VJESNIK

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
brome, milosrdnome, providonosnome, o Bogu
same ljubavi.
A isto tako u Novom Zavjetu ima teških prijetnji
koje je Gospodin Isus, Bog ljubavi, nedvosmisleno
izgovorio: “Tko bi sablaznio jednoga od
ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje
da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone
u dubinu morsku” (Mt 18,6). Rečenica citirana
u knjizi (str. 277). Ili ona: “ali jao čovjeku
onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku
bolje bilo da se ni rodio nije” (Mt 25,24).
Ili ona još teža: “I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do
neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista,
da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se
dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem
vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše
nego tebi” (Mt 11,23-24). Ili ona najteža: “Ali
vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi”
(Iv 5,42). Tako Isus. Može se sastaviti cijela knjiga
svetopisamskih riječi Novoga Zavjeta o Bogu
pravednome, Bogu sucu, koji govori o raju pravednika
i paklu nepravednika.
Ne postoji suprotnost između Boga pravde i
Boga ljubavi, Boga Abrahamova i Boga Oca Isusova.
Tko vjeruje u Boga ljubavi i ravna se po
njegovim zapovijedima, doživjet će ljubav. A tko
odbija Boga ljubavi, doživjet će svu prazninu, sud
i posljedičnu “osvetu” jer nema ljubavi u sebi. Čovjek
je kao odgovorno biće sam sebi kriv. Poštenje
nas intelektualno prinuđuje da ne izdvajamo
pojedine rečenice, pogotovo proročke, iz općega
konteksta i ondašnjega vremena i cijeloga Svetog
Pisma, i tumačimo ih na svoj način odbacujući
dio ili cio Stari Zavjet, i Boga Staroga Zavjeta.
Pitanje dr. Tomcu: Svaki čovjek ima barem dvije
značajne faze života. Autor iz prve faze svoju 16.
godinu uzdiže na pijedestal “misticizma”. Spominje
je barem desetak puta (str. 16, 38, 42, 97, 102-
103, 113, 130, 180, 283) i opisuje je (str. 106-110)
kao najpresudniju u doživljaju Boga. A to intenzivno
duhovno iskustvo kliničke smrti nije bilo kadro
izvući ga desetljećima na čistinu obraćenja. On
je ipak ostao identičan i u mladosti i zreloj dobi.
Može li na temelju nekih nejasnih rečenica Svetoga
Pisma, koje također ima svoje faze, zanijekati
objavu i vrijednost Staroga Zavjeta? Ne bismo li
trebali biti poučljiviji učenici pred Riječju Gospodnjom
pa radije rekli: ja ovo ne shvaćam, umjesto
ja ovo ne prihvaćam?
3 - Isus se ne odriče Staroga Zavjeta! Autor
se pita i čudi: “Čini mi se da sam se ipak iskreno i
intuitivno, srcem opredijelio za kršćanstvo milosrđa,
a ne odmazde, za kršćanstvo blagoslivljanja,
a ne proklinjanja, za Boga kao Ljubav, a ne autoritet
koji nemilosrdno kažnjava. Zato sam se uvijek
pitao zašto se i danas u kršćanstvu odlučnije ne
raskine sa Starim zavjetom i s poimanjem vjere u
Boga na temelju Staroga zavjeta, koji se zapravo
temelji na judaističkim zasadama, zašto se kršćanstvo,
a posebno katolicizam, potpuno ne utemelji
na Novome zavjetu i Isusu. Za mene je Isus bio
presudan čimbenik u otkrivanju ispravnoga puta
u zamršenom labirintu moje duše” (str. 139).
Ovdje je rečeno više tvrdnji o kojima valja
povesti pošten razgovor. Nije ovo samo prigovor
prof. Tomca. Pročitat će se to i u drugim knjigama
i čuti u razgovorima ovoga svijeta. “Kršćanstvo
milosrđa” uključuje i “kršćanstvo pravednosti”.
Milosrđe bez pravde može nekada biti nedostatno
ili naivno. Kao što i pravda bez milosrđa može
biti prava nepravda. Kraljevstvo je Božje kraljevstvo
istine i pravde, kraljevstvo ljubavi i mira!
Starozavjetni se David u svom dvostrukom
grijehu obraća Bogu pravednomu: “Pravedan ćeš
biti kad progovoriš i bez prijekora kada presudiš”
(Ps 51,6); i milosrdnomu: “Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti”
(r. 19).
A novozavjetni se Isus obraća svomu Ocu s
naslovom: “Oče pravedni!” (Iv 17,25), a svima
nam poručuje: “Budite milosrdni kao što je Otac
vaš milosrdan” (Lk 6,36).
Bog Staroga i Novoga Zavjeta identičan je Bog
Otac, Sin i Duh Sveti, makar se nama trojstveno i
povijesno objavio tek u posljednja vremena. Sveti
je Augustin zapamtljivo formulirao, a posljednji
Koncil njegovu misao istaknuo da je Bog tako
mudro rasporedio da se Novi Zavjet u Starome
skriva, a Stari se u Novom otkriva! 4 Uvijek moramo
ostati potreseni dogmom/Božjom istinom,
koju je Isus iznio u razgovoru sa spomenutim Nikodemom:
“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te
je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji
u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život
vječni” (Iv 2,16). Božja je to inicijativa ljubavi.
Očeva je to providnost iz Staroga Saveza, prije
Staroga Zavjeta, oduvijek. Bog je tako ljubio svijet
od početka, ne kao “autoritet koji nemilosr-
4
DV, 16: “Deus... ita sapienter disposuit, ut Novum in Vetere lateret et in Novo Vetus pateret (Sv. Augustin, Patrologia
Latina, 34,623).
Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 107