VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
Duhovna zvanja “međugorskih vidjelaca”
Mnoge poznavatelje “međugorskoga fenomena”, bilo one koji su prema njemu kritični, kao i one
koji prihvaćaju nadnaravnost njegova podrijetla, začuđuje i još više zbunjuje činjenica da nijedno od
šestero navodnih vidjelaca nije ostvarilo duhovni poziv. Jednom će u vezi s tim fra Tomislav Vlašić, tadašnji
župni vikar u Međugorju, zapisati u Kronici ukazanja kako “sve više dolazi do izražaja mudrost
Gospina kada je vidiocima izrazila savjet u srpnju 1981, iako ih je ostavila slobodnima, da pođu u
samostan”. 1 Čini se da je to bila više fra Tomislavova želja, a kasnije i želja fra Slavka Barbarića, također
župnoga vikara u Međugorju, negoli samih “vidjelaca”. Štoviše, u pismu iz 1983. koje je uputio poznatom
švicarskom teologu Hansu Ursu von Balthasaru, vikar ga Tomislav obavješćuje: “Djeca su odlučila
poći u samostan ali čekaju trenutak koji samo oni znaju”. 2 Očito sva djeca, nijedno se ne isključuje!
Danas sav svijet može znati da su to bile obične priče. Niti su sva međugorska “povlaštena” djeca pošla
u samostan, niti su uopće znala trenutak polaska; a ona koja su bila pošla, dala su primjer kako ih u
tome pogledu drugi ne trebaju nasljedovati. U ovoj “Svećeničkoj godini”, kada se posebno razmišlja o
stanju “duhovnih zvanja”, Ordinarijat se ukratko osvrće na te “međugorske plodove”, odnosno povijest
pokušaja i neuspjeha, u kojoj je četvero vidjelaca govorilo da će poći u samostan, čak dvoje i pošlo za
tim čudesnim “glasom”, ali s vremenom sve se ohladilo. Momci se pooženili, a djevojke poudale.
Uredništvo
1. Ivan Dragićević
Ivan je rođen 25. svibnja 1965. u Mostaru, od
oca Stanka i majke Zlate. Nakon završene osnovne
škole pohađao je prvi razred srednje škole u
Čitluku, ali ga nije položio. 3 U jednom od kasnijih
razgovoru sa svojim prefektom u Visokom, kao
jedan od razloga toga neuspjeha naveo je i poznati
“slučaj” u Međugorju. 4 Malo čudno, ako znamo
da su navodna ukazanja u Međugorju počela nakon
završetka te 1981. školske godine! Slijedeći
poruku međugorske pojave, koja im je savjetovala
da se posvete Bogu i uđu u samostan, Ivan se
javio svršetkom kolovoza 1981. u sjemenište kao
kandidat Hercegovačke franjevačke provincije.
Evo kako “vidjelica” Vicka, u svom razgovoru s
fra Jankom Bubalom, dvije godine nakon toga
događaja, opisuje njegovu “brzu” odluku o odlasku
u sjemenište:
“Janko Bubalo - Vicka, gotovo općenito je poznato
da vam je Gospa dosta rano savjetovala nešto
o izboru vašeg životnog puta.
Vicka - Jest, jest. Mi to nikad nismo sakrivali.
J - A šta vam je govorila?
V - Govorila nam je da bi dobro bilo da se posve
posvetimo Bogu. Da idemo u samostan ili ...
J - Je li vas to onda smelo?
V - Ja ne znam. Kako koga.
J - Je li bilo vremena za razmišljanje?
V - Da šta nego bilo! Ima ga i sada. Samo Ivan,
on se morâ brzo odlučit, jer je brzo trebalo poć u
sjemenište, ako to želi.
J - A on?
V - On se stvarno odman odlučio.
J - I otišao?
V - Jest, jest. Otišao.
J - Možda bi bolje bilo da nije tako žurio, jer
vidimo da se kasnije nekako kao smeo.
1
Kronika ukazanja, sv. I., 4. 6. 1983., str. 501.
2
D. Kutleša (prir.), Ogledalo Pravde, Mostar, 2001., str. 55.
3
Ogledalo Pravde, str. 33.
4
Arhiv Biskupskog ordinarijata Mostar (ABOM), Fond Međugorje, Izvještaj fra Vitomira Silića o Ivanu Dragićeviću,
od 20. 3. 1984.
114 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.