I DOKUMENTI SVETE STOLICE

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
II. dio: “Pučanstvo župe Gradac”
na 90 stranica (197-289), četiri autora daju svoja tri
priloga:
Domagoj Vidović, “Gradačka prezimena” na 40
stranica (197-238) prema maticama od 1709. godine
do danas, navedeno 101 prezime, a osobito je vrijedno
što je na svako prezime stavio sve potrebne naglaske:
kratke i duge, uzlazne i silazne.
- Ni ovaj autor ne donese prezime Goluža ili Golušića
iz Prapratnice, pa čak ni pod drugim prezimenom
Rajič! Žao mi ovih Goluža.
Don Ante Đerek i don Ivica Puljić donose
“Kratka rodoslovna stabla obitelji kojih članovi danas
žive na području župe Gradac”, samo 33 prezimena
(str. 239-278), tri puta manje od nekadašnjih prezimena,
pa unatoč što je i sama župa smanjivana. Rad
vrlo detaljan i koristan osobito samim članovima tih
prezimena, a tko želi može nastaviti pratiti svoj rod od
2008. godine nadalje.
Treći je prilog Marijana Sivrića, “Tri sumarna
popisa vjernika župe Gradac u Trebinjskoj biskupiji u
prvoj polovini 19. stoljeća” desetak stranica (279-289),
i to iz 1829., 1839. i 1840., s tri pisma gradačkoga župnika
don Andrije Maslaća, sve iz Dubrovačkoga arhiva.
Ovdje moramo pročitati jedan dio pisma od prije
170 godina, poslano dubrovačkom biskupu, da se vidi
kako je bilo gradačkomu dumi:
Str. 288.: “Nahodeći se u biću od zdravlja od godišta
70 (stvarno mu ih je bilo 65, ali on i 1837. piše
da mu je od godišta 70 - str. 287). Oči me bole i vid
pomanjko, u nogama ramatizmo da nikuda ne mogu
niti sam kapač služiti od pastira. Parokija udaleko, i
mnogo kamenita, i trudna (naporna, ali je bila i trudna,
jer je 1838. na 1280 čeljadi bilo 45 rođenih, a 8
umrlih, str. 281), uboštvo veliko, a naroda puno, načina
nikakva niti imaju svoje kuće parokijale. Služio sam
parokiju od Graca godišta 17. U dva mi je puta bila
/mi je/ pokradena kuća od lupeža, i diženo što sam
imo siromaštva, a u dva puta crkva. A sada niti ima
nikakva načina ni kuće niti sam u biću služiti. Molim
Vašu Milost da providite paroka za parokiju od Graca
a da mene pustite. Više nije moguće jesu mi već 40 godišta
da služim u ovijem trudnijem stranam đe tursko
progonstvo i zloća nikada ne prestaje. Držeći, jadan,
na sebi breme kojim ne more vladat, valja da se zaduši
i pogine, nemoćnici imaju veliku potrebu, a ja ne
mogu doći što je najpotrebitije…” Te je godine otišao
u penziju, a umro je do 12 godina, 1852.
III. dio: “Život i okružje”
na 420 stranica (293-713) opisuju se mjesta sa svim
stupnjevima života
Stanislav Vukorep i Slavko Katić, “Naša sela
- prošlost i sadašnjost” na 80 stranica (str. 293-372)
doneseno je 20 sela s fotografijama, i u svakom selu
svi nazivi mjesta, brda, dolina, njiva, vrtova, putova,
maslinika, grobova, gomila, lokava, na stotine takvih
toponima, valjda prvi put napisanih uopće u jednoj
knjizi: Podine, Lazine, Torine, Pjeskovine, Pasine, Pećine,
Gradine, Čeline, Doline, Krčevine, Trešnjetine,
Crkvine, Lazetine, Oborine, Guvnine, Omeđine, Plužine,
Slavine, Ubline, Kotarine, Jamutine, Kalužine,
Salatovine, Vinogradine, Avlijetine, Klačine, Kućetine,
Somine i Zasomine, Česmine, Smrekovine, Vrtine,
Potkapine, Podobodina s Potočinom, Vinine, Kupusine
(znaš gdje je Kupusina? ne Kupusna dolina u Broćancu
(str. 305), nego Kupusina u Gornjem Drijenu
između Kljetine i Gornje Doline (str. 313).
A Domagoj Vidović donio je na 40 stranica “Značenjsku
klasifikaciju toponima” gradačkih (str. 373-
413) sa 163 znanstvene bilješke.
- Vrijedan rad, ali ga može razumjeti samo netko
ko i on.
Pero Marjanović, “Župa Gradac i njezin prostor”
(str. 415-423) kroz geološke slojeve: jame, ponore,
brda, uvale... Stručno, i ako nije jasan tekst, ima slika,
karta, grafikon, ne može se ne razumjeti.
- Baš mi je čudo kako u tekstu u kojem Pero govori
o toponimu koji potječe od pridjeva dobar: Dobri
Do, Dobro Polje, Dobro Selo, Dobretić, Dobranje (str.
423), nije spomenuo i Dobroštik, makar i bio samo
zdenac u Ćukovoj Gredi (str. 352) s kamenicom “Boška
Simeunovića”, ali zato će o Dobroštiku Pero Pavlović
spjevati svoju ponajbolju pjesmu.
Slavko Katić, “Vegetacija na prostoru župe Gradac”
(str. 425-444). Posebno zanimljiv prilog koji donosi
pet vrsta bilja:
Zimzeleno područje: 12 vrsta biljaka
Listopadno područje: 30 vrsta biljaka.
Sađeno drveće i grmlje: 7 vrsta
Trave i zeljasto bilje: 7 vrsta
Biljke za bojenje vune: prema šest glavnih boja:
crna-karaboja, smeđa, zelena, crvena od broća, žuta i
modra ko čivit.
Pero Pavlović, “Rogožari puni bilja” (str. 445-
480) u buketu cvijeća, preko 50 raznih bilja, smilja i
bosilja posvećuje svakomu strofu-dvije, zatim kazuje
284 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2009.