VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
dno kažnjava”, nego ga je tako ljubio da je u određenom
povijesnom trenutku dao svoga Sina da
bude razapet za nas. Autor ovu rečenicu navodi
uzimajući je od Ivana Pavla II. (str. 202). Ne zaboravimo:
nije raspeće božanska igra, ako je već
bila ljudska zlobna drama, nego najstrahovitije
mučilište na ovome svijetu. Isus se na križ ispeo
iz ljubavi prema Ocu i iz ljubavi prema nama koji
vjerujemo. Ima ljudskih autoriteta koji nemilosrdno
kažnjavaju. To znamo. Vjernik koji prihvaća
povijesnu Božju objavu, koji proučava kontekstualnu
egzegezu, povijesni sklop, pa i “judaističke
zasade”, koji poštuje biblijske “književne vrste”, 5
ne može očekivati da kršćanstvo raskine sa Starim
Zavjetom!
Pitanje dr. Tomcu: Novi Zavjet navodi 695 puta
Stari Zavjet. A Isus, s apostolima, navodi ga preko
300 puta. I to uvijek pozitivno. Ako netko prihvaća
Isusa Krista, kao što autor knjigom dokazuje, kako
može odbiti Stari Zavjet koji je Isus osobito uvažavao
i njime se služio?
4 - Eh sada: nije svako nadahnuće - objava.
Nužno je upozoriti na tu razliku. Sve što je u Svetom
Pismu napisano od Boga je nadahnuto (“bogoduho”:
2 Tim 3,16) i u sinergiji Boga i čovjeka napisano.
Famozni primjer iz Tobijine knjige: “Krenuše,
a pas za njima” (Tob 11,4). To jest inspirirano, ali
tu se ne radi ni o kakvoj objavi. Nije dakle sve što
je napisano ujedno objavljeno radi našega spasenja.
Objava se događa riječima i djelima: riječi čine
objašnjuju, a djela riječi potvrđuju. 6
Isus postavlja razliku između onoga što dolazi
od tijela a što od Oca: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin,
jer ti to ne objavi pűt i krv, nego Otac moj nebeski.
Zato i ja tebi kažem: ti si Petar stijena, i na toj
stijeni...” (Mt 16,18). To je objava što je Otac učinio
a Krist izrekao! Dosljedno tomu, nije sve u Svetom
Pismu doslovno istinito, nego toliko toga metaforično
i poetično rečeno i u tom smislu korisno za
poučavanje i odgajanje. A što je obvezatna objava,
a što samo povijesni ili drugi podatci, to “konačno
podliježu sudu Crkve”, 7 njezina Učiteljstva.
Veliki obraćenik sv. Augustin piše kako je bio
zanesen Ciceronovim filozofskim spisom Hortensius,
8 i njegovim misaonim sadržajem i latinskim
stilom. Njemu se Biblija činila “nedostojna
da je usporedi(m) s Ciceronovim dostojanstvom”.
A onda ispovjedno nastavlja o Bibliji: “Ali je ona
ipak bila takva da je rasla s malenima, no meni
je bilo ispod časti da budem malen. Nadut od
oholosti, sâm sam se sebi činio velik”. Biblija je
knjiga, zapravo 73 knjige, pisana u rasponu od
2.000 godina. Obuhvaća sve ljudsko radosno i žalosno
iskustvo i Božju objavu potrebnu za naše
spasenje. Mi možemo ljubomorno i grozničavo
skupljati zelene listiće po drveću ljudske prašume
misli, znanosti i povijesti. Ali nema tu objektivne
objave i jamstva spasenja. Sveto je Pismo, riječi su
Augustinove, zdanje “s niskim ulazom, no unutra
je visoko i ovijeno tajnama. A ja nisam bio
takav da sam mogao ući u nj i sagnuti šiju da se
prilagodim takvu hodu”. 9 Stoga se ne može čitati
Biblija kao što se čita “Dvojnik” Dostojevskoga!
I ne može se proučavati Biblija kao što se proučava
Krležin “Banket u Blitvi” ili “Glembajevi” (str.
229-232).
5 - Tko je Isus i tko ili što je Crkva? Evo nas
na sržnom dijelu i kršćanstva, i povijesti spasenja,
i ove knjige. To se pitanje postavlja od Isusova
upita u Cezareji Filipovoj do dana današnjega:
“Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?”, odnosno:
“A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,13.15).
Sav je Novi Zavjet zdušno zauzet da otkrije pravo
lice i pravo biće Isusa Krista: Marijin Sin? “drvodjeljin
sin?” (Mt 13,55). Čovjek iz Nazareta? Sin
Čovječji? Sin Božji? Božji Logos? Druga Božanska
Osoba? Gotovo svi Koncili Crkve bavili su se
osobom i djelom Isusa Krista. Kristološka krivovjerja
nastala u 3. i 4. stoljeću, i kasnije, dospjela
su do nas pod raznim plaštevima: arijanizam - da
je Isus samo stvorenje; nestorijanizam - da su u
Isusu dvije osobe, božanska i ljudska; monofizitizam
- da je u Isusu jedna osoba i jedna narav;
pelagijanizam - da se čovjek sam svojom snagom
spašava. Itd.
Koliko je i našemu autoru Isus enigma, misterij,
on otvoreno piše pitajući se: “Još sam više
bio prestravljen razmišljanjem ima li i Isus svo-
5
DV, br. 12: genera litteraria.
6
DV, 2: “zahvatima i riječima” - gestis verbisque; br. 4: “riječima i djelima” - verbis et operibus; br. 14: “riječima i zahvatima”
- verbis ac gestis.
7
Ondje, br. 12.
8
Kvint Hortenzije Hortal (114.-50. pr. Kr.), rimski govornik i filozof; M. T. Ciceron, Hortensius, spis koji je očuvan
uglavnom u citatima Augustinovih djela.
9
Sv. Augustin, Ispovijesti, III.,5,9. Svi citati u istoj glavi.
108 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.