VJESNIK

More documents

Recommendations

Info

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija da čovjek ima pravo ukrasti ženu bližnjega svoga, i to uopće nije krađa, makar se doživotno razvalila i jedna i druga obitelj sa svim katastrofalnim posljedicama na obje strane itd. Ljudsko pravo niče iz Božjega morala. Iz Božjega i naravnoga zakona, iz svih Božjih zakona. Iz svih 10 zapovijedi! Mogu, dakle, imati slobodu, mogućnost, opredjeljenje i prigodu činiti zlo, pobaciti dijete, sklopiti protunaravni brak, eutanazirati roditelje, ubiti bližnjega, opljačkati mu imovinu, ali nemam nikakvo pravo na to griješenje. Odgovoran sam. Snosim posljedice i pred sobom, i pred drugima, i pred Bogom. Mislim da se u tome slažemo bez obzira na svu grješnu praksu svijeta i na nejasno formulirane rečenice. Uostalom, na drugim se mjestima autor točnije izražava: “Bog je dao čovjeku slobodu izbora, dao mu je mogućnost oblikovanja sebe kao osobe i ljudskog roda u cjelini” (str. 156). To da. Ali pitam se kako onda pisac ide dalje i ovako zaključuje: “Dakle, zlo nije bilo nepoznato Bogu, i on je imao svoju tamnu stranu, barem prema mitovima iz Starog zavjeta. Zato izvore zla treba tražiti u samoj biti čovjeka, u njegovoj ljudskoj prirodi, ali i u stvoritelju koji je čovjeka stvorio da bira između dobra i zla” (str. 211). Treba jasno reći da “bog” koji ima “tamnu stranu”, “bog” u kojem treba tražiti izvore čovjekova zla, nije Bog ni Staroga Zavjeta, ni kršćanstva! To može biti Jungova psihoanalitička fantazija i interpretacija Jobove knjige (str. 248-258), ali to nije katolički nauk. Bog je savršena Mudrost, savršeno Dobro, savršeno Svjetlo, “Otac svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene” (Jak 1,17). Ako mi Boga svojim umom ne možemo shvatiti više nego što naše svjetlo doseže, razlog je u našem svjetlu, a ne u beskrajnoj Božjoj mudrosti, svjetlosti i dobroti. Moje pitanje: Drži li doista autor da u Bogu ima tamnih strana i da je, u konačnici, i u Bogu, koji je darovao ljudsku slobodu, izvorište čovjekova zla? 2 - Stari i Novi Zavjet. “Ne znam je li veliki grijeh - pita se Tomac - negirati Stari zavjet, koji govori o Bogu osvetniku, koji ‘gazi u kaci’, odnosno priznati da ne mogu prihvatiti Boga Staroga zavjeta. Ja sam prihvatio Novi zavjet kao konačni odgovor na moje dvojbe. Postao sam istinski vjernik Novoga zavjeta u kojem je Bog ljubav” (str. 135). Autor navodi proroka Izaiju (s. 211), koji prikazuje Boga apokaliptički: “Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? U kaci sam sâm gazio, od naroda nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju” (Iz 63,2-3). Konačno će prof. Tomac istu sliku o gaženju grožđa u kaci naći i u novozavjetnom Otkrivenju (14,18), što simbolizira sud Božji nad narodima. Tu ne izražava sablazan (str. 252-253). Ovakav se prigovor može čuti i kada mladi studiraju Bibliju na teološkom fakultetu, dok ne zađu u ozbiljno katoličko tumačenje. Egzegeza nas upućuje da ovdje veliki prorok Izaija poetski i proročki govori o Bogu kao junaku oblivenu krvlju, koji u nama izaziva više strahopoštovanja nego strahovanja. On je onaj koji naučava “pravdu” a “velik” kada spašava (Iz 63,1). Primjena ovog odlomka moguća je i na Kristovu agoniju. Može to biti simbol sve getsemanske i golgotske “kace”: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva” (Mk 14,24-25). Ako želimo govoriti o Bibliji i jednoga i drugoga Saveza, nužno nam je ne samo pročitati, nego proučiti dogmatsku konstituciju o božanskoj Objavi Dei Verbum. 2 Bez te konstitucije, koja također priznaje da u knjigama Staroga Zavjeta ima ponešto “nesavršeno i privremeno”, 3 sigurno će nam nedostajati bitna pomoć u razumijevanju i Pisma i Objave. Uz plejadu svjetskih klasika, koje je autor pročitao, ne vidim da spominje spomenutu uredbu II. vatikanskog koncila, nezaobilazan tumač Svetoga Pisma. Ruku na srce, i u Starom Zavjetu ima divnih misli, odlomaka i knjiga o “Bogu ljubavi” kao i u Novom Zavjetu, a isto tako u Novom Zavjetu ima rečenica, odlomaka i knjiga koje govore o Bogu, pravednom sucu, kao i u Starom Zavjetu. Na primjer, Psalam 51., koji je spjevao kralj David, nakon teških grijeha preljuba i ubojstva, prikazuje beskrajno milosrđe Boga našega: “Evo ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti” (r. 8); Ili ona Izaijina: “Sion reče: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ - ‘Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao...” (Iz 49,14-16). Kakve li nježnosti i ljubavi Božje! I tako redom. Može se sastaviti cijela knjiga biblijskih riječi Staroga Zavjeta o Bogu do- 2 Dei Verbum, jedna od četiri koncilske konstitucije, ima svega 26 brojeva. 3 DV, 15 - imperfecta et temporaria. 106 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija brome, milosrdnome, providonosnome, o Bogu same ljubavi. A isto tako u Novom Zavjetu ima teških prijetnji koje je Gospodin Isus, Bog ljubavi, nedvosmisleno izgovorio: “Tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku” (Mt 18,6). Rečenica citirana u knjizi (str. 277). Ili ona: “ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije” (Mt 25,24). Ili ona još teža: “I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi” (Mt 11,23-24). Ili ona najteža: “Ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi” (Iv 5,42). Tako Isus. Može se sastaviti cijela knjiga svetopisamskih riječi Novoga Zavjeta o Bogu pravednome, Bogu sucu, koji govori o raju pravednika i paklu nepravednika. Ne postoji suprotnost između Boga pravde i Boga ljubavi, Boga Abrahamova i Boga Oca Isusova. Tko vjeruje u Boga ljubavi i ravna se po njegovim zapovijedima, doživjet će ljubav. A tko odbija Boga ljubavi, doživjet će svu prazninu, sud i posljedičnu “osvetu” jer nema ljubavi u sebi. Čovjek je kao odgovorno biće sam sebi kriv. Poštenje nas intelektualno prinuđuje da ne izdvajamo pojedine rečenice, pogotovo proročke, iz općega konteksta i ondašnjega vremena i cijeloga Svetog Pisma, i tumačimo ih na svoj način odbacujući dio ili cio Stari Zavjet, i Boga Staroga Zavjeta. Pitanje dr. Tomcu: Svaki čovjek ima barem dvije značajne faze života. Autor iz prve faze svoju 16. godinu uzdiže na pijedestal “misticizma”. Spominje je barem desetak puta (str. 16, 38, 42, 97, 102- 103, 113, 130, 180, 283) i opisuje je (str. 106-110) kao najpresudniju u doživljaju Boga. A to intenzivno duhovno iskustvo kliničke smrti nije bilo kadro izvući ga desetljećima na čistinu obraćenja. On je ipak ostao identičan i u mladosti i zreloj dobi. Može li na temelju nekih nejasnih rečenica Svetoga Pisma, koje također ima svoje faze, zanijekati objavu i vrijednost Staroga Zavjeta? Ne bismo li trebali biti poučljiviji učenici pred Riječju Gospodnjom pa radije rekli: ja ovo ne shvaćam, umjesto ja ovo ne prihvaćam? 3 - Isus se ne odriče Staroga Zavjeta! Autor se pita i čudi: “Čini mi se da sam se ipak iskreno i intuitivno, srcem opredijelio za kršćanstvo milosrđa, a ne odmazde, za kršćanstvo blagoslivljanja, a ne proklinjanja, za Boga kao Ljubav, a ne autoritet koji nemilosrdno kažnjava. Zato sam se uvijek pitao zašto se i danas u kršćanstvu odlučnije ne raskine sa Starim zavjetom i s poimanjem vjere u Boga na temelju Staroga zavjeta, koji se zapravo temelji na judaističkim zasadama, zašto se kršćanstvo, a posebno katolicizam, potpuno ne utemelji na Novome zavjetu i Isusu. Za mene je Isus bio presudan čimbenik u otkrivanju ispravnoga puta u zamršenom labirintu moje duše” (str. 139). Ovdje je rečeno više tvrdnji o kojima valja povesti pošten razgovor. Nije ovo samo prigovor prof. Tomca. Pročitat će se to i u drugim knjigama i čuti u razgovorima ovoga svijeta. “Kršćanstvo milosrđa” uključuje i “kršćanstvo pravednosti”. Milosrđe bez pravde može nekada biti nedostatno ili naivno. Kao što i pravda bez milosrđa može biti prava nepravda. Kraljevstvo je Božje kraljevstvo istine i pravde, kraljevstvo ljubavi i mira! Starozavjetni se David u svom dvostrukom grijehu obraća Bogu pravednomu: “Pravedan ćeš biti kad progovoriš i bez prijekora kada presudiš” (Ps 51,6); i milosrdnomu: “Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti” (r. 19). A novozavjetni se Isus obraća svomu Ocu s naslovom: “Oče pravedni!” (Iv 17,25), a svima nam poručuje: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6,36). Bog Staroga i Novoga Zavjeta identičan je Bog Otac, Sin i Duh Sveti, makar se nama trojstveno i povijesno objavio tek u posljednja vremena. Sveti je Augustin zapamtljivo formulirao, a posljednji Koncil njegovu misao istaknuo da je Bog tako mudro rasporedio da se Novi Zavjet u Starome skriva, a Stari se u Novom otkriva! 4 Uvijek moramo ostati potreseni dogmom/Božjom istinom, koju je Isus iznio u razgovoru sa spomenutim Nikodemom: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 2,16). Božja je to inicijativa ljubavi. Očeva je to providnost iz Staroga Saveza, prije Staroga Zavjeta, oduvijek. Bog je tako ljubio svijet od početka, ne kao “autoritet koji nemilosr- 4 DV, 16: “Deus... ita sapienter disposuit, ut Novum in Vetere lateret et in Novo Vetus pateret (Sv. Augustin, Patrologia Latina, 34,623). Službeni vjesnik | br. 1 | 2010. | 107
Page 1 and 2:
SLUŽBENI VJESNIK Broj 1/2010. BISK
Page 3 and 4:
SADRŽAJ Biskupova uskrsna čestitk
Page 5 and 6:
BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA DOKAZI
Page 7 and 8:
I. DOKUMENTI SVETE STOLICE
Page 9 and 10:
Dokumenti Svete Stolice nog izazova
Page 11 and 12:
Dokumensti Svete Stolice niti prije
Page 13 and 14:
Dokumenti Svete Stolice slijeđenja
Page 15 and 16:
Dokumenti Svete Stolice ravnodušni
Page 17 and 18:
Dokumenti Svete Stolice nevolje i s
Page 19 and 20:
Dokumenti Svete Stolice cama (usp.
Page 21 and 22:
Dokumenti Svete Stolice ma koja se
Page 23:
Dokumenti Svete Stolice Službeni v
Page 26 and 27:
Hrvatska BK i Biskupska konferencij
Page 28 and 29:
Hrvatska BK i Biskupska konferencij
Page 30 and 31:
Biskupska konferencija Bosne i Herc
Page 32 and 33:
Page 34 and 35:
Page 36 and 37:
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 38 and 39:
Page 40 and 41:
Page 42 and 43:
Page 44 and 45:
Page 46 and 47:
Page 48 and 49:
Page 50 and 51:
Page 52 and 53:
Page 54 and 55:
Page 56 and 57: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 126: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
show all

VJESNIK

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?