VJESNIK
Službeni vjesnik, 1/2010. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan
Službeni vjesnik, 1/2010. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija<br />
na svome. Bio je ekstravertiran, zgodan, privlačan,<br />
kulturan, pisao je pjesme, postao je odmah<br />
“kralj” svečanosti i idol žena. Potom je upoznao<br />
onu misterioznu djevojku i sve se promijenilo.<br />
Što se znade o toj djevojci?<br />
- Malo. Ne zna joj se čak ni ime, ali nije bila ropkinja.<br />
Kao što Augustin sam pripovijeda, nju je<br />
susreo u nekoj kršćanskoj zajednici, i ovaj je detalj<br />
vrlo značajan da se shvati tko je ona bila. Na<br />
sastancima ondašnjih kršćanskih zajednica žene<br />
su sudjelovale samo praćene roditeljima ili muževima<br />
i nitko se nije mogao s njima zadržavati.<br />
Međutim bila su tri ženska “reda” koji su bili uvelike<br />
cijenjeni u društvenoj i liturgijskoj strukturi<br />
prvotne Crkve: “udovice”, “đakonise” i “posvećene<br />
djevice”. Udovice i đakonise bile su općenito<br />
žene određene dobi. A “posvećene djevice” mogle<br />
su biti vrlo mlade i odlučile su svoj život darovati<br />
Kristu obredom posvećenja. Bile su najbolje djevojke<br />
u zajednici, bogate ljudskim i umnim osobinama.<br />
Sve daje naslutiti da se Augustin zaljubio u jednu<br />
takvu djevojku koju je sa svojim neodoljivim<br />
čarom zaveo. Djevojka je ostala trudna i otišla je<br />
živjeti sa zaljubljenikom proizvevši veliki škandal.<br />
Ali ta njegova ljubav, duboka i velika, izazvala je<br />
drastičnu promjenu u Augustinovu životu. Bio je<br />
za nj spas, početak onoga što je kasnije postalo<br />
njegovo obraćenje. Ali, kao što je već rečeno, brak<br />
se nije mogao ozakoniti. Tadašnji crkveni zakoni,<br />
nakon Konstantinova edikta 313. i pod Justinijanom,<br />
bili su prihvaćeni i u Građanskom kodeksu.<br />
Jedan od tih zakona odnosio se i na “posvećene<br />
djevice”. Ove nisu nikada mogle napustiti svoje<br />
zvanje i stoga nisu se nikada mogle zakonito<br />
vjenčati.<br />
Kako su živjeli Augustin i njegova družica?<br />
- Kao suložnici. Suložništvo je bilo stanje koje<br />
se civilno “toleriralo” u ono vrijeme. Završivši nauke,<br />
Augustin se vratio u Tagastu, s drugaricom<br />
i sinom, kojemu je dao ime Adeodat, “od Boga<br />
darovan”. U Tagasti je želio otvoriti školu, ali nije<br />
imao sredstava. Obitelj mu nije dala nikakve pomoći.<br />
Majka je Augustina smatrala “svetogrdnikom”<br />
jer je živio s “posvećenom djevicom” i nije<br />
ga htjela primiti u kuću. Opet je onaj Romanijan<br />
pritekao u pomoć. Dao mu velikodušan zajam i<br />
Augustin je s onim novcem otvorio svoju školu.<br />
Ali u Tagasti nije se osjećao dobro. Učenici mu<br />
nisu plaćali.<br />
Vratio se stoga u Kartagu i otvorio novu školu.<br />
Ali ni u Kartagi nije imao sreće. Pobjegao je<br />
u Rim. U međuvremenu nastavio je studirati.<br />
Žednio je za istinom. U traganju za njom s vremenom<br />
je pristajao uz razne ideologije i filozofsko-religiozne<br />
struje toga vremena: od materijalizma<br />
pristupio je stoicizmu, pokretu platonaca,<br />
pelagijanizmu i konačno manihejizmu. Upravo<br />
su manihejci uvidjeli kako je taj mladić inteligentan<br />
i perspektivan. Bili su vrlo utjecajni u politici<br />
i odlučili su mu dati šansu. Preko Simaha, prefekta<br />
Rima, podržali su kandidaturu Augustinovu<br />
na katedri retorike u Milanu, mjestu uvelike<br />
prestižnu, jer je Milano postao službeno sjedište<br />
Carstva i kandidatura je bila prihvaćena. Godine<br />
384. bilo mu je 30 godina. Augustin je imenovan<br />
“carskim retorom” i preselio se s obitelji u Milano.<br />
Milanski biskup bio je sv. Ambrozije. Augustin<br />
ga je veoma cijenio i počeo je ići na njegove propovijedi<br />
iz “estetskih motiva”, kako je sam zapisao,<br />
tj. jer je Ambrozije bio kulturan i profinjen<br />
čovjek. I u onim godinama našao je istinu koju<br />
je godinama tražio. Bog se objavio njemu i srce<br />
je Augustinovo bilo zapaljeno. Upisao se u popis<br />
katekumena i spremao se za krštenje koje mu je u<br />
noći Velike subote 387. podijelio sv. Ambrozije.<br />
Ali odmah je nastala velika zaprjeka.<br />
Crkva je naređivala katekumenima da srede<br />
svoj život prije negoli prime krštenje. Tko je<br />
imao ljubavnicu, morao ju je napustiti. Tko je s<br />
njom živio, morao ju je vjenčati. Augustin se tako<br />
morao vjenčati, ali to nije učinio. Neki biografi<br />
tvrde da je on, kada je odlučio primiti krštenje,<br />
otpremio svoju družicu, zadržavajući sa sobom<br />
sina Adeodata, kojemu je bilo 15 godina. To nije<br />
dokumentirana verzija, i ne smatram je istinitom.<br />
Augustin je bio vrlo zaljubljen u svoju družicu.<br />
Zbog nje je promijenio život. U “Ispovijestima”<br />
priča da je u 15 godina nije nikada izdao, i to očituje<br />
njegovu veliku ljubav i nikada je ne bi napustio<br />
na onakav način. Stoga, u vrijeme krštenja,<br />
Augustin nije uopće mislio na crkvenu karijeru i<br />
nisu bili vjerodostojni razlozi zašto se ne bi oženio<br />
majkom svoga sina.<br />
Ja mislim da se on sa svojom vlastitom družicom<br />
nije vjenčao, jer “nije mogao”. A nije mogao<br />
jer mu zakon nije dopuštao da se vjenča s “posvećenom<br />
djevicom”. Morao ju je otpustiti. Ali se<br />
osjećao na smrt žalostan pri toj pomisli. I ta je<br />
žena riješila pitanje, žrtvujući samu sebe. Vratila<br />
se u Rim, ostavljajući Augustinu sina. Prebolna<br />
102 | Službeni vjesnik | br. 1 | 2010.
Change language