I DOKUMENTI SVETE STOLICE

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
veliko blago: predaje, legende, a osobito molitve, kako
su ljudi i žene molile, na desetak stranica (776-787).
Nije ta svaka molitvica za molitvenika, ali eto da se
vidi.
Ne znam je li netko do sada bolje prezentirao “Gradac,
zipku zavičajnu neba” (str. 807-824), kao što je
to učinio Pero Pavlović, na pjesnički način: Godine
1892. župi je Gradac pripadalo 25 sela, a tijekom
vremena više je od polovice otpalo na novoosnovane
župe Neum i Hutovo, Gradcu je danas ostalo 11 sela:
Babin do, Broćanac, Drijen Donji i Drijen Gornji, Dobrovo,
Dubravica, Gradac, Hotanj, Moševići, Radetići,
Žukovice. Pjesnik donosi najprije ono što je Bog
stvorio, a onda ono što su ljudske ruke izdjelale. Pa u
povijesti dva krila: svjetovna kultura i crkvena kultura.
Svjetovna: On pjeva kao pripadnik određenoga naroda
otvoren svima, a i kao vjernik određene religije
otvoren svima. Ali to bi zahtijevalo više vremena i jaču
obradbu.
Mi uglavnom zapišemo kada nestane. Pada mi na
pamet da bi se po ovoj knjizi mogao izraditi vrlo fin
scenarij za film. Imalo bi se što i gledati, a ne samo
ovako čitati.
286 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2009.