26.08.2015 Views

VJESNIK

Službeni vjesnik, 1/2010. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan

Službeni vjesnik, 1/2010. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija<br />

godina odlazi u Rim kupiti vjenčanicu za udaju. I<br />

jednoga novinara, u siječnju 2002., malo začudilo<br />

kako nitko od šestero “vidjelaca” nije prihvatio<br />

duhovni poziv. “Vidjelica” Vicka njemu odgovara:<br />

“Gospa je svakom od nas dala slobodnu volju.<br />

Svatko se može odazvati pozivu koji želi. Bez<br />

obzira što sam se udala, ja ću nastaviti sa širenjem<br />

Gospinih poruka, jer kršćanska se vjera može<br />

svjedočiti i u braku”. 24<br />

S obzirom na zvanje - puna sloboda; s obzirom<br />

na “širenje Gospinih poruka” - obveza!<br />

3. Jakov Čolo<br />

Jakov je najmlađi od šestero navodnih međugorskih<br />

vidjelaca, rođen 6. ožujka 1971. u Bijakovićima,<br />

od oca Ante i majke Jake. Od 25. lipnja<br />

1981. do 12. rujna 1998. imao je gotovo svakodnevna<br />

“ukazanja”, a sada samo jedanput godišnje,<br />

i to na Božić. 25<br />

U više puta spominjanom intervjuu koji je vodila<br />

s fra Jankom Bubalom, na pitanje o Jakovljevu<br />

budućem zvanju, Vicka odgovara da za njega<br />

još ima vremena za odluku:<br />

“J - Nego zna li se išta za malog Jakova?<br />

V - Ma, šta će mali! On ima još vremena za<br />

razmišljanje, pa ...<br />

J - Pa neka razmišlja”. 26<br />

Naime, svršetkom 1983. kada je ovaj razgovor<br />

vođen, Jakovu je bilo 13 godina i bio je učenik<br />

sedmoga razreda osnovne škole. Pred njim je još<br />

bilo vremena da razmisli i donese odluku hoće li<br />

ili ne će ostvariti duhovni poziv koji im je “Gospa”<br />

preporučila. On je o tome, doista, razmišljao.<br />

Jedno se vrijeme zanosio idejom da pođe u<br />

sjemenište i postane svećenik. Kao učenik osmoga<br />

razreda, krajem rujna 1984., iznio je prvi put<br />

svoju nakanu fra Slavku Barbariću, međugorskom<br />

kapelanu i kroničaru. On 28. rujna 1984.,<br />

opisujući susret i molitvu s “vidiocima” u Vickinoj<br />

kući, u Kronici ukazanja bilježi: “Posebno<br />

sam skrenuo pozornost, da uvijek paze da prenesu<br />

poruku doslovno, a kad god nisu sigurni, da<br />

se ne stavljaju znaci navoda. Jakov je danas prvi<br />

put preda mnom rekao da će dogodine u sjemenište,<br />

da je to njegov poziv. Kod Jakova se osjeća<br />

napredak u duhovnom smislu. Postao je ozbiljniji<br />

i zreliji”. 27<br />

Istu je želju Jakov ponovio sredinom listopada,<br />

tj. 15. listopada 1984. Nakon povratka s ekskurzije,<br />

podnio je fra Slavku izvještaj o “ukazanjima”, a<br />

on u Kronici zapisuje: “Potvrđuje da je imao svaki<br />

dan viđenje. Ponekad su trajala i do 15 minuta.<br />

Bili su također s njime za vrijeme viđenja poneki<br />

đaci iz razreda. I danas mi je potvrdio da želi<br />

postati svećenik”. 28 Dalje nam kroničar, fra Slavko<br />

Barbarić, mjesecima ne spominje tu Jakovljevu<br />

želju. Zašutio Jakov, a i fra Slavko! Je li u pitanju<br />

samo trenutačno raspoloženje?<br />

Pred kraj školske godine, 13. svibnja 1985., Jakov<br />

ne razmišlja više o sjemeništu, nego planira<br />

svoje srednjoškolsko obrazovanje nastaviti u Sarajevu,<br />

a ako bude imao zvanje da će biti svećenik.<br />

O tome je razgovarao i s fra Slavkom, a on,<br />

ukratko opisujući taj razgovor, piše: “Jakov mi je<br />

rekao da će u srednju školu u Sarajevo, a ako bude<br />

imao zvanje da će biti svećenik. Nagovarao sam<br />

ga da ostane ovdje. Pitanje je ostalo otvoreno”. 29<br />

Jakov je srednju školu pohađao u Čitluku, a ne<br />

u Sarajevu, kako je prvotno planirao, kako bi bio<br />

bliže međugorskim zbivanjima. Tako fra Slavko<br />

2. rujna 1985. piše u Kronici: “Jakov je pošao u<br />

školu. Druga je smjena pa mu je nezgodno zbog<br />

viđenja. Pitao je Gospu večeras gdje bi i kako bi<br />

imao s njom susrete. On je pitao za dopuštenje da<br />

bude poslije mise. Veli da je Gospa dala na volju!<br />

Kasnije smo u razgovoru saznali da ipak može stizati<br />

iz škole ako ga Zdenka Bošnjak, koja svakako<br />

dolazi svaku večer uzme odmah iza nastave. Ovaj<br />

put mi je Jakov zrelo djelovao i razmišljao”. 30<br />

Uočljivo je kako se fra Slavkov sud o Jakovu<br />

nerijetko mijenja. Na više mjesta piše kako Jakov<br />

djeluje zrelo, da bi na jednom mjestu, isprovociran<br />

njegovim dječačkim ponašanjem, doveo u pitanje<br />

čak i njegova “viđenja”. Čitamo taj fra Slavkov izvještaj<br />

pod nadnevkom 12. ožujka 1985.: “Danas<br />

odnosno večeras je u kapelici bila mučna situacija<br />

zbog sukoba između fra Slavka i Jakova. Počelo je<br />

na vjeronauku zbog nemira. Budući da se Jakov<br />

nije htio pomiriti, kad su se sreli u Bijakovićima,<br />

24<br />

Arena, 31. 1. 2002.<br />

25<br />

Ogledalo Pravde, str. 37.<br />

26<br />

J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 98.<br />

27<br />

Kronika ukazanja, sv. III., str. 43.<br />

28<br />

Kronika ukazanja, sv. III., str. 71.<br />

29<br />

Kronika ukazanja, sv. III., str. 512.<br />

30<br />

Kronika ukazanja, sv. IV., str. 832.<br />

Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 117

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!