VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
“djelo Božje”, u kojem je i ona provela više mjeseci.
I sve to potpisuje pred Presvetim Sakramentom. 46
To znači da je ono što je fra Tomislav Vlašić imao
u temeljnom Pozivu svoje zajednice puka varka i
pusta mašta, ako je sada vjerovati Mariji.
U obranu “vidjelice” Marije, nakon njezina
napuštanja mješovite zajednice, svjetski poznati
odvjetnik međugorskih “vidjelaca”, vlč. Laurentin
priskače u pomoć i tumači:
a) da su, uz Njemicu Agnes Heupel, duhovnu
suradnicu fra Tomislava Vlašića i posrednicu
“Gospinih poruka” za zajednicu, Marijine mjesečne
poruke neuvažene i omalovažavane, s čime se
ona nije mogla pomiriti;
b) da se Paolo Lunetti u Mariju ozbiljno zaljubio,
s čime se ona pomirila;
c) da je taj Talijan Paolo uspio izgladiti Marijin
spor s fra Tomislavom Vlašićem, tako
d) da je Paolo podupro Marijin izlazak iz te
zajednice u vrijeme “duhovnih vježbi”;
e) da joj je pomogao objaviti “otvoreno pismo”
o raskidu s tom duhovnom zajednicom;
f) i da joj je pomogao da se pet godina kasnije
uda za njega, za toga Paola. 47
Ovakve duhovne ljubomore između Agnes i
Marije, s obzirom na “poruke” zajednici, razboritu
vjerniku savjetuju da se drži podalje od ovakvih
međugorskih osobnih preotimanja u interpretaciji
R. Laurentina, T. Vlašića, Agnes Heupel,
Marije Pavlović i drugih sudionika “fenomena”.
Dobivši 1988. usmeno odobrenje od mons.
Benita Cocchia, biskupa iz Parme, mješovita zajednica
djeluje kao privatna udruga vjernika. Preko
Agnes dolazile su mnoge poruke od Isusa i Gospe
koje su, prema riječima fra Tomislava Vlašića, u
skladu s porukama šesteroma vidjelaca u Međugorju
samo konkretizirane za jednu zajednicu. Te
su navodne “poruke” postale i Pravilo zajednice
po kojima su se članovi ravnali.
Zajednica od 1990. godine boravi i djeluje
na teritoriju Mostarsko-duvanjske biskupije bez
ikakva odobrenja mjerodavne crkvene vlasti. To
odobrenje nije nikada ni tražila! Kako bi sebi
omogućila slobodno djelovanje i bila priznata na
civilno-pravnom području, ta je zajednica osnovala
Udrugu građana pod istim nazivom, 48 a u
Međugorju izgradila velebni objekt u obliku križa
gdje i danas borave njezini članovi i primaju
međugorske posjetitelje. I to je jedan od “plodova
Međugorja” koji mnogi prešućuju.
5. Ivanka Ivanković
Ivanka, zvana i Ivica, rođena je u Bijakovićima,
župa Međugorje, 21. lipnja 1966., od oca Ivana
i majke Jagode. Stanovala je i pohađala srednju
školu u Mostaru. Posljednji redoviti susret s pojavom
imala je 7. svibnja 1985. Od tada, Ivanka
ima “ukazanja” samo jednom godišnje, i to 25.
lipnja. 49
Vicka 50 u razgovoru s fra Jankom, za Ivanku
kaže da se nije odlučila za samostan. Evo kako fra
Janko prenosi taj razgovor:
“J - A šta je s ovim drugima, ako to nije tajna?
V - Možda i jest, možda i nije. Nije se to baš
tako krilo. Koliko ja znam, Mirjana i Ivanka se
nisu odlučile za samostan. Možda još razmišljaju.
J - Ivanka je i meni rekla da ona to ne namjerava...”.
51
Doista, u Kronici ukazanja, nismo uspjeli
pronaći ni najmanju aluziju o njezinu odlasku
u samostan. Stoga nas čudi kako je fra Tomislav
Vlašić u pismu Hansu Ursu von Balthasaru pisao
kako će “djeca” poći u samostan, 52 kada je barem
za nju znao da to ne planira. Još jedno manipuliranje
činjenicama. Čini se da je ona od samoga
početka bila načistu s onom Gospinom preporu-
46
Ogledalo Pravde, str. 30-31.
47
R. Laurentin, Stella Maris, 5/1994., str. 8.
48
ABOM, Fond Međugorje, Rješenje Višeg suda u Mostaru, 25/90, od 21. 8. 1990.
49
Ogledalo Pravde, str. 36.
50
Za Ivanku, uostalom kao i za Mirjanu, Vicka tvrdi da Gospa nije zadovoljna njihovim ponašanjem. Tako u razgovoru
od 1. listopada 1981. kaže fra Tomislavu da se: “...Ivici i Mirjani ne ukazuje često kao njima troma (Marija, Jakov i Vicka)
jer nisu potpuno predane. Gospa ih češće opominje za to. Očekuje da će se potpuno predati”. U “Naknadnoj bilješci” fra
Tomislav piše: “Kod Ivanke sam provjerio stanje. Ona kaže da se njoj Gospa ukazuje svaki dan. Pretpostavljam da je gornji
zaključak Vickin zbog propusta koje je Ivanka u očima Vicke pravila”. Ovo je jedan od mnogih primjera u kojima Vicka
svoja osobna razmišljanja i zaključke stavlja u usta “Gospi”. Za fra Tomislava, očito, to ne predstavlja nikakvu poteškoću!
Kronika ukazanja, Početci, 1. listopada 1981.
51
J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97.
52
M. Botta - L. Frigerio, Le apparizioni di Medjugorje, Pessano, 1984., str. 129.
120 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.