VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
“Koga ću poslati i tko će ići za nas?” A ti odgovaraš:
“Evo mene, pošalji mene” (usp. Iz 6,8). U
ovom dijalogu između Boga i proroka nalazi se i
cijeli tvoj život. Tu je početak tvoga svećeničkog
poziva, u Torontu, kada si, pun mladenačkoga
entuzijazma, prihvatio Gospodinov poziv da ga
slijediš izbližega. Pisao si onda biskupu Mostara,
koji te je prihvatio u Bogosloviju kao kandidata za
Trebinjsku biskupiju, Crkvu podrijetla tvojih roditelja.
Svećeničko ređenje je bilo 29. lipnja 1987.,
u ovoj istoj katedrali. Za svoje svećeništvo izabrao
si moto: “Evo, dolazim Gospodine, vršiti volju
tvoju” (Ps 40,8). Dakle, upravo jedan “evo mene”,
jedno “da” kao ono Izaijino, u koje se zatim 1991.
godine upisao poziv u Papinsku crkvenu akademiju,
radi službe Svetoj Stolici: specifično poslanje
za koje si se zauzeto pripravljao i koje si obavljao
kao tajnik Nuncijature a zatim, od 1998. do 2007.
godine, u Državnom tajništvu. Od 2003. godine
obnašao si službu prelata predsoblja Njegove
Svetosti, prihvaćajući u papinsku kuću biskupe i
uglednike a u posljednje dvije godine bio si suradnik
u Prefekturi papinskoga doma. Upravo dok
si bio zauzet ovim svojim poslom, Gospodin je
prošao ponovno, kao na obali Galilejskoga jezera;
opet je bacio svoj pogled na tebe i izgovorio tvoje
ime. Pozvao te je na puninu svećeništva radi novoga
poslanja, predstavnika Papina u nekim zemljama
Srednjeg istoka: apostolskoga nuncija u
Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Arapskim Emiratima
i Jemenu, te apostolskoga delegata na Arapskom
poluotoku. Sve ovo, dragi mons. Petre, sadržano
je u onom “da”, koje ćeš ti također u ovoj svečanoj
liturgiji ređenja domalo ponoviti čak devet puta,
očitujući javno svoju zauzetost da čuvaš vjeru i
vršiš biskupsku službu.
Tko daje snagu jednom mladiću da svojim
“evo mene” odgovori Bogu koji ga poziva na svećeništvo?
Tko mu daje snagu da ga ponavlja u različitim
fazama svoga života, sve do prihvaćanja
odgovornosti biskupstva? To je Duh Kristov, Duh
Sveti. O njemu nam je danas govorilo drugo čitanje,
preuzeto iz Prve poslanice Korinćanima svetoga
Pavla. Pišući jednoj zajednici punoj karizmi,
to jest duhovnih darova, Apostol dugo insistira
na činjenici da su sve one važne i sve usmjerene
na izgradnju jedinoga tijela Kristova koje je Crkva,
koje oživljava jedini Duh (usp. 1 Kor 12,4-5).
“Različite su karizme, ali jedan je Duh; različite
su službe, ali samo je jedan Gospodin; različita
su djelovanja, ali jedan je Bog, koji čini sve u svima”
(1 Kor 12,4-5). Može se lako uočiti trinitarna
shema, koja navodi da mislimo na Crkvu koja
je sva okružena prisutnošću i djelovanjem Boga
Oca, Gospodina Isusa i Duha Svetoga. Slika koja
iz toga izvire je ona o Zajednici prepunoj života
ali ne nesređena, jer svaki dar dolazi od Boga
i doprinosi, zajedno s drugima, “općem dobru”.
Sada, jedan od “ministerija”, o kojima govori Pavao,
upravo je onaj biskupski. Ovdje, u velikom
govoru o karizmama, on nije specifično obrađen,
i stoga jer smo upravo na početku Crkve a hijerarhija
je još, da tako kažemo, u embrionalnoj
fazi. Naglasak je stavljen na temu jedinstva u različitosti,
a to će ostati uvijek za tebe, dragi mons.
Rajiču, kao znakovito sjećanje, i kao predaja za
tvoje biskupstvo. Po ovom tekstu svetoga Pavla,
ustvari, Gospodin ti kaže: gledaj moju Crkvu!
Divi se njezinoj ljepoti, bogatstvu darova kojima
je obasipam! Evo, ja te postavljam kao upravitelja
ovoga bogatstva. Budi uvijek vjeran sluga jedinstva
moga Naroda u različitosti duhovnih darova.
Ne gasi Duha, poštuj i vrednuj svaku karizmu, i
čini da svatko doprinosi dobru svih; gaji zajedništvo,
odgajaj za njega i bdij nad njim, jer žrtva
Bogu ugodna jest jedinstvo njegovih sinova.
Ne jednoobličnost, nego zajedništvo braće koji se
vole i poštuju u svojoj različitosti. To je lijep program
za tvoj ministerij!
Tvoje ređenje, dragi mons. Petre, biva u srcu
Svećeničke godine, u 150. obljetnici smrti svetoga
Ivana Marije Vianneya. Ovo je dodatna milost
koju ti prihvaćaš sa zahvalnošću. Ako je biskupstvo
punina svećeništva, danas mi molimo Duha
Svetoga za zagovor svetoga Župnika iz Arsa, da
bi u tebi dovršio suoblikovanje Kristu svećeniku i
pastiru, koje si primio sa svećeničkim ređenjem, i
onaj oblik apostolskoga života koji si onda započeo.
Danas se u tebi događa važna promjena, ali
tvoje srce je uvijek isto: ono jednoga svećenika po
Srcu Kristovu. Neka uzmogneš postati biskup po
Njegovu srcu.
Na kraju, htio bih se ukratko zaustaviti na poslanju
koje je povjereno mons. Rajiču. To je zadaća
- kao što sam maloprije naznačio - koja se
tiče odnosa Svete Stolice s neki srednjoistočnim
zemljama: u Kuvajtu, Jemenu, Bahreinu, Kataru i
Arapskim Emiratima on je apostolski nuncij; na
Arapskom poluotoku je apostolski delegat. Općenito,
apostolski delegat predstavlja Svetog Oca
kod određene mjesne Crkve, u okviru na primjer
jedne države, ili jednoga zemljopisnog područja.
Papinski predstavnik je živi izraz brige koju
nasljednik Petrov ima prema vjernicima te zaje-
Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 43