VJESNIK

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine
Vijeće za obitelji pri BK BiH
LJUDSKO DOSTOJANSTVO
ZAHTIJEVA ZAŠTITU ŽIVOTA
Prigodom Dana života 2010.
I ove godine Katolička Crkva u našoj zemlji
obilježava prve nedjelje u mjesecu veljači (7.2.)
Dan života. Želimo svoja razmišljanja, a onda i
molitve, te konkretna djela usredotočiti na ljudski
život - od njegova začeća do prirodne smrti.
U zemlji, koja još uvijek s velikim naporima liječi
prebolne rane nedavnog rata, koji je uništio ili
ugrozio ogromni broj života naših sugrađana, svi
smo mi pozvani pokazati svoje pravo lice, to jest
u kojoj smo mjeri i s kojom odlučnošću u obrani,
zaštiti i u promoviranju ljudskog života.
Kao vjernici i suradnici utjelovljenog Boga pozvani
smo javno i jasno na djelu pokazati svoju
vjerodostojnost. Ako nam je sam Bog Stvoritelj
utjelovljenjem svoga Sina jasno pokazao koliko
mu je stalo do “njegove slike i prilike” (Post 1,27)
tj. do čovjeka, onda smo i mi zaduženi zalagati se
za zaštitu i pomoć svakog života kada god bi i u
kojem god bi obliku i mjeri on bio ugrožen. Jer
čovjekova bogolikost, njegovo izvanredno dostojanstvo
ima kao svoju nužnu posljedicu potrebu i
nužnost zaštite i pomoći njegovu životu.
Ako se mi, kao članovi Crkve, zalažemo za
život, za pravo na život koji je dostojan čovjeka,
ne činimo time ništa posebno, jer se nalazimo na
istoj univerzalnoj razini na kojoj se nalaze i svi
drugi ljudi. Pravo na život nije pitanje samo jedne
određene ideologije, jednog određenog svjetonazora
niti je to pravo jedne vjerske zajednice. To je
pravo čovjeka. To je njegovo najbitnije, najosnovnije
pravo! Bog zapovijeda čovjeku: “Ne ubij!”
(Izl 20,13). Ta je Božja zapovijed ujedno temeljni
princip i norma moralnog zakona, koji je upisan
u savjest svakog čovjeka. Mjerilo jedne civilizacijske
sredine, jednog društva, koje je ujedno univerzalno,
trajno mjerilo i obuhvaća sva vremena i
sve kulture, sastoji se u odnosu te sredine prema
životu. Društvo, sredina, država gdje se ne uvažava
čovjek i njegovo pravo na dostojanstven život,
nego se prezire i zanemaruje čovjek i njegova
neotuđiva prava, takvo društvo i takva sredina
zavrjeđuju da ih se naziva barbarskim, pa makar
imala velike uspjehe na području privrede, tehnike,
znanosti i umjetnosti.
Crkva, vjerna svome poslanju, kojeg je dobila
od svoga božanskog Utemeljitelja Isusa Krista -
unatoč slabostima i nevjeri mnogih svojih sinova
i kćeri - uporno i ustrajno je sijala i unosila
istinu o ljubavi prema čovjeku, prema ljudskom
životu. Ona se trudila i trudi oko ublažavanja
društvenih, etničkih i rasnih napetosti i trvenja
među ljudima i narodima. Ona se zauzimala i zauzima
za nerođene i rođene, za bolesne, napuštene,
ostarjele, osamljene, nezbrinute, prognanike i
izbjeglice, gurnute na rub društva i obespravljene
svake vrste.
Crkva je učila i uči, i riječju i konkretnim djelima,
najprije svoje članove, a onda i sve ljude dobre
volje u sredini u kojoj djeluje, da ni jedan čovjek
ne smije biti ni “počišćen”, ni “očišćen”, ni ubijen
prije rođenja niti protjeran iz mjesta svog rođenja
niti isključen iz svoje životne sredine, iz ljudske
zajednice i gurnut na rub društva. Ona se zalagala
i zalaže za svaki ljudski život od samog njegova
začeća pod srcem majke, a zalaže i za svaki život
dokle god on postoji, u svim njegovim fazama i
okolnostima. Zalaže za utemeljenje i očuvanje
zdravog braka i zdravih obitelji kao dragocjenih
kolijevki za rađanje, očuvanje i podupiranje
ljudskog života. Na razne načine bodri i pomaže
i bračne parove i obitelji da budu otvoreni životu.
Crkva ima srca i načina da pomogne mnogim samohranim
majkama da začeto dijete pod svojim
srcem, kao bogoliko stvorenje, vrlo često uz ne
male poteškoće pa i prave drame donesu na svijet
i s dodatnom ljubavlju podižu i odgajaju.
I naša domovinska Crkva, vjerna poslanju cijele
Crkve, preko svojih duhovnih pastira dizala
30 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.