VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
koji umiru kao djeca: Franjo od 11 (1908.-1919.),
a Jacinta od 10 godina (1910.-1920.). Blaženim ih
je proglasio 13. svibnja 2000. papa Ivan Pavao II.
Lucija je 1925. stupila u Institut sestara sv. Doroteje,
koji je 1948. napustila kako bi ušla u Karmel
sv. Josipa u Coimbri, tražeći mir i bježeći od nasrtljivaca
koji su je željeli vidjeti. U Karmelu je i
preminula 2005. I za nju je pokrenut dijecezanski
postupak za beatifikaciju.
Četvero međugorskih “vidjelaca”, koji su se
nekako pokušali bar “upisati” u duhovno zvanje,
iz njega su se potom “ispisali” i sretno se vjenčali.
Troje od njih, Ivan u Bostonu, Vicka u Krehinu
Gracu i Marija u Monzi kod Milana, još uvijek
imaju redovita dnevna “ukazanja”, dok druge “vidjelice”,
Mirjana Dragićević, udana Soldo i Ivanka
Ivanković, udana Elez, nisu ni pokušavale prelaziti
pragove duhovnih obitelji (zasnovale su vlastite
obitelji). Prva ima “ukazanja” svakoga drugoga u
mjesecu i na svoj rođendan, 18. ožujka, a druga
samo jednom godišnje, 25. lipnja! A Jakov Čolo
od 12. rujna 1998. ima “ukaznja” jednom godišnje,
i to na Božić.
Imajući u vidu činjenicu da su brojni hercegovački
dječaci pošli u sjemenište i postali redovnički
ili biskupijski svećenici i brojne djevojčice
postale redovnice, a da nisu imali, barem nije
poznato, nekih ukazanja, poruka, tajni, susreta
i razgovora s nadnaravnim pojavama, doima se
čudnim da ni jedno od međugorskih “vidjelaca”,
koji su u ovih gotovo 30 godina imali neprebrojivo
mnoštvo ukazanja - oko 40.000 -, nije prigrlilo
duhovni poziv. Ne samo ono dvoje koje nije nikada
ni pokušalo, nego ni ono četvero za koje se ni
njihova “pojava” nije založila, nije se u duhovnom
zvanju primilo, kada je već upisano, niti učvrstilo,
kada se već neko vrijeme u njemu nalazilo. Je li i
to jedan od “međugorskih plodova”?
Mostar, 5. ožujka 2010.
Biskupski ordinarijat Mostar
122 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.