I DOKUMENTI SVETE STOLICE

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
Prezentacija zbornika “Župa Gradac”
Gradac, 14. kolovoza 2009.
Ovo nije knjiga nego sanduk, sanduk iskićen svim i
svačim poput bauna u kojem je dragocjeno ruho, sanduk
težak kao stećak, sanduk svakovrsna blaga. Knjiga
cijela u četiri dijela na 830 stranica, 16 autora, 25
priloga.
I. dio: “Prošlost župe”
(str. 13-193)
Don Ivica Puljić, “Kroz prošlost župe Gradac” na
61. stranici donosi sve što mu se učinilo važnim od
pradavnih do sadašnjih vremena, od predhistorije do
Daytonske tvorevine: gomile i gradine, naselja i kaldrme,
nekropole i ukrasi na stećcima, tursko ropstvo,
međunarodni ratovi, privremeno oslobođenje za Hercegovačkoga
ustanka, robovanje pod dvjema Jugoslavijama
i končano s pomoću Domovinskog rata dolazi
oslobođenje i demokratska sloboda.
- Trijezan pregled i čitatelj stječe dobar uvid u narodnu,
društvenu, kulturnu i religioznu prošlost Graca i
okolice kroz stoljeća duga. I zbog svega onoga dobra
vedar je i radostan, a zbog svega onoga zla, tužan i žalostan.
Don Milenko Krešić, “Svećenici na službi i rodom
iz župe Gradac” na četrdesetak stranica (75-114)
leksikografski obrađuje 50 svećenika koji su djelovali
od 16. stoljeća do današnjega župnika Đereka, i
30 svećenika koji su rodom iz župe Gradac u nekadašnjim
i sadašnjim njezinim granicama. Od tih 30
barem su desetorica djelovala i u samoj župi Gradac
neko vrijeme. Nije nam poznato da je ijedan svećenik,
ni koji se ovdje rodio ni koji je ovdje dušobrižnički radio,
odstupio iz svoje svećeničke službe. Bili su vjerni
zadanoj riječi.
- Zapelo mi je za oči da autor ne donosi ni među
onima koji su se rodili ni među onima koji su župnikovali
u Gracu, ime ni Mate Rajiča ni Mate Goluže,
koji bi mogli biti jedna te ista osoba, dušobrižnik
Mato, koji se u gradačkim maticama spominje barem
kao Rajič od 1767. do 1772., a sasvim je vjerojatno da
bi mogao biti iz Prapratnice, gdje su u 18. stoljeću živjeli
Goluže, odnosno Rajiči, kako o tome govori don
Ivica Puljić, u “Hutovu”, str. 348-349.
Don Ante Đerek, “Sakralni objekti u župi Gradac
(str. 115-119). Uza župnu crkvu Marijina uznesenja
doneseno je još, s fotografijama, 11 kapelica s područja
župe: još dvije Gospine: Karmelska i Lurdska, dvije
sv. Nikole, sv. Ane, sv. Tripuna, sv. Mihovila, sv. Ivana
apostola, Svih Svetih, Nevine dječice, i 6 nekropola
stećaka.
- Vrijedan ukras cijele župe a vrijedan i popis i opis
i snimak sve složeno na jedno mjesto.
Nikola Koncul, “Stradanja Hrvata od 1918. do
1990. godine” (str. 121-156), razumije se s posebnim
osvrtom na Gradac. Koncul je također donio u poetskom
obliku, u 14 kitica, spjev u čast četrnaestorice
biskupijskih svećenika Hercegovine ubijenih u drugom
svjetskom ratu. Nisam vidio da bi po jedna kitica
bila posvećena jednomu svećeniku (str. 179-185). Je
li autor namjerno u istu točku uvrstio prikaze iz života
dvojice svećenika ili se prigodom uređivanje ispremiješalo,
ne znam. Hvala autoru na ovako proučenoj,
proživljenoj i izrečenoj riječi!
U ovom je dijelu donesen i već objavljeni popis
stradalih s područja Gradca iz knjiga Stradanja Hrvata
u 2. svjetskom ratu
Stanislava Vukorepa (str. 163-178) iz deset sela
župe Gradac: 174 čeljadi od kojih samo iz Gradca 73.
Stojan Krmek dodaje osobno svjedočanstvo s
Morina iz 1941. (str. 157-161).
Jozep Matić i Vinko Sentić opisali su Satniju
Gradac u Domovinskom ratu (str. 187-193) sa slikama
šestorice poginulih branitelja.
2009. | br. 3 | Službeni vjesnik | 283