VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
V - Pa jest. Ali kô zna što Bog s njime namjerava!
Nije to lako procinit. Ti to znaš bolje od mene”.
5
Ivanovi poglavari poslali su ga u franjevačku
gimnaziju u Visoko. I u sjemeništu je imao
redovita “viđenja”, osim prvih sedam dana. Je li
baš bilo tako? U jednom opisu viđenja od 1. listopada
1981. kroničar Vlašić prenosi sljedeće
Vickine i Jakovljeve riječi: “Gospa im je pokazala
Ivana Dragićevića (vidjelac u sjemeništu u Visokom).
Sav sretan, širi ruke da poleti od radosti.
Rekla je da se njemu neće ukazivati do 15. 11. 81.
zbog obveza u školi. Ako do tada nekad dođe to
će biti samo da ga posjeti”. Kroničar, pod istim
datumom, naknadno nadodaje bilješku sljedećeg
sadržaja: “Ovo je Vicka doznala od nekog hodočasnika
koji je navodno razgovarao s Ivanom Dragićevićem.
Kasnije smo to provjerili kod Ivana i
doznali da nije istina, nego je i on imao redovno
viđenja izuzev prvih 7 dana u sjemeništu”. 6 Iznosi
li Ivan neistinu, ili Vicka, bez ikakvih skrupula, u
usta Gospi stavlja neprovjerene informacije koje
je čula od nekog hodočasnika? Ako je točno ovo
drugo, preko čega olako prelazi kroničar Vlašić,
kako onda vjerovati da su ostale “poruke”, koje
Vicka pripisuje Gospi, vjerodostojne? Međutim,
nije ovo jedini put kada Vicka i Jakov u viđenju
vide zajedno s Gospom i sjemeništarca Ivana. U
opisu viđenja od 18. studenoga 1981. stoji: “Gospa
je s Jakovom i Vickom bila 15 minuta. Molili
su, pjevali i razgovarali. U jednom trenutku pokazala
im je Ivana nasmijana s podignutim očima
prema nebu”. 7 Ivanu se dakle ne samo neka pojava
ukazuje, nego se ukazuje i sam Ivan, nasmijan
i s očima uprtim u nebesa.
Prema riječima Ivanova prefekta, njegove su
“intelektualne sposobnosti siromašnije, za vrijeme
rada, posebno školskog, često ‘odsutan’”, te dalje
nastavlja: “Upozoravali smo ga na to. Primjedbe
je odobravao ali je ostajao u ‘svom svijetu’”. 8
U Visokom je Ivan sam organizirao molitvene
sastanke, s nekoliko sjemeništaraca dobrovoljaca
iz Hercegovine. “Viđenja” i molitvene sastanke
pretpostavljao je redovitim školskim obvezama,
pa nije ni čudo što je školsku godinu završio negativnim
uspjehom. Upućen je na popravni ispit.
Polagao ga je u dva navrata, u lipnju i rujnu 1982.
Nije uspio. Zbog toga je i otpušten iz sjemeništa
iz Visokoga. Kroničar je o tome 1. rujna 1982.
kratko zabilježio: “Iz Visokog se vratio Ivan Dragićević
- vidjelac. On je na popravnom pao iz njemačkog
i takve sjemenište otpušta. Zbog slabih
intelektualnih sposobnosti pokušat ćemo da u
Dubrovniku nastavi školu”. 9
Budući da u Visokom prve godine nije u školi
položio, smatralo se da će mu učenje bolje ići prijeđe
li u gimnaziju u Dubrovnik. Iako je u Dubrovniku,
nakon položena popravnog iz njemačkoga
jezika, prešao u drugi razred, 10 nije pokazao volju
za školom kao za “ukazanjima”. I ovdje se umjesto
na učenje dao na ukazanja. Tako fra Tomislav 5.
prosinca 1982. piše u Kronici: “Danas sam razgovarao
s Ivanom Dragićevićem. On ima problema
sa školom; loše mu ide učenje. Redovno svaki
dan ima viđenje”. 11 Iako se na više mjesta u Kronici
spominje “kako Ivan slabo uči, a čini se da se
trudi, te kako ima redovita viđenja za vrijeme kojih
mu Gospa priča svoj život”, 12 ni na jednom se
mjestu na kraju školske godine ne spominje Ivanov
drugi promašaj, tj. da je zbog slabih ocjena
morao napustiti sjemenište. Odjednom muk!
Svoj neuspjeh Ivan je pravdao zaokupljenošću
onim što se događa u Međugorju i navodnim
provokacijama od strane kolega. 13 Fra Slavko 20.
veljače 1985. zapisuje: “Danas je sa mnom razgovarao
Ivan Dragićević. Primjećuje se kod njega siguran
napredak u duhovnom pogledu. Prihvatio
se i školskog materijala. Priznaje da je u Visokom
bio stalno okrenut događajima ovamo i da ga je
to smetalo. Za Dubrovnik veli da mu je bilo teže.
Osjećao se neprestano provociran. Uviđa i svoju
odgovornost za svoje školovanje. Nastojat će
5
J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom u Međugorju, Jelsa, 1985., str. 97.
6
Kronika ukazanja, Početci, 1. 10. 1981.
7
Kronika ukazanja, Početci, 18. 11. 1981.
8
ABOM, Fond Međugorje, Izvještaj fra Vitomira Silića o Ivanu Dragićeviću od 20. 3. 1984.
9
Kronika ukazanja, sv. I., str. 241.
10
Kronika ukazanja, sv. I., 14. 9. 1982., str. 253, fra Tomislav Vlašić bilježi: “Fr. Tomislav je odvezao Ivana Dragićevića
i Miru Šegu u sjemenište u Dubrovnik”.
11
Kronika ukazanja, sv. I., str. 314.
12
Usp. Kronika ukazanja, sv. I, 4. 1. 1983., str. 349: “Ivan je loš đak ... Lijen je po prirodi. Ne smijem to izreći kao
moralnu kvalifikaciju. Ima nešto u njemu u što je on uronio i što ga ‘zadržava’.”; 6. 3. 1983., str. 402-403; 12. 3. 1983., str.
407; 29. 3. 1983., str. 424.
13
Vidi o tome u: Ogledalo Pravde, str. 67-68.
Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 115