VJESNIK

More documents

Recommendations

Info

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija popraviti situaciju”. 14 Nakon povratka iz Dubrovnika ne će nastaviti svoje srednjoškolsko obrazovanje, nego će najprije u Zagrebu, a kasnije u Makarskoj, 15 nastojati izvanredno polagati za samostalnog ugostitelja, što će mu i uspjeti u lipnju 1985. O tome fra Slavko 12. lipnja 1985. bilježi: “Danas mi je Ivan Dragićević s ponosom pokazao svoju diplomu samostalnog ugostitelja. Polagao je u Makarskoj. Neka ima nešto u ruci!” 16 Ivanov neuspjeh u Visokom i Dubrovniku ne znače još i prestanak razmišljanja o svećeništvu. O tome nam svjedoči i jedan odlomak iz Kronike. Pod datumom 29. lipnja 1985. kroničar zapisuje: “Danas sam razgovarao sa fra Milanom Mikulić o cijeloj situaciji. Vrlo se mnogo zanima za događaje. Posebno se zanima za slučaj dvojice kapelana i želi pomoći. On radi inače u Americi i mnogo je već pisao o Međugorju. Reče mi da mu je Ivan Dragićević rekao da želi postati svećenik”. 17 Nije nam ostalo zabilježeno je li pokušao to i ostvariti, ali znamo da je devet godina kasnije svoje duhovno zvanje neopozivo pretvorio u ženidbeni stalež. Naime, u župi sv. Leonarda u Bostonu 23. listopada 1994. oženio se bivšom miss Massachusetts Loreen Murphy. Dio godine provodi u Međugorju, a ostale mjesece u Bostonu. I još uvijek tvrdi da ima svakodnevna “viđenja”. 2. Vicka Ivanković Vicka (Vida), možda najpoznatija od šestero “vidjelaca”, rođena je 3. rujna 1964. u Bijakovićima od oca Pere i majke Zlate. Još i danas ima redovito svakodnevna “viđenja”, te je neumorna u propovijedanju i širenju “Gospinih” poruka. 18 Vicka od početka međugorskog fenomena očituje zanos za redovništvom. Već u rujnu 1981. to povjerava jednom talijanskom tjedniku: “Za dalju budućnost kakvu nadu imaš? - Želim poći u samostan, biti redovnica”. 19 Potom 1982. godine u župnom uredu u Međugorju to otkriva beogradskom časopisu “Reporter”, koji donosi opširan razgovor s “devojkom koja je videla Gospu” i koja je rekla da je “upisana časna sestra”. 20 Iste godine to će ponoviti i dvojici posjetilaca iz Zagreba, o čemu 11. svibnja 1982. kapelan Vlašić zapisuje u Kronici: “Nakon molitve za bolesnike Vicka je ostala kratko u razgovoru sa dvojicom posjetilaca iz Zagreba, koji su se zanimali za njezinu budućnost. Odgovorila je sasvim jednostavno: ‘Bit ću časna sestra’. Na pitanje da li će se udavati, rekla je: ‘Ne, ne pada mi na pamet!’.” 21 A na Dnevniku rada, u koji je njezina sestra Ana zapisivala tijek “ukazanja od 24. do 29. lipnja 1981.”, u rubrici zanimanje pokraj Vickina imena stoji vlastoručno napisano “časna sestra”. 22 U već spomenutoj knjizi fra Janka Bubala, nakon što je govorila o Ivanovu pozivu i odzivu, odgovara na pitanje jesu li se drugi vidioci odlučili koji će životni put izabrati: “J - Dobro, Vicka. Nego, jeste li se vi drugi i za što odlučili? V - Za nas je bilo vrimena. A ima ga i sada. Ja i Marija smo se brzo odlučile u samostan, vidjet ćemo šta će Bog dati. To se još ne zna. J - A reci mi, molim te, kako je Gospa tu vašu odluku primila? V - Oh, bila je radosna! Malo kad sam je tako radosnu vidila”. 23 Iako je bila “upisana časna sestra”, iako je donijela čvrstu odluku da se ne će udavati, iako je zbog toga Gospa bila veoma radosna kao malo kada, “vidjelica” Vicka nije nikada ušla u samostan. Nakon 20 godina nailazi mladića iz Krehin Graca, Mario Mijatović, s kojim se vjenčala 26. siječnja 2002. u Međugorju. “Vidjelica” Vicka najprije najavljuje “Urbi et orbi” da je “upisana u časne sestra”, a nakon 20 14 Kronika ukazanja, sv. III., str. 289. 15 Kronika ukazanja, sv. III., 22. 3. 1985. str. 369. Fra Slavko Barbarić zapisuje: “Ivan je otišao danas u Makarsku polagati privatnu ugostiteljsku. Motiv je da barem nešto položi i da tako ima nešto u ruci”. 16 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 591. 17 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 648. 18 J. Bouflet, Medjugorje ou la fabrication du surnaturel, Pariz, 1999., str. 185-188, donosi sva putovanja međugorskih “vidjelaca” po zapadnome svijetu od 1990. do 1998. Tako ih je Vicka do tada imala 26. 19 La Domenica del Corriere, 19. 9. 1981. 20 R. Perić, “Međugorska ‘ukazanja’ i duhovna zvanja”, u: Crkva na kamenu, 12/2002., str. 12. 21 Kronika ukazanja, sv. I., str. 128. 22 ABOM, Fond Međugorje, Dnevnik rada Vicke Ivanković o prvim danima ukazanja. Na prvoj stranici stoji doslovno: “Prezime i ime: Ivanković Vicka; zanimanje: časna sestra, mesto: Bijakovići; ulica i broj: + + - - + Bijakovići - 79456; telefon: 86-637”. 23 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 97. 116 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija godina odlazi u Rim kupiti vjenčanicu za udaju. I jednoga novinara, u siječnju 2002., malo začudilo kako nitko od šestero “vidjelaca” nije prihvatio duhovni poziv. “Vidjelica” Vicka njemu odgovara: “Gospa je svakom od nas dala slobodnu volju. Svatko se može odazvati pozivu koji želi. Bez obzira što sam se udala, ja ću nastaviti sa širenjem Gospinih poruka, jer kršćanska se vjera može svjedočiti i u braku”. 24 S obzirom na zvanje - puna sloboda; s obzirom na “širenje Gospinih poruka” - obveza! 3. Jakov Čolo Jakov je najmlađi od šestero navodnih međugorskih vidjelaca, rođen 6. ožujka 1971. u Bijakovićima, od oca Ante i majke Jake. Od 25. lipnja 1981. do 12. rujna 1998. imao je gotovo svakodnevna “ukazanja”, a sada samo jedanput godišnje, i to na Božić. 25 U više puta spominjanom intervjuu koji je vodila s fra Jankom Bubalom, na pitanje o Jakovljevu budućem zvanju, Vicka odgovara da za njega još ima vremena za odluku: “J - Nego zna li se išta za malog Jakova? V - Ma, šta će mali! On ima još vremena za razmišljanje, pa ... J - Pa neka razmišlja”. 26 Naime, svršetkom 1983. kada je ovaj razgovor vođen, Jakovu je bilo 13 godina i bio je učenik sedmoga razreda osnovne škole. Pred njim je još bilo vremena da razmisli i donese odluku hoće li ili ne će ostvariti duhovni poziv koji im je “Gospa” preporučila. On je o tome, doista, razmišljao. Jedno se vrijeme zanosio idejom da pođe u sjemenište i postane svećenik. Kao učenik osmoga razreda, krajem rujna 1984., iznio je prvi put svoju nakanu fra Slavku Barbariću, međugorskom kapelanu i kroničaru. On 28. rujna 1984., opisujući susret i molitvu s “vidiocima” u Vickinoj kući, u Kronici ukazanja bilježi: “Posebno sam skrenuo pozornost, da uvijek paze da prenesu poruku doslovno, a kad god nisu sigurni, da se ne stavljaju znaci navoda. Jakov je danas prvi put preda mnom rekao da će dogodine u sjemenište, da je to njegov poziv. Kod Jakova se osjeća napredak u duhovnom smislu. Postao je ozbiljniji i zreliji”. 27 Istu je želju Jakov ponovio sredinom listopada, tj. 15. listopada 1984. Nakon povratka s ekskurzije, podnio je fra Slavku izvještaj o “ukazanjima”, a on u Kronici zapisuje: “Potvrđuje da je imao svaki dan viđenje. Ponekad su trajala i do 15 minuta. Bili su također s njime za vrijeme viđenja poneki đaci iz razreda. I danas mi je potvrdio da želi postati svećenik”. 28 Dalje nam kroničar, fra Slavko Barbarić, mjesecima ne spominje tu Jakovljevu želju. Zašutio Jakov, a i fra Slavko! Je li u pitanju samo trenutačno raspoloženje? Pred kraj školske godine, 13. svibnja 1985., Jakov ne razmišlja više o sjemeništu, nego planira svoje srednjoškolsko obrazovanje nastaviti u Sarajevu, a ako bude imao zvanje da će biti svećenik. O tome je razgovarao i s fra Slavkom, a on, ukratko opisujući taj razgovor, piše: “Jakov mi je rekao da će u srednju školu u Sarajevo, a ako bude imao zvanje da će biti svećenik. Nagovarao sam ga da ostane ovdje. Pitanje je ostalo otvoreno”. 29 Jakov je srednju školu pohađao u Čitluku, a ne u Sarajevu, kako je prvotno planirao, kako bi bio bliže međugorskim zbivanjima. Tako fra Slavko 2. rujna 1985. piše u Kronici: “Jakov je pošao u školu. Druga je smjena pa mu je nezgodno zbog viđenja. Pitao je Gospu večeras gdje bi i kako bi imao s njom susrete. On je pitao za dopuštenje da bude poslije mise. Veli da je Gospa dala na volju! Kasnije smo u razgovoru saznali da ipak može stizati iz škole ako ga Zdenka Bošnjak, koja svakako dolazi svaku večer uzme odmah iza nastave. Ovaj put mi je Jakov zrelo djelovao i razmišljao”. 30 Uočljivo je kako se fra Slavkov sud o Jakovu nerijetko mijenja. Na više mjesta piše kako Jakov djeluje zrelo, da bi na jednom mjestu, isprovociran njegovim dječačkim ponašanjem, doveo u pitanje čak i njegova “viđenja”. Čitamo taj fra Slavkov izvještaj pod nadnevkom 12. ožujka 1985.: “Danas odnosno večeras je u kapelici bila mučna situacija zbog sukoba između fra Slavka i Jakova. Počelo je na vjeronauku zbog nemira. Budući da se Jakov nije htio pomiriti, kad su se sreli u Bijakovićima, 24 Arena, 31. 1. 2002. 25 Ogledalo Pravde, str. 37. 26 J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, str. 98. 27 Kronika ukazanja, sv. III., str. 43. 28 Kronika ukazanja, sv. III., str. 71. 29 Kronika ukazanja, sv. III., str. 512. 30 Kronika ukazanja, sv. IV., str. 832. Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 117
Page 1 and 2:
SLUŽBENI VJESNIK Broj 1/2010. BISK
Page 3 and 4:
SADRŽAJ Biskupova uskrsna čestitk
Page 5 and 6:
BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA DOKAZI
Page 7 and 8:
I. DOKUMENTI SVETE STOLICE
Page 9 and 10:
Dokumenti Svete Stolice nog izazova
Page 11 and 12:
Dokumensti Svete Stolice niti prije
Page 13 and 14:
Dokumenti Svete Stolice slijeđenja
Page 15 and 16:
Dokumenti Svete Stolice ravnodušni
Page 17 and 18:
Dokumenti Svete Stolice nevolje i s
Page 19 and 20:
Dokumenti Svete Stolice cama (usp.
Page 21 and 22:
Dokumenti Svete Stolice ma koja se
Page 23:
Dokumenti Svete Stolice Službeni v
Page 26 and 27:
Hrvatska BK i Biskupska konferencij
Page 28 and 29:
Hrvatska BK i Biskupska konferencij
Page 30 and 31:
Biskupska konferencija Bosne i Herc
Page 32 and 33:
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42 and 43:
Page 44 and 45:
Page 46 and 47:
Page 48 and 49:
Page 50 and 51:
Page 52 and 53:
Page 54 and 55:
Page 56 and 57:
Page 58 and 59:
Page 60 and 61:
Page 62 and 63:
Page 64 and 65:
Page 66 and 67: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 126: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
show all

VJESNIK

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?