VJESNIK

More documents

Recommendations

Info

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija fra Slavko ga je onda pred Marijom nagalamio i doveo u pitanje sve što on doživljava. Fra Slavko je govorio takvim tonom, da je Mariju šokiralo. Na pitanje o čemu se radi i zašto sve to, fra Slavko je paleći kola dodao: Čut ćeš sve!”. 31 I kasnije, 9. lipnja 1985., isti kroničar spominje njegovo prkosno ponašanje: “Jakov je otišao sa svojom dainicom na more i ostat će tjedan dana. Vjerujem da će mu to biti dobro, jer je u zadnje vrijeme vrlo prkosan i nervozan”. 32 Ni nakon ljeta njegovo se ponašanje nije promijenilo. Tako fra Slavko bilježi da je i dalje nepokoran te naglašava da darovi (novac) i pozornost koju dobiva od međugorskih posjetitelja loše djeluju na njega. Fra Slavko 29. rujna 1985. u Kronici zapisuje: “Ovih dana dolazimo nekako u sukob s Jakovom. Odgovara na svaku, nepokoran, zavrzljiv i nestašan. Darovi koje dobiva, pažnja koju mu poklanjaju hodočasnici sigurno mu u ovom njegovu razvojnom vremenu ne čine dobro”. 33 A 1. listopada 1985. bilježi: “Marija Pavlović mi je saopćila da je fra Janko Bubalo napisao jedno pismo u vezi s Jakovom da Marija pita Gospu o njegovu ponašanju. Nakon pitanja Gospa je dozvolila da se pismo preda Jakovu. Pročitavši ga Jakov je mnogo plakao. Radi se o tome da mu Janko spočitava neozbiljan odnos prema misi i molitvi”. 34 Jesu li te kritike, koje je dobivao od fra Slavka Barbarića, od fra Janka Bubala, a o kojima je bila konzultirana i s kojima se slagala i sama “Gospa”, djelovale na njega da je ponovno počeo razmišljat o ulasku u sjemenište, ne znamo. Ali, nešto više od mjesec dana nakon toga događaja, 4. studenoga 1985., Jakov ponovno iznosi fra Slavku svoju želju, o čemu on u Kronici bilježi: “Jučer i u subotu (tj. 2. i 3. studenoga, op. prir.) je Jakov Čolo počeo govoriti da želi ići u sjemenište. Inzistirao je. S njim je dolazio i Filip, ujak. Mi smo mišljenja da završi godinu koju je ovdje započeo. On želi i sam otići k Provincijalu i razgovarati s njime. Ne govori što ga je posebno potaklo, ali inzistira”. 35 Iako ga je fra Slavko razborito savjetovao da završi školsku godinu, pa se onda prijavi u sjemenište, on i dalje traži razgovor s tadašnjim poglavarom Provincije: “Jakov i dalje inzistira da ide u sjemenište. Traži i razgovor s Provincijalom. Vidjet ćemo, da li je to momentalno raspoloženje ili trajna volja da bude svećenik. Pitao sam ga da li mu je Gospa što rekla. Kazao je da nije u zadnje vrijeme ništa govorila, ali da je u početku rekla da se sami odluče”. 36 Nije imao strpljivosti, nego je požurivao sastanak u Provincijalatu. Fra Petar Ljubičić, župni vikar u Međugorju, pošao je s njim 6. studenoga 1985. k fra Jozi Pejiću, o čemu fra Slavko piše: “Danas su Jakov Čolo i fra Petar Ljubičić otišli u Mostar oko 9,30 na razgovor sa fra Jozom Pejić zbog primanja Jakova u sjemenište. Fra Jozo mu je rekao neka stane sve do Božića, a najbolje bi bilo da sve stane za kraj godine. Vidjet ćemo što će se dalje događati”. 37 I on mu je savjetovao da se strpi do Božića ili početka nove godine. Čini se da je pristao. Dapače, počeo se i pripremati za sjemenište, tako da je s fra Slavkom počeo vježbati i latinski: “Odlučio sam s Jakovom učiti latinski. Spreman je i prihvatio je rado”. 38 Kronika više ne spominje ni Jakovljevu ustrajnost u zvanju ni njegov napredak u latinskom jeziku. Sa sigurnošću znamo da u sjemenište nije ušao, a koji su tomu razlozi, ostaje samo njemu poznato. I Jakov je svoje duhovno zvanje neopozivo pretvorio u ženidbeno stanje! Na Uskrs, 11. travnja 1993., pod svetom Misom koju je predvodio fra Slavko Barbarić, u koncelebraciji s međugorskim župnikom fra Ivanom Landekom, bivšim međugorskim župnikom fra Leonardom Orečom i još nekolicinom svećenika, sklopio je sakrament braka s Anna-Lisom Barozzi, 39 Talijankom. Imaju troje djece i žive u Međugorju. 4. Marija Pavlović Marija je rođena 1. travnja 1965. u Bijakovićima, župa Međugorje, od oca Filipa i majke Ive. Srednju školu pohađala je u Mostaru, a “vidjelica” 31 Kronika ukazanja, sv. III., str. 343-344. 32 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 583. 33 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 962. 34 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 932. 35 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 993. 36 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 995. 37 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 997. 38 Kronika ukazanja, sv. IV., 14. 11. 1985., str. 1015. 39 Kronika ukazanja, sv. VIII., str. 438. 118 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija je od drugoga dana navodnih ukazanja, 25. lipnja 1981. 40 Vicka u razgovoru s fra Jankom Bubalom kaže da su se ona i Marija brzo odlučile za samostan i da je Gospa radosno primila tu njihovu odluku, te nadodaje, “malo kad sam je tako radosnu vidjela”. 41 I u razgovoru s fra Slavkom Barbarićem, od 21. rujna 1984., izjavljuje da će poći u samostan: “Marija bi se mogla zaposliti, ali neće. Razmišlja o još dvogodišnjoj školi za predškolsko. Izjavljuje da će poslije ići u časne sestre”. 42 Čini se da je ta misao bila kod nje prisutna u početcima međugorskoga fenomena, a kasnije ju je pokušala i realizirati. U vezi s pokušajem življenja u samostanu, Marija je 2001. godine, na upit jednoga talijanskog novinara: “Zašto od vas nitko nije postao svećenik ili redovnica. Petero vas se vjenčalo. Znači li to da je danas važno stvarati kršćanske obitelji?”, pripovijeda ovu svoju odluku: “Kroz tolike sam godine mislila da ću biti časna sestra. Bila sam počela posjećivati jedan samostan, želja da tamo pođem bila je vrlo jaka. Ali mi je časna poglavarica rekla: ‘Marija, ako kaniš doći, dobro došla; ali ako biskup odluči da ne smiješ govoriti o Međugorju, moraš slušati’. U tom trenutku počela sam razmišljati da je možda moje zvanje u tome da svjedočim ono što sam vidjela i osjetila, i da ću moći tražiti put svetosti također izvan samostana”. 43 Marija se, dakle, suočava sa zahtjevom redovničkoga života u kojem ne može poslušati ako bi biskup odlučio da ona ne širi “ukazanja” i “poruke” koje Crkva ne proglašava istinitima. I zato odlučuje potražiti put svetosti “izvan samostana”. Međutim, nije baš tako bilo. Marija je ipak pokušala poći u jednu neobičnu mješovitu duhovnu zajednicu, koju je osnovao fra Tomislav Vlašić, u kojoj je izdržala više mjeseci. Naime, fra Tomislav Vlašić utemeljio je zajedno s Njemicom Agnes Heupel mješovitu zajednicu koju je nazvao “Kraljice mira, potpuno tvoji - po Mariji k Isusu”. Agnes Heupel, bolničarka rođena 1951. godine u Münsteru, od 1974. godine patila je od djelomične paralize desne strane tijela, a kasnije i od tumora na plućima i progresivnog gubljenja pamćenja. Godine 1983. u jednom navodnom viđenju vidjela je jednu crkvu s dva zvonika okruženu svjetlošću. Tri godine kasnije, 1986., listajući jednu knjigu o Međugorju, vidjela je sliku crkve i poželjela tamo otići. Za vrijeme jednog “ukazanja” u sakristiji župne crkve u Međugorju, 12. svibnja 1986., na uočnicu Gospe Fatimske, navodno je ozdravila i više nije trebala pomagala za kretanje. Bilo je to jedno od poznatijih međugorskih “ozdravljenja”. U Međugorju je došla u kontakt sa župnim vikarom Vlašićem te za vrijeme jednoga molitvenog susreta primila “poruku” od Isusa, u kojoj najavljuje jednu novu zajednicu u kojoj bi se njih dvoje trebali darovati Bogu kao “Klara i Franjo”. 44 Nakon primljenoga poziva povukli su se neko vrijeme u molitvu i osamu. Kroz to vrijeme Agnes-i su Marija i Isus davali konkretne poruke za zajednicu, dok su fra Tomislavu govorili u Duhu i pripravljali ga za to preko unutarnjih doživljaja. Čak je i “Gospa” preko međugorske “vidjelice” Marije Pavlović, u poruci od 8. ožujka 1987., objavila: “To je Božji plan!” 45 Na kraju knjižice naslovljene “Poziv u marijanskoj godini” i Marija donosi svoje osobno svjedočanstvo, kao dodatak, i tvrdi: “Kao što vidite Gospa je dala program za zajednicu: ‘Kraljice mira, potpuno smo tvoji, po Mariji k Isusu’ i vodi ovu zajednicu preko o. Tomislava i Agnes, preko koje dolaze poruke za zajednicu”. Dakle, sve usklađeno s fra Tomislavove, s Agnesine i s Marijine strane, ako je vjerovati tekstu Vlašićevu. Nedugo zatim, Marija je sve to odlučno opovrgnula i napustila zajednicu. Bio je to prvi veliki lom u samoj zajednici, sukob i netrpeljivost dviju osoba, Agnes i Marije, koje su u isto vrijeme imale “viđenja” i primale poruke za zajednicu. Tako ona na taj “Gospin program” i na svoje vlastito “svjedočanstvo” oštro i vlastoručno reagira u izjavi od 11. srpnja 1988. Pred Bogom, Gospom i Crkvom Isusa Krista odlučno niječe da je ikada bilo ikakvih “poruka” preko nje za tu zajednicu i za to 40 Ogledalo Pravde, str. 28. 41 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97. 42 Kronika ukazanja, sv. III., str. 34-35. 43 Corriere della sera (Sette), 22. 11. 2001., str. 98. 44 T. Vlašić, Una chiamata nell’anno mariano, Milano, 1988., str. 5: “Alla vigilia dell’Immacolata, il 7 dicembre 1986, mentre pregavamo insieme il rosario meditando i misteri gaudiosi, Gesù ha dato ad Agnes un messaggio, in cui annunciava la nascita di una nuova comunitàin cui noi dobbiamo offrirci entrambi a Dio, come ‘Chiara e Francesco’”. 45 Isto, str. 6: “Fra le altre cose ho posto una domanda alla Madonna tramite Marija Pavlović. Marija ha portato la risposta della Madonna dell’8 marzo 1987: ‘Questo è un piano di Dio’.” Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 119
Page 1 and 2:
SLUŽBENI VJESNIK Broj 1/2010. BISK
Page 3 and 4:
SADRŽAJ Biskupova uskrsna čestitk
Page 5 and 6:
BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA DOKAZI
Page 7 and 8:
I. DOKUMENTI SVETE STOLICE
Page 9 and 10:
Dokumenti Svete Stolice nog izazova
Page 11 and 12:
Dokumensti Svete Stolice niti prije
Page 13 and 14:
Dokumenti Svete Stolice slijeđenja
Page 15 and 16:
Dokumenti Svete Stolice ravnodušni
Page 17 and 18:
Dokumenti Svete Stolice nevolje i s
Page 19 and 20:
Dokumenti Svete Stolice cama (usp.
Page 21 and 22:
Dokumenti Svete Stolice ma koja se
Page 23:
Dokumenti Svete Stolice Službeni v
Page 26 and 27:
Hrvatska BK i Biskupska konferencij
Page 28 and 29:
Hrvatska BK i Biskupska konferencij
Page 30 and 31:
Biskupska konferencija Bosne i Herc
Page 32 and 33:
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42 and 43:
Page 44 and 45:
Page 46 and 47:
Page 48 and 49:
Page 50 and 51:
Page 52 and 53:
Page 54 and 55:
Page 56 and 57:
Page 58 and 59:
Page 60 and 61:
Page 62 and 63:
Page 64 and 65:
Page 66 and 67:
Page 68 and 69: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 126: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
show all

VJESNIK

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?