VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
kom i savjetom, ona je od početka izabrala brak,
te se kasnije udala za Rajka Eleza.
6. Mirjana Dragićević
Rođena je u Sarajevu 18. ožujka 1965., od oca
Joze i majke Milene. Živjela je i školovala se u Sarajevu.
Prvo je viđenje “nebeske pojave” imala 24.
lipnja 1981., a posljednji redoviti susret bio joj je
25. prosinca 1982. Najprije je tvrdila da će “ukazanja”
imati na svoj rođendan dok je živa, tj. 18.
ožujka. Kako je to ipak dug vremenski period bez
viđenja, ideju je veoma brzo promijenila. Počela
je svako toliko imati “viđenja” ili čuti “Gospin”
glas, da bi od 2. kolovoza 1987., svakoga drugog
u mjesecu, tvrdila da u sebi čuje “Gospin” glas, a
ponekad je i “vidi”. 53 I daje “poruke” koje su danas
po razglašenosti na razini onih od 25. u mjesecu!
I njoj je kroz glavu prolazila misao da uđe u
samostan, čak je postojala i želja da to učini, ali,
koliko nam je poznato, nije to pokušala ostvariti.
Fra Tomislav Vlašić, 18. kolovoza 1982., bilježi u
Kronici: “Mirjana se još nije opredijelila za jedan
poziv. Razmišlja, a odluku će donijeti nakon mature.
Kaže da ne bi mogla biti kao ove časne sestre.
Ima želju, ali to još nije opredjeljenje - za sada se,
reče, ne bih mogla potpuno odreći garderobe i
društva - da radi kao časna među gubavcima i
bijednicima ... Na putu prema tom opredjeljenju
stoji joj majka koja bi željela da se njezina kćer
uda”. 54 Ali više nego li vlastitu želju ili preporuku
iz “ukazanja” nebeske Majke, slušala je želju vlastite
majke!
Fra Janko Bubalo, nakon što je Vicka rekla da
se Mirjana i Ivanka nisu odlučile za samostan,
piše:
“J - ...A po Mirjani se to isto tako dosta jasno
vidi. A znamo i iz onoga njezina razgovora s fra
Tomislavom od 10. siječnja ove godine šta ona
namjerava.
V - Glavno je da ostane dobra i Bogu vjerna,
a drugo ...”. 55
Što se to na Mirjani “dosta jasno vidi”? Aludira
li fra Janko na priče koje su o Mirjani kružile
među “vidiocima” nakon što su joj prestala
redovita “ukazanja”? Je su li način odijevanja ili
šminka zaista razlog zašto joj se Gospa prestala
“ukazivati” i znak po kojem se jasno vidi da ne
planira ostvariti duhovni poziv? U razgovoru, koji
kapelan Vlašić 4. siječnja 1983. prenosi u Kronici,
Vicka kaže: “Mislim da se Gospa prestala ukazivati
Mirjani zato što ne ostvaruje ono što Gospa
hoće. Vidjeli ste kako se oblači, šminka, nikad je
ovdje nema ... Ja tako mislim, naglasila je dobro.
Osim toga Ivan Dragićević mi je povjerio - ali da
to drugima ne govorim - da mu se Gospa potužila
na Mirjanu i da mu je rekla da joj je već povjerila
10. tajnu i prestala se ukazivati. Meni nije ništa o
njoj govorila, ističe Vicka”. 56
Zaključak
Mnogi uspoređuju Međugorje s Lurdom i Fatimom,
štoviše, tvrde kako je međugorski fenomen
nastavak Fatime. Iako nije prikladno, pokušajmo
usporediti Međugorje s dva najpoznatija, od Crkve
priznata, moderna mjesta marijanskih ukazanja.
U Lurdu se Gospa 1858. godine ukazala
14-godišnjoj Mariji Bernardici Soubirous 18 puta.
Bernardica, četiri godine nakon toga izjavljuje: “Ja
moram biti redovnica, ali ne znam u kojem Redu.
Sveta mi je Djevica to rekla, čekam”. Dvije godine
kasnije, 19. svibnja 1864., ulazi u postulaturu u samostan
svetoga Gildarda blizu grada Neversa. Redovničko
odijelo oblači u srpnju 1866. Boležljiva,
a izdržljiva do smrti 16. travnja 1879. Blaženom ju
je proglasio papa Pio IX. 14. srpnja 1925, a kanonizirao
isti Papa 8. prosinca 1933.
U Fatimi Gospa se ukazuje 6 puta (od svibnja
do listopada 1917.) djeci: Luciji te Franji i Jacinti,
53
Ogledalo Pravde, str. 24.
54
Kronika ukazanja, sv. I., str. 227.
55
Janko Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97-98.
56
Kronika ukazanja, sv. I., str. 348. Istog dana fra Tomislav je razgovarao s Ivanom Dragićevićem. On o tome kaže: “Ivan
mi je potvrdio ono što je Vicka pričala za Mirjanu. Najprije, i on je uvjeren da joj se prestala Gospa ukazivati zbog njezina
ponašanja. On je jedini od vidjelaca komu je Gospa prije Nove godine progovorila nešto konkretno o Mirjani i prestanku
ukazanja. Kaže da mu se Gospa potužila na njezino ponašanje. Rekla mu je otprilike ovo: ‘Osim molitve za vrijeme viđenja
cijeli dan ništa drugo ne moli ... Ja ću svakomu dati po njegovim zaslugama’. Ovo je Ivan povjerio samo Vicki i meni. Ne
želi da se to čuje po strani te da se ne šire zle glasine”. Kronika ukazanja, sv. I., str. 349-350.
Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 121