VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
je od drugoga dana navodnih ukazanja, 25. lipnja
1981. 40
Vicka u razgovoru s fra Jankom Bubalom kaže
da su se ona i Marija brzo odlučile za samostan i
da je Gospa radosno primila tu njihovu odluku,
te nadodaje, “malo kad sam je tako radosnu vidjela”.
41 I u razgovoru s fra Slavkom Barbarićem,
od 21. rujna 1984., izjavljuje da će poći u samostan:
“Marija bi se mogla zaposliti, ali neće. Razmišlja
o još dvogodišnjoj školi za predškolsko.
Izjavljuje da će poslije ići u časne sestre”. 42 Čini se
da je ta misao bila kod nje prisutna u početcima
međugorskoga fenomena, a kasnije ju je pokušala
i realizirati.
U vezi s pokušajem življenja u samostanu, Marija
je 2001. godine, na upit jednoga talijanskog
novinara: “Zašto od vas nitko nije postao svećenik
ili redovnica. Petero vas se vjenčalo. Znači li
to da je danas važno stvarati kršćanske obitelji?”,
pripovijeda ovu svoju odluku: “Kroz tolike sam
godine mislila da ću biti časna sestra. Bila sam
počela posjećivati jedan samostan, želja da tamo
pođem bila je vrlo jaka. Ali mi je časna poglavarica
rekla: ‘Marija, ako kaniš doći, dobro došla; ali
ako biskup odluči da ne smiješ govoriti o Međugorju,
moraš slušati’. U tom trenutku počela sam
razmišljati da je možda moje zvanje u tome da
svjedočim ono što sam vidjela i osjetila, i da ću
moći tražiti put svetosti također izvan samostana”.
43 Marija se, dakle, suočava sa zahtjevom redovničkoga
života u kojem ne može poslušati ako
bi biskup odlučio da ona ne širi “ukazanja” i “poruke”
koje Crkva ne proglašava istinitima. I zato
odlučuje potražiti put svetosti “izvan samostana”.
Međutim, nije baš tako bilo. Marija je ipak pokušala
poći u jednu neobičnu mješovitu duhovnu
zajednicu, koju je osnovao fra Tomislav Vlašić, u
kojoj je izdržala više mjeseci. Naime, fra Tomislav
Vlašić utemeljio je zajedno s Njemicom Agnes Heupel
mješovitu zajednicu koju je nazvao “Kraljice
mira, potpuno tvoji - po Mariji k Isusu”. Agnes
Heupel, bolničarka rođena 1951. godine u Münsteru,
od 1974. godine patila je od djelomične paralize
desne strane tijela, a kasnije i od tumora na
plućima i progresivnog gubljenja pamćenja. Godine
1983. u jednom navodnom viđenju vidjela
je jednu crkvu s dva zvonika okruženu svjetlošću.
Tri godine kasnije, 1986., listajući jednu knjigu o
Međugorju, vidjela je sliku crkve i poželjela tamo
otići. Za vrijeme jednog “ukazanja” u sakristiji
župne crkve u Međugorju, 12. svibnja 1986., na
uočnicu Gospe Fatimske, navodno je ozdravila i
više nije trebala pomagala za kretanje. Bilo je to
jedno od poznatijih međugorskih “ozdravljenja”.
U Međugorju je došla u kontakt sa župnim
vikarom Vlašićem te za vrijeme jednoga molitvenog
susreta primila “poruku” od Isusa, u kojoj
najavljuje jednu novu zajednicu u kojoj bi
se njih dvoje trebali darovati Bogu kao “Klara i
Franjo”. 44 Nakon primljenoga poziva povukli su
se neko vrijeme u molitvu i osamu. Kroz to vrijeme
Agnes-i su Marija i Isus davali konkretne poruke
za zajednicu, dok su fra Tomislavu govorili
u Duhu i pripravljali ga za to preko unutarnjih
doživljaja. Čak je i “Gospa” preko međugorske
“vidjelice” Marije Pavlović, u poruci od 8. ožujka
1987., objavila: “To je Božji plan!” 45 Na kraju
knjižice naslovljene “Poziv u marijanskoj godini”
i Marija donosi svoje osobno svjedočanstvo,
kao dodatak, i tvrdi: “Kao što vidite Gospa je dala
program za zajednicu: ‘Kraljice mira, potpuno
smo tvoji, po Mariji k Isusu’ i vodi ovu zajednicu
preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze
poruke za zajednicu”. Dakle, sve usklađeno s fra
Tomislavove, s Agnesine i s Marijine strane, ako
je vjerovati tekstu Vlašićevu.
Nedugo zatim, Marija je sve to odlučno opovrgnula
i napustila zajednicu. Bio je to prvi veliki
lom u samoj zajednici, sukob i netrpeljivost dviju
osoba, Agnes i Marije, koje su u isto vrijeme imale
“viđenja” i primale poruke za zajednicu. Tako
ona na taj “Gospin program” i na svoje vlastito
“svjedočanstvo” oštro i vlastoručno reagira u izjavi
od 11. srpnja 1988. Pred Bogom, Gospom i Crkvom
Isusa Krista odlučno niječe da je ikada bilo
ikakvih “poruka” preko nje za tu zajednicu i za to
40
Ogledalo Pravde, str. 28.
41
J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97.
42
Kronika ukazanja, sv. III., str. 34-35.
43
Corriere della sera (Sette), 22. 11. 2001., str. 98.
44
T. Vlašić, Una chiamata nell’anno mariano, Milano, 1988., str. 5: “Alla vigilia dell’Immacolata, il 7 dicembre 1986,
mentre pregavamo insieme il rosario meditando i misteri gaudiosi, Gesù ha dato ad Agnes un messaggio, in cui annunciava
la nascita di una nuova comunitàin cui noi dobbiamo offrirci entrambi a Dio, come ‘Chiara e Francesco’”.
45
Isto, str. 6: “Fra le altre cose ho posto una domanda alla Madonna tramite Marija Pavlović. Marija ha portato la
risposta della Madonna dell’8 marzo 1987: ‘Questo è un piano di Dio’.”
Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 119