ove svete Božićne noći, pa
zato i glavna misao ove naše homilije, jest ona
uzvišena anđeoska rečenica koju smo čuli na početku
misnoga himna kao i na svršetku odlomka
noćašnjega Evanđelja: “Slava Bogu na visini, a na
zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim” (Lk
2,14). Anđeli prenose skromnim betlehemskim
pastirima, “miljenicima Božjim”, “veliku radost za
sav narod”: Rodio se Spasitelj - Krist, Gospodin.
Pobožni pastiri to na svoj način razumiju, a osobito
u to vjeruju, te prvi dohrliše pokloniti se novorođenomu
Spasitelju. Dvije su, dakle, nebeske
vrijednosti stavljene usporedno u ovom spasonosnom
događaju “za sav narod”: slava i mir. Slava
Bogu, a mir ljudima. Stvorenja su dužna iskazivati
slavu Bogu na visini, a ljudi neizostavno trebaju
mir, kao Božji dar, ovdje na zemaljskoj nizini.
Slava se i hvala s naše stvorene naravi duguje
Bogu za njegov čin stvaranja svega vidljivoga i
nevidljivoga, za nedokučivo otajstvo utjelovljenja
i rođenja Sina Božjega koji se poistovjetio s nama
ljudima u svemu osim u grijehu; za njegovo djelo
otkupljenja roda ljudskoga po smrti i uskrsnuću,
za usrećenje stvorenih bića životom vječnim
u nebu. I to slava na visinama. Ne kažu anđeli:
Slava Bogu na nebu ili na nebeskoj visini nego na
nedostupnim božanskim visinama kamo ni anđeli
Božji ne mogu dosegnuti. Na djelu je Božja
uzvišenost koja nadvisuje sve stvoreno i ograničeno.
Kristov mir. A između Božjih darova, koji su
svim ljudima najpotrebniji, nije toliko ni tjelesno
zdravlje, ni materijalno blagostanje, ni visoke
škole, ni unosan posao, nego ponuđeni mir ove
svete Noći, dar ovoga Novorođenčeta: mir na zemlji
među ljudima, mir pravedni i konstruktivni,
mir trajni i višestrukih dimenzija, koji se očituje
u odnosu na Boga, na druge, ali i u čovjeku samome.
Zato Evanđeljem odjekuje riječ “mir” od
prvoga do posljednjega poglavlja.
Isus od početka svoga javnog djelovanja i propovijedanja,
čudesnih ozdravljenja i božanskoga
praštanja ljudskih grijeha, otpušta bolesnike
i grješnike utješnim riječima “Idi u miru!” (Mk
5,34; Lk 7,50; 8,48). On svojim učenicima daje
svoj mir, onaj božanski, a ne mir kakav svijet
daje (Iv 14,27). Krist od svojih sljedbenika traži:
Imajte mir među sobom (Mk 9,50). On naređuje
svojim učenicima da svakoj obitelji u koju ulaze
zažele mir (Mt 10,14). Oni koji su toga mira dostojni,
mir će Božji ostati kod njih. Isus je i u svoja
Blaženstva uključio mir, povezan s mirotvorcima,
osobama koje se svojski zauzimaju, žrtvuju i bore
da dođe do pravedna mira u duši, u kući, u Crkvi,
u društvu i narodu. I koji će se kao takvi “sinovima
Božjim zvati” (Mt 5,9). Krist je “Mir naš!”
(Ef 2,14), reći će veliki Pavao, apostol naroda. Taj
mir, koji Bog nudi i zahtijeva, jest i nama dar i
naša odgovornost!
Sve ovo o Kristovu miru možemo očito pokazati
iz pozdrava i molitava pod svakom sv. Misom,
Isusovom nekrvnom žrtvom.
- Počinjemo sv. Misu Isusovim pozdravom nazočnima:
“Mir vama!” Ili: “Milost vam i mir od
Boga Oca...”
- U Slavi pjevamo u prvome retku: “I na zemlji
mir ljudima dobre volje”.
- U euharistijskoj molitvi (1.) prije Podizanja
molimo za Crkvu: “U miru je čuvaj, ujedini i ravnaj
po svemu krugu zemaljskom”.
- A nakon Podizanja molimo: “Obdari naše
dane svojim mirom”.
- Tu također molimo za pokojne da im Bog
daruje “mjesto osvježenja, svjetlosti i mira”.
- Kako se približavamo sv. Pričesti, sve žarče
spominjemo mir i molimo “daj milostivo mir u
naše dane”, bez obzira kakvi ti dani bili, ratni ili
neratni!
- Potom ponavljamo Isusove riječi: “mir vam
ostavljam, mir vam svoj dajem”.
- Ponovno molimo za jedinstvo Crkve: “smiri
je, molimo i saberi u jedno”.
- I odmah pozdravljamo puk Božji: “Mir Gospodnji
bio vazda s vama”,
- potičući i podsjećajući vjernike na simboliku
pomirenja:”Pružite mir jedni drugima”.
- A u trostrukom zazivu Sina Božjega jednom
kažemo: “Jaganjče Božji..., daruj nam mir”.
- I završavamo sv. Misu otpuštajući narod:
“Idite u miru!”
Tko nas može obdariti takvim mirom? Samo
Bog jedini. Ako u svojoj duši osjećamo nemir,
54 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.